SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARIJANA STANIĆ

PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI

INTERVJU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2015

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARIJANA STANIĆ

PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI

INTERVJU

DIPLOMSKI RAD

Predmet : Istraživanje tržišta

Mentor : Doc. dr. sc. Lara Jelenc

Student: Marijana Stanić

Marketing

0081143083

SADRŽAJ:

1. UVOD ............................................................................................................................. 1

2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA ........................................................................................... 3

3. INTERVJU KAO METODA ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA .......................................... 5

3.1. SELEKCIJSKI INTERVJU ..................................................................................... 6

3.1.1. SELEKCIJSKI INTERVJU SA POJEDINCEM .............................................. 6

3.1.2. SELEKCIJSKI PANELI I SKUPNI INTERVJUI ........................................... 8

3.1.2.1. Panel intervjuiranje ................................................................................... 9

3.1.2.2. Skupni intervjui ....................................................................................... 11

3.2. PROCJENJIVAČKI INTERVJU.......................................................................... 12

3.3. INTERVJU S DJECOM ........................................................................................ 14

3.4. MEDIJSKI INTERVJUI ........................................................................................ 16

3.5. ISTRAŽIVAČKI INTERVJU .............................................................................. 19

4. METODE INTERVJUIRANJA .................................................................................. 21

5. PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU ....... 27

5.1. STRUKTURIRANI INTERVJU ........................................................................... 29

5.2. POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU ................................................................. 33

5.3. PROVOĐENJE INTERVJUA ............................................................................... 37

5.4. USPJEŠNA KOMUNIKACIJA NA INTERVJUU ............................................... 39

5.5. STRUKTURIRANJE I VRSTE PITANJA ........................................................... 44

5.6. MJESTO I ATMOSFERA INTERVJUIRANJA .................................................. 50

6. STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU NA TEMU „ŽENE U

PODUZETNIŠTVU“............................................................................................................ 53

6.1.1. Intervjuiranje strukturiranim intervjuem ........................................................ 56

6.1.2. Intervjuiranje polustrukturiranim intervjuom ................................................. 63

6.1.3. Rezultati strukturiranog i polustrukturiranog intervjua .................................. 66

ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 68

LITERATURA ..................................................................................................................... 70

TABLICE..............................................................................................................................73

1

1. UVOD

Intervju je specijalna vrsta komunikacije, obično verbalne, između dvoje ili više ljudi

koja se izvodi s određenom svrhom. Osoba koja intervjuira može tražiti detaljne

informacije o temi. Intervjui mogu biti korisni kao nastavak za određene ispitanike

nakon ankete, itd., da se dalje istraže njihovi odgovori.

Intervju je vrlo važan dio posla svakog stručnjaka. Kada se pomisli na intervju najčešće

se misli na intervju za posao, međutim intervju ima puno širu primjenu, osim što je

najčešći instrument ispitivanja potencijalnih zaposlenika pri zapošljavanju i selekciji

zaposlenika za unaprjeđenje, mijenjanje pozicija zaposlenika , i sl također se koristi i

pri ispitivanju mišljenja, želja i potreba u školstvu, zdravstvu, medijima, socijalnim i

pravnim ustanovama i mnogim drugim sferama. Mnogi se ljudi upuštaju u aktivnosti

intervjua kao što je procjena zaposlenika, razgovori s medijima i sl., a da pritom

zapravo ne znaju što točno i na koji način rade. Rezultati takvih intervjua su

poražavajući jer najčešće dolaze do zaključka kako se zaposlila kriva osoba za određeni

posao, kako se napravila kriva procjena i analiza za određeno ulaganje, kako su se krivo

interpretirale želje potrošača i korisnika određenih usluga, vrlo često podaci dobiveni

intervjuom nisu relevantni za hipotezu ili su nepotpuni. Kako bi se izbjegle sve te

nepotrebne i skupe greške potrebno je aktivnostima intervjua prići vrlo pažljivo i

stručno.

Postoji mnogo ljudi koji su veoma stručni u jednoj metodi i vrsti intervju dok o drugoj

nemaju ni osnovno znanje. Postoji više metoda i načina intervjuiranja ispitanika te

svaka situacija iziskuje drukčiju metodu. U svrhu istraživanja možete koristiti tri vrste

intervjua koje se razlikuju prema vrstama pitanja: strukturirani intervju,

polustrukturirani intervju i nestrukturirani intervju.

Svrha ovog diplomskog rada je upoznati čitatelje s intervjuom kao metodom

istraživanja tržišta. Prikazati proces intervjuiranja, upoznati strukturirane i

2

polustrukturirane metode provođenja intervjua te ukazati na njihove prednosti i

nedostatke. Osnovni cilj diplomskog rada je usmjeren na izradu Priručnika za vođenje

strukturiranog i polustrukturiranog intervjua, čitatelji će se upoznati s provođenjem tih

intervjua u praksi te će im se ukazati koji koraci su potrebni prilikom provođenja jednog

intervjua, a koji prilikom provođenja drugog.

U ovom diplomskom radu predstavit će se općenito sve vrste intervju dok će se pobliže

upoznati i istražiti strukturirani i polustrukturirani intervjui. Rad je podijeljen u

nekoliko tematskih cjelina. U prvoj cjelini objašnjeni su pojam i definicija istraživanja

tržišta, u nastavku definira se intervjua kao jedna od metoda istraživanja, te se prikazuju

sve njegove vrste i podvrste. U četvrtoj cjelini čitatelji će se moći upoznati s metodama

intervjuiranja. Peta cjelina predstavlja sam priručnik za strukturirane i polustrukturirane

intervjue, u ovom djelu govorit će se načinu provođenja ta dva intervjua, o

komunikaciji i najbitnije, o strukturi pitanja u samim intervjuima. Potom, u cjelini šest

slijedi primjer iz prakse na temu „Žene u poduzetništvu“. Nakon toga slijede zaključak i

popis literature.

3

2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA

Istraživanje tržišta je prikupljanje valjanih i pouzdanih informacija koje pomažu

prilikom odlučivanja u tržišnom poslovanju, planiranju aktivnosti, rješavanju

konkretnih teškoća ili kontroli uspješnosti poslovanja.

Najbolji način da saznate ključne informacije za pokretanje novog pothvata jest

napraviti dobru analizu tržišta. Poznavanje tržišta neophodan je preduvjet u izradi

kvalitetnog marketinškog plana. Kvaliteta poslovnih odluka izravno ovisi o kvaliteti

raspoloživih informacija. Prema definiciji, istraživanje tržišta je unaprijed osmišljeni

(planirani) proces prikupljanja i analiziranja podataka, u svrhu pružanja informacija

bitnih za donošenje marketinških odluka o upravljanju marketingom.

Istraživanje tržišta je primjena znanstvenih metoda u procesu prikupljanja, obrade i

interpretacije informacija vezanih za sve čimbenike tržišta: proizvođače, potrošače,

trgovinu i konkurenciju. Pružanje relevantnih informacija osnovni je cilj istraživanja.

Zbog toga informacije dobivene istraživanjem tržišta moraju biti objektivne, iscrpne i

pravovremene (Filipović, 2004)

Svrha istraživanja tržišta je prikupljanje podataka i informacija koje su neophodne za

planiranje, organiziranje i kontrolu procesa poslovanja. Istraživanje tržišta nam

omogućuje da donosimo ključne odluke na osnovu vjerodostojnih informacija koje

dobijemo istraživanjem, kao i rješavanje problema i prepreka na putu do uspjeha u

poslovanju. Neophodnost istraživanja tržišta se ogleda u tome što se rizik nikada u

potpunosti ne može eliminirati, upravo zbog toga se prikupljanjem informacija

smanjuje rizik prilikom donošenja poslovnih odluka.

4

Proces istraživanja tržišta sastoji se od vrlo logičnih koraka koje treba provesti kako bi

se došlo do pouzdanih i valjanih podataka koji pomažu prilikom odlučivanja.

Tablica 1: Faze procesa istraživanja tržišta

Izvor: Marušić, Vranešević, Istraživanje tržišta, str. 78

5

3. INTERVJU KAO METODA ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA

Intervjuiranje je postupak u kojem se pažljivo postavljaju pitanja, još pažljivije slušaju

odgovori i opažaju reakcije. Sva pažnja usmjerena je ka sugovorniku i njegovom

ponašanju. U selekcijske svrhe intervju se koristi već jako dugo. Može se reći da je

najpopularnija i najraširenija metoda selekcije. U odnosu na ostale selekcijske metode

intervju nadopunjava nejasne informacije iz drugih izvora, provjerava fizičke

karakteristike te način na koji osoba komunicira (verbalno i neverbalno). Intervju je i

sredstvo privlačenja kandidata jer omogućuje pružanje informacije o poduzeću,

najčešće su korišteni alati u selekciji kandidata te se uglavnom sastoje od standardnih

setova pitanja kojima se dobivaju informacije o kompetentnosti za radno mjesto.

Intervju omogućava da saznamo ono što uistinu želimo znati o kandidatu. Više od 200

stručnjaka s područja psihologije, redovito educiranih u tehnikama intervjuiranja,

garantiranju vođenje razgovora koji donosi maksimalnu korist svim uključenim

stranama. Naglasak na razumijevanju tijekom intervjua omogućava uzajamno korisnu

6

komunikaciju. Intervjui oslobođeni stresa jedino su jamstvo otvorene i učinkovite

komunikacije. Ključ obostrano zadovoljavajuće komunikacije leži u uspostavljanju

atmosfere povjerenja te u uvažavanju svih sudionika.

Osnovne vrste intervju su : selekcijski, procjenjivački, istraživački i medijski intervju.

Svaka od te četiri vrste koristi drukčije metode i okruženja ispitivanja, u nastavku će se

pobliže promotriti sve četiri vrste.

3.1. SELEKCIJSKI INTERVJU

Selekcijski intervjui mogu biti neslužbeni i službeni. Službeni intervjui najčešće slijede

nakon neslužbenih kada se već utvrdio popis ljudi koju odgovaraju nekom poslu,

istraživanju, temi ili sl. Prilikom neslužbenog intervju ispitaniku se daje više slobode, tu

se upoznaju njegovi osjećaji o određenoj tematici, isto tako se prilikom takvog intervju

može utjecati na ispitanika što se može i zloupotrijebiti u određenim situacijama,

navodeći ispitanika na krivi put davajući mu pogrešne informacije npr kada se vrši

istraživanje o političkim izborima, Mysteri Shoppingu i sl. Nakon neslužbenog

intervjua i sastavljenog popisa željenih ispitanika slijedi službeni. U službenom intervju

mogu sudjelovati jedan ili više voditelja intervjua, isto tako jedan ili više ispitanika.

Svaka vrsta selekcijskog intervjua zahtjeva drukčiji način vođenja, na ispitivaču je da

procijeni koja metoda i koji način najbolje odgovara problematici ispitivanja.

3.1.1. SELEKCIJSKI INTERVJU SA POJEDINCEM

Intervjui uvijek uključuju izravna pitanja. Kada želite doznati kakvo je pristupnikovo

radno iskustvo, to čete ga izravno pitati. Ako želite saznati voli li raditi s djecom,

7

starijima, trudnicama itd., to ćete ga pitati. Međutim, danas selekcijski proces sve više

uključuje i druge načine prikupljanja podataka. Upotrebljavaju se testovi ličnosti i

sposobnosti te ljestvice stavova i uvjerenja. Često se koristi i analiza rukopisa, osobito u

SAD-u, premda se u novijim istraživanjima pokazalo da je to nepouzdan način procjene

karaktera. Vrlo su popularne i skupne rasprave, igranje igara, igranje uloga i vježbe

planinarenja (Breakwell, 2001, str.43).

Tijekom selekcijskog intervjua voditelj mora obavljati više zadataka:

• Ispitanika treba ohrabrivati, davati mu do znanja da ga se potpuno sluša i pomoći

mu da pokaže najviše što može

Vrlo je dobra praksa ponuditi ispitanike čajem ili kavom prije samog procesa

ispitivanja, nikako tokom jer bi ih to moglo zbuniti i odvući pažnju. Prilikom ulaska u

prostoriju ukoliko se tamo nalazi više osoba treba predstaviti svaku i objasniti zašto je

danas baš tu i koja je njena/njegova funkcija. Osoba koja sudjeluje u intervjuu kao

ispitanik osjeća nervozu i tjeskobu koja utječe na pamćenje stoga je dobro olakšati na

nekakav način mogućnost pamćenja. Npr to može biti letak s kratkim opisom posla i

najbitnijim informacijama.

Intervju treba započeti s kratkotrajnim uvodom u opis posla, tijekom intervjua treba

izbjegavati korištene žargona ili previše uglađenih riječi. Ispitaniku treba omogućiti da

se u potpunosti predstavi što će dovesti do spoznaja o njegovim pozitivnim i negativnim

osobinama, koje vrlo često nesvjesno otkrivaju.

• Relevantni podaci

Potrebno je prikupiti relevantne podatke za određeno ispitivanje. Vrlo je važno znati

svrhu postavljanja određenih pitanja. Pitanja ne smiju imati dugi uvod niti odavati

uvjerenja ispitivača o istima.

8

• Bilježenje podataka

Odgovori se ne mogu zapamtiti, pogotovo ako se ispituje veći broj ljudi. Vrlo često u

pamćenju ostanu samo riječi koje su ostavile pozitivan ili negativan utisak te se stoga

stvara subjektivno mišljenje. Treba osmisliti sistematičan način praćenja odgovora.

Jedan od načina je unaprijed napisati pitanja te pustiti slobodan prostor za odgovor gdje

se mogu bilježiti određeni podaci i zapažanja. Drugi način može biti prisustvo druge

osobe koja je zadužena za bilježenje svih odgovora.

• Procjena valjanosti dobivenih podataka

Ova je procjena zapravo najveći problem. Današnji kandidati znaju što točno trebaju

reći na određeno pitanje. Npr na pitanje „Što mislite o prošlom poslodavcu“ odgovor

nikako neće biti negativan ili pun gorčine. Na pitanje zašto traže novi posao odgovorit

će kako su u potrazi za novim izazovima, višim ciljevima i ostvarenju velike karijere.

Da bi se spriječio takav razgovor i odgovori, potrebno je ispitaniku dati po znanja kako

svi imaju takve odgovore i kako im se pruža mogućnost da se u ovom trenutku dokažu i

odmaknu od uobičajnih odgovara

3.1.2. SELEKCIJSKI PANELI I SKUPNI INTERVJUI

U mnogim situacijama selekcijski intervjui uključuju više od jednog voditelja

razgovora. Dva ili više voditelja čine panel. U postupku selekcije danas se sve više

koristi i skupno intervjuiranje o kojem će više biti riječ u nastavku.

9

3.1.2.1. Panel intervjuiranje

U mnogim se situacijama prilikom intervjuiranja imenuje povjerenstvo ispitivača, to su

zapravo paneli za provođenje intervjua. Postoji mnogo situacija kada je potrebno i

korisno organizirati panel umjesto intervjuiranja koji uključuje samo ispitivača i

ispitanika. Primjerice kada se traži kandidat za određenu veliku organizaciju, svaka

organizacija ima više interesnih skupina i zahtjeva od budućeg kandidata, kako bi se u

poduzeće uključio kandidat koji svojim karakteristikama, sposobnostima i očekivanjima

maksimalno odgovara potrebno je dovesti stručnjake iz svih područja te organizacije.

Također je vrlo vjerovano kako neće biti pretjerane pristranosti u postupku selekcije

ako postoji panel.

Svaki član panela mora imati određenu ulogu, suvišni članovi su smetnja i nisu

potrebni. Primjerice kada je riječ o panelu prilikom traženja novog zaposlenika,

potrebno je sastaviti panel čiji bi članovi bili rukovoditelj koji daje podatke o poslu i

procjenjuje kandidate, djelatnik ili bolje voditelj kadrovske službe koji daje potrebne

podatke o uvjetima zapošljavanja i pravnoj strukturi poduzeća i ostalim pojedinostima

vezanim uz kadrovsku službu, također potrebna je osoba iz radne atmosfere

organizacije, takva soba će postavljati šira pitanja za opće interese. Panel bi trebao imati

3-5 članova, više od toga je suviše jer se očekuje da svaki član postavi pokoje pitanje u

slučaju da članova panela ima previše intervju bi predugo trajao što nije dobro. Često se

desi da jedni članovi podupiru jednog kandidata dok drugi podupiru drugog, stoga je

najbolje da članova u panelu bude neparno kako bi se u slučaju glasanja mogla donesti

odluka.

Postoje velika neslaganja oko stupnja slobode koji pojedini članovi panela smiju imati u

postavljanju pitanja. U nekim vrstama panela redoslijed i sadržaj pitanja razmjerno su

čvrsto određeni prije početka intervjua. Pitanja sastavlja onaj koji određuje selekcijska

pravila ili su ona dogovorena tijekom prethodne rasprave svih članova panela. To ima

prednosti prema davanju potpune slobode članovima panela: osigurava da će sve što

10

treba zaista biti pitano, i da će biti moguća procjena selekcijskih kriterija, To sprječava

zbunjujuće preklapanje pitanja i stvara skup pitanja koja će biti razumno povezana ili

koja će biti postavljena nekim smislenim redom. Članovima panela jasno je za koja

područja intervjua su odgovorni i mogu izbjeći slučajni prelazak u tuđe područje

(Breakwell, 2001, str.76).

Čak i kada se članovi panela prije početka dogovore o sadržaju i redoslijedu pitanja u

žaru razgovora zaborave na dogovore te prelaze na tuđa područja rada. Unaprijed

dogovorena pitanja mogu imati i negativne posljedice, primjerice kandidat može

primijetiti kako voditelji nisu spontani prilikom razgovora i iznošenja argumenata.

Članovima može postati dosadno postavljati uvijek ista pitanja te se vrlo lako može

desiti da počnu skretati s teme, na predsjedavajućem je da to primijeti i vrati diskusiju

na pravi put, to može učinit s rečenicama tipa “Čini mi se da niste shvatili značenje

ovog pitanja“ ili „Ali niste odgovorili na bit pitanja a to je...“

Poslije panel intervjua slijedi najteži dio, a to je donošenje odluke. Ako su prilikom

ispitivanja selekcijski kriteriji bili jasno izraženi i ispravno bodovani članovi panela

neće imati problema prilikom odabira najboljeg kandidata. Međutim u praksi nikad nije

kao u teoriji, problemi nastaju kada svaki član panela ocjenjuje kandidata u onom

području u kojem je član stručnjak, spajanjem takvih procjena vrlo je teško donijeti

odluku. Taj problem se može riješiti na par sljedećih načina:

Svaki član donosi svoju odluku i procjenjuje koji je kandidat bio najbolji, zatim se glasa

te kandidat s najviše glasova dobiva posao. Odluka članova može biti donešena bez ili

sa prethodnom diskusijom s ostalim članovima. Odluka bez prethodne rasprave uvelike

smanjuje utjecaj moćnih članova panela na odluke ostalih članova. Najbolji način je da

se rasprava provede nakon glasanja te su eventualno ukoliko je to potrebno može nakon

te rasprave ponoviti glasanja

Prvi model se može provesti i u nešto drukčijem obliku,davajući predsjedavajućem

veću važnost glasa odnosno takozvani VETO.

11

Članovi panela ne moraju nužno glasati, njihova uloga može biti i ta da slušaju,

procjenjuju i na kraju savjetuju te tako uvelike pomognu članovima koji glasaju.

Bezobzira na način donošenja odluke bitno je da članovi detaljno objasne razloge svoje

odluke kako bi se maksimalno izbjegle odluke temeljene na stereotipima i pretjeranoj

subjektivnosti.

3.1.2.2. Skupni intervjui

Danas postoji trend prema selekcijskim postupcima koji omogućuju promatranje

kandidata dok obavljaju različite zadatke s drugim ljudima. Takav način promatranja i

ispitivanja kandidata se koristi u industriji, oružanim snagama, civilnim službama,

školstvu, psihoterapiji, zdravstvu itd.

Takve procijene obično traju cijeli dan i posložene su tako da mogu procijeniti:

- Sposobnost tumačenja i korištenja podataka

- Sposobnost udruživanja s drugim ljudima radi rješavanja problema

- Sposobnost djelotvornog komuniciranja

- Sposobnost kreativnog razmišljanja

Kada se pravilno koristi, centar za procjenu je vrlo moćno oružje. On može datu

izvrstan uvid u ljudsko djelovanje. Vrlo je koristan jer pruža mogućnost izravnog

opažanja ponašanja i donošenje objektivne procijene kandidata (Breakwell, 2001, str

82).

12

3.2. PROCJENJIVAČKI INTERVJU

Opći cilj procjenjivačkog intervjua je procjena učinka zaposlenika i određivanje što oni

trebaju dalje raditi (Breakwell, 2001, str.87).

Procjenjivači intervju se sastoji od 3 dijela:

• Postavljanje ciljeva i dogovor oko pokazatelja postignuća

Služe za rasprave o ciljevima koji se trebaju postići u zadanom vremenskom roku. U

mnogim se poduzećima i radnim organizacijama ciljevi postavljaju zajedničkim

snagama zaposlenika i rukovoditelja, no ipak postoje organizacije kao što su školske,

zdravstvene i socijalne ustanove koje imaju neke ciljeve same po sebi. Ti ciljevi dolaze

iz nekih većih centara te su vrlo određeni, strogi, nefleksibilni i trebaju biti ispoštovani

u cijelosti. Nakon što su ciljevi određeni trebaju biti u mogućnosti da se povežu s

pokazateljima učinka, koji će odgovoriti na pitanje “ Da li je neki cilj postignut, i u

koliko mjeri?“ Npr ako je cilj gradskog vrtića smanjiti broj djece po broju teta čuvalica

i time povećati kvalitetu i zadovoljstvo korisnika odnosno njihovih roditelja ,

pokazatelji učinka mogu uključivati zapošljavanje novih teta čuvalica ili organiziranje

vrijeme čuvanja djece u dvije smjene i sl.

• Procjena učinka prema unaprijed određenim pokazateljima

Pokazatelji moraju biti jasni i jednoznačni. Iz njih se mora moči iščitati da li je cilj

postignut ili nije. Procjenjivačkim intervjuom istražujemo da li se ostvario uspjeh ili

neuspjeh, te sukladno tome ispitivač može nagraditi ili ukoriti ispitanika.

13

• Odlučivanje o potrebnim promjenama u učinku i planiranje načina njihova

ostvarenja

Glavna zadaća procjenjivačkog intervjua je analiza prošlih zbivanja i poželjnih budućih

akcija kako bi se određeno stanje poboljšalo. Analizom se dolazi do podataka o tome

kako poboljšati problematiku analiziranog.

Glavna uloga procjenjivača je postaviti ciljeve i izabrati pokazatelje učinka što može

biti i problem, jer se organizacija često oslanja na znanje procjenjivača te da će on sam

znati odrediti specifične ciljeve prema nekim općim uputama. Najbolji način da

procjenjivač dođe do jasne ideje o ciljevima jest da se osloni na prijašnja iskustva

zaposlenika te da provede duboku analizu posla. Kada se razmatraju novi ciljevi,

procjenjivač mora pokušati jasno pokazati kako su oni u interesu organizacije i

procjenjivane osobe. Tijekom procjene mora postojati mjesto i prostor gdje će se davati

povratne informacije rukovoditelju. Te informacije mogu sadržavati i različite

primjedbe koje moraju biti konstruktivne i iskrene, npr o organizacijskim

ograničenjima, teškim suradnicima i rukovoditeljima i sl. Ispitanici moraju biti sigurni

da mogu iskreno odgovarati i da zbog toga neće biti sankcionirani, na procjenjivaču je

da stvori takav ugođaj i zaista osigura ispitanika od neugodnih situacija ako se isti bude

požalio na određenu situaciju. Procjena će biti iskrenija ako se zna da je potpuno

povjerljiva. Povjerljivost mora postojati i nakon procjene odnosno procjenjivač treba

podatke dobivene od ispitanika pohraniti na siguran način.

Kako se procjenjivački intervju najčešće koristi pri analiziranju zaposlenika i odrađenog

posla važno je reći par stvari ako se itko od čitatelja nađe u takvoj situaciji. Vrlo je

važno da obje strane budu svjesne mogućeg ishoda. Ti ishodi mogu biti razni i

uključivati razne situacije kao što su npr. otkazi, unaprjeđenja, povećanje plaće,

smanjenje plaće, regrutacija zaposlenika itd. Procjenjivački intervjui su najčešće

povezani sa sustavom nagrađivanja ali i kažnjavanja. Poslodavac treba biti svjestan

14

kako i kada treba odgovarajuće nagraditi djelatnika ali isto tako djelatnik treba biti

svjestan da može biti kažnjen ukoliko se nakon istraživačkog intervjua i analize

pokazatelja ispostavi da cilj nije zadovoljen.

3.3. INTERVJU S DJECOM

Intervju s djecom je možda i najteži oblik vođenja intervjua. Djeca su osjetljiva,

nepredvidljiva, nekada ne iskrena i bojažljiva. Za vođenje takvih intervjua potrebni su

stručnjaci i praktičari. Prema autoru Breakwell Glynisu postoje razne opasnosti s

kojima se voditelj može susresti tijekom intervjua s djecom:

· Tendencija davanja potvrdnih odgovora

Iako postoje djeca koja se od malena bore za svoja prava odnosno svoje mišljenje ili

možda igračku u tom trenutku puno je više one djece koje su sramežljiva, šute i ne

govore na glas svoje mišljenje. Takva djeca najčešće odgovaraju na pitanja onim

odgovorom koji misle da ispitivač želi čuti. Na ispitivaču je da dijete ohrabri da kaže

ono što doista misli i osjeća, puno puta treba ponoviti kako ne postoji „ točan odgovor“.

Treba izbjegavati pitanja koja omogućuju djeci da odgovore samo sa da ili ne, umjesto

pitanja „Voliš li posjećivati baku? “ bilo bi zgodno postaviti pitanje „Koliko često ideš

kod bake i kako se osjećaš dok provodiš vrijeme s njom/kod nje?

· Doslovna tumačenja

Djeca ne razumiju dvosmislena pitanja, pitanja za njih moraju biti jasna. Npr. Djeca se

kod svojih baka i djedova najčešće osjećaju predivno, smiju raditi sve ono što ne smiju

kada su u blizini njihovi roditelji, jesti slatkiše, skakati po krevetu, gledati televiziju do

kasno, pomagati djedu postavljati slike i zabijati čavle u zid, jednom riječju u žargonu

to bi se reklo „skakati im po glavi“, ali pitati dijete „Smiješ li skakati po glavi svojoj

baki i djedu?“ je pogrešno i dijete će pomisliti na doslovno skakanje po glavi. Treba biti

15

vrlo oprezan i spustiti se na razinu djetetova razmišljanja kako bi se konverzacija mogla

neometano razvijati.

· Odvraćanje pažnje

Djeci svašta može odvući pažnju, npr curicama su zanimljivi nalakirani nokti u šarenim

bojama, dečkima je zanimljiv mobitel koji stoji na stolu, potrebno je što više

minimalizirati objekte i situacije koje im mogu odvući pažnju, intervju učinit što

zanimljivijim sa što više slika, igrokaza, stripova i životopisnih situacija. Koncentracija

malene djece je vrlo kratkog vijeka, stoga intervju ne bi smio trajati duže od 15 minuta.

· Različiti prioriteti

Djeca i ispitivač imaju različite prioritete. Ispitivač želi doći do cilja svog ispitivanja, a

djeca žele nešto sasvim drugo, možda ih zanima tko je ispitivač, gdje je išao u školu, da

li ima psa, na sva ta pitanja ispitivač treba odgovoriti i ostati smiren te laganim

zaokretom vraćati intervju na pravi put.

· Pomaganje djetetu

Ispitivač često dođe u napast da pomogne odnosno odgovori umjesto djeteta ili dovrši

njegovu rečenicu.

· Mjesto vođenja intervjua

Kao što je prije napomenuto, tijekom intervjua treba postojati što manje stvari koje

mogu odvlačiti djetetovu pozornost, dakako to se odnosi i na mjesto samog događaja

odnosno intervjua. To je mjesto ne smije biti bučno, izloženo prekidima razgovora ili

pogledima druge djece, nikako ne smije imati pogled na park ili neku neko slično

mjesto gdje se djeca zabavljaju ali isto tako ne smije biti prestrogo kao npr. Ravnateljev

ured jer će se dijete osjećati kao da je učinilo nešto loše.

16

· Bilježenje podataka

Bilježenje onog što su djeca rekla može biti vrlo komplicirano. Djeca često mijenjaju

mišljenja, sami sebi proturječe i traže puno poticanja i ohrabrenja. Ukoliko bi voditelj

vodio bilješke to bi im odvlačilo pažnju i postavljali bi pitanja o tome, stoga je najbolje

da postoji netko to će voditi bilješke i neće stvarati nikakvu interakciju s djecom.

Za kraj, za zaključiti je kako je vođenje intervjua s djecom težak ali jako izazovan

zadatak. Iz njega ispitivač može saznati puno korisnih i prije svega poučnih i iskrenih

odgovora. Prije samog intervjua s djecom važno je ispitivač bude svjestan svih

opasnosti koje su navedene i s kojima se može sresti te osmisliti najbolji način da ih se

što više otkloni ili barem ublaži.

3.4. MEDIJSKI INTERVJUI

Medij su opći pojam za tisak, radio i televiziju. Danas su stručnjaci pomagačkih

zanimanja česta meta medijskog interesa, a to vrijedi i za druge praktičare u javnim

službama. Neki mediji vrlo su kritički nastrojeni i silno napadaju socijalne radnike koji

nisu primijetili namjernu ozljedu, učitelje koji ne uspijevaju održati red u učionici ili

liječnike i medicinske sestre koji štrajkaju radi povećanja plaće. Nekim stručnjacima

plješću i hvale ih, na primjer djelatnike u području socijale, prosvjete i zdravstva koji,

usprkos nedostatku sredstava, i dalje pružaju svoje usluge zajednici (Breakwell, 2001,

str.127).

Uloga medija i njegovih kanala jest da pruži nove informacije, mišljenja i predviđanja

te da zabavi javnost. Ako se nekom pruži prilika da sudjeluje u medijskom intervju

treba se prije dobro raspitati i informirati u vezi čega je taj intervju i na koji način će biti

prezentiran, da li on služi tome da bi zabavio javnost ili tome da bi ih informirao u vezi

17

budućnost ili trenutačnih događanja. Kako je prije objašnjeno podaci i odgovori dani u

intervju mogu biti tajni i pohranjeni na sigurno ali kada je medijski intervju u pitanju

jasno je da to nije tako, stoga se treba dobro pripremiti i razmisliti da li je u

ispitanikovom interesu biti dio medijske pažnje.

- Tisak

O tisku i novinama treba zapamtiti dvije stvari, prva je ta da se one rade po

urednikovom dirigencijom i da ponekad neće biti objavljeno baš ono što je intervjuirani

želio dokazati- reći a drugo je to da postoji „curenje informacija“, odnosno da postoje

oni trenuci kada želite nešto izreći i da to ostane u anonimnosti. Treba biti jako opreza

pri takvim situacijama jer je jasno da je novinaru najčešće cilj jedino napisati top

članak, bez obzira na posljedice.

- Radio

Prednost radijskog intervjua jest ta da je ispitanik najčešće puno opušteniji nego kad se

vrši intervju na televiziji pred kamerama. Ispitanik može donijeti sa sobom zabilješke a

može ih i voditi tijekom intervjua. Glavni problem radijskog intervju je taj što se ne

smije desiti „šutnja“, na ispitivaču odnosno u ovom slučaju voditelju je da takve

situacije predvidi i zaobiđe, to će vrlo lako učinit ako se prije samog intervjua pripremio

i ukratko popričao s gostom o temi o kojoj je riječ u emisiji, primjerice, može ga upitati

par zabavnih anegdota s nekog događanja ako je o tome u intervju riječ. Te anegdote

može iskoristiti u trenucima u kojima vidi da gostu ponestaje riječi i tako spriječiti

neugodnu šutnju.

- Televizija

Smjernice za intervju na televiziju kažu da ispitanikova medijska poruka treba biti što

jednostavnija, informativna i korisna za javnost.

Dobar televizijski intervju privlači pozornost publike, a novinari koji vode takve emisije

redovito su veoma popularni. I mnogi novinari koji su se proslavili intervjuima često

18

daju upute o tome kako obaviti razgovor. Kada su Teda Coppela, novinara koji radi za

ABC News, pitali koliko je važna vještina intervjuiranja, odgovor je bio samo jedna

riječ: Bitna (Oštrić, 2009. str 5).

- Joel Brinkley iz The New York Timesa dodao je: „Presudna. Nema

istaknutog novinara u Americi koji ne radi dobre intervjue. Ako ne znate

primijeniti vještinu intervjuiranja, naći ćete se u ozbiljnim teškoćama već

prvoga dana novinarske karijere.“

- Kristin Gilger iz The New Orleans Times-Picayunea kaže: „Vještina

intervjuiranja temeljna je za sve dobre izvjestitelje i pisce.“

- Tad Bartimus iz AP Reportera, koja je objavila mnoge intervjue, objašnjava:

„Ja nisam neprijatelj dok intervjuiram. Ja sam samo novinarka koja postavlja

pitanja bez fige u džepu. Ja sam osoba koja ima obitelj, dom, minus na

tekućem računu, hrpu problema i auto koji se zimi gasi. Moj život je

najvjerojatnije manje-više sličan životu osobe kojoj postavljam pitanja, osim

ako to nisu Ivana Trump, Meryl Streep ili Richard Nixon.“

- Novinar, kaže T. Bartimus, razgovara s različitim osobama, od kojih neke

mogu biti zaista važne ili slavne. No, to ga ne smije zadiviti, jer novinar

postavlja pitanja, on dominira. Ali, ne smije to čini bezvoljno ili

nezainteresirano. Intervjuirana osoba odmah osjeti kakav je novinar, ima li

znanje, je li pripremlje.

- „Čim vas novinar tijekom razgovora ne sluša i misli da nije važno to što

govorite jer vjeruje magnetofonu koji sve snima i bilježi, znam da griješi.

Naime, magnetofon ne čuje udare moga srca, što je najvažniji dio intervjua.“

Riječi su to slavnoga Gabriela Garcíje Márqueza, kojem možemo vjerovati

jer zna pisati, a i dao je stotine intervjua.

19

3.5. ISTRAŽIVAČKI INTERVJU

Istraživački intervju jest razgovor između dvije osobe koji ima specifičnu svrhu

prikupljanja informacija relevantnih za istraživanje, intervjuer ga inicira i usmjerava na

sadržaj određen ciljevima istraživanja kao opis, predviđanje ili objašnjavanje. Takva

vrsta istraživanja zanima stručnjake iz zdravstva, prosvjete,socijalne službe ali i iz

mnogih drugih područja. Istraživačkim intervjuom žele saznati da li je njihov rad

djelotvoran, te sustavno istražiti na koji se način on može poboljšati. Direktoricu

marketinga Turističke zajednice Istarske županije zanima da li ljude koji vide oglas u

novinama zainteresira ponuda, ili im se više dopada ona koju su zapazili na

televizijskim ekranima. Vlasnik renomiranog restorana želi saznati da li se gostima više

sviđa tradicionalni ugođaj ili moderan. Djelatnica u ljekarni se želi uvjeriti kako je

pacijent dobro shvati upute o korištenju lijeka. Ravnatelja kampusa zanima da li su

studenti zadovoljni sa smještajem i hranom. U svakom od navedenih slučajeva

praktičari žele saznati nešto o utjecaju posla koji rade. Najbolji način da to saznaju je

razgovor s ljudima koji koriste njihove proizvode ili usluge. Takav intervju služi

poticanju određenih promjena kod ljudi,organizacijama, poduzećima i sl.

Primjer iz prakse u nastavku.

Glavna zadaća turističke zajednice Istarske županije jest oglašavanje i privlačenje

turista. Skoro 100% budžeta se do prije 10 godina trošio na oglašavanje u tisku,

odnosno u novinama, brošurama i letcima. No, danas je stanje puno drugačije.

Direktorica marketinga uvidjela je kako je potrebno dodatno istražiti koji medijski

kanal najbolje privlači pažnju ciljne skupine. Nakon istraživačkog intervjua s

direktorima turističkih zajednica u drugim zemljama došla je do zaključka kako:

- U zemljama Skandinavije 80% ciljne skupine istražuje i aranžira svoje

budući odmor elektronskim kanalima. Preko internet stranica istražuju koja

20

je najbolja ponuda za njih, prate ocjene drugih Skandinavaca o određenoj

lokaciji, istražuju postoje li dovoljno zanimljiv atrakcija i da li postoji

animacija za djecu ako imaju djece i sl. Vrlo je važno prezentirati im sve

brzo, jednostavno i na jednom mjestu gdje će uz par klikova bukirati svoje

sljedeće putovanje iz snova.

- U Austriji i Njemačkoj stanje je nešto drukčije. Uviđeno je kako tamo ljude

više privlače oglasi koji su objavljeni u novinama i brošurama. Nijemci i

Austrijanci više vole pronaći svoje sljedeće odredište za odmor čitajući

novine dok sjede na terasi poslije napornog dana na poslu. Bitan im je savjet

prijatelja koji je već posjetio Istru, te će rado poslušati njegovu preporuku o

dobro restoranu ili mirnoj plaži. Iako je populacija koja dolazi u Istru iz tih

zemalja starije dobi (55+) potrebno je privući i mlađe generacije. Stoga se

budžet troši u omjeru 60 : 40, dakako veći dio odlazi na tisak , ali

predviđanja kažu kako će se uskoro taj omjer izjednačiti.

21

4. METODE INTERVJUIRANJA

Postoji više metoda intervjuiranja ali kao najbitnije metode spominju se strukturirani,

polustrukturirani, i nestrukturirani intervju. Struktura razgovora,pitanja i fleksibilnosti

govori kakav je intervju, da li je on strukturirani, polustrukturirani ili pak

nestrukturirani. U nastavku će više biti riječ o nestrukturiranim intervjuima, dok će se u

poglavlju 5 pobliže upoznati strukturirani i polustrukturirani intervjui prožeti kroz

primjer iz prakse.

Strukturirani intervjui sadrže unaprijed određeni skup pitanja koje istraživač postavlja

točno određenim redom. Od sudionika se obično očekuje da izaberu jedan od nekoliko

odgovora koje im istraživač nudi (tzv. pitanja višestrukog izbora). Odgovori se mogu

davati i pomoću ljestvice procjene(Breakwell, 2001, str.104)

Polu-strukturirani intervju je metoda istraživanja koja se koristi u društvenim

znanostima. Dok strukturirani intervju ima strogi niz pitanja koja ne dopuštaju da se

razgovor preusmjeri, polu-strukturirani intervju je otvoren, omoguujei nove ideje i

stvaranje novih pitanja tijekom intervjua kao rezultat onoga što je sugovornik rekao.

Anketar u polu-strukturiranom intervju ima tek općeniti okvir tema koje treba istražiti

(Wengraf, 2001).

Nestrukturirani ili ne direktivni intervju je intervju u kojem pitanja nisu definirana.

Takvi intervjui su u potpunosti suprotni od strukturiranih gdje su pitanja strogo

formulirana i imaju svoj red ispitivanja(Breakwell, 2001, str. 109). Način razgovora

varira, ispitivač ima pripremljenih tek par pitanja kako bi mogao uvesti ispitanika u

temu. Takav intervju je zapravo vrlo sličan svakodnevnom razgovoru, to je neformalna

konverzacija, u kojoj ispitivač nastoji biti jako fleksibilan, prilagoditi se ispitaniku i

pustiti ga da vodi razgovor svojim tempom. Mora imati dozu senzibiliteta i suosjećanja,

22

ali s mjerom, bez prevelikog osobnog uplitanja. Voditelj mora pokriti različite teme,

sam tijek razgovora i pitanja ovisi o samom ispitaniku i njegovim odgovorima. Ispitivač

nema konkretna pitanja ispred sebe, već samo teme koja ga zanimaju. Pitanja su

otvorenog tipa, tako se ispitanici osjećaju slobodno da kažu onoliko malo ili onoliko

puno koliko žele. Osobe koje daju intervju su mnogo opuštenije, potiče ih se da se

izraze o različitim temama, temeljeno na vlastitim očekivanjima, motivaciji, pozadini,

interesima itd. Ovdje osoba koja vodi intervju može bolje donijeti prosudbu o

sugovornikovoj osobnosti, potencijalu, mišljenju. Međutim, ako nije dovoljno učinkovit

rasprave će izgubiti smjer i intervju će biti gubitak vremena, novaca i truda.

PREDNOSTI NESTRUKTURIRANOG INTERVJUA

- Složena pitanja

Interakcija između sudionika i voditelja u ovakvom intervjuu omogućuje bogatije i

potpunije podatke. To je tako jer ispitivač može postavljati naknadna pitanja te tako

razviti razgovor do same srži teme koja ga zanima. Svaka nejasnoća se može ukloniti sa

dodatnim objašnjenjima ili pitanjima sa strane ispitivača dok kod drugih metoda

intervjuiranja dodatna pitanja koja nisu u upitniku nisu moguća. Ispitivač može

mijenjati pitanja, ako tijekom razgovora shvati da hipotezu treba promijeniti ili

nadograditi.

- Sloboda odgovora

Ispitivač može razviti odnos koji će dati slobodu sudionicima da kažu sve što misle i

budu potpuno iskreni sa svojim odgovorima. Ispitanik ima priliku da preuzme kontrolu,

definira odgovore i usmjeri razgovor prema područjima koje smatra zanimljivim i

značajnim. To može dovesti do novih i važnih spoznaja za istraživača.

23

NEDOSTACI NESTRUKTURIRANOG INTERVJUA

- Pristranost ispitivača

U nekoj mjeri ispitivač će utjecati na odgovore ispitanika. J .Allan Williams Jr. (1971)

tvrdi da će što je veća razlika između statusa ispitivača i ispitanika biti manja

vjerojatnost da će ispitanici izraziti svoje istinske osjećaje i mišljenje. Primjerice

otkriveno je kako su Afroamerikanci 1960-ih javno podržavali demonstracije

građanskih prava ako je ispitivač bio crnac, u slučajevima kada je on bio bijelac

govorili su kako nemaju mišljenje o tome ili pak kako su protiv demonstracija.

- Analiza odgovora

Analiza nestrukturiranih intervjua je teška i dugotrajna. Razgovor se može razvijati u

različitim smjerovima, stoga je kasnija usporedba intervjua više osoba jako

komplicirana. Međutim postoje razni programi kao što su Etnograf, Nota Bene i sl. koji

obrađuju određeni broj izraza ili riječi. Na ispitivaču je da nakon saslušanih snimaka

odgovora izvuče najučestalije korištene riječi te da ih ubaci u program. Sama priprema

takvih podataka je vrlo dugotrajna.

- Troškovi i vrijeme

Nestrukturirani intervju traje puno duže nego druge vrste intervjuiranja, to je tako jer se

vodi otvoreni razgovor gdje ispitanici mogu potanko objasniti svako svoje mišljenje.

Rezultat toga je da je takav intervju skup i moguć samo na malom uzorku, što ponekad

nije dovoljno reprezentativno. Ako je potreban veći uzorak onda je taj intervju još

skuplji i dugotrajniji, i tako se problem vrti u krug.

- Sklonost uveličavanju i samodopadnosti

24

Ljudi vole predstavljati sebe u najboljem svjetlu, predstavljajući se kao kao osobe

karakteristika i ponašanja koje su poželjne u društvu, prikrivajući one osobine koje su

nepoželjne. Primijećeno je kako vjernici u SAD-u preuveličavaju svoju ljubav i

poštovanje prema crkvi jer smatraju da će se tako prikazati kao bolje osobe. Ovaj

nedostatak je najveći problem prilikom intervjuiranja za posao, gdje se potencijalni

zaposlenici pokušavaju prikazati u najboljem svjetlu.

Iako nedostaci postoje i dalje je nestrukturirani intervjui izuzetno korisna metoda za

upoznavanje nepoznate kulture, iskustva, ili okruženja. Omogućuje znanstvenicima da

se usredotoče na određenu temu, uđu dublje u tematiku i pokušaju sagledati mišljenje i

osjećaje sugovornika. Izvrstan je alat za testiranje samog istraživača-ispitivača da li

dovoljno poznaje i razumije tematiku intervjuiranja te mu daje priliku da stvori novi

način gledanja i razumijevanja stvari.

Koju god od gore navedenih metoda intervjuer koristi on mora prije samog procesa

ispitivanja odrediti sljedeće 4 stvari :

- Točno odrediti ono što se želi znati/saznati

- Odrediti od koga se žele sakupiti podaci

- Odabrati način odnosno metode prikupljanja podataka

- Odabrati način obrade rezultata

Ispitivač mora oblikovati vrlo jasna pitanja na koja želi saznati odgovor svojim

istraživanjem. Ispitivanje može započeti širim područjem tematike koja se obrađuje ali

se potom mora rastaviti na sastavne dijelove koji moraju biti jasno izraženi. Ciljevi

moraju biti jasno definirani i što je još bitnije ostvarivi. Primjerice cilj intervjuiranja ne

može biti saznati kako je živjeti na Marsu. Jasan je razlog zašto to ne može biti cilj – na

Marsu nikada nitko nije živio. Ovo je ekstremni primjer ali postoje mnoge situacije gdje

su ciljevi bili nedostižni ili nemogući za ostvarenje.

25

Na pitanje „Koga moram pitat?“ intervjuer moram imati jasan odgovor. On treba uz

pomoć svojih specifičnih istraživačkih pitanja odrediti od koga će prikupljati podatke.

Postoje različiti uzorci odabira ispitanika a u nastavku će se detaljnije razraditi.

· Populacija

Podrazumijeva uključivanje svih ljudi koji imaju osobine koje intervjuera zanimaju.

Uzimanje cijele populacije kao uzorak za ispitivanje je moguć samo ako je grupa

odnosno broj članova malen. Primjerice direktorica jedne bankarske filijale želi saznati

što klijenti najčešće pitaju, što ih zanima, na što loše reagiraju a na što pozitivno.

Najbolji način da sazna odgovore na ta pitanja je da održi intervju sa svih zaposlenicima

u banci, drugim riječima s cijelom populacijom koja radi u banci. U takvim situacijama

gdje se populacija broji od 5-50 članova intervju je ostvariv, ako populacija ima više

članova treba se odabrati neki drugi način uzorkovanja.

- Slučajni uzorak

Slučajni uzorak jest način smanjivanja broja sudionika istraživanja. Ukoliko je

populacije prevelika, slučajnim odabirom se odabire uzorak iz populacije koja zanima

ispitivača. Svaka osoba u populaciji mora imati jednaku vjerojatnost da će biti izabrana.

Npr. uzimanje uzorka samo od ljudi iz telefonskog imenika je pristrano zato što su

zanemareni svi ljude koji nemaju telefon ili ga nisu stavili u telefonski imenik. Najbolje

je koristiti generator slučajnih brojeva u sprezi s popisom cijele populacije.

· Reprezentativan uzorak

Reprezentativan uzorak je onaj koji dobro reprezentira populaciju kojoj pripada, a

najbolje se postiže slučajnim odabirom članova. Daje osiguranje kako će dijelovi

populacije u konačnom uzorku biti predstavljeni u istom omjeru u kojem se pojavljuju u

cijeloj populaciji.

26

· Kvotni uzorak

Utvrđivanje dijelova populacije koji su zanimljivi za svrhu istraživanja. Potreban je

slučajni odabir iz jednakog odabira sudionika iz svakog dijela. Primjerice ako

intervjuera u školskom uzorku zanimaju učenici koji idu na fakultet i oni koji nakon

srednje škole prekidaju školovanje, on mora iz obje grupe izabrati jednak broj sudionika

za istraživanje (Breakwell, 2001, str.102).

Odabir veličine uzorka je vrlo složen zadatak. Ako se izabere prevelik uzorak dolazi do

puno većih troškova, te je potrebno puno više vremena i istraživača kako bi se proveli

svi intervjui. S druge strane mali uzorak može pružiti informacije koje nisu dovoljno

reprezentativne za cijelu skupinu odnosno populaciju. Ne postoji zlatno pravilo pri

odabiru veličine uzorka, na istraživaču je da uspostavi točna broj sudionika za koje ima

dovoljno vremena, financijskog budžeta i ispitivača kako bi se intervjuiranje moglo

provesti bez ikakvih „tehničkih“ poteškoća.

Veličina uzorka ovisi i o načinu provođenja intervjua, ako je intervju strukturirani,

veličina uzorka može i poželjno je da bude veća. Kada je intervju polustrukturirani ili

nestrukturirani dovoljan je uzorak od 30-40 ljudi, zbog toga što je potrebno puno više

vremena za analiziranje odgovora ali i za provedbu samih intervjua. O strukturiranim,

polu strukturiranim i ne strukturiranim intervjuima više u nastavku.

27

5. PRIRUČNIK ZA STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI

INTERVJU

Svrha ovog priručnika je upoznati čitatelje sa strukturiranim i polustrukturiranim

intervjuima, objasniti svrhu i način provođenja takvih intervjua. Nakon čitanja ovog

priručnika, čitatelj će moći provesti intervju tim dvjema metodama.

Prije samog odabira na koji način će se intervju provesti potrebno je utvrditi nekoliko

kriterija za učinkovit odabira metode intervjua. Ovi kriterij će otkriti ispitivaču da li je

za njegovo istraživanje učinkovitije da koristi polustrukturirani, strukturirani ili na kraju

krajeva nestrukturirani intervju.

• VALJANOST

Valjanost je najvažniji kriterij kvalitete intervjua. Govori da li je metoda koju je

intervjuer odabrao sposobna mjeriti ono što treba mjeriti i predvidjeti ono što je

potrebno. Ponekad strukturirani intervju daje potpuno drugačije podatke od

polustrukturiranog jer se odgovori mogu krivo protumačiti ili nedovoljno pojasniti što

je ispitanik svojim odgovorom htio reći ili dokazati. Ponekad se kombinacijom te dvije

metode može doći do valjanih rezultata. Primjerice kada je u pitanju intervju za posao

bilo bi dobro prvo provesti strukturirani intervju u kojem će intervjuer lakom analizom

odgovora utvrditi uži krug kandidata a potom s kandidatima iz tog užeg kruga provesti

polustrukturirani intervju gdje će dubljim ulaskom u temu i svrhu ispitivanja ocijeniti

koji kandidat savršeno odgovara tipu posla. Metoda intervjuiranja je valjana kada

ispitivač intervjuom može procijeniti npr budućeg kandidata za posao, stvarno

zadovoljstvo korisnika pučke kuhinje, zainteresiranost populacije za uvođenjem

određenog proizvoda i sl.

28

• POUZDANOST

Pouzdanost se odnosi na preciznost i konstantnost dobivenih rezultata određenom

metodom. U slučaju strukturiranog intervjua pouzdanost dobiva oblik stabilnosti to se

može provjeriti na dva načina :

1. Stabilnost procjene - ako dva ispitivača intervjuiraju istog ispitanika rezultati

odnosno procjena mora biti vrlo slična.

2. Stabilnost ocjena – ako jedan anketar intervjuira dva vrlo slična ispitanika, rezultati

odnosno ocjene intervjua trebaju opet biti vrlo slične ili iste.

Za pouzdanost neće biti problema ako su svim intervjuerima postavljena ista pitanja i

ako su tretirani na isti način (mjesto intervjuiranja, raspoloženje anketara i sl.), tako se

neće moći desiti da su identični odgovori doveli do različitih rezultata ili ocjena.

Ovo je također jako bitan kriterij pri odabiru kandidata za posao, gdje je bitno da svaki

potencijalni kandidat dobije jednako priliku kao onaj prije i poslije njega.

• REAKCIJA ISPITANIKA

Poželjno je da ispitanici imaju pozitivnu percepciju o intervjuu. Kada je u pitanju

strukturirani intervju, ispitanici smatraju kako je on više fer nego druga dva oblika

intervjuiranja. Smatraju kako u takvim intervjuima ne postoji subjektivnost intervjuera i

kako njihovi odgovori ne mogu biti krivo protumačeni s obzirom da se vrši statistička

obrada podataka. S druge strane kao prednost polustrukturiranog intervjua navode baš

to što mogu dublje uči u temu i objasniti svoja mišljenja i želje. Na stav kandidata može

utjecati više čimbenika, neki od njih su: relevantnost pitanja, profesionalnost i iskazano

poštovanje od intervjuera, ispitanikova percepcija o pravednosti postupka ispitivanja

itd.

29

U svakom slučaju, koju god metodu intervjuer izabrao, mora osigurati stanje u kojem su

svi ispitanici upoznati sa metodom intervjuiranja i shvaćaju da je baš ta metoda najbolja

za daljnje istraživanje teme.

5.1. STRUKTURIRANI INTERVJU

Strukurirani intervjui sadrže unaprijed određeni skup pitanja koje istraživač postavlja

točno određenim redom (Jackson, 2001) Ispitanik obično odgovara na pitanja

izabirajući jedan od ponuđenih odgovora, takozvana pitanja višestrukog izbora. Osoba

koja odgovara na pitanja nema mogućnost objašnjavanja svojih odgovora, najčešće

odgovara sa „da“ ili „ne“, iznimno su tu pitanja sa skalama od 1 do 5 na koja ispitanik

odgovara brojem, takva pitanja služe tome da ispitivač bolje shvati odgovor ispitanika.

U takvoj vrsti intervjua nema mjesta za spontanost, intervjuer i ispitanik ne stvaraju

prijateljsko okruženje več više formalno gdje je ispitivač sa jedne strane i postavlja vrlo

jasna i nedvosmislena pitanja a ispitanik odgovara vrlo jednostavnim odgovorima na

njih. Strukturirani intervjui su sredstvo prikupljanja podataka za statistička istraživanja.

U ovom slučaju, podaci se prikupljaju u od ispitivača, a ne samo od odgovora

ispitanika. Anketari čitaju pitanja točno onako kako se pojavljuju na upitnika odnosno

papiru ispred njih. Izbor odgovora na pitanja često je unaprijed fiksan.

Strukturirani intervju i standardizirani redoslijed kojim su postavljena pitanja

omogućuje da svi ispitanici shvate pitanja u istom kontekstu.. To je važno za smanjenje

utjecaja konteksta učinaka, gdje odgovori na pitanja upitnika mogu ovisiti o prirodi

prethodnih pitanja. Iako se učinci konteksta nikada ne mogu u potpunosti izbjeći

potrebno je pokušati to svesti na minimum kako bi svi ispitanci imali jednaki utjecaj na

istraživanje svojim odgovorima.

Razvoj strukturiranog intervju vodič zahtijeva jasan fokus na tematiku i dobro razvijeno

razumijevanje teme.

30

Dobro razumijevanje teme omogućuje istraživačima da stvore visoko strukturirani

upitnik za intervju koji pruža pitanja koja su relevantna, smislena i odgovarajuća za

temu koja se istražuje.

Strukturirani intervjui je dakle najbolje koristiti kada je razumijevanje tematskog

područja vrlo razvijeno ili nakon uporabe opservacijskih i drugih manje strukturiranih

pristupa intervjuiranja s različitim stručnjacima koji omogućuju istraživaču da bolje

shvati i upozna tematiku o kojoj vodi istraživanje (Pettersen, 2008 )

Osnovne vrste provođenja strukturiranog intervjua su:

o Telefonski intervju

o Intervju licem u lice ili osobni intervju

o On-line intervju (Skype)

Odluka o izboru metode prikupljanja podataka ovisi o drugim elementima

metodologije, te ju treba donijeti uzimaju u obzir cjelokupnu metodologiju istraživanja.

Elementi metodologije koji značajno utječu na odabir metode prikupljanja podataka su

slijedeći(ACE International,2007):

· Broj indikatora, odnosno podataka koje je potrebno prikupiti

Broj indikatora preko kojih su operacionalizirani osnovni pojmovi i ciljevi istraživanja

ovisi obično dužina upitnika, što je važan element u odabiru metode istraživanja s

obzirom da različite metode „podnose“ upitnike različite dužine

31

· Tipu indikatora, odnosno podataka koji se prikupljaju

Ukoliko istraživanje zahtijeva podatke koje poduzeća moraju računati ili interno

prikupljati, tada je nerealno očekivati da se takvo istraživanje može provesti kao

telefonsko istraživanje, jer poduzeće neće moći u trenutku kada se odbija intervju dati

zahtijevane podatke.. S druge strane, ako od poduzeća zahtijevamo stavove ili neke

jednostavne podatke koje menadžer zna napamet, tada su telefonski intervju ili osobni

intervju primjereni pristupi.

· Uobičajena stopa odbijanja

Spremnost ispitanika da sudjeluju u istraživanju dijelom ovisi i o metodi prikupljanja

podataka. Prema iskustvima možemo reći da je najveća stopa odbijanja (a najniža stopa

sudjelovanja ili pristanka) kod on-line ankete i telefonskih istraživanja, dok je najmanja

kod osobnog intervjua. Što je veća stopa odbijanja to je teže osigurati reprezentativnost

uzorka

Raspoloživo vrijeme i resursi su također važan element pri odabiru metode prikupljanja

podataka. Naime, različite metode prikupljanja podataka zahtijevaju i različite tipove i

količinu resursa kao te imaju određene vremenske okvire.

• PREDNOSTI

1. Mnogi ispitivači vole ovu metodu intervjuiranja jer se pitanja mogu odnosno

moraju pripremiti unaprijed. To omogućuje da intervjuer bude pripremljen za intervju te

da se uklone bilo kakva „iznenađenja“ i nespremnosti tijekom intervjua

2. Jedan strukturirani intervju može pružiti istu količinu točnih informacija kao

četiri polustrukturirana intervjua, čineći proces intervjuiranja točnijim, bržim i

učinkovitijim. Iako, potrebno je naglasiti kako se ova prednost odnosi najviše na

32

intervjue za posao, gdje se brže eliminiraju kandidati koji ne odgovaraju samom poslu

koji se nudi.

3. Svi ispitanici se tretiraju jednako. Primjerice ako je riječ o intervjuu za posao,

donositelj odluke ima iste podatke odnosno odgovore za sve kandidate, tako odluku o

zapošljavanju može donesti brzo i objektivno.

4. Strukturirani intervjui imaju vrlo malo mogućnost postavljanja diskriminirajućih i

uvredljivih pitanja. To je tako zbog unaprijed pripremljenih pitanja, dok je kod druge

metode vrlo lako da intervjuer nesvjesno postavi pitanje koje je uvredljivo ili

diskriminirajuće.

5. Intervjuer ima ulogu voditelja, ponaša se opušteno i prijateljski ali ne otkriva

svojim ponašanjem svoje mišljenje o temi ili pitanjima u intervjuu

6. Strukturirani intervjui se mogu provesti s velikim brojem ljudi a da za to nisu

potrebna velika financijska izdavanja i dugi vremenski period.

• NEDOSTACI

1. Ispitanici su prisiljeni izabrati odgovor između alternativa koje im intervjuer

ponudi.

2. Intervjuer se mora držati pitanja koja ima ispred sebe, iako se ponekad desi da

uvidi kako je potrebno u trenutku postaviti još koje potpitanje o nekoj temi on to ne

smije.

3. Strukturirani intervju je zapravo sakupljanje podataka, gubi se prilika da se

upozna ispitanika i ne pruža mu se sloboda da u potpunosti izrazi svoje mišljenje i

emocije o pitanju ili temi.

4. Intervjuer može postaviti pitanje i ponuditi moguće odgovore tako da nesvjesno

sugerira što bi bilo najbolje odgovoriti.

33

5. Nije moguće dodatno ispitati ili tražiti pojašnjenje zašto ispitanik ima određeno

mišljenje ili osjećaje.

5.2. POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU

Polustrukturirani intervju je, kao što mu i ime sugerira, kombinacija strukturiranog i ne

strukturiranog intervjua. intervjuer slijedi određeni orijentacijski vodič – plan rada,

kojega može prilagođavati. Polustrukturirani intervju je metoda istraživanja koja se

koristi u društvenim znanostima. Dok strukturirani intervju ima strogu strukturu pitanja

koja ne dopuštaju da se razgovor preusmjeri, polu-strukturirani intervju je otvoren,

omogućuje stvaranje novih ideja i pitanja koja proizlaze iz odgovora ispitivačevog

sugovornika. Voditelj u polustrukturiranom intervju ima općeniti okvir tema koje treba

istražiti, nema specificirana pitanja od prvog do zadnjeg, o svakoj temi ima par pitanja

koja uvode sugovornika u temu razgovora.

Ipak, intervjuer mora znati održati ravnotežu između fleksibilnog, svakodnevnog

razgovora i formalnog intervjua. Ako primijeti da je sugovornik previše skrenuo s teme

mora ga znati vratiti na pravi put.

Specifična tema ili teme koje ispitivač želi istražiti tijekom razgovora treba obično

pripremiti unaprijed (posebice tijekom intervjua za istraživačke projekte). Općenito je

korisno da intervjuer ima pripremljen vodič za intervju u kojem se nalaze neformalno

grupirane teme i pitanja koja intervjuer može pitati različite sudionike na različite

načine. Intervju vodiči pomažu znanstvenicima da usredotoče intervju na temu a ipak

im daje dovoljno slobode da istraže i ispitaju sudionike i izvan same srži teme. Ova

sloboda može pomoći ispitivačima u kontekstu da im pruža slobodu da prilagode svoja

pitanja ovisno o situaciji i ljudima koje intervjuiraju.

Ova metoda može otkriti bogate opisne podatke o osobnim iskustvima sudionika.

Podaci prikupljeni tijekom polustrukturiranih intervjua mogu preobraziti temu intervjua

iz općih u preciznije teme. To se može koristiti za razvoj hipoteze, objasniti odnose i

34

stvoriti temelj za daljnja istraživanja.Glavni zadatak intervjuera je stvoriti atmosferu u

kojoj će se ispitanik osjećati dobro i moći slobodno razgovarati o temi koja je

postavljena, te usmjeravati razgovor ka dubini teme kako bi mogao prikupiti što više

relevantnih odgovora za temu.

• PREDNOSTI

1.Potiče dvosmjernu komunikaciju, ispitanik može uzvratiti pitanje ispitivaču ako

nešto nije dobro shvatio ili ga zanima nešto vezano uz određenu temu kako bi mogao

bolje i ispravnije odgovoriti. Otvaraju se nove podteme do kojih dolazi koje se

nadovezuju na odgovore ispitanika, čak i one o kojima ispitivač nema predznanje.

2. Potvrđuje ono što je već poznato, ali također pruža priliku ua učenje, često pitanja

postavljena u polustrukturiranom intervjuu neće dobiti samo odgovor nego i objašnjenje

zašto je odgovor i mišljenje takvo

3. Lakše se pregovara o osjetljivim temama.

4. Omogućuje ispitanicima slobodu da izraze svoje mišljenje u vlastitim uvjetima.

Oni nesvjesno vode intervju te tako otkrivaju puno više o sebi nego kada je u pitanju

strukturirani intervju

5. Postoji pozitivan odnos između intervjuera i njegovog sugovornika.

Polustrukturirani intervju je vrlo jednostavan, učinkovit i praktičan način dobivanja

informacija o stvarima koje se ne mogu lako zaključiti promatranjem. Npr. Osjećaji,

emocije i sl.

6. Ispitanici mogu razgovarati o temi u detalje i dubinu. Značenje se može dodatno

zapaziti promatranjem njihovog stava i strasti kojom pričaju o nečemu.

7. Ne postoje bitna i ne bitna pitanja, drugim riječima intervjuer određuje prije

samog intervjua tek par određenih pitanja kao uvertiru u temu, poslije se razgovor

35

odvija spontano gdje na vidjelo dolaze i pitanja za koje bi intervjuer inače smatrao da su

nebitna.

• NEDOSTACI

1. Potrebno je znanje o intervjuiranju, intervju ovisi o samim vještinama intervjuera.

2. Treba ispitati dovoljan broj ljudi kako bi se mogla izvršiti kvalitetna analiza i

usporedba odgovora.

3. Potrebna je velika i kvalitetna priprema prije samog procesa intervjuiranja kako

ne bi došlo do pitanja koja su prestroga i utječu na tijek intervjuiranja.

4. Analiziranje odgovora je vrlo kompliciran i dugotrajan proces. Odgovori se mogu

vrlo lako krivo protumačiti. Treba znati koje riječi i rečenice su ključne u odgovorima

ispitanika, odnosno što je relevantno a što nije.

5. Polustrukturirani intervjui su vrlo dugotrajni i financijski zahtjevni. S obzirom na

to da intervjui traju od 45 do 60 minuta može se pretpostaviti da je proces intervjuiranja

većeg broja ljudi vrlo dugotrajan. Financijski je zahtjevan iz razloga što je potrebno više

osigurati adekvatan prostor za ispitivanje, osigurati dovoljan broj ispitivača, analiza je

dugotrajna stoga i skupa, i sl.

6. Istraživači odnosno intervjueri moraju osigurati visoku povjerljivost.

7. Ispitivač može nesvjesno dati signale odnosno znakove koje vode ispitanika da

daje odgovore koje intervjuer očekuje. Ovaj nedostatak se najčešće primjećuje prilikom

intervjuiranja za posao, gdje se kandidati žele predstaviti u najboljem svijetlu.

8. Polustrukturirnai intervju nije pouzdan, teško je dvaput ponoviti isti intervju.

Ispitanicima se vrlo često postavljaju različita pitanja, jer intervju ima različit smjer od

prethodnog, iako se voditelj trudi da to ne bude tako vrlo je teško usmjeriti intervju da

bude isti kao prethodni.

36

9. Odgovore dobivene u intervjuu je teško generalizirati, ispitanici mogu dati slične

odgovore na vrlo različita pitanja.

37

5.3. PROVOĐENJE INTERVJUA

Priprema za provođenje intervjua sastoje se od:

· izrade protokola intervjua

· određenja mjesta i vremena provedbe intervjua

· treninga intervjuera.

Protokol intervjua predstavlja osnovni dokument - instrument. Ujedno je i plan po

kojem se razgovor odvija i izvor kasnijih podataka koje treba obraditi. Ako se planira

istovremeno ili naknadno pismeno registriranje podataka tada se koristi obrazac sa

sljedećim rubrikama:

· zaglavlje: ustanova, projekt, intervjuer, sugovornk, mjesto i vrijeme

· pitanja: detaljna pitanja i prostor za odgovore

· rubrika za zapažanja voditelja

Vrlo je bitno naglasiti bez obzira o kojoj se metodi intervjuiranja radi da je postupak

upoznavanja kandidata uvijek isti.

Intervjuer se treba predstaviti sugovornicima, objasniti im zašto je danas tu i zašto su

oni tu. Ako postoji više članova intervjuera, potrebno je svakog predstaviti i objasniti

njegovu ulogu u intervjuu. Treba ih u potpunosti uputiti u temu intervjuiranja, objasniti

zašto se skupljaju podaci, zbog čega ih treba te zašto ih zapisuje. Ako ih ispitivač

snima, sugovornici moraju pristati na to. Sugovornici u intervjuu žele znati da će

njihovi odgovori biti u potpunosti sigurno pohranjeni i da neće imati nikakve štete od

intervjua(Knežević, 2010).

38

39

5.4. USPJEŠNA KOMUNIKACIJA NA INTERVJUU

Kako bi intervjuer mogao pravilno pripremiti za intervju on mora biti upoznat s

područjem istraživanja, preporuka je da on bude stručnjak u tome, ali to nije uvijek

moguće. Primjerice studenti koji vrše istraživanja u svrhu obrane svog diplomskog rada

nisu sigurno stručnjaci ali su dovoljnim proučavanjem tematike stekli određeno znanje

da taj intervju mogu provesti na kvalitetan način.

Ispitivač mora znati sastaviti pitanja koja će biti vrlo jasna i nedvosmislena. O strukturi

samih pitanja bit će više riječ u nastavku

Kada je karakter u pitanju, intervjuer mora biti tolerantan, strpljiv i pun razumijevanja.

Ponekad nisu svi ispitanici jednako raspoloženi, te znaju svojim odgovorima povisiti

tenzije ili stvoriti neugodnu atmosferu, pravi intervjuer treba znati kako smiriti takvu

situaciju i nikako ne smije burno reagirati na takve neobične sugovornike.

Ovisno o metodi intervjuiranja intervjuer treba znati voditi intervju, ponekad bi

ispitanici u strukturiranom intervju htjeli reći više nego što ih se pita, takve situacije

treba prekinuti i objasniti im da postoji razlog zašto su pitanja toliko strogo formulirana

te da se ništa što kažu izvan njih neće uzeti u obzir, s druge strane kada je riječ o

polustrukturiranim intervjuima poželjno je da sugovornici nastave razgovarati o temi

koja je započeta. Intervjuer ih treba poticati na to, te raznim potpitanjima sugerirati

nove teme.

Kao što je prije navedeno, jedna od mana svakog intervjua je ta da ispitanik može lagati

ili pokušati se predstaviti u boljem svjetlu, intervjuer se treba potruditi da prepozna

takve situacije te raznim potpitanjima istraži što je istina, ali naravno ispitanik to ne

smije osjetiti i ne smije se u niti jednom slučaju osjećati napadnuto.

40

Preduvjeti za uspješnu komunikaciju su (Matković,2011, str.82 ) :

• Vještina slušanja odnosno shvaćanja onoga što nam drugi žele reći

• Vještina izražavanja

• Poznavanje i prihvaćanje sebe i drugih

• Iskrenost

• Prihvaćanje različitosti, osobito kada je u pitanju mišljenje s kojim se ne

slažemo.

Nakon što je utvrđeno koji su preduvjeti za dobru komunikaciju potrebno je biti

svjestan i mogućih fizičkih i psiholoških prepreka, neke od njih su :

• Kultura, naslijeđe – iskustva koje intervjuer ili njegov sugovornik ima u velikoj

mjeri utječu na značenja poruka koje primaju. Stoga intervjuer treba biti oprezan

prilikom intervjua da nekoga nesvjesno ne uvrijedi.

• Buka – vrlo je važno da se intervju održi u mirnom ozračju, različiti zvukovi iz

okoline ometaju jasnu komunikaciju. Pošiljatelj i primatelj moraju biti sposobni

koncentrirati se na poruke koje razmjenjuju.

• Osobnost – intervjuer ne smije biti usmjeren sam na sebe , takav što bi dovelo do

zbrke i konflikta. Neki od faktora koji mogu stvoriti prepreku u komunikaciji su:

obrambeni stav (kada postoji osjećaj da je netko napadnut), superiornost (osjećaj da

netko zna više od drugog ) i ego (osjećaj da je netko u centru pažnje).

• Percepcija - ako ispitanik smatra da intervjuer govori prebrzo, nedovoljno jasno, ne

artikulira jasno i sl. Ima tendenciju da ga isključi, odnosno da ga ne sluša dovoljno

pažljivo. Također, predrasude i uvjerenja utječu na sposobnost aktivnog slušanja.

41

• Poruka - odvlačenje pažnje često se događa kada se osoba usmjerava više na

činjenice nego na ideju. Semantička odvlačenja pažnje kada se riječ koristi na način

drukčiji od onog koji sugovornik prakticira.

• Okoliš - prejaka svjetlost, privlačna osoba, neobični prizori, pogled na zanimljive

prizore, park u blizini i sl. mogu odvući pažnju pri komunikaciji

• Prigušivanje – često se uzima „zdravo za gotovo“ da je netko upoznat s određenim

činjenicama. To uglavnom nije slučaj. Vrlo često se događa da podrazumijevamo da

određena informacija nema vrijednosti ili da je primatelj upoznat s istom.

• Stres - gotovo svi ljudi ne vide stvari na isti način kada su pod stresom. Ono što u

određenom trenutku vide i čuju je pod utjecajem psiholoških okvira i referenci -

vjerovanja, stavova, vrijednosti, znanja, iskustva i ciljeva.

Dobar intervjuer mora znati pomno slušati sugovornika s razumijevanjem, postavljati

pitanja tako da se njegov sugovornik ne osjeća napadnuto, mora znati davati podršku i

ohrabrivati ispitanika na odgovor, primjerice kod intervjua s djecom ova vještina je i

više nego potrebna.

Potrebno je osobu aktivno slušati, tako im se šalje poruka da ih se čuje, da se shvaća

njihov problem i razmišljanje, da se vidi kako se osoba osjeća i da je sugovornik tu

kako bi pomogao u problemu i pronalasku rješenja.

42

Tehnike aktivnog slušanja :

Tablica 2 : Tehnike aktivnog slušanja

Izvor: Matković, Prekodravac, 2011

Ljudi ne komuniciraju samo riječima, istraživanja pokazuju da se tek 7% poruke

prenese riječima, 38% značenja poruke proizlazi iz kvalitete glasa a 55% značenja

43

poruke izraženo je kroz pokrete, izraze lica i očiju, stavom tijela i sl.(Matković, 2011,

str. 92).

Iz navedenog daje se zaključiti kako intervjuer treba obratiti pažnju na neverbalnu

komunikaciju sugovornika ali isto tako i na svoju kako ne bi odaslao krivu poruku.

Kanali neverbalne komunikacije na koje intervjuer treba obratiti pažnju tijekom

intervjua su:

Izraz lica (facijalna ekspresija) – najznačajniji način neverbalnog komuniciranja. Iz

izraza lica intervjuer može pročitati da li je sugovornik zainteresiran, uključen i da li

razumije pitanje i temu. Po izrazu lica također može zaključiti da li je na neki način

uvrijedio sugovornika ili ga pitao pitanje zbog kojeg se ne osjeća ugodno. Lice

odražava sva emocionalna stanja, veselje, ljutnju, strah ili stres. Reakcija lica je brza i

trenutna, moguće je da ju ispitanik pokuša sakriti stoga intervjuer mora dobro

promatrati svog sugovornika.

Pogled, kontakt očima – koristi se da se zatvori ili otvori komunikacija te izražava

(ne)bliskost, i (ne)spremnost na suradnju.

Položaj tijela i kretanje – ukoliko intervjuer zna pročitati govor tijela mnogo će saznati

o svom sugovorniku. Potrebno je obratiti pažnju na položaj ruku, usmjerenost tijela,

nagnutost, uspravljenost, zgurenost, način sjedenja i sl

Pokreti i gestikuliranje - nakon izraza lica, najekspresivniji su znakovi neverbalne

komunikacije i omogućavaju komunikaciju i kada nije moguća verbalna komunikacija

te pridonose pojačavanju verbalnih poruka (pokreti, stisak šake).

Kada su pitanju strukturirani i polustrukturirani intervju i komunikacijske vještine

intervjuera razlike nema. Gore navedene karakteristike potrebne su za sve metode

vođenja intervjua.

44

5.5. STRUKTURIRANJE I VRSTE PITANJA

Pripremajući se za intervju, intervjuer među ostalim planira što će pitati i kojim

redoslijedom. Dobrim vođenjem postiže se dinamika. No, obično se dogodi nešto

nepredviđeno i razgovor krene neočekivanim smjerom. A tada treba biti pribran,

snalažljiv i brzo reagirati kako bi se novim, po mogućnosti još boljim pitanjima postigli

svrha i cilj razgovora.

Pitanja ovise o tome kakav intervju vodimo. Želimo li brze rezultate, najbolje je

postavljati izravna pitanja. Time se sprečava okolišanje, a sugovornik može odbiti

odgovoriti. Općenita pitanja su drukčija i postavljamo ih kada nam nije potreban brz,

kratak i precizan odgovor, nego tražimo opis i detalje. U nastavku ćemo se upoznati sa

najbitnijim vrstama pitanja u intervjuu.

VRSTE PITANJA

Otvorena pitanja.

To su pitanja koja započinju sa : što, tko, gdje, kada, koliko, dokad i sl. U tim pitanjima

koristi se i zašto, ali pošto su pitanja koja počinju sa zašto često doživljavana kao kritika

potrebno ih je izbjegavati. Služe za „small talk“, uvertiru u razgovor, upoznavanje, kada

je bitno da sugovornik priča. Otvorena pitanja daju mogućnost sugovornicima da sami

usmjere razgovor i odrede mu dužinu. Koriste se u polustrukturiranim intervjuima.

Primjer. „Kako ste? Što Vas muči? Možete li mi reći nešto o Vašoj obitelji?“

Prednost je ta što sugovornik može slobodno govoriti o onome što smatra važnim.

Nedostatak se očituje u tome što otvorena pitanja mogu biti neprimjerena za dobivanje

konkretnih podataka i prepoticajna su za pričljive osobe.

Zatvorena pitanja

45

Zatvorena pitanja se koriste kako bi usmjerili i vodili razgovor u smjeru kojem

intervjueru odgovara. Ona najčešće počinju sa : da li?, je li?. Odgovor na zatvorena

pitanja je vrlo jednostavan, sastoji se najčešće od jedne riječi. Koriste se u

strukturiranim intervjuima.

Primjer. „Kako se zovete“ ili „Na Vašem poslu vaš pretpostavljeni je?“

Jedini mogući odgovor na prvo pitanje je ime, a na drugo muškarac ili žena.

Prednost zatvorenih pitanja je ta da su takva pitanja vrlo jasna, nedvosmislena i

pogodna su za brzo prikupljanje relevantnih podataka. Nedostatak je taj što se intervju

u kojem se koriste takva pitanja može činiti kao ispitivanje.

Sugestivna pitanja

Sugestivna pitanja kao što im i ime kaže je pitanje u kojem se krije odgovor, odnosno

sugerira mogući odgovor. Ovakva pitanja se izbjegavaju koristi, a kada se i koriste onda

je to u polustrukturiranom intervjuu gdje sugovornik može bolje pojasniti svoj odgovor

i po potrebi opravdati se.

Primjer. „Onda, od danas više nećete pušti, zar ne?“

Prednosti takvih pitanju su ta šta potiče izjašnjavanje i zadržava sugovornika na

određenoj temi.

Kao nedostatak navedeno je to da se pitanje može smatrati prijetećim i potiču izravno

slaganje.

Provjeravajuća pitanja

Provjeravajuća pitanja pomažu intervjueru da provjeri da li je dobro shvatio prijašnji

odgovor na pitanja, također, može se koristiti i kao provjera iskrenosti ispitanika.

Ponekad se koristi u polustrukturiranim intervjuima kao provjera svega što je ispitani o

nekoj temi rekao. Intervjuer treba znati kako brzo reagirati i smisliti pitanje koje če

utvrditi da li sugovornik govori istinu ili ne.

46

Primjer. „Ako Vas dobro razumijem, Vi biste željeli ponoviti testiranje“

Prednost se očituje u tome što se provjerava razumijevanje poruke i na taj način

sprječavaju mogući nesporazumi i pogrešni zaključci

Nedostatak je taj što takva pitanja mogu iznenaditi sugovornika te mu se činiti da ga

ispitivač provjerava.

Višestruka pitanja

O su pitanja u kojima je postavljeno više od jednog pitanja u jednom. Takva pitanja

treba izbjegavati jer postoji vrlo velika vjerojatnost da će ispitanik odgovoriti samo na

jedno, i to vrlo vjerovatno samo na zadnje. Nema potrebe za ovakvom vrstom pitanja

jer su vrlo zbunjujuća.

Primjer „I što ste onda napravili? Jeste li otišli na razgovor za posao ili ste ga odgodili?

Kako ste donijeli odluku? Kakve su bile reakcije obitelji? Jeste li im uopće rekli…”

Jedina prednost na koju bi se kod ovakvih pitanja mogla ukazat je pokazivanje

entuzijastičnosti i zainteresiranosti ispitivača.

47

Namjera svih pitanja je jasna: doznati što više. Ali, pravilo prema kojem „što više pitaš,

više ćeš doznati“ ne vrijedi. Ako pitanja nisu „prava“, ništa nećete doznati. Zato postoji

niz pravila i uputa kako postavljati prava pitanja. Bilo da koristite strukturirani ili

polustrukturirani intervju, postoje brojne smjernice koje valja slijediti prilikom

sastavljanja i postavljanja pitanja (Breakwell, 2001, str.110) U nastavku su navedena

pravila koja intervjuer treba poštivati prilikom sastavljanja pitanja:

Ø Pitanja ne smiju sadržavati dvije mogućnosti

Primjer. „Smatrate li da Vaši muški kolege i muški poznanici Vašeg šefa imaju

prednost pred Vama za dobivanjem dobre poslovne ponude od strane poduzeća samo

zato što ste žena“ I odgovor „da“ i odgovor „ne“ neće dati jasnu poruku na koga je

ispitanica mislila prvi svojem odgovoru.

Ø Pitanja ne bi trebala pretpostavljati nešto

Primjer. „Ima li Vaš partner razumijevanja za Vaša česta izbivanja iz obiteljski obveza

zbog posla“ Ovakvo pitanja je u najmanju ruku uvredljivo pa onda i krivo jer

pretpostavlja u startu da je osoba često odsutna. To se može smatrati i diskriminacijom

žene jer stavlja naglasak na to da je neobično to što je uspješna poslovna žena a ima

obiteljske obveze.

Ø Pitanja ne bi smjela sadržavati složene riječi ili riječi iz žargona

Primjer. „Da li se ikada Vaš kolega koristio svojom muškosti i veličinom tijela da Vas

preplaši i odustanete od neke poslovne ideje “ Pitanje je postavljeno na vrlo

neprofesionalan način, riječima korištenim u ovom pitanju nema mjesta u jednom

profesionalnom i ozbiljnom intervju.

Ø Pitanja ne smiju biti sugestivna

48

Primjer. „Pretpostavljam da Vaša obitelj odobrava financijski rizik koji ste preuzeli radi

bolje pozicije na poslu“ Pitanje je postavljeno tako da je ispitanici neugodno odgovoriti

išta drugo osim „da“!

Ø Pitanja ne smiju sadržavati dvostruke negacije

Primjer. „Mislite li da nema mnogo muškaraca poduzetnika koji ne daju prednost

muškim kolegama?“ Pitanje je teško razumljivo i zapleteno.

Ø Pitanja ne bi trebala tražiti komentar vjerojatnosti pojave neke zamišljene

situacije.

Primjer. „Kako biste se vi ponašali da ste muškarac na toj poziciji“ Odgovor na takvo

pitanje je upitan, vrlo je vjerojatno kako će žena odgovoriti da bi se ponašala upravo

onako kako bi voljela da se u ovom trenutku njen šef ponaša, ali pitanje je da li bi se

stvarno tako ponašala da je rođena kao muškarac i da se nikada nije susrela s spolnom

diskriminacijom

Ø Pitanja ne bi smjela djelovati kao spremište za sve sadržaje

Primjer. „S kakvim ste se sve vrstama diskriminacije sreli na poslu?“ Ovakvo pitanje

dat će puno različitih odgovora koji se poslije ne mogu generalizirati, odnosno moguće

je da su se tek dvije ispitanice susrele s određenom vrstom diskriminacije što je za

krajnju analizu premali postotak.

Sada kada je utvrđeno kakva sve pitanju smiju i ne smiju biti važno je napomenuti i par

koraka koji će omogućiti lakše, opuštenije i ispravnije vođenje intervjua i ispitivanje

sugovornika.

Prije početka intervjuer se treba dobro upoznati s pitanjima. Treba ih proučiti i upoznati

njihov redoslijed kako naknadno ne bi došlo do iznenađenja. Trebao bi ih barem

jednom pročitati i procijeniti na koji način ih je najbolje interpretirati da sugovornici u

potpunosti shvate pitanje

49

Sva pitanja koja stoje na papiru ispred intervjuera moraju biti postavljena svim

sudionicima. Bez obzira da li je riječ o strukturiranom ili polustrukturiranom intervju,

pitanja se moraju postaviti a ovisno od sugovornika tema će se razvijati u određenom

smjeru, naravno ukoliko je riječ o polustrukturiranom intervjuu.

Potrebno je odrediti što se želi saznati svakim pitanjem. Ponekad sugovornik ne shvati

najbolje ponuđeno pitanje pa ponudi odgovor koji ne daje nikakve podatke vezane uz

pitanje, tada je na intervjueru da laganom sugestijom pokuša potaknuti sugovornika da

pokuša još jednom razmisliti o mogućem odgovoru, naravno to mora biti vrlo

neprimjetno da se ispitanik ne osjeća neugodno jer je možda krivo nešto shvatio ili

krivo odgovorio. Iako, krivi odgovor kada je intervju u pitanju, ne postoji.

Intervjuer ne treba davati ili tražiti nebitne podatke ili one nepovezane s temom

razgovora. Na to se posebice treba obratiti pažnja kad je nestrukturirani intervju u

pitanju i intervjuer i sugovornici su više prijateljski raspoloženi, vrlo lako se desi da se

odluta u neke druge teme koje nisu strogo vezane za intervju. Takva lutanja oduzimaju

vrijeme, a vrijeme je novac.

Potrebno je dosljedno bilježiti podatke. To se može učiniti na više načina, primjerice

bilježenjem odgovora na listu papira, prisustvom treće osobe koja zapisuje sve

odgovore ili snimanje odgovora na audio ili videovrpcu. Zadnji način je najbolji jer ne

ometa intervjuera i otklanja mogućnost da je sugovorniku neugodno zbog prisustva

treće osobe u koju možda nema dovoljno povjerenja jer nema nikakvu interakciju s

njom.

Intervjuer treba saslušati svakog sugovornika na isti način. Postoji mogućnost da će

ispitivač naići na osobu koja mu ne paše, možda je loša energija, krivi izraz lica,

intonacija glasa, može biti puno stvari zbog kojih si osobe ne odgovaraju. Ali intervjuer

mora ostati profesionalan, saslušati ih do kraja i ničim im odati postojanje takvih

osjećaja.

50

Ispitivač može očekivati povremeno ispitivanje njegovog autoriteta. Moć ispitivača

ovisi o vrsti istraživanja za koje se provodi intervju. Ako nasuprot njega sjedi stručnjak

u svom području vrlo je velika vjerojatnost kako će taj stručnjak imati nadmoć nad

samim intervjuerom.

Svako pitanje (indikator) mora sadržavati precizan vremenski okvir. Treba izbjegavati

naizgled jasne vremenske okvire, kao što je „u posljednjih godinu dana“, jer nije jasno

da li se radi na posljednjih 12 mjeseci ili na prošlu kalendarsku godinu. Pogotovo treba

izbjegavati nejasne vremenske okvire kao što su „u proteklih nekoliko

godina“,„redovito“, „uobičajeno“, „u skoroj budućnosti“(ACE International, 2007)

Kao što je prethodno napomenuto, neverbalna komunikacija je vrlo bitan dio svakog

intervjua. Važno je pratiti govor tijela, stoga ako ispitivač snima odgovore na

audiovrpcu dobro bi bilo da zapisuje pokrete koje smatra važnima.

5.6. MJESTO I ATMOSFERA INTERVJUIRANJA

Mjesto na kojem se provodi intervju mora biti mirno, tiho i pouzdano. Ne smije biti

suviše strogo, kao što je naprimjer ured glavnog menadžera ako se radi o intervjuu za

posao. Mjesto govori puno o samom intervjueru, pa je tako potrebno osigurati da mjesto

bude čisto, adekvatno opremljeno, da se u blizini ili u samoj prostoriji ne nalaze

neprikladni sadržaj. Primjerice ako se održava intervju s liječenim alkoholičarima nije

primjereno da mjesto održavanje bude u blizini kafića i okupljališta lokalnih

alkoholičara. Vrlo je bitan sam doček i pristup sugovornicima. Ispitivač se treba

predstaviti svakom posebno, ako je to potrebno upoznati ispitanike jedne s drugima i

objasniti im ukratko o temi o kojoj će razgovarati.

Kada je riječ o polustrukturiranom intervjuu atmosfera je puno ležernija. Poželjno je da

se intervjuer i sugovornik osjećaju ugodno u društvu jedan drugoga. Intervjuer mora

51

stvoriti atmosferu u kojoj će njegov sugovornik dobiti osjećaj povjerenja da može

pričati i osjetljivim temama. Mjesto održavanja polustrukturiranog intervjua ponajviše

ovisi o tematici intervjua, ako je to intervju za posao poželjno je da se intervju održi

negdje u krugu poduzeća ali ipak ne na preformalnom mjestu. Kada je tema intervjua

istraživanje mišljenja mladih ljudi o nekoj tematici onda mjesto može biti i puno

ležernije, ponekad se takvi intervjui mogu održati i na livadi, u kafiću, gradskim

knjižnicama, negdje uz more, u nečijem stanu itd.

Strukturirani intervju zahtjeva formalniju atmosferu. U tom intervjuu vrlo je jasno tko

je voditelj a tko odgovara na pitanja. Ne dešavaju se situacije u kojem se sugovornik

može nasmijati i tako ležernije nastaviti razgovor, osim ako pitanja nisu formulirana

tako da izazovu smijeh kod ispitanika.

52

U tablici u nastavku će se prikazati neke od glavnih razlika između strukturiranih i

polustrukturiranih intervjua.

Tablica 3: Strukturirani vs polustrukturirani intervju

POLUSTRUKTURIRANI STRUKTURIRANI

PRIPREMA Ne postoji obuka za pripremu.

Priprema ovisi o ispitivaču Opsežna, iskustvena učenja na

temelju obuka i priprema

PITANJA

Spontana i neplanirana, jako malo

planiranja Unaprijed sastavljena, pomno

planiranje

Različita u svakom intervjuu Svaki intervju sadrži ista pitanja

Otvorena Zatvorena

FAKTORI Evaluirani faktori se razlikuju od

intevjua do intervjua Uvijek su isti faktori evaluirani

ODGOVORI Mogu utjecati na smjer intervjua Nebitne informacije se

zanemaruju

ATMOSFERA Ležerna Formalna

EVALUACIJA

Snimanje odgovora Bilježenje odgovora

Vođenje bilježaka može biti neorganizirano i nesistematizirano

radi naglih promjena tema Bilješke se detaljno vode

Mala kontrola nad količinom i kvalitetom sakupljenih podataka

Velika kontrola

Ne postoji program koji evaluira sve

odgovore Postoje programi koji obrađuju

odgovore

TROŠKOVI Visoki troškovi provođenja intervjua Niski troškovi

53

Izvor: Autor

6. STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU NA

TEMU „ŽENE U PODUZETNIŠTVU“

Prije svega, bitno je iznijeti par riječi o ženama u poduzetništvu, te njihovom statusu u

poslovnom svijetu.

Pojava poduzetnica u proteklih dvadeset- trideset godina u zapadnom svijetu često se

povezuje s demokratizacijom društva, odnosno sve većom potrebom za izjednačavanje

muških i ženskih prava. Od kada postoji društvo nametnuto je mišljenje kako je ženi

mjesto kod kuće, te da je ona zadužena za brigu oko obitelji. Danas se sve više i više

smanjuje ta razlika između žena i muškaraca, ali dakako ona i dalje postoji, pogotovo u

poslovnom svijetu. Žene obavljaju dvije trećine posla u svijetu, ali zarađuju svega jednu

desetinu svjetskog dohotka, posjeduju tek jedan posto svjetskih dobara. Takve

nejednakosti usko su povezane s nejednakim mogućnostima za obrazovanje i

usavršavanje, što se onda odražava na njihov izbor zanimanja i mogućnostima

napredovanja u karijeri. U ožujku 2010, u svrhu obilježavanja 15. Godišnjice

Deklaracije i Platforme za djelovanje donesenih u Pekingu na Konvenciji Ujedinjenih

naroda o uklanjanju svih diskriminacija žena, Komisija je donijela Žensku povelju, u

kojoj je potvrdila svoje opredjeljenje prema ravnopravnosti spolova i jačanju rodne

perspektive u svim svojim politikama. U rujna i listopada 2009. Godine provedena su

istraživanja o percepciji i iskustvima Europljana kada je u pitanju ravnopravnost

spolova. Čak 62 % ispitanika smatra kako je neravnopravnost spolova raširena pojava,

gledano po dobi ispitanika, mlađa generacija smatra nejednakost spolova manje

raširenom pojavom od starijih generacija odnosno ljudi preko 55 godina. Takav

odgovor nije dobar ali je generalno gledano pozitivan, jer na mladima svijet ostaje a oni

su ti koji će birati hoće li diskriminirati ženu kao poduzetnicu ili neće. Istraživanja

upućuju na to na neće.

54

U većini zemalja broj žena poduzetnica u velikoj mjeri zaostaje za brojem muškaraca

uključenih u poduzetničke aktivnosti, tako : (Minniti, Areniu, Langowitz, 2005, str.15-

40)

· U Velikoj Britaniji 6,5% svih rando sposobnih žena zaposlene su u vlastitm

poduzećima, udio žena u poduzetništvu iznosi 26 %, zapažen je lagani rast tog

postotka od 1990 godine.

· U Europskoj uniji 70% poduzetnica vode poduzeće koje imaju pet ili manje

zaposlenika.

· U Republici Hrvatskoj 52 % žena radi u državnom dok je 39% njih u privatnom

sektoru. Žena poduzetnica na rukovodećim mjestima ima 30%, no tek ih je 19% u

nadzornim odborima poduzeća. Među nezaposlenima njihov udjel je visokih 59%,

među zaposlenim na crno 65%, a na određeno vrijeme 86%.

· U SAD-u stopa rasta ženskih tvrtki 2002. godine bila je dvostruko veća od

nacionalnog prosjeka. Skoro 50% svih američkih poduzeća u većinskom su

vlasništvu žena, zapošljavaju više od 12,8 milijuna ljudi i stvaraju 1,9 trilijuna

dolara prodaje. (Bledsoe & Oatsvall, 2010, str. 47-55)

· U Kanadi se između 1981. i 2001. godine broj poduzetnica povećao za fantastičnih

208% dok se u isto vrijeme broj muških poduzetnika povećao za 38%.

Reći kako su žene u Hrvatskoj kada je u pitanju tržište rada diskriminirane nije laž,

puno je statističkih pokazatelja i znanstvenih istraživanja koja upućuju na to. Dok se u

Europskoj uniji broje dvije žene poduzetnice na tri muškarca poduzetnika, u Hrvatskoj

je taj odnos jedan naprema tri. Statistike govore kako se više od 48% žena susrelo s

oglasima za zapošljavanje u kojima se spolna pripadnost spominje kao jedan od uvjeta

dobivanja posla.

Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske je u suradnji s Hrvatskim

zavodom za zapošljavanje i znanstvenicima s Odsjeka za sociologiju Filozofskog

fakulteta iz Zagreba 2006 godine proveo empirijsko istraživanje pod nazivom

55

„Identifikacija standarda diskriminacije žena pri zapošljavanju“. Istraživanje je

provedeno na uzorku od 1017 žena. Upitnik je ukupno sadržavao 62 pitanja vezana uz

diskriminaciju pri zapošljavanju, na prošlim poslovima, pitanja vezana uz religiju,

politička pitanja, ekonomske uvijete u kojima žive itd. Rezultati kažu kako 67%

nezaposlenih žena živi u kućanstvu gdje postoji samo jedno primanje, i to do 5 tisuća

kuna, što je premalo uzme li se u obzir cijena potrošačke košarice jedne prosječne

četveročlane obitelji. Najduže nezaposlene žene su one s najnižom naobrazbom, taj

period traje prosječno 8 godina. Žene s visokim obrazovanjem nađu posao unutar

godine dana.

Na pitanje jesu li se susrele s oglasima za zapošljavanje u kojima se spominjala dobna

granica kao jedan od uvjeta, potvrdno je odgovorilo 69% ispitanica. Intervjui za posao

vrlo često sadrže pitanja koja su prije svega protiv zakona a onda i neugodna, pa tako:

62 posto ispitanica navodi da im je bilo postavljeno pitanje o bračnom statusu i broju

djece, oko 38 posto morao je odgovoriti na pitanje namjerava li uskoro rađati i kako

planira svoju obitelj. Devet posto žena susrelo se s komentarima vezanim uz seksualna

očekivanja. A podatak koji jasno upućuje na diskriminaciju je taj da je čak 5,6 ispitanih

žena dobilo otkaz zbog trudnoće ili uskoro planirane trudnoće. Zaključak ovog

ispitivanja je da diskriminacija postoji, žene nemaju jednak status u društvu niti jednake

mogućnosti pri zapošljavanju.

Ova tema je vrlo aktualna i mnogo se istražuje. Jedan od najbitnijih ciljeva Europe 2020

je stvaranje jednakosti između oba spola. S obzirom na to da sam ja žena, završavam

Ekonomski fakultet i planiram biti jednog dana poduzetnica za mene je ova tema vrlo

zanimljiva i posebna. Iz tih razloga izabrala sam da će tema mog intervjuiranja biti

Žene u poduzetništvu. Iako je generalno govoreći Poreč vrlo ugodna sredina za živjeti

kada je jednakost i prihvaćanje u pitanju, odlučila sam pozvati 20 žena koje su vlasnice

poduzeća ili su na visokim pozicijama u poduzećima u kojima rade da istražim da li

postoji diskriminacija i u njihovim krugovima.

56

Intervjui su održani u osmom mjesecu 2015 godine u Poreču. Ciljna skupina bile su

žene koje su na visokim pozicijama ili imaju vlastito poduzeće. Ukupno je bilo 10 žena

s kojim je proveden strukturirani a potom i polustrukturirani intervju. Razmak između

provođenja jednog i drugog bio je 10 dana. Strukturirani intervjui su provedeni

pojedinačno a polustrukturirani u dvije grupe po tri žene i jednom sa četiri žene.

Pripremila sam se za temu tako što sam proučila literaturu, čitala druga istraživanja na

tu temu, prisustvovala sam konferenciji u Zagrebu na temu „Žene u poduzetništvu“

organiziranoj od strane Poslovnog dnevnika, proučavala sam općenito mišljenja oko

sebe i u svojoj okolini.

6.1.1. Intervjuiranje strukturiranim intervjuem

CILJNA SKUPINA

Ciljna skupina bile su žene poduzetnice koje imaju vlastitu obitelj, vode kućanstvo i u

isto su vrijeme aktivne i uspješne na poslu. Imaju minimalno jedno dijete i nisu starije

od 35 godina. Jedan od uvjeta bio je i taj da su imale ili trenutno imaju minimalno

jednog muškog kolegu na poslu i muškarca kao poslovođu.

PRIPREME ZA INTERVJU

Prije njihov pristanka i dolaska na intervju poslano im u kratkim crtama o čemu se radi

intervju, zbog čega ispitivaču trebaju te informacije te u koje svrhe će se koristiti, od 25

kontaktiranih žena 10 ih je pristalo na intervju, druge su bile spriječene zog poslovnih i

obiteljskih obveza.

57

PITANJA

Intervju se sadržao od 20 formalnih pitanja, sva pitanja su imala mogućnost višestrukog

izbora. Svima su postavljena ista pitanja, istim redoslijedom i istim naglaskom.

Sugovornicama nije bilo dopušteno da vide pitanja unaprijed, pitanja su im bila čitana i

odgovori su im bili ponuđeni, svakoj sugovornici je bilo dopušteno da razmisli o

odgovoru koliko god joj je vremena bilo potrebno.

FINANCIJE I VRIJEME

Financijska izdavanja bila su minimalna, 15 – 30 kuna po sugovornici. Intervjui su

trajali relativno kratko, odnosno 30 minuta. Sam intervju i čitanje pitanja i odgovaranje

na iste je trajao u prosijeku 10- 15 minuta, no priprema i upoznavanje sugovornica s

temom i načinom odgovaranja na pitanja trajalo je isto toliko.

PROSTORNO I ZVUČNO OKRUŽENJE

Intervju je održan u prostoru u najmu jedne poduzetnice koja mi je ustupila svoj ured.

Ured se nalazi na 3. katu zgrade u Kandlerovoj ulici u strogom centru Poreča. Raspored

sjedenja je odgovarao pravilima strukturiranog intervjua odnosno, sugovornice su

sjedile nasuprot intervjueru. Prostor ima 30 kvadrata, u sredini prostora se nalaze radni

stol i fotelja a nasuprot njemu 2 uredske stolice, na zidovima su slike polja lavande,

maka, i slika vjetrenjače. Prostor je iznimno ugodan za razgovor a s druge strane

ostavlja dojam formalnosti i strogosti. Također važno je naglasiti kako ured ima 3

prozora stoga je osvjetljenje prostora bilo prirodno i vrlo ugodno.

Neobičnih zvukova i buke nije bilo, zvukovi iz okoline su minimalno dopirali do mjesta

intervjuiranja, u pozadini je svirala uhu ugodna i mirna klasična muzika.

DOLAZAK

Njihov dolazak je organiziran tako da dolaze jedna za drugom u intervalima od 45

minuta. Cilj je bio da se intervjuirane žene ne sretnu s onima koje još nisu prošle proces

58

intervjuiranja s obzirom na to da se intervju sastojao od vrlo malo pitanja bilo ih je lako

upamtiti i prenijeti. Htjela sam dobiti „stvarno stanje stvari“ odnosno dobiti od njih

iskrene odgovore o kojima će vrlo dobro razmisliti prije nego što kažu da ili ne.

S obzirom na to da su se intervjui održavali nedjeljom ujutro pripremila sam kavu i sok

za sve sudionice intervjua kako bi im priredila toplu dobrodošlicu i zahvalnost što su

odvojile malo vremena od svog slobodnog dana.

PRAĆENJE ODGOVORA

Nije bilo potrebe za audio zapisom zbog jednostavnosti praćenja, stoga su svi odgovori

zabilježeni na papiru. U slučaju kada su se sugovornice pokušavale sjetiti neke situacije

kako bi mogle odgovoriti na pitanja poput „Jeste li ikada morali donijeti važnu odluku,

koja Vas je navela da morate birati između obitelji i napredovanja“ primijetila sam da bi

digle glavu i držale zamišljeni pogled pokušavajući se prisjetiti da li je bilo takve

situacije u njihovim životima.

U nastavku prilažem pisanu verziju pitanja i odgovora na intervjuu.

ŽENE U PODUZETNIŠTVU

1. Jeste li se ikada susreli s oglasom za posao u kojem se navodi spolna pripadnost

kao jedna od uvijeta za zapošljavanje?

Šest je sugovornica na ovo pitanje odgovorilo potvrdno, uz popratnu gestikulaciju lica

gdje se vidjelo kako im to smeta i izaziva neugodan osjećaj u njima. Dvije intervjuirane

se odgovorile kako se nikada nisu srele s takvim intervjuima a dvije su tvrdile kako se

ne mogu sjetiti da li su se srele s takvim oglasom ili nisu, odnosno ne znaju reći da li su

išle za time prilikom čitanja oglasa.

59

2. Je li Vam ikada bilo postavljeno pitanje o bračnom statusu ili broju djece ?

Prva je sugovornica rekla kako zapravo ne zna odgovor na to pitanje, a druge tri su

rekle kako ih nikada to nitko nije pitao što je vrlo logično obzirom da spomenute

posjeduju svoje poduzeće ili su radile u vrlo ozbiljnim poduzećima čiji glavni direktori

mahom dolaze iz većih gradova ili čak iz drugih država kako bi održali intervjue i jako

su dobro pripremljeni za iste. I na ovo pitanje je šest žena odgovorilo potvrdno sa

osjetnim podsmjehom u glasu.

3. Da li je Vašeg poslodavca ikada zanimalo vaše buduće širenje obitelji, ukoliko ste ju planirali?

Čak je 6 sugovornica na ovo pitanje odgovorilo kako poslodavca nisu zanimale takve

informacije i nikada nisu na niti jedan način pokušali doći do istih, no nažalost drugih

četiri žene su odgovorile suprotno, odnosno kako je u njihovim radnim sredinama bilo

govora i raspitivanja o toj temi.

4. Ukoliko je odgovor da, da li je Vaš poslodavac pozitivno reagirao

Od četri žene čiji su se poslodavci zanimali za njihove planove u budućnosti čak je tri

imalo neugodna iskustva, odnosno poslodavac je negativno reagirao i pokušao stvoriti

pritisak na njih sugerirajući im da je karijera i posao koji rade bitniji.

5. Jeste li se ikada susreli s neugodnim komentarima na poslu zbog Vašeg spola ?

Dvije žene su utvrdile kako nisu sigurne što su to nekome neugodni komentari, pa nisu

bile sigurne ni same jesu li se srele s takvim problemom ili nisu. Drugih osam žena bilo

je ravnomjerno podjeljeno u odgovorima.

6. Na Vašem poslu, Vaš pretpostavljeni je?

Žene su pretpostavljene kod 60 % intervjuiranih, dok je kod 40% njih to muškarac.

7. Da li ste primjetili da su se na Vašem poslu sugestije i komentari Vaših muških kolega bolje prihvaćali od ženskih ?

Šest žena je odgovorilo kako je to vrlo česti slučaj u njihovim radnim sredinama, jedna

žena se nije mogla odlučiti kako da odgovori na to pitanje, prvo je njen odgovor bio da

ali potom se ipak odlučila za ne znam. (Naknadnim razgovorom otkrila je kako se

60

nakon što je odgovorila da ipak sjetila puno situacija kada su bile prihvaćene ideje

njenih ženskih kolegica ili nje same, iako su na istom sastanku prisustvovali i muškarci

sa fantastičnim idejama, kaže kako su ponekad prezentacijske vještine i ženska moć

jako bitne. Ovaj podatak nije relevantan za istraživanje, služi samo kao objašnjenje

čitateljima.) Tri žene su uz veliki osmjeh odgovorile kako na njihovim radnim mjestima

nisu događale takve situacije.

8. Jeste li se na poslu morali truditi više od Vaših muških kolega kako bi zadobili jednako povjerenje kao i oni?

Jedna žena kaže kako to nije primijetila nikada, odnosno nije obraćala pozornost na to,

50% sugovornica odgovorilo je potvrdno na ovo pitanje dok je njih 40% nakon kratkog

razmišljanja odgovorilo sigurnim glasom kako se nikada nisu morale dokazaivati više

od muških kolega.

9. Jeste li se ikada tijekom karijere susreli sa kritikama zbog pokazivanja želje za moći u vodstvom?

Tek se četiri žene nisu susrele sa takvim kritikama, nažalost čak je 60% njih odgovorilo

kako su kritike na taj račun vrlo česte i teško im padaju.

10. Koju ocijenu od 1 do 5 biste dali usklađenosti Vašeg profesionalnog i obiteljskog života ?

Niti jedna žena nije dala ocjenu 1 usklađenosti odnosno neusklađenosti svog života,

najviše je sugovornica, njih 60% reklo kako je njihov profesionalni i obiteljski život

dobro usklađen i da su zadovoljne sa kvalitetom života, njih 20 % smatra kako je

usklađenost u njihovim životu apsolutno savršena.

A. 5 – Savršeno usklađeno 20%

B. 4 – Dobro usklađeno 60%

C. 3 – Ne mogu procijeniti 10%

D. 2 – Loše usklađeno 10%

E. 1 – Ne usklađeno

11. Jeste li ikada morali donjeti važnu odluku, koja Vas je navela da morate birati između obitelji i napredovanja?

61

Očekivano, večina je žena vrlo brzo i odlučno odgovorilo da su morale donositi takve

odluke, tek se dvije žene nisu susrele sa takvom situacijom.

12. Ukoliko je Vaš odgovor da, što ste izabrali ?

Šest žena od osam odgovorilo je kako je ipak na kraju obitelj bila važnija, no ipak bilo

je i onih koje su se odlučile za karijeru, iako, dalo se primijetiti kako su njihovi izrazi

lica bili ispunjeni strahom hoću li ih osuđivati zbog toga.

13. Da li Vaša okolina smatra Vaš poslovni uspjeh nečim pozitivnim?

Večina njih je sa osmjehom potvrdilo kako je to tako, i kako su zaista okružene ljudima

koji ih podupiru u svim uspjesima i neuspjesima, dvije žene rekle su kako nisu svjesne

svoje okoline, odnosno ne znaju kako ih drugi doživljavaju i što misle o njima i

njihovim poslovnim uspjesima.

14. Smatraju li Vaši prijatelji da ste Vi jača karika od Vašeg partnera u obitelji zbog Vašeg poslovnog uspjeha?

Polovica žena se uz gromoglasan smjeh složilo s time, odnosno pokušale su se prisjetiti

svih situacija u kojima su njihovi prijatelji zaključili takvo što.

15. Uviđate li platni jaz između Vas i Vaših muških kolega?

Obzirom na statistike, rezultati ovog pitanja uopće ne iznenađuju, naime čak je 90%

njih utvrdilo kako uviđaju taj jaz i kako im zaista smeta, kažu kako im to bitno utječe na

motivaciju za posao. Tek je jedna žena odgovorila kako na njenom poslu taj jaz ne

postoji, te da ona ima bolju plaću od svog kolege obzirom da je duže od njega u

poduzeću.

16. Ukoliko u skorije vrijeme dođe do promoviranja na Vašem radnom mjestu, mislite li da su pružene jednake prilike i za žene i za muškarce ?

Dvadeset posto sugovornica utvrdilo je kako ipak veću prednost i povjerenje imaju

muškarci, 60% njih vjeruje kako u njihovom poduzeću svi imaju jednake prilike, i kako

napredovanje ovisi jedino o tome tko ima bolje kompeticije i sposobnosti.

17. Jeste li upoznati sa uvođenjem mandatornih minimalnih kvota žena u upravim i nadzornim odborima?

62

Osamdeset posto žena ima saznanja o uvođenju kvotama, no i same priznaju kako nisu

u potpunosti upoznate sa planom provođenja tih kvota, obzirom da se jako malo o tome

priča i mahom su saznale za njih tako da su same proučavale internetske stranice.

18. Smatrate li te kvote nečim pozitivnim ?

Očekivano, skoro sve žene imaju pozitivna očekivanja u vezi uvođenja kvota i

budućnosti.

19. Uviđate li pozitivne pomake kada je u pitanju jednakost između žena i muškaraca?

Većina njih se složilo kako je opravdano misliti da će se nejednakosti smanjiti. I same

kažu kako će se zalagati i raditi na tome da to tako bude.

20. Mislite li da će uvijek postojati određeni postotak diskriminacije kada je u pitanju jednakost spolova na poslu ?

Iako uz očigledno negodovanje i grimasom na licu 40% njih se složilo kako će uvijek u

nekom postotku postojati diskriminacija, ostatak vjeruje kako će s vremenom

diskriminacija u postpunosti nestati.

Žene koje sam intervjuirala komentirale su poslije intervjua kako ne razmišljaju često o

tim pitanjima, malo im se probudio inat i želja da nešto promijene kako bi ukazale na

probleme nejednakosti s kojima se susreću i naravno kako bi ostavile bolji svijet svojoj

djeci. Imale su potrebu još razgovarati o tome, to je vrlo česta pojava kad je

strukturirani intervju u pitanju, objašnjeno im je kako se nažalost njihova mišljenja

izvan samih pitanja ne mogu uzeti u obzir zbog metode intervjuiranja.

Kako su znale kako će intervju na istu temu s drugom metodom odnosno

polustrukturirani intervju biti proveden kroz desetak dana odlučile su se još bolje

pripremiti na tu temu. Neke žene su me čak zamolile kemijsku i papir kako bi mogle

zapisati svoje misli i emocije te naknadno raspraviti o njima.

63

6.1.2. Intervjuiranje polustrukturiranim intervjuom

PRIPREME ZA INTERVJU

Obzirom da je strukturirani intervju s istim osobama bio proveden nedavno prije

polustrukturiranog sudionici su već bili upoznati s tematikom. Stoga im je objašnjeno

kakav je ovo način intervjuiranja i postavljanja pitanja. Sugerirano im je da slobodno

izraze svoje mišljenje i pokrenu podtemu ako smatraju da je to potrebno kako bi bolje

izrazile svoje mišljenje.

PITANJA

Uz pomoć rezultata strukturiranog intervjua postavila sam okvirne teme o kojima želim

razgovarati. Prije samog početka intervjuiranja svojim sugovornicima sam pustila video

pod nazivom „Double Standards Women in the Workplace“ koji govori o diskriminaciji

žena u Americi kako bi ih pobliže upoznala s dubinom teme o kojoj ćemo razgovarati.

FINANCIJE I VRIJEME

Financijsko izdvajanje za ovaj intervju je iznosio cca 50-ak kuna po grupi. Intervju s

jednom grupom je trajao od 45 do 75 minuta. Primijetila sam da koncentracija većine

sugovornica pada nakon 45 minuta , ali bilo je i onih koje su mogle i duže o toj temi

diskutirati, to su većinom osobe koje su u svom dosadašnjem poslu doživjele ozbiljnu

diskriminaciju te su sada osjetile možda po prvi puta da ih netko stvarno sluša i da ne

netko drugi osim njihove bližnje obitelji uviđa jačinu tog problema. Također kako je

večer padala tako su one postajale sve manje entuzijastične i energetične u razgovoru.

Stoga se da zaključiti kako kasno popodne nije odgovarajuće vrijeme za intervjuiranje.

PROSTORNO I ZVUČNO OKRUŽENJE

64

Ovog puta intervju je kako i odgovara polustrukturiranom načinu intervjuiranja

proveden na ležernijem mjestu, na balkonu moga domu. Prostor ima cca 25 kvadrata,

stol je pozicioniram uz zid, oko stola su postavljene četiri stolice, naknadno je dodatna

još jedna kada su bile četiri žene u intervjuu. Pogled s terase usmjeren je prema

masliniku i prirodnom okruženju, stoga nije bilo stvari u okruženju koje su mogle

odvući pažnju sugovornicama. Na stolu su bile ponuđeni keksi i kava. Ovog puta nisam

sjedila prekoputa njih nego bočno od njih te se tako stvorila intimnija atmosfera. Buke

nije bilo, osim cvrkuta ptica i šumova drveća što je učinilo razgovor još ugodnijim,

procijenila sam kako bi muzika u pozadini možda narušila sklad zvukova prirode stoga

je nisam uključila.

PRAĆENJE ODGOVORA

Odgovori su se pratili pisanjem bilješka, budući da kandidatkinje nisu bile oduševljene

s idejom snimanja. Pratiti odgovore nije bilo lako kao kada je u pitanju strukturirani

intervju ali nije bilo niti toliko zahtjevno koliko sam zamišljala. Važno je bilo pratiti

poglede, emocije, gestikulacije kojima su priči dale „začine“.

U nastavku prilažem teme, podteme i odgovore na njih koji su oblikovali intervju.

Intervju sam otvorila sa pitanjem :

„Ukoliko Vam se desilo da ste naišli na oglas u kojem se navodi spolna pripadnost kao

uvijet za zapošljavanje kako ste reagirali?“

Odgovori su bili razni, četiri žene se nisu nikada srele s takvim oglasom ali su imale

potrebu da iskažu mišljenje kako osuđuju takav način oglašavanja te kako bi upozorile

poslodavca na diskriminaciju. Druge žene koje su se srele s takvim oglasima kažu kako

su im takvi oglasi zapravo odbojni, smatraju kako takva poduzeća nisu dostojna

njihovog prisustva i znanja koje im one mogu ponuditi. Mislim da je važno naglasiti

kod takvih odgovora da su te žene danas jako uspješne i svjesne svog potencijala.

65

Stvara se pitanje kako bi odgovorile na to pitanje da ih je to netko pitao prije 10 godina

kada su tek izašle s fakulteta s vrlo malo iskustva i praktičnog znanja. Tek je jedna žena

naglasila kako joj to nije zasmetalo i kako smatra da se takve greške dešavaju nesvjesno

od strane poslodavca.

Razgovor se nastavio u smjeru što bi one učinile da trebaju postaviti oglas gdje im je

stvarno potrebna ženska djelatnica primjerice za čuvanje djece, našle su se u veoma

nezgodnoj pat poziciji. Primijetile su da generalno nemaju loše mišljenje o muškarcima

kao dadiljama ali kada je njihova obitelj u pitanju nisu baš takvog mišljenja. Tek su

dvije žene zaključile kako bi stvarno zaposlile muškarca kao dadilju, ali bitno je

naglasiti kako te žene imaju sinove a ne kćerke. Sljedeće pitanje nastavilo se u duhu

prethodne teme, te je glasilo „Smatrate li da se i muškarci susreću sa diskriminacijom

na poslu?“

Svi su odgovori bili približno jednaki, složile su se da postoji diskriminacija i kada su

muškarci u pitanju ali u puno manjem postotku i intenzitetu. Puno lakše se brane od

takvih situacija, ne shvaćaju ih toliko osobno i lakše se nose s njima.

U nastavku smo diskutirale o tome „Koliko puta im se desilo da je neka poslovna ideja

bila bolje prihvaćena od njihovih muških kolega?“ Tri žene su odgovorile kako se

nikada nisu srele s takvom situacijom ali su bile u prisustvu kada se drugima to desilo,

složile su se s drugima koje su prošle kroz takvo iskustvo da je takva situacija vrlo

neugodna i frustrirajuća ali kako se u 90% slučajeva ispostavi da je ipak bila bolja ideja

dana od njihove strane te se ona na kraju implementira u posao. Takav osjećaj je kažu

neprocjenjiv i vrlo motivirajuć za dalje. Na te odgovore se nadovezala tema o šefovima

muškarcima te da li oni nakon takvih situacija uviđaju svoje pogreške i da li ih

ponavljaju? Većina se složila s time kako oni zapravo ne gledaju na to kao na

diskriminaciju, nego samo kao jednu pogrešku u odlučivanju, mali je broj onih koji

uviđaju svoje predrasude i pokušavaju ih otkloniti.

Na pitanje „Kako usklađujete svoj obiteljski i profesionalni život?“ odgovori su bili

razni. Vlasnice poduzeća kažu kako nema odvajanja poslovnog i obiteljskog života, oni

66

su srasli jedni s drugim, druge žene koje su na visokim pozicijama priznaju kako

ponekad obiteljski život pati i ponekad se uhvate kako previše vremena posvećuju

karijeri ali isto tako tvrde da ih to čini sretnima te tu sreću prenose u svoj obiteljski

život stoga se isplati ponekad žrtvovati. U nastavku smo se spomenule okoline i

prihvaćanja njihove ambicioznosti i uspjeha, u globalu mali je broj ljudi koji ne

prihvaćaju njihov uspjeh kao nešto dobro, njima bitni ljudi, kao što su obitelj i bliski

prijatelji u potpunosti podržavaju njihov uspon i građenje karijere.

Tema o financijama i platnom jazu među muškarcima i ženama je najviše trajala i

najviše se energije i emocija kroz tu temu iznijelo. Ispitanice su primijetile kako se u

njihovim poduzećima više nagrađuju muškarci nego žene, dvije sudionice razgovora

rade u istom poduzeću kao i njihovi partneri stoga su se u više navrata uvjerile u to da

su njihove premije i bonusi veći nego njihovi. Žene koje imaju vlastito poduzeće kažu

kako nisu tako jednostavno došle do financijskih sredstava za pokretanje svoga posla,

uvijek im je bilo lakše ako je partner bio prisutan s njima, također to je tako bilo i ako

su se trebale izboriti za nešto u općini, s iznajmljivačima prostora, s dobavljačima i sl.

naglašavaju kako se zna desiti da su osobe koje ih diskriminiraju upravo žene.

Za kraj dotakli smo se pitanja o diskriminaciji u budućnosti, dvije žene uvjerene su da

će stanje uvijek ostati isto, i da se neće ništa promijeniti na bolje, kažu da su promjene

koje se i sada vide samo prividne i kako je zapravo stanje uvijek isto, ostatak

intervjuiranih ne slažu se s time, one su uvjerene kako će diskriminacija uvijek postojati

ali da će se u budućnosti bitno smanjiti, vjeruju u kvote koje Hrvatska uvodi i uviđaju

da se sve češće priča o tim temama. Također, primjećuju i na svojim radnim mjestima i

svojoj okolini da se stanje mijenja i da se puno prilika nudi obrazovanim ženama oko

njih a i njima samima.

6.1.3. Rezultati strukturiranog i polustrukturiranog intervjua

67

Obraditi polustrukturirani intervju je bilo puno zahtjevnije nego strukturirani u kojem

postoje ponuđeni odgovori i od intervjuiranih se očekuje da jednostavno izaberu jedan.

Bilo je tu puno riječi i rečenica i trebalo se izvući ono najbitnije. U konačnici rezultati

su vrlo slični, a na neka pitanja koja se podudaraju i isti. Razlika je u tome što su se

intervjuirani mogli izraziti i objasniti svoje odgovore. Primjerice, zašto kažu kako je

njihov profesionalni i obiteljski život loše usklađen, objašnjenjem takvog odgovora

dolazi se do novih saznanja koji su bitni za istraživanje. Npr u ovom pitanju došlo se do

saznanja da poneki sat više na poslu i uspjeh donose ogromnu sreću u njihov život koju

oni poslije šire na svoju okolinu pa tako i na obitelj, također s financijske strane donose

više novaca koje mogu usmjeriti na razna putovanja s obitelji i poklone za bližnje.

Na kraju svih intervjuiranja može se zaključiti kako su žene iako su većina svjetske

populacije i dalje diskriminirane u mnogim područjima svoga života. U Hrvatskoj žene

i dalje prihvaćaju patrijarhalan način života, što utječe na njihov ekonomski i društveni

razvoj. Potrebne su promjene na području poticanja ženskog poduzetništva koje se

moguće jedino u uvjetima povezanosti programa razvoja ženskog poduzetništva s

promjenama u širem društvenom kontekstu. Žene odlikuje fleksibilnost u odnosima s

kolegama, inovativnost i razvijene komunikacijske vještine, predane su timskom radu i

agresivne u izlaganju svojih ideja, ženstvenost koriste kao prednost, a uspostavile su i

ravnotežu između privatnog i poslovnog svijeta. One su hrabre, samouvjerene i

odlučne, sposobne su brzo donositi najsloženije odluke, nikada ne prestaju učiti,

pametno i po intuiciji prihvaćaju poslovne prilike, imaju pregršt pozitivne energije i

lijepu riječ za svakoga. Žene su neizbrušeni dijamant u svijetu poduzetništva, njihovo

vrijeme tek dolazi to je vidljivo iz niza strategija koje je Hrvatska implementirala u

svoju politiku. Danas je dobro biti žena, pokazati sve svoje snage, ambicije, želje i na

kraju uspjeti.

68

ZAKLJUČAK

Biti dobar voditelj intervjua znači mnogo više nego postavljati pitanja na koja je se

iščekuje odgovor. Biti uspješna intervjuirana osoba znači puno više nego odgovarati na

postavljena pitanja (Breakwell, 2001, str11) Vođenje intervjua nalazi se u središtu

djelatnosti većine stručnjaka u području obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalnih i

javnih službi te mnogih rukovoditelja u proizvodnji i trgovini. Katkad je to i službeno

priznato, pa je podučavanje tehnika vođenja intervjua sastavni dio obrazovanja za

određeno zanimanje. Vođenje intervjua je često sastavni dio zadatka koji se povezuju s

posebnim skupinama stručnjaka: postavljanje dijagnoze u medicini, prikupljanja

podataka za povijest slučaja u području socijalnog rada, praćenja zaposlenika u

kadrovskim službama, ispitivanje zadovoljstva korisnika gradske knjižnice, istraživanje

javnog mišljenja o položaju žena itd. Svako od tih ispitivanja usmjerava se na drukčije

tehnike vođenja intervjua, ovisno o ciljevima, odgovorima i zakonskoj moći

Intervju se može učiniti kao lagan i brz posao međutim u pozadini se krije puno

pripreme, učenja, potrebnih vještina, proučavanja i znanja intervjuera. Male sitnice kao

što je svjetlost u prostoriji, doba dana, pogled ili glas intervjuera mogu bitno promijeniti

smjer intervjua. Važno je prije samog početka zaključiti koji je cilj intervjuiranja, dobro

proučiti temu intervjua, pitati stručnjake za savjete i dobro izabrati ciljnu skupinu.

U ovom diplomskom radu čitatelji su se upoznali s teoretskom i praktičnom izvedbom

strukturiranih i polustrukturiranih intervjua. Prije same izvedbe intervjua i odluke hoće

li se intervju provesti strukturiranim ili polustrukturiranim načinom potrebno je dva

puta promisliti. Izbor ovisi o samoj temi intervjua, o svrsi, financijskim mogućnostima,

raspoloživosti i broju intervjuera, hipotezi koja se želi dokazati i mnogim drugim

stvarima.

69

Mnoge su razlike između ta dva oblika intervjua, potrebno ih je proučiti, upoznati i

dokučiti koji je najbolji odnosno koja metode intervjua najviše odgovara cilju

intervjuiranja. Strukturirani intervju se na prvi pogled može učiniti kao jednostavniji,

jeftiniji i brži način intervjuiranja, analiza odgovora u strukturiranom intervju je vrlo

jednostavna i laka za dokazati. Međutim, takva vrsta intervjua neće dati podatke o

emocijama, osjećajima, stvarnim željama, vrlo teško se s takvim intervjuom može

zapravo upoznati osoba i njene istinske osobnosti. Za neka istraživanja emocije,

osobnosti i želje nisu bitne, kao što je npr statističko istraživanje o tome koliko ljudi i u

koje vrijeme koristi internet. Ako je jedini cilj takvog istraživanja statistički podatak

onda je strukturirani intervju najbolji. Često se i za odabir prvog kruga potencijalnih

zaposlenika odabire upravo ova metoda intervjua, ali već u drugom krugu izabire se

polustrukturirana metoda. Takvom metodom potencijalni zaposlenici i općenito svi

sudionici takvih intervju iskazuju svoje osjećaje, emocije, objašnjavaju zašto je takvo

njihovo mišljenje, često intervjuer dođe do sasvim novih saznanja o temi o kojoj vodi

intervju. Polustrukturirani intervju je puno teže voditi, vrlo lako se izgubi trag glavne

teme, ispitivač i ispitanik lako postanu „prijatelji“, podtema se zna odužiti previše,

velika financijska sredstva su potrebna zbog dugotrajnosti provedbe i većem broju

potrebnih intervjuera. Sve su to nedostaci i prednosti polustrukturiranog intervjua, bitno

je odrediti jesu li bitnije njegove prednosti ili nedostaci?

Jedno je sigurno, ne može bilo tko raditi intervju. Jer intervju je vještina, koju osoba

treba uvježbati. Ne može se tek naučiti iz knjiga, jer nema univerzalnih intervjua.

Čovjek je individua, stoga je i svaki sugovornik a time i intervju poseban. Međutim,

postoje neke smjernice koje pomažu intervjuerima i koje svaki voditelj intervjua treba

znati napamet. Treba ih poštivati i tek tada će moći napraviti intervju koji će biti prema

pravilima – točan, istinit, pošten, nepristran i uravnotežen

70

LITERATURA

1) ACE International, (2007), Priručnik za provedbu istraživanja malih I srednjih

poduzeća; metodologija, upute I akcijski plan, Europska Unija

2) Banks,L. Media, D., Top 10 Interview Structured questions, Dostupno na:

http://smallbusiness.chron.com/top-10-structured-interview-questions-10441.html

[03.09.2015]

3) Bazala, A, (1991), Metode i područja istraživanja, Velebit Velegraf, Zagreb

4) Bovee, C.L., Thill, J.V., Suvremena poslovna komunikacija, Mate, Zagreb

5) Breakwell, G.M., (2001), Vještine vođenja intervjua, Nakladaslap, Jastrebarsko

6) Camp, R., Vielhaber, M.,(2007), Strateško vođenje intervju, Parlov, Zagreb

7) Cook, M.Cripps, B.,(2009), Psihološko procjenjivanje na radnome mjestu : vodič za

menadžere, Školska knjiga, Zagreb

8) Corbetta P, (2003), Social research: Theory, methods and Techniques, Sage, London

9) Foddy, William., (1993), Constructing Questions for Interviews, Cambridge University

Press

10) Fruhmann, G., Tehnike Intervjua, Hill International, Dostupno na: http://www.hill-

croatia.hr/Tehnike-intervjua.7872.0.html , [25.08.2015]

11) Garača, N., Kadlec, Ž., Komunikacija u procesu menadžmenta, Visoka škola za

menadžment u turizmu i informatici, Virovitica

71

12) Garača, N. (2008),Utjecaj marketinške komunikacije na razvoj ljudskih vrijednosti, 2.

Međunarodni simpozij, Zbornik radova, utjecaj znanja na ljudske vijednosti,

Elektrostrojarska škola, Varaždin

13) Hollowitz, J. & Wilson, C.E.,(1993), Structured Interviewing in Volunteer Selection,

.Journal of Applied Communication Research, str. 21, 41-52

14) Knežević, Đ., (2010), Kriterij intervjua I ocjenjivanja kandidata, Službeni glasnik

Brčko distrikta BiH, broj 14/08

15) Jackson, B.O., (2001), Developing and Administering Structured Interviews, State of

Oklahoma - Office of Personnel Management

16) Marušić, M. & Vranešević, T.,(2001), Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb

17) Matković, A. Prekodravac, T., (2011), Priručnik za karijerno savjetovanje, Dostupno

na: http://irtr.hr/data/documents/HZPOU_prirucnik_2012.pdf [30.08.2015]

18) Marušić, M. Vranešević, T.,(1997), Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb

19) Moj Razvoj, Uspješan intervju za posao, Dostupno na:

http://www.poslovni.hr/media/article_upload/files/48/480907fb6df20cf867097fc8c9fcd

126.pdf [ 01.09.2015]

20) Owens, P., (2013), Double Standards Women in Workplace, Dostupno na:

https://www.youtube.com/watch?v=h8_tea2Uly4 [15.08.2015]

21) Pettersen, N.,Durivage, A.,(2008), The structured interview, Presses de l’Université du

Québec, Canada

22) Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, (2012), Istraživanje o zastupljenosti žena i

muškaraca na rukovodećim i upravljačkim pozicijama u poslovnim subjektima u RH,

Dostupno na :

72

http://www.prs.hr/attachments/article/178/Istra%C5%BEivanje%20o%20zastupljenosti

%20%C5%BEena%20i%20mu%C5%A1karaca%20na%20rukovode%C4%87im%20po

zicijama%20u%20poslovnim%20subjektima%20RH.pdf [ 20.08.2015]

23) Wengraf, T., (2001), Qualitative Research Interviewing: Biographic Narrative and

Semi-Structured Methods, Sage, London

73

TABLICE

Tablica 1 : Faze procesa istraživanja tržišta.....................................................................4

Tablica 2 : Tehnike aktivnog slušanja............................................................................40

Tablica 3 : Strukturirani vs polustrukturirani intervju....................................................50

74

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRIRUČNIK ZA

STRUKTURIRANI I POLUSTRUKTURIRANI INTERVJU izradila samostalno

pod voditeljstvom doc. dr. sc. Lare Jelenc. U radu sam primijenila metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje

sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasana sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

74