UVODNA RIJEČ

Dragi Prominci!

»Stalna na tom svijetu samo mijena

jest.« napisa nadahnuti pjesnik promi-

šljajući o životu na zemlji.

Mnogi od nas pamte mnoštvo malih

i velikih događaja koji su se dogodili u

povijesti koja je iza nas. Bilo je tu lijepih

stvari, ali i ružnih i žalosnih događaja.

Pamtimo ratove, smrti, razaranja, ali i

rađanja, vjenčanja, radosne susrete, po-

bjede… Uvijek nas u životu čekaju iza-

zovi i prepreke koje trebamo svladavati

da bismo sebi i svojim bližnjima priu-

štili sretne trenutke u životu.

Čovjek na tom pu-

tovanju nije sam.

Bog ga je stvorio

u zajednici da

tu ostvari svo-

je poslanje. Svi

naši kršćan-

ski sakramenti

prožeti su di-

menzijom za-

jedništva. Kad

su nas roditelji po-

slije rođenja donijeli

u crkvu, dočekao nas je

svećenik na vratima, izgovorio

naše ime i dodao: »…kršćanska zajed-

nica te prima.« Od tog trenutka raste-

mo u zajednici i doprinosimo za njezi-

nu dobrobit. U zajedništvu s drugima

pokazujemo svoju dobrotu, milosrđe,

darežljivost, plemenitost… Te vječne

vrednote koje stvaraju od nas sretne

ljude. Ako u životu gajimo ove vredno-

te (Krist ih je nabrojio u blaženstvima),

ostvarujemo svoje poslanje na svijetu i,

makar bili siromašni ili bolesni, sretni

smo ljudi. Ako smo, naprotiv, u životu

sebični i zatvoreni samo u sebe i svoj

svijet, grčevito branimo međe samo

svoga dvorišta, ostajemo sami i nesret-

ni u svojoj sebičnosti, živimo sami i ža-

losni, umiremo sami i razočarani.

Naša župska zajednica oduvijek je

poznata po tome što smo kao kršćani

i Hrvati živjeli svoje zajedništvo i hrani-

li ga plodonosnim susretima i trudom

dobrih djela koja su stvorila mnoge vri-

jedne zajedničke projekte. I danas ra-

suti po svijetu nastojimo biti povezani,

susrećemo se po svijetu i u rodnoj Pro-

mini, gajimo kulturno i tradicionalno

narodno blago, obnavljamo sakralne i

druge objekte da ih ne uništi zub vre-

mena i nemar. Zamislimo da nema na-

ših crkava po Promini, da nema KUD-a,

da nema naše narodne nošnje, da

nema stare pjesme, šijavi-

ce, bukare… Bili bismo

puno siromašniji i

nesretniji.

I ovaj naš

župski list znak

je našeg zajed-

ništva i među-

sobne poveza-

nosti jednih s

drugima i s rod-

nim krajem. Neka

nas ovaj list i ovog Bo-

žića potakne na čvršće

zajedništvo, na ponosnije hr-

vatstvo, na kreposnije kršćanstvo. Neka i

ovog Božića pobudi u nama želju da za-

jedno i radosno slavimo Kristovo rođe-

nje, da se susretnemo i u našim crkvama

i u našim obiteljima, da jedni drugima

pjesmom i osmjehom vraćamo život-

nu radost. Neka ne bude kuće u kojoj

se neće čuti pjesma, neka ne bude ruke

koja neće radosno stisnuti ruku svoga

bližnjega, neka ne bude stola oko ko-

jeg neće biti obiteljskog veselja, neka ne

bude bukare koja neće biti zatopljena!

Plodonosan Božić i sretnuNovu 2010. godinu želi Vam Vaš

župnik fra Krešimir Mikelić!

PROMINA 1

2 PROMINA

Fra Krešimir Mikelić - novi župnik u Promini!Rođen 10. ožujka 1966. u Kljacima. Osnovnu školu

završio u Zagrebu 1980. g. Upisao sa na Franjevačku

klasičnu gimnaziju i uspješno maturirao 1984. U novicijatu

na Visovcu boravi od 1984 do 1986. Za to vrijeme odslužio

je i vojnu obavezu u Nišu. Na Franjevački bogoslovni

fakultet upisao se 1986., a diplomirao u Zagrebu 15. siječnja

1991., na dan kad je i Hrvatska diplomatski priznata.

Prve službe u Provinciji bile su mu kao odgojitelju.

Najprije je godinu dana bio odgojitelj bogoslovima

u Makarskoj, a zatim od 1992 do 1996 na Visovcu kao

odgojitelj novaka. Godinu dana bio je u Omišu zborovođa,

a zatim godinu dana župski vikar u Šibeniku – Gospa van

Grada. Od 1998 do 2000. vrši službu bolničkog kapelana

u Šibeniku. Od 2000 do 2009. župnik je u Dubravicama i upravitelj župe Rupe.

U to vrijeme povremeno vrši službu učitelja pjevanja novacima na Visovcu. Župu

Prominu prihvatio je 04. studenoga 2009. godine.

Majci KlariU radosti i muci

krunica im je bila u ruci.

Bile su »ogledalo ovoga mista«

jer su živjele po primjeru Krista.

Klara – hrabra i duhom jaka

svima nama posta MAJKA.

Cijelom puku ona se svidjela

jer je sveto živjela.

»Kako jedna svića je sijala«

i samo za Gospodina je živjela.

Kad je Gospodin k sebi uze

nitko nije mogao zaustaviti suze.

Suzama je došao kraj.

Znali su da Klara ide u raj.

I danas čovječanstvo pati.

Majki Klaro – svojim zagovoromsve nas prati!

s. Jelena Erak

Dok Šibenikom nevolja i bolest hara

životnu odluku donosi Mara.

Odlučila je svetog Franju slijedit

i kruh svoj sa gladnima dijelit.

Nije pitala: da li ću ja to moći?

jer je znala da za Kristom treba poći.

Mara puna sreće

iz Promine kreće.

Prema nebu oči diže

i u Šibenik ona stiže.

Molila je svake noći:

»O Bože, da li će još netko doći?«

Kata je za Kristom pošla

i u samostan Mari došla.

Čista srca pred Boga su stale

i svoj mu zavjet dale.

Život svoj njemu su poklonile

i uvijek žarko molile.

Netom se spomene BoæiÊ, srce nam zaigra od radosti. Naviru sjeÊanja iz djetinjstva. Radosni

dogaaji povezani uz taj blagdan redaju se kao na fi lmskoj vrpci. BoæiÊ je jedan i jedinstven, a opet tako bogat da ga svi na svoj naËin mogu doæivjeti i slaviti. Za sve nas BoæiÊ je neobiËan i poseban, nesvakidaπnji. Iako su razliËiti doæivljaji povezani uz BoæiÊ, svi oni imaju zajedniËku znaËajku, koja se moæe saæeti u dvije rijeËi: radost i nada. A svaki je BoæiÊ, tako i ovaj godine Gospodnje 2009., ispu-njen radoπÊu i nadom. BoæiÊu se raduju ne samo djeca nego i odrasli, mladi i stari, zdravi i bolesni. I nada i radost BoæiÊa dolaze od Boga i u njemu na-laze svoj izvor. Nada da nas Bog neÊe iznevjeriti, da Êe ostati vjeran usprkos naπoj nevjernosti. Zbog toga je vrijeme prije BoæiÊa vrije-me iπËekivanja, vrijeme radosna iπËekivanja koje je puno nade.

RadosnoiščekivanjeUpravo vrijeme

prije BoæiÊa priziva nam u pamet ono dugo iπËekivanje koje je æivio izabrani narod. Dani i godine su prolazili, radost i nada, æalost i tjeskoba su se izmjenjivale. No nada je bila ona koja je uvijek tinjala u Boæjem narodu. Nada da Êe Bog poslati svoga Mesiju, da Êe doÊi Spasitelj ohrabriti klonule, osnaæiti koljena klecava, otkupiti palo ËovjeËanstvo.

I kad se posred poteπkoÊa Ëinilo da Êe se pla-miËak nade ugasiti, Bog je slao proroke da oæive nadu u narodu, da ne klone duhom. A i sam je puk vapio, πto mi danas u predboæiÊno vrijeme rado pjevamo: ≈Nebesa, odozgor rosite i oblaci praved-nog daædite!« I kao da se na tu molbu, na vapaj puka Ëuje Boæja rijeË puna obeÊanja: ≈Utjeπi se, utjeπi se narode moj, jer je blizu tvoje spasenje.« Otkupitelj tvoj dolazi. Dolazi dan kad Êe se tvoje teænje ostvariti, kad Êe tvoja nada postati zbiljom. Jer i ti si se poput Abrahama ≈nadao protiv svake nade«. Nadao pa i onda kad ljudski govoreÊi nije bilo nikakve nade.

PROMINA 3

Na blagdan BoæiÊa Crkva nam navijeπta ulo-mak iz Pavlove poslanice: ≈OËitova se dobrota Boga, naπega Spasitelja, i njegova ljubav prema nama« (Tit 3, 4). Da bi se razumjela sva teæina tih rijeËi, potrebno je zaviriti u prvotno stanje u kome se ËovjeËanstvo nalazilo. Da bi se moglo shvati-ti kako boæiÊni dogaaj u potpunosti mijenja naπu ljudsku povijest, treba se prisjetiti kakva je ta po-vijest bila: ≈I mi smo nekoÊ bili nerazumni, buntov-nici, lutalice, robovi mnogovrsnih poæuda i sjetil-nih uæitaka, æiveÊi u zloÊi i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih« (Tit 3, 3). Tko je dugo Ëekao i uvijek ponovno pokuπavao iziÊi iz bijede, zna πto znaËi ≈nekoÊ« i ≈sada«. Nekadaπnja muka i neizvjsnost

spram sadaπnjeg blagosta-nja, Boæje milosti i njegova

blagoslova. Nekadaπnja æalost i tjeskoba,

spram danaπnje radosti i nade. Bog je uistinu Spasitelj i Ot-kupitelj svijeta i Ëovjeka. On

je u naπim srci-ma zapalio pla-

miËak nade, koja se ne smije ugasiti.

Uzrok naše radosti BoæiÊ je uistinu blagdan

radosti i nade. Blagdan radosti zbog toga πto je Bog s nama, πto je postao Emanuel, Bog s nama i Bog za nas. Blagdan nade da i mi moæemo sudjelovati u Boæjem æivotu, postati njegova svojina, Boæji prijatelji, osobe koje Bog poznaje i ljubi. BoæiÊ je blagdan radosti, jer je naπe ime zapisano u dla-nu Boæje ruke. Naπa radost poËiva i temelji se na Boæjem obeÊanju: ≈Ne boj se, jer sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!« (Iz 43, 1). Radost i nada temelje se na Ëinjenici da je naπe ime Bog upisao u dlan svoje ruke, da nas poznaje, da nas naπim imenom zove.

Evanelja, ta radosna vijest svemu narodu, pri-povijedaju nam kako se dogodio radosni dogaaj prvog BoæiÊa, dogaaj jedinstven u povijesti Ëo-vjeËanstva. Bog je stvarno i opipljivo doπao k nama, ≈uπatorio« se meu nama, uzeo na se naπe ljudsko

Radost i nada Božića

4 PROMINA

obliËje. U Isusu iz Nazareta postao je Ëovjekom. Prije viπe od dvije tisuÊe godina Isus se rodio od Djevice Marije po Duhu Svetomu. O tome su nam prvi krπÊani zapisali ono πto su Ëuli i vidje-li. ZahvaljujuÊi njima, doznajemo da se Isus rodio u Betlehemu, da mu se majka zvala Marija, da mu je pooËim bio Josip, da se rodio u ≈πtalici«, buduÊi da za njih nije bilo mjesta u gostinjcu.

Evanelje nam pripovijeda kako su aneli one davne noÊi navijestili pastirima radosnu vijest. Prestraπenim i klonulim srcima navijestili su veliku radost. ≈Javljam vam radosnu vijest. Danas vam se rodio Spasitelj, Gospodin! Rodilo vam se dijete, koje je Spasitelj, Krist Gospodin. Aneli su pjevali one svete noÊi: ≈Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudi-ma koje Bog ljubi.« Pastirima su predstavili dogaaj roenja kao radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Radost, usprkos udaljenosti od rodnog doma, usprkos siromaπnu skloniπtu, usprkos puku koji ne mari, vlastodrπcima koji strah potpiruju.

BoæiÊ. Radosna vijest odzvanja u mislima i srcima kao nekoÊ na betlehemskim poljanama. Usred mrkle noÊi neka Ëudna svjetlost obasjava pastire. Pri toj Ëudnoj pojavi obuzimaju ih radost i strep-nja. Njihov æivot je æivot svakoga od nas satkan od obiËnih, malih stvari. Upravo u taj naπ æivot Bog æeli unijeti svjetlost svoga dolaska, radost svoje prisutnosti, nadu svog obeÊanja. Stoji na vratima naπega srca i kuca. Otvorimo li svoje srce, doÊi Êe k nama i slaviti s nama svoj i naπ BoæiÊ.

Ako, poput pastira, posluπamo aneoski glas koji nam navijeπta radost roenja jednoga Djete-ta, koje je i Bog i Ëovjek, onda Êemo i mi napu-stiti stado svojih briga i poteπkoÊa i zaputit se k jaslicama i susresti Gospodina koji dolazi. Tamo Êemo naÊi Dijete povijeno u pelenice i poloæeno u jaslice. BoæiÊ je zapravo to malo i neznatno Di-jete, koje otkupljuje svijet i svakoga od nas. To Dijete zapravo je Bog i Gospodin, koji je djetetom postao da bi se nama pribliæio. Da bi sve nas k sebi privukao i uveo u svoj boæanski svijet. Dolazi k nama i postaje Bog naπ, a mi narod baπtine njegove. U boæiÊnoj noÊi prihvaÊamo Boga, koji je zbog nas postao Dijete i koji zbog nas osta-je zauvijek s nama. Jedan od nas, ali opet jedan koji nas spaπava i oslobaa. »ovjek, koji razu-mije naπu bijedu i slabost. Bog, koji nas u svom milosru prihvaÊa i spaπava. Njega prihvaÊaju siromasi i slabi. Ako se njima pribliæimo, susrest Êemo Gospodina i roditi se na novi æivot.

BoæiÊ zapravo i nije drugo do li Bog, koji postaje dijete. ≈NaÊi Êete Dijete, povijeno u pe-lenice i poloæeno u jasle«, reËe aneo pastirima. BoæiÊno Evanelje navijeπta roenje novog dana. Zove nas da ostavimo brigu za nas same, da na-pustimo skrivenu samodopadnost, koja nas zavi-ja u tamnu noÊ sebeljublja, da se zaputimo pre-ma novoroenom Djetetu, da nas njegovo svjetlo obasja, a njegova ljubav ugrije. ≈Pogledajte u nj, i vi Êete zasjati«, pjeva psalmist. Tko se osvrÊe na Boga i na bliænjega, a ne na sebe samoga i na male bogove ovoga svijeta, taj Êe naÊi smisao svoga æivota, zaæivjeti radost i nadu BoæiÊa.

Temelj naše nadeBoæiÊ je uvijek radostan dogaaj. Izvor je ve-

selja za sav narod. O BoæiÊu slavimo objavu Boæje ljubavi. Bog se objavljuje kao onaj koji se brine za Ëovjeka, kojemu je stalo do naπe sudbine. Objav-ljuje se i pojavljuje u malom djetetu. Onaj daleki i

Otajstvo radosti jer u Davidovu gradu ≈danas se rodio Spasitelj«. Na toj radosti napaja se Crkva obasjana svjetloπÊu Sina Boæjega. Tu svjetlost neÊe tama nikad zasjeniti. To je slava VjeËne Ri-jeËi, koja iz ljubavi prema nama postaje jedan od nas. U svagdanji æivot brigâ dolazi pravi i izvorni

PROMINA 5

nepoznati Bog, koji prebiva u nedostupnu svjetlu, postaje nam bliz. Njegovo lice i obliËje prepoznaje-mo u liku malena Djeteta koje se rodilo u BoæiÊnoj noÊi. Njegovo roenje, osvijetlilo je tamu one noÊi. On koji je svjetlo svijeta obasjava i danas naπ æivotni put. Kao nekoÊ kad je izbavljao odabrani narod iz suæanjstva, kad ih je pune nade vodio u obeÊanu zemlju, Bog je i danas s nama, da nas usreÊi svo-jom prisutnoπÊu, da uËvrsti naπu nadu. Ako je Bog s nama, to je znak da nas voli, da mu je stalo da nas, da mu je svatko od nas vaæan. Bog nas ljubi na svoj, Boæji naËin. Ljubav kojom nas Bog ljubi po-sve je drukËija od ljudske ljubavi u kojoj se nerijet-ko razoËaravamo. Ljubav se Boæja i ljubav ljudska bitno razlikuju, kao πto se misli Boæje razlikuju od ljudskih misli, i Boæji putovi od ljudskih putova.

≈U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe grijehe« (1 Iv 4, 19). BoæiÊ nas podsjeÊa na divnu Ëinjenicu, na Ëovje-koljublje naπega Boga koje je bilo tako jako da je postalo osobom. Ta Boæja ljubav i njegovo Ëovje-koljublje postali su vidljivi u Isusu iz Nazareta, Sinu Boæjemu i Sinu Marijinu. BoæiÊ nam priziva u pa-met istinu da je Bog postao naπ suputnik i supat-nik, da se uËlanio u ljudsku obitelj, da je podigao svoje boraviπte meu nama i da meu nama pre-biva. Na toj istini temelji se naπa vjera i naπa nada. Iz Boæje blizine izvire i naπa BoæiÊna radost.

Od onoga prvog BoæiÊa Bog prebiva meu nama. ≈I RijeË je tijelom postala i nastanila se meu nama!« (Iv 1, 14). Aneoska poruka prvoga BoæiÊa: ≈Mir ljudima koje Bog ljubi« (Lk 2, 14) do-pire i danas do nas koji æivimo u treÊem tisuÊljeÊu. Do nas onakvih kakvi jesmo s naπim grijesima i propustima, s naπim dobrim djelima, s naπim na-stojanjem za mir, pravdu i narodnu slogu.

BoæiÊna poruka radosti i nade moæe se ukrat-ko saæeti: Ëovjek je ljubljen od Boga. Ili joπ jasnije: Bog nas ljubi, svakoga od nas. To nam je pokazao upravo na BoæiÊ, kad se rodio kao malo dijete. Tu poruku nam Crkva navijeπta u ovo sveto BoæiÊno vrijeme. Cilj toga navjeπtaja jest da svatko od nas, svojim rijeËima i djelima, mogne proglasiti: Bog me ljubi! Zbog mene je Krist doπao na zemlju i postao Ëovjekom. Za te i za me On je put, istina i æivot, radost i nada u tjeskobi svagdaπnjice.

Po BoæiÊu Bog ulazi u naπu ljudsku povi-jest i ostaje s nama, Ëovjek do kraja. Kroz Ëitavu naπu æivotnu povijest, bila ona siromaπna ili bo-gata, sveta ili greπna, Bog je onaj koji nas ljubi i prihvaÊa, koji nas grli osmijehom jednog djete-ta, koji nas prihvaÊa ljubavlju jedne majke. Na toj istini temelji se naπa nada, na toj Ëinjenici napaja se naπa radost. Zbog toga ovdje i sada moæemo radosno uskliknuti: ≈Silna nam djela uËini Gospo-din, opet smo radosni!«

Dinko AraËiÊ

Grgo Antunac: Poklonstvo kraljeva, Šibenik, glavni portal Katedrale

6 PROMINA

Običaj darivanjaPripreme za veliki blagdan počinju običa-

jima darivanja uz dan Sv. Nikole (6. prosinca) i dan Sv. Lucije (13. prosinca) koji postoje od 11. stoljeća. Na sv. Luciju postojao je običaj da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući pritom dobru djecu smokva-ma, bademima, orasima, jabukama, a plašeći nestašne i neposlušne mališane. U naše doba ovu je službu preuzeo Sv. Nikola koji u čizmi-cu dobre djece stavlja slatkiše, a nestašnoj djeci njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga) stavlja šibe. Tradicionalni stari hrvat-ski dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićni-ca, a darivali su je mladići djevojkama.

Božićna pšenicaJedan od običaja koji se sačuvao i danas

jeste običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestanskim zajednicama i velikom djelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podne-blje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo pše-nica se podrezuje i ovija crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, a u ne-kim se krajevima pored pšenice stavlja jabuka i svijeća. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti.

Običaji Badnje noći Hrvatski Badnjak i stari

običaji predbožićne noći jesu: uzimanje tri oveća panja, raspro-stiranje slame, izrada jaslica i paljenje svijeća.

Tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju svijeće u kući.

Panjevima koji tinjaju obično se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i ukućanima.

Slama se kao znak Božića održala znat-no duže od panjeva. Trenutak unošenja sla-me u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slame se raspro-strla po podu ispod stola, manji se dio stavio na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijenac. Nakon večere svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donešenoj slami. Slama rasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost.

Sve do 1850. godine u Hrvatskoj se nije običavalo kititi drvce, iako takva praksa u nje-mačkim pokrajinama postoji još od 16. stolje-ća, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljava-njem u upotrebu ulaze crnogorična drvca.

Stablo se nekada kitilo jabukama, naran-čama, šljivama i kruškama, pozla-

ćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je netko imao. Uza to, stav-ljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim tre-nucima. Iako se običaj kićenja stabla u Hrvatskoj relativno kasno javlja, kićenje doma zelenilom od davnina je uvri-

ježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću

ukrase grančicama kadulje,

Hrvatski Božićni običaji u prošlosti i danas

PROMINA 7

bršljana ili borovim granama, a simbolika ki-ćenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode.

JasliceJaslice ručno izrađene ili kartonske, koje

se stavljaju pod božićno drvce izravno su pod-sjećanje na događaj koji se proslavlja – noć Isusova rođenja. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije. Prema nekim zapisima prve jaslice u prirodnoj veličini napravi je Sveti Fra-njo još 1223. godine. U kućama se jaslice po-stavljaju tek od 19. stoljeća.

Od božićnih ukrasa treba spomenuti još i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isu-sovo rođenje donijelo svijetu.

Blagdanski post i božićna večeraObičaj je da se na Badnjak posti te da se

noć provede u bdijenju do ponoći kada se odla-zi na svećenu misu Polnoćku. Na sam blagdan Božić 25. prosinca priprema se obilna i svečana večera. Na Badnjak je za dana do zvuka večer-njih zvona trebalo završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Dok se za Badnjak

postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa, a bilo je i finog peciva. Iz raznovrsne kuhinje tradicionalnih hr-vatskih jela, posebno su poznata dva recepta:

Fritule1/2 kg brašna, 2 jaja, 2-3 dkg kvasca, malo

rakije, malo ribane limunove korice, malo soli, žlica šećera, vode po potrebi.

Sastojke umiješati u smjesu dva puta gu-šću od smjese za palačinke i ostaviti po strani da se udvostruči obujam. Potom vaditi žlicom i pržiti na vrelom ulju. Gotove fritule posuti vanil šećerom.

8 PROMINA

U POHODE MARIJANSKIM SVETIŠTIMA - SOLIN

Na hrvatskom JordanuU plodnoj prodolini kraj Splita, zaklonjenom

Mosorom i Kozjakom, na ruπevinama rimske Salone smjestio se gradiÊ Solin. Na najveÊem od trinaest otoËiÊa πto ga sa svojim rukavcima tvori rijeka Jadro, taj slavni ≈hrvatski Jordan“, opaæa se meu stablima crkva Gospe od Otoka. To je Gospino prasvetiπte. Usko je vezano s vladarima hrvatske narodne krvi. Njegova povijest otkriva nam mnoge stranice hrvatske proπlosti za narod-nih vladara, burne povijesti naπih stradanja i na-danja. To je æariπte s kojega se πirila iskra vjere diljem hrvatske domovine.

Tu je Gospa od Otoka,Grob kraljice tu Jelene;Svete to su uspomeneNaπeg roda hrvatskog! Jure KapiÊ

Jelenina crkva sv. MarijeSolin je posebno zanimljiv kao najveÊe sre-

diπte rimskih i ranokrπÊanskih starina u Hrvat-skoj. Poslije Rima u njemu je ≈najvaænije grad-sko podruËje na europskom tlu za arheoloπka prouËavanja starokrπÊanskog razdoblja« (Ejnar Dyggve) i veliko iskopiπte ranokrπÊanskih spo-menika. Rimski velegrad Salonu g. 614. do te-melja su razorili Avari. Malo kasnije na jadran-ske æale stigoπe Hrvati. NapuËiπe i Solin, uz Nin i Knin jedno od najvaænijih hrvatskih vjerskih srediπta u ranom srednjem vijeku. Salonitanci se pred njima povukoπe na obliænje otoke i u neda-leku Dioklecijanovu palaËu, a Hrvati se uklopiπe u stari svijet, prihvatiπe brojne njegove tekovine i zadræaπe vlastiti jezik.

©tovanje Gospe u Solinu seæe u duboku proπlost. »ini se, Ëak u 6. st., ali je sigurno da u 10. st. postoji u Solinu crkva sv. Marije. Iako crkve viπe nema, spomen se na nju saËuvao tako da se otoËiÊ na kojemu je ona bila sagraena i danas naziva ≈Gospinim otokom«. Kasnije je na tom mjestu sagraena nova crkva u Ëast Gospi-nu, a tu je i danaπnja solinska crkva. Solinsko je svetiπte sagraeno na temeljima stare Gospine cr-kve, zabiljeæene kao prva poznata Gospina crkva na podruËju stare hrvatske dræave. Tako svetiπte Gospe od Otoka, koje od nje vuËe korijenje, s pravom moæemo nazvati Majkom svih hrvatskih Gospinih crkava.

Bol naπ je luto mrakom divljih æala,Trag da ti nae i da za te pita.A ti si davno nad zipkom nam stala,Sva sjajna, rosom i zrakama mita. Vladimir Nazor

Ljetopisac splitske Crkve Toma Arhiakon (†1268.) biljeæi u svom spisu Historia Salonitana (gl. 16) kako je crkvu sv. Marije i sv. Stjepana na Otoku u Solinu sagradila i obdarila u 10. st. hrvatska kraljica Jelena (†975.). Bila je to æena kralja Mihajla Kreπimira II. (949.-969.) i majka kralja Stjepana Dræislava (969.-997.). Upisana u povijesti Crkve u Hrvata kao krπÊanka u kojoj se ostvarilo ”ono πto znaËi biti Crkva na putu, ona je u nekom smislu bila æiva Crkva u svom vreme-nu, u njoj je Crkva rodila plodom za koji je posla-na u svijet da ga donese (usp. Iv 15,16). Kraljica Jelena je nadahnuÊe i poticaj da razmiπljamo o tome πto æelimo biti mi danas, i kao pojedinci i kao vjerniËka zajednica, u naπem hrvatskom na-rodu; kako Êemo mi danas i kakav plod donositi Gospodinu”, istiËu hrvatski biskupi u prigodnoj poslanici ”Trinaest stoljeÊa krπÊanstva u Hrvata”. U svoje ruke uzela je sudbinu kraljevstva. Odre-

Gospa od Otoka

PROMINA 9

kla se bogatstva i posvetila se ubogima i potlaËe-nima. Zbog toga je i dobila Ëasni naziv ”majke sirota i zaπtitnice udovica”. Ta je uloga pripadala krπÊanskim vladarima i biskupima, a svjedoËan-stvo je to kako je hrvatska vladarska kuÊa bila na razini europskih vladarskih kuÊa.

Jelenina crkva sv. Marije, skladna trobrodna bazilika s Ëetverokutnim pilonima, s prostranim predvorjem, bila je od davnina zavjetno Gospi-no proπteniπte. Sluæila je, prema svjedoËanstvu T. Arhiakona, kao posljednje poËivaliπte, mauzolej hrvatskim kraljevima. Za nas je to ”simbol svih onih poboænih djela, graevinskih i drugih, πto su ih sinovi i kÊeri hrvatskog naroda na tlu ove naπe lijepe domovine izveli od Ëasa kad su upo-znali svoga Spasitelja i Gospodina Isusa Krista i njegovu djeviËansku Majku Mariju, kao izraz svo-ga pouzdanja i nade, svoje vjere i ljubavi”, piπu u istoj poslanici hrvatski biskupi.

Novija istraæivanja upuÊuju na zakljuËak da se radi o samo jednoj, grobljanskoj crkvi, posveÊenoj sv. Stjepanu, a naslov sv. Marije Ëini se da se sve do kasnoga srednjeg vijeka odnosio na solinsku ”crkvu u Gradini” (Vedrana Delon-ga). To je kompleks kraj Jadra, tik do istoËnih zidina rimskoga grada, u kojemu je crkva neo-biËna tlocrta iz doba cara Justinijana (6. st.). Hi-storia salonitana maior (16. st.) piπe da je bila posveÊena Gospi. Danas je u srednjovjekovnoj utvrdi kojom su se SpliÊani branili od Kliπana i kasnije od Osmanlija, a oni od MleËana. BuduÊi da se πtovanje Gospe u Solinu saËuvalo sve do danas, Gospa od Otoka slijednica je te crkve.

Na jednome od otoËiÊa koje tvori rijeka Ja-dro, na rimskim ruπevinama u 10. st. podignuta je trobrodna bazilika, koju je opisao ljetopisac Toma. Moæda je to bazilika sv. Stjepana s pred-vorjem u kojemu je pronaen Jelenin sarkofag. Sruπena je vjerojatno za Osmanlija u 16. ili 17. st., a na njezinu je mjestu podignuta g. 1898. danaπnja. U toj prigodi otkriveni su ostaci starih zidova i dijela sarkofaga kraljice Jelene. Dugo se nagaalo gdje je druga crkva, mauzolej hrvatskih kraljeva. Pronaena je g. 1930. ispod ploËnika danaπnje, a bila je neπto manja. Obje spadaju u red dvojnih crkava, blizanka koje su oznaka naπh krajeva u starokrπÊansko doba.

Jelena umrije u dvorcu kraj crkve 8. listopada g. 975. T. Arhiakon biljeæi kako je njezino tijelo 10. oæujka 976. preneseno u predvorje Gospine crkve, gdje je bio pokopan i njezin suprug, koja postoji sve do druge polovice 19. stoljeÊu. U so-

linskom svetiπtu postavljen joj je na blagdan Male Gospe g. 1965. i spomen-sarkofag, a onaj izvorni rekonstruiran je i smjeπten u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloπkih spomenika. S prednje stra-ne u nj su ugraeni naeni dijelovi Jelenina nad-grobnog natpisa. Na poticaj ondaπnjeg æupnika Tugomira JovanoviÊa, u toj je prigodi nadb. Frane FraniÊ (†2007) izrazio æelju da se g. 1976. proslavi tisuÊljetnica prvoga hrvatskog Gospina svetiπta. Nju su poduprli svi hrvatski biskupi na Ëelu s predsjednikom BK Franjom KuhariÊem (†2002). Svrha je bila posvijestiti povijesne krπÊanske vri-jednosti i praktiËno obnoviti vjeru.

Tu je Gospa od Otoka,zaπtitnica mila,koja pogled milog oka joπHrvatskoj nije skrila.

Na drevnim temeljimaJelenine crkve u Solinu uæivale su velik ugled

i poslije njezine smrti, pa i poslije propasti hrvat-skog kraljevstva. U njima su se ”neprestano obav-ljale svete sluæbe”, a ”bile su povjerene nekim re-dovnicima” (T. Arhiakon), vjerojatno benediktin-cima. Puk se na to sveto mjesto rado okupljao.

Znamenita je i duga povijest tih graevina. Bile su slavne i poπtovane u hrvatskom puku. Knezovi ©ubiÊi, gospodari kliπke tvrave, dolazili su na sastanke i dogovore u Gospe od Otoka.

Gospino prasvetište Gospa od Otoka

10 PROMINA

Kod nje su sklapali ugovore i darivali povlastice

podloænicima. No, ne uspje se oduprijeti zubu

vremena i provali divljih hordi koje su harale ze-

mljom. Po svoj prilici, oπtetili su obje g. 1242.

Tatari, a zatim, na prijelazu iz 15. u 16. st. joπ

opasniji osmanlijski osvajaËi, koji su do g. 1648.

ondje ostali vladati. Svakako, g. 1397. obje su

se ckve ondje nalazile, πto iskljuËuje pretpostav-

ku o samo jednoj crkvi, nastalu na temelju ogra-

niËenih novijih arheoloπkih istraæivanja. Jesu li

zapalili Jelenine crkve ili su se zbog starosti i

nemoguÊnosti da se poprave one same uruπile,

nije poznato. Nadb. Stjepan Cupilli u vizitaciji g.

1718. navodi kako je Gospina crkva, prema tra-

diciji, vrlo stara i da je nekoliko puta obnavlja-

na. Crkveni tvrdi temelji ostadoπe pod zemljom

duboko zakopani do dana danaπnjega. I nisu se

zagubili. Jelenino svetiπte nije nestalo, nije zbri-

sano s lica zemlje.

Zvonila su zvona solinske crkve. Meutim,

umukoπe za vrijeme osmanlijske strahovlade nad

Klisom i Solinom - od g. 1537. do 1648. PoËetkom

18. st. solinsko podruËje naseljuje novo puËan-

stvo iz unutraπnjosti. Kad je Klis pripao ponov-

no krπÊanima, glavna je briga Solinjanima bila

obnoviti Gospinu crkvu. Iako su vremena bila

teπka, Jelenino svetiπte se nije ugasilo. Ubrzo je

obnovljena jedna Jelenina crkva, ona posveÊena

Gospi. Bilo je to pedesetih ili πezdesetih godina

17. st., svakako prije g. 1670., kad je zabiljeæeno

prvo krπtenje u Gospe od Otoka. U to vrijeme

ili malo kasnije dograeno je crkvi pred proËe-

ljem i predvorje. U njoj je sjediπte i Gospine

bratovπtine, koja se spominje g. 1680., a Solinjani

vraÊaju u nju i Gospinu sliku prenesenu nekoÊ

u Split. (Jedna predaja, naime, veli da se slika

nekoÊ Ëuvala u crkvi Gospe od Otoka i da je

prenesena na Klis. Kad je Klis pao, prenesena

je u Split, gdje je joπ g. 1614. æivjela predaja da

je to ona slika koja se Ëuva u crkvi Gospe od

DobriÊa.) Tako se oËuvalo svetiπte na svetom tlu.

Otada ponovno oæivljavaju hodoËaπÊa Gospi od

Otoka i nastavljaju se do naπih dana.

Sa solinskom crkvom opet je bilo nevoljâ.

Upravo kad su Solinjani pomiπljali na njezino

proπirenje, izgori nepaænjom crkovinara u noÊi

izmeu 21. i 22. travnja 1875. U nekoliko godina

sagrade Solinjani tik do temelja Jelenine crkve, u

domaÊem stilu koji se uvrijeæio u 18. st. poslije

odlaska zavojevaËa, novu, veÊu i ljepπu. To je

danaπnja crkva Gospe od Otoka, sagraena g.

1878. prema nacrtu SpliÊanina Emila Vecchiettija

(†1901). Za njezinu je obnovu darovao 1000 fi -orina i car Franjo Josip I. Po zavrπetku izgradnje blagoslovljena je 1. rujna 1878., a posveÊena 22. lipnja 1900. Ispod nje su temelji stare crkve. Zbog brijesta kojih je bilo dosta na travnjaku okolo nje, puk je prozove i ”Gospom u bristima”. U naπe vrijeme odlikovana je naslovom Hrvatskoga Gos-pina Prasvetiπta.

Don Franino otkrićeA trebalo je g. 1898. graditi kraj solinske cr-

kve i zvonik. Kad su kopali za njegove temelje, sa sjeverne strane apside danaπnje crkve, don Frane BuliÊ (†1934) otkrio je 26. kolovoza 1898. u du-bini temelje trobrodne Gospine crkve (23 x 10 m), koju je sagradila kraljica Jelena. U predvorju Jelenine crkve pronaπao je u toj prigodi BuliÊ u komadiÊima kameni natpis s prednje strane Jele-nina sarkofaga. Sarkofag od vapnenca sav je bio u komadima i razbacan, a uz to i troπan. Za nj nisu znali ni novi stanovnici Solina u 18. st. Kao u doba otkriÊa u Solinu, stotinu godina poslije, istoga su nadnevka u 11 sati sveËano zvonila sva zvona crkava u splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a nadb. Ante JuriÊ predvodio je kraj solinskog svetiπta sveËanu misu u spomen na veliko otkriÊe. Na temelju djelomiËno saËuvanog natpisa u osam redova, uz pomoÊ J. BaraÊa i I. KriæaniÊa, uspio je don Frane odgonetnuti cijeli tekst, od iznimne vrijednosti za hrvatsku povijest:

IN HOC TUMULO QUIESCIT HELENA FAMO-SA QUAE FUIT UXOR MIHAELI REGI MATERQUE STEPHANI REGIS HABENASQUE TENUIT REGNI VIII. IDUS MENSIS OCTOBRIS OBIIT IN PACE HIC ORDINATA FUIT ANNO AB INCARNATIONE DNI DCCCCLXXVI IND IV. CICLO LUN V. EP XVII CIC-LO SOL V. LUN V. CONCURRENTE VI. ISTAQUE VIVENS FUIT REGNI MATER FIT PUPILORUM TU-TORQUE VIDUARUM ICQUE ASPICIENS VIR ANI-ME DIC MISERERE DEUS

U prijevodu tekst glasi:

U OVOM GROBU PO»IVA SLAVNA JELENA, KOJA JE BILA ÆENA KRALJU MIHAJLU (KRE©IMIRU), MAJKA KRALJA STJEPANA (DRÆISLAVA) I VLADA-LA JE KRALJEVSTVOM. PREMINULA JE U MIRU DNE 8. LISTOPADA. OVDJE JE BILA POKOPANA GODINE 976. OD UTJELOVLJENJA GOSPODNJE-GA INDIKCIJE IV, CIKLA MJESE»EVA V, EPAKTE XVII, CIKLA SUN»EVA V. DANA KOJI PADA SA VI. ZA ÆIVOTA MAJKOM KRALJEVSTVA POSTADE I MAJKOM SIROTA I ZA©TITNICOM UDOVICA. OVAMO POGLEDAJ, »OVJE»E, PA RECI: ”BOÆE, SMILUJ JOJ SE DU©I!”

PROMINA 11

OtkriÊe i odgonetavanje natpisa kruna je BuliÊeva arheoloπkog rada. Nakon njegova Ëita-nja i dokumentacijskog crteæa Δ. IvekoviÊa, sar-kofag je s natpisom rekonstruirao M. AbramiÊ. Od 90 pronaenih komada razbijenoga kame-nog natpisa ostade 76 originalnih ulomaka kao dragocjeno svjedoËanstvo. Ostali se nisu mogli uklopiti. U vaænim je mjestima natpis jasan. Do-znajemo iz njega imena hrvatskih kraljeva Mi-hajla (Kreπimira II.) i Stjepana (Dræislava), πto je bilo od velike pomoÊi pri rjeπavanju rodoslovlja hrvatskih narodnih vladara.

SaËuvali ste nam ”najvaæniji kameni doku-menat sredovjeËne hrvatske povijesti”.

Svaka nas vaπa rijeË oduπevljava.Ali najdraæe su nam:MAJKA KRALJEVSTVAMAJKA SIROTAZA©TITNICA UDOVICA.Bili smo svoji na svome i æivjeli u miru - u

krvavim danima...I u tim danima, æivjela je LJUBAV. Zvala se

JELENA...I u tim danima, æivjela je VJERA, koja je ro-

dila tu Ljubav.I u tim danima, izrasla je na Otoku u Soli-

nu Jelenina crkva, posveÊena Onoj koja je Jeleni bila UËiteljica VJERE I LJUBAVI, a zvala se GOS-PA OD OTOKA...

I u tim danima, æ i v j e l a je VJERA I LJUBAV u srcima i u rukama naπih pradjedova...

Marko StaniÊ

Gradnju zvonika sjeverno od crkve g. 1898.

omelo je otkriÊe Jelenine crkve. Stoga je sagraen

tek g. 1907., i to jugozapadno od ulaza, odvojen je

crkve. Sazidala ga je bratovπtina Gospe od Otoka.

Don Frane je zasluæio da ga povijest ne izgu-

bi iz svoga sjeÊanja. Nedaleko od solinske crkve

podignut mu je i spomenik. BronËani je to rad

akad. kipara Kaæimira Hraste. Otkrio ga je sveËano

6. rujna 1992. apostolski nuncij u Hrvatskoj nadb.

Giulio Einaudi zajedno s nadb. A. JuriÊem.

U sadaπnjoj su Gospinoj crkvi u apsidi So-

linjani g. 1888. postavili veliki oltar od mramo-

ra, koji je isklesao Pavao BiliniÊ iz Splita prema

nacrtu E. Vecchiettija. Na njemu je u srediπtu

ponad svetohraniπta obljubljena slika Gospe s

Djetetom, koja se πtuje kao Gospa od Otoka.

Prema natpisu na njoj, izradio ju je g. 1881. prof.

Giuliano Zasso iz Venecije. Prikazuje Majku koja

sjedi i u krilu podræava malog Isusa raπirenih

ruku. Na poboËnom zidu, pri dnu crkve, istiËe

se drveni Gospin kip s Djetetom u naruËju. Ve-

lik je i svima drag. Tolike su ga oËi pomilovale,

tolike su ga ruke dotaknule... Nosi se sveËano u

prigodnim procesijama.

ZahvaljujuÊi novovjekom ubrzanu rastu

puËanstva, Solin g. 1911. postaje samostalnom

æupom. UoËi proπlog rata u crkvi su napravljena

joπ dva jednostavna drvena poboËna oltara. Na

jednome je u niπi stajao kip Gospe s Djetetom,

a na drugome kip sv. Ante. U crkvi su g. 1972.

obavljana istraæivanja, a tijekom g. 1973. i 1974.

Hrvatska mladež se 4. listopada 1998. na Gospinom otoku susrela s papom Ivanom Pavlom II.

unutarnjost crkve preureena je prema novim li-turgijskim propisima. Odstranjeni su poboËni olta-ri i na konzole postavljeni njihovi kipovi, a ureen je, ispred velikog oltara i oltar prema puku, i to od jednoga lijepoga antiËkog kapitela.

U svetiπtu je, sa strane, i ambon sa saloni-tanskim kriæem i krstionica izgraena od kamena starokrπÊanske bazilike. Na stropu je slika sv. Obi-telji, izraena u Mlecima na poËetku 20. stoljeÊa.

U tvojem hramu od Otoka Gospegdje æivi povijest hrvatska dugamolim te smjerno nek bar u kutuostane moja radost i tuga.

Tisućnica Gospe od OtokaNa blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1976. u

Solinu, Crkva u Hrvata doæivjela je nezapamÊeno slavlje. Uz bistriËki zavrπetak Gospinih kongresa g. 1971., bilo je to prvo veleslavlje u Crkvi u Hrvata nakon II. svjetskog rata - 1000. obljetnica najstari-jeg poznatoga marijanskog svetiπta u hrvatskoj po-vijesti Gospe od Otoka i poËetak devetgodiπnjeg slavlja ”13 stoljeÊa krπÊanstva u Hrvata“. Bilo je to prvo veliËanstveno okupljanje i prvi velezbor naroda Boæjega u Hrvata u nizu kasnijih domovin-skih slavlja koja su odigrala presudnu ulogu u oËu-vanju vjerniËke i narodne svijesti hrvatskih katoli-ka pod komunistiËkom boljπeviËkom vladavinom. Bio je to zavrπetak Godine Velikoga hrvatskoga

krsnog zavjeta i Hrvatske marijanske godine, koja se slavila pod geslom ”Blaæena ti πto povjerova“ (Lk 1,45), a otvorio ju je na blagdan Male Gospe 1975. u Solinu nadb. F. FraniÊ na veËernjoj misi, koju je predvodio biskup M. ZvekanoviÊ (†1991). U proslavu se odmah ukljuËila Ëitava Crkva u Hr-vata. Narod ju je objeruËke prihvatio. Ta se godina spontano pretvorila u tihu manifestaciju vjere i na-rodne svijesti. Kad je, nakon ”hrvatskog proljeÊa” 1971. morala zaπutjeti svaka slobodna rijeË, Crkva se sabrala, prikupila snage i zapoËela govoriti kroz stoljeÊa provjerenim naËinom, hodoËaπÊima Gos-pi. Tako su se svake nedjelje u solinskom svetiπtu tijekom proljetnih mjeseci organizirano okupljali vjernici iz razliËitih hrvatskih biskupija, posebno iz æupa splitsko-makarske nadbiskupije. Pristizali su u manjim i veÊim skupinama iz svih hrvatskih krajeva, iz domovine i tuine.

“Nikada Split, Zagreb pa ni Ëitava Hrvatska, nisu odjednom vidjeli tako sveËanu povorku cr-kvenih i drugih velikodostojanstvenika iz Ëitava svijeta“ (Drago ©imundæa) kao na sveËanom so-linskom slavlju. Na prigodnoj akademiji u split-skoj crkvi Gospe od Zdravlja bilo je prepuno. Puk je bio razdragan, oduπevljen. To se vidjelo i u solinskoj crkvi u predveËerje na bdjenju koje je predvodio hrvatski misionar u Bengaliji o. Ante GabriÊ (†1988) i urednici ”Glasa Koncila“. Osobi-to se to zapazilo na zavrπnom jubilejskom slavlju.

12 PROMINA

Župljani Promine prinose darove 12. rujna 1976. g. na Gospinu otoku

PROMINA 13

Na njemu je, pod vedrim nebom, sudjelovalo 12. rujna 1976. kraj crkve Gospe od Otoka 7 kardina-la meu kojima i mletaËki Albino Luciani, kasniji papa Ivan Pavao I. (†1978), 23 biskupa, preko 500 sveÊenika i oko 100.000 vjernika. Bili su nazoËni i predstavnici pravoslavnih i muslimanskih vjernika kao i dræavnih vlasti. Slavlje je predvodio i propo-vijedao papin izaslanik kard. Franjo ©eper (†1981). U toj prigodi, pred zavrπetak sveËanosti, prvi bi-skup Crkve u Hrvata, zagrebaËki nadb. F. KuhariÊ izrekao je u ime svih hrvatskih katolika sveËanu posvetnu povijesnu ”Molitvu Velikoga zavjeta“, kojom je izrazio i obnovio vjeru hrvatskoga naro-da. Solinskom su prodolinom odjekivale rijeËi:

”...Bila si Majka naπe Crkve i naπeg naroda u stoljeÊima kada smo se kao narod i kao Crkva raali; bila si nam UtoËiπte u krvavim vremeni-ma kada smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naπih pobjeda i stalni poticaj naπih obnova. U broj-nim Tvojim proπteniπtima diljem domovine svojoj si djeci ulijevala pouzdanje i hrabrost, Ti koja si i sama stajala pod kriæem svojega Sina. Tvoja su svetiπta i danas izvoriπta nade i srediπta obnove.

Majko naπe proπlosti, budi majkom i naπe sadaπnjosti i naπe buduÊnosti! Danas i sutra, u vremenu koje se diËi napretkom, ali koje Ëesto ‘smrÊu duπe tijelo hrani’, sve nam viπe treba svjetla i ljubavi Tvog djeviËanskog i majËinskog Srca.

IzruËujemo Ti, posveÊujemo Ti narod i Crkvu Hrvata. Povjeravamo se Tvojoj zaπtiti. Ti znadeπ najbolje sve naπe nevolje. Znaπ πto se dogaa u naπim obiteljima. Znaπ koliko nam djece pobiju ubojniËke ruke joπ prije nego se rode. Vidiπ u koli-kim se mladim srcima ubija vjera i gazi nevinost. Ti znaπ Ëemu se naπa mladost nada i za Ëim teæi, od Ëega je umorna ili razoËarana. Poznate su Ti sve muke i potrebe naπe Crkve. Povjeravamo Ti naπe sveÊenike i redovnike, naπe biskupe. Izmoli im svima oduπevljenje, vjernost i slogu. PosveÊujemo Ti naπe redovnice; neka budu svijetli znak Ëistog i plodnog djeviËanstva u sluæbi malenih, bolesnih, zapuπtenih. Prazne obitelji, prazna sjemeniπta i novicijati znak su umiranja.

Majko Milosti, ne daj da umremo!

Prikazujemo Ti znoj radnika u tvornicama, æuljeve teæaka na njivama, strpljivo sluæenje lijeËni-ka i bolniËara bolesnoj braÊi. Prati svojim pogledom, Djevice Mudra, napore intelektualaca koji traæe isti-nu; budi uËiteljica naπih teologa i novinara; blago-slovi sve ljude dobre volje koji se u bilo kojem zvanju ærtvuju za istinsko dobro ljudi, za ostvarenje boljeg svijeta pravednosti i istine, ljubavi i slobode.

UtoËiπte greπnika, moli milosre za sve greπnike, meu kojima su psovaËi sigurno velika rana na naπem narodnom biÊu, moli za sve klonule i oËaj-ne; posreduj za onu braÊu koja vjeru izgubiπe, koji se viπe ne znaju nadati. Bogu je moguÊe zapaliti u duπama Ëudesnu svjetlost kakva je obasjala Savla pred Damaskom.

Donosimo u Tvoje Srce, Majko, bolove naπih bolesnika, tjeskobu svih patnika i agoniju svih umiruÊih.

Kao naπ dar donosimo sve pravednike i svece naπega naroda, proπle i sadaπnje, znane i nezna-ne; donosimo Ti ljubav i ærtvu naπih muËenika.

Donosimo ti molitve svih vjernih i skromnih duπa koje se prikazuju i mole da u nama i meu nama bude Boæje Kraljevstvo ljubavi i mira. Na te se nakane u oko 60 Tvojih veÊih i manjih svetiπta svaki mjesec sluæe svete mise kao ‘ærtveni prinos’ naπih vjernih obitelji.

U zajedniπtvu OpÊinstva svetih danas mo-limo sa svim vjerniËkim pokoljenjima naπega naroda. Nebo i zemlja neka budu svjedoci naπe skruπenosti, naπeg predanja i naπe molitve...”

Bila je to kruna hrvatske zavjetne godine.

Veliki zavjetZavrπno solinsko slavlje g. 1976. bilo je i dan

jubilarne nacionalne obnove velikoga Krsnog za-vjeta hrvatskog naroda. Velikog zavjeta koji su Gospodinu dali pradjedovi naπi - izabravπi ”Isu-sa Krista za svoga Boga zaπtitnika-saveznika i obeÊali mu trajnu vjernost preko njegova namje-snika na zemlji” (F. FraniÊ). A djedovi i oËevi naπi do dana danaπnjega ostadoπe mu vjerni... S rijeke Jadra potekla je prije trinaest stoljeÊa voda svetog krπtenja niz Ëela brojnih Hrvata. Prema podacima koje donosi Konstantin Porfi rogenit (†959), πirila se ona najprije po primorskim mjestima preko misionara prispjelih iz Rima, a od kraja 8. st., uz pomoÊ hrvatskih knezova, nastavila preko fra-naËkih sveÊenika iz Akvileje po srediπnjoj Hrvat-skoj. Ta nas je vjera diljem Lijepe naπe kao narod ujedinila oko istog izvora æivota, Krista Gospo-dina i njegove Majke i naπe vjerne suputnice na hodoËasniËkom putu.

Davno zadanom zavjetu prijetila je opasnost da bude zatrven. U tom trenutku trebalo nam je vratiti hrabrost za æivot. Molitve hvale i ljubavi morale su zamijeniti hule, psovke i proklinjanje. Zajedniπtvo vjere i nade treba pobijediti podije-ljenosti i sukobe. Djeci se stvara ozraËje ljubavi da rastu u dobroti, a mladima smiono navijeπta

14 PROMINA

kako je Isus Put, Istina i Æivot (Iv 14,6). Trebalo je zaπtititi æenino dostojanstvo, oËeve pozvati na hrabrost, bolesnicima i patnicima objaviti ljubav, njegu i pomoÊ... To je svrha Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta koji nas joπ uvijek sve obvezuje.

Zavjet se ne smije opozvati i iznevjeriti. Tre-ba ga u æivot provoditi i jasno predoËavati i no-vom naraπtaju. U baπtinu mu ga svetu ostaviti. Solin je mjesto gdje su korijeni krπÊanstva naπega i ljubavi marijanske, te je znak koji nadahnju-je. Stoga je za zavrπno solinsko slavlje izraen u srebru i zlatu, od darova vjernih Hrvata, odljev Gospina lika iz Zvonimirove bazilike u Biskupiji kraj Knina. I pred njim obavljen zavjet vjernosti prvom krsnom zavjetu Ëitavoga hrvatskog naro-da. Da nas sveti Pralik na Zavjet upuÊuje!

Najstariji je to poznati Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti. Njegov odljev simbol je hrvatske po-vijesti, vjere i zajedniπtva. Izloæen je na πtovanje i u solinskom svetiπtu. U razliËitim prigodama ide meu hrvatske katolike u domovini i u tuini, na njihova okupljanja. Hrabri ih da se ne izgube u svom bogoljublju i rodoljublju, da ostanu poπteni i Ëestiti i kao ljudi i kao vjernici. U sklopu proslave ”Trinaest stoljeÊa krπÊanstva u Hrvata” papa Ivan Pavao II. (†2005) u Rimu ga je, za misnog slavlja, koje je predvodio za hrvatske hodoËasnike na hr-vatskom jeziku u vatikanskoj bazilici sv. Petra, 30. travnja 1979. blagoslovio i prozvao ”Hrvatskom Gospom HodoËasnicom“. Po æelji biskupa hrvat-skoga jeziËnog podruËja, πto je vjerniËki puk rado prihvatio, nedjelja po blagdanu Male Gospe osta-de nakon Jubileja blagdan Gospe Velikoga zavje-ta, koji nas potiËe na vjernost krsnom zavjetu.

Hrvatski katolici donijeli su iz svih krajeva domovine za taj veliki dan u solinsko svetiπte i druge zavjetne darove. Zajedno sa spomen-poprsjem kraljice Jelene i drugim znamenjima pohranjeni su u malom Memorijalnom muzeju nedaleko od svetiπta. U njemu je i uzorak za so-linsko slavlje izraena misnog ruha, u kakvo su bili odjeveni visoki uzvanici za glavnu misu. Tu se Ëuvaju i umjetniËki zlatni kaleæ kao i ËestiË-njak koje je Pavao VI. (†1978) po svom izaslani-ku poslao ”kao svoj dar Crkvi Gospe od Otoka, za uspomenu na ovu tisuÊgodiπnjicu”, kako je rekao kardinal F. ©eper. Tu je i niz drugih umjet-niËkih radova, fotografi je, albumi, literarni rado-vi, plakete, medaljoni, znaËke... Sve to ostade u skladnim vitrinama da trajno podsjeÊa na slavlje Godine velikoga zavjeta.

Solinskom slavlju pridruæila se Ëitava Crkva u Hrvata. Jelenina crkva zajedniËka je crkva svih

hrvatskih katolika, ognjiπte i rasadiπte marijanske

poboænosti i hodoËasniËkih zavjeta u hrvatskom

narodu. S njom je srasla naπa vjera i kultura. U

njoj tako “slavimo sve ono, πto imamo i jesmo:

krπÊanstvo svoje i davnu povijest, iz koje smo u

æivot poπli, noseÊi sobom prvi zavjet i svu onu

baπtinu, koju su naπi oËevi, iz pokoljenja u poko-

ljenje, s mukom raali i savjesno novim pokolje-

njima predavali“ (Drago ©imundæa).

Gospina crkva za tu prigodu temeljito je

obnovljena. Kroz cijelu Godinu Velikoga zavjeta

redala su se u nju zavjetna hodoËaπÊa iz svih

krajeva domovine. UpriliËena je tada i godiπnja

vjeronauËna pouka na prigodnu tematiku, πto je

zavrπilo ”Turnirom kraljice Jelene“, prvom vjero-

nauËnom olimpijadom. Za tu prigodu 8., 9. i 10.

rujna odræan je Hrvatski marijanski kongres, na

temu ”Blaæena ti πto povjerova“ (Lk 1,45), koji je

u Solinu otvorio nadb. F. FraniÊ. Kongresni pro-

gram odræavao se u splitskim crkvama, u Solinu,

Omiπu, Trogiru, Kaπtel Starom i Sinju, a propo-

vjedniËku ulogu imali su uglavnom naπi bisku-

pi. U prostorijama splitske bogoslovije dræao se

9. i 10. rujna I. hrvatski marioloπki kongres na

temu ”Bogorodica u Hrvata“. StruËnjaci su temu

razradili pod povijesnim, bogoslovnim i pastoral-

nim vidom... Njihovi su radovi tiskani u zborniku

”Bogorodica u hrvatskom narodu”, koji je objelo-

danila ”KrπÊanska sadaπnjost” u Zagrebu 1978.

Zavjeta vjeËnog duga si trajnai znamen Ëasni πto zorom sviÊe,unesi svetost u naπe duπe,obasjaj æarko sve naπe æiÊe. Mirko ValidæiÊ

Na hrvatskom JordanuToga dana solinsko se tlo pretvorilo u æivo

tkivo. Tijesno je bilo posveÊeno tlo Gospina Oto-

ka, tijesan Solin i Split... Sav se Solin i njegovi

prilazi pretvorili u veliko svetiπte. U tom danu

odrazila se sva hrvatska proπlost i pretvorila se u

jedinstveni zavjet i æivotni odjek. Vladao je mir

i red. »ula se pjesma i vidjelo se oduπevljenje.

Prizor kakav se samo mogao poæeljeti.

Taj Êe se dan dugo pamtiti. Solinsko je svetiπte

otada æivlje. To potvruje veÊi priliv hodoËasnika

zadnjih godina, a i proslava 10. obljetnice ”So-

linskih slavlja“, πto ju je 14. rujna 1986. na istom

mjestu predvodio kard. Franjo KuhariÊ (†2002), uz

brojne biskupe, sveÊenike i vjernike. Tu je nadb.

F. FraniÊ predvodio i sveËano biskupijsko slav-

lje 1500. obljetnice roenja sv. Benedikta u Ne-

PROMINA 15

djelju Velikoga zavjeta 14. rujna. Povod je tome

bila izgradnja prvoga benediktinskog samostana

na hrvatskom podruËju, g. 852. u Riæinicama kraj

Solina. I tijekom svete Godine otkupljenja 1983.

solinsko je svetiπte bilo stjeciπte glavnih susreta i

slavlja na razini splitsko-makarske nadbiskupije.

Pod geslom ”S Kristom u treÊe tisuÊljeÊe” okupila

se na zavrπno slavlje, u prigodi svoga susreta, u

solinskom svetiπtu 9. lipnja 1996. hrvatska kato-

liËka mladeæ iz domovine, Bosne i Hercegovine

i iseljeniπtva. Na livadi kraj svetiπta sudjelovali su

u misnom slavlju, koje je predvodio kardinal F.

KuhariÊ, kardinal Vinko PuljiÊ, nuncij G. Einaudi

i brojni hrvatski nadbiskupi i biskupi.

Najstariji tragovi krπÊanstva u hrvatskim kra-

jevima ponukali su papu Ivana Pavla II. da se

4. listopada 1998. u Solinu susretne s mladima i

pripadnicima crkvenih udruga i pokreta. Nakon

molitve pred vratima solinskog svetiπta, na bini

je govorio nazoËnima, sluπao njihovo pjevanje i

s njima zajedno molio i pjevao. ”Ovo mjesto ima

jedinstveno mjesto u proπlosti vas hrvatskih kato-

lika i hrvatske nacije. Ovdje je vrelo vaπeg identi-

teta. Ovdje su vaπi duboki krπÊanski korijeni. Ovo

je mjesto koje svjedoËi o vjernosti katolikâ ovih

krajeva Kristu i Crkvi”, rekao je Ivan Pavao II.,

meu ostalim, u toj prigodi. SvjedoËanstvo na taj

posjet Ëuva kraj vrata u solinskoj crkvi spomen-

ploËa. Nasuprot njoj je i tekst govora Ivana Pavla

II. u Solinu sa slikom kako moli ispred svetiπta. U

dvoriπtu je spomenik Ivanu Pavlu II. i Velikom ju-

bileju. Blagoslovio ga je 24. prosinca 2000. nadb.

Ante JuriÊ. To je monolitni Ëetvrtasti kamen (2,20

x 1 m) na kojemu je reljef Ivana Pavla II., znak

Velikog jubileja krπÊanstva, rijeËi ”Bit Êete mi svje-

doci” ispod kojih su ribe i, na Ëetvrtoj plohi, tekst:

”RadujuÊi se πto nas je 4. listopada godine 1998.,

u predveËerje Velikog jubileja, 2000 godina od

Kristova roenja, pohodio sveti otac Ivan Pavao

II., ovaj spomenik na razmei tisuÊljeÊa puk so-

linski postavi.” Otada se svake godine o obljetni-

ci pohoda Ivana Pavla II. kod Gospe od Otoka

odræava festival duhovnih πansona ”Papa-fest”.

Gospa od Otoka okuplja najviπe vjerniËkoga

puka za blagdan Male Gospe. HodoËastili su joj za

taj blagdan naπi pradjedovi sa svojim kraljevima i

kraljicama. Redali su se knezovi i banovi, biskupi i

sveÊenici, redovnici i redovnice, vjerni puk Boæji.

Pristizali su iz mnogih krajeva i u veliku broju.

Procesije su bivale veliËanstvene, ali su poslije

rata bile priguπene i zakoËene u svom vanjskom

sjaju i opsegu. Nakon demokratskih promjena, g.

1990. vraÊen je Ëitavu slavlju na Otoku, pa i pro-cesiji, stari sjaj - opet se povorka kreÊe solinskim ulicama. Uklonjene su g. 1995. nekadaπnje voj-niËke barake s livade ispred svetiπta, ureena je i osvijetljena Gospina livada i na njoj, zapadno od crkve, obnovljen Gospin bunariÊ, na kojemu se voda ne bi zamutila ni za najveÊih kiπa.

Na Jeleninu Otoku uz stare i nove grobove ima i danas puno æivota. Gospi od Otoka ho-doËasti Ëitava splitska okolica, kao i vjernici s juga Bosne. U 14. st. pristizali su hodoËasnici iz Zagore, Primorja i s otoka. Bogorodica s malim Isusom raπirenih ruku i Gospin Pralik ne presta-ju privlaËiti brojne molitelje. Dolaze oni rado na ”hrvatski Jordan” i utjeËu se ”zagovoru one po kojoj smo zavrijedili primiti ZaËetnika æivota”. I ne zaboravljaju joj priπapnuti s pjesnikinjom:

I mi smo stupali s Tobom do vrha Golgote svoje,I Sina Tvoga smo kaleæ gorËine samrtne pili;Joπ uvijek prebolni maË je sred duπe naπe i Tvoje...I skupa s Kristom smo i mi na kriæu raspeti bili!

SaËuvaj baπtinu ovu - domaju milu nam, krasnu,Na koju dooπe naπi djedovi s Ëvrstih Karpata...Jer Tvoj smo odani narod... I daj nam buduÊnost Ëasnu!Ti, SRCE POVIJESTI NA©E, Kraljice vjernih Hrvata!

S. Marija od Presv. Srca

Priredio: Zvone Bare

(Prema knjizi: ≈Marijanska Hrvatska«, fra Petar Lubina)

Procesija ulicama Solina na Malu Gospu

16 PROMINA

DESET OBITELJSKIH BLAŽENSTAVA I.

BLAGO OBITELJI u kojoj se svi članovi okupljaju na ZAJEDNIČKU MOLITVU, jer će u njoj prebivati Gospodin!

II.BLAGO OBITELJI koja SVETKUJE NEDJELJU – DAN GOSPODNJI,

i gdje svi idu na sv. Misu, često na ispovijed i pričest,jer će njezini članovi biti pozvani na NEBESKU GOZBU!

III.BLAGO OBITELJI čiji se članovi čuvaju grešnih zabava, lošega društva i pijanstva,

jer će u toj obitelji vladati KRŠĆANSKO VESELJE!

IV.BLAGO OBITELJI u kojoj se djeca rađaju, i u kojoj se svako

začeto dijete prima kao Božji dar, jer će ta obitelj imati BUDUĆNOSTi bit će KAO KUĆA SAZIDANA NA ČVRSTOJ STIJENI!

V.BLAGO OBITELJI u kojoj nema psovke i kletve, ružnih riječi i svađe, loših knjiga i časopisa,

gdje se ne gledaju porno filmovi, jer će ta obitelj biti BOŽJA TVRĐAVA NA ZEMLJI!

VI.BLAGO OBITELJI u kojoj djeca i mladež redovno pohađaju vjeronauk, čitaju vjerskeknjige i novine, ne skitaju se noću po sumnjivim lokalima i disko- klubovima, jer će

ta obitelj biti DUHOM ZDRAVA I U ŽIVOTU SRETNA!

VII.BLAGO OBITELJI u kojoj roditelji imaju utjehu i sreću u dobroj

i poslušnoj djeci, a djeca primjer vjerskog života i straha Božjega u kršćanskim roditeljima,jer će ta obitelj biti KUTIĆ NEBA NA ZEMLJI!

VIII.BLAGO OBITELJI u kojoj na vrijeme pozovu svećenika k

bolesniku jer će mu bolest biti olakšana, a u slučaju smrti, smrt blagoslovljena!

IX.BLAGO OBITELJI u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj djeca i mladež uče i

rade, a ne ljenčare, u kojoj se živi čisto i skromno, jer takvoj obitelji Bog dajeČISTU I MIRNU SAVJEST!

X.BLAGO OBITELJI u kojoj svi članovi žive i rade u jedinoj našoj i od Boga blagoslovljenoj

domovini naših slavnih pređa, i u kojoj nitko ne boluje od želje za napuštanjem Domovinei životom u NEIZVIJESNOJ TUĐINI!

DESET OBITELJSKIH BLAŽENSTAVA I.

BLAGO OBITELJI u kojoj se svi članovi okupljaju na ZAJEDNIČKU MOLITVU, jer će u njoj prebivati Gospodin!

II.BLAGO OBITELJI koja SVETKUJE NEDJELJU – DAN GOSPODNJI,

i gdje svi idu na sv. Misu, često na ispovijed i pričest,jer će njezini članovi biti pozvani na NEBESKU GOZBU!

III.BLAGO OBITELJI čiji se članovi čuvaju grešnih zabava, lošega društva i pijanstva,

jer će u toj obitelji vladati KRŠĆANSKO VESELJE!

IV.BLAGO OBITELJI u kojoj se djeca rađaju, i u kojoj se svako

začeto dijete prima kao Božji dar, jer će ta obitelj imati BUDUĆNOSTi bit će KAO KUĆA SAZIDANA NA ČVRSTOJ STIJENI!

V.BLAGO OBITELJI u kojoj nema psovke i kletve, ružnih riječi i svađe, loših knjiga i časopisa,

gdje se ne gledaju porno filmovi, jer će ta obitelj biti BOŽJA TVRĐAVA NA ZEMLJI!

VI.BLAGO OBITELJI u kojoj djeca i mladež redovno pohađaju vjeronauk, čitaju vjerskeknjige i novine, ne skitaju se noću po sumnjivim lokalima i disko- klubovima, jer će

ta obitelj biti DUHOM ZDRAVA I U ŽIVOTU SRETNA!

VII.BLAGO OBITELJI u kojoj roditelji imaju utjehu i sreću u dobroj

i poslušnoj djeci, a djeca primjer vjerskog života i straha Božjega u kršćanskim roditeljima,jer će ta obitelj biti KUTIĆ NEBA NA ZEMLJI!

VIII.BLAGO OBITELJI u kojoj na vrijeme pozovu svećenika k

bolesniku jer će mu bolest biti olakšana, a u slučaju smrti, smrt blagoslovljena!

IX.BLAGO OBITELJI u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj djeca i mladež uče i

rade, a ne ljenčare, u kojoj se živi čisto i skromno, jer takvoj obitelji Bog dajeČISTU I MIRNU SAVJEST!

X.BLAGO OBITELJI u kojoj svi članovi žive i rade u jedinoj našoj i od Boga blagoslovljenoj

domovini naših slavnih pređa, i u kojoj nitko ne boluje od želje za napuštanjem Domovinei životom u NEIZVIJESNOJ TUĐINI!

U predrimsko je doba prostor na istočnoj

obali Jadrana bio nastanjen ilirskim ple-

menima. Tu je bilo formirano ilirsko kraljev-

stvo koje su vodili vladari iz plemena Ardijeja-

ca. Prve rimske intervencije na istočnoj obali

Jadrana kojima su spriječavali ilirska gusarenja

odigrale su se 229. god. pr. Kr. Napadajući ar-

dijejsko brodovlje uspjeli su uspostaviti nadzor

kako na otocima, tako i nad užem dijelu obal-

nog pojasa. Ponovni napad na Ilire Rimljani su

izvršili 219. pr. Kr. Tada su kako bi učvrstili već

stečene pozicije razorili Pharos (Stari grad na

otoku Hvaru kojega su osnovali Parani-grčki

kolonisti iz grčkoga Parosa 384. pr. Kr.). Pede-

setak godina kasnije Rimljani su u cjelosti osvo-

jili ilirsku državu. To se dogodilo 168. pr. Kr.

za vladanja ilirskoga kralja Gencija. Međutim,

Rimljani su prije toga, nešto ranije 178. pr. Kr.

porazili Histre i uspostavili svoju vlast na istar-

skom poluotoku. Unatoč svim tim osvajanjima

rimska vojska nije uspjela dalje od otoka i obal-

nog pojasa prodrijeti u unutrašnjost provincije

Ilirika. Ilirik je nazvan po Ilirima koji su živjeli

na tim prostorima. Tako je u drugoj polovici 1.

st. pr. Kr. Ilirik pod rimskom vlašću obuhvaćao

područje od rijeke Raše u Istri do rijeke Mati

u Albaniji. Kad je postao

senatska pokrajina od

27. pr. Kr., upravno joj

je pripojeno i područje

Panonije. Razdoblje od

156. pr. Kr. pa do 9. godi-

ne poslije Kr. obilježeno

je ratovima protiv pobu-

njenih ilirskih plemena

nastanjenih na prostoru

koji je vodio u unutraš-

njost provincije. Najžešći

protivnik Rimljanima od

ilirskih plemena bili su

Delmati koji su obitavali

uglavnom između rijeka

Krke i Cetine (znači i na

prominskom prostoru),

te u dijelu preko Cetine

prema Neretvi. Sjeverozapadno od Krke prema

Istri živjeli su Liburni.

Prvi delmatski rat 156. pr. Kr. pokreću Ri-

mljani iz Narone a 155. pr. Kr. osvajaju Delminij

(Duvno-Tomislavgrad), glavno uporište Delma-

ta. Spomenut ćemo još neke važne gradove ve-

zane uz rimsko ratovanje u Iliriku. Godine 119.

pr. Kr. Rimljani ratuju protiv ilirskog plemena

Japoda (područje Like) i osvajaju Segestu (da-

našnji Sisak). Godine 117. pr. Kr. rimski vojsko-

vođa Lucije Cecilije Metel s vojskom boravi u

Saloni (Solinu).

Delmati su povratili Salonu u svoje ruke,

ali ne za duže vrijeme, jer Salonu ponovno zau-

zima 78.- 76. pr. Kr. prokonzul Gaj Koskonije te

ona ostaje za stalno u posjedu rimske vlasti.

U narednim desetljećima vodit će Rimljani

žestoke ratove upravo u prominskom prostoru

i njegovoj bližoj okolici. Rimski povijesničar

Apijan iz Aleksandrije (98.-169.) u svom djelu

»Rimska povijest« opisao je rimske ratove u Ili-

riku. Posebno su za nas zanimljivi podatci iz

Apijanove povijesti koji se odnose na 51. god.

pr. Kr. kada su Delmati, uz pomoć drugih Ilira,

oduzeli Liburnima grad Promonu (lociranim

iznad klanca kod željezničke stanice Tepljuh,

PROMINA 17

RIMSKA RATOVANJA U ILIRIKU

PROMINA S OKOLICOM U RIMSKO DOBA

Pogled preko Krke prema Burnumu

nedaleko od župne crkve Sv. Petra i Pavla).

Obraćanje Liburna prokonzulu Cezaru da im

pomogne u povratku Promone nije im pomo-

glo.To je razljutilo Cezara pa je na Delmate upu-

tio jaku vojsku, sastavljenu ponajviše od Libur-

na odanih Rimu, koje oni hametice poraziše. U

ljeto 48. pr. Kr. na drniško područje došao je

rimski konzul Aulo Gabinije s velikom vojnom

snagom s petnaest kohorti vojnika i tri tisuće

konjanika. Delmati su rimsku vojsku dočekali

spremni kod Baline glavice i nanijeli joj težak

poraz. Poginulo je oko 2000 rimskih pješaka;

ostali dio povukao se u Salonu u kojoj je nakon

nekoliko mjeseci umro i Gabinije. Nakon toga

su Rimljani i dalje vodili neprestane borbe, oso-

bito protiv ovoga ilirskog plemena.

Nakon Cezarove smrti (44. pr. Kr.) rimski

senat je dodijelio Oktavijanu (kasnije prozvan

August i postao je rimski car) 40. pr. Kr. na

upravu Ilirik. Upravo će Oktavijan svojim rato-

vanjem pomaknuti rimsku granicu na Dunav

i gušenjem Batonovog ustanka od 6. do 9. go-

dine poslije Kr. osigurati konačni mir. Godine

što znači oko 40 - 50 tisuća vojnika. Delmatski

vojskovođa Verzo (Versus) rasporedivši 12.000

vojnika po okolnim brežuljcima oko Promone

spremno je dočekao rimsku vojsku. Verzu je

stigla i pomoć delmatske vojske pod vodstvom

Testima. Nakon pet dana borbi i opsade rimske

su legije uspjele osvojiti Promonu. Rimljani su

pobili trećinu stanovništva grada. Vojskovođa

Verzo poginuo je u obrani Promone, a Testim

je ostatke delmatske vojske podijelio u manje

skupine te nastavio i nadalje ratovati. Ovom je

pobjedom Oktavijanu bio otvoren put prema

drugim delmatskim gradovima: Sinodiumu,

Andetriumu (Gornji Muć) i Setoviji. Vjerojatno

je tada osvojen i castellum Burnum, delmatska

gradina na puljanskoj strani Krke.

U žestokim je borbama najprije spalio Si-

nodium (sjedište Testima) gdje je Testim brane-

ći svoj grad hrabro poginuo, a potom i izvršio

opsadu Setovije (Setuje), koju Stjepan Gunjača

ubicira između Muća i Sinja. Tu je Oktavijan

bio ranjen u koljeno, nakon čega je otputovao

u Rim. Zapovjedništvo nad vojskom preuzeo je

Statilije Taur (bio konzul 37. i 26. pr. Kr.). Brani-

telji Setovije predali su mu se nakon duge zim-

ske opsade i gladi izručivši mu i sedam stotina

talaca. Posljednje delmatsko uporište koje je

palo nakon krvavih sukoba s Rimljanima, bio

je Andetrij, i to u vrijeme Batonova ustanka

od 6. do 9. godine poslije Krista. Nadmoćniju

rimsku vojsku (15 legija) predvodili su Tiberije

i Germanik. Oni su ugušili ovaj ustanak i odni-

jeli pobjedu nad Panoncima i Delmatima. Tako

je došao kraj delmatskoj nezavisnosti.

Nakon toga u unutrašnjosti provincije Dal-

macije započela je prava i mirna romanizacija

ovog područja. Stacioniranje vojnih jedinica

odigrat će u tom značajnu ulogu. Rimljani su

u Iliriku ostavili pet legija: tri u Panoniji a dvi-

je u Dalmaciji, VII. i XI. legiju, kako bi držali

pokorena ilirska plemena pod kontrolom. Na

području Dalmacije podigli su dva legijska

logora: jedan uz rijeku Cetinu za VII. legiju u

Tiluriumu (Gardun kod Trilja), a drugi uz rije-

ku Krku za XI. legiju u Burnumu u blizini sela

Ivoševaca nedaleko Kistanja. Rimljani su podi-

gli logore na dobro odabranim položajima i

mjestima gdje su se i Krka (Titius) i Cetina (Hi-ppus) mogle najlakše premostiti. Pod strogom

18 PROMINA

Rimski car Oktavijan

35. – 33. pr. Kr. krenuo je u rat protiv Japoda i

Delmata. Osvojivši mnoge japodske gradove i

grad Segestu (Segesticu) 34. pr. Kr. udario je na

Delmate. Velika bitka odigrala se kod Promone

te iste godine. U njoj je sudjelovalo oko šest le-

gija, a po nekim procjenama i osam do 12 legija,

su paskom na istoku i zapadu

držali ratoborne Delmate. Ca-

strum, logor Burnum, Rimljani

su počeli graditi oko 33. pr. Kr.

od zemlje i drva. Ime je dobio

po prvome castellumu Burnu-

mu (delmatskoj gradini) koji se

nalazio na lijevoj prominskoj

strani Krke u Puljanima. Od

vojnih jedinica koje su bile sta-

cionirane u logoru, spominju

se XX. legija Valeria Victrix, a

nakon vojnog kratkog boravka

i to poslije 6. god. poslije Kri-

sta do 9. godine posl. Krista

(otišla u Germaniju) u Burnum

dolazi poznata XI. legija. Ona

ostaje do 69. godine. Nakon

ugušenja Skribonijeve pobune

42. godine XI. legija je nazvana

Claudia Pia Fidelis. Nakon XI.

legije, nakratko je u Burnumu

boravila legija VII. Augusta (samo neka odjeljenja). Već 70.

godine smijenila ju je u logoru

IV. Flavia Felix, koja se zadrža-

la do 86. godine. U prvoj polovici 1.st. navode

se i manje pješačke jedinice kohorte i odjelje-

nja koje su bile razmještene izvan Burnuma, na

Kapitulu kod Knina, Strmici, Promoni i drugim

mjestima. Tijekom 1.st. najvjerojatnije za car-

skog namjesnika Publija Kornelija Dolabele,

došlo je do gradnje stalnog logora u kamenu.

To je moglo biti u vremenu izgradnje važne ce-

ste Salona - Andetrium (G. Muć) od 14. do 17.

godine poslije Krista. Gradila ju je VII. legija iz

Tilurija nazvana »via Gabiniana«, u znak sjeća-

nja na Cezarovog generala Aula Gabinija koji je

48./47. pr. Kr. doživio teški poraz od Delmata.

Tri godine kasnije produžena je izgradnja ce-

ste preko Promone i Uzdolja zaobilazeći plani-

nu Prominu do vojničkog logora u Burnumu.

Istovremeno gradila se cesta od Burnuma (Šu-

pljaje) preko Puljana - Čitluka – Vrbnika - Knina

(Ninije) do brda Ulcira kod Strmice (od 17. do

20. godine), a gradile su je jedinice XI. legije.

Otkrivena je i rimska cesta koja je s Burnumom

spajala rimske gradove u neposrednoj blizini:

Varvariju (Bribir), Asseriju (Podgrađe kod Ben-

kovca), Scardonu (Skradin) i nešto dalje Jaderu

(Zadar). U drugoj fazi logor je gra-

đen 51./52. godine, u vrijeme vlada-

nja cara Klaudija (41. – 54. god.). Iz

ove kasnije faze sačuvala su se do

danas dva luka praetoriuma (uprav-

ne zgrade logora) koji i dalje strše

iznad kanjona Krke. U blizini logo-

ra nalazile su se canabe (nastambe

legionara), a oko 2 km dalje, u Ivo-

ševcima, razvilo se civilno naselje

s domaćim stanovništvom, pozna-

tim po imenu Burniste. Jedan od

mnogobrojnih otkrivenih rimskih

natpisa spominje i hram posvećen

Jupiteru o čemu svjedoči pronađe-

na golema mramorna glava (visoka

0,65 m) ovoga božanstva i četiri nje-

gova žrtvenika. Do logora u Burnu-

mu bila je izgrađena trasa velikoga

vodovoda (akvedukta) duga 32,6

km od Plavnog polja (sjeverno od

Knina). Akvedukt je logor u Burnu-

mu osiguravao vodom.

Nedaleko od vojničkog logo-

ra, nekoliko stotina metara s desne

strane ceste Knin – Kistanje otkri-

ven je 2002. rimski amfiteatar završen za cara

Vespazijana 76./ 77. godine. Mogao je primiti

približno oko 8000 gledatelja (vel. 117 x 97 m),

a služio je prvenstveno za zabave vojnika: su-

rove gladijatorske borbe te druge spektakle

i parade. To je uz poznate amfiteatre u Puli i

Saloni (Solinu) treći amfiteatar sačuvan u Hr-

vatskoj. Osim navedenih logora u Tiluriumu i

Burnumu na pravcu od Krke do Neretve bilo je

izgrađeno i nekoliko manjih logora u kojima su

se nalazile pomoćne čete (auxillia).

PROMINA 19

Pogled na Prominu s Burnuma

Stela vojnika Servija Enija Fuskai žene mu Falvije, Andetrij (Muć)

Navodimo ih ovim redom: Andetrium (gornji Muć), Magnum (Balina Glavica) i Bi-geste (Humac kod Ljubuškog). Toliki broj po-

dignutih vojnih logora na prostoru od oko 80

km udaljenosti govori o strateškim rimskim ra-

zlozima i uvažavanju snage makar i pokorenog

delmatskog stanovništva. XI. legija sa sjedištem

u Burnumu brojila je između 5000 – 6000 voj-

nika. Bila je vojna jedinica koja je, kao i one pri-

je i poslije, morala imati i svoj teritorij.

Teritorium legionis ili prata legionis je po-

dručje koje je izdvojeno samo za vojničke po-

trebe. Nalazilo se kao takvo pod vojnom juris-

dikcijom. Prata su bile pretežito livade i pašnja-

ci koje su se koristile za ispašu pratećih životinja

i jahaće konje, poglavito za životinje za vuču,

mule, volove i drugu stoku ovce i koze koje su

osiguravale meso za ishranu vojnih jedinica. O

veličini legijskog teritorija Burnuma saznaje se

na osnovu vojnih natpisa otkrivenih na raznim

mjestima i različitoj udaljenosti od logora.

Sjeverna granica legijskog

područja išla je do Strmice,

Mokrog polja, Pađena i Plavna

otkud je polazio legijski vodo-

vod za logor Burnum. Na za-

padnoj strani legijski teritorij

graničio je s područjem Varva-

rije i Asserije, a to je približno

južno i zapadno od Kistanja.

Na jugozapadu je granica teri-

torija bila kod Smrdelja, gdje su

se nalazile tri keramičke peći za

proizvodnju opeke s pečatima

triju legija. Na jugu je legijski

teritorij dopirao do teritorija

municipija Scardone, a na isto-

ku je granica bila u podnožju

grada Promone.

Burnum odlaskom legija

postaje naselje gradskoga tipa

te dobiva status municipija za

cara Hadrijana 118. godine. Nat-

pis na ulomku ploče pronađen

1889. godine u selu Razvođu

kod vrela Bunarače, kao i drugi

natpis pronađen u Oklaju, oba

iz doba cara Kaligule (37. – 41.)

razrješavaju spor o stečenom

20 PROMINA

razgraničenju. Na natpisu iz Razvođa gdje su se

nalazila imena zajednica, najvjerojatnije se radi

o razgraničenju između Burnista i Promonjana,

ili pak o razgraničenju između privatnih posje-

da. Natpis koji je pronađen u Mratovu kod crkve

Sv. Martina navodi Aula Sentija, veterana XI. le-

gije, da je ubijen na mjestu koje je pripadalo te-

ritoriju Varvarije. Datiran prije 42. godine. Time

potvrđuje da je teritorij Promone pripadao široj

zajednici Varvarije. To je moglo biti u određe-

nom vremenu kada je Varvarija iskoristila pad

Burnuma (castelluma) i Promone (34. pr. Kr.)

i kada je proširila svoj teritorij i s lijeve strane

rijeke Krke. Ima i drugih gledišta da je varvarin-

ski teritorij dopirao samo do Krke a ne i preko

nje. Uz zaključak da je zemljište duž lijeve obale

Krke, od Puljana i Mratova pa sve do Miljevaca i

Roškog slapa, bilo određeno za dodjelu i smje-

štaj rimskih veterana (pri otpustu iz vojne služ-

be), a da Burniste i Promona nisu ni u jednom

razdoblju pripadale varvarinskoj zajednici. Pro-

minski teritorij između Krke i

planine Promine vjerojatno je

pripadao autohtonim zajedni-

cama Burnistama i Promonja-

nima. Teško je reći koliki je dio

pripadao legijskom zemljištu.

Mnogi veterani, osobito

oni iz VII. i XI. legije, naselja-

vaju šire područje provincije

Dalmacije u obalskim grado-

vima, te u veteranskoj koloniji

kao što je bio Aequum (Čitluk

kod Sinja) koju je osnovao car

Klaudije. Veterani navedenih

legija od cara Klaudija dobili

su zemljište i u ageru Salone u

Siculi. Većina veterana bili su

Italici, no bilo ih je podrijetlom

i iz Galije, Makedonije i Male

Azije. Od 2. st. vojnici su se mo-

gli vjenčavati s domaćim djevoj-

kama pa ih je to još više vezalo

uz delmatski kraj, a istodobno

se stvorio i ojačao jedan povla-

šteni romanizirani sloj. Tako

je postupno sve više nestajalo

autohtone ilirske civilizacije.

Oni su u novu zatvorenu sredi-Minerva (božica mudrosti),Biskupija kod Knina, 1. st.

PROMINA 21

nu i tradicionalni način života unosili potpuno

nove gospodarske i društvene promjene. Od-

laskom legija s ovih prostora sigurnost i pacifi-

kaciju provincije osiguravale su manje jedinice

kohorte. Tako je bilo do sredine 3 st. kada je

posljednja rimska vojna jedinica VIII. kohorta vol. Romanorum napustila provinciju Dalma-

ciju (otišla u Arabiju). U novim i izmjenjenim

okolnostima više nije bilo potrebe za vojskom,

tim više što je u dužem mirnom razdoblju doš-

lo do značajnog prosperiteta i razvoja, osobito

na mnogim gospodarskim imanjima gdje su

podizane vile rusticae. Neke od njih su i arheo-

loški otkrivene.

Jedan takav kasnoantički objekt otkriven

je 1985. proširenjem groblja Gospe Čatrnjske u

Lukaru. Arheološka istraživanja su potvrdila da

se radi najvjerojatnije o jednostavnijem obliku

vile rusticae (gospodarskog objekta) nastalog

ispod pretpovijesnog Šušelja, na izvanredno

prirodnom položaju s čije zapadne strane se

prostire plodno polje zasađeno vinogradima

i drugim poljoprivrednim kulturama. Ostatci

Granični rimski natpis iz Razvođa, 1. st.

Ključni kamen gradskih vrata s glavom Herkula;Burnum, prva polovica 2. st.

Glava Euripida iz okolice Drniša, 2. st.

objekta su uništeni izgradnjom novih grobni-

ca. Vjerojatno je takvih gospodarskih seoskih

vila bilo i više po Promini i Miljevcima koje su

podizali potomci veterana i viši sloj autohto-

nog peregrinskog stanovništva. Na području

Promine nije bilo sustavnih arheoloških istraži-

vanja pa je do danas mnogo toga ostalo na tra-

govima koje su obznanili u više navrata ljubite-

lji starina Grgur Urlić Ivanović i fra Lujo Marun.

Godine 1890. i 1891. Grgur Urlić Ivanović pisao

je o rimskim iskopinama u Oklaju u Bullettino

di archeologia e stori dalmata. U zaseoku Dže-

pine poviše Bilog polja, kod kuće Mate Džepi-

ne pok. Petra, otkriveno je više tragova velikih

zgrada i pojedinih dijelova kružnog prostora sa

prošupljenim opekama i stupićima od opeke

koji su upućivali da se radi o ostatcima rimskih

termi. Opeke su bile visoke 20 cm, široke 8 cm,

a sam krug je bio debljine od 80 cm naslonjen

na deset stupića. Opeke su nosile pečat tvor-

nice Q. Clodi Ambrosi i Pansiana. Prema pro-

cjeni G. Urlića Ivanovića ostatci ruševina ovoga

rimskog naselja prostirali su se u dužini od 1

km prema Džapićima i u širinu po oranicama

Bilog polja do 5 km. Grgur spominje i nalaze

mnoštva rimskih grobova. Slučajno je u Bilom

polju pronađen i zlatni rimski novac. Prona-

đeno je i rimskih natpisa od kojih je jedan bio

ugrađen u zidove kuće Mate Džepine. U svo-

jim »Starohrvatskim dnevnicima« 1891. godine

fra Lujo Marun navodi lokalitet Grudine ispod

kuća Klepo u Razvođu, gdje je obišao starokr-

šćanski sarkofag oko kojega je u nešto užem

prostoru ugledao temeljne zidove zgrada s

naslagama klačarde. Sarkofag se i danas nalazi

na istom mjestu. Djelomice je razbijen i pro-

valjen još u starini. Dug 2,70 m, širok oko 1,40

m i visok 0,50 m. Na sjevernoj strani poklopca

sarkofaga nalazi se nečitljiv natpis obrastao u

lišaj. Klačarde i komada opeke otkriveno je na

okolnim gromilama, te osobito sitnih ulomaka

rimske opeke razbacanih po oranicama (prilo-

žinama) i vinogradima naokolo šireg prostora

sarkofaga (očuvali se i do današnjih dana). Vje-

rojatno je uz sarkofag postojala i starokršćanska

crkva. Spominje se da je na kući Ivana Klepe

uzidan rimski natpis pronađen u blizini sarko-

faga. Pronađeno ih je više. Otkriven je i srebrni

carski rimski novac kao i sitni bakreni.

O ovome piše G. Urlić Ivanović u Bullettinu

1892. te navodi da je na tom lokalitetu postojao

rimski grad, a prije toga ilirska gradina, izgrađen

na krasnom položaju, u polju i prostranom vidi-

ku. Povezuje ga sa rimskim iskopinama u Oklaju

i onim ruševinama na jugoistočnoj strani ispod

Tarlinih kuća u Velušiću (ostaci sarkofaga, razbi-

jenih stupova i mramornih podova), te rimskih i

starokršćanskih ostataka u Trbounju.

U najnovije doba 1999. godine Gradski

muzej Drniš otkopao je u Trbounju trobrodnu

baziliku s tri različite apside i krstionicom obli-

ka grčkog križa (duga 35 m, a široka 22 m) naj-

vjerojatnije iz 4.-5. st. a po svojoj veličini spada

u najveće starokršćanske bazilike u Dalmaciji.

Nije otkriveno rimskih tragova što bi, vjerojat-

no, zahtjevalo opsežnija istraživanja.

Starokršćanski sarkofag iz Razvođa, 4.-5. st.

22 PROMINA

Trobrodna bazilika u Trbounju

Na ostalome području Promine u mno-

gim selima seljaci su pronalazili različite pred-

mete iz rimskoga doba, iste su darivali ili pro-

davali fra Luji Marunu za Prvi muzej hrvatskih

spomenika u Kninu. Tako je u Marasovinama

u vremenu od 1892. do 1900. pronađen jedan

rimski ulomak natpisa, bočica lakrime-

rij (suzna bočica), ulomak jedne rimske

svjetiljke (lucerne) s natpisom Fritis, dijelove razbijenog ogledala, dva bakre-

na rimska novčića, rimski carski novac,

dvije male staklenice i drugo. Sve je to

uglavnom pronašao Niko Čavlina na

rimskom groblju otkrivenom na svojoj

zemlji. Na jednoj lucerni utisnut je žig

Litogene P., a na drugoj Fortis. Prona-

đene nalaze predao je fra Luji Marunu

za Muzej. U Bobodolu kuda je prolazio

rimski put od Burnuma prema Kninu

1907. pronađeni su rimski natpisi koji se

odnose na careve Nerona i Trajana.

Na popravku puta

u Suknovcima (Vuči-

polje) 1898. pronađe-

na je rimska fibula koju

je neki seljak donio u

Kninski muzej. Župnik

Krsto Maretić prona-

šao je u Mratovu veliku

staklenicu, jednu malu

četvrtastu staklenicu,

tri male bočice - lakri-

merija, staklenu zdjeli-

cu, dvije rimske fibule,

jednu oštećenu zemlja-

nu zdjelicu i ulomke

dviju rimskih lucerni.

Na jednoj je natpis

PHOETASPI. Pronađen

je i rimski natpis uz te-

melje crkve Sv. Martina.

Godine 1911. Luiđi Ju-

renović poslao je rimski natpis u Kninski muzej

koji spominje XI. legiju iz Burnuma. Bio je uzi-

dan u mrtvačnicu kod Sv. Martina.

Fra Lujo Marun je zabilježio 1891. da je na

kući Ante Šundova u Puljanima uzidana mala

rimska ara (žrtvenik) s natpisom. U Puljanima

su 1911.pronađene mala rimska staklenica i

zemljana svjetiljka. U Nečvenu nije pronađe-

no rimskih tragova, ali preko Krke u Čučevu

1907. otkrivene su dvije zemljane rimske svje-

tiljke, te dva komada brončanoga rimskog nov-

ca. U blizini utvrde zapaženi su tragovi rimske

keramike. Jedan vrlo zanimljiv i rijedak nalaz

pronađen je u Lu-

karu na položa-

ju pretpovijesne

gradine i kasnijeg

srednjevjekovno-

ga grada Šušelja.

Nalaz predstav-

ljaju dvije pante-

re koje stoje na

p o l u k r u ž n o m

držaču. Prednje

šape drže svaka

na jednom okru-

glom medaljonu

s reljefno izrađe-

nom ljudskom

PROMINA 23

Pantere, Šušelj - Lukar, 1.-2. st.

maskom. To je dio

okova jarma na koji se

vezivala omča za ko-

nje. Dimenzije su joj

7,7 x 12 cm. Potječu iz

1. – 2. stoljeća, izrađe-

ne su u bronci. Čuvaju

se u Muzeju hrvatskih

arheoloških spomeni-

ka u Splitu. U Lukaru

su pronađeni koma-

di opeke s natpisom

Pansiana i više ulo-

maka rimskog natpisa otkriveni pri krčenju

vinograda.

Želja nam je bila

da u ovaj rad rimskih

ratovanja u provinciji

Dalmaciji uklopimo i

Prominu s okolicom,

kako bi donekle rasvijetlili daleku prošlost

ovoga kraja u rimsko doba s očuvanim povi-

jesnim tragovima do najnovijeg vremena. Ri-

mljani su ostali na ovim prostorima do 6. st. ili

nešto kasnije kada nemir unose jače provale

naroda sa sjevera, osobito Istočnih Gota. Oni

su 537. godine zaposjeli Burnum, a 639. razo-

rili su ga Avari. Tada su razoreni i mnogi drugi

rimski gradovi u provinciji Dalmaciji. Tim pri-

jetnjama sa sjevera autohtono se stanovništvo

ponovno sklanja na uzvišene položaje u bivše

ilirske gradine. Tako su dočekali nove doselje-

nike Hrvate koji će tu zauvijek ostati i formira-

ti svoju hrvatsku

državu. Hrvati

će postupno sve

zatečene stanov-

nike asimilirati i

preuzeti od njih

svo materijalno

nasljedstvo i na

tome dalje razvi-

jati svoju osobnu

kulturu, prospe-

ritet i napredak

u kontinuitetu

sve do današnjih

dana.

Ante JuricKanjon rijeke Krke

24 PROMINA

STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE

Glavno je vrelo za poznavanje æivota Majke Gospodinove Sveto pismo. Meutim, i ono je

presiromaπno podacima o tome, ali pomnjiv Ëita-telj lako otkriva kako se u njemu radi o postupnom otkrivanju marijanskog otajstva. U Starom zavjetu Majka Isusova izriËito se nigdje ne spominje. Neki starozavjetni tekstovi, kako ih je u svjetlu kasni-jih dogaaja razumjela prva krπÊanska zajednica, daju naslutiti kako je uz proroËki navijeπtena Mesi-ju nazoËna i njegova majka. U starozavjetnim slav-nim æenama nazire se simboliËki pralik poslanja Majke Isusove. Marija utjelovljuje nade Izabranog naroda. Kao njegov najsvetiji izdanak, ona u ime loze Davidove raa Spasitelja.

Novi zavjet u prvom je redu posveÊen djelu i osobi Isusa Krista. Majka Gospodinova zauzima u njemu razmjerno malo mjesta. Spominje se jedino ukoliko je u vezi s Isusom. Ona izvrπava povijesno-spasenjsku ulogu u potpunoj ovisnosti o svome Sinu. Bez nje se ne moæe potpuno ni ispravno go-voriti o Isusu Kristu i njegovu djelu spasenja. Sin Boæji postaje Sinom ËovjeËjim, po Duhu Svetom od Marije Djevice. Nitko mu nije tako blizak kao ona. S njime je na poËetku spasenjskog djelovanja u Kani, a s njime je opet nazoËna pod kriæem kad njegovo djelo spasenja ulazi u zavrπnicu. Moæe li nam Sveto pismo iπta pruæiti o mjestu gdje se Gospa rodila?

Nazaret, Seforis ili JeruzalemMarijin æivot i poslanje zauvijek su obiljeæeni

Ëinjenicom da je ona Isusova majka. U Evanelju je prvi put susreÊemo u njezinu stanu u Naza-retu za vrijeme navjeπtenja. Meutim, je li Mari-ja i roena u Nazaretu? Neki dræe da jest. Svoje miπljenje temelje na Pismu Kromaciju koje se kri-vo pripisuje sv. Jeronimu (†420.). Prema njegovu sadræaju, Marija potjeËe iz Nazareta jer joj je tu i aneo donio Radosnu vijest, kako nas izvjeπÊuje

evanelist Luka (1,26). Ta predaja potjeËe tek iz 9. st., pa zato nije ni usvojena.

Imamo joπ i stariju predaju prema kojoj Marija potjeËe iz Betlehema. To pripominje i Pseudo-Ma-tejevo evanelje ili Evanelje djetinjstva (napisano je na hebrejskom jeziku, a bl. Jeronim preveo ga je na latinski), koje je poznato i sv. Augustinu (†430.). Jedan je to od ranokrπÊanskih zapisa koje Crkva nije sluæbeno priznala, a nazivamo ih apo-krifi ma (grËki: apokryfos = skriven, tajan, nedostu-pan javnosti) - spisima ili knjigama koje sebi krivo prisvajaju boæansko podrijetlo ili im ga drugi krivo

San je brojnih kršćana posjetiti mjesta koja su svjedoci glavnih događaja i tajni našeg spasenja. Tko ne bi želio otići u Nazaret i vidjeti mjesto gdje je »Riječ tijelom postala«, zastati u Betlehemu, na mjestu gdje je »Djevica Marija rodila Isusa Krista«, u Maslinskom vrtu, na Kalvariji, Isusovu grobu...?! Koji se kršćanin ne bi htio zaustaviti na tim svetim mjestima u sabranosti i molitvi...!? To ipak nije svakome moguće.

Kako bih Promincima približili sva ta sveta mjesta, a zahvaljujući uredniku lista »Ma-rija« fra Petru Lubini, u našem župnom listu donosimo tekstove o svim tim mjestima.

Nadamo se da će i Prominci biti u prilici hodočastiti u Kristovu domovinu.

MJESTO GOSPINA ROÐENJA

PROMINA 25

pripisuju. Uglavnom su to romansirano proπireni, a katkad skraÊeni ili iskrivljeni svetopismaski tek-stovi. U odreenom smislu oni nadopunjuju neke praznine i detalje kojih ne nalazimo u Evanelju, a nisu povijesne stvarnosti. Nastali su iz radozna-losti krπÊana koji su traæili viπe osobitosti u vezi s Isusom, Marijom, apostolima i drugim osobama o kojima Evaneljâ πute. Govore o Isusovu dje-tinjstvu, muci, smrti i uskrsnuÊu, kojima nadoda-ju brojne pojedinosti. U prvim stoljeÊima Crkve normalno su kruæili meu krπÊanima i Ëitali se na njihovim zajedniËkim slavljima. BuduÊi da u njima ima maπtovitih i neumijesnih zgodica, javno Ëitanje s vremenom je zabranjeno. Crkva je brzo prepo-znala nedostatak boæanskog nadahnuÊa u njiho-vu nastanku i nije ih uvrstila u popis svetih knjiga nego ih je prozvala apokrifi ma. Usprkos tome, oni su se πirili i zbog svoje romansiranosti bili omiljeni meu pukom te su prerastali u legende, koje su postajale Ëesto motivom umjetniËkog stvaralaπtva jer su vrlo pogodni za narativne prizore.

Da Marija potjeËe iz Betlehema, o tome piπu sv. Ivan Krizostom (†407.) i sv. Δiril Aleksandrijski (†444.), ali ni njihovo miπljenje nije prihvaÊeno. Ra-zlog je, πto ono nema Ëvrstih povijesnih temelja nego se iskljuËivo temelji na tumaËenju Svetog pisma o popisu stanovniπtva na koji ide i Majka Gospodino-va, kako nam to donosi evanelist Luka (2,5).

SeforisPostoji i jedna mnogo kasnija predaja. Ivan

Würtzburπki skuplja g. 1165. neke podatke. Pre-ma njima, Seforis je rodno mjesto ”Ane, majke Marijine”. On tu nadodaje: ”Kaæe se takoer da je i bl. Djevica Marija roena u Seforisu.”

VozeÊi se iz Nazareta prema istoku, ce-stom koja vodi prema Sredozemnom moru, na-kon 6 km desnim odvojkom dolazi se u Seforis. U oËi odmah upada utvrda na sjeverozapadnom breæuljku s ruπevinama svetopisamskog i staroga grada Seforisa.

Prije rata izmeu Æidova i Arapa g. 1948. Se-foris je veliko arapsko selo Saffuriyah. U tom ratu potpuno je sravnjeno sa zemljom i uzorano, Ëime je do krajnje mjere pogreno. Æidovi kasnije utemeljuju kraj njega novo naselje sa starim imenom - Cipori. U Svetom pismu ono se ne spominje, a nema neke vaænosti sve do hazmonejskog kralja Aleksandra Ja-neja (103.-76.), koji ga Ëini glavnim gradom Galileje. Rimljani ga g. 63. pr. Isusova roenja ruπe, a onda g. 55. pr. Isusova roenja obnavljaju i proglaπavaju upravnim srediπtem Galileje, πto ostaje i za vrijeme vladavine kralja Heroda Velikoga (37.-4.). Rimljani ga

g. 4. sravnjuju sa zemljom, da bi ga Herod Antipa (4.-39.) ponovno izgradio i uËinio prvom prijestol-nicom svoje vladavine u Galileji. Otada se razvija u veliËanstven grad, πto potvruju i najnovija iskapanja poduzeta 1985. godine. Po razorenju Jeruzalema g. 70., protjerivanju Æidova iz Jeruzalema i æidovskim ustancima (prvi 66.-75. i drugi 132.-135.) sve viπe dobiva na vaænosti. Uprava prelazi iz æidovskih u rim-ske ruke i gradu mijenja ime u Diocezareja. Grad s 3. stoljeÊem postaje srediπtem ondaπnjeg æidovstva, pa je u njemu 17 godina zasjedalo æidovsko Veli-ko vijeÊe. Neki Josip iz Tiberijade, na krπÊanstvo obraÊen Æidov, izraæava æelju sagraditi ondje crkvu, πto znaËi da je veÊ onda tu postojala krπÊanska za-jednica. U 4. st. tu je biskupsko sjediπte za krπÊane pridoπle iz progonstva. Grad i dalje napreduje, da bi naglo propao nakon prodora Arapa u prvoj polovicu 7. stoljeÊa. U prolazu prema Nazaretu, hodoËasniku iz Piacenze g. 570. pokazivani su neki predmeti ve-zani uz Navjeπtenje.

U viπe navrata u Seforisu se obavljaju arheoloπka iskapanja. Franjevci g. 1870. otkuplju-ju mjesto i otkrivaju ostatke trobrodne bazilike sv. Ane iz kriæarskog razdoblja, a g. 1931. na vidjelo izranjaju ostaci rimskih i bizantskih gradnji. Sustav-na iskapanja poduzeta su i g. 1985. kad se otkriva na brdskoj kosini polukruæno kazaliπte, koje vjero-jatno daje sagraditi Herod Antipa (4.-39.). Na vrhu breæuljka ruπevine su luksuzne rimske vile iz 3. st. pr. Isusova roenja koja se sruπila g. 363. za po-tresa. Dijelom su u njoj saËuvani mozaici u blago-vaonici. Na istoËnom dijelu breæuljka ostaci su Uli-ce stupovlja (Cardo = jedna od dviju glavnih ulica rimskih gradova), a istoËno od nje velike bizantske graevine s lijepim mozaicima. Dijelovi pronaene sinagoge joπ nisu u potpunosti istraæeni.

Ostatke velike trobrodne crkve, koju su podi-gli kriæari u 12. stoljeÊu, franjevci ograuju, a u njih g. 2006. dvojica argentinskih sveÊenika redovnika pokuπavaju ponovno unijeti æivot... U blizini Ëasne sestre sv. Ane imaju kuÊu u kojoj dræe πkolu za djevojËice iz siromaπnih obitelji.

26 PROMINA

Neko vrijeme na ostacima kriæarskih zidina æivio je i naπ fra Ivan FrankoviÊ (†1966.). U Sefo-risu je proveo zadnjih deset godina svoga æivota kao kapelan Ëasnih sestara i posljednji Ëuvar toga svetog mjesta, sve do nekoliko dana prije smrti. Roen je g. 1882. u Æiviki, u æupi Oriovac, u Sla-voniji, a bio je Ëlan zagrebaËke franjevaËke provin-cije. U Zagrebu je g. 1905. osnovao povjerenstvo za Svetu zemlju za Hrvatsku i Bosnu i Hercego-vinu. Nakon πto je 11 godina bio komesar Svete zemlje, odlazi g. 1938. na sluæbu u Isusovu domo-vinu. Radio je na organizaciji prvoga hrvatskoga skupnog hodoËaπÊa u Svetu zemlju, koje je tre-balo poÊi 1. rujna 1914., ali ga je omeo I. svjetski rat. Istaknuo se g. 1919. kao organizator velikog sabiranja za Svetu zemlju, Ëime je nabavljena i po-slana graa za obnovu crkava u Svetoj zemlji. Na njegovu molbu grof Elz (? - Vukovarski) iz Naπica darovao je hrastovinu za krov veliËanstvene bazi-like na Taboru, a ostatak je dobro doπao za krov-nu grau crkve Pohoenja Marijina u Ain Karemu. Æivio je joπ na Taboru i u Nazaretu, gdje je i umro 22. rujna 1966. te pokopan, a ostavio je svoj braÊi lijepu uspomenu primjerna æivota.

JeruzalemNajstarija predaja govori kako se Marija ro-

dila u Jeruzalemu (akadski: Uruπalem, hebrej-ski: Jeruπalajim = Grad mira). Prva svjedoËan-stva za to potjeËu iz sredine 2. st., a temelje se na Protoevanelju Jakovljevu koje nazivaju joπ i Roenjem Marijinim ili Jakovljevom objavom. Od njega je na Zapadu nastalo Pseudo-Mateje-vo Evanelje ili Evanelje Djetinjstva (vjerojatno iz 6. st.). Jedan je to od apokrifnih spisa, pisan na grËkom jeziku, u kojemu je, polazeÊi od izvjeπtaja o Isusovu roenju i djetinjstvu, ispripovijedana povijest njegova djeda i bake, Joakima i Ane, a u srediπtu je Marija, njezino Ëudesno roenje, njezina sluæba u hramu, udaja za Josipa, udovca, koji πtiti njezino djeviËanstvo dok na putu u Betlehem na ovaj svijet u nekoj πpilji nije doπao Isus. Iako spis nema neke povijesne pozadine, vrijedno je svjedoËanstvo o poboænosti prema Gospi tijekom 2. st., a imao je silan utjecaj na krπÊansku puËku poboænost, na æivotopise svetaca i umjetnost. Utjecao je i na ra-zvoj istine o Marijinu djeviËanstvu za poroda, na svetkovine Marijina zaËeÊa, Roenja i Prikazanja u Hramu te na spomen sv. Joakima i Ane.

U 5. i 6. st. imamo razliËita svjedoËanstva o postojanju bazilike, podignute u Ëast Marijinu, sje-verno od jeruzalemskog Hrama, u blizini ribnjaka Bethezda. Tu je danas crkva sv. Ane. Tamo veÊ

u 5. st. dolaze hodoËasnici na mjesto Gospina roenja. Sv. Sofronije (†638.), jeruzalemski patri-jarh, u 7. st. donosi svjedoËanstvo da je to mjesto gdje je roena Majka Gospodinova.

Sv. Ivan DamaπËanski (†749.) pokazuje na to isto mjesto, izvodeÊi zakljuËak iz slikovita tumaËe-nja: ”U svetoj OVCI (Probatikon) roena je Majka Boæja od koje se htjelo roditi JANJE Boæje”. Pro-batikon (latinski: Probatica) grËki znaËi ”ovca”, a to ime nosi ribnjak uz koji je Marija roena (Iv 5,2).

Arheoloπka iskapanja potvrdila su navedenu predaju. Bazilika je sagraena na tom mjestu u prvoj polovici 5. stoljeÊa. Ali i stotinjak godina prije postojala je tu bogomolja, podignuta na πpilji koja se i danas Ëasti kao mjesto Marijina roenja. Zato se najvjerojatnije moæe dræati kako se Majka Gos-podinova rodila u Jeruzalemu.

udesno ro enjeIznenauje Ëinjenica da Evanelje uopÊe ne

spominje Marijine roditelje. Ni imena im ne dono-se! No, o njima govore poboæni puËki zapisi, kao npr. Protoevanelje Jakovljevo (2. st.). Ti spisi do-nose nam mnoπtvo opisa i poboænih priËa meu kojima ima sigurno i sasvim istinitih. Pogledajmo πto govore o Marijinu roenju!

Joakim i Ana poboæni su Æidovi. VeÊ su u po-odmaklim godinama, a nemaju djece. Za dobra i vjerna Æidova bila je to prava sramota. Jednom je Joakim prikazivao ærtvu u Hramu. Bilo mu je ve-oma neugodno kad je vidio da i sveÊenik odbija njegov dar upravo zbog neplodnosti njegova bra-ka. Zato je bio potiπten. I mjesto da se vrati kuÊi sa svojim stadom, odlazi u judejska brda. ”PovlaËi se u pustinju, u njoj razapinje svoj πator i posti Ëe-trdeset dana i Ëetrdeset noÊi” i moli dok mu se Gospodin ne smiluje. O tome nitko niπta nije znao, ali je Ana osjeÊala veliku bol zbog Joakimova ne-stanka. Uz to πto je bila neplodnica, smatrala je da je postala joπ i udovicom. I svi mjeπtani dræali su da je Joakim umro.

Jednoga lijepog dana Joakimu se pokazuje aneo i zove ga neka se vrati kuÊi. Kao razlog navodi mu Boæju volju prema kojoj Êe Ana postati majka. I Joakim se zaputi u Jeruzalem. Aneo se tada ukaæe i Ani. Pozva je da ode u susret muæu koji dolazi. Na taj glas Ana trËi, grli i ljubi Joaki-ma. Od toga poljupca Marija je Ëudesno zaËeta. (Tu Ëinjenicu mnogi istiËu i s obzirom na vjersku istinu o Marijinu bezgreπnom zaËeÊu.) Devet mje-seci kasnije rodila se lijepa djevojËica kojoj roditelji dadoπe ime Marija.

Joakimovo vienje predaja stavlja na mjesto danaπnjeg samostana sv. Jurja Ciparskog u pro-

PROMINA 27

dolini Wadi al-Qelt u Judejskoj pustinji nedaleko od Jerihona. K njemu se skreÊe iduÊi od Jerihona prema Jeruzalemu desno. Nakon kraÊe voænje po skretanju, s lijeva se na breæuljku pojavi metalni kriæ, od kojega puca divan pogled na pustinjsku vododerinu Al-Qelt. Posred sjeverne okomito od-sjeËene litice, niz je kamenih graevina priljublje-nih uz brdsku gromadu. To je grËki pravoslavni samostan sv. Jurja Ciparskoga, zvan Koziba. Na spomen Joakimova 40-dnevnog povlaËenja na molitvu za porod, g. 480. na tom mjestu podignuti su samostan i crkva posveÊena bl. Djevici Mariji.

Za perzijanskog naleta g. 614. tu su pobijeni brojni redovnici, a samostan se poËinje gasti. Ob-navljaju ga u 12. st., ali ponovno propada i opu-stje sve dok ga grËki pravoslavni monasi g. 1878. ne podiæu iz ruπevina. Napokon je tu od g. 1901. stalna grËka pravoslavna redovniËka zajednica.

Crkva sv. AneStari Jeruzalem i danas je okruæen zidina-

ma. Uglavnom su one iz 16. i 17. st., a dijelom su na zidinama iz Isusova doba. Danaπnje je zidove izmeu g. 1538. i 1543. na ostacima starih dao podiÊi sultan Sulejman VeliËanstveni (†1566.), a krase ih sedmera velika vrata. Osma, prema Isto-ku, Zlatna vrata, za koja predaja iz 9. st. tvrdi da je Isus kroz njih uπao u Hram, dao je zazidati sultan S. VeliËanstveni, da ne bi na njih uπao Mesija, a s njime i Æidovi, ”da kroz njih ne bi smio nitko proÊi do Kristova ponovnog dolaska” (usp. Ez 44, 1-

3). Krist Êe tuda prvi proÊi za Sudnji dan, koji se ima odræati u Joπafatskoj dolini (usp. Jl 4, 1-2). GovoreÊi o sudu Gospodnjemu, prorok Joel sim-boliËki ga smjeπta u Dolinu Joπafat (Jl 4, 2. 12; usp. 4, 14). Vjerojatno ga doËarava po uzoru na mjesto gdje je judejski kralj Joπafat pobijedio okol-na plemena koja su dugo vremena ugnjetavala Judejce. No, samo kraljevo ime Jo-πafat (= Jahve sudi) po sebi ukljuËuje aluziju na Boæji sud, pa je i to ime, moæda, samo simboliËno. Zato Êe kasnija æidovska i krπÊanska predaja, o kojoj pisana svje-doËanstva imamo tek iz 4. st., povezati Joelovu Dolinu Joπafat i Zaharijino vienje (Zah 14) te tako poistovjetiti dolinu suda Boæjega s Kidronskom (Cedronskom) dolinom podno Maslinskog brda, ispod Zlatnih vrata. Otada njezini zapadni i juæni obronci postaju poæeljno mjesto ukopa za vjerne Æidove, koji na tom mjestu æele ”Ëekati” konaËni spasiteljski Boæji zahvat u ljudskoj povijesti. Uz to, predaja iz 4. st. stavlja na Zlatna vrata sjeÊanje na prosjaka kojega je Petar ozdravio (Dj 3), ona iz 6. st. na njima oznaËuje susret Ane i Joakima, pre-daja iz 7. st. stavlja na njih sveËani ulazak Isusov u Jeruzalem na Cvjetnicu, a predaja iz 8. st. ulazak cara Heraklija g. 629. s ostatkom Isusova kriæa koji je preoteo Perzijancima.

UlazeÊi od Maslinskog brda u Stari grad, ni stotinjak metara desno od Zlatnih vrata, dolazi se do Vrata sv. Stjepana. To su ona vrata u blizini kojih je, prema predaji, kamenovan jedan od prvih Isusovih ”posluæitelja”, akon Stjepan (Dj 6 i 7), pa

28 PROMINA

im zato dadoπe, uz ostala, i njegovo ime. Zovu ih joπ IstoËnim ili Marijinim vratima (jer se kroz njih iπlo Marijinu grobu), a muslimani i Lavljim vratima, jer su na njima uklesani lavovi. »im se ue kroz njih u grad, odmah uz ulicu s desne strane diæe se oveÊe zdanje. To je samostan Bijelih otaca. A kad se kroz samostansko predvorje proe prema sjeveru, otvara se pred oËima prostrano dvoriπte. Odmah desno u dvoriπtu ispred samostanskih vrata, goto-vo bode u oËi ogromna graevina. Na prvi mah re-kao bi Ëovjek da se radi o kakvoj tvravi. Istina, sve zgrade u Jeruzalemu sazidane su od kamena. No, sve su nekako bliæe Ëovjeku, manje, normalnije... Ali ta!? Rekao bi da ju je gradila neka viπa sila. To je crkva sv. Ane koju u ono doba sagradi kiæarska vjera i zanos. To je ujedno i danas najsaËuvaniji i najkarakteristiËniji spomenik kriæarskoga sakral-nog graditeljstva u Isusovoj domovini. Da se oËu-vala do danas, najviπe treba zahvaliti πto je gotovo 7 stoljeÊa bila u rukama muslimana.

Oπtri svod velikih vrata, svodovi i πiljasti luko-vi ostavljaju na hodoËasnika dojam jednostavne ljepote. Unutra djeluje tajanstveno i smireno. Li-jepi kameni zidovi i iznutra ostavljaju veliËanstven dojam, bez obzira πto nema nikakvih posebnih uresa. Crkva je duga 34, a 19,50 m πiroka. Tro-brodna je, a svaka laa zavrπava apsidom. Iznad glavnog oltara u srednjoj lai diæe se krasna 18 m visoka kupola. Po sredini juæne lae, s desne strane kad se ue u crkvu, silazi se u kriptu gdje se Ëasti spomen Marijina roenja. To je zapravo mala podzemna kapela. U nju se silazi niz kamene stube, koje su za viπestoljetne muslimanske oku-pacije bile zazidane. U kripti u oËi upada krasan kameni oltariÊ s malim svetohraniπtem u poleini i nedaleko od njega ikona Roenja Marijina novijeg nadnevka. DoËarava sve to hodoËasnicima prizor koji se tu davno zbio i oznaËava mjesto gdje se Ëuo prvi krik i gdje je ugledala prvi put svjetlo dana Marija, majka Spasiteljeva.

CjelovitoπÊu svoje osobe, Marija je æiva poru-ka Boæja ljudima. Kao suvremenica svih naraπtaja, svojom raspoloæivoπÊu volji Boæjoj vrijeme svo-ga æivota povjerila je u ruke Boæje i tako ujedinila ljudsko i boæansko vrijeme. Stoga svojom trajnom nazoËnoπÊu nadilazi povijest i uvijek je u njoj na-zoËna zajedno s nama. Tako je njezino roenje neπto izvanredno za ËovjeËanstvo. Ona je svemu svijetu bila nada i zora spasenja koja nam je rodila Sunce pravde. Zora je odvajkada simbol za odnos izmeu Krista, istinskog Sunca pravde (usp. Mt 3, 20) i spasitelja sviju, i Nazaretske Djevice koja je, buduÊi da mu je prethodila, pravo pozdravljena

kao zora spasenja. Ili, kako reËe sv. Franjo Asiπki, ona je veliËanstvo Boæje uËinila ljudima Bratom. Otac od vijeka raa Sina, a u vremenu OËev Sin postaje Ëovjekom. Na Ëudesan je naËin roen od æene (Gal 4,4). Onaj koji odvijeka ima Oca bez Majke, htio je u vremenu imati Majku bez oca.

Prvu crkvu sv. Ane na tom mjestu sagradila je carica Eudoksija (438.-460.). Nju je posjetio oko g. 530. hodoËasnik Teodozije i g. 570. hodoËasnik iz Piacenze, koji je spominje u svom putopisu. Bazili-ku iz 5. st. sruπili su g. 614. Perzijanci. Ponovno je sagraena izmeu 8. i 9. st., a malo kasnije dobila je i ime sv. Ane. Nakon πto dolaze u Jeruzalem, kriæari je nalaze u ruπevinama. Zato je g. 1150. grade na danaπnjem mjestu i u njezinoj blizini veliki samostan, u kojemu su æivjele benediktinke. Cr-kvu i samostan dræali su francuski vladari nekom vrstom svoje zaduæbine. Zato su ih posebno ob-darivali i doprinosili za njihovo uzdræavanje. U taj samostan povlaËili su se i æenski Ëlanovi iz obitelji francuskih velikaπa. Tako je u njemu æivjela i Alda, æena jeruzalemskog kralja Balduina I. (†1118.), utemeljitelja kriæarske Jeruzalemske Kraljevine 1100. godine. Njezinim stopama poπla je i kÊerka Balduina II. Judita i sestra Melisende.

Sultan Saladin (†1193.), koji pobjeuje kriæare i g. 1187. osvaja Jeruzalem, g. 1192. pretvara crkvu u muslimanski zavod, πkolu Kurana. Tek po zavrπetku Krimskog rata (1853.-1856.) g. 1856. sultan Abdul Medæid (†1861.) predao ju je francuskim vlastima u znak zahvalnosti za njihovu pomoÊ u ratu.

Za vrijeme turske vladavine franjevci Svete ze-mlje nastojali su svim silama pronaÊi naËin kako bi i dalje mogli bar svako nekoliko vremena dolaziti u kriptu crkve sv. Ane i moliti sa svojim hodoËasnici-ma. Iako nisu mogli bez poteπkoÊa u nju ulaziti kroz vrata, otkrili su moguÊnost s hodoËasnicima ulaziti niz konop kroz prozorËiÊ koji se i danas moæe vi-djeti sa stuba kojima se silazi u kriptu. No, upornost svetozemaljskih franjevaca nije ni poslije posustala, a nerijetko su morali podmiÊivati i Ëuvare. U 15. st. dobili su od muslimana i ispravu prema kojoj im je dopuπteno u kripti na oltaru Roenja bl. Djevi-ce Marije slaviti misu 8. rujna na blagdan Roenja Marijina i 8. prosinca na svetkovinu Bezgreπnog ZaËeÊa. No, ni to nije nikad iπlo bez poteπkoÊa.

Kad su je Turci vratili Francuzima, crkva je va-pila za obnovom. Temeljitiji obnoviteljski pothvat na njoj trajao je od g. 1863. sve do g. 1878., a poduzet je prema nacrtu graditelja M. Maussa. Reskriptom 26. kolovoza 1880. papa Leon XIII. uzdiæe je kao jedno od slavnijih svetiπta u Jeru-zalemu koja podsjeÊaju na Gospu. Nakon πto je

PROMINA 29

obnovom zadobila izvornu ljepotu, trobrodna ba-zilika predana je kardinalu Lavigeriju i njegovim Afi Ëkim misionarima, redovnicima Bijelim ocima. Njima je u zadnje vrijeme bila povjerena i briga kraj tog svetiπta odgajati grkokatoliËke sveÊeniËke pri-pravnike. U svom samostanu posjeduju pozorno-sti vrijedan biblijski muzej.

U prigodi marijanske, 1954. godine, Bijeli oci opet su obnavljali crkvu. Htjeli su je dovesti u prvo-bitno stanje. Oltar pod kupolom, koji je bio masi-van, zamijenili su mramornim i ukrasili ga reljefi ma koji predstavljaju dogaaje iz Gospina æivota. Dje-lo je to Filipa Kaeppelina. BuduÊi da u crkvi ne po-stoje nikakvi ukrasi, zna se u njoj osjetiti hladnoÊa i tuga. To je kod obnove zahtijevao prvobitan stil graevine koju je podigla Ëvrsta kriæarska vjera, upravo kao tvravu vjere i ljubavi prema onoj koju i Svjetiljkom moæemo zvati jer na njezinu vrhu svijetli Krist koji je svjetlo svijeta.

Za ©estodnevnoga izraelsko-arapskoga rata u lipnju g. 1967. crkva je dosta oπteÊena, poseb-no kupola. Pomnjivo je nakon toga obnovljena i otvorena 14. srpnja 1971.

U prostranu ograenu dijelu samostanskog dvoriπta na Cvjetnicu pod mrak blagoslovom s Presvetim za posebno za tu zgodu ureπenim ol-tarom zavrπava sveËana procesija koja poe iz Betfage niz Maslinsko brdo nakon blagoslova granËica u 13 sati.

Ribnjak BethesdaKraj crkve sv. Ane ruπevine su i iskopine. U

Isusovo doba bio je na tom mjestu vodospremnik. Evaneoski tekst govori o njemu kao o ribnjaku kraj OvËjih vrata, odnosno kraj OvËje trænice ”koji se hebrejski zove Bethesda” (Iv 5, 1-18). Vulgata ga naziva Probatika (grËki: probatikon = ovca). Ne-daleko od ondaπnjih gradskih zidina, naime, sku-pljane su ovce za hramske ærtve. Radi se zapravo o dvostruku, veoma prostranu vodospremniku (120 x 60 m) iz Isusova doba, iskopanu 12 m u litici. Napravljen je u 2. st. prije Isusova roenja sjeverno od hramskog prostora. U nj se prikupljala kiπnica. Podzemnim kanalom tekla je u hramsko dvoriπte, gdje se upotrebljavala za potrebe bogoπtovlja (Iz 7,3; 2 Kr 18, 17). PuËanstvo je vjerovalo kako ta voda ima ljekovitu moÊ. Zbog toga je na vodospre-mniku uvijek bilo dosta bolesnika. Vjerovali su da aneo svako jutro u njemu uzgiba vodu i, tko prvi u nju sie, da ozdravi. Jednom zgodom tu se naπao i Isus. ”Tu bijaπe neki Ëovjek koji je bolestan leæao trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leæi i kada doznade da je veÊ dugo vremena u tom stanju, reËe mu: ‘Æeliπ li ozdraviti?’ ‘Gospodine - odgovori mu bolesnik - nemam nikoga da me spu-sti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok ja doem, drugi sie prije mene.’ ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!’ reËe mu Isus. Odmah ozdravi taj Ëovjek, uze svoju postelju i poËe hodati” (Iv 5, 5-9).

Bio je to jedan od presudnih Ëina u Isusovu æivotu. On je oznaËio i odluËan preokret. Dogodilo se to, naime, u subotu, dan veselja, tjednog od-mora i opuπtenosti kad Æidovima nije dopuπteno raditi teæaËke poslove, prodavati, kupovati... Isus je bio pozvan na odgovornost, ali se on predstavio kao Sin Boæji pa su otada gledali kako ga ubiti.

Vodospremnik Bethesda spominje g. 333. u svom putopisu hodoËasnik iz Bordeauxa. KrπÊani su nastavili Ëastiti i to mjesto gdje je Isus nekoÊ sta-jao. Na njegovim ruπevinama veÊ su u 5. st. sagra-dili trobrodnu crkvu (45 x 18 m) posveÊenu Uzeto-me kojega je Isus ozdravio. Perzijanci su je g. 614. oπtetili, muslimani su je g. 1009. sruπili, a kriæari su u 11. st. na tom mjestu sagradili manju crkvu na spo-men ozdravljenja uzetoga. To su podruËje g. 1871. iskapali arheolozi i pronaπli temelje starog vodo-spremnika s peterim trijemovima. »etiri su sasvim vidljiva, a peti je uzidan u zid koji dijeli vodospremnik na dva dijela. Za istraæivanja g. 1957. pronaeni su na tom mjestu i temelji bizantske crkve iz 5. st., a otkrivena je i kriæarska crkva iz 11. stoljeÊa.

Nastavlja seFra Petar Lubina

30 PROMINA

Groblje svetog Martina smjestilo se, gotovo bi se moglo reći, u sredinu Mratovačkog polja. Neznatno

se izdiglo iznad cijele ravnice, pa se doimlje poput milovidne osmatračnice na sve četiri strane.

Starost mu je dugovječna, vezuju ga s kraljicom Teutom, njezinim ratnicima, poginulim vojnicima.

Još i danas je u njemu sačuvana starohrvatska crkvica s istaknutim kamenim zvonikom na preslicu, koju arheolozi smještaju najkasnije u XII. stoljeće.

Obuhvaća obilat prostor kružničkog izgleda. Sve donedavno bilo je puno starih vjekovnih bri-

jesta i hrastova, obraslih bršljanom. Grobovi nikada nisu imali reda. Trave i sitnijeg grmlja bilo je dosta. Neobičnost i starinu groblja potvrdili su i nedav-no pronađeni ostaci naselja iz neolitskog vremena, upravo pokraj izlaznih vrata u zapadnom uglu.

Osim nedjeljama okupe se okolni katolici dva puta u godini na crkveno slavlje: na svetog Martina, a posebno na svetu Anu, pri kraju srpnja.

Uz groblje prolazi cesta. Šum brojnih stabala i čevrljanje nebrojenih ptica stvara i ugodno i neugod-no raspoloženje, ovisno o vremenu prolaska, danom ili noću, po kišnom ili vjetrovitom vremenu. I razumljivo još više, je li tko srčaniji ili strašljiviji, manje podložan ili više usplahiren izmišljenim pričama o takozvanim plašilima, neobičnim, navodno strahovitim pojavama.

Ispod samog groblja s jugozapadne strane pro-stiru se Zagarića njive, vrlo plodne, posebno pše-nicom i kukuruzom. Izvanjskim dijelom bile su na patarluku, cesta ih dosta obrubljuje i izlaže lakom pristupu konja, goveda, magaradi i ovaca. Ograda od svježe drače, pa bila i gušća, brzo popusti, a nije ju teško ni preskočiti.

Zagarići su svoje njive i plodove brižno čuvali u ljetnim tjednima. Običavali su svoje odraslije dječa-ke, po dvojicu, navečer poslati, iza večere, da odu na njive, zavuku se među žito i tako do zore pomalo drijemajući pripaze i u potrebi obrane svoje.

Tako je potkraj prošlog stoljeća, jedne godi-ne pred blagdan svete Ane, došao red na Pilipa i Matu. U godinama nije među njima bila veća razlika,

a u svemu drugom nisu imali sličnosti, osim što su izdanci koljena Zagarića. Taj im je plemenski nadi-mak došao po pradjedu davnom Zakariji i pridodan pravom izvornom prezimenu. Po tom nadimku se odmah znalo u cijeloj užoj krajini o kojim se seljani-ma govori.

Bio je petak, kad su se Pilip i Mate u mrak upu-tili prema groblju svetoga Martina.

Malko su ga ipak zaobišli i zagazili njivom. Noć je bila oblačna i sve je mirisalo na kišu. Osvježenje u to doba godine prava je blagodat u Dalmatinskoj zagori. Ali ako kiša omete svečanost svete Ane, pro-cesiju kroz polje s lijepim kipom svetice, zvanice (goste) okolišnih sela, domaći mezetluk pečene janje-tine s ražnja u jednostavno upriličenim krčmicama u hladovini oko groblja, popodnevno kolo do kasnog sutona, to bi svima ispunilo srce nekom,prazninom i nelagodnošću.

Pilip i Mate uvukli su se dublje u kukuruze, ponijeli sa sobom svoje kabančiće (zimske suknene kapute s kukuljicom) i da se mogu na njih opružiti, prodrijemati, a ako škropne kiša i zaštititi. I dok su tako malo posjedili, poče sa zapada u daljini sijevati, oglasi se i po koji grom daleko u pravcu Velebita, a krupne kaplje počeše prorijetko propadati.

Vide dječaci da neće biti šale, barem će se malo orositi. Do kuće je daleko oko dva kilometra. U obližnjim komšilucima imaju poznatih, ali tko će sada buditi umornu čeljad, kad su upravo svi tvrdo pozaspali.

Jedini izlaz pružala je stara trošna mrtvačnica, koja je bila upravo sučelice njihovoj najduljoj njivi, samo ih je dijelila uska cesta. Sva je sreća da je mrtvačnica imala omanji prozorčić do ceste, pa nisu morali proći kroz groblje. To je podosta rasteretilo, ohrabrilo.

Uskočiše hitro kroz prozorčić i skutriše se oko njega da promatraju hoće li kiša biti rodna ili će to samo biti prolazni ljetni lagani pljusak. Dok su oni tako razmišljali, osjete da se nešto miče u mrtvačni-ci. Skameniše se, srce se spusti u petu, mladi mozak zastade. Sva sreća da su dvojica, a ne samo jedan.

OD ZORE DO SUMRAKAVRAGOLIJA PILIPA I MATE

Zahvaljujući uredniku promina.blog.hr Sanimiru Sariću koji je pronašao dvije knjige koje susvojim pričama vezane uz život u Promini, a jedna od njih je »Od zore do sumraka«, autora fra Mirka Validžića Ćelkanovića, tiskana 1990. godine, donosimo i u našem župnom listu tu priču.

PROMINA 31

I dok su oni tonuli u bezdan nestajanja, opali grom u neposrednoj blizini. Da li u koji brijest u groblju ili malo dalje, to nisu mogli procijeniti, ali bljesak je bio dragocjen. Osvijetlio im je mrtvačnicu ko u po bijela dana i oni jasno vide.

Uskočiše hitro kroz prozorčić i skutriše se oko njega da promatraju hoće li kiša biti rodna ili će to samo biti prolazni ljetni lagani pljusak. Dok su oni tako razmišljali, osjete da se nešto miče u mrtvačni-ci. Skameniše se, srce se spusti u petu, mladi mozak zastade. Sva sreća da su dvojica, a ne samo jedan. I dok su oni tonuli u bezdan nestajanja, opali grom u neposrednoj blizini. Da li u koji brijest u groblju ili malo dalje, to nisu mogli procijeniti, ali bljesak je bio dragocjen. Osvijetlio im je mrtvačnicu ko u po bijela dana i oni jasno vide jarčića, koji se skutrio i podrh-tava. Sjetiše se da je to sigurno dotjerao sakristan (zvonar, remeta) i ostavio za sutrašnji blagdan. Bio je davni običaj da župnik na svetu Anu (kao i na sve ostale župske blagdane) počasti fabricijere (crkvene starješine) i ostale pomagače pečenom janjetinom i žeženom žutinom. Ta ih dosjetnica blaženo smiri, ježurci okopniše iz mladih žunta (žila), ali jezik još osta neodvezan. Šutjeli su neko vrijeme u mraku i

noći i pribojavali se neizvjesnosti. Kišica je proletjela i nestala, trag joj je bio tanak. Rastupiše se oblaci, pomoliše zvijezde, a mjesec se upravo nakrivio tone-ći u bezdan iza Krke.

Dok su Pilip i Mate držali se prozorčića, zurili u noć niz kukuruze, a jarčić od vremena do vreme-na u drijemežu veknuo, začu se oko obližnjih kuća žagor, razgovor, ne baš bučno podbadanje, slično kad goniči potiču stoku da brže hodi.

- Čuješ li, Mate, glasove ispod Mlinarovih kuća? - oglasi se Pilip.

- Čujem, čujem.- Šta ti misliš, šta bi to moglo biti?- Znaš šta je. To ti je ka amen Rupljani. Sutra je

subota, gone na magaradima rano grožđe i smokve na pazar u Knin.

Rupljani su, moglo bi se gotovo reći, daljnji susjedi Prominjana. Veze su s njima već davnašnje, i ženidba-ma i doseljavanjima. Njihovo selo Rupe, na zapad od otočića Visovca, u prisoju, miluje primorska blagodat. Od Roškog slapa, kroz Grede, pokraj Kamička, ispod starog Rogova teče mirno Krka i osvježuje polje, masli-nike, borovinu. Grožđe i smokve urode ranije negoli u

32 PROMINA

kninskoj i drniškoj krajini, koje velebitska i dinarska bura ne pošteđuje. Oni opravdano koriste svoje rane plodove i redovito su subotom posjećivali Knin na pazarni dan. Nije to njima blizu, najmanje je tridesetak kilometara. Magareća noseća snaga nije hitra. Treba se u petak na vrijeme uputiti da se u Knin stigne u subotu rano ujutro. Stara je istina: tko ranije stigne - brže proda.

Obično bi družina nailazila oko pola noći pokraj groblja svetoga Martina. Tu je po prilici polovina puta. Pilip i Mate su ih toliko puta dočekali uz cestu. I upitali koju smokvicu i čevuljak grožđa. Dječaci su bili željni ranih plodova, jer je u njihovim vinogradi-ma još bilo sve zeleno. Ali Rupljani nisu bili darežljivi prema njima.

I te promjenjive večeri naiđoše Rupljani kao i obično u gluho doba noći. Bilo je podosta tovara. Malo ih je kiša oškropila, a grožđe i smokve od pra-šine oprala. Išli su osrednjim hodom. Prolaz kraj gro-blje, svetog Martina uvijek je bio opažan i u tišini. Čuli su oni priče i pričanja. Nisu čvrsto vjerovali, ali ipak...

Dok su oni nailazili cestom prema groblju, Pilip i Mate iskovaše vragoliju. Zgrabiše jarčića i donesoše na prozorčić mrtvačnice. Drže ga čvrsto da ne iskoči.

Kad su Rupljani bili nadomak groblja dvadese-tak lakata, čuje se potihi razgovor:

- Eto, tolike godine prolazimo kraj ovog šumovi-tog i mrmoritog groblja, o kojem se priča da se u nje-muplašila ukazuju, a mi nikada ne doživjesmo ništa prolazeći već tolika ljeta u pola noći.

Dok su oni bili u riječi i sve se više primicali gro-blju, Pilip i Mate ugrizoše zubima jarčića za oba uha, on se od bola raskrivi, raskmeči tolikom žestinom kao da ga kolju. I tada među Rupljanima nastade takav metež, zapomaganje, bježanje da je nemogu-će sve to u smršenom odvijanju pratiti.

Kad se prolomila kmeka jarčića iz neposredne blizine, oni su tako silovito i preplašeno poletjeli s magaradima u visoke i otporne kukuruze da su se u trenutku spleli. Strah, mrak, nepoznato kretanje, iza kukuruza vinogradi, sve je to toliko zaplelo i životinje i ljude da nitko nije više znao ni što radi ni kamo bježi. Pucaju samari, padaju kasete (drvene visoke kutije) grožđa i smokava, okrzne se nekome nos o grane vinove loze, pucaju košulje, gube opanci, strka, zbrka ne sustaje, nitko ne zna ni gdje je ni kamo bježi.

Pilip i Mate sledili se od neviđena prizora, koji nisu mogli predvidjeti u svojoj dječačkoj glavi, iako ne mogu dogledati zbog mraka što se sve zbilo, skutrili su se ispod prozorčića, pustili jarčića na miru, zašutje-li i od straha se oznojili. Oni smišljali vragoliju, a ispalo

zlo i po. Što sada? Kuda, kamo? A ako Rupljani otkriju tko je sve to skuhao i uhvate ih? Kući ne smiju, dok ne osvane. I što reći svojima? Nikako nisu uspijevali prati-ti tijek svih tih pitanja i posljedica i naivne krivnje.

Rupljani su se obezumljeno razbježal i Mratovač-kim poljem i ne znajući dokle su stigli i što bi svaki od njih trebao učiniti. Tek kad se poče-lo rasvićati, počeli su pomalo dolaziti k sebi, prona-laziti jedan drugoga, tražiti svoje magarce po vino-gradima i žitištima i približavati se samom početku prepada. Dok još ljudi iz obližnjih zaselaka nisu izmilili iz svojih kuća, počeli su skupljati potrgane samare, isprevrtane kasete i spašavati što se može. Kad su se svi iskupili, životinje pobrojili, nezgnječe-no grožđe i smokve koliko toliko pokupili, prekrstili su se, pomolili kratkim uzdahom svetoj Ani i sve-tom Martinu da im se gore zlo ne dogodi i krenuli otužno stranputičnim puteljcima svojim kućama uz čvrsto obećanje samima sebi da više nikada ne prođu uz groblje svetoga Martina noću, po mraku. I tako je bilo dugo godina. Ali kao što svaka rana zaraste i najgorča uspomena pomalo s vremenom izblijedi, tako je ova nezgoda nakon stanovitog vre-mena zaboravljena.

Pilip i Mate ostali su dugo ščućureni ispod pro-zorčića mrtvačnice. Najednom je Mate prekinuo šut-nju i rekao Pilipu:

- Idemo kući.- A što ćemo reći našima?- Pa samo ono što se zbilo: Kad su Rupljani

nailazili, začuo se veket jarčića iz mrtvačnice. Oni su pobjegli preko polja, a mi klisnuli u suprotnom prav-cu, preko Nečvena kući.

Razdanilo se, pripeklo sunce na blagdan svete Ane, svijeta kao u pčelinjaku. Svatko pogledao na uzglavak Zagarića njiva, polomljeni kukuruzi, slo-mljen po koji panj vinove loze, tu i tamo leži po koja zgnječena smokva ili grozdić grožđa, čudi se i odmi-če u crkvu. Zagarići pažljivije promatraju noćašnju nerazjašnjenu nezgodu i sliježu ramenima. Nitko ne zna kako se sve to zbilo. Malo rašire ruke i reknu: “Fala Bogu da nije bilo i gore”.

Pilip i Mate drže se malo po strani, ne govore ništa, ali u duši im zori odluka da nikada više neće igra-ti se opasnih i nepromišljenih vragolija. Bilo im je žao Rupljana, njihovih magaraca i štete koju su pretrpjeli.

Vrijeme je pomalo sve prekrilo zaboravom dok Pilip i Mate ne otkriše svoj mladenački neslani i skupi nestašluk.

Fra Mirko Validžić

PROMINA 33

Pastoralni pohod oca biskupaAnte Ivasa Promini

Volimo obljetnice, a i posjete. Lijepo je kad nam dođu gosti, a posebno je lijepo i osta-

je za pamćenje, za povijest: posjeti i proslave godišnjica kraja, domovine, crkve, obiteljski

jubileji… Da nije tih malih obljetnica, gdje bi bila ona velika povijest naroda, Domovine,

Crkve? Stoga jedan tihi, radni posjet o. biskupa Ante Ivasa čini nas izuzetno radosnima, a

njegov nastup, blagost, zanimanje za život vjernika ostavljaju značajan utisak u nama. Ovaj

tekst neka bar malo ostavi traga, uz fotografije, za neko drugo vrijeme o našim životima, i

aktivnostima.

Tih dana puhala je jaka bura, na Promini izuzetno snažna. Ne smeta to biskupa Antu,

nego hita u crkvu sv. Mihovila, Prominskog zaštitnika, gdje ga dočekuje župnik fra Šime

Nimac i dekan Tomislav Brekalo. U crkvi školska djeca već su zauzela svoja mjesta.

Da ponekad slika govori više od riječi, slikovnim prikazom donosimo vam pastoralni po-

hod oca biskupa Ante Ivasa Promini. Nakon pohoda biskup je bio ugodno iznenađen životom

u Promini, kako vjerskim tako i ekonomskim. Nije život u Promini tako loš kakvog su ga pri-

kazivali mnogi Prominci. Otac biskup Ante Ivas dobivao je razne informacije od pojedinaca iz

Promine kako je život vjerski u Promini loš, kako se u Promini masovno umire od raka... Ovaj

pastoralni pohod uvjerio ga je da su sve te informacije bile zbog nekih drugih razloga.

ŠETNJA S BISKUPOM ANTOM IVASOM PO PROMINI

Biskup mons. Ante Ivas, posjet je započeo u župnoj crkvi sv Mihovila s djeco osnovne škole Oklaj

34 PROMINA

Župnik fra Šime Nimac pozdravio je o. biskupa A nakon fra Šime, djeci se obratio biskup

Nakon Mise, biskup je posjetio Općinu Promina Zatim je slijedio posjet osnovnoj školi

PROMINA 35

Svečano otvaranje bogato opremljene školske knjižnice, razgovor biskupa s djecom

Posjet gospodarstvenicima Promine započeo je u vinariji obitelji Duvančić

Zatim je slijedio posjet farmi kravaobitelji Tošić u Razvođu

Posjet Metalsintu i jedna milenijska fotografija sintalovacasa biskupom i njegovom pratnjom

36 PROMINA

Pohod se nastavio posjetom hidroelektrani Miljacka

Ručak kod obitelji Budanko Stanka

Ugodni razgovor s članovima u kapelici sv. Roka Prominci iz Zavičajnog kluba iz Zagreba razmijenili su nekoliko riječi s biskupom

Doći u Prominu a ne pozdraviti Gospu Čatrnjsku ni od biskupa nebi bilo u redu

Članovi Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća dočekali su biskupa

Snimak za uspomenu na trgu u Čitluku

38 PROMINA

Otac biskup Ante Ivas s molitvom u mislima na Prominu i Promince prije početka večernje Mise

Tihomir Budanko, ulazna molitva Marija Rapo, ulazna molitva

PROMINA 39

Mate Zelić, ulazna molitvaU ime raseljenih Prominaca pozdrav biskupu

Ivice Bračića

Uz fra Šimu i biskupa Antu Ivasa Misu su uzveličali gvardijan fra Petar Klarić, bikupov tajnikdon Oleg Petrović i dekan fra Tomislav Brekalo

40 PROMINA

PRINOS DAROVA MLADIH PROMINE

Marino Jakovljević - paljenje svijeće

U ime župe naš akademski kipar Vlade Radas, uručio je biskupu prikladan poklon

PROMINA 41

Na kraju, jedna fotografija za uspomenu na pastirski posjet oca biskupa Ante Ivasa Promini

Sv. Roko zaštitnik je Čitluka, jednog od

devet Prominskih sela, gdje je i ove go-

dine u organizaciji župe Promina i mje-

štana Čitluka upriličen bogat duhovni i

kulturno-zabavni program.

Svečano misno slavlje s procesijom

predvodio je fra Ivan Lukač uz konce-

lebraciju prominskog župnika fra Šime

Nimca. Nekoliko stotina vjernika sudje-

lovalo je u procesiji kroz samo mjesto

noseći kip svoga zaštitnika sv. Roka, a

potom su sudjelovali na svečanosti otva-

ranja i blagoslova novoizgrađene lovač-

ke kuće.

Na inicijativu 15-tak lovaca iz Čitluka

u šumi, na raskrižju putova prema selima

Čitluk, Mratovo, Puljani i Nečven izgra-

đena je kamena kuća u tradicijskom stilu

gradnje. Sve od projekta, drvenarije do

završnih radova izveli su sami lovci s vla-

stitm sredstvima.

SV. ROKO - 16. kolovoza 2009.

Fra Šime Nimac je blagoslovio kuću

i sve nazočene, a glavnom inicijatoru

gradnje Tihomiru Budanku uručio i pri-

godnu monografiju sv. Eustahija, zaštit-

nika lovaca, lovočuvara i šumara. U svom

nagovoru župnik je istaknuo kako je

kultura lova bila vrlo važna dimenzija u

povijesti čovjeka za što nalazimo i svje-

dočanstva i u Svetome Pismu te grčkoj

(Artemida) i rimskoj kulturi (Diana).

42 PROMINA

Tihomir se obratio prisutnima s po-

rukom da se nalaze u očuvanom šumskom

području iznimnog krajobraza, da je ova

lovačka kuća namijenjena svima koji vole

i čuvaju prirodu. Nakon toga uslijedilo je

zajedničko druženje u šumi uz tamburaš-

ki sastav iz Podgrađa pokraj Vinkovaca.

U večernjim satima na bunarima u

Čitluku nastavljena je proslava sv. Roka

uz kulturno-zabavni program uz KUD

Promina i goste KUD Podgrađe, splitsku

grupu »Barbarossa« i ribu sa gradela.

PROMINA 43

Lovačka kućaU očuvanom šumskom području

iznimnog krajobraza između sela

Puljane, Nečven, Mratovo i Čitluk, na ra-

skrižju više puteva, smjestila se kamena

kuća koju je izgradila lovačka skupina

iz Čitluka s mnogim Prominjanima, lju-

biteljima prirode koji su svojim radom

i donacijama pomogli gradnju.

Inicijativa je krenula davno iza Do-

movinskog rata ali se zbog obnove ra-

tom uništenih domova realizacija po-

makla do današnjih dana. Napravljena

je relativno brzo od proljeća 2008. do

ljeta 2009. godine. U gradnji su sudje-

lovali i mladi i stari, koliko je tko mo-

gao dao je doprinos.

Kada je pomno odabrana lokacija

za gradnju pročišćeni su svi suhozi-

dom obziđani putevi koji vode prema

objektu, iz četiri pravca: Ljutina (Doči-

ća), Mratova (Ninina koštela), Lande-

kuša (Puljanskog križa) i Donje ljuti

(Zidina). Posebno se brinulo o izboru

materijala da se ne naruši krajobraz,

ugrađivao se domaći kamen bez puno

klesanja s prirodnom patinom, kame-

ne ploče, crijep biber i drvo. Kuća je

do u detalje trodimenzionalno kom-

pjuterski projektirana i izgrađena da

ne narušava vrijednosti i naslijeđe tra-

dicijske arhitekture. Njena namjena je

da posluži svima koji vole i čuvaju pri-

rodu. Osim lovcima služit će kao od-

morište pješacima, izletnicima i mla-

dima za razne društvene aktivnosti.

Napravljena je kvalitetno da osta-

ne za naša pokoljenja kao primjer za-

jedništva, sloge, prijateljstva i ljubavi

između ljudi, njihova odnosa prema

prirodi koju vole i čuvaju od nesavje-

snog uništavanja kao što su to deset-

ljećima činili naši djedovi.

Tihomir Budanko

44 PROMINA

Crkva Gospe Čatrnjske 8. rujna 2009.

godine zasjala je prilikom marijan-

skog blagdana Male Gospe punim

sjajem. Zahvaljujući župniku fra Šimi

Nimcu i raznim donatorima, u obnovu

i opremanje tog sakralnog objekta ulo-

ženo je više od pola milijuna kuna.

Prema riječima fra Šime Nimca,

postavljeni su mramorni pod, nova ra-

svjetna tijela i klupe, a u drugoj fazi cr-

kva je dobila vrata od kovanog željeza,

prezbiterij, svetohranište i sakristiju.

- Sve je to napravljeno sredstvima

donacija, pa je, primjerice, novi oltar fi-

nancirao Brodarski institut iz Zagreba,

a investicija je vrijedna 80 tisuća kuna

- kaže fra Šime.

Župa Promina, inače, i ove je go-

dine u prigodi blagdana Male Gospe

organizirala bogat trodnevni program.

Održano je predstavljanje knjige »Gra-

dovi, utvrde i sakralni spomenici uz

Krku i Čikolu« autora prof. Ante Jurica,

Prominca.

Časne sestre franjevke od Bezgreš-

ne iz Šibenika, pak, predstavile su lik

i djelo službenice Božje, majke Klare

Žižić, koja je također Prominka. Pro-

cesiju i svečanu svetu misu, na kojoj je

blagoslovljen novi oltar, predvodio je

visovački gvardijan fra Žarko Maretić.

Na misi su pjevali Kulturno-umjet-

ničko društvo »Sv. Nikola Tavelić« iz Liša-

na, KUD Promina, kao i njihov podmla-

dak. Na svečanostima nije nedostajalo

riječi hvale za samog župnika fra Šimu,

istaknuto je kako je u protekle tri godi-

ne puno toga u organizaciji župe Pro-

mina učinjeno njegovom zaslugom.

Obnovljena je i crkva sv. Roka s tr-

gom, Gospa Čatrnjska, uspješno se or-

ganizira kulturno-zabavna manifestaci-

ja »Prominsko lito« a prvi put pokrenut

je i župni list.

PROMINA 45

Trodnevna proslava Male GospeSLIKOM KROZ TRODNEVNICU

Mala Gospa 2009.Mala Gospa 2009.

trodnevnica: 5. 6. i 7. rujna (prigoda za ispovijed)5. rujna (subota) 18.00 sati - krunica - svetu misu predvodi fra Marko Duran, župnik Vrlike. - »Lik i djelo majke Klare Žižić - službenice Božje«, časne sestre franjevke od Bezgrešne iz Šibenika.6. rujna (nedjelja) 10.30 sati - krunica - svetu misu predvodi fra Šime Nimac, župnik Promine.7. rujna (ponedjeljak) 18.00 sati - svetu misu predvodi fra Zoran Jonjić, meštar novaka na Visovcu. - predstavljanje knjige Ante Jurica »Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu«.

8. rujna (utorak) MALA GOSPA8. rujna (utorak) MALA GOSPA 10.30 sati - procesiju i svetu misu predvodi i propovijeda fra Žarko Maretić, gvardijan franjevačkog samostana na Visovcu.Sudjeluju: KUD »Sv. Nikola Tavelić« iz Lišana, KUD Promina, dječiji KUD Promina. Vjernici imaju prigodu za svetu ispovijed od 09.00 do 10.30 sati.

* * *13. rujna (nedjelja) 12.30 sati - PROMINSKA MISA, Crkva Gospe Lurdske u Zagrebu. - Misu predvodi i propovijeda don Marko Klarić.

P

R

O

M

I

N

A

GOSPA

ČATRNJSKA

Autor knjige »Gradovi, utvrde i sakralni spomeniciuz Krku i Čikolu« prof. Ante Juric s predstavljačima

i zaslužnim ljudima

Program proslave

Fra Šime u ugodnom druženju s časnim sestrama franjevkama od Bezgrešne iz Šibenika, nasljednicama našeProminke, majke Klare Žižić. Prije predstavljanja kod Gospe Čatrnjske mala okrijepa dobro dođe-

46 PROMINA

Mladi u procesiji na Malu Gospu Članovi KUD-a Promina u procesiji

PROMINA 47

Oj Promino, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje

Gospu Čatrnjsku štuju ipravoslavni vjernici!

Gospu Čatrnjsku štuju svi vjernici, i pravo-slavni i katolički a i ove godine su joj hodoča-stili za blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, poznatiji u narodu kao Mala Gospa.

- Prominci a i pravoslavci iz bliže okolice, našu Gospu štuju odavno, još od prije rata, kada su joj donosili maslinovo ulje i vreće žita vjerujući da tako pomažu plodnost žena koje su imale problema sa začećem. Upravo za-hvaljujući njima za vrijeme Domovinskog rata Gospa Čatrnjska ostala je očuvana kao jedina katolička crkva koja nije za razliku od drugih pet uništena i spaljena.

Pozdrav župnika fra Šime Nimca

Pjevanje Mise na Lišanski način u crkvi Gospe Čatrnjske

48 PROMINA

Pokloni donatorimaIstaknutim pojedincima koji su pomogli uređenje crkve uručeni su prigodni pokloni. Sliku Gospe

Čatrnjske, rad slikara Josipa Čuline iz Promine te knjigu »Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu« uručeni su Brodarskom institutu iz Zagreba, Tomislavu Miletiću iz HE Miljacka, Gradu Kninu, Nikoli Pandži koji živi u Americi, a koji je s 30 tisuća kuna financirao svetohranište, Mili Prgeši koji je 15 tisuća kuna donirao za sakristiju, Mladenu Dujiću i Ivanu Zrili koji su donirali ulazna vrata.

Procesiju, sv. Misu i blagoslov oltara predvodio je visovački gvardijan fra Žarko Maretić

PROMINA 49

U ime Brodarskog instituta iz Zagreba riječ zahvale imao je gosp. Dušan Kalember

U ime grada Knina pozdrave Promincima uputio jedogradonačelnik Tomislav Vrdoljak

Hvala HE Miljacka na čelu s gosp. direktorom Tomislavom Miletićem

50 PROMINA

Biti rođen u Lukaru a ne pomoći uređenjuGospe Čatrnjske nebi valjalo - Mile Prgeša

PROMINA 51

Hvala KUD-u Lišane na prekrasnom pjevanju

Hvala izvođačima radova na postavljanjuoltara, ambona i svetohraništa

Zakucalo i srce Suknovačko kad Gospa Čatrnjska zove,hvala Nikoli Pandži, Mladenu Dujiću i Ivanu Zrili!

Gospe ČatrnjskaEvo nas, majko, u Tvome hramu,gdje Tvoja sveta prilika stoji,došli smo Tebi iskreno reći:svi smo mi, majko, svi smo mi Tvoji!

Vesela srca, radosne dušedižemo k Tebi sinovski glas:o majko draga, Čatrnjska Gospe,čuj molbu našu, usliši nas!

Hrlimo k Tebi zanosno sretni,duša nam pjeva, grudi nam gore.Ti si nas, majko, privukla k sebi,zato se pjesme veselo ore.

Stoljeća duga bila si majkaProminjskog puka, koji Te štuje.Svesrdnu hvalu kličemo Tebinek riječ se naša do neba čuje.

Pred Tobom, dobra Čatrnjska Gospe,Prominjci tvoji skrušeno mole;žele Ti uvijek ostati vjerni,

oni Te, majko, sinovski vole!Hvala visovačkom gvardijanu fra Žarku Maretiću

52 PROMINA

I na kraju u ime svih Prominaca, ma gdje god bili, Ivica Bračić zahvaljuje dragom Bogu što nam je poslao zažupnika fra Šimu Nimca da možemo uživati u plodovima njegova pastoralnog rada

PROMINA 53

Zapivalo i zaigralo i staro i mlado!

Uoči blagdana Rođenja Blažene Djevice Ma-rije, Male Gospe, koju vjernici župe svetog

Mihovila u Promini štuju kao Gospu Čatrnjsku, naše su sestre na poziv župnika fra Šime Nim-ca, u subotu 5. rujna, sudjelovale u pobožnosti-ma prvoga dana trodnevnice. U ovoj prigodi, sestre su predstavile i približile svijetli lik i dje-lo službenice Božje majke Klare Žižić, koja je potekla upravo iz Promine.

Svečano je euharistijsko slavlje uz konce-lebraciju župnika, predvodio fra Marko Duran, prominski župnik iz ratnih vremena. U svojoj je homiliji oslikao Blaženu Djevicu Mariju kao od Boga blagoslovljenu ženu, vjernicu i službenicu. »U njezin nam se je primjer ugledati, pod njezino nam se okrilje uteći«, pozvao je propovjednik.

Nakon svete mise sestre su u obliku proi-cirane prezentacije predstavile lik naše uteme-ljiteljice, koja je u iznimno teškim povijesnim okolnostima sedamnaestog stoljeća, iz Promi-ne stigla u Šibenik i ondje započela Bogu po-svećen život, okupivši oko sebe malu redovnič-ku zajednicu. Potaknute Božjim nadahnućem, majka Klara i njezine sestre živjele su svoje po-slanje osjećajući i brinući se za svoj narod koji je bio pod opsadom, u oskudici i neimaštini, praćen bolestima i epidemijama. Majka je Kla-ra postala svjetiljka koja i danas živo gori; žive-

ći svoje redovničko posvećenje, ostavila je iza sebe zlatnim slovima ispisane uspomene.

Štovanje Majke Božje u Promini, Gospe Čatrnjske vidljiv je trag ostavilo na Majci Kla-ri, koja je tu pobožnost na osobit način utka-la u svoju redovničku zajednicu, o čemu kao snažan znamen svjedoči ikona Bogorodice s djetetom Isusom, sačuvana u našoj Družbi iz njezinoga doba.

Po završetku susreta, kojem su prisustvovali i djeca Kultur-no-umjetničkog društva Promi-na u narodnim nošnjama, se-stre su otpjevale himnu Družbe. Prije rastanka, župnik fra Šime zahvalio je sestrama na ovom znakovitom susretu; učinio je to i u obliku novčanog priloga za potrebe postupka beatifikacije Službenice Božje.

Sestre su na ovaj način želje-le obnoviti i oživjeti njezin duh u njezinom rodnom kraju, koji je po Promincima i danas vezan za majku Klaru, jer tekst Himne naše Družbe, kao i reljef »Maj-ke Klare s Isusom« poklonjen svetom Ocu, potječe upravo od poznatih Prominjana, fra Mirka Validžića i Vlade Radasa.

S. Barbra Čavlina

U Promini pod okriljem Gospe Čatrnjske

PROMINA 55

Prominska žutina u župnoj konobiDeveti i deseti mjesec je vrijeme kad se u Promi-

ni bere grožđe. U to vrijeme dolaze Promin-ci iz Zagreba i ostalih dijelova Hrvatske u svoje vinograde. Tad su ceste u Promini pune trakto-ra i freza punih grožđa i ljudi koji veselo ubiru plodove cjelogodišnjeg mukotrpnog rada. Tad se po selu čuje: moje je imalo ovoliku, moje je imalo onoliku gradaciju. Ovogodišnja berba je bila jedna od najuspješnijih do sada. Prominci su imali do-sta problema s plasmanom svoga grožđa. Možda je i to bila prilika za naše vlastodršce da pomognu ljudima oko plasmana grožđa.

U Promini se svake godine sadi sve više i više vinove loze. Za razliku od prijašnjih vremena, lju-di su se počeli okretati i prema drugim sortama grožđa, a ne samo sadnji debita, koji je u nas tra-dicionalna sorta.

Kao što je svake godine običaj u našoj župi, tako su i ove godine ljudi nosili vreću ili više grož-đa župniku, u kojeg po običaju bude najbolje vino jer se donosi najbolje grožđe iz svih prominskih vinograda. Sad već bivši župnik fra Šime je po-zvao nekoliko ljudi da mu pomognu raditi vino, ali naravno skupilo ih se i više nego šta je trebalo. Bilo je zezancije i smijeha te se grožđe smastilo za čas. Vino je kao i dosad ispalo odlično, a žu-pnik je bio prezadovoljan. Nakon što smo završili

posao fra Šime nas je počastio ručkom u jednom restoranu u njegovom rodnom kraju. Bilo je od-lično, dobra spiza i druženje. Fra Šime je ponio malo u svoju sadašnju župu da ima za popit prave Prominske žutine. Uz dobru ribu dobro će doć i naša Prominska žutina.

Ovo je ukratko ciklus berbe i tradicije u pro-minskom kraju, koji je bogom dan za sadnju vino-grada, što naši ljudi sve više prepoznaju, te rade vrhunska vina za koja se sve više čuje te koja dobi-vaju sve više priznanja i nagrada na natjecanjima.

Nadamo se, da ćemo kad god dođemo kod našeg sv. Roka i novog župnika fra Kreše, moći probati malo prave Prominske žutine.

Mate Zelić

56 PROMINA

Po okućnicama i terasastim obrađenim po-vršinama našega primorja svojim bujnim

rastom i velikim listovima, na nisku ili grmoli-ku stablu, a u okružju biljaka sa sitnim ili čak igličastim listovima, naročito se ističe smokva (Ficus carica). Drži se da je ona jedna od naj-starijih suptropskih voćaka. Raste posvuda po Sredozemlju kao samonikla (divlja) između ka-menja i zidova ili se uzgaja (pitoma). Uzgojna podvrsta dobro uspijeva i na oskudnu staništu: raste doslovce na pedlju zemlje, ne traži osobitu njegu i dobro podnosi sušu jer ima duboko ko-rijenje. Udomaćene sorte otporne su na bolesti. Ipak smokva je vrlo osjetljiva na onečišćenja.

U podbiokovskom primorju ne susreću se veći nasadi smokava. Najčešće su to pojedi-načna stabla ili tek nekoliko njih zajedno, po rubu vinograda i maslinika, po dvorištima i po-vrtnjacima. U novije se vrijeme u nekim našim

primorskim krajevima mogu vidjeti veći mladi nasadi kao nastojanje oko sustavnije proizvod-nje ploda smokve za tržište. Sve se češće čuju tvrdnje kako je smokva neopravdano zapušte-na voćka i kako je nužno stvoriti uvjete za or-ganiziranu proizvodnju i tržište toga zdrava i hranjiva ploda.

Botanička svojstva i uzgojSmokva spada u istu porodicu s bijelim

i crnim dudom ili murvom (Morus alba i M. nigra), a u isti rod s ukrasnom tropskom vr-stom fikusom (Ficus elastica). Zapravo u tom je rodu više od 600 tropskih i suptropskih vr-sta. Vjerojatno joj je domovina područje Male Azije, Sirije i Palestine otkuda je raširena u Grčku, a na područje Italije donijeli su je još Feničani. U staroj Grčkoj bila je vrlo cijenjeno voće, kako zbog svoje hranjivosti tako i zbog dragocjene činjenice da se plod može sušiti i ostavljati za zimu. U Ateni je zakonom bilo propisano strogo kažnjavanje krađe toga voća, a ako je tko htio kome jako napakostiti, onda ga je optužio da je krao smokve. Smokva se na više mjesta spominje u Bibliji: i u starozavjet-nim i novozavjetnim knjigama.

Smokva je botanički osobita. Ono što do-življavamo kao nezreli plod smokve zapravo je u botaničkom smislu kruškoliki zatvoreni cvat, mesnati ovoj u kome je mnogo sitnih cvjeto-va, a mogu biti trovrsni: muški, ženski plodni i ženski neplodni. Oprašivanje obavlja sitna smokvina osa (Blastophaga grossorum) čiji se čitav životni ciklus odvija unutar smokvina cva-ta. Od cvjetova nastanu sitni plodovi oraščići (koje osjećamo kao sitne koštunice dok jedemo smokvu), a zrenjem mesnati ovoj cvata zadeblja i nabubri od obilja šećera i postane jestiv. Pito-ma smokva u cvatu ima samo ženske cvjetove, a divlja i jedne i druge. Stoga je za oprašivanje nužno da u blizini pitomih rastu i stabla div-lje smokve. Zapravo nekim sortama pitomih smokava, da bi dale plod, oprašivanje je nužno (npr. petrovači), nekima je korisno, a nekima nije uopće potrebno.

Sjemenka je sitna, a klijavost traje godinu dana. Međutim, kako se iz sjemenke razvije po-

SMOKVA KAO ZNAK GOSTOPRIMSTVA

PROMINA 57

uzimanja. Povremeni zatvori učin-kovito se ublažavaju kompotom od suhih smokava i šljiva. Ostali sastojci smokvina ploda potiču do-bar san i smanjenje psihičkih nape-tosti, razdraženosti i potištenosti.

U pučkoj medicini smokvom se koriste protiv zatvora, zubobo-lje, oteklina, tumora, kašlja, brada-vica, upale grla i dišnih organa, či-reva, gnojnih apscesa, bolesti jetre, žučnih i bubrežnih kamenaca.

U zbirkama recepata mogu se naći različiti naputci o priprav-ljanju slastica i napitaka od smo-kvinih plodova. Neki od njih upra-

vo su usko lokalna gastronomska vrijednost. Zasigurno bi se neki od izvornih recepata mogli zapisati i u Promini i objaviti u ovom listu.

O uzgoju lokalnih sorti, o pravovremenu branju za konzumaciju u svježu stanju i o po-stupcima sušenja u našim krajevima, pa tako i u Promini, osobito stariji ljudi imaju puno isku-stva i znanja koje se ne smije izgubiti i zaboravi-ti. Stari su Prominci spoznali osobitosti i blago-

ludivlja sorta, razmnožavanje za uzgoj obavlja se reznicama, povaljenicama ili kalemljenjem.

Po boji i obliku ploda razlikuje se preko 50 sorta, a vjerojatno ih je još mnogo neopisanih. Iako svaki kraj ima svoje udomaćene poznate i dokazane odlike, za plantažnu sadnju dostu-pni su savjeti stručnjaka koji mogu preporučiti najpogodnije sorte glede uvjeta tla, osobitosti klime i načina uzgoja.

Hranjivost i ljekovitostPlodovi smokve jedu se svježi i sušeni,

a sastavni su dio različitih pripravaka za jelo, piće i lijek. Svježi plodovi sadrže velik posto-tak prirodnih šećera, što u suhima može biti i znatno više od 50%. To ih s jedne strane čini prikladnima za brzu nadoknadu energije u or-ganizmu, ali ih zato ne smiju jesti osobe koje imaju poremećen šećer u krvi.

Plodovi smokve sadrže dosta organizmu potrebnih sastojaka: kalcija, željeza, magnezija, vitamina B6 i kalija. Sadrže malo masnoća, a vlakana imaju više od drugih vrsta voća.

Plod smokve ima više pozitivnih zdrav-stvenih učinaka. Pektinska vlakna utječu na smanjenje kolesterola u krvi, a neprobavljiva ce-lulozna vlakna potiču probavu. Zato je smokva jedan od najdjelotvornijih prirodnih laksativa koji uravnotežuju probavni poremećaj zatvor, a u vezi s tim pogodna je i u prevenciji malignih bolesti debelog crijeva. Kao laksativ poznata je još iz antičkih vremena, a važno je da pri tome ne izaziva proljeve niti stvara potrebu stalnog

dati smokve. Stoga je o tome ovdje nepotrebno pisati osim potaknuti da se to znanje sačuva.

Iako je zbog obilja šećera treba konzumi-rati u umjerenim količinama, svježi ili suhi plo-dovi smokve, posluženi sami ili u kombinaciji s drugim slasticama, a naročito s domaćom raki-jom, morali bi ostati simbolom našeg običajnog gostoprimstva i neizostavnim obilježjem naše turističke ponude.

Fra Nediljko Jukić

58 PROMINA

Oproštaj fra Šime kao župnika iz PromineDana 15. studenoga 2009. dosadašnji župnik fra Šime Nimac imao je oproštajnu sv. Misu sa žu-

pljanima Promine. U dobro popunjenoj crkvi Gospe Čatrnjske fra Šime je u 10.30 sati započeo svoju oproštajnu Misu. Iako po rasporedu nije trebala biti Misa kod Gospe Čatrnjske, fra Šime je imao želju

da to bude baš u toj crkvi. Znajući s koliko se truda i ljubavi angažirao na obnovi Gospe Čatrnjske ne čudi nas ta njegova želja. Na kraju sv. Mise fra Šime je progovorio o svome trogodišnjem radu u Promini kao župnika. Zahvalio se mnogim Promincima koji su mu pomogli u njegovom radu. Sve do sada nije pričao o teškoćama koje je imao kao župnik u Pro-mini a ne progovoriti o svim tim problemima nije mo-gao. Pojedinim župljanima (koji su došli »po zadat-ku« a ne moliti Boga) u crkvi bilo je neugodno, pa su napustili crkvu prije kraja. Znajući kako su prolazili mnogi svećenici u našoj Promini ne čudi nas sve to što je fra Šime doživio. Biti svećenik nije nikada bilo lako a pogotovo u ovo današnje vrijeme.

Fra Šime, hvala ti za sve učinjeno u našoj župi, hvala za tvoju mladost koja te je nosila i poticala, hvala za sve propovijedi, za sve ministrante mladiće i djevojke. Tvoj odlazak je prebrz i ostavlja dubok trag u svima nama. Toplo ti zahvaljujemo na tvom pastoralnom radu, te želimo da nastaviš istim tem-pom i u novoj župi, u Baškoj Vodi.

Na tom putu pratit ćete naše molitve i zagovor Majke Božje, naše Gospe Čatrnjske.

Znajući da slika Gospe Čatrnjske i zahvalnica mladih Promine krasi tvoj novi dom, molimo te da i svoje molitve ponekad uputiš prema nama Promin-cima ma gdje god bili.

Zahvalni župljani Promine

Fra Šime za oltarom Gospe Čatrnjske 15. 11. 2009. g.

Župljani Promine u crkvi Gospe ČatrnjskeU ime župljana Promine zahvala Tihomira Budanka

Tvoja prva služba puno nam je znači-

la jer su se kroz nju ostvarile mnoge naše

dugogodišnje želje. Svojom aktivnošću

uspio si organizirati obnovu crkvenih

objekata – crkvi i župnog dvora. Inicirao

si izgradnju novih grobnica kod svetog

Martina. Organizirao si i puno događanja

u Promini kao što je gostovanje lišanskog

PROMINA 59

Zahvalnost u ime mladih Promine fra Šimi je izrazioJosip Džepina

Zahvalnost Zvone Perice u ime svih Prominaca iz Zagreba

Zahvalnost Prominacaiz Zagreba

Dragi prijatelju, fra Šime,

potaknuti završetkom Tvoje pa-

storalne misije u Promini, želimo Ti se

obratiti s nekoliko toplih riječi.

Prisjećamo se Tvog dolaska prije tri

godine k nama u Prominu. Iznenadila

nas je Tvoja mladost, ali iz jedne nevjeri-

ce, ubrzo smo se uvjerili u tvoj ogroman

utjecaj i mladenačku snagu koju si dao

ovom kraju i ovim ljudima.

Osvrt na rad kao župnika u Promini

60 PROMINA

crkvenog zbora i pastoralni pohod bi-

skupa šibensko-kninskog, Ante Ivasa od

kojeg su Prominci dobili sakrament Svete

potvrde. No, najvrjednije, ono što najviše

cijenimo je ponovno povezivanje pro-

minskog naroda. Privukao si i ujedinio

one koje je život rasuo po hrvatskim gra-

dovima Zadru, Splitu, Zagrebu, Šibeniku,

te ustanovio Crkveno vijeće. Privukao si

na svoje mise sve generacije Prominaca,

pa su crkve postale premale za svu djecu,

mlade, odrasle i ljude treće životne dobi.

Da ne spominjemo kako je lijepo vidjeti

toliko ministranata u službi mise. Unio si

osvježenje i živost u ljude, te produbio

njihovu vjeru. Naše tradicionalne mise

u Zagrebu su postale omiljeno okuplja-

lište izvornih Prominaca, njihovih obitelji

i prijatelja. Privukao si i one koji svojim

svjetonazorima nisu vezani uz Crkvu i

sudjelovao u organiziranju »Prominskog

lita«. U potpunosti si se angažirao oko iz-

davanja »Prominskog lista«.

Sve su to detalji iz Tvog života kojima

si oplemenio naše živote i učinio da se

naši dolasci u rodna mjesta ne pretvore

samo u obrađivanje maslina i vinograda,

već da se oživi duh prominskog zajedniš-

tva, međusobnog pomaganja i ljubavi.

Velika čast nam je, fra Šime, što smo

te upoznali i provodili u tvom društvu

nezaboravne trenutke koje ćemo s vese-

ljem pamtiti, te što si nas na svoj način

okupio, ujedinio i oplemenio.

Želimo Ti puno uspjeha u životu, te

da u kraju u koji odlaziš uneseš još više

duha i zajedništva među ljude. Sigurni

samo da svaka župa zavrjeđuje čovjeka

kao što si Ti! Nadamo se da i Ti sa so-

bom odnosiš lijepe trenutke provedene

u Promini, a kao dragi gost uvijek si do-

brodošao u našu Župu i naše domove!

Srdačno Te pozdravljaju Tvoji zagre-

bački Prominci: Zvone Perica, Ivan Bra-

čić, Ivica Validžić, Ante Validžić, Željko

Džapo i Petar Čavka.

I na kraju poklon pred Presvetim

Sa suzom u oku pozdrav s mladima

Uspomena na odlasku, Zvone P., fra Šime N. i Tihomir B.

1. Blažević Iva 2. Barišić Majda 3. Bronić Andrea 4. Budanko Tihana 5. Bronić Marija 6. Bronić Katarina 7. Bronić Petar 8. Cota Ivan 9. Cota Luka10. Cota Šimun11. Cota Anton12. Dujić Andrijana13. Dujić Ivan14. Duvančić Katarina Stankova15. Duvančić Katarina Joškova16. Dizdar Emilija17. Dizdar Katarina18. Čulina Josipa19. Čulina Josip20. Džepina Anđelo

21. Džaja Ante22. Džapo Pavao23. Gojčeta Gabrijel24. Gojčeta Toni25. Ikica Ante26. Jurica Monika27. Knežević Stipe28. Klepo Antonio29. Matas Jakov30. Marić Magdalena31. Pleša Kristijan32. Pandža Matea33. Pandža Ana34. Radas Danica35. Radas Anamarija36. Sarić Ivan37. Sarić Katarina38. Tarabarić Nediljko39. Zelić Antonio40. Žulj Josip

Naši krizmanici u 2009. g.

62 PROMINA

1. Ivan Cota, 04. 01. 2009., Knin 2. Šime Zelić, 04. 01. 2009., Knin 3. Kata Jurić, 21. 01. 2009., Šibenik 4. Drago Duvnjak, 22. 01. 2009., Oklaj 5. Ante Knežević, 07. 02. 2009., Zagreb 6. Jeka Parać, 18. 02. 2009., Knin 7. Jeka Bibić, 20. 02. 2009., Zagreb 8. Jerka Marija Aralica, 27. 02. 2009., Zagreb 9. Marko Škarica, 02. 03. 2009., Šibenik10. Nikola Pandža, 20. 03. 2009., Knin11. Ratko Zelić, 27. 03. 2009., Zagreb12. Ivan Džaja, 24. 04. 2009., Borken13. Jeka Pandža, 24. 04. 2009., Knin14. Marija Čavka, 03. 05. 2009., Kaštel Stari15. Marija Kardov, 03. 05. 2009., Čitluk16. Josip Cota, 09. 05. 2009., Knin17. Anica Parać, 11. 05. 2009., Zagreb18. Manda Džapo, 15. 05. 2009., Knin

19. Milka Tošić, 04. 07. 2009., Šibenik20. Ika Milka Sarić, 06. 07. 2009., Šibenik21. Marija Validžić, 10. 07. 2009., Knin22. Vlade Sarić, 18. 07. 2009., Knin23. Kaja Barišić, 14. 08. 2009., Knin24. Marica Mudrinić, 14. 08. 2009., Split25. Mate Dizdar, 18. 08. 2009., Sukošane26. Jela Pokrovac, 29. 08. 2009., Knin27. Josip Bandalo, 22. 07. 2009., Zagreb28. Ante Burnać, 02. 09. 2009., Knin 29. Marija Perica, 11. 09. 2009., Nečven30. Stanko Bilušić, 12. 10. 2009., Zagreb31. Branko Čilaš, 16. 10. 2009., Solin32. Tomislav Tarabarić, 22. 10. 2009., Split33. Marko Dogan, 04. 11. 2009., Bogatići34. Ante Žulj, 08. 11. 2009., Zadar35. Kata Martinović, 11. 11. 2009.36. Kata Bagić, 13. 11. 2009.

Naši pokojni u 2009. g.

1. Petra Borna Duvančić 2. Tomislav Perić 3. Lucija Tošić

Naši prvopričesnici u 2009. g. 4. Kristijan Zelić 5. Kata Pandža 6. Lucija Barišić

7. Ante Knežević 8. Matea Pandža 9. Karla Gojčeta

10. Martin Klepo11. Mate Gojčeta12. Tea Sarić

PROMINA 63

Od vjekova tri nam dara,Dao nam ih dobri Bog,Lijepa dara, sve što stara,A u slavu roda svog:Do tri boje,Sveto troje;Da ih pamtiš, da ih znaš:Nek se vije povrh glaveVilin znamen stare slaveTrojedini barjak naš.

Rujna boja, krv crvena,Prošlih zgoda krvni list,Prot barbarstvu prolivena,Svjedok sjajan, svjedok čist;Za sloboduOpet rodu,Da mi pamtiš, da mi znaš, Krv ćeš dati, ako valja, Da se nikad ne okalja Trojedini barjak naš.

Bijela boja, ćud nedužna,Svega roda obraz živ,Što ga shara ruka ružna,Nije narod, nij’ on kriv,-Ćud nevinuČuvaj sinu;Da mi pamtiš, da mi znašProklet onaj od svog roda,Koj’ za podlo mito prodaTrojedini barjak naš.

Modra boja, lice neba,Kao vedri Božji hram;Nebo zovni, to nam treba,Jedina je pomoć nam:To nas spasiU zilih časih;Da mi pamtiš, da mi znaš:Ne uzdaj se u nikogaNeg u sebe i u BogaTorjedini barjak naš.

TROJEDINI BARJAK NAŠPa će zasjat tvrdom slogom,- Nek si grakće, tko je slijep, -I pred svijetom i pred Bogom,Sjajan, vedar, čist i lijepTrojnim cvijećemCijelim svijetom,Ma i tko si, da ga znaš,Opet čitav, nepovrijeđenNikad vragom nepobijeđenTrojedini barjak naš.

August Šenoa

64 PROMINA

PROMINALIST ŽUPE

SV. MIHOVILA - PROMINAGodina IV., broj 1 (4)

Božić 2009. - Promina

Izdavač:Župni ured Promina

Glavni urednik:Fra Krešimir Mikelić

Uredništvo:Zvone BareAnte Juric

Zdravko DizdarMate Zelić

Tihomir Budanko

Grafički urednik:Zvone Bare

Korektura:Ivan Sarić, Marino Jakovljević, Anđelo Džepina, Kristijan Pleša

Fotografije:Župni ured

Sanimir SarićZvone Bare

Adresa uredništva:Župni ured Promina

Čitluk22303 Oklaj

Tel.: 098/677 629E-mail: zupapromina@net.hr

krgam@hi.htnet.hr

Kunski račun:2330003-1100046038

Splitska banka dd

Dopise, priloge i narudžbeslati na adresu Uredništva.

Članci se ne vraćaju.

Tisak:Željko Džapo

Naklada:1000 primjeraka

Prva strana korica:Prominci na Visovcu

za Veliku Gospu 2009.

Druga strana korica:Krizma u Promini 2009.

Treća strana korica:Prva pričest u Promini 2009.

Četvrta strana korica:Blagoslov lovačke kuće

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

RADOST I NADA BOŽIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

HRVATSKI BOŽIĆNI OBIČAJI U PROŠLOSTI I DANAS . . . . . . . . . . . . . . . . 6

NA HRVATSKOM JORDANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

PROMINA S OKOLICOM U RIMSKO DOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

VRAGOLIJA PILIPA I MATE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

PASTORALNI POHOD OCA BISKUPA ANTE IVASA PROMINI . . . . . . . . 33

SV. ROKO - 16. KOLOVOZA 2009. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

LOVAČKA KUĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

TRODNEVNA PROSLAVA MALE GOSPE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

U PROMINI POD OKRILJEM GOSPE ČATRNJSKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

PROMINSKA ŽUTINA U ŽUPNOJ KONOBI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

SMOKVA KAO ZNAK GOSTOPRIMSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

OPROŠTAJ FRA ŠIME KAO ŽUPNIKA IZ PROMINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

NAŠI KRIZMANICI U 2009. G. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

NAŠI PRVOPRIČESNICI U 2009. G. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

NAŠI POKOJNI U 2009. G. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

TROJEDINI BARJAK NAŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Dragi Prominci!

U rukama Vam se nalazi naš župni list koji uspijevamo tiskati četiri

godine. Zbog promjena župnika mislili smo da nećemo uspjeti tiskat

ovaj broj. Naš novi župnik podržao nas je u želji da nastavimo s izdava-

njem župnog lista. Želja nam je da to bude list svih župljana Promine

ma gdje god bili a ne list od župnika ili od uredništva. Pozivamo Vas da

se i vi uključite u izradu lista, kako svojim primjedbama tako i pohva-

lama. Tiskanje ovog lista iziskuje mnogo truda i vremena. Zahvaljujući

gosp. Željku Džapi do sada smo to uglavnom uspijevali.

Razmišljamo da list izlazi dva puta godišnje, možda promijenimo i

format... O svemu tome htjeli bi čut i vaše mišljenje.

Na naše e-mail adrese, poštom ili kod župnika možete dati svoje

želje i primjedbe. Pozivamo vas da svojim materijalnim prilozima (na

žiroračun ili kod župnika) omogućite da naš list bude još bolji. Sve vaše

priloge, kako male tako i velike, evidentirat ćemo u sljedećem broju.

Župna kuća je u jako lošem stanju pa smo htjeli da uredimo prostor za

naše i vaše potrebe. O ulaganju u naše vjerske objekte mogli bi puno

pisati (zvonik kod sv. Mihovila, mrtvačnice, unutrašnja obnova sv. Mar-

tina, uređenje i održavanje groblja...). Fra Šime je to radio na svoj način,

a ubuduće bi se svi mi trebali više uključiti u sve to.

SRETNE I BLAGOSLOVLJENE BOŽIĆNE BLAGDANEI NOVU 2010. GODINU SVIM VJERNICIMA

ŽUPE SV. MIHOVILA U PROMINI HRVATSKOJ I SVIJETUŽELI UREDNIŠTVO LISTA