radenka bjelosevic_alkohol i droga u saobraćaju

SAOBRAĆAJNI FAKULTET DOBOJ

SEMINARSKI RAD

ALKOHOL I DROGA U SAOBRAĆAJU

PROFESOR STUDENTI

dr Asib ALIHODŽIĆ, dipl.inž. Radenka BJELOŠEVIĆ,81/05

Doboj, decembar, 2008.

Sadržaj:

I Uvod .................................................................1.1. Uvod ..................................................1.2. Teorija1.2.1. Mehanizam djelovanja alkohola na čovjeka1.2.2. Uticaj alkohola na ponašanje vozača1.2.3. Mehanizam izlučivanja alkohola iz organizma1.2.4. Stanja opijenosti1.2.5. Psihičke i fizičke osobine starenja1.2.6. Mehanizam djelovanja droge na čovjekaII Metodologija2.1. Predmet istraživanja2.2. Ciljevi2.3. Hipoteze2.4. Varijable2.5. Instrumenti2.6. Procedura i uzorakIII Rezultati3.1. Rezultati dobijeni za alkohol3.2. Rezultati dobijenu za droguIV ZaključakV LiteraturaVI Prilozi7. Popis slika i tabela

2

1. Uvod

Razvoj ljudskog društva, ekonomski, kulturni i socijalni, skoro uvijek je bio praćen pojavom određenih oboljenja. Veliki broj oboljenja javlja se kao posljedica načina i uslova u kojima ljudi žive i rade.

Današnje vrijeme donosi ubrzani ritam obavljanja svakodnevnih zadataka i obaveza, kako na poslu tako i u porodici, saobraćaju i sl.. To doprinosi pojavi da je više nego ranije, prisutan pojačan psihološki teret koji savremeni čovjek sa sobom nosi.

U želji da ublaži unutrašnju napetost i riješi životne teškoće pred kojima se svakodnevno nalazi, svaki čovjek pribjegava specifičnim mehanizmima adaptacije koji odgovaraju njegovoj ličnosti. Tako će u trenucima poteškoća, različitih osujećenja (frustracija), pojedine neusklađene ličnosti pribjeći upotrebi duhana, alkohola ili opojnih droga, kao sredstvu sa kojim se »rešavaju« problemi.

Uzimanje takvih sredstava u početku stvara naviku, koja uz »povoljne« uslove sredine, postepeno rađa bolesnika, ovisnika.

Što se tiče konkretno saobraćaja, alkohol predstavlja najveću opasnost među gore navedenim ovisnostima. Alkohol, bez sumnje, najviše dovodi do saobraćajnih nezgoda. Procenat učešća alkohola na saobraćajne nezgode u nekim zemljma, kao što su SAD i Finska, dostiže skoro 50 %. Alkohol dovodi do težih nezgoda najčešće kod mladih neiskusnih osoba. S obzirom na visok procenat zastupljenosti uticaja alkohola na saobraćajne nezgode i pošto je u vezi sa drugim aspektima socijalnog ponašanja, alkohol predstavlja problem od društvenog značaja.

Dva su najvažnija, negativna uticaja alkohola na čovjeka. Dejstvom alkohola, pogoršavaju se fiziološke sposobnosti: slabi oštrina vida, produžava se vrijeme reakcije, slabi koordinacija i preciznost pokreta, itd. Sa druge strane, pod dejstvom alkohola slabi pažnja, povećava se samouvjerenost, slabi kritičnost i raste sklonost ka rizicima. Ova dva uticaja se pojačavaju.

Uticaj alkohola zavisi od konectracije u krvi (mozgu). Već kod 0,2 promila smanjuje se sposobnost da se noću procijeni rastojanje. Sa 0,3 promila slabi procjena rastojanja i danju, sužava se vidno polje i otežava prilagođenje na svjetlo-tamu. Kod 0,5 promila znatnije slabe razumne kočnice, povećava se spremnost za rizik, usporovaja su reakcije, opada koncentracija i slabi pažnja. Kod koncetracije od 0,4 promila oko 40% vozača nije sposobno da upravlja vozilom, kod 0,6 promila nesposobnih je oko 60%. Kod 0,8 promila preko 75% vozača je nesposobno, a kod 1,0 promil nijedan vozač nije u stanju da udovolji zahtjevima saobraćaja i da vlada svojim vozilom. Zato su neke države ovu granicu proglasile apsolutnom nebezbjednošću i predvidjele obavezno hapšenje vozača u tim slučajevima.

Za 10 do 15 minuta resorbuje se oko pola, za 20 minuta oko 60%, a poslije 30 minuta skoro 70% konzumiranog alkohola. Poslije 1-2 sata završava se resorpcija. Brzina

3

eliminacije alkohola iz organizma zavisi od vrste pića, vrste i količine hrane, brzine pijenja, itd. Švetski naučnik Widmark (1922.) je utvrdio da se alkohol raspoređuje brzinom od 0,1 do 0,24 promila na sat. Količina alkohola u krvi mijenja se vremenom, tako da prvo raste (oko 60-70 minuta poslije pijenja), a zatim opada (15-20 sati poslije pijenja). Zato se radi utvrđivanje ranije koncetracije alkohola (u vrijeme nezgode) dva puta vadi krv (u razmaku od 60 minuta) ili se vade krv i urin.

Rizik od učešća u saobraćajnim nezgodama i rizik od smrtnog stradanja rastu sa porastom koncetracije alkohola u krvi. Vozači sa preko 1,5 promila alkohola u krvi imaju od 20 do 60 puta veći rizik da učestvuju u nezgodi nego vozači do 0,5 promila. Među nezgodama sa pijanim vozačima ima 3,5 puta više nezgoda sa nastaradalima, nego među ostalim nezgodama. Alkohol povećava rizik saobraćajne nezgode više nego bilo koji drugi poznati faktor rizika. Ako bi se iz saobraćaja isključili svi vozači pod uticajem alkohola u SAD, broj poginulih u nezgodama bi se smanjio za 47%. Istraživanja u Norveškoj su pokazala da pijani vozači imaju 40 puta veći rizk nezgode sa povrijeđenim i oko 160 puta veći rizik nezgode sa poginulim. Alkohol je, po pravilu, povezan sa težim posljedicama nezgoda (2 puta veću smrtnost), dok droge (bez alkohola) nisu. Najčešći pijani vozači su muškarci, starosti do 30 godina, a oko 67% ovih nezgoda su slijetanja sa puta i druge nezgode sa jednim vozilom. Najveći broj ovih nezgoda se ne evidentira.

Alkohol je povezan sa drugim faktorima rizika i oni se obično multipliciraju. Ako pijan vozač vozi noću, u uslovima smanjene vidljivosti, ako se radi o mladom i neiskusnom vozaču, ako je vozilo neispravno i tako dalje, rizici se mogu i višestruko povećati. Sa druge strane, postoje primjeri vrlo iskusnih vozača koji su često vozili pijani, a nisu učestvovali u nezgodama. Naime, ako je pijan vozač svjestan rizika, on može obazrivim ponašanjem, sporomo i pažljivom vožnjom, djelimično, da kompenzira negativan uticaj alokohola. Ova pojva se zove kompenzacija rizika u saobraćaju.

U Novom Zelandu je procjenjeno da svaka 90-ta vožnja u pijanom stnaju (preko 0,8 promila) rezultira nezgodom, a samo jedna od 375 vožnji u pijanom stanju se otkrije i osudi.

Danas se, sve češće primjenjuju razne mjere kako bi se smanjio broj pijanih vozača u saobraćaju. Ove mjere idu od edukacije, zakonskih ogranjičenja, zabrane kupovine alkohola za mlade (u mnogim državama SAD lica mlađa od 18, 19, 20 ili 21. godine ne mogu kupovati alkohol) čestih, slučajnih ili dobro uočljivih kontrola, oštrih kazni, pa do tehničkih sredstava koja se ugrađuju u vozilo. Na primjer, zaštitne alkohol-brave se ugrađuku u vozila čiji vlasnici su uhvaćeni u vožnji pod uticajem alkohola. Ovaj uređaj sprečava vozača da uključi vozilo prije testiranja na alkohol, kao i slučaju ako je ovaj test pozitivan. Najveće smetnje povratništva se postiže, ako je ova ugradnja alternativa klasičnim kaznama (zatvor, zabrana upravljanja, elektronska prismotra i slično).

Međutim, alkohol povećava i rizik kod drugih učesnika u saobraćaju, a posebno kod pješaka. Pijani pješaci, vozači traktora i biciklisti su takođe veoma rizične grupe. Najrizičnije grupe pješaka u Francuskoj su pješaci pod uticajem alkohola (posebno noću), dijeca, stara lica i pješaci u zonama stajališta javnog prevoza. Među poginulim pijanim pješacima posebno se ističu mlađi muškarci. Svaki četvrti poginuli pješak- muškarac u Švedskoj bio je pod uticajme alkohola. Srednja koncetracija kod pijanih pješaka bila je 1,6 promila. Posebno su ugroženi pijani vozači pedesetih godina, noću i tokom vikenda.

Dok se stavovi mjenjaju prvenstveno edukacijom, ponašanjem (pa i vožnja pod uticajem) se mijenja unapređivanjem znanja i stavova, ali dosljednom kaznenom politikom.

Poteškoće vezane uz zloupotrebu droga predstavljaju transkulturalni fenomen i jedan od gotovo nerješivih problema savremenog svijeta. Po posljedicama koje uzrokuje pojedincu, porodici i zajednici, smatra se jednim od najtežih sociopatoloških pojava današnjice. Iako međunarodna javnost ulaže sve više napora i novca kako bi se suprostavila ilegalnoj trgovini

4

drogama, te usavršio pristup prevenciji, liječenju i rehabilitaciji ovisnika, još uvijek nisu postignuti rezultati koji bi svjedočili smanjenju te pojave. Naprotiv, broj ovisnika o drogama pokazuje porast i u onim zemljama, širom svijeta, koje donedavno nisu imale sličnih briga. U Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini ne postoje validne sveobuhvatne znanstvene studije koje bi precizno pokazale epidemiološko stanje vezano za drogu i druge ovisnosti. Pojedinačna istraživanja i indirektni pokazatelji govore da se poslednjih dvadeset godina, a posebno nakon proteklog rata bilježi značajno povećanje broja osoba koje eksperimentišu ili su ovisnici o drogama ili drugim psihoaktivnim supstacama. Obzirom na značajnost problema nameće se, kao trajni zadatak, uključenje u Evropske Akcione Planove borbe protiv narkomanije i drugih ovisnosti. Još u predratnom periodu postojao je naglašen problem upotrebe droge i psihoaktivnih supstanci u RS i BIH, sa registriranih 1 450 narkomana i realnom pretpostavkom da je neregistrovanih uživaoca opojnih droga bilo tri puta više. Iako trenutno u redovitom zdravstveno-statističkom sistemu nedostaju podaci o stvarnom broju narkomana, odnosno ovisnika o psihoaktivnim supstancama. Rat koji je protekao u RS i BiH izazvao je teška stradanja stanovništva i iza sebe ostavio razaranja i bijedu. Ratni zločini okrutno se očitavaju u brojkama od 200 000 mrtvih i nekoliko stotina hiljada prognanih. Izvještaj Zavoda za javno zdravstvo RS i BiH, govori o 634 250 izbjeglih i 501 000 raseljenih osoba. Ne smije se zaboraviti da 200 000 mrtvih znači više od 1 000 000 ožalošćenih, a da preko milion raseljenih, izbjeglih i prognanih znači, skoro, isto toliko osiromašenih, napaćenih, obespravljenih i nadasve ojađenih ljudi, čije će ljudske tragedije trajati narednih godina i desetljeća. Njihovi životni putevi su ispresijecani, promijenjeni, a njihov životni standard često sveden na nivo pukog egzistiranja i permanentne borbe i rada da bi se preživjelo. Po podacima SZO na teritoriji RS i BiH više od milion ljudi pati zbog psihičkih poremećaja vezanih uz tešku ratnu traumu, a gotovo cjelokupno stanovništvo je na određen način psihofizički traumatizirano. Tako da u ratnim sukobima najviše stradavaju mladići u najboljim godinama života i najproduktivnijoj dobi za rad, proizvodnju i stvaralaštvo, postajući doživotnim invalidima nesposobnim za rad i usmjerenim na socijalna primanja, temeljem ratnih zasluga. S druge strane, rat je stvorio besperspektivno društveno stanje zbog kojeg se drugi dio mlade populacije iseljava u strane zemlje. Razoreno i jednim dijelom onesposobljeno gospodarstvo, većini njenih stanovnika, ne može stvoriti materijalnu osnovu za pristojan život. Društva u prijelazu, kao što je naše, obilježena su velikim društvenim promjenama, kao što su povećana socijalna mobilnost, vrlo brza urbanizacija i slom tradicionalnih društvenih vrijednosti. Savremeno društvo i njegove ustanove odbacuju pojedinca ili skupine koje posustaju u svakodnevnoj borbi za materijalnim dobrima i društvenim položajem. Sve se manje drži do moralnosti. Sve je više onih koji ispadaju iz mreže sustava socijalne sigurnosti i ulaze u područje socijalne nesigurnosti i neizvjesnosti. Prekomjerno pijenje alkohoholnih pića i uzimanje opojnih droga, kao izraz bijega iz te i takve stvarnosti i društvenih poteškoća, karakteristično je za naše društvo i današnju civilizaciju. Uloga porodice, kao izvorne ljudske zajednice, danas je zbog navedenih primjera bitno drukčija, te ona teže funkcioniše i češće zakazuje u svojim zadacima. Takva porodica stvara mlade sa problemima, mlade koji izlaz traže u neformalnim društvenim skupinama vršnjaka ili odraslih sa rizičnim ponašanjem, te zapadaju u ovisnost o psihoaktivnim supstancama, kriminal, prostituciju, itd. Narkomanija je poremećaj u organizmu izazvan psihičkom i fizičkom ovisnošću od narkotičnih sredstava ( droga ). Ta psihička i fizička ovisnosto uzimanju droge ogleda se u takvoj potrebi za uzimanjem istih jedan duži vremenski period. Droge su prirodna ili vještačka sredstva koja značajno utiču na nervni sistem, psihičke procese i ponašanje. Uticaj droge na nervni sistem i psihičke procese ogleda se u sledećem: ponašanje je individualno, tj. droga i narkotici nemaju isti uticaj na sve ljude; kod nekih može da izazove veće posljedice, a kod nekih manje. To znači da uticaj (neke) droge zavisi i od ličnosti koja je uzima, a posebno od njene fizičke

5

konstrukcije, zdravstvenog stanja, trenutnog raspoloženja i socijalne situacije. Početno zadovoljstvo koje se javlja kasnije postaje životna muka i tragedija. Baš zbog tog početnog zadovoljstva kod uzimanja narkotika i povremenog popuštanja i slabljenja anksioznosti i uznemirenosti, osoba biva “zavedena”. Ona postaje neaktivna i manje zainteresovana za zbivanje u svojoj sredini. Nakon takvog mirnog i “blaženog” perioda postepeno nastupaju promjene usled djelovanja sve veće količine droge i usled sve većih teškoća da se ta droga nabavi. Narkotici stvaraju i psihičku i fizičku zavisnost. Osoba počne da doživljava nepodnošljive psihičke tegobe, malaksalost, grčeve, uznemirenost, a često i paniku, ako nema droge. U ovakvim slučajevima pogoršava se ne samo psihičko i fizičko stanje, već se doživljava i moralni pad. Osoba ovisna o drogi pristaće da uradi bilo šta, i pogaziće sve moralne i zakonske norme, samo da bi došla do narkotika. Uzroke narkomanije treba tražiti u opštim uslovima sredine u kojoj pojedinac živi, ali i u neupješnosti da se riješe neki lični problemi i neadekvatno reagovanje na neuspjehe u školi i životu. Uzimanju droge su naročito sklone malđe osobe koje na taj način žele da održe svoju samostalnost i neslaganje sa vladajućim normama ponašanja. Mlađe ljude uvijek privlači nešto o čemu nemaju puno znanja, kao i to da se želi da se vidi da oni ne samo podržavaju, već i oponašaju one svoje vršnjake koji uzimaju drogu. Mnogi mlađi ljudi koji su probali drogu su imali pogršno uvjerenje da će lako prestati uzimati narkotike. Upravo zbog ovakvog mišljenja mnogi su prošli kroz najveće muke u želji da se oslobode ovisnosti. Izvještaj iz bolnica podržavaju da mnogi u tome nikada nisu uspjeli, već su doživotno ostavi bolesni i invalidi, a mnogi zbog toga rano završili svoj mladi život. Čak i tamo gdje se liječenje pokazalo uspješnim, ostalo je otvoreno pitanje hoće li se oni ponovo vratiti uzimanju narkotika.

6

2. TEORIJA

Postoje mnoge definicije alkoholizma koje mogu da se klasifikuju u odnosu na to da li su kulturalno, bihevioralno ili fiziološki zasnovane. Zajednički su im patološki obrasci upotrebe alkohola i problemi u društvenom i profesionalnom funkcionisanju, pri čemu su kod alkoholne zavisnosti prisutni još i visoka tolerancija na alkohol, amnezije i izraženi apstinencijalni sindrom (fizičke i psihičke teškoće pri prestanku uzimanja alkohola). Jedna od mnogobrojnih definicija je i definicija da je alkoholizam »hronični poremećaj ponašanja koji se manifestuje ponovljenim ekscesivnim pijenjem koje odstupa od uobičajenih obrazaca pijenja za datu sredinu i koje je praćeno teškoćama zdravstvenog i socijalnog funkcionisanja«.*Paralelno sa definisanjem alkoholizma javljaju se i uvjerenja koja mogu da se grupišu u tri osnovna mita o alkoholizmu:

1. Alkoholizam je samo bolest. U ovom shvatanju postoji miješanje bolesti kao posljedice prekomjernog pijenja sa samim prekomjernim pijenjem. Ono može da se definiše kao bolest ali samo u širem značenju te riječi u okviru savremenog holističkog pristupa u medicini.

2. Alkoholizam je samo izbor. Ovo stanovište krije u sebi mišljenje da je alkoholičar sam odabrao da bude alkoholičar i sve što je potrebno u terapiji jeste da se on predomisli i prestane da pije. Ovaj pristup previđa mnoge pritiske koje alkoholičar trpi, kao i moćne činioce kao što su zavisnost i navika.

3. Alkoholizam je samo simptom. Ovo stanovište vodi traganju za korijenima psihološkog problema čiji je simptom pijenje (traume iz djetinjstva, rani porodični uslovi i sl) kao i primjeni raznih »dubinskih« psihoterapija.

1.2.1. Mehanizam djelovanja alkohola na čovjeka

Da bi se shvatilo kako alkohol utiče na pojavu nezgoda treba da se upozna mehanizam djelovanja alkohola na čovjeka, čiji uticaji zavise od njegove koncentracije u tijelu. Prije nego što se upozna uticaj etil-alkohola na ponašanje, ukratko će se razmotriti kako se on apsorbuje, distribuira i eliminiše iz tijela. Alkohol se, za razliku od hrane, vrlo brzo apsorbuje i rastvara u tečnosti i tkivima, tako da se u krvi javlja već poslije nekoliko minuta od trenutka unošenja.

7

Koncentracija alkohola brzo raste, do dva časa od unošenja, kada počinje postepeno da opada u toku 18 časova. Na koncentraciju alkohola u krvi utiče i brzina uzimanja alkohola. Ako se određena količina alkohola popije naglo, koncentracija će biti veća nego kad se ista količina popije u manjim količinama kroz određeno duže vrijeme, slika 19 (Hudolin, V., 1972). Pored količine i načina uzimanja alkohola, na brzinu apsorpcije utiče vrsta pića, vrsta i količina hrane, pušenje i razne individualne osobine, te posebno težina. Pušenje održava visoku koncetraciju alkohola u krvi, a razni sedativi i stimulatori pospešuju dejstvo alkohola. Isto tako prelaz alkohola u krv (resorpcija) znatno je brži ako se pije natašte (ujutro ili kada je čovjek gladan). Žestoka pića imaju jaku koncentraciju alkohola na jedinicu zapremine pa im je veći i intenzitet resorpcije. Na dijagramu 1 je prikazana koncentracija alkohola u krvi kad se ista količina alkohola popije, jednom natašte (gornja krivulja), a drugi put poslije obroka (donja krivulja) – Hudolin, V., 1972.

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

0 1/2 1 2 3 4

časovi

ko

nc

en

tra

cija

alk

oh

ola

u k

rvi

u p

rom

ilim

a ujutro i na gladanstomak

Dijagram 1. Pijenje alkohola poslije jela i natašte

8

Slika 1. Odnos koncentracije alkohola u krvi prema načinu uzimanja

poslije jela

Apsorbovana količina alkohola koja se nalazi u krvi biva brzo preneta u ostale delove tela, posebno u one koji su bogati krvnim sudovima. U mozak alkohol sporije dopire ali duže ostaje. Koncentracija alkohola u mozgu je u linearnom odnosu sa njenom koncentracijom u krvi, pa je zato pouzdana direktna procena iz krvi. Osim toga moguće je proceniti količinu alkohola preko mokraće ili izdahnutog vazduha. Postoje brojni hemijski testovi za određivanje alkohola u krvi. Količina alkohola u krvi se najpreciznije izražava odnosom težine alkohola u datok količini krvi (mg/100ml). Međutim pretežno se izražava kao procenat alkohola u odnosu na težinu, što je u suštini ista stvar. Pri koncentraciji 0,05‰ učestalost pojave nezgoda je slična kao kod vozača koji nisu pili. Međutim, sa povećanjem koncentracije na 0,06‰ vjerovatnoća nezgoda se povećava. Tako je u jednom istraživanju nađeno da je sa povećanjem koncentracije na 0,06‰ vjerovatnoća pojave nezgoda dvostruko veća nego kod trijeznih vozača, a sa 0,10‰ koncentracijom alkohola postoji 6 puta veća vjerovatnoća nego kod vozača bez alkohola u krvi. Povećana učestalost nezgoda u zavisnosti od koncentracije alkohola u krvi prema nekim drugim analizama, prikazanim u je nešto niža. Međutim, u principu sa povećanjem koncentracije iznad 0,05‰ rizik se dosta povećava, tako da iznad koncentracije od 0,10‰ rizik je veći za nekoliko puta da bi iznad 0,15‰ bio skoro 10 puta veći nego u trezvenom stanju.

1.2.2. Uticaj alkohola na ponašanje vozača

Povezanost nezgoda sa alkoholom može se upoznati preko dejstva alkohola na ponašanje. Vlada uverenje da alkohol pojačava razne funkcije iako ima više depresivnu ulogu. Nema određenih modela ponašanja pri različitim stadijumima intoksikacije, ali se uočavaju karakteristične promjene u funkcijama koje su značajne za vožnju. Pri nižim nivoima intoksikacije zahvaćene su vidne i perceptivne funkcije, pri osrednjim su zahvaćene više saznajne funkcije i odlučivanje, a pri najvećem stepenu, od 0,15‰, pogođene su motorne funkcije i organizacija i koordinacija pokreta. Kao što se može očekivati alkohol prvo utiče na saznajne funkcije. Slabije opažanje često je praćeno kratkotrajnim nesvjesnim periodima kada se ne opaža i vozač nije svjestan da se ti periodi javljaju. Pod uticajem alkohola pojavljuje se jako sužavanje perceptivnog vidnog polja, a pokreti očiju postaju manje učestali pa i usmjeravanje pažnje nije pravovremeno. Te promjene su veoma bitne za ponašanje vozača kod kojih je budnost osnovna. Mentalne funkcije, kao pamćenje za skorije događaje je poremećeno. Pri višim nivoima alkohola te promjene se jasno uočavaju u motornom ponašanju, govoru i vožnji. Ove promjene su praćene povećanim samopouzdanjem pa dolazi do velikog nesklada sposobnosti i mogućnosti. Pod uticajem alkohola dolazi do promjene u emocionalnom ponašanju i osjećaju manje odgovornosti.

1.2.3. Mehanizam izlučivanja alkohola iz organizma

9

Alkohol se iz tijela odstranjuje razgradnjom. Jetra razgrađuje oko 90 % ukupne količine alkohola, a ostalih 10 % izlazi izdisanjem i mokrenjem. Razgradnja alkohola odvija se dakle, u jetri i ovisi o sposobnosti enzimnog sistema jetre da metabolizira alkohol. Premda količina koja se u jetri razgrađuje može razgraditi u određenom vremenu zavisi od mnogih različitih individualnih faktora, ipak se uopšte može reći da u jednom satu jetra može preraditi količinu alkohola koja po prilici, odgovara količini od 0,1 ‰ alkohola u krvi. To znači da bi organizmu koji u sebi ima minimalnu u saobraćaju dopuštenu koncentraciju od 0,3 ‰ za potpuno otrežnjenje trebalo oko tri sata. Nakon višednevnih novogodišnjih "terevenki" organizmu treba i desetak dana da bi se povratilo u prijašnje kondiciono stanje. Time se opovrgava opšte prihvaćeno mišljenje da se možemo otrijezniti kraćim ili dužim snom, šoljicom kafe ili nekim drugim stimulativnim sredstvom. Naprotiv, u snu se razgradnja alkohola usporava, jer je usporeno disanje pa prema tome i odstranjenje alkohola preko pluća. Ne samo da je važno u određenom trenutku utvrditi alkoholisanost te zabraniti uzimanje alkoholnih pića u vrijeme radnog procesa, već je upotrebu alkoholnih pića potrebno ograničiti i u određeno vrijeme prije početka rada. Uglavnom se smatra da se alkoholna pića ne smiju uzimati bar osam sati prije početka rada.

U pojedinim slučajevima, naročito kad se radi o vozačima ili ljudima koji rade na izuzetno opasnim mjestima ili na poslovima čija je važnost vrlo velika, vjerovatno ni razmak od osam sati neće biti dovoljan (dijagram 2). Prije dugih vožnji dobro je potpuno se suzdržati od alkohola i dan prije.

Dijagram 2. Vrijeme izlučivanja alkohola iz organizma

1.2.4. Stanja opijenosti

Stanje lakše pripitosti (opijenosti) je od 0,50 – 0,99 ‰. Karaketristika ovog stanja je opšta uzbuđenost (iritabilnost) organizma. Učesnik u saobraćaju osjeća toplinu, povećava se rumenilo na licu, raste krvni pritisak… Vozač gubi kontinuitet misli, slabije pamti, gubi

10

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

1,6

1,8

2

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

vrijeme izlučivanja alkohola (h)

kon

cen

trac

ija

alko

ho

la u

krv

i (

u p

rom

ilim

a)

kritičnost, prividno osjeća višu sposobnost, neoprezno se ponaša itd. Povećava mu se hrabrost i želja za isticanjem. Smanjuje se oštrina vida i sluha (30 – 40 %). Slabija je adaptacija vida pri noćnoj vožnji i/ili tunelu. Ovo stanje znatno remeti vožnju. Kod nekih vozača laka opijenost se manifestuje u opuštanju tijela, malaksalosti, bezvoljnosti, iscrpljenosti i pospanosti. Dogodi se da vozači zaspu i uzrokuju saobraćajnu nezgodu. Ovo stanje dovodi do nepoštovanja etičkih normi (psuju, viču, vulgarni su, neumjesno se šale – primitivno se ponašaju) i saobraćajnih propisa, ne tolerišu prepreke stvarajući nepovoljne (rizične) saobraćajne situacije.

Stanje teže pripitosti (opijenosti) je od 1,00 – 1,49 ‰. Simptomi teže opijenosti su uočljivi. Intelektualne funkcije i koordinacija vidno slabe. Jače su izražene greške pri pokretu i hodanju. Sposobnost upravljanja vozilom je smanjena.

Pijano stanje je od 1,50 – 2,49 ‰. U pijanom stanju, vozači su znatno upadljiviji zbog vidno oslabljenih intelektualnih funkcija, pokreta i upadljivih razdražljivih reakcija. Vidno je izražena pospanost što izrazito otežava vožnju. Slabe osjeti ravnoteže koji uslovljavaju teturanje. U tom stanju vozači često uzrokuju saobraćajne nezgode.

Teži oblik pijanstva je od 2,50 – 3,49 ‰. Teže pijanstvo je u potpunosti upadljivo i primjetljivo. Vozači nejasno izgovaraju riječi, izraženije teturaju, posrću pa i padaju. Orjentacija je poremećena, vide dvostruko, često haluciniraju, otežano dišu i nerazumno se ponašaju. Za vožnju su nesposobni i gotovo uvijek uzrokuju saobraćajne nezgode.

Komatozno stanje je od 3,50 – 4,00 ‰. Komatozno stanje se manifestuje izrazitim slabljenjem i gubitkom svijesti, radnje se odvijaju usporeno i nekontrolisano. Slabo reaguju na vanjske podražaje – na svjetlo i druge draži. Osoba se preznojava i gubi tjelesnu temperaturu. Za vožnju nema baš nikakvih sposobnosti.

1.2.5. Psihičke i fizičke osobine starenja Globalno uzevši proces starenja možemo prikazati progresivnim slabljenjem koji zahvaća 3 osnovna vida, a to su: fiziološke promjene, psihološke promjene i socialno-ekonomski problemi. Među fiziološkim poremećajima na prvo mjesto dolazi progresivno fizičko i mentalno slabljenje, a psihološke promjene koje to prate obuhvataju niz važnih elemenata kao: povećanu zavisnost od drugih, osjećaj nejednakosti, bezkorisnosti, bespomoćnosti i odbačenosti, strah od usamljenosti i bolesti i slično. Starenje kao proces počinje sa početkom života i rezultat je progresivnih degerenativnih procesa pa nema niti jedne psihičke niti fizičke fungcije koja se u starosti ne mijenja. Koliko je neko star ne može se odrediti jedinstvenim kriterijumima, jer starenje uključuje u sebi biološke, socialne i psihičke procese koji u složenoj međusobnoj zavisnosti determiniraju realnu starost. Fiziološko starenje se kao normalni proces stavlja kao suprotnost takozvanom patološkom starenju koje označava brzo ili ubrzano starenje uslovljeno nekim patološkim procesom. Ovo stanje odnosno njegove posljedice zahtijevaju i liječenje jer se radi o bolesti.

1.2.6. Mehanizam djelovanja droge na čovjeka

Pod drogom se podrazuljeva svaka supstanca koja, unijeta u organizam, može da izmjeni jednu ili više njegovih funkcija izazivajući stanje fizičke i psihičke zavisnosti. Brojna su sredstva koja mogu izazvati ovisnost (razni medikamenti, barbirurati, sedativi, anksiolitici, amfetamini, stimulatori CNS… opijati i opioidi, halucinogeni (LSD, marihuana, hašiš, ljepilo, itd.)).

U svim zemljama se povećava upotreba raznih droga. U razvijenim zemljama oko 20% vozačke populacije vozi pod uticajem ovih supstancija. Ta povećana potrošnja predstavlja sve

11

veću opasnost po bezbjednost saobraćaja zbog propratnih pojava, čiji uticaji na vožnju nisu dovoljno poznati. Ti propratni negativni uticaji droga koji slabe vozačku sposobnost zavise od vrste, količina i brzine kojom se te droge metabolizuju u tijelu. Obično se njihovi uticaji javljaju tek pošto je prošlo njihovo osnovno dejstvo, pa se zato ne mogu primjetiti, a teško se procjenjuje koncentracija droga u urinu i krvi. U epidemiološkim studijama vozača sa nezgodama dešava se da veći procenat vozača izjavljuje da je koristio drogu, dok hemijske analize ne potvrđuju takvo stanje. Osim toga, invididualna osjetljivost otežava dobijanje tačne slike o povezanosti upotrebe droge sa nezgodama. Saobraćajna policija Srbije nabavila je narkotest od nemačkog proizvođača prije dvije godine. Budući da je ovaj uređaj još u fazi ispitivanja, naši saobraćajci za sada imaju samo jedan primerak. Primena „dreger testa” za otkrivanje vozača pod dejstvom opojnih droga još je u eksperimentalnoj fazi. Primena „dreger testa” za otkrivanje vozača pod dejstvom opojnih droga još je u eksperimentalnoj fazi. „Dreger test” radi na osnovu uzorka pljuvačke i za najviše 15 minuta moguće je utvrditi da li je osoba vozila pod dejstvom narkotika ili ne. Vrste droge koje „dreger test” prepoznaje su kanabis, benzo-dijazepini, kokain, opijati i amfetamini u koje spada i ekstazi. U okviru ovih vrsta ima više podvrsta narkotika i ovaj test reaguje na sve njih. Postupak koji se obavlja na licu mesta traje od 10 do 15 minuta. Test se drži u ustima dok ne upije dovoljnu količinu pljuvačke koja može da pokaže da li u organizmu ima narkotika. Preciznije, na aparatu postoji senzor koji promenom boje pokaže da je sakupljeno dovoljno pljuvačke koja može da pokaže prisustvo droge. Tako natopljen, on se zatim vrati u ležište aparata koji u roku od pet minuta pokazuje da li u organizmu ima droga i kojih ili je vozač „čist”. Aparat izbaci traku, kao fiskalni račun, na kojoj piše koju je vrstu droge otkrio. Test reaguje i na više droga istovremeno i sve ih zabeleži. Prednost testa je i to što ne postoji opasnost od infekcije, kao i činjenica da koncentracija pljuvačke odgovara koncentraciji krvi. Takođe, jedna od pogodnosti „dreger testa” svakako je jednostavnost njegove primene. Brže je i jednostavnije uzorkovanje pljuvačke nego mokraće, znoja, noktiju ili kose. Ipak, test ima i nedostataka. Ph vrednost pljuvačke može da utiče na rezultate testa, isto kao i način uzimanja uzorka, ukoliko se radi nestručno. Testu se povrgavaju osobe za koje policajac na osnovu spoljnog izgleda i ponašanja posumnja da upravljaju vozilom pod dejstvom narkotika. Pouzdanost ovog test je čak 98 %, pored toga ostavlja i pisani trag na koju drogu je reagovao.U Republici Srpskoj, Doboju, se koristi Dipro Druglab, test na urin. DD test obezbjeđuje brzo vizuelno otkrivanje prisustva sledećih supstanci u urinu: amfetamina, barbiturate, benzodiazepine, buprenorfina, kokaina, metafetamina, morfina, metadona, fenciklidina, tricikličnih antideresiv i marihuane u ljudskom urinu u ovim ograničenim koncentracijama: 1000 ng/ml amfetamina, 300 ng/ml sekobarbitala (metabolite barbiturate), 300 ng/ml oksazepama (metabolit benzodiazepina), 10 ng/ml metamfetamina, 300 ng/ml metadona, 300 ng/ml morfina, 2000 ng/ml opijata, 25 ng/ml fenciklidina, 1000 ng/ml tricikličnih antidepresiva, 50 ng/ml 11-nor-9-THC-9 COOH (THC) bez potrebe za korišćenjem instrumenata. DD test je imunoesej baziran na principu takmičarskog povezivanja. Supstance koje su možda prisutne u uzorku urina se takmiče protiv njima odgovarajućih srodnoh supstanci, droga oko mjesta vezivanja na njihivom specifičnom antitijelu. U toku testiranja, uzorak urina se pomjera prema gore djelovanjem kapilara. Droga, ako je prisutna u uzorku urina ispod graničnog nivoa koncentracije neće preplaviti vezivna mjesta svog specifičnog antitijela koja se nalaze na djelovima antitijela. Presvučeni djelići antitijela će potom biti „uhvaćeni“ od strane imobilizirane srodne supstance tako da će se pojaviti linija u boji koja se nalazi u djelu test linija određene droge. Obojena linija se neće pokazati u područiju test linija ako je nivo droge na ili iznad svoje granične koncentracije, jer će „preplaviti“ sva vezivna

12

mjesta antitijela smještena na sitinim djelovima antitijela. U ulozi kontrole same procedure, obojena linija će se uvijek pojavljivati u kontrolnom linijskom dijelu ukazujući na to da je dodata dovoljna količina uzorka, te da je došlo do natapanja opne. DD test ne treba koristiti nakon isteka datuma trajanja. Test treba ostati u zapečaćenom pakovanju do upotrebe. Svi uzorci su potencijalno štetni i sa njima se postupa na isti način kao i sa infektivnim agensima. Korišteni test treba odbaciti u skladu sa federalnim, državnim i lokalnim pravilima. Vlaga i temperature mogu štetno uticati na rezultate.

PSIHOFIZIOLOŠKI EFEKTI DROGE NA SPOSOBNOSTI VOZAČA

Droga djeluje na čovjekov organizam i na njegovu psihu. U prvom redu oštećuje:

1. mozak (oko 99 %);

2. oštećuje zubne desni;

3. oštećuje pluća;

4. slabi ruke (upala nerava);

5. jetra (85 % slučajeva);

6. crijeva;

7. polne žlijezde (oko 90 %);

8. uzrokuje zamor i premor ruku (drhtanje);

9. slabljenje nogu;

10. bolove u stomaku i smetnje;

11. povećanje slezene;

12. oštećuje bubrege (70%)

13. želudac (60%);

14. srce (80%)

Slika 2. Dijelovanje droge na tjelesne organe čovjeka

Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom psihoaktivnih supstanci registrirani u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti 1998-2000.

Stopa na 100.000 stanovnika Oboljenja/stanja

1998. 1999. 2000.Mentalni i poremećajiponašanja uzrokovaniupotrebom psihoaktivnihsupstanci – F11-F19

63,0 62,0 64,6

(Izvor podataka Federalni Zavod za javno zdravstvo; www.narkomanija.ba)

13

Izvještaj o pruženim uslugama u ambulanti Odjeljenja za narkomaniju uperiodu od 1.1.2001. Do 31.12.2001. godine.

Broj prvih pregleda

Broj kontrolnihpregleda

Ukupno Usluge

Muškarci Žene Muškarci

Žene Muškarci

Žene 3912

260 57 1247 272 1507 329Ukupno : 317 Ukupno: 1519 Ukupno: 1836

(Izvor podataka JU Zavod za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo www.narkomanija.ba)

Upotreba sredstava ovisnosti (droga) uzrokuje obične i teže reakcije kod vozača od alkohola. Znatno uslovljavaju poremećaj funkcionisanja nervnog sistema, krvotoka i metabolizma uopšte. Organizam se iscrpljuje, nastaju ozbiljni intelektualni poremećaji. Gubi se kontrola nad sopstvenim postupcima, nastaju poremećaji opažanja u vremenu, prostoru, ne razlikuju se stvarnost od mašte, nastupaju halucinacije i slično.

Najmanja doza droge kod vozača već izaziva poremećaje u cjelokupnom funkcionisanju. Prvenstveno uslovljava naročito duševno zadovoljstvo, euforiju, blaženstvo, osjećanje na nešto prijatno potiskujući iz svijesti ono što je neprijatno.

Čestom upotrebom nastaje ovisnost – psihofizička neophodnost stalnog uzimanja i izraženiji psihofizički poremećaji. Nastaje poremećaj cjelokupne ličnosti (karaktera, temperamenta, volje, stavova, shvatanja i drugih crta ličnosti). Formira se psihopatska i sociopatska slika. Osobe postaju kolebljive, slabe volje, impulsivne, neobuzdane, nekontrolisane sa brojnim oblicima kriminogenog ponašanja. Posebno su opasne i razorne za okolinu ukoliko dođu u poziciju da upravljaju vozilom kada nisu ispunjeni ni minimalni zdravstveni i psihološki uslovi da to uspješno obavljaju. Pažnju treba obratiti i na upotrebu raznih medikamenata kod vozača koji dugotrajnom ili povremenom upotrebom smanjuju sposobnost vozača za upravljanje vozilom (pospanost, ošamućenost, pad psihomotornih aktivnosti, pasivnost i dr.). Porast upotrebe droga u raznim zemljama, posebno među mlađim vozačima, privukao je pažnju o njihovom uticaju na bezjednost saobraćaja. S obziromm na poznato dejstvo, očekivao se veći uticaj, ali podaci o doživljenim nezgodama pod uticajem droga nisu to potvrdila. To je uslovljeno nedostatkom epidemioloških podataka o prisustvu droga kod vozača u saobraćajnim nezgodama. Marihuana i hašiš su najpoznatije psihoaktivne supstance koje dovode do pormjena u saznajnim funkcijama i emocionalne stabilnosti. Labratorijska proučavanja dejstva marihuane, koja se češće koristi među mlađima, ukazuju na vidne uticaje, na razne funkcije u vezi sa vožnjom. Pod uticajem marihuane javlja se odsustvo odgovora na signale i usporen proces obrade informacije i donošenja odluke. Dr Mira Kovačević o zloupotrebi narkotika u našoj zemlji (časopis „Politika“): Svaki deseti građanin Srbije probao je drogu, a najveći broj njih marihuanu, rezultat je istraživanja „Zloupotreba narkotika u Srbiji”, koje je urađeno na uzorku od 10.690 stanovnika starosti od 15 do 59 godina. Ova studija je rađena u junu 2006. godine po metodologiji Evropskog centra za praćenje zloupotrebe narkotika, a rezultati govore da najveći broj osoba koje koriste narkotike živi u

14

Beogradu i Vojvodini. Po podacima iz ovog istraživanja, koje je realizovala agencija „Strateški marketing”, kontakt sa narkoticima u poslednjih godinu dana imalo je 3,7% od ukupnog broja ispitanika, a marihuana i ekstazi su droge za koje vlada najveće interesovanje na srpskom tržištu narkotika.Rezultati ove studije govore da je prosečan uzrast kad se prvi put eksperimentiše sa narkoticima – 16 godina. „U porodicama nižeg socio-ekonomskog statusa prisutniji je alkohol”, kaže dr Mira Kovačević, psihijatar iz Zavoda za bolesti zavisnosti i član Republičke komisije za borbu protiv narkomanije. Ona je dodala da ova studija nije dala odgovor na pitanje koliko u Srbiji ima narkomana i nije demantovala mišljenja stručnjaka raznih profila koji procenjuju da u našoj zemlji živi između 30.000 i 100.000 ovisnika, ali je istakla da iskustvo ljekara koji rade u bolnicama i zavodima za liječenje bolesti ovisnosti govori da su dvije trećine osoba koje zatraže pomoć psihijatra – heroinski zavisnici. Nije zanemarljiv ni podatak da je svaka peta žena u Srbiji u poslednjih godinu dana uzimala sedative i da je konstatovan porast uzimanja steroida kod muškaraca mlađih od 20 godina. Iako su marihuana i ekstazi droge koje se najčešće uzimaju, na tržištu narkotika sve veće interesovanje vlada za amfetamin i kokain. Ilustracije radi, kokain je probalo 2,4% anketiranih osoba u našem istraživanju, a heroin – 1,5% njih.Ona je takođe istakla da procenat korišćenja narkotika raste u mlađoj populaciji, starosti od 15. do 24. godine, i da tinejdžeri prvo eksperimentišu sa marihuanom i ekstazijem, dok se za kokain i heroin odlučuju oko dvadesete godine života.

Psiholog i rukovodilac ovog istraživanja Aleksandar Zorić istakao je da je ova studija prvi put urađena u našoj zemlji i da veličina i reprezentativnost uzorka garantuju vrijednost dobijenih podataka. On je takođe napomenuo da ova studija ima poseban značaj, jer omogućuje poređenja sa drugim zemljama u Evropi, u kojima se rade istraživanja po istom metodološkom obrascu.

II Metodologija

2.1. Predmet istraživanjaPredmet istraživanja jeste uticaj alkohola na sposobnost učešća u saobraćaju kod osoba starijih od 50 godina.

Odluka za ovu temu proizilazi zbog sve većeg broja ovisnika; široka definicija pojma ovisnosti odnosi se na drogu, alkohol, duvan, itd. Predmet istraživanja je ispitati upoznatost vozača sa droga testom, kao i njihovo prihvatanje ovog testa, a sve ovo u cilju što bezbjednijeg odvijanja saobraćaja.

2.2. Ciljevi1. Utvrditi da li osobe starije od 50 godina češće voze u alkoholisanom stanju, u odnosu na osobe mlađe životne dobi?2.Ispitati vozače starije od 50 godina da li su otpornije na alkohol sada ili u mlađoj životnoj dobi?3. Utvrditi koliko su vozači upoznati sa droga testom?4. Utvrditi koliko njih smatra da ovaj test treba uvesti prilikom kontrole saobraćaja?5. Utvrditi koliko pol i starosna dob utiču na prihvatanje ovog testa?

2.3. Hipoteze

15

1.Hipotetički se očekuje da osobe starije od 50 godina rijađe učestvuju u saobraćaju u alkoholisanom stanju, tj. da su zbog životnog iskustva savjesniji vozači u odnosu na mlađe vozače.2.Hipotetički se očekuje da su osobe starije od 50 godina neotpornije na akohol u odnosu na mlađu populaciju, tj. potrebna im je manja količina alkohola da se napiju.3. Očekuje se da će vozači u 50% slučajeva biti upoznati sa pojmom droga testa.4. Očekuje se da od njih 50%, koji su upoznati sa droga testom, 30% prihvati ovaj test prilikom kontrole saobraćaja.5. Očekuje se da će osobe ženskog pola u većem procentu prihvatiti droga test, nego osobe muškog pola. Takođe, očekuje se da će starosna dob uticati na prihvatanje ovog testa.

2.4. Varijable: Nezavisna varijabla bi bila starost osobe. Zavisne varijable bi bile:

1. vožnja pod uticajem alkohola;2. otpornost na alkohol

Nezavisne (pol, starosna dob, iskustvo, upoznanost) Zavisne (prihvatanje droga testa pri kontroli saobraćaja).

2.5. Instrumenti: Do podataka sam došao koristeći policijske izvještaje iz Saobraćajne policijske stanice u Doboju dobijene na osnovu sprovedenog intervjua sa pomoćnikom komandira navedene institucije gospodinom Milenkom Jošićem. Pored navedenog intervjua kao instrument za dobijanje podataka korišten je i upitnik koji je priložen na posljednjoj stranici. Na osnovu upitnika dobijeni su podaci o starosnoj dobi ispitanika, te podatak o tome da li posjeduje vozačku dozvolu ili ne. Pored ovih osnovnih podataka za sprovedeno istraživanje, dobijeni su podaci o tome koliko ispitivane osobe često konzumiraju alkohol dok voze, koliko često koriste automobil i da li piju dok ne voze. Isto tako dobijeni su podaci o tome kako alkohol utiče na njih sada u odnosu na nekakvu raniju životnu dob, tj. da li im je sada potebna manja količina alkohola da se napiju. Anketa se sastoji od 12 pitanja (4 pitanja socio-demografskog karaktera, a ostalih 8 pitanja se odnosi na upoznanost, mišljenje i prihvatanje droga testa), koja obuhvata prikupljanje podataka usled posmatranja 60 slučajno odabranih vozača u toku jednog mjeseca (30 osoba ženskog pola i 30 osoba muškog pola), a sve u cilju dokazivanja njihovog prihvatanja i mišljenja o droga testu. Za prikupljanje podataka korišten je, prvenstveno, razgovar.

2.6. Procedura i uzorak: Ispitivanje je izvršeno na uzorku od 20 osoba, na teritoriji opštine Doboj u vremenskom inervalu od 17.11.2008. do 06.12.2008. godine. Bitno je napomenuti da je navedeni uzorak od 20 ispitanika iz ciljane grupe, tj. osobe starije od 50 godina.

Uzorak čini 60 lica slučajno odabranih građana grada Doboja (vozači, različitog pola, starosti, obrazovanja, iskustva, ekonomskog stanja…).

16

Procedura je trajala dvadeset dana, tako što je saobraćajna policija vršila kontrolu saobraćaja i omogućila nam da vršimo ispitivanje. Iz samog razgovora se moglo primjetiti da vozači nemaju dovoljno znanja o droga testu. S obzirom da je ispitano 30 osoba ženskog pola i 30 osoba muškog pola, činjenica je, da su žene zainteresovanije za uvođenje ovog testa prilikom kontrole saobraćaja. Ipak, ostale socio-demografske karakteristike (godina starosti, iskustvo, upoznatost, itd.), ukazuju na to da ispitani vozači nisu sigurni u pouzdanost ovog testa i da nebi prihvatili da se uvede u redovnu kontrolu saobraćaja.

III Rezultati

3.1. Rezultati dobijeni za alkoholNa osnovu prikupljenih i obrađenih podataka dobijenih iz Saobaraćajne policijske stanice u Doboju, na osnovu sprovedenog intervjua sa pomoćnikom komandira navedene institucuje gospodinom Milenkom Jošićem, dobijeni su sledeći rezultati:U mjesecu aprilu tekuće godine na alkohol je testirano preko 200 lica, od kojih je kod 52 lica zabilježena nedozvoljena količina alkohola u krvi, odnosno preko dozvoljenih 0.03‰ alkohola u krvi. Zabrinjavajuća je činjenica da je preko 50% alkoholisanih osoba mlađe životne dobi (od 20 do 30 godina), dok oko 40% alkoholisanih osoba predstavljaju osobe srednje životne dobi (od 30 do 50 godina). I na kraju, ciljana grupa (osobe starije od 50 godina) se pokazala kao najsavjesniji vozači. U aprilu mjesecu od pedeset i dvije alkoholisane osobe samo 4 osobe su starije od 50 godina, što u procentima iznosi 8%. Svi ovi podaci se jasno mogu vidjeti u tebeli 1 i na dijagramu 3.

Starosna dob ispitivanih osoba

Broj osoba sa nedozviljenom količinom alkohola u krvi

Procentualno izraženo

20-30 godina 27 osoba 52%



Preko 50 godina 4 osobe 4%

Ukupno: 52 osobe Ukupno: 100%

Tabela 1. Podaci dobijeni iz policijske stanice

17

52%

10%

11%4%

20-30 godina 30-40 godina 40-50 godina Preko 50 godina

Dijagram 3. Procentualno izražena prisutnost alkohola prema životnoj dobi

Koliko često konzumirate alkohol dok vozite?

Koliko često konzumirate alkohol dok ne vozite?

Koliko često vozite automobil?

Uvijek 0 ispitanika 3 ispitanika 6 ispitanika

Često 3 ispitanika 5 ispitanika 7 ispitanika

Rijetko 4 ispitanika 5 ispitanika 4 ispitanika

Nikad 13 ispitanika 7 ispitanika 3 ispitanika

Ukupan br. ispitanika

20 ispitanika 20 ispitanika 20 ispitanika

Tabela 2. Dio podataka dobijenih iz upitnika

Što se tiče rezultata dobijenih iz upitnika, bitno je napomenuti da je ispitivanje pomoću istog sprovedeno na 20 ciljanih ispitanika, tj. 20 ispitanika koji su stariji od 50 godina i posjeduju vozačku dozvolu. Na osnovu prikupljenih i obrađenih podataka dobijenih na osnovu pomenutog upitnika dobijeni su sledeći rezultati: Na pitanje '' Koliko često konzumirate alkohol dok vozite?'', niti jedan ispitanik nije rekao da svakodnevno to radi; 3 ispitanika su rekla da pomenutu radnju čine često(15%); 4 ispitanika su rekla da rijetko voze u navedenom stanju (20%); dok je 13 ispitanika reklo da nikada ne konzumiraju alkohol dok voze (65%).Na pitanje '' Koliko često konzumirate alkohol dok ne vozite?'', 3 ispitanika su rekla da svakodnevno rade (15%); 5 ispitanika je reklo da pomenutu radnju čine često(25%); takođe 5 ispitanika je reklo da rijetko voze u navedenom stanju (25%); dok je 7 ispitanika reklo da nikada ne konzumiraju alkohol dok voze (35%).Na pitanje '' Koliko često vozite automobil?'', 6 ispitanika je reklo da svakodnevno to rade (30%); 7 ispitanika je reklo da pomenutu radnju čine često(35%); 4 ispitanika su rekla da rijetko voze u navedenom stanju (20%); dok su 3 ispitanika rekla da nikada ne konzumiraju alkohol dok voze (15%).U tabli 2. i na dijagramu 4. dati su navedeni podaci na jedan jednostavniji i pregledniji način.

18

Dijagram 4. Brojčani prikaz

Na pitanje '' Da li češće konzumirate alkohol ranije ili sada?'', 10 ispitanika je reklo da su prije češće konzumirali alkohol (50%); 6 ispitanika je reklo da pomenutu radnju čine istim intenzitetom,tj. da nema razlike(30%); dok su 4 ispitanika rekla da sada češće konzumiraju alkohol nego prije (20%).Na pitanje '' Da li vam je potrebna manja količina alkohola da se napijete sada ili dok ste bili mlađi?'', 2 ispitanika su rekla da im je prije, dok su bili mlađi, bila potrebna manja količina alkohola da se napoju (10%); 4 ispitanika su rekla da im je potrebna ista količina alkohola da se napiju,tj. da životna dob ne utiče na to(20%); dok je 14 ispitanika reklo da im je sada potrebna manja količina alkohola da se napiju nego prije (70%).U tabli 3. i na dijagramu 5. dati su navedeni podaci na jedan jednostavniji i pregledniji način.

Da li češće konzumirate alkohol ranije ili sada?

Da li vam je potrbna manja količina alkohola da se napijete sada ili dok ste bili mlađi?

Prije 10 ispitanika 2 ispitanika

19

Nema razlike 6 ispitanika 4 ispitanika

sada 4 ispitanika 14 ispitanika

Ukupan br. ispitanika

20 ispitanika 20 ispitanika


Dijagram 5. Brojčani prikaz

3.2. Rezultati dobijenu za drogu

OSOBE ŽENSKOG POLA

UpoznatostDA NE

20

Do 20 godina 14 6

Preko 20 godina DA NE

7 3

Ukupno 21 9


Dobijeni rezultati (tabele br. 1) nam govore da je upoznatost osoba ženskog pola sa pojmom droga testa do 20 godina 46,6%, dok je negativno odgovorilo 20% na ovo pitanje, a upoznatost ženske populacije preko 20 godina je 23,3%, dok je neupoznato 10%; što znači da je njihova ukupna upoznatost 70%, a 30% je neupoznato sa pojmom ovog testa.

OSOBE ŽENSKOG POLA

Prihvatanje

Do 20 godina DA NE

12 8


6 4

Ukupno 18 12


Dobijeni rezultati (tabela br. 2) ukazuje na to da je prihvatanje droga testa prilikom kontrole saobraćaja od strane osoba ženskog pola do 20 godina 40%, dok je 26,6% protiv uvođenja ovog testa; kod osoba preko 20 godina prihvatanje je 20%, a protiv ovog testa je 13,3% njih. Ukupno prihvatanje ovog testa je 60%, a protiv njegovog uvođenja je 40% ženske populacije.

OSOBE MUŠKOG POLA

Upoznatost

Do 20 godina DA NE

3 9


12 6

Ukupno 15 15


21

Iz dobijenih rezultata (tabela br. 3) možemo vidjeti da su osobe muškog pola do 20 godina upoznati sa droga testom 10%, dok negativno odgovorilo 30%; osobe muškog pola preko 20 godina su upoznati 40%, a neupoznatost je 20%. Ono što se može zaključiti iz tabele br. 3 je to, da je njihova upoznatost, odnosno neupoznatost 50%.

OSOBE MUŠKOG POLA

Prihvatanje

Do 20 godina DA NE

1 11


8 10

Ukupno 9 21

Tabela br. 4

Dobijeni rezultati (tabela br. 4) pokazuju da je prihvatanje droga testa od strane osoba muškog pola do 20 godina 3,3%, a protiv uvođenja ovog testa je 36,6%, dok je prihvaćenost kod osoba preko 20 godina 26,6%, protiv je 33,3%; ukupno prihvatanje droga testa prilikom kontrole saobraćaja je 30%, a protiv je 70% muške populacije.

IV Zaključak

Na osnovu svega navedenog jasno je da alkohol u velikoj mjeri šteti organizmu. Zbog svoje brze apsorpcije u organizmu, alkohol se već nakon nekoliko minuta nalazi u krvi, a samim tim se širi po čitavom tijelu i dospjeva u sve organe. Svaka konzumacija veće količine alkohola dovodi do uništavanja određenog broja nervnih ćelija, koje se više nikada ne mogu obnoviti, tj. bivaju trajno uništene. Međutim, ovo predstavlja možda i najmanju štetnost alkohola jer osoba konzumacijim istog isključivo sebi nanosi štetu. Veći problemi se javljaju kada osobe u pijanom stanju nisu sposobne da se kontrolišu pa čine radnje koje ugrožavaju živote ili egzistenciju drugih ljudi, najčešće svojih najbližih članova porodice. Još veći problem se javlja kada osobe u navedenom stanju sjedaju za volan i učestvuju u saobraćaju. Na ovaj način ne samo da ugrožavaju svoj život i živote svijih saputnika, nego ugrožavaju i živote ostalih učesnika u saobraćaju. Ovo predstavlja vrlo ozbiljan problem našeg društva i zahtjeva veće angažovanje u njegovom rješavanju, kako pripadnika policije tako i običnih građana. Na osnovu podataka dobijenih iz Stanice saobraćajne policije u Doboju jasno se vidi da mladi vozači predstavljaju najopasniju kategoriju građana u pogledu vožnje u alkoholisanom

22

stanju(52%), što vjerovatno ima veze sa njihovim neiskustvom i nekakvom željom za dokazivanjem. Dok stariji vozači, vozači preko 50 godina, vrlo rijetko sjedaju za volan u alkoholisanom stanju(4%). Ovo vjerovatno ima veze sa njihovim bogatim životnim iskustvom. Isto tako na osnovu sprovedenog istraživanja potvrđeni su podci dobijeni iz policije, tj. da su stariji vozači mnogo savjesniji i da rjeđe voze u pijanom stanju. Pored ovog, istraživanje je pokazalo da stariji vozači smatraju, u velikoj mjeri, da im je sada potrebna manja količina alkohola da se napiju nego kada su bili mlađi. Na osnovu svega pomenutog evidentno je da su hipotetičke pretpostavke potvrđene i da starije osobe ne predstavljuju primaran problem u pogledu vožnje u pijanom stanju, nego da su to upravo mlađa lica, te da je neophodno ulagati više truda u njihovu edukaciju. Takođe smatram da starije osobe svojim iskustvom mogu uticati na svjest mlađih vozača.

Obzirom da su bolesti ovisnosti sve složeniji i opasniji oblik socijalne pedagogije i u našoj sredini, a zbog velike vjerovatnoće povećanja ovih ovisnosti, u budućnosti je neophodna multidisciplinarna i multisektorijalna saradnja. Činjenica je da bi uvođenje droga testa omogućilo manji broj saobraćajnih nesreća, pod dejstvom psihoaktivnih supstanci, kao i da građane treba upoznati sa pojmom ovog testa, čime bi se, posebno među mlađim vozačima, privukla pažnja o njihovom uticaju na bezbjednost saobraćaja.

U cilju procjene veličine problema konzumiranja supstanci koje izazivaju ovisnost psihoaktivne droge i druge štetne supstance neophodno je provoditi redovne istraživačke studije, posebno u ciljanim populacionim skupinama. Istovremeno potrebno je podržavati umrežavanje i koordinaciju sakupljanja podataka iz istraživačkih studija i iz zdravstvenih ustanova (Registri uživaoca opojnih droga). Objedinjavanje baza podataka na ovaj način omogućilo bi formiranje indikatora zdravstvenih ishoda u cilju monitoringa i evaluacije uspješnosti programa.

Mjere prevencije:Primarna prevencija ovisnosti ima najvažniju ulogu, od svih oblika prevencije. Efikasno suprotstavljanje ovom problemu podrazumijeva uključenje svih članova društva, što podrazumijeva jedinstven stav u poruka da je korištenje droga loše i opasno.

Sekundarna prevencija uključuje rano otkrivanje ovisnika, postavljanje dijagnoze i rad na motivaciji za liječenje, te efikasno i kratkotrajno liječenje. Rano okrivanje i prihvatanje liječenja je od posebnog značaja za uspješno suzbijanje bolesti ovisnosti. Ne treba ni naglašavati da su rezultati liječenja bolji ako se ono ranije započne, prije nego što se razviju psihička i fizička ovisnost, a najbolje je započeti liječenje kada je osoba u eksperimentalnoj fazi.

Tercijarnu prevenciju čine liječenje i psihosocijalna rehabilitacija otkrivenih slučajeva ovisnika koji se sprovode u zdravstvenim centrima za liječenje.

23

V Literatura:

1. Krsto Lipovac, (2007), Banja Luka: “Visoka škola unutrašnjih poslova”, 2008, PPGP “Komesgrafika” Banja Luka

2. www.narkomanija.ba

3. Alluisi,M.J.,Hogen, J.S., coates, G.D., Alluisi, E.A., 1978

4. Arbous, A., Kerrich, J.E. Accident statistics and the concept of accent proneness. Biometrics, 1951

5. Aleksandar Milić, (2007), “Saobraćajna psihologija”, Grafičar, Doboj

24

http://www.narkomanija.ba/

VI Prilozi

Upitnik:

Koliko imate godina?___________________________________ .

Da li posjedujete vozačku dozvolu?___________________________________ .

Koliko često konzumirate alkohol dok vozite?uvjek često rijetko nikad

Koliko često konzumirate alkohol dok ne vozite?uvjek često rijetko nikad

Koliko često vozite automobil?svaki dan često rijetko nikad

Da li češće konzumirate alkohol ranije ili sada?prije nema razlike sada

25

Da li vam je potrebna manja količina alkohola da se napijete sada ili dok ste bili mlađi?prije nema razlike sada

Napomena:U polje ispred odgovora, koji najviše odgovara vašoj ličnosti, upisati x!

ANKETA1. Pol? M Ž

2. Godina starosti?

-do 20 godina

-preko 20 godina

3. Stepen stručne spreme?

-osnovna škola

-srednja škola

-viša škola

-visoka škola

4. Koliko dugo ste vozač?

-do 5 godina

-do 10 godina

-preko 10 godina

5. Da li vam je poznato da saobraćajna policija može uputiti vozača na droga test?

DA NE

6. Šta znate o ovom testu?

-ništa

-neznatno

-prosječno

-upoznat/a sam u potpunosti

7. Na koji način ste dobili informacije o droga testu?

26

-u zakonu

-putem medija

-neko od mojih prijatelja je bio upućen na taj test

8.Znate li koje posledice može imati vožnja pod dejstvom opojnih sredstava?

-usporeni refleksi

-izmjenjena percepcija

-drskost za volanom

-nepoštovanje propisa

9. Gdje se vrši testiranje ovog testa?

-na licu mjesta

-u policijskoj stanici

-u zdravstvenoj ustanovi

10. Smatrate li da primjena ovog testa ima pozitivan efekat?

DA NE

11. Smatrate li da bi bilo dobro da se ovaj test uvede, kao obavezan, prilikom kontrole saobraćaja?

DA NE

12. Ima li građanstvo ima dovoljno informacija o ovom testu?

-ništa

-neznatno

-prosječno

-dovoljno

-upoznato u potpunosti

27

7. POPIS TABELA, SLIKA I DIJAGRAMA

7.1. Popis tabela

Tabela br. 1. Analiza ............................................................. 12

7.2. Popis slika

Slika br. 1.

7.3. Popis dijagrama

Dijagram br. 1.

28

radenka bjelosevic_alkohol i droga u saobraćaju

Documents