program podrske final sa nsl layout 1 - save the children nwb · djecu uključenu u život i rad na...

program podrske final sa nsl:Layout 1 15.1.2019 14:35

PROGRAM PODRŠKE PORODICI DJECE UKLJUČENE U ŽIVOT I/ILI RADNA ULICI I DJECE U RIZIKUAKRONIM:PPP

Jul 2018

program podrske final sa nsl:Layout 1 15.1.2019 14:35 Page 1

Save the Children vjeruje da svako dijete zaslužuje budućnost. U zemljama

sjeverozapadnog Balkana radimo svaki dan kako bismo za djecu osigurali zdrav

početak života, priliku za učenje i zaštitu od nasilja. Kada se pojave krize i kada su

djeca najranjivija, mi smo uvijek među prvima koji dođu pomoći i među posljednjima

koji odlaze. Mi osiguravamo da se odgovori na specifične potrebe djece i da se njihov

glas čuje. Postižemo dugotrajne rezultate za milione djece, uključujući onu djecu do

koje je najteže doći. Dajemo sve od sebe za djecu - svaki dan i u vrijeme kriza –

transformišući njihove živote i budućnost koja je pred nama.

© Save the Children 2018

Izdavač: Save the Children in North West Balkans

Autorica: Nada Šarac, Iva Branković, Svetlana Živanić

Vođa tima: Amir Bašić

Grafički dizajn: Komitet Sarajevo

Štampa: Avery Sarajevo

Tiraž: 62

Ova publikacija urađena je u okviru projekta „ENVISION - Kreiranje podržavajućeg

okruženja za socijalnu inkluziju djece“.

Sva prava su zadržana. Sadržaj ove publikacije se može slobodno koristiti ili kopirati

u nekomercijalne svrhe, uz obavezno navođenje izvora.

Zajedno možemo učiniti više.

Recite nam šta mislite o našem radu!

[email protected]


Program podrške porodicipredgovor

Save the Children više od deset godina aktivno radi na unapređenju položaja i prava

djece kao i sistema zaštite djece uključene u život i rad na ulici kako na globalnom i

regionalnom nivou tako i na nivou Sjeverozapadnog Balkana (Bosna i Hercegovina,

Crna Gora i Srbija). Save the Children bio je koorganizator Dana generalne diskusije

Komiteta za prava djeteta Ujedinjenih nacija pod nazivom ,,Prava sve djece u kontekstu

međunarodnih migracija“, održanog 28. septembra 2012. godine u Ženevi,

obezbjeđujući da se čuje glas djece sa iskustvom migracija a posebno za region

jugoistočne Evrope. Imajući u vidu da su to djeca koja iz različitih razloga,

dobrovoljno ili prisilno, u okviru zemlje ili između zemalja, sa ili bez roditelja ili

staratelja migriraju, pokret ih čini izloženim različitim rizicima od različitih oblika

nasilja ali i u većini slučajeva nevidljivih institucijama sistema socijalne zaštite.

U cilju uključivanja i pružanja podrške rješavanju problema „djece u pokretu“, Save

the Children kroz strateško partnerstvo s drugim organizacijama i institucijama je

prvi djelovao ka istraživanju fenomena, pripremi i uspostavi različitih programa rada i

podizanju kapaciteta profesionalaca kao i na uspostavljanju i podržavanju rada

dnevnih centara za djecu uključenu u život i/ili rad na ulici a kasnije i za djecu u

riziku. Od 2008. godine, od otvaranja prvog Dnevnog centra pa do ovog trenutka a

uz podršku Save the Children, osoblje u lokalnim partnerskim organizacijama/

pružaocima usluga nastoji da pruži podršku u psihološkom savjetovanju, uključivanju

u obrazovni sistem i podršci ostanku djece u obrazovnom sistemu, pružanju obroka

za djecu ali i druge usluge koje mogu osigurati veći stepen zaštite djece i povećanja

njihove otpornosti na rizike koji ih okružuju. Paralelno, kroz proces zagovaranja Save

the Children nastoji da model i standarde rada dnevnih centara unaprijedi, te

pomogne institucijama i organizacijama da isti integriše u zvanični sistem socijalne

zaštite u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Modeliran i organizovan način

podrške u okviru sigurnog prostora (ali i kroz terenski rad) za djecu podrazumijeva

pružanje različitih vrsta usluga.

Dnevni centri su se pokazali izuzetno kvalitetnom i bitnom socijalnom uslugom koja

je nedostajala u sistemu socijalne zaštite na lokalima na kojima su se implementirali.

Sa jasnom metodologijom i standardima rada, dnevni centri predstavljaju

responsivniji i fleksibilniji odgovor na potrebe djece, kao primarnih korisnika centara.

Takođe, s druge strane su prepoznati kao saveznici za institucije sistema socijalne

zaštite u pravovremenoj ranoj identifikaciji problema porodica i djece kroz

preventivne aktivnosti na terenu.

3PROGRAM PODRŠKE PORODICI DJECE UKLJUČENE

U ŽIVOT I/ILI RAD NA ULICI I DJECE U RIZIKU

AKRONIM: PPP


Nastojeći da zaštitu djece sveobuhvatno podržimo, Save the Children je izvršio

dubinsku analizu izazova roditeljstva sa kojim se susreću porodice korisnici usluga

dnevnih centara s fokusom na postojeće modele podrške u radu sa navedenim

porodicama. Analizom je utvrđeno da ne postoji jasan konceptualni okvir pružalaca

usluga u regionu, niti definisan program rada sa porodicom, što je ukazivalo da u tom

pravcu treba kreirati podršku unapređenju kompetencija profesionalaca za rad sa

porodicama. Prateći preporuke Komiteta za prava djeteta UN u vezi sa razvijanjem

mjera za prevenciju potrebe za alternativnim smještajem djece odnosno izdvajanja

djeteta iz porodice, Save the Children je inicirao razvijanje i provedbu Programa

podrške porodici s ciljem osnaživanja kapaciteta pružalaca usluga i unapređenje

njihovih kompetencija za rad sa porodicama čija djeca su korisnici usluga dnevnih

centara.

Smatramo da razvijeni program predstavlja novinu u polju stručnog usavršavanja

profesionalaca u dječjoj zaštiti u svrhu kvalitetnijeg planiranja i pružanja usluga

porodicama u riziku. Program pruža kvalitetan okvir za planiranje i realizaciju

aktivnosti usmjerenih na osnaživanje roditelja i razvijanje njihovih roditeljskih

kompetencija. Vjerujemo da kroz neposrednu primjenu Programa podrške porodici i

praćenju njegovih rezultata u praksi, možemo utvrditi u kojoj mjeri on doprinosi

boljem i bržem ostvarivanju pozitivnih ishoda u životima djece uključene u život i/ili

rad na ulici i djece u riziku, odnosno njihovih porodica i lokalnih zajednica.

4 PROGRAM PODRŠKE PORODICI DJECE UKLJUČENE


AKRONIM: PPP


Sadržaj

Uvod 7

1. KONCEPTUALNO-TEORIJSKI OKVIR I PRINCIPI PROGRAMA 9

2. KARAKTERISTIKE PORODICA DJECE UKLJUČENE U DNEVNI CENTAR 16

3. PROGRAM PODRŠKE PORODICI – SVRHA, CILJEVI I FAZE PROGRAMA 18

4. PREPORUKE ZA REALIZACIJU PROGRAMA PODRŠKE PORODICI 29

Literatura 31



AKRONIM: PPP


Uvod

Izgradnja sveobuhvatnog i efikasnog sistema zaštite i podrške djeci koja žive i/ili

rade na ulici podrazumijeva širok spektar aktivnosti, počev od unapređenja aktuelnog

normativnog okvira i njegovog punog usaglašavanja sa Konvencijom o pravima

djeteta i drugim relevantnim dokumentima u oblasti dječje zaštite do razvijanja

raznovrsnih programa i usluga koje predstavljaju adekvatan odgovor na specifične

potrebe ove izrazito ranjive grupe djece, uspostavljanja jasnih procedura i

mehanizama koordinacije i međusektorske saradnje. Heterogenost populacije djece

koja žive i/ili rade na ulici i velike individualne razlike koje među njima postoje

stavljaju pred kadrove koji sa njima rade zahtjevan zadatak da moraju posjedovati

širok spektar kako opštih, tako i posebnih i specifičnih kompetencija i visok stepen

senzitivnosti i motivisanosti za rad sa ovom kategorijom djece.

Program podrške porodici djece uključene u život i rad na ulici i djece u riziku (PPP)

nastao je kao dio aktivnosti podrške koju Save the Children već godinama

obezbjeđuje pružaocima usluga (dnevnim centrima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i

Crnoj Gori) za djecu uključenu u život i/ili rad na ulici i djecu u riziku u regionu.

Izradi programa i pratećih smjernica za njegovu primjenu predhodila je analiza1

modela i praksi u radu sa porodicama djece koja žive i/ili rade na ulici. Cilj analize je

bio razumijevanje konteksta, karakteristika i položaja djece koja žive i/ili rade na ulici

i njihovih porodica, postojećih usluga dostupnih na lokalu i novih mogućnosti

podrške. Analiza je podrazumijevala pregled istraživanja, normativnog okvira i

izvještaja, praćene rezultatima anketiranja devet pružalaca usluga dnevnih centara za

djecu uključenu u život i rad na ulici2. Modeli rada sa porodicama analizirani su u

odnosu na iskustva pružalaca usluga u Srbiji, Bosni i Hercegovini (BiH) i Crnoj Gori

(CG) i širi iskustveni kontekst prakse, koju je na globalnom nivou razvijao i

podržavao prije svega Save the Children, ali i druge međunarodne organizacije.

Iako su u obzir uzeti svi aspekti rada pružalaca uluga, fokus analize je bio na

aktivnostima usmjerenim na osnaživanje kapaciteta pružalaca usluga i unapređenje

njihovih kompetencija za rad sa porodicama djece koja žive i/ili rade na ulici. Razlog

za to je višestruko potvrđeno iskustvo u radu sa djecom u riziku, koje govori u prilog

teze da je podrška porodicama djece jedan od ključnih preduslova efektivne i trajne

pomoći za održivu promjenu u pozitivnom pravcu.



AKRONIM: PPP


Izazov za koji smo pokušale da nađemo odgovor u osmišljavanju programa pružanja

podrške porodici je da on bude u dovoljnoj mjeri struktuiran da daje referentni okvir i

da omogućava realizaciju svih ključnih faza u svim sredinama, a da istovremeno ostavlja

dovoljno prostora i bude otvoren za organizaciju intervencija u skladu sa potrebama

korisnika i kapacitetima sredine. Takođe, važno je naglasiti da, iako namenski kreiran da

odgovori na potrebe porodica djece koja žive i/ili rade na ulici, ovaj program se može

koristiti i u radu sa drugim ciljnim grupama djece u riziku.

Prva dva poglavlja, uslovno govoreći, predstavljaju uvod u dokument. Prvo je

posvećeno konceptualno teorijskom okviru programa i u njemu su predstavljeni

savremeni pristupi u radu sa porodicama. Osim teorije savremenog socijalnog rada,

u osnovnim crtama su predstavljene psihološke teorije i pravci značajni za

razumijevanje i organizovanje tretmana djece u dnevnom centru i rad sa njihovim

porodicama. Ovo poglavlje obuhvata i predstavljanje osnovnih principa u radu sa

djecom i porodicom, koji čine vrijednosni okvir i u značajnoj mjeri određuju svrhu

programa i specifičnost primijenjene metodologije rada.

U drugom poglavlju se kratko osvrćemo na neke karakteristike porodica djece koja

žive i/ili rade na ulici i djece u riziku, prevashodno naglašavajući koje su to situacije i

okolnosti koje ne pogoduju primjeni programa, tačnije koje zahtijevaju preduzimanje

drugih aktivnosti usmjerenih na saniranje krizne situacije, pa tek potom se porodica

može uključiti u program. Akcenat je stavljen na one porodice čija su djeca uključena

u dnevni centar, svratište ili neku drugu dnevnu uslugu u zajednici.

Treće poglavlje čini centralni dio ovog dokumenta i u njemu je dat detaljan prikaz

Programa podrške porodici. U njemu je definisana svrha, ciljevi i zadaci programa,

uloge i odgovornosti ključnih aktera, mjesto realizacije i trajanje programa, faze u

primjeni programa i evaluacija efekata programa. U ovom poglavlju skrenuta je pažnja

i na značaj kompetencija neposrednih realizatora ovog programa. Na kraju su date

preporuke za realizaciju ovog programa u praksi.

Za primjenu Programa podrške porodici kreiran je i prateći trodnevni program

obuke koji je krajem 2016. godine pohađalo 12 stručnih radnika iz 6 Dnevnih centara

za djecu uključenu u život i/ili rad na ulici iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore3.

Realizacija trodnevnog treninga ponovo je organizovana početkom maja 2018.

godine za 29 stručnih radnika iz 8 Dnevnih centara sa teritorije Bosne i

Hercegovine, Crne Gore i Srbije4. Evaluacija realizovanih obuka kao i rezultati

primjene programa u radu sa porodicama tokom 2017. i prvih mjeseci 2018. godine

je pokazala da pružaoci usluga prepoznaju značaj primjene struktuiranog pristupa u

radu sa porodicama i smatraju da Program pruža dobar okvir za planiranje i

realizaciju aktivnosti usmjerenih na osnaživanje roditelja.



AKRONIM: PPP


1. Konceptualno-teorijski okvir i principi programa

1.1. Savremeni pristupi u radu sa porodicama

U ovom dijelu dat je prikaz teorijskih polazišta koja smatramo ključnim za ponuđeni

koncept programa podrške porodici.

Teorija savremenog socijalnog rada

Za teoriju i praksu savremenog, integrativnog socijalnog rada značajno je uvođenje

holističkih i ekološko-sistemskih perspektiva. Ovi pristupi naglašavaju potrebe i

teškoće korisnika iz kojih se izvode ciljevi socijalnog rada za svakog korisnika.

Korisnik se sagledava kao cjelovita osoba koja je, na neki način proizvod cjelokupnog

konteksta odrastanja u određenoj životnoj sredini. Stoga je svrha socijalnog rada

pospješivanje i unapređenje adaptacije između korisnika i sistema sa kojim je korisnik

povezan, u skladu sa socijalnom pravdom, uz svijest da obje strane u procesu imaju

teškoće u adaptaciji. Ekološko-sistemski uticaji u socijalnom radu naglašavaju:

l individue i njihova socijalna sredina se nalaze u stalnoj interakciji, što dovodi do

konstantnih promjena na obje strane

l individue su aktivni učesnici u svom sopstvenom razvoju, što znači da je odnos

između osobe i sredine recipročan

l postoji holizam, povezanost podsistema u globalnom sistemu, tako da promjene u

jednom podsistemu izazivaju odgovarajuće promjene u podsistemima koji su bliže

ili dalje od individue.

Ove postavke predstavljaju jedan od osnovnih okvira za kreiranje programa podrške

porodicama djece koja su uključena u život i /ili rad na ulici ili su u riziku.

Funkcionisanje te djece zavisi od njihovih interakcija sa sistemima koji ih okružuju, ali

i od dostupnosti resursa koji bi im omogućili i olakšali funkcionisanje. Svrha socijalnih

usluga u tom kontekstu je stvaranje uslova i jačanje kapaciteta za adekvatno

funkcionisanje osobe u sopstvenom okruženju, kao i činjenje resursa zajednice

dostupnim svakom pojedincu.

Iz ovakvog razumijevanja proizilazi i proširena uloga stručnog radnika u dnevnom

centru, gdje on obavlja višestruke uloge: neposredni realizator određenih aktivnosti,

koordinator, zastupnik, pregovarač; usluge obezbjeđuje u partnerstvu i saradnji sa



AKRONIM: PPP


djetetom i porodicom, koji takođe preuzimaju odgovornost za realizaciju sopstvenog

plana zaštite.

Metodologija rada u dnevnom centru u velikoj mjeri treba da bude usaglašena sa

metodologijom socijalnog rada koja proističe iz ekološko sistemskih perspektiva i

koja socijalni rad opredjeljuje kao integrativni model socijalnog rada, koji se ostvaruje

kroz integrisano djelovanje socijalnih i drugih službi i organizacija u zajednici, prema

problemima i potrebama korisničkih grupa. Metode socijalnog rada omogućavaju

djelovanje na različitim nivoima sistema društva kako bi se obezbijedila kvalitetna

usluga grupama korisnika.

Psihološke teorije i pravci

U radu sa porodicama djece koja žive i /ili rade na ulici i djece u riziku izuzetno je

važno razumijevanje složenosti pojave i njene multifaktorske uslovljenosti. Kada je

riječ o nivou individue, važno je sagledati i njenu povezanosti sa životnim događajima

kako bi se primijenili što svrsishodniji načini djelovanja tokom tretmana u dnevnom

centru. Psihološke teorije i pravci, a mi posebno izdvajamo razvojne psihološke

teorije, teorije socijalnog učenja i kognitivno-bihejvioralne, kao i egzistencijalno-

humanističke teorije, značajne su za razumijevanje pojave i organizovanje pružanja

usluga djeci i njihovim porodicama.

Razvojne i psihodinamske teorije

Jedan od osnovnih psiholoških postulata značajan za ovaj program je razumijevanje

individue kao entiteta koji se kontinuirano razvija od rođenja do kraja života, te da se

ovaj cjeloživotni razvojni tok zasniva na višestrukim razvojnim procesima. U

psihologiji postoji niz teorijskih pristupa koji na različitim nivoima ponašanja i

psiholoških procesa prilaze djetetu/čoveku.

Razvojne teorije, polazeći od psihodinamskih pa do savremenih razvojnih teorija,

naglašavaju, osim razvojnog procesa, i nesvesne procese koji utiču na ponašanje i

nužnost njihovog osvješćivanja radi korigovanja neadekvatnih oblika reagovanja.

Psihoanalitička teorija, a posebno teorije užeg obima koje potiču iz nje, kao što je

egopsihologija i neofrojdovska teorija, naglašavaju značaj iskustva za aktuelno

ponašanje. Prethodno iskustvo, nesvjesno, transfer i kontratransfer ključni su pojmovi

u ovim teorijama koji pomažu u razumijevanju ponašanja djeteta. Uloga stručnjaka u

dnevnom centru, u skladu sa ovim modelima, je da pruži podršku djetetu/porodici da

osvijesti i razumije sopstvene emocije i stavove koji ih mogu blokirati u odnosu

prema drugima i koji su oblikovali njihovo iskustvo i da pomogne djetetu/porodici da

razriješi sopstvene konflikte na emocionalnom i socijalnom planu. Efekat postupanja

oslonjenog na ovaj pristup ogleda se prije svega u postizanju pozitivnih promjena na

nivou ličnog razvoja djeteta sa problemima u odrastanju.

Teorije socijalnog učenja i kognitivno-bihejvioralni pristup u ovom okviru polaze od

osnovne pretpostavke da je svako ponašanje naučeno. Ovaj koncept ima osnov u

fiziološkim eksperimentima i teorijama učenja uslovljavanjem, gdje je empirijski

dokazano da su mnoga ponašanja rezultat reagovanja osobe na stimuluse/draži



AKRONIM: PPP


kojima je osoba izložena u socijalnoj sredini. Ponašanje se objašnjava kao reakcije

koje su vidljive, uslovljene i koje se mogu izmjeriti. Pritom je orijentacija na spoljašnjiuticaj i input koji dovodi do reakcije, a manja pažnja se pridaje unutrašnjim procesima

koji vode reagovanju. Na osnovu ovog pristupa, ljudsko ponašanje je naučeno

ponašanje, i kao takvo, može se mijenjati zavisno od zahtjeva/inputa koji dolaze iz

spoljašnje sredine. U skladu sa tim i asocijalno ponašanje je naučeno i može se

«odučiti», odnosno promijeniti usvajanjem novog, prosocijalnog ponašanja.To

korektivno učenje odvija se postepeno, korak po korak, primjenom posebnih

treninga i tretmana u okviru kojih dijete usvaja pojedinačne vještine, a zatim ih

objedinjuje u složeno ponašanje ili kompleksnu socijalnu vještinu.

Spomenućemo kognitivno-bihejvioralnu terapiju i racionalno-emocionalno-

bihejvioralnu terapiju (REBT), kao terapijske pravce ponikle u ovom pristupu, a koje

su pokazale visok nivo uspješnosti u tretmanu djece koja imaju probleme u

ponašanju i njihovih porodica. U okviru ovih terapija razvijen je širok spektar

metoda unapređenja životnih vještina i vještina samokontrole ponašanja,

prevazilaženja stresa, odolijevanja različitim razvojnim izazovima ili iskušenjima,

usvajanja prosocijalnih obrazaca ponašanja i dr. REBT naglašava značaj samoprihvatanja i

visokog nivoa tolerancije na frustraciju, kao dva glavna kamena temeljca psihološki

zdravog ljudskog bića. Ključna postavka ove teorije je da nisu događaji u životu ti koji

određuju ponašanje, već da su uvjerenja o njima glavna determinanta ljudskih emocija

i ponašanja. Osnovna postavka REBT-a je da ni jedan čovek, bez obzira na to kakvo

neprilagođeno i antisocijalno ponašanje upražnjava, nije manje vrijedan od drugih

ljudi. Dva osnovna psihološka poremećaja prema ovom shvatanju - ego poremećaji

(tretiranje sebe kao loše ili manje vrijedne individue) i diskomfort poremećaji

(insistiranje na komforu u životu i lagodnom odvijanju životnog toka), su značajno

prisutni u opisu problema u ponašanju. Treći talas kognitivno bihejvioralne terapije

uslovio je razvoj nekoliko integrativnih pravaca među kojima je i šema terapija,

koja prepoznaje neophodnost cjelovitijeg razumijevanja problema u ponašanju i

poremećaja ličnosti kroz povezivanje psihodinamskih i kognitivno-bihejvioralnih

koncepata u procjeni i intervencijama. Ovaj pristup uvažava značaj ranog razvoja i

iskustava iz djetinjstva i adolescencije, a fokus stavlja na emocionalne potrebe kao

jedan od ključnih faktora za razvoj različitih adaptivnih i maladaptivnih šema

funkcionisanja u odraslom dobu. Iz perspektive ovog pristupa kvalitet odgovora

roditelja na osnovne emocionalne potrebe djeteta u ranom i adolescentskom

uzrastu predstavlja dominantni faktor koji utiče na to da li će se dijete razviti u

integrisanu i odgovornu ličnosti ili će imati probleme u psihičkom funckionisanju i

ponašanju.

Humanističko-egzistencijalni pristupi zasnivaju se na humanističkim konceptima koji rad

sa korisnikom zasnivaju na principu ‘’ovdje i sada’’ (Barker,1995). Iz ovog koncepta

proizašli su savjetodavni pristup (Rodžers), transakciona analiza (Berne), logoterapija

(Glaser) i brojni drugi pristupi. Primjena humanističkog modela u dnevnom centru, u

fokusu ima dijete i porodicu, njihove aktuelne probleme i potrebe. Nova rešenja

dijete i porodica pronalaze na osnovu sopstvenog iskustva i novih znanja koja u

procesu tretmana ponudi stručnjak u dnevnom centru. Metod koja se u ovom

modelu koristi je nedirektivan, a naglasak je na procesu koji se odvija ovdje i sada.



AKRONIM: PPP


Koncept pozitivnog razvoja mladih - fokus ove orijentacije je pozitivan razvoj i

pozitivno, zdravo funkcionisanje, a polazna osnova je uvjerenje da svako dijete nosi

inherentnu tendenciju ka samoaktualizaciji, te da će, u pogodnom okruženju, svako

dijete biti u stanju da razvije svoje ljudske potencijale. Zadatak dnevnog centra je

osnaživanje djeteta, porodice i lokalne zajednice. Pristup se oslanja na eko-sistemsku

orijentaciju, traganje za i promociju “snaga” i potencijala djeteta, porodice i lokane

zajednice, uspostavljanje i njegovanje partnerstva i nastojanje da se promjene ostvare

na svim nivoima na kojima se odvija život i razvoj djeteta (individualni, porodični,

grupni, lokalna zajednica). (Stakić 2008).

Sistemski pristup porodici

Sistemski pristup porodici je derivat opšte teorije sistema i on je za tretman djeteta i

porodice u dnevnom centru izuzetno značajan. Posebno izdvajamo značaj prepoznavanja

razvojnih zadataka i djeteta i roditelja u toku odrastanja djeteta, čije neadekvatno

razrješenje utiče na pojavu problema u ponašanju. Za razumijevanje problema/

poremećaja ponašanja posebno su značajni sledeći koncepti: porodične uloge i granice,

hijerarhija uloga i odgovornosti, odgovorno i partnersko roditeljstvo, roditeljske

kompetencije (dosljednost, moć odlučivanja, dozvola za odrastanje....) partnerska relacija

roditelja. Osnovne pretpostavke sistemskog pristupa porodici čine polaznu osnovu

programa rada sa roditeljima kao i pratećeg programa obuke, budući da se fokus

neposrednog rada sa djetetom pomjera i uključuje porodicu, kao i faktore šire socijalne

sredine koji mogu biti od uticaja na promjenu ponašanja, usvajanje prihvatljivijih

obrazaca ponašanja i uspješnije funkcionisanje djeteta i porodice.

1.2. Osnovni principi5

Savremeni teorijski koncepti i obavezujući nacionalni i međunarodni dokumenti čine

polaznu osnovu za definisanje vrijednosnog okvira, odnosno osnovnih principa koji

usmjeravaju rad sa djetetom i porodicom uključenom u Program podrške porodici.

Osnovni principi čine polazne metodološke smjernice, koje u značajnoj mjeri

određuju svrhu programa i specifičnost primijenjene metodologije rada.

Poštovanje prava djeteta

Program podrške porodici djece koja žive i /ili rade na ulici i djecu u riziku svoj rad u

potpunosti bazira na poštovanju osnovnih prava i interesa djeteta, na način kako su

ona definisana Konvencijom o pravima djeteta UN. Konvencija sadži 54 člana, koji se

odnose na četiri grupe prava koja se djeci moraju omogućiti: prava na opstanak(obuhvataju pravo na život i pravo na zadovoljavanje osnovnih, egzistencijalnih

potreba); prava na razvoj (uključuju sve preduslove koji su nužni za normalan i

potpun razvoj svih potencijala djeteta); zaštitna prava (prava koja traže da djeca



AKRONIM: PPP


budu zaštićena od svih oblika zloupotrebe, zanemarivanja i zlostavljanja) i

participativna prava (daju djeci mogućnost da budu aktivni učesnici u životu

svoje zajednice).

(Bezuslovno) prihvatanje djeteta/porodice

Svako ponašanje, uključujući i maladaptivno je djetetov najbolji napor da izađe na kraj

sa svijetom onakvim kakvim ga ono doživljava. Stručnjaci (profesionalci i volonteri)

koji sprovode program, prema djetetu i njegovoj porodici moraju da izgrade odnos

koji isključuje svaki vid osude. Dijete i porodica se prihvataju onakvi kakvi jesu, sa

svim njihovim potrebama i potencijalima, ali i problemima i teškoćama koje imaju.

Poštovanje principa bezuslovnog prihvatanja, stvara kod djeteta i porodice osjećanje

povjerenja i iskrene podrške koja su preduslov njihovog aktivnog učešća u programu.

Odnos bezuslovnog prihvatanja podrazumijeva odsustvo bilo kakve njihove osude ili

etiketiranja, što čini dobru polaznu osnovu za sticanje povjerenja i razvoj saradničkog

odnosa, kao neophodnog preduslova za zajednički rad na redefinisanju pogrešnih

obrazaca ponašanja. Važno je naglasiti da odnos bezuslovnog prihvatanja nikako ne

znači opravdavanje rizičnog, ugrožavajućeg ili asocijalnog ponašanja, već pomoć i

podršku djeci i njihovim porodicama da stvore uvid u svoje pogrešne izbore i

nefunkcionalno ponašanje i pronađu mogućnosti i načine za njihovo mijenjanje.

Fleksibilnost i individualizacija

Polazeći od principa individualizacije, po kome je svako dijete/porodica posmatrana

kao jedinstvena i neponovljiva jedinica, Program podrške porodici nudi dovoljno

širok i fleksibilan pristup koji se može prilagoditi potrebama i mogućnostima svake

pojedinačne porodice uključene u program. Samo pod uslovom fleksibilnog i

individualizovanog programa mogu se očekivati pozitivne promjene i prevazilaženje

problema sa kojima se dijete i porodica sreću. U cilju što dosljednijeg poštovanja ovog

principa, Program nudi i intervencije u lokalnoj zajednici koje treba da razviju široku

mrežu podrške, kako bi se što efikasnije zadovoljile različite potrebe djeteta i porodice.

Participatorni pristup

Polazeći od stava da je snaga promene u samom djetetu/porodici, a ne u primjeni

programa, sve ključne aktivnosti u realizaciji programa podrazumijevaju njihovu

aktivnu participaciju. U skladu s tim neophodno je uspostaviti i kontinuirano razvijati

saradnički odnos sa djetetom/porodicom, koji podrazumijeva njihovo učešće u izradi,

evaluaciji i ponovnom pregledu planova zajedničkog rada. Participatorni pristup

podrazumijeva podjelu odgovornosti za ostvarivanje i održivost postavljenih ciljeva i

trajnost ostvarenih pozitivnih promjena. Veoma je važno da dijete/porodica shvati i

prihvati da nikakav napredak nije moguć bez njihovog punog učešća, motivisanosti da

se ostvare planirani zadaci i obostranog povjerenja. Trebalo bi naglasiti da se

participatorni pristup nije princip samo u radu sa porodicom, već da se on mora

promovisati i uspostaviti i kada je riječ o drugim akterima u lokalnoj zajednici, koji su

uključeni u mrežu podrške, kao što su centri za socijalni rad, škola, služba

zapošljavanja, zdravstvene ustanove i dr.



AKRONIM: PPP


Pozitivno roditeljstvo i pozitivna disciplinau svakodnevnom roditeljstvu6

Primjenjujući Program podrške porodici, Dnevni centri kao dominantan pristup u

odgajanju i vaspitavanju djeteta promovišu principe pozitivnog roditeljstva i pozitivne

discipline u svakodnevnom roditeljstvu koji integrišu savremena naučna saznanja o

zdravom razvoju djece, rezultate brojnih istraživanja o uspješnom vaspitavanju uz

poštovanje osnovnih prava djeteta uključujući najbolji interes djeteta kao pravo

djeteta, ali i rukovodni princip koji se primjenjuje u radu sa djecom. Program podrške

porodici integriše sve ključne elemente pozitivne discipline – fokusiranje na

određivanje dugoročnih ciljeva vaspitanja; pružanje topline i bliskosti; osiguravanje

reda i strukture; razumijevanje načina na koji djeca misle i osjećaju i rješavanje

razvojnih problema djece. Osoblje Dnevnih centara je osposobljeno za primjenu svih

principa i elemenata pozitivne discipline u neposrednom radu sa djecom ali je isto

tako osposobljeno da edukuje roditelje da isti pristup neguju u svakodnevnom

roditeljstvu. Time se djeci pruža stimulativan okvir za odrastanje koji odlikuje

jedinstveno, usaglašeno i sinhrono pedagoško postupanje u kući, školi i programu koji

sprovodi Dnevni centar.

Holistički pristup

Dnevni centar neguje holistički pristup u svom radu. Holistički pristup podrazumijeva

multidimenzionalnost u tretiranju ključnih problema djeteta/porodice, što zahtijeva

ne samo timski rad u okviru dnevnog centra, već i širi multidisciplinarni pristup koji

uključuje i stručnjake i institucije izvan njega. Kompleksnost dječjih potreba zahtijeva

sveobuhvatni pristup njihovom zadovoljavanju, koji nije moguće ostvariti isključivo u

okviru Dnevnog centra, već i putem njihovog uključivanja u programe i usluge izvan

njega. Trebalo bi naglasiti da se mreža podrške zasnovana na holističkom pristupu ne

odnosi samo na profesionalce, već i na volontere koji mogu odigrati važnu ulogu u

pružanju podrške djetetu/porodici i osnaživanju njihovih potencijala.

Planiranje i transparentnost

Planiranje rada dnevnog centra obavlja se, s jedne strane, na nivou usluge kao cjeline

odnosno njegovih pojedinačnih programa (kao što je Program podrške porodici), a

s druge strane, na individualnom nivou, tj. na nivou rada sa svakim pojedinačnim

korisnikom dnevnog centra. Precizno planiranje podrazumijeva definisanje ciljeva i

zadataka koji se žele postići, strategija za njihovo ostvarivanje, preciznog

vremenskog okvira, kao i podjelu uloga i odgovornosti u vezi sa realizacijom plana.

Veoma je važno da se prilikom planiranja polazi od jasno definisanih kriterijuma



AKRONIM: PPP


procjene napretka, jer su oni osnov za redefinisanje postavljenih ciljeva i evaluaciju

postignutih rezultata. Trebalo bi naglasiti da planovi rada korisnika Dnevnog centra,

kao i njihova participacija, te participacija drugih aktera u njihovoj izradi, rad centra

čine transparentnim, što je veoma važno za stvaranje odnosa povjerenja među svim

učesnicima koji čine mrežu podrške.

Orijentacija na snage/protektivne faktore i kulturološka kompetentnost

Svaka porodica, čak i kada toga nije svjesna, posjeduje zdrave potencijale, bez obzira

na probleme koje ima ili težinu situacije u kojoj se nalazi. Primaran zadatak je da se ti

potencijali prepoznaju, aktiviraju i stave u funkciju daljeg razvoja djeteta. Bez obzira

na efikasnost metoda i tehnika primijenjenih u radu u dnevnom centru, nikakav

pomak se ne može očekivati ukoliko se roditelji i dijete ne motivišu da aktiviraju

sopstvene potencijale i u sebi prepoznaju snage ličnog rasta i razvoja.

Proces osnaživanja počinje već od prvog kontakta sa djetetom i porodicom, kroz

pružanje pomoći i podrške u razumijevanju sopstvene situacije i problema, kao i

prepoznavanju snaga da se oni prevaziđu.

Proces osnaživanja se paralelno odvija na tri nivoa: individualnom, porodičnom i

socijalnom. Na individualnom i porodičnom planu osnaživanje je usmjereno na

jačanje protektivnih faktora, podizanje samopouzdanja i postepeno preuzimanje

odgovornosti za sopstveni život, a na socijalnom na veću dostupnost resursa lokalne

zajednice i pojačanu brigu za porodicu, odnosno za dijete i njegov razvoj. Dnevni

centar za djecu koja žive i/ili rade na ulici ili su u riziku od toga, razvijaju programe

koji su kulturološki senzitivni, odnosno koji polaze od prihvatanja kulturoloških i

etničkih razlika, tolerantnosti i stava da te razlike predstavljaju kulturološko

bogatstvo, a ne prepreku za rad. Da bi se to postiglo neophodno je upoznavanje i

razumijevanje načina na koji kulturne, etničke, manjinske ili marginalizovane grupe

doživljavaju sebe i svoje porodično okruženje. Integrišući ovaj princip u sve segmente

svoga rada Dnevni centar razvija visok nivo kulturološke kompetencije, koji

onemogućava svaki pokušaj nametanja vrednosti i životnog stila jedne, obično

dominantne, etničko-kulturološke grupacije drugoj.

Takođe, raširene su predrasude prema siromašnim porodicama koje se, između ostalog,

ogledaju u stavovima da su u takvim porodicama roditeljske vještine slabije razvijene i da

porodica nema kapacitete da djetetu pruži potrebnu njegu, brigu i zaštitu.

U stvari, mi znamo da većina siromašnih porodica štiti, njeguje i podržava svoju

djecu. Roditelji koji podižu svoju djecu u otežanim okolnostima, opterećenim

siromaštvom i drugim egzistencijalnim problemima mogu koristiti određene

vaspitne stilove koji podrazumijevaju pojačanu disciplinu, što je neophodno da se

minimizira izloženost potencijalno štetnim uticajima. Dakle, uvijek kada

procjenjujemo roditeljske vještine, potrebno je voditi računa o kontekstualnom

okviru u kome porodica živi.



AKRONIM: PPP


2. Karakteristike porodica djece uključene u dnevni centar

Njegovanje pristupa koji podrazumijeva neosuđujući i uvažavajući stav, sa fokusom na

snagama i na pozitivnom, je posebno važno u koncipiranju i sprovođenju programapodrške porodicama djece korisnika dnevnog centra. Najčešće se radi o

siromašnim porodicama iz marginalizovanih grupa, koje se suočavaju sa brojnim

izazovima kada je riječ o protektivnim faktorima.

Roditelji djece koja koriste usluge dnevnog centra su po pravilu izloženi visokom

stepenu egzistencijanog stresa, a visok nivo stresa značajno umanjuje sposobnost

roditelja da se nose sa svakodnevnim odgovornostima i obavezama, da se posvete

uspostavljanju i njegovanju kvalitetnih odnosa sa djecom, da o njima brinu i da ih

vaspitavaju. Posljedica toga je i da roditelji ne ukazuju dovoljno pažnje svojoj djeci, ne

nadziru njihovo ponašanje i kretanje i često uopšte nisu upućeni u to gdje su im djeca,

sa kim su i čime se bave. Odnosi između roditelja i djece su često značajno

poremećeni i karakteriše ih nedostatak topline, bliskosti i privrženosti. Nedostatak

pozitivnih afektivnih odnosa se često manifestuje kao povlačenje, ravnodušnost,

zanemarivanje, izbjegavanje djeteta, otvoreno odbacivanje, pa čak i zlostavljanje i

eksploatacija kroz direktno podsticanje ili primoravanje djece na rad na ulici.

Maladaptivna privrženost (eng. attachment) se dovodi u vezu sa nizom emocionalnih

teškoća djeteta, od niskog samopoštovanja, preko umanjenih sposobnosti da se nose i

izađu na kraj sa razvojnim problemima do sniženog nivoa socijalnih kompetencija,

agresivnog ponašanja i problema u prihvatanju prosocijalno orjentisanih vršnjaka. Kada

je riječ o vaspitnom stilu ove grupacije roditelja, često ga karakteriše odsustvo znanja,

vještina i napora da se postave jasna očekivanja i pravila ponašanja, prati njihovo

poštovanje i dosljedno primjenjuju uzrastu primjerene stimulativne, podsticajne i/ili

disciplinske mjere. Najčešće, pravila uopšte nema, pa djeca i nemaju jasnu predstavu šta

se od njih očekuje, a reakcija na njihovo ponašanje se kreće u krajnostima, od izostanka

reakcije i ravnodušnosti do drakonskih kazni koje su potpuno neprimjerene učinjenom

„prestupu“. U takvim porodicama se nerijetko uspostavljaju, na svojevrstan način

iznuđene relacije, pa problematični porodični (i partnerski) odnosi uslovljavaju

problematično ponašanje djece i obrnuto, problematično ponašanje djeteta potencira

nefunkcionalne reakcije i ponašanje roditelja7. Tako se stvara neka vrsta začaranog

kruga iz koga niko ne može da izađe bez podrške i podsticaja spolja. Međutim, upravo

tu se otvara mogućnost da se primjenom odgovarajućih programa, usmjerenih na

prepoznavanje i ublažavanje rizičnih i naglašavanje i jačanje protektivnih faktora, pruži

adekvatna podrška porodicama djece koja koriste usluge dnevnog centra.



AKRONIM: PPP


2.1. Kontraindikacije za primjenu Programa podrške porodici

Važno je naglastiti da u radu sa porodicama djece koja žive i /ili rade na ulici i djece u

riziku, često mogu biti uočeni i neki od faktora visokog rizika kao što su prisustvo kriminalnog ponašanja, nasilje u porodici, odnosno, zlostavljanje,zanemarivanje i eksploatacija djeteta, kao i zloupotreba psihoaktivnihsupstanci. Ukoliko se procijeni da postoji nasilje u porodici koje ugrožava

bezbjednost djeteta, takva situacija zahtjeva trenutno obavještavanje nadležnih

institucija i službi. Postojanje nasilja u porodici se može otkriti i tokom rada sa

djetetom i porodicom, u kasnijoj fazi rada. Ukoliko je riječ o nasilju koje se ne može

zaustaviti i koje ugrožava bezbjednost djeteta, takva situacija zahtijeva, pored

trenutnog obavejštavanjeia nadležnih institucija i službi i prekid realizacije započetog

programa rada sa porodicom, dok se problem ne razriješi.

Kada je riječ o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci, kada se utvrdi svakodnevno

konzumiranje i ozbiljne posledice konzumiranja kao što je zavisnost, porodica se ne

uključuje u program, odnosno, započeti program rada sa porodicom se prekida, a

porodica se motiviše za uključivanje u liječenje od bolesti zavisnosti uz

obavještavanje nadležnih institucija o uočenom problemu. Roditeljima se, u posebno

organizovanom razgovoru, predočavaju sve činjenice vezane za prepoznati problem

nasilja u porodici.

Program se ne može realizovati sa porodicama kojima nije obezbijeđen minimumegzistencijalnih uslova za život, dok se ti uslovi ne obezbijede.



AKRONIM: PPP


3. Program podrške porodici – svrha, ciljevi i faze programa

Program podrške porodici (u daljem tekstu PPP) nudi model rada sa porodicama

djece koja žive i/ili rade na ulici i djece u riziku. Kako se radi o vrlo heterogenoj

populaciji po mnogim ključnim kriterijumima, program je fleksibilno postavljen i

otvoren za usklađivanje sa osobenostima, potrebama i mogućnostima porodica

kojima je namijenjen i uslovima u kojima one žive.

Uvažavajući činjenicu da su roditelji/porodica najneposredniji i najuticajniji činilac u

procesu fizičkog, kognitivnog, socijalnog i emocionalnog napretka i razvoja djeteta,

PPP promoviše balansiran pristup rizičnim i protektivnim faktorima nastojeći da

umanji i neutrališe dejstvo rizičnih i potencira dejstvo protektivnih faktora. U tom smislu, PPP kad god je to moguće, podstiče pozitivno, razvija potencijale,

unapređuje vještine, stimuliše funkcionalne odnose i veze, odnosno, promovišeosnaživanje djeteta, roditelja, porodice i njihovu povezanost sa neformalnom, ličnom i/ili formalnom mrežom podrške u zajednici.

Pristup zasnovan na snagama, u pružanju podrške porodici opisuje nekoliko

dominantnih snaga ili protektivnih faktora: roditeljska rezilijentnost, socijalna povezanost,znanja o roditeljstvu ili dječjem razvoju, dostupnost konkretne podrške i razvijanje socijalne i emocionalne kompetentnosti kod dece8.



AKRONIM: PPP

Oblast podrške Ciljevi podrške:

Roditeljska kompetentnost

Unapređenja znanja o roditeljstvu i dječjem razvoju –

razumijevanje razvoja djeteta i potrebnih roditeljskih

strategija za podršku fizičkom, kognitivnom, socijalnom i

emotivnom napretku i razvoju;

Unapređenje kvaliteta interakcije između roditelja i djece

koje omogućavaju djetetu razvoj sposobnosti da jasno

komunicira, prepoznaje i reguliše svoje emocije, kao i da

uspostavlja i održava odnose sa drugima.

Roditeljska rezilijentnost

Unapređenje sposobnosti prevladavanja stresa i

funkcionisanje uprkos izazovima, teškoćama i traumama

Socijalna povezanost

Unapređenje sposobnosti izgradnje i očuvanja pozitivnih

odnosa koji obezbjeđuju emocionalnu, praktičnu,

informacionu i duhovnu podršku.


Kombinacijom ovih faktora, definisane su tri oblasti na koje PPP usmjeren. Oblasti

podrške porodici su predstavljene u narednoj tabeli zajedno sa ciljevima za svaku od njih.

3.1. Svrha, ciljevi i zadaci programa

Svrha programa je pomoć djeci koja žive i/ili rade na ulici i djeci u riziku da smanje

ili eliminišu neprimjeren, (samo)ugrožavajući i rizičan način života, da prevaziđu svoje

razvojne probleme i razviju prosocijalno ponašanje i stavove unutar porodičnog

okruženja.

Posebni ciljevi programa su usmjereni na sprečavanje i/ili smanjenje rizika od

izdvajanja djeteta iz porodice kroz unapređenje porodičnih odnosa i komunikacije

unutar porodice, roditeljskih vještina i vještina razrješavanja problema, promociju

prosocijalnog ponašanja i povezivanje porodice sa resursima u lokalnoj zajednici:

l unapređenje roditeljskih vještina za odgovorno (pozitivno) roditeljstvo9

l podizanje kapaciteta za efikasnije prevazilaženje životnih problema i suočavanja sa

kriznim situacijama

l podizanje kapaciteta za efikasnije vaspitavanje i prevazilaženje problema u

podizanju djece10

l bolje prepoznavanje i zadovoljavanje potreba djeteta u skladu sa uzrastom i

razvojnom fazom

l unapređenje porodičnih odnosa i porodične kohezivnosti

l osposobljavanje porodice/roditelja za izgradnju lične/neformalne mreže podrške

l osposobljavanje porodice/roditelja za ostvarivanje kontakta sa predstavnicima

relevantnih sistema i korišćenje usluga na lokalnom nivou

Ciljevi programa se ostvaruju realizacijom sljedećih zadataka:

1. mobilisanje i uključivanje djece, roditelja i drugih članova porodice u program,

2. motivisanje djeteta i porodice da prepoznaju i prihvate potrebu za promjenom i

istraju u radu na promjeni,

3. procjena situacije, pomoć djetetu i porodici da sagleda rizične i protektivne

faktore, obrasce disfunkcionalnih porodičnih odnosa koji doprinose pojavi,

održavanju i komplikovanju/usložnjavanju problema,

4. smanjenje ili eliminisanje problema (promjena ponašanja) putem

individualnih i grupnih formi rada na unapređenju načina komunikacije u porodici

kao i na unapređenju roditeljskih kompetencija (znanja, vještina, stavova),



AKRONIM: PPP


5. generalizacija ostvarenih promjena i razvoj strategije za njihovo održavanje

preko povezivanja sa resursima u lokalnoj zajednici i osposobljavanja za njihovo

korišćenje.

3.2. Namjena programa i glavni akteri

PPP je namijenjen radu sa porodicama visoko rizične populacije djece koja žive i /ili

rade na ulici i djece u riziku koja koriste usluge dnevnog centra i za koju je izrađen

individualni plan usluge. Već je naglašeno da se radi o heterogenoj grupaciji pri čemu

je svima zajedničko prisustvo višestrukih i složenih problema koji dramatično otežavaju

porodično funkcionisanje pa su samim tim potrebe i prava djeteta ugroženi. Takođe,

često je prisutan ambivalentan stav ili otpor u pogledu prihvatanja/uključivanja u

program, nedovoljna kooperativnost, sklonost odustajanju i regresivnim ispadima.

Program je fokusiran na porodicu, ali nije unaprijed određeno ko će, na koji način, u

kojoj mjeri i u kojoj fazi programa biti uključen. Odluka o uključivanju u program i

angažovanju zavisi od rezultata funkcionalne procjene, koja daje odgovor na pitanje

koju ulogu određena osoba ima u nastajanju i održavanju problema, ko može imati

značajnu ulogu u motivisanju članova porodice, ko u traganju za rješenjima i pružanju

potrebne podrške. S tim u skladu, u program se pored roditelja/staratelja uključuju

braća, sestre, drugi članovi proširene porodice pa i osobe izvan porodičnog sistema

koje imaju važnu ulogu u nastajanju ili održavanju problema ili pak mogu odigrati

važnu ulogu u prevazilaženju problema i održavanju postignutog napretka. Na samom

početku, u fazi uključivanja, na osnovu podataka iz prijemne/početne procjene, treba

obezbijediti prisustvo što više članova porodice a zatim u odnosu na procjenu

njihovog realnog značaja donijeti odluku ko će i u kojoj fazi programa biti uključen.

Kad god je to moguće, insistiraće se na uključivanju muških porodičnih figura,

prevashodno očeva, jer se pokazalo da je njihovo aktivno učešće od velikog

strateškog značaja, odnosno da očevi mogu odigrati ključno važnu ulogu u dosezanju

i održavanju pozitivnih promjena u funkcionisanju porodice i ponašanju djeteta.

U svakom slučaju glavni akteri u programu su stručni radnik, roditelji(i drugi članovi

porodice) i dijete.

Stručni radnik– ima aktivnu ulogu koja se tokom realizacije programa transformiše

i mijenja. Na samom početku nastoji da privoli i motiviše članove porodice na

saradnju, da im pomogne da prepoznaju potrebu za promjenom, da od pasivnih

primalaca usluge napravi klijente. U fazi procjene i planiranja ima ključnu ulogu i



AKRONIM: PPP

U program se ne uključuju porodice gdje je evidentno prisustvo kriminalnog ponašanja, akutno nasilje u porodici, odnosno, zlostavljanje, zanemarivanje i eksploatacija djeteta, kao i zloupotreba psihoaktivnihsupstanci. Porodica se u program može uključiti tek nakon što se ovi problemi

saniraju i stave pod kontrolu.


odgovornost za donijete odluke/planove, pa zatim u fazi realizacije plana i nastupanja

željene promjene može da ima ulogu savjetnika/edukatora/instruktora/trenera/ da bi

u fazi generalizacije i održavanja promjene imao dominantno podržavajuću ulogu.

Roditelj/i i drugi članovi porodice – su ključni akteri i od njih se zahtijeva aktivno

učešće, ali se intenzitet tog učešća mijenja tokom različitih faza programa. Oni

participiraju u svim fazama programa, od motivisanja i podsticanja drugih članova

porodice da se uključe, preko učešća u procjeni i planiranju do ovladavanja novim

roditeljskim vještinama koje doprinose unapređenju ukupnih roditeljskih

kompetencija koje su važne za održavanje postignutih promjena.

Dijete – najbolji interes djeteta je rukovodni princip i ideja vodilja, ali se težište

pažnje pomijera sa djeteta na porodicu i odnose u porodici. Od djeteta se očekuje

kooperatvnost i visok nivo saradnje kao i postepeno preuzimanje odgovornosti za

svoje ponašanje i ukupan razvoj.

Jedan od ključnih principa u radu sa djecom naglašava značaj socijalne povezanosti,

odnosno potrebu da sve intervencije budu usmjerene na osnaživanje pozitivnih

socijalnih mreža u životu djeteta. Socijalna povezanost je podjednako važna i kada

govorimo o osnaživanju porodice. Koliko će dnevni centar biti uspješan zavisi od

toga kako je ovaj program prihvaćen u lokalnoj zajednici i koliko su uspostavljeni

recipročni odnosi saradnje sa školama, socijalnim, zdravstvenim i drugim relevantnim

vladinim i nevladinim organizacijama. Od ključnog značaja za postizanje uspjeha u

radu je uspostavljanje kvalitetne, kontinuirane saradnje dnevnog centra icentra za socijalni rad kao bazične institucije sistema socijalne zaštitezadužene za zaštitu ove izuzetno vulnerabilne korisničke grupe.

3.3. Mjesto realizacije i trajanje programa

Program podrške porodici je visoko fleksibilan kada je riječ o lokaciji, mjestu i

vremenu realizacije programa. Kako je jedan od ključnih zadataka da se porodica

angažuje, odnosno motiviše za učešće i zadržavanje u programu, najuputnije je

poštovati pravilo da porodica odredi mjesto i vrijeme za realizaciju susreta.

To, dakle, može biti prostor kojim raspolaže porodica ili prostor pružaoca usluge,

prepušta se porodici da napravi izbor. Izuzetak od ovog pravila su situacije kada se

porodica/roditelji uključuju u neke od grupnih formi rada kao što su edukativne

radionice11, predavanja i sl., koje se odvijaju u nekom zajedničkom, unaprijed

određenom prostoru i vremenu.

PPP se odvija kroz seriju susreta sa porodicom ali i kroz niz aktivnosti koje seodvijaju izvan i između tih susreta. Dinamika, broj, vremensko trajanje susreta i

sadržaj aktivnosti na susretima se definišu individualnim planom podrške porodici,

tako da odgovaraju potrebama i potencijalima konkretne porodice.



AKRONIM: PPP


Kako se radi o programu koji će se pilotirati i čija će se rješenja testirati u praksi,

početna ideja je da se u primjeni sa pojedinačnom porodicom PPP realizujeu periodu od 4 – 6 mjeseci, kroz 14-20 susreta sa porodicom. Izuzetno,

program je moguće sprovoditi i duže, u periodu do 8 mjeseci. Koliko će susreta

biti posvećeno svakoj od faza u realizaciji programa, zavisi od toga kako su postavljeni

ciljevi i zadaci u toj fazi i u kojoj je mjeri porodica spremna da uđe u narednu fazu

programa. Nekim porodicama će biti potrebno više vremena i susreta u fazi

motivacije (sa rizikom da nikad ne uđu u narednu fazu), neke će zahtijevati više

susreta i podrške u fazi generalizacije i održavanja promjene.

Početna/test šema izgleda ovako:

l faza uključivanja i motivisanja: 2 – 5 susreta sa porodicom

l faza procjene i promjene ponašanja: 9 - 11 susreta sa porodicom

l faza generalizacije i održavanja napretka : 3 – 4 susreta sa porodicom

Učestalost susreta, tačnije broj susreta tokom jedne nedjelje je uslovljen prirodom i

složenošću problema koji se tretira, motivisanošću i snagama porodice da se sa njima

nose. Ako se radi o porodici sa niskom ili nestabilnom motivacijom, ili o porodici

djeteta u visokom riziku, poželjno je da se susreti posvećeni angažovanju i motivisanju

odvijaju dva puta nedjeljno tokom prve dvije nedjelje a zatim u fazi procjene i

unapređenja ponašanja (ove faze se prepliću) jednom nedjeljno sve do faze

generalizacije i održavanja kada susreti mogu da se prorede na jedan u dvije nedjelje pa

i rijeđe. Prorijeđivanje susreta u ovoj fazi programa je uslovljeno činjenicom da je

porodici potrebno ostaviti više vremena da primijeni i učvrsti nove obrasce

komunikacije, novouspostavljena pravila i druge dobiti stečene kroz program.

3.4. Faze u primjeni PPP

Program podrške porodici se odvija kroz nekoliko ključnih koraka ili faza koje su

međusobno ne samo povezane i uslovljene, već se i prepliću, ali ih posebno

opisujemo i razmatramo jer svaka ima svoje specifične ciljeve i zadatke koje

ostvaruje preko određenih aktivnosti, metoda i tehnika. Kada je riječ o procjeni,

postoji faza koja je dominantno usmjerena na procjenu (porodičnog sistema i odnosa

u njemu) ali, suštinski, procjena se vrši sve vrijeme i kroz sve faze, ona je osnov za

evaluaciju napretka i reviziju plana.

l Faza mobilizacije/uključivanja – je na neki način uvodna faza, korak pred

neposredni ulazak u program. U ovoj fazi se odvija niz aktivnosti koje imaju za

cilj da informišu, obavijeste, zainteresuju i privole na saradnju ne samo

porodicu već i sve druge aktere u zajednici, čija uloga može biti značajna

tokom sprovođenja programa i kasnije za očuvanje dobiti ostvarene u programu.

Po pravilu, težina i složenost porodične problematike i značaj temeljnog rada u

ovoj fazi su u međusobno recipročnom odnosu. Kako porodice kojima je ovaj

program namijenjen pripadaju grupaciji visoko rizičnih porodica sa problemima



AKRONIM: PPP


koji su multidimenzionalni, važno je u ovoj fazi rada mobilisati sve raspoložive

resurse koji direktno ili indirektno mogu biti angažovani na razrješavanju

problema. To su, pored članova uže i šire porodice, stručnjaci različitih profila,

volonteri, predstavnici vladinih institucija (centar za socijalni rad, škola, dom

zdravlja, lokalna samouprava...) i nevladinih organizacija. Za uspješnost rada u ovoj

fazi je važno da dnevni centar kontinuirano i sistematično radi sa resursima u

lokalnoj zajednici, da protokolima o saradnji postavi opšta pravila, uloge i

odgovornosti i način saradnje. Tako će u radu sa konkretnom porodicom biti u

prilici da lakše aktuelizuje saradnju, odnosno uključi i angažuje značajne aktere.

Cilj ove faze je i da se svim ključnim akterima predstavi program i predoče dobiti

koje se mogu ostvariti njegovom primjenom. Važno je da se potenciraju pozitivna

očekivanja članova porodice, a u tome može biti od pomoći izražavanje spremnosti

savjetnika/teraputa da se sa porodicom sretne u vrijeme i na mjestu koje porodica

izabere i da se program predstavi na način da ga porodica razumije. Strategije i intervencije koje se koriste u ovoj fazi zahtijevaju s jedne strane strpljenje i

upornost/istrajnost, a s druge, osjetljivost, posvećenost, poštovanje osobenosti

svake porodice. Tokom prvih kontakta sa porodicom uglavnom se koriste aktivno

slušanje, prihvatanje gledišta članova porodice, izbegavanje konfrontacija,

preuokviravanje i promjena fokusa ili značenja.

l Faza motivacije - je važna u radu sa svim porodicama a dobija na značaju kada

se radi sa porodicama koje nisu posebno voljne da sarađuju i da se mijenjaju ili

pak imaju očekivanja da će se promijeniti (neki) drugi ljudi ili okolnosti pa će se

to pozitivno odraziti na njih i njihove probleme. Posvećenost postizanju uspjeha u

ovoj fazi programa je od ključnog značaja ako imamo u vidu da su porodice

kojima je program namijenjen, uslijed izloženosti hroničnom stresu, oslabljenih

snaga, bez motivacije(ili sa promenljivom motivacijom) i vjere u mogućnosti

promjene. Ciljevi ove faze programa su usmjereni na stvaranje pozitivnogmotivacionog okvira, koji će omogućiti započinjanje rada na promjeni

ponašanja i ublažavanju i/ili eliminisanju problema. To se postiže preko niza

zadataka i aktivnosti stručnog radnika koji se odvijaju u 2 – 5 susreta sa

porodicom, a najvažniji su:

l uspostavljanje balansiranog, individualizovanog, profesionalnog ali i toplog

ljudskog odnosa sa svim članovima porodice;

l usmjeravanje pažnje na porodicu i na međusobne odnose članova

porodice;

l pomoć roditeljima da prevaziđu osjećanje beznadežnosti;

l buđenje nade u mogućnost poboljšanja stanja.

Glavne vještine i strategije u ovoj fazi uključuju nedirektivno savjetovanje, aktivno

i reflektivno slušanje, neprocjenjivački pristup, osjetljivost i prihvatanje različitosti,

iskazivanje spremnosti stručnog radnika da se suoči i nosi sa problemima porodice

(šalje „poruku“ da nije šokiran, zgrožen niti zastrašen težinom i intenzitetom

problema koje porodica ima). Tokom par prvih susreta sa porodicom, koji su

dominantno posvećeni motivisanju, stručni radnik nema usmjerenje ka promjeni

ponašanja članova porodice već samo nastoji da otkrije i prekine obrasce visoko



AKRONIM: PPP


negativne interakcije članova porodice. U tom smislu kao važne intervencije koristi presretanje i prekidanje disfunkcionalnih obrazaca, što postiže preuokviravanjem

i fokusiranjem na pozitivno. U stvari, koristi dvije povezane tehnike: promjenu fokusa ipromjenu značenja. Aktivnosti u ovoj fazi treba da budu jasno isplanirane, zasnovane na

temeljnoj procjeni nivoa motivacije roditelja i primjeni strategija, kako za motivisanje,

tako i za pregovaranje. U ovoj fazi stručni radnik treba da kao saradnike ima sve kolege

iz dnevnog centra, koji će biti na istom zadatku motivisanja i mobilizacije porodičnih

resursa, što posebno dobija na značaju kada su u pitanju roditelji sa nedoviljno

razvijenim roditeljskim kompetencijama, ili na primjer roditelji koji šalju svoje dijete na

ulicu da zaradi i koji imaju najniži nivo razumijevanja štetnosti takve prakse, a samim

tim i najniži nivo motivacije da nešto mijenjaju. Indikatori spremnosti porodice da

uđe u narednu fazu programa obuhvataju ponašanja koje ukazuju da se ublažila

ambivalencija i otpori „smekšali“ i da su na neki način spremni na promjenu.

l Faza procjene - Već je rečeno da procjena ima specifično mjesto i ulogu u

programu podrške porodici i ne treba je miješati sa procjenom koju, kao dio

stručnog postupka i standarda usluge vrši stručni tim dnevnog centra pri prijemu

djeteta u centar. Ovdje o procjeni govorimo kao o fazi u Programu podrške

porodici koja je dominantno usmjerena na procjenu porodičnog sistema iodnosa u njemu. Fokus je primarno na članovima porodice i vezama koje su u

najvećoj mjeri relevantne za probleme djeteta koje koristi uslugu dnevnog centra.

Takođe, faza procjene se prepliće, poklapa sa fazom motivacije, odvija se u istom

vremenskom periodu ali se aktivnosti procjene pretežno odvijaju izvan i između

susreta sa porodicom. Procjena se vrši analizom bilješki ili protokola sa susreta sa

porodicom ali se zatim širi i obuhvata i procjenu relevantnih odnosa i izvan

porodičnog kruga. Zapravo se procjenjuje i traga za funkcionalnim relacijama koje

mogu biti alternativne i/ili tranzicione prirode i kao takve biti podrška članu ili

članovima porodice privremeno, dok ne ojačaju ili relativno trajno, odnosno u

dužem vremenskom periodu. Naravno, ova procjena se radi u konsultaciji sa

drugim članovima stručnog tima. Ciljevi procjene moraju biti u najužoj vezi sa

trasiranjem puteva i načina prevazilaženja problema zbog koga i radimo sa

porodicom. Dakle, ciljevi procjene treba da nas usmjere na intervencije u

porodičnom sistemu koje će rezultirati ublažavanjem ili eliminisanjem

disfunkcionalnih relacija koje doprinose pojavi i održavanju problema djeteta.

l Faza promjene/unapređenja ponašanja – prelazak iz prethodnih,

pripremnih, u ovu, na neki način centralnu fazu programa, treba posmarati kao

proces pa će u tom smislu čak i kada se započne sa radom na promjeni

ponašanja, biti potrebno da se „vratimo“ na ojačavanje i reuspostavljanje

motivacije ili na ponovno sagledavanje ili razjašnjavanje prirode neke relacije u

porodici. Generalno gledano, znak ili signal da se može ući u ovu fazu programa je

kada članovi porodice počnu izražavati nadu da je promjena moguća, a negativna

ponašanja se bar za nijansu smanje (npr: svakodnevne svađe i optuživanja su se

prorijedili i/ili utišali, dijete redovno dolazi u dnevni centar). Uloga stručnogradnika u ovoj fazi programa je mnogo aktivnija i direktivnija nego u prethodnim

i narednoj fazi. Stručni radnik se javlja u više uloga, reorganizuje, podučava,

trenira, modeluje nova ponašanja članova porodice. Daje „domaće zadatke“

preko kojih članovi porodice dalje unapređuju vještine. Poželjno je da



AKRONIM: PPP


terapeuti/savjetnici razvijaju svoj stil i pristup u radu kao i da ovladaju što širim

repertoarom intervencija i tehnika kako bi bili spremniji da što bolje odgovore na

specifične zahtjeve i potrebe svake konkretne porodice sa kojom rade. Takođe je

poželjno da roditelje uključe na trening roditeljskih vještina12, gdje se roditelji

obučavaju kako da podstiču i potkrjepljuju pozitivna ponašanja, kako da koriste

tehnike disciplinovanja itd. U tome im mogu biti od koristi različita uputstva i

priručnici13 o pozitivnom roditeljstvu čije sadržaje i način njihovog prezentovanja

treba da prilagode mogućnostima konkretne porodice. Na raspolaganju su im i

mnoge druge strategije preko kojih će unaprijediti porodične odnose, kao što je

obezbjeđivanje komunikacijskih treninga, treninga za razrješavanje konflikata,

obezbjeđivanje informacija i smjernica za roditelje i uključivanje porodice u

kreativne programe za promjenu ponašanja. Istovremeno, sa djecom može da se

radi na unapređenju komunikacije sa vršnjacima i sa odraslima. Ciljeviprograma, generalno gledano su usmjereni na izgradnju stimulativnih, negujućih

porodičnih odnosa koji će se održati tokom dovoljno dugog vremenskog perioda

da mogu pozitivno da se reflektuju na emocionalni, socijalni i kognitivni rast i

razvoj djeteta. Specifični ciljevi programa se odnose na mijenjanje neprilagođenog

ponašanja (i stila života), ublažavanje i/ili eliminaciju rizičnog i/ili problematičnog

ponašanja i konfliktnih ili disfunkcionalnih relacija. Međutim, kada je riječ o

konkretnoj porodici, od samog početka njenog uključivanja u program, radi se na

razvoju ideje i promišljanju o ciljevima koji se žele ostvariti. U ovoj fazi programa, te

se ideje formulišu u konkretan plan koji služi kao vodič kroz program, kao osnov

za praćenje napretka i periodične revizije i kao osnov za evaluaciju ukupnih efekata

primjene programa. Plan podrške porodici14 je integralni dio Individualnog plana

za dijete, koji svaki pružalac usluge sačinjava u skladu sa zahtjevima stručnog

postupka i standardima usluge. Plan je visoko individualizovan a njegovi obavezni

elementi su: ciljevi koji se žele postići, aktivnosti koje vode ostvarenju ciljeva,

zadaci i odgovorne osobe za njihovu realizaciju kao i rokovi, odnosno vremenska

odrednica.

l Faza generalizacije je prvenstveno namijenjena kao podrška porodici da

ustali, proširi i što je najvažnije održi pozitivne promjene, kojima je rezultirala

ne samo primjena PPP-a, već i svi drugi napori dnevnog centra. Uloga terapeuta/

savetnika se u ovoj fazi rada razlikuje u odnosu na fazu unapređenja ponašanja,

tako da zajedno sa porodicom treba da se usmjeri na ključne cijeve i zadatke:

l da prošire primjenu ostvarenih pozitivnih promjena na nove situacije i /ili

kontekste

l da anticipiraju situacije koje mogu biti rizične za recidiv i da planiraju

načine da to preduprede

l da aktiviraju lične, porodične i društvene resurse kao potporu održavanju

pozitivne promene



AKRONIM: PPP


Stručni saradnik je u ovoj fazi programa usmjeren na rad sa postojećim resursima u

lokalnoj zajednici, sa kojima je uspostavljena saradnja još u prvoj fazi programa, fazi

mobilizacije i uključivanja. Strategije, odnosno vještine koje koristi su zagovaranje,podsticanje, povezivanje sa ciljem da se uspostave nepostojeće, reuspostave pokidane

i ojačaju slabe veze i time unapredi odnos između porodice i lokalne zajednice.

Kriterijumi za završavanje i izlazak iz programa – očekivani ishodi primjene

programa, odnosno kriterijumi i indikatori za utvrđivanje ispunjenosti postavljenih

ciljeva, definišu se za svaku porodicu još u početnoj fazi programa. Jasno definisanje

kriterijuma je važno i zbog redovne evaluacije napretka i mogućnosti izbora i

promene strategija i intervencija. Tokom rada sa djetetom i porodicom, kriterijumi

mogu i da se mijenjaju, da se izoštravaju, podižu ili snižavaju. Važno je da u svakoj fazi

programa oni budu definisani i da budu poznati svim zainteresovanim stranama.

Program podrške porodici ima odlike struktuiranog, relativno kratkotrajnog i na

promjenu ponašanja fokusiranog programa, koji svoje domete stavlja u realne okvire.

Zadovoljavajući nivo postignuća se zato ograničava na neutralisanje ključnih problema u funkcionisanju porodice. To praktično znači da se uslovi za

završavanje i izlazak iz programa stiču kada se rizično ponašanje djeteta, što unašem slučaju znači boravak i/ili rad na ulici ili rizik od takvog načina života, eliminiše ili smanji i rizici od zanemarivanja i /ili zlostavljanja djeteta od strane roditelja/porodice stave pod kontrolu. Vidljivo poboljšanje

u funkcionisanju porodice se vidi i kada ona počne samostalno da aktivira različite

protektivne faktore, da se usmjerava na dostupne resurse u zajednici ili u ličnoj

socijalnoj mreži u težnji da ublaži ili preduprijedi buduće životne nedaće.

3.5. Rezultati primjene PPP

Program podrške porodici nudi model rada sa porodicama visoko rizične populacije

djece koja žive i /ili rade na ulici i djece koja su u riziku. On ima odlike struktuiranog,

višefaznog, na promjenu ponašanja fokusiranog, kratkotrajnog programa koji

promoviše balansiran pristup rizičnim i protektivnim faktorima, nastojeći da umanji i

neutrališe dejstvo rizičnih i potencira dejstvo protektivnih faktora. Evaluacija

realizovanih programa obuke kao i rezultati primjene programa u radu sa

porodicama tokom 2017. i prvih mjeseci 2018. godine, su pokazala da pružaoci usluga

prepoznaju značaj primjene struktuiranog pristupa u radu sa porodicama, smatraju

da Program pruža dobar okvir za planiranje i realizaciju aktivnosti usmjerenih na

osnaživanje roditelja.

S obzirom na kratak vremenski period dosadašnje primjene i okolnost da su ga

primijenjivali samo neki Dnevni centri, kao jedan od značajnih zadataka i izazova za

budućnost i dalje ostaje neposredna primjena Programa podrške porodici i praćenje

njegovih rezultata u praksi, odnosno utvrđivanja u kojoj mjeri on doprinosi boljem i

bržem ostvarivanju pozitivnih ishoda u životima djece uključene u život i/ili rad na

ulici i djece u riziku, odnosno njihovih porodica i lokalnih zajednica.



AKRONIM: PPP


Zato će se posebna pažnja posvetiti praćenju efekata primjene programa ali i

evaluaciji najznačajnijih elemenata, komponenti i dimenzija programa.

Evaluacija implementacije Programa podrške porodici ima dvije komponente:

1. Evaluacija procesa primjene programa – odnosi se na procesne dimenzije

programa, faze/ korake u primjeni programa, broj susreta sa porodicom u svakoj

od faza programa, oblasti djelovanja, intervencije koje se preduzimaju i efekti koje

proizvode.

2. Evaluacija rezultata primjene programa - odnosi se na efekte primjene

programa u radu sa konkretnim porodicama u odnosu na postignute promjeneu ponašanju djeteta, kao i u odnosu na stepen zadovoljstva cjelokupnim

procesom sprovođenja programa.

Obe komponente se mogu evaluirati iz dvije perspektive:

Perspektiva korisnika – roditelja/porodice i djeteta

Perspektiva pružaoca usluge /dnevnog centra – koji sprovodi Program

podrške

3.6. Kvalifikacije i kompetencije saradnika u programu15

Da bi se osigurala dosljedna primjena, sistematska evaluacija i na njoj zasnovano

opredjeljenje u pravcu stalnog unapređivanja programa, dnevni centar kao nosilac

programa treba da privuče i zadrži kvalifikovano i kompetentno osoblje, saradnike u

programu. Osoblje mora da posjeduje odgovarajući nivo znanja koje stiče kroz

proces redovnog (akademskog) obrazovanja i kontinuiranog stručnog usavršavanja.

Mora da ima vještine koje usvaja i razvija kroz superviziranu profesionalnu praksu. Stalna dostupnost supervizije i redovan supervizijski proces svih saradnika

koji su u direktnom kontaktu sa djetetom i porodicom će omogućiti preispitivanje

sopstvene prakse, aktivnosti i intervencija koje stručnjak preduzima, odnosa prema

korisnicima i prema dugim kolegama ili članovima tima. Tako osmišljen i vođen

supervizijski proces će biti snažan podupirač ličnog rasta i razvoja i moćan činilac

prevencije profesionalnog izgaranja. Svo osoblje mora da posjeduje odgovarajući nivo

zrelosti da bi donosilo razumne odluke kao i lične karakteristike neophodne za

neposredan rad sa djecom i porodicama. Lični kvaliteti se odnose na: toplinu i

prihvatanje; spremnost da se ispolji njegujući i prihvatajući stav prema djeci i prema

odraslima; sposobnost da primjenjuju dosljedan profesionalni odnos i fleksibilan

pristup u radu sa djecom i porodicama. Osoblje takodje treba da ima odgovarajuće

životno iskustvo kako bi moglo da razumije djecu i porodice, lokalnu zajednicu i

kulturološke osobenosti onih sa kojima radi.



AKRONIM: PPP


Šematski prikaz 1. Faze u okviru PPP



AKRONIM: PPP


4. Preporuke za realizacijuprograma podrške porodici

Pregled istraživanja i literature u oblasti usluga podrške porodici ili modela i praksi u

radu sa roditeljima djece uključene u život i/ili rad na ulici i djece u riziku ukazuje da

ne postoji samo jedan efektivan program ili model, već postoje različite prakse

uspostavljene i prilagođene lokalnim specifičnostima određenih porodica i njihove

djece. Ovi modeli obično nisu testirani na širem uzorku i njihova efektivnost nije

provjeravana osim u kontekstu u kome su nastali. Iskustva pružalaca usluga sa

različitih meridijana tako ukazuju na prvu i osnovnu preporuku da program rada sa

porodicom mora da bude usklađen sa suštinskim potrebama djece i porodica koji

koriste njihove usluge na jednoj teritoriji, realnim mogućnostima pružalaca usluge i

okolnostima u kojima rade, kao i dostupnim resursima.

Zajedničke karakteristike funkcionalnih modela, a samim tim i pretpostavke za model

rada sa porodicama djece uključene u život i/ili rad na ulici u regionu su sledeće:

1. Zasnovanost na jasnim principima i vrednosnom okviru:

l rane intervencije, kulturološka senzitivnost; participacija roditelja i djece u

postavljanju ciljeva i očekivanih ishoda, fokus na snagama porodice,

refleksivnost praktičara

2. Aktivnosti u radu sa djecom i porodicama koje su:

l širokog opsega: od informisanja, preko intervencija usmjerenih na podizanje

motivacije za uključivanje u aktivnosti podrške za dijete, do aktivnosti za

podizanje roditeljskih kompetencija i osnaživanje roditelja

l zasnovane na savremenim teorijsko-metodološkim konceptima u radu sa

porodicama: ekološko-sistemski pristup, pozitivan razvoj mladih, pozitivno

roditeljstvo i sl

l podrazumijevaju struktuiran pristup zasnovan na procjeni potreba porodice,

izradi plana rada sa porodicom koji sadrži jasno definisane cijeve i očekivane

ishode, praćenje realizacije plana i redovne revizije od strane odgovone osobe

ili tima.

l uključuju lokalnu zajednicu korisnika u najvećoj mogućoj mjeri, kroz angažman

medijatora iz zajednice, značajnih osoba i sl.

l podrazumijevaju kratkoročne i dugoročne intervencije, koje uključuju

porodicu i zajednicu i širu mrežu podrške



AKRONIM: PPP


3. Programiranje na nivou organizacije koje podrazumijeva:

l jasno definisan opseg usluge, usklađen sa mogućnostima organizacije u

odnosu na porodice sa kojima radi, sa programom koji sadrži set aktivnosti i

utvrđene odgovornosti za njihovu realizaciju

l da svi profesionalci koji rade sa porodicom moraju imati isti referentni okvir,

zasnovan na struktuiranom pristupu koji se dosljedno primjenjuje

l postojanje metodologije za praćenje i evaluaciju aktivnosti, na osnovu

fleksibilnog pristupa planiranju u kome se postojeća rješenja/strategije

testiraju i prilagođavaju potrebama porodice

l posvećenost obezbjeđivanju održivosti usluge i dostupnosti podrške

porodicama dugoročno i u kontinuitetu.



AKRONIM: PPP


Literatura:

Asquith, S. i Turner, E. (2008). Recovery and Reintegration of Children from the

Effects of Sexual Exploitation and Related Trafficking. Oak Foundation.

Cantwell, N., Davidson, J., Elsley, S., Milligan, I. i Quinn, N. (2012). Moving Forward:

Implementing the ‘Guidelines for the Alternative Care of Children’. UK: Centre for

Excellence for Looked After Children in Scotland.

Dampier Peninsula Indigenous Parenting Support Services Situation Analysis and

Recommendations (2010). Save the Children Australia.

Dečje prosjačenje u Vojvodini – Istraživanje (2011). Pokrajinski Ombudsman.

Djeca koja rade na ulici: Procjena dječijeg prosjačenja i drugih oblika rada na ulici u

BiH (2014). UNICEF.

Dokument o minimalnim standardima usluge DNEVNI CENTAR ZA ‘DJECU

ULICE’ U BIH, Save the Children.

http://www.socijalneusluge.ba/images/Literatura/Ostala_literatura/Minimalni%20stan-

dardi%20za%20uslugu%20Dnevni%20centar%20za%20djecu%20ulice%20u%20BiH.pdf

Facts on Trauma and Homeless Children (2005). National Child Traumatic Stress

Network.

Grundling J., de Jager J. i de Fourie L., Managing the Phenomenon of Street Children

in an African Developing Country

https://www.researchgate.net/profile/Jan_Grundling/publications?pubType=article

Izveštaj o rezultatima sprovedenih istraživanja o zaštiti djece od eksploatacije (2013).

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Konvencija o pravima deteta Ujedinjenih Nacija (1989). Ujedinjene Nacije.

Laumann, L. (2015). Household Economic Strengthening in Support of Prevention of

Family-Child Separation and Reintegration in Family Care. FHI 360.

Layzer J.I. , Goodson B.D., Bernstein L., Price C. (2001). National Evaluation of Family

Support Programs Final Report Volume A: The Meta-Analysis.

Meincke, A.L. (2011). Study on The Promotion and Protection of the Rights of

Children Working and/or Living on the Street Children’s Voices Paper “Nothing

about us, without us”. Office of the High Commissioner for Human Rights OHCHR.

’’Mi znamo najbolje’’ – Terenski rad Centra za integraciju mladih – vodič kroz primer

dobre prakse (2011). Centar za integraciju mladih.



AKRONIM: PPP


Praktikum za obuku sudija, tužilaca, policije, socijalnih radnika i drugih profesionalaca

o temi suzbijanja prisilnog i štetnog rada djece na ulici u Bosni i Hercegovini (2013).

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH.

Prevencija eksploatacije dece u Jugoistočnoj evropi – dečje prosjačenje u Republici

Srbiji (2011). Zaštitinik građana Republike Srbije.

Priručnik „Najbolje prakse u radu Dnevnih centara za djecu koja žive i rade na ulici i

djecu u riziku“ (2016). Save the Children.

Protection and promotion of the rights of children working and/or living on the

street Brochure (2011). Office of the High Commissioner for Human Rights

(OHCHR).

Regional Research on Prevalence of Street Children Phenomenon in Albania, Bosnia

and Herzegovina, Montenegro and Serbia (2016). Save the Children.

Strategy and Guidelines for Children Living and Working in the Street, South Africa

(2014). Republic of South Africa Department of Social Development

http://www.gov.za/documents/strategy-and-guidelines-children-living-and-working-

streets

Strenghtening Families – Save the Children programs in support of child care and

parenting policies (2012). Save the Children Sweden.

Wedge, J. (2013). Reaching for home. Save the Children.

A Guide to Using the Strengthening Families Protective Factors Framework,

Strenghtening Families, West Virginia www.strengtheningfamilieswv.org.

Child Family Community Autralia (CFCA) Practitioner Resource— August 2015

Empowerment evaluation https://aifs.gov.au/cfca/publications/empowerment-evaluation

Cheung, M., and Boutte-Queen Mc Neil, N., (2007) Measuring Service Effectiveness forFamilies. Journal of Family Strengths:Vol. 10: Iss. 1, Article 9. http://digitalcommons.

library.tmc.edu/jfs/vol10/iss1/9

Cox, K., Steiner, S., (2013) Self-care in social work A Guide for Practitioners, Supervisorsand Administrators. Washington: NASW Press

Functional Family Therapy (2000) Juvenile Justice Bulletin. U.S. Department of Justice,

Office of Justice Programs, Office of Juvenile Justice and Delinquency Prevention.

Kumpfer, K., Brown, J. (2011) Strenghtening families program https://www.strengthen-

ingfamiliesprogram.org/

Langran, P. (1976) Uvod u permanentno obrazovanje, Beograd.

Liddle, H. (2009) Adolescent Drug Abuse A Family-Based Multidimensional Approach Clinician’s Manual: Minesota, SAD: Hazelden.



AKRONIM: PPP


Linehan M. (2015) DBT® Skills Training Manual: Guilford Publications. 1 poglavlje

Martinko, J. (2012) Radionica – metoda interaktivnog učenja i poučavanja odraslih.

Andragoški glasnik Vol. 16, br. 2.

Medić, S. (1990) Porodična andragogija (područja istraživanja)“, Andragogija 7-9.

Mirović, T. (2010). Rane Maladaptivne sheme – sheme koje prave problem

McCoy, A., Rose, D., Connolly M., (2014) Approaches to evaluation in Australian childand family welfare organizations. Elsevier Ltd: Evaluation and Program Planning 44

Multisystemic Therapy: Principles and Process

http://mstservices.com/files/Process_and_Principles.pdf

Multisystemic Therapy: A positive and strength-focused use of the peer relationship

in effective interventions, Ashmore, Z., www.mstuk.org

Peterson G, Green S., (2009) Families First: Keys to Successful Family Functioning - Problem-solving. Virginia State University, USA.

Principles for Child Centred Practice, Institute of Child Protection Studies. ACT

Government Information Portal. Canbera, Australia http://www.communityser-

vices.act.gov.au /data/assets/pdf_file/0016/5614/Child_Centred_practice.pdf

Stakić, Đ. (2008) Konceptualno-metodološki okvir za rad sa decom u sukobu sa

zakonom u zavodskim uslovima“, Podgorica.

Stakić, Đ., Adolescencija i delinkvencija – promocija prava dece i maloletnika u

sistemu maloletničkog pravosuđa (2012) Priručnik za stručnjake u sistemu

maloletničkog pravosuđa, Ministarstvo pravde Republike Srbije, International

Management Group

Statham, J. (2000) Outcomes and Effectiveness of Family Support Services: A Research Review. Institute of Education, University of London

Strenghtening Families – a protective factors framework - Scripted Curriculum

(2005) Washington: Centre for the Study of Social Policy Washington

Stričević, I. (2011) Jačanje roditeljskih kompetencija kroz programe obrazovanja

roditelja

www.ffzg.unizg.hr

Systemic Family Therapy Manual. Pote H., Stratton P., Cottrell D., Boston P., Shapiro

D., Hanks H., University of Leeds, UK: School of Psychology.

Vladilo I. Kratki podsjetnik o radionici, UDK02. http://www.knjiznicari.hr/UDK02/

index.php/Kratki_podsjetnik_o_radionici_-_Ivana_Vladilo



AKRONIM: PPP


program podrske final sa nsl layout 1 - save the children nwb · djecu uključenu u život i rad na...

Documents