Biblioteka

Ex corde1.

Urednik: Mate Krajina

Michael D. OBrien

Rat za due nae djece

Razmiljanja o odgoju i knjievnosti

TREI DAN Zagreb, veljaa - 2009.

Michael D. OBrien; Rat za due nae djeceCopyright: Trei dan, d.o.o; Hrvatski Leskovac (Zagreb)

Sva prava pridrana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnoavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektroniki, mehaniki i si.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Prijevod: Aleksandra Chwalowsky, prof.

Lektura: Zdenka Krikovi, prof.

Korektura: Anelko Kaunko

Grafiki urednik: Robert Kuntek

Naslovnica: ivot/Smrt (Michael OBrien)

CLP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 677306

ISBN 978-953-55116-1-8

KAZALO

Predgovor autora ........................................................... 7Smrtni neprijatelj moje djece .......................................... 14Treba li djeci itati bajke?................................................ 22Nova nepismenost ........................................................... 26I nvazija na matu .......................................................... 34Simbolika okultnog........................................................ 40Metafizika se ui iz knjiga ............................................. 51I )ekristijanizacija bajki .................................................. 57Kal za due nae djece ..................................................... 64Papa Benedikt i Harry Potter......................................... 97I Iarry i ubijanje Boga ............................................... 103OTolkienu.................................................................... 113Budunost, paranoja i "striek" Walt .......................... 128Razmiljanja o internetu ............................................. 145II z filmove Pasija i Povratak kralja ................................ 157Kako uti rijei istine .................. .................................. 16 *Uoe li ljepota spasiti svijet? ......................................... 169ednost u kulturi besramnosti ....................................... 176Igra na tranicama........................................................... 194< >instvo i rasipni sin ................................................ 200N ikada nemojte podcijeniti milost ................................ 225

PREDGOVOR AUTORA

Zato su djeca postala problem i optereenje u geopolitikim raunicama? Ostavimo li po

strani duhovne i socioloke vidove, mislim da u pozadini i temelju tog fenomena koji je

protivan ivotu - lei strah. Ljudi se boje ivjeti puninu ivota u Kristu, jer to ima svoju cijenu

i ona je vrlo visoka.

Dolazim iz daleke zemlje sa Zapada i trebao bih vam napisati velike i pobudne rijei, ali stvarnost je takva da mi Zapadnjaci moramo uiti od vas. Vi ste ljubljena djeca pr< gonjene Crkve, jer su pojedinci i zajednice, cijeli vjerniki puk ovdje mnogo pretrpjeli i to na nain koji mi na Zapadu nismo iskusili. To je vae jedinstveno iskustvo i posebno i aspce koje je proivjela Crkva u vaoj zemlji i postala dio pr< gonjene Crkve diljem svijeta. Sveti Otac ponavlja da svaki narod i svaka zemlja imaju jedinstvenu ulogu u svijetu i jedinstveno poslanje u povijesti ovjeanstva. Uloga naroda koji pripada Kristu u Hrvatskoj i ono to je taj narod uinio za boljitak vjere i ljudskog roda ne moe zamijeniti neki drugi narod na zemlji, jer svaki narod ima jedinstveni karakter, svoje uspjehe i slabosti. Kao to vi ne moete zamijeniti ulogu mojega irskog naroda, niti ja ne mogu zamijeniti vas. Budui smo jedno tijelo u Kristu kroz koje struji milost svjesni smo da razliiti udovi pomau initi cjelinu. Osjeam se vrlo siromaanim pred vama, ali molim Isusa da On bude u mojim rijeima, kao to kae Sv. Toma Akvinski, "da nam u tome pomogne milost".

7

Gospodin nam progovara kroz svoju Crkvu i to je jedan od naina na koji nam se obraa, ponekad preko nesavrenih ljudi u kakve i sebe ubrajam. Uloga je svih vjernika, a posebice kranskih umjetnika, na osobit nain oslukivati Boji govor i onda na vidljiv nain predoiti svijetu plemenitost bilo to u slikarstvu, kazalitu, knjievnosti ili u glazbi. Iako se osobno smatram skromnim piscem, esto sam oduevljen injenicom kako umjetnika pisana rije moe dirnuti srce. Slikarstvo i poeziju doivljavam kao saimanje govora due. Svi umjetnici, ako su u stanju milosti, spremni su svoje umijee otvoriti Duhu Svetomu da i On preko njih progovori. Tako se na svijetu raaju nova djela i rijei koje svojom puninom, utemeljenom na Istini, obogauju svijet. Rije opet progovara i obogauje, iako progovara kroz nesavrene ljude. Meutim, jedno je jasno: Gospodin poziva svoje sljedbenike i vjernike da u svakom trenutku budu budni i pozorni, jer ne znaju kad e se Sin ovjeji vratiti. To je poziv i opomena koju On upuuje svojoj djeci kroz sve narataje.

Namjera mi nije bila rei kako se sada nalazimo u posljednjim vremenima o kojima je pisao Sv. Ivan u Otkrivenju. Ja zaista ne znam nalazimo li se u tom vremenu koje se oznaava Apokalipsom. Pitanje koje elim postaviti jest: a to ako se mi stvarno nalazimo u tom vremenu o kojem pie Sv. Ivan. Jesmo li duhovno pripravni za kunje koje e doi? Kakvo je stanje moje crkvene zajednice, jesmo li budni i spremni? Moram priznati da mi je, razmiljajui o tom problemu prije sedam godina, dok sam se borio s razliitim kunjama i tekom situacijom Crkve u mojoj zemlji, najvei neprijatelj bilo obeshrabrenje. Nitko me nije uhitio to piem katolike knjige niti je vojska napala granice moje zemlje, ali sam bio duboko

8

1

zastraen okolnou da moja obitelj raste usred jedne sve- k( >like drutvene revolucije, jer sve razine drutvene i kulturne svijesti i openite stvarnosti u mojoj su zemlji jako podrivene. Sve to nije se dogodilo pod pritiskom diktature ili terora, ali se dogodilo nevjerojatnom brzinom, u samo jednoj generaciji. Najbolnije je to to je u nekim segmentima izdaja dola iz same Crkve, a taj se fenomen dogodio u svim razvijenim zemljama svijeta. Zato se to dogaa? I jo vanije: Zato se to iako brzo odvija? Kako se tisuljea tradicije mogu sruiti, a da "nije ispaljen jedan jedini metak"? I zato veina ljudi na kontinentu gdje ivim svoja tijela puni lijekovima, ak i sakate sv< >ja tijela da bi bili neplodni i zato je ivot veini ljudi postao tako straan teret? Zato su djeca postala problem i optereenje u geopolitikim raunicama?

Ostavimo li po strani duhovne i socioloke vidove, mislim tla u pozadini i temelju tog fenomena koji je protivan ivotu - lei strah. Ljudi se boje ivjeti puninu ivota u Kristu, jer to ima svoju cijenu i ona je vrlo visoka. Nekad je za to potrebno dati sve, ali svatko tko je proao trpljenje zna da nosei kri s Isusom postaje batinikom jedne skrivene radosti. Taj unutarnji izvor moemo opisati samo jednom rijeju: ljubav! ()bino se smatra da je protutea ljubavi mrnja, ali ja vjerujem tla je dananja protutea ljubavi zapravo strah. Nikada u povijesti ljudskoga roda i povijesti Katolike Crkve nije postojalo toliko otpadnitvo od vjere. Ako nas ankete ne varaju, ak 80% katolika u mojoj zemlji koji svake nedjelje idu na svetu misu vie ne vjeruju u stvarnu nazonost Kristovu u Euharistiji. Isto tako preko 90% katolika u Kanadi odbacuje nauk Crkve o ljudskoj spolnosti. Sveti Otac je esto izrugivan i ismijavan od onih koji bi trebali biti njegovi najodaniji sinovi

9

i keri. Drava jaa svoju vlast nad obiteljima i na neki nain ih unitava razliitim metodama. Zbog toga je obiteljima vrlo teko imati vie djece i biti iskreno otvoren ivotu jer drava nagrauje sterilnost u velikoj mjeri. To se radi putem financija, pa ak i porezna politika potie ljude da nemaju vie djece, da budu neplodni. Zato se opreka izmeu Krista i duha ovoga svijeta uvelike pojaava na mnogim razinama. I Crkva se u medijima sve vie ismijava: strahovito se napuhuju skandali sveenika i izmiljaju, ponekad, oite lai. To su zaista prave rane u Tijelu Kristovu. Mediji na taj nain ele sruiti autoritet Crkve i stalnom borbom i podmetanjima unititi posebno najmlae.

Ovo to sam rekao moe se initi vrlo kritinim, ali to je okruenje u kojem katolik mora razmotriti vremena u kojima ivi. Katolik se, ipak, ne smije prepustiti mranom razmiljanju jer u kranskom srcu nema mjesta pesimizmu, ali ni jeftinom optimizmu. Osoba koja ivi u Kristu nije pesimist ili optimist, ve realist ispunjen nadom, realist koji vjeruje u uskrsnue. Samo realist moe gledati u tamu kria i u Kristovoj agoniji vidjeti nadu. Realist zna da ivi u veem prostoru od ljudi bez vjere, a taj vjerniki svijet je dubok i irok, prostire se sve do prijestolja Oca naega. U toj stvarnosti nema mjesta oaju, nego vjeri i nadi.

Kakav onda treba biti pogled kranina na Apokalipsu? Neovisno o tome kada e se ona dogoditi kraninov odgovor mora biti duboka vjera i duhovna spremnost. Za vjernike taj mrani trenutak svretka ipak donosi radost jer dolazi Krist i donosi pravdu, a s njome i veliko milosre svojoj djeci. Zato jedan stanoviti dio apokaliptikog razmiljanja mora biti dio svakog zdravog katolikog srca i uma. Krista ne smijemo ekati

10

i i strahu ve u molitvi i postu, u realizmu koji se temelji na vjerovanju i uvjerenju u Kristovu pobjedu u cijeloj ljudskoj povijesti. Krist je pobijedio i rat je uvelike gotov, ali predstoji )os zavrna apokaliptika bitka. Nije nam dano znati hoe li biti duga ili kratka. Na je zadatak da se uzdamo, ali ne smijemo biti kukavice i skrivati se od mraka svijeta nego ii ususret svijetu s pouzdanjem, budnou i beskompromisnim stavovima. Sveti Otac poruuje u svojim enciklikama da e doi novo proljee nade ako naa srca budu otvorena poticajima Duha Svetoga. Zadatak je sviju nas koji smo Boja djeca problem svijeta rjeavati ne samo intelektualno, ve i duhovno . Bitni je zadatak svakog ovjeka da moli svome srcu i dui vatru ljubavi, jer taj e zdenac onda Bog puniti svojom ljubavlju. Novo e se proljee dogoditi kada ta vatra obuzme nae bie i izie na povrinu kroz umjetnika djela. Veliki kozmiki rat moda e se voditi na bojnom polju kulture, jer ona je sveobuhvatnija vie nego zamiljamo. Kroz kulturu uimo tko smo i to smo, naravno uz katehezu i teologiju. Pri (ome ne mislim samo na umjetnika djela i slike koje vise po muzejima, nego napominjem da je kultura svaki jezik koji mi ljudi posjedujemo da bismo meusobno komunicirali. Ako je u Babilonu i pobrkan na zajedniki jezik, opet imamo priliku kroz umjetnost progovoriti jedni drugima, jer umjetnost tu priskae i pomae gradnji veza izmeu naroda. Tako dua moe progovoriti dui, a srce srcu. Istinska je kultura najdublje povezana s ljubavlju koja stanuje u nutrini svakog od nas. Sv. Maksimilijan Kolbe izmeu ostalog je napisao: "Samo ljubav stvara!". U tih se nekoliko rijei krije itav jedan svijet. Stvarati predmnijeva imati nade u ivot, jer to je in vjere u jednu konanu dobrotu ivota unato neumitnim

11

udarcima koje moramo primiti. Ako elimo stvoriti vitalnu katoliku kulturu moramo nauiti bez straha gledati u kri i vjerovati u pobjedu svjetla nad tamom, jer na tom mjestu na kojem nam se ini posvemanja tama zapravo se krije pobjeda nad tamom. Na tom mjestu jednog posvemanjeg siromatva izlijevaju se po Kristovim ranama bogatstva za itavo ovjeanstvo. To su stvarnosti o kojima valja jae razmiljati.

Svatko od nas treba se okrenuti kriu i moliti milosti koje e nam Bog onda u obilju darovati. Stvaranje vitalne katolike kulture ima visoku cijenu i trai nau molitvu i rtvu. Duh Sveti mnogim je mladima podijelio velike talente, jer on neprestano izlijeva svoju milost posred ove kulture smrti. On je ljubav i ne eli naruiti nau slobodu, jer ljubav ne sili, ljubav uvijek predstavlja poziv i davanje sebe. Kroz to nam se Bog daruje. To je uvijek jedno sustvaranje, bilo umjetnikog djela ili novog ivota unutar obitelji. To je uvijek slobodna i iskrena suradnja.

Moramo biti iznimno budni, i ako si smijem dopustiti malo fanatizma, onda smatram da je jedna od najzlokobnijih stvari u naem vremenu udaljavanje autentine kulture iz ivota ljudi i njezina zamjena umjetnom kulturom materijalizma i konzumizma koja godi naim osjetilima. Ponekad se i u toj domeni nae pojedino umjetniko djelo, ali veinom ta nova kultura materijalizma i konzumizma koja se iri putem medija vri jednu veliku uvredu ljudskom dostojanstvu. Mi smo na to ve nauili i postali prilagodljivi jer nam se preko medija svakodnevno servira, a zapakirana je u vrlo privlanu ambalau. Ona je vrlo slatka naim osjetilima, ali dugorono gledano ona je vrlo gorka i pogubna za na identitet. Isto vrijedi i za dijalektiki i potroaki materijalizam. Bez obzira je li agre-

12

ivan ili sladak on je opasnost, jer time se ljudska osoba stavlja na razinu pukog objekta i predmeta. Ljudi-predmeti samo konzumiraju ili bivaju konzumirani. To je jedna duboka uvreda ovjeku, ali i naem Stvoritelju.

Zato najprije moramo dijagnosticirati stanje i utvrditi na kt >ji smo nain zatrovani. Stalno se moramo pitati to to meu nama ubija ljubav? Moramo ispitivati svoju duu i savjest razluujuu to nam to iz svijeta koristi, a to teti dui?

Ovo su ozbiljna pitanja i rijei. Ipak, nadam se da ete se sloiti sa mnom, ovo su teka vremena i ne smijemo se bojati bili ozbiljni, te u tu Kristovu ozbiljnost preko kulture uvoditi i vlastitu djecu.

Michael OBRIEN

13

SMRTNI NEPRIJATELJ MOJE DJECE - KUDA SVE TO VODI?

Zlo u iskvarenoj mitologiji nikada nije bezazleno samo stoga to je "umotano" u

literarni anr, kao da bi ondje bilo zapeaeno u kakvoj nepropusnoj komori. Naprotiv, malo je to toliko "zarazno" kao

mitologija. Sve vee oduevljenje nadnaravnim u djejoj kulturi ubrzava slom kranske vizije

duhovnoga svijeta i moralnoga poretka svemira. Razum i sveto znanje bivaju

prezreni, dok se "udesa" i opojni znakovi umnaaju.

Ovoga trenutka, uvaeni itatelj moda misli: "Moda u tvojim rijeima stvarno ima istine. Vidio sam kako se upravo to dogaa i pokuavao shvatiti. Pokuavao sam pronai put kroz pravu poplavu stvari koje se nude mojoj djeci, no ne bih mogao kazati kako sam u tome ba uspio. Ne svia mi se nova kultura, no ini mi se kako nisam kvalificiran upustiti se u polemiku s njome."

Mislim kako ovaj osjeaj dijele i najsavjesniji roditelji: osjeamo kako neto nije u redu, ali ne znamo kako bismo to definirali. Brinemo se da to moda negativno utjee na nau djecu, a opet ne elimo pretjerivati. Progoni nas slika "spaljivanja vjetica" (strah je to to ga nova kultura uvelike pojaava), ali nas jednako tako mori i potreba zatititi nau djecu od indoktrinacije pogantinom.

to nam je, dakle, initi?

14

Na bi prvi korak trebao ii u pravcu pronalaenja nekoliko pomonih kategorija, norme kojom emo moi mjeriti primjere nove kulture. Osobno mi je pomoglo podruje djeje kulture grubo podijeliti u sljedee etiri glavne kategorije:

1. Materijal koji je u cijelosti dobar.2. Materijal koji je u biti dobar, ali je u nekim pojedino

stima iskrivljen.3. Materijal koji se na prvi pogled ini dobrim, ali je u biti

iskrivljen.4. Materijal koji je otvoreno zao, iskvaren do sri.

Tim u se kategorijama vratiti u sljedeem poglavlju < K'jenjivanja djeje knjievnosti, u nadi da u ih ondje razraditi do u pojedinosti. Ovdje ih, meutim, navodim iz jednog drugog razloga. Prije samo dva narataja, kultura se Zapadnoga svijeta sastojala od materijala koji je, uz svega nekoliko iznimaka, bio ili u cijelosti dobar (1) ili uglavnom dobar, ali iskrivljen u nekim pojedinostima (2). Prije kakvih etrdeset godina, zapoeo je kulturni pomak koji je sve vie uzimao maha, masovni priljev materijala koji se na povrini inio dobrim, ali je u biti bio iskvaren (3). To se pretvorilo u novu veinu. Za vrijeme toga razdoblja, materijal koji je u cijelosti dobar preao je u manjinu, dok se istovremeno poelo pojavljivati sve vie materijala koji je upravo avolski zao (4). ()vdje moemo zamijetiti odreeni obrazac, a on nas navodi na sljedee pitanje: kuda sve to vodi?

Drim kako nije vjerojatno da emo ikada doivjeti popularnu kulturu koja bi bila u cijelosti ominirana otvoreno avolskim, no vjerujem kako bismo se - ukoliko ne shvatimo

15

to se zapravo dogaa - uskoro mogli nai posred kulture kojom u cijelosti dominira bitno iskrivljeno, dok se avolsko potuje kao alternativni pogled na svijet te postaje utjecajnije od u cijelosti dobroga. Uistinu smo ve sasvim blizu takvoga stanja. Mogao bih navesti barem pet nedavno snimljenih filmova koji svjesno izokreu znaenje kranskih simbola, istovremeno uzdiui avolsko do statusa spasonosne mitologije.

Tako je, primjerice, film Zmajevo srce iz 1996. pria o jednome kraljevstvu iz desetoga stoljea koje trpi pod tiranskim kraljem. Kada je kralj ubijen u seljakoj buni, njegov sin nasljeuje krunu, ali i sam biva ranjen, nehotice se nabovi na iljak. Njegovo srce biva probodeno te nema nade u spas. Kraljica odvodi svoga sina u podzemnu peinu koja je brlog zmaja. Klekne pred zmaja, nazivajui ga "Gospodarem" i moli ga neka spasi kraljeviu ivot. Zmaj uzima polovicu svoga srca i polae ga u otvorenu ranu na kraljevievim grudima, a potom dodirom kande zacjeljuje ranu.

Kraljica govori sinu: "On (zmaj) e te spasiti." A zmaju kae: "On (kraljevi) e rasti u tvojoj milosti." Kraljevi se oporavlja i stasa u momka, dok u njegovim grudima kuca zmajevo srce.

Kraljevi postaje zao do sri, tiranin poput svoga oca te je gledatelj sklon povjerovati - barem je u ovoj pojedinosti na djelu tradicionalna simbolika-kako e se poradi zmajeva srca i sam pretvoriti u zmaja. No to nije sluaj, jer kasnije dozna- jemo kako je kraljevieva vlastita zla narav zasjenila zmajevo dobro srce. Kada se zmaj ponovno pojavljuje u prii i postaje sredinji lik, doznajemo kako nije rije o stranome udovitu kakvim smo ga zamiljali. On igra ulogu to su mu je pripisali praznovjerni mjetani (tradicionalno poimanje zmaja), ali

16

zapravo nikome ne nanosi zlo, osim ubojicama zmaja, i to kada ga oni - niim izazvani - sami napadaju. Kroz svoje prijateljstvo s bivim ubojicom zmaja, postupno otkrivamo zmajev istinski karakter. On je mudar, plemenit, etian i domiljat, .ledino se poigrava s iracionalnim strahovima ljudi prema /.maju, jer znade kako jo nisu spremni prihvatiti jednu viu mudrost, viziju poznatu jedino zmajevima i njihovim prosvijetljenim ljudskim upuenicima. Drugim rijeima, poruka glasi: pokvarena je ljudska narav iskrivila ljudsko poimanje zmajeva.

Zmaj i njegov prijatelj vitez pomau seljacima u buni protiv zloga kraljevia. U toj bitki sudjeluje ak i jedan katoliki sveenik. I opet je, dakako, rije o tipinom holivuskom sveeniku lakrdijau, koji je u svojim najboljim trenucima smijean poetini sanjar, a u najgorima zbunjeni i povrni (statak obeaena kranskoga mita. U vie nam se navrata tako servira neuinkovitost kranstva u borbi protiv zla te djelotvorna sila Puka, nakon to su se udruili sa zmajem. Sveenik uvia izbor to stoji pred njim, ostavlja kri te u ruke uzima luk i strijelu, odapevi dvije u glavu i slabine lutke za vjebu. U konanoj bitki, nadvladava svoje kranske obzire te poinje gaati neprijateljske vojnike, pritom "aljivo" citirajui Bibliju (ak i Isusove rijei) pri svakome odapinjanju. Tako strijela koja je pogodila stranjicu jednoga vojnika izmamljuje njegov zluradi komentar: "Okreni drugi obraz, brate!" Gaajui zloga kraljevia, promrmlja: "Ne ubij! Ne ubij!" A potom se ogluuje o Boju zapovijed. Strjelica se zabija tono u kraljevieve srce, ali ovaj ne pada na tlo. Izvlai mu strjelicu iz srca uz osmijeh. Niti kranski mit, niti kranin, nisu kadri zaustaviti ovakvo zlo!

7 7

Na ovome mjestu poinjemo uviati namjere scenarista to ih on polako i podmuklo vodi jo od samoga poetka filma. Kraljevi ne moe umrijeti, jer u njegovim grudima kuca zmajevo srce, iako je on sam, a ne zmaj, to srce iskvario. Zli e kraljevi umrijeti tek kada umre zmaj. Svjestan toga, zmaj dragovoljno rtvuje vlastiti ivot kako bi doao kraj vladavini zla, primivi pogodak kopljem ravno u srce. Ovdje tek uviamo stvarnu nakanu filma - prikaz zmaja kao kristolikoga lika!

Kratko pred ovaj odluni vrhunac, zmaj mistinim tonovima opisuje svoju verziju povijesti svijeta: "Neko davno, dok je ovjek bio mlad, a zmaj ve star, najmudriji iz naega roda smilovao se ovjeku. Okupio je sve zmajeve, koji su prisegli kako e uvijek bdjeti nad ovjekom. U trenutku njegove smrti, no se osvijetlila zvijezdama (pokazujui na konstelaciju Drao), i tako je roeno zmajevo nebo."

Objasnio je kako je svoje srce podijelio s mladim kraljeviem na samrti kako bi "ponovno ujedinio ovjeka i zmaja i osigurao svoje mjesto meu drevnom nebeskom braom".

U zadnjim kadrovima filma, nakon zmajeve smrti, on biva primljen u nebo uz srcedrapateljnu glazbu i praskanje zvijezda te postaje dijelom konstelacije Drao. Taj prizor promatra mnotvo ljudi, lica ispunjenih pobonim strahopotovanjem. Glas pripovjedaa kae kako je, u godinama nakon Dracove "rtve", na zamlji zavladalo vrijeme pravde i bratstva, "zlatne godine ogrijane nadzemaljskom svjetlou. A, kada bi stvari postale naroito teke, Dracova bi zvijezda sjajnije zasjala svima koji su znali kamo gledati."

Zacijelo vrlo malo onih u publici znade kako se, prema uenju arobnjatva i sotonizma, konstelacija Drao smatra

18

izvornim domom Sotone te ju se asti u njihovim obredima. I'vo upozorenja kamo gnosticizam moe odvesti. Ono to zapoinje kao ustrajavanje na pravu odluivanja o smislu d< >bra i zla neizbjeno vodi k duhovnoj sljepoi. Malo-pomalo, udaljavamo se od, u cijelosti, dobroga u pravcu manjkavih osobnih tumaenja dobra; potom, kako volja slabi, a um biva pomraen, dolazi do ozbiljnijega oteenja samih temelja, da bismo u konanici - dogodi li se te u potpunosti izgubimo razum - doli do odreena oitovanja avolskoga.

Kada je ovaj postupak potican genijem suvremene kinematografske tehnologije te "umotan" u urese umjetnosti i mistike, pogibao u kojoj se nalazimo eksponencijalno raste. Moja supruga i ja poznajemo predane i inteligentne kranske roditelje, koji su svojoj maloj djeci dopustili gledati Zmajevo srce, jer su smatrali kako je rije o "pukoj mitologiji". Takva je naivnost razumljiva, ali je ujedno i simptom nae nepriprav- Ijenosti. Zlo u iskvarenoj mitologiji nikada nije bezazleno samo stoga to je "umotano" u literarni anr, kao da bi ondje bilo zapeaeno u kakvoj nepropusnoj komori. Naprotiv, malo je to toliko "zarazno" kao mitologija.

Gorko bismo se prevarili, kada bismo pretpostavili kako je kulturna invazija preteito sukob apstraktnih ideja. Naprotiv, rije je o glavnoj bojinici u bitki za duu modernoga ovjeka te kao takva nuno sadri elemente duhovnoga boja. Radi toga se roditelji danas trebaju obratiti Bogu za darove mudrosti, razluivanja i budnosti. Moramo moliti takoer i za iznimne milosti te neprestano zagovarati nau djecu. Ova invazija prodire u vrlo mlade umove, slabei instinktivnu averziju djece prema svemu to je istinski zastraujue. Ondje zapoinje, no moramo shvatiti kako ondje ne zavrava, jer je

19

njen logini kraj u kulturi koja uzvisuje avolsko. Sve je vie znakova kako je ovaj postupak ve uvelike zapoeo.

Tako, primjerice, u veini duana s igrakama moemo pronai brojne meke i podatne "zmajie" i ostala "draesna" udovita. Nekoliko je novih djejih knjiga napisano o simpatinim zmajevima koji nikako nisu zli, ve samo pogreno shvaeni. U jednoj takvoj knjizi, to ju je naoj djeci za Boi poklonio jedan dobronamjerni prijatelj, pronali smo est ilustracija koje su pokuale svoj avolski naboj umanjiti dopadljivim kostimima. Taj se ilustrator odlikuje stanovitim genijem koji njegovo djelo ini gotovo neodoljivim. Jedna od slika prikazuje uasno, groteskno bie do nogu djejega kreveta. Pria koja ide uz ilustraciju pripovijeda kako ga dijete nije otjeralo, ve se s njime sprijateljilo te su zajedno zauvijek sretno ivjeli. To je avolsko bie postalo djetetovim uvarem. Pitamo se gdje li su samo nestali aneli uvari! Takva djela djeci pomau u svoju narav ukljuiti i "tamnu stranu", u sebi pomiriti dobro i zlo te - kako se izrazio na prijatelj - "zagrliti svoju sjenu".

U djelu Lilith, klasinoj fantaziji 19-stoljetnoga kranskoga pisca Georgea MacDonalda, glas Eve tu tminu nazivlje "smrtnim neprijateljem moje djece". U jednome odjeljku, jedan od likova opisuje dolazak "Sjene":

"Lik je bio potpuno crn. Prestraili smo se im smo ga ugledali, ali nismo pobjegli, ve smo stajali i promatrali ga. Oborio se na nas kao da e nas pregaziti. No, prije no to nas je uspio zgrabiti, stao se sve vie iriti, sve vie rasti te nam je naposljetku izmakao iz vidokruga pa ga vie nismo vidjeli, a potom se obruio na nas."

20

11 pravo u trenutku kada ga vie ne vide, on posjeduje najveu mo nad njima. Potom opisuju kako ih je sjena pri- \ remeno zaposjela i njihove osobnosti sklonila u pravcu mr- up- (idbili su ga ljubavlju koja se stala nakupljati u njihovim srcima.

Njemaki se pisac Goethe, u svome velikom klasinom djelu Faust, slui drugaijim pristupom kako bi opisao zavoenje ljudi. Na jednome mjestu, avao kae:

"Najuzvieniju silu ljudstva, razum i znanje, molim, prezrite!Ali nek vas Duh svih lai

djelima sjajne magije zaslijepi, tad bit ete posve moji, svezaniF

Sve vee oduevljenje nadnaravnim u djejoj kulturi ubrzava slom kranske vizije duhovnoga svijeta i moralnoga poretka svemira. Razum i sveto znanje bivaju prezreni, dok se "udesa" i opojni znakovi umnaaju.

21

TREBA LI DJECI ITATI BAJKE?

Prava je vjera traganje due za Bogom kako bi mu se predala, traila njegovu volju i ispunjavala je; traganje za istinom, kako bismo bili u suglasju s njome. Kriva vjera je upravo suprotno. Sebe ini

boanstvom, svoju vlastitu volju proglaava normom te nastoji stvarnost prilagoditi vlastitim eljama. Prava vjera predstavlja predanje, a kriva

jednostranu racionalnu kontrolu.

Kratko nakon to su naa djeca upoznala dinosaure, poeo sam im redovito itati bajke. I dok su ih sluala, kako je vrijeme prolazilo, svatko bi od njih priu uo na razliitoj razini. Zanimljivo je pritom kako je ponekad petogodinjak shvatio neki detalj koji je promaknuo starijem bratu ili sestri, no svakako je bilo jasno kako svi odreda shvaaju udesnu snagu prie. Pretraivao sam tavane te rasprodaje u knjinicama i antikvarijatima u potrazi za to je mogue starijom knjievnou. ak sam poeo uranjati i u "tavane" i "ostave" vlastite mate, izmiljajui im prie za laku no. To je poneto opteretilo moju matu te su neke prie bile bolje od drugih, ali u obitelji se sve lijepo prihvaalo. Djeca su i sama poela izmiljati prie te je bilo veeri kada je vrijeme za spavanje postajalo znaajan dogaaj. Prianje "izmiljenih" pria prirodno je potaklo prepriavanje itave bujice stvarnih dogaaja. Djeca su na svakodnevne dogaaje iz svoga ivota stala gledati kao na materijal za svoje prie. Razgovor je rastao, a komunikacija se irila. Kako smo postali prava pripo- vijedalaka obitelj, primijetio sam neto zanimljivo u svezi s

22

igrom nae djece. Kao prvo, sama im je igra sada bila uzbudljivija. Nadalje, u igri bi proivljavali temeljnu dramu kozmike bitke izmeu dobra i zla, uljepavajui je i preinaujui s upravo zauujuom domiljatou. Postupno sam shvatio ljubav to je svi ljudi dijele prema "bajkama".

11 svome izvrsnom eseju "O bajkama" J.R.R. Tolkien opisuje vitalnu ulogu to je te prie igraju u kulturama svijeta. < >ne sadre bogato duhovno znanje. Sunce moe biti zeleno, .1 ribe letjeti zrakom, ali, koliko god fantastian bio taj zamiljeni svijet, on svejedno zadrava vjernost moralnom redu stvarnoga svijeta. Metafore to ih pronalazimo u knjievnim likovima nisu toliko proizvoljne matarije koliko odrazi naeg vlastitog nevidljivog svijeta, onog nadnaravnog. Bilo u snovima ili svjesnome matanju, snaga uma (u kojoj nam je pro- m a t rati snagu ljudskoga duha) uklj uena je 11 ono to se naziva "sub-kreacijom" ("pod-stvaranjem"). Pod time se misli kako je ovjek, kao odraz svoga boanskog Stvoritelja, obdaren darovirna uprizoravanja nevidljivih stvarnosti u oblicima koji ili ine razumljivima.

Na primjer, arolija se tradicionalno koristi u bajkama kako bi dala vidljivo oblije nevidljivim duhovnim silama. No, potrebno je napraviti kljunu razliku izmeu "dobre magije" I "zle magije" u obliku u kojem se one pojavljuju u bajkama jer za nas u stvarnome svijetu ne postoji dobra magija, ve jedino molitva, darovi Duha Svetoga i pouzdanje u Boju providnost. "Dobra magija" u tradicionalnim bajkama predstavlja upravo te stvarnosti, simbolizirajui Boju intervenciju u ivote dobrih ljudi slavljenih na kunju. Rije je zapravo o metafori za milost i udo. Dokidanje naravnoga zakona inom duhovnog autoriteta rezultira osnaenim moralnim poretkom.

23

Zla magija 11 tradicionalnim priama predstavlja zlu silu kojom se pokvareni ljudi koriste kako bi se domogli neega to im ne pripada, bilo daje rije o svjetovnoj moi, bogatstvu ili ak ljubavi. Rije je takoer i o metafori za uplitanje Bojih neprijatelja, zlih duhova, u ivote zlih ljudi. Kako kae Sveti Pavao: "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovnitava, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovoga mranog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Ef 6,12).

Prava je vjera traganje due za Bogom kako bi mu se predala, traila njegovu volju i ispunjavala je; traganje za istinom, kako bismo bili u suglasju s njome. Kriva vjera je upravo suprotno. Sebe ini boanstvom, svoju vlastitu volju proglaava normom te nastoji stvarnost prilagoditi vlastitim eljama. Prava vjera predstavlja predanje, a kriva jednostranu racionalnu kontrolu.

Veina nas ne ui o naravi stvarnosti kroz teologiju, filozofiju, i viu matematiku, ali smo zato svi kadri smjesta razumjeti jezik prispodobe preuzet iz svekolike ljudske prie. Oblici tih pria pritom mogu podrazumijevati raskone kostime i nemogue zaplete, ali ljubitelju pria omoguavaju nakratko iskoraiti iz sebe kako bi promotrio svoj vlastiti zakrabuljeni svijet. Koja je vrijednost tog privremenog odmaka? Rije je o povlaenju, putem mate, od tiranije neposrednog, poplave rijei i osjetilnih podraaja koji esto preplavljuju (a jednako tako esto i ograniavaju) nae razumijevanje stvarnog svijeta. Promatranje borbe toga svijeta za ispravnu duhovnost moe nam omoguiti iznimnu objektivnost i uvid. U svijetu bajki, itatelj svoje male borbe moe prepoznati u ratovima titana ili vilenjaka te prvi put postati svjestan vlastite vrijednosti. Biva ukljuen ne u lani ili patvoreni svijet, ve u

24

Mib k reaciju stvarnijega svijeta (iako, dakako, ne i doslovnoga), l. a/em stvarnijega, jer dobar autor uklanja gomilu nevanih dt i alja koji tvore svakodnevicu, optereuju na um i zamagljuju nam vienje. On pozorno odabire i stavlja u arite kako hiMiio jasno mogli vidjeti skriveni oblik stvarnosti.

Iojam "bajka" razmjerno se iroko koristi, jer brojne od i ivi li pria ne govore samo o vilama, ve i o razliitim drugim nadnaravnim biima i izmiljenim dogaajima. Drevne prie n junacima, prie za laku no, zagonetke, legende, mitovi - sve to ima svoje mjesto u tom zapravo vrlo irokom anru knjievnosti. Postoje nebrojene prie koje potjeu iz stotina i a/liitih naroda i jezinih skupina, od kojih su neke stare i \ ise tisua godina. Uz vrlo malobrojne iznimke, pokazuju neobinu podudarnost u prikazivanju dobra i zla: dobro je uvijek dobro, a zlo zlo.

Kroz stoljea je stvorena prava riznica takve fikcije. Pojavio se obrazac simbola koji podrazumijevaju stvarnu prisutnost u nevidljivom svijetu. Prekrasna krilata bia tako prikazuju nevidljive uvare i glasonoe. Na suprotnom kraju toga spektra, zmajevi (i nebrojena druga udovita) prikazuju zlokobno lukave duhove koji ele unititi ovjeka. Navedeni su simboli zajedniki tolikim narodima i kulturama da su praktino univerzalni. No, jednako se tako dobro uklapaju u duhovne spoznaje kranske civilizacije. Oblikovanje tih simbola itatelju u kratko vrijeme prua neke temeljne informacije o nevidljivom svijetu - svijetu koji uvelike prethodi judeo-kranskoj civilizaciji te od samih svojih poetaka predstavlja duhovno poprite.

25

NOVA NEPISMENOST

Tragino je to istinska knjievnost polako nestaje iz javnih i kolskih knjinica, da bi je zamijenila prava poplava djejih knjiga to su ih napisali ljudi ije je sluenje jezikom

daleko blie djelovanju elektronske kulture, dok su njihove prie daleko vizualnije od negdanje

nadasve domiljate fikcije.

Svialo nam se to ili ne, velikom se brzinom pretvaramo u nepismene ljude. Istina, veina nas znade itati. Istina jest i to kako i odrasli i djeca - ako govorimo o brojkama - danas itaju vie knjiga no ikada u povijesti. No, nai umovi postaju sve pasivniji i usmjereniji ka slikama, poradi golema utjecaja vizualnih medija. Televizija, film, kao i video revolucija, dominiraju naom kulturom kao nikada dosad. Nadalje, raunala, obrada teksta, depna raunala, telefoni te niz slinih izuma, smanjili su potrebu za disciplinom uma koja je u prolome narataju bila odlikom inteligencije. U to su vrijeme ljudi uili itati i pisati poradi potrebe, ili pak privilegije: zemljovida, medicinskih nauka, povijesti rase, genealogija te recepata. Sve je to bilo mogue daleko lake netaknuto te preciznije prenijeti iduemu narataju u pismenu obliku, negoli putem usmene predaje.

Isto vrijedi i za drevne mitove i legende koji su utjelov- ljavali duhovnu intuiciju pojedinoga naroda. Tiskana je rije jamila kako niti jedna bitna pojedinost nee biti izgubljena. A, ako je pripovjeda posjedovao umjetniku duu, mogao je prenijeti takoer i ozraje svojega vremena, duhovnu klimu

26

unutar koje su se odigravale njegove male i velike drame. Rljec i ovjekovjeene na stranici do neke su mjere nadvlada alc slabost memorije i izbjegavale trajnu sklonost ljudske naravi ka iskrivljavanju i odabiru u skladu s ukusom i pred- iasudama. Nadalje, nevjerojatni in svladavanja pisanoga jr/ika uvelike je poveavao sposobnost osobe za jasnim razmiljanjem. Ljudi sposobni razmiljati takoer su, makar u oiviski, bili sposobniji izbjegavati pogreke svojih predaka i i varati jedan humaniji svijet. Vii je cilj pismenosti tako bila s p i i s i >bnost prepoznavanja istine i ivljenja u skladu s njome.

11 suvremenoj se kulturi dogaa neto bez presedana u ljudskoj povijesti. Dok umne vjetine, napose sposobnost i .izluivanja, slabe, brojni simboli zapadnoga svijeta bivaju i i ik ri nuti naglavake. To je posve razliito od poganskih vjera drevnoga klasinoga svijeta, ije su mitologije postupno blije- tljelc s razvojem uljudbe. Bilo je to viestoljetno odlijevanje mm i i smisla odreenih mitolokih simbola. Koliko je Grka kasnoga klasinoga razdoblja, primjerice, istinski vjerovalo kaki i Zeus vlada svijetom s Olimpa? Koliko je graana carskoga Kima vjerovalo kako Neptun doslovce nadzire oceane? U Gr- koj je pad kultskoga poganstva nastupio kada su se Grci odvaili na traganje za istinom kroz filozofiju. Za brojne su i ii ke boanstva postala personifikacije ideala ili naela svemira.

Rimljani su pak, s druge strane, postajali sve humanistu niji i materijalistiniji. Iako su tajanstveni kultovi Istoka preplavili Zapad irenjem carstva, Rimski je etos manje ili vie /adi zao odreenu temeljnu pragmatinost te je u najboljem sluaju iao za opim dobrom, graanskim poretkom, filozofskim promiljanjem. U svome je najgorem izdanju bio prazno

27

vjeran i neopisivo okrutan. No, sve je to bio jedan dug i polagan postupak razvoja, inkulturacije te opadanja.

Nasuprot tome, gubitak naega svijeta simbola posljedica je smiljena napada na istinu te se odvija upravo nevjerojatnom brzinom. Na gotovo svim razinama kulture, dobro se vie ne predstavlja kao dobro, ve kao predrasuda to je podrava ogranieni vjerski sustav (kranstvo). Niti zlo se vie ne doivljava kao zlo na nain na koji smo ga neko shvaali. Zlo se sve vie opisuje kao nain postizanja dobra.

Zahvaljujui prisustvu televizije u veini domova diljem zapadnoga svijeta, slike bombardiraju na um na dosad nezapamen nain. Djeca su osobito osjetljiva na snagu slika, upravo stoga to se nalaze u fazi razvoja kada se oblikuju njihova temeljna poimanja stvarnosti. Njihovo opaanje i razumijevanje oblikuju se u svakome trenutku, kao to je to bio sluaj i u svim drugim naratajima, putem neprestana prikupljanja rijei i slika. No, u kulturi koja svjesno cilja na sjetila, preplavljujui ih, sluei se pritom svim genijem tehnologije i umjetnosti, djeca raspolau s manje sredstava ispravnoga razluivanja no ikada u povijesti. Preplavljeni golemim spektrom zabavnih podraaja, djeca i roditelji pretpostavljaju kako ive u svijetu koji prua mogunost viestrukih izbora. No, izbori se zapravo neprestano smanjuju, jer, s porastom koliine, opada kakvoa. Nae je drutvo prvo u povijesti koje je stvorilo takvu kulturu te je izvozi svijetu, nemilice pred sobom briui kulture razliitih nacija, naroda i rasa te uspostavljajui prvu svjetsku globalnu civilizaciju. No, kakva je narav te nove civilizacije?

Moderni se um vie ne oblikuje na temeljima apsolutnih istina to su ih negdanja drutva drala upisanima u naravni

28

zakon, a koja su nam na jedan eksplicitniji nain objavljena po kranstvu. Neko su se ti uvidi s narataja na narataj prenosili preko pjesama i pria. No, nae su pjesme i nae pi ire zapravo uzurpatori. Filmovi, video zapisi i komercijalna televizija gotovo da su zauzeli mjesto Crkve, umjetnosti i sveuilita kao prvotni oblikovatelji suvremena poimanja si varnosti. Veina djece sada pije iz tih zagaenih izvora koji svima- osim onih koji na njima dobro zarauju - djeluju nadasve nepopravljivima i besmislenima. Djeca koja iz njih ne piju i nogu se osjeati otuena od svojih vrnjaka, jer nemaju puno loga zajednikoga u igri i prii, sa svojim prijateljima nahra- njenima iskljuivo novim elektronskim bajkama.

Zaposleni moderni roditelji kao da imaju sve manje \ i emena svojoj djeci itati ili pak priati prie. Brojna djeca odrastaju, a da nikada nisu ula uspavanku, a kamoli koju pi avu bajku, legendu, ili mit. Mjesto toga, sate i sate u svojim < nllunim godinama razvoja provode uz elektronsku zabavu, /alt >sna je posljedica toga to je brojnoj djeci uskraena vitalna snaga, iskonska mo mate te zamijenjena upravo ovisnikim apetitom za iskonskim podraajima, dok je kreativna igra zamijenjena gomilom skupih igraaka, koje su zapravo tek \ arijante TV-emisija to ih gledaju. Takve igrake gue razvoj maste i kreativnosti jer praktino sve ine umjesto djeteta, i sama ga tako pretvaraju u igraku marketinkih strunjaka. tovie, veina je medijskih uzora u najboljem sluaju I u ilovina. Dr. Brandon Centerwall, piui u izdanjuJour- uiil ofthe American MedicalAssociation od 10. lipnja 1992. I ii vezuje nasilje na televiziji s porastom kriminala.

On tvrdi kako bi bilo deset tisua manje ubojstava, sedamdeset tisua manje silovanja te sedam stotina tisua

29

manje tjelesnih napada, da televizija kojim sluajem nikada nije izumljena.

Brojni roditelji imaju iznimno malo nadzora nad takvom vrstom troenja slobodna vremena svoje djece. Kod onih koji pokuavaju ograniiti gledanje televizije, vlada stalni rat. Roditelj ak moe straariti kod TV-prijamnika, spreman ugasiti ga ili okrenuti program ako se na zaslonu pojavi neprihvatljivi materijal, no nee u tome uspjeti biti dovoljno brz. Nemoralni ili izopaeni prizori mogu se usjei u djetetov um prije no to roditelj uspije pritisnuti daljinski upravlja. Moda mu se dogodi da i sam bude "ponesen" te to uope niti ne uini. Znanstvena su prouavanja nedvojbeno pokazala kako za svega trideset sekundi gledanja televizije, gledatelj ulazi u stanje nalik na trans, koje se dade mjeriti. Radi toga prikazani materijal moe zaobii sposobnost kritine procjene, tako da um upija slike i ideje bez svjesna promiljanja. ak i kada je sadraj programa vrijedan svakoga prijekora, toleriraju se itavi sati dosade i besmislice, jer se gledatelj suludo nada kako e se program poboljati. Televizija oarava brojna sjetila istovremeno te gledatelj biva ponesen njenim ritmom kako ne bi "togod propustio".

No, moda bi upravo i trebalo propustiti. Ako pozorno sluate brojne djeje emisije, nerijetko moete uti natruhe moderna gnosticizma: "Ako ovo budete gledali, vie ete znati, bit ete odrasliji, pametniji, vie cool, zabavniji, sposobniji to podijeliti sa svojim prijateljima." - "Na vama je odluka. Na vama je izbor. Istina je ono to sami odredite kao istinito." - "Dobro i zlo su ono to vi osobno za sebe odredite kao takvo. Dovodite u pitanje autoritet. Da biste postali ono to elite biti, morate biti buntovnik." - "Sami sebe izgraujete; stvarate vlastitu

30

i v.ii nost." - "Moemo stvoriti savreni svijet. Zaobiite starije, pusclmo tradicionaliste koji nemaju pojma te su glavna prepirka i/gradnji mirnoga, zdravoga i sretnoga planeta." I tako dalje Sve je to prisutno u djejoj kulturi, slijevajui se u njihove umove nesmiljenom ustrajnou, ponekad pritajeno, no sve 11 si e kao otvorena i sredinja poruka. to stoji na putu toj posas l i? to proturjei ovim laima? Roditeljski autoritet? ' i k va? 11 filmu za filmom, roditelji (osobito oevi) opisuju se u u a igorcm sluaju kao zlostavljai, a u najboljem kao smijene lude Krani se prikazuju kao zli prijetvornici, a slubenici i i kvc kao iskvareni licemjeri, ili kao zbunjeni lakrdijai.

Mladi "junaci" i "junakinje" tih drama glasnogovornici su Idi ologija modernih drutvenih i politikih pokreta, prvaci materijalizma, seksualnoga liberalizma, ekologije, feminizma, globali/ma, monizma, i svih ostalih -izama koji se openito idnose na preoblikovanje stvarnosti, kako bi se ova uklopila u novi svijet osmiljen od strane intelektualne elite. rtve \ lasi ii ih gnoza (to ih oni osobno doivljavaju kroz grandiozne I ii ijmove "irine" pogleda, slobode i kreativnosti), oni zapravo vi ide misterij i velianstvo stvaranja na neku vrstu vodimen- /ionalnosti. Kada bi to bila stvar obine propagande, ne bi daleko dospjela. Nitko ne moe dugo opstati u dvodimenzio- nalnome svijetu jer je ovaj u svojim korijenima zaokupljen la/.aranjem cijele istine o ovjeku, nijekanjem konane vi i j( (I nost i ljudske osobe te njegovim pretvaranjem u predmet I u a u isnje ili pak manipulacije. Stoga iritelj takve propagande mora sprijeiti svako buenje savjesti te onemoguiti raz- \ ijanjc stvarne mate u svoje publike. Matu mora zapaliti u svim moguim pogrenim smjerovima te osigurati uravno- ic/cnu dozu ugodnih poticaja, kao mehanizam nagraivanja.

31

Mora umiriti svako buenje savjesti osiguravanjem brojnih drutvenih projekata, ciljeva i pitanja kojima se mladi onda mogu posvetiti upravo strastvenim nazovi-idealizmom.

Pokojni je dr. Russell Kirk u svome predavanju o moralnoj mati upozorio kako e ljudi koji odbacuju ispravan poredak due i istinsko dobro drutva naposljetku batiniti "oganj i pokolj". Kada se kulturi uskrati moralna vizija, neizbjeno slijedi uspon "dijaboline mate". Ono to zapoinje kao posve neutemeljeni idealizam, ubrzo prelazi u sferu "omamljujuih tlapnji", kako bi zavrilo u "avolskim reimima". Tirani se mogu pojaviti u brojnim oblijima te samo one koji nam neposredno nameu bolna ponienja smjesta prepoznajemo u istinskome svjetlu. No, to je s razlikovanjem ljudi kada se tiranin pojavi bez ijednoga zlokobna kostima brutalnih diktatora? to se dogaa kada zablude dolaze pod zamamnim krinkama te ih promiu daroviti ljudi koji jako dobro znadu kako se sluiti svim sredstvima suvremene psihologije, kako bi ljudsku matu pretvorili u instrument koji e sluiti njihovim ciljevima? Koliko e ljudima naega vremena trebati da bi shvatili kako - jednom kada humanistiki osjeaji zamijene moralne apsolute - nije daleko trenutak kada e idealisti stati iskrivljavati savjest u ime slobode i unitavati ljudske ivote u ime humanizma?

Ta je nova vizualna kultura uvelike privlana, no svejedno nas tiranizira. Knjievnost je, pak, demokratina. Moemo zastati, odloiti knjigu i upustiti se u raspravu s autorom. Kasnije joj se ponovno moemo vratiti, nakon to smo imali vremena razmisliti ili poneto i sami istraiti. Dok mata itatelja moe odabrati na to se eli usmjeriti, kod elektronskoga vizualnog medija um biva bombardiran snanim

32

podraajima koji zaobilaze kako svjesne, tako i nesvjesne obrambene mehanizme. Stoga je tragino to istinska knjievnost polako nestaje iz javnih i kolskih knjinica, da bi je zamijenila prava poplava djejih knjiga to su ih napisali ljudi za koje se ini kako su pobornici kultne psihologije ili su se pak - djelomice ili u cijelosti - "obratili" na neopoganski kozmos. Zanimljivo je i to to je njihovo sluenje jezikom daleko blie djelovanju elektronske kulture, dok su njihove prie daleko vizualnije od negdanje nadasve domiljate fikcije. Navjestitelji su to religije za koju nijeu da je upravo to: religija. No ipak, nova je knjievnost za mlade nemilice zaokupljena duhovnim silama, okultnim te poimanjem dobra i zla koje je g< >iovo uvijek mutno, a ponekad i do kraja izopaeno. Neko mi zmajevi barem izgledali i ponaali se kao zmajevi. Vjerujem kako to ne samo to odraava istinu u duboko duhovnome smislu, ve je i daleko zanimljivije. Krajolik sa zmajevima i ijctko je dosadan.

33

INVAZIJA NA MATU

Za sve one nastavnike i roditelje koji - a da zapravo tono i ne znaju zato - nisu odve

oduevljeni itavim anrom suvremene djeje fantastine knjievnosti, evo pronicljive

ralambe u kojoj se tono ukazuje na problem o kojemu je ovdje rije.

Invazija na matu nae djece ima dvije glavne bojinice. Prva je degradacija slike ovjeka. Druga je nagrizanje savjesti. Tako se, primjerice, podruje fantastine knjievnosti, koje se neko bavilo cjelovitim istraivanjem ovjekova mjesta u svemiru, gotovo i bez naega znanja pretvorilo u leglo gujinje. Taj je anr danas gotovo preplavljen kultom horora. Novi val jezovitih filmova i romana bavi se pomicanjem granica koje bi prije samo jednoga narataja bile posve neprihvatljive. Upravo su mladi njegove prve rtve, jer ih fantazija prirodno privlai te unutar toga anra pronalaze dostojno poprite svojega smisla za tajnovitost i pogibeljnost ljudskoga stanja. No, to je poprite ispunjeno demonskim oblicima te svim zamislivim udovitima podsvjesti, pri emu je - ini se - sve skupa usmjereno ka sakaenju tijela, umova i duha dramskih likova.

Tako su, primjerice, romani R. L. Stine posljednjih godina praktino zavladali podrujem knjievnosti za mlade. Poam od 1988. kada se pojavio prvi naslov njegova niza Fear Street ("Ulica straha") te 1992. kada se pojavila serija Goosebumps ("Trnci") preko stotinu milijuna primjeraka njegovih knjiga nalo je svoj put do ruku mladih. Preko kolskih knjievnih

34

i luhova, knjinica te oglaavanja knjiga u prodavaonicama i mirnih kua do ljekarni, priblino etvrt milijuna djece

v ik< >ga mjeseca biva upoznato s njegovim knjigama. Po svojoj n< patvorenoj izopaenosti, ove prie nadmauju sve dosad

"b| i\Ijene. Svaka od njih obiluje ubojstvima, grotesknim pii/orima strave, uasa, sakaenja ("zainjenima" ulomkom i ulomkom krvi i kljova). ok za okom pogaaju itateljev mu dok ili dijete doivljava i kao psiholoke, i kao tjelesne podraaje. Ti su okovi prikazani sami sebi svrhom, sirovo

i u il|i poput zabave. Uvelike nasuprot tome, trenutana strava li|a se pojavljuje u klasinim priama redovito ima viu svrhu:

< tl| |nj je naglasiti potrebu za hrabrou, domiljatou i /mu ajem; te se prie odnose na odvane mlade ljude koji se lm/ nevolje probijaju ka prosvjetljenju, istini i zrelosti; jasno

I m kazujui kako dobro pobjeuje zlo. To, meutim, nije sluaj novim valom okantne fikcije. Njegovi su "junaci" i "juna- I. lujc" obino grubi, sebini, ponekad pametni (ali nikako

dri) te nikada ne odrastaju. Ovaj prljavi mali svijet nudin/buenje po minuti, ali je nalik na zapeaenu sobu iz koje i polako odvodi kisik, kako bi ga zamijenilo ozraje nonih im n ,i te osjeaj kako su sile zla gotovo svemogue.

Sline se ne sputa na razinu uvlaenja spolnih aktivnosti u i i jelu tu sliku, kao to je to sluaj s njegovim brojnim suvremenicima. Niti ne mora, jer je zadano podruje ve osvojio, i '.lavlja prostora autorima koji ele trite istraiti uz pomo dr ugili strategija. Nova fikcija namijenjena mladima veinom velia bludni grijeh i psihike moi te ih nudi kao protuotrov /a zlo. U klasinim bajkama, dobro na kraju pobjeuje, dok zlo biva kanjeno. No, to u brojnim modernim priama nije sluaj, jer je sama narav dobra i zla redefinirana: sada je za

35

junake posve uobiajeno sluiti se zlom kako bi porazili zlo, unato injenici kako i u stvorenu i u pod-stvorenu poretku to zapravo podrazumijeva vlastiti poraz.

U nizu fantastinih romana Dime ("Dina"), primjerice, privlaan mladi kraljevi ("pozitivan lik") suprotstavlja se protivniku koji je personifikacija poroka. Taj je "zlikovac" u toj mjeri svakog prjezira vrijedan (ubojstvo, muenje i spolno nasilje meu njegovom su omiljelom "razbibrigom") te, u usporedbi s njime, mrani kraljevi uistinu nalikuje na anela svjetlosti. Kraljevi je ovisan o psihodelinim drogama i okultnim silama, pri emu i jedno i drugo pojaava njegovu sposobnost poraavanja svoga nadasve zloga protivnika. Ujedno je i vlasnik golemih crva-mesodera (valja podsjetiti kako je "crv" jedan od srednjevjekovnih izraza za zmaja). U pozadini romana "Dina", kao i filma koji je proizaao iz njih, krije se nadasve otra inteligencija. Autorov je um u svome vienju u stvari religiozan te se koristi taktikom kojom se Sotona esto koristi u svojim pokuajima utjecanja na ljudska pitanja. Podie stravino, svima odbojno zlo pa ak i onim najnaivnijima. Potom ga suoi s manjim zlom koje ima privid krjepo- sti. Ljudi tako pristaju na manje zlo, mislei kako su "spaeni", dok je zapravo sve vrijeme avao zapravo i kanio uspostaviti to manje zlo.

Zla koja se doimlju kao neto dobro daleko su, u dugoronom smislu, razornija od onih koja se pojavljuju s rogovima, onjacima, i zelenom pjenom na ustima!

Razlika moda nee uvijek biti uoljiva ak niti najpozor- nijim roditeljima. Razmotrite, primjerice, jednu drugu skupinu fantastinih filmova: iznimno uspjenu seriju Ratovi zvijezda (izvorno: "Star Wars"), od kojih se prvi pojavio 1977.

36

ic doivio jo dva nastavka. Tvorevine su to kinematografskoga genija, tako privlani i zabavni te im je gotovo nemogue odoljeti. Sjajni sredinji lik, Luke Skywalker, takva je "dobrica" da njegova junaka borba protiv mnotva zlih protivnika nali- k uje na bitke srednjovjekovnih vitezova. tovie, ak ga i zovu "vitezom", iako nije posveen vitetvu i obrani kranstva, ve pouen u drevnoj i tajnovitoj religiji. I on se slui nadnaravnim moima kako bi porazio nie oblike zla, razliite odbojneI personifikacije poroka. Naposljetku se sukobljava i s "Carem", koji je utjelovljenje duhovnoga zla. Luke, car, i razliiti drugi likovi, slue se kozminom, neosobnom energijom koju zovu "Sila", boanskom energijom koja kola svemirom. Postoji "svijetla strana Sile" i "tamna strana Sile". Ona po sebi nije niti dobra niti zla, ve ta svojstva poprima u skladu s onime koji je koristi, kao i s nainom na koji je koristi.

U ovoj filmskoj trilogiji ima puno toga za pohvalu, poput poruke kako dobro pobjeuje zlo, ako hrabro ustrajemo do kraja. Romantina je strana prie priguena i obraena sI I pravo nevjerojatnim osjeajem za stvarni smisao ljubavi (uz iznimku dvaju kratkih prizora). Ostale poruke: likovi su nedvosmisleno ili na strani dobra ili na strani zla; ak niti protu-junaku, Han Solou, nije doputeno takvim i ostati. Postaje bolji ovjek putem izazova podvrgavanja vlasti i rtvovanja za druge. Luke u vie navrata slua rijei svoga uitelja neka se ne koristi zlom kako bi porazio zlo, jer bi to znailo i sam se predati zlu. Upozorava ga takoer i neka se k Ioni srdbe i osvetoljubivosti te neka ih nadvlada. U zavrnomII I mu, Luke naputa sve svoje moi te odbija podlei njima se posluiti u svom bijesu. Upravo u toj bespomonosti otkriva svoju stvarnu moralnu snagu, to je kljuna toka "obraenja"

37

zloga Darth Vadera. Konana je poruka niza: milosre i ljubav jai su od grijeha i mrnje.

No svejedno, ovaj se film ne moe ocjenjivati kao izolirana jedinica, kao da bi bio hermetino zapeaen u nekakvu anti- septinu izolacijskom odjelu. Rije je o golemom kulturnom znaku, dijelu irega kulturnoga pomaka. Ako "Dina" predstavlja novi gnosticizam izraen agresivno i otvoreno, Ratovi zvijezda neka su vrsta "blagoga gnosticizma", u kojemu je gnoza podvodna struja podno povrinskoga valovlja nekolicine kranskih naela. Vano je na ovom se mjestu prisjetiti kako je za vrijeme drugoga stoljea postojalo nekoliko takozvanih "kranskih gnostinih" sljedbi, koje su pokuale kranstvo izmiriti s poganstvom, usvojivi brojne hvalevrijedne elemente prave vjere. Slino tome, Luke i njegova druba djeluju u skladu sa svakoga divljenja vrijednim moralnim kodeksom, no valja nam se zapitati koji je moralni temelj toga kodeksa te koji je njegov izvor. Nigdje se, naime, ne spominje transcendentalni Bog, niti se na bilo koji nain pokuava odrediti izvor "Sile". Nadalje, zbog ega se sluenje psihikim moima smatra prihvatljivim?

Jedna od glavnih tema u ovome nizu filmova jest kako sluenje tim nadnaravnim moima uvruje dobro, dok su one u naemu svijetu povezane iskljuivo sa zlim silama. tovie, kljuni su likovi u zbacivanju zloga carstva Jediji, prosvijetljena elita, upuenici, posjedovatelji tajnih znanja. Nije li to gnosticizam?

Sva ta pitanja zasluuju makar pomno prouavanje niza o kojemu je rije od strane roditelja, budui da su filmovi izmijenjeni i ponovno objavljeni 1997. te tako mogu izvriti utjecaj na posve nov narataj mladih. Najvanije pitanje to

38

bismo si ga trebali postaviti glasi: koje e iskrivljenje nanijeti vie tete: otvorena la ili pak la pomijeana s istinama za kojima eamo.

39

SIMBOLIKA OKULTNOG KAO GLAVNA METAFORA

Ako katoliki intelektualni ivot padne pod dominaciju iskonskih simpatija i antipatija,

poet emo i sami pridonositi mranoj budunosti zapadnjake civilizacije. Moda emo pridonijeti ak i stvaranju rase super-

impresionista, nesposobnih za ispravno razluivanje. To je duboko zabrinjavajui trend.

Njegovi e plodovi biti povodom jo daleko veoj zabrinutosti.

COMBERMERE, Ontario, 6. prosinca 2001. (Zenit.org). - Kako film "Harry Potter i kamen mudraca" rui rekorde na kino-blagajnama, ZENIT se obratio poznatome kanadskome piscu Michaelu D. OBrienu sa zamolbom neka prokomentira tu pojavu. OBrienova djela ukljuuju roman Posljednja vremena te kritiku poganizacije djeje kulture: Krajolik sa zmajevima: bitka za um vaega djeteta (Ignatius Press).

- Mnogi su kritini prema knjigama o Harryju Potteru, jer tvrde kako je opasno djecu izlagati vradbinama i okultnome. to vi na to kaete?

OBrien: Triput sam proitao etiri sveska niza romana o Harryju Potteru te sam svaki puta jasnije spoznavao ozbiljne nedostatke ovih romana.

Najoitiji je problem, dakako, autoriino sluenje svijetom simbolike okultnoga kao glavne metafore, kao i okultnim djelatnostima kao dramatskim pokretaem zapleta. Ona ih

40

mladim itateljima predstavlja kroz privlane primjere kao si

Zli su likovi u toj prii zlorabili te darove, odnosno - kada je, pak, rije o ljudima - pokuali su ih prisvojiti sebi, no tako su pali u njihovu zamku i na kraju od njih bili uniteni. Nadalje, "magija" Tolkienova pod-stvorenoga svijeta zapravo ne nalikuje magijskim praksama stvarnoga svijeta. On se trudi to objasniti u svojoj zbirci pisama, gdje izraava odreenu zabrinutost nee li itatelji moda pogreno shvatiti njegove nakane.

U svome nizu fantastinih romana za djecu, "Narnijske kronike", kao i njegovoj kozminoj trilogiji za odrasle, C.S. Lewis takoer u vie navrata prikazuje zavodljivost sila koje ovjeku ne pripadaju, osobito kada si ih ovjek pokuava prisvojiti kao oblik gnostina nastojanja oko stjecanja moi.

Oba ova kranska pisca vrsto istiu injenicu kako pora- avanje radikalnog zla ovisi o poniznosti, hrabrosti, ljubavi, portvovnosti - rijeju, naim naravnim ljudskim krjepostima.

- Na koji se nain to razlikuje od pristupa Rowlin- gove romanima o H. Potteru?

OBrien: Potterov svijet Rowlingove jest u svojoj sutini gnostian. Magija je prikazana kao uroeno svojstvo ljudske naravi to je samo valja probuditi i formirati nastojanjem oko stjecanja ezoterijskih znanja i moi.

Nema ak ni daka boanske prisutnosti, dok svjetovi Tolkiena i Lewisa upravo odiu tim, iako neizreenim, prisustvom. U Potterovu je svijetu magija prikazana kao moralno neutralna sila koja u rukama "dobrih" likova slui dobru, dok u rukama negativnih likova slui zlu.

Kada se rat izmeu dobra i zla prikae kao uzbudljiv te u emocionalnome smislu nadasve poticajan, u mladoga e se itatelja duboko usjei poruke o nainu na koji "dobri" likovi pobjeuju zlo.

42

Tolkienov sredinji lik, Frodo, poraava zlo ostajui vjeran istini, odbacujui sluenje nezakonitim silama te pokazujui ustrajnost, kad nastupe slabosti. Sredinji lik Rowlingove pobjeuje zlo skupljanjem dostatne moi kako bi nadvladao svoga najljuega neprijatelja, no upravo se tom istom moi sluzi i njegov protivnik.

Jednostavna tvrdnja kako knjige o Potteru dobro prikazuju boljim od zla nije dostatna obrana ove serije. Rowlingova je upravo radikalno pomutila crte koje dobro dijele od zla, istovremeno redefinirajui neke od njih. Pravo pitanje glasi: kakva je narav dobra i zla kakvima ih je ona prikazala te kako su prikazani u filmu.

- Drugi, pak u ovim priama vide klasinu djeju bajku, unato magijskim elementima, koja govori o borbi dobra protiv zla. Koji pozitivni elementi za itatelje postoje u tim knjigama?

OBrien: Uistinu su iznimno rijetka djela kulture, ma Kako puna nedostataka, koja ne bi sadravala makar neke pozi- i iv ne elemente. No, to nikako nije argument u prilog davanja uvelike neuredna materijala naoj djeci.

11 nizu romana o Potteru, pokuava se oslikati hrabrost i lojalnost u "dobrim" likovima. No, hrabrost i lojalnost odlike su svih ljudi, pa ak i onih koji se bave najgorim oblicima poganstva.

Valja primijetiti kako djeca itaju fikciju s drugaijom svijeu od odraslih. To je neto to su oni kranski predstavnici koji su pisali komentare u prilog Potteru zanemarili. Zaboravljaju kako su djeca u razvojnom stupnju te se njihovo shvaanje stvarnosti oblikuje na svakom koraku. Fantastina k njievnost, ma kako neizmjerno matovita mogla biti, uvr

43

uje moralni poredak svijeta u djetetovu umu. Pokvarena ga fantastika tako potkopava. Potterov svijet predstavlja iskrivljenu, pokvarenu fantastiku, uz neto kozmetike. Kozmetika su u ovome sluaju "vrijednosti" to ih je autorica utkala u priu.

U suvremenoj smo se kulturi svi nauili potroiti odreenu koliinu otrova u obrocima; tovie, veina nas vie niti ne prepoznaje otrov. Vjerujem kako upravo poradi toga brojni pedagozi i roditelji jednostavno ne uviaju razmjere problema vezanoga uz knjige o H. Potteru.

- Smatrate li kako su aranje i vraanje jedini nedostatak romana o H. Potteru?

OBrien: U ovim knjigama ima i drugih ozbiljnih problema, koji se napose odnose na pitanje autoriteta i poslunosti.

Harry rijetko biva kanjen za svoje prijestupe, dok ga obino kanjavaju negativni primjeri autoriteta u knjizi. Primjeri pozitivna autoriteta Harryja zapravo nagrauju za neposluh, ukoliko ovaj naizgled urodi nekim dobrom. Njegove lai, osvetoljubivost i zloporaba moi vrlo se esto, jednostavno, zanemaruju. Naelo prema kojemu "cilj opravdava sredstva" dominira itavim nizom.

Moralni se kod pohvaljuje samo praznim rijeima - nikada konkretno - dok se zapravo ta ista etika potkopava na svakome koraku. Jo jedan problem predstavlja takoer i neprestano sluenje odbojnim pojedinostima, ime se umanjuje nesvjesna odbojnost djece prema svemu to je stravino i nastrano.

Tako se, primjerice, na jednom satu uenike ui rezanju korijenja manragore, koje je nalik ivim ljudskim bebama, kako bi ih se koristilo u spremanju napitka. To u najmanjem

44

sluaju moe dovesti do nesvjesnoga smanjenja svijesti o stvarnoj teini pobaaja.

- Posljednjih godina raste zanimanje za teme vezane uz okultno. Zbog ega je tako?

OBrien: Nevjerojatan porast zanimanja za okultne "duhovnosti" simptom je sloma svjetovnjatva. Ljudska narav I >< sjeduje uroenu glad za svetom onostranou, svetou, u kojoj ovjek pronalazi svoj istinski identitet i vrijednost. I ikoliko mu to biva uskraeno, u njemu se stvara praznina.

Ako nae crkvene zajednice ne prue puninu katolike vjere iduemu narataju, ako mladima ne podarimo vjerodos to jan i stvaran duhovni ivot, oni e poi u potragu u drugim smjerovima te e ih doekati podruje nazovi-mistinoga, lako esto povezano s avolskim.

Knjige o Potteru otvaraju vrata u taj svijet. Ve vie od g< >ine dana kako u svjetovnim, tako i u vjerskim asopisima, pojavljuju se lanci u kojima se donose dokazi kako ovaj niz romana premouje jaz izmeu normalne djece i svijeta tmine.

Nakon pojave filmske verzije prvoga sveska - pri emu su svi izgledi kako e ovaj film postii upravo rekordnu gledanost na djelu je i dodatna dimenzija psiholokog utjecaja.

Svakome je ozbiljnom prouavatelju suvremenih medija I x znata mo filma u preoblikovanju svijesti. Koristei se kako otvorenim, tako i "nadzemaljskim" tehnikama, moe zaobii prirodnu kritinu sposobnost uma. Zanimljivo je primijetiti kako, ak i u samim knjigama, nain na koji se Rowlingova slui slikama i ritmom, zapravo potjee od tehnika vizualnih medija.

-Je li zanimanje za okultno meu mladima znak pomanjkanja kranskoga utjecaja na modernu kulturu?

45

OBrien: Dio ovoga problema svakako je i nedostatak istinski kranske kulture. Nikada nije dovoljno, jednostavno, nezdrave utjecaje drati podalje od nae djece. Prvenstveni je zadatak dati im dobru hranu za matu, pruajui im tako priliku neka se zaljube u veliku pustolovinu postojanja.

Openito govorei, moderna je kultura sjaj i udo postojanja zamijenila jeftinim uzbuenjima. Romani o Potteru prava su proslava jeftinih uzbuenja, povrno umoenih u poneto nazovi-morala. Taj je moral iznimno plitak; dok su izopaene poruke: kako otvorene, tako i prijetvorne, sveprisutne.

No, fenomen H. Pottera moramo sagledati unutar irega okruja ne samo ideoloke pomutnje postojeega drutveno- povijesnoga trenutka, ve i nezapamene moi nove medijske kulture, kada je rije o preoblikovanju naega shvaanja stvarnosti. urno moramo shvatiti kako se narav duhovnoga boja u koji smo svi ukljueni velikom brzinom mijenja te ulazi u novu fazu intenziteta.

- to bi roditelji trebali poduzeti kako bi svoju djecu sigurno proveli kroz hridine moderne kulture?

OBrien: Prije svega, roditelji trebaju priznati kako problem postoji. Veina naih katolikih roditelja jo uvijek nije svjesna duhovne navale, ije je bojno polje prvenstveno kultura.

Kultura nas odreuje u odnosu prema nama samima, govori nam to je vrijedno, to je bezazleno, a to pogibeljno; koji je stvarni smisao postojanja. Moramo shvatiti kako je vrijeme u kojem ivimo uistinu jedinstveno te kako je bombardiranje naih umova snanim slikama i porukama bez presedana u ljudskoj povijesti.

46

Neprestani nasrtaj indoktrinacije na ivote nae djece dogaa se kroz filmove, video zapise, knjige, glazbu, kao i sve ostale oblike drutvene komunikacije pri emu je pritisak vrnjaka takoer meu njima. Roditelji trebaju biti upoznati s onime to se uistinu zbiva u kulturi mladih.

Ve i sam opseg i sloenost ovoga materijala, meutim, onemoguuje upoznavanje s apsolutno svime. Radi toga nam valja svakodnevno moliti za duhovnu zatitu naih obitelji; moliti Boga za izvanredne darove mudrosti i razlikovanja.

Takoer trebamo moliti i Duha Svetoga za razvijanje unutarnjega barometra, ili radara, koji e u nama oglasiti uzbunu svaki put kad se u obitelji pojave loi utjecaji. Naposljetku, ali nikako ne i posljednje, tu je i dar odvanosti, odvanosti uz pomo koje emo se vrsto i s ljubavlju oprijeti nasrtajima.

-Jedna od posljedica ovih romana jest i pobuivanje zanimanja za itanje u djece. Nije li to pozitivan znak?

OBrien: Iako je istina kako su romani o Potteru itav taj narataj zainteresirali za itanje, moram kazati kako je to tek povrna njihova obrana. Hoe li, naime, 100 milijuna mladih Harryjevih oboavatelja sada posegnuti za Tolkienom, Dick- ensom i Tvvainom?

Ili e se pak upustiti u potragu za daljnjim uzbuenjima za koja im je Rowlingova otvorila tek? Postoji puno izopaene knjievnosti, dobro napisana materijala, koja moda i stvara naviku itanja, ali istovremeno ubrzava propadanje moralne svijesti.

- Vi, dakle, drite kako pismenost nije od iznimne vanosti za razvoj zdrava djeteta?

47

OBrien: Pismenost oplemenjena razabiranjem - istinska pismenost - od iznimno je velike vanosti za formaciju djeteta. No, pismenost sama po sebi nikada ne moe biti dovoljna. Ima li elja za itanjem fikcije veu vrijednost od moralne formacije djeteta? Je li ikakva knjiga bolja od nikakve? Bismo li svojoj djeci dali zdjelu variva u kojoj ima i doza otrova, jednostavno stoga to u njemu ima i drugih, dobrih sastojaka? Jasno kako ne bismo.

Pri odluivanju to emo ponuditi svojoj djeci, uvijek je potrebno razluivanje. Zato onda odbacujemo ovo temeljno razumijevanje, kada je posrijedi nezdrav kulturni materijal?

Razumni kranski roditelji ne bi svojoj djeci dopustili itati niz uzbudljivih knjiga u kojima se opisuje simpatina mlade koja raspaava drogu ili bludnii, ili druge izlae muenju. Ne bismo svojoj djeci dali fikciju u kojoj se skupina "dobrih preljubnika" bori protiv one "zlih preljubnika".

Ne bismo davanje ovih knjiga svojoj djeci opravdavali isticanjem dobrih strana njihovih likova. Zato smo onda prihvatili niz romana u kojima se velia i normalizira okultno, iako je ono jednako pogubno za duu kao i bludni grijeh, ako ne i vie od toga?

- Neki knjievni kritiari i znanstvenici tvrde kako romani o Potteru predstavljaju vrijedan doprinos kulturi. Zato njih ne zabrinjavaju problemi to ih vi uviate u ovim knjigama?

OBrien: Zaista me udi promicanje romana o Potteru u odreenim kranskim krugovima, pa ak i meu nekim katolikim akademicima. Moda je tomu krivo njihovo nepoznavanje snage mate. Moda je ak rije i o prekomjernu oslanjanju na pojedinani um, kao da bi eljeli kazati: "Tako

sam inteligentan i moje je dijete tako inteligentno te moemo uivati u neracionalnome i izopaenome, a da ono ne utjee na nas, pa stoga zapravo niti nije rije o neem iskvarenom."

Ovaj se non sequitur (neslaganje) temelji na pogrenoj pretpostavci kako je matu mogue sigurno zadrati u nepropusnu djeliu mozga. Iako je to samo pretpostavka, mogue je kako je na djelu takoer i odreeni strah u njihovoj ustroj te ne uvijek objektivnoj reakciji na kritiku romana o Potteru. Je li njihova pretjerana reakcija moda uzrokovana strahom od protu-intelektualizma, strahom od "fundamentalizma," pa ak moda i od gubitka kredibiliteta meu drugim akademicima? Nisam siguran. U svakom sluaju, sve to upuuje na nerazumijevanje cjelovita odnosa izmeu vjere i kulture, izmeu mate i svijeta djelovanja.

U skladu s time, Potterovi zagovornici izvlae pojedinosti iz romana koji ukazuju na neku vrstu "morala" u tome nizu, zapravo vie odreena niza "vrijednosti" - da se posluim modernim izrazom - negoli istinskoga morala.

Njihov pristup drim poprilino prosvjetljujuim. Svaki ozbiljni znanstvenik znade kako je empirijske "dokaze" za bilo koju teoriju mogue pronai selektivnim izvlaenjem unutar opsenoga izvornoga materijala te kako to moe biti nadasve pogreno.

Kada znanstvenik polazi od a priori potrebe pronalaenja podataka u prilog onome emu je i sam sklon, istina se negdje putem gubi. Upravo je to sr problema za sve nas: neovisno o lome rukovodimo li se osobnom privlanou ili pak odboj- nou svijeta Harryja Pottera, moramo se zapitati razmiljamo li u skladu s naelima ili se jednostavno preputamo osjeajima.

49

Ako katoliki intelektualni ivot padne pod dominaciju iskonskih simpatija i antipatija, poet emo i sami doprinositi mranoj budunosti zapadnjake civilizacije. Moda emo pridonijeti ak i stvaranju rase super-impresionista, nesposobnih za ispravno razluivanje. To je duboko zabrinjavajui trend. Njegovi e plodovi biti povodom jo daleko veoj zabrinutosti.

50

METAFIZIKA SE UI IZ PRIA

Promiljeni katolici i ostali krani snane vjere jednostavno izraavaju svoju ozbiljnu

zabrinutost nizom djejih knjiga ija je sredinja dinamika svijet magije i vrabina -

djelatnosti za koje u Svetome Pismu stoji kako se "gade" Gospodinu te koje Crkva

u potpunosti osuuje.

COMBERMERE, Ontario, 18.prosinca2001. (Zenit.org). ZENIT-ov Forum o fenomenu Harryja Pottera od 6. prosinca potaknuo je rekordni broj elektronske pote od itatelja. Kako bi nastavio raspravu, ZENIT se jo jednom obratio kanadskome piscu Michaelu D. OBrienu sa zamolbom neka pojasni svoju kritiku knjiga J. K. Rowling.

- Neki kau kako nastrojenost protiv Harryja Pot- tera odraava nezdravo dijeljenje svjetovne kulture od katolike vjere. Moe li se to smatrati primjerom povlaenja katolika iz svijeta?

OBrien: Vjerujem kako kontroverza koja se razvila oko romana o Potteru upuuje na upravo suprotno. Kod ovih, kao i slinih pitanja, brojni katolici pomno promiljaju svjetovnu kulturu, odbijajui pasivnou, koja nita ne preispituje, konzumirati sve to nam ona uputi.

Ne smatram kako je mentalitet geto zdrav, a moje miljenje dijele i drugi katolici koje poznajem, ukljuujui tu i neke ozbiljne znanstvenike, koji imaju odreenu nepovjerljivost glede romana o Potteru. Ne zagovaramo potrebu da roditelji

51

svoju djecu dre u karanteni, ve kao prvi uitelji svoje djece, prepoznajemo potrebu za pomnim razluivanjem, dok istraujemo modernu kulturu.

Kljuni elementi potrebni kod prijepornog pitanja oko romana i filmova o Potteru jesu duhovno razlikovanje i intelektualne razliitosti. Naalost, ve je toliko ishitrene retorike potroeno na ovu temu te je trijezno prosuivanje zasjenjeno pogrenim, meusobno iskljuivim mentalnim sklopovima.

Stoga se mnogima sada ini kako mogu birati iskljuivo sljedee dvije strane: racionalnu i kulturno prihvatljivu pote- rovsku ili pak neracionalnu, paranoinu protu-poterovsku. Jesu li to uistinu jedine opcije? Ne bih rekao.

- Govori se kako katolici koji kritiziraju romane o Potteru predstavljaju nov i opasan oblik fundamentalizma. Slaete li se s tim?

OBrien: Vrlo je mnogo prozivanja u raspri oko Pottera, to je znak kako se stvarno razmiljanje povuklo u drugi plan. ini se kako se danas sve fundamentaliste trpa u isti ko: islamske militante koji bacaju bombe, nedune bakice koje pred klinikama govore protiv pobaaja, pravovjerne katolike znanstvenike koji pouavaju puninu katolike vjere. Naalost, sve ih se "asti" istim porugama. Stoga mnogi ljudi danas misle kako je svatko tko se vrsto dri svojega uvjerenja, osobito iz vjerskih ili moralnih razloga, zapravo opasan fanatik.

Niti jedna promiljena kritika romana o Potteru to sam ih ja proitao ne zagovara bombardiranje Hollywooa ili spaljivanje knjiga o Potteru na ulicama New Yorka ili pak Londona, uz oduevljenu gomilu okupljenu oko lomae.

Promiljeni katolici i ostali krani snane vjere jednostavno izraavaju svoju ozbiljnu zabrinutost nizom djejih

52

knjiga ija je sredinja dinamika svijet magije i vrabina, djelatnosti za koje u Svetome Pismu stoji kako se "gade" Gospodinu te koje Crkva u potpunosti osuuje.

Njihove su rijei: "Dobro promislimo prije no to emo ovo dati svojoj djeci." Isto bismo uinili i za igrake koje potiu okrutnost i nasilje ili pak asopise koji donose nepatvorenu golotinju. Zato onda ne bismo istu zabrinutost izrazili i u svezi s knjigama koje zagovaraju neto jednako pogibeljno za dobrobit djece? Je li to fundamentalizam?

- Time ne mislite kako bi takve knjige trebalo zabra- niti ili zapaliti?

OBrien: Podravam graansko pravo svake osobe na pisanje i objavljivanje takvih djela. No, podravam takoer i pravo roditelja da ih ne dre u svojoj kui te javno iznose njihove nedostatke.

Kritiare romana o Potteru neki su opisali kao palitelje knjiga te su ak ili tako daleko i izjavili kako se unutar katolianstva pojavljuje neka vrsta talibanskoga mentaliteta. Ta je optuba u tolikoj mjeri netona te bi je se moglo smatrati upravo smijenom, kad ne bi bila toliko podjarivaka.

Svaki razuman kranin znade kako bi teokratsko drutvo bilo ravno samounitenju te kako bi jedna od njegovih nega- tivnih posljedica bilo potkopavanje osobne slobode nune za zdravo drutvo, dostojanstvo ljudske osobe i irenje Evanelja.

tovie, svaki objektivni promatra zapadnoga svijeta vrlo dobro znade kako su najrazornije tiranije naega doba proizale iz ideologija svjetovnih drava i materijalistikih l ilozofija. Njihovo je najnovije oitovanje drutvena revolucija omoguena medijskom kulturom.

53

Moja supruga i ja esto svojoj djeci dajemo svjetovni kulturni materijal koji po sebi nije protukanski. U kui imamo na tisue knjiga te brojne meu njima pripadaju upravo fikciji. Meutim, u naemu smo biranju osobito pozorni. Moda je rije o semantikome problemu - rije "diskriminacija" danas se povezuje s nepravednom predrasudom (u engleskome jeziku ona nema tako negativno znaenje kao u hrvatskome, gdje bi tonija bila moda rije "distinkcija", kao neutralnija, op. prev). Upravo se ta distinkcija - ini se - u raspravi izgubila.

Ovo se pitanje, barem djelomice, vrti oko jednoga zapravo staroga problema, to su ga unutar katolike filozofije dobro izrazili Jacques Maritain i Etienne Gilson: dijaloga izmeu prava umjetnosti i prava zdravoga razuma. Katoliki bi um ustvrdio kako je neovisnost umjetnosti neophodni dio naravnoga zakona, to ne znai kako je valja svesti na sredstvo kvarenja, ve ona mora pronai svoju odgovarajuu ulogu unutar boanskoga poretka.

Nikada se ne smije prometnuti u samodostatan apsolut; uvijek treba nastojati pridonositi konanome dobru ovjeka, a to je spasenje.

Ne kaem da se umjetnost treba sastojati od lako shvatljivih pounih komada. Razumije se kako se velika umjetnika djela mogu stvoriti i bez otvorenih kranskih poruka. Tako je - primjerice -Tolkien savreno u tome uspio. Jednostavno postavljam pitanje: olakavaju li knjige o Harryju Potteru djeci ulazak u raj ili ga naprotiv oteavaju?

- elite li rei kako e knjige i filmovi o Harryju Potteru neizbjeno svojih 100 milijuna itatelja odvesti u sotonske kultove i vjetije udruge?

54

OBrien: Ne, nipoto. Broj djece koja e iz Potterova svijeta prijei u stvarni svijet magije razmjerno je malen. Naglaavam ovdje rije razmjerno. No, s obzirom na opsenost marketinkih poteza i dosad nezapamenu popularnost tih knjiga i filmova, ak i malena manjina itatelja namamljenih u okultne podkulture zapravo moe predstavljati velik broj dua, veliku tetu. Nije li ve i samo jedno izgubljeno dijete prava tragedija?

Razumije se kako romani o Potteru sadre i neke pozitivne elemente. Moji prijatelji koji su te romane poeli itati svojim obiteljima obino istiu upravo njih. Svoju su odluku pritom donijeli na temelju prvoga sveska, koji je - unato svojih problema - ujedno i "najpitomiji" dosad objavljen.

Kao to je Rowlingova sama izjavila, svaki je sljedei sve- zak sve mraniji. Moj cilj nije jednostavno otpisati niz romana koji su oigledno mladim itateljima donijeli obilje uitka. elja mi je istraiti fenomen koji upuuje na jedno daleko ire pitanje: potrebu nas katolika za pomnijim razluivanjem dobrih strana svih kulturnih utjecaja.

Veina djece metafiziku ne ui od teologa, ve iz pria. Radi toga nam valja razmisliti o tome kakvu to metafiziku pouava bilo koje djelo fikcije. Jedinstvenu milost rodi- teljskoga razluivanja nikada ne valja prepustiti krojaima miljenja, bez obzira na to daju li ti "strunjaci" spremno odobravanje ili pak neupitnu osudu. Crkva roditelje poziva neka budu proaktivni, a to znai, aktivno ukljueni u izgraivanje vitalne kulture za nau djecu, odgajajui krjepost i razvijajui njihov moralni kompas.

Katekizam Katolike Crkve (v. 1804-1811) opisuje ljudske krjeposti kao vrste stavove, jasne odrednice, steeno

55

usavrenje uma i volje, koji upravljaju naim potezima, dovode u red nae strasti te rukovode naim ponaanjem u skladu s razumom i vjerom, omoguujui tako voenje moralno ispravna ivota.

U stoljeima koja su prethodila 20-om bilo je ope prihvaeno kako njegovanje osobnih krjeposti poput razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti predstavlja nuni temelj za istinski sretan i plodonosan ivot. Zamjena toga poimanja vieznanim pojmom "vrijednosti" pridonijela je moralnoj nepismenosti i pomutnji koje sada dominiraju dobrim dijelom naega drutva.

Kada je rije o romanima o Potteru, roditelji i pedagozi trebaju postaviti neka urna pitanja: ak i ako knjige sadre neke vrijednosti, promiu li krjepost ili je naprotiv potkopavaju? ak i ako se veina itatelja ne odlui upustiti u okultne subkulture, koje su druge mogue posljedice?

Ako su naravni i duhovni oprez u djetetovu umu smanjeni, ako je njegovo poimanje morala poljuljano, a mudar auktoritet potkopan, kakvi li e drugi neuredni interesi i djelatnosti uslijediti, kada kasnije bude vrilo svoje ivotne izbore? Vjerujem kako romane o Potteru valja ispitati u skladu s tim naelima, budui da naruavanje naela uvelike upuuje na dugorone negativne posljedice u drutvu. Tako se i preesto zakanjeli oprez sa aljenjem pokuava nadoknaditi.

56

SLJEDEA FAZA DEKRISTIJANIZACIJA BAJKI?

(nastavak)

Ja se prvi protivim suenjima vjeticama iz Salema. Drim kako mogunost da bi se to

ponovilo gotovo i ne postoji. Ne, stvarna opasnost lei upravo u suprotnom smjeru.

Suvremena vjetica slobodna je initi to eli - davati intervju u nekoj TV-emisiji, napisati

bestseler, odrati prezentaciju u osnovnoj koli o vraanju, ili pak osnovati katedru za ensku

duhovnost na nekome od katolikih sveuilita.

Tvrdi se kako su kultovi u opadanju te stoga ne bi bilo tono rei kako su djeca danas u veoj pogibli pot- padanja pod njihov utjecaj.

OBrien: ak i da je tako, to nita ne mijenja na stvari, Statistika moe jako zavarati. Koliko ima stvarnog opadanja teko je utvrditi. Jedan moj prijatelj sveenik, koji je prije nekoliko godina radio u katolikom informacijskom uredu u parikoj nadbiskupiji, rekao mi je kako je u gradu u to vrijeme djelovalo priblino 500 poznatih poganskih kultova te kako ili je vjerojatno jo i vie djelovalo u tajnosti.

Zapravo, sama je okultna praksa u porastu, samo to to obino nije povezano s javnim kultovima ili pak organiza- cijama. Ona sada predstavlja glavni pravac, osobito meu mladima, koji se uputaju u aranje i vraanje u sve veem broju putem interneta, okultnih trgovina, knjiara, pritiska vrnjaka, itd. kako privatnim, tako i poluprivatnim kanalima.

57

Otac Gabriele Amorth, u svojoj knjizi Egzorcist govori | Duh i voda, 1998.] istrauje tu pojavu. On je glavni egzorcist rimske biskupije te moe mnogo toga rei o porastu vraanja i aranja, kao i tetnim posljedicama svega toga po mladi narataj putem avolskoga utjecaja. Kao glavni razlog pritom navodi mnoenje privlanosti okultnoga putem knjiga, filmova, video zapisa i interneta.

- U svojim lancima na tu temu, romane o Potteru spominjete kao gnostine. Nije li to netono, budui su gnostici bili dualisti? Oni su materijalno stvoreno doivljavali kao zlo, a samo duhovne stvari kao dobre. Svijet Harryja Pottera pun je zabave, dok njegovi likovi uivaju u pustolovinama, zabavama, hrani i prijateljstvu. Zvui pozitivno, puno ivota.

OBrien: U prvom i drugom stoljeu bilo je raznih gnos- tinih sljedbi, dok je u treemu st. dolo do njihova opadanja. No, gnosticizam nikada nije dokraja nestao, ve se kroz stoljea koja su uslijedila pojavljivao u najrazliitijim oblicima, napose srednjevjekovnoj alkemiji, kao i kasnijim okultnim pokretima naega doba.

Znakovito je kako najnovija izopaenja tradicionalnih bajki - pod ime podrazumijevam ublaavanje vjenih simbola zla, a ponekad i premet metafora dobra i zla - potjeu od pisaca koji su bili ukljueni u ezoterijske vjerske pokrete 19. i 20. stoljea. Niz modernih filmskih obrada klasinih bajki zapravo su dekristijanizirane inaice knjievnosti koja je neko snaila moralni poredak svemira, ali to vie nije sluaj. Harry Potter predstavlja sljedeu fazu u tome postupku.

Kada kaem kako su romani o Potteru gnostini, pritom mislim na bit gnosticizma. Istina jest kako je veina ranih

58

sljedbi bila dualistina, odnosno, prezirale su materijalno stvo- reno, a uzvisivale duhovno - te je svakako bila rije o protu- utjeloviteljskoj kozmologiji. No, neke su sljedbe bile pan- teistine i vjerovale u neto to su nazivale "boanskim oitovanjima", a to su pronalazile u prirodi.

Postojao je takoer i takozvani kranski gnosticizam, koji je pokuao ukljuiti elemente kranske vjere u njihov poganski svjetonazor. Kranstvo su doivljavali kao mit koji je u sebi sadrao i neke istine, dok su gnosticizam smatrali puninom istine. Svima im je, pak - i panteistima i dualistima- bilo zajedniko vjerovanje kako stjecanje tajnoga gnosis ili znanja predstavlja spasenje. itatelje bih ovdje uputio na studije modernoga gnosticizma autora Erica Voegelina, Thomasa Molnara i Wolfganga Smitha.

- U romanima o Potteru ne spominje se nita duhovno. Ne opisuju se nikakve vjerske prakse. Moe li se onda uistinu rei kako magija u Potterovu svijetu imalo nalikuje na vrabine u stvarnome svijetu?

OBrien: U knjigama nema formalna organizirana prak- ticiranja vrabina. No, kako svjetovna kultura shvaa i odreuje "duhovno"? Kao neto nematerijalno, nevidljivu silu, mo koja ulazi u interakciju s ljudskim postojanjem? Prema toj odredbi, Potterovje svijet prepun religije. Nadalje, sve to valja sagledati unutar okruja suvremena svijeta, u kojemu je materijalizam zamaglio granice izmeu formalne religije i raznih duhovnosti.

U romanima o Potteru postoje obredi - primjerice, prizor sa sortirajuim eirom - u kojima neka neutvrena sila odreuje u koju e od etiri kue Hogwartsa ii budui vjeci i vjetice, do odreene mjere oitavajui karakter svakoga

59

uenika, koji tako vri utjecaj na njegovu sudbinu. Ovdje se podrazumijeva nadnaravna gnoza; daje se naslutiti neka "via" sila. Ima takoer i gatanja u razlitim oblicima od upravo smijenih do smrtno ozbiljnih. Uz svaku su kuu vezani duhovi, to i opet podrazumijeva doticaj s duhovnim dimenzijama.

Tu je, nadalje, i pitanje nastavnoga plana: neki od Harry- jevih udbenika dolaze izravno iz svijeta stvarnih vrabina. Djeca mogu te naslove potraiti na internetu i tako se smjesta povezati s brojnim site-ovima koji im omoguuju ulazak u stvarni svijet vraanja, aranja, pa ak i otvorena sotonizma.

Brojne prakse razvijene u tim knjigama postpuno odgovaraju "pravoj stvari" iako su "sterilizirane", prikazane kao zastraujue, ali zabavne te bez dugoronih posljedica. Prikazuju, dodue, kako neke djelatnosti mogu biti u tjelesnome smislu pogibeljne, no poruka je sljedea: sve dok raspolaete dostatnim znanjem i vjetinom, moete se bez ikakva problema "provui" kroz te pogibli.

Kada ljudi brane te romane, govorei kako se u njima vraanje odjeljuje od duhovnih stvarnosti te u tome smislu nema opasnosti da bi dijete sa zamiljenih vrabina prelo na one stvarne, donose ishitrene zakljuke, bez ikakvih iskustvenih dokaza.

Na prvi se pogled ini kako ti romani vraanje odjeljuju od duhovnoga. Prikazuju to kao iznimno uzbudljivo te ni u kom sluaju duhovno pogibeljno. No, zbog toga su ti romani zapravo samo jo pogibeljniji, jer djetetu pruaju laan osjeaj o tome to vraanje istinski predstavlja.

Marcia Montenegro, koja se neko i sama bavila okultizmom, provela je uistinu detaljno i dobro dokumentirano

60

istraivanje toga vida ovoga niza romana. Do u pojedinosti je opisala blizak odnos izmeu "izmiljene" magije svijeta Harryja Pottera i svijeta stvarnoga vraanja i aranja.

Intrigira me takoer i to to Rowlingova likove koji su kritini spram magije ili je se boje, opisuje ili kao opake zlo- stavljae ili kao potpune neznalice. Pitam se nije li to moda autoriin "preventivni" udarac protiv kritike ili moda pokuaj ublaavanja instinktivne djeje odbojnosti prema svemu stravinome, ili opet preduhitrivanje bilo kakvih upozorenja protiv aranja i vraanja to ih je dijete moglo uti od roditelja ili Crkve?

Tako su, primjerice, Dursleyevi svakoga prijezira vrijedni likovi, koji se uvelike protive magiji. U 4. nastavku saznajemo kako je Voldemort, arhetip radikalna zla, svoj ivot zapoeo kao uenik po imenu Riddle, za kojega nam autorica pripovijeda kako ga je otac napustio dok je jo bio dijete te kako je njegov otac bio protivnik magije. Ukratko - prema tim priama - najvea zla svoj uzrok imaju u ljudima koji se protive magiji.

- Govorei kako je vraanje zlo, ne promiete li moda mentalitet "spaljivanja vjetica"? Ne krije li se tu pogibao od novih suenja poput onih vjeticama iz Salema?

OBrien: Ja se prvi protivim suenjima vjeticama iz Salema. Drim kako mogunost da bi se to ponovilo gotovo i ne postoji. Ne, stvarna opasnost lei upravo u suprotnom smjeru. Suvremena vjetica slobodna je initi to eli, davati intervju u nekoj TV-emisiji, napisati bestseler, odrati prezentaciju u osnovnoj koli o vraanju ili pak osnovati katedru za ensku duhovnost na nekome od katolikih sveuilita.

61

- Neki su akademici izjavili kako kritiari koji se protive Potteru nijeu autonomiju kulture.

OBrien: Takvi komentatori, svejednako uzvisujui "autonomiju kulture," zapravo minimaliziraju znaaj moi kulture glede utjecanja na nain naega razmiljanja, osjeanja, doivljavanja svijeta. U tom smislu zapravo nesvjesno umanjuju vanost kulture.

Izmie im injenica kako su djeca i mladi iznimno podloni dojmovima. Djeca itaju fikciju s razliitom svijeu od, primjerice, sveuilinoga profesora. Djeca se nalaze u razvojnom stupnju, te se njihovo shvaanje stvarnosti oblikuje na svakome koraku. Snano djelo fantastine knjievnosti, prepuno emocionalnih podraaja, moe uvelike pridonijeti usaivanju naina poimanja i simbolike duboko u djejoj mati, mogli bismo ak rei i strukturi njihova uma.

Promatrajte svoju djecu dok gledaju video ili pak itaju neku zanimljivu knjigu. Njihova su lica otvorena, neduna te odraavaju duboku, niim zaprijeenu ranjivost u odnosu na sadraj autorove poruke.

Brojni akademici primjenjuju ograniene drutveno- politike obrasce na kulturne fenomene poput romana o Potteru, bez ozbiljna uzimanja u obzir i drugih dimenzija. Zanemaruju se kljuni imbenici: primjerice, pitanje na koji nain tono vjera i kultura mogu biti meusobno povezane u cilju donoenja najboljega moguega ploda kako za nae due, tako i za nae drutvo?

Dobar dio Drugoga vatikanskoga sabora, kao i pontifikata Ivana Pavla II, usredotoio se na ovaj kljuni simbiotini odnos. Na koji nain krivo razumijevanje toga odnosa pridonosi loim plodovima? Mogu li se pojedinane drutvene sna

62

ge uistinu odijeliti od itave konfiguracije ivljenja unutar ljudske zajednice, odnosa izmeu slobode i odgovornosti?

U polemici oko Pottera nije dovoljno ispitana poganska asimilacija krana kroz medij kulture. Jednako se tako nije ba puno raspravljalo o simbologiji, snazi simbola u smislu iskrivljavanja ili pak hranjenja savjesti.

- No, neki se od zagovornika Pottera unutar katolikih krugova smatraju pravovjernim katolicima.

OBrien: Moda su pravovjerni kada je u pitanju nauk Crkve. Dio se problema sastoji u tome to za njih Potter ne predstavlja doktrinalno pitanje. Ogrta "knjievnosti", "kulture" ili "inkulturacije" titi ove knjige od ispitivanja na koji nain njihove prie naruavaju uenje Crkve ili pak mogu idui narataj pribliiti njegovu naruavanju.

- Biste li se sloili kako je katoliki svijet podijeljen po pitanju Pottera?

OBrien: Jest, do odreene mjere. No, razliitost miljenja moe potaknuti jo dublje promiljanje.

elio bih naglasiti kako se ispravnost ili pak neispravnost romana o Potteru ne moe utvrditi odmjeravanjem omjera glasova za i protiv, primjerice, 10 za i 9 protiv ili obratno, nakon ega porota donosi pouzdanu presudu. I porote znaju pogrijeiti. Ponavljam, ovo pitanje valja razmotriti u skladu s prvotnim naelima. No, drim polemiku korisnom, jer se zahvaljujui njoj postavljaju pitanja to ih valja postaviti te e biti ponavljana kroz godine koje su pred nama. Bit e jo knjiga i filmova o Harryju Potteru, nakon kojih e odmah uslijediti nov narataj njihovih klonova. Ovo je tek poetak. Valja nam smjesta shvatiti narav ove borbe i trijezno razmisliti o svim u nju ukljuenim pitanjima. (Zenit.org 20.12.2001.)

63

RAT ZA DUE NAE DJECE

I zna menje veliko pokaza se na nebu:ena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama,

a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.Trudna vie u poroajnim bolima i mukama

raanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava

i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlai treinu zvij