Bila jednom jedna mala djevojčica. Svatko tko bi ju vidio, zavolio ju je, a najviše ju je voljela njezina baka. Jednom joj je mama poklonila baršunastu crvenu kapicu. Djevojčici je kapica tako dobro pristajala da druge više nije htjela nositi. Zato su je prozvali Crvenkapica.

Jednog dana reče majka: - Evo malo kolača i boca vina. Odnesi to bali. Bolesna je i slaba, neka se okrijepi. Budi dobra i ne silazi sa staze da ti boca ne padne i na razbije se. Onda bi baka ostala bez okrepe.

Crvenkapica obeća: - Pripazit ću! – pa mahnuvši na pozdrav, ode.

Baka je stanovala u šumi, pola sata hoda daleko od sela.

Prolazeći kroz šumu, Crvenkapicu sretne vuk.

-Dobar dan Crvenkapice! – ljubazno reče vuk. – Kamo ideš tako rano? Što nosiš u košarici?

-Crvenkapica se nije bojala vuka, jer nije znala kako je krvoločan. Zato mu bezbrižno odgovori: - Nosim baki kolače i vino koje joj mama šalje.Time će se okrijepiti, stara je i bolesna.

-- Crvenkapice, gdje stanuje tvoja baka?

-- Odavde dobrih četvrt sata- bezazleno odgovori Crvenkapica.

-- Ah tako – prijateljski reče vuk. No u sebi je mislio: “Ova će mlada biti slastan zalogaj i bolje će mi prijati od stare. Moram razmisliti kako da ih se obje dočepam.

Neko vrijeme vuk je mirno išao pokraj djevojčice. Odjednom reče: - Crvenkapice, jesi li vidjela krasno cvijeće koje raste u šumi? Zašto se malo ne osvrneš? Čini mi se da uopće ne čuješ kako ptičice lijepo pjevaju. Hodaš gledajući pred sebe kao da ideš u školu. A u šumi je tako veselo.

Nato se djevojčica obazre. Doista vuk je u pravu. Crvenkapica vidje kako se sunčane zrake prelamaju preko krošnje, dok ispod stabla raste cvijeće. Onda pomisli: - Baka će se sigurno razveseliti ako joj donesem kiticu cvijeća. Još je rano, stići ću joj na vrijeme.

Crvenkapica skrene s puta da u šumi nabere cvijeća. Svaki put kad bi ubrala jedan cvjetić, malo dalje otkrila bi drugi, još ljepši. Potrčala bi do njega i tako je sve dublje zalazila u šumu.

Dok je Crvenkapica brala cvijeće, vuk potrči ravno bakinoj kući i pokuca na vrata.

-Tko je?- upita baka.

-Crvenkapica. Nosim ti kolača i vina, otvori!- odgovori vuk promijenjenim glasom.

- Samo pritisni kvaku – reče baka. Vuk pritisne kvaku, našto se vrata otvore.. Zla zvijer se baci na baku i proguta je.. Potom na se navuče njezinu odjeću, stavi na glavu njenu noćnu kapicu, povuče zastor i legne u krevet. Dotle je Crvenkapica brala cvijeće. Tek pošto je nabrala toliko cvijeća da ga više nije mogla držati u ruci, sjeti se bake i najkraćim putem požuri do nje,

Kad je stigla pred kuću, vidjela je otvorena vrata i začudila se tome.

Ušavši u sobu, osjeti tjeskobu i pomisli:

- Zašto osjećam strah? Ta uvijek mi je kod bake bilo lijepo.

Crvenkapica povuče zastor na krevetu i stupi bliže. Vidjela je baku koja joj se učinila nekako čudna. Crvenkapica se prestraši i reče:

-Jao, bako, kako imaš velike uši!

-To je zato da te bolje čujem!

-_Jao, bako, kako imaš velike oči!

- Zato da te bolje vidim!

-Jao, bako kako imaš velike ruke!

--Zato da te bolje zgrabim!

--Jao, bako kako imaš užasno velika usta!

-- Zato da te mogu pojesti!

Tek što je to rekao, vuk skoči iz kreveta i proguta jadnu Crvenkapicu

Potom se ponovno svali u krevet gdje zadovoljno zaspi. Nije dugo potrajalo i on stane hrkati da su se zidovi tresli. Lovac, koji je prolazio pokraj kuće, pomisli: -Kako starica glasno hrče! Moram pogledati da joj nije zlo. I on uđe u sobu.

Kad je lovac prišao krevetu, u njemu spazi vuka kojega je već dugo slijedio.

-Ah, našao sam te razbojniče! –reče srdito. – Zacijelo si požderao sirotu baku. To ćeš okajati!

-Već je potegao pušku ali se predomisli.

-- Bolje da ne pucam- razmišljao je.- Tko zna možda još mogu spasiti jadnu staricu.

Uzeo je bakine krojačke škare koje su ležale na stolu. Njima je zarezao vuku trbuh. Tek što je malo zaparao, zabliješti mu pred očima crvena kapica. A kad je još malo prorezao, iskoči Crvenkapica iz vučje mješine i reče: - Kako me je bilo strah! U vučjem trbuhu je mrak.

Potom živa iziđe i baka.

Crvenkapica je veselo stala skakati po sobi, ali lovac reče:

-Donesi teškog kamenja!

-Crvenkapica donese komad po komad, i oni kamenjem napune vučji trbuh. Zatim ga zašiju.

Kad se vuk probudio i ugledao lovca, htio je brzo pobjeći. Ali kamenje u njegovom trbuhu bilo je tako teško da je na mjestu pao mrtav. Svi troje su bili vrlo zadovoljni.

Lovac je vuku oderao kožu koju će poslije prodati. Baka se okrijepila kolačem i vinom koje je donijela Crvenkapica. Crvenkapica reče sama sebi: - Nikada više neću skretati sa staze i sama ići u šumu, nego ću poslušati što mi majka savjetuje.

Priredila

Marijana Šarić