prof. dr. sc. nikola mijatoviĆ, porez na imovinu · porez na imovinu uvijek osigurava željene...

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

©ISSN 0537 6645

Nakladnički savjet Novog informatora predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

Nastavak na 2. stranici

na stranicama

BROJ 6238

ZAGREB, 18. 12. 2013.

- na području države i grada New York -

4. SUDSKA PRAKSA5. EUROPSKO PRAVO: Mehanizmi funkcioniranja europskog prava dr. sc. Koraljka Sansović, Zagreb7. JAVNA NABAVA: Dokaz(i) nekažnjavanosti prema Noveli Zakona o javnoj nabavi Marija Butković, dipl. iur., Rijeka8. PRORAČUNSKO RAČUNOVODSTVO: Godišnji popis imovine i obveza kod proračuna i proračunskih korisnika, Ivana Uroić, dipl. oec., Zagreb

11. FINANCIJE: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju dr. sc. Miroslav Gregurek, Zagreb12. DEVIZNO TRŽIŠTE13. ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO: Brisovna tužba Željko Borić, sudac Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu15. VI PITATE - MI ODGOVARAMO16. NOVI PROPISI

1. Uvodne napomeneU Sjedinjenim Američkim Država-

ma porezi se ubiru na više razina javne vlasti. Osim federalne porezne vlasti, svaka od pedeset američkih država ima samostalno pravo oporezivanja. Svakoj državi, odnosno gradu, dano je pravo samostalnog ubiranja vlastitih poreza i osmišljavanje njihovih pravila. Na ni-žim razinama vlasti, po svojoj izdašnosti, najznačajniji je porez na imovinu. Pred-nost toga poreza u odnosu na ostale po-reze jest stabilnost prihoda, dok ostali porezi, ovisno o gospodarskim kreta-njima, mogu dovesti do nedovoljnog punjenja javnog proračuna. Porez na imovinu uvijek osigurava željene priho-de za lokalne razine porezne vlasti, jer je lako utvrditi predmet oporezivanja, odgovarajuću korist od javnih usluga i pripadajuću visinu poreznog tereta. Ve-ćina saveznih država, u pravilu, ne ubi-ru porez na imovinu na saveznoj razini.1 Porez na imovinu tiče se svake fizičke i pravne osobe, i to izravno, plaćajući po-rez, odnosno posredno, koristeći javne usluge koje se financiraju iz sredstava poreza na imovinu. Plaćaju ga, prije sve-ga, vlasnici nekretnina (kuća, zemljišta, komercijalnih i industrijskih građevina), ali posredno i osobe koje nemaju nekretni-ne, već ih iznajmljuju, odnosno uzimaju u zakup, plaćajući najamninu (zakupni-nu) u koju je vlasnik nekretnine ukalku-lirao i visinu poreza na imovinu.

2. Porezi na imovinu u državi New York (New York State)Porezi na imovinu koji se ubiru na

lokalnim razinama predstavljaju glavni izvor prihoda lokalnih vlasti i školskih distrikta u državi New York. Država New York (New York State) podijeljena je u četiri regije: New York City; Long Island; Westchester, Putnam i Roc-kland; i svi ostali okruzi grupirani kao Upstate. Godine 2012., prihodi od po-reza na imovinu donijeli su 28,6 bilijuna $ prihoda lokalnim tijelima, školskim distriktima, vatrogasnim distriktima i ostalim lokalnim tijelima na području države New York (bez New York Cityja), predstavljajući ukupno 39% njihovih ukupnih prihoda. Štoviše, neke lokalne vlasti ostvaruju gotovo sve svoje prihode iz tog izvora, a samo neznatni dio od dr-žavne pomoći. Uz prihode od poreza na imovinu, lokalne vlasti ostvaruju i neke druge porezne prihode u svezi s imovi-nom, te pritom ostvaruju dodatnih 3,4 bilijuna $, ostvarujući ukupno 32,0 bili-juna $ po osnovi oporezivanja imovine, odnosno 44% ukupnih prihoda.2

2.1. Glavni pravci razvoja poreza na imovinu u državi New York

U državi New York, kao i širom SAD-a, porez na imovinu često se kri-tizira kao izrazito neprikladan i nepra-vedan. Mnogi pozivaju na ukidanje toga poreza i njegovu zamjenu nekim novim izvorom prihoda. Istodobno, zagovorni-ci poreza na imovinu ističu kako njegovi prihodi predstavljaju najizdašniji izvor prihoda za javne škole, te kako je taj pri-

hod manje volatilan od drugog izvora po izdašnosti – državne pomoći – ili dru-ga dva glavna izvora državnih i lokalnih poreza (poreza na dohodak i poreza na promet). U razdoblju od 1993./94. do 2006./07., prihodi od poreza na imovinu prikupljeni od strane školskih distrikta porasli su za 84% u nominalnom izno-su (s 12,1 bilijuna $ na 22,4 bilijuna $). Nakon uračunavanja stope inflacije i nekih drugih čimbenika, prihodi od po-reza na imovinu porasli su, zapravo, za 31,8% u tom razdoblju.3 Školski distrikti u New Yorku oslanjaju se na dva glav-na izvora prihoda – porez na imovinu i državnu pomoć. Federalna pomoć i svi ostali lokalni prihodi (izuzev poreza na imovinu) zajedno predstavljaju 10-ak % ukupnih prihoda za školske distrikte. Poseban izvor prihoda predstavljaju dr-žavni STAR4 prihodi (School Tax Re-lief ), uvedeni 1998., s konstantnih 7% ukupnih prihoda svih školskih distrikta.

Između 764 distrikta, 77% njih ti-jekom razdoblja studije imalo je porast efektivne stope poreza na imovinu (uku-pan porezni teret u odnosu na ukupnu vrijednost imovine), dok je u 23% dis-trikta došlo do pada efektivne porezne stope. Za potrebe analize efektivne po-rezne stope, školski distrikti unutar New York Cityja mogu se podijeliti u odgo-varajuće četvrtine. Prva četvrtina odnosi se na 23% distrikta u kojima je efektivna stopa pala; druga četvrtina odnosi se na

U ovom članku autor prof. dr. sc. Nikola Mijatović profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prikazuje osnovne odrednice poreza na imovinu (nekretnine), koji se ubire na području države New York (New York State) i grada New Yorka (New York City). U većini slučajeva sustav poreza na imovinu relativno je jedinstveno uređen unutar pojedine savezne države. Postoje slučajevi kad se pojedina područja znatno razlikuju od prosjeka savezne države. To je primjer grada New Yorka (New York City), koji ima znatno drukčiju strukturu poreza na imovinu od ostalog područja savezne države New York (New York State). Stoga u nastavku članka prikazujemo, najprije, porez na imovinu na razini savezne države – New York State, a potom na razini grada – New York City.

prof. dr. sc. NIKOLA MIJATOVIĆ, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Porez na imovinu

1 Razlike postoje od države do države. Tako, npr., država New York na saveznoj razini ne ubire po-rez na imovinu, dok istodobno država California i Washington na saveznoj razini ubiru porez na imo-vinu (nekretnine).

Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str. 4.

2 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office of the New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 1.

3 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str. 5.

4 Riječ je o državnoj pomoći koju države iz svojih pri-hoda doznačuju školama, s namjerom smanjivanja poreznog tereta lokalnih poreznih obveznika na ime financiranja javnog obrazovanja.

2 18. 12. 2013.br. 6238

Nastavak sa 1. stranice

one distrikte u kojima je efektivna stopa porasla za 20%; treća četvrtina odnosi se na distrikte u kojima je porast iznosio 20% - 40%; četvrta četvrtina odnosi se na distrikte u kojima je efektivna stopa porasla za 40 %.

2.2. Promjene u glavnim izvorima prihoda od poreza na imovinu

Gotovo 80% ukupnog poreza na imovinu na području države New York ubire se od dvije vrste nekretnina – re-zidencijalnih i komercijalnih nekretni-na. U razdoblju 1993.-2005. vrijednost kuća i udjel svih poreza koje plaćaju vlasnici rezidencijalnih objekata skočio je s 51,1% na 58,5%. Porezi na komerci-jalne nekretnine blago su pali kao udjel u ukupnim prihodima, i to s 32,6% na manje od 30%.

Očiti porast za trajanja toga razdo-blja zabilježili su porezi na rezidenci-jalne objekte. U tom se razdoblju ud-vostručila i ukupna vrijednost reziden-cijalne imovine u državi – s 6,2 bilijuna $ (1993.) na 13,8 bilijuna $ (2005.). U tom je razdoblju vrijednost komercijal-nih nekretnina porasla za jednu trećinu, dok je ukupno ubrani porez na te objek-te porastao za 75% (ukupno 6,9 biliju-na $ 2005.). Udjel povećanog nameta veći je za komercijalne objekte, jer se većina komercijalnih objekata u državi uglavnom nalazi na području New York Cityja, gdje je porezna stopa na većinu poslovnih objekata znatno veća od sto-pe na rezidencijalne nekretnine.

Nakon rezidencijalnih i komercijal-nih objekata, sljedeći veći udjel u priho-dima od poreza na imovinu dolazi od »korisnih« nekretnina – objekata nami-jenjenih proizvodnji i distribuciji elek-trične struje, telekomunikacijskih linija, željezničkih tračnica i drugih »korisnih« objekata (klasificiraju se kao »javne uslu-ge«). Takvi objekti 1993. nosili su uku-pno 8% svih poreznih prihoda od imo-vine, dok su 2003. značajno pali na svega 7%-tni udjel, unatoč tome što su u tom razdoblju prihodi od poreza na imovinu porasli za 63%.5

2.3. Promjene u teretu poreza na imovinu u odnosu na dohodak i imovinsko bogatstvo

Za potrebe izračuna efektivne pore-zne stope u odnosu na dohodak i imov-no stanje, svi školski distrikti podijeljeni su u desetine, zasnovane na dohotku po glavi učenika, te imovinsku vrijednost po glavi stanovnika. Efektivna porezna

stopa u razdoblju 1993.-2005. rasla je u gotovo svim desetinama, osim u dvije de-setine s najvećim dohotkom po učeniku, odnosno tri desetine s najvećom vrijed-nošću imovine po učeniku. Razlike iz-među utvrđenih desetina nisu bile velike. Načelno, može se reći da postoji negativ-na korelacija između efektivne porezne

stope i mjera bogatstva. Školski distrikti s višom efektivnom stopom, u pravilu, imaju niži dohodak po učeniku, odnosno manju vrijednost imovine po učeniku. Razlika između efektivne porezne stope i stupnja bogatstva osobito se povećava-la od kraja 1990.-ih. Sve to ukazuje na regresivan karakter poreza na imovinu u školskim distriktima na području države New York u promatranom razdoblju.

2.4. Glavni razvitak između različitih regija i individualnih distrikta

Školski porezi su u razdoblju 1993.-2007. rasli po različitim stopama na ra-zličitim područjima diljem države New York. Nakon prilagođavanja za stupanj inflacije, ukupni prihodi od poreza na imovinu porasli su za 32%, prihodi od državne pomoći lokalnim školskim distriktima za 42% i ukupni prihodi (uključujuću STAR program, koji nije postojao u početku toga razdoblja) za 50%. Školski porezi na imovinu porasli su za 45% u New York Cityju u realnom pojmu, dok je prosječan porast tih pore-za izvan grada iznosio 25%. Prosječna efektivna stopa porasla je za 45% u New York Cityju, za 25% u Upstateu. Na Long Islandu i Westchester-Rockland regiji efektivna porezna stopa pala je za 16% odnosno 10%.6

Širom države prosječna efektivna sto-pa porasla je kako za rezidencijalne, tako i za komercijalne nekretnine (dvije naj-veće kategorije nekretnina). Ukupan po-rast prosječne stope poreza na imovinu u državi, kao i porast prosječne porezne stope za rezidencijalne nekretnine, oo-sbito je bio potaknut porastom u New York Cityju, gdje je tržište drastično ra-slo, ali je porast efektivne porezne stope bio još veći. Efektivna stopa poreza na imovinu na rezidencijalnu imovinu u New York Cityju porasla je za dvije tre-ćine, premda je prosječna efektivna gradska stopa na rezidencijalnu imovinu 2005. bila niža od stope izvan grada.

Za sve distrikte izvan New York Ci-tyja, prosječne porezne stope i porezne stope na rezidencijalnu imovinu rasle su sredinom i krajem 1990.-ih godina, ali su potom pale i 2005. došle, otprilike, na razinu na kojoj su bile 1993. U tom je

razdoblju izvan New York Cityja umje-reno porasla i prosječna efektivna stopa na komercijalne nekretnine, a znatno je porasla na području grada, pridonoseći u značajnoj mjeri porastu prosječne sto-pe u državi.

2.5. Raspodjela poreza na imovinu između različitih kategorija imovine

Godine 2005., gotovo 90% ukupnog poreza na imovinu ubirao se od dvije kategorije imovine – rezidencijalne i komercijalne. Rezidencijalni udjel pora-stao je za 7%, s 51% 1993. na 59% 2005. Udjel poreznog nameta za sve ostale vrste imovine, uključujući komercijalne, javne usluge i industrijsku imovinu, pao je u tom razdoblju.

Udjel poreza na imovinu za različi-te vrste imovine značajno se razlikuju u New York Cityju u odnosu na osta-tak države. New York City uglavnom se oslanja na porez na komercijalnu imovi-nu, iako je došlo do njegova pada. Godi-ne 1993., otprilike 64% ukupnog poreza na imovinu u gradu potjecalo je od ko-mercijalne imovine, dok je 2005. taj udjel pao na 55%. Porezni namet na reziden-cijalnu imovinu porastao je s 24% 1993. na 33% 2005. U distriktima izvan New York Cityja, udjel svih školskih poreza na komercijalnu imovinu ostao je relativno konstantan u tom razdoblju – kliznuo s 18% 1993. na 17% 2005. S druge strane, porez na rezidencijalnu imovinu pora-stao je za sedam postotnih bodova ili više od 10% u razdoblju 1993.-2005.7

2.6. Porezna oslobođenja prilikom oporezivanja imovine

Zajedničko pitanje u svezi s opo-rezivanjem imovine koje pogađa kako lokalne vlasti, tako i porezne obveznike, jest pitanje poreznih oslobođenja, od-nosno oslobođenja od plaćanja poreza na imovinu. Porezna oslobođenja pret-postavljaju isključenja određenog udjela razrezane vrijednosti imovine iz pore-zne osnovice. Na području države New York postoji nekoliko različitih pore-znih oslobođenja. Svaka lokalna jedinica samostalno odlučuje hoće li prihvatiti neko porezno oslobođenje, tako da je moguće da na području države New York nisu dostu-pna ista porezna oslobođenja.

Godine 2012., puna tržišna vrijed-nost (»full value«) svih nekretnina na području države New York bila je proci-jenjena na 2,5 trilijuna $. Od tog iznosa, otprilike 826 bilijuna $ odnosilo se na porezna oslobođenja, tj. vrijednost koja je bila izuzeta od oporezivanja od strane lokalnih vlasti i školskih distrikta. Ot-prilike 680 bilijuna $, ili gotovo 27 pune tržišne vrijednosti, bilo je oslobođeno od plaćanja lokalnih (okružnih, gradskih i sl.) poreza na imovinu; udjel oslobođene imovine kretao se u rasponu od 10% do 60% njezine tržišne vrijednosti, ovisno o kojoj je lokalnoj jedinici riječ.8

Postoji nekoliko vrsta oslobođenja od plaćanja poreza na imovinu:

a) Imovina u javnom vlasništvu. Imovina koja se nalazi u vlasništvu

SAD-a, države New York, lokalnih vla-sti i školskih distrikta, kao i američkih indijanskih plemena, pa čak i u vlasniš-tvu stranih vlasti, načelno je oslobođena od plaćanja poreza. Ukupna vrijednost imovine koja se nalazi u javnom vlasniš-tvu i koja je izuzeta od plaćanja pore-za na imovinu iznosi 343 bilijuna $ ili 41% ukupne vrijednosti imovine koja je oslobođena plaćanja poreza na po-dručju SAD-a. Iako je većina imovine u javnom vlasništvu oslobođena pla-ćanja poreza, postoje neka ograničenja. Primjerice, porez se plaća na određena zemljišta u vlasništvu države, napose na području Adirondacka i Catskilla. Imo-vina u vlasništvu okruga, gradova i sela porezno je oslobođena u slučaju kad je riječ o imovini koja služi »javnoj upora-bi« (npr. park ili javna građevina). Po-stoje i neki drugi slučajevi imovine koja je oslobođena plaćanja poreza.9

b) Rezidencijalna/individualna imo-vina. Oslobođenja koja se tiču rezidenci-jalne imovine, predstavljaju većinu oslo-bođenja u brojkama: 4,1 milijun od 4,6 milijuna oslobođenja na području New Yorka, rezidencijalne su prirode. Veći-na tih oslobođenja samo su djelomična, tako da zbroj njihove vrijednosti iznosi 224 bilijuna $ ili 27% ukupne vrijedno-sti poreznih oslobođenja. Prevladavajuće porezno oslobođenje tiče se poreznog oslobođenja za školski program (School Tax Relief, STAR), koje oslobađa plaća-nja poreza razmjerno udjelu vrijednosti primarne rezidencijalne imovine pore-znog obveznika, i to dijela koji je namije-njen financiranju školskih rashoda.10 Po-stoji širok raspon vrsta i vrijednosti osta-lih poreznih oslobođenja, koja se mogu odnositi na imovinu u vlasništvu starijih osoba, veterana, vatrogasnih dobrovolja-ca i ostalih klasa pojedinaca.

c) Neprofitne organizacije. Imovina u vlasništvu vjerskih, karitativnih, bolnič-kih, obrazovnih ili ustanova namijenih moralnim, odnosno mentalnim razma-tranjima, kao i imovina koja se koristi u te svrhe, načelno je oslobođena plaćanja poreza. To se, također, odnosi i na ne-profitne bolnice, sveučilišta i bogomolje. Plaćanja poreza, pod određenim uvje-tima, oslobođene su i određene druge vrste neprofitnih organizacija, poput sportskih programa za mlade i različi-tih profesionalnih udruženja. Vrijednost poreznih oslobođenja za neprofitne or-ganizacije iznosi 112 bilijuna $ odnosno 14% ukupne vrijednosti imovine na po-dručju države, koja je oslobođena plaća-nja poreza.11

d) Industrijska/komercijalna imovina. S namjerom jačanja ekonomskog razvit-ka, ponekad se od oporezivanja oslobađa industrijska ili komercijalna imovina. Ta kategorija također se odnosi i na odre-đenu komercijalnu imovinu u javnom vlasništvu, kao npr. imovinu u vlasništvu regionalnog željezničkog prijevoznika (Metropolitan Transportation Authority, MTA) i ostalih željezničkih prometnica.

Tablica 2: Čimbenici efektivne porezne stope, 1993.-2005.

Četvrtine Rashodi Državna pomoć

Porezni namet

Vrijednost imovine

Efektivna porezna stopa

Prva četvrtina 43,1 % 36,3 % 95,4 % 148,5 % - 21,4 %

Druga četvrtina 42,4 % 31,4 % 100,5 % 85,9 % 7,9 %

Treća četvrtina 44,0 % 25,4 % 96,0 % 58,0 % 24,1 %

Četvrta četvrtina 29,2 % 28,7 % 83,5 % 23,3 % 48,8 %

Porez na imovinu



7 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str.28.

8 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office oft he New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 1.


10 Prema tom programu, plaćanja poreza na imovinu oslobađaju se vlasnici primarne rezidencijalne imo-vine u dobi od 65 godina života i više, s kombinira-nim dohotkom (zajednički dohodak) supružnika ne većim od 81,900 $. Oslobođenje se kreće u rasponu od 280 $ (Basic STAR) do 560 $ (Enhanced STAR).


3 18. 12. 2013.br. 6238

Ukupna vrijednost industrijskih i ko-mercijalnih oslobođenja iznosi 76 bili-juna $ odnosno 9% ukupno oslobođene vrijednosti.12

e) Ostalo. Na javna ili subvencio-nirana domaćinstva odnosi se daljnjih 65 bilijuna $ odnosno 8% vrijednosti oslobođene oporezivanja, dok oslobo-đenja koja se odnose na poljoprivredna i šumska gospodarstva iznose manje od 1% oslobođene vrijednosti.13 Riječ je o različitim poreznim oslobođenji-ma. Tako vjerski službenici imaju pravo na oslobođenje u visini od 1.500 $ na imovinu u svojem vlasništvu.14 Porezno oslobođenje odnosi se i na rezidenci-jalnu imovinu žrtava zločina koje su zbog toga postale fizički hendikepira-ne (vrijedi i za pojedinca koji je postao invalidan u napadu),15 odnosno na re-zidencijalnu imovinu umirovljenika. Od umirovljenika se traži da imaju 65 i više godina, te se lokalnim jedinicama dopušta 50%-tno umanjenje razrezane vrijednosti njihove rezidencijalne imovine. Dodatno se traži da porezni obveznik ima odre-đena dohodovna ograničenja i neke druge okolnosti. Porezno oslobođenje u rasponu od 4,140 $ do 81,000 $ vrijedi i za rezidencijalnu imovinu vojnih vete-rana. Veterani koji svoju imovinu kupu-ju sredstvima od mirovine, osiguranja ili bonusa, mogu primiti oslobođenje koje umanjuje njihov razrez. Iznos poreznog oslobođenja odlučuje svaka lokalna je-dinica zasebno i samostalno. Lokalne su vlasti također ovlaštene pružiti izuzeće veteranima koji su vojsku služili za vri-jeme rata. Posebno oslobođenje vrijedi za veterane iz Hladnog rata. Porezno oslobođenje vrijedi i za građevine sa ze-lenim krovom (4,50 $ po stopi zelenog krova, maksimalno 100.000 $); građevi-ne koje koriste solarnu energiju (od 5% troškova instalacije do najviše 62,500 $).

Porezna oslobođenja variraju od jed-ne do druge lokalne jedinice. Gradovi (kao i školski distrikti) često imaju po-veći udjel imovine na koju se odnose po-rezna oslobođenja (u rasponu od 11% do 65% poreznih oslobođenja). Gledano na razini države, uočava se porast udjela po-reznih oslobođenja: 2011., 16 od 20 gra-dova s najviše stanovnika ima veći udjel imovine oslobođene plaćanja poreza, u odnosu na ukupnu razrezanu vrijednost imovine pet godina prije.

3. Porez na imovinu na području grada New York (New York City)

3.1. Porezna stopaStopa poreza na imovinu na području

grada New Yorka računa se prema pri-padajućem poreznom razredu. Postoje četiri porezna razreda.16 Razred 1 pred-

stavlja većina rezidencijalne imovine do tri stambene jedinice (obiteljske kuće i male trgovine ili uredi s pripadajućim jednim ili dva apartmana), kao i većina kondominijuma. Razred 2 predstavlja sva ostala imovina koja nije u Razredu 1 i primarno je rezidencijalne naravi. Razred 2 dijeli se u sljedeće podklase: Podklasa 2a (4-6 jedinica za rentanje; Podklasa 2b (7-10 jedinica za rentanje); Podklasa 2c (2-10 spojenih jedinica ili kondominijuma); Razred 2 (11 jedini-ca i više). Razred 3 predstavlja većina korisne imovine. Razred 4 predstavlja svu komercijalnu i industrijsku imovi-nu, poput ureda, maloprodaje, tvornič-kih zgrada i sve ostale imovine koja nije uključena u Razrede 1, 2 i 3. Gradsko vijeće (City Council) i gradonačelnik (Mayor) utvrđuju godišnju visinu pore-zne stope za svaki porezni razred. Primjer: Oporeziva vrijednost nekret-nine, prema procjeni Porezne uprave, iznosi 16.000,00 $. Tako utvrđena vri-jednost multiplicira se s odgovarajućom poreznom stopom. Za Razred 1 to je sto-pa od 19,191%, znači, porezna vrijed-nost se množi s 0,19191. Na taj način dolazi se do visine poreza koju vlasnik nekretnine mora platiti - 3.070,56 $.

Za vojne veterane vrijede zasebne porezne stope. Nekretnina mora biti pri-marno mjesto stanovanja veterana. Takve osobe dužne su platiti porez na imovinu samo u onom dijelu kojim se financiraju potrebe javnog školstva na području na kojem žive. Porezne stope za svaku godi-nu utvrđene su kako slijedi:17

Primjer: Oporeziva vrijednost nekretnine u vlasništvu vojnog veterana, prema pro-cjeni Porezne uprave, iznosi 16.000,00 $. Tako utvrđena vrijednost multiplicira se s odgovarajućom poreznom stopom. Za Razred 1 vojnih veterana to je stopa od 11,277 %, znači, porezna vrijednost se množi s 0,11227. Na taj način dolazi se do visine poreza koju vlasnik nekretnine mora platiti - 1.804,32 $.

Porezna stopa za škole

Godina Razred 1 Razred 2 Razred 3 Razred 4

13/14 11,277 % 7,749 % - 6,092 %

12/13 11,457 % 8,158 % - 6,374 %

11/12 11,596 % 8,582 % - 6,493 %

10/11 10,260 % 7,877 % - 6,090 %

09/10 9,469 % 7,367 % - 5,508 %

08/09 9,870 % 7,705 % - 6,271 %

07/08 10,342 % 8,019 % - 6,769 %

06/07 9,182 % 7,288 % - 6,301 %

05/06 8,693 % 6,872 % - 6,276 %

04/05 8,225 % 6,687 % - 6,335 %

03/04 7,161 % 6,764 % - 6,135 %

02/03 Treći i četvrti kvartal 7,.096 % 6,312 % - 5,848 %

02/03 Prvi i drugi kvartal 7,096 % 6,312 % - 5,848 %

3.2. Razrez vrijednosti i različiti porezni razredi

Do smanjenja poreznog tereta dolazi se nakon što porez bude utvrđen. Po-stoje različite programi poreznog sma-njenja u slučaju obnove i rekonstrukcije kuća i ostalih stambenih prostorija (npr. kondominijuma, odnosno stanova u građevinama s jasnim vlasničkim pra-vima i obvezama). Utvrđenje aktualne porezne vrijednosti nekretnine provodi se u petogodišnjim fazama. Razreza-na vrijednost je iznos koji se koristi za kalkuliranje pojedinačne obveze poreza na imovinu. Formula za izračun razre-zane vrijednosti imovine jest: tržišna vrijednost nekretnine × razina razreza = razrezana vrijednost. Za određene po-rezne razrede (npr. porezni razred 1) razrezana vrijednosti modificira se za najviši iznos razrezanog povećanja. Za potrebe izračuna godišnje porezne ob-veze, oporezivu vrijednost predstavlja aktualna ili tranzicijska razrezana vri-jednost, umanjena za porezna oslobo-đenja (umanjenja) (npr. oslobođenja na ime STAR, J-51).

Postupak razreza vrijednosti imovine koja je predmet oporezivanja provodi se u dvije faze:

1) Siječanj – objavljuje se procije-njena (probna) razrezana vrijednost, te se poreznom obvezniku pruža prilika da preispita, odnosno zatraži promje-nu razrezane vrijednosti. Pritom se poreznom obvezniku šalje informacija o vrijednosti imovine (Notice of Pro-perty Value, NOPV), s podacima o fizičkom stanju imovine na dan 5. si-ječnja. Takvi podaci koriste se za pore-

znu godinu koja počinje 1.srpnja. Ako na intervenciju poreznog obveznika kasnije dođe do promjene razrezane vrijednosti, porezni obveznik primit će revidiranu informaciju o vrijednosti imovine (Revised Notice of Property Value, RVOPV).

2) Svibanj – objavljuje se konačna razrezana vrijednost. Ako je porezni ob-veznik zatražio i potom su učinjene pro-mjene u probnoj razrezanoj vrijednosti imovine, primit će revidiranu informaci-ju o vrijednosti imovine.

Prilikom razreza vrijednosti provodi se i kapitalizacija, tj. prilikom utvrđiva-nja sadašnje vrijednosti uzima se u obzir budući dohodak i koristi koje imovina nosi. Pritom se koristi određena formu-la za potrebe izračuna stope kapitaliza-cije. Ako se za potrebe utvrđenja vrijed-nosti imovine koristi metoda usporedi-ve prodaje, tada se vrijednost imovine zasniva na prodajnoj vrijednosti uspore-dive imovine uz nužne korekcije koje se tiču veličine, lokacije i trenutka prodaje. Spomenuta metoda koristi se za utvrđi-vanje tržišne vrijednosti za potrebe po-reznog razreda 1.

Postoje i određena porezna oslobođe-nja koja reduciraju vrijednost razrezane imovine prije utvrđenja poreza. Imovina može biti u cijelosti ili djelomično izuze-ta od oporezivanja, ovisno o iznosu oslo-bođenja. Izuzetom vrijednošću – oslobo-đenom od oporezivanja – smatra se visi-na/ili postotak razrezane vrijednosti, koji nije oporeziv, tj. na koji se ne plaća porez. Fiskalnu godinu predstavlja 12-mjeseč-no razdoblje koje Grad koristi za svoje financijske izvještaje, u razdoblju od 1. srpnja do 30. lipnja.

Razina razreza poreza predstavlja postotak tržišne vrijednosti koja se ko-risti za izračun razrezane vrijednosti imovine, koja je oporeziva. Poznat je i pod nazivom razrezni udjel, tj. udjel razrezane vrijednosti u tržišnoj vrijed-nosti imovine: a) za porezni Razred 1 iznosi 6%; za ostale porezne Razrede 2, 3 i 4 iznosi 45%. Tržišnu vrijednost predstavlja financijska procjena vrijed-nosti nečije imovine (ovisna o okolno-stima na tržištu i vrsti nekretnine). U obzir se uzimaju i operativni troškovi nastali upravljanjem imovinom (izuzev npr. glavnice i kamata zajma). Potom se tržišna vrijednost nekretnine multi-plicira s razinom razreza poreza pripa-dajućom pojedinom poreznom razredu (6%, odnosno 45%). Godišnji porast razrezane vrijednosti za Razred 1 ne smije iznositi više od 6%, odnosno ku-mulativno 20% (u razdoblju od pet go-dina) (osim u slučaju fizičkih promjena nekretnine). U slučaju velikih cjenov-nih pomaka na tržištu nekretnina u kratkom roku, zbog ograničenja godiš-njeg porasta razrezane vrijednosti ne-kretnine, može proći nekoliko godina dok se razrezana vrijednost prilagodi velikom porastu cijena nekretnina na tržištu. Spomenuto ograničenje oprav-dava zašto razrezana vrijednost nekret-nine raste, čak i u godinama kad dolazi do pada cijena nekretnina na tržištu. Primjer: Tržišna vrijednost nekretnine iznosi 450.000,00 $. Za Razred 1 razi-na razreza poreza iznosi 6%. Multipli-ciranjem tržišne vrijednosti nekretnine s pripadajućom razinom razreza pore-za (6%), dolazimo do razrezane vrijed-nost nekretnine u visini 27.000,00 $. U predmetnom slučaju vlasnik nekretnine uživa pravo na porezno oslobođenje (umanjenje vrijednosti) na ime STAR programa, u visini 3.460,00 $. Oduzi-manjem poreznog oslobođenja od razre-zane vrijednosti nekretnine, dolazimo do oporezive vrijednosti od 23.540,00 $, koja se potom množi s poreznom stopom, primjenjivom za Razred 1 – 18.599 % (2012./2013.). Množenjem oporezive vrijednosti s pripadajućom poreznom stopom (23.540,00 $ × 0.18599), do-lazimo do godišnje visine poreza od 4.371,14 $.



14 Ako je vjerski službenih umro, tada se to porezno oslobođenje prenosi na preživjelog bračnog druga. Za oslobođenje se traži da je vjerski službenik stariji rezident države New York, umirovljen i u dobi višoj od 70 godina života.

15 Traži se da je pojedinac postao invalidan pokušavajući zaustaviti osobu koja je počinila zločin, pokušavajući spriječiti slučajni zločin odnosno pokušavajući pomo-ći predstavnicima vlasti prilikom uhićenja zločinca.

16 Prema:Property–Tax Rates, dostupno na www.nyc.gov/html/dof/html/property/property_rates_rates.shtml.

17 Prema:Property—Tax Rates, dostupno na www.nyc.gov/html/dof/html/property/property_rates_rates.shtml

4 18. 12. 2013.br. 6238

Uredništvo

Sudska praksaRaskid ugovora – pravo na povrat – ugovor o stipendiranju

U slučaju raskida ugovora, svaka stranka ima pravo tražiti povrat onog što je dala

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Revr 1566/12-2 OD 30. LISTOPADA 2013.

U ovom postupku potraživanje tužiteljice sastoji se u po-vratu isplaćenih obroka naknade za vrijeme dok je tu-žena obavljala specijalizaciju na temelju ugovora koji je

naknadno raskinut.U postupku je utvrđeno:

- da je između stranaka bio sklopljen ugovor o specijalistič-kom usavršavanju doktora medicine ..., kojim se tužena obvezala da će nakon završetku specijalizacije obavljati službu kod tužite-lja osam godina, a da će u slučaju prestanka službe prije predvi-đenog roka, ako je do toga došlo njezinom krivnjom (subjektivni razlozi), vratiti tužitelju ukupan iznos isplaćene plaće i drugih beriva (troškovi specijalističkog ispita i troškove glavnog mento-ra) koje je primila za vrijeme trajanja specijalizacije, sa zateznim kamatama od dana izvršenih uplata (čl. 5. i 6. Ugovora);

- da je tužena početkom ... zatražila raskid radnog odnosa kod tužitelja koji je i raskinut ...;

- da je zapisnikom od ... obračunan iznos duga s kamatom na svaki pojedini plaćeni iznos od dana izvršene isplate pa do dana raskida (...) koji se tužena obvezala vratiti u 40 jednakih mjesečnih obroka.

U ovoj fazi postupka također nije sporno da tužena, do tre-nutka podnošenja tužbe, nije niti započela isplaćivati obroke povrata duga.

Iz utvrđenja suda prvog stupnja slijedi, a to je razvidno i iz navedenog Ugovora, da je tužena upućena na specijalističko usa-vršavanje iz anesteziologije, reanimatologije i internističkog lije-čenja, da je preuzela obvezu nakon završenog usavršavanja obav-ljati službu u Ministarstvu, odnosno Oružanim snagama osam godina, da je tužiteljica preuzela obvezu nakon završenog usa-vršavanja tuženu rasporediti na odgovarajuću dužnost u Mini-starstvu, u skladu i s »završenim specijalističkim usavršavanjem«.

Prema ocjeni ovog suda činjenica da Zapisnik sa sporazu-mom o načinu otplate duga od ... (list 9 spisa) nije sklopljen s državnim odvjetnikom na strani tužiteljice, ne čini ovaj spora-zum nevaljanim.

Naime, kad je Ugovor o stipendiranju tužena sklopila s Mi-nistarstvom i koji je na strani tužiteljice bio potpisan od strane predstavnika Ministarstva, tada je i sporazum o raskidu ugovo-ra i sporazum o načinu i dospijeću vraćanja duga koji je zaklju-čen između tužene i Ministarstva, također valjan i proizvodi prava i obveze za stranke.

Stoga, kako su stranke sporazumno raskinule ugovor, a tužena nije niti pristupila plaćanju svoje obveze u obrocima, tako je cjelokupan dug dospio na naplatu, te je pravilno od-lučeno da je tužiteljica dužna isplatiti dug koji se odnosi na iznose stipendije koji su tuženoj tijekom stipendiranja isplaćeni u smislu odredbe članka 132. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), kojom je propisano da u slučaju raskida ugovora svaka stranka ima pravo tražiti povrat onog što je dala, dakle u konkretnom slučaju tužiteljica je dužna isplatiti iznose primljene stipendije.

Napomena: Odredbe članka 132. prijašnjeg Zakona oobveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), odgovaraju odredbama članka 368. novoga Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11).

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

Parnični postupak – stvarna nadležnost trgovačkih sudova

Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje poslovnih udjela u trgovačkom društvu nadležan je trgovački sud, neovisno o tome što su ti poslovni udjeli bračna stečevina stranaka

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Grl 100/2012-2 OD 10. TRAVNJA 2012.

U ovom postupku predmet spora je zahtjev da se utvr-di da poslovni udjeli prvotuženog trgovačkog društva predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i drugotuže-

nika, svakog u 1/2 dijela te zahtjev kojim se nalaže drugotuže-niku da s tužiteljicom sklopi ugovor o ustupu 1/2 dijela udjela, podoban za upis njezina suvlasništva u sudski registar.

Imajući na umu da poslovni udjeli u određenim trgovač-kim društvima podrazumijevaju skup svih prava i obveza čla-nova društva u tim društvima, tužiteljica svojim zahtjevom na utvrđenje da joj pripada poslovni udjel prvotuženog trgovač-kog društva kao i na obvezivanje člana društva, ovdje drugo-tuženika, na sklapanje ugovora kao isprave podobne za upis u odgovarajući registar - zadire u članska prava društva prvotu-ženika. Stoga se u konkretnom slučaju radi o sporu iz odred-be članka 34.b točka 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr. i 57/11), pa je za suđenje nadležan Trgovački sud u Z.

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

Pristup informacijama – način davanja informacije

Pozivanjem korisnika prava na informaciju da traženu informaciju primi na određeni način različit od traženog, javnopravno tijelo nije udovoljilo obvezi davanja informacije

ODLUKA VISOKOG UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us-9990/2011 OD 22. PROSINCA 2011.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, pozivom na Za-kon o pravu na pristup informacijama, zahtjevom od 18. srpnja 2011., zatražio od dekana Medicinskog fakulteta

Sveučilišta u Z., preslike zapisnika o sjednicama Odbora za zaštitu na radu Medicinskog fakulteta, u razdoblju od kada je čelnik tog tijela javne vlasti preuzeo dužnost dekana do dana podnošenja tužiteljeva zahtjeva (18. srpnja 2011.).

Umjesto traženih preslika ili obrazloženog rješenja o ra-zlozima možebitnog odbijanja zahtjeva, tužitelj je primio do-pis Medicinskog fakulteta, URBROJ: 380-59/11-3010 od 26. srpnja 2011. kojim ga se obavještava da tražene preslike može dobiti neposrednim uvidom.

Takav način pružanja informacije nije predviđen odred-bama članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 172/03, 144/10 i 77/11 - u nastavku teksta: Zakon).

Ta odredba, naime, propisuje obvezu javnopravnog tijela i ujedno pravo korisnika informacije da naznači način na koji želi dobiti informaciju, iz čega slijedi da ako je traženi način davanja informacije neprikladan za konkretnu informaciju ili uzrokuje nerazmjerne troškove, traženo javnopravno tijelo bit će obvezatno rješenjem odlučiti o nemogućnosti pružanja tra-žene informaciji u konkretno traženom obliku.

Pozivanjem korisnika prava na informaciju, da traženu informaciju primi na način različit od traženog, javnoprav-no tijelo nije udovoljilo svojoj obvezi davanja informacije, jer tražena informacija korisniku nije pružena, već mu je samo pružena mogućnost da na ponuđeni način primi informaciju. Time se javnopravno tijelo nije oslobodilo dužnosti davanja informacije.

Upravo se to dogodilo u konkretnom slučaju.Zbog navedenog dopis Medicinskog fakulteta, URBROJ:

380-59/11-3010 od 26. srpnja 2011., kojim se tužitelja oba-vještava da tražene preslike može dobiti neposrednim uvidom, ne može se smatrati obaviješću o pruženoj informaciji.

Budući da ni nakon ovog dopisa traženo tijelo nije udovo-ljilo konkretnom zahtjevu tužitelja, što je bilo dužno sukladno odredaba članka 10. stavak 1. Zakona, nastala je šutnja prvo-stupanjskog tijela.

Tužitelj je, stoga, izjavio žalbu, o kojoj je tuženo tijelo bilo dužno odlučiti obrazloženim rješenjem, imajući na umu obveze tijela javne vlasti da pruži informaciju i prava kori-snika, što nije učinilo pa je time povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Napomena: Odredbe članka 10. prijašnjeg Zakona o pra-vu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 172/03, 144/10 i 77/11) odgovaraju odredbama članka 17. novoga Zakona o pra-vu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 25/13).

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

Smrt stranke – nastavak postupka – upis u posjedovni list

Postupak upisa u posjedovni list može se nastaviti po zahtjevu za konskih nasljednika

ODLUKA UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us-7680/2008 OD 13. SRPNJA 2011.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, kao i iz obrazloženja osporenog rješenja, proizlazi da je u konkretnom slučaju K. Ž. iz Z. podnijela zahtjev

prvostupanjskom upravnom tijelu radi upisa u katastar zemlji-šta kao vlasnika na predmetnoj čestici zemljišta k. č. br. 4524, koja je upisana u posjedovni list 668 k. o. M., dosad upisanog korisnika F. F.

Nije sporno u konkretnoj upravnoj stvari da je, tijekom po-stupka, podnositeljica zahtjeva K. Ž. preminula 28. kolovoza 2003., a što i proizlazi iz spisu priloženog smrtnog lista kao i rješenja o nasljeđivanju za navedenu osobu.

Iz obrazloženja zaključka prvostupanjskog upravnog tijela, od 18. veljače 2008., proizlazi da je postupak prema zahtjevu K. Ž. obustavljen primjenom odredbe članka 54. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH - u nastavku teksta: ZUP), uz obrazloženje da se radi o upravnoj stvari koja je isključivo vezana uz osobu pod-nositeljice zahtjeva, koja je preminula tijekom postupka.

Tuženo tijelo prihvaća takvo stajalište prvostupanjskog upravnog tijela, dodajući da se postupak po zahtjevu tužiteljice može nastaviti ako tužiteljica ishodi odgovarajući potvrđeni ge-odetsko-parcelacijski elaborat u novom postupku.

Prema odredbi članka 54. stavak 2. ZUP-a, ako u tijeku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari, koja je predmet po-stupka. Ako se prema prirodi stvari postupak ne može nastaviti, upravno će tijelo obustaviti postupak zaključkom protiv kojeg je dopuštena žalba.

Dakle, iz navedene odredbe Zakona proizlazi da odluka o obustavi ili nastavku postupka ovisi o tome radi li se u kon-kretnom slučaju o upravnoj stvari koja je isključivo vezana uz osobu stranke koja je podnijela zahtjev ili o upravnoj stvari čije rješenje može imati posljedice i na prava pravnih sljednika - na-sljednika koji mogu ostvariti prava umrle osobe. U prvom slu-čaju postupak će se obustaviti, ali u potonjem slučaju nadležno je tijelo u obvezi zatražiti izjavu pravnih sljednika o tome žele li nastaviti postupak, nakon čega će, a ovisno od dane izjave, započeti, obustaviti ili nastaviti postupak.

S obzirom na to da se, prema ocijeni suda, u konkretnom slučaju radi o pravu koje je prenosivo na nasljednike umrle oso-be kao njegove pravne sljednike, te kako je uz to tužiteljica kao zakonska nasljednica K. Ž. koja je podnijela zahtjev u konkret-noj upravnoj stvari, nastavila postupak u ovoj upravnoj stvari, tako je prvostupanjsko upravno tijelo pogrešno postupilo kad je zaključkom obustavilo postupak, slijedom čega je nadalje tu-ženo tijelo bilo u obvezi poništiti navedeni zaključak i vratiti ga prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

Naime, tužiteljica kao nasljednica i pravna sljednica podno-siteljice zahtjeva u ovoj upravnoj stvari K. Ž., koja je za života postavila zahtjev promjene upisa posjeda na predmetnoj česti-ci zemljišta 4524 k. o. M., može tražiti nastavak predmetnog upravnog postupka do njegova pravomoćnog okončanja.

To, stoga, što je tužiteljica spisu predmeta priložila pravo-moćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti svoje pravne prednice K. Ž., rješenje Općinskog suda u Z., poslovni broj: O-7981/03 od 23. rujna 2004., i rješenje o nasljeđivanju iza smrti pokojnog M. Ž., poslovni broj: O-8071/2001 od 22. svibnja 2005., iz kojih je razvidno da je tužiteljica proglašena jedinom nasljed-nicom iza smrti K. i M. Ž., između ostalog i na predmetnoj nekretnini, sada oznake k. č. br. 4524, a prije oznake dio 8936 k. o. M.

Napomena: Odredbe članka 54. prijašnjeg ZUP-a (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH) odgovaraju odredbama član-ka 39. novoga ZUP-a (Nar. nov., br. 47/09).

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 130/11) Upravni sud Republike Hrvatske postao je Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

5 18. 12. 2013.br. 6238

- usporedba s međunarodnim pravom -

europsko pravoUredila Davorka Foretić, dipl. iur.


1. Uvodne napomeneEuropsko se pravo postupno razvi-

jalo i razvija se te dobiva sve veće mo-gućnosti za postizanje ciljeva i zaštitu zajamčenih prava. Ono se, kako ćemo u tekstu vidjeti, razvilo iz međunarod-nog prava te postalo zasebnim sui gene-ris pravom. Europsko pravo, međutim, i dalje zadržava značajke međunarodnog prava, primjerice, već time što njegovo primarno zakonodavstvo u biti ima sva obilježja međunarodnih ugovora. Posto-je i daljnje sličnosti, jer Europsko pravo koristi određene mehanizme potrebne za njegovo učinkovito funkcioniranje koji su preuzeti iz domene međunarod-nog prava. Tekstom koji slijedi, želimo prikazati te mehanizme, načela, koji su već poznati međunarodnom pravu, a koje europsko pravo usavršava i jača. Svrha ovog teksta je naglasiti posebitosti i značajke europskog prava, kako bi ono što bolje bilo realizirano na nacionalnoj razini. Mehanizmi koji omogućuju učin-kovitost europskog prava trebali bi biti poznati i primjenjivani od strane svih koji primjenjuju prava u Republici Hr-vatskoj tijekom svih faza implementaci-je europskih propisa. Izostanak njihovog poznavanja i primjene prava, može do-vesti do neprimjene ili pogrešne primje-ne europskih pravnih propisa.

Radi se o temeljna četiri mehanizma koja navodimo, a to su načelo nadređe-nosti Europskog prava, načelo izravnog učinka Europskog prava, ograničeni izravni učinak međunarodnog prava, interpretativni učinak i način prijenosa ustavnih ovlasti.

2. Načelo nadređenosti europskog pravaOsnovno načelo koje je povezano

s nizom pitanja, od nadležnosti, pri-mjene prava, i koje je temelj za daljnju primjenu i interpretaciju relevantnog prava, jest načelo nadređenosti europ-skog prava. U slučaju Costa ENEL1 Sud utvrđuje da je europsko pravo nadre-đeno nacionalnom pravu, bez obzira na oblik nacionalnog prava. Ustav EU trebao je biti prvi dokument u kojem je načelo nadređenosti prava EU sadr-žano i definirano. Ugovor o EZ u tom se pogledu nije izjašnjavao. Neki autori smatraju da je to bio ‘diplomatski’2 na-čin da se izbjegne problem. Činjenica jest, s druge strane, da u vrijeme potpi-sivanja Ugovora izravan učinak još nije bio predviđen. Kako god bilo, pitanje je ostavljeno pravnoj praksi. Uzimajući u obzir različita konstitucionalna određe-nja glede primjene europskog odnosno međunarodnog prava, nije bilo realno očekivati niti ostavljati nacionalnim sudovima da sami rješavaju to pitanje, tim više što bi time zahtjev za jedin-stvenom primjenom europskog prava

došao u pitanje. Tako je Europski sud u ovom slučaju postao ‘iznimno utjecajan u stvaranju prava’3. U konkurenciji mo-gućih nacionalnih interpretacija jedino se načelom nadređenosti europskog prava, mogla zaštititi svrha, telos europ-skog prava.

Glede tog načela u određenoj mjeri postoje zamjerke na Lisabonski ugo-vor, s obzirom na to da on u odnosu na Ustavni ugovor4, ne uređuje nadređe-nost prava Unije nacionalnom pravu5, iako su, kako se naglašava, ‘koncept i doktrina nadređenosti dobro utvrđeni u praksi Europskog suda’6.

3. (Uvećani) prijenos ustavnih ovlasti - differentia specifica europskog prava u kontekstu funkcioniranja mehanizama učinkovitosti u odnosu na međunarodno pravoČinjenica jest da pristupanje Uniji

zahtijeva konstitucionalne promjene ili barem posebne konstitucionalne ovlasti za sklapanje odnosnih ugovara, koje će izazvati promjene na unutarnjem pla-nu, utoliko više jer se radi o prijenosu suverenosti7. Svi ti navedeni učinci ili mehanizmi ne bi bili mogući i ne bi funkcionirali bez prijenosa nacionalnih ovlasti na Uniju.

Prijenos ovlasti važan je mehanizam i preduvjet funkcioniranja glede nadre-đenosti prava Unije. Sud smatra da pra-vo Unije sadrži, po pravnoj snazi, jače norme, koje imaju prvenstveni učinak pred nacionalnim ustavnim odredbama koje su im suprotne8. Stajalište je Eu-ropskog suda da europsko, a ne nacio-nalno pravo, određuje učinak na naci-onalni pravni poredak. Tako provedba odredaba prava Unije od strane država članica treba osigurati ispunjenje nji-hovih obveza iz članka 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (bivši članak 10. Ugovora o EZ), te interpre-taciju (interpretativan učinak) i primje-nu nacionalnog zakonodavstva u skladu s pravom Unije, na način da se izbjegnu moguće kolizije s pravom Unije.

Prijenos ustavnih ovlasti važan je za izvršavanje izravnog učinka. Sud je utvr-dio da prava na temelju izravnog učinka imaju temelj u odredbama Ugovora. Za-hvaljujući prijenosu ovlasti, Sud je u tom

slučaju, također, utvrdio da izravan uči-nak ima i sekundarno zakonodavstvo9. Prijenos ustavnih ovlasti omogućuje i interpretativan učinak, koji razvojem eu-ropskog prava sve više jača. Zahvaljujući interpretativnom učinku europsko pra-va nema ograničenja kao međunarodno pravo glede datuma donošenja nacional-nog akta. Cjelokupno nacionalno zako-nodavstvo mora biti usklađeno s europ-skim pravom. Izostanak transponiranja i implementacije europskih odredaba može dovesti do sankcija. U slučaju me-đunarodnog prava, glede nacionalnih propisa donesenih prije potpisivanja određenog međunarodnog dokumenta, a koji mu suprotni, ne postoji obveza njihova usklađivanja.

Razlika kod međunarodnog javnog prava je u tome što je učinak norme u nacionalnom pravnom poretku odre-đen nacionalnim pravom, a kod prava EU taj je učinak pitanje prava EU10. Položaj međunarodnog prava uobičaje-no se smatra pitanjem nacionalnog pra-va, koje se uređuje u skladu s ustavnim pravilima. Prvenstveno ovisi o uvjetima pod kojima je međunarodno pravo in-korporirano u domaće11. Prema tome, položaj međunarodnog prava ne uređu-je se samim međunarodnim pravom, već svaka država svojim ustavom određuje njegov položaj u odnosu na nacionalno, tj. domaće pravo. Različito je, ovisno i o tome imali li određena država to pitanje regulirano u ustavu ili propisu kojim se regulira transponiranje. I u slučaju eu-ropskog prava određenu važnost imaju nacionalni ustavi. Oni pridonose legi-timnosti Unije u smislu preuzimanja ustavnih odredaba u europsko zakono-davstvo i osiguravaju usklađenost Unije i država članica s temeljnim ustavnim zahtjevima, kao što su vladavina prava, demokracija i odgovornost za štetu, za-štita ljudskih prava itd.

4. Izravan učinak europskog prava i ‘ograničeni’ izravan učinak međunarodnog pravaU predmetu UPA12 Europski je sud

glede europskog prava naglasio važnost nacionalnih sudova u osiguravanju od-govarajućih pravnih sredstava koja su dostupna pojedincima, čime je uveo i priznao načelo izravnog učinka. Ta

dr. sc. KORALJKA SANSOVIĆ, Zagreb

Mehanizmi funkcioniranja europskog prava

Četiri su osnovna mehanizma prava Europske unije koja omogućuju učinkovitost funkcioniranja europskog pravnog sustava. Prvo među njima je načelo nadređenosti te način na koji su prenesene ustavne ovlasti na Europsku uniju. Time se prihvaća cjelokupno važeće zakonodavstvo Unije, bez vremenskih, teritorijalnih i drugih ograničenja, osim onih postignutih pregovorima. Treći mehanizam, povezan s načelom nadređenosti, načelo je izravnog učinka. Načelo nadređenosti ne bi moglo opstati bez potpore odredaba koje imaju izravan učinak. Zajedno s intenzivnijim interpretativnim učinkom, dolazi se do ostvarenja temeljnih mehanizama funkcioniranja prava Europske unije, diferencirajući ih u odnosu na njihovu ulogu i opseg u međunarodnom pravu, o čemu pišemo u ovom članku.

1 Predmet 6/64 Flaminio Costa v. ENEL, (1964) ECR 585.2 Steiner, Josephine, Woods Lorna, Twigg-Flesner

Christian, EU Law, Oxford University Press, New York, 2006., str. 67.

3 Steiner Josephine, Woods Lorna, Twigg-Flesner Christian, ibid.

4 Članak 1.-6. Ustavnog ugovora o osnivanju Europske unije SL C 310, 16.12.2004., str. 1.-465.

5 Rodin Siniša i Goldner Lang Iris, Lisabonski ugo-vor – što je novo? u Ćapeta Tamara i dr., Reforma Europske unije, Lisabonski ugovor, Narodne novine, Zagreb, 2009., str. 14.

6 Rodin Siniša i Goldner Lang Iris, ibid, str. 14 i 15.7 Claes, Monica, The europeanisation of national

constitutions in the constitutionalization of Europe: some observations against the background of the constitutional experience of the EU-15, http://www.cyelp.com/index.php/cyelp/article/view/27.

8 Tako Schütze, Robert, Supremacy without Pre-emption? The Very Slowly Emergent Docrtine of Community Pre-emtion, Common Martket Law Review 43/2006, str. 1023-1048.

9 Konstandinider, Theodore, op. cit. (bilj. 11), str. 87.10 Betlern, Gerrit; Nollkaemper, André, op. cit. (bilj. 19).11 Ovdje postoje razlike u tome ima li država monistič-

ko ili dualističko stajalište prema međunarodnom pravu. Ako ima monističko, međunarodno pravo postaje automatski dijelom nacionalnog prava od trenutka ratifikacije, bez potrebe za daljnjim mje-rama za transponiranje. Ako ima dualistički pri-stup, međunarodno pravo ne postaje obvezno kao dio domaćeg prava, dok ne bude transponirano domaćim propisima. U Europskoj zajednici, primje-rice, Francuska ima monistički pristup, dok duali-stički imaju Njemačka, Belgija, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo.

12 Predmet C-50/00 P, Unio,n de Pequen ̃ os Agricultores v. Council, (2002) ECR I-6677.

6 18. 12. 2013.br. 6238


europsko pravo

pravna sredstva ne postoje samo u slu-čaju kada su izravno priznata ugovori-ma, već postoje i na temelju obveze koju ugovori određuju za pojedince, njihove države članice i institucije EU. Time se potvrđuje načelo izravnog učinka i ono se ne tiče se samo prava pojedinaca koja su im priznata na temelju Ugovora, kao državljanima država članica, već i od-nosa između pojedinaca, kao subjekata nacionalnih pravnih poredaka.

U odluci u predmetu Van Gend en Loos13 Europski je sud utvrdio da je Unija ‘novi pravni poredak međuna-rodnog prava’, čime odjeljuje europ-sko pravo i njegove učinke od među-narodnog prava, diferencirajući time učinke europskog i međunarodnog prava glede mogućnosti pojedinaca da se na njih izravno pozivaju. Kasnije, u slučaju Costa v. ENEL14 Europski sud daje ovlast nacionalnim institucijama da izravno primjenjuju i provode pra-vo Unije. Upravo zbog takvog učinka, pravo Unije odjeljuje se od međuna-rodnog prava te se ne smatra dijelom međunarodnog prava. Europski je sud tako uveo novi poredak te time ‘izvršio jedinstven utjecaj’15 na stvaranje pra-vog područja Unije.

Stajalište Europskog suda, koje je izrečeno u vrijeme navedenih presuda, bilo je takvo da se smatralo da samo me-đunarodno pravo nema izravan učinak i na temelju njega ne nastaju prava i ob-veze, već na temelju obveze države koja proizlazi iz konkretnog međunarodnog ugovora. Tek sukladno tome, nacionalni su sudovi obvezni izvršavati obveze dr-žave iz tih ugovora, dok pojedinci koji bi na temelju njih mogli ostvariti prava, ne mogu sudjelovati u postupcima pred nacionalnim sudovima glede toga.

S druge strane postoje i mišlje-nja da pojedinci jesu nositelji prava i obveza iz međunarodnog prava, ali u ograničenom opsegu16. Samo je mali broj međunarodnih ugovora predvidio žalbene postupke pred međunarodnim tijelima u slučaju kršenja njihovih pra-va od strane države, a koja su stekli na temelju ugovora. Primjer za to je Fakul-tativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima17. Protokolom se omogućuje da pojedin-ci država potpisnica podnose tužbe u svezi s povredama ljudskih prava. Ta-kođer, pojedinci imaju pravo podnijeti tužbe Odboru UN-a za ljudska prava

zbog povrede njihovih građanskih i političkih prava i temeljenih sloboda priznatih Paktom. Radi se, ipak, samo o malom broju takvih slučajeva u okviru međunarodnog prava.

5. Interpretativan učinak Interpretativna se obveza u okviru

europskog prava odnosi na sve akte odnosno obuhvaća čitavo nacionalno zakonodavstvo, koje se interpretira u svjetlu mjerodavnih odredaba prava EU. Rezultat te obveze je interpreta-tivan učinak, koji se često naziva i ‘po-srednim učinkom’ (‘indirect effect’)18, a ponekad ‘dužnost usklađene interpre-tacije’ (‘duty of sympathetic interpre-tation’) ili doktrinom ‘suštinske učin-kovitosti’ (‘substantive effectivness’)19. Interpretativan učinak zajedno s izrav-nim, kako ga shvaćaju institucije Eu-ropske unije, omogućuje učinkovitost europskog prava. Zbog povećanja bro-ja propisa i kompleksnosti materijal-nog usklađivanja nacionalnog zakono-davstva, interpretativan učinak sve više jača. Pravo Unije obvezuje nacionalne sudove da interpretiraju nacionalno pravo u skladu s pravom EU. U slu-čaju Von Colson20 Europski sud navodi da sva tijela država članica moraju in-terpretirati nacionalno pravo u svjetlu teksta i svrhe direktive radi postizanja učinaka iz trećeg stavka članka 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (bivši članak 249. Ugovora o EZ). U predmetu Marleasing21 Europski sud ponavlja svoje stajalište, navodeći:

‘Prilikom primjene nacionalnog prava, bilo da su predmetne odredbe donesene prije ili nakon direktive, nacionalni sud koji je pozvan interpretirati, dužan je to činiti, u mjeri u kojoj je to moguće, u svje-tlu teksta i svrhe direktive’22.

I u međunarodnom javnom pravu postoji obveza interpretacije u skladu s međunarodnim pravom, ali ta obveza proizlazi iz međunarodnog prava kao ‘višeg prava’ za sudove kao državna ti-jela, kojima je dužnost primjena među-narodnog prava u okviru svoje nadlež-nosti23. Primjerice, nizozemski Vrhovni sud (Hoge Raad) zauzeo je stajalište da se, ako izričito nije navedeno drukčije, odredbe nizozemskog prava trebaju in-

terpretirati tako da se ne krše međuna-rodne obveze24. Glede međunarodnog prava postoje i druge države, uključu-jući i one s dualističkim poimanjem, kao što su Australija, Izrael, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je usklađena interpre-tacija više u sferi teorije, budući da se izričito zahtijeva samo međunarodnim javnim pravom.

U okviru prava Unije interpre-tativan učinak odnosi se na sve akte odnosno obuhvaća čitavo nacionalno zakonodavstvo, koje se interpretira u svjetlu mjerodavnih odredaba pra-va EU. Interpretativan učinak je onaj faktor kojem je povjereno usklađivanje nacionalnog sustava i funkcioniranje čitavog pravnog sustava EU, s obzirom na to da je njegovo značenje sve veće, a da zahvaljujući njemu svi nedostaci u prilagodbi nacionalnog zakonodav-stva trebaju biti ispravljeni. Kod obaju prava postoje ograničenja u metodi in-terpretacije, ustavnom položaju sudo-va, zabrani interpretacije contra legem i načelu pravne sigurnosti. Ipak, ona bitna razlika jest ta da je interpreta-tivan učinak daleko šire postavljen u slučaju europskog prava.

6. Zaključak Europsko pravo i europski pravni

sustav, polazeći od iskustava u funk-cioniranju međunarodnog prava, iz-dvajaju i razvijaju četiri mehanizma kojima se želi postići veća učinkovitost i bolja zaštitu prava. U tom se cilju koristi interpretativan učinak, izravan učinak odredaba europskog prava te načelo nadređenosti potpomognuto znatnijim prijenosom ustavnih ovlasti. Ipak, ti mehanizmi, kako smo vidjeli, imaju ekstenzivniji opseg nego što im je dan u međunarodnom pravu. Njiho-vim korištenjem mogu se izbjeći one prepreke na koje nailazi primjena me-đunarodnog prava.

Možda u određenoj mjeri nije ni opravdano na takav način komparira-ti međunarodno i pravo Unije, budući da potonje pretpostavlja veću kohe-rentnost među državama, te budući da postoji veći stupanj prijenosa ustavnih ovlasti u okviru europskih integracija od ustupaka koje države čine prilikom potpisivanja pojedinačnih međunarod-nih dokumenata. Svrha ovog kratkog pregleda bila je ukazati na one razlike između međunarodnog prava i pra-va Unije, koje bi trebale učiniti pravo Unije učinkovitijim, ali istovremeno naglasiti da se ne radi o metodološkim alatima koji su novootkriveni, nego da se koriste već postojeći i poznati me-hanizmi. U tom su smislu navedeni nadređenost, interpretativan i izravan učinak, koji su u nekim segmentima, bez daljnjega vrlo slični ili postaju sve sličniji između europskog i međuna-rodnog prava, zbog njihovog velikog međuutjecaja. Taj bi međuutjecaj i na-dalje bilo dobro usmjeriti na poboljša-vanje obaju prava, ali i za komparativ-no korištenje njihovih posebitosti.

Mehanizmi funkcioniranja europskog prava

iz naklade novog informatora

Novi informator d.o.o. Kneza Mislava 7, 10000 Zagreb,

Telefon: 01/4555 454 ; Telefaks: 01/4612 553

www.novi-informator.net

Opseg: 164 str.Format: 17x24 cmUvez: tvrdiŠifra: 05130001Cijena: 168,00 kn

SUDSka ZašTiTa iNDiViDUalNih PRaVa RaDNika


kOMENTaR ZakONa O UPRaVNiM SPOROViMa


kOMENTaR ZakONa O iZVlašTENJU

13 Predmet 26/62 NV Algemene Transport - en Expeditie Onderneming van Gend & Loos v. Netherlands Inland Revenue Administration, (1963) ECR 1.

14 Predmet 6/64 Flaminio Costa v. ENEL, (1964) ECR 585.15 Mancini, Federico; Keeling, David, Democracy and

European Court of Justice, Modern Law Review 57/1994., str. 175-183.

16 Konstandinider ,Theodore, Division of powers in European Union law: the delimitation of internal competence between the EU and the member states, Kluwer Law International, 2009., str. 102.

17 Optional Protocol to the International Convenant on Civil and Political Rights, G.A., res. 2200A (XXI), 21 UN, GAOR Supp. (No. 16), 59., UN doc A /6316 (1966), 999 UNTS, 302, stupio na snagu 23. ožujka 1976.

18 Fitzpatrick, Barry, The Significance od EEC Directives i UK Sex Discrimination Law’, Oxford Journal of Legal Studeis, 9/1989, str. 336-355.

19 Meads, Philip, The Obligation to Apply European Law: Is Duke Dead?, European Law Review, 1991, str. 490-501.

20 Predmet 14/83 Sabine von Colson and Elisabeth Kamman v. Land NordrheinWestfalen, (1984) ECR 1891.

21 Predmet C-106/89 Marleasing SA v. La Comercial Internacional de Alimentacion SA (1991) 1 ECR 4135.

22 Paragraf 8.23 To se navodi npr. u Općoj napomeni Odbora UN-a

za gospodarska, socijalna i kulturna prava o naci-onalnoj primjeni ugovora (UN Doc. A/CONF. 39/27), para 15: ‘Općenito se smatra da se nacionalno pravo treba interpretirati u mjeri u kojoj je moguće na na-čin da bude u skladu s međunarodnom pravnim ob-vezama države. Tako, kada se nacionalno tijelo koje donosi odluke nađe pred izborom između interpre-tacije domaćeg prava koja bi bila suprotna ugovoru, te onom koja je s njim u skladu, međunarodno pravo zahtijeva ovu potonju.’

24 Betlern, Gerrit; Nollkaemper, André; Giving Effect to Public International Law and European Community Law before Domestic Courts, European Journal of International Law , 3/2003, str. 569-589.

7 18. 12. 2013.br. 6238

javna nabavaUredio Jerko Slovinić, dipl. iur.


Dokaz(i) nekažnjavanosti prema noveliZakona o javnoj nabavi MARIJA BUTKOVIĆ, dipl. iur., Rijeka

U Narodnim novinama, broj 83 od 1. srpnja 2013., objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi, koji je stupio na snagu 9. srpnja 2013., a primjenjuje se na postupke javne nabave pokrenute od 9. srpnja 2013. nadalje. Navedenim izmjenama i dopunama, između ostalog, propisane su bitne novine u svezi s oblikom izjave o nekažnjavanju, kao dokaza o nekažnjavanosti gospodarskog subjekta i osobe ovlaštene za zastupanje kao ponuditelja. Osim toga, naručitelj sada više nema obvezu od ponuditelja kojeg namjerava odabrati u postupku natječaja, zahtijevati izvornike ili ovjerene preslike isprava, već to možebitno može učiniti kasnije ako se pojavi sumnja u istinitost podataka navedenih u dokumentaciji ili, pak, prije konačnog odabira najpovoljnijeg ponuditelja. Nedostajući ili nepotpuni dokumenti u svezi s člankom 67.-74. Zakona, mogu se, pak, naručitelju dati i naknadno, čime je cijeli postupak ponude učinkovitije i jednostavnije riješen, sve da bi se gospodarskim subjektima olakšalo sudjelovanje u postupcima javne nabave.

1. UvodZakonom o izmjenama i dopunama Za-

kona o javnoj nabavi1, koje su stupile na sna-gu 9. srpnja 2013., a primjenjuju se na po-stupke javne nabave pokrenute od 9. srpnja 2013. nadalje, »vezani« su i javni bilježnici, budući da su do sada, u kontekstu materije koju uređuje Zakon o javnoj nabavi2, sudje-lovali u sastavljanju odnosno potvrđivanju izjave o nekažnjavanju, kao dokaza o neka-žnjavanosti ponuditelja. Posebno su bitni članak 67. (Obvezni razlozi isključenja na-tjecatelja ili ponuditelja) i članak 68. (Ostali razlozi isključenja natjecatelja ili ponuditelja) Zakona, koji su u cijelosti izmijenjeni.

2. Oblik izjave o nekažnjavanju kao dokaza nekažnjavanosti

2.1. Izjava o nekažnjavanosti prema odredbi članka 67. Zakona o javnoj nabavi

Opus kaznenih djela propisan člankom 67. stavak 1. Zakona mijenjan je i proširen u odnosu na onaj prije propisan, a zbog posto-janja kojih se ponuditelja obvezno isključuje iz postupka nadmetanja, budući da je Zakon trebalo uskladiti s odredbama Kaznenog za-kona i pravnom stečevinom Europske unije (u nastavku teksta: EU)3. Tako je sada pro-pisano sljedeće: »Javni naručitelj obvezan is-ključiti natjecatelja ili ponuditelja iz postupka javne nabave: 1. ako je gospodarski subjekt ili osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje gos-podarskog subjekta pravomoćno osuđena za bilo koje od sljedećih kaznenih djela odnosno za od-govarajuća kaznena djela prema propisima dr-žave sjedišta gospodarskog subjekta ili države čiji je državljanin osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje gospodarskog subjekta: a) prije-vara (članak 236.), prijevara u gospodarskom poslovanju (članak 247.), primanje mita u gos-podarskom poslovanju (članak 252.), davanje mita u gospodarskom poslovanju (članak 253.), zlouporaba u postupku javne nabave (članak 254.), utaja poreza ili carine (članak 256.), subvencijska prijevara (članak 258.), pranje novca (članak 265.), zlouporaba položaja i ovlasti (članak 291.), nezakonito pogodovanje (članak 292.), primanje mita (članak 293.), davanje mita (članak 294.), trgovanje utjeca-jem (članak 295.), davanje mita za trgovanje utjecajem (članak 296.), zločinačko udruženje (članak 328.) i počinjenje kaznenog djela u sa-stavu zločinačkog udruženja (članak 329.) iz Kaznenog zakona, b) prijevara (članak 224.), pranje novca (članak 279.), prijevara u gospo-darskom poslovanju (članak 293.), primanje mita u gospodarskom poslovanju (članak 294.a), davanje mita u gospodarskom poslovanju (čla-nak 294.b), udruživanje za počinjenje kazne-nih djela (članak 333.), zlouporaba položaja i ovlasti (članak 337.), zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti (članak 338.), protu-zakonito posredovanje (članak 343.), primanje mita (članak 347.) i davanje mita (članak 348.) iz Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11 i 143/12); ...«.

Navedena djela odgovaraju djelima nave-denima u Direktivi Europskog parlamenta i

Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugo-vora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, pa se može zaključiti da je u tom segmentu ostvaren jedan od osnovnih ciljeva donoše-nja izmjena i dopuna Zakona.

Za potrebe utvrđivanja okolnosti u svezi s kažnjavanosti za navedena kaznena djela gospodarski subjekt u ponudi ili zahtjevu za sudjelovanje dostavlja izjavu, koju daje osoba po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta, s tim da izjava ne smije biti starija od tri mjeseca, računajući od dana početka postupka javne nabave (čl. 67. st. 2. Zakona). Iz toga je vidljivo da izjava o nekažnjavanju u toj prvoj, inicijalnoj fazi prijave na natječaj/davanja ponude više ne mora biti dana u obliku javnobilježničke isprave (javnobilježničkog akta ili dana na zapisnik kod javnog bilježnika) pa čak na njoj više ne treba biti niti ovjeren potpis ponuditelja4. Navedenom izmjenom uklo-njene su teškoće i nelogičnosti koje su se do sada javljale u primjeni tog članka Zakona, budući da je praksa pokazala da su postojale dvojbe oko oblika izjave o nekažnjavanju.

Javni naručitelj može tijekom postupka javne nabave, radi provjere kažnjavano-sti subjekta, od tijela nadležnog za vođenje kaznene evidencije za bilo kojeg natjecatelja, ponuditelja ili osobu po zakonu ovlaštenu za zastupanje gospodarskog subjekta, zatražiti izdavanje potvrde o činjenicama o kojima to tijelo vodi službenu evidenciju, a ako oni nisu u mogućnosti pribaviti potvrdu, javni naru-čitelj može od natjecatelja ili ponuditelja za-tražiti da u primjerenom roku dostave važeći dokument tijela nadležnog za vođenje kazne-ne evidencije, jednakovrijedni dokument koji izdaje nadležno sudsko ili upravno tijelo u dr-žavi sjedišta gospodarskog subjekta, odnosno u državi čiji je državljanin osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje gospodarskog subjek-ta ili izjavu pod prisegom ili odgovarajuću izjavu osobe koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili biljež-nika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi sjedišta gospodarskog subjekta odnosno u državi čiji je ta osoba državljanin ili izjavu s ovjerenim potpisom kod bilježnika, ako se u državi sjedišta gospodarskog subjekta odnosno u državi čiji je ta osoba državljanin ne izdaju netom navedene potvrde (čl. 67. st. 4. i 5. Zakona). Dakle, traženje strožeg obli-ka izjave o nekažnjavanju ovdje je propisan kao fakultativna mogućnost naručitelja, s tim da im je dana mogućnost da izjava bude u obliku javnobilježničkog akta/dana na javno-bilježnički zapisnik ili da na njoj bude samo ovjeren potpis ponuditelja.

Potvrđena izjava o nekažnjavanju tražit će se u još jednom slučaju, a to je ako naruči-telj posumnja da ponuditelj nije ispunio ob-vezu plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osigu-ranje, osim ako mu je, sukladno posebnim propisima, odobrena odgoda plaćanja nave-denih obveza, što je propisano člankom 67. stavak 1. točka 2. Zakona. Za potrebe utvr-

đivanja te okolnosti gospodarski subjekt u ponudi ili zahtjevu za sudjelovanje dostavlja: potvrdu Porezne uprave o stanju duga, koja ne smije biti starija od 30 dana, računajući od dana početka postupka javne nabave ili važeći jednakovrijedni dokument nadležnog tijela države sjedišta gospodarskog subjek-ta ili izjavu pod prisegom ili odgovarajuću izjavu osobe koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili biljež-nika ili nadležnog strukovnog ili trgovin-skog tijela u državi sjedišta gospodarskog su-bjekta ili izjavu s ovjerenim potpisom kod bilježnika, koje ne smiju biti starije od 30 dana, računajući od dana početka postup-ka javne nabave (čl. 67. st. 3. t. 3. Zakona). Ovdje treba obratiti pozornost na relativno kratak rok od 30 dana, za razliku od onog propisanog u članku 67. stavak 2. Zakona, koji iznosi tri mjeseca, računajući od dana početka postupka javne nabave.

2.2. Izjava o nekažnjavanosti u kontekstu odredbe članka 68. Zakona o javnoj nabavi

Navedenim izmjenama i dopunama Zakona u cijelosti je izmijenjen i članak 68. Zakona, koji regulira ostale razloge isključe-nja ponuditelja, pa je tako stavkom 1. nave-denog članka predviđeno da »Javni naručitelj može isključiti natjecatelja ili ponuditelja iz postupka javne nabave: 1. ako je nad njime otvoren stečaj ili predstečajna nagodba, ako je u postupku likvidacije, ako njime upravlja oso-ba postavljena od strane nadležnog suda, ako je u nagodbi s vjerovnicima, ako je obustavio poslovne djelatnosti ili se nalazi u sličnom po-stupku prema propisima države sjedišta gospo-darskog subjekta, 2. ako je nad njime pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka, predstečajna na-godba ili postupak likvidacije po službenoj duž-nosti, ili postupak nadležnog suda za postavlja-nje osobe koja će njime upravljati, ili postupak nagodbe s vjerovnicima ili se nalazi u sličnom postupku prema propisima države sjedišta gos-podarskog subjekta, 3. ako je gospodarski subjekt pravomoćno osuđen za kazneno djelo ili prekr-šaj u vezi s obavljanjem profesionalne djelatno-sti, odnosno za odgovarajuće djelo prema propi-sima države sjedišta gospodarskog subjekta ili 4. ako je gospodarski subjekt u posljednje dvije godine do početka postupka javne nabave učinio težak profesionalni propust koji javni naručitelj može dokazati na bilo koji način.«

Za potrebe utvrđivanja okolnosti iz član-ka 68. stavak 1. točka 1. i 2. gospodarski subjekt u ponudi ili zahtjevu za sudjelova-nje dostavlja: 1. izvod iz sudskog, obrtnog ili drugog odgovarajućeg registra države sjedi-šta gospodarskog subjekta, koji ne smije biti stariji od tri mjeseca, računajući od dana po-četka postupka javne nabave ili 2. važeći jed-nakovrijedni dokument koji je izdalo nadlež-no sudsko ili upravno tijelo u državi sjedišta gospodarskog subjekta, ako se ne izdaje ne-tom spomenuti izvod ili on ne sadržava sve podatke potrebne za utvrđivanje tih okolno-sti ili 3. izjavu pod prisegom ili odgovarajuću izjavu osobe koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili biljež-nika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi sjedišta gospodarskog subjekta ili izjavu s ovjerenim potpisom kod biljež-nika, koje ne smiju biti starije od tri mje-

1 Nar.nov.,br.90/11i83/13.2 Nar.nov.,br.90/11,83/13i143/13-unastavkuteksta:Zakon.3 Franc.acquiscommunautaire,skraćenoacquis,cjelokupno

zakonodavstvoipraksaEU,aobuhvaćasvapravaiobvezedržavačlanicaiinstitucijaEU.

4 Javnobilježničke ispravesu: javnobilježničkiakti (ispraveopravnimposlovimaiizjavamakojesusastavilijavnibilježni-ci),javnobilježničkizapisnici(zapisniciopravnimradnjamakojesuobaviliilikojimasubilinazočnijavnibilježnici)ijav-nobilježničkepotvrde(potvrdeočinjenicamakojesuposvje-dočilijavnibilježnici).Javnobilježničkeispraveimajusnagujavnihisprava.Javneispraveimajujačudokaznusnaguodostalih (privatnih) isprava. Za javnu isprave smatra se dapotječeodonogatkojenanjojoznačenkaoizdavateljidajeistinitoonoštoseunjojpotvrđujeiliodređuje-doksenedokažesuprotno;vidjetičl.3. i77.Zakonaojavnombiljež-ništvu(Nar.nov.,br.78/93,29/94,162/98,16/07i75/09).

8 18. 12. 2013.br. 6238

javna nabava


Uredila Desanka Đikandić, dipl. oec.

1. Propisi i obvezniciObveza provođenja popisa (inventure)

za proračune i proračunske korisnike propi-sana je u odredbama članka 15. stavak 1. i 2. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu (Nar. nov., br. 114/10 i 31/11 - ispr. - u nastavku teksta: Pravilnik), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2011.

Proračuni i proračunski korisnici obve-zatno obavljaju popis sve svoje imovine i obveza, uz navođenje njihove pojedinačne vrijednosti:

- na početku poslovanja i- na kraju svake poslovne godine sa

stanjem na datum bilance, tj. sa stanjem na dan 31. prosinca, te u slučaju statusnih promjena (spajanja, pripajanja ili podjele), i to s datumom koji prethodi datumu takve promjene (čl. 20. st. 2. Pravilnika).

Iznimno proračun i proračunski kori-snici koji obavljaju muzejsku ili bibliotečnu djelatnost, popis knjiga i bibliotečne građe, mogu obaviti u roku koji nije dulji od tri godine (čl. 15. st. 2. Pravilnika). Međutim, i takve pravne osobe moraju obaviti popis ostale svoje imovine i obveza na kraju svake poslovne godine.

Podsjećamo da su proračuni i proračun-ski korisnici obvezatni obaviti popis imovi-ne ili obveza i kod primopredaje dužnosti zaposlenika koji rukuju imovinom (blagaj-nika, skladištara), kao i u slučaju krađe ili sumnje u pronevjeru. U tim se slučajevima obično ne popisuje sva movina, već samo dio imovine kojom zaposlenik rukuje, tj. treba provesti djelomičan popis (inventuru). To zakonodavac nije izričito propisao, ali je takav djelomičan popis pravilo uobičajene računovodstvene prakse.

U člancima 15.-17. Pravilnika propisa-no je sljedeće:

- kada se popis obavlja;- način unošenja podataka u popisne li-

ste;- tko osniva povjerenstvo (komisiju) za

popis;- obveza povjerenstva da sastavi zapisnik

i- o čemu odlučuje čelnik proračuna, od-

nosno proračunskog korisnika.Svi ostali postupci i radnje koje prilikom

popisa treba obaviti, u pravilu, trebaju biti regulirani aktima proračuna, odnosno pro-računskog korisnika (pravilnikom o popisu ili odlukom čelnika).

Obveznici obavljanja godišnjeg popi-sa imovine i obveza sa stanjem na dan 31. prosinca 2013. su svi proračuni i proračun-ski korisnici, obveznici primjene računo-vodstvenog sustava proračuna navedeni u članku 2. Pravilnika i utvrđeni Registrom korisnika proračuna, ustrojenim u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog pro-računa i proračunskih izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i po-dručne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja Registra proračunskih i izvanpro-računskih korisnika (Nar. nov., br. 128/09). Posljednji podaci iz navedenog Registra objavljeni su u Narodnim novinama, broj 75/13.

2. Rokovi popisaPri određivanju rokova obavljanja popi-

sa i rokova za dostavljanje izvještaja o po-pisu treba voditi računa o odredbi članka 25. Pravilnika o financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu (Nar. nov., br. 32/11), prema kojoj proračunski kori-snici svoje godišnje financijske izvještaje trebaju sastaviti i dostaviti do 15. veljače, a proračuni do 28. veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Zbog toga, rokovi u svezi s obavljanjem popisa moraju biti primjereni tako da čelniku proračuna, od-nosno proračunskog korisnika, osiguraju vrijeme za razmatranje popisnog materijala, te za donošenje odluke o rezultatima popisa. Rokovi popisa moraju biti prilagođeni i ob-vezi knjigovođa za provođenje možebitnih knjiženja u svezi s popisom i odlukom čel-nika u poslovnim knjigama za 2013.

3. Predmet popisaPredmet popisa (inventure) kod prora-

čuna i proračunskih korisnika je sva imovi-na i sve obveze, tj. sva stanja iskazana na dan 31. prosinca, na osnovnim računima sljedećih razreda:

- 0 - nefinancijska imovina,- 1 - financijska imovina,- 2 - obveze i- 9 - vlastiti izvori.Pravilnikom nije propisana obveza po-

pisa stanja iskazanih na dan 31. prosinca

Godišnji popis imovine i obveza kod proračuna i proračunskih korisnikaIVANA UROIĆ, dipl. oec., Zagreb

Svi proračuni i proračunski korisnici obvezatni su obaviti godišnji popis cjelokupne imovine i obveza sa stanjem na dan bilance, tj. na dan 31. prosinca.Osnovna svrha tog popisa je usklađivanje knjigovodstvenog stanja imovine i obveza sa stvarnim stanjem utvrđenim popisom, da bi pozicije bilance bile iskazane prema općim računovodstvenim načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnog iskazivanja.U članku dajemo kratke upute za pripremu i provođenje popisa imovine i obveza kod proračuna i proračunskih korisnika, kao i primjere knjiženja inventurnih razlika u sustavu proračunskog računovodstva.

Dokaz(i) nekažnjavanosti prema noveliZakona o javnoj nabavi

seca, računajući od dana početka postupka javne nabave. Dakle, stroži oblik izjave o nekažnjavanju ovdje je obligatoran, s tim da je ponuditeljima dana mogućnost da ona bude u obliku javnobilježničkog akta/dana na javnobilježnički zapisnik ili da na njoj bude samo ovjeren potpis ponuditelja.

Za potrebe utvrđivanja okolnosti iz članka 68. stavak 1. točka 3. gospodarski subjekt u ponudi ili zahtjevu za sudjelova-nje dostavlja izjavu. Izjavu daje osoba po za-konu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta. Izjava ne smije biti starija od tri mjeseca, računajući od dana početka po-stupka javne nabave. Javni naručitelj može tijekom postupka javne nabave, radi provjere okolnosti iz članka 68. stavak 1. točka 3., od tijela nadležnog za vođenje kaznene i pre-kršajne evidencije i razmjenu tih podataka s drugim državama za bilo kojeg natjecatelja ili ponuditelja zatražiti izdavanje potvrde o činjenicama o kojima to tijelo vodi službe-nu evidenciju. Uz zahtjev za izdavanje po-tvrde javni naručitelj obvezno mora priložiti dokumentaciju za nadmetanje. Ako nije u mogućnosti pribaviti potvrdu radi provjere okolnosti iz stavka 1. točka 3., javni naru-čitelj može od natjecatelja ili ponuditelja zatražiti da u primjerenom roku dostavi važeći: 1. dokument tijela nadležnog za vo-đenje kaznene, prekršajne ili odgovarajuće evidencije države sjedišta gospodarskog su-bjekta ili 2. jednakovrijedni dokument koji izdaje nadležno sudsko ili upravno tijelo u državi sjedišta gospodarskog subjekta, ako se ne izdaje dokument iz evidencije iz točke 1. ovoga stavka ili 3. izjavu pod prisegom ili odgovarajuću izjavu osobe koja je po zako-nu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili bilježnika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi sjedišta gospo-darskog subjekta ili izjavu s ovjerenim pot-pisom kod bilježnika. Stroži oblik izjave o nekažnjavanju ovdje je propisan kao fakul-tativna mogućnost naručitelja, s tim da im je dana mogućnost da izjava bude u obliku jav-nobilježničkog akta/dana na javnobilježnički zapisnik ili da na njoj bude samo ovjeren potpis ponuditelja, što je istovjetno odredbi članka 67. stavak 5. Zakona.

3. Način provjere istinitosti podataka u dokumentimaSve dokumente koje javni naručitelj za-

htijeva sukladno člancima 67.-74. Zakona, natjecatelji ili ponuditelji mogu dostaviti u neovjerenom presliku. Neovjerenim presli-kom smatra se i neovjereni ispis elektroničke isprave. Noveliranim člankom 75. Zakona (koji regulira pravila dostavljanja dokumena-ta) sada je definiran način provjere istinitosti podataka u dostavljenim dokumentima, pa je propisano da: »U slučaju postojanja sumnje u istinitost podataka navedenih u dokumenti-ma koje su natjecatelji ili ponuditelji dostavili sukladno odredbama Zakona, javni naruči-telj može radi provjere istinitosti podataka od natjecatelja ili ponuditelja zatražiti da u pri-mjerenom roku dostave izvornike ili ovjerene preslike tih dokumenata i/ili obratiti se izda-vatelju dokumenta i/ili nadležnim tijelima.«

4. Pojašnjenje, upotpunjavanje i provjera ponudeOdredbama članka 92. regulirano je

pojašnjenje i upotpunjavanje ponuda te je sada predviđeno da: »U postupku pregleda i ocjene ponuda javni naručitelj može pozvati ponuditelje da pojašnjenjem ili upotpunjava-

njem u vezi s dokumentima traženim sukladno člancima 67. do 74. Zakona uklone pogreške, nedostatke ili nejasnoće koje se mogu ukloniti, a istima se smatraju dokumenti koji jesu ili se čine nejasni, nepotpuni, pogrešni, sadrže greš-ke ili nedostaju.» Javni naručitelj tada poziva ponuditelje da u primjerenom roku, koji ne smije biti kraći od pet dana niti dulji od petnaest dana, pojasne ili upotpune doku-mente koje su predali ili da dostave doku-mente koje su trebali predati, sukladno član-cima 67.-74. Zakona. Pojašnjenje ili upot-punjavanje u svezi s dokumentima traženim sukladno člancima 67.-74. Zakona, ne sma-tra se izmjenom ponude. Postupanje javnog naručitelja u skladu s navedenim odredbama, ne smije imati učinak diskriminacije, nejed-nakog tretmana ponuditelja ili pogodovanja pojedinom ponuditelju u postupku javne na-bave te mora biti transparentno.

Provjera ponuditelja predviđena je u članku 95. Zakona, pa je tako stavkom 1. propisano da nakon rangiranja ponuda prema kriteriju za odabir ponude, a prije donošenja odluke o odabiru, javni naruči-telj može (ali ne mora, nema više obvezu kao do sada) od najpovoljnijeg ponuditelja s kojim namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi ili jednog ili više gospodarskih su-bjekata s kojima namjerava sklopiti okvirni sporazum, zatražiti dostavu izvornika ili ovjerenih preslika jednog ili više dokume-nata koji su traženi, sukladno člancima 67.-74. ovoga Zakona, sve u primjerenom roku, koji ne smije biti kraći od pet niti dulji od deset dana od dana dostave zahtjeva. Ako je gospodarski subjekt već u zahtjevu za su-djelovanje ili ponudi dostavio određene do-kumente u izvorniku ili ovjerenom presliku, nije ih dužan ponovno dostavljati. Izvornici ili ovjereni preslici dokumenata ne moraju odgovarati prethodno dostavljenim neovje-renim preslikama dokumenata, primjerice glede datuma izdavanja odnosno starosti, ali njima gospodarski subjekt mora dokazati da i dalje ispunjava uvjete koje je javni naručitelj odredio u postupku javne nabave. Ako naj-povoljniji gospodarski subjekt u ostavljenom roku ne dostavi sve tražene izvornike ili ovje-rene preslike dokumenata i/ili ne dokaže da i dalje ispunjava uvjete koje je odredio javni naručitelj, javni naručitelj će isključiti takvog ponuditelja odnosno odbiti njegovu ponudu.

5. ZaključakMogu se očekivati nejasnoće glede po-

stupanja ponuditelja u svezi s oblikom izja-ve o nekažnjavanju u prvo vrijeme primjene Novele, tako da u natječaju bude tražena stroža forma izjave u slučajevima gdje je pro-pisano njezino obvezno predavanje. Jedino što je u takvim situacijama moguće prepo-ručiti ponuditeljima, jest da kontaktiraju sa-mog naručitelja i provjere što učiniti. Višak forme, u svakom slučaju, neće biti naodmet, ali svakako treba uzeti u obzir da određeni oblici (npr. kad je izjava o nekažnjavanju dana u obliku javnobilježničkog akta ili na zapisnik kod javnog bilježnika) znače i veće troškove za ponuditelje.

Literatura1. Zakonojavnojnabavi(Nar.nov.,br.90/11 i83/13)2. Kaznenizakon(Nar.nov.,br.125/11 i144/12)3. Zakonojavnombilježništvu(Nar.nov., br.78/93,29/94,162/98,16/07,75/09)4. Loboja,A.,NovinekojedonosiZakono izmjenamaidopunamaZakonaojavnoj nabavi,Informator,broj6193-6194, 13.i17.7.2013.,str.1-3;broj6198-6199, 31.7.i3.8.2013.,str.8;broj6210-6211, 11.i14.9.2013.,str.18.

9 18. 12. 2013.br. 6238

proračunsko računovodstvo


na osnovnim računima razreda 9 - Vlastiti izvori. Smatramo da bi i ta stanja trebala biti predmet popisa (inventure) zbog pra-vilnog utvrđivanja ekonomskog položaja proračuna ili proračunskog korisnika.

Prema računskom planu proračunskog računovodstva to su:

- vlastiti izvori i ispravak vlastitih izvora - skupina računa 91

- obračunani prihodi poslovanja - sku-pina računa 96

- obračunani prihodi od prodaje nefi-nancijske imovine - skupina računa 97

- rezerviranja viška prihoda - skupina računa 98 i

- izvanbilančni zapisi - skupina računa 99.

Napominjemo da se popisom treba obu-hvatiti i imovina dana na posudbu, u zakup, na čuvanje, doradu i preradu, na popravak, imovina na putu i slično.

Isto tako, popisom treba biti obuhva-ćena i imovina (posebno dugotrajna) bez obzira na to jesu li ili nisu riješeni imovin-skopravni odnosi, kao i tuđa imovina koja se zatekne kod proračunskog korisnika na kraju godine.

Tuđa imovina treba biti popisana na posebnim popisnim listama. Te popisne liste treba dostaviti osobama koje su vlas-nici te imovine.

4. Organizacija popisaPopis (inventuru) kod proračuna i pro-

računskih korisnika obavlja povjerenstvo za popis.

Prema odredbi članka 16. Pravilnika, povjerenstvo za popis osniva čelnik prora-čuna, odnosno proračunskog korisnika, koji donosi odluku o popisu.

Odlukom se:- određuje koliko i koja se povjerenstva

za popis osnivaju,- imenuju članovi pojedinih povjeren-

stava za popis,- određuje datum pod kojim se obavlja

popis (to je na kraju godine datum bilance, tj. 31. prosinca),

- određuje dan popisa, odnosno vrijeme kad se popis obavlja,

- određuju rokovi obavljanja popisa,- određuju rokovi za dostavljanje izvje-

štaja o rezultatima obavljenog popisa s pri-loženim popisnim listama čelniku proraču-na, odnosno proračunskog korisnika.

Povjerenstvo za popis obično čine predsjednik i najmanje dva člana. Pri ime-novanju članova povjerenstva potrebno je voditi brigu o tome da se kao članovi povjerenstva ne imenuju zaposlenici koji upravljaju materijalnim i novčanim vri-jednostima, odnosno koji obavljaju evi-dentiranje, kontrolu i nadzor predmeta popisa. Članovi povjerenstva mogu biti i osobe koje rade u računovodstvu ako poslo-vi na kojima rade nisu u svezi s predmetom popisa, ali i osobe koje nisu u radnom od-nosu kod samog proračuna, odnosno pro-računskog korisnika (angažman na temelju ugovora o djelu).

Važno je da se kao članovi povjeren-stva imenuju osobe čija će stručnost osi-guravati kvalitetno i realno popisivanje.

Povjerenstva za popis dužna su obaviti sljedeće poslove:

- obaviti fizički popis predmeta popisa, tj. utvrditi njihovu količinu, vrstu i vrijed-nost.

Pri utvrđivanju količine i vrste imo-vine treba u posebnim popisnim listama popisati vlastitu imovinu, posebno tuđu imovinu, posebno imovinu predloženu za rashod;

- upisati količinske promjene u stanju, nastale između dana, odnosno vremena po-pisa i dana pod kojim se popis obavlja, tj. 31. prosinca;

- unijeti količinsko i vrijednosno knjigo-vodstveno stanje u popisne liste;

- utvrditi razlike između količinskog i vrijednosnog stanja, utvrđenog popisom i knjigovodstvenog stanja;

- potpisati popisne liste i- sastaviti izvještaj o rezultatima popisa te

ga u određenom roku dostaviti čelniku pro-računa, odnosno proračunskog korisnika.

Zakonodavac nije odredio odgovornost članova povjerenstva za popis. Odgovor-nost članova povjerenstva treba uredi-ti internim aktom proračuna, odnosno proračunskog korisnika. Smatramo da su članovi tih povjerenstava odgovorni za toč-nost stanja utvrđenog popisom, za pravilno sastavljanje popisnih lista, za pravodobno obavljanje popisa i za točnost izvještaja o obavljenom popisu.

Iako se godišnji popis obavlja sa stanjem na dan 31. prosinca, sâm fizički popis može se vremenski obavljati prije i poslije tog dana. Tako se vrijeme obavljanja popisa imovine kod koje nema čestih promjena (dugotrajna i kratkotrajna nefinancijska imovina) može odrediti prije, ali i poslije 31. prosinca. Popis potraživanja i obveza bolje je obaviti nakon proteka godine, tj. u siječnju sljedeće godine, kad je zaprimljena sva knjigovodstvena do-kumentacija koja dolazi poštom. Dan popisa novčanih sredstava bit će, u pravilu, prvog radnog dana sljedeće godine.

Preporučujemo da se vrijeme popisa odredi što bliže 31. prosincu, jer se time izbjegavaju suvišni poslovi, osigurava veći stupanj realnosti utvrđenog stanja i olakša-va kontrola popisa.

Ako se vrijeme obavljanja popisa razli-kuje od dana s kojim se popis obavlja, a to je kod godišnjeg popisa 31. prosinca po-slovne godine, obvezatno se stvarno stanje, utvrđeno popisom, mora svesti na stanje na dan 31. prosinca. To se obavlja tako da se u popisne liste naknadno unesu sve promjene na temelju vjerodostojnih isprava o tim pro-mjenama (ulazi, izlazi i sl.). Ako je popis obavljen prije 31. prosinca pridodaju se svi ulazi predmeta popisa i oduzimaju svi izlazi, a ako se popis obavlja nakon 31. prosinca dodaju se svi izlazi, a oduzimaju svi ulazi predmeta popisa.

5. Pripremne radnje i provedba popisaJedan dio poslova treba obaviti prije sa-

mog fizičkog popisivanja.Osobe odgovorne za knjigovodstvo tre-

baju obaviti sljedeće pripremne radnje za popis:

- ažurirati knjigovodstvene evidencije u glavnoj knjizi te u obvezatnim i neobve-zatnim analitičkim evidencijama, odnosno pomoćnim knjigama;

- uskladiti knjigovodstvene evidencije u glavnoj knjizi s analitičkim i pomoćnim evi-dencijama te skladišnim evidencijama;

- srediti evidencije i dokumentaciju o potraživanjima i obvezama;

- srediti evidencije, odnosno isprave o imovini koja pripada pravnoj osobi, a dana

je na poslugu, čuvanje, obradu, doradu, po-pravak ili se nalazi na putu.

Zaposlenici u knjigovodstvu prora-čuna i proračunskih korisnika ne smiju članovima povjerenstva za popis davati podatke o količinama i vrijednostima predmeta popisivanja dok se ne uvjere da je fizički popis završen.

Što se tiče same provedbe popisa, od-nosno metoda i načina fizičkog popisivanja pojedinih oblika imovine, obveza i izvora, oni su isti kod proračuna i proračunskih korisnika kao i kod pravnih osoba iz gospo-darstva te se ti postupci provode na uobiča-jeni način iz prakse.

6. Izvještaj o popisuNakon obavljenog popisa, svako povje-

renstvo za popis obvezatno je sastaviti iscr-pan izvještaj o rezultatima popisa i zajedno s popisnim listama i svojim zapažanjima dostaviti ga, u određenom roku, čelniku, odnosno ako je osnovano, središnjem po-vjerenstvu, koje sastavlja izvještaj o općim zapažanjima te cjelokupni popisni materijal dostavlja u određenom roku čelniku prora-čuna, odnosno proračunskog korisnika.

Zakonodavac nije odredio sadržaj iz-vještaja o popisu. Izvještaj o popisu svaka-ko treba iscrpno izvijestiti o radu i nalazu povjerenstva za popis. Mišljenja smo da ti izvještaji trebaju sadržavati:

- ukupne podatke o oblicima raspolo-žive imovine, obveza i izvora u naturalnim i vrijednosnim pokazateljima utvrđenim popisom, knjigovodstvene podatke o tome te utvrđena odstupanja (viškovi, manjkovi, otpisi, rashodi i slično);

- mišljenja povjerenstva o utvrđenim manjkovima, odnosno viškovima, budući da je povjerenstvo dužno ispitati uzroke zbog kojih je do njih došlo;

- mišljenje, odnosno izjave djelatnika koji rukuju, odnosno upravljaju materijal-nim i novčanim vrijednostima, o uzrocima utvrđenih inventurnih razlika;

- mišljenje o sumnjivim, spornim, nena-plativim i zastarjelim potraživanjima, s pri-jedlogom možebitnog ispravka vrijednosti i njihovog trajnog otpisa;

- prijedlog za trajni otpis, odnosno ras-hodovanje pojedinih oblika imovine s obra-zloženjem;

- mišljenje o nepodmirenim obvezama;- mišljenje o utvrđenim nedostacima u

materijalno-financijskom poslovanju kao, primjerice, o načinu skladištenja, rukovanju imovinom, s prijedlogom mjera za njihovo otklanjanje;

- objašnjenje u svezi s viškovima i manj-kovima imovine koji su nastali kao posljedi-ca mogućih pogrešaka ili zamjene pojedinih vrsta ili dimenzija istovrsne imovine;

- prijedlog za način knjiženja inventur-nih razlika i

- druga zapažanja u svezi s popisom.Podsjećamo da izvještaju o popisu tre-

baju biti priložene popunjene popisne liste, potpisane od članova povjerenstva i odgo-vornih upravitelja ili rukovatelja. Popisne li-ste trebaju biti grupirane prema analitičkim računima iz računskog plana za proračun te rekapitulirane prema sintetičkim računima istog računskog plana.

7. Odluka o rezultatima popisaČelnik proračuna i proračunskog kori-

snika dužan je razmotriti primljene izvje-

štaje o popisu, prema našem mišljenju, uz prisutnost članova povjerenstva za popis i odgovornog djelatnika za računovodstvo.

Nakon razmatranja izvještaja o popisu, čelnik treba u pisanom obliku odlučiti o sljedećem (čl. 17. Pravilnika):

- o načinu knjiženja i likvidacije utvrđe-nih manjkova;

- o načinu knjiženja utvrđenih viškova;- o otpisu nenaplativih i zastarjelih po-

traživanja i obveza;- o rashodovanju i likvidaciji dugotrajne

i kratkotrajne materijalne imovine;- o mjerama protiv odgovornih osoba za

manjkove, oštećenja i neusklađenost knji-govodstvenog i stvarnog stanja.

Mišljenja smo da zakonski predstavnik odluku o rezultatima popisa treba dostaviti nadležnom tijelu proračuna, odnosno pro-računskog korisnika na razmatranje i nakon toga zajedno s cjelokupnim popisnim ma-terijalom, dostaviti rukovoditelju računo-vodstva do roka koji je određen odlukom o popisu.

8. Usklađivanje knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjemNa temelju odluke čelnika, u knjigovod-

stvu proračuna i proračunskog korisnika tre-ba provesti odgovarajuća knjiženja u svrhu usklađivanja knjigovodstvenog stanja imovi-ne, obveza i izvora sa stvarnim stanjem utvr-đenim popisom. Ta se knjiženja obvezatno provode pod 31. prosinca, ovoga puta 2013.

Za utvrđene manjkove povjerenstva za popis predlažu, a čelnik donosi odluku o terećenju:

- proračuna, odnosno proračunskog korisnika u kojem se slučaju takva imovi-na isknjižava. Za takvu odluku treba imati vjerodostojnu dokumentaciju kao zapisnik i sl. - policijski ili interni;

- zaposlenika zaduženog za tu imovinu u kojem slučaju treba ispostaviti izlazni ra-čun u visini procijenjene vrijednosti imovi-ne s datumom 31. prosinca;

- odgovorne osobe, tj. osobe koja je tre-bala donijeti odluku o terećenju zaposlenika, a nije to učinila. Tada je utvrđeni manjak po procijenjenoj vrijednosti primitak u naravi te osobe i smatra se njegovom neto plaćom.

Osim manjkova i viškova imovine može se donijeti odluka:

- o rashodovanju imovine zbog njezinog trajnog povlaćenja iz uporabe jer je tehnički neispravna ili tehnološki zastarjela. Takva imovina može se otuđiti (prodati kao imo-vina, kao otpad ili darovati) ili uništiti (što obavlja ista ili posebna komisija i o tome sastavlja zapisnik) te se, zbog toga, u odluci čelnika treba odrediti način njezine likvida-cije.

Iako čelnik donosi odluku o rashodo-vanju neke imovine s 31. prosincem, sâm postupak likvidacije rashodovane imovine obično se obavlja sljedeće proračunske go-dine, pa se takva imovina ne isknjižava iz poslovnih knjiga s 31. prosincem godine za koju se obavlja popis. Bitno je da se ona od-mah fizički izdvoji i kroz analitiku računa posebno evidentira, te za nju zaduži odgo-vorna osoba;

- o otpisu nenaplativih potraživanja, od-nosno zastarjelih obveza, za što također tre-ba pribaviti vjerodostojnu dokumentaciju.

Godišnji popis imovine i obveza kod proračuna i proračunskih korisnika

10 18. 12. 2013.br. 6238

proračunsko računovodstvo


9. Knjiženje popisnih razlika9.1. Razlike na dugotrajnoj

nefinancijskoj imoviniU proračunskom računovodstvu in-

venturne razlike na nefinancijskoj imovini ne predstavljaju ni prihod ni rashod te se usklađivanje knjigovodstvenog stanja sa stvarnim, provodi samo na osnovnim ra-čunima razreda 0 - Nefinancijska imovina i razreda 9 - Vlastiti izvori.

Razlog tome je činjenica da se rashodi priznaju u trenutku nabave nefinancijske imovine, uz istovremeno povećanje vlasti-tih izvora. Važno je znati da se manjkovi i viškovi dugotrajne nefinancijske imovine knjiže kao promjene u obujmu imovine na osnovnim računima 91512, i to samo za iznos njezine sadašnje, odnosno knjigo-vodstvene vrijednosti, jer je to događaj koji nije rezultat poslovne transakcije, odnosno aktivnosti, ali utječe na neto vrijednost proračunskog subjekta. Ako se za manjak nefinancijske imovine tereti odgovorna osoba, isknjižavanje te imovine ne provodi se posredstvom računa 91512 - Promjene u obujmu imovine, budući da se odgovor-na osoba tereti u svrhu ostvarivanja prihoda. To vrijedi i za slučaj kad se za manjak nefi-nancijske imovine obračunava plaća.

Proračunski korisnici koji su postali ob-veznici poreza na dodanu vrijednost moraju pri fakturiranju manjka nefinancijske imo-vine i pri obračunavanju plaće za odgovornu osobu, obračunati na utvrđenu tržišnu vri-jednost 25% PDV-a.

Primjer1. Utvrđen je višak uredskih stolica u

procijenjenoj vrijednosti od 2.000,00 kn.2. Utvrđen je manjak sitnog inventara u

uporabi od 500,00 kn. Za manjak se tereti pravna osoba (proračun odnosno proračun-ski korisnik).

3. Zbog zastarjelosti rashoduje se raču-nalo u nabavnoj vrijednosti od 5.000,00 kn

i ukupnom ispravku vrijednosti od 4.000,00 kn. Odlučeno je da se računalo uništi.

4. Utvrđen je manjak stroja na teret osobe zadužene za rukovanje strojem.

Nabavna vrijednost stroja je 10.000,00 kn. Ukupan ispravak vrijednosti stroja je 9.000,00 kn. Tržišna vrijednost stroja je 2.000,00 kn. Proračunski subjekt nije u su-stavu PDV-a.

5. Rashodovani se osobni automobil prodaje. Nabavna vrijednost je 100.000,00 kn, otpisana 80.000,00 kn, a prodajna, tj. tržišna vrijednost je 30.000,00 kn.

9.2. Razlike na kratkotrajnoj nefinancijskoj imovini (zalihama)

Prema odredbama članka 21. stavak 2. alineja 5. Pravilnika, rashodi za utrošak kratkotrajne nefinancijske imovine priznaju se u trenutku nabave i u visini njezine nabavne vrijednosti. Pod kratkotrajnom ne-financijskom imovinom za koju se rashodi priznaju u trenutku nabave, zakonodavac je smatrao materijal koji se koristi u redovitom poslovanju proračuna i proračunskog koris-nika. Zbog toga se zalihe takve kratkotra-jne nefinancijske imovine u proračunskom računovodstvu ne prate bilančno, već su predmet evidentiranja u pomoćnim evi-dencijama ili kao izvanbilančni zapis na računima skupine 99 - Izvanbilančni zapi-si. Knjiženje inventurnih razlika (manjkova, viškova ili rashoda) takve kratkotrajne ne-financijske imovine treba provesti ili samo u pomoćnim evidencijama ili na aktivnim i pasivnim osnovnim računima skupine 99 - Izvanbilančni zapisi. U slučaju da je za manjak takve imovine utvrđena odgovorna osoba, potrebno je provesti i evidentiranje potraživanja i obračunanog prihoda u vi-sini tržišne vrijednosti manjka kratkotrajne imovine, a nakon naplate i evidentiranja prihoda (račun 68311 - Ostali prihodi).

Knjigovodstveno evidentiranje inven-turnih razlika kratkotrajne nefinancijske imovine u djelatnosti zdravstva te u vlasti-

toj trgovačkoj i proizvođačkoj djelatnosti različito je od evidentiranja inventurnih razlika kod kratkotrajne imovine za redo-vitu djelatnost proračuna i proračunskih korisnika. U tim se djelatnostima rashodi za kratkotrajnu nefinancijsku imovinu ne iskazuju u trenutku nabave, već u trenutku stvarnog utroška, odnosno prodaje, što bit-no utječe na knjigovodstveno evidentiranje viška i manjka kratkotrajne nefinancijske imovine (materijal za zdravstvenu djelat-nost te gotove proizvode i robu za daljnju prodaju).

Zbog tog razloga utvrđene manjkove treba evidentirati kao smanjenje zaliha na računima skupine 06, uz priznavanje ras-hoda na računu 38591 - Ostali izvanredni rashodi, ako se za utvrđeni manjak tereti odgovorna osoba, a utvrđene viškove kao povećanje zaliha uz priznavanje prihoda na računu 68311 - Ostali prihodi.

Ako se može pouzdano utvrditi da su utvrđene razlike posljedica nepravilnosti u iskazivanju utroška takve imovine, manjak, odnosno višak, treba evidentirati kao po-većanje ili smanjenje rashoda na računima podskupine 322 - Rashodi za materijal i energiju.

Primjer1. Utvrđen je višak materijala za redovi-

tu djelatnost u procijenjenoj vrijednosti od 200,00 kn.

2. Utvrđen je manjak trgovačke robe za vlastitu djelatnost u vrijednosti od 800,00 kn.

Za manjak je terećen skladištar.Skladištar je podmirio manjak trgovač-

ke robe uplatom gotovine u blagajnu.3. Utvrđen je višak robe za daljnju pro-

daju u procijenjenoj vrijednosti od 1.300,00 kn.

Ako je manjak gotovine ili vrijednos-nica u blagajni nastao iz subjektivnih ra-zloga i za njega se tereti odgovorna osoba - blagajnik, ne evidentira se rashod po-slovanja, već potraživanje od zaposlenika na računu 12319 - Ostala potraživanja od zaposlenih i smanjenje stanja tih novčanih sredstava na računima skupine 11 – kad se potraživanje od blagajnika naplati, evidentira se knjigovodstvena stavka 11/12319.

9.4. Razlike na potraživanjima i obvezama

Zastarjela i nenaplativa potraživanja se prema odluci zakonskog predstavnika otpisuju i isknjižavaju. Budući da otpis takvih potraživanja nije rezultat poslovnih transakcija, evidentiranje takvog otpisa i isknjižavanja obavlja se preko računa 91512

- Promjene u obujmu imovine, osim ako se potraživanje ne isknjižava zbog pogreške u evidentiranju.

Tako se otpis potraživanja od kupaca evi-dentira knjigovodstvenim stavkama 915/166 i na dan 31. prosinca, nakon sastavljanja Obrasca P-VRIO, stavkom 966/915.

Otpis obveza je za proračun, odnosno proračunskog korisnika prihod i evidentira se stavkom 239/65269.

10. Čuvanje isprava o popisuSav popisni materijal treba prikupiti,

srediti i čuvati.To su:

- popisne liste i njihove rekapitulacije;- specifikacije manjkova, viškova i otpisa;- izvještaji povjerenstva za popis;- odluka zakonskog predstavnika u svezi

s popisom.

Godišnji popis imovine i obveza kodproračuna i proračunskih korisnika

Red. br. Opis Račun Duguje Potražuje

1. Uredski namještajPromjene u obujmu imovine

- za višak stolica

0221291512

2.000,002.000,00

1a. Promjene u obujmu imovine.Ostali izvori vlasništva za nefinanc. imovinu

- za evidentiranje izvora vlasništva

9151291121

2.000,002.000,00

2. Otpis sitnog inventaraSitan inventar o uporabi

- za isknjižavanje sitnog inventara po nabavnoj vrijednosti

0492104211

500,00500,00

3. Promjene u obujmu imovineIspravak vrijednosti postrojenja i opremeRačunala i računalna oprema

- za isknjižavanje rashodovanog računala nakon uništenja

915120292202211

1.000,004.000,00

5.000,00

3a. Izvori vlasništva iz proračuna za nefinancijsku imovinuPromjene u obujmu imovine

- za smanjenje izvora vlasništva rashodovanog računala po sadašnjoj vrijednosti

9151291111 1.000,00

1.000,00

4. Potraživanje od prodaje opremeObračunani prihodi od prodajne opreme

- za evidentiranje potraživanja od osobe zadužene za rukovanje strojem.

1722197221

2.000,002.000,00

4a. Ispravak vrijednosti postrojenja i opremeIzvori vlasništva iz proračuna za nefinancijsku imovinuStrojevi

- za isknjižavanje stroja

029229111102272

9.000,001.000,00

10.000,00

5. Potraživanje za prodani automobilObračunani prihod

- izlazni račun za prodani automobil

1723197231

30.000,0030.000,00

5a. Knjigovodstvena vrijednost automobilaIspravak vrijednosti automobilaNabavna vrijednost automobila

- za isknjižavanje automobila

911110292302311

20.000,0080.000,00

100.000,00

Napomena: Knjiženja pod rednim brojem 3. i 3.a provest će se sljedeće godine, ako uništavanje računa-la nije provedeno do 31. prosinca. Isto se odnosi i na knjiženja pod rednim brojem 5. i 5.a.

- knjiženja pod rednim brojem 1.a i 3.a preporučujemo da se provode nakon sastavljanja Obrasca P-VRIO, zbog lakšeg i preglednijeg načina popunjavanja tog Obrasca.

Knjiženje

Red. br. Opis Račun Duguje Potražuje

1. Izvanbilančni zapisi - aktivaIzvanbilančni zapisi - pasiva

- za višak materijala za redovitu djelatnost

9911199611

200,00200,00

2. Ostali izvanredni rashodi.Roba za daljnju prodaju

- za manjak trgovačke robe

3222506411

800,00800,00

2a. Potraživanja za prihode od ostale vlastite djelatnostiOstali obračunani prihodi od vlastite djelatnosti

- za zaduženje odgovorne osobe po izlaznom računu

1683196831

800,00800,00

2b. Glavna blagajnaPrihodi od ostale vlastite djelatnosti

- za naplatu potraživanja

1131168311

800,00800,00

2c. Ostali obračunani prihodi od vlastite djelatnostiPotraživanja za prihode od vlastite djelatnosti

- za zatvaranje potraživanja

9683116831

800,00800,00

3. Roba za daljnju prodajuPromjene u obujmu imovine

- za višak robe

0641191512

1.300,001.300,00

3a. Promjene u obujmu imovineIzvori vlasništva

- za prijenos u izvore vlasništva

9151265269

1.300,001.300,00

Napomena: Knjiženje pod rednim brojem 1. provodi se samo ako se takva imovina vodi na računima podskupine 99. Popisne razlike imovine koja se vodi samo u pomoćnim evidencijama provode se samo u njima.

Knjiženje

9.3. Razlike na financijskoj imoviniPrema odredbi članka 21. stavak 5. i 6.

Pravilnika, priljevi, odnosno odljevi novca i novčanih ekvivalenata, po svim osnovama, evidentiraju se kao primici, odnosno izdaci. Iz te odredbe proizlazi da se inventurni viškovi, odnosno manjkovi na financijskoj imovini, tj. u blagajni, trebaju evidentirati kao primitak, tj. prihod na računu 65269, odnosno izdatak, tj. rashod poslovanja.

Manjak gotovine ili vrijednosnica u bl-agajni klasificira se kao rashod poslovanja i evidentira na računu 32999 - Ostali nespo-menuti rashodi poslovanja, samo kad je taj manjak nastao iz objektivnih razloga (krađa, uništenje zbog više sile), o čemu mora post-ojati policijski zapisnik ili zapisnik interne komisije.

Sve su to knjigovodstvene isprave na temelju kojih se unose podaci u knjigovod-stvene evidencije dnevnika i glavne knjige proračuna i proračunskih korisnika. Prema odredbi članka 13. Pravilnika, isprave na temelju kojih se unose podaci u dnevnik i glavnu knjigu, čuvaju se najmanje jedana-est godina. Knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorne isprave ili na nositelju elek-troničkog zapisa ili nositelju mikrografske obrade. Rokovi za čuvanje navedenih ispra-va počinju teći od posljednjeg dana prora-čunske godine na koju se odnose. To kon-kretno znači da se isprave o popisu imovine i obveza proračuna i proračunskih korisnika, obavljenog na dan 31. prosinca 2013., tre-baju čuvati do kraja 2024.

11 18. 12. 2013.br. 6238

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju Nar. nov., br. 143/13 i 147/13 - ispr.

Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec. financije


1. Visina i troškovi naknada uz troškove odobravanja kreditaZakonom o izmjenama i dopunama

Zakona o potrošačkom kreditiranju (u nastavku teksta: ZID ZOPK) promije-njen je članak 2. točka 7. Zakona, kojim se uvodi odredba sukladno kojoj naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti ve-zane uz stvarni trošak odobravanja kredita, a zabranjuje se uvođenje novih naknada nakon sklapanja ugovora o kreditu te se propisuje da će ministar financija pravilni-kom podrobnije definirati naknade. Time se izbjegava mogućnost da naknade sadrže prikrivene elemente kojima se podiže cijena kredita, kao i mogućnost korištenja nakna-da neopravdano izračunanih o obračunanih na kreditno zaduženje.

Uvedena je mogućnost da ministar fi-nancija podrobnije pravilnikom definira naknadu i utvrdi popis prihvatljivih nakna-da. Tom izmjenom namjera je zakonodavca spriječiti neopravdano podizanje cijene kre-dita nakon potpisivanja ugovora.

2. Nacionalna referentna kamatna stopaIza točke 15. članka 2. Zakona uve-

dena je točka 16., kojom se definira da je Nacionalna referentna stopa prosječnog troška financiranja hrvatskog bankovnog sektora (u nastavku teksta: NRS) prosječan je trošak izvora sredstava hrvatskog ban-kovnog sektora (banaka i štednih banaka) s obzirom na određeno proteklo razdoblje, vrstu izvora i relevantnu valutu, odnosno NRS je prosječna kamata koju bankovni sektor plaća kako bi pribavio sredstva po-trebna za kreditno poslovanje. Referentna stopa je polazna stopa prema kojoj se odre-đuje visina kamatne stope uvećane za odre-đeni bod glede stambenih i drugih kredita koje banke plasiraju na tržište.

3. Obveza obavještavanja potrošača o tečajnim i kamatnim rizicimaČlankom 2. ZID ZOPK-a, u članku 5.

stavak 1. dodana je točka u), kojom se uvodi obveza za kreditnu instituciju prema kojoj je ona dužna pisanim putem potrošača upo-zoriti na rizike povezane s promjenom teča-ja, promjenom kamatne stope te gubitkom prihoda samog potrošača.

Sve se to odnosi na obvezu vjerovnika, tj. kreditne institucije da potrošaču pruži sve pravodobne informacije glede tečajnih i kamatnih rizika, a prije prihvata ponude odnosno sklapanja ugovora o kreditu.

4. Ugovorene promjenjive kamatne stopeČlankom 3. ZID ZOPK-a promijenjen

je članak 11.a Zakona, gdje je, ako su ugo-vorene promjenjive kamatne stope, vjerov-nik, tj. kreditna institucija dužna:

- definirati parametar koji prati u kon-tekstu donošenja odluke o korekciji promje-njive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima te kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja

parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope

- odrediti u kojim se razdobljima razma-tra donošenje odluke o korekciji visine ka-matne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

Parametar je jedna od sljedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Tre-zorske zapise Ministarstva financija ili pro-sječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti.

Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom ot-plate kredita i koja se mora ugovoriti zajed-no s parametrom.

Promjena kamatne stope u jednom re-ferentnom razdoblju ne može biti veća od-nosno pri smanjenju manja od promjene parametra izražene u postotnim bodovima.

Ako vjerovnik nudi ugovaranje pro-mjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču, prije skla-panja ugovora o kreditu, elemente iz stav-ka 1. članka 11. a Zakona, kao i upozoriti potrošača na sve rizike te promjenjivosti te jasno i nedvojbeno u samome ugovoru o kreditu ugovoriti promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

Za sve postojeće ugovore o kreditu sklo-pljene do stupanja na snagu ZID ZOPK-a, u kojima nisu definirani parametri i nji-hove uzročno-posljedične veze, vjerovnik, u skladu s ovim člankom, mora uskladiti s dužnikom parametar, i to jednu od slje-dećih varijabli: referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksnu maržu i razdoblja promjena kamatnih stopa.

Pri tome, fiksna marža kod ugovora o stambenom kreditu kod kojih je tečaj strane valute u odnosu na domaću tijekom otplat-nog razdoblja aprecirao više od 20,0%, ne smije biti veća od razlike početne kamatne stope i početne vrijednosti promjenjivog parametra (referentne kamatne stope).

Navedena obveza banke traje za vrijeme te izvanredne okolnosti (aprecijacija teča-ja strane valute u odnosu na domaću veća od 20%), a po njezinom prestanku, banka mora ponuditi potrošaču konverziju preo-stalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR bez naknade. Ako dužnik odbije konverziju, nastavak otplate kredita obavlja se prema standardnim uvjetima. Troškovi ugovaranja u skladu s tim stavkom i svi popratni troš-kovi u svezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita.

Ako se zbog promjene ugovorene pro-mjenjive kamatne stope treba provesti po-većanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču dostaviti obavijest o takvom po-većanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku tri mjeseca od primitka takve obavije-sti, potrošač ima pravo na prijevremeno vra-ćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku, uključujući i ugovore-nu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

5. Maksimalna kamatna stopa na stambene krediteČlankom 4. ZID ZOPK-a uvodi se

maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite.

Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite s ugovorenom pro-mjenjivom kamatnom stopom: (a) u ku-nama bez valutne klauzule, (b) u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kao i (c) u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u Republi-ci Hrvatskoj, određene za svaku od valuta uvećane za 1/3.

Maksimalna dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. članka 11.b Zakona, ne smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. članka 11.b uvećane za 1/3.

Prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita prema utvrđenoj meto-dologiji i podacima dostupnim na posljed-nji dan predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, odre-đuje Hrvatska narodna banka i dužna ih je objaviti svakog 1. siječnja i 1. srpnja u Narodnim novinama.

Hrvatska narodna banka prvi će put utvrditi i objaviti prosječnu ponderiranu kamatnu stopu na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka u roku deset dana od dana objave ovoga Zakona u Narodnim novina-ma prema posljednjim poznatim podacima, a vjerovnici će postojeće promjenjive ka-matne stope uskladiti s odnosnim ograni-čenjima najkasnije do 1. siječnja 2014., dok će daljnje korekcije obavljati na ugovorene dane promjene kamatne stope na temelju zadnje objavljene prosječne ponderirane kamatne stope od strane Hrvatske narod-ne banke.

6. Maksimalna kamatna stopa na ostale potrošačke krediteZID ZOPK uveo je i članak 11.c Zako-

na, kojim maksimalna dopuštena kamatna stopa na ostale potrošačke kredite s ugovo-renom promjenjivom kamatnom stopom (osim stambenih): (a) u kunama bez valutne klauzule, (b) u EUR i EUR uz valutnu kla-uzulu, kao i (c) u CHF i u CHF uz valut-nu klauzulu, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, određene za svaku od valuta, uvećane za 1/2.

Maksimalna dopuštena kamatna stopa na ostale potrošačke kredite koji nisu obu-hvaćeni, ne smije biti viša od najniže prosječ-ne ponderirane kamatne stope na stanja kre-dita iz stavka 1. članka 11.c uvećane za 1/2.

Prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka, prema utvrđenoj metodologiji i podacima dostupnim na posljednji dan predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu određuje Hrvatska narodna banka i dužna ih je objaviti svakog 1. siječ-nja i 1. srpnja u Narodnim novinama.

dr. sc. MIROSLAV GREGUREK, Zagreb

Zakon o potrošačkom kreditiranju1 (u nastavku teksta: Zakon) uredio je uvjete i način na koji se mogu pružati usluge potrošačkog kreditiranja, način na koji se sklapaju ugovori o potrošačkom kreditiranju te obveze vjerovnika i kreditnog posrednika prema potrošaču. Nizom odredaba koje sadrži taj Zakon, regulirana su različita prava potrošača, od prava na informiranje, kako u postupku prije sklapanja ugovora o kreditu, tako i za vrijeme njegovog trajanja, prava na odustajanje od ugovora, pa sve do prava na prijevremenu otplatu kredita i druga prava.Kako u Republici Hrvatskoj vlada recesija, a s tim u svezi i loši gospodarski pokazatelji, to je dovelo do pada gospodarske aktivnosti, a time i indirektno do sve težeg egzistencijalnog položaja građana. Sve su češći slučajevi nemogućnosti podmirenja kreditnih obveza građana, tako da je i sve veći postotak kredita koje građani ne mogu otplaćivati. Problem postoji i pri odobravanju, a posebice ukidanju prekoračenja po tekućim računima građana (tzv. minusa), gdje odluke o smanjenju minusa banke donose jednostrano, a građane ne upozoravaju na primjeren način, na vrijeme niti nude postupni prijelaz na smanjeni iznos odobrenog prekoračenja.Zbog svega navedenog, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov., br. 143/13 i 147/13 - ispr.) uveo je niz odredaba glede vezanja naknade za stvarne troškove kredita, obveze vjerovnika da pisanim putem upozorava na tečajne rizike i promjene kamatne stope, definiranje egzaktnih parametara glede promjenjive kamatne stope, sprječavanje rasta kamatne marže nakon sklapanja ugovora o kreditu. O izmjenama i dopunama u potrošačkom kreditiranju pisali smo u jednom od prošlih brojeva lista Informator.2

1 Nar. nov., br. 75/09 i 112/12.2 Informator, broj 6216 od 2. listopada 2013.

12 18. 12. 2013.br. 6238

financije


Srednji tečajevi valuta u KUNAMA (kn) prema tečajnim listama Hrvatske narodne bankeHRVATSKO DEVIZNO TRŽIŠTE

INOZEMNA DEVIZNA TRŽIŠTA

*Tečajevi CZK,HUF i SKK od 31. 12. 1996., tečaj PLN od 12. 6. 2000. IZVOR: Tečajne liste HNB-a

Tečaj US dolara prema važnijim valutama

Datum CaD ChF GBP* aUD SEk JPY EUR**

31.12.2012. 0,9927 0,9138 1,6240 0,9614 6,5254 84,44 1,3215

13.12.2013. 1,0574 0,8871 1,6396 1,1048 6,5686 102,74 1,3773

*USD za 1 GBP, **USD za 1 EUR

kamatne stope na tržištu eurodeviza na dan 13. 12. 2013. (liBOR)

Rok USD EUR ChF GBP JPY

7 dana 0,13 0,12 -0,01 0,47 0,09

1 mj. 0,17 0,18 -0,01 0,49 0,11

3 mj. 0,24 0,24 0,02 0,52 0,15

6 mj. 0,34 0,33 0,07 0,60 0,21

12 mj. 0,57 0,56 0,20 0,87 0,37

devizno tržište

Na deviznim su tržištima zaključili da Europska sre-dišnja banka (ECB), zasad,

nema razloga dodatno snižavati ka-matnu stopu, o čemu se u posljed-

nje vrijeme naširoko govorilo. Naime, postojala je mogućnost da bi ECB zbog bojazni od de-flacije mogao još sniziti ionako rekordno nisku kamatnu stopu,

no prema najnovijim statistič-kim pokazateljima čini se da od deflacije zasad ne treba stra-hovati. U takvim okolnostima raste potražnja za eurima zbog

čega se tečaj zajedničke europske valute posve približio granici od 1,38 dolara za jedan euro. Druga je stvar što rast tečaja eura nije po volji ECB-a jer otežava izvoz i time izravno usporava gospodar-stvo zbog čega bi kamatna stopa ipak mogla biti snižena, što bi trebalo imati dvojak učinak: po-moglo bi gospodarstvu i (trebalo) zaustaviti rast tečaja eura.

Usput bi umanjilo mogućnost pojave deflacije. Približavanjem božićnih i novogodišnjih blagda-na pojačava se prodaja na malo, a koliki će i hoće li uopće biti po-rast u odnosu na prethodni mje-sec kao i u odnosu na isti mjesec 2012., ovisit će ocjena i procjena

je li kriza prevladana. Podatak o prodaji robe na malo posebno je važan u SAD-u čije je gospodar-stvo još uvijek vodeće u svijetu i nema dvojbe da njegov rast ili stagnacija utječe na rast gospo-darstava, kako u Europi, tako i Japanu, NR Kini, Brazilu, Indiji i tako dalje. Kad je riječ o NR Kini, tamošnje vlasti namjeravaju te-čaj svoje valute prepustiti tržištu, što bi ga trebalo usmjeriti naviše. To je nešto što priželjkuje SAD, ne bi li se tako smanjio pritisak kineskih proizvoda na američko tržište. Ni drugi veliki kineski tr-govinski partneri ne bi imali ništa protiv jačanja tečaja kineske valu-te - yuana

U zadnjem se izvještajnom razdoblju tečaj eura prema kuni neznatno promijenio, ali je prema većini ostalih valuta na svjetskim tržištima porastao, zbog čega su u nas tečajevi tih valuta sniženi. Najviše je pao tečaj norveške krune, a slijede ga, s nešto manjim padom, tečajevi japanskog jena, kanadskoga i australskog dolara. Zamjetan su pad doživjeli i tečajevi švedske krune, američkoga dolara i britanske funte. Od valuta čiji su tečajevi istodobno porasli svakako treba navesti tečaj švicarskoga franka koji je porastao više od pola posto.

Zemlja šifravalute

Oznakavalute Jedinica Tečaj

30.5.94.

PRiMJENa Na DaNE Prosjekizvj.razd.

Prosj.pred.izvj.razd.

%

Prosj.izv.raz.Teč.30.5.94.7.12.13.

do9.12.13.

10.12.13. 11.12.13. 12.12.13. 13.12.13.

australija 036 aUD 1 4,4878 5,064781 5,056645 5,067322 5,055510 5,020735 -0,90 12,67

Canada 124 CaD 1 4,4146 5,242115 5,225743 5,226098 5,237141 5,246208 -0,89 18,64

ČeškaRep. 203 CZk* 1 0,2023 0,278004 0,277468 0,278480 0,278508 0,278610 -0,13 37,50

Danska 208 Dkk 1 0,9490 1,023575 1,022201 1,023979 1,023896 1,024108 0,05 7,86

Mađarska 348 hUF* 100 3,6926 2,529203 2,530168 2,538544 2,530686 2,520139 0,04 -31,50

Japan 392 JPY 100 5,8443 5,472417 5,399269 5,390578 5,415363 5,399330 -0,95 -7,06

Norveška 578 NOk 1 0,8583 0,905375 0,904510 0,905469 0,906276 0,901907 -1,10 5,43

švedska 752 SEk 1 0,7918 0,856948 0,852878 0,848710 0,847521 0,844485 -0,73 7,61

švicarska 756 ChF 1 4,3522 6,234722 6,232369 6,246617 6,253783 6,253112 0,58 43,41

Vel.Britanija 826 GBP 1 9,2378 9,142318 9,146298 9,146298 9,098714 9,095300 -0,58 -1,16

SaD 840 USD 1 6,1192 5,588162 5,563122 5,558053 5,549528 5,547123 -0,84 -8,99

EMU 978 EUR 1 7,1561 7,635664 7,625927 7,638988 7,638370 7,640052 0,06 6,70

Poljska 985 PlN* 1 1,8282 1,823007 1,822466 1,826635 1,826444 1,826758 0,43 -0,20

Tomislav Crnogorac

Hrvatska narodna banka prvi će put utvrditi i objaviti prosječnu ponderiranu kamatnu stopu na stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka u roku deset dana od dana objave ovoga Zakona u Narodnim novina-ma, prema posljednjim poznatim podaci-ma, a vjerovnici će postojeće promjenjive kamatne stope uskladiti s odnosnim ogra-ničenjima najkasnije do 1. siječnja 2014., dok će daljnje korekcije obavljati na ugo-vorene dane promjene kamatne stope na temelju zadnje objavljene prosječne pon-derirane kamatne stope od strane Hrvat-ske narodne banke.

7. Dopuštena prekoračenja po tekućem računuČlankom 5. ZID ZOPK-a dodaju se

stavci 4. i 5. čanku 12. Zakona, gdje je vjerovnik dužan na ugovoreni način oba-vijestiti potrošača o umanjenju ili ukida-nju dopuštenog prekoračenja po tekućem računu najmanje 30 dana prije dana efek-tivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja.

Zatim, vjerovnik je dužan omogući-ti potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška, otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili izno-sa ukinutog prethodno dopuštenog preko-račenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu. Ako po-

trošaču nije omogućena navedena otplata iznosa za koji je prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, nije dužan prihvatiti smanje-nje odnosno ukidanje odobrenog prekora-čenja po tekućem računu.

Tom izmjenom štite se građani pri smanjenju ili ukidanju prekoračenja po tekućim računima. Naime, jasno se navodi da je vjerovnik dužan obavijestiti potro-šača o umanjenju ili ukidanju dopuštenog prekoračenja po tekućem računu najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja te se uvodi obveza banke omogućiti potroša-ču, bez ikakvog dopunskog troška, otplatu iznosa za koji je dopušteno prekoračenje umanjeno, ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja vrijedi za dopušteno prekoračenje po teku-ćem računu.

8. Obveze kreditnih posrednikaČlankom 7. ZID ZOPK-a promijenjen

je stavak 1. članka 19. Zakona, gdje kreditni posrednici u oglašavanju ili u dokumentu namijenjenom potrošaču, moraju navesti djelokrug svojih ovlasti, a posebice obavljaju li poslove posredovanja za jednog ili više vje-rovnika ili kao neovisni posrednici.

9. Dodatne pretpostavke za izračun efektivne kamatne stopeČlankom 8. ZID ZOPK-a promije-

njen je članak 20. stavak 5. Zakona, gdje se mogu koristiti dodatne pretpostavke

za izračun efektivnih kamatnih stopa na-vedenih u Prilogu III. Pravilnika o obvezi informiranja potrošača i o dodatnim pret-postavkama za izračun efektivne kamatne stope3, koji donosi ministar financija. Tom izmjenom, u stvari, ministru financija daje se ovlast da pravilnikom uređuje dodat-ne kriterije za izračun efektivne kamatne stope, prema kojima ministar donosi pra-vilnike kad je na to izrijekom ovlašten u granicama dane ovlasti.

10. Maksimalna efektivna kamatna stopa na potrošačke kredite

Člankom 9. ZID ZOPK-a promijenjen je članak 20.a Zakona, kojim je maksimalna efektivna kamatna stopa za potrošačke kre-dite, sukladno Zakonu, jedan postotni bod niža od ograničenja visine zateznih kamat-nih stopa utvrđenog zakonom kojim se ure-đuje zatezna kamatna stopa. Maksimalna efektivna kamatna stopa za stambene kre-dite, sukladno ovome Zakonu, tri postotna boda niža je od ograničenja visine zateznih kamatnih stopa utvrđenog zakonom kojim se uređuje zatezna kamatna stopa.

11. Nadzor i prekršaji Člankom 10. ZID ZOPK-a promije-

njeni su u članku 25. stavak 1. Zakona, pod-stavci 22., 23., 25. i 30., kojima se definira prekršaj vjerovnika ili kreditnog posrednika. Podstavcima 26., 27., 28. i 29. propisuje se prekršaj vjerovnika koji pri ugovaranju pro-mjenjivih kamatnih stopa postupi protivno članku 11.a ovoga Zakona.

Novim podstavkom 31. propisuje se prekršaj vjerovnika koji protivno članku 12. stavcima 4. i 5. Zakona, potrošaču kojemu je umanjeno ili ukinuto prekoračenje po te-

kućem računu, ne ponudi obročnu otplatu iznosa, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja vrijedi za dopušteno prekoračenje po tekućem računu.

12. Oduzimanje imovinske koristiPrema članku 12. ZID ZOPK-a, dodan

je novi članak 27.a Zakona, kojim se, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, daje ovlast nadležnom nadzornom tijelu da zbog počinjenja prekršaja iz članka 26. sta-vak 1. podstavaka 20. i 30., predloži sudu oduzimanje imovinske koristi ostvarene ka-znenim djelom i prekršajem.

Stavkom 1. ovoga članka uređuje se primjena članka 11.a stavak 5. ovoga Za-kona, na način da se točno navodi da se stavak 5. primjenjuje na sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datumu sklapanja ugovora.

13. Prijelazne i završne odredbeČlankom 13. ZID ZOPK-a uređeno

je da članak 3. ZID ZOPK-a, u dijelu koji se odnosi na članak 11.a stavak 5. Zako-na o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov., br. 75/09 i 112/12), primjenjuje se na sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datumu sklapanja ugovora o kreditu. Za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ZID ZOPK-a, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzroč-no-posljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određi-vanjem parametra i fiksne marže, kao i raz-doblja promjena kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014.

14. Stupanje na snaguZID ZOPK stupa na snagu 1. siječnja

2014. godine.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

3 Nar. nov., br. 14/10 i 124/13.

13 18. 12. 2013.br. 6238

Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur. zemljišnoknjižno pravo


1. Uvod Predmet ove studije - brisovna tuž-

ba, uređena je člankom 129. Zakona o ze-mljišnim knjigama1. Tu se, naime, nalazi res materiae. Mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima2 te Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju ze-mljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (ze-mljišnoknjižnog poslovnika),3 predstavljaju daljnju relevantnu regulativu koja se odnosi na tu materiju.

S druge strane, jer se njome inicira od-govarajući postupak kojem je svrha pružanje zahtijevane konstitutivne pravne zaštite4 (infra), kod brisovne je tužbe relevantno i postupovnopravno uređenje. Stoga su mje-rodavne i odgovarajuće odredbe Zakona o parničnom postupku5. No, krenimo redom.

2. Pretpostavke podnošenja brisovne tužbeNositelj knjižnoga prava6 koje je povri-

jeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovla-šten je, radi zaštite toga svoga prava, zahtije-vati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako za-konom nije drukčije određeno (čl. 129. st. 1. ZZK-a). Modalitet povrede knjižnoga prava jest stanje uknjiženosti u korist neke osobe.

Zakon ne kaže na što se, na koje pravo se odnosi uknjiženost, ali je očito posrijedi opet neko (drugo) knjižno pravo (v. bilješku 6). Naime, isključivo je uknjižba upis7 kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog oprav-danja8 (arg. iz čl. 30. st. 2. ZZK-a). Prema tome, jedino ona, uknjižba - kad je neosno-vana - dovodi do relevantne povrede (drugo-ga) knjižnoga prava.

Je li uistinu uknjižba (drugoga9) knjižnog prava u korist neke osobe osnovana ili nije, to upravo i jest predmet postupka inicirano-ga brisovnom tužbom. Na to će pitanje, kao glavno10, sud trebati meritorno odgovoriti u parničnom postupku. Naime, ako se poka-že, protivno tvrdnji nositelja »povrijeđenog« knjižnoga prava, da je uknjižba drugoga knjižnog prava osnovana, onda ne dolazi do pružanju pravne zaštite u smislu brisanja potonjega prava11. Prema tome, zadatak je suda odgovoriti na dva glavna pitanja: 1. je li uknjižba (drugoga) knjižnog prava (ne)osnovana, te 2. je li tom uknjižbom povri-jeđeno12 (prvo) knjižno pravo?

Nadalje, je li, prema pozitivnom ure-đenju iz mjerodavne odredbe članka 129. stavak 1. ZZK-a, nužno da je povrijeđeno knjižno pravo već bilo upisano (prije negoli je povrijeđeno povrediteljevom uknjižbom) ili je, pak, dovoljno da je povrijeđeno knjiž-no pravo doduše neuknjiženo u trenutku kad se traži njegova pravna zaštita brisovnom tužbom, ali povrijeđeni ovlaštenik tog pra-va smatra da je povrediteljevom uknjižbom njegovo (neupisano) knjižno pravo povrije-đeno? To nas pitanje opet vraća na proble-matiku pravne prirode, tzv. knjižnih prava (v. bilješku 6). Iz zakonske definicije, u članku 16. stavak 1. ZZK-a proizlazi bît određe-nja knjižnih prava, kao onih prava za koja je navedenim ili drugim zakonom određeno da mogu biti predmet zemljišnoknjižnoga upisa. Imanentna mogućnost takvih prava

da budu predmet upisa u zemljišnu knjigu, a ne sama činjenica njihove upisanosti, te-meljna je odrednica knjižnih prava koja ih konstitutivno određuje. Prema tome, valja zaključiti da činjenica upisanosti povrijeđe-noga knjižnog prava u zemljišnu knjigu nije pretpostavka njegove učinkovite zaštite bri-sovnom tužbom; ili drugim riječima, brisov-na se tužba može podnijeti radi zaštite povri-jeđenoga knjižnog prava, neovisno o tome je li ono upisano u zemljišnu knjigu13.

Dakle, s jedne strane postoji knjižno pra-vo koje je uknjiženo i kojim je povrijeđeno drugo knjižno pravo, dok s druge strane po-stoji povrijeđeno knjižno pravo koje ne mora, doduše, nužno biti uknjiženo (premda će u praksi to biti čest slučaj), ali mora postoja-ti mogućnost da ono bude predmet upisa u zemljišnu knjigu. U odnosu na povrijeđeno pravo, dovoljna je mogućnost njegova upi-sa u zemljišnu knjigu; pri čemu nije nužno da taj upis bude baš uknjižba14 (premda će upravo ona najčešće biti posrijedi; v. bilješku 7). Međutim, aktivna legitimacija tužitelja (podnositelja brisovne tužbe) vezuje se nuž-no uz pripadnost povrijeđenoga knjižnog prava; što znači da podnositelj brisovne tuž-be može biti samo osoba koja je ovlaštenik knjižnoga prava15.

Pasivna legitimacija16 određena je sa-mom uknjižbom nekog knjižnog prava u korist neke osobe (prvi uvjet). Za njezino postojanje nije, dakle, odlučan pravni uči-nak povrijeđenosti knjižnoga prava druge osobe naznačenom uknjižbom (drugi uvjet). Utvrđenje prvog uvjeta neće u praksi pred-stavljati veće probleme jer će, najčešće, biti bjelodano. Da bi se utvrdio drugi uvjet, po-trebno je prethodno odgovoriti na dva pi-tanja: a) je li uknjižba spornoga knjižnog prava neosnovana17, te b) je li tom uknjiž-bom povrijeđeno (prvo) knjižno pravo18? Ako je odgovor na oba postavljena pitanja pozitivan, u tom slučaju, uz pretpostavku postojanja aktivne legitimacije na strani dotičnog tužitelja, sud će utvrditi povrijeđe-nost knjižnoga prava te će tužitelju pružiti zahtijevanu pravnu zaštitu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno donošenjem afirmativne presude. Sama, pak, pasivna legitimacija proizlazi već iz činjenice uknji-ženosti spornoga knjižnog prava u zemljišne knjige. Ipak, postoje propisani slučajevi kad se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti. O tome govorimo u nastavku.

SUDSKA PRAKSA: »Ovdje se, međutim, postavlja pitanje je li tužiteljica izabrala pra-vilan put za zaštitu svog prava vlasništva na spornome poljoprivrednom zemljištu. Iz razlo-ga tužbe koja je zaprimljena 3. VI. 1999. i for-

mulacije tužbenog zahtjeva proizlazi zaključak da je tužiteljica podnijela brisovnu tužbu koja je predviđena u članku 129. Zakona o zemljišnim knjigama. Prema odredbama toga zakonskog članka nositelj knjižnog prava koje je povrije-đeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisa-nje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije odre-đeno. Prema tome, prema mišljenju ovoga suda, temeljna pretpostavka za podnošenje brisovne tužbe jest da je nositelj knjižnog prava povrije-đen u svome knjižnom pravu kasnijom uknjiž-bom za korist neke druge osobe. U ovom slučaju ta temeljna pretpostavka nije bila ispunjena jer je tužiteljica Republika Hrvatska postala vla-snicom spornoga poljoprivrednog zemljišta na temelju navedenog Zakona, odnosno nakon što su se ispunile propisane pretpostavke za takvo stjecanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, ali ona nije bila upisana u zemljiš-noj knjizi pa, prema tome, i nije postala nositelj knjižnog prava, odnosno ne može se smatrati da je uknjižbom prava vlasništva na tom ze-mljištu za korist tužene povrijeđeno knjižno pravo Republike Hrvatske«. (Županijski sud u Koprivnici, Gž-969/99-2 od 12. listopa-da 1999., Ing-PSP, 2/2001., 1.)

KOMENTAR SUDSKE PRAKSE: Uknjiženost knjižnoga prava u zemljišnu knjigu nije u ovom slučaju konstitutivna pretpostavka stjecanja toga prava. Naprotiv, Republika Hrvatska je, kako se ispravno navodi u navedenoj sudskoj odluci, pravo vlasništva nad dotičnom nekretninom ste-kla na temelju mjerodavne odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ex lege. Prema tome, kad je zakon odredio da će se vlasniš-tvo steći ispunjenjem određenih pretpostav-ki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka (arg. iz čl. 129. st. 1. ZV-a).

3. Kad se brisovnoj tužbi ne može udovoljitiBrisovnoj tužbi ne može se udovoljiti

protiv osobe koja je postupajući s povjere-njem u istinitost zemljišnih knjiga, a u do-broj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

1) ako je nositelj knjižnoga prava, iz stavka 1. ovoga članka, kojemu je bilo do-stavljeno rješenje o uknjižbi u korist predni-ka te osobe u roku za žalbu na taj upis zatra-žio zabilježbu da je sporan te podnio brisov-nu tužbu u roku šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

2) ako je nositelj knjižnoga prava iz stav-ka 1., ovoga članka, kojemu nije bilo dostav-ljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena (čl. 129. st. 2. ZZK-a).

Prije svega, navedena zakonska odred-ba je prisilnopravne prirode19. Dakako, to ne znači da stranke ne mogu dokazivati protivno od onoga što sugerira njezin sa-držaj. Naime, protiv pravnih pretpostavki koje proizlaze iz razmatrane odredbe članka 129. stavak 2. ZZK-a mogu se iznositi pro-tudokazi, pa naznačene pretpostavke valja

Brisovna tužbaŽELJKO BORIĆ, sudac Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu

U članku prikazujemo zakonske i teorijske okvire instituta brisovne tužbe, uređene Zakonom o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13) te analiziramo pretpostavke za podnošenje te tužbe. Ujedno dajemo i prikaz nekoliko odluka iz sudske prakse vezane uz institut tužbe. Isto tako raspravljamo o slučajevima kad brisovnoj tužbi nije moguće udovoljiti kao i o odgovornosti za štetu u svezi s brisovnom tužbom.

1 Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07,152/08,126/10,55/13-unastavkuteksta:ZZK.

2 Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 -unastavkuteksta:ZV.

3 Nar.nov.,br.81/97,109/02,123/02,153/02,14/05,60/10-unastavkuteksta:ZkP.Pritomtrebavoditiračunadajemjero-davnomodredbomčl.79.ZakonaoizmjenamaidopunamaZakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 55/13) modi-ficirano pravno značenje odredaba ZkP-a ako je određenodaćese,dousklađivanjasodredbamanavedenogZakonaoizmjenamaidopunama,primjenjivationeodredbeZkP-akojenisuusuprotnostisodredbamatogZakona.

4 Konstitutivnailipravostvarajućapravnazaštitarealiziraseustvaranjupravnihodnosakojidotlenisupostojali-bilodaproizvodinove,bilodapreinačuje,ukidailiponištavaposto-jećepravneodnose(SinišaTrivaiMihajloDika,Građanskoparnično procesno pravo, sedmo izmijenjeno i dopunjenoizdanje,Narodnenovine,Zagreb,studeni2004.,str.407etc.).

5 Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,88/05,2/07,84/08,123/08,57/11,148/11,25/13-unastav-kuteksta:ZPP.

6 Knjižna su prava taksativno određena (infra). To susva stvarna prava - vlasništvo, suvlasništvo, etaž-no vlasništvo, zajedničko vlasništvo, pravo služnosti,stvarnitereti,pravograđenjaizaložnopravo,ali inekaob-veznaprava-prvokup,nazadkup,najam,zakupikoncesija.Iz zakonske definicije: »U glavnu knjigu upisuje se bitni sa-držaj prava za koja je ovim ili drugim zakonom određenoda mogu biti predmet zemljišnoknjižnoga upisa (knjižnaprava)«(čl.16.st.1.ZZK-a)-proizlazeznačajneimplikacije.Onjimasepobližegovoriunastavku.

7 Knjižnisuupisiuknjižba,predbilježbaizabilježba(čl.30.st.1.ZZK-a).

8 Upravo je suspenzivni uvjet posebnoga naknadnog oprav-danja differentia specifica koja razlikuje predbilježbu, kaoupis,oduknjižbe(arg.izčl.30.st.3.ZZK-a).

9 Koristimoseovdjeuvjetnimizrazomdrugoknjižnopravodabismonatajnačinknjižnopravokojepripadadrugojosobiiuodnosunakoje,jerjeneosnovanouknjiženo,nositeljpo-vrijeđenogaknjižnogpravapodnosibrisovnutužbu-zornorazlikovali od (prvoga) knjižnog prava (koje nije uknjiženo,odnosnokojejeprijebilouknjiženo)potonjeganositelja(in-fra).

10 Osim zahtjeva glede glavne stvari, tužbeni zahtjev možeobuhvatitiisporednatraženja(arg.izčl.186.st.1.ZPP-a).

11 Pravni je učinak brisovne tužbe, kad se tužbeni zahtjevpri-hvatiosnovanim,brisanje (drugoga)knjižnogpravakojimjepovrijeđeno(prvo)knjižnopravo(supra).

12 Trpni pridjev povrijeđen podrazumijeva, između ostalog,protivnostvažećempravnomporetku.

13 TakoiGavellaN. ikoautoriuStvarnopravo,svezakprvi, II.izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb,lipanj2007.(unastavkuteksta:GavellaN.ikoautori,o.c.),str. 467: »... Stoga prijeti opasnost trećoj osobi koja bi vla-sništvonekretninestjecalaodneistinitoupisanogvlasnika(aistotakoinjezinimpravnimsljednicima)dabisezbiljskivlasniknekretninemogaoposlužitibrisovnomtužbom,paputem suda ishoditi brisanje njezinog neistinitog upisapravavlasništva(odnosnoneistinitogupisapravanjezinihsljednika),baškaoštobiseonmogaotomtužbomposlužitidabiishodiobrisanjeneistinitogupisavlasništvanjezinogprednika(neposrednogneistinitogstjecatelja)«.

14 DrukčijeMladenŽuvela,BrunoRužička,Zakonozemljišnimknjigama, Drugo, prošireno izdanje, Organizator, Zagreb,2003.,str.184,185.

15 Nositeljknjižnogapravakojejepovrijeđeno...ovlaštenje...(čl.129.st.1.ZZK-a).

16 Pitanje pasivne legitimacije jest tzv. materijalnopravno pi-tanje, tj. ono o kojemu sud treba odlučiti donošenjem me-ritorneodluke.Stogaono,strictosensu,nepotpadapoddo-menu (procesnih) pretpostavki podnošenja brisovne tužbe.To,uostalom,važiiuodnosunapitanjeaktivnelegitimacije(supra).Ipaksmatramopotrebnimovdjesedotaknutinave-denihpitanjaradistjecanjacjelokupnoguvidaurazmatra-nusloženuproblematiku.

17 Tosepitanjepostavlja,zapravo,kaocondiciosinequanondaljnjeg utvrđenja možebitne povrijeđenosti prvoga knjiž-nogpravauknjižbomdrugogaknjižnogprava(infra).

18 Tapitanjavećsmoistaknulikaodvaglavnapitanjanakojasudtrebameritornoodgovoritiuparnicipokrenutojbrisov-nomtužbom(v.t.4.infine).

19 Zarazlikuodtoga,kodtzv.dizpozitivnihpravnihnormi(iusdispositivum) dolazi u drugom redu do njihove primjene,akostrankedrukčijeneugovore.

14 18. 12. 2013.br. 6238

zemljišnoknjižno pravo


okarakterizirati kao praesumptio iuris tan-tum. Nadalje, navedeno se pravilo referira na bitno načelo zemljišnoknjižnog prava - na-čelo povjerenja u zemljišne knjige20. Njemu zakonodavac očito daje prednost, uz dvije navedene iznimke.

ad 1) Dva su preduvjeta primjene raz-matrane odredbe članka 129. stavak 2. ali-neja 1. ZZK-a:

- da je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka, kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika osobe koja je postupala s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan;

- da je on podnio brisovnu tužbu u roku šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu.

Oba se navedena preduvjeta, s obzi-rom na zakonsku dikciju, trebaju ispu-niti kumulativno. Međutim, postoje i određene iznimke od toga pravila (infra). Zabilježbom spornosti uknjižbe u korist prednika osobe koja je postupala s povje-renjem u istinitost zemljišnih knjiga, nosi-telj povrijeđenoga knjižnog prava postiže poseban pravni učinak kvalificiranog ospo-ravanja te uknjižbe, odnosno osporavanja knjižnoga prava naznačene osobe prednika. Bez tog osporavanja ne bi mogao nositelj povrijeđenoga knjižnog prava uspješno podnijeti brisovnu tužbu zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa. Stoga se ono (kvalificirano osporavanje) ukazuje u danom slučaju kao condicio sine qua non bri-sovne tužbe zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa21. Međutim, ako bi nosi-telj povrijeđenoga knjižnog prava u roku za žalbu na sporni prednikov upis podnio brisovnu tužbu protiv onih koji su ospo-renim upisom stekli pravo ili su na teme-lju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu, tada se brisanje spornog upisa može uspješno zahtijevati tužbom za brisanje zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa, neovisno o tome što prethodno nije zatražena zabilježba spornosti prednikova upisa (arg. iz čl. 123. st. 2. ZV-a). Naime, u većem (brisovna tužba - kojom se dakle istodobno osporava uknjižba koja vrijeđa knjižno pravo te zahtijeva uspostava pri-jašnjega zemljišnoknjižnog stanja) je sadr-žano manje (zabilježba da je prednikov upis sporan).

ad 2) Kad nositelju povrijeđenoga knjiž-nog prava nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika osobe koja je postupala s povjerenjem u istinitost zemljiš-nih knjiga, propisan je rok za podnošenje brisovne tužbe od tri godine. Taj rok teče od trenutka kad je uknjižba u korist nave-denog prednika bila zatražena. Pritom nije mjerodavan trenutak kad je bila zatražena uknjižba u korist osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevalja-noga) prava prednika (supra). To u konačni-ci znači da je nositelj povrijeđenoga knjižnog

prava protekom navedenog roka prekludiran da ostvaruje zaštitu toga prava brisovnom tužbom, neovisno o tome što možda nikada nije obaviješten o uknjižbi koja vrijeđa nje-govo knjižno pravo22. Njemu tada preostaje isključivo pravni put zaštite u smislu tužbe na utvrđenje postojanja knjižnoga prava, u redovitom parničnom postupku, protiv oso-be u čiju je korist izvršena uknjižba kojom je ono povrijeđeno.

Tako se kasnije uknjiženo knjižno pravo pojavljuje kao specifičan izraz načela zašti-te povjerenja u zemljišne knjige23. Naime, premda je uknjižbom takvog prava nedvoj-beno povrijeđeno drugo knjižno pravo, zbog toga što je ono izvedeno iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika - pod navedenim propisanim pretpostavka-ma - brisovnoj se tužbi ne može udovoljiti; ili drugim riječima, pravna zaštita koju nave-dena tužba ima na umu mora ustuknuti pred pravnom zaštitom koju pravni poredak u danom slučaju treba pružiti onoj osobi koja je, u dobroj vjeri, postupala s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga (v. bilješka 20). Međutim, nije u tom slučaju nositelj knjiž-noga prava, koje je povrijeđeno, bez ikakve pravne zaštite.

SUDSKA PRAKSA: »Kako proistječe iz spisa predmeta, iako u spis predmeta nije prilo-žen zemljišnoknjižni izvadak za sporne parcele, tužitelj je na osnovi kupoprodajnog ugovora izvršio prijenos spornih parcela u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo, pa ako je to tako, onda je stekao pravo vlasništva tih parcela. Stoga tuženi koji tvrdi da su u pisani kupoprodajni ugovor zabunom unesene sporne čestice, tj. koji pobija pravovaljanost navede-nog ugovora u dijelu koji se odnosi na navedene parcele zbog zablude, mora parničnim putem utvrditi da je kupoprodajni ugovor u tom dijelu pravno nevaljan zbog zablude, kako bi mogao tražiti uspostavu knjižnog stanja brisanjem sporne uknjižbe«. (Okružni sud u Gospiću, Gž-39/83 od 26. prosinca 1984.)

KOMENTAR SUDSKE PRAKSE: Prema navedenom stajalištu suda, predu-vjet uspjeha u parnici pokrenutoj brisov-nom tužbom jest prethodno utvrđenje ne-valjanosti pravnoga posla na osnovi kojega je izvršena uknjižba kojom je povrijeđeno knjižno pravo. To se utvrđenje, stoga, u je-dinstvenom parničnom postupku javlja kao svojevrsno prethodno pitanje24. Međutim, to pitanje procesnom raspoložbom tužite-lja može biti postavljeno kao glavno pitanje o kojemu sud treba odlučiti prihvaćanjem, odnosno odbijanjem tužbenog zahtjeva. Ne treba, pritom, smetnuti s uma da je, prema izloženom, jedan od glavnih zadataka suda u parnici pokrenutoj brisovnom tužbom da odgovori na pitanje je li uknjižba (drugo-ga) knjižnog prava, kojom je povrijeđeno (prvo) knjižno pravo, (ne)osnovana; a da bi na nj odgovorio, potrebno je da utvrdi kako osnovu, tako i način stjecanja tzv. drugoga knjižnog prava.

4. Odgovornost za štetu Na zabilježbu brisovne tužbe primjenjuju

se pravila o zabilježbi spora25, s tim da tko is-hodi zabilježbu brisovne tužbe, a bez oprav-danog razloga propusti podnijeti tu tužbu, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpje-la osoba u čiju je korist provedena uknjižba

(čl. 129. st. 3. ZZK-a). Navedena zakonska odredba sadržava dva pravila: prvo, koje se odnosi na pravni režim zabilježbe brisovne tužbe, te drugo - na pravnu posljedicu propu-štanja podnošenja brisovne tužbe nakon što je ishođena zabilježba brisovne tužbe. Pritom, doduše, nije preciziran rok za podnošenje brisovne tužbe, čime se otvara znatan pro-stor arbitrarnosti prosudbe je li, i kad je, ui-stinu propušteno - bez opravdanog razloga - podnošenje brisovne tužbe, a upravo o tome ovisi odgovornost za štetu (infra).

Zabilježba spora ima učinak da pravo-moćna presuda donesena u povodu (brisov-ne; op. a.) tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je pri-jedlog za zabilježbu spora stigao zemljišno-knjižnom sudu (čl. 81. st. 2. reč. 1. ZZK-a). Navedeno pravilo predstavlja iznimku od načela res iudicata facit ius inter partes. Naime, način na koji pravomoćna presuda, donese-na u povodu brisovne tužbe, djeluje protiv naznačenih osoba moguć je samo tako da naknadno oduzima pravno značenje onim stjecanjima knjižnih prava koja su uslijedi-la nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Drugim ri-ječima, to znači da afirmativna, pravomoćna presuda, donesena u povodu brisovne tužbe, ovlašćuje tužitelja koji je uspio u tom sporu zahtijevati uknjižbu povrijeđenoga knjižnog prava u svoju korist, uz istodobno brisanje knjižnih prava onih osoba koje su ih stekle nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

Izneseno nas dovodi do sljedećeg važ-nog pitanja: onog o pravnoj prirodi bri-sovne tužbe. Ona je očito konstitutivne pravne prirode. Naime, njome se postiže pravni učinak izmjene postojećeg zemljiš-noknjižnog stanja, tj. brisanje uknjižbe kojom je povrijeđeno knjižno pravo nje-gova nositelja i uspostava prijašnjega ze-mljišnoknjižnog stanja (arg. iz čl. 129. st. 1. ZZK-a). Prema tome, presuda donesena u povodu brisovne tužbe nije kondemnator-na (osuđujuća) sudska odluka. To, nadalje, znači da takva presuda ne može zadobiti svojstvo ovršnosti26, pa ne može biti temelj za ovrhu27. Međutim, iz izloženoga ned-vojbeno proizlazi da je tužitelj koji je uspio u parnici pokrenutoj brisovnom tužbom ovlašten (legitimiran) na upis svoga knjiž-nog prava u zemljišnu knjigu, odnosno na brisanje knjižnoga prava čijom je uknjiž-bom povrijeđeno njegovo knjižno pravo. Stoga je nositelj povrijeđenoga knjižnog prava ovlašten staviti prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe (arg. iz čl. 95. st. 1. ZZK-a). Zemljišnoknjižni sud tada postupa prema pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postup-ka, ako zakonom nije što drugo određeno (arg. iz čl. 91. st. 1. ZZK-a).

Šteta koju bi osoba u čiju je korist pro-vedena uknjižba28 pretrpjela zbog toga što je onaj koji je ishodio zabilježbu brisovne tuž-be bez opravdanog razloga propustio podni-jeti tu tužbu, ogleda se u izmakloj koristi29. Naime, istaknuli smo da je pravna posljedica zabilježbe brisovne tužbe da pravomoćna presuda donesena u povodu (brisovne) tuž-be djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabi-lježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu (arg. iz čl. 81. st. 2. reč. 1. ZZK-a). Kroz svo vrijeme dok je zabilježba brisovne tuž-be trajala, osoba u čiju je korist provedena uknjižba nije mogla raspolagati uknjiženim knjižnim pravom nad nekretninom na koju

se odnosi; zapravo mogla je, ali pod raskid-nim uvjetom30 - da se brisovna tužba napo-sljetku pravomoćno ne prihvati kao osnova-na. U potonjem slučaju, naime, došlo bi do brisanja kasnije uknjiženoga knjižnog prava (kojim je povrijeđeno prethodno knjižno pravo; supra).

Tužitelj treba dokazati da mu je šteta, kao posljedica, nastala upravo zbog toga što je tuženik neopravdano propustio podnijeti brisovnu tužbu. Prije svega, potrebno je ista-knuti da će ishođenje zabilježbe brisovne tuž-be, prije nego što je ta tužba uopće podnesena sudu, predstavljati iznimku u praksi. Naime, na zabilježbu brisovne tužbe primjenjuju se pravila o zabilježbi spora (arg. iz čl. 129. st. 3. ZZK-a), a prema potonjima zabilježba spo-ra je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mo-gao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postoja-nje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava (arg. iz čl. 81. st. 1. ZZK-a). Kako je, dakle, riječ o iznimci, sudovi bi trebali restriktivno primjenjivati tu mogućnost, odnosno tek iznimno dopuštati zabilježbu brisovne tužbe prije negoli je ona podnesena sudu31.

Propuštanje podnošenja brisovne tužbe pojavljuje se kao specifična štetna radnja32. Kako osoba koja propušta podnijeti brisovnu tužbu (štetnik) i osoba u čiju je korist prove-dena uknjižba (oštećenik) ne stoje prethodno u nikakvom relevantnom pravnom odnosu, štetna se radnja u smislu propuštanja podno-šenja brisovne tužbe pojavljuje kao građan-skopravni delikt. Tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne doka-že da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). To je temeljno pravilo koje se ovdje treba primijeniti. Teret dokaza - da je šteta nastala bez njegove krivnje - jest na osobi (tuženiku33) koja propušta podnijeti brisovnu tužbu. To znači da se predmnijeva krivnja osobe koja propušta podnijeti brisov-nu tužbu (štetnika), u smislu obične nepa-žnje34 (arg. iz čl. 1045. st. 2. ZOO-a). Da bi se možebitno oslobodio od odgovornosti za popravljanje štete, štetnik je dužan doka-zati da je šteta nastala bez njegove krivnje. U tome će osoba koja je propustila podnijeti brisovnu tužbu uspjeti onda kad dokaže da je taj propust uslijedio iz opravdanoga razlo-ga (arg. iz čl. 129. st. 3. ZZK-a). Što se sma-tra opravdanim razlogom, jest quaestio iuris. Prilikom prosuđivanja o tome sudovi će tre-bati, između ostalog, usporediti štetu koja je osobi u čiju je korist provedena uknjižba na-stala s korišću koju je propuštanjem podno-šenja brisovne tužbe ostvarila osoba koja ju je propustila podnijeti. Međutim, to neće biti glavni kriterij prema kojem će se prosuđivati postoji li ili ne odgovornost potonje osobe (štetnika) za popravljanje štete35. Naime, razlozi za propuštanje podnošenja brisovne tužbe ponajprije će se prosuđivati prema nji-hovoj opravdanosti, mjerenoj objektivnim kriterijima. Dakle, kriterij tog prosuđivanje neće biti sâm štetnik, tj. kako on obično po-stupa sa svojim stvarima i poslovima36, već to kako bi u danoj situaciji postupio osobito pažljiv i savjestan čovjek37.

Brisovna tužba

20 Načelom povjerenja štite se poštene treće osobe koje supostupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljiš-noknjižnog stanja u slučajevima kad se zemljišnoknjižnostanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnina.Ono djeluje u dva smjera - pozitivnom, kao načelo povje-renja u istinitost, i u negativnom, kao načelo povjerenja upotpunost; Gavella N. i koautori, o. c., str. 291, 292. Sma-tramo, nadalje, da je riječ o previdu zakonodavca što nijeurazmatranojodredbičl.129.st.2.ZZK-auzistinosniobliknačelapovjerenjauzemljišneknjigeistaknuoionajkojiseodnosi na potpunost. Bilo bi, držimo, prenapregnuto bra-nitiprotivnostajalište,premakojembivoljazakonodavcau danom slučaju bila isključivo ograničena na djelovanjenačela povjerenja u zemljišne knjige u pozitivnom smjeru(supra). Ipak vrijedi istaknuti i to da se - logički gledano -pozitivnismjernačelapovjerenjauzemljišneknjigeprekla-pasnegativnimsmjerom; jeronoštonijepotpuno,nijeniistinito,iobratno!

21 Smatramo da je to posebna procesna pretpostavka pod-nošenjabrisovnetužbeudanomslučaju,paakobionaizo-stala,sudbibioovlaštenbrisovnutužbuzbogneistinitosti(nevaljanosti)prednikovaupisaodbaciti kaonedopuštenu(infra).

22 To se, sa stajališta nositelja povrijeđenoga knjižnog prava,rigidnopravilodadeopravdatijedinonačelomjavnostize-mljišnihknjiga.Naime,zemljišnaknjigajejavna(čl.7.st.1.ZZK-a),tesvatkomožezahtijevatiuviduzemljišnuknjigu...(arg.izčl.7.st.2.ZZK-a).

23 Najopćenitijejenavedenonačeloizraženouodredbičl.122.st.1.ZV-a:»Smatrasedazemljišnaknjigaistinitoipotpunoodražavačinjeničnoipravnostanjenekretnine,patkojeudobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, neznajućidaonoštojeunjihupisanonijepotpunoilidajera-zličitoodizvanknjižnogastanja,uživagledetogastjecanjazaštitupremaodredbamazakona«.

24 Kadodlukasudaovisioprethodnomrješenjupitanjapostojilinekopravoilipravniodnos,aotompitanjujošnijedonioodlukusudilidruginadležniorgan(prethodnopitanje),sudmože sâm riješiti to pitanje ako posebnim propisima nijedrukčijeodređeno(čl.12.st.1.ZPP-a).

25 Zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se gledeknjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnimtijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu,pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje togaprava(čl.81.st.1.ZZK-a).

26 Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenjeovršnajeakojepostalapra-vomoćnaiakojeprotekaorokzadobrovoljnoispunjenje(čl.25.st.1.reč.1.Ovršnogzakona-Nar.nov.,br.112/12,25/13

-unastavkuteksta:OZ).27 Sudodređujeovrhusamonatemeljuovršneilivjerodostoj-

neisprave,akotimZakonomnijedrukčijeodređeno(čl.22.OZ-a).

28 Misli se, dakako, na spornu uknjižbu kojom je povrijeđenoknjižnopravo(supra).

29 Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječa-vanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda pravaosobnosti(neimovinskašteta)(čl.1046.Zakonaoobveznimodnosima-Nar.nov.,br.35/05,41/08i125/11-unastavkuteksta:ZOO).

30 Rezolutivni (raskidni) uvjet raskida (uništava) učinak prav-nogposlautrenutkukadnastupionabudućaineizvjesnaokolnost koja je postavljena kao uvjet (Vedriš M. i KlarićP., Osnove imovinskog prava, Opći dio, stvarno, obvezno inasljednopravo,osmoizmijenjenoidopunjenoizdanje,Na-rodnenovine,Zagreb,1992.,str.92).

31 Iznimni karakter zabilježbe spora prije nego što je tužbapodnesenapotvrđujeimjerodavnaodredbačl.82.st.3. infineZZK-a:»...osimakojezakonompredviđenamogućnostzabilježbesporaiprijepokretanjatakvapostupka«.

32 Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuještetunastranioštećenika(VedrišM.iKlarićP.,o.c.,str.414).

33 Uparnicipokrenutojodstranetužiteljaučijujekoristprove-denauknjižba,radipopravljanjaštete(infra).

34 Sobičnomnepažnjom(culpalevis)ilinemarnošćupostupaonajštetnikkojiusvomraduneuporabionupažnjukojubiuporabiodobarprivrednik,odnosnodobardomaćin(osobi-topažljivisavjestančovjek)-VedrišM.iKlarićP.,o.c.,str.422.

35 To će prije biti pomoćni kriterij prosudbe tzv. opravdanograzloga.

36 Culpalevisinconcreto.37 Culpalevisinabstracto.

15 18. 12. 2013.br. 6238

Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramo

vi miLokalna samouprava – natječaj za prijam u službuPravo prednosti pri zapošljavanju u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu ostvariti kandidati, pripadnici nacionalne manjine, koji sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim, ali samo pod jednakim uvjetima

vi Može li se pravilnikom Gradskog vijeća Grada propisati dodatno vrednovanje prava prednosti prilikom provođenja natječaja za zapošljavanje pripadnika

nacionalnih manjina, tako da će se, ako je pojedina nacionalna manjina podza-stupljena u Gradu, kandidatu s pozivom na pravo prednosti na temelju Ustavnog zakona, uvećati broj bodova koje je kandidat ostvario, za maksimalan broj koji je jednak broju bodova koje kandidat može ostvariti iz motivacijskog razgovora?

Pita: B. Ž., Grad D.

mi Člankom 22. stavak 3. Ustavnog zakona o pravi-ma nacionalnih manjina (Nar. nov., 155/02, 47/10 -

Odluka USRH, 80/10 i 93/11 - Odluke USRH) propisano je da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava za-stupljenost u tijelima uprave jedinica samouprave suklad-no odredbama posebnog zakona kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava i drugih akata o politici zapošljavanja u tim tijelima i sukladno stečenim pravima. Pripadnicima nacionalnih manjina, koji sukladno odred-bama članka 20. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, imaju pravo na razmjernu zastupljenost u pred-stavničkim tijelima jedinice lokalne i područne (regional-ne) samouprave, imaju pravo i na zastupljenost u izvršnim i upravnim tijelima tih jedinica.

Sukladno članku 56.a Zakona o lokalnoj i područ-noj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 19/13 - proč. tekst), predstavnici nacionalnih manjina koji sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, isto tako imaju pravo na zastupljenost u izvršnim i upravnim tijelima tih jedinica.

Nositelji izvršnih ovlasti u jedinicama samouprave obve-zni su, planom prijma u službu utvrditi popunjenost uprav-nih tijela jedinica i planirati zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastuplje-nosti nacionalnih manjina u upravnim tijelima jedinica.

Kada pripadnici nacionalnih manjina podnose prijavu na natječaj za prijam u službu, imaju se pravo pozvati na ostvarivanje prava prednosti pri popunjavanju radnih mje-sta pod istim uvjetima, koje im pripada sukladno odredbi članka 22. stavak 4. Ustavnog zakona o pravima nacional-nih manjina.

Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11) propisano je da se u jedinicama samouprave pla-nom prijma u službu utvrđuje i popunjenost radnih mjesta u upravnim tijelima pripadnicima nacionalnih manjina te planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacio-nalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i zakonu kojim se uređuje sustav lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave.

Prema odredbi članka 19. stavak 8. i 9. Zakona o služ-benicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regio-nalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11), pri ras-pisivanju natječaja lokalne jedinice u čijim upravnim tije-lima nije osigurana zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina sukladno Ustavom zakonu o pravima nacionalnih manjina, dužne su to navesti u tekstu javnog natječaja, kao i da su kandidati dužni u prijavi na natječaj pozvati se na to pravo i imaju prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima.

Slijedom navedenoga, pravo prednosti pri zapošljavanju u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regional-ne) samouprave mogu ostvariti kandidati, pripadnici nacio-

nalne manjine, koji sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, imaju pravo na razmjernu zastuplje-nost u predstavničkim tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ali samo pod jednakim uvjetima, što znači da imaju prednost u odnosu na kandidata koji je u postupku natječaja za prijam u službu ostvario isti broj bodova.

Stoga, jedinice lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave ne mogu svojim aktima propisivati dodatno vrednovanje prava prednosti prilikom provođenja na-tječaja za zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina. (1-3/0. V.Š.O./D.F., 13. 12. 2013.)

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

Zastupanje društva s ograničenom odgovornošćuDruštvo s ograničenom odgovornošću zastupa uprava, a prema članovima uprave društvo zastupa nadzorni odbor

vi Tko zastupa društvo s ograničenom odgovornošću u odnosima s članovima uprave toga društva?

Pita: D. Lj., Sisak

mi Prema članku 426. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03,

107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12 i 68/13), društvo s ograničenom odgovornošću zastupa uprava. Ako u društve-nom ugovoru nije drukčije određeno, članovi uprave skupno zastupaju društvo. Društvenim ugovorom mogu se odrediti različite kombinacije u zastupanju. Tako se može odrediti da društvo zastupa svaki član uprave samostalno, više njih skupno ili jedan član zajedno s prokuristom. Nije dopušte-no odrediti da pojedini članovi uprave zastupaju društvo samo zajedno s jednim ili više prokurista. Način na koji više osobe zastupa društvo mora se javno objaviti istovremeno s upisom te ovlasti u sudski registar. Stavcima 6. i 7. članka 426. Zakona o trgovačkim društvima predviđena su rješenja za slučaj da društvo nema članove uprave koji su potrebni da bi ga se zastupalo.

Poseban režim predviđen je ako društvo ima samo jednog člana. U tom slučaju pravni poslovi između njega i društva u kojima on zastupa društvo, čak i kad nije jedini član uprave društva, mogu se sklapati samo ako on ima po-sebnu ovlast društva da može sklapati takve pravne poslove te da su ti poslovi (a i poslovi koje u ime društva sklapa s trećima) sklopljeni u pisanom obliku ili da se o tome sastavi isprava s tekstom onog što je dogovoreno. To potonje nije potrebno ako je riječ o poslovima koji se sklapaju u okviru uobičajenog poslovanja društva sklopljenim pod uobičaje-nim uvjetima.

Prema članku 439., a u svezi s člankom 268. Zakona o trgovačkim društvima, društvo prema članovima uprave zastupa nadzorni odbor. S obzirom na tu odredbu, može se postaviti pitanje tko zastupa društvo koje ima samo jed-nog člana, koji je ujedno i član uprave, a on je ovlašten, u smislu članka 41. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, sklapati pravne poslove između njega i društva, u kojima on zastupa društvo u situaciji kad društvo ima nadzorni odbor koji je također ovlašten zastupati društvo prema članovima uprave. Mišljenja smo da bi u tom slučaju društvo mogao zastupati i nadzorni odbor, kao i jedini član koji je član uprave. Jedini član ima potpunu kontrolu nad društvom. On imenuje nadzorni odbor, vodi poslove društva i zastupa društvo. U toj situaciji čini se praktički nevažno tko će u ime društva sklopiti pravni posao.

Ako društvo ima nadzorni odbor, on zastupa društvo prema članovima uprave. Postavlja se pitanje tko će zastu-pati društvo ako ono nema nadzorni odbor. Na to pitanje u Zakonu o trgovačkim društvima nema izričitog odgovo-ra. Međutim, u stručnoj literaturi (Pravo društva, Knjiga druga, Društva kapitala, Svezak II., Društvo s ograničenom odgovornošću, Društvo za uzajamno osiguranje, Kreditna

unija, autor akademik Jakša Barbić, nakladnik Organiza-tor, str. 350) nalazimo mišljenje da u tom slučaju društvo zastupa skupština društva, koja i imenuje upravu. S tim se mišljenjem slažemo. Naime, logično je da društvo u odnosu na članove uprave netko zastupa, a ne da oni zastupaju sami sebe i društvo u poslovima između njih i društva. U tom smislu i ovlast da jedini član društva, koji je i član uprave, može sklopiti pravni posao u kojem zastupa društvo i sebe, treba razumjeti kao iznimku od pravila da društvo zastupa prema članovima uprave nadzorni odbor ili ako ga nema, skupština društva. (5-9, J. S., 12. 12. 2013.)

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

Besporezno davanje uzoraka i povremenih davanja darovaBesplatno davanje uzoraka u razumnim količinama i povremeno davanje darova u svrhu promidžbe, u vrijednosti do 160,00 kn bez PDV-a, nije oporezivo

vi Je li oporezivo PDV-om besplatno davanje uzoraka budućim kupcima te povremeno davanje darova u svrhu promidžbe proizvoda tvrtke?

Pita: Društvo d.o.o., Zagreb

mi Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13 i 148/13 - u nastavku teksta: Zakon o

PDV-u), u članku 4. propisano je da je predmet oporeziva-nja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, te stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi pore-zni obveznik uz naknadu. Uz tu temeljnu odredbu, člankom 7. Zakona o PDV-u propisane su oporezive transakcije, pa tako i isporuke dobara koje su oporezive. Stavkom 4. članka 7. Zakona o PDV-u propisana je iznimka od oporezivanja, pa se, između ostalog, isporukom dobara uz naknadu ne smatra besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i davanje darova male vri-jednosti koje obavi porezni obveznik u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama. Darovima male vrijednosti smatraju se darovi čija vrijednost nije veća od 160,00 kn.

Podrobnija određenja navedenih zakonskih odredaba sa-držana su u Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13 - u nastavku teksta: Pravilnik o PDV-u). Pre-ma odredbama članka 11. Pravilnika o PDV-u, besplatno davanje uzoraka kupcima ili potencijalnim kupcima ne smatra se isporukom dobara uz naknadu ako su ta dobra obilježena kao takva i predstavljaju vrstu robe koja je rezul-tat poslovanja poreznog obveznika ili je povezana s obav-ljanjem njegove djelatnosti, te ako se oni daju u razumnim količinama. Razumnim količinama smatra se ona količina koja je potrebna za procjenu uzorka koji se daje, da bi po-tencijali kupac mogao nabaviti takva dobra.

Povremeno davanje darova pojedinačne vrijednosti do 160,00 kn bez PDV-a, u okviru obavljanja svoje gospodar-ske djelatnosti, ne smatra se isporukom dobara uz naknadu, pod uvjetom da se ne daju istim osobama i da ne postoji pravna obveza ili obveza protuisporuke odnosno protuuslu-ge primatelja dobra. Povremenim davanjem darova smatra se davanje najviše jednog dara istoj osobi u jednom tromje-sečju.

Isto tako, isporukama dobara uz naknadu ne smatra se davanje darova u svrhu promidžbe pojedinačne vrijednosti do 160,00 kn bez PDV-a, ako se radi o posebno prilago-đenim dobrima s oznakom »nije za prodaju« ili o rekla-mnim predmetima s nazivom tvrtke ili proizvoda, kao što su čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači, privjesci, prospekti, katalozi, vrećice i slični predmeti. Slijedom navedenoga, besplatna darivanja uzoraka i povremena da-vanja darova u vrijednosti do 160,00 kn bez PDV-a, ne podliježu oporezivanju. Porezni je obveznik obvezatan sastavljati odgovarajuće isprave u skladu s propisima koji uređuju vođenje poslovnih knjiga i u skladu s Pravilnikom o PDV-u. (8-2, D. Đ., 13. 12. 2013.)

informator, broj 6238 • 18. 12. 2013.

izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Hrvoslav Bašić, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić i Jerko Slovinić GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek IBAN: HR2823400091100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2013. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

novi propisi

broj 143od 2. prosinca 2013.

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći - stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Zakon o obrtu - stupio na snagu10. prosinca 2013.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o azilu - stupio na snagu 10. prosinca 2013.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi - stupio na snagu 10. prosinca 2013.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj - stupio na snagu 10. prosinca 2013.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama - stupio na snagu 3. prosinca 2013.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske - stupio na snagu10. prosinca 2013.

Naredba o izmjeni i dopuni Naredbe o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2013. godini - stupila na snagu 2. prosinca 2013.

Odluka o izradi Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske - stupila na snagu 25. studenoga 2013.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - stupio na snagu 2. prosinca 2013.


Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda - stupila na snagu 12. prosinca 2013.

Uredba o institucionalnom okviru sustava za suzbijanje nepravilnosti i prijevara - stupila na snagu 12. prosinca 2013.

Odluka o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske - stupila na snagu28. studenoga 2013.

Odluka o dodjeli Državne nagrade za volontiranje u 2013. godini - stupila na snagu 4. prosinca 2013.

Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama - stupio na snagu 5. prosinca 2013.

Izmjene i dopune Popisa akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica

Izmjene i dopune Popisa stručnih naziva i njihovih kratica

Izvješće o javnoj raspravi u postupku promjene Ustava

broj: 145od 6. prosinca 2013.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku - stupio na snagu15. prosinca 2013.

Uredba o Uredu predsjednika Vlade Republike Hrvatske - stupila na snagu7. prosinca 2013.

Uredba o izmjeni Uredbe o osnivanju Komisije za odnose s vjerskim zajednicama i Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama - stupila na snagu 14. prosinca 2013.

Odluka o visini naknade predsjedniku i članovima povjerenstava za provedbu državnog referenduma - stupila na snagu5. prosinca 2013.

Rješenje o izmjeni i dopuni Liste stečajnih upravitelja - primjenjuje se od6. prosinca 2013.

Odluka o obveznoj uporabi zimske opreme na zimskim dionicima javnih cesta u Republici Hrvatskoj - stupila na snagu6. prosinca 2013.

Pravilnik o prikupljanju podataka i izvješćivanju o cijenama poljoprivrednih proizvoda - stupio na snagu 14. prosinca 2013.

Pravilnik o pripravničkom stažu doktora dentalne medicine - stupio na snagu7. prosinca 2013.

Pravilnik o stavljanju izvan snage Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalnosti - stupio na snagu 7. prosinca 2013.

Pravilnik o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova - stupio na snagu 14. prosinca 2013.

Pravilnik o uvjetima za unutarnji ustroj općih i specijalnih bolnica - stupio na snagu 14. prosinca 2013.

Rješenje o dodjeli naziva »Referentni centar Ministarstva zdravlja za preoperativnu obradu bolesnika s farmakorezistentnom epilepsijom« Zavodu za neurologiju Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb

Rješenje o dodjeli naziva »Referentni centar Ministarstva zdravlja za poremećaje pokreta i heredodegenerativne bolesti« Zavodu za poremećaje pokreta Klinike za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb

Rješenje o verifikaciji i dodjeli naziva »Referentni centar Ministarstva zdravlja za epilepsiju« Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb

Rješenje o verifikaciji i dodjeli naziva »Referentni centar Ministarstva zdravlja za spondiloartritise« Klinici za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničkog bolničkog centra »Sestre milosrdnice«, Zagreb

Rješenje o ukidanju naziva »Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za bolesti uha i baze lubanje« Odjelu otologije i neurootologije Klinike za bolesti uha, nosa i grla Kliničkog bolničkog centra Zagreb

broj 145Aod 6. prosinca 2013.

Izmjene i dopune Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu - stupile na snagu 7. prosinca 2013.

Odluka o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih voda za 2013. godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 7. prosinca 2013.

Odluka o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Hrvatskih cesta za 2013. godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 7. prosinca 2013.

Odluka o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Agencije za upravljanje državnom imovinom za 2013. godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu i na Izmjene i dopune Financijskog plana Centra za restrukturiranje i prodaju za 2013.

godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 7. prosinca 2013.

Odluka o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2013. godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu 7. prosinca 2013.

Odluka o davanju suglasnosti na Izmjene i dopune Financijskog plana Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za 2013. godinu i projekcija za 2014. i 2015. godinu - stupila na snagu7. prosinca 2013.

Zakon o izmjeni Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu - stupio na snagu 7. prosinca 2013.


Odluka o raspodjeli sredstava za financiranje kulturnih, obrazovnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013. godinu - stupila na snagu5. prosinca 2013.

Pravilnik o provedbi mjere Investicija u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014.-2018. - stupio na snagu 17. prosinca 2013.

Pravilnik o provedbi mjere Restrukturiranje i konverzija vinograda iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014.-2018. - stupio na snagu 17. prosinca 2013.

Pravilnik o provedbi mjere Promidžba na tržištima trećih zemalja iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014.-2018. - stupio na snagu 17. prosinca 2013.

iz naklade novog informatora

Pravilnik o izmjenama Pravilnika o razdobljima glavne sezone, predsezone, posezone i izvansezone u turističkim općinama i gradovima - stupa na snagu1. siječnja 2014.

Rješenje o ukidanju naziva »Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za poremećaje sluha i ravnoteže« Klinici za bolesti uha, nosa i grla Kliničkog bolničkog centra Zagreb

Pravilnik o dentalnoj zdravstvenoj zaštiti iz obveznog zdravstvenog osiguranja - stupio na snagu 10. prosinca 2013.

Pravilnik o dopuni Pravilnika o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept - stupio na snagu 10. prosinca 2013.


Uredba o vrsti vatrenog naoružanja i streljiva koje koriste ovlašteni carinski službenici - stupila na snagu 18. prosinca 2013.

Odluka o visini udjela iz prihoda od trošarina koji se izdvaja za proizvodnju biogoriva u 2014. godini - stupila na snagu 11. prosinca 2013.

Odluka o obvezi dostavljanja podataka o platnom prometu i elektroničkom novcu - stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Odluka o provedenom državnom referendumu održanom 1. prosinca 2013.

Odluka o prirezu porezu na dohodak Grada Hrvatske Kostajnice - stupila na snagu 18. prosinca 2013., a primjenjuje se od 1. siječnja. 2014.

Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

Novi informator d.o.o. Kneza Mislava 7, 10000 Zagreb

Telefon: 01/4555 454 ; Telefaks: 4612 553www.novi-informator.net

Opseg: 1570 str.Format: 21 x 27 cmUvez: tvrdiŠifra: 05270001Cijena: 850,00 kn

KoNveNcIja Za ZaštItU LjUdsKIh prava I temeLjNIh sLoBoda U praKsI eUropsKog sUda Za LjUdsKa prava - strasbourški acquis

prof. dr. sc. nikola mijatoviĆ, porez na imovinu · porez na imovinu uvijek osigurava željene...

Documents