priruČnik za struČno...

Projekt „3D U HRVATSKOM TURIZMU“ UP.02.2.2.03.0063.

http://3dturizam.uciliste-ambitio.hr [email protected]

Bolf – Jozić – Lozančić

PRIRUČNIK ZA STRUČNO USAVRŠAVANJE

PREDAVAČA I MENTORA U OBRAZOVANJU ODRASLIH

U TURISTIČKO-UGOSTITELJSKOM SEKTORU

Bolf M. – Jozić S. – Lozančić A.

PRIRUČNIK ZA STRUČNO USAVRŠAVANJE

PREDAVAČA I MENTORA U OBRAZOVANJU ODRASLIH

U TURISTIČKO-UGOSTITELJSKOM SEKTORU

Zagreb

2018.

1

Predgovor

Predavači i mentori u obrazovanju odraslih trebaju posjedovati višestruke pedagoške

kompetencije koje su im potrebne za sve složeniji, zahtjevni i odgovorniji rad s polaznicima.

Za razvoj tih kompetencija potrebno je daljnje profesionalno usavršavanje. Stoga se sve više

ističe nužnost cjeloživotnog obrazovanja kao način kontinuiranog stručnog usavršavanja.

Kvalitetu nastave nije moguće jednoznačno odrediti jer ona ovisi o mnogim

čimbenicima: osobnim obilježjima i iskustavima polaznika, širem obrazovnom kontekstu te

okruženju u kojem se odvija učenje i poučavanje odraslih. Suvremena nastava trebala bi biti

jasno strukturirana i sadržajno prilagođena, interaktivna, prilagođena potrebama polaznika,

dinamična i zanimljiva kako bi polaznici mogli aktivno sudjelovati i samostalno stjecati nova

znanja i vještine.

Posebnu pozonost treba pridati planiranju i provođenju programa osposobljavanja

kako bi polaznici sudjelovanjem u programu ispunili svoja očekivanja, dobili nove informacije

koje će im biti korisne, odnosno koje mogu primijeniti u vlastitom radu. Od predavača i

mentora se očekuje da u nastavi koriste različite socijalne oblike i metode rada, motivacijske

tehnike i informacijsko-komunikacijsku tehnologiju kako bi nastavu što više prilagodili

mogućnostima i sposobnostima polaznika.

U okviru projekta 3D u hrvatskom turizmu provelo se istraživanje o potrebama

predavača i mentora. Na temelju rezultata dobivenih tim istraživanjem izrađen je Program

stručnog usavršavanja za predavače i mentore koji će sudjelovati u provođenju programa

osposobljavanja za domaćina/icu smještajnih kapaciteta, domaćina/icu broda i domaćina/icu

turističkog seoskog obiteljskog gospodarstva. Za potrebe provođenja Programa stučnog

usavršavanja izrađen je Priručnik za stručno usavršavanje predavača i mentora u obrazovanju

odraslih u turističko-ugostiteljskom sektoru.

Svrha Priručnika za stručno usavršavanje predavača i mentora je jačanje stručnih

kompetencija predavača i mentora za obrazovanje odraslih polaznika. Ovim Priručnikom želi

se obuhvatiti sadržaj predviđen programom stručnog usavršavanja predavača i mentora:

interaktivno i iskustveno učenje i poučavanje uz primjenu različitih oblika i metoda rada,

nastava usmjerena na polaznika, komunikacijske vještine i motivacijske tehnike u nastavi,

korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi, vrednovanje i

samovrednovanje nastavnog procesa, metodologija izrade programa u obrazovanju odraslih

te planiranje i priprema tijeka nastavnog sata/praktične nastave.

2

Program stručnog usavršavanja predavača i mentora u obrazovanju odraslih:

Tema radionice Ishodi učenja Broj

sati

INTERAKTIVNO I ISKUSTVENO

UČENJE I POUČAVANJE UZ

PRIMJENU RAZLIČITIH OBLIKA I

METODA RADA

Opisati prednosti interaktivnog i iskustvenog učenja,

osmisliti aktivnosti temeljene na učenju kroz igru,

učenju na temelju vlastitog iskustva, učenju

činjenjem i učenju istraživanjem, klasificirati različite

metode i socijalne oblike rada, osmisliti aktivnosti uz

primjenu različitih metoda i socijalnih oblika rada

6

NASTAVA USMJERENA NA

POLAZNIKA,

KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE I

MOTIVACIJSKE TEHNIKE U

NASTAVI

Objasniti specifične karakteristike u radu s odraslim

polaznicima, opisati različite stilove učenja, koristiti

odgovarajuće komunikacijske vještine u nastavi,

demonstrirati način komunikacije različitim

korisnicima ovisno o njihovoj dobi i osobitostima,

odabrati motivacijske tehnike za kreiranje pozitivnog

ozračja za poučavanje i učenje

6

KORIŠTENJE INFORMACIJSKO-

KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA

U NASTAVI, VREDNOVANJE I

SAMOVREDNOVANJE

NASTAVNOG PROCESA

Koristiti različita nastavna sredstva i pomagala,

kreirati kvalitetnu PowerPoint prezentaciju, osmisliti

scenarij za e-učenje, koristiti različite oblike praćenja i

vrednovanja postignuća polaznika, navesti metode

analize i samoevaluacije vlastitog rada u nastavnom

procesu

6

METODOLOGIJA IZRADE

PROGRAMA U OBRAZOVANJU

ODRASLIH

Objasniti pojmove i postupke u pisanju kompetencija

i ishoda učenja, oblikovati ishode učenja primjenom

elemenata Bloomove taksonomije, oblikovati

nastavni plan i program osposobljavanja koristeći

primjerenu metodologiju

6

PLANIRANJE I PRIPREMA TIJEKA

NASTAVNOG SATA/PRAKTIČNE

NASTAVE

Razlikovati izvedbeni plan i program i pripremu za

nastavni sat, osmisliti izvedbeni plan i program rada

nastavnika koristeći primjerenu metodologiju, izraditi

pripremu za nastavni sat

6

UKUPNO 30

Nakon sudjelovanja na Programu stručnog usavršavanja predavači i mentori će biti

sposobni planirati, organizirati i provoditi nastavu u obrazovanju odraslih temeljenu na

suvremenim pedagoško-psihološkim načinima rada.

U Zagrebu 21. studenoga 2018. godine

Autorice

3

Sadržaj

1. OBILJEŽJA KVALITETNE NASTAVE ........................................................................................................ 4

1.1. Interaktivno i iskustveno učenje i poučavanje ............................................................................. 5

1.2. Socijalni oblici rada ....................................................................................................................... 5

1.3. Metode rada ................................................................................................................................. 6

2. NASTAVA USMJERENA NA POLAZNIKA ............................................................................................... 7

2.1. Karakteristike učenja odraslih ...................................................................................................... 7

2.2. Stilovi učenja ................................................................................................................................ 8

2.3. Čimbenici koji utječu na učenje odraslih polaznika .................................................................... 10

3. KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE U NASTAVI ............................................................................................ 12

3.1. Tehnike aktivnog slušanja .......................................................................................................... 13

3.2. Ja poruke – tehnika asertivnog komuniciranja ........................................................................... 15

4. VRSTE MOTIVACIJE U NASTAVNOM PROCESU I ULOGA PREDAVAČA .............................................. 17

5. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA ................................................................................................. 19

5.1. Definicija i osnovne podjele ....................................................................................................... 19

5.2. PowerPoint prezentacija kao nastavno sredstvo ....................................................................... 21

6. E-UČENJE U OBRAZOVANJU ODRASLIH ............................................................................................. 23

7. PRAĆENJE I VREDNOVANJE POSTIGNUĆA POLAZNIKA ..................................................................... 25

8. METODE ANALIZE I SAMOEVALUACIJE VLASTITOG RADA U NASTAVNOM PROCESU ...................... 26

9. IZRADA NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA ....................................................................................... 28

9.1. Kompetencije i ishodi učenja ..................................................................................................... 28

9.2. Bloomova taksonomija ............................................................................................................... 29

9.3. Metodologija izrade nastavnog plana i programa ..................................................................... 30

10. IZRADA IZVEDBENOG I OPERATIVNOG PLANA I PROGRAMA ......................................................... 31

10.1. Kriteriji vrednovanja ................................................................................................................. 32

10.2. Priprema i tijek nastavnog sata ................................................................................................ 32

11. LITERATURA: .................................................................................................................................... 35

4

Kvalitetna nastava

Jasnoća očekivanih postignuća

Pripremljena okolina

Jasna struktura

Stvarno vrijeme za

učenje

Poticajno ozračje

Jasnoća sadržaja

Komunikacija

Raznolikost metoda

Individualno poticanje

Inteligentno vježbanje

1. OBILJEŽJA KVALITETNE NASTAVE

JASNO STRUKTURIRANJE NASTAVE – uzajamna povezanost ciljeva, sadržaja i metoda rada,

logički slijed aktivnosti u nastavi, jasnoća zadataka, pravila i uloge (nastavnik – polaznik).

VISOK UDIO STVARNOG VREMENA UČENJA – vrijeme predviđeno za aktivno stjecanje znanja,

organizirane aktivnosti u kojima polaznici aktivno sudjeluju i samostalno dolaze do znanja.

POTICAJNO OZRAČJE ZA

UČENJE – uzajamno

poštovanje, određenje i

poštivanje pravila,

pravednost, nastavnik i

polaznik su jednako

odgovorni za učenje.

JASNOĆA SADRŽAJA –

razumljivost postavljenih

zadataka, jasne i

razumljive upute,

povezivanje i sažimanje

sadržaja učenja,

nadogradnja postojećih i

stvaranje novih znanja i

njihova svakodnevna

primjena.

USPOSTAVLJANJE

SMISLA KOMUNIKACIJOM – međusobna razmjena informacija, davanje povratnih

informacija, uspostavljanje smisla kratkim ponavljanjem i poticajnim pitanjima, motivacija na

učenje.

RAZNOLIKOST METODA – primjena različitih socijalnih oblika i metoda rada radi osiguravanja

individualnog pristupa polazniku i postizanja dinamičnosti i zanimljivosti nastave.

INDIVIDUALNO POTICANJE – osigurati dovoljno vremena za učenje, nuditi različite poticaje,

koristiti različita nastavna sredstva te tako potaknuti razvoj različitih kompetencija.

INTELIGENTNO VJEŽBANJE – primjena i obogaćenje stečenog znanja, česte vježbe primjene

znanja uz podršku predavača i mentora.

JASNOĆA OČEKIVANIH POSTIGNUĆA – ishodi učenja utemeljeni na valjanim smjernicama i

primjereni sposobnostima polaznika, jasni kriteriji vrednovanja, pružanje povratnih

informacija polaznicima o njihovom napredovanju u učenju.

5

PRIPREMLJENA OKOLINA – uredno održavanje prostora, funkcionalna oprema, priprema

potrebnih nastavnih sredstva i pomagala.

1.1. Interaktivno i iskustveno učenje i poučavanje

Interaktivna nastava zasniva se na određenoj temi s definiranim ciljevima, a karakterizira je,

među ostalim, velik broj različitih nastavnih aktivnosti i metoda.

Bitne odrednice interaktivne nastave jesu:

• razmjena iskustva, znanja, stavova između polaznika međusobno i između polaznika i

nastavnika;

• povezivanje nastavnog sadržaja s iskustvom polaznika i njihovim stilovima učenja;

• suradnja i partnerstvo, odnos zasnovan na ravnopravnosti, poštovanju i

demokratskim načelima učenja.

Razlike između tradicionalnog modela nastave i interaktivne nastave:

Tradicionalni model nastave Interaktivna nastava

Nastavnik je centar Polaznik je centar

Učenje je prenošenje znanja Učenje se odvija aktivnim sudjelovanjem

Učenje je jednako za sve Različiti stilovi učenja i individualne razlike

u sposobnosti učenja

Učenje kao individualna aktivnost Suradničko učenje (polaznici međusobno surađuju, zajedno dolaze do novih znanja)

Jednoliki tipovi aktivnosti Raznoliki tipovi aktivnosti

Ograničen broj nastavnih metoda Velik broj nastavnih metoda

Ciljevi usmjereni na nastavnika – uspješno prenošenje znanja

Ciljevi usmjereni na polaznika, nastavni proces i problematiku (pronaći najbolji

način učenja)

Nastavnik je instruktor (prenosi znanje) Nastavnik je moderator (podrška u

učenju)

1.2. Socijalni oblici rada

Frontalni rad – nastavnik radi istodobno sa svim polaznicima. Nastavnik je najvažniji, često i

jedini izvor znanja te organizator procesa obrazovanja. Aktivnost učenika svodi se na

praćenje izlaganja i memoriranje prezentiranih činjenica.

Prednosti: omogućuje nastavniku da istovremeno poučava veći broj polaznika,

određuje tempo i ritam izlaganja sadržaja, ne zahtjeva posebna nastavna sredstva i

materijale.

6

Nedostaci: nastava je uniformirana i monotona, nema dvosmjerne komunikacije,

nedostaje individualni pristup polazniku.

Individualni rad – polaznici samostalno rješavaju zadatke. Zadaci bi trebali biti prilagođeni

sposobnostima i mogućnostima polaznika.

Prednosti: polaznik je u potpunosti aktivno uključen u obradu nastavnog sadržaja,

razvija se samostalnost i odgovornost prema radu, polaznik ima veću slobodu u

organizaciji i učenju.

Nedostaci: polaznik je prepušten sam sebi, nema mogućnost suradnje s drugima,

zahtjeva mnogo vremena.

Rad u paru – polaznici rade u suradnji s drugim polaznikom. Polaznici se međusobno potiču,

nadopunjuju, provjeravaju i vrednuju. Prikladan je za zajedničko ponavljanje i provjeravanje

ili tijekom praktičnih radova.

Prednosti: jednostavnost komunikacije, nužnost suradnje, dobra motivacija,

mogućnost natjecanja, međusobna kontorla, zahtjeva angažman polaznika, pozitivno

radno ozračje.

Nedostaci: rješavanje mogućih neslaganja polaznika, preuzimanje uloge vođe jednog

od polaznika.

Grupni rad – polaznici rade u manjim grupama, samostalno ili uz malu pomoć nastavnika

rješavaju zadatke. Rješenja i zaključci grupnog rada se prezentiraju ostalima u usmenoj ili

pismenoj formi.

Prednosti: aktivno sudjelovanje polaznika, omogućeno preispitivanje i

sistematiziranje novih informacija. Nastavnik je suradnik i savjetnik, prati, potiče i

usmjerava rad polaznika. Grupni rad razvija samostalnost i pruža veću motivaciju za

učenje, prisutna je dvosmjerna komunikacija.

Nedostaci: Zahtjeva više vremena, ali uključuje sve polaznike. Potrebna je dodatna

oprema i materijali.

1.3. Metode rada

Nastavne metode načini su rada u nastavi pomoću kojih polaznici stječu nova znanja i

vještine, a odabire ih nastavnik. Svaka metoda ima svoje prednosti, prikladno područje

primjene i nedostatke, no svaku treba dobro pripremiti i ispravno koristiti, u skladu sa

sadržajima.

7

Izbor metoda ovisi o nastavnim sadržajima, planiranim ishodima učenja te dostupnim

nastavnim sredstvima i suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (ICT).

Jednako je važno iskustvo i pripremljenost nastavnika.

Bez obzira na odabranu metodu, uvijek je potrebno uvažavati to da polaznici imaju različito

znanje i iskustvo, što su resursi za daljnje učenje (često ista ili veća od nastavnika u

pojedinom području). To je potrebno cijeniti, poticati i koristiti jer se tako potiče motivacija,

samopouzdanje i pozitivna radna atmosfera.

Uobičajene su metode u obrazovanju odraslih sljedeće:

➢ praktične metode (metoda praktičnog rada)

➢ vizualne metode (metoda demonstracije, metoda crtanja i ilustrativnih radova)

➢ verbalne metode (metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda čitanja i

rada na tekstu te metoda pisanja).

2. NASTAVA USMJERENA NA POLAZNIKA

2.1. Karakteristike učenja odraslih

Što su stariji, ljudi preferiraju samovođeno učenje. U usporedbi s djecom i mladeži odrastao

čovjek ima stabilniji i bogatiji emocionalni život. Njegovi su doživljaji mnogo dublji i trajniji,

no to ne isključuje osjetljivost, koji zbog neodmjerenih i negativnih postupaka drugih

(nastavnika itd.) može u odrasla čovjeka izazvati osjećaj uvrede. U obrazovanju i odgoju to

može imati neželjenih posljedica.

Razlike u karakteristikama učenja kod djece i odraslih:

DJECA

ODRASLI

Ovise o tuđoj odluci što je važno za naučiti

Sami odlučuju što je važno za naučiti

Očekuju da će im ono što nauče biti korisno u budućnosti

Očekuju da će im naučena znanja biti odmah korisna

Prihvaćaju informacije koje im se pokazuju vizualnim putem

Imaju potrebu vrednovati informaciju na temelju svojih vjerovanja i vrijednosti

Imaju malo ili uopće nemaju iskustva prema kojim mogu izvoditi zaključke

Imaju znatno iskustvo prema kojim mogu izvoditi zaključke, mogu imati fiksirane poglede na nešto

Nisu jednako obrazovani/upućeni izvori kao što je predavač.

Imaju mogućnost iznositi jednako obrazovane/upućene izvore kao i predavač.

8

2.2. Stilovi učenja

Postoji nekoliko teorija vezanih za stilove učenja i poučavanja. Prema VAK teoriji stilovi

učenja dijele se na vizualne, auditivne i kinestetičke.

Većina ljudi koristi mješavinu više osjetila, ali ipak jedan prevladava. Ljudi obrađuju

informacije na različite načine: vizualno, auditivno i kinestetički. Stoga je kod učenja i

predavanja prvenstveno bitno odrediti kojem jezikom percipirate Vi i Vaši polaznici.

Vizualni stil karakterizira osobe koje svijet doživljavaju u slikama. Koriste vidni dio mozga da

sebi predoče stvarnost. Njihovim mozgom stalno kolaju slike pa je to i razlog zašto brzo

govore - da bi „ulovili“ korak sa svojim slikama.

Karakteristike vizualnog stila:

Kako prepoznati vizualne osobe?

- najbolje uče gledajući - razmišljaju u slikama - izrađuju grafikone, ilustracije

Koje su njihove karakteristike?

- moraju vidjeti da bi zapamtili - odlični su u pismenom bilježenju predavanja - uredni su i organizirani - brzo pričaju - pamte pomoću vidnih asocijacija - orijentirani su na izgled nastavnog materijala - dobri su čitači i vole čitati, ne vole da im se čita - vole crtati i pisati - često mogu zaboraviti verbalne upute koje su dobili

Preporuke za polaznika/nastavnika:

- zapišite da biste bolje zapamtili - koristite boje za označavanje važnoga u tekstu - koristite slike, grafikone, karte da biste lakše zapamtili - učite pomoću filmova, ilustracija - koristite pisane upute da biste lakše razumjeli i zapamtili (zapisujte

upute) - sjedite dalje od prozora i vrata - gledajte osobu koja priča da bi se bolje koncentrirali

9

Auditivni stil karakterizira osobe koji više pažnje pridaju riječima koje se izgovaraju. Često je

njihov govor pun melodije. Važne su im riječi i kako one zvuče.

Karakteristike auditivnog stila:

Kako prepoznati auditivne osobe?

- najbolje uče slušajući - vole razgovarati o onome što uče s drugima - lakše uče čitajući naglas - vole snimiti „predavanje“ radi ponavljanja


- moraju čuti kako bi zapamtili - uče slušajući i prije zapamte ono o čemu se raspravlja nego ono što

vide - ne vole pisane upute - vole slušati dok im se objašnjava i vole sami objašnjavati - pričljivi su i vole raspravu


- učite u skupini - učite na glas kad god je to moguće - snimajte „predavanja“ ako je moguće da biste kasnije lakše ponavljali - svako pitanje pročitajte naglas radi lakšeg razumijevanja - dijelite svoje misli i ideje s drugima - sjedite blizu predavača - radite u manjim grupama

Kinestetički stil kinestetičke osobe oslanjaju se na pokret i osjet dodira. Obično govore

sporije i koriste se riječima iz fizičkog svijeta. One više vole praktično raditi i to je način na

koji uče.

Karakteristike kinestetičkog stila:

Kako prepoznati kinestetičke osobe?

- najbolje uče kroz pokret i dodir - teško dugo sjede na jednome mjestu - vole praktično riješiti zadatak (učiniti nešto), a ne samo čitati ili

slušati


- daju prednost izradi različitih predmeta - često koriste glagole u razgovoru ili opisima - dodiruju ljude da bi privukli njihovu pozornost - često koriste gestu, mimiku, mašu rukama dok govore - kod učenja često „udaraju“ takt rukom ili nogom - teško im je dulje ostati mirnima - često se igraju nekim predmetom u rukama - koriste računala u učenju


- prepišite bilješke s predavanja - kad učite, radite to glasno i uz pokrete (hodajte po sobi) - uzmite češće pauze prilikom učenja - kod nabrajanja koristite se prstima - sadržaj koji učite povežite sa svojim osjećajima i iskustvom - pokušajte učiti uz tihu glazbu u pozadini

10

Faktori utjecaja na

učenje odraslih

Motivacija

Godine

Cilj

Važnost

Navike

Promjene

Poštovanje

Kontrola

Iskustvo

Različitost

2.3. Čimbenici koji utječu na učenje odraslih polaznika

Na učenje odraslih polaznika utjeću mnogi čimbenici. U nastavku se navodi 10 faktora koji se

odnose na odrasle u procesu učenja, koji uvelike mogu pomoći predavačima u poučavanju i

općenito prilagođavanju svog rada potrebama odraslih polaznika.

10 najčešćih faktora za odrasle u procesu cjeloživotnog učenja:

1. Faktor motivacije – osoba će

biti motiviranija za nastavu ukoliko

postoji svrha, razlog ili cilj njezina

sudjelovanja. Sadržaj treba biti

prezentiran na zanimljiv i učinkovit

način.

Negativni primjeri: imati malo osobnog

kontakta s polaznicima i sudionike

učiniti pasivnima, pretpostaviti da će

grupa shvatiti što govoriš; ne navodi

primjere, uzbuniti se na kritiku, učiniti

da se osjećaju glupima ako postave

neko pitanje.

2. Faktor kontrole – odrasli žele sudjelovati u vlastitom profesionalnom usavršavanju

jer imaju urođenu potrebu za kontrolom nad životom. Bitno je stoga prije predavanja

skupiti što više vrijednih informacija o polaznicima.

3. Faktor iskustva – iskustvo je zapravo pohranjeno znanje koje polaznik posjeduje.

Odrasli povezuju i procjenjuju nova znanja s onime što već znaju, što su spoznali,

bilo životnim iskustvom ili putem obrazovanja.

4. Faktor različitosti – odrasli su međusobno različiti po životnom iskustvu, godinama,

razini znanja i sl. što omogućuje učenje kroz međusobne dijaloge i interakciju

polaznika. Potrebno osigurati vrijeme za razmjenu znanja i iskustava među

polaznicima te nastavu prilagoditi različitim stilovima učenja.

5. Faktor godina – godine polaznika i brzina učenja obrnuto su proporcionalni, tako da

brzina učenja u pravilu opada s godinama, no dubina razumijevanja/učenja se s

godinama povećava. Cjeloživotnim učenjem odrasli osiguravaju fleksibilnost mozga

prema novim znanjima, kao i veću mogućnost upijanja navedenih znanja.

11

6. Faktor cilja – odrasli imaju točno definiran cilj obrazovanja i ono što nauče žele

primijeniti odmah – traže jasnu, organiziranu, sistematiziranu nastavu. Prije nastave

poželjno saznati koji su ciljevi svakog polaznika.

7. Faktor važnosti – odrasli žele poznavati razlog zbog kojeg nešto uče – zašto su

određene teorije, koncepti ili primjeri važni.

8. Faktor navika – odrasli često posjeduju navike koje mogu biti suprotne onome što

uče. Tada je potrebno omogućiti više vremena za usvajanje novih znanja, vještina i

vrijednosti. Voditi računa da se polaznici ne osjećaju ugroženi i napadnuti te im dati

do znanja da njihove ustaljene ideje i mišljenja imaju vrijednost i težinu.

9. Faktor promjena – dok neke odrasle motivira promjena, drugi joj se odupiru. Učenje

obično zahtjeva promjenu stavova, uvjerenja, oblika ponašanja i načina djelovanja.

Zato je važno odraslima objasniti svaki „zašto“ i „kako“ u procesu podučavanja

novih informacija.

10. Faktor poštovanja – iako svi zaslužuju poštovanje, odrasli to očekuju i zahtijevaju.

Poštovanje im se može iskazati na način da im se dopusti iskazati njihove ideje i

mišljenja. To se može ostvariti na nekoliko načina:

• Pokazivanjem poštovanja prema polaznikovu iskustvu i njegovoj

individualnosti

• Pristojnim izražavanjem, tako se da nikoga ne uvrijedi

• Treba biti otvoren za različita gledišta

• Treba biti suosjećajan i to pokazati

• Polaznike tretirati kao individue, a ne kao grupu sličnih ljudi

• Treba podržati sve komentare

• Treba ozbiljno shvatiti proces poučavanja jer je ono ozbiljno i važno

12

3. KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE U NASTAVI

Komunikacijske vještine se, kao i mnoge druge, mogu i moraju sustavno učiti. Da biste bolje

upoznali vlastite načine komuniciranja, morate biti spremni opažati vlastito ponašanje,

razmišljati o njemu, biti samokritični. Da biste mogli unaprijediti vlastite komunikacijske

vještine, prvi je korak uočiti kada vaše ponašanje nije odgovarajuće.

S obzirom na način komuniciranja komunikaciju dijelimo na verbalnu i neverbalnu.

Verbalna komunikacija odvija se s pomoću jezika, govorenoga i pisanoga, dok se neverbalna

odnosi na geste, držanje tijela, izraz lica, pogled, dodir, vanjski izgled i prostor. Pri

govornome komuniciranju, za razliku od pisanoga, svaku poruku čine još tri komponente:

korištenje glasa, pokreti tijela (mimika i gestikulacija) te sama okolina u kojoj se komunikacija

odvija.

Dva temeljna sklopa gesti i pokreta tijelom koja ćete zapaziti mogu se nazvati otvorenim i

zatvorenim govorom tijela, oni odaju dojam opuštenosti i otvorenosti prema sugovorniku ili

pak zatvorenosti i obrambenoga stava.

Istraživanja su pokazala da sugovornik smisao određene poruke dobiva samo 7 % putem

sadržaja (onoga što govorimo), a 38 % putem intonacije i 55 % putem mimike/geste. Zbog

toga je za vrijeme nastavnog procesa jako bitno neprestano voditi računa o tome koje

signale šaljemo polaznicima svojom neverbalnom komunikacijom.

Između verbalne i neverbalne komunikacije postoje neke razlike u vezi sa stupnjem kontrole

osobe nad vlastitom komunikacijom pa je tako verbalna komunikacija pod kontrolom naše

svijesti, dok je za neverbalnu to samo djelomično točno (npr. ne možemo svjesno utjecati na

crvenjenje).

Preduvjeti uspješne komunikacije u nastavi su: otvorenost, ljubaznost, samopoštovanje i

izbjegavanje predrasuda i stereotipa.

Samopoštovanje je stupanj uvjerenja pojedinca u vlastitu vrijednost, važnost i uspješnost.

Pritom razlikujemo osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanja.

Osjećaj vlastite vrijednosti odnosi se na naše uvjerenje kako imamo pravo biti sretni, kako

zaslužujemo postignuće, uspjeh, prijateljstvo, ljubav…

Samopouzdanje je uvjerenje kako smo sposobni razmišljati, učiti, birati, donositi odluke,

savladati izazove i promjene.

Stereotipi su kruta i pristrana mišljenja, stavovi ili vjerovanja o nekim situacijama, osobama,

grupama ljudi i idejama. Temelje se na krivome očekivanju da su svi članovi neke skupine

jednaki i da će se ponašati na isti način. Mogu biti pozitivni (npr. “Medicinske su sestre

brižne.”) i negativni (npr. „Kirurzi su hladni.”). Takva mišljenja mogu lako dovesti do

neuspjeha u uspostavljanju međuljudskih odnosa pa ih smatramo preprekama u

komunikaciji.

13

Kada su stereotipi pretežno negativni, govorimo o predrasudama. Predrasude

podrazumijevaju negativne emocije i neprijateljski stav prema objektu na koji se odnose te

stavljaju druge ljude u nepovoljan položaj i blokiraju informacije. Najčešće su usmjerene

prema onima koji su na neki način drukčiji od nas.

Ako polaznika gledamo kroz prizmu stereotipa i predrasuda, nećemo moći prepoznati sve

njegove probleme ili potencijale.

3.1. Tehnike aktivnog slušanja

Aktivno slušanje šalje poruku polazniku da nam je stalo, vodi do bolje informiranosti, potiče

daljnju komunikaciju, vodi do bolje suradnje između nastavnika i polaznika, potiče polaznika

da s većom pozornošću sluša ono što mu nastavnik govori. Aktivno slušanje proces je tijekom

kojega osoba ne sluša samo činjenice koje sugovornik iznosi, već pokušava shvatiti i

pridodane im vrijednosti, stavove i osjećaje te stalno provjerava je li dobro razumio. To je

slušanje sa svrhom koja može biti:

prikupljanje informacija

dobivanje uputa

razumijevanje drugih

rješavanje problema

pokazivanje interesa i izražavanje podrške.

Aktivno slušanje preduvjet je za iskazivanje empatije i asertivnosti te za konstruktivno

rješavanje sukoba. Kod aktivnoga slušanja pozornost usmjeravamo na ono što osoba govori i

osjeća, a potom sugovorniku uzvraćamo vlastitim riječima kako smo razumjeli njegovu

poruku (i riječi i osjećaje).

Tehnike aktivnoga slušanja:

Postavljanje potpitanja – pitanjima pokazujemo interes, pokazujemo da želimo

sudjelovati u razgovoru, potpitanjima možemo pomoći sugovorniku da se izrazi. Cilj:

olakšati razgovor, potaknuti, biti prisutan, usvojiti.

Olakšavanje ili facilitacija – npr. neverbalno: naginjanje prema osobi, gledanje u oči,

kimanje glavom, osmijeh ili izrazi odobravanja: „da, aha“.

Pojašnjavanje nejasnih ili preopćenitih tvrdnji – npr. „Na što točno mislite kada

kažete da ste nezadovoljni uslugom?“

Prepoznavanje neizrečenih misli ili emocija – to su tzv. metaporuke, ne samo

eksplicitne poruke koje netko izgovori, već i neizrečene misli. Primjer:

„Rekli ste mi da pristajete na obavezbu nastavu, a sada kažete da ne svaku večer

provoditi ovdje.“

14

• Reflektiranje je tehnika kojom sugovorniku vraćamo poruku koja se šalje i

nastavljamo razgovor te mu pomažemo da sam sebe čuje i razumije – ponavljamo

ključne riječi i imenujemo emocije.

Npr. „Čini mi se da ste zbog toga izuzetno ljuti. Vidim da Vas to ljuti... Je li Vas to

uvrijedilo, iznenadilo, rastužilo...“

Npr. „Čujem kako govorite sve glasnije, ljuti li Vas to?“

Parafraziranje - ponavlja se ključna misao ili poruka, ali sažetije i drugim riječima.

Čemu služi?

• Pokazuje govorniku da smo ga slušali i da smo ga razumjeli.

• Slušatelju/slušateljici daje priliku da provjeri je li dobro shvatio/shvatila što je

rečeno.

• Pruža priliku za uočavanje nesporazuma i nejasnoća te za pojašnjenje ili

ispravljanje.

Sažimanje – najčešće se sažima pred kraj razgovora i pritom se nastoje obuhvatiti

ključni podaci, zaključci, dogovori, ciljevi i preporuke. Sažimanje uključuje:

◦ nabrajanje ključnih teza

◦ rekapituliranje dosadašnjega tijeka rasprave

◦ formiranje sadržaja duže rasprave u kraći organiziraniji oblik

◦ sugovorniku daje mogućnost da ispravi krivo primljene poruke.

Opće smjernice za aktivno slušanje:

sjednite ili stanite točno nasuprot klijentu, licem okrenuti prema njemu

koristite se otvorenim gestama, nagnite se prema naprijed

održavajte kontakt očima

potaknite sugovornika da izgovori sve do kraja (događaj, misli, osjećaje)

koristite se potvrdnim i poticajnim riječima i uzvicima: aha, da-da, zanimljivo, stvarno,

oho

vježbajte strpljenje:

◦ ne postavljajte pitanja odmah na početku razgovora

◦ ne kritizirajte

◦ ne osuđujte

ponovite bit onoga što je govornik rekao:

◦ Dakle, vi vidite stvari ovako…

◦ S Vašeg stajališta to izgleda tako…

◦ Želite li zapravo reći…

provjeravajte jeste li vi pravilno i jasno razumjeli njegov problem:

◦ Jesam li dobro razumjela...

◦ Ispravite me ako griješim…

◦ Pitam se je li…

15

kontrolirajte vlastite emocionalne reakcije

budite suosjećajni, uživite se u položaj sugovornika, izrazite suosjećanje:

◦ Vjerujem da Vam je neugodno…

◦ To mora da je zaista boljelo…

◦ To Vas je zaista naljutilo…

poštovanje i prihvaćanje pacijentova iskustva ne znači da ga uvijek i odobravate.

3.2. Ja poruke – tehnika asertivnog komuniciranja

Osnovno obilježje verbalnoga dijela asertivne komunikacije jesu ja-poruke. Tako se nazivaju

jer sugovornicima daju jasnu informaciju o tome kako doživljavamo neku situaciju i

opisujemo je s vlastitoga stajališta. Time izbjegavamo napadanje, osuđivanje i optuživanje

sugovornika te dajemo mogućnost sugovorniku da, kad čuje što mislimo i osjećamo,

promijeni neko svoje ponašanje. Tada sugovornici imaju manju potrebu braniti se ili pak

uzvratiti agresijom te se time i smanjuje mogućnost konflikta. Pritom treba pripaziti jer samo

usklađenost verbalnoga i neverbalnoga dijela asertivne poruke osigurava da ona bude

prenesena onako kako to želimo.

Primjer oblikovanja JA-govora/poruke:

• Kada ti (neoptužujući opis ponašanja druge osobe)…

• osjećam se (vaše emocije ako je prikladno)…

• jer (zbog čega je ponašanje druge osobe problem - konkretni efekti)…

• i želio bih (što želite da se dogodi)…

Asertivnost je složena vještina koja ima jednu od ključnih uloga u dugoročnome održanju

kvalitete međuljudskih odnosa, a posebice u poslovnoj komunikaciji. Vidljiva je u poštenoj

borbi za vlastita prava, jasnome izražavanju mišljenja i emocija te odbijanju nerazumnih

zahtjeva tako da se ne ugrožavaju prava drugih.

Kako asertivno reći NE ili odbiti nerazuman zahtjev:

• jasno recite NE i kratko objasnite razlog

• nemojte u detalje objašnjavati razloge zašto nešto odbijate i ispričavati se u nedogled

• ponudite drugo rješenje ako postoji (npr. ne mogu umjesto tebe napisati dopis, ali ti

mogu dati primjer da vidiš kako se to radi)

• ne prebacujte odgovornost na druge

• kod posebno upornih treba primijeniti tehniku “pokvarene gramofonske ploče“.

Kako reagirati na tuđu ljutnju i agresiju:

• duboko udahnite – koristite se tehnikom opuštanja, pozitivnim samogovorom (Mogu

kontrolirati situaciju.)

• nemojte govoriti preglasno

• pozorno saslušajte – održavajte kontakt očima

16

• neka vaš govor tijela odražava smirenost i samopouzdanje

• provjerite je li vam jasno što druga osoba govori i zašto to govori – pitajte što vam

nije jasno

• tonom glasa pokažite da ste svjesni negativnih osjećaja (Vidim da ste se zbog toga

jako naljutili.)

• recite što mislite i kako se osjećate

• ako se agresija nastavi, ponovite svoje mišljenje - odlučno, kratko i jasno.

Zadatak nastavnika jest i da pohvali svaki dobro obavljen zadatak ili ponašanje koje vodi

zadanomu cilju. Ljudi imaju tendenciju ponavljati ona ponašanja koja su pozitivno

potkrijepljena, a izbjegavaju ona koja im donose kritiku. Da bi pohvala bila efikasna, ona

mora biti specifična i pravovremena. Najviše koristi od pohvala imaju početnici u nekome

poslu, oni nesigurniji ili manje motivirani.

Kako dati pohvalu:

• gledajte osobu u oči, nasmiješite se, zadržite opušten stav tijela

• budite kratki i jasni

• govorite u prvome licu i kažite ime osobe

• budite specifični

Kako primiti kritiku:

• pozorno saslušajte kritiku i vodite razuman unutarnji dijalog

• razjasnite kritiku

• napravite razliku između onoga što je točno, djelomično točno ili potpuno netočno

• budite otvoreni za kritiku

• nemojte se odmah početi braniti, opravdavati, pozorno saslušajte do kraja

• naučite nešto iz kritike

• odlučite da ćete promijeniti svoje ponašanje ako je to biti dobro za vas i za druge

Primjena feedbacka:

• Feedback je povratna informacija kao priopćenje drugoj osobi koje tu osobu

informira o tome kako drugi zapažaju, shvaćaju i doživljavaju njezino ponašanje. Ako

drugoj osobi ne dajemo feedback, neće moći saznati kako njezino ponašanje utječe

na druge (i zaposlenike i klijente). Ako se osobi tijekom dužega vremena uskrati

informacija o njoj samoj, gledat će na sebe nerealno te neće imati mogućnost

preispitati svoje ponašanje te ga eventualno promijeniti.

• Najbolji feedback – u formi „sendviča“ koji se sastoji od: 1. pohvale, 2. kritike, 3.

pohvale – dakle, obvezno u feedback uključite svoja pozitivna zapažanja i osjećaje.

• Kod davanja feedbacka važno je usmjeriti se na konkretne pojedinosti situacije ovdje i

sada, a ne na ponašanja iz prošlosti.

• Ponudite svoje viđenje, ali ne namećite ga.

• Izbjegavajte moralne procjene i općenita tumačenja.

17

4. VRSTE MOTIVACIJE U NASTAVNOM PROCESU I ULOGA

PREDAVAČA

Motivacija je unutarnja pokretačka snaga koja pokreće čovjeka na aktivnost i koja ga

usmjerava k ostvarenju određenog cilja.

Maslowljeva lista potreba:

1. fiziološke potrebe

2. potreba za sigurnošću

3. potreba za ljubavlju i pripadanjem

4. potreba za ugledom i poštovanjem

Ekstrinzična (vanjska) motivacija označava motivaciju iz vana, odnosno pojedinac obavlja

određene zadatke zbog stalnih utjecaja, poticaja i pritisaka izvana. Na taj način postiže se

površni pristupu učenju s ciljem dobivanja ocjene, nagrade, pohvale i slično.

Intrinzična (unutarnja) motivacija označava osobni cilj i interes za određeni predmet ili

područje, odnosno osoba obavlja određene zadatke zbog vlastitog interesa ili želje. Na taj

način postiže se dubinski pristup učenju s ciljem vlastitog zadovoljstva.

Motivacija usmjerena postignuću označava usredotočenost na osobnu razinu postignuća,

odnosno želju za novim uspjesima. Na taj način postiže se strateški pristup učenju s ciljem

vlastitog napredovanja.

Kako povećati intrinzičnu motivaciju učenika?

Prilagođavanje onog što se uči učeničkim interesima

Uvođenje novosti i raznolikosti u nastavu (korištenje zanimljivih sredstava – filmovi,

gosti, demonstracije)

Aktivno sudjelovanje učenika

Poticanje radoznalosti

Povezivanje onog što se uči sa osobnim životom učenika

Pomaganje učenicima da sami postave svoje ciljeve

Kako povećati ekstrinzičnu motivaciju učenika?

Nagrađivanjem učenika

Jasne povratne informacije

Neposredne i česte povratne informacije.

18

Povezanost motivacije učenika/polaznika i pristupa poučavanju

Bez obzira kako se ponašali polaznici i predavači/mentori mogu odabrati da se ponašaju kao

suradnici. Takvom odlukom mijenjamo sustav odnosa, a dobar, suradnički odnos osnova je

uspješnog poučavanja.

Zahtjevnost poučavanja ne proizlazi iz strukture poučavanih s obzirom na njihovu dob ili

stupanj obrazovanja (mladi ili stari, obrazovani ili neobrazovani) nego, prije svega iz njihovih

motiva, odnosno smisla koji oni vide u tome što rade.

Kako povećati motivaciju za postignućem kod polaznika i smanjiti strah od neuspjeha te

poticati usmjerenost na učenje

Načini poticanja motivacije se uglavnom svode na poticanje težnje ka uspjehu i usmjerenosti

na učenje. Neki ljudi su više motivirani da izbjegnu neuspjeh, dok su drugi su više motivirani

postizanjem uspjeha. Neuspjeh povećava motivaciju ljudi usmjerenih na postizanje uspjeha,

a smanjuje je kod onih usmjerenih na izbjegavanje neuspjeha. Dakle, polaznici koji su

motivirani visoko za postignćem žele i očekuju uspjeh, kad ne uspiju, oni pojačavaju svoje

napore.

No, ono što je možda još važnije je kako smanjiti strah od neuspjeha kod polaznika/učenika.

Evo nekih preporuka:

• Učiti polaznike natjecanju sa samim sobom (svaki polaznik ima šansu postići uspjeh)

• Koristiti suradničko učenje (učenje u timovima)

• Naučiti polaznike da dijele zadatke na manje djelove (važno je postaviti realne ciljeve)

• Davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje napora s uspjehom (osjećaj

uspjeha kada se rješi težak zadatak je najveći motivator)

• Ne izjednačavati sposobnost s osobnom vrijednošću (to što je polaznik sposoban ne

znači da je bolji čovjek od nekog tko je manje sposoban)

Motivacijske tehnike za kreiranje pozitivnog ozračja za poučavanje i učenje

Da bi se potakla motivacija kod polaznika, nastavnik može koristiti razne motivacijske

tehnike. Važno je da predavači/mentori poznaju i koriste motivacijske tehnike, jer one zaista

obogaćuju nastavni sadržaj, a pri tom se postiže to da polaznici postaju zainteresiraniji i

zahtjeve ne percipiraju kao nešto što moraju napraviti, već ih doživljavaju kao ispunjavanje

svojih obveza kroz igru i na koristan način.

Motivacijske se tehnike mogu konkretno odnositi na nastavno gradivo (nastavne

motivacijske tehnike) ili pak samo pokušavaju održati pozornost polaznika (motivacijske

tehnike).

Kako povećati motivaciju na nastavi – preporuke:

• Izabrati sadržaj koji je polaznicima zanimljiv i povezan s onim što treba naučiti

• Davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje napora s uspjehom

• Sadržaje povezivati s osobnim životom polaznika

• Pomagati polaznicima da sami postave svoje ciljeve

19

• Postavljati lako dohvatljive mini-ciljeve i stalno ih provjeravati

• Naučiti polaznike da se uspoređuju sami sa sobom, a ne s drugima

• Naglašavati pozitivne strane u vrednovanju

• Koristiti aktivne načine rada: projekte, eksperimentiranje, igranje uloga, simulacije,

edukacijske igre itd.

• Uvoditi raznolikosti u nastavu (filmovi, gosti, demonstracije, debata, računala...)

• Koristiti socijalnu motivaciju – suradničko učenje

• Predočiti “nagrade” – korist od učenja (osim ocjene).

Motivacijske aktivnosti:

• Pantomima

• Tehnike opuštanja

• Igra asocijacija

• Učenje otkrivanjem

• Iskustveno učenje

• Demonstracija

• Debata

• Kviz

• Mentalna mapa.

5. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

5.1. Definicija i osnovne podjele

Za učenje i poučavanje odraslih polaznika potrebno je osigurati prostor za učenje te

pripremiti nastavna sredstva i pomagala koja se koriste u nastavi.

Nastavna sredstva su sredstva koja predavači koriste kako bi vizualno i auditivno

polaznicima približili temu koju predaju.

Nastavna pomagala su zapravo razni predmeti, okruženja i tehnologije koji se koriste kod

provođenja nastave i preko kojih se prenose nastavna sredstva (materijali, alati, uređaji,

aparati i drugo). Primjerice nastavno pomagalo je mobilni telefon, a sredstvo može biti slika

na mobilnom telefonu.

20

Nastavna sredstva mogu se podijeliti prema načinu na koji polaznici percipiraju stvarnost na:

auditivna, vizualna i audiovizualna:

Uporaba vizualnih nastavnih sredstava temelji se na činjenici da su ona manje apstraktna od

riječi. Temeljno je pravilo u uporabi vizualnih nastavnih sredstava da se pokažu tako da ih svi

polaznici dobro vide, kako bi ih mogli detaljno promatrati i iskoristiti u procesu spoznavanja.

Auditivnim nastavnim sredstvima omogućava se reproduciranje tonova iz prirodnog i

društvenog okruženja. Živa riječ nastavnika, polaznika ili drugih ljudi (povjesničar, glumac,

književnik, glazbenik, operni pjevač i sl.).

Sam naziv audiovizualna nastavna sredstva govori da se za njihovo percipiranje istodobno

koriste osjetila za vid i sluh te osigurava bogatija i učinkovitija komunikacija od uporabe samo

jednog osjetila.

Primjer nekoliko podjela nastavnih pomagala

Interaktivna

➢ Informacijska i komunikacijska tehnologija (prijenosna računala, računala, tableti, mobilni telefoni...)

Standardna nastavna pomagala

➢ ploča, kreda, projekcijsko platno, grafoskop, računalo, videorekorder, DC/DVD player, LCD projektor

Izvorna stvarnost

• učenje u izvornom okolišu (građevine, spomenici) ili korištenje izvornih predmeta (predmeta iz prirode ili predmeta koji su proizvod ljudskog rada)

Vizualna

➢ slike, crteži, globusi, modeli, uzorci iz okoliša, fosili, preparati, makete, igračke itd.

➢ priručnici, enciklopedije, novine, dokumenti, nastavni listići i ostali materijali koje priprema nastavnik, itd.

Auditivna

➢živa riječ, radio, snimke na CD-ima, DVD ima

Audio-vizualna

• TV emisije, igrani i dokumentarni filmovi, CD, DVD

21

5.2. PowerPoint prezentacija kao nastavno sredstvo

Kao vizualna podloga prezentacije danas se najčešće koristi elektronička prezentacija

izrađena u PowerPointu. U nastavku ovog dijela priručnika dati će se neke smjernice za

izradu dobre PowerPoint prezentacije, odnosno za izbjegavanje učestalih grešaka pri izradi

iste.

1. UVODNI SLIDE - početni slajd sadrži:

• naslov prezentacije

• ime autora

• naziv institucije kojoj autor pripada

• mjesto i datum održavanja prezentacije – (na pregledniku kliknite Insert, zatim

Date and Time i potom kliknite Update automatically)

2. SADRŽAJ PREZENTACIJE - na početku prezentacije napravite kratki pregled sadržaja

prezentacije.

3. STRUKTURA PREZENTACIJE - praćenje slijedećih pravila kod izrade:

• Koristite se jednim slajdom ili dvama slajdovima u minuti.

• Pišite tekst u formi natuknica, ne u čitavim rečenicama: natuknica služi za

izražavanje srži ideje, ona je u obliku naslova.

• Ne prikazujte previše informacija istovremeno:

o Na jednome slajdu ne treba biti više od 6 redaka.

o U jednome retku ne treba biti više od 7 riječi.

o Naslov napišite u jednome retku.

o Ograničite se samo na jednu razinu podnatuknica

4. ZAVRŠNI SLIDE - dobro staviti pozdravnu poruku te kontakt podatke autora.

Nekad je dobro završiti ključnim pitanjem.

22

Vizualne upute kod izrade prezentacije:

Prezentaciju je potrebno verbalizirati više puta te voditi računa o trajanju prezentacije.

• Važno je dobro poznavati sadržaj o kojemu ćete govoriti i uvježbati kako ćete

govoriti prateći govorom pripremljene slajdove i redoslijed sadržaja na slajdovima.

• Postavljajte bitna pitanja u formi retoričkih pitanja i potom ponudite odgovor,

posebice za kratke, ključne prelaske s teme na temu. Postavite primjer ili podatak na

početku prezentacije i potom se tijekom prezentacije pozovite na njega.

• Informirajte se o polaznicima i poštujte polaznike (primjerena i ugodna odjeća,

uljudan pozdrav, eventualno rukovanje, osmijeh).

Boje

• Na prezentaciji ne treba biti previše boja

• Koristite se bojom fonta koja je kontrastna

• Korištenje boje za dekoraciju odvraća pozornost i ometa publiku.

• Korištenje različite boje za različite točke nepotrebno je

• Koristite se jednostavnim i svijetlim pozadinama na slideovima.

• Koristitie se istom pozadinom u cijeloj prezentaciji

Fontovi

• Na prezentaciji ne treba biti mnogo različitih fontova i stilova. Koristite se najviše dvama ili trima fontovima u jednoj prezentaciji

• Tekst font 24, glavna natuknica u veličini 28, naslov 36

• Koristite se standardnim fontovima: Arial, Verdana. ne koristite komplicirane fontove

• Za naglašavanje mogu se koristiti podebljana (bold) slova

• Ako se koristite premalim fontom, publika neće moći pročitati što stenapisali; izbjegavajte velika slova teško se čitaju

Animacije i efekti

• Ne pretjerujte s animacijom. Budite konzistentni s animacijom kojom se koristite

• Budite konzistentni s animacijom kojom se koristite

• Ne koristite se animacijama koje previše odvraćaju pozornost.

• Zvučni efekti mogu ometati pozornost publike, pa se zvukom koristite samo ako je nužno

Grafikoni i slike

• Slike su efektan način vizualizacije informacija i ljudi ih bolje pamte. Stavljanje slike radi dekoracije nije preporučljivoStavite logo svoje ustanove/agencije/tvrtke, ali ne previše povećatiKoristite se grafovima, a ne samo tablicama i riječima.

23

• Prilagoditi se polaznicima, napraviti kraće stanke po potrebi te završiti na vrijeme.

• Naglasiti zaključak - polaznici će vjerojatno zapamtiti vaše zadnje riječi. Ponekad

poželjno prezentaciju završiti slajdom s jednostavnim pitanje – dobro za početak

rasprave te pomaže da se izbjegne nagli prekid izlaganja

6. E-UČENJE U OBRAZOVANJU ODRASLIH

Zbog suvremenog načina života i mnogih svakodnevnih obaveza odrasli polaznici nisu u

mogućnosti biti prisutni na velikom broju nastavnih sati u učionicama. Online obrazovanje

postaje sve potrebnije u programima obrazovanja odraslih jer ono omogućuje učenje na

daljinu. Polaznici mogu savladati veliku količinu sadržaja u digitalnom obliku s bilo kojeg

mjesta s pristupom Internetu, omogućena im je komunikacija s predavačima/mentorima i

drugim polaznicima bez obzira na lokaciju. Na taj način polanici samostalno uče, sami

organiziraju svoje učenje, mogu učiti bilo gdje, bilo kada i bilo što, a omogućena im je i

samoprovjera znanja, odnosno mogućnost vježbanja i ponavljanja.

Online obrazovanje se provodi putem E-tečajeva, Online predavanja, Video predavanja i

drugih online resursa (tekstovi u digitalnom obliku, online knjige, vizualizacije, simulacije,

interaktivnevježbe, labovi, ekspertni sustavi, snimke predavanja, online testovi...) te

mentoriranjem nastavnika koji prate i motiviraju polaznike, pružaju im podršku su za

svladavanje gradiva.

E-učenje je učenje pomoću elektroničkih medija, prvenstveno računala i interneta, odnosno

olakšano učenje koje je poboljšano digitalnim alatima i sadržajima. Za izradu e-učenja

potrebno je izraditi scenarij. U scenariju je potrebno navesti područja koja će se prolaziti pri

izvođenju aktivnosti e-učenja prema točno utvrđenom redoslijedu.

Primjeri za scena za izradu e-učenja:

Scena 1: Tip scene: Naslovna scena poglavlja Naziv scene: npr. Osnovni elementi ... Tekst: Osnovni elementi ...

Scena 2: Tip scene: Ciljevi Naziv scene: npr. Osnovni elementi ... Tekst: Nabrojati sadržaje (dodati sliku koja ih potkrepljuje)

Tip scene: Definicija Naziv scene: npr. Turizam Tekst: Navesti definiciju

Tip scene: Drag'n'drop na rečenicu Naziv scene: npr. Kompetencije Tekst: npr. Sada spojimo pojmove ... i ... u novi pojam - ..... Napisati rečenicu i ostaviti mjesta za tražene pojmove. Pojmovi: nabrojiti pojmove pod a) b) c) d) e) ... Tip: Autoreturn

24

Tip scene: Drag'n'drop matching Naziv scene: npr. Funkcije .... Tekst: npr. Ponovimo! Povežite ponuđene funkcije s odgovarajućim objašnjenjima. Lista pojmova: 1) Navesti pojam/funkciju 2) Navesti pojam/funkciju Lista objašnjenja pojmova: 1) Navesti objašnjenje pojma 2) Navesti objašnjenje pojma Correct pattern: 1 - 2 2 - 1 Tip: Check

Tip scene: Slika + tekst + natuknice Naziv scene: npr. Obilježja ..... Tekst: Obilježja kvalitetnog procesa ...: Natuknice:

- navesti natuknice koje se odose na tražena obilježja

Slika: Prikazati sliku koja potkrepljuje/prikazuje navedena obilježja

Tip scene: Hot spots natuknice (više na jedan) Naziv scene: npr. Uloga ... Tekst: npr. Promotrit ćemo uloge pojedinih čimbenika u ..... Krenimo s ulogama ... i ..., koje unatoč pretpostavljenoj istovjetnosti predstavljaju dva različita sustava. Natuknice: 1) navesti pojam/ulogu 2) navesti pojam/ulogu Dodatni tekst: 1) definicija 2) definicija

Tip scene: Drag'n'drop na tablicu Naziv scene: npr. Razlikovanje suvremenog i tradicionalnog pristupa u ... Tekst: Prema svemu što smo do sada naučili, razmislite i pokušajte ponuđene značajke svrstati u suvremeni ili tradicionalan pristup.

Tradicionalan pristup Suvremeni pristup

Napomena: Korisnik bi u ovakvu praznu tablicu trebao svrstavati pojmove koji mu se pojavljuju. Pojmovi su u tablici u prilogu, a dolaze u paru (po jedan red). Drag'n'drop je tipa Autoreturn. Kad korisnik točno svrsta par pojmova, oni nestaju (tablica ponovno postaje prazna) i dolazi novi par pojmova. Ako je previše parova pojmova (redaka), skratiti, ali na kraju omogućiti korisniku da na klik popup gumba vidi cijelu tablicu (prilog).

Tip scene: Animacija izmjenom slika Naziv scene: npr. Resursi Tekst: Tekst kao uvod u animacije Navesti moguće kategorije Animacija: Prikazati sličice kao primjere tri navedene kategorije resursa. Na svakoj sličici neka se ispiše odgovarajuća kategorija.

Tip scene: Dummy pitanje Naziv scene: npr. Krizne situacije Početni tekst: Razmislite: Tekst pitanja: Postaviti pitanje za promišljanje Odgovor na pitanje: Ponuditi odgovor na pitanje

Tip scene: Fill-in drop-down Naziv scene: npr. Poduzetnički tim Tekst: Napisati ---a)--- i ostaviti ---b)--- za traženi odgovor. Odgovori: a) tekst b) mjesto c)

Tip scene: Završna scena Naziv scene: npr. Osnovni elementi ... Tekst: Osnovni elementi ...

25

7. PRAĆENJE I VREDNOVANJE POSTIGNUĆA POLAZNIKA

Vrednovanje postignuća polaznika je način utvrđivanja stupnja usvojenosti sadržaja učenja

odnosno ostvarenja ciljeva obrazovanja. Ono uključuje praćenje polaznika i njihova napretka,

provjeravanje postignute razine usvojenosti znanja i razvoja potrebnih vještina te

ocjenjivanje sposobnosti, znanja i vještina polaznika.

Provjeravanje i ocjenjivanje može biti usmeno i pismeno:

USMENO PISMENO

Mogućnost reakcije na odgovor polaznika i preispitivanje stvarnog znanja

Vremenski ekonomično – velik broj polaznika istovremeno

Uvidjeti razumijevanje usvojenog znanja Obuhvaća više sadržaja

Polaznici su bolje pripremljeni – manji stres za polaznike

Objektivan pristup – jednaki zadaci i vrijeme rješavanja zadataka za sve

Vrste zadataka za pismenu provjeru postignuća učenika:

• zadaci esejskoga tipa – pitanja otvorenog tipa, slobodni odgovor (polaznici

samostalno oblikuju odgovor)

• zadaci objektivnoga tipa – pitanja zatvorenog tipa, moguć precizan odgovor (zadaci s

kratkim odgovorima, s ponuđenim odgovorima, točno/netočno, povezivanja,

dopunjavanja i slično)

• zadaci koji zahtijevaju rješavanje problema – izrada radova ili prikaz načina

rješavanja zadanog problema (igra uloga, diskusija, intevju, esej, PowerPoint, plakati,

grafikoni, modeli, različiti radovi i slično)

Greške pri ocjenjivanju smanjit će se ako:

• Su nastavne cjeline jasno iskazane i kvalitetno razrađene

• Procjenjujete odgovor i rezultat svakog polaznika odvojeno, neovisno o drugim

rezultatima/odgovorima

• Učinite raspodjelu ocjena koje dajete, uočite moguće krajnosti

• Usklađujete ciljeve i kriterije vrednovanja s drugima

• Koristite različite tipove pitanja/zadataka koja pokrivaju različite razine znanja

• Navedite i obrazložite kriterije prema kojima ćete ocjenjivati postignuće polaznika

• Predložite način na koji ćete oblikovati konačnu ocjenu iz predmeta kojeg poučavate

• Navedite temeljna pitanja, dileme i nejasnoće vezane uz vašu buduću ulogu u

procjenjivanju i ocjenjivanju

• Provjeravati znanje na različite načine

• Povremeno provjeravati vlastiti kriterij ocjenjivanja

26

8. METODE ANALIZE I SAMOEVALUACIJE VLASTITOG RADA U

NASTAVNOM PROCESU

Samoevaluacija nastavnog procesa označava svakodnevno i kontnuirano promišljanje o

kvaliteti vlastitog rada. Predavači i mentori prilikom samoevaluacije uočavaju i pronalaze

načine unaprjeđenja vlastitog načina rada s polaznicima, prilagodbu nastavnih sadržaja i

aktivnosti polaznicima. Kako bi se to ostvarilo potrebno je imati želju za unapređivanjem

vlastitoga rada, za novim načinima rada i njihovom primjenom.

Cilj samoevaluacije je unaprjeđenje kvalitete nastavnog procesa i kontinuirani profesionalni

razvoj predavača i mentora. Kako bi samoevaluacija bila uspješna, predavači i mentori

trebaju biti otvoreni prema promjenama, spremni na istraživanje i eksperimentiranje u

nastavi, otvoreni prema kritici i samokritični te dobro poznavati sve aspekte nastavnog

procesa i nastavne cjeline koju poučavaju.

Kategorije za samoevaluaciju vlastitog rada:

Planiranje i priprema nastave

• Plan nastavne jedinice ima razumljiv i primjeren cilj i operativno definirane zadatke

• Jasno je mjesto nastavne jedinice u ostvarivanju cilja predmeta i njezina veza s

ostalim djelovima programa predmeta

• Oblik rada, metode rada i opća obrazovna strategija odabrani su u skladu s

postavljenim ciljem i zadacima i osobinama polaznika

• Izvori znanja – nastavna sredstva – kvalitetni su i odabrani u skladu sa zadacima

• Tehnička pomagala su pripremljena i provjerena

• Nastavna jedinica je osmišljena tako da pobudi i održi pažnju, potiče na sudjelovanje

Izvedba nastavnog sata

• Ponašanje predavača/mentora je sigurno i poticajno

• Govor mu je razumljiv, upute su primjerene potrebama polaznika

• Pitanja su raznolika, a upućuju se svim polaznicima

• Polaznici se aktivno uključuju u nastavu

• Prijedlozi i ideje polaznika se uvažavaju

• Rad je u najvećoj mjeri individualiziran

• Nastavna sredstva, pomagala i pribor dobro se koriste

Vođenje i tijek sata (struktura nastavnog rada)

• Na početku sata izvršena je adekvatna priprema polaznika

• Etape nastave i njihovo trajanje usklađeni su sa zadacima

• Nastavno je vrijeme dobro iskorišteno

• Plan rada prilagođava se potrebama

• Završni dio sata je dobro iskorišten

27

Razredna klima

• Atmosfera je opuštena, usmjerena na ostvarivanje predviđenih zadataka

• Polaznike se potiče na rad uz visoka očekivanja

• Odnosi polaznika i predavača/mentora temelje se na međusobnom uvažavanju

Upravljanje razredom – ostvarivanje discipline

• Red se temelji na dobroj organizaciji i vođenju sata

• Jasna su pravila kojih se dosljedno pridržavaju i polaznici i predavači/mentori

• Problemi se nastoje spriječiti, a napete se situacije vješto smiruju

Vrednovanje, provjeravanje i ocjenjivanje znanja

• Vrednovanje je sveobuhvatno i pravodobno

• Primjenjuju se različiti oblici provjeravanja

• Provjeravanje je u funkciji ostvarivanja zadataka nastave

• Osim dijagnostičke, vrednovanje i provjeravanje ima i motivacijsku ulogu

• Vodi se računa o objektivnosti i valjanosti ocjene

• Polaznici se potiču da i sami procjenjuju svoj rad i napredak

Prosudba vlastitog rada (autoevaluacija)

• Vlastiti se rad redovito evaluira zbog budućeg planiranja

• Nastavnik poznaje djelotvorne načine za borbu protiv stresa.

28

9. IZRADA NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA

9.1. Kompetencije i ishodi učenja

9.1.1. Kompetencije

Kompetencija je skup sposobnosti, znanja i vještina koje osoba posjeduje. Kompetencije

trebaju biti logične, kratke i sažete izjave koje opisuju vještine potrebne za rad na radnom

mjestu i navode nužna znanja i razumijevanje.

Postoje dvije „vrste“ zapisa kompetencija koji se odnose na:

✓ vještine ili

✓ znanje i razumijevanje

Kod zapisa kompetencija možemo se voditi sljedećom formulom (nije obvezujuća):

KOMPETENCIJA = POSTIGNUĆE + STANDARDI + UVJETI

Glagol (opisuje što netko treba znati/moći) = POSTIGNUĆE + točno navođenje standarda

prihvatljive izvedbe = STANDARDI + očekivani uvjeti u kojima se dolazi do postignuća

(kontekst) = UVJETI

Kod pisanja tih kriterija važno je koristiti riječi koji su maksimalno konkretne i ako je moguće

mjerljive. Npr. „identificirati i reagirati na hitne slučajeve sukladno standardu primjerenom

vrsti hitnog slučaja.“

9.1.2. Ishodi učenja

Ishodi učenja su znanja i vještine te pripadajuća samostalnost i odgovornost koje je osoba

stekla učenjem i dokazuje nakon postupka učenja. Ishodi učenja trebaju jasno iskazivati što

polaznik nakon procesa obrazovanja treba znati i biti u stanju činiti te način na koji će

stečeno znanje, vještine, stavove, samostalnost i odgovornost moći pokazati. Ishode učenja

poželjno je pisati na optimalan, razumljiv i mjerljiv način te da je iz njih vidljivo traženo

znanje i vještine polaznika.

Jasno, pregledno i sažeto napisani ishodi učenja mogu poslužiti kao:

➢ bolje razumjevanje onoga što će se učiti, odnosno onoga što se očekuje

➢ okvir koji usmjerava učenje i koji je osnova za vrjednovanje (ispiti, provjere znanja)

➢ smjernice za odabir nastavnih sadržaja u skladu s ishodima učenja, aktivnosti i

primjerenih metoda poučavanja s ciljem realizacije zadanih ishoda

➢ uvid u sadržaj znanja i vještina koje polaznici programa obrazovanja odraslih stječu.

29

Ishodi učenja mogu se definirati na razini cjelokupnog obrazovnog programa (opći ishodi

učenja), na predmetnoj razini ili po pojedinim nastavnim cjelinama (specifični ishodi učenja).

Za pisanje ishoda učenja mogu se dati sljedeće preporuke:

➢ definirati kao opis onoga što polaznik treba znati i biti u stanju činiti u određenom

području po završetku određene nastavne cjeline, teme, obrazovnog programa i

sličnog

➢ oblikovati kao optimalno, razumljivo i mjerljivo iskazivanje znanja i vještina

➢ treba biti provjerljiv, odnosno popraćen prikladnim primjerom provjere vrjednovanja

prema kojem se može utvrditi je li ostvaren

➢ ne bi trebali sadržavati duge i složene tvrdnje niti nepoznate riječi

➢ započeti aktivnim i preciznim glagolom, kad god je to moguće, i nastavljati se

sadržajem na koji se odnosi

➢ istaknuti uvjete u kojima se aktivnost ostvaruje (uvjete samostalnosti te vremenska i

prostorna ograničenja izvođenja navedenih aktivnosti te pripadajuću samostalnost i

odgovornost).

➢ koristiti jedan glagol za jedan ishod učenja, osim u slučajevima u kojima se namjerno

želi istaknuti spektar složenosti konkretnih ishoda učenja

➢ izbjegavati komparative bolje, više ili manje jer podrazumijevaju mjerenje znanja i

vještina prije i poslije procesa učenja

➢ broj ishoda učenja po pojedinoj nastavnoj temi treba biti u proporcionalnoj korelaciji

s opisanim/nabrojenim sadržajem i brojem nastavnih sati.

9.2. Bloomova taksonomija

Razina složenosti ishoda učenja prikazuje se izborom preciznih i aktivnih glagola.

Stupnjevi Bloomove taksonomije su:

➢ PAMĆENJE - pamćenje i dosjećanje informacija, prisjećanje

➢ RAZUMIJEVANJE - shvaćanje, sposobnost organiziranja i uređivanja, razumijevanje

onog što je pročitano, slušano

➢ PRIMJENJIVANJE - upotrebljavanje općeg koncepta za rješenje problema

➢ ANALIZIRANJE - raščlamba na sastavnice u svrhu prilagodbe novim informacijama

➢ SINTETIZIRANJE - povezivanje dijelova ili ideja u cjelinu, iskazivanje originalnosti

➢ VRJEDNOVANJE - ocjena vrijednosti nečega/nekoga

➢ KREIRANJE - misli se na novo

➢ SINTETIZIRANJE - izumiti, stvoriti

Primjer glagola koji se ne smiju upotrebljavati, a koji su nemjerljivi: biti osposobljen; biti

sposoban; imati znanje; imati osnovna znanja; imati snažan smisao za; naučiti; ovladati;

osposobljavati se za; osvijestiti; postići; poznavati; primjenjivati znanje; rabiti činjenično

znanje; razumjeti; razviti potrebe; upoznati; usvojiti; shvatiti da se isti događaj i pojave mogu

30

različito tumačiti; spoznati osnovna načela; steći znanja/sposobnost/stav; zapamtiti; znati, te

slične nemjerljive glagole.

9.3. Metodologija izrade nastavnog plana i programa

Nastavni plan i program temeljni je dokument za organizaciju i provođenje programa u

obrazovanju odraslih.

Nastavni plan sadrži nastavne cjeline i i odgovarajući broj sati koji se prikazuju u tablici. Broj

sati trajanja svake nastavne cjeline određuje se prema opsegu sadržaja i planiranim ishodima

učenja. Tablice je potrebno izraditi posebno za svaki način izvođenja nastave.

Nazive nastavnih cjelina potrebno je uskladiti s brojem sati i sadržajima koji su u pojedinoj

cjelini predviđeni. Nastavna cjelina ne bi trebala biti jednaka nekom nastavnom predmetu iz

srednjoškolskog programa (npr. Mehanika 8 sati, Dermatologija 10 sati i slično) koji mogu

trajati 70 ili više sati.

Izrada nastavnog programa podrazumijeva:

➢ razrada pojedinih nastavnih cjelina i tema

➢ određivanje ishoda učenja koji se trebaju postići za svaku nastavnu temu

➢ određivanje sadržaja koji vode postizanju ishoda učenja s pripadajućom satnicom

➢ navođenje materijalnih i kadrovskih uvjeta i metoda za izvođenje programa

➢ način vrednovanja ostvarenih ishoda učenja (završna provjera stečenih znanja i

vještina).

Svaka nastavna cjelina razrađuje se na nastavne teme za koje se navode odgovarajući

sadržaji i ishodi učenja. Sadržaji moraju imati logički slijed i strukturu, odnosno osigurati

postupno stjecanje znanja i vještina koje su potrebne za obavljanje poslova za koje se

polaznik osposobljava ili usavršava.

Praktična nastava i vježbe polaznicima pružaju pripremu za obavljanje određenih poslova,

odnosno omogućuju stjecanje vještina i navika koje su potrebne za obavljanje određenih

poslova. Praktična nastava mora slijediti strukovno – teorijski sadržaj programa, a provodi se

u specijaliziranoj radionici/praktikumu i/ili u ustanovama ili poduzećima, obrtničkim

radionicama, laboratorijima i slično. Vježbe se izvode u učionici/kabinetu kao nadopuna

teorijskoj nastavi. Polaznici u parovima ili manjim grupama uvježbavaju određeni sadržaj

(npr. namještanje kreveta ili davanje umjetnog disanja na lutki).

Tijekom pohađanja praktične nastave polaznici vode dnevnik rada. U dnevniku rada upisuje

se mjesto i trajanje praktične nastave, sadržaj i opis rada sa slikama, skicama i slično te ostala

zapažanja vezana uz sadržaj. Dnevnik rada potpisuje nastavnik ili mentor, nakon čega ga je

potrebno ovjeriti što je ujedno i uvjet pristupanja završnoj provjeri.

Svaki program osposobljavanja i usavršavanja treba sadržavati sadržaje o zaštiti na radu koji

se planiraju sukladno potrebama poslova za koje se obrazovanje provodi.

31

Materijalni uvjeti za izvođenje programa označavaju prostor, opremljenost učionice te

nastavna sredstva i pomagala. Potrebno je navesti prostorne uvjete klasičnih i specijaliziranih

učionica u kojima se izvodi teorijska nastava te uvjete prostora u kojima se izvodi praktična

nastava. Odabir nastavnih sredstava i pomagala za izvođenje nastave mora biti u skladu s

metodama i stilovima poučavanja i učenja odraslih.

U kadrovskim uvjetima za izvođenje programa navodi se odgovarajuća stručna sprema ili

odgovarajući akademski i stručni naziv te potrebno pedagoško-psihološko obrazovanje

predavača i mentora koji će izvoditi nastavnu cjelinu.

Literatura ili materijal za učenje su udžbenici, skripte, stručne prezentacije i bilješke i slično.

Literatura treba biti aktualna i odgovarati nastavnim sadržajima te prilagođena polaznicima i

lako dostupna.

Završna provjera znanja i vještina provodi se usmeno ili pismeno te praktičnom provjerom.

Način teorijske provjere znanja određuje se prema nastavnim sadržajima, kompetencijama i

ishodima učenja. Praktična provjera specifična je za svaki program osposobljavanja te

polaznici samostalno odrađuju potrebne zadatke, npr. pripremu, higijenske mjere (osobna

higijena i higijena pribora), demonstriranje određenih tehnologija, primjenu sredstava zaštite

na radu (pripremu i uporabu zaštitne radne odjeće i obuće).

Završnu provjeru znanja i vještina predvodi tročlano povjerenstvo, koje je obavezno voditi

zapisnik.

10. IZRADA IZVEDBENOG I OPERATIVNOG PLANA I PROGRAMA

Izvedbeni i operativni plan i program izrađuju se za svaku nastavnu cjelinu posebno.

Izvedbeni plan izrađuje se na razini ustanove (kompetencije, ishodi i sadržaji učenja,

struktura i redoslijed sadržaja, obveze predavača i mentora i polaznika).

Svaki nastavnik izrađuje vlastiti operativni plan i program za nastavnu cjelinu kao orijentir

prilikom pripreme za svaki nastavni sat. Tijekom izrade operativnog plana i programa

potrebno je voditi računa o sposobnostima i mogućnostima polaznika.

Operativni plan i program sadrži razradu nastavne cjeline kroz:

➢ cilj, ishodi i sadržaji učenja

➢ elementi ocjenjivanja i kriteriji vrednovanja

➢ obveze polaznika

➢ razrada nastavne cjeline prema nastavnim temama/jedinicama i broju sati

➢ socijalni oblici i metode rada

➢ nastavna sredstva i pomagala

➢ literatura

➢ završna provjera znanja i vještina – praćenje postignuća polaznika

32

10.1. Kriteriji vrednovanja

Ocjena

Razina usvojenosti sadržaja

Usvojenost nastavnih

sadržaja

Primjena nastavnih sadržaja

Suradnja u nastavnom

procesu

PAD

- nije usvojen minimuma temeljnih pojmova, uz veću pomoć nastavnika nabraja samo neke najjednostavnije pojmove, ali i to s pogreškama - obrazloženja nema ili ona nisu točna, - ne odgovara na pitanja

- ne ispunjava pisane zadaće i vježbe ili ih pogrešno ispunjava, - pogreške ne zna ispraviti niti uz vodstvo nastavnika – ne objašnjava što radi - rješava manje od 50% postavljenog zadatka - ne služi se dodatnim izvorima znanja i informacija.

- ne sudjeluje u usvajanju nastavnih sadržaja –ne može se prisjetiti niti jednostavnih sadržaja , - bilješke nepotpune, - česte su ozbiljne pogreške koje se ne trudi ispravljati, - ne izvršava zadatke, ne surađuje, ne želi govoriti,

PROLAZ

- razumije sadržaje, navodi vlastite primjere, - obrazloženja su većinom točna i precizna, - stečena znanja je u stanju primijeniti u rješavanju i složenijih primjera, ali uz djelomičnu pomoć nastavnika.

- kvalitetno odrađuje vježbe - sposoban je raspravljati o usvojenom sadržaju, uspoređivati činjenice i donositi zaključke, - zadatke rješava u cijelosti s manjim pogreškama - služi se dodatnim izvorima znanja i informacijama i pronalazi vlastite primjere i rješenja uz asocijacije nastavnika.

- redovito i kontinuirano sudjeluje u svim fazama nastavnog sata, - povezuje sadržaje iz raznih cjelina

- samostalno rješava zadatke s cjelovitim razumijevanjem sadržaja programa, - stečeno znanje primjenjuje na nove, složenije primjere - povezuje sadržaje

- zadatke rješava u cijelosti točno i jasno objašnjava što radi, - sposoban je prenositi znanje na druge, - služi se dodatnim izvorima znanja i informacijama i pronalazi vlastite primjere i rješenja.

- redovito i kontinuirano sudjeluje u svim fazama nastavnog sata povezujući sadržaje različitih cjelina i postavlja pitanja te daje vlastite primjere – probleme nastoji riješiti samostalno i kreativno

10.2. Priprema i tijek nastavnog sata

Sat treba biti jasno strukturiran. Obično ima tri dijela: uvodni dio, središnji dio i završni dio

sata. No, svaki od tih dijelova može imati više etapa ili podetapa. Svaku od njih treba navesti,

kao i njezino trajanje u minutama. To znači da su mogući scenariji u kojima ćemo u jednom

satu imati samo tri etape, a u drugome možda pet ili šest.

U opisu nastavnih aktivnosti valja jasno navesti:

a) što i kako čini predavač/mentor (osmišljava, oblikuje, priprema i organizira

situacije učenja prikladne predmetu, kao i aktivnosti relevantne za usvajanje znanja i

vještina): koje aktivnosti planira, što očekuje od polaznika, koja su ključna pitanja koje

postavlja, upute koje daje polaznicima i sl.,

b) što i kako rade polaznici (svojom aktivnošću stječu nova znanja): kakvo se

ponašanje polaznika očekuje te koji bi trebali biti rezultati tih aktivnosti (tamo gdje je

to moguće, predvidjeti odgovore ili rješenja zadataka).

33

VAŽNO: Fokus treba biti na onome što čine polaznici.

Sat obično započinje uvodnim dijelom koji ne treba biti predugačak. Svrha uvodnog dijela

sata jest pripremanje ili uvođenje polaznika u nastavni rad. To obuhvaća sljedeće aktivnosti:

➢ Ciljano ispitivanje prethodnih iskustava i znanja koja su potrebna pri obradi novog

sadržaja.

➢ Motivacijske aktivnosti namijenjene poticanju interesa za učenje novog gradiva.

Mogu obuhvatiti zanimljive materijale (slike, tekstove, filmske ulomke, glazbu itd.),

postavljanje problema, postavljanje ključnog pitanja sata i slično.

➢ Najava teme: određivanje teme, isticanje ključnog pitanja sata, upoznavanje

polaznika s ishodima učenja, isticanje/pisanje naslova.

➢ Dogovor o radu (odabir materijala, metoda, oblika rada).

Zatim slijedi središnji dio sata koji se, ovisno o tipu sata, sastoji od različitih aktivnosti za

obradu sadržaja. Svaka aktivnost čini zasebnu etapu ili podetapu. U ovom se dijelu sata

izmjenjuju aktivnosti poput usmenog izlaganja nastavnika (valja samo naznačiti što se izlaže,

a ne detaljno prepričavati gradivo), samostalnog rada polaznika (u manjim grupama ili

individualno proučavanje materije), izvještavanja o rezultatima grupnog rada, uvježbavanja

novih procedura ili radnih koraka, ponavljanja i utvrđivanja naučenog gradiva kroz različite

aktivnosti.

U završnom dijelu sata mogu se odvijati sljedeće aktivnosti:

➢ Ponavljanje gradiva: ponavljanje sadržaja ili radnih koraka.

➢ Sintetiziranje i sistematiziranje gradiva obrađenog na satu.

➢ Rješavanje hipoteze, odgovor na ključno pitanje (ako je postavljeno), itd.

➢ Evaluacija – provjeravanje ostvarivanja ciljeva i zadataka nastave

Nastavna sredstva i pomagala:

➢ Vizualna: slike, crteži, dijapozitivi, dokumentarni i igrani filmovi, prozirnice, globusi,

modeli itd.

➢ Tiskani/tekstualni (podskupina vizualnih): udžbenici, priručnici, enciklopedije, novine,

➢ dokumenti, nastavni listići i ostali materijali koje priprema nastavnik, itd.

➢ Auditivna: ljudski glas, radio, snimke na CD-ima, DVD ima, kasetama, gramofonskm

➢ pločama, magnetofonki-im vrpcama itd.

➢ Audio-vizualna: TV emisije, igrani i dokumentarni filmovi, CD, DVD, itd.

➢ Interaktivna: informacijska i komunikacijska tehnologija

➢ Nastavna pomagala (učila): ploča, kreda, projekcijsko platno, dijaprojektor,

grafoskop, računalo, videorekorder, DC/DVD player, LCD projektor itd.

34

➢ Izvorna stvarnost: učenje u izvornom okolišu (građevine, spomenici...) ili korištenje

izvornih predmeta (predmeta iz prirode ili predmeta koji su proizvod ljudskog rada).

Nastavne metode:

➢ Verbalne: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda čitanja i rada na

tekstu, metoda pisanja/pisanih radova

➢ Vizualne: metoda demonstracije, metoda crtanja/ilustrativnih radova/grafičkih

uradaka, metoda rada s ilustrativnim materijalima/vizuanim izvorima

➢ Praktične: metoda praktičnih radova

Obrazac za razradu nastavnog sata:

STRUKTURA NASTAVNOG

SATA

OPIS NASTAVNIH AKTIVNOSTI

ISHODI OBLICI RADA METODE

RADA SREDSTVA I POMAGALA

uvod

srednišnji dio

završni dio

U ovom dijelu

pripreme piše se „scenarij“ – detaljna razrada nastavnog

sata. Sat se razrađuje onako kako će se

izvoditi u učionici, po etapama/podetapama naznačenima u rubrici Struktura nastavnog

sata. Pritom se ne

prepričava sadržaj, već naznačuju načini učenja i poučavanja,

odnosno opisuju aktivnosti nastavnika i polaznika predviđene

na satu. Treba odrediti ne samo što će raditi nastavnik, već i što će raditi

polaznici.

Navesti na

odgovarajućem mjestu broj ishoda koji odgovara pojedinoj aktivnosti.

Oblici rada:

Izravno poučavanje - frontalni rad

Oblici

samostalnog rada polaznika - grupni rad, rad u

paru, individualni rad

VAŽNO: Oblike rada treba za

svaku etapu nastavnog

sata navesti zasebno, onako

kako se izmjenjuju

tijekom nastavnog

sata.

VAŽNO:

Strategije i metode

rada treba navesti za

svaku etapu i

podetapu nastavnog

sata zasebno,

onako kako se

izmjenjuju tijekom

nastavnog sata.

VAŽNO:

Nastavne medije treba

navesti za svaku etapu i podetapu nastavnog

sata zasebno,

onako kako se

izmjenjuju tijekom

nastavnog sata.

35

11. LITERATURA:

1. Agencija za obrazovanje odraslih (2009), Priručnik za treniranje nastavnika u sustavu

obrazovanja odraslih. Obrazovanje odraslih CARDS 2004, Zagreb: Četiri boje d.o.o.

2. Andragoški modeli poučavanja: Priručnik za rad s odraslim polaznicima Modul 1.

(2009), Zagreb: Agencija za obrazovanje odraslih.

3. Bezinović, P. (2010), Samovrednovanje škola. Prva iskustva u osnovnim školama.

Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

4. Bezinović, P., Marušić, I., Ristić Dedić, Z. (2012), Opažanje i unapređivanje školske

nastave. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

5. Bežen, A., Jelavić, F., Pletenac, V., Kujundžić N. (1993), Osnove didaktike. Zagreb:

Školske novine.

6. Božin, S., Milović, S., Pašalić, A., Schroder, B. (2011), Svatko uči na svoj način

priručnik. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

7. Ćalina, N., Dijanošić B., Gefferth, E., Martinko J. (2012), Kako uspješno poučavati

odrasle. Zagreb: Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.

8. Ćukušić, M., Jadrić, M. (2012), E-učenje koncept i primjena. Zagreb: Školska knjiga.

9. Martinko, J. (2012), Radionica – metoda interaktivnog učenja i poučavanja odraslih.

U: Andragoški glasnik, Vol. 16, br. 2. Zagreb: Hrvatsko andragoško društvo, str. 165 –

174.

10. Meyer, H. (2005), Što je dobra nastava? Zagreb: Erudita d.o.o.

11. Rajić, V. (2013), Vrednovanje obrazovnih/odgojnih postignuća u obrazovanju

odraslih. U: Andragoški glasnik, Vol. 17, br. 2. Zagreb: Hrvatsko andragoško društvo,

str. 117 – 124.

12. Turković, I. (1998), Planiranje i programiranje obrazovanja odraslih. Zagreb:

Informator.

13. Vodič ustanovama za obrazovanje odraslih, Od ideje do javne isprave (2012), Zagreb:

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.

36

Nakladnik Učilište Ambitio

Dolovska 33

10090 Zagreb

Za nakladnika Alen Stranjik, ravnatelj

Autori Mia Bolf

Sanja Jozić

Antonela Lozančić

Dizajn i prijelom Mia Bolf

Tisak Učilište Ambitio

Naklada 30 primjeraka

Priručnik je izrađen u okviru ESF projekta „3D u hrvatskom turizmu – osposobljavanje za

domaćina/icu broda, domaćina/icu smještajnih kapaciteta i domaćina/icu turističkog seoskog

obiteljskog gospodarstva“ financiranog iz Europskog socijalnog fonda.

Sadržaj priručnika isključiva je odgovornost Učilišta Ambitio.

priruČnik za struČno...

Documents