promijenite uvjerenja, iscijelite sebe - gregg braden

Gregg BradenPromijenite uvjerenja,iscijelitesebeRazbijanje paradigme lažnih ograničenja

s engleskoga prevela:Radha Rojc-Belèec

2010.

promijenite uvjerenja, iscijelite sebe.indd 3promijenite uvjerenja, iscijelite sebe.indd 3 15.9.2010 15:11:0615.9.2010 15:11:06

U trenutku kad udahnemo prvi dah života ispunjeni smonajvećom silom u svemiru – sposobnošću da potencĳ alesvog uma prenesemo u stvarnost svog svĳ eta.No, da bismo u potpunosti probudili tu moć,potrebna je suptilna promjena u načinu na kojirazmišljamo o sebi u životu. Potreban je pomak u našim uvjerenjima.

Upravo kao što zvuk stvara vidljive valove dokprolazi kroz kapljicu vode, »valovi uvjerenja«mreškaju se kroz kvantno tkanje svemira i preobražavajuse u naša tĳ ela, iscjeljivanje, obilje i mir – ili u bolest, oskudicu ipatnju – koje doživljavamo u životu. Upravo kao štomožemo navesti zvuk da promĳ eni svoje obrasce,tako možemo promĳ eniti i svoja uvjerenja, da bismo očuvali iliuništili sve ono što nam je dragocjeno, uključujući i sam život.

U svĳ etu podatnom poput gline, gdje se sve,od atoma do stanica, mĳ enja kako bi odgovaralonašim uvjerenjima, ograničeni smo samo načinomna koji razmišljamo o sebi u tom svĳ etu.

Ova je knjiga posvećena našem prihvaćanju takvečudesne moći i spoznaji da smo uvĳ eksamo za jedno uvjerenje udaljeni od svoje najvećeljubavi, najdubljeg iscjeljenja i najuzvišenĳ ih čuda.


sadržaj:

9 Uvod

21 1. Nov pogled na stvarnost: svemir kao računalo svijesti

51 2. Programiranje svemira: znanost o uvjerenjima

85 3. Od mozga do uma: tko upravlja tvornicom naših

uvjerenja?

103 4. U što vjerujete?: krupno pitanje skriveno u samoj

jezgri vašeg života

125 5. Poznajete li kod, sami birate pravila: razbijanje

paradigme lažnih ograničenja

145 6. Iscjeljivanje uvjerenja: kako ponovno ispisati kod svoje

stvarnosti

171 7. Priručnik za razumijevanje svemira

189 Zahvale

191 Bilješke

199 O autoru


Uvod

Dopusti da te mirno privuče veća snaga onog što uistinu ljubiš.Rumi (oko 1207.–1273. godine), sufi jski pjesnik

John Wheeler, pionir na području fi zike, jednom je izjavio: »Ako tĳ e-kom dana niste otkrili nešto neobično, to i nĳ e bio osobito zanimljiv dan.«1

Što bi za znanstvenika moglo biti neobičnĳ e od otkrića da smo, pukim promatranjem svĳ eta na jednom mjestu na neki način promĳ enili događaje na nekom drugom? No, otkrića nove fi zike govore nam upravo o tome. Još je 1935. godine Albert Einstein, dobitnik Nobelove nagrade, priznao kakav nemir mogu izazvati takvi kvantni efekti, nazvavši ih »sablasnim djelovanjem na daljinu«. U eseju koji je napisao zajedno s istaknutim fi zičarima Borisom Podolskyim i Nathanom Rosenom, ustvrdio je: »Ni od jedne razumne defi nicĳ e stvarnosti ne može se očekivati da dopusti takvo djelovanje na daljinu.«2

Upravo su te bizarne anomalĳ e u današnje doba potaknule moćnu revolucĳ u u načinu na koji razmišljamo o sebi i o svemiru. Tĳ ekom većeg dĳ ela 20. stoljeća znanstvenici su pokušavali shvatiti što nam te kvantne neobičnosti govore o načinu na koji funkcionira stvarnost. Dokumentirana je činjenica, primjerice, da ljudska svĳ est pod određe-nim uvjetima djeluje na kvantnu energĳ u, na tvar od koje je sve načinjeno. Ta je činjenica otvorila vrata mogućnosti koja pomiče granice onog što su nam u prošlosti rekli da trebamo vjerovati. Sve veći broj dokaza sad tvrdi da su ti neočekivani rezultati nešto više od pukih iznimaka. Pitanje je samo – Koliko više?

Jesu li učinci promatrača koji utječu na svoje eksperimente zapravo važan prozor u stvarnost u kojoj živimo? Ako jesu, tada moramo postaviti pitanje – Govore li nam ti učinci i to tko smo mi u okvirima te st -varnosti? Odgovor na oba pitanja je potvrdan: upravo su to zaključci na koje ukazuju nova otkrića. Ti su zaključci ujedno i razlog zbog kojeg sam napisao ovu knjigu.


P R O M I J E N I T E U V J E R E N J A , I S C I J E L I T E S E B E10

Promatrači ne postojeIako mi možda mislimo da samo promatramo svĳ et, znanstvenici su pokazali da zapravo nĳ e moguće jednostavno nešto »promatrati«. Bez obzira na to je li nam pažnja usmjerena na kvantnu česticu tĳ ekom la -boratorĳ skog eksperimenta ili na nešto drugo, od tjelesnog iscjeljivanja do uspjeha u karĳ eri ili međuljudskim odnosima, mi gajimo očekivanja i uvjerenja o onome što promatramo. Ponekad smo svjesni tih ideja, ali često i nismo. Ta unutarnja iskustva postaju dio onog na što smo se usredotočili. »Promatranjem« postajemo dio promatranog.

Prema Wheelerovim rĳ ečima, na taj način svi postajemo »sudioni ci«. Zašto? Kad pažnju usmjerimo na neko mjesto u nekom trenutku vre-mena, u tome sudjeluje i naša svĳ est. Čini se da u prostranom polju svĳ esti ne postoji jasna granica koja nam govori gdje mi prestajemo, a gdje počinje ostatak svemira. Kad na taj način mislimo o svĳ etu, postaje nam jasno zašto su naši preci vjerovali da je sve povezano. I jest, kad je rĳ eč o energĳ i.

Dok znanstvenici i dalje istražuju što to točno znači biti sudionikom, novi dokazi ukazuju na neizbježan zaključak: živimo u interaktivnoj stvarnosti u kojoj mĳ enjamo svĳ et oko sebe mĳ enjajući ono što se događa u našoj nutrini dok promatramo taj isti svĳ et. Mĳ enjamo svoje misli, osjećaji i uvjerenja.

• Poanta: Od iscjeljivanja bolesti i trajanja našeg života pa do uspjeha u karĳ eri i međuljudskim odnosima, sve što doživljavamo kao »život« izravno je povezano s onim u što vjerujemo.

• Zaključak: Da bismo promĳ enili svoj život i međuljudske odnose, iscĳ elili se te donĳ eli mir svojoj obitelji i nacĳ i, potreban je samo jednostavan, ali precizan pomak u načinu na koji koristimo svoja uvjerenja.

I sama pomisao da naše unutarnje iskustvo uistinu može utjecati na stvarnost pravo je krivovjerje za ljude koji prihvaćaju ono što nas je zna-nost navela da vjerujemo proteklih 300 godina. Sama ta ideja zamagljuje sigurnosnu zonu koja tradicionalno odvaja znanost od duhovnosti, kao i nas same od našeg svĳ eta. Umjesto da o sebi razmišljamo kao o pasivnim žrtvama na mjestu gdje se, primjerice, stvari tek tako »događaju« bez ikakva očiglednog razloga, takvo nas razmišljanje dovodi izravno do zaključka da smo mi presudan faktor u usmjeravanju vlastita života.


U v o d 11

U tom se položaju suočavamo s neporecivim dokazima koji potvr-đuju da smo mi graditelji vlastite stvarnosti. Osim te potvrde uviđamo da posjedujemo moć da bolest pretvorimo u nešto izumrlo, a rat protjeramo u sjećanje na prošlost. Nenadano nam je nadohvat ruke ključ kojim bismo mogli ostvariti svoje najljepše snove. Sve se vraća na nas: gdje se mi uklapamo u sve -

mir? Što bismo to trebali raditi u životu?Što bi moglo biti važnĳ e nego da odgovorimo na ta pitanja, da shva -

timo implikacĳ e te revolucĳ e na naš život te da otkrĳ emo što to znači nama? U svĳ etu u kojem najveće krize pisane ljudske povĳ esti sad ugrožavaju naš opstanak, ulozi ne mogu biti veći.

Lažne pretpostavke znanostiIako je revolucĳ a načina na koji razmišljamo o sebi započela prĳ e gotovo 100 godina, možda je prosječni ljudi koji se pridržavaju svog svakod-nevnog rasporeda nisu ni zamĳ etili. Promjena koju ta revolucĳ a donosi našem užurbanom svakodnevnom životu, internetskim međuljudskim odnosima i reality televizĳ i događa se na tako suptilnoj razini da je možda samo nekoliko ljudi uopće i zamĳ etilo da je započela.

O tome vjerojatno niste čitali u dnevnim novinama. Malo je vjerojatno da je pitanje »stvarnosti« predmet razgovora na tjednim sastancima osoblja ili u hodniku pokraj aparata za vodu, osim ako niste znanstvenik koji pokušava razumjeti prirodu stvarnosti. Za te je ljude, dok razotkri-vaju neka od najsvetĳ ih znanstvenih uvjerenja, revolucĳ a slična jakom potresu čĳ a se jačina ne može ni izmjeriti. Posljedice te revolucĳ e poput neprekidnog zvučnog udara odzvanjaju kao grmljavina kroz njihove laboratorĳ e, učionice i udžbenike. Ona za sobom ostavlja širok opseg zastarjelih učenja, zahtĳ evajući ponovno mučno procjenjivanje odavna ukorĳ enjenih uvjerenja, pa onda i čitavih karĳ era.

Iako se doima tihom, preobrazba koju ta revolucĳ a stvarnosti unosi u naš život eruptira silom kojoj nĳ e ravna nĳ edna revolucĳ a iz prošlosti, jer su ista otkrića koja su potakla ta pitanja dovela i do zaključka da su »činjenice« za koje već 300 godina vjerujemo da objašnjavaju svemir i našu ulogu u njemu pogrešne. Temelje se na dvĳ e pretpostavke za koje se dokazalo da su lažne:

1. kod uvjerenjaEksperimenti pokazuju

da žarištenaše pažnje mĳ enja

samu stvarnostte da živimo u

interaktivnom svemiru.



• Prva lažna pretpostavka: Prostor između »stvari« je pra-zan. Nova otkrića nam sada govore da to jednostavno nĳ e istina.

• Druga lažna pretpostavka: Unutarnja iskustva naših osjećaja i uvjerenja nemaju nikakva učinka na svĳ et izvan našeg tĳ ela. Pokazalo se da je i ta pretpostavka apsolutno pogrešna.

Eksperimenti koji uništavaju staru znanstvenu paradigmu, objavljeni u naprednim časopisima nakon što su ih pregledali drugi znanstvenici, otkrivaju da smo uronjeni u polje inteligentne energĳ e koja ispunjava ono što smo prĳ e smatrali praznim prostorom. Dodatna otkrića bez ikakve sumnje pokazuju da to polje reagira na nas – preoblikuje se – u prisutnosti naših dubokih osjećaja i uvjerenja. To je ta revolucĳ a koja mĳ enja sve.

To znači da smo sve otkako su u knjizi Philosophiae Naturalis Principia Mathematica (Matematička načela prirodne fi lozofi je) Isaaca Newtona 1687. godine uobličeni »zakoni« fi zike ono što smo prihvaćali kao svoje sposobnosti i ograničenja temeljili na informacĳ ama koje su lažne ili, u najboljem slučaju, nepotpune. Otada se najveći dio znanosti temeljio na uvjerenju da smo beznačajni. Ti su nas zakoni isključili iz jednadžbe života i stvarnosti!

Je li onda ikakvo čudo što se često osjećamo bespomoćno kad tre-bamo pomoći svojim voljenima i sebi kad se suočimo s velikom život-nom krizom? Iznenađuje li uopće što se nerĳ etko osjećamo isto tako bespomoćno kad vidimo da nam se svĳ et mĳ enja tako brzo da kažemo da »puca po šavovima«? Iznenada je sve dostupno, od naših osobnih sposobnosti i ograničenja, do naše kolektivne stvarnosti. Gotovo bismo mogli reći da nas stanje našeg svĳ eta gura prema novim granicama same svĳ esti, prisiljavajući nas da iznova otkrivamo tko jesmo, kako bismo preživjeli ono što smo stvorili.

Razlog što ste moćan čimbenik u ovoj revolucĳ i jest to što se revolu-cĳ a u potpunosti temelji na nečemu što vi i ja radimo upravo sada, ovog trenutka. Sami i zajedno, individualno i kolektivno, svjesno i nesvjesno, svi mi odabiremo način na koji razmišljamo o sebi, kao i ono što vjerujemo da je istina o svĳ etu. Posljedice naših uvjerenja okružuju nas u obliku našeg svakodnevnog iskustva.

Revolucĳ a znanstvenog razumĳ evanja ukazuje da se stvarnost našeg života, od našeg osobnog zdravlja i međuljudskih odnosa do globalnog rata i mira, sastoji od naših »valova uvjerenja«, koji oblikuju kvantnu tvar od koje je sve načinjeno. Sve je to povezano s onim što vjerujemo o svĳ etu, svojim sposobnostima, ograničenjima i samima sebi.


U v o d 13

Neporecive činjenice»Dobro«, reći ćete, »sve smo to već i prĳ e čuli. Naivno je, a možda čak i oholo, ustvrditi da naša osobna uvjerenja na bilo koji način djeluju na svemir. Stvari naprosto ne mogu biti tako jednostavne.« Prĳ e dvadeset godina, kao znanstvenik obrazovan na konvencionalan način, i ja bih se bio složio s vama.

Na prvi pogled izgleda da u našem tradicionalnom pogledu na svĳ et ne postoji ništa što bi našim unutarnjim uvjerenjima omogućavalo da budu imalo utjecajna, a kamoli da mogu mĳ enjati i sam svemir, sve dok ne počnemo istraživati ono što nam govore nova otkrića. Iako su rezultati istraživanja koja mĳ enjaju stvarnost objavljeni u vodećim stručnim časopisima, često su opisani znanstvenim rječnikom koji prikriva moć njihova smisla kad je rĳ eč o laicima.

Upravo tu u priču ulazi naša revolucĳ a. Iznenada nam više nĳ e potreban jezik znanosti da nam kaže da smo moćan dio našeg svĳ eta. To nam pokazuje naš svakodnevni život. No, vjerujem da mi tražimo ključeve za primjenu svoje moći na ono što se događa u svĳ etu.

Pretpostavljam da će budući naraštaji ovo povĳ esno razdoblje smatrati prekretnicom, kad su nas uvjeti na našem planetu prisilili da otkrĳ emo kako svemir uistinu djeluje i da prihvatimo svoju interaktivnu ulogu u njemu. Umjesto da se pridržavamo prva tri stoljeća znanstvenih prikaza koji su nas predstavljali kao bespomoćne žrtve života, nova znanost ukazuje da je istina posve suprotna. Krajem 20. i početkom 21. stoljeća istraživanja su otkrila sljedeće činjenice:

• Prva činjenica: Svemir, naš svĳ et i naša tĳ ela načinjeni su od zajedničkog polja energĳ e koje je znanost prepoznala u 20. stoljeću, a sada ga naziva imenima kao što su polje, kvantni hologram, Božji um, um prirode i božanska matrica.3

• Druga činjenica: U okviru polja božanske matrice »stvari« koje su bile fi zički povezane, a nakon toga su odvojene, dje -luju kao da su još povezane, zahvaljujući pojavi poznatoj kao spregnutost.4

• Treća činjenica: Ljudska DNK izravno utječe na ono što se događa u božanskoj matrici, a način na koji to radi naizgled se suprotstavlja zakonima vremena i prostora.5

• Četvrta činjenica: Ljudsko uvjerenje (kao i osjećaji i emocĳ e koji ga prate) izravno mĳ enjaju DNK koja utječe na ono što se zbiva u božanskoj matrici.6



• Peta činjenica: Kad promĳ enimo svoja uvjerenja o svom tĳ elu i svom svĳ etu, božanska matrica prevodi tu promjenu u stvarnost našeg života.7,8

Imajući na umu ta i slična otkrića, moramo si postaviti pitanje koje mož da najviše razotkriva – Rađamo li se obdareni prirodnom sposobnošću stvaranja i mĳ enjanja samih sebe i svĳ eta? Ako je tako, tada moramo biti spremni postaviti još teže pitanje – Imamo li odgovornost da upotrĳ ebimo svoju moć dok smo suočeni s možda najvećim prĳ etnjama budućnosti svojeg života, svĳ eta, pa čak i svoje vrste?

Kucnuo je časJasno je da ne znamo sve ono što se može znati o tome kako svemir djeluje, kao ni o svojoj ulozi u njemu. Iako će nova istraživanja nedvoj-beno razotkriti i dublje uvide, mogli bismo čekati još stotinu godina, a da ipak ne otkrĳ emo sve odgovore. Sve se veći broj znanstvenika slaže s mišljenjem da možda nemamo toliko vremena na raspolaganju.

Neki znanstvenici, kao što je sir Martin Rees, profesor astrofi zike na sveučilištu Cambridge, tvrde da imamo samo 50 posto šansi da 21. stoljeće preživimo bez teškog nazadovanja.9 Iako su oduvĳ ek postojale prirodne katastrofe s kojima smo se morali boriti, sada u obzir moramo uzeti i novu kategorĳ u prĳ etnji koje Rees naziva »izazvane ljudskim faktorom«.

Nove studĳ e, kao što su one objavljene u posebnom izdanju časopisa Scientifi c American’s (listopad 2005. godine), pod naslovom »Raskrižje za planet Zemlju« kao da ponavljaju Reesova upozorenja, govoreći: »Sljedećih 50 godina bit će presudno za utvrđivanje može li ljudska rasa – koja sada ulazi u jedinstveno razdoblje svoje povĳ esti – sebi osigurati najbolju moguću budućnost (naglasio autor)«.10

U nizu eseja različitih stručnjaka s različitih područja, od globalnog zdravlja i korištenja energĳ e do održivih načina života, ističe se opća suglasnost da jednostavno ne možemo nastaviti energĳ u iskorištavati kao dosad, da ne možemo nastaviti s razvojem tehnologĳ e u dosadašnjem smjeru i s neprestanim rastom stanovništva, ako očekujemo da ćemo preživjeti sljedećih stotinu godina. Te probleme dodatno komplicira sve veća prĳ etnja svjetskog rata koju, barem djelomično, potiče nadme-ta nje za te iste osiromašene resurse koji se navode u esejima. Možda je jedinstvenost našeg vremena najbolje opisao biolog E. O. Wilson s Harvarda. On tvrdi da upravo ulazimo u »usko grlo« u vremenu, kad će i naši resursi i naša sposobnost rješavanja trenutačnih problema biti napregnuti do krajnjih granica.


U v o d 15

No, stručnjaci navode i dobre vĳ esti, govoreći da »ako upravljači us pĳ u ispravno postaviti temeljnu strukturu, budućnost čovječanstva osigurat će tisuće svjetovnih odluka. Najveći se napredak najčešće odvĳ a u ovozemaljskim pitanjima«.11 Nema nikakve dvojbe da postoji bezbroj odluka koje će svatko od nas morati donĳ eti u bliskoj budućnosti. No, ne mogu se oduprĳ eti pomisli da će jedna od najtemeljitĳ ih, a možda i najjednostavnĳ ih, biti odluka da prihvatimo ono što nam nova znanost pokazuje o tome tko jesmo i koje je naše mjesto u svemiru.

Ako uspĳ emo prihvatiti moćne dokaze da sama svĳ est, a s njom i naša uloga u njoj, predstavlja kariku koja nedostaje u teorĳ ama o funk-cio niranju stvarnosti, tada se sve mĳ enja. U toj promjeni počinjemo iz nova. Tako postajemo dio svega onog što vidimo i doživljavamo – više nismo odvojeni od svĳ eta.

Upravo je zbog toga ta revolucĳ a tako moćna. Ona sveukupno čov ječanstvo vraća ravno natrag u jednadžbu svemira. Također nam dodjeljuje ulogu razrješavanja velikih kriza našeg vremena, umjesto da ih prepustimo budućem naraštaju ili jednostavno sudbini. Budući da smo graditelji svoje stvarnosti, obdareni moći da premještamo atome same materĳ e, koji problem ne bismo mogli rĳ ešiti i koje bi rješenje uopće moglo biti izvan našeg dohvata?

Moć odabira moć je koja omogućuje promjeneNeke bi ljude mogla uznemiriti mogućnost da se trebamo osloniti na nešto u sebi kako bismo se suočili s izazovima našeg vremena, umjesto da ovisimo o znanosti i tehnologĳ i vanjskog svĳ eta. Kako bismo mogli naučiti raditi nešto tako značajno i tako prĳ eko potrebno?, pitanje je koje se često postavlja. Za njim najčešće slĳ edi i drugo – Ako će tako biti u budućnosti, kako ćemo to sada naučiti, i to tako na brzinu? Možda je na oba pitanja najbolje odgovoriti rĳ ečima fi lozofa i pjesnika 20. stoljeća Halila Džubrana.

U svojoj klasičnoj knjizi Prorok Džubran nas podsjeća što znači imati velik dar i znati da njegova moć već prebiva u nama. Kaže: »Nitko vam ne može otkriti ništa osim onoga što već prebiva, napola usnulo, u praskozorju vašega znanja.«12 Rĳ ečima koje su i danas lĳ epe kao što su bile kad su 1923. godine prvi put objavljene, Džubran nam govori da ne možemo naučiti ono što već ne znamo. A na ovaj smo svĳ et došli sa spoznajom kako da upotrĳ ebimo svoja uvjerenja.

Stoga ova knjiga ne govori da trebamo naučiti ponovno napisati kod stvarnosti, nego da trebamo prihvatiti kako već posjedujemo tu



moć, a to su istraživali mnogi mistici u prošlosti, uključujući i drevnog sufi jskog pjesnika Džalala al-Rumĳ a. »Kakva smo mi čudna bića«, kaže Rumi, »da se sjedeći u dnu mračnoga pakla plašimo vlastite besmrt-nosti.«13 Tim rĳ ečima veliki mistik opisuje ironĳ u našeg misterioznog stanja u ovom svĳ etu.

S jedne nam strane govore da smo krhka i bespomoćna bića u svĳ etu gdje se stvari jednostavno »događaju« bez ikakva vidljivog razloga. S druge strane, naše nam najstarĳ e i najpoštovanĳ e duhovne tradicĳ e govore da postoji sila koja živi u svakome od nas, moć jača od svega na svĳ etu. Te rĳ eči prati i obećanje da ćemo preživjeti najmračnĳ e trenutke života, kao i ohrabrenje da su tegobna razdoblja samo dio putovanja koje nas vodi do mjesta gdje nam se ne može dogoditi ništa loše. Nĳ e ni čudo da smo zbunjeni, bespomoćni, a ponekad čak i bĳ esni dok pro matramo patnje svojih voljenih i sudjelujemo u agonĳ i koja katkad podsjeća na pakao na zemlji.

Što je, dakle, istina? Jesmo li beznadno krhke žrtve događaja izvan naše moći ili smo moćni stvaratelji u kojima prebivaju usnule sposob nosti koje smo tek počeli razumĳ evati? Odgovor bi nam mogao razotkriti rješenje jedne od najdubljih misterĳ a naše prošlosti, koje je također i žarišna točka nekih od najvećih kontroverzi u znanstvenim raspravama današnjice. Zašto? Zato što na oba pitanja možemo odgovoriti istim odgovorom: da!

Da, ponekad smo žrtve okolnosti. Da, ponekad smo moćni stvarite-lji tih istih okolnosti. Koju ćemo od te dvĳ e uloge iskusiti određuju odluke koje donosimo u životu, odluke utemeljene na našim uvjerenjima. Zahvaljujući božanskoj moći ljudskog uvjerenja, obdareni smo podjed-nako božanskom sposobnošću da ono što vjerujemo prenesemo u život u matrici energĳ e koja nas okružuje.

Zašto sam napisao ovu knjigu?Dok sam pisao Božansku matricu*, odmah mi je bilo jasno da bi se naša uloga u prihvaćanju čuda lako mogla izgubiti kao popratna priča u sveobuhvatnoj poruci knjige. Za opisivanje jezika naših uvjerenja i kako nam taj jezik omogućuje da postanemo graditelji svog života bila je potrebna nova knjiga.

Na ovim stranicama otkrit ćete kako iscĳ eliti lažna uvjerenja koja su vas možda ograničavala u prošlosti. Osim toga,

• Otkrit ćete uvjerenja koja će preokrenuti tĳ ek bolesti u vašem tĳ elu.

* Knjiga je objavljena u nakladi V.B.Z.-a (2008.)


U v o d 17

• Upoznat ćete se s uvjerenjima koja stvaraju trajne i brižne odnose u vašem životu.

• Otkrit ćete uvjerenja koja donose mir u vaš život, vašu obi telj, vašu zajednicu i cĳ eli svĳ et.

Koliko god nam se mir, međuljudski odnosi i iscjeljivanje mogli učiniti međusobno različitima, svi se temelje na istom načelu: na »jeziku« uv -je renja i osjećajima prema onome u što vjerujemo.

Istraživanje uvjerenja po svojoj je prirodi iznimno osoban pothvat. Otkrivajući kako vlastita uvjerenja uklopiti u obuhvatnĳ a kolektivna uvjerenja naše kulture, religĳ skih učenja, obitelji i prĳ atelja, svatko od nas shvaća ih pomalo drukčĳ e. Budući da je rĳ eč o takvom iskustvu, vjerojatno postoji isto onoliko ideja o tome što je uvjerenje, koliko ima i ljudi s uvjerenjima.

U sedam sažetih poglavlja pozivam vas da se upustite u nov i vjero-jatno prilično drukčĳ i način razmišljanja o sebi, svom životu i svĳ etu. Za neke će ovakav način promatranja stvari predstavljati suprotnost svemu što su dosad naučili. Drugima će probuditi dovoljno jaku znati-želju da krenu novim putem samootkrivanja.

Za sve je važno da odmah na početku znate što možete očekivati od sljedećih informacĳ a. Ako ste slični meni, na početku putovanja volite znati kamo ste krenuli. Zbog toga ću vam precizno navesti što ova knjiga jest, a što nĳ e:

– Ovo nĳ e stručna knjiga. Iako ću iznositi napredne informacĳ e koje nas potiču da ponovno razmislimo o svom odnosu sa svĳ etom, ovo djelo nĳ e napisano kako bi odgovaralo formatu ili standardima znanstvenog rada ili stručnog časopisa.

– Ovo nĳ e istraživački rad koji su pregledali stručnjaci. Nĳ edno poglavlje i nĳ edan izvještaj o istraživanju nisu prošli kroz dugotrajan proces recenzĳ e stručnog odbora ili odabranog panela »stručnjaka« koji naš svĳ et promatraju očima jednog jedinog područja istraživanja, kao što su fi zika, matematika ili psihologĳ a.

– Ovo jest priručnik utemeljen na istraživanjima i opremljen do kazima. Napisan je na jednostavan način te opisuje eksperimente, slučajeve, povĳ esne zabilješke i osobna iskustva koji podržavaju nov, ohrabrujući način sagledavanja ljudi u svĳ etu.

– Ovo jest primjer onoga što se može postići kad nadiđemo tradicio nalne granice znanosti i duhovnosti. Umjesto da probleme



svog doba promatramo očima prirode, umjetno razdvojene i izdvojene na područja fi zike, kemĳ e ili povĳ esti, ova je knjiga osmišljena da pre-mosti jaz iz među najbolje današnje znanosti i bezvremene mudrosti naše prošlosti, utkivajući ih zajedno u obuhvatnĳ e razumĳ evanje naše uloge u životu. Cilj joj je da te spoznaje primĳ enimo u stvaranju boljeg svĳ eta te da usput otkrĳ emo i nešto više o sebi.

Spontano iscjeljivanje naših uvjerenja napisano je samo s jednom svrhom: odaslati moćnu poruku nade i mogućnosti svĳ etom u kojem se često osjećamo beznadno i bespomoćno.

Želimo li zaista istinu?U jednom drugom zapisu Rumi je nastavio opisivati neobičnu narav našeg odnosa prema stvarnosti, napisavši: »Mi smo zrcalo i lice u zrcalu. Mi smo svježa hladna voda i vrč iz kojega se voda izlĳ eva.« Kao što nam je Isus rekao da bismo se mogli spasiti iznoseći na svjetlost dana ono što je u nama, Rumi nas tako podsjeća da neprestano stvaramo stvarnost (ponekad svjesno, a ponekad nesvjesno) te da to radimo istodobno pro-življavajući ono što smo stvorili. Drugim rĳ ečima, mi smo i umjetnici i umjetničko djelo, što znači da posjedujemo moć promĳ eniti svoj današnji život, istodobno odlučujući kako ćemo ga sutra oblikovati iznova.

Dok su za neke ljude te moćne analogĳ e svjež i nov način sagledava-nja svijeta, drugima potresaju temelje dugotrajnih tradicionalnih pretpostavki. Događa se da istaknuti znanstvenici oklĳ evaju priznati implikacĳ e vlastitih istraživanja kad ona otkrivaju da smo mi, zapravo, moćni stvaratelji u svemiru.

Kad o takvoj ironĳ i govorim pred publikom, reakcĳ a slušatelja često me podsjeti na čuvenu rečenicu iz fi lma A Few Good Men (Malo dobrih ljudi). U snažnoj drami iz 1992. godine, pukovnika Nathana Jesepa (Jack Nicholson), zapovjednika vojne baze u Guantanamo Bayu, u sudnici ispituje poručnik Daniel Kaff ee (Tom Cruise), tražeći od njega da kaže istinu o tajanstvenoj smrti američkog vojnika. Priznajući da bi njegov odgovor mogao biti previše zahtjevan za ljude u sudnici, Jessep odvraća bezvremenim rĳ ečima: »Vi ne možete podnĳ eti istinu!«

Možda je najveći izazov našeg vremena upravo u tome – Možemo li podnĳ eti istinu koju želimo otkriti? Imamo li dovoljno hrabrosti da prihvatimo tko jesmo u svemiru, kao i ulogu koju podrazumĳ eva samo naše posto-janje? Ako je odgovor pozitivan, tada moramo prihvatiti i odgovornost koja prati spoznaju da svĳ et možemo promĳ eniti mĳ enjajući sebe.


promijenite uvjerenja, iscijelite sebe - gregg braden

Documents