principi holistiŁke nauke buduªnosti - vuk uskokovicuskokovic.yolasite.com/resources/principi...
TRANSCRIPT
Principi holistièke nauke buduãnosti
Vuk Uskokoviã
id54022459 pdfMachine by Broadgun Software - a great PDF writer! - a great PDF creator! - http://www.pdfmachine.com http://www.broadgun.com
2
Sadr�aj:
Predgovor�������������������������........................ Principi holistièke nauke buduãnosti���������������... 1. Svaki kvalitet je put�������������������������..... 2. Tai-ãi-tu������������������������������.... 3. Samo razlike èine informacije......................................................................................... 4. Kvaliteta je beskonaèno mnogo....................................................................................... 5. U Prirodi ne postoji ni�ta �to bi se moglo predstaviti kao suma svojih delova���... 6. Finalna uzroènost Prirode je nelokalna i holistièka (od celine ka delovima).................. 7. Kvantiteti ne odreðuju kvalitete���������������������... 8. Mapa nije teritorija i ime nije imenovani entitet���������������.. 9. Nauène teorije odra�avaju njihovu korisnost, ali ne i ontolo�ku istinitost����...... 10. Svako posmatranje je uèestvovanje i ne postoji posmatrano nezavisno od posmatraèa, niti posmatraè nezavisan od posmatranog, te ni teritorija nezavisna od mape, kao ni naèin crtanja mape nezavisan od teritorije�������������.����.. 11. Priroda sveta je monistièka�����������������������.. 12. Priroda je kroz okvire svake formalne nauke indeterministièka���������.. 13. Savremena nauka ne odgovara na pitanja »za�to...?«, veã »kako...?«�������. 14. Linearna, jednosmerna uzroènost je posledica redukcionistièkog, a nelinearna, obostrana uzroènost holistièkog uzroènog sagledavanja sveta���������� 15. Linearnost odgovara neodgovornosti i izolaciji, a cirkularnosti (povratno spregnute nelinearnosti) pa�nji, ma�tovitom osmi�ljavanju, samo-kreaciji, uèenju i evoluciji�... 16. Svako znanje je subjektivno i svaka reprezentacija je interpretacija�������... 17. �ivotnost Prirode se ne mo�e formalno opisati���������������... 18. Samo se »slabi« principi mogu dokazati������������������. 19. Svaki eksperiment u Prirodi je neponovljiv�����������������. 20. Svako uèenje je uèenje na gre�kama�������������������� 21. �ivljenje = uèenje��������������������������� 22. Uèenje = evolucija��������������������������... 23. Svaka evolucija je ko-evolucija���������������������... 24. Tajna �ivota je u putanjama, a ne samo u genetskoj �ifri ili bilo kojoj formi ili supstanci����������� 25. Jezik ne slu�i objektivnom prenosu informacija, veã uzajamnoj orijentaciji����. 26. Implicitne pretpostavke i temeljna verovanja se ne mogu u potpunosti eksplicitovati... 27. Svi nauèni zakljuèci su implicitno sadr�ani u njenim polaznim pretpostavkama��... 28. Svako kreativno razmi�ljanje je nelinearno, vraãajuãi se na svoj poèetak�����.. 29. Svet je slika na�e du�e�������������������������.. 30. Svaki kvalitet je put��������������������������. Na putu ka ekologiji uma i ekonomiji mora�������������.. 1. Uvod�������������������������������..... 2. Problem polaritetne strukture prirodnih dejstava��������������..... 3. Dva tipa ekolo�ke svesnosti����������������������..... 4. I Zemlja je �ivo biãe........................................................................................................
3
5. Problem nepredvidljivosti ljudskih dejstava����������������.... 6. Problem temeljnih vrednosti ekonomskog progresa........................................................ 7. Kooperativnost naspram kompetitivnosti�����������������.... 8. Put naspram cilja��������������������������...... 9. Od egocentrizma ka pronala�enju lepote u svemu�������������...... 10. Sistemski pozdrav na putu ka evoluciji svesti����������������. Odabrana literatura�����������������������.................
4
Predgovor
Prvi deo knjige predstavlja put na kome ãemo postepeno, korak po korak,
otkrivati uvide u raðanje jednog - za nauku kakvu poznajemo novog, a za drevne spiritualne tradicije i mudra razmi�ljanja starog - pogleda na svet, odnosno u nas same. Kontemplacija koja èini ovaj deo knjige je sabrana u niz principa koji, premda predstavljaju samo neke od beskraja potencijalno eksplicitujuãih ideja ove knjige, mogu
biti ulep�avajuãi podsetnici ili mantre, inicijatori beskrajno raznovrsnih promi�ljanja koja
bi mo�da bila u stanju da na� odnos sa Prirodom prosvetle dubokim po�tovanjem,
bla�enom obazrivo�ãu i pa�ljivo�ãu, tolerantno�ãu i produhovljeno�ãu. Poput jonskih
stubova sa pogledom na more, antièkih, krhkih i pra�njavih stubova koji nose tragove
vremena, ali i zadivljujuãu belinu i bogatstvo otisaka vekovnih dodira sa Prirodom, i u ovoj knjizi izlo�eni principi jedne holistièke nauke buduãnosti, predstavljaju stare temelje
ljudskih razmi�ljanja, delimièno iscrtane u jednom novom svetlu, temelje saznanja na
kojima mo�emo graditi mnoga prosvetljena razmi�ljanja i do�ivljaje sveta. Èitava ova
knjiga je odraz verovanja da bi nesagledivo prostiruãe posledice uzajamnog i sveop�teg
harmonizovanja prirodnih procesa i komunikacija - koje, usled aktuelnih otklona od vrednosti negovanih u drevnim religioznim tradicijama, odstupaju od prirodne, odr�ive,
ali i uvek dinamièke i evolutivne ravnote�e - spontano izronile kroz prihvatanje i samostalno docrtavanje ovde delimièno iscrtanog puta izmeðu nas i Prirode. Njegovo
fleksibilno odr�anje, namesto savremenih redukcionistièkih nauènih ideja i shvatanja, na
temeljima na�ih razmi�ljanja i pogleda na svet bi se odrazilo na �irenje na�ih, uzajamno
individualnih i globalnih opcija odluèivanja, buðenje oseãaja odgovornosti prema putu
ostvarivanja na�eg sveta, kao i u nedogled pru�ajuãeg oseãaja bla�enosti i spiritualne
slobode. Meðutim, u tu svrhu, kada se ponovo vratimo na poèetak, na ovaj predgovor,
korisno je obratiti pa�nju i na osnovni kreativni princip, princip principa holistièke,
spiritualne nauke buduãnosti, saznajnom rado�ãu, nadam se, rascvetane ovom knjigom:
istinska saznanja ne trpe principe, najva�nija doktrina je nemati doktrinu111, a sveto na-
èelo je poput nebeskog plavetnila èisti Um. »Izneãu Vam, o monasi, uèenje slièno splavu. Svrha mu je da prebrodite, a ne da
ga èvrsto zadr�ite«319, uèio je Gautama Buda. Stoga su ovi »principi«, reèi i misli koje
oni uokviravaju, samo ukazivaèi, znakovi na putu. Kao �to je Voren MekKulok govorio:
»Nemojte mi odgristi prst, veã pogledajte tamo gde pokazujem«106, ove reèi nisu
objektivan ili istinitosni odraz sveta, veã samo putokazi razmi�ljanja i �ivljenja, za èije
potpuno razumevanje je neophodno proniãi kroz reèi i forme koje oni èine, u sjajne
direktne semantièke krugove koji se u njihovom dodiru sa radoznalo�ãu subjekta
iscrtavaju. Iako obrisan od strane morskog talasa, trag otvorenog dlana na pe�èanoj pla�i
mo�e dugo predstavljati na� putokaz, slièan Vitgen�tajnovim »merdevinama reèi«417 koje
je, po�to se na njima popenjemo do onde dokle je to potrebno, najkorisnije odbaciti. Dostiãi preko mape � koja je poput kakve himne ti�ini, samu teritoriju i bez reèi u�iveti
se u Put Prirode. Apostol Pavle je, u ovom duhu, pisao da »ja sam posredstvom zakona umro
zakonu � da Bogu �ivim« (Galatima 2:19), pokazujuãi nam na proèi�ãavajuãu i
oslobaðajuãu, ni u jednom pogledu ne sputavajuãu, te ka spontanom jedinstvu uma i
Prirode usmeravajuãu su�tinu puta svakog spiritualnog uèenja. Ovi principi ãe, tako,
predstavljati putokaze oslobaðanja od drugih principa koji èine osnove na�eg
5
svakodnevnog rezonovanja, a na koje smo se vremenom navikli i prestali da ih primeãujemo - principe koji spadaju u domene jezika, logike i socijalne tradicije kojoj pripadamo. Put ove knjige, meðutim, ne predstavlja samo èudesno uzdizanje zavesa (mapa) na�ih pogleda na svet, veã i ukazivanje na blagodetnost delatno-meditativne komplementarnosti putem otvaranja prostora moguãnosti uèenja istovremenog
pragmatiènog, dobronamernog i predanog kori�ãenja ovog platna na�oj imaginaciji, i
uronjavanja u neposrednost egzistencijalne svesnosti, odr�avanja bla�enog mira, nebeske
ti�ine i jedinstva uma i Prirode. Implicitne temelje na�ih sagledavanja sveta i saznanja
ãemo, tako, mo�da nauèiti da posmatramo ne kao delove na�eg biãa - �to, kao �to ãemo videti, èesto uzrokuje disharmonièna oseãanja straha, zabrinutosti, ljutnje, depresije i
opsesivne vezanosti za materijalne forme i plodove rada - veã samo kao plutajuãe oblake
ili tok vode u potoku397, te ih tako i kontrolisano i osmi�ljeno, ali istovremeno i spontano koristimo. Cilj koji nosi svaki trenutak ove knjige, stoga, ne predstavlja predlaganje prihvatanja jednog univerzalnog pogleda na svet, op�te reforme nauke u smeru
sveva�eãe, »nove« nauke buduãnosti, veã samo blagodetno razja�njenje (usled zavaravajuãih preslikavanja, pogre�no uviðene) svrhe i znaèaja nauènih i svakodnevnih
delatnosti, razbistravanje lepote uobièajenih putanja razmi�ljanja u individualno
probuðenom, kontekstualnom Suncu slobodnog i radosnog, spiritualno temeljnog znanja. Koncepcija izlaganja misli u ovoj knjizi je zami�ljena kao vokalna ekspresija, te,
dakle, predstavlja tekst potencijalnog predavanja utopljenog u aktivnu, dvosmernu komunikaciju. Mnogobrojna Y raskr�ãa èije ãemo grane opisivati u knjizi predstavljaju
»redukcionizam«, kao �to je moj prijatelj Bo�tjan Bregar (rasprave sa kim su podseãale
na ukra�avanje palate sultana u divnoj sufijskoj prièi401, u okviru koje grèka umetnost
èistoãe uglaèavanja i kineska umetnost crtanja fresaka u dra�esnim bojama, dolaze do
posebnog izra�aja putem meðusobnog, vis-à-vis odra�avanja) primetio, meðutim samo
onda kada ove opise poistovetimo sa stvarnim svetom. Svaki opis neizostavno podrazumeva zanemarivanja mora èudesnih kvaliteta Prirode, ali do�ivev�i ga samo kao
orijentir, a ne kao mapu koja ima pretenziju da obuhvati svaki detalj teritorije, svest o egzistenciji kvalitativne beskrajnosti Prirode ne mora biti naru�ena. Misli oblikovane u
ovoj knjizi nemaju pretenziju da pru�e finalne odgovore na kljuène zagonetke Kosmosa,
veã upravo da pro�ire domen raznovrsnosti na�e radoznalosti, na�ih sve dubljih i
sveobuhvatnijih unutra�njih pitanja, da nas u na�oj predanoj �elji za upoznavanjem i
prihvatanjem svega postojeãeg spoje sa èitavim svetom. Ono na �ta reèi koje èine ovu
knjigu pokazuju je samo pokazivanje. Jer, put èitave ove knjige, slièno kao i svako
iskreno istra�ivanje i umetnièko delo, ukazuje ne na cilj putovanja kao istra�ivanja ili
stvaranja, veã na samo pokazivanje, na lepotu traganja. Istinska ljubav plesaèa je sam
ples, radosnog putnika svaki trenutak putovanja, te ãemo kroz ovu knjigu i mi i èitav svet
postati neprekidni Put. Podsetimo se da staroslovenska reè »nauk« u svom izvornom znaèenja
podrazumeva svako »sistematski organizovano znanje nezavisno od disciplinarne
lokacije, metoda putem koga je nastalo ili forme reprezentacije«327,59, �to je veoma
razlièito od savremenog, pozitivistièkog znaèenja reèi »nauka« kao poku�avanja da se
krutim logièkim manipulisanjem simbolima, li�enim etièko-estetske odgovornosti, opi�u
svet i njegove pojave. Stoga ãemo pod pojmom holistièke nauke i njenih principa
izlo�enih u ovom poglavlju podrazumevati putokaze ka svakom saznanju, a po�to je, kao
�to ãemo videti, proces samog �ivljenja nerazdvojiv od saznajnih procesa, tako se ovi
6
principi mogu shvatiti i kao putokazi samog �ivljenja. Iz ovakvog do�ivljaja nauke
direktno proizilazi i prihvatanje svega �to se mo�e nauèiti kao izvesne nauke, te se, stoga,
svaka ve�tina, svako umeãe, svaka umetnost - od �ongliranja lopte do izmamljivanja
»osmeha mikrokosmièke orbite«77 tananim prebiranjem muzièkih i �ivotnih harmonija -
mo�e smatrati naukom, �to je shvatanje koje ãe predstavljati kljuè ponovnog, jo� od pre-antièkog doba najèe�ãe zaboravljenog, jedinstva svih oblasti ljudskog znanja. Usled
slobodnog i nadasve �irokog predstavljanja nauke buduãnosti, u kojoj se sve grane
prirodnih i dru�tvenih nauka sistemskim prilazom prisajedinjuju u jedno jedinstveno i
op�te razmi�ljanje, svestan sam da ãe ova knjiga, najverovatnije, izazvati razoèarenja (i
okarakterisanja kao izvesne »para-nauke«) mnogih profesionalnih filosofa, nauènika,
teologa, sociologa, umetnika, pa èak i sistemskih teoretièara, ali nagrada za pisanje ove
knjige biãe nada da ãe i mnoga biãa kroz radost saznanja koje ãe dodir sa ovom knjigom probuditi, uvideti refleksije sopstvene dobrote i milostivosti.
S obzirom da ova knjiga predstavlja nastavak prethodnog rada pod imenom »Na
putu redukcionistièko-holistièke ravnote�e savremene nauke i dru�tva«389 - èiji je
poslednji pasus postepeno evoluirao u prvi deo ove knjige èiji izrazi takoðe mogu
predstavljati idejne klice èitavih novih stabala znanja - i prvi deo ove knjige bi se lako mogao nazvati »Na putu konstruktivistièko-realistièke (ili jednostavnije, subjektivistièko-objektivistièke) harmonije...«, s obzirom da ãemo tokom rada poku�ati da uka�emo na
va�nost prihvatanja konstruktivistièke posebnosti i neponovljivosti svake prirodne
perspektive, te prirodnih procesa kao refleksija na�eg unutra�njeg biãa (apsolutno
sagledivih kao takvih samo kroz poistoveãivanje nas samih sa èitavim �ivotnim
postojanjem, sa celim na�im svetom) u harmoniji sa postojanjem zajednièkih crta i
putanja kao emanencije Ljubavi, smisla postojanja èitavog sveta. Osvrnuv�i se unazad,
kao put ove knjige iscrtava se jedan od moguãih naèina da se savremenoj,
redukcionistièkoj nauci pru�i osnova koja odgovara drevnim spiritualnim tradicijama,
èime bi kompetitivne grane ljudskog stvarala�tva bile preobra�ene u prijateljske,
nerazluèivo meðuzavisne i duhom zajedni�tva pro�ete delove jedne celovite, holistièke
�ivotne graðevine ljudskog, civilizacijskog znanja. ÈuangCe je smatrao da »ljudi slave
ono �to le�i u sferi njihovog znanja, ali ne primeãuju svoju zavisnost od onoga �to le�i
izvan«185, i upravo se neprekidnim podseãanjima da ne samo svako na�e znanje (na svim
poljima ljudske kreativne komunikacije: nauène, religijske, umetnièke...) i svaki na�
pogled na svet potièu na direktno nesagledivom radu i putanjama bri�nosti èitave istorije
postojanja, te na nevidljivim, implicitnim pretpostavkama rasuðivanja i vrednosnim
kriterijumima perceptivnog iscrtavanja na�eg sveta, veã i da èitav svet pluta na skrivenim
spiritualnim korenima postojanja, ispred nas i u nama rasprostire nepregledni horizont beskrajne evolucije jedinstva u raznovrsnosti kroz mir, lepotu i sveop�ta prihvatanja.
Pisanje ove knjige me je u jednom trenutku podsetilo na stvaranje jednog drveta znanja, tako da svaki pasus predstavlja po jednu njegovu granu. Reèi koje pasuse èine
iscrtavaju godove i nizove tkiva grana, pru�ajuãi se u vis, sve dok finalne misli pasusa ne
iscrtaju njegov bilo tanani list ili sam plod � plod koji je u stanju, nadam se, da nadaleko odzvanja u ti�ini koja prati do�ivljaj muzike i semantike ovih reèi. Kao i svako drvo, i sve
�to postoji poniklo je iz korena, i upravo ovi koreni i èine osnovnu temu ove knjige.
Svako dovoljno duboko pronicanje u bilo koji detalj Prirode dovodi nas do susreta sa nevidljivim korenima njihovog i na�eg postojanja, a samo nas raznovrsno grananje,
cvetanje i pru�anje plodova drveta znanja na�e nauke na temeljitim putanjama
7
spiritualnosti, nereèite etike i estetike do�ivljaja sveta, mo�e usmeriti na put harmoniène,
odr�ive evolucije ka sve èudesnijim saznanjima. Premda su ove korenite putanje gotovo
uvek implicitne, dakle direktno nesagledive za samog stvaraoca, njihova se refleksija mo�e uoèiti u celini samog dela, u etièko-estetskom obogaãivanju drugih saznajnih
svetova kojima je ono namenjeno. Ova knjiga je put, i poput svakog puta njen tok predstavlja jedno nepredvidljivo
traganje za harmonijom koja bi u neraskidivo i beskrajno smisleno jedinstvo obgrlila interakciju polariteta koje njeni opisi iniciraju. S obzirom na izabrani naèin izlaganja
razmi�ljanja o na�em razmi�ljanju i �ivljenju, i neraskidivu povezanost i isprepletenost svih postavljenih principa, u svrhu prirodnog nadovezivanja ideja je neizbe�no bilo
vi�estruko kori�ãenje sliènih misli, ali po�to je i jedna od hipoteza ove knjige ta o
kontekstualnom oblikovanju kvaliteta svakog sistema, tako i sve »iste« reèi, »iste«
mantre i naizgled iste poruke, uvek, u svakom trenutku njihovog razumevanja, poseduju jedinstveno znaèenje. Zami�ljena svrha izraza koji èine ovu knjige je ne pru�anje finalnih
re�enja i odgovora, veã èista inspiracija, ispunjena te�njom ka buðenju sve radoznalijih pitanja i sve èudesnijih konteksta razmi�ljanja, sve dok se na�e preterano
pojednostavljene slike Prirode ne pro�ire i ne obuhvate èitavu Prirodu, postanu Jedno sa
njom i sa èitavim postajanjem. Po�to je jedna od tradicionalnih religijskih ideja koje pro�imaju ovu knjigu,
odslikana velelepnim putem ka jedinstvu uma i Prirode, buðenjem beskrajnog
zadovoljstva postojanja ispunjenog harmonijom izmeðu tragalaèke obasjanosti i
saoseãajne posveãenosti, pru�anjem ka �irenju konteksta osmi�ljavanja detalja na�eg
sveta do same beskonaènosti, do prirodne celokupnosti, sve dok ne postanemo zaista
svet(i) (Petar I 1:16), dok ne prepoznamo sebe u svemu i ceo svet u sebi, i temeljne te�nje
sa kojih je postepeno nicala ova knjiga su poku�avale da odslikaju op�tu prirodu
tajanstvenih saznajnih dodira Prirode i njenih biãa. Svaki detalj Prirode tajnoviti je povod
beskrajnih otkrovenja, hologramski odra�avajuãi u sebi sva prirodna bogatstva, te je i
uoblièavanje ideja u celovite reèenice, izraze u kojima se ogleda potencijal, nadam se, puno raznovrsnih i u nedogled pru�ajuãih interpretacija, imalo za cilj odslikavanje
prirode saznanja. Uèenje u dobrodu�nom dodiru sa Prirodom nas navodi na uoèavanje
beskraja korisnih analogija kao putokaza mudrosti, a su�tina sistemskog prilaza opisivanju sveta, negovanog u okvirima ove knjige, je, podsetimo se, sadr�ana u
postavljanju odnosa koji se mogu pragmatièno uop�tavati na opisivanja svih prirodnih
sistema. Nijedno vredno saznanje u kontaktu sa Prirodom ne mo�e se postiãi povr�no�ãu,
nestrpljenjem i te�njama ka hitrom razumevanju. Mirno oèuvanje na�eg sluha na tananim
zvucima Prirode255, strpljivo i predano posmatranje valovite igre svetlosti i senki, vredno udubljivanje u putanje znanja koje èine na�u socijalnu tradiciju, te marljivo, pa�ljivo i
bri�no stvaranje bilo èega, nu�ni su preduslovi iscrtavanja zaista vrednih spoznaja, te,
stoga, tajnovito�ãu obgrljeni izrazi ove knjige predstavljaju samo putokaze ka buðenju
tragalaèke inspirativnosti i dosezanju blagodetnog znanja. I tek kada put saznanja, koji èini ovu knjigu, postane, na samom njenom kraju, velik poput planine, tada sve stvari
postaju, ponovo, kao na njenom poèetku, prostodu�ne, jurodivske i bla�eno jednostavne. Sve reèi i svi izrazi koje koristimo poseduju razlièite metaforiène karaktere, te
stoga i razlièite smislenosti za svakoga od nas. Ukoliko Vam terminologija kori�ãena u
okviru ovog rada izgleda strana i nerazumljiva, nemojte biti obeshrabreni. Neko je nekada rekao da »... i sve �to je èovek ikada èuo, i sve �to nije obièno mrmljanje i
8
mucanje, mo�e se reãi u tri reèi«417. Ono na �ta ova knjiga poku�ava da uka�e, i �to je
predstavljalo jezgro inspiracije njenog pisanja je samo to da ideje i slike sveta koje se prote�iraju kroz popularnu komunikaciju u savremenom dru�tvu ne predstavljaju odraz
potpunosti ljudskih biãa. Da bi se stekla ponekada zaboravljena slika o bo�anstvenosti i
èudesnosti èitavog �ivog sveta, neophodno je sva intelektualna premi�ljanja i otkriãa
uravnote�iti sa mislima koje potièu iz dugotrajne tradicije mudrosti �ivljenja. »Svaki
knji�evnik, pouèen za carstvo nebesko, slièan (je) domaãinu koji iz svoje riznice iznosi
novo i staro« (Matej 13:52), uèio je Isus, a svi spiritualni putokazi, dovoljni za postizanje
ovakve racionalno-duhovne ravnote�e koja bi mogla harmonizujuãe delovati na ljudska
saznanja i dalji evolutivni napredak, sadr�ani su i u tako davnim religijskim predanjima
kao �to je moja knjiga za pusto ostrvo, Tao Te Ãing. U drugom delu knjige smo iz uop�tavajuãeg naèina opisivanja ljudskih odnosa sa
Prirodom pre�li na praktiènije sagledavanje stvarnosti, sa poku�ajem uspostavljanja �to
�ireg opsega efekata kreativnih ljudskih delatnosti. Centar oko koga se okreãe i ova
kontemplacija takoðe predstavljaju jezgra ljudskih te�nji, na�a najdublja, implicitna
uverenja, vrednosti, nereèiti temelji pogleda kojima stvaramo na� svet. Hipoteza ovog
dela knjige je da se ovi temelji na�ih saznanja projektuju na svet koji kreiramo i koji
zapravo jesmo, te da se svet mo�e promeniti nabolje ne samo sa mehanistièkim
planiranjem i formalnim proraèunavanjem dejstava i naknadnim biranjem postavljenih
opcija, veã rukovoðenjem svih na�ih postupaka tihom harmonijom razuma i intuicije,
razvijanjem svesti o nastajanju svih posledica koje ostavljamo na svet iskljuèivo
dejstvom na�ih unutra�njih te�nji iz kojih nièu na�i fizièki postupci. Svako delo, svaka misao, svaki ples i svaki dodir koji ukazuje na plemenitost i
dobrotu, mora i sam po sebi primerom odra�avati te kvalitete. Iz razloga poku�aja
dinamièkog, meðusobno podstièuãeg ujedinjenja egzaktne jasnoãe logièkog znanja na èiji
put nam ukazuju savremena i tradicionalna nauka, kao i »zapadna« filosofska tradicija, sa
zvezdanom divotom i sjajnom mudro�ãu drevnih »istoènjaèkih« predanja, religijskim,
poetskim, umetnièkim i, uop�te, etièko-estetskim putanjama, te ukazivanja na blagodetnu ravnote�u misaonog i praktiènog delovanja, i èitava ova knjiga ima zadatak da kroz
harmoniju mudrosti i lepote na svakom njenom nivou sagledavanja pripada ba�tini »igre
staklenih perli«181 koja svojom umetno�ãu metaforiènog pronala�enja »putanja koje
povezuju«19 tajnovito pro�ima mudrost na�e civilizacije. A po�to je za buðenje ove
harmonije, slièno kao i za postojanje èitavog sveta, neophodan dodir, spontani i radoznali
put upoznavanja u kome se kriju smislenost, evolutivni podsticaji i bri�nost prema na�em
svetu, tada si kljuè za udahnjivanje �ivota ovim reèima, upravo Ti, dragi èitaoèe.
PRINCIPI HOLISTIÈKE NAUKE BUDUÃNOSTI Nalazimo se na obali mora, ispred nas se u daljini naziru planinski vrhovi, oblaci
plutaju nebeskom sferom, i svet kao da je danas ispunjen bla�enim mirom, mirisom
dalekih cvetova i �umom talasa koji kao da nam neprekidno i neumorno prièaju o nama i
Prirodi, poku�avajuãi da prosvetle puteve koji povezuju na�e biãe i na� svet. Iza nas, na
putu na kome smo, prostiru se uspomene na�eg iskustva i èine poznate delove puta koji se
pru�a van dometa na�eg seãanja, te na�e temelje i korene na kojima evoluira na� svet.
Ispred nas je takoðe put koji se pru�a u nedogled, ispunjen nesagledivim moguãnostima i
mno�tvom pitanja. Ko smo mi? Odakle dolazimo? Kuda idemo? Za�to postoji èitav ovaj
9
svet oko nas? Za�to vidimo ba� ovo �to vidimo? Za�to je danas ba� danas? Ovakva
pitanja su samo jedna od mnogih koja èine svakodnevno obogaãujuãe razmi�ljanje
mnogih inteligentnih biãa Kosmosa, i predstavljaju osnove kreativnog misaono-reflektivnog do�ivljavanja sveta koje inicira beskrajni napredak filosofske svesti i
umetnosti do�ivljavanja Prirode. Inspirisani mno�tvom ovakvih pitanja, i mi kreãemo na
put � na put postavljanja principa holistièke nauke buduãnosti i jednog novog pogleda na
svet. Blje�tava radoznalost koja se krije iza vela na�ih misli, mo�e se tradicionalnim
filosofskim reènikom izraziti pitanjem i »�ta su to kvaliteti?«, pri èemu se podsetimo da
se pod pojmom kvaliteta u nauèno-filosofskim okvirima podrazumeva osobina neèega.
Svaki oblik percepcije, dakle samo postojanje iz perspektive �ivih biãa, predstavlja
do�ivljavanje kvaliteta. Sve ono �to u na�em svetu percepcije nazivamo objektima ne predstavlja ni�ta drugo do u izvesnu subjektivnu harmoniju objedinjen skup kvaliteta koji
otkrivamo, odnosno primeãujemo u datom, uvek izvesnim granicama oivièenom telu.
Semantièko upitkivanje porekla kvaliteta nosi u sebi i radoznalost nad putanjama njihovog pru�anja izmeðu Prirode i �ivih biãa u kojima su inicirana ovakva
prosvetljujuãa pitanja, �to, opet, u svom odgonetanju krije i najdublje tajne smislenosti
postojanja Kosmosa i inteligentnih biãa u njemu. Za nauku i na�u kontemplaciju veoma interesantna, a danas i gotovo standardna �
empiristièka, opisna podela kvaliteta potièe od D�ona Loka i odnosi se na
razgranièavanje primarnih i sekundarnih kvaliteta. Dok se u ovakvoj podeli, za primarne
kvalitete smatra da se u potpunosti mogu predstaviti numerièkim vrednostima i da su
praktièno nezavisni od taèke gledi�ta, za sekundarne kvalitete va�i da su subjektivni i
zavisni od perspektive njihovog do�ivljavanja. Tako bi, na primer, estetske karakteristike
otkrivene u obliku, boji, mirisu, dodiru i �umu jedne �koljke predstavljale njene
sekundarne kvalitete, dok bi izvesne mikro- i nano- strukturne, atomske, elektronske i kvantne konfiguracije koje stoje u osnovi sekundarnih kvaliteta, predstavljale, u skladu sa aktuelnim nauènim stanovi�tima, njene primarne kvalitete. Stoga se u okvirima
empiristièke �kole i savremenih nauènih okvira smatra da je u definisanje sekundarnih
kvaliteta aktivno ukljuèeno saznajno �ivo biãe, dok su primarni kvaliteti postojani
nezavisno od ljudskih posmatraèa, te stoga predstavljaju ono �to bi Imanuel Kant nazvao
Ding an sich. Polazna pretpostavka ovakve podele kvaliteta je ta o objektivnosti sveta koji ostavlja svoje utiske na �iva biãa nezavisno od njihove volje, te�nji i unutra�njeg
sveta, te o platonovskom postojanju ideja koje ne potièu iz iskustva, �to je shvatanje
posebno interesantno s obzirom da potièe iz �kole empirizma149. Ovakva objektivistièka
shvatanja iz kojih izvire slika o �ivim biãima kao pasivnim prijemnicima impulsa sredine
i uslovljavajuãim mehanizmima, suprotstavlja se slici �ivih biãa prisutnoj u svim
religijama sveta, u okviru kojih ona predstavljaju odraz bo�anske lepote i svesti, aktivne
slobode odluèivanja i èudesnih kreativnih potencijala. Raskorak izmeðu ova dva temeljna
shvatanja predstavljaãe jedan od centralnih polariteta razmatranja savremene nauke,
dru�tva i saznanja u okvirima ove knjige. Ideja o realnoj ostvarljivosti predstavljanja izvesnih kvaliteta, te potencijalno
svega postojeãeg, numerièkim vrednostima potièe iz ideje o nezavisnosti ovih osobina (primarnih kvaliteta) od mesta njihovog nala�enja, odnosno od perspektive njihovog
sagledavanja. S druge strane, poznato je da za sekundarne kvalitete, kao �to su estetski,
spiritualni i etièki kvaliteti nema mesta u okvirima formalne nauke, jer oni oèigledno
10
zavise od taèke gledi�ta i kompletne fizièke strukture subjektivnog posmatraèa. Za
sekundarne kvalitete se stoga smatra da su emergentni kvaliteti, u smislu da nastaju kao posledica interakcija izmeðu nosioca primarnih kvaliteta, pri èemu shvatanje da ovi
kvaliteti predstavljaju samo epifenomenolo�ke faktore bez uticaja èini jezgro filosofije
redukcionizma, dok shvatanje da su emergentni kvaliteti u stanju da budu uzroènici
dejstava na ni�im organizacionim nivoima koji uslovljavaju njihovo postojanje, suprotstavljajuãi se tako bilo kakvom nepromenljivom, identiènom i od posmatraèa
nezavisnom opisivanju iz razlièitih perspektiva, predstavlja jednu od temeljnih formi
filosofije holizma. D�ord� Barkli, jo� jedan filosof empiristièke �kole, razvijajuãi Lokove ideje do�ao
je, meðutim, do zakljuèka da celokupno formalno, matematièko razmi�ljanje koje
odslikava primarne kvalitete kao objektivne i nezavisne od ljudskih biãa, predstavlja
rezultat tipièno ljudskih (dakle, biolo�kih) misaonih, apstraktnih refleksija. Sve �to
postoji, ukljuèujuãi i primarne kvalitete definisane i opa�ene u umu inteligentnih biãa,
postoji kao posledica poput reke promenljivog niza iskustvenih opa�aja149, te je kao
takvo, u svakom sluèaju neodvojivo od iskustvenog konteksta svog postojanja. Tako, svi primarni kvaliteti ne reflektuju osobine objekata nezavisno od ljudskih posmatraèa, veã
zavise od koncepata koji uvek nastaju poreðenjem najmanje dva iskustvena do�ivljaja.
Ovakvi iskustveni tokovi, neophodni za nastanak (kao slo�enu, nerazluèivu harmoniju
izmeðu uoèavanja - otkrivanja i idealistièkog izumljivanja, kao �to ãemo videti) i
egzistenciju kvaliteta, predstavljaju zapravo kontekst na�ih, subjektivnih do�ivljaja sveta,
koji nam pru�a moguãnost formiranja relacija izmeðu vremenski odvojenih do�ivljaja. I u
ovome trenutku, ukoliko prihvatimo da kontinualni sledovi iskustvenih do�ivljaja
zahtevaju egzistenciju primarnih kvaliteta, kao �to su ljudski koncepti prostora, vremena,
kretanja ili uzroènosti, automatski ãemo ipak prihvatiti i objektivnost sveta, te
jednostrano pru�anje puteva kvaliteta ka reprezentacionistièkim misaonim svetovima
�ivih biãa. U suprotnom sluèaju, prihvatimo li ideju da iskustveni tokovi jednostavno
pru�aju saznajnim biãima priliku da uspostave relacije izmeðu perceptivnih
konstantnosti, tada i primarni kvaliteti postaju u tolikoj meri zavisni od ljudskih posmatraèa, koliko i sekundarni. Jer, povezivanje perceptivnih konstantnosti predstavlja u
svim okolnostima misaoni akt, te stoga zahteva �ivotnost biãa za njegovo izvoðenje.
Raskr�ãe izmeðu ova dva izbora èini fundamentalnu razliku izmeðu filosofija realizma i
idealizma. Izbor ãe u ovome trenutku zavisiti od nas samih, i mi ãemo postaviti prvi
princip putovanja koje èini ovu knjigu, princip koji ãe nam otvoriti pogled na beskraj
perspektiva njenog daljeg toka: Svaki kvalitet je put Znaèaj ovog principa ãe postepeno nicati i uoblièavati se tokom opisivanja ostalih
principa, èime ãe se postepeno iscrtavati spiritualna slika o refleksivnoj (du�a � Priroda) idealistiènosti sveta, o objektivnosti kao ne realnim, veã pragmatiènim, duhom
zajedni�tva uspostavljenim vezama izmeðu uvek subjektivnih iskustvenih do�ivljaja, te
uvek o putu ka Tebi kao centru sveta. Ljudska biãa za sada prihvatamo kao aktivne uèesnike u uoblièavanju kvaliteta Prirode, jer upravo njihova struktura defini�e ono �to
smo navikli da nazivamo objektivno postojeãim svetom oko nas. »Razum mo�e razumeti
samo ono �to iznedri u skladu sa sopstvenim dizajnom«152, podsetio bi nas Imanuel Kant.
11
Ukoliko se prihvati ovakvo stanovi�te, tada se svi kvaliteti, bilo primarni ili sekundarni
do�ivljavaju kao subjektivni, te stoga zavisni od perspektive i saznajnih temelja njihovog
sagledavanja koje, dakle, nije samo pasivno posmatranje, veã i aktivno konstruisanje.
Ideje o uzroènim dejstvima imanentnim u prirodnim procesima, slièno kao i kartezijanske
koordinate i druge matematièke i logièke forme predstavljaju samo ljudske, lingvistièkom
tradicijom oblikovane slike pretpostavljenih zakonitosti na osnovu kojih bi se mogli odigravati prirodni procesi, odnosno promene sveta na�e percepcije.
Da bi se sada svaki kvalitet lako sagledao kao putanja, poslu�iãemo se primerom
nauènog odslikavanja jednog kamena. Shvatanje da svi kvaliteti, sve slike o Prirodi i formulisani koncepti potièu iz uma posmatraèa mo�e se nazreti u èinjenici da uoèavanje
svih kvaliteta u svetu, bilo da su to primarni ili sekundarni, zahteva interakciju sa jednim ili nizom mernih instrumenata na èijem kraju uvek stoji um posmatraèa. Ukoliko
primetimo da je kamen tvrd, to ne znaèi da je on intrinsièno tvrd, veã samo da je tvrd pri
mehanièkom dejstvu nekog drugog tela u odnosu na njega, �to jasno ukazuje na èinjenicu
da je svaka osobina postojana samo u okviru svojih relacija sa svojom celokupnom sredinom. Svakoj fizièkoj osobini se, tako, nu�no pripisuje dogovorom ustanovljena
jedinica u odnosu na koju ona poseduje nauèni smisao. U okvirima fizike materijala
tvrdoãa se defini�e u odnosu na jedinicu pritiska, povezanu sa (opet poreðenjima
nastalim) ljudskim izumima koncepata prostora, vremena i kretanja, dok poseduje svoj znaèaj samo u odnosu na tvrdoãe spektra razlièitih materijala, te se, tako, tvrdoãa kamena
u mineralogiji i geologiji meri u odnosu na dijamant kao najèvr�ãi ili talk kao najmek�i mineral na konvencionalnoj skali tvrdoãe. I bilo koji epitet koji pridamo nekom
iskustvenom do�ivljaju na slièan naèin predstavlja posledicu poreðenja sa odreðenim,
subjektivnim referentnim normama. Svaka osobina je, zapravo, u opisnom domenu, domenu jezika i nauènih zapisa postojana kao posledica poreðenja odreðenih
interaktivnih putanja izmeðu posmatraèa i Prirode; u direktnom, ne-opisnom sagledavanju, ona je postojana kao harmonija relacija sa celokupnim iskustvenim kontekstom njenog do�ivljavanja; dok je u realistièkim, ontolo�kim okvirima, svaka
osobina postojana kao beskrajni spektar relacija kojima se ona pru�a ka èitavom
Kosmosu. Primetimo da èak i ukoliko sa realistièkog stanovi�ta tvrdimo da je kamen
intrinsièno tvrd zahvaljujuãi veoma postojanim atomskim vezama njegove kristalne strukture, tada opet ova osobina predstavlja posledicu izvesnih putanja izmeðu atomskih
entiteta kamena, te i njih sa nekim mernim instrumentom koji bi bio u stanju da izmeri jaèine meðuatomskih veza. Stoga se i ka�e da je svaki kvalitet putanja koja povezuje, i to
ne samo um posmatraèa sa prirodnim pojavama, veã i razne definisane entitete,
percepirane kao nedeljive, koji saèinjavaju »materijalnu strukturu« posmatranog sistema,
a koji se, kao �to nam ukazuju rezultati prouèavanja sveta pomoãu formalizma kvantne
teorije, ne mogu smatrati inertnim, nezavisnim i nepromenljivim materijalnim entitetima, veã upravo procesima, relacijama koje se pru�aju ka ostatku sveta. Tako je svaki kvalitet,
svaki bitak i monada � put, kako u idealistièkim okvirima (kada jednu stranu puta èini um
posmatraèa), tako i u realistièkim (jer je svaki izabrani detalj sveta harmonija procesa,
odnosno putanja). Posmatrajuãi ovu definiciju, sa jedne strane mo�emo zakljuèiti da ne�to poput
intrinsiènog kvaliteta, Kantovog Ding an sich, zvuka pljeska jedne ruke, ne mo�e
postojati, jer svaki kvalitet postoji samo kao relacija. Nemoguãe je sagledati samo jednu
stranu bilo koje interakcije, jer je ona neperceptivna, slièno pljesku jedne ruke poznatog
12
Zen koana. Meðutim, sa druge strane, samo uèestvovanje svega �to mo�emo razaznati
kao entitet ili stvar u nekom ili zapravo uvek bezbrojnim, u najveãem broju sluèajeva
neprimetnim putevima, predstavlja Ding an sich, zvuk pljeska jedne ruke ovih izabranih entiteta. Ne postoji ni�ta �to je iskljuèeno iz prirodnih tokova, i to sa bilo koje taèke
gledi�ta. Svaka struktura koju razluèimo u svetu na�e percepcije ne predstavlja ne�to �to
bi postojalo a priori, samo po sebi i nezavisno od ljudskih posmatraèa, veã iskljuèivo kao
rezultat interakcije procesa (puteva, relacija) koji se odigravaju u okviru posmatranog sistema i biãa-subjekta. Premda se u okvirima klasiènih nauènih shvatanja implicitno
pretpostavlja primarno i realno postojanje od posmatraèa i nelokalnog (posrednog) okru�enja nezavisnih entiteta izmeðu kojih se zatim odigravaju odreðene interakcije
kojima se pripisuje izvestan objektivni uzroèni karakter, danas znamo da se naizgled
intrinsièni kvaliteti fizièkih entiteta, kao �to su, na primer, energija ili masa, mogu definisati i poseduju svoj fizièki smisao samo u odnosu na svoju sredinu, odnosno ostatak
sveta, te se stoga u kvantnoj teoriji izabrani entiteti predstavljaju kao skupovi bezbrojnih relacija95 kojima se pru�aju ka ostatku Kosmosa, �to èini shvatanje koje skladno povezuje
savremene nauène okvire sa budistièkom filosofskom tradicijom »srednjeg puta«. Jedna
od va�nih etièkih posledica ovakvog do�ivljavanja kvaliteta sveta je i ta da se svest o
svakom vidu posedovanja mo�e smatrati iluzornom, s obzirom da svaki kvalitet postoji samo kao »pru�anje ruku« ka svojoj sredini, èiju harmoniju i prijateljskost u idealistièkim
okvirima, kao �to ãemo videti, defini�emo upravo mi kao posmatraèi, kao jedna strana
puta ostvarenja ovih kvaliteta. »Dati je vi�e nego imati«, reèi su Gospodnje saèuvane u
predanju, koje predstavljaju kljuè svakog spiritualnog do�ivljaja stvarnosti. Ovakvo
shvatanje je u skladu i sa plodovima razmi�ljanja Martina Bubera koji je smatrao da
»jezgro èoveka je odnos«, kao i Ferdinanda Ebnera koji ka�e da »ne postoji Ja, veã ja
jesam«171. Sve �to smo u stanju da opazimo predstavlja kvalitativne emanencije odreðenih
procesa. Tako, ne samo �to je lepota svakog biãa ili detalja Prirode u procesu, a ne samoj
formi, veã je svaka forma zapravo proces. Svaki proces je, opet, interakcija, dakle ne�to
�to se kao i svaka informacija pru�a iskljuèivo du� granica, s tim �to svaki proces zapravo
i jeste jedna dinamièka granica. Svaki proces je, stoga, zapravo relacija, put. Svaki sistem
se tako mo�e zamisliti i kao komunikacija170 izmeðu njegovih »delova«, meðusobno i sa
sredinom, odnosno komunikacija komunikacija177, dok je svaka informacija ne objektivna kvantitativna velièina, veã zapravo proces informisanja
427, sa svom vi�esmisleno�ãu i subjektivno�ãu koje ovakvo shvatanje podrazumeva. Spiritualni dodir
izmeðu biãa i Prirode predstavlja sveti Put kroz koji se stvaraju kvaliteti sveta, i usled
nerazluèive isprepletenosti svojstva biãa i Prirode u ovom procesu iscrtavanja razlika,
nastajanja crta na�eg sveta, nazivaãemo ga u daljem toku knjige ko-kreacijom kvaliteta. Jedna od posledica postavljanja ovakvog idealistièkog do�ivljavanja sveta na
mesto temelja na�ih razmi�ljanja i pogleda na svet je i ta da se epistemologija i ontologija
kao odvojeni pristupi opisivanju sveta stapaju u meðupovezanu celinu. Stoga postaje
jasno da ako �elimo da otkrijemo i upoznamo mnoge Tajne Prirode, moramo saznati kako
saznajemo (spoznaj sebe samoga i otvoriãe se jasan i svetli pogled na Prirodu) i obrnuto,
�elimo li da spoznamo nas same, moramo se u kontekstu istra�ivaèkih te�nji suoèiti sa
nepoznatim putevima Prirode, jer »u ponoru prebiva istina«, kao �to je pisao �iler u
pesmi »Konfuèijeva izreka«168. Mnogi savremeni nauèno-filosofski pravci razmi�ljanja,
koji su se vremenom preobrazili u naizgled odvojene discipline, kao �to su sistemska
13
teorija, teorije konstruktivizma, kibernetika, kibernetika drugog reda (koja ukljuèuje i
neophodno prisustvo i efekte posmatraèa u prouèavanom sistemu), teorija informacija,
teorija nelinearnih, dinamièkih i kompleksnih sistema, autopoietièka teorija i Santjago
teorija saznanja, teorija haosa, filosofske interpretacije kvantne teorije (kao, na primer, kopenhagenska interpretacija) itd., predstavljaju meðusobno neraskidivo povezana polja modernog filosofskog i formalizovanog sagledavanja osnovnog epistemolo�kog pitanja
»kako saznajemo?«, i sa mnogim stavovima ovih teorija ãemo se susresti tokom ove
knjige. Zahvaljujuãi kvalitetima kao idealistièkim putevima i prepletenosti posmatraèa i posmatranog, epistemologije i ontologije, istra�ivanje ovakvih pitanja kao putokaza
predstavlja istra�ivanje same Prirode. »Nisu misli te koje treba spoznati, veã onoga koji
misli«387, reèi su iz Kau�itaki Upani�ade, jer misli i, uop�te, nauène i logièke forme izra�aja, kao �to ãemo videti, uvek potièu na osnovi ne-eksplicitnih temelja na�eg
rezonovanja i na�eg biãa, èije refleksije je u na�em svetu neophodno sagledati u svrhu
dubokog, spiritualnog uèenja. Upravo se istra�ivanjem puteva spoznaje, naèina formiranja na�eg znanja o znanju, stièe uvid u socijalnom interakcijom oblikovane i u
samom na�em biãu imanentne temelje rezonovanja i pona�anja, dok se time i osvetljava
put postepenog prevazila�enja objektivistièkog znanja, osloboðenog etièkih i estetskih vrednosti, i obuhvatanja fleksibilnijeg prosuðivanja koje bi bilo u stalnoj, spontano
nahoðenoj harmoniji sa Prirodom287. Naèin kontempliranja izlo�en u ovoj knjizi mogao
bi se smatrati savremenim sistemskim, kvalitativnim prilazom, op�tim prilazom koji gradi kontekst u kome beskrajno raznovrsne prirodne pojave mo�emo sagledavati, jer,
podsetimo se � dok klasièni nauèni pristup opisuje eksperimentalna iskustva, kvantna
teorija opisuje uslove moguãnosti eksperimentalnih (fizièkih) iskustava, a sistemska
teorija opisuje uslove moguãnosti opisivanja modela iskustva i ideja, te se stoga kako
klasièna nauka, tako i kvantna teorija, ukljuèujuãi pre svega njene filosofske
interpretacije, mogu smatrati specijalnim vrstama sistemske teorije233. Posledice implementacije idealistièkog stanovi�ta o kvalitetima, i svemu
postojeãem kao putevima koji povezuju um sa prirodnim pojavama, te o �ivim biãima
kao aktivnim stvaraocima kvaliteta u dodiru sa Prirodom, bile bi blagotvorne za èitavu
ljudsku civilizaciju. Lepota do�ivljavanja sveta bi se umesto uoèavanja lepote u realnom
svetu nezavisnom od nas ili svetu koji autistièki stvaraju samo na�e ideje (u oba sluèaja
implicirajuãi izolovanost uma od Prirode), postavila na mesto interakcije uma i Prirode,
uz svu zadivljenost koju svest o ovakvom odnosu pru�a. Jer, samo se u okvirima
obostrano pru�ajuãih puteva otvaraju vrata za bri�nost, pa�nju i Ljubav, te evolutivno
uèenje koje oni donose. Uz svesnost o svim kvalitetima kao putevima, i savremena
nauka, orijentisana na entitete koji se mogu brojati i meriti, bi sa uno�enjem neophodne
protivte�e subjektivizma, umesto neodgovorne, inertno programske i objektivistièki
simulativne ve�tine, postala sveta emanencija putanja koje povezuju inteligentna biãa
meðu sobom, i sve nas sa Prirodom. Na taj naèin bi se, sa gramatièkog stanovi�ta, nauka,
uporedo sa prelaskom od kljuènosti supstance na esenciju koja poèiva u interakcijama i
putanjama, preorijentisala od »imenica« kao kljuènih termina ka »glagolima«. U svakom
sluèaju, jedna od najva�nijih posledica prihvatanja svih kvaliteta sveta kao puteva u koje
je aktivno ukljuèeno svako saznajno biãe neizostavno implicira ukidanje neodgovornog
linearnog napretka nauke, te moralnu odgovornost vraãa u saznajni svet samog
istra�ivaèa.
14
Isus ka�e: »Ja sam put« (Jovan 14:6), Kri�na istu poruku implicitno objavljuje
(Gita), dok pesnik psalama radosno ispeva - »Bo�e! Put je tvoj svet« (Psalmi 77:13), te i
svako iskreno �ivljenje pro�eto religioznim, sveujedinjujuãim oseãanjima poseduje
opèinjenost sada�njo�ãu sa tajnovitom sve�ãu o sopstvenim unutra�njim konstelacijama i
Prirodom èijem harmoniènom jedinstvu ovaj put, put na�eg uoblièavanja sveta te�i. Kada
su D�ona Lenona upitali koja bi bila sveobuhvatna poruka rock'n'roll filosofije, on je odgovorio: »Budi, ovde, sada«, �to je u potpunoj saglasnosti sa eksplicitnim ukazivanjem
na razvijanje meditativne svesnosti boravljenja u sada�njem trenutku i pronicanje u tajne
veènog postojanja kroz njega u religijskim tradicijama kao �to su Zen budizam358,361 ili
mistiène interpretacije hri�ãanstva, kao, na primer, u ispovedima svetog Avgustina361.
Ludvig Vitgen�tajn je takoðe primetio417 da defini�emo li veènost ne kao beskonaèno
dugaèak vremenski period, veã kao bezvremenost, tada ona pripada onima koji �ive sada, �to je razmi�ljanje koje neodoljivo podseãa na prièu Ivana Karamazova o prosvetljujuãem
prelasku puta od bezbroj milja u jednom jedinom trenutku84. U ovom trenutku korisno je podsetiti se naèina sagledavanja svakog sistema iz
okvira sistemske teorije. Naime, svako nauèno otkriãe predstavlja identifikovanje �uma
kao izvesnih informacija. Tako se svaki interni izvor informacija koji utièe na stanja
sistema oznaèava kao pojedinaèna sistemska varijabla ili skup vi�e konstitutivnih
varijabli datog sistema. Kontinualno fluktuiranje varijabli predstavljalo bi sliku odabranog prirodnog sistema kroz vreme ili neku drugu koordinatu. Predstaviv�i bilo koji
biolo�ki sistem pomoãu ovakvog skupa meðusobno povezanih varijabli, primetili bismo
harmoniènu i informativno veoma bogatu ureðenost (zahvaljujuãi udaljenosti od
termodinamièke ravnote�e koja, podsetimo se, odgovara stanju maksimalne entropije, a
minimalne kolièine informacija322) u kojoj su uravnote�eni procesi koji iniciraju
ureðenost sistema i naizgled nasumièni, haotièni procesi koji sistemu pru�aju neophodnu
fleksibilnost. Adekvatno tome, na centralizaciji i diferencijaciji funkcija sistema oèitavaju
se individualnost i ureðenost sistema, dok se na harmoniènom fluktuiranju varijabli i
�irini opsega ovih fluktuacija oèitava sposobnost adaptacije pri pritisku sredine ili
promeni odnosa sa njom, te, uop�te, potencijal harmoniène intra- i inter-sistemske komunikacije. Maksimiziranje odreðenih varijabli uzrokuje smanjen opseg slobodnog
oscilovanja ostalih varijabli, te stoga zdrave, harmoniène �ivotne sisteme karakteri�u
optimalne, a ne monotono rastuãe ili opadajuãe zavisnosti izmeðu delova (varijabli)
sistema. Iz nauènih, formalnih okvira se ovakva ravnote�a reda i slobode, periodiènosti i
noviteta predstavlja kao suprotstavljenost deterministièkih matematièkih zakonitosti
nasumiènom �umu Prirode. S druge strane, svete tradicije ljudske civilizacije do�ivljavaju
èitavu ovu isprepletanu igru Jina i Janga kao nerazluèivi Put Prirode, koji se mo�e
spoznati samo u spiritualno-logièkoj harmoniji razmi�ljanja. Svaki put poseduje dve strane, te je stoga i èitav svet i sve �to postoji pro�eto
polarnim suprotstavljenostima koje je, slièno kao i arhetipski sveobuhvatni Jin-Jang polaritet, nemoguãe razdvojiti, jer ovi polovi ne predstavljaju interakcije dveju razdvojenih celina, veã ekstremne polove jedne, zajednièke celine. Tako, granice koje su
neophodne za nastanak perceptivnih informacija ne mogu iskljuèivo biti razluèene na
oblasti koje spajaju. �ivotnost je nerazluèiva harmonija autonomnosti i zajedni�tva,
uzroène zatvorenosti i termodinamièke otvorenosti, samo-organizacionih procesa i uèenja
posredstvom interakcije sa sredinom. Kvantni entiteti predstavljaju istovremeno,
15
komplementarno i talase i èestice ali, na za ljudske, percepcijom oblikovane sposobnosti imaginacije, nezamislivog preplitanja, �to je, svakako, jedan od razloga za�to je Nils Bor
smatrao da »ako neko misli da razume kvantnu teoriju, to samo znaèi da ne razume
osnovnu stvar u vezi sa njom«. Prosvetljena svest se karakteri�e harmonijom
do�ivljavanja veènosti, praznine, jedinstva � Tao principa, i radovanja raznovrsnosti, vrlinama, prolaznosti i beskrajnosti kvaliteta sveta � Te principa. Mudrost i lepota, misaono-reflektivna i praktièna iskustva, racionalno i intuitivno razmi�ljanje
predstavljaju nerazdvojive polove svetog razmi�ljanja i do�ivljavanja sveta. Svaka zdrava
prirodna organizacija � biolo�ka, dru�tvena, ekolo�ka, ekonomska itd., predstavlja
harmonièno-evolutivnu ravnote�u izmeðu reda i slobode, te, skladno tome, i svako mudro zakljuèivanje iz perspektive inteligentnih biãa podrazumeva uzajamno prelivajuãu i
nerazdvojivu ravnote�u racionalnog i intuitivnog poimanja, kao i konceptualizacije i èiste
percepcije. Analogija logièko-intuitivnoj ravnote�i imanentnoj u istinski mudrom rezonovanju je postojana u sr�i same reèi »filosofija« (koja u svom izvornom znaèenju,
umesto dijalektièke metode koja uslovljava primenu spekulativnih jezièkih multiloga u
svrhu pronala�enja »istine«, mo�e oznaèavati uzvi�enu, transcendentalnu smirenost datog moda razmi�ljanja, direktnog i nereèitog doticanja istinitosti) u kojoj se kombinuju dve
grèke reèi koje respektivno oznaèavaju ljubav i mudrost. Ono �to se mo�e uoèiti je
njihova neprekidna igra iz koje se raðaju svi kvaliteti sveta. Uzajamne refleksije Jin i Jang principa su prisutne na svim nivoima sagledavanja
sveta, odnosno nas samih. Ravnote�ni odnos izmeðu �ivotnih Jang-Jin polariteta nije statiènog, veã dinamièkog, meðusobno potencirajuãeg karaktera, te slièno kao �to razvoj
dana rezultuje u zvezdanoj noãi, a tok noãi dovodi do svitanja, saznajna �arolikost
budnosti dovodi do sna, a san rezultuje u ponovnom svitanju bistrog uma, amplituda plime oznaèava poèetak oseke i obrnuto, udisanje dovodi do izdisanja i obrnuto, te svaka prirodna napetost (red) rezultuje u relaksaciji (slobodi) i obrnuto, i saoseãanjima pro�etim
odnosima se bude filosofske putanje razmi�ljanja i intelektualni uvidi, dok logièki
struktuirane, spekulativne prièe u svom kreativnom razvoju dolaze do otkrivanja bri�nosti
i saoseãanja kao esencija svake mudrosti, te do shvatanja da »istinite reèi ne moraju biti
probrane reèi«. I uop�te, zadubljivanje u jednu krajnost prirodne ureðenosti spontano
vodi ka buðenju druge, i obrnuto. Iz prve pesme Tao Te Ãinga znamo da se Tao ogleda u
Teu i obrnuto, a Gregori Bejtson nam slièno savetuje da »ako �elimo da sagledamo
mentalne procese, otiðimo, pogledajmo evoluciju, a ako hoãemo da sagledamo evolutivni
postanak, zagledajmo se u mentalne procese«19. Isto tako, ako �elimo da proniknemo u
tajne sveta, zagledajmo se u sebe, a ako hoãemo da spoznamo sebe, neophodno je uvideti
refleksije na�e svesnosti u svetu oko nas, svetu koji i mi, u sprezi sa celokupno�ãu
Prirode ko-kreiramo; dakle, neophodno je iãi �iveti, otisnuti se iz bezbedne luke na more i biti dobar brod. Slièno tome, ukoliko �elimo da spoznamo temelje na�ih rasuðivanja,
okrenimo se temeljima na�e edukacije, socijalne tradicije i karaktera komunikacija na
globalnom nivou, a ako je na�a �elja da sagledamo putanje, vrednosti i te�nje koje
figuri�u u globalnim komunikacijama, sagledajmo putanje na�ih misli. Ukoliko �elimo da
po�tujemo i sagledavamo svet, odnosno nas, na sveti naèin, korisno je zagledati se u
zvezde, kosmièka prostranstva i nauèiti ne�to o kosmolo�kim tajnama, beskonaènosti
Svemira, dok s druge strane, za upoznavanje èitavog Kosmosa, dovoljno je da se sa
dubokom zadivljeno�ãu zagledamo u ljude i bliska, raznovrsna zemaljska blaga. Ukoliko
�elimo da probudimo potpunu harmoniju sa tim �to jesmo, i potpuno zadovoljstvo na�im
16
pona�anjem, neophodno je biti zadivljen lepotom sveta koji nas sa svih strana okru�uje, a
ako je na�a �elja da potpuno prihvatimo svet i razumemo njegovo savr�enstvo u tome
kakav on jeste, moramo prihvatiti i nas same (ne te�iti da se primarno dopadnemo drugima) kroz spontani odnos sa Prirodom kroz koji se raða ovakva spoznaja. Ukoliko
�elimo da nauènim otkriãima ili privrednim upravljanjem orijenti�emo stvaranje ili
implementaciju novih tehnologija u pravom, globalno oplemenjujuãem smeru, korisno je
otkriti sr� umetnièkog do�ivljavanja stvarnosti, baviti se umetno�ãu, dok ako �elimo da
razumemo oseãanja i poruke koje stoje u osnovi umetnièkih dela, korisno je razumeti
(najèe�ãe zavistan) odnos èoveka i tehnolo�kih izuma. Ukoliko �elimo da prosvetlimo i
uèinimo spoznajno fleksibilnim do�ivljavanje konteksta na�e egzistencije (u kome se
krije tajna osmi�ljenosti na�eg sveta) i dodira izmeðu nas i na�eg sveta, korisno je duboko
zaroniti u odreðeno polje istra�ivanja, dok ukoliko �elimo da u ovoj dubini jedne usamljene grane nauène misli otkrijemo dragocene bisere, nova, plodonosna otkriãa,
korisno je uop�titi na�e znanje, sagledavati ga sa raznovrsnih perspektiva, i svaku
programsku liniju inkorporirati u �to �ire iscrtani krug. Put produbljivanja izvesnih perspektiva razmi�ljanja, do�ivljavanja sveta i skiciranja prirodnog reda, poèiva u
sa�ivljavanju sa raznolikim pogledima na svet, paradigmama nauèno-istra�ivaèkih
disciplina, temeljitim putokazima svakodnevnih komunikacija i saznajnim osnovama �ivih biãa, dok se tolerancija i prihvatanje raznovrsnosti �ivotnih i spoznajnih
perspektiva, zajedno sa sposobno�ãu pronala�enja objedinjujuãih, harmoniènih puteva u
njihovom mno�tvu, razvijaju kroz udubljivanje u jezgrovite tajne sopstvenih pogleda na svet. Hajnc fon Ferster je smatrao da »�elimo li da pronaðemo sebe, menjajmo se«
216 u radoznalim i sveprihvatajuãim susretima sa raznovrsnim saznajnim perspektivama, dok
se ko-kreativna osetljivost na tanane promene, tihe putanje i harmonije na�eg iskustva razvija vrednovanjem mira, meditativne, referentne èistoãe, ti�ine u simfoniji Kosmosa. I
kada Isus ka�e: »Ko naðe �ivot svoj, izgubiãe ga, i ko izgubi �ivot svoj mene radi, naãi ãe
ga...Ko uzdi�e samoga sebe � biãe poni�en, a ko unizi samoga sebe � biãe uzdignut«
(Matej 10:39...23:12), jasno je da se egocentriènim do�ivljajima sveta gube crte
potpunog, svetog �ivljenja i holistièkog odsjaja Prirode u na�im oèima, dok se
predano�ãu i posveãeno�ãu drugim biãima i èitavoj Prirodi, zaista postaje celovito �ivotan.
Da bismo lak�e sagledali ovakvo uzajamno preslikavanje dveju arhetipskih
polariteta, imanentnih u svim elementima pojavnog sveta, mo�emo se podsetiti dveju
imperativa Hajnca fon Ferstera. Prvi je etièki i ka�e nam da »uvek delujmo tako da
poveãavamo broj moguãih izbora« (»Act always so as to increase the number of choices«), dok je drugi imperativ estetski i savetuje nam da »ako �elimo da vidimo,
nauèimo da delujemo« (»If you desire to see, learn how to act«)107. Na prvi pogled bi
nam mo�da izgledalo kao da su ova dva putokaza (ili mantre) zamenili svoja mesta, te da bi etièki princip morao biti estetski, i obrnuto. Visok broj izbora odgovara �irokim
opsezima varijacija sistemskih varijabli, �to odgovara visokoj adaptivnoj fleksibilnosti
sistema. Prelazak na�ih svesnih delovanja ka poveãanju izbora sistema sa individualne
jedinke na skup jedinki, ekosistemsku zajednicu ili èitavo kosmièko jedinstvo predstavlja
i na� prelaz od sopstvenosti ka saoseãanju, altruizmu i kosmièkoj, sveobuhvatnoj Ljubavi, ka maksimiziranju opcija u svetlu kosmièke celine. �ivljenje kao put, nejezièko jedinstvo
uma i Prirode, pro�eto spontanom harmonièno�ãu, predstavlja stanje bogato raznovrsnim
moguãim opcijama reagovanja, znatno estetskije u odnosu na pona�anje koje izranja iz
17
misaono-telesnih stanja obuzetih ciljevima i planovima za njihovo ispunjenje357. Fleksibilnost pona�anja unosi radosnu lepotu u svaèije pokrete, a i èini biãa prijemèivim
na �irok spektar saznajno obogaãujuãih dejstava sredine, dok je etièko upravo delovanje na na�u okolinu, èineãi put uviðanja svepovezanosti sveta. Meðutim, u ovakvoj
isprepletanosti dveju imperativa je i tajna njihove realne uzajamne pro�etosti. Ludvig
Vitgen�tajn je to primetio kada je napisao da su »etika i estetika jedno te isto«417. Lepota
koju do�ivljavamo u kontaktu sa svetom i na� duboki moralni odnos prema njemu
neraskidivo su povezani, i ako �elimo da produbimo na�e etièke stavove, hajde da
otkrijemo lepotu koja se u njemu krije, dok ãe se na�a te�nja za do�ivljavanjem
sveprisutne lepote otelotvoriti sa svesnim obogaãivanjem na�eg etièkog odnosa sa
sredinom, dubokim po�tovanjem svega postojeãeg. Tai-ãi-tu dijagram skladno opisuje ovakav meðusobno prelivajuãi odnos dveju arhetipskih polariteta sveta i mogao bi
predstavljati sledeãi princip na�eg putovanja.
Svaki opis Prirode, kao i uop�te svaki èin stvaranja, podrazumeva formiranje
polariteta, asimetriènosti, iz stanja jedinstva i potpune simetrije. Nastanak dveju od
jednog u svakom sluèaju i iz svake perspektive predstavlja èlana klase najsvetlijih èuda
Prirode. Nastanak Kosmosa u velikom prasku iz taèke singulariteta, prva deoba oploðene
jajne ãelije, te ljubavlju ispunjen trenutak u kome bi se zami�ljeno jedino biãe sveta, èija
bi sredina trenutno postajala usklaðena njegovim najdubljim unutra�njim htenjima,
odluèilo da �trvuje svoju samovoljnost i pru�ilo priliku postojanju drugog i drugih biãa sa
istim sposobnostima, predstavljaju èudesne trenutke, izvore obogaãujuãih kontemplacija,
predstave emanencije bo�anske dobrote. »Kada ne bi bilo drugog, ne bi bilo ni mene«,
mudro je jednom primetio ÈuangCe. Primetimo sada da je, u skladu sa zapa�anjem
D�alala ad-Dina Rumija da se »skrivene stvari manifestuju njihovim suprotnostima (ali
po�to ih Bog nema, tada on ostaje skriven)«225, svaka informacija granica, svako iscrtavanje sveta rezultuje u onome �to je »unutra« i onome �to je »izvan«, svako
»znanje« poseduje polaritetnu strukturu, svako »da« kao odgovor sadr�i i postojanje
implicitnog »ne« (te je, stoga, svaka negacija zapravo afirmacija417, pa tako i rat protiv rata predstavlja takoðe rat), svako uoèavanje, imenovanje ili opisivanje kvaliteta sveta
ukazuje i na iskustveni kontekst celokupnog ostatka saznajnog sveta, svako prosuðivanje
dobrote implicitno sadr�i i ukazivanje na ono �to nije dobrota, te stoga svako opisivanje,
svaka nauèna teorija, svaka kreacija i svako umetnièko delo podrazumevaju stvaranje
polariteta koji se u najlep�em sluèaju na kraju objedinjuju u poèetnu nerazdvojivu celinu
iz koje su nastali. Da bi nastalo bilo �ta, uvek je potrebno dvoja neèega. Za nastanak perceptivne
informacije potrebna je granica izmeðu dve, bezgranièno neperceptivne oblasti. Opet,
opa�aji (senzorski signali) ne iniciraju odgovor biãa sve dok ne prevaziðu, u skladu sa
18
osetljivo�ãu biãa odreðen, senzualni referentni prag. Svako ljudsko saznanje
podrazumeva razlikovanje izvedeno nad kontinualnom celinom Prirode, te je stoga uvek uslovljeno izvoðenjem sliènog zadatka koji hipotetièki odgovara ulozi »maksvelovog
demona«139, biãa koje, podsetimo se, poput malog princa koji na svojoj planeti, u svrhu
odr�anja njene lepote, mora stalno praviti razlike izmeðu ru�a i baobaba333, inteligentno
razlikuje èestice gasa po kriterijumu njihovog toplotnog sadr�aja, smanjujuãi selektivnom
propustljivo�ãu rezultujuãu entropiju suda sa gasom. Razlikovanje je neophodan
preduslov svakog ne samo konstruktivnog opa�anja, veã i razumevanja, jer ne samo �to
svaka reprezentacija na�ih iskustvenih do�ivljaja u domenu znanja o ovom direktnom
znanju zahteva poreðenje dveju razlièitih konstantnosti - perceptivne i simbolièke, veã i
da bi nastao bilo koji misaoni zakljuèak, neophodno je napraviti poreðenje izmeðu dveju
tvrdnji. Svaki logièki zakljuèak bazira se na poreðenju najmanje dve logièki konzistentne
tvrdnje, dok svako nauèno obja�njenje nastaje preslikavanjem fragmenata opisa
odreðenih prirodnih pojava na tautologije � polazne, pretpostavljene aksiome. »Relacija
je uvek proizvod dvostrukog opisa«19, smatrao je Gregori Bejtson, ukazujuãi na svaku
perspektivu opisa analognu jednom oku, dok nam samo poreðenje barem dva opisa,
opa�aja dva oka, pru�a odnos, do�ivljaj novog vizuelnog nivoa, prostorne perspektive.
Analogno nastajanju novih dimenzija opa�anja posredstvom poreðenja senzacija iz
parnih èulnih organa, proces razlikovanja èini preduslov informacionog bogaãenja,
razvoja raznovrsnosti i suptilnosti prirodnih sistema. Èak i latinska reè za nauku � scientia, poseduje indo-evropski koren skei, koji oznaèava aktivnosti razdvajanja i
razlikovanja. Iz ovakvog shvatanja sledi sledeãi princip: Samo razlike èine informacije
Proces �ivljenja podrazumeva i iscrtavanje granica, razlika u na�em svetu. Svaki
prirodni sistem ne postoji nikada »objektivno« i nezavisno od posmatraèa, veã upravo
kao harmonija subjektivnih kvaliteta, koja biva ko-kreirana od strane posmatraèa u sprezi
sa prirodnim inicijacijama, i to putem izvoðenja operacija razlikovanja (kao
fundamentalnih operacija procesa saznanja, kojima se iscrtavaju granice, praãenjem kojih
se selektuje ono �to je »unutra« i ono �to je »izvan«) koje on ne mo�e ni direktno ni
indirektno u potpunosti sagledati. U ovom trenutku se mo�emo podsetiti na sistemsko
opisivanje ovog iscrtavanja sveta sa vi�e redova. Naime, u spontanom, nesamo-svesnom iscrtavanju razlika ne postoji svest o razlikama, s obzirom da se u ovom procesu razlikovanje i indiciranje odvijaju u istom trenutku177, te stoga u njemu opstaje harmonija jedinstva i razlike razlikovanih entiteta, a izvoðenje posmatranja (tj. razlikovanja) stoga
mora teãi kao nevidljivi uslov, kao kakva »slepa mrlja«. Ovakvo izvorno razlikovanje se,
dakle, mo�e samo izvoditi, ali na istom tom nivou izvedbe, ono ne mo�e biti posmatrano,
te stoga ni uoèeno. Meðutim, misaonim refleksijama sagledavajuãi ovaj proces
iscrtavanja mo�emo steãi delimièan uvid u njegovo izvoðenje, ali ãe tada ovo
razmi�ljajuãe iscrtavanje razlika drugog reda predstavljati »slepu mrlju«, ne�to �to ne
primeãujemo i ne mo�emo direktno sagledati. Da bismo i ovaj proces sagledali, moramo
izvesti iscrtavanje iscrtavanja iscrtavanja na�eg sveta, �to bi pripadalo spoznaji treãeg
reda, koja bi u ovom sluèaju opet predstavljala nove nevidljive, neeksplicitne procese itd.
Izmeðu ostalog, iz ovakve svesti o iscrtavanju razlika na�eg sveta se razvija i svest o
nu�noj egzistenciji implicitnog znanja koje se najpre, kao �to ãemo kasnije detaljnije
19
obrazlo�iti, nikada ne mo�e u potpunosti eksplicitovati, kao �to to pozitivistièki nauèni
prilazi opisivanju sveta te�e, a osim toga, ono predstavlja osnovu, su�tinu i izvori�te
smislenosti svakog opisnog, eksplicitnog znanja. Na nivou spoznaje sveta prvog reda, zahvaljujuãi spontanoj harmoniji jedinstva i
razlika, opstaje i svest o istovremenoj neponovljivosti i nepromenljivosti sveta, te ovakva svest Puta ostavlja utisak boravljenja u sredi�tu toèka prirodnog toka. Meðutim, iz
misaono-reflektivnog razlikovanja, razlikovanja drugog i vi�ih redova, izvlaèimo
zakljuèke koji se dalje formalizuju sa fiksnim karakterom, �to je u suprotnosti sa
promenljivo�ãu same Prirode. Stoga i svako znanje predstavlja samo uspomenu, podseãanje na saznanje, �to je shvatanje koje nam direktno ukazuje na va�nost ne samo
prote�iranja »razumevanja« formalnog znanja o na�em izvornom znanju, veã svrhe
formalnog znanja kao ukazivaèa na samostalno buðenje direktnog znanja, na iskreno i istinsko razumevanje reèi kao orijentira na putu usreãujuãeg stapanja uma i Prirode.
Ne samo nauèno op�teprihvaãena teorija postanka nama poznatog sveta iz
prostorno-vremenskog singulariteta postepenim diferencijacijama energije i simetrije od trenutka velikog praska na ovamo, veã i mnoge legende o nastanku sveta, ukljuèujuãi i
starozavetnu prièu o postanku - metaforama razdvajanja svetlosti i tame, dana i noãi, neba i zemlje, mora i kopna - opisuju stvaranje i obogaãivanje, redukovanje entropije i kontinualno poveãanje kolièine informacija u svetu postupnim procesima razlikovanja.
Sam evolutivni napredak se sastoji u nastajanju sve suptilnijih razlika, analogno razvoju svesti posredstvom razmi�ljanja kao uspostavljanja granica i povlaèenja linija u skladu sa
otkrivenim i/ili izmi�ljenim obrisima onoga �to do�ivljavamo kao stvarni svet. »Iscrtaj
razliku i univerzum dovodi� u postojanje«, pisao je D�ord� Spenser-Braun. U evolutivnom razvoju kompleksnosti prirodnih sistema uoèavamo dva kljuèna
prelaza263. Prvi pripada prelazu od ravnote�nih fizièko-hemijskih reakcija na neravnote�ne, disipativne procese koji su rezultovali pojavom metabolièkih putanja,
�ivotnih samo-organizacionih procesa i prvih ãelija kao mikrokosmosa �ivota, dok drugi prelaz predstavlja prelaz od instinktivno perceptivnih i nesamo-svesnih biolo�kih
struktura - kibernetièkih sistema prvog reda, ka misaono-reflektivnim organizmima - kibernetièkim sistemima drugog reda, �to je otvorilo put ka svesnosti razlikovanja,
opisivanja prirodnih sistema, te pitanjima, èuðenju nad nebeskim i zemaljskim poretkom,
prihvatanju odgovornosti za na�e izbore, kao i nastanku nauke i svake druge lingvistièke,
socijalne interaktivne tradicije bez koje ljudska znanja o svetu nikada ne bi mogla da se razvijaju i napreduju. Upravo je zato misaona reflektivnost neophodan preduslov ne samo analize i imenujuãeg redukovanja kvaliteta, veã i poimanja kosmièke celine kao
kognitivnog stanja koherentnog iskustva, te divljenja nad na�im razumevanjem celine i neogranièenom osmi�ljeno�ãu Prirode koja se do�ivljava kao plod sintetièko-holistièkih
refleksija nad prirodno, direktno perceptivno iscrtanim putanjama na�eg sveta.
Raznovrsnost Prirode zasnovana na bogatstvu razlika i selektivnih interakcija nam ukazuje i da je razlikovanje u okvirima misaono-reflektivnog razmi�ljanja prirodan put
dalje evolucije �ivog sveta. Za definisanje ili uoèavanje bilo koje promene, neophodno je uspostaviti relaciju
izmeðu barem dveju konstantnosti � konstantnosti iz razlièitih vremenskih trenutaka, �to
se mo�e postiãi samo posredstvom misaonih refleksija. Promenu rastojanja izmeðu dva
tela moguãe je uoèiti samo uz pretpostavku konstantnosti ova dva tela u vremenu.
Ukoliko poreðenjem dve zvezdane fotografije primetimo pomeraj neke zvezde ili planete,
20
takav zakljuèak je izveden na bazi pretpostavljene konstantnosti njene figure (oblika),
kao i konstantnosti pozadine slike kao referentnog sistema za èije definisanje je, kao i u
veãini drugih sluèajeva, potrebno puno vi�e konstantnosti (na primer, pojedinaènih
zvezda). Analogno ovome, i svaka osobina (u jeziku kao jedna, neprirodna konstantnost), bilo u nauènim opisima i obja�njenjima ili u svakodnevnoj, le�ernoj komunikaciji, je
relativizovana u odnosu na neke implicitno pretpostavljene konstantnosti (druga, takoðe
prividna konstantnost). U svakom opisu sveta, stoga, ne postoji ni�ta �to je apsolutno, s
obzirom da èitav njegov sadr�aj predstavlja posledicu na�eg, svesnog i subjektivnog
iscrtavanja razlika, delimièno svojevoljnog stvaranja polariteta u svojstvu jedne strane kvaliteta � puteva na�eg sveta.
Svako dejstvo sredine koje indukuje promenu u strukturi saznajnog biãa
predstavlja informaciju. Po�to su �iva biãa u stanju da percepiraju samo razlike, tada je
jasno da je svaki saznajni svet neophodno baziran na razlikama, te stoga poseduje potencijal prirodnog buðenja analitièkih razmi�ljanja. Ovakva razmi�ljanja u okviru kojih
se iscrtavaju granice izmeðu prividnih perceptivnih konstantnosti i njihovih misaono-reflektovanih predstava, predstavljaju prvu fazu deèijeg kreativnog razmi�ljanja, koje
odgovara poèetku subjektivizacije njegovog uma, kao i razvijanja svesnosti o sopstvenoj
odvojenosti od ostatka Prirode. Analitièka faza inicirana percepcijom na bazi
razlikovanja vremenom poèinje da biva praãena sintetièkim povezivanjem razdvojenih
delova u subjektivno konstruisane celine, �to odgovara tra�enju puta ka ponovnom
jedinstvu sa Prirodom iz stadijuma poèetka �ivljenja. »Vratiti se na poèetak; postati
ponovo dete«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing XXVIII), opisujuãi put spiritualnog napretka,
koga svakako karakteri�e kretanje od raznovrsnog, uveliko klasifikovanog i posedujuãeg
znanja ka svetlu jedinstva, jer »da bi se postiglo znanje, potrebno je nagomilavati
(dodavati), a da bi se postalo mudar, potrebno je oduzimati (davati)« (Tao Te Ãing
XLVIII). Put od razlika ka jedinstvu je, stoga, najva�niji put u �ivotima svakog �ivog
biãa, i po naèinu pronala�enja ovog jedinstva ili predstave o njemu, postoje nauèni,
filosofski, religiozni i umetnièki prilazi, premda sa zajednièkim ciljem harmoniènog i
evolutivnog integrisanja ljudskih biãa u svoju sredinu, ali sa svim svojim posebnostima i
njihovim isprepletenostima u svakom prirodnom rezonovanju. Kao posledica formiranja polariteta u svakom opisu, svakom perceptivnom aktu i
svemu postojeãem, i svako kreativno orijenti�uãe obja�njenje nikada ne poèiva u
akcentiranju jedne strane izvesne polaritetne »suprotstavljenosti«, veã uvek u njihovom
odnosu. Tako, i re�enje svakog problema nikada ne postoji u neprirodnom forsiranju samo jedne od polaritetnih strana, veã uvek u, najèe�ãe spontano pronaðenoj, njihovoj
dinamièkoj ravnote�i. Slièno tome, i do�ivljavanje kvaliteta sveta kao emanencija samo
jedne njihove strane � �to inicira bilo solipsistièki, bilo objektivistièki stav - dovodi do nepotpunog i disharmoniènog do�ivljavanja sveta, dok je u ravnote�i ova dva stanovi�ta,
koja opstaje u svesti o kvalitetima kao putevima izmeðu nas i Prirode, o svakoj na�oj
misli i pogledu, o svakom trenutku postojanja sveta kao o plodonosnoj komunikaciji izmeðu nas i Prirode, prisutno i izvori�te sreãe i neizmernih zadovoljstava, skromnih,
prosvetljujuãih spoznaja sveta i nas, istovremeno. Radikalno konstruktivistièka stanovi�ta
se, stoga, iz ove perspektive mogu sagledati kao vrh uspona pozitivistièke tradicije
razmi�ljanja i do�ivljaja sveta - olièene u kontinualnoj eliminaciji odno�enja na�ih
�ivotnih ideja na duboku, ontolo�ku, bo�ansku stvarnost � sa koga nam se iznenada rasprostire zadivljujuãi vidik na �iroku dolinu buduãih razmi�ljanja, kada ãe spiritualno
21
evolutivnom dijalogu izmeðu �ivih biãa i bo�anske Prirode, sakrivene i nedodirljive
stvarnosti, pripadati referentno polje idejnih klica na�ih saznanja. Misaono pravljenje razlika je neophodan preduslov postojanja ideja i svesti o
na�em svetu. Informacija se, stoga, bilo sa idealistièko-konstruktivistièkog ili realistièkog
stanovi�ta, najpreciznije mo�e definisati kao razlika koja pravi razliku19, i kao takva
prostire se iskljuèivo du� granica koje osim fizièkih mogu biti i apstraktne, s obzirom da je razlike najèe�ãe nemoguãe lokalizovati. Sa moguãno�ãu konkretnog percepiranja samo
razlika, granica izmeðu stvari, te izvoðenja apstraktnih misaono-reflektivnih operacija samo na njima, mo�da su i inteligentna biãa kao mi samo u stanju da primeãuju pukotine
u beskrajnom kontinuumu svepro�imajuãe, sveobuhvatne i sveprisutne Lepote, one
(bo�anskog Uma) koja je »ti�ina meðu tajnama« (Gita 10:38), koja odr�ava »tamu
izmeðu zvezda«, kao u prelepoj pesmi R. S. Tomasa407,253. Jer, »dubina sveta i njegovih
tajni ne nalazi se tamo gde su oblaci i crno, dubina je u jasnom i vedrom«181, uèio je Jozef
Kneht. U Tao tradiciji se smatra da se u praznini, neiscrtanom prostoru slike krije tajna njene vrednosti, slièno kao �to je i Klod Debisi opisao da »muzika je prostor (ti�ina)
izmeðu tonova«. »...Jer mi ne mislimo na ono �to se vidi, nego na ono �to se ne vidi; jer
vidljive stvari su privremene, a nevidljive su veène«, uèio je apostol Pavle (Korinãanima
II 4:18), odra�avajuãi su�tinu svake religijske misli89. »Na�e znanje o svetu izgleda mi
kao vrh ledenog brega; ono je poput malecnog komadiãa leda koji izranja iz vode, pri
èemu na�e neznanje dosti�e najveãe dubine okeana«312, smatrao je Hajnc fon Ferster.
Izvornoj nauci, filosofiji i religiji je zajednièka upravo te�nja ka spoznaji ove
nevidljivosti koja èini osnovu oèigledne stvarnosti, a postavljanjem principa jedne
holistièke nauke putem ove knjige, poku�aãemo da ujedinjavanjem ovih esencijalnih
ljudskih pristupa spoznaji sebe, ujedinimo i njihova znanja o temeljnim postavkama sveta, te ãemo tako videti da nevidljive, ne-eksplicitujuãe temelje na�eg znanja i na�ih
pogleda na svet èine najdublje vrednosti, etièko-estetski kriterijumi i te�nje u kojima je
prisutna tajna spiritualnosti, kreativnosti i evolutivnog napretka. Svaki put, odnosno relacija, neophodno poseduje dve krajnje taèke. Takoðe, svaki
kvalitet kao put nije nikada jednosmeran. Tako su misaone reprezentacije slike na�eg
sveta i istovremeno nas samih, dok su i »solipsistièki«, samospoznajni delovi stvarnosti
nerazdvojivi od »reprezentacionistièkih«, i meðusobno se prelivaju. Niti na�e misli
predstavljaju slike jednog objektivnog sveta, niti one samo automatski stvaraju svet koji naizgled reprezentuju, iako se obe ove tvrdnje mogu istinitosno potvrditi u zavisnosti od pretpostavljenih polaznih stanovi�ta. Na�a saznanja nisu u svojoj subjektivnosti
nekompatibilna sa tuðim, sliènim iskustvima, niti su ona objektivna i potpuno identièna
sa drugaèijim. Igra izmeðu �ivih biãa i Prirode je tako dvosmerna i nerazluèiva.
Solipsistièki tvrdeãi da se èitav svet stvara na�im mislima, lako bismo mogli postati
apsolutistièki egocentrièni i orijentisani na sopstveni opstanak, te bi sva lepota sveta bila
svedena na neproduhovljeno, manipulativno igranje sa Prirodom i na perceptivne harmonije bez kljuènog do�ivljavanja centra vrteãeg toèka Prirode, statiène veènosti
sveta u kojoj bi se, kao u mirnoj vodi jezera, ogledala su�tina na�eg biãa, jasnost na�eg
odslikavanja celokupnosti Prirode. S druge strane, svet iz perspektive saznajnih biãa nije
ni onakav kakvim ga tradicionalna, pozitivistièka nauèna filosofija vidi � kao nasumiènu
igru atoma koja pru�a moguãnost na�eg nastanka, ali bez ikakvih uoèljivih efekata na�ih
misli na oblikovanje prirodnih procesa, te bez mesta za slobodnu volju, veã samo za
reprezentaciju objektivnog sveta oko nas. U igri izmeðu ova dva, u svojoj biti
22
jednosmerna naèina sagledavanja sveta raða se harmonièno i usreãujuãe razmi�ljanje i
shvatanje da je �ivot koji smo (realistièki) Bo�ijim delovanjem dobili na poklon ne slu�i
za na�e samo-zadovoljavanje, veã za slobodno-voljno (idealistièko) delovanje, èinjenje
sveta boljim kroz davanje i uoèavanju lepote, dragocenosti i bo�anskih, svepro�imajuãih
ostvarenja u drugim biãima i detaljima sveta. Zajednièki karakter na�ih iskustava
predstavlja osnovu uspostavljanja prosvetljujuãih putanja koje nas povezuju, dok na�a
subjektivistièka posebnost èini osnovu za divljenje raznovrsnosti pogleda na svet, te
pro�imanje na�ih predanih odnosa sa sredinom tolerancijom i po�tovanjem. Ovakvo
shvatanje èini put ka do�ivljavanju sveta kao sve jasnijeg odraza na�ih unutra�njih,
zvezdanih konstelacija, put ka svetu kao slici na�e du�e. U svrhu prevladavanja solipsizma potajno potencijalno sakrivenog u
subjektivnosti svih opa�aja i u refleksiji temelja na�ih saznanja na kvalitete na�eg sveta,
korisno je podsetiti se poznate Zen prièe o umu i kamenu423. Potekla je rasprava izmeðu
dva kaluðera o odnosu kamena i uma. Na pitanje gde se zapravo nalazi kamen, prvi kaluðer, svakako u duhu idealistièkog, spiritualnog odnosa prema svetu odgovori: »Pa, u
mojoj glavi, s obzirom da je ceo svet objektivizacija uma«. »Mora da ti je mnogo te�ka
glava ako ovakav kamen nosi� svuda«, odgovori drugi kaluðer. Stoga, svest o kreiranju na�eg sveta od strane nas samih i o refleksiji kamena kakvim ga vidimo od strane na�eg
temeljnog odnosa prema Prirodi, predstavlja jednu (ne solipsistièku, veã je skladnije reãi
jednostrano-konstruktivistièku) stranu prosvetljenog i radosno-istra�ivaèkog pogleda na
svet, èiji je idealizam nu�no uravnote�iti sa spiritualnom predano�ãu, davanjem vi�e nego
�to imamo, posveãivanjem beskrajne pa�nje biãima oko nas, èime se razvija oseãaj
spiritualne slobode i nesputanosti. Stoga, odgovorna svest o postojanju kvaliteta sveta kao na�ih kreacija predstavlja temelj na�ih saznanja, dok se predano�ãu putevima koji nas
povezuju omoguãava rascvetavanje kuãe �ivljenja i saznanja u prelepe oblike. Dok osnovni problem tradicionalno-nauènih, reprezentacionistièkih shvatanja
poretka sveta predstavlja neizvodljivost inkorporiranja slobodne volje u Prirodi, te smislenog indeterminizma, problem koji se dotièe mnogih savremenih, subjektivistièkih
nauènih teorija koje naginju solipsizmu, je taj �to se kroz njih, bez uvoðenja mistiènih
kvaliteta, ne mo�e objasniti pojava zajednièkih, sliènih iskustava koji su se, u okvirima
objektivistièke nauke smatrali identiènim iskustvima, ili barem identiènim dogaðajima
kojima iz razlièitih perspektiva, razlièita biãa pru�aju razlièitu smislenost.
Konstruktivistièki prilaz opisivanju sveta iz ugla izrazitog subjektivizma, i to pre svega u
smislu eksplicitnog negiranja moguãnosti spoznaje svake ontolo�ke prirode postojanja,
èini samo jednu stranu saznajnog novèiãa, koja je sama po sebi nepotpuna za pru�anje
odgovora o putanjama koje povezuju biãa, a �to predstavlja esenciju te�nji u svaèijem
�ivotu, iz koje se jedino mo�e roditi semantièki cvet radosti i lepote. Meðutim, stav da
�iva biãa nisu samo »kormilari podmornica«272, èiji su dometi saznanja ogranièeni na
ve�tinu upravljanja pomoãu postojeãih komandi, bez moguãnosti uèenja o moru kroz koje
plove i grebenima koje zaobilaze, veã biãa koja poseduju potencijal pronicanja u
tajanstveni karakter najsuptilnijih, vanprostorno-vremenskih putanja koje nas objedinjuju u neraskidivu celinu Prirode i èine hologramskim delovima Jednoga u kojima je zapisana
i su�tina celine, poput puta kvantnog indeterminizma iz realistièke perspektive,
predstavlja Tajnu, koju je ne nauèni formalizam, veã samo vera, jezik srca i intuicije,
susret na�e najdublje su�tine sa morem nepoznanice, u stanju da dodirne. Bilo tiha
mistiènost ili metafizika kao emanencija poku�aja eksplicitovanja ove nevidljive Tajne,
23
tako predstavljaju nu�nu komplementarnost svakom vidu tradicionalno-nauènog
formalizma. Meðutim, primetimo da dok jedinstvenost (posebnost) iskustava
pojedinaènih biãa predstavlja polje Tajne objektivistièke nauke, zajednièkost iskustava
predstavlja slièno more Tajne i nepoznanica u okvirima konstruktivistièkog prilaza
opisivanju sveta, te se kao posledica toga, naspram otuðujuãih te�nji ka buðenju
»originalnosti« i èesto sebiènih individualizacija u svetu objektivizma, kroz
konstruktivistièku perspektivu put na�eg èuðenja i istra�ivanja Prirode, kao �to ãemo
videti, prostire du� duha zajedni�tva, pru�anja na�eg biãa ka na�em svetu i drugim
biãima, te postepenom svepoistoveãivanju sa èitavim svetom, nala�enju sebe u svemu i
svega u sebi. U svrhu prevladavanja solipsizma potencijalno imanentnog u svesti o kvalitetima
kao idealistièkim putevima, mo�emo se osim podseãanja na drevne religijske putokaze ka
predanosti i posveãenosti drugim biãima, na�em svetu, podsetiti i kako na princip
relativnosti (koji niti predstavlja logièku nu�nost, niti se mo�e dokazati istinitim302) na osnovu koga se nauèna hipoteza odbacuje ukoliko je neodr�iva za dva zajednièka
dogaðaja i pored toga �to bi eventualno va�ila za svaki od dva odvojena dogaðaja, tako i
na fon Fersterovu kontemplaciju o moguãnosti prihvatanja konstruktivistièko-kibernetièke teze koju su mnogi sistemski teoretièari nazvali drvetom znanja
21,272, na dva naèina
107. Prvi naèin odgovara svesti o subjektu kao centru sveta, odakle se on oseãa kao
kreator sopstvene stvarnosti, pri èemu bi tada njegov jezik bio monolog, neosetljiv na suptilne poruke jezika Prirode. Drugi naèin odgovara izjednaèavanju stvarnosti sa
zajedni�tvom, konstrukcije na�eg sveta sa kon-strukcijom � zajednièkim stvaranjem
na�eg zajednièkog sveta, poistoveãivanju sa Jednim, sa Prirodom i svim biãima kao
celinom, kada i na� odnos sa svetom postaje spontani cirkularni dijalog potencijala
neogranièenog obogaãivanja nas i na�eg sveta. Zahvaljujuãi principu relativnosti,
hipoteza da smo i ja i Ti svako po solipsistièki centar sveta, mora pasti u vodu onog trenutka kada se sretnemo, te slièno kao i u heliocentriènom sistemu, mora postojati treãi
koji je centar referentnog sistema u kome smo ja i Ti. Taj Treãi jeste upravo Put, put
predanosti koji se pru�a izmeðu mene i Tebe i koji odi�e »jednako�ãu«: »stvarnost« =
»zajedni�tvo«31, kao �to je smatrao fon Ferster, preuzev�i stav Martina Bubera da »tamo
gde nema deljenja (zajedni�tva), nema ni stvarnosti«54. »Ono �to je dobro za Tebe, dobro
je i za mene« - imperativ je koji odra�ava put, odnos izmeðu mene i Tebe kao centar referentnog sistema. Kroz ovakav stav, i na�e postojanje se pretvara u postajanje, statièni
karakter unapred isplaniranih komunikacija no�enih te�njom ka sopstvenom
nepromenljivo�ãu pretvara se u plodne, predane, otvorene, samo-organizacione, konstruktivne, evolutivne i spontane susrete kroz koje se raðaju blaga obostranih,
nepredvidljivih spoznaja. Da bi konstruktivistièki prilaz opisivanju stvarnosti, saznanja i �ivljenja postao
potpun neophodno ga je uravnote�iti upravo sa putevima koji povezuju i koji èine Put
na�e evolucije i spiritualnog razvoja, na naèin kojim ãe se izbeãi stavljanje centra
saznajnog referentnog sistema u ljudski um, sa oèiglednim posledicama egocentrizma i
svih drugih disharmonizujuãih efekata koji se iz delatnosti utemeljenih na svesti o egu raðaju. Prosvetljena biãa svojim �ivljenjem (pona�anjem) nikada ne pokazuju direktno na
sebe (veã samo indirektno, primerom; jer »ako ja proslavljam samoga sebe, ni�tavna je
moja slava« (Jovan 8:54)), veã na lepotu Prirode i drugih biãa, slièno kao �to pogledi na
svet (tj. pogledi koji stvaraju svet) zaljubljenih biãa nikada ne govore »gledaj kako sam
24
lep«, veã »gle, kako svet je lep«, »gle lepotu koja si Ti«, odakle je jasno da putanje
zajedni�tva, uzajamne pa�nje i uviðanja sopstvene lepote samo kroz lepotu na�eg sveta,
èine tajnu kosmièke Ljubavi. Pokretaèi ljudskih delatnosti, razmi�ljanja, tumaèenja sveta
koji im pru�a na uvid njihova percepcija mora uvek biti okrenut drugima, putevima koji
nas povezuju sa Prirodom, te jedinstvu subjekta sa èitavim svetom. Samo su ovakve
ljudske te�nje u stanju da ulep�aju saznajne svetove i doprinesu blagostanju na na�oj
planeti, jer samo poistoveãivanjem sa èitavim postojanjem i sam svet iz perspektive
kvaliteta kao idealistièkih puteva postaje refleksija na�e svesti, odraz nas samih, sa svom
harmonijom i mirom koje ovakav do�ivljaj sveta donosi. Stoga se klasièna realistièko-objektivistièka nauka i idealistièko-subjektivistièki moderni nauèni prilazi, ukljuèujuãi
autopoietièku teoriju i konstruktivizam, moraju shvatiti kao komplementarni prilazi opisivanju stvarnosti u èijem se Jang-Jin plesu krije tajna neprekinutog toka napretka u vidu evolucije na�e svesti. Dalji tok ove knjige istra�ivaãe potencijal harmoniènog
jedinstva ova dva naèina razmi�ljanja. Kvaliteta je beskonaèno mnogo
Standardni nauèni pristup opisivanju sveta polazi od implicitne pretpostavke o
prisustvu konaènog broja kvaliteta u Prirodi, koji bi se jednoznaèno mogli povezati sa
odreðenim simbolima èijom bi se manipulacijom uz pomoã definisanih matematièkih
pravila mogle objasniti i eventualno predvideti sve pojave sveta oko nas. U ovako redukcionistièki viðenoj, redundantnoj, te stoga i potencijalno kodiranoj ureðenosti
Prirode, neophodna bi bila uvoðenja iskljuèivo kvantitativnih beskonaènosti usled
prisustva neogranièeno velikog broja entiteta iste vrste41. Meðutim, iz holistièke
perspektive sagledavanja ureðenosti Prirode, prisustvo beskonaènog broja kvaliteta u
svetu implicira jedinstvenost svakoga od njih, �to je, sa realistièke taèke gledi�ta, direktna
posledica jedinstvenog konteksta iz perspektive svake taèke u prostor-vremenu. Kvaliteti opisa stvarnosti iz jedne perspektive nisu isti kao i opisi »istih« stvari iz druge
perspektive. Stoga su i nauène teorije u stanju da pokrivaju samo odreðena polja
stvarnosti, dok se, s druge strane, u holistièkoj nauci, slièno kao i u svakom svetom
pogledu na svet, kontekst i sadr�aj sistema stapaju u neraskidivu celinu usled èinjenice da
je ne u od saznajnog biãa nezavisnoj, realno postojeãoj strukturi prisutna su�tina sadr�aja
i kvaliteta sistema, veã u putanjama koje figuri�u u odnosu sistema sa svojom okolinom i
sa nama samima. Prouèavanje sveta na nivou kvantnih pojava nam je jasno stavilo do znanja da se
svi prividno razluèeni kvaliteti i entiteti moraju opisivati u funkciji ostatka sveta. Naime, slièno kao �to reèi ili reèenice izdvojene iz konteksta sintaksièke ili fonetske ekspresije i
strukture biãa-interpretatora gube svoju smislenost, tako i stvari prividno, u svrhu razmatranja, izolovane iz svoje celokupne okoline gube svoj beskonaèno �irok spektar
kvaliteta. Primetimo da se pomenute reèi ili reèenice èak i u pogledu sagledavanja
njihove smislenosti (odnosno, svih kvaliteta koje pru�aju) ne mogu ogranièavati samo na
izvesne gramatièke celine u koje ih uslovno uvrstimo, veã na èitavu istoriju saznajnog
biãa koje joj pridaje smislenost. Smisao koji pridajemo na�em svetu uoèavajuãi i
oblikujuãi izvesne kvalitete zavisi od èitavog konteksta na�eg postojanja i na�ih ideja o
poretku datih stvari u organizaciji Kosmosa kao celine, te stoga svako biãe predstavlja
izvor jedinstvenog i neponovljivog stvaranja Kosmosa. Tako, ne samo verbalni izra�aji,
25
veã i svaki kvalitet sveta zavisi od na�e personalne istorije, prostorno-vremenske perspektive, socijalne tradicije iz koje proklijava ideja o njegovoj objektivnosti, istorije evolutivnog postanka, logièke osnove formalnog rasuðivanja, lingvistièke tradicije, te kao
�to ãemo videti, i od na�ih saznajnih temelja sa kojih konstrui�emo rezultate na�e
percepcije i èitavu sliku o svetu, u zavisnosti (videãemo i to) od na�ih vrednosnih te�nji.
Svaka osobina koju pripi�emo nekom sistemu, bilo da je to gramatièka celina, �ivo biãe
ili neki objekat, predstavljaãe odraz na�eg, subjektivnog sagledavanja interakcije tog sistema sa ostatkom sveta, te se analogno tome, i znaèenje mo�e definisati upravo kao
do�ivljavanje konteksta405, kao �to smatra Fritjof Kapra.
Shvatanje da èak i strukturno identièni entiteti (koji su kao takvi postojani sa
redukcionistièke taèke gledi�ta) prisutni u razlièitim kontekstima indukuju razlièite
kvalitete »u njima« pru�a osnovu za oèiglednu spoznaju beskonaènog broja kvaliteta koji
èine svet. Po�to je, takoðe, svaki kvalitet bilo kog entiteta definisan kao posledica
svojevrsne interakcije sa njim iz perspektive subjekta (�to mu pru�a i istovremeno
svojstvo subjektivnosti), tada beskonaèno �irok opseg moguãnosti delovanja sa njim
predstavlja i jo� dublju osnovu za shvatanje i prisustva beskonaènog broja kvaliteta, pa
èak i u svakom, i beskrajno malenom i naizgled beznaèajnom detalju Prirode. Imanuel
Kant je smatrao da je u svakom detalju Prirode prisutan beskonaèan broj potencijalnih
moguãnosti sagledavanja, od kojih svaka, naravno, èini Ding an sich, jednu stranu puta koja se na potencijalno beskonaèan broj razlièitih naèina mo�e sagledati iz beskrajnog
broja potencijalnih perspektiva. Ovakvo shvatanje je u potpunoj saglasnosti sa budistièkom idejom o beskonaènim moguãnostima skrivenim u svakom i najmanjem delu
stvarnosti (oznaèenim kao tê, toku, odnosno guna, na kineskom, japanskom i sanskritu, respektivno361), te sa shvatanjem Baruha Spinoze da »iz nu�ne bo�anstvenosti prirode
mora proisticati beskonaèan broj stvari u beskonaènim vidovima«352, kao i sa biblijskom
porukom da su ljudska biãa, a kroz njih i èitav svet stvoreni po Bo�ijoj slici, te da se, s
obzirom da svako stvaranje podrazumeva predavanje deliãa sopstvene su�tine, u svakom
zrncu sveta kriju refleksije najdublje su�tine postojanja. Svaka nova taèka gledi�ta sa
svojim jedinstvenim i neponovljivim polo�ajem u prostor-vremenu raða nove vidike sa
kojih se mogu sagledati posebni, neponovljivi i neop�tivi kvaliteti. Povrh svega, po�to se
Priroda kao kompletan kontekst postojanja svakog uoèenog detalja, nalazi u stanju stalne promene i neponovljivosti, tada se i svi kvaliteti Prirode, a sa njima i svaki entitet, nalaze u stanju stalne promenljivosti svojih beskrajnih moguãnosti emanencije. Tako, èak i
deskriptivno (ne-fizièki) identiène mantre predstavljaju kljuèeve neponovljivih semantièkih sadr�aja.
Mapa �ume se ne mo�e toliko kvalitetno napraviti stalnim sedenjem na grani
jednog drveta, koliko njenim sagledavanjem sa vi�e perspektiva. Minijaturna Sunèeva
duga u vidu razlivenog spektra Sunèeve svetlosti od strane kapljice vode na vlati trave, vidljiva je samo u okviru uskog ugaonog opsega124, a forma svakog oblaka je jedinstvena u svakoj taèki njegovog posmatranja. Ono �to se sa povr�ine Zemlje po relativno vedrom
danu do�ivljava kao oblak koji pluta plavom, nebeskom sferom, putnik u avionu koji prolazi kroz njega bi pre nazvao kondenzovanom vodenom parom, pa bi kvaliteti pridani, sa objektivistièke taèke gledi�ta identiènom entitetu, bili posve razlièiti. Slièno tome,
mnoga arheolo�ka nalazi�ta su otkrivena tek iz aviona, iako su istra�ivaèi-arheolozi vekovima hodali kroz iste predele. I svest o na�em domu-planeti Zemlji izgleda posve razlièito kada joj se pridaju kvaliteti uoèeni u njenoj slici snimljenoj iz orbite nekog
26
satelita. Ukoliko bismo putovali u kosmièkom brodu daleko od na�eg planetarnog doma,
sazve�ða oznaèena sa Zemlje bi nam bila od male koristi, s obzirom da bi se zvezdana
sfera koja bi nas okru�ivala menjala sa svakom novom taèkom na�eg putovanja po
Mleènom Putu. Po�to se nove osobine, nove opcije i novi pravci kretanja pojavljuju (postaju
oèigledni) sa svakim slo�enijim nivoom posmatranja sistema, tako ãe na�e opisivanje bilo
kog sistema i predviðanje njegove evolucije biti uvek nepotpuno, s obzirom da je put
kretanja i najmanjih entiteta iz na�e perspektive zavistan od svih globalnijih nivoa ureðenja kome pripada dati entitet, te tako i od èitavog Kosmosa i njegovih najudaljenijih
delova. Kada bismo, na primer, posmatrali kretanja ãelijskih komponenti, njihovu
smislenost bismo morali da sagledamo u kontekstu organizma èije delove oni èine, s
obzirom da bi nam u suprotnom sluèaju, njihovo kretanje izgledalo nasumièno. Tako,
svaka progla�ena nasumiènost u obja�njavanju izvesnih prirodnih procesa predstavlja
samo posledicu nepotpunog sagledavanja Puta Prirode. Pogledajmo kao primer jedan molekul vode74. Kvaliteti molekula vode i njihovih
meðusobnih interakcija predstavljaju mala èuda Prirode koja, izmeðu ostalog,
uslovljavaju i postojanje planetarnih �ivotnih procesa. Meðutim, pona�anje molekula
vode nije moguãe objasniti i potpuno predvideti na osnovu kovalentnih veza i kvantnih
karakteristika koje stoje u osnovi fizièko-hemijskih veza koje figuri�u u njima, i to pre
svega s obzirom na nu�nost izvoðenja enormnih proraèuna koji bi morali prethoditi
ovakvom predviðanju, kao i na opadanje njegove preciznosti usled drastiènog porasta
indeterminizma i probabilistièke prirode proraèuna uop�tavanjem sa kvantnog na svaki
makroskopski nivo. Za pona�anje molekula vode je, tako, neophodno uzeti u obzir ne
samo razne kvantne karakteristike odreðenih hemijskih veza ili fizièkih, elektrostatièkih,
Van der Valsovih, vodoniènih, te hidrofilnih i hidrofobnih interakcija, veã i potpuno
okru�enje u kome se oni nalaze. Naime, za izvoðenje bilo koje hemijske reakcije nije
dovoljno samo dovesti u kontakt direktno interagujuãe entitete, veã je, s obzirom da su
elektronski oblaci atomskih i molekulskih veza nelokalni u odnosu na hemijski vezane nukleone i osetljivi na promene èitavog bliskog okru�enja, neophodno povoljno uskladiti
èitav neposredni fizièki kontekst reakcije350, koji u sluèaju jednostavnih reakcija mo�e
dosezati nanometarsku sferu, dok se u sluèajevima �ivotnih, biohemijskih reakcija mo�e
protezati i znatno dalje du� prostorne koordinate. Znanje iz oblasti klasiène hemije bi nam, dalje, koristilo u svrhu pru�anja obja�njenja promena fizièkih stanja preko kojih se,
na primer, stvara voda od polaznih gasova vodonika i kiseonika pod pogodnim uslovima, dok je znanje iz oblasti biologije i biohemije neophodno da bi se sagledalo kretanje vode u metabolièkim ciklusima, ukljuèujuãi i, na primer, osmotsko kretanje vode od korena do
listova relativno visokih biljaka. Fizièko-hemijske velièine, kao �to su kompresibilnost,
povr�inski napon, kohezione i adhezione sile i kapilarnost, koriste se za sagledavanje makroskopskih osobina vode kao teène faze, ukljuèujuãi i ki�ne kapi. Za uvide u
pona�anje vode u emulzijama i mikroemulzijama bilo bi nam, opet, korisno znanje iz
oblasti koloidne hemije. Termodinamièki principi su, dalje, neophodni u svrhu razumevanja dinamike toplotnih procesa u vodi. Statièka i hidraulièka pravila povezana
sa gustinom moraju se koristiti radi formalnog obja�njavanja kretanja èvrstih tela kroz
vodu, ukljuèujuãi i proraèune potiska vode pri plovidbi broda. Dinamièki zakoni, ukljuèujuãi i Njutnove zakone kretanja i gravitacije, postaju relevantni pri obja�njavanju
dejstva plimskih efekata u velikim telima, dok se hidrodinamika, ukljuèujuãi i Bernulijev
27
princip, koristi prilikom razmatranja protoka vode kroz vodovodne cevi ili du� reènih
korita. Na kraju krajeva, za razumevanje kretanja vode zgodno je poznavati i planetarne cikluse kru�enja materije, dok bi pronicanje u ulogu vode u, na primer, klimatskim
promenama Zemlje zahtevalo kombinovanje znanja o tipiènim kvalitetima koji uobièajeno pripadaju odvojenim nauènim disciplinama. U svakom sluèaju, ukoliko ne
poznajemo kretanje reke, kretanje pojedinaènih molekula vode u njoj bi nam izgledalo ili
nasumièno ili nahoðeno putem nekih nepoznatih, graniènih uslova. Stoga, osobine svakog emergentnog fenomena u na�em svetu, svakog kvaliteta koji smo u stanju da
primetimo ili imenujemo, bili to molekuli vode, proteini ili �iva biãa, odreðene su ne
samo svojom unutra�njom strukturom, veã celokupnim kontekstom svog postojanja.
Slièno kao �to znaèenje tekstualnih zapisa postoji u kontekstu subjektovog do�ivljaja
èitavog Kosmosa - puteva koji spajaju njega i Prirodu, tako i uoèeni kvaliteti na svakom
detalju Prirode zavise od puteva kojima iscrtavamo na� svet. Meðutim, sa druge,
realistièke strane, i svaki kvalitet i sve �to postoji, makar bio to i beskonaèno mali detalj
Prirode, u sebi sadr�i i odslikava èitavu kosmièku celinu, odakle se jasno nazire i
savremena popularna metafora Kosmosa kao holograma. Svaki detalj Prirode, svaki uoèeni prirodni proces, povezan je sa svim �to jeste, �to je ikada bilo i �to ãe biti. Izmeðu
ostalog, kvaliteta je, stoga, opet beskonaèno mnogo. Meðutim, sada se mo�e postaviti oèigledno pitanje: da li je postojanje ovih
razlièitih nauènih perspektiva sa kojih se sagledava kretanje strukturno prividno identiènih entiteta uslovljeno zapravo neizvodljivo�ãu matematièkih proraèuna u kojima
figuri�u enormne kolièine ovih prividno istovrsnih entiteta, ili je posledica uoèavanja
razlièitih kvaliteta »istih« entiteta iz razlièitih perspektiva neizostavno implicitna u
svakom sagledavanju stvarnosti. Razmatranje izmeðu ova dva shvatanja nas vodi na put
stare redukcionistièko-holistièke rasprave. Meðutim, ukoliko se prihvati u holistièkim
shvatanjima imanentna pretpostavka o kretanju entiteta ni�ih nivoa slo�enosti sistema u
skladu sa idejama celine, tada direktno sledi i èinjenica da svaki entitet poseduje svoje
kvalitete u zavisnosti od svog celokupnog konteksta postojanja, �to je saznajni opseg
nedosegljiv za inteligentna biãa kao �to smo mi, kojima naspram potencijalne
prepotentnosti imanentne u redukcionistièkom sagledavanju sveta ostaje znatno
prosvetljeniji put delovanja pod nauènim, kvalitativno ogranièenim i pragmatièkim,
globalno unapreðujuãim okvirima, ali pro�et istinskim sagledavanjem stvarnosti u beskrajnim kontekstima, blago naziruãi uspavanost celine u svakom od njenih delova.
Uspavanost koju samo nadahnuta biãa kroz svepo�tujuãi odnos ispunjen radosnim
predavanjem sebe lepoti sveta mogu probuditi, prodiruãi tako u veènost trenutka � ravnote�u sunjatske sveobuhvatne veènosti i majske (u budistièkoj tradiciji epitet svakog
iskustva koje se sastoji i proistièe iz dualizma, razlike subjekta i objekata, sopstva i
nesopstva, razlike izmeðu te�nji ka prosvetljujuãem delanju i samog prosvetljenja, privlaènosti i odbojnosti kao ne-slobodne, plodovima rada vezane interakcije itd.) beskrajnosti neponovljivog toka Prirode. U Prirodi ne postoji ni�ta �to bi se moglo predstaviti kao suma svojih delova
Svaki detalj Prirode, svaki prirodni proces i zapravo sve �to postoji predstavlja
holistièki entitet, nerazdvojiv od ostatka sveta, premda se, na osnovu percepcije �ivog
biãa, formalno mo�e razluèiti kao naizgled nezavisan od njega. Karakteristika svakog
28
sistema u Prirodi je da se kvaliteti njegove celine ne mogu predstaviti pomoãu njegovih
delova. Premda je jo� Aristotel pisao da je »celina ne�to vi�e i ne�to iznad svojih delova,
a ne samo njihova suma«74, upravo je razvoj aristotelovske �kole razmi�ljanja implicirao i
razvoj vere da se sve stvari u Kosmosu mogu redukcionistièki predstaviti pomoãu
elementarnih svemirskih »opeka«. Uzrok holistièkog karaktera svih prirodnih sistema se iz redukcionistièke
perspektive (koja pretpostavlja egzistenciju elementarnih entiteta, kvaliteta nezavisnih od ostatka sveta) lako mo�e pronaãi u èinjenici da odreðene veze izmeðu definisanih delova
prirodnih sistema postoje iskljuèivo pri opstajanju celovitosti datog sistema. Za razliku od
rezultujuãih osobina sistema koje se mogu predstaviti u funkciji suma ili razlika raznih kooperativnih sila (u zavisnosti od smerova njihovih uzajamnih dejstava), emergentne osobine (D�ord� Henri Luis je skovao ovaj pojam u knjizi »Problems of Life and Mind«
(1874-9))74 sistema se ne mogu redukovati do kvantitativnih relacija izmeðu entiteta
formalno uoblièenih kao »delovi« sistema. Sve �ivotne crte vredne divljenja i �ivotnih
posveãenja predstavljaju emergentne kvalitete, i zaista je puno primera holistièkih
sistema koje u svakom trenutku mo�emo sagledati u na�em svetu. U svakoj iskrenoj
komunikaciji pro�etoj obostranom voljom ka slu�anju i sopstvenom, predanom i
poverljivom modifikovanju, spoznajemo ne�to �to niko od nas sam po sebi nije pre
poznavao. Ko god se ikada zaljubio u neku vokalnu kompoziciju, zna da je njena semantièka vrednost nereducibilna na sumu vrednosti njenog tekstualnog i harmonijskog
dela, a slièno tome, i nijedna pesma se ne mo�e redukovati ni na deonice pojedinaènih
instrumenata, niti na skupove zvuènih frekvencija, kao ni knjiga na skupove reèi ili
reèenica. Smisao knjige koji je nereducibilan na sume smislenosti slova, pojedinaènih reèi
ili reèenica; simfonija èija se lepota ne mo�e izraziti razmatranjem pojedinaènih tonova,
skupova zvuènih frekvencija ili deonica pojedinaènih instrumenata; hranljivi molekuli kuhinjske soli kao kombinacije dveju atoma koji su sami po sebi, u hemijski elementarnom obliku, toksièni; elektroni koji putuju u parovima kroz materijal u
njegovom superprovodnom stanju; talasna funkcija sistema nelokalno povezanih èestica
koja sadr�i vi�e informacija od proizvoda talasnih funkcija kojima se karakteri�u
individualne èestice; �iva biãa èija se radost ne mo�e svesti na slo�ene mre�e
biohemijskih reakcija; spontane, iskrene i kreativne komunikacije iz kojih izviru saznanja nepostojana u pojedinaènim sistemima pre interakcije; re�enja problema do kojih se mo�e
doãi samo posredstvom interakcije biãa za koje je, same po sebi, put do njih nedosti�an;
kolonije pingvina koji blisko okupljeni srazmerno svojoj brojnosti redukuju gubitak telesne toplote117; ptice koje udru�ivanjem u jata redukuju otpor vazduha pri letu i
poveãavaju svoju osetljivost na promene u vizuelnom okru�enju217; ili ekosistemske
simbiotske organizacije265 � poput orhideja i cvetova helijanteme (èija se ne samo biljna, veã i semena struktura karakteri�e sinergetskom simbiozom sa izvesnim vrstama
gljiva)301, korenova biljaka kojima vezane gljive i bakterije poma�u u apsorpciji
hranljivih materija iz zemlji�ta i protoku vode du� stabla, endofitnih simbioza praktièno
svih biljaka sa odreðenim mikrobima (putem kojih se, èesto, poveãava otpornost na
stresna dejstva sredine i �iri adaptivni opseg vrste)301, li�ajeva kao simbioza
fotosintetièkih cijanobakterija (mrkozelenih algi) i gljiva koje imaju izuzetnu sposobnost skladi�tenja vode i stabilne adhezije, fotosintetièkih i heterotrofnih bakterija koje �ive
danas unutar ãelija izvesnih organizama, a putem èijih uzajamno odr�avajuãih interakcija
29
se mo�e objasniti i evolucijsko poreklo organela hloroplasta kod biljnih, i mitohondrija kod biljnih i �ivotinjskih ãelija
265,254 - u okviru kojih »delovi« posti�u ono �to nikada ne
bi bili u stanju da izvedu razdvojeni od celine, predstavljaju samo neke od oèiglednih
primera emergentno kvalitativnih, holistièkih sistema na�eg sveta. Svaki trenutni do�ivljaj stvarnosti predstavlja mnogo vi�e od skupa opa�aja
pojedinaènih èula. Direktne slike na�eg sveta predstavljaju rezultate multisenzorskih
perceptivnih aktivnosti, �to znaèi da se one, u skladu sa oèiglednom holistièkom
ureðeno�ãu svake prirodne pojave, ne mogu redukovati do neinteraktivne sume rezultata
pojedinaènih opa�ajnih aktova. Slièno tome, ni ljudska oseãanja se ne mogu redukovati
do izvesnih funkcionalnih delova, kao ni uzroèno centralizovati, slièno kao �to se ni um
ne mo�e lokalizovati, te ni svesnost izraziti kao formalni proizvod sastavnih misaonih,
fizièko-hemijskih procesa. Ovakva holistièka, nereducibilna ureðenost je najoèiglednija u
trenucima naglih promena na integrativnom planu biãa, bilo da su to gubitak integrativne organizacione harmonije55 ili prosvetljujuãe buðenje neraskidive holistièke harmonije,
koji uvek obuzimaju èitavo biãe, te se samo bogato-kvalitativno mogu opisivati, ali ne i reducibilno lokalizovati. Mistièni do�ivljaj holistiènosti multisenzorskih aktivnosti, koji potièe iz neizvodljivosti pru�anja obja�njenja uzroène samostalnosti celine sistema nad
svojim delovima, ogleda se i u budistièkoj Zen tradiciji u okviru koje se za prosvetljeno
stanje svesnosti poznato kao satori, smatra da predstavlja trenutno, ne-mapirajuãe, ne-analitièko raðanje svesnosti telesne celine o samoj sebi, te istovremeno samo-osve�ãivanje samog kontinuuma kosmièke celine
359. Putem ovakvog znanja o holistièkoj
osnovi prosvetljene svesti, jasno se sagledava i njeno potencijalno postojanje samo u stanjima nerazdvojivosti posmatraèa od posmatranog, na�e du�e i svega postojeãeg,
stanjima koja odra�avaju potpunu harmoniju interakcije celovitih delova u svetlu vizije
celine, Puta Prirode. Osnovna te�nja svakog logièkog ili metaforiènog razmi�ljanja je, najèe�ãe,
povezivanje pojedinaènih ideja u harmoniène, jasne celine. Meðutim, oèigledno je da se
ljudske ideje mogu samo kombinovati (�to se aritmetièki mo�e predstaviti jedino
operacijom multipliciranja), ali ne i sabirati. Poku�amo li da razmi�ljamo o dve odvojene
ideje, uspeãemo samo da odr�avamo jednu misao o dve misli21. I slièno tome, nijedna
ideja ne mo�e sama sebi biti dovoljna, veã ona, slièno kao i sve postojeãe, pru�a svoje
ruke ka èitavom kontekstu svoga postojanja u okviru koga i poseduje svoju smislenost, sakrivajuãi u sebi tajnu èitavog Kosmosa. Znaèaj i kreativni potencijal nauène
metodologije se produbljuju sagledavanjem relacija nauène misli sa poljima umetnosti,
tehnolo�kog dizajna, filosofije, teologije i èitavim inherentno uoblièavajuãim kontekstom
njene egzistencije i, slièno tome, ne samo da se referentni termini izvesnog nauènog
jezika nu�no moraju definisati i usvajati u grozdovima242, veã se i nijedna nauèna tvrdnja
ne mo�e samostalno porediti sa iskustvom, bez uzimanja u obzir celine logièkog sistema
kome ona pripada. Vilard Kvajn je, tako, svaki logièki sistem rezonovanja zami�ljao318
kao telo èije ivice odgovaraju kontaktu sa iskustvom, i u kome autonomno izvedena
promena svake logièke veze, samo inicirana iskustvenim perturbacijama tela (�to je, kao
�to ãemo videti, analogno konstruktivistièkom pogledu na percepciju �ivih biãa),
neizostavno povlaèi modifikovanje celokupnog sistema kome ova tvrdnja pripada, �to je
shvatanje koje èini osnovu prevladavanja redukcionistièkog logièkog pozitivizma
konformacionim holizmom u okviru koga se, izmeðu ostalog, i fizika i metafizika spajaju
30
u neraskidivu celinu, èime i nauène slike Prirode dobijaju dru�tveni, etièko-estetski karakter.
Finalna uzroènost Prirode je nelokalna i holistièka (od celine ka delovima)
U skladu sa idejom o holistièkom poretku Prirode, sa inteligentnim organizmima
kakve prepoznajemo u svetu na�e percepcije se ne zavr�ava nelinearno-hijerarhijska sistemska kosmièka ureðenost �ivota. Svako ljudsko biãe se sastoji iz niza organizacionih
nivoa. Kada bismo sagledavali organizaciju èoveka iz perspektive jedne ãelije, nikada ne
bismo mogli da sagledamo harmoniènu integrisanost i ureðenost celotnog �ivog biãa
èijeg je ta ãelija deo. Slièan utisak bismo stekli i prilikom sagledavanja �ivotne
organizacije sa nivoa pojedinaènih tkiva ili organa. Stoga, nema razloga da smatramo da
se sa ljudskim biãima zavr�ava ova èudesna organizacija, te da skromna biãa kao �to smo
mi predstavljaju krajnje taèke u evoluciji Kosmosa, èineãi tako disharmonizujuãe te�nje
ka postizanju apsolutnih autonomija, vlasti i kontrola nad na�om sredinom zavaravajuãe
opravdanim. Definicija celovitih entiteta, bilo da su to atomi, molekuli, ãelije, �iva biãa
ili zvezdani sistemi, zavisi od perspektive njihovog posmatranja i povlaèenja granica
izmeðu »unutra« i »spolja«, te stoga èesto ono �to nam u velikim razmerama izgleda kao
dinamièko, nejasno more isprepletanih, u beskraj prostiruãih putanja interakcije, bez
precizne granice izmeðu oèekivanog intra- i ekstra- prostora, mo�emo u manjim
razmerama sagledati kao mno�tvo prividno jedinstvenih, jasno iscrtanih, funkcionalnih
entiteta, ili ipak, iz jedne sveobuhvatne perspektive, kao èistu, bo�ansku Jednotu. Pojedinaène ãelije obavljaju svoje funkcije, ali um biãa iscrtava njihov zajednièki
Put. Ako um kao vrhunski, nelokalizovani centar odluèivanja, upravljanja i koordinacije
ni�im nivoima odgovarajuãe �ivotne organizacije, predstavlja oèigledan primer
holistièkog uzroènog delovanja vi�ih organizacionih nivoa na ni�e konstitutivne nivoe,
prirodno je oèekivati da slièan usagla�avajuãi efekat, nesaglediv sa stanovi�ta na�ih
konvencionalnih rezultata percepcije, mora biti prisutan u na�em svetu i na�im biãima,
vodeãi poreklo sa jo� vi�ih, kolektivnih, ekosistemskih, planetarnih i kosmièkih nivoa
ureðenosti. Meðutim, redukcionistièkim sagledavanjem sveta izvedeni op�ti savremeni
stavovi o nasumiènosti prirodnog poretka, te o èoveku kao gospodaru i ukrotitelju Prirode
- namesto usreãujuãeg do�ivljavanja èoveka kao veènog deteta Prirode koja je poput
globalnog �ivog biãa - ostavljaju katastrofalne posledice na na�u planetu danas,
degradirajuãi bo�anstveni karakter i duhovnu inteligenciju, implicitne ne samo u
globalnijim nivoima organizacije planete i Kosmosa, veã i u konstitutivnim putanjama
samih ljudskih biãa. Ideje o pohlepi kao pokretaèu ekonomskog i tehnolo�kog napretka,
win-loss borbi za opstanak kao putu pre�ivljavanja, te, uop�te, otuðeni i egocentrièni
odnosi biãa sa sredinom, odra�avaju stav razdvojenosti uma i Prirode, pro�et
neharmonièno�ãu i neskladom, nastao na temeljima zaboravljanja na esencijalnu va�nost
traganja za Putem Prirode, traganja kao svetoj, usreãujuãoj posveãenosti èitavoj
�ivotnosti. Svaki prirodni sistem (individualno biãe, ãelija, ekosistem, dru�tvena
organizacija...) se kreãe ka sopstvenoj degradaciji i propasti kada su njegovi pojedinaèni
delovi orijentisani na sebièno hranjenje, rast i sopstveni opstanak, dok njegov put vodi ka
unapreðujuãoj evoluciji kada je na nivou putanja sistema, komunikacije izmeðu izabranih
delova, prisutan cilj postojanja, orijentisan ka harmoniènom funkcionisanju sistema kao
celine u sprezi sa svojom sredinom. Stoga bi preno�enje svesti o globalnom poretku, o
31
holistièkoj ureðenosti sveta, o Zemlji, Sunèevom sistemu i Kosmosu kao �ivim biãima,
trebalo da predstavlja primarni cilj savremene edukacije. Ovakva holistièka shvatanja bi
od danas u gotovo op�toj meri pogre�no okarakterisanih te�nji ka dominaciji, kontroli i
moãi kao istinskih vrednosti, sa buðenjem svesti o inteligenciji i spontanom putu Prirode
sadr�anom u svim detaljima Prirode, razvila religijske kvalitete u ljudskim
razmi�ljanjima, ispunjene duhom zajedni�tva, upani�adskim divljenjem i sveop�tom
milostivo�ãu. Um, slièno kao i svi estetski, etièki i drugi nelokalni, �iroko prostorno-vremenski obuhvatni kvaliteti, predstavlja harmoniju emergentnih kvaliteta poretka Prirode. Emergentni kvaliteti nastaju na razlièitim nivoima organizacije sistema u odnosu na onaj
u kome se uoèavaju sinergetski interagujuãi entiteti koji ga izazivaju, i ovakvi kvaliteti su
ne samo nepredvidljivi, veã i nereducibilni na entitete koji uslovljavaju njihovo
postojanje. Ovi ireducibilni, vi�i principi trebalo bi da budu dodatni fizièko-hemijskim zakonitostima za koje se iz redukcionistièkih okvira pogre�no smatra da su u stanju da
opi�u i objasne sva biolo�ka i kosmièka kretanja. Ovakva reformulacija uzroènosti bi
odgovarala povratku aristotelovske finalne uzroènosti u nauène opise Prirode, eliminisane
iz okvira nauke sa op�tim prihvatanjem uzroènosti implicitne u zakonima Njutnove
mehanike383. Podsetimo se da je Aristotel definisao 4 tipa uzroènosti: materijalnu (koja
odgovara egzistenciji kosmièke »graðe«, tj. informativnog potencijala sveta), formalnu
(koja odgovara postavci modelovanog sistema u posmatranom trenutku), efektivnu (ili mehanièku) (koja odgovara fizièkim zakonitostima u skladu sa kojima se odigrava
evolucija prouèavanog sistema) i finalnu (koja predstavlja krajnju svrhu evolucije
sistema, definisanu njegovim kompletnim istorijatom). Povratak nauènih slika sveta na
inkorporiranje nemerljive, neeksplicitujuãe i nemehanièke finalne uzroènosti adekvatan
je i holistièkom do�ivljaju uzroènosti na nivou na�eg sveta, koga iscrtava shvatanje o
viziji kroz koju vidimo sada�njost kao putu ka kome nezadr�ivo stremi evolucija nas i
na�eg sveta � ono �to vidimo, to i postajemo, te je stoga uoèavanje lepote i bo�anskih
kvaliteta u na�em svetu (koga sami iscrtavamo, èime se ukida objektivistièko-subjektivistièka razlika izmeðu direktnog iskustva i na�e imaginacije) jednako putu
njihovog ostvarenja i pru�anja evolucije sveta u smeru njihovog daljeg beskrajnog
razvoja. Jednim ovakvim, delimièno sistemskim, analogijskim pristupom opisivanju
sveta bi se, kao �to ãemo videti, i nauèno znanje prevelo iz strogo kvantitativnih,
programskih okvira u etièko-estetski inspirativnu ravnote�u kvalitativnih, metaforiènih
opisa i kvantitativne preciznosti. Kao primernu analogiju holistièkog ureðenja Prirode mo�emo sagledati bilo koji tekstualni zapis. Naime, najni�i organizacioni nivo koji u primeru postavljamo biãe
glasovna reprezentacija simbola, a kreãuãi se ka vi�im organizacionim nivoima sistema
koji èini jedan sintaksièki zapis, doãi ãemo preko reèi, reèenica i stila pisanja do idejne esencije èitave kompozicije, te na�ih te�nji i vrednosti koje stoje u osnovi svakog
stvaranja u kontekstu na�eg odnosa sa sredinom. Principi formiranja svakog od ovih
nivoa uslovljeni su, ali ne i uzrokovani pravilima po kojima se formiraju ni�i organizacioni nivoi. Slova se oblikuju u reèi u skladu sa poznatom terminologijom, koja
se dalje oblikuje u reèenice u skladu sa gramatièkim pravilima, dok se reèenice
kombinuju u kompletnu kompoziciju u skladu sa unutra�njom te�njom ka izra�avanju
ideja, voðenom odreðenim implicitnim vrednosnim sadr�ajem. (Slièno kao �to se svaka
interpretacija i iscrtavanje sveta usmeravaju na�im najdubljim te�njama, i svako stvaranje
32
se izvodi u skladu sa odreðenim vrednosnim kriterijumom selekcije ideja, negiranom u
okvirima konvencionalnih nauènih obja�njenja, u lingvistièkoj metafori orijentisanih na
opisivanje izabrane poeme kori�ãenjem pojmova elementarnih slova i njihovih
potencijalnih reènièkih i gramatièkih veza, za razliku od sistemskih, etièko-estetskih nivoa obja�njenja koji se dotièu dubokih te�nji koje stoje u izvornoj osnovi date knjige
�ivota.) Stoga je svaki nivo pod dualnom kontrolom313 nivoa ispod i iznad njega. Ukoliko
sada na�e vidike pro�irimo na èitavu Prirode i sve njene entitete koje mo�emo da
zamislimo, primetiãemo da slièna analogija va�i za sve njih. Vegetativne osobine �ivih
biãa podr�avaju �ivotnost na ni�im nivoima ureðenosti, ali pru�aju otvorenost uticaja
vi�ih nivoa � pokretanja, te dalje pona�anja, pa inteligencije koja slu�i jo� vi�im
principima odgovornog izbora, tj. slobodne volje. Svi prirodni sistemi bez izuzetka se karakteri�u ovakvom holistièkom ureðeno�ãu u okviru koje ni�i, sastavni organizacioni
nivoi sistema uslovljavaju postojanje i pona�anje odabrane celine, koje je, ipak,
uzrokovano putem slo�enijih organizacionih nivoa koji se usled neogranièenog konteksta
postojanja svakog sistema pru�aju u nedogled svega postojeãeg. I u gotovo svim
religijama sveta postojana je ideja o unakrsnim principima, �to je u skladu kako sa ovako
opisanom »dualnom kontrolom« prirodnih sistema, tako i sa idejom o svemu postojeãem
kao o Putu. Hri�ãanski simbol krsta, egipatski simbol dualizma ka (odslikan hijeroglifom dve podignute ruke), poèeci svih persijskih bajki sa »Be�e biãe i ne-biãe« kao ogledala
tradicionalnih dualistièkih verovanja, alhemièarsko naèelo solve et coagula, odnosi Tao-Te, �iva-�akti, Puru�a-Prakriti, Pingala-Ida odra�avaju do�ivljavanje ukr�tanja nebeskih i
zemaljskih principa kao neophodnog preduslova nastanka �ivota i Prirode. S obzirom da svaki nivo ureðenosti Prirode poseduje izvesnu autonomiju u
stvaranju putanja kojima se pru�a ka svojoj �ivotnoj sredini i svim drugim
organizacionim nivoima Prirode, upravo traganje za bo�anstvenom etikom kao temeljnim
vodiljama jedne, uspinjuãe strane puta ko-kreacije ovih putanja (koja se, iz ove perspektive, sagledava kao dodir slobodne volje biãa i Puta Prirode), i mudro,
prosvetljujuãe, bo�anski-uèeãe i isceljujuãe nahoðenje sa druge, uzvi�ene strane ovog
puta ko-kreacije, budi bla�enu harmoniju evolutivnog i odr�ivog kretanja datog
individualnog i globalnog kosmièkog sistema. Uspinjanje u sve bogatija stanja
organizacije, kako na putu individualne i globalne evolucije �ivotnosti i svesti, tako i na
karmièkom putu evolucije du�e, mo�e se, stoga, sagledati u sve raznovrsnijim i blagodetnijim dinamièkim ravnote�ama izmeðu duha traganja i svetlosti Ljubavi, izmeðu sve èudesnijih zadivljenosti na temeljima sve bogatijih konstrukcija znanja, sve
veãe èe�nje za spoznajom i otkrovenjima celotnog Puta Prirode, verom ispunjenog ushiãenja i predanosti ka njegovom religioznom praãenju sa jedne strane, i sve
prosvetljenije svesti saoseãanja i poistoveãivanja na�eg biãa sa èitavim svetom, bla�ene
bri�nosti i posveãenosti obasjavanju svetlo�ãu du�e svaèijeg pogleda na svet - sve dok ne ispunimo Tao ideal koji se ogleda u reèima LaoCea: »Ako Nebo i Zemlja traju dugo, to je
stoga �to ne �ive za sebe, eto za�to beskrajno traju« (Tao Te Ãing VII) � sa druge strane. Dinamièka igra reda i slobode, determinizma i indeterminizma, odredljivosti i nepredvidljivosti, privr�enosti i autonomnosti, praãenja i usmeravanja, sigurnosti i
nesigurnosti, znanja i intuicije, cilja i puta, nade i vere odra�ava, tako, èudesni
kvalitativno ko-kreativni ples izmeðu Prirode i �ivih biãa, koji svakom biãu Kosmosa
otvara put ka spoznaji Puta celote, ka svesti obasjanoj otkrovenjem da sve, zaista sve, sledi Put Prirode.
33
Sa prihvatanjem holistièkog poretka Prirode i evolucija dobija znatno dublji
smisao, jer ona u ovakvim okvirima predstavlja uzdizanje holistièke svesnosti od inertne
materije preko autokatalitièkih sistema do stabilnih termodinamièki neravnote�nih
disipativnih struktura � ãelija i vi�eãelijskih biãa, pa do sve vi�ih, vrednijih i globalnije
prostiruãih stadijuma svesnosti. Evolucija se, stoga, mo�e shvatiti kao progresivna
intenzifikacija uzvi�enih, spiritualnih �ivotnih principa313, kao buðenje sve èudesnijih,
zadivljenijih i ljubavlju prosvetljenijih pogleda na svet. Dijalektièki nizovi evidentni na
primerima ontogeneze, diferencijacije èitave biosfere na uzajamno komplementarne �ive
vrste, kontinualnog pretvaranja uniformnosti inertne, ravnote�ne materije u sve
raznovrsnije samo-odr�ive �ivotne entitete, te suprotstavljanja nauènih teorija putem
kojih se dosti�u sve bogatije i raznovrsnije nauène slike Prirode, ukazuju na stalno
obogaãujuãe razvijanje sve slo�enijih emergentnih kvaliteta � od fizièkih, hemijskih,
biolo�kih ka misaono-reflektivnim, oseãajnim, te svakako i globalno oseãajnim,
suprapersonalnim biãima. Svaka naredna faza ovakvog razvoja u sebi sadr�i sve svoje
prethodnike, a potpuna eksplikacija apsolutne kosmièke svesti, kraljevstvo Bo�ije, se iz
savremene perspektive mo�e zamisliti kao cilj ovog puta Prirode263.
Vrativ�i se na primer tekstualnog zapisa, mo�emo primetiti striktnu logièku
razliku koja opstaje izmeðu dva konsekutivna nivoa organizacije. Ukoliko poku�avamo
da odgonetnemo tekst zapisan na nekom nama nepoznatom jeziku, na�a pa�nja ãe biti
orijentisana na praãenje crta simbola koji formiraju tekst, i na� semantièki do�ivljaj teksta
ãe biti organièen samo na do�ivljavanje crtica simbola, ali ne i njihovog, lingvistièkom
tradicijom oblikovanog znaèenja. Meðutim, isti tekstualni zapis bi poznavalac jezika na
kome je on napisan, mogao da èita obraãajuãi direktno pa�nju na znaèenja reèi i reèenica,
gledajuãi praktièno »kroz« crtice kojima su oblikovana slova. Stoga se za poznavaoca
jezika u ovom sluèaju ka�e313 da poseduje from-at znanje (od slova ka znaèenju), za
razliku od nepoznavaoca jezika koji poseduje samo at znanje (ogranièeno na posmatranje
slova). Ovo posmatranje u okviru koga se gleda kroz konstruisane entitete na�eg sveta ka
njihovom smislu u kome figuri�u emergentni kvaliteti vi�ih organizacionih nivoa,
predstavlja karakteristiku svakog do�ivljavanja stvarnosti. Takoðe, sa buðenjem na�eg
duboko-intuitivnog oseãaja za pronicanje u holistièki poredak Prirode, koji prevazilazi
na�e uobièajene do�ivljaje prirodnih dogaðaja i prote�e se na misaone i spiritualne sfere,
kako lokalnog, tako i noosferiènog, globalnog poretka, otvaraju nam se vrata moguãnosti
posmatranja kroz svakodnevne stvari u istinske vrednosti i harmoniènu lepotu sveta.
Èuvena LieCeova prièa369 o mudracu koji je, poslat od strane prinèevih podanika da u
izvesnoj pokrajini pronaðe najbolje konje, doveo princu konja koji je na prvi pogled izgledao slab, neuhranjen, nesposoban i ispod-proseèan, ali se nakon odreðenog vremena
pokazao natprirodnom �ivotinjom, govori o neophodnom pronicanju kroz stvari u njihov
holistièki smisao u svrhu dono�enja najharmoniènijeg re�enja u procesu selekcije. I svaki
oplemenjujuãi ljudski kontakt zahteva pronicanje kroz ono �to se jasno vidi, ukljuèujuãi i
jezièke izraze, i buðenje neopisive svetlosti predanosti. Tako, svi vi�i prirodni principi obuhvataju u sebi i organizacije konstitutivnih ni�ih principa, kojima pru�aju smisao postojanja i funkcionisanja. Kretanjem ka sve
vi�im i slo�enijim organizacionim nivoima, penjemo se i ka holistièkijim perspektivama
sa kojih smislenosti i znaèenja svih naizgled meðusobno raskinutih pojava postaju sve neraskidivije povezani, harmonièniji i velièanstveniji. Na�e razumevanje celine se, tako,
produbljuje sa svakom novom perspektivom sagledavanja Prirode sa koje mo�emo uoèiti
34
nove emergentne kvalitete i nov put i smisao kretanja celine. Evolutivni razvoj èoveèanstva se, tako, mo�e zamisliti kao sve obuhvatnija sekvenca sve spiritualnijih
principa. Ova evolutivna hijerarhija se mo�e zamisliti i kao sekvenca granica, gde svaka
otvara put za sve veãa postignuãa obuhvatanjem ni�ih principa, koji uvek u principima u
skladu sa kojima interaguju njihovi sastavni entiteti ostavljaju indeterminisane uslove za kontrolu od strane vi�ih nivoa. Ove granice kontroli�u neprekinuti niz putanja koje smo u
stanju da razumemo samo ukoliko posmatramo igru entiteta nama dostupnih nivoa sa sve�ãu o njihovom smisaono-oblikovanom kretanju u skladu sa vi�im, nama
konceptualno neshvatljivim principima koji iskrenim tragaèima predstavljaju ne�to slièno
otvorenom nebu za koje imamo mno�tvo tihih, nereèitih pitanja, poverenja, predanosti i vere. U suprotnom, uzdajuãi se u deterministièke zakonitosti i ideju o formiranju
Laplasovog kompjutera, zatvaramo vrata ovog neba, i u svakom opisu �ivih biãa i Prirode
nedostajaãe svi esencijalni kvaliteti, iz ljudske perspektive neophodni za razumevanje i sagledavanje kosmièkog poretka, kao i mirno i sreãno �ivljenje. Ideja o podvojenosti uma i tela prirodno izranja iz dispariteta izmeðu iskustava
biãa koje posmatra izvesni predeo i neurofiziologa koji posredstvom telesnih biohemijskih mehanizama (koji pripadaju ni�im organizacionim nivoima u odnosu na
svest o perceptivno konstruisanom posmatranom predelu) poku�ava da opi�e isti proces
posmatranja. Razlika i neizvodljivost pru�anja adekvatnih obja�njenja uobièajenog
posmatranja putem biohemijskih mehanizama le�i u èinjenici da posmatraè poseduje
from-at znanje u odnosu na sopstvene telesne odgovore evocirane svetlo�ãu na
odgovarajuãim receptorskim interfejsima sa sredinom, i konstruisanu sliku predela, dok
neurofiziolog poseduje iskljuèivo at znanje koje samo kao takvo biva neintegrisano u sliku predela313. Stoga se saznajni domen opisivanja ne mo�e svesti na telesne fizièke
mehanizme, slièno kao �to se i svi vi�i organizacioni nivoi ne mogu sagledati na osnovu
znanja o zakonitostima i putanjama prisutnim na samo ni�im nivoima. Po�to se putanje Prirode na svim nivoima pru�aju u sliènim oblicima, analitièko
prouèavanje ni�ih organizacionih nivoa u odnosu na one kojima pripada na� misaoni svet
i rezultati percepcije, predstavlja potencijalno koristan poduhvat, ali kvantitativno formalna (ne-intuitivna i ne-metaforièna) integracija kompletnih slika o ni�im nivoima u
vi�i kontekst je po pravilu izvan na�ih raèunskih sposobnosti. Analogna situacija bi
mogla da se sagleda u nemoguãnosti otkrivanja principa funkcionisanja kompjuterskog
programa sa nivoa algoritma, ili osnovnih logièkih operacija pomoãu prouèavanja
osnovnih fizièkih procesa koji se odigravaju u èipu. Putanje elektriènih i magnetnih
aktivnosti u èipu su uslovljene njegovom strukturom, ali uzrokovane globalnim osobinama koda sa najvi�eg, algoritamskog nivoa programa. Meðutim, ne iskljuèiva
ogranièenost na�ih interesovanja na upravljaèke rutine odreðenih nivoa organizacije, veã
uporedno �irenje opsega pojedinaènih sistemskih nivoa i sagledavanje veza koje figuri�u
izmeðu razlièitih nivoa organizacije nauènih i kompjuterskih programa rezonovanja,
odnosno ureðivanja uzajamne koordinacije iskustva, i to sa �to vi�e raznovrsnih
perspektiva, predstavlja odliku esencijalnih istra�ivaèkih te�nji kroz koje se spoznaju
osnove ureðenosti svakog od ovih nivoa organizacije, te se, na taj naèin, i otvaraju vrata
moguãnostima njihovog fleksibilnog modifikovanja prilikom susreta sa programskim
nekonzistentnostima. Sa sve�ãu o holistièkom poretku Prirode raða se i va�nost negovanja èistih misli,
jer one, postojane uvek u kontekstu jedne neraskidive prirodne celine, èitavog Kosmosa i
35
svakog njegovog atoma, utièu na svako i najudaljenije biãe i kvalitet, èineãi svet lep�im i
radosnijim ukoliko su i one same radosnog karaktera. Svest o holistièkom ureðenju
Prirode, stoga, implicira i odgovornost ne samo na�ih postupaka i reèi, veã i samih misli.
Dok se podvojenost uma i tela mo�e odraziti na ravnodu�nost prema materiji i nedostatak
zadivljenosti prema njoj koja predstavlja emanenciju ideja (sla�uãi se sa mi�lju
�ejkspirovog Prospera da »we are such stuff as dreams are made on«), do�ivljavanje uma
u jedinstvu sa Prirodom nas u sprezi sa holistièkim poretkom Kosmosa navodi na
shvatanje da je na� um samo deo velikog kosmièkog uma, i da se i konfuzije,
kontradikcije i sebiènosti pona�anja koje izranjaju iz opsednutosti ciljevima, a ne Putem i
sveprimajuãim i velikodu�nim religijskim oseãajem, odra�avaju i na stanje èitavog
sistema. »Jer je sve kao okean, sve teèe i dodiruje se, na jednom mestu dodirne�, na
drugom kraju sveta odaziva se i razle�e«84, pisao je Fjodor Dostojevski kroz lik starca
Zosime. Stoga je neophodno posvetiti beskrajnu pa�nju negovanju èistoãe na�ih misli i
svesti Puta u kojoj nema mesta za svrsishodne polaritete, jer se ovakva, u svojoj su�tini
prirodna i spontana, kao mirnim morem sa Suncem iznad horizonta ispunjena svesnost, odra�ava na sliène harmonije putanja u èitavom svetu. Na�a odgovornost odr�avanja
globalnog sistema èiji smo deo u stanju neprekinute, pravomerne evolucije i sreãnog
�ivljenja, ne le�i tako samo u ljudskim tehnologijama, a posebno ne u te�njama ka
kontroli, dominaciji i moãi, veã pre svega u miru na�ih misli i oplemenjavajuãem dejstvu
tehnologija koje iz njega spontano potièe. Od globalno sistemskog sagledavanja organizacije Prirode, prividno naglo ãemo
se okrenuti ka svetu ljudskog razmi�ljanja i podsetiti19 se da
Kvantiteti ne odreðuju kvalitete
Dok su kvaliteti realno postojeãi kao putanje koje figuri�u u svetu percepcije �ivih
biãa, kvantiteti predstavljaju ljudske misaono-reflektivne predstave pomoãu kojih se
posti�u efikasna obja�njenja prirodnih pojava, i to sa akcentom na objektivnu taèku
gledi�ta. Bitno je primetiti da nauèna obja�njenja uvek moraju uzimati u obzir iskljuèivo
kvantitativne odnose, jer kvantiteti sami po sebi, slièno kao samo jedna strana interakcije,
ne mogu opisati ili objasniti nijedan prirodni proces, niti ukazati na re�enje bilo kog
problema. Pozivanje na kvantitativne odnose se u nauènim okvirima vr�i prvenstveno
radi eliminacije subjektivnih okvira posmatraèa, s obzirom da se komunikacija na bazi
konvencionalnog poimanja brojeva i matematièkih operacija njima mo�e urediti tako da
izgleda nezavisna od subjektivnih taèaka gledi�ta. Brojevi i matematièke operacije stoga
predstavljaju glavno oruðe objektivistièkih opisa sveta, za koje ãemo u okviru ove knjige
smatrati da predstavljaju emanencije »iluzije da se opisi sveta mogu pru�iti nezavisno od
posmatraèa«, kao �to je imao obièaj da ka�e Hajnc fon Ferster. U svrhu istovremenog
pragmatiènog i spiritualnog sagledavanja i kori�ãenja kvantiteta, neophodno je razviti
svesnost da Priroda poseduje samo putanje, dok su kvantiteti ljudska sredstva koordinacije subjektivnih saznanja, koja se u svom direktnom kontaktu sa Prirodom dotaèinju samo kvaliteta, odnosno putanja koje povezuju. Pri sagledavanju, na primer, naèina na koji je Tales iz Mileta odredio visinu
piramide - pomoãu odnosa izmeðu sopstvene visine, du�ine svoje senke i senke piramide nepoznate visine, slièno kao pri odreðivanju du�ine senke palminog drveta na pe�èanoj
pla�i pomoãu visine stabla i upadnog ugla Sunèeve svetlosti, ne mo�emo tvrditi da bilo
36
koja du�ina kao dimenzioni kvantitet uzrokuje pravilo raèunanja, veã iskljuèivo njihov
odnos, a svaki odnos kvantiteta predstavlja predstavljanje izvesnih putanja. »Izumevanje
jedne nove reèi èesto ãe biti dovoljno da istakne odnos, i reè ãe biti stvaralaèka«392,
smatrao je Anri Poenkare. Samo se, dakle, kvantitativni odnosi mogu koristiti za obja�njavanje pojava
19, ali nikada ne i samo pojedinaène dimenzionalne velièine kao �to
su masa, du�ina, vreme ili njihovi izvodi - sila, impuls, energija i slièno. Ovakvi
dimenzionalni kvantiteti se mogu koristiti samo u okvirima logièkih matrica, èija je
celina opet bezdimenzionalna, �to va�i i za sve oblike emanencije ljudskih poku�aja
opisnog, nauènog razumevanja Prirode. Naime, ono �to se èesto zaboravlja je to da su
matematièka pravila zasnovana na nedokazivim implicitnim pretpostavkama, isto kao i svako prirodno zakljuèivanje. Slièno kao �to skromno kori�ãenje strogog logièkog
zakljuèivanja zahteva postavljanje »ako« ispred svake tautolo�ke tvrdnje iz koje sledi
odreðeni zakljuèak, tako se i naizgled sigurne matematièke tvrdnje moraju smatrati kao sigurne samo u svetlu implicitnih pretpostavki koje su takoðe formulisane pravilima date
igre. Putanje (kvaliteti) kao uslovi postojanja ureðenih kretanja i evolucija sistema se,
tako, u krajnjim okvirima predstavljaju samo bezdimenzionalnim velièinama, kao �to su
verovatnoãe, informacije, razlike, forme, kontrasti, simetrije, korespondencije,
kongruencije, konformiteti itd., koje se, izmeðu ostalog, ne mogu ni lokalizovati. Premda
se informacija mo�e definisati kao kvantitet selekcije, informacija je uvek atribut interakcije, a ne kvantitet bez znaèaja koji bi se mogao uskladi�titi u kompjuteru; kontrast
izmeðu ova dva prikaza pojma informacije èini i razliku izmeðu polja istra�ivanja
kibernetike i ve�taèke inteligencije. Premda se percepcija �ivih biãa iz konstruktivistièke perspektive èesto sagledava
kao povratno spregnuto odgovaranje nervnih ãelija, u okviru koga date ãelije ne kodiraju
fizièku prirodu agensa koji je uzrokovao njihovu reakciju, veã se zapravo kodira samo
»koliko«, ali ne i »�ta«107 (�to odgovara poznatom otkriãu Johanesa Milera da su svi
neuronski signali koji sti�u do mozga iz èulnih organa kvalitativno jednaki144), iz ovog
shvatanja bi se moglo zakljuèiti da je percepcija �ivih biãa oèigledan primer
kvantitativnog kreiranja kvaliteta. Meðutim, ukoliko detaljnije pogledamo proces reakcija
receptorskih ãelija, videãemo da su i dalje samo putanje, odnosno kvaliteti ti koji iniciraju
telesni odgovor koji se dalje - od strane biãa koja umeju da broje, odnosno kategorizuju
posredstvom aproksimativnog identifikovanja u su�tini uvek posebnih i neponovljivih
entiteta - mo�e okarakterisati kao potencijalno ili realno kvantitativna putanja. Naime,
premda su sve èulne interakcije fizièke prirode, svako nervno tkivo ili ãelija nije u stanju da reaguje na bilo kakav uniforman fizièki impuls, veã iskljuèivo na razlike izmeðu dveju
stimulacija, tj. na relacije u kojima opisno mogu figurisati odnosi odgovarajuãih
dimenzionalnih fizièkih parametara. Nulti odgovor vizuelnih receptora ãe postojati kako pri relativno (u odnosu na izdr�ljivost receptorskih ãelija) slabim i intenzivnim
osvetljenostima, tako i pri brzim i malim promenama osvetljenosti, sve dok se u vidno polje ne uvede nekakvo poreðenje. Samo ãe receptori koji se nalaze u kontaktu sa granicom - kao �to je, na primer, varijacija u osvetljenosti - biti u stanju da proslede elektrièni impuls i iniciraju formiranje vizuelne slike
107. Podsetimo se da poreðenje dveju
kvantiteta predstavlja najjednostavniji kvalitet koji se posredstvom kvantiteta mo�e
slikovito formirati. Putanje Prirode, dakle, iniciraju nastanak putanja koje dalje obraðuje
na�a samo-organizaciona neuronska mre�a.
37
Te�koãa definisanja brojeva je navela Bertranda Rasela na èuvenu definiciju broja
kao »bilo èega �to je broj neke klase«, èije je razumevanje sa logièkog stanovi�ta,
naravno, neizvodljivo, s obzirom da bi zahtevalo prethodno poznavanje pojma koji se defini�e. Ukoliko èujemo sat koji otkucava nekoliko puta, neãemo pomisliti da je otkucao
jedan sat vi�e puta, veã da je otkucao vreme kao broj sati ekvivalentan broju otkucaja. Stoga, brojevne razlike, kao i sami brojevi, nisu inherentne u samim kvalitetima sveta, nezavisno od ljudskog uma, veã predstavljaju produkat ljudskih, misaono-reflektivnih slika o Prirodi. Drugim reèima, brojeve i kvantitete ne nalazimo veã stvorene u svetu oko
nas, veã ih pravimo149 u dodiru sa Prirodom. Kvantiteti predstavljaju posledice
klasifikovanja, jer svako brojanje obuhvata primenu relacije identiènosti izmeðu dva ili
vi�e entiteta, kao i primenu relacije razlièitosti na osnovu koje se formira grupa entiteta
kojoj se pridaje odreðeni broj. Razdvajanje i ujedinjavanje - pri èemu ova prva operacija
uvek prethodi drugoj - predstavljaju misaone aktivnosti imanentne u pridavanju kvantitativnih vrednosti putanjama na�eg sveta. Stvari koje se broje ne postoje pre nego
�to ih izbrojimo, veã su, zapravo, odreðeni èinovi kreacije ti koji se broje. Da bi se neke stvari izbrojale, mora se najpre formirati svest o postojanju pluralnosti kao osnove za izvoðenje daljeg kvantifikovanja
149. U svetu u kome opstaje svest o nepostojanju pluralnosti, o posebnosti i neponovljivosti svih izabranih detalja na�eg iskustva, ne postoji osnova za istinitosno izvoðenje postupka kvantifikovanja. Za
uoèavanje pluralnosti (koja, najpre, mora biti uslovno ogranièena, jer u suprotnom sluèaju
ne bi mogla biti izbrojana), uslovljeno neophodnim reflektivnim apstrakcijama, dva ili vi�e detalja - produkata na�e percepcije, se moraju okarakterisati kao jednaka, te je,
dakle, kategorizujuãa, mapirajuãa aproksimacija u prirodnom svetu neponovljivosti
imanentna u èinu kvantifikovanja. Meðutim, da brojevi predstavljaju delove logièke igre
koja se, premda je uslovljena iskustvom, ne mora direktno odnositi na iskustvene opa�aje
ukazuje èinjenica da smo u stanju da figuri�emo i sa beskonaènim brojevima, apstraktnim
entitetima koji, kao i svaka pluralnost, moraju biti ogranièenog karaktera. Direktna
nezavisnost kvantifikovanja od inicijacija na bazi iskustvenih pluralnosti nam nagove�tava da je u ovom sluèaju samo baratanje simbolima dovoljno za »razumevanje«
pojma beskonaènosti kroz odreðene matematièke procedure, te da kvantiteti predstavljaju
produkte ljudskih misaono-reflektivnih te�nji ka objektivnoj reprezentaciji sveta
matematièkim zakonima, a ne sveta zaista iskrojenog po takvim zakonima. Danas, meðutim, znamo da je ureðenost sveta nepojmljivo èudesna, te da je prirodne procese
nemoguãe reprezentacijski sputati u zakonitosti formirane na bazi redundantnih i
deterministièkih matematièkih pravila. Ideja o potpuno vernoj spoznaji sveta posredstvom brojeva implicira i razvoj ideja o izvodljivosti uspostavljanja kvantitativnih kriterijuma estetike (kao �to je, na primer,
primena pravila zlatnog preseka), iako oni, slièno kao i pri poku�ajima kvantifikovanja oseãanja koja prate �ivotnost, ne mogu postojati. Jedan od najveãih zavaravajuãih uticaja
nauène misli na savremenu komunikaciju je i do�ivljavanje oseãanja (i misli i znanja) kao
nezavisnih od uvek jedinstvene strukture subjekta i konteksta njegovog neponovljivog do�ivljavanja Prirode, te stoga potencijalno i kvantifikujuãih. Ova gre�ka je inicirana
poistoveãivanjem imena kojima su opisana ova oseãanja sa njima samima, èime se iz
njihovog razmatranja zaturila njihova prava priroda koja poèiva u bezdimenzionalnim
putanjama interakcije subjekta sa okolinom. Da bi se razumela oseãanja kao kvaliteti
(putevi), neophodno je, izmeðu ostalog, i napraviti korak od neo-darvinovskog
38
do�ivljavanja genetske forme ili individualne jedinke kao jedinice evolutivnog pre�ivljavanja do putanja izmeðu uma i Prirode kao beskrajno prostiruãih, su�tinskih
jedinica pre�ivljavanja. Dok prvi prilaz obuhvata do�ivljavanje oseãanja kao objektivnih,
kartezijanski, egocentrièno sagledavajuãih (kao da su ona ne�to �to nismo mi, veã �to
nosimo sa sobom, a �to èini osnovu savremenog »kulta liènosti«), te stoga i
kvantifikujuãih varijabli223, do�ivljavanje njihove relacijske prirode kao primarne,
podrazumeva i razvoj potencijala spontanog holistièkog povezivanja subjekta i njegove sredine, èitave Prirode. Identitet i karakter individualnih biãa, stoga, ne predstavljaju
objektivne harmonije njihovih intrinsiènih kvaliteta, veã delimièan spektar subjektivno
interpretiranih putanja koje èine ishode procesa spiritualnog razvoja pojedinca, postajanja biãa kao Jednog sa èitavim svetom. »Svet se javlja kao jedan, a ne kao svet koji postoji i
svet koji je opa�an. Subjekt i objekt se ne mogu razdvojiti...Predmet i njegova slika u
ogledalu su jedno isto. Svet u prostoru i vremenu je samo na�a predstava«365, smatrao je
Ervin �redinger. Kakav god kvalitet da uoèimo u svetu, svesno ili ne, kakvu god osobinu
da pridamo nekome ili neèemu, ona ãe uvek postojati kao relacija u odnosu na nas same,
na na� svet i predstave o njemu. Ne objektivni entiteti, veã putanje koje izgradimo
izmeðu nas i na�e sredine, èine odraze na�ih najdubljih te�nji koje sagledavamo u svetu
oko nas, smisao postojanja i ono �to jesmo u globalnim okvirima. Ono �to vidimo u
svetu, lepota koju mu pru�amo udahnjivanjem smisla kroz ko-kreaciju kvaliteta izmeðu
nas i Prirode, jesmo mi, a ne fiksni entiteti, nezavisni i fizièki izolovani od ostatka sveta. I
kao putanje jasno je da se prostiremo bezgranièno daleko, ostavljajuãi veène tragove u
svetu, �to je u suprotnosti sa oèajanjem i beznaðem koje donosi svest o lokalizovanosti
na�eg uma i na�ih oseãanja. Jedna od kritiènih posledica do�ivljavanja kvantitativne, ali ne i su�tinski
kvalitativne inherentnosti kontinualnih promena na�eg sveta, jeste i svesna
neprijemèivost na prirodne promene sopstvenog biãa, koje prate svaki proces radoznalog,
iskrenog i radosnog upoznavanja. Ovakvo shvatanje ide u korak sa objektivistièkom
predstavom sveta i nizom prateãih, zavaravajuãih preslikavanja � nauènih slika sveta sa
samim svetom, supstanci sa procesima, kao i predikata sa saznajnim relacijama (subjekat � subjekat i subjekat � »objekat«), tako da se sve promene kojima smo svedoci ne
primeãuju kao promene puta uzajamnog stvaranja sveta izmeðu Prirode i na�e svesnosti,
na�ih najdubljih vrednosti i oseãanja, veã kao kvantitativne promene koje se odigravaju
posve nasumièno, nezavisno od na�eg unutra�njeg sveta. Ovakav otuðeni stav koji èini
osnovu kartezijanskog dualizma koji i dalje dominira nauènim metodom, tokom daljeg
toka knjige ãemo tiho prevesti u oblake zavaravajuãeg preslikavanja, koji prekrivaju nebo
na�e svesti i do�ivljaj jedinstva uma i Prirode. Opsednutost kvantitetima nad slobodom i bezgranièno�ãu kvalitativnog do�ivljaja
Prirode povezana je, izmeðu ostalog, i sa uklanjanjem odgovornosti ljudskih postupaka pozivanjem na kvantitativne proraèune koji potièu iz èitave tradicije razmi�ljanja ili sa
vi�ih organizacionih nivoa sistema kome pripadamo. Opsednutost kvantifikovanjem, koja
povlaèi za sobom degradiranje esencijalnih etièko-estetskih emergentnih kvaliteta, ostavlja na mnogim poljima ljudskih delatnosti katastrofalne posledice. Upravo se u civilizacijskom prelasku od vrednovanja procesa stvaranja na vrednovanje samo njegovog rezultata, od vrednosti etièko-estetskog do�ivljaja na prodajnu vrednost, od puta ka cilju, mo�e sagledati i uzrok dru�tvenog »robovanja« kvantitetima nad zaboravljenim
putanjama Prirode na koje oni samo ukazuju. Dok negovanje svesnog kreiranja kvantiteta
39
i svrsishodnih delovanja koje njihovo ukljuèivanje u koordinaciju na�eg pona�anja
donosi, sadr�i u sebi i popularnu savremenu te�nju ka maksimizaciji izabranih varijabli
sistema sa nesagledivim i kvantitativno nepredvidljivim posledicama, uoèavanje putanja,
pro�eto nereèitim i prosvetljujuãim uvidima i spontano blagonamernim delovanjem koje se iz njih razvija, dovodi i do spontane optimizacije organizacije globalnog sistema. Tako je kvantifikacija vrednosti sa ekonomskih stanovi�ta dovela do ideje da se linearnim
rastom i maksimiziranjem vrednosti odreðenih varijabli sistema, namesto optimizacijom koja inicira fleksibilizaciju i istinsku odr�ivost, mogu re�iti svi ekonomski problemi. Ne
samo da visoki nivoi ekonomskog rasta ne podrazumevaju automatsko stvaranje blagostanja na nivou dru�tvene organizacije i �ivotne sredine, veã je sve èe�ãe, usled
zanemarivanja osmi�ljavanja svakog tro�ka i profita, svakog kvantiteta u �to �irem,
globalnom, etièkom, socijalnom i ekolo�kom kontekstu »totalnog performansa«
upravljaèkog sistema71, suprotno dejstvo istinito. I u svakodnevnom �ivljenju, svest o
kvantitetima kao faktorima odluèivanja dominira nad sve�ãu o neophodnom spontanom
logièko-intuitivnom iniciranju na�ih akcija. Tako, u domenu sporta ili veãine drugih
ljudskih aktivnosti, postaje bitnije »koliko« u odnosu na »kako«, i pogre�no se znatno
vi�e pa�nje posveãuje ispunjavanju kvantitativno postavljenih ciljeva, nego usklaðivanju
putanja telesne komunikacije, kao i interakcije sa sredinom (harmonizovanje disanja i pokreta i uop�te uravnote�avanje Ida i Pingala telesnih strujanja), �to se uvek
najspontanije izvodi sa sve�ãu o Putu, predano�ãu svakom trenutku postojanja kao
sveobuhvatnom i potpunom cilju. Smisao i lepota svake izvedbe i svakog akta nalaze se u njima samima, a ne u njihovim rezultatima ili interpretacijama iskljuèivo njihovih
krajnjih ishoda. Adekvatno ovome, ni ocene kao rezultati �kolovanja ili testova
inteligencije ne odreðuju istinsko steèeno znanje i inteligenciju, broj nauènih publikacija
ne odreðuje istinsku uspe�nost nauènog rada (veã niz ko-kreiranih putanja u na�em svetu,
ukljuèujuèi kvalitet radova, kao i rezultate na polju edukacije), broj prodatih ploèa ne
odreðuje subjektivnu lepotu umetnièkog dela, kolièina profita ne odreðuje istinski
oplemenjavajuãu, globalno i dugoroèno unapreðujuãu uspe�nost i korisnost poslovnog
projekta, godi�ta ne odreðuju potencijal estetskog, zadivljenog odnosa prema svetu i
duhovnog bogatstva, kvantitet ishrane ne defini�e njen kvalitet, i uop�te nijedno »koliko«
ne odreðuje »kako«, slièno kao �to nam i, �to ãemo tek videti, nijedno »kako« ne daje
odgovor na pitanje »za�to«. Egzistencija brojeva i jedinica je nu�an preduslov merenja i raèunanja kao jednog
od najpreciznijih, nauèno-metodolo�kih prilaza socijalnoj koordinaciji iskustva.
Meðutim, jedna od kljuènih zbrka u svetu na�eg razmi�ljanja i do�ivljaja sveta nastaje
kada zaboravimo da su jedinice � bilo diskretnih unitarnih objekata ili merenja, nepostojane bez postupaka misaonog segmentiranja i konceptualnih, misaono-reflektivnih operacija u svetu posmatraèa, jer se tada otvaraju vrata za pogre�no
prihvatanje egzistencije a priori crta sveta, objektivne stvarnosti nezavisne od saznajnih biãa, ali potencijalno referentne u odnosu na njih
152. Misli Imanuela Kanta odslikane reèima da »lagana golubica, cepajuãi vazduh u svom slobodnom letu, i oseãajuãi njegov
otpor, mogla bi pomisliti da bi njen let tekao lak�e u praznom prostoru. Tako je Platon
napustio svet èula koji postavlja isuvi�e uske granice razumevanju, i otisnuo se izvan
njega na krilima ideja, u prazni prostor èistog razumevanja. Nije primetio da sa svim
svojim naporima, nije postigao napredak � ne susreãuãi se sa otporom koji bi, kao �to je
bio, slu�io kao oslonac na kome bi mogao zauzeti stav, nad kojim bi mogao da primeni
40
svoje moãi, i tako pokrene svoje razumevanje. Zaista je uobièajena sudbina ljudskog
razuma da dovr�i svoje spekulativne strukture �to je moguãe br�e, pa tek potom da
istra�uje da li su temelji pouzdani«210, ukazuju nam na pragmatiènu nu�nost izvoðenja
raèunskih operacija na talasima iskustva, te, naravno, na op�te napretke koji poèivaju u
stalnom preispitivanju temelja na�ih ideja i zakljuèaka i, uop�te, filosofskih osnova
aktuelnih nauènih, etièkih i filosofskih shvatanja, �to èini put kako ovde izlo�enih stavova
o kvantitetima i kvalitetima, tako i èitave ove knjige. Sada ãemo duboko udahnuti,
izbrojati 1, 2 i 3, i postaviti jedan od temeljnih principa19 koji èine ovu knjigu. Mapa nije teritorija i ime nije imenovani entitet
Postoje mnogi odnosi analogni odnosu mape i teritorije, koji su kritièni za
razumevanje na�eg odnosa sa svetom, dakle za razumevanje na�eg razumevanja. Najpre,
jedna od uobièajenih pogre�nih poistoveãivanja mape sa teritorijom se sreãe svakodnevno
u vidu eksternalizacije perceptualnih prividnih nepromenljivosti i identiènosti tokom
vremena kao takozvanih objekata. Tokom �ivotnog iskustva - a svaki novi trenutak �ivljenja nosi i neprekidan i neponovljiv subjektivni saznajni tok - perceptualne konstantnosti smo pogre�no nauèili da smatramo objektima, tako da zaboravljamo da njihove osobine potièu u na�em odnosu sa njima, na�em shvatanju i razumevanju njih u
kontekstu na�eg odnosa sa èitavim svetom, i èini nam se da te osobine poèivaju u njima
samima. Ideja o izolaciji subjekta od sveta Prirode veoma èesto potièe od ovakve eksternalizacije kvaliteta - puteva koji zapravo pripadaju dodiru na�eg unutra�njeg sveta i
bo�anske Prirode na Putu na�e i op�te spiritualne evolucije. Iz ovakvih vidika dalje potièe
celokupan razvoj klasiènog nauènog prilaza opisivanju objektivne stvarnosti sa dodatnim formalnim opisima koji pripadaju novim mapama koje je veoma lako zameniti sa stvarnim svetom, »teritorijom« na koju se one odnose. Sve nauène, formalne, pisane i
fonetske formulacije ljudskih znanja predstavljaju mape koje opisuju perceptivnu teritoriju i ono �to do�ivljavamo kao uzroène veze u njenim vremenskim tokovima, a
slièno kao �to je svaka mapa siroma�nija u detaljima od stvarne teritorije, tako i svaki
formalni opis Prirode ne obuhvata i zanemaruje more skrivenih kvaliteta i efekata. Mapa je samo pomoãno sredstvo u procesu orijentacije, nastalo kao posledica �elje za
komunikacijom znanja o ljudskom znanju, koje bi moglo biti od zajednièke koristi, i
svesnost da je ona samo pragmatièni orijentir, a ne i istinitosni odraz stvarnog sveta èini
osnovu jednog prosvetljenog shvatanja, neophodnog u svrhu prevazila�enja
mnogobrojnih sukoba, ratova i tragedija u savremenom svetu, disharmonizujuãih odnosa
koji su u svojoj osnovi najèe�ãe inicirani zamenom mape sa teritorijom, imena sa
imenovanom stvari, klase sa èlanom klase, kao, na primer, zvanja ljudi i pripisanih im
osobina sa njihovim imanentnim do�ivljajima sveta i sl. Ovakve gre�ke logièkog
preslikavanja èine da sva ljudska ostvarenja i oruða, nastala kao posledice na�ih misaono-reflektivnih moãi, ukljuèujuãi jezik, nauène opise Prirode, tehnolo�ke izume i, uop�te,
imenovane kvalitete, postanu gospodari ljudskim razumevanjem sveta, a ne na�e sluge
kroz evoluciju i radosna �ivotna otkrovenja. Sva neprijateljstva prema jeziku i nauci su uzrokovana poistoveãivanjem mape i teritorije, koje je u ovom sluèaju analogno
do�ivljavanju jezièkih i nauènih formalnih predstava o svetu kao jedinih istinitih slika
stvarnosti u ljudskim razmi�ljanjima. Otvoreno razmatranje odnosa mape i teritorije
svakako mo�e doprineti osve�ãavanju u odnosu na mno�tva njihovih automatskih,
41
�ivotnim navikama formiranih poistoveãivanja koja uskraãuju radost upoznavanja
Prirode i nas samih. Ukoliko formulaciju svakog znanja uzmemo u obzir kao mapu izvesne teritorije,
lako mo�emo pokazati da ne postoji nijedna mapa koja bi bila u stanju da predstavlja
apsolutni opis onoga �to ona predstavlja. Neizvodljivost ovakvog poduhvata èini osnovu
problema samo-referencije, predstavljenog Gedelovom teoremom kojom je sru�ena
Hilbertova ideja o metamatematièkom programu � potencijalnom logièkom sistemu
kome za potpuno opisivanje i spoznavanje sebe ne bi bila potrebna nikakva veza sa svojom sredinom. Naime, u savr�enoj mapi u kojoj bi postojali svi detalji teritorije,
nalazili bi se i svi detalji same mape. Meðutim, tada bi bilo neophodno napraviti i mapu
mape u kojoj bi eventualno bilo mesta za mapu, ali ne i za mapu mape, i tako dalje u nedogled. Poku�aji izvoðenja apsolutnog mapiranja teritorije podseãaju tako na pru�anje
ka dodirivanju sopstvene senke ili same Sunèeve duge. Ovakav trivijalni dokaz
neizvodljivosti opisivanja sveta posredstvom zatvorenog skupa aksioma, èini jedan od
mno�tva moguãih ilustracija Gedelove teoreme u èijoj sr�i se nalazi problem samo-referencije, poimanjem koga se navodimo na shvatanje da je za otkrivanje na�ih, direktno
ili misaonom refleksijom nesagledivih unutra�njih konstelacija, neophodno pronaãi
odgovarajuãe refleksije u svetu oko nas, �to je misao, èijim blagim sagledavanjem se raða
iskreno razumevanje neponovljivog kvalitativno ko-kreativnog odnosa uma i Prirode kao odraza te�nje Prirode ka spoznaji sopstvene bo�anstvenosti. Takoðe, u skladu sa
razmi�ljanjem Alberta Ajn�tajna da »problemi ne mogu biti re�eni na istom nivou
svesnosti na kome su nastali«, kao i sa Bejtsonovim konceptom kognitivnih logièkih
tipova, Gedelova teorema nam ukazuje da je u svrhu pronala�enja kreativnih re�enja
izvesnih problema, u vidu razvijanja sve razgranatijih stabala opcija odluèivanja, nu�no
stalno i iznova odstupati od programa na�eg rezonovanja i iz novih perspektiva
preispitivati njegove crte i fundamentalne postavke. Premda se prirodno, logièki-intuitivno razmi�ljanje karakteri�e stalnom, spontanom promenom perspektiva, koja nam
omoguãava potencijal beskrajnog saznajnog napretka, u svakom zatvorenom, pa èak i
koliko god smisleno promenljivom saznajnom aparatu ne mogu postojati potencijali postizanja potpune konzistentnosti izmeðu postavljenih logièkih veza, te ni apsolutne
spoznaje svega postojeãeg. Stoga, savremena, objektivistièka nauka nije u stanju da
konstrui�e logièki opis sveta u kome bi bilo i konzistentnog mesta za same nauènike,
odnosno saznajna biãa koja konstrui�u »mapu«, a takoðe, po�to se u kontekstu nauènog
obja�njavanja mora objasniti nauèno obja�njavanje kao kriterijum validacije nauènih
tvrdnji268, i sama nauèna metodologija postaje slièna cirkularnoj igri zasnovanoj na
odreðenim nedokazivim i neproverljivim logièkim pravilima kao iskustvenim premisama
sa prepu�tanjem objektivistièkog kriterijuma istinitosti konsenzusnom kriterijumu povoljnosti.
Neophodno je razlikovati znanje od znanja o znanju, konkretno iskustvo od njegovog misaono-reflektivnog apstrahovanja. Svaki opis nekih perceptivnih konstantnosti koje se do�ivljavaju kao stvarni svet, predstavlja samo opis; ne stvarni svet i direktna iskustva, veã samo ukazatelje na njih. Èitava svakodnevna i nauèna
komunikacija je zasnovana na ovakvom mapiranju - reprezentovanju naizgled fiksnih i kontekstualno nezavisnih elemenata stvarnog sveta odreðenim simbolima, a prirodnih promena simbolièkim vezama i transformacijama. Premda je mapirajuãi, reprezentacijski
metod neophodan u svrhu svake jezièke komunikacije kao harmonije putanja koje
42
pripadaju tradiciji socijalne koordinacije pona�anja, neophodno je pri svakoj komunikaciji i misaono-reflektivnom razmi�ljanju biti svestan da su mape dobronamerni
orijentiri, ali ih u etièko-estetskom kontaktu sa Prirodom ne smemo pobrkati sa samom teritorijom. Tako se u svakoj iskrenoj i istinski plodnoj komunikaciji te�i ekspresiji oseãanja, a ne samo njihovom opisivanju, te unutra�njim, nejezièkim i neformalnim
iskustvenim do�ivljajima, a ne samo formalnoj, �ablonizovanoj koordinaciji pona�anja,
odseèenoj od duboko-etièke, unutra�nje te�nje ka poistoveãivanju sa svim postojeãim, pa
i sa na�im mislima i reèima. Kada bismo se svi pridr�avali biblijske norme o
neosuðivanju (»vi sudite po spolja�njosti, ja ne sudim nikome...jer ja nisam do�ao da
sudim svetu, nego da spasem svet« (Jovan 8:15...12:47), uèio je Isus), i to ne samo onom koje se odnosi na karaktere liènosti, veã i onom koje podrazumeva sve fiksne predstave o
crtama sveta i zapravo svako imenovanje (= klasifikaciju) uoèenih kvaliteta, svet bi zaista
spontano postao ozaren bo�anstvenom svetlo�ãu. »Iluzije (misaone refleksije, imenovanja, klasifikovanja, prim.a.) èine da se svet zatvori. Prosvetljenje ga otvara na
sve strane«, stara je budistièka izreka. Ogranièenost svake mape kao formalnog opisa Prirode je, sa »mehanistièko«
272-sistemskog stanovi�ta (koje zanemaruje mistiku kvantnog indeterminizma), posledica samo neizbe�nog zanemarivanja potpunog konteksta postojanja reprezentovanih entiteta.
Da bi se u potpunosti izrazio kvalitet svake emanencije znanja o znanju, kao, na primer, svakog formalnog opisa ili obja�njenja prirodnih procesa, neophodno je sagledati uticajne putanje koje se pru�aju od datog opisa ka èitavom svetu, ka svemu postojeãem, �to je
uvek u praktiènim, logièkim okvirima neizvodljiv zadatak. Svaka spoznaja podrazumeva
redukovanje ovog beskrajnog konteksta na odreðeni neponovljivi subjektivni
interpretativni okvir, �to je i razlog za�to se nijedno formalno znanje ne prihvata
»objektivno«, veã mu svako novo biãe u zavisnosti od svoje strukture pridaje novi i
neponovljivi semantièki znaèaj, odakle je jasno da prenos identiènog formalnog znanja
predstavlja neizvodljiv izazov. Svako imenovanje obuhvata kategorizaciju, a svaka kategorizacija obuhvata
uop�tavanje. Meðutim, svako uop�tavanje, slièno kao i svaka interpretacija onoga �to bi
trebalo da bude objektivna, od èitaoca, slu�aoca ili posmatraèa semantièki nezavisna
formalna reprezentacija, uvek ima karakter povezan sa subjektivnim do�ivljajem iz
pro�losti, te ljudska biãa nisu u stanju da poseduju zajednièke op�te ideje, te kao
posledica toga svakoj mapi èitalac pridaje posebno, jedinstveno i u vremenu neponovljivo znaèenje, apstrahovano iz harmonije jedinstvenih preja�njih i trenutnih iskustava.
Zahvaljujuãi ovakvoj neponovljivosti perspektiva definisanja kvaliteta sveta, i svaki izraz
i opis predstavlja re-prezentaciju koja uvek poseduje metaforièni karakter usled
nerazdvojivosti znaèaja pripisanih elementima opisa od samog sveta biãa subjekta koje
kontekstualno ko-kreira ovaj znaèaj. Da se korisnost i plemenitost ljudskih delatnosti koje mogu izranjati iz identiènih
formalnih normi mogu drastièno razlikovati prikazaãemo na sledeãem primeru174. Po dva
ruralna poljoprivrednika i urbana akcionara mogu imati iste norme � vodilje, na primer: »biti efikasan« ili »biti uspe�an«. Meðutim, dok ãe ova norma postavljena u kontekst delatnosti jednog zemljoradnika mo�da znaèiti da ãe se on truditi da iskoristi svaki gram
otpadnih materija posredstvom vrednog stvaranja komposta i hranjenja biljaka sa njim, podr�avajuãi tako prirodne, nelinearne cikluse ishrane i odr�ivu zemlji�nu plodnost, drugi
zemljoradnik ãe, pokrenut istom normom, mo�da bazirati svoje proizvodne delatnosti na
43
neodr�ivom saðenju monokulturnih planta�a i kori�ãenju enormnih kolièina ve�taèkih
hemikalija, kao i fokusiranosti na sopstvene novèane obrte naspram istinske svrhe svog blagodetnog rada � pru�anju plodova koji ponièu u dodiru njegovog truda i Prirode
drugim biãima. Jednom akcionaru ãe, slièno ovom kontrastu, tumaèena u sopstvenim
semantièkim okvirima, data norma predstavljati idejni pokretaè finansijskih ulaganja u ekonomske projekte koji ãe iskljuèivo njemu samom doneti materijalnu dobit, bez
ikakvog sagledavanja pravnih, ekolo�kih, odr�ivih, kulturnih i, uop�te, �ivotnih i etièkih
posledica svojih postupaka, dok ãe se drugi akcionar mo�da truditi da, kako obogaãivanjem znanja o grubim relacijama koje njegove odluke iniciraju u �to �irem
kontekstu, tako i negovanjem blagonamernosti koja stoji u osnovi njegovih poslovnih poteza, mudro sagleda i pronaðe op�te blagodetnu, mirotvornu i harmonizujuãu
metodologiju rada. Kontekst do�ivljavanja bilo koje norme, entiteta ili kvaliteta sveta,
defini�e njih same, a beskrajan kontekst u kome opstaju uoèeni kvaliteti Prirode, èini
svaki postupak njihovog potpunog upoznavanja, nepotpunim. Sagledavanje efekata sopstvenih delatnosti na �to �irem opsegu stvarnosti, uz uvoðenje globalno
oplemenjavajuãih, nemehanistièkih, religioznih kvalitativnih normi � zvezda vodilja, neophodno je u svrhu nastanka zajednièkih, komplementarnih i harmoniènih ciljeva
otelotvorenja ljudskih ideja o sopstvenosti i svetu. Meðutim, èak i ovakve sintaksièke
norme moraju predstavljati samo ukazatelje (mantre) ka nereèitom, spontanom i
meditativnom oblikovanju na�e svesnosti kroz koje se postaje u skladu sa datom
normom. U suprotnom sluèaju ãe, usled nerazdvojivosti definisanja kvaliteta od konteksta njihovog sagledavanja (�to jezièkim opisima uvek pru�a komparativni karakter
� na primer, biti pametan je osobina postojana samo u odnosu na pamet drugih biãa), i
svaka ovakva norma shvaãena kao analitièki, iskljuèivo mapirajuãi rezon, biti
kompetitivnog karaktera, èesto indukujuãi globalnu disharmoniju umesto mira i
bla�enstva koji uvek proizilaze i nalaze mesto u svetu iz stanja meditativnih, èistih misli.
Ovakvo shvatanje se nalazi i u sr�i LaoCeove misli: »Odreci se znanja, odbaci uèenost i
nestaãe nemira« (Tao Te Ãing XIX). Jedna od bitnih razlika izmeðu mape i teritorije je i stalna promenljivost teritorije
naspram fiksnog karaktera mape. Logika sveta je zapravo logika opisa sveta (te, stoga, van sveta logike ne postoji ni�ta �to je nu�no ili nemoguãe), i fundamentalni problemi na
nivou dru�tvene komunikacije su postojani upravo kao posledice poistoveãivanja detalja
kontinualno promenljivog sveta (teritorije) i konstantnih formalnih reprezentacija njegovih »elemenata« (mape), direktnog iskustva sa iskustvom opisa direktnog iskustva.
Nauèno predstavljanje prirodnih pojava u konceptualnim okvirima prostora i vremena je,
tako, zavaravajuãim poistoveãivanjem mape sa teritorijom stvorilo i svest o veènosti kao
beskonaèno �irokim opsezima ovih dveju koncepata, �to se ne mo�e dovesti u harmoniju
sa beskrajnim transformacijama koje prate svaki kreativni evolutivni proces. Veènost,
do�ivljena u svakom trenutku postojanja, predstavlja osnovu satori stanja svesnosti budistièke Zen tradicije, dok aran�iranje na�eg sveta kroz koncepte prostora i vremena
predstavlja, kao �to je Teitaro Suzuki smatrao, »pripremu za jednu spiritualnu
tragediju«359. Stvarnost je, u svakom sluèaju, slièno atomskoj talasno-èestiènoj dualnosti,
u tajanstvenom preplitanju stalne promenljivosti i veènosti, talasne sveprisutnosti i
èestiène individualnosti, daleko èudesnija nego �to su to na�e predstave o njoj ikada u
stanju da obuhvate. Jedna od osnovnih svrha Zen koana, mondoa i prièa je ukazivanje na poistoveãivanja mape i teritorije u na�im nesvesnim, navikom formiranim konceptualnim
44
razmi�ljanjima i oslobaðanje od dualistièkih, karmièki vezanih shvatanja koje ovakva
logièka brkanja uzrokuju. Prihvatanje ogranièenosti i redukovanja beskrajne èudesnosti stvarnosti, koje
svako mapiranje kvaliteta sveta podrazumeva (sa sloganom da »u svakoj slici ima vi�e
nego �to oko mo�e da vidi«) je u pomalo nihilistièkim, »postmodernistièkim« okvirima
dovelo do shvatanja da je svet takav da se »pomera od nas i izmièe nam kako mu
pru�imo ruke«. Meðutim, ovakva zavaravajuãa i neprijateljska metafora odnosa �ivih
biãa i Prirode je samo posledica do�ivljavanja na�ih ruku kao èula koja pripadaju domenu
jezika, a ne domenu direktnog, nereèitog iskustva. Jer, u stvarnom svetu, beskraj Prirode koji se odslikava u svakom, i beskrajno malom njenom neponovljivom entitetu, omoguãava nam spoznaje i unutra�nju evoluciju neogranièenog karaktera, ali, naravno, u
meditativnom domenu, domenu same »teritorije«. Spiritualni temelji na�ih spoznaja
iscrtavaju na� svet i nesvesno selektuju podsticaje na�e sredine kojima ãemo pru�iti
pa�nju i obgrliti ih na�im svetom. Ovakvi mnogostruki naèini do�ivljavanja
beskonaènosti Prirode, u pozadini kojih uvek stoji izbor subjekta (baziran na slobodnoj volji svakog biãa), koji se izvodi u skladu sa na�im spiritualnim i etièkim temeljima, nam
- slièno kao �to se Gedelova teorema, ukazujuãi nam, izmeðu ostalog, i na neizvodljivost
identifikovanja maksimalne efikasnosti ijednog kreativnog programa17, u zavisnosti od vrednovanja ideala posedovanja znanja ili traganja na putu znanja, do�ivljava,
respektivno, ili kao odraz uzaludnosti ljudske egzistencije ili kao èudesno otvaranje
prostora beskrajnog potencijala napretka, traganja i sreãe �ivljenja, te slièno kao �to
subjektivnost interpretacije svakog ljudskog dela i svih prirodnih putanja raða, kroz
orijentisanost na neizvodljivo i apsolutistièko preno�enje identiènih znaèenja, svest o
dru�tveno inherentnoj egzistenciji oèajavajuãeg »dekonstruktivizma«, dok orijentisanost
na suptilno podsticanje razvoja samostalnih idejnih svetova i uviðanje lepote i
harmoniène odr�ivosti u raznovrsnosti stavova i mi�ljenja, raða svest o èudesnom
»konstruktivizmu« znaèenja - ukazuju da u svesti mora indeterminizma, slièno kao i u
svakom znanju, neko mo�e videti virove haotiène nasumiènosti i besmisla kao povode
davljenja, a neko bo�ansku kreaciju imanentnu u svakom trenutku i svakom detalju
stvarnosti, u kojoj divno i bezbri�no plivamo. Jer, kada osloboðeni ega pru�imo ruke
Prirode, èitavo more njene suptilne i nenametljive bri�nosti i Ljubavi ãe nas obgrliti. Budistièka tradicija je pro�eta shvatanjem da uzdr�anost od svakog »nazora«,
stava i fiksnog, bilo verbalnog, slikovitog ili emotivnog produkta razmi�ljanja, predstavlja preduslov postizanja duhovne slobode, adekvatne emanenciji bo�anske
Ljubavi319. U naèinu �ivljenja, a ne u naèinu mi�ljenja se, tako, krije tajna realizacije
saoseãanja i ljubavi, �to je shvatanje iz koga direktno proizilazi ukazivanje na praktièni
put prosvetljenosti kroz subjektivno iskustvo, a ne insistiranje na egzaktnosti reèi, te
dogmama, misinterpretacijama i nerazre�ivim i su�tinski zavaravajuãim diskusijama koje
bi odatle proizi�le. »U osloboðenome je znanje o slobodi«, reèi su Gautame Bude. S obzirom da svaki opis, svako mapiranje podrazumeva kreiranje polariteta, tada i svaka osobina, kao i svaka svesna pripadnost mogu postojati samo nasuprot neèega, samo u
odnosu na ne�to, te je, stoga, Seren Kjerkegor smatrao da ne samo nacionalno, partijsko, stale�no ili navijaèko opredeljenje obavezno izaziva suprotstavljenosti, te i potencijalne
sukobe, veã da se èak i »hri�ãaninom mo�e biti samo nasuprot neèemu. Èim je suprotnost
iskorenjena, biti hri�ãanin je besmislica«319. Naspram ovoga, u stanju slobodnog,
neimenujuãeg, meditativnog i op�te prihvatajuãeg kontakta sa stvarno�ãu ne postoje
45
suprotnosti, te se time opstaje na spontanom i op�te blagonamernom Putu Prirode. »Ljudi
su se pona�ali ispravno, ne znajuãi da je to praviènost i korektnost; voleli su se i po�tovali, ne nazivajuãi to dobroèinstvom; bili su verni i po�teni, ne smatrajuãi to
lojalno�ãu; dr�ali su svoju reè, ne razmi�ljajuãi o poverenju; pomagali su i upo�ljavali
jedni druge, ne razmatrajuãi du�nost; nisu se bavili pravdom, jer nepravde nije bilo; �iveãi u harmoniji sa sobom, meðu sobom i sa svetom, njihove stope nisu ostavljale
traga, te stoga i nema fizièkih zapisa o njihovom postojanju«185, opisivao je ÈuangCe
�ivot iz doba »savr�ene vrline«, takozvanog zlatnog doba. Jezik kao produkt misaonih refleksija, tako, predstavlja maè sa dve o�trice. Sa jedne strane, njegova pragmatièna
strana nam omoguãava komunikaciju znanja, dok je s druge strane pogre�no
poistoveãivanje njegovih formi sa elementima stvarnosti uzrok nesporazuma i
redukovanja potpunosti kontakta sa Prirodom. Samo se skidanjem ovog vela zavaravajuãeg preslikavanja, jedna strana maèa preobra�ava u dr�aè, tako da jezièke
reprezentacije prestaju da redukuju kvalitete sveta, veã se koriste samo u svrhu
pragmatiène, predane ko-orijentacije. »Vr�a je za hvatanje ribe; kad smo jednom uhvatili
ribu, vi�e ne mislimo o vr�i...Reèi su za hvatanje misli; ali, kad smo jednom uhvatili
misao, nema vi�e potrebe da mislimo o reèima. Kad bih samo na�ao nekoga ko je prestao
da misli na reèi, pa da porazgovaram s njim...«247, pisao je ÈuangCe.
�etajuãi se bre�uljcima Ihtlana, na svako opa�anje Don Huana i upitkivanje
njegovog uèenika Karlosa da li je i on primetio isto, ovaj odgovara da nije212. Nakon
odreðenog vremena, Don Huan se doseti i reèe: »Znam, pa Ti ustvari vidi� samo ono �to
mo�e� da objasni�. Glupo je misliti da je svet samo ono �to ti misli� da jeste ili mo�e da
bude. Umesto toga, jednostavno gledaj«. Adekvatno ovome, postoji prièa o umetnièkoj
izlo�bi na kojoj je iznad predstavljenih komada pisalo: »Molim Vas, nemojte formirati
nikakvo mi�ljenje«, jer, naravno, obaveza prosuðujuãeg preprièavanja sopstvenih utisaka
odvodi um od prisajedinjavanja sa putanjama gracioznosti koje èine delo, te i od
njegovog istinskog, nejezièkog osmi�ljavanja. Do�ivljavanje neizvodljivosti opisivanja
su�tine na�eg iskustva, nesavladive �upljine izmeðu domena iskustva i domena
lingvistièkih opisa i obja�njenja, nereèitog znanja i formi znanja o znanju, predstavlja
moderni put buðenja spiritualne svesti. Osloboðenost od pridavanja jezièkih atributa
do�ivljenim celinama na�eg iskustva, u kome je imanentna svrsishodnost interakcije sa
Prirodom, razvijena na temeljima lingvistièke tradicije, èini nas sliènim detetu koje se,
boraveãi u jedinstvu uma sa Prirodom, igra na pe�èanoj pla�i219, spontano i nevino uèeãi
kroz interakciju sa �koljkama, kamenèiãima i morskim talasima, zadivljeno samim
postojanjem. Svako od nas je do�iveo trenutak saznajnog otkrovenja kada ne�to na �ta smo se
gotovo navikli kao na obièno pravilo ili prepreku u na�em svetu percepcije, semantièki
probudimo sagledavanjem u jednom novom kontekstu, »jednim novim oèima«. U takvim
situacijama, slièno kao i tokom tumaèenja nekog zapisa, mapa nam poma�e da
dostignemo sliku na�e teritorije, da prosvetlimo i konstruktivno preoblièimo na�e duboke
te�nje i vrednosti kojima iscrtavamo svet. Naravno, zahvaljujuãi kvalitetima kao
putevima izmeðu nas i Prirode, tada smo mi sami i izumitelji teritorije na koju ukazuje
mapa na koju smo nai�li. Nata�a Bedingfild ushiãeno usklikuje: »These words are my own, from my heart flow, I love you, I love you, I love you«, otkrivajuãi da je svaki
lingvistièki izraz ne »objektivna« fraza, veã na� jedinstveni i neponovljivi izum, ali jo�
èudesnije otkrovenje107 prati izum shvatanja da su ne samo semantika reèi, veã i svi
46
rezultati na�e percepcije, èitav svet, zapravo na� izum. Drugim reèima, »mapa jeste
teritorija«49, kao �to je imao obièaj da ka�e Hajnc fon Ferster, ukazujuãi na èinjenicu da
je svaka stvarnost zapravo virtuelna stvarnost134, te se tako i sve »objektivne« osobine,
nezavisne od posmatraèa, pretvaraju u atribute, u plodove ostvarenja neponovljivog toka
dodira uma i Prirode. Poput prosvetljujuãeg trenutka mudraca koji, kada prouèi Zen,
shvati da »reke su opet postale reke, i planine su opet postale planine«, i razdvojenost
na�eg sveta na njegovu mapu i teritoriju traje samo dok »prouèavamo Zen«, dok njegova
»prouèenost« odgovara buðenju svetlosti jedinstva svake na�e misli sa na�im do�ivljajem
Prirode. Svesnost da na�e misli nisu kartezijanski odvojene od Prirode esencijalna je u
do�ivljavanju spontane harmonije postojanja, jer se tada misli poput kakvih talasa mogu
utopiti u moru jedinstva uma i Prirode (ili po potrebi koristiti za konstruktivno nahoðenje
broda); napetosti koje nose njihovi akordi se, kao u svakom meditativnom stanju, utapaju u tihi �um mirnog mora, u èistu harmoniju uma i Prirode, dopu�tajuãi tako samoj Prirodi
da nas graciozno »vodi za ruku«. I zaista, ne samo produkti misaonih refleksija, veã i sama na�a percepcija
predstavlja konstrukciju, produkt nesvesnog iscrtavanja razlika. Svako dalje imenovanje kao efekat misaono-reflektivnog posmatranja perceptivnog razlikovanja i prevoðenja
neponovljivog toka na�eg iskustva u fiksne kvalitete i objekte, predstavlja samo dodatno bleðenje ove primarne slike konstruisane perceptivnim moãima. Ono �to se ne uklapa u
na�e logièke sklopove moguãih dogaðaja sveta oko nas mi, na�alost, najèe�ãe ne
primeãujemo i tako nalazimo predstave o na�em svetu u zatvorenoj shemi u kojoj se svi zakljuèci izvode dedukcijom iz nepromenljivih aksioma na�e saznajne tautologije. Da bi
se pokrenuo toèak istinskog saznajnog napretka èiji kraj izgleda nesaglediv iz svake
perspektive, neophodno je otvoriti na�e modove zakljuèivanja za priliv novih utisaka koji ãe indukovati stalno promenljive puteve zakljuèivanja, �to je jedino u stanju da bude u
harmoniji sa Prirodom. Umesto da budemo »neko« ili »ne�to«, �to je uvek posledica
mapirajuãeg, imenujuãeg redukovanja na�eg do�ivljaja stvarnosti, dovoljno je jednostavno biti ono �to jesmo i prihvatiti svet kakav je, èime se posti�e potpunost
do�ivljaja svakog trenutka postojanja. »Pod Istinom podrazumevam èistoãu i iskrenost
najvi�eg stupnja. Onaj kome nedostaju èistoãa i iskrenost, ne mo�e pokrenuti druge....Ko
sili sebe da bude saoseãajan, premda se mo�e sme�iti, neãe stvarati vazduh
harmonije....istinska saoseãajnost ne mora da se sme�i (da deluje svesnim iniciranjem,
prim.a.) da bi stvorila harmoniju«70, obja�njavao je stari ribar Konfuèiju tajnu svog Puta.
U sr�i ne samo nauènog, veã i svakog drugog prilaza spoznaji sebe i sveta, te�i se
razumevanju. Meðutim, savremene nauène okvire èesto karakteri�u neskromne i krajnje
neinspirativnim ciljevima obele�ene te�nje ka spoznaji svega postojeãeg putem
»nasilnog« inkorporiranja preslikanih elemenata sveta percepcije u mapu sveta u skladu
sa odreðenim, postuliranim logièkim pravilima. Razumevanje se u nauènim okvirima
poistoveãuje sa obja�njavanjem, dok se pod zadovoljavajuãim nauènim obja�njenjem podrazumeva ono koje, ne ru�eãi logièke zakone i pravila matematike, inkorporira
mapirani opis u odreðeni skup postuliranih logièkih pravila, poznatih kao tautologija.
Analogno psiholo�kom stavu Eriha Froma da »racionalizacija nije oruðe za pronicanje u stvarnost veã post factum poku�aj da se neèije �elje usklade sa postojeãom
stvarno�ãu«114, i nauèna racionalnost ne predstavlja kreativnu te�nju ka nereèitim
spoznajama koje su moguãe samo putem racionalno-intuitivne ravnote�e, veã odraz
slaganja izvedenih opisa i obja�njenja sa egzistirajuãim, nepromenljivim tautolo�kim
47
tvrdnjama. Razumevanje sveta se, tako, u nauènim okvirima svodi na mehanistièko
inkorporiranje opisa u tautologiju, odakle je jasno za�to se svaki nauèni odgovor tièe
pitanja »kako...«, ali ne i »za�to...«. Stoga se i razumevanje putem nauke mo�e smatrati
samo kao povezivanje detalja nauène mape sveta, ali ne i automatski i saznajnog uma sa
Prirodom. Za ovako ne�to ponekada nije neophodno poznavati ni samu mapu Prirode u
bilo kojem njenom obliku. Meðutim, svaki vredni lingvistièki skup informacija (govor,
zapis, pokret, pona�anje) izvire iz samog iskustva, kao produkt kontakta uma i Prirode na
nivou same teritorije, a po�to je poznavanje odreðenih lingvistièkih pravila neophodan
preduslov konstruktivnog uèestvovanja u ovakvoj meðusobnoj orijentaciji iskustva i
pona�anja, tada se zaista vredni dokumenti odlikuju ravnote�om znanja o znanju (o
mapiranju) i vrline samog znanja kao plodnog, prosvetljujuãeg i spoznajno celovitog
direktnog posmatranja i uèestvovanja. Savremene nesigurnosti u komunikaciji èesto bivaju prividno prebroðene
ubacivanjem veznika koji odgovara engleskom »like«, èime se direktno izra�avanje
teritorije na�ih misli i oseãanja zamenjuje pozivanjem na njihove kopije. Tako, na primer, u izjavi »Love you like I love you« je postojan oèigledan opis poistoveãivanja mape sa
teritorijom. Sa svakim dodavanjem novog like bledi ona istinska ljubav, èije i
jednostavno »love you« veã predstavlja mapu jedne harmonije oseãanja. Stoga i svako inteligentno biãe mnogo vi�e pa�nje obraãa na jezik tela i na unutra�nji, intuitivni kontakt
u susretu sa ovakvim izjavama. Ne u tome »�ta se ka�e«, veã u tome »kako se ka�e«
poèivaju esencijalne putanje smislenosti �ivljenja, a u kojima, kao �to ãemo videti, poèivaju na�e temeljne vrednosti, odraz dubine na�eg direktnog do�ivljaja Prirode.
Akontekstualni novinarski citati i ogovaranja, politièke diskusije i poslovni menad�ment
danas potpuno zanemaruju va�nost ovoga »kako se pru�aju izjave« na raèun »�ta se izgovorilo«, �to u korenu saseca svu pa�nju, nereèitu etiku i saoseãajnost iz ljudskih
konverzacija. Ne smemo se zadovoljavati sa prihvatanjem samog znanja o znanju - kao �to je i Fjodor Dostojevski primetio na kraju svoje pripovetke o sme�nom èoveku - veã je
neophodno prodreti u kontakt sa Prirodom na nivou same teritorije, samog znanja, same Ljubavi. »Poenta je �iveti sve. �iveti pitanja sada, jer ãemo tako mo�da postepeno,
neprimetno, jednoga dana evoluirati u njihove odgovore«, kao �to je smatrao Rajner Marija Rilke. Jer, »premda èovek mo�e biti uèen kroz pisane radove, ukoliko ne
primenjuje ono �to zna, podseãa na slepca koji, èak i sa svetiljkom u ruci, ne vidi put«261,
podseãaju nas Nagarðunini stihovi. Sve mape, kao �to je i sama ova knjiga, samo su putokazi kroz èije semantièko do�ivljavanje i praktiènu orijentaciju postajemo jedno sa
teritorijom. Isusovo ukazivanje na la�ne proroke, fariseje i knji�evnike (koji »govore, a
ne èine« (Matej 23:3)) predstavlja ukazivanje na zlorabljujuãe poistoveãivanje mape sa teritorijom - reèi kojima se ispisuje znanje sa nejezièkim iskustvom kroz koga se do njega
dolazi i u kome se ono potvðuje, odnosno znaèaka spiritualnih kvaliteta sa njima samima.
Onaj èije je znanje veliko ne mo�e sebe smatrati ni va�nijim ni vrednijim od prostodu�nih
biãa manjeg intelektualnog kapaciteta, ali nemerljive dobronamernosti, jer na polju èistog
iskustva u kome ne egzistiraju verbalna dijalektièka dokazivanja, se iskazuje na�
spiritualni napredak. Ljudska biãa, stoga, kao �to je Skot Erigena smatrao, mogu znati da jesu (mogu
biti jedno sa Prirodom, samom teritorijom), ali ne i �ta su (ne mogu opisati �ta jesu)407.
Takoðe, to �to jesmo uvek je nesagledivo veãe od onoga �to mislimo da jesmo ili
mo�emo da budemo, slièno kao �to je i svaka teritorija, sada i ovde, bogatija od mape
48
èitavog sveta, �to je shvatanje koje je u stanju da pretvori sva misaono-reflektivnim mapiranjima eventualno razvijena nezadovoljstva u bla�enost potpunog do�ivljaja
sada�njeg trenutka postojanja. »Ko, sanjajuãi, ka�e 'Ja sanjam', èak i ako tada èujno
govori, isto tako nije u pravu kao �to nije u pravu kada u snu ka�e 'Pada ki�a' dok stvarno
pada ki�a. Èak i ako je njegov san zaista u vezi sa �umom ki�e«399, finalne su reèi
Ludviga Vitgen�tajna, koje nam, slièno kao i stav da »ako ka�emo da nemamo greha,
sami sebe varamo i istine nema u nama« (Jovan I 1:8), ukazuju da svaki opis nu�no
podrazumeva bleðenje i slepilo u odnosu na more kvaliteta prisutnih u direktnom
iskustvenom kontaktu sa Prirodom, te na drevno »Ja jesam« kao na lingvistièki put
spoznaje puta spontanosti i predanosti u procesu �ivljenja i spoznavanja sveta. Radost
postojanja, milostivost i dobrota nikada nisu potpuno istinski, iskreni i prosvetljujuãi u
sprezi sa samo-svesnim prosuðivanjem dobrote i milostivosti na�ih postupaka ili
iscrtavanja sveta, �to jasno ilustruje Isusova pouka da »a ti kada èini� milostinju, neka ne
zna tvoja leva ruka �ta èini desna« (Matej 6:3). Svesnost da mapa nije teritorija nas
navodi na te�enje ka upoznavanju u stvaranju semantièkog kontakta na nivou same
teritorije, �to je moguãe samo bez uvoðenja mapirajuãe samo-svesti, bilo da je to svest da hodamo dok hodamo, èitamo dok èitamo, prièamo dok prièamo ili ple�emo dok ple�emo,
�to sve naru�ava lepotu na�ih prirodnih, spontanih pokreta i reèi. U svrhu oslobaðanja od
zabrinutosti poniklih na idejama o ciljevima, plodovima rada i posedovanjima, koje izranjaju iz razmatranja egzistencije subjekta u vremenskom toku, neophodno je razvijati svesnost boravljenja u sada�njem trenutku, te umesto reflektivne, predstavljajuãe svesti o
izvoðenju odreðene delatnosti, na�e celo biãe mora postati ta delatnost. »Oh, happy living things! No tongue their beauty might declare: a spring of love gushed from my heart, and I blessed them unaware...«, pisao je Semjuel Tejlor Kolrid� u rimama o drevnom
mornaru. »Istinska molitva je ona kod koje zaboravljamo da se molimo«, pisao je sveti
Petar alkantarski387, i ona svakako obuhvata jezik srca, unutra�nje svetlosti, hranjenja
isceljujuãom ti�inom i posveãivanja dobronamernom, globalno oplemenjujuãem
predavanju sebe (i sve to kroz trenutak sada�njosti). Ne suvih reèi, ne samo mapa kao
plodova misaono-reflektivnih aktivnosti kao plodova biblijskog drveta znanja sa svim idejama o izolovanosti ega i vremenskoj prolaznosti koje oni nose (jer oseãanja stida,
krivice i teskobe prirodni su odgovori na�eg biãa na splet nete�enja ka sjedinjavanju sa
biãima na�eg sveta kroz ljubav, i svesti o na�oj posebnosti i odvojenosti od ostatka sveta
kao su�tinske posledice ku�anja ploda biblijskog drveta znanja)115, veã èitavog srca, èiste
teritorije, unutra�nje nereèite predanosti, dodira sa veèno�ãu kroz svaki ovakav trenutak
postojanja osloboðen od ljudskih intelektualnih koncepata razumevanja sveta, ukljuèujuãi
ego, razdvojenost subjekta i objekata, prostor i vreme. »Zaboravi sebe, pa spoznaj
sebe«319, pisao je sveti Varsanufije. »Savr�ena sreãa ne zna za sreãu, savr�ena hvala ne
zna za hvalu«, pisao je ÈuangCe, jer »zaboravimo na na�a stopala kada su cipele ugodne,
zaboravimo na struk kada je pojas ugodan, a razumevanje zaboravi na ispravno i pogre�no kada je um ugodan«
70. »Delujuãi korisno, ali oslobodiv�i se svesnosti o
korisnom delovanju, postoji li mesto gde mo�emo otiãi, a da ne budemo voljeni?«70, uèio
je JangCe. »U samom zaèetku razlike, beja�e ime, s imenom bivanje nasta, u njemu znanje i
ogranièenost; zna� li ogranièenost, mo�e� izbeãi propast«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing
XXXII). Prosvetljujuãe iskustvo je karakteristièno po svojoj lingvistièkoj neopisivosti,
kao i prevazila�enju svih mapa koje su navikom formirane i nesvesno opstaju u na�im
49
konstrukcijama sveta, te prodiranju u direktan kontakt, jedinstvo sa èitavom Prirodom na
nivou same »teritorije«. Pronicanje u same korene na�ih razmi�ljanja i slika sveta (kao i svih implicitnih pretpostavki, subjektivnih posebnosti i korena multiverzumskog socijalnog karaktera, koje ãemo u daljem toku knjige detaljnije opisivati), tako,
zahvaljujuãi naizgled paradoksalno-polaritetnoj strukturi Kosmosa, olièenoj kako Tai-ãi-tu dijagramom, tako i mistiènim reèima Tabule smaragdine � »ono �to je dole odgovara
(jednako je) onom �to je gore«171, predstavlja istovremeno i put ka ispunjavanju
holistièke svesnosti u okviru koje postajemo Jedno sa èitavim postajanjem. U ovakvoj
meditativnoj svesnosti Puta, koja predstavlja èisto, ne pasivno, veã aktivno i kreativno
iskustvo u svojoj prirodnoj spontanosti, nestaju sve �elje koje vremenom uzrokuju
nezadovoljstva i nesreãe, nestaju razlike izmeðu subjekta i objekata, izmeðu onoga �to bi
trebalo i �to jeste, izmeðu jeste i nije, izmeðu formi i procesa postojanih samo u svetu
na�ih obja�njenja sveta, u svetu nauke, jezika i mapa. Sve u svemu, pogre�no poistoveãivanje mape sa teritorijom predstavlja uzroke
uobièajenih zabluda u ljudskim razmi�ljanjima. Ovakva zavaravajuãa poistoveãivanja su
prisutna ne samo na nivou nauènog sagledavanja sveta, veã i jezièkog do�ivljavanja
stvarnosti, odnosno svakog reprezentacijskog sagledavanja sveta. Elementi stvarnosti se iz perspektive njenog savremenog nauènog sagledavanja vide kao skupovi atoma,
molekula, ãelija ili sliènih reprezentacionih formi, podlo�nih bilo inertnim mehanièkim
zakonitostima, bilo »uroðenim« sebiènim porivima, iako znamo da je Priroda kao
teritorija znatno veãa i èudesnija od ove slike, �to se oèitava kako u anti-logièkom
pona�anju kvantnih entiteta, tako i holistièkim dejstvima, altruizmu i simbiotiènosti,
imanentnima u �ivom svetu. Takoðe, svakodnevno rezonovanje se èesto zasniva na
logièkim sledovima u kojima figuri�u imena umesto imenovanih stvari. Svaki opis sveta predstavlja svojevrsnu reprezentaciju na�eg perceptivnog do�ivljavanja stvarnosti, ali
problem nastaje onda kada opis stvarnosti poistovetimo sa samom stvarno�ãu. Stanovi�te
objektivistièkog realizma, spontano izvedeno kao posledica ovakvih pogre�nih
poistoveãivanja, usled imanentnog potencijala netolerancije nekompatibilnih opisa sveta,
stoji u osnovi mnogobrojnih sukoba svakodnevnice. Da bismo zad�ali zdrav i uvek
radoznali pogled na svet, prepun iznenaðenja, neophodno je proniãi u sva poistoveãivanja
mapa sa teritorijom koje je na� um izvodio jo� od prvog formiranja »objekata« od
prividnih perceptualnih konstantnosti u stadijumu deèijeg upoznavanja sveta, odnosno
sebe. Kao �to kamen ne mo�emo podiãi dok god stojimo na njemu, tako se ni na�a
kreativnost ne mo�e manifestovati u potpunoj meri dokle god smo vezani za ustaljene
predrasude i fiksne logièke premise rezonovanja. Meðutim, kada odskoèimo od kamena,
tada ga mo�emo slobodno pomerati kamo god hoãemo i pomoãu njega graditi razne pragmatiène konstrukcije, te se tako i do�ivljavanjem svih iskazanih i potencijalnih
formulacija znanja kao ne istinitih opisa stvarnosti, veã pragmatiènih ukazatelja, i oni
sami mogu koristiti u skladu sa ne njihovom nu�no�ãu, veã na�im htenjem, i to u znatno pragmatiènijem i mirotvornijem maniru.
Pogre�no poistoveãivanje opisa Prirode sa samom Prirodom, bilo u okvirima
formalne nauke ili svakodnevnog razmi�ljanja, kao ne-nu�na posledica rutinskog
vi�estrukog konstruisanja naizgled nepromenljivih karakteristika na�eg sveta, kao i
vi�estruko potvrðivane korisnosti ovakvog pristupa, na mnogim poljima meðuljudske
komunikacije je tokom istorije ljudske civilizacije doprinelo da se ljudska biãa u op�tem
stavu mogu do�iveti kao najsurovija nama poznata �iva vrsta. Svi vidovi
50
fundamentalizma, bilo religijskog, politièkog ili lokalno-dru�tvenog, posledica su
netolerantnog prote�iranja ideja koje su pogre�no do�ivljene kao istiniti odrazi Prirode
(odatle su i fundamentalistièki), i pored toga �to sve relacije koje mo�emo pronaãi u svim
knjigama sveta, ukljuèujuãi i nauène ud�benike, predstavljaju samo metafore, te stoga ne mogu ni u kom sluèaju ispunjavati kriterijum istinitosti, veã samo korisnosti ili
povoljnosti koje njihova upotreba odra�ava. Baruh Spinoza nas, tako, mo�e podsetiti da
»bivamo lako zavarani kada pobrkamo...entitete razuma i apstrakcija sa
stvarnostima...sva obja�njenja uobièajeno pridata prirodi su samo modovi zami�ljanja, i
ne indiciraju istinitu prirodu bilo èega, veã samo ureðenje imaginacije«352. Putanje
imaginacije kojima opisujemo Prirodu i tragamo ka njenom razumevanju predstavljaju, stoga, ne istinitosne i iskljuèive odraze »stvarnog« i objektivnog sveta, veã indikatore
razumevanja na�eg razumevanja, na�ih dubokih etièkih i spiritualnih temelja, su�tine
na�eg sopstvenog biãa, te mudre znake na putu jedne potrage za jedinstvom uma i
Prirode. Veoma lako se mo�e uspostaviti korisna analogija izmeðu geografske mape i
teritorije sa naukom i Prirodom. Naime, mapa predstavlja potencijalno koristan orijentir kako za na�e samostalno nala�enje tra�enog puta, tako i za olak�avanje potpoma�uãe
komunikacije izmeðu biãa, pro�etih sliènim tragalaèkim te�njama, koja su, zahvaljujuãi
prethodnim, dogovorno usklaðenim pravilima (koja predstavljaju neke od esencijalnih implicitnih pretpostavki, prisutnih ne samo u komunikaciji nauènih stavova, veã i u
svakodnevnoj verbalnoj komunikaciji) i odgovarajuãoj edukaciji ispunili preduslove
razumevanja odnosa mape i ne teritorije, veã kretanja biãa u odnosu na detalje mape. Meðutim, mape ne predstavljaju istinite slike Prirode, veã samo harmonije potencijalno
pragmatiènih orijentira. Pre svega, svi podaci koje èitamo (ko-kreiramo, jer detalji mape ne èine inherentne informacije, veã se informacije stvaraju u njihovom dodiru sa �ivim
biãem) sa jedne mape predstavljaju subjektivne emanencije dogovorom nastalih formi
koje se koriste u svrhu olak�avanja zajednièke ko-orijentacije. Tako, imena gradova ili zvezda ne predstavljaju njihova stvarna imena, veã imena koja su im ljudi nadenuli kako bi olak�ali sporazumevanje oko koordinacije sopstvenog kretanja i pona�anja - kuda se kreãu, gde idu, gde se mogu pronaãi itd. Brojevi na mapi mogu predstavljati nadmorske
visine ili kosmièke razdaljine, takoðe ustanovljene posredstvom uvoðenja dogovornih
jedinica i referentnih okvira. Èitava mapa i svi njeni elementi, poèev od simbola na njoj,
pa sve do samog naèina kori�ãenja, emanencije su prethodno ustanovljenih pravila koja
se implicitno podrazumevaju u svakoj komunikaciji, ali na èiji dogovorni karakter smo
vremenom zaboravili i njihove plodove poèeli pogre�no da smatramo slikama stvarne
teritorije. Za biãa sa neke druge planete, koja bi skladno sopstvenim fizièkim strukturama
i tradiciji komunikacije navikla da sagledavaju svet kroz neke druge okvire - na primer, teorije relativnosti, èetvoro-dimenzionalnih prostor-vremena ili beskraja moguãih
konceptualnih shema ureðenosti Kosmosa - zemaljska mapa ne bi bila toliko znaèajna i
razumljiva kao za nas. Geografske mape se najèe�ãe konstrui�u u dvodimenzionalnom prostornom
domenu, dok Zemlju mo�emo preciznije sagledati kao globus ili, pak, kao pokretnu
oblast èetvorodimenzionalnog prostorno-vremenskog kosmièkog kontinuuma. Meðutim,
crtanje mape sveta u nekom od egzaktnijih manira u odnosu na tradicionalni geografski opisni domen, verovatno bi bilo praãeno zbunjenostima prilikom njene pragmatiène
primene. Slièno tome, i ljudska biãa konstrui�u svoje svakodnevne svetove u opisnim,
51
misaono-reflektivnim domenima ne te�eãi da ove predstave reflektuju naprecizniji i kroz okvire zavaravajuãe realistièko-objektivistièke paradigme »naj-istinitosniji« karakter
sveta, veã upravo najpovoljniji karakter u skladu sa èitavom tradicijom postojanja i
zajednièkih ciljeva. Nauèno predstavljanje stvarnosti kao mehanièke igre atoma, sliènih
bezliènim i uniformnim »bilijarskim kuglama«, èijim kretanjem upravljaju nepromenljivi
deterministièki zakoni koji se mogu formulisati matematièkim jezikom, predstavljaju
samo povoljne, ali ne i istinite opise Prirode, o èemu nam, izmeðu ostalog, svedoèe
talasno-èestièna dualnost materije, kvantni prelazi, tuneliranja kroz potencijalno-energetske barijere, èestiène samo-interferencije51, kao i, uop�te, niz odstupanja
pona�anja dovoljno malih, kvantnih entiteta od svih racionalnih predstava kakve bi se potencijalno mogle objasniti logièkim pravilima. Nastajanja i dezintegracije èestica iz
vakuumskog domena nekompatibilne su sa ma�inskom predstavom o svetu kao
sastavljenom od elementarnih opeka potencijalno deterministièki-odredljivog kretanja i reagovanja, dok su predstave o iskljuèivo mehanièkim uzroènim dejstvima opovrgnute sa
eksperimentalnim negiranjem va�enja Belovih nejednakosti na kvantnom nivou9, kao i
oèigledno postojanim holistièkim uzroènim dejstvima celine na njene delove. Bogatstvo Prirode nadasve prevazilazi moguãnosti apsolutnog ljudskog opisnog poimanja nje, te,
stoga, kao �to je i svaka mapa u svojim detaljima siroma�nija od teritorije, slièno pravilo
se odnosi i na ljudske formalizovane opise Prirode. U svakom sluèaju, sa prihvatanjem stava o neizvodljivosti jedinstveno
istinitosnog opisa Prirode sa samom Prirodom, ili uop�te predstave o svetu na osnovu
samo jedne od beskonaènog broja perspektiva sagledavanja njegovih kvaliteta (kao �to je
sluèaj sa svakim pojedinaènim �ivim biãem koje predstavlja jedinstvenu i neponovljivu
perspektivu sagledavanja Prirode u svakom novom trenutku), izrodio bi se i znatno tolerantniji stav prema raznovrsnim razmi�ljanjima koja ne bi, dakle, reflektovala
istinitost (u kom sluèaju mogu inicirati sukob), veã samo povoljnost datog pogleda na
svet. Stoga bi se i kritièari bilo umetnièkih dela, bilo svakodnevnih dru�tvenih dogaðanja,
mogli nauèiti o uvek subjektivistièkom karakteru rezonovanja u opisivanju sveta. Sve
kategoriène tvrdnje i ozlojeðenost koja nastupa neuspe�nim njihovim nametanjem,
ustupile bi mesto skromnim mi�ljenjima, radoznalosti i zadivljenosti nad beskrajnim i
neiscrpnim karakterom saznajnog obujimanja svega postojeãeg. Znanje o neznanju,
zadivljenost pitanjima i svesnost o neogranièenom broju moguãih odgovora sa svim
svojim neponovljivim i etièko-estetski-implicitnim karakterom, predstavljaju znake mudrosti.
Tako ãemo sada postaviti jo� jedan princip na putovanju ove knjige, koji ãemo u
daljem njenom toku produbljivati, i koji ãe postajati sve oèigledniji i znaèajniji:
Nauène teorije odra�avaju njihovu korisnost, ali ne i ontolo�ku istinitost Takoðe, i pored toga �to mapa nije teritorija u smislu da se samo ime ne mo�e
poistovetiti sa imenovanom stvari, mapa jeste deo teritorije, o èemu nam govori sledeãi
princip, koji je u potpunoj harmoniji sa idejom o kvalitetima kao obostrano pru�ajuãim
putevima izmeðu uma i Prirode:
52
Svako posmatranje je uèestvovanje i ne postoji posmatrano nezavisno od posmatraèa, niti posmatraè nezavisan od posmatranog, te ni teritorija nezavisna od mape, kao ni naèin
crtanja mape nezavisan od teritorije
Svaka reprezentacija je zapravo interpretacija i svako opisivanje neke situacije predstavlja zapravo njeno ponovno stvaranje. Svaka mapa (kao metafora programa rezonovanja) ne poseduje intrinsièan smisao nezavisan od puta njene interpretacije, veã
predstavlja statiène instrukcije i orijentire, sve dok joj neki aktivni agens, razumno biãe,
ne udahne �ivot i uèini ih realnim i dinamièkim. Iz ovakve perspektive, poku�aji
razdvajanja nauènih èinjenica od ljudskih biãa (kao posmatraèa), te objektiviziranja
znanja koja iz ovakvog rascepa proizilaze, adekvatni su pasiviziranju, otuðenju i
dehumanizaciji nauènih slika Prirode. Premda se u savremenom dru�tvu pod pojmom
èinjenice podrazumeva objektivna tvrdnja, podsetimo se da ova reè potièe od latinske reèi
factum, koja oznaèava ne�to �to se »na-pravilo«, na-èinilo, ukazujuãi na svest o
neophodnom subjektivnom stvaraocu svake »èinjenice«. Postoje mnoge savremene grane sistemske teorije, kao �to su, na primer, radikalni
konstruktivizam, kibernetika drugog reda, autopoietièka teorija i kognitivna Santjago
teorija, u okviru kojih se subjektivni posmatraè smatra nerazdvojivim od svakog znanja.
Radikalni konstruktivizam je dobio svoj epitet usled toga �to se ne samo oseãanja i
neformulisana saznanja u okviru ove teorije do�ivljavaju kao subjektivna, veã i
percepirani svet, kao i svako znanje koje on donosi. Za razliku od uobièajenih, makar i
delimièno objektivistièkih i reprezentacionistièkih shvatanja, u okviru ove teorije se
iskustvo do�ivljava ne kao iskustvo neèega, veã jednostavno kao odraz �ivotnog
postojanja, ne�to �to se ne pasivno otkriva, veã pravi, konstrui�e, aktivno izmi�lja.
Podsetimo se da se posredstvom kori�ãenja objektivistièkog matematièko-logièkog
formalizma iz okvira nauke te�i eliminisanju svakog vida uno�enja subjektivnih efekata u
rezultate merenja i zakljuèke teorijsko-eksperimentalnih korelacija, ili èak i u potpuno
teorijska istra�ivanja. Po�to ideja o objektivnosti, stoga, predstavlja neostvarljivu ideju o
posmatranju bez posmatraèa, nauèno-objektivistièkim pristupom se, slièno kao i
posredstvom linearizacija putanja koje figuri�u u nauènim opisima Prirode, radi
olak�avanja meðuljudske komunikacije znanja posredstvom ovakvog aproksimativnog poveãanja efikasnosti pronala�enja pragmatiènih re�enja, elimini�u odgovornosti
nauènika pri izboru istra�ivaèkih procedura, kao i, uop�te, posmatraèa iz postupaka
opisivanja Prirode. Tako danas, na�alost, va�i gotovo op�te smatranje da se nauèno
istra�ivanje mo�e vr�iti na potpuno robotizovan naèin, jednostavnim raèunskim
nadovezivanjem na veã postojeãu graðevinu globalne mre�e nauènih otkriãa i saznanja.
Ono �to se èesto ispu�ta iz vida je i shvatanje da se sa ovakvim objektivistièkim
razdvajanjem posmatraèa od modela posmatranog sistema, iskljuèuju i smislenost i
znaèenje opisivanog sistema, koji uvek postoje u domenu subjektivne interpretacije.
Odgovornost i smislenost, sloboda volje i radost saznanja se, stoga, slièno kao i
»bo�anstvena involucija« - meditativna spoznaja temelja sagledavanja i osmi�ljavanja
na�eg sveta, i »kosmièka evolucija«363 - obogaãivanje lepote Prirode, uvek dr�e za ruke.
Dve najrevolucionarnije fizièke teorije 20. veka - kvantna teorija i teorija relativnosti, ukazale su jasno na nepostojanje apsolutnog referentnog okvira, kao i na nerazdvojivost posmatraèa od posmatranog sistema. Jedna od posledica ovakve
nerazluèivosti koja govori u prilog kvaliteta kao misaono oblikovanih, socijalno-
53
idealistièkih puteva, je i ta da nam na�a posmatranja otkrivaju na�u sopstvenu prirodu, a
ne objektivan svet nezavisan od nas samih. Verner Hajzenberg, jedan od utemeljivaèa
idealistièke kopenhagenske interpretacije kvantne teorije, pisao je da »u prirodnim
naukama, objekat istra�ivanja vi�e nije priroda kao takva, veã priroda u susretu sa
ljudskim pitanjima, i u tom smislu, i ovde, èovek susreãe sebe«, odakle je oèigledna
predstava o kvalitetima kao ko-kreativnim putevima na relaciji biãe - Priroda, kao i o spiritualnom shvatanju spolja�njeg sveta kao refleksije ljudskog unutra�njeg sveta. Svaki
nauèni ogled, stoga, predstavlja ogledanje implicitnih, tautolo�kih postavki teorijskog
modela opisivanja istra�ivanih prirodnih pojava u uoèenim i formulisanim eksperimentalnim ishodima, dok na�a svakodnevna uèenja kroz uporeðivanja na�ih
suptilnih dejstava, te�nji i ideja sa izgledima na�eg sveta èine ne do�ivljaje objektivnog
sveta nezavisnog od su�tine na�e prirode, veã neprekidno pru�anje odgovora uèiteljske
Prirode na temeljne postavke na�ih vrednosnih ideala i najdublja, implicitna pitanja koja
tinjaju u na�im biãima. Putovanje stazama razumevanja Tajni Prirode, stoga, predstavlja
put ka otkljuèavanju unutra�njih Tajni na�eg biãa; jer �to se vi�e ljudska biãa udubljuju u
prouèavanje prirodnog sveta, to u veãoj meri shvataju da zapravo posmatraju refleksije
sopstvenih koncepata. Tako, indeterminizam pona�anja kvantnih èestica uz shvatanje o
kreiranju sveta kao igri uma i Prirode, rasprostire novo svetlo na samu materiju koja vi�e
nije mrtva i inertna, veã postaje èista emanencija duha, podjednako sveta kao i sam duh,
�to su drevni alhemièari oduvek poznavali. Prirodnim ukljuèivanjem posmatraèa u svaki proces posmatranja, ono �to se
posmatra postaje nerazluèivo od posmatraèkog sistema, te nije moguãe napraviti
»objektivnu«, ne-arbitrarnu distinkciju izmeðu posmatraèa i posmatranog, veã oni kao i u
sluèaju interakcije uma i Prirode stoje u perceptivnoj koalescenciji. Svaki prirodni
fenomen, stoga, predstavlja nedeljivo, celovito ostvarenje iz dodira posmatraèkog uma i
Prirode, pri èemu se sa uveãanjem opsega ljudskog znanja, uporedo i nerazluèivo
isprepletano razvijaju uticaji na�ih koncepata, najdubljih te�nji i �ivotnih struktura sa
jedne, te hipotetièkih predstava o tajnovitom ureðenju bo�anske Prirode82 sa druge strane,
èineãi da se sa zadubljivanjem u istra�ivanje prirodnog reda, neiscrpno bude izvori�ta
novih kreativnih potencijala, zvezdanih èuðenja, opisanih u stihovima Kur'ana: »Ne vidi�
u kreaciji Svevi�njeg nijedne nesavr�enosti; vrati svoj pogled, potra�i razdvojenosti. Pa
vrati svoj pogled, opet i opet. Pogled ti se vraãa, zaèuðen i zasenjen«176 (Kur'an 67:3-4).
Iz perspektive posmatraèkog sistema su, stoga, svi objekti nelokalni, te zavisni od prisustva sistema kao celine, i upravo u okviru ovakve paradigme na�e konstruisane slike
o poretku sveta o�ivljavaju i stupaju u dijalog, put harmonije sa Prirodom. Mno�tvo
nauènih otkriãa - ukljuèujuãi pojave menjanja ne samo pona�anja kvantnih i molekulskih entiteta, veã i ãelijskih
370, psiholo�kih i fiziolo�kih stanja (u odnosu na njihov tok u
prirodnom okru�enju) u uslovima nu�no interaktivnog posmatranja � sagledanih u uobièajenoj, slikovitoj predstavi fundamentalnog, Hajzenbergovog principa
neodreðenosti, demonstrira neizvodljivost formiranja objektivistièke, od samog
eksperimentatora i èitavog prirodnog okru�enja, nezavisne slike Prirode. Svaki na�
kontakt sa Prirodom, slièno kao i ishod svakog nauènog eksperimenta, mogu se smatrati
iskljuèivo kao odgovori Prirode na pitanja koja potièu iz dubine istra�ivaèkog uma. Sa
ovakvim prosvetljujuãim shvatanjem, nauènici postaju odgovorni za sve �to posmatraju,
èime se otvaraju vrata obasjavanju najtananijih temelja rezonovanja u razvoju i
implementaciji nauènih ideja Suncem bri�nosti, pa�ljivosti i obazrivosti, te spontanom i
54
slobodnom razvoju raznovrsnih duboko etièkih stavova na polju istra�ivanja Prirode, kao
i u samoj nauènoj edukaciji na èijim poèetnim temeljima i sa èijom (na�alost, pomalo
zaboravljenom) krajnjom svrhom tradicija nauke i opstaje. Uz shvatanje da svako posmatranje predstavlja uèestvovanje, odnosno
ravnopravno ko-kreiranje kvaliteta, raða se i ideja da etika nije pitanje rezultata �ivotnih
postupaka èije planiranje uvek predstavlja emanencije znanja o znanju, veã samog
procesa posmatranja, procesa u kome nema ni imenovanja, ni svesti o posmatranju, veã koji je èisto �ivljenje, èisto kognitivno iscrtavanje sveta. Na�a odgovornost je da u
svakom subjektivno iscrtanom jedinstvenom elementu sveta uoèavamo imanentnu
prirodnu lepotu, te je stoga vrhunska etika nepovezana sa ciljem, veã prvenstveno sa
Putem. Mnogi radikalni konstruktivisti pru�aju i svoje idejne zvezde vodilje u ovakvom
etièkom posmatranju. Fon Fersterov imperativ o pravljenju izbora takvog da se njime �iri spektar moguãih opcija sistema nalazi paralelu u etièko-estetskom imperativu133 Ranulfa Glenvila po kome bi posmatranje trebalo da se vodi idejom o davanju vi�e od onoga �to
se tra�i ili ima. »The only given is the way of taking«149, misao Rolana Barta, takoðe
predstavlja jedan od radikalno-konstruktivistièkih imperativa koji nam mo�e ukazati na
put sveprihvatanja i radosnog davanja, posveãene predanosti, na koji mo�emo stupiti kroz
tihi kontakt sa Prirodom, kroz sopstveni izbor uèenja u dodiru sa njom i postepenog
postajanja refleksije celokupnosti Prirode. Naèini do�ivljavanja sveta i eventualnog konstruisanja mapa kao reprezentacija
konstruisanog znanja o njemu (svetu = na�em iskustvu), neraskidivo su povezani sa
strukturom samog posmatraèa. Slièno kao �to iskusni teleskopisti i mikroskopièari znaju
da se slike nebeskih prostranstava i mikrostruktura predstavljaju u vidu igre izmeðu
»realne« (ali kao takve, naravno, nevidljive) posmatrane pojave i kontrastne postavke
soèiva aparature, te slièno kao �to su osobine svakog bilo mernog, bilo saznajnog
instrumenta nu�no ukljuèene u definisanje crta merenog, do�ivljenog i prouèavanog
sistema, i èitav na� svet i svaka osobina koju mu pridajemo neraskidivo je povezana sa
osobinama nas kao posmatraèa, a, kao �to ãemo videti, i tradicije na kojoj ponièemo. Sve
�to u svetu okarakteri�emo kao kvalitet moramo prihvatiti kao put u kome na�e saznajne
moãi definisane na�om fizièkom strukturom predstavljaju jednu njegovu stranu. Ono �to
mi do�ivljavamo kao objekte - nosioce odreðenih kvaliteta, jedan neutrino ili cvrèak
verovatno ne bi ni primetili (a mno�tva duhovitih ilustracija Ajn�tajnove teorije
relativnosti nam ukazuju i na relativnost potencijalnih iskustava iz perspektive fizièkih
uslova na�e egzistencijalne stvarnosti), �to je oèigledan primer èinjenice da osobine
objekata poèivaju u osobinama samih posmatraèa. Svaki objekat se mo�e sagledati kao
dijalog izmeðu uma i Prirode. Objekti se, kao �to smo veã istakli prilikom diskusije prvog principa, ne mogu videti kao znaci koji ukazuju na sebe, veã kao znakovi na �ivotnom
putu koji ukazuju pravo u sredi�te bivstva samog posmatraèa. Sa razvijanjem ovakvog
odnosa biãa sa Prirodom, samo �ivljenje postaje susretanje, slièno spontanom susretu dva radoznala biãa (�to je prelepo opisano u finalu knjige »Solaris« Stanislava Lema), a ne
partija pokera u kojoj su na�a razmi�ljanja oklopljena i nevidljiva za Prirodu, kao ni
baratanje sa misaono reprezentovanim mrtvim, inertnim i mehanièkim svetom u svrhu formiranja hipoteza i pravljenja izbora izmeðu moguãih ishoda, osloboðenih posmatraèke
etike. A da se esencija, najveãe tajne i nerazre�ivi paradoksi nauènih slika sveta nalaze
upravo u jezgru egzistencije i postanja nauènih umova skladno ilustruje i èinjenica da se
sa fizièkim pribli�avanjem predmeta istra�ivanja datih nauènih oblasti srcu posmatraèa �
55
od astronomije, geologije i geografije do anatomije, fiziologije i psihologije392 - poveãavaju i te�koãe sticanja »realnih« slika (u vidu »pouzdanih«, deterministièkih
modela) o prouèavanim putanjama. �iva biãa sa kvalitetima koji ih karakteri�u iz perspektiva strukturno sliènih biãa,
emergentni su rezultati cirkularne ureðenosti onih izdvojenih elemenata organizacije koje
mo�emo oznaèiti komponentama � u zavisnosti od perspektive posmatranja to mogu biti organi, tkiva, ãelije, ãelijske organele, intraãelijske molekularne komponente, kvantni
entiteti itd. Svesnost koju poseduju misaono-reflektivna �iva biãa rezultat je upravo
biolo�ke cirkularne organizacije, a ne izvesne specifiène telesno prisutne komponente.
Bitno je primetiti da premda je granica izmeðu biãa i okoline neophodna za egzistenciju
�ivih biãa, ova uoèljiva granica ne predstavlja povr�inu koja razdvaja biãe od njegove
sredine, veã relacionu povr�inu putem koje se senzorno-motorna povr�ina perturbuje u
interakcijama sa okolinom142. Zahvaljujuãi disipativnoj strukturnoj ureðenosti �ivih biãa,
granice do kojih se pru�aju njihova saznanja se i iz ne-kvantne, klasiène biolo�ke
perspektive ne zavr�avaju sa njihovom voljno pokretnom povr�inom, veã se prostiru
beskrajno daleko, èineãi na�e uèestvovanje, odnosno posmatranje bezgraniènim, odakle
se raða shvatanje da se na� um prote�e u toliki nedogled da svet koji direktno
do�ivljavamo mo�emo sagledati kao samo »vrh ledenog brega« na�eg uma. Po�to �iva biãa kao cirkularne, dinamièke ureðenosti reaguju na impulse sredine u
skladu sa svojom strukturom (�to èini idejnu osnovu takozvanog strukturnog
determinizma), tada ona svakom impulsu sredine pridaju sopstveni znaèaj. Ne samo �to
sa ovim shvatanjem objektivnost sveta pada u vodu i predstavlja neodr�iv argument u
realnoj slici sveta, veã za �iva biãa ne postoje drastiène, kvalitativne razlike izmeðu
refleksijom iniciranih imaginativnih vizija ili putanja i sliènih, putem sredine
indukovanih efekata. Zatvorena neuronska mre�a nije u stanju da napravi razliku izmeðu
eksterno i interno iniciranih promena na nivou putanja neuronske aktivnosti, slièno kao
�to je u svakom povratno spregnutom kibernetièkom kolu nemoguãe definisati poèetni
uzrok aktivnosti u bilo kom njegovom delu. Va�nost negovanja èistoãe sopstvenih misli i
moãi pozitivne imaginacije logièno proizilaze iz ovakvih stavova. Na�e misli su zaista
gospodari na�eg tela i na�eg sveta. Kao �to lo�e misli, misli zavisti, ljubomore, mr�nje i
te�nje ka destrukciji disharmonièno deluju na telesnom nivou, misli saoseãanja, ljubavi,
strpljenja, predanosti i èistoãe unose harmoniju u sve putanje koje èine telesne osnove
na�e svesnosti. »Va� um je poput be�iène ma�ine. Svetac iz kojeg zraèe mir, ravnote�a,
harmonija i spiritualne vibracije, oda�ilje �irom sveta misli harmonije i mira«364, pisao je
Svami �ivananda, dok je otac Tadej vitovnièki smatrao da »svako dobro i svako zlo
potièe od misli, jer smo mi misleni aparat...svako ima radio stanicu u sebi...Prepodobnom Antoniju Gospod je otkrio mislene radijuse kojima smo okru�eni. I kad je video, on je
uzdahnuo: 'Gospode, ko mo�e ovo da proðe?' I èuje glas: 'Samo smerni i krotki'. Do njih
se oni ne dotièu. U njih su ukljuèeni samo mir, ti�ina, Bo�anski radijusi, znak apsolutne
Bo�anske snage...Misli, raspolo�enje, �elje rukovode na� �ivot. Kakvim se mislima
bavimo, takav nam je �ivot. Ako su nam misli mirne, tihe, pune ljubavi, dobrote,
plemenitosti, èistote � onda je i u nama mir, jer sve mirne misli daju unutra�nji mir koji
zraèi iz nas...Takva du�a i kada ãuti emituje iz sebe uvek mirne, tihe talase pune ljubavi i
dobrote...Takvi su malobrojni na zemaljskoj kugli, ali zbog njih sunce greje i Bog nam daje blagoslov da �ivimo...Mi treba misleno da se izmenimo«
366. Svako posmatranje je uèestvovanje. Na nivou prouèavanja sveta iz perspektive
56
kvantne teorije jasno je da svaki èin merenja podrazumeva interakciju sa merenim
sistemom, kao �to nam opisuje Hajzenbergov princip neodreðenosti. Meðutim, imanentna
interakcija u svakom posmatranju nije samo kuriozitet atomskog sveta, slièno kao i
kvantna, EPR povezanost na daljinu, veã se mo�e produ�iti i na svaki odnos i perceptivni
akt �ivih biãa. Ukoliko vidimo svet u lepom svetlu, pro�et dobronamerno�ãu,
imanentnom rado�ãu postojanja, on ãe to i postajati, a na�a odgovornost je da ga zaista
èinimo i stvaramo takvim. Dok jedan od osnovnih postulata nauènog objektivizma o
posmatranju pojava bez uticaja na njih neprimetno inicira do�ivljaje mentalne izolacije,
nasumiènosti prirodnih uzroènosti i emotivne otuðenosti od na�eg sveta, drugih biãa, a
time i od nas samih, svest o neizvodljivosti posmatranja bez posmatraèa i o nu�nim
efektima posmatraèa u opisu svakog sistema, poput tragova toèka �ivotnosti na pe�èanoj
pla�i, gotovo nas neprimetno vodi u vode prosvetljene nauke i prosvetljenih pogleda na
svet. Iz ovakvih shvatanja raða se i visoko tolerantna i etièka ideja o smislu i lepoti sveta
koji se nalaze i u umu slu�aoca i posmatraèa, a ne samo autora sintakse, pokreta ili bilo
kakvog opa�ajnog akta. »Iako pi�em poeziju, ja je ne smatram za napisanu poeziju«215,
pisao je Saiðo, ukazujuãi na èinjenicu da svaka muzika, svaka harmonija, putanja i
kvalitet na�eg sveta ne predstavljaju ne�to �to postoji objektivno i nezavisno od nas, i �to
bi kao takvo moglo biti osuðeno kroz jednosmernu interakciju, bez na�e promene, veã
sve �to postoji predstavlja aktivne puteve osmi�ljavanja koji se pru�aju izmeðu nas i
drugih biãa, nas i na�e sredine, nas i èitave Prirode. Ukoliko se nalazimo na jednom
koncertu, lako mo�emo primetiti da se pred nama otvaraju dva puta. Jedan je
objektivistièki i vodio bi do poku�aja sticanja objektivne slike o muzièkom izvoðenju, te
do kritièkog, osuðujuãeg razmi�ljanja, sa sve, naravno, imanentnom polaznom pretpostavkom o nama kao posmatraèu koji slièno kao kroz kljuèaonicu ima moguãnost
posmatranja sveta prividno odvojenog od nas i bez neophodnosti interakcije sa njim u svrhu do�ivljavanja i pridavanja mu odreðenog smisla. Drugi, prosvetljeni put bi nas odveo do shvatanja da muzièari ne sviraju sami za nas, pridajuãi sami smisao »svojoj«
muzici, veã da i mi sviramo sa njima, da ãe na�e »dr�anje im palèeva« i te�nje ka
pronicanju u veze njihovih izraza sa graciozno�ãu i lepotom (o kontaktu ili bezuspe�nosti
koga svaka umetnost govori), uticati da èitava muzika, koja je na�a zajednièka, zaista
poseduje oplemenjavajuãi efekat ne samo na slu�aoce, veã i na èitavu planetu, te mo�da i
nadasve dalje. Na�a �elja da stvari krenu svojim prirodnim tokom ima stvaran efekat na muziku koju èujemo, a poverenje koje ukazujemo biãima u interakciji, u stanju je da
otkljuèa i najtvrðe bedeme krutosti na promene, te da nam otvori beskraj saznajnih
perspektiva i potencijala radosnih otkrovenja i prijateljskih putanja harmonije i razumevanja. Ukoliko sada pa�ljivo sagledamo poriv koji je u osnovi kretanja ovakvog,
u�ivljavajuãeg puta u okviru koga mi kao slu�aoci i posmatraèi dajemo smisao muzici,
primetiãemo da u njemu ne postojimo mi kao izolovana telesa, umovi ili duhovi od svega ostalog, veã mi i Priroda i sve postojeãe kao Jedno, kao religiozna, svepovezana i
neraskidiva celina. Dok nas prvi put vodi ka osuðivanju i plitko-etièkim, eksplicitnim,
moralnim i legalistièkim kodeksima pona�anja tipa »Ti treba...«, »Ti ne sme�...«, »Ti
mora�...« koji, verovatno usled toga �to najèe�ãe predstavljaju egocentrièna paradiranja
mi�ljenja o sopstvenim vrlinama, izazivaju stalna nezadovoljstva i ogranièavanja op�te
slobode, te predstavljaju osnovu uslovljavajuãeg tretiranja okoline i emanencije te�nji ka
kontroli i dominaciji, nesaoseãanja i nasilja, drugi put u okviru koga se razotkrivaju
duboko-etièke te�nje (koje potièu iz dubokog, istovremeno poniznog i sve-
57
osvetljavajuãeg altruistiènog po�tovanja autonomnosti drugih biãa), odslikane inicijalnim
jezièkim stavovima tipa »ja bi trebalo da...«, »ja ãu...«, »ja mislim...«, »u mom svetu...«,
vodi nas do unutra�njih zadovoljstava, jer se kroz njega menjanjem nas samih, menja i
èitav svet. Od te�nji ka ovladavanju Prirodom, na�om �ivotnom sredinom,
karakteristiènih za stav savremenog industrijskog doba, te�iãemo ovladavanju i
upoznavanju na�e sopstvene prirode, negovanju religioznih vrednosti. Nasuprot
»bièevajuãe« dominantnim i uvek nezadovoljnim biãima, postajemo tihi primeri, svetli ukazatelji Puta. Lepota i saoseãajnost se ne mogu nasilno stvoriti u drugim biãima, veã ih
samo tiha, primerna lepota i saoseãajnost, na gandijevski naèin, mogu neprimetno stvoriti
oko nas, te tako mu�kobanjasti feminizam nije put ka emanenciji kosmièkih �enskih
kvaliteta, uporno ponavljanje »neãu da obraãam pa�nju na to« nije put preobraãanja na�e
pa�nje sa »toga« i kreativne promene naèina iscrtavanja na�eg sveta (jer, ne odbacivanje,
veã modifikovanje temelja na�eg iscrtavanja sveta, traganje za novim kontekstom sagledavanja, novim oèima u kojima ãemo neharmonièan entitet prepoznati kao
beskrajno smisleni znak na Putu Prirode, odra�ava napredak na polju spiritualnosti),
slièno kao �to ni borba protiv bolesti, lo�ih misli, destruktivnih poriva i zla nije put preobra�enju istih u zdrave i bla�ene crte sveta. Osuðujuãi stav u odnosu na na�u okolinu
i druga biãa uvek je postojan zajedno sa na�om egocentrièno�ãu (i kao njena posledica),
sa pridavanjem veãeg znaèaja osmi�ljavanju i prosvetljivanju na�eg biãa u odnosu na
druge, dok su harmonièno zadovoljstvo i iskrena radost prisutni u stanju jedinstva nas i
Prirode, kada »volimo druge kao i nas same«, tamo gde obitava bodhisattvièna svesnost o
odlaganju sopstvenog prosvetljenja dokle god mo�emo da ukazujemo drugima na pravi
put, dokle god smo spremni da menjamo sebe zaradi dobrobiti drugih biãa i to, naravno,
bez ikakve nadoknade i cilja. �to vi�e te�imo samo sopstvenom prosvetljenju, to smo vi�e
okru�eni tamom, jer tada zapravo te�imo jednom vidu posedovanja (�to je takoðe
emanencija pohlepe) koje se, zajedno sa svim ciljevima, odbacuje sa prvim korakom na putu prosvetljenja. »Onaj koji je postao velièanstven, ne smatra vrednim poku�avati da se
postane velièanstven«70, smatrao je ÈuangCe. Tek kada odbacimo �elju za sopstvenim
spasenjem i svakim drugim ciljem, i èistih misli postanemo predani na putu prosvetljenja
drugih biãa i obasjavanja sveta svetlo�ãu na�eg delanja, i sam na� svet, na� pogled na svet
postaje èist kao suza i svetao poput Sunca na horizontu. Predanost i lepota na�eg sveta su
dve najva�nije crte puta spiritualnosti, istovremeno individualnog i globalnog etièko-estetskog produhovljenja. Po�to je sada veã jasno da su um i Priroda deo harmoniène celine, èija igra
stvaranja kvaliteta na�eg sveta predstavlja odslikavanje nastajanja polariteta koji
uslovljavaju postanak sveta, prostora i vremena, mene i Tebe, cvetova koji se spontano okreãu Sunèevoj svetlosti, radosti saznanja i na�e komunikacije, pri èemu svi polariteti
predstavljaju deo jedne celine. Tada, u stanju potpune harmonije i mira i Priroda sveta je monistièka
Savremena nauka je iz perspektive materijalistièki »fundamentalne« kvantne
teorije jasno pokazala da nelokalna povezanost dejstava nije samo kuriozitet koji karakteri�e interakciju entiteta atomskih dimenzija, veã efekat koji, s obzirom na kvantnu
prirodu same materije i svega postojeãeg, karakteri�e i zajednice �ivih biãa50. Efekat
povezanosti kvantnih èestica na daljinu82, koji se danas koristi u mnogim ureðajima
58
namenjenim kvantnom raèunanju, kriptografiji, teleportaciji ili visoko-rezolucionom slikanju, se èesto koristi kao kljuèni argument obja�njenja konstruktivnih genetskih
mutacija (i prevazila�enja problema neverovatnosti unapreðujuãih, evolutivnih mutacija posredstvom neo-darvinovskih, nasumiènih varijacija)
249, te ukazivanja na èudesnu
inteligenciju koja pro�ima svaki komadiã materije i svaki atom na�eg sveta. Nelokalna,
trenutna koherencija se tako mo�e smatrati putem koordinacije prostorno-vremenski udaljenih molekulskih reakcija organizma, efektom koji stoji u osnovi biolo�kog
prepoznavanja entiteta (i postuliranih holistièkih, »morfogenetskih« polja) i dinamièkog
unapreðenja ireverzibilnih �ivotnih procesa, usled èega se i svaki �ivotni entitet
karakteri�e superfluidnim pona�anjem249. Skladno kontekstualnom oblikovanju kvaliteta
u svakom posmatranom sistemu, bilo iz perspektive kvantne ili sistemske teorije, i svaka èestica nosi u sebi informacije o svemu postojeãem. Takoðe, kao posledica zajednièkog porekla èitave materije, sve �to postoji je meðusobno nelokalno povezano, �to se
potencijalno mo�e predstaviti jedinstvenom kosmièkom talasnom funkcijom koja bi bila,
naravno, u skladu sa uvoðenjem bo�anske nepredvidljivosti indeterministièkog i
probabilistièkog karaktera. Jer, èitava materija na kvantnom nivou praktièno izranja,
nastaje i nestaje na formalno nepredvidljiv naèin iz onoga �to se naziva vakuumom, za �ta
se pogre�no smatralo da predstavlja »ono �to ostane kada se iz prostora oduzme sve �to
postoji«, a �to ustvari predstavlja kvantno more svepovezanih èestica i energije326, koje bi
skladno opisivali stihove pesme D�alala ad-Dina Rumija � »More postade pena, i u
svakom mehuriãu njenom ne�to se uoblièavalo, ne�to se otelotvoravalo. A svaki mehuriã otelotvorene pene �to primi znamen od tog mora, odmah se rastvori i postade duh usred
tog Okeana«401. Do�ivljavanje svepovezanosti i savr�ene pripadnosti, poistoveãenosti
uma i Prirode, svega postojeãeg kao Jednog, kao savr�ene harmonije raznovrsnosti u jedinstvu, predstavlja vrhunski religijski oseãaj, jer, podsetimo se, reè religare i znaèi »povezati«.
I pored toga �to nam otkriãa meðuzavisnosti i nerazluèivosti kako fizièkih, tako i
biolo�kih entiteta govore u prilog holistièke, celovite ureðenosti Kosmosa, danas je usled kompleksnosti Prirode jasno da se ona ne mo�e razumeti istra�ivaèkim postupcima
analize i redukovanja do konstitutivnih detalja, te da je umesto toga neophodno obuhvatiti intuitivni, spiritualni pogled na celinu da bi se razumelo kretanje njenih delova. Svaka celina neizostavno mora biti sastavljena od diferenciranih delova, te stoga, dijalektièka istovremena raznovrsnost i jedinstvenost do�ivljavanja sveta iz svake nove
perspektive, i holizam (monizam), svest o svemu postojeãem kao harmoniènom delu Puta
celine, predstavljaju nerazdvojive koncepte. Stoga i sistemski prilaz uoèavanja
metaforiènih, analognih putanja koje karakteri�u prirodne procese na razlièitim nivoima
njenog sagledavanja, predstavlja nauèno-umetnièko-religioznu integraciju kao put razmi�ljanja i do�ivljavanja nas i sveta pred kojim je otvoreno nesagledivo bogatstvo
nauènih i etièko-estetskih uvida. Svaka logièko-lingvistièka emanencija znanja sadr�i izvesnu dihotomiju, �to
izmeðu ostalog, podrazumeva i implicitno ukazivanje na razdvojenost posmatraèa i
posmatranog u okviru takve komunikacije. Ovakva neizbe�nost sadr�i i esencijalne
epistemolo�ke posledice od kojih su svakako najva�nije neizvodljivosti objektivnog
opisivanja posmatraèa, te logièkog preno�enja holistièkog znanja, znanja koje opstaje u stanju jedinstva uma i Prirode kada se posmatraè i posmatrano stapaju u nerazdvojivu
celinu. Ovakvo stapanje holistièkog znanja i neznanja o znanju (kao nemoguãnosti
59
kazivanja ovog znanja) u zajednièku celinu su poznavali istinski umetnici i Zen mudraci koji su insistirali na neophodnosti prevazila�enja racionalistièkih, spekulativnih, jezièkih
pristupa spoznaji su�tine Prirode i otkrivanju ovakvog jedinstva kroz tajanstvene puteve
metafora, »egzistencijalnih skokova« pri razumevanjima paradoksalnih Zen koana, kao i tananog jezika na�eg unutra�njeg Kosmosa, na�e du�e. »Kada napravite od dva jedan,
postaãete sinovi èoveka, i kada ka�ete 'Planino, pomeri se', ona ãe se pomeriti« (Toma
106), objavljivao je Isus. Vrhunac religioznog i istinski prosvetljenog do�ivljaja sveta predstavlja
unutra�nje uviðanje svepovezanosti i jedinstva svega postojeãeg. Religioznost bi u skladu
sa svojim izvornim znaèenjem trebalo da ukazuje na oseãaj svepovezanosti i savr�ene
integrisanosti, a prirodna kretanja se u ovakvom stanju prosvetljene spoznaje do�ivljavaju
kao savr�eno primereni istovremeni putokazi i odsjaji nepromenljivosti na�eg biãa.
Èudesna spoznaja o svemu postojeãem kao Jednom od davnina je predstavljala putokaz
razmi�ljanjima inteligentnih biãa171,247, kao i temelj svih mudrih odnosa sa svetom. U srcu spoznaje sveta kao Jednog opstaje i smislenost harmoniène igre Jina i Janga,
neophodne za nastanak sveta percepcija. Dualizam, kako epistemolo�ki � razdvajanja subjekta od objekata, saznavaoca od
predmeta saznanja, posmatraèa od posmatranog, misaone i emotivne spoznaje, te
nastajanje vremenskih i prostornih kategorija iz bezvremenosti, tako i ontolo�ki � razdvajanje biãa i sredine, �ivota i smrti, duha i tela, kao i arhetipski � neba i zemlje, mu�kog i �enskog principa, Sunca i Meseca, predstavlja ogledalo èinjenice da je Priroda
kakvom je vidimo i konstrui�emo posredstvom iscrtavanja razlika i polariteta, stvorena sa
smislom sagledavanja sebe. Tako nije samo Hablov svemirski teleskop napravljen da predstavlja oèi Svemira
156, veã smo mi sami njegove oèi, odrazi divljenja njegove
velièanstvenosti. Takoðe, da bi mogao da vidi, svet se mora podeliti na ono �to vidi i ono
�to je viðeno, �to za posledicu, izmeðu ostalog, ostavlja i èinjenicu da je svaka perspektiva sagledavanja Prirode nepotpuna i delimièna. Iz ovog razloga potièe i stalna
promena, stalni tok svega u Prirodi, jer se samo stalnom promenom perspektiva mo�e
sagledati celina Prirode, �to je shvatanje koje bi bilo posebno znaèajne za svako insistiranje na rasuðivanju na bazi fiksnih perspektiva, aksioma i modela. Svaka fiksna
perspektiva nas, kao �to ãemo tek videti, èini slepim u odnosu na implicitne pretpostavke
- temelje bilo rasuðivanja, bilo direktnih rezultata percepcije, postojane u svakoj spoznaji kroz nju. S druge strane, beskrajan broj kvaliteta kojima se predstavlja svet je jasna posledica beskrajnosti spoznajnog spektra u ovom procesu kosmièke samo-realizacije i samo-spoznaje. Iz ovakve svesti o ogledalskom dualizmu posmatranja i samog �ivotnog
postojanja su i drevni mudraci, pisci upani�ada i budistièkih sutri, te stvaraoci Zen koana,
smatrali da je svaki dualizam ne nestvaran, veã umi�ljen, i da je prava Priroda zapravo
monistièka. »Apsolutni duh je onaj koji, iz veènog i sebi identiènog biãa, postaje sebi
drugi i tog drugog prepoznaje kao sebe samog«390, pisao je Fridrih Hegel, pokazujuãi
nam na dijalektièko rastavljanje apsolutnog duha na posmatraèe i posmatrano, na um i
Prirodu, na Atmana i Bramana, kao na preduslov nastanka sveta i Bo�ije samo-spoznaje, te na put duhovnog ujedinjenja biãa i njegovog sveta, i dostizanje novih, vi�ih i bogatijih
stanja ureðenosti kroz prepoznavanje samoga sebe u Prirodi od strane bo�anskog
apsolutnog duha, prisutnog u svakom biãu. Svaku psiholo�ku integraciju uma i Prirode,
kreãuãi se po multidimenzionalnim lestvicama spektra svesti - formulisanog bilo od strane modernih psihologa koji nastoje da ujedine istoènjaèke i zapadnjaèke uvide u
60
psihu, poput Kena Vilbera, ili religioznih tradicija Istoka - karakteri�e postepeni gubitak
iskljuèivih identifikacija, poèev od nivoa ega, preko egzistencijalnog (organskog,
ekolo�kog), transpersonalnog do prosvetljenog, duhovnog nivoa397. Upravo u ovome i
le�i tajna dvosmislenosti opisa prosvetljenih stanja jedinstva uma i Prirode, jer se u okviru ovakvih stanja svesti poistoveãujemo i sa svim postojeãim, ali i ni sa èim. Stoga
su u mistiènim tradicijama u okviru kojih se neguju shvatanja o neizrecivosti i
nemoguãnosti direktnog preno�enja (kazivanja) ovakvog monistièkog do�ivljaja, ali o
izvodljivosti samo njegovog pokazivanja � »osvetljavanja puta«, èesto prisutni izrazi o
istovremenoj punoãi i ispraznosti, imanentnosti i transcendentalnosti, savr�enoj volji i
bezvoljnosti, savr�enom smislu i besmislu, bez�eljnosti i bestrasnosti, kao i ispunjenosti najveãom �eljom (»da se spase ceo svet«
361), bezgraniènoj ljubavi i prihvatanju, kao i
nevezanosti i slobodi koje svet poseduje sagledan iz ovakvog stanja, te naravno da je ono najveãe blago koje dosti�emo tek kada se odreknemo svega � svake zasluge, svih posedovanja i uslovljavanja, kada »pukne dno vedra« kao u poznatoj Zen prièi, kada na�i
dlanovi, srce i volja postanu okrenuti nebesima i drugim biãima. Upravo nam jedinstvo spiritualnosti i materijalizma - emanencija duhovnosti iz onoga �to se nekada smatralo inertnom materijom, a danas se zahvaljujuãi rezultatima
kvantne fizike mo�e sagledati kao pena na vakuumskom moru indeterminizma iz kojega
potièe kreacija sveta, dok se kroz do�ivljaj kvaliteta na�eg sveta kao puta ko-kreacije izmeðu biãa i Prirode (usled èega »materija se mo�e smatrati oblikom mi�ljenja,
mi�ljenje se mo�e smatrati svojstvom materije«392, kao �to je smatrao Lesli Vajt, dok je
Mihajlo Pupin pisao da »fizièke i spiritualne stvarnosti dopunjavaju jedna drugu. One su dva terminala istih stvarnosti, jedan terminal poèiva u ljudskoj du�i, a drugi u stvarima
spoljnog sveta«) mo�e smatrati odrazom na�eg duha i najdubljih te�nji - omoguãava
pronala�enje potpunog smisla izvedbe (akta) u njoj samoj. Dok je kroz perspektivu dualizma - duhovne ne imanentnosti, veã fizièke transcendentalnosti, samo cilj (spasenje,
proèi�ãenje karme...) u stanju da unese posveãeni mir u svakodnevne delatnosti, svaka
delatnost se kroz spiritualistièko-materijalistièki monizam mo�e pretvoriti u
alhemièarsku172 posveãenost. Slièno kao �to ve�ti karatista intuitivno, èistoga uma zadaje
udarac u ciglu na pravom mestu, gde je njena krhkost, definisana direktno neprimeãenim
pukotinama, najveãa, tako i na� svakodnevni rad izvoðen uz predanu svest Puta mo�e
imati nesagledivo bla�ene posledice na èitav svet. I samo se kroz ovakvu spontanu
praktiènost, osloboðenu ciljeva i svrha (ili anihiliranim polaritetima odslikanim u
prethodnom pasusu) zaista prosvetljuje na�a karma. Meðutim, poznato je da veãinu zapadnjaèkih filosofskih pristupa karakteri�e
izraziti dualizam, od kojih je za nauku od posebnog znaèaja kartezijanski dualizam po
kome um predstavlja locus observandi - entitet postojan nezavisno od biolo�ke strukture
biãa, �to je temeljni stav koji implicira najpre razdvojenost izmeðu subjekata i objekata,
te »objektivnost« nauènih merenja, rezultata i zakljuèaka, pa i savremenu razdvojenost
nauène metodologije i etièkih vrednosti. Obièno se Platonove reèi uzimaju kao izvori
filosofije dualizma, i pored toga �to je njegovo shvatanje o kvalitetima sveta kao snovitim
slikama jednog istinitog spiritualnog sveta Veènosti, u potpunoj saglasnosti sa svakim
monistièkim do�ivljajem sveta, jer ovakve vizije preslikavanja na�ih unutra�njih
konstelacija na na�u perceptivno konstruisanu sliku Prirode, predstavljaju put ka
jedinstvu uma i Prirode. Na osnovu Platonovog shvatanja da »ono �to objektima znanja
pru�a njihovu istinitost (verodostojnost) i onome koji ih spoznaje moã ove spoznaje, èini
61
Formu su�tinske prirode Dobrote«, mo�emo primetiti da ova Forma predstavlja zapravo
put koji se pru�a izmeðu biãa i Prirode sa tajnovitim poreklom ljudskih biãa, moãi
njihove spoznaje i same Prirode. Za Platona je svet pojavnosti predstavljao samo pokretnu sliku veènosti, bo�anske dobrote i apsolutne lepote, o èemu svedoèe i njegove
reèi da »istiniti red kretanja je koristiti lepotu zemlje kao stepenice uspinjanja navi�e
zaradi te druge (apsolutne, prim.a.) lepote«311, misli odra�ene i u èuvenom stihu iz T. S.
Eliotovog »Kamena« � »Light, light, the visible reminder of invisible light«, jer »jedna
stvar koje se Satana (reè koja potièe od hebrejskog izraza za prepreèeni tok, prim.a.) pla�i
jeste videti svetlost u svome srcu«363 (stara je sufijska izreka), svetlost na koju nam kroz
igru ko-kreiranja kvaliteta na�eg sveta Priroda ukazuje, poput izlaska Sunca iznad
horizonta raðajuãi shvatanje da sve �to postoji jeste odraz na�e najdublje su�tine, da
èistoãa na�eg sveta jeste ogledalo èistoãe na�eg uma, da Sunce Prirode jeste odraz Sunca du�e.
Slika ureðenosti sveta koja se nazire iz kontemplacije izlo�ene ovde nije vi�e
kartezijanska u okviru koje ideje i koncepti posmatraèa predstavljaju reprezentacije
objektivno postojeãeg sveta nezavisno od njih samih. Ova linearna interakcija se sada oèigledno mo�e zameniti cirkularnom vezom, jer ideje posmatraèa oblikuju svet koji je
istovremeno na� Tvorac, pa je oblikovao i same ideje itd. Tako, nije samo svet takav zato
�to smo mi (saznajna biãa) tu, niti smo samo mi ovakvi zato �to je svet tu, veã su ova dva
shvatanja, usled svesti o kvalitetima kao putevima, meðusobno isprepletana, adekvatno
Jang-Jin igri. Svet oblikuje nas i mi oblikujemo njega, pri èemu ovo oblikovanje ne
obuhvata samo grubu fizièku interakciju, veã i èudesne misaone, kao i nelokalne kvantne efekte249. Ono �to se u nauènim okvirima do�ivljava kao problem ovakvih kru�nih veza
je, naravno, nemoguãnost odreðivanja re�enja problema »koko�ke i jajeta«, odnosno
neizvodljivost preciziranja taènog uzroka postanka i/ili svesnog oblikovanja sveta, jer u ovom, kao i u svakom drugom realnom sluèaju, nema uzroènih lanaca koje je u svrhu
definisanja poèetnih uzroka potrebno samo slediti unatrag, veã su veze interakcije
povratno spregnute i neraspletivo kompleksno umre�ene. Slika o poretku sveta je dakle ona u kojoj su posmatraèi povezani meðu sobom i sa èitavim svetom. Oni su odgovorni
za sve svoje odluke, i �to je najva�nije, sve i najmanje odluke zahvaljujuãi nelinearnoj
ureðenosti sveta nalaze svoj trag u najudaljenijim kutcima nama poznatog sveta. »Samo
oni razumeju koji su spremni na odluku«172, zapisano je u Vedama. Odgovornost koja je
neophodna za pridavanje smisla pojavama, kao i sloboda, otvorenost za bo�anske uticaje,
karakteristike su prosvetljenog nauènog pogleda buduãnosti. Inteligentna biãa nisu
izolovani organizmi izgraðeni na osnovu nasumiène igre atoma, veã biãa u kojima se
reflektuje èitava celota Kosmosa i koja su stoga, svesna ili nesvesna, u stalnoj interakciji
sa njim. Sa prihvatanjem èinjenice da su sve stvari u meðusobnoj vezi sa svim postojeãim,
razvija se i shvatanje o smislenosti svih materijalnih detalja postojanja. Sa prihvatanjem ovakve, istinske religioznosti ne postoji vi�e ni�ta �to je samo svoje ime ili svrha, veã
svaka stvar krije u sebi i u na�em do�ivljaju njenog samog postojanja tajnu smislene
poruke kroz koju mo�emo prosvetliti na� odnos prema Kosmosu. »Pocepaj parèe drveta, i
Ja sam tamo. Podigni kamen, i tamo ãe� me naãi«, objavljivao je Isus (Toma 77), slièno
kao i Kri�na koji ka�e: »Onoga koji me vidi u svemu, i sve u meni, nikada neãu napustiti,
niti ãe me on izgubiti« (Gita 6:30). Na�e odluèno pru�anje ka monistièkoj
svepoistoveãenosti na�eg biãa sa èitavim svetom predstavlja i srce tajne indijske Advaita
62
filosofije, iz koga se, u dodiru sa prirodnim kretanjima, kroz stalne promene saznajnih perspektiva, poput zalivanja biljne klice razvija èudesni, spiritualni cvet bla�enog
do�ivljaja jedinstva uma i Prirode. Slièno kao u sluèaju pro�imanja harmonijom svih polaritetnih suprotstavljenosti
sveta, i jedinstvo i raznovrsnost predstavljaju harmoniène delove dinamièke prirodne
organizacije, u okviru koje se negovanjem divljenja raznovrsnosti Prirode rasprostire svetlo jedinstva du� svega postojeãeg, dok je, s druge strane, uviðanje neraskidivih veza zajedni�tva i svepovezanosti uslovljeno egzistencijom prijateljske i harmoniène
raznovrsnosti sveta. »Ne smemo �eleti da svi misle isto. Tada ne bi bilo misli koje bismo
mogli misliti. Svi bismo bili isti, kao egipatske mumije u muzeju, gledajuãi jedni druge bez ijedne misli u glavi. Ova razlika, ovo razlikovanje, ova izgubljena ravnote�a meðu
nama je sr� na�eg napretka, sr� svog na�eg mi�ljenja...Moramo shvatiti da se istina mo�e
izraziti na stotine hiljada naèina, i da je svaki od njih podjednako istinit«403, smatrao je Svami Vivekananda, èije ime oznaèava »sreãu u razlikovanju«
206. Jedinstvo je moguãe
samo kroz put raznovrsnosti, te je samo dualizam, samo Put u stanju da stvori i bude monizam.
Prelaz od jedan od dva uz nastajanje polariteta predstavlja neophodan preduslov formiranja svakog opisa, svake interpretacije, ali je povezivanje stvorenih (izmi�ljenih)
polariteta u harmonijom odi�uãu celinu put svakog iskrenog umetnièkog stvaranja.
Skladno tome, i samo �ivljenje je nepotpuno smisleno u stanju svesti o izolovanosti subjekta od ostatka sveta i samo oseãanje predanosti, beskrajne Ljubavi, davanje èitavog
sebe svetu u stanju je da radosno stopi subjekta sa svojim svetom i pru�i prosvetljujuãi
put (smisao) èitavom postojanju. Priroda je kroz okvire svake formalne nauke indeterministièka
Nauka buduãnosti kao altruistièna, dobronamerna, skromna i potpuna samo u
svojoj komplementarnosti sa saoseãanjima i ljubavlju koje nam zajednièko dru�tveno
�ivljenje i deljenje na�ih saznajnih perceptivnih svetova sa drugim biãima mo�e doneti,
tako zamenjuje objektivistièku, redukcionistièku nauku ispunjenu te�njama da se
linearnim, nekreativnim, neintuitivnim i mehanistièkim nadovezivanjem na globalni skup
formalnih matematièkih konstrukta spozna èitav svet. Ovakva nauka buduãnosti je i
indeterministièka, te stoga i otvorena, kako u smislu postojanja slobodne volje �ivih biãa,
posredstvom koje ona na nepredvidljiv naèin biraju kako individualni, tako i globalni put
Kosmosa, tako i u smislu egzistencije sa ljudskog stanovi�ta nezamislivih bo�anskih
dejstava za koja jo� uvek nema mesta u zvaniènoj, aksiomatski zatvorenoj i fiksnoj,
savremenoj i tradicionalnoj zapadnjaèkoj nauci koja odslikava prirodna kretanja kao
usklaðena nepromenljivim mehanizmima. »'The stars', she whispers, 'blindly run'«, pisao
je Alfred Tenison, ukazujuãi na predeterminisani, satelitski odnos izmeðu ljudskih biãa i
Prirode, koji nauka iscrtava, bri�uãi sve esencijalne �ivotne i spiritualne crte iz svojih
prikaza sveta. Naime, Boga kao Ljubav biãe koje je upoznalo velièanstvenost
saoseãajnog dodira sa svetom nikada ne bi moglo da zamisli kao odvojenog od sopstvene
kreacije, veã samo kao prisutnog u svakom njegovom delu, kao tajanstvenog i mistièno
skrivenog stvoritelja koji odgovara na na�e molitve, koji ne ostavlja nijedno na�e pitanje
ili dejstvo bez odgovora na kome mo�emo tako mnogo nauèiti. Upravo zato, dok
determinizam Prirode predstavlja sliku stvoritelja kao kartezijanskog eksperimentatora
63
koji je postavio graniène uslove Kosmosa i sada sa distance, ne upliãuãi ruke posmatra
kako se svet razvija, indeterminizam modela Prirode predstavlja ne otuðenost, veã
identiènost Tvorca sa svojom kreacijom, i ekvivalentan je postojanju potencijala èudesnih
dejstava, Bo�ije kreacije, sada i ovde. Svaka savr�ena ljubav stapa se sa onim �to voli, te
postaje to. Bog i jeste, stoga, njegovo delo, sve �to postoji. Bog je svuda i sve, i svaki
trenutak postojanja krije put ka otkljuèavanju vrata veènosti. U svetu totalnog determinizma bi, slièno kao i u svakom svetu iz okvira koga je
stvoritelj izdvojen i zauzima polo�aj spolja�njeg posmatraèa, svi etièko-estetski kvaliteti koji pru�aju beskrajnu smislenost �ivljenju, ukljuèujuãi i svete hri�ãanske kvalitete � veru, nadu i Ljubav, postali trivijalizovani, i te�nje ka uèenju ispoljavanja ovih svetih
osobina bi postepeno nestajale, sve dok i potencijal spontane �ivotne emanencije svih
svetih oseãanja i kvaliteta koji pru�aju smisao �ivljenju i egzistenciji sveta kao Bo�ije
kreacije, ne bi zakr�ljao. Slièno kao �to su kako uèenje, tako i �ivotna evolucija
zasnovani na pretvaranju �uma u informacije, i svako razumevanje i svaki kreativni
do�ivljaj sveta uslovljeni su iscrtavanjem ureðenosti na supstratu mora tajanstvenosti, �to
Lesli Vajt odra�ava reèima da »teorija koja obja�njava sve, ne obja�njava ni�ta«392, a �to
èini shvatanje koje bi moglo biti koristan znak savremenim nauènim ideologijama koje
ukazuju na moguãnost postavljanja finalnih i fundamentalnih, deterministièkih teorija
na�eg sveta (u skladu sa èime, Len Svit, ukazujuãi nam na projektovanje ureðenosti
sopstvenih biãa i misaonih svetova na sva, bilo nauèna ili religijska shvatanja, rasprostire
ispred nas pitanje: »Does God have a big TOE?«363, gde TOE oznaèava ne samo palac,
veã, naravno, i Theory-Of-Everything), zanemarujuãi stav da je u traganju, a ne u
nala�enju prisutno izvori�te ljudske sreãe i prirodne evolucije. Èak je i Lukrecije kroz
epikurejski, atomistièki i ateistièki prikaz sveta primetio da bez fundamentalnog
indeterminizma, »priroda nikada ni�ta ne bi stvorila«330, a da »ni�ta se ne bi de�avalo
kada bi sve bilo racionalno«, bio je stav Fjodora Dostojevskog. Nebesa koja ka�u:
»Savle, Savle, za�to me goni�?« (Dela apostolska 9:4) tokom puta apostola Pavla ka
Damasku, kao i biblijska knjiga o Jovu i prièa o kuli vavilonskoj (Mojsije I 11) (kao i o
gradu Enohu koji je osnovao Kain i u njemu uveo kvantitete i merenja, prevev�i tako
dotada�nju jednostavnost i prirodnu spontanost �ivljenja u te�nje za posedovanjem i
preciznu, reciprocitetnu razmenu dobara, indukujuãi tako nepoverenje, kompetitivnost i
sve njene degradirajuãe posledice, a �to je sve, zajedno sa samim gradom, nestalo u
potopu iz Nojevog doba), mogu se u svom metaforiènom kontekstu odnositi i na
savremene nauène te�nje ka svoðenju èitave Prirode u deterministièke i potencijalno
predvidljive, trivijalizovane okvire. Prirodno, spontano pona�anje podrazumeva
indeterminizam Prirode, otvoreno pru�anje svesnosti ka beskrajnom horizontu, i
osloboðenost od svih formalnih oèekivanja, te je stoga nespojivo sa nauènom i uop�te
logièkom metodologijom spoznaje sveta. Slobodna volja predata ljudskim biãima i op�ti
indeterminizam Prirode, sa sve sve�ãu o bo�anskim dejstvima ovde i sada, se tako uvek
dr�e za ruke sa opstajanjem smislenosti i svih svetih vrednosti na svetu, sreãnog i
globalno evolutivnog �ivljenja. Kosmos, tako, nije stvoren, veã se stvara kroz pru�anje
mu smisla od strane inteligentnih biãa � Bo�ijih otelotvorenja, te nije samo sudbinski
zadat, veã pre svega bla�eno dat, èineãi nezavr�enu, u nedogled prostiruãu prièu koja se
ostvaruje sa svakim trenutkom postojanja = postajanja, sa svakim dodirom Prirode i �ivih
biãa.
64
Klasièna nauka, zasnovana na metodu upro�ãavanja i prilagoðavanja Puta Prirode
antropocentriènim stanovi�tima, po pravilu te�i razvijanju sveobuhvatnog formalnog
koncepta opisivanja i obja�njavanja prirodnih pojava, pri tome redukujuãi opseg na�ih
saznajnih opa�anja. Meðutim, formalni indeterminizam Prirode, koji opisuju rezultati
istra�ivanja sveta formalizmom kvantne teorije, kao i rezultati matematièki haotiènih
modela �ivih biãa u okviru kojih je i pored pretpostavljenih deterministièkih jednaèina
neizvodljivo inherentno unapred predvideti pravac promene80, zapravo je adekvatan i ogranièeno�ãu svakog formalnog ljudskog znanja, �to predstavlja kraj ideja o
ostvarivanju apsolutne spoznaje sveta na bazi formalnog, nepromenljivog i objektivistièkog (za svakoga i iz svake perspektive identiènog) modela sveta, pri èemu
otvara vrata u nove i veène saznajne avanture prepune neponovljivosti, kreativnosti, te moãi na�ih misli i na�e imaginacije. »Svuda je tajna Bo�ija«
366, mislio je otac Tadej vitovnièki, dok je Albert Ajn�tajn pisao da »najlep�e �to mo�emo do�iveti je ono �to je
tajanstveno. To je temeljni oseãaj koji stoji u zametku svake umetnosti i nauke. Ko ga ne poznaje, ko se ne mo�e vi�e èuditi, ko se ne mo�e vi�e diviti, taj je takoreãi mrtav, a
njegovo oko uga�eno...Spoznaja da postoji ne�to �to nam je nedohvatljivo, prikazanja
najdubljeg uma i najsjajnije lepote koja su na�em razboru pristupaèna samo u
najjednostavnijim oblicima, ta spoznaja i oseãaj èine pravu religioznost«2. Svaka
formalna nauka je osuðena da dostigne obale u konstruisanju svojih teorija ispred kojih
ãe se prostrti nova mora indeterminizma na kojima ãe ona samo kvalitativno biti u stanju da plovi, ali koju neãe biti u stanju da okarakteri�e istom metodologijom koju je u svrhu
predvidljivosti, relevantno koristila na dotada�njim opsezima stvarnosti. Stoga, nauka
buduãnosti u okviru koje ãe opstajati nepredvidljivosti, ali kvalitativne korelacije u svrhu ispunjavanja ne formalno sveobuhvatnih, veã skromnih i pragmatiènih ciljeva, biãe u
stanju ne da redukuje, veã da pro�iruje i razbistrava ljudske saznajne perspektive. Pojam
metoda kao �ablona po kome se u svakoj okolnosti mo�e izvoditi istra�ivanje sveta ne
postoji u holistièkoj nauci, slièno kao ni ogranièavanje efektivnih moguãnosti prirodnih
pojava u bilo kakve paradigme ili formalna, univerzalna oèekivanja. Nezavisnost metoda
istra�ivanja od njegovog sadr�aja predstavlja uobièajenu pogre�ku koja stoji u osnovi
standardnog nauènog metoda, iako je iz istra�ivanja istorije nauke dobro poznato da
nijedan nauèni progres nije nastao na bazi postavljene metodologije ili apstraktnog skupa
pravila227. U stvarnosti se ipak metod istra�ivanja uvek spontano prilagoðava predmetu
istra�ivanja, koji je zajedno sa na�im saznajnim perspektivama uvek promenljivog
karaktera. Tajna svakog napretka, evolucije �ivotnosti i mi�ljenja nalazi se u susretu sa
morem nepoznanica i nepredvidljivosti Prirode, sa stajanjem na obalama na�eg znanja i
pru�anjem ka novim, neotkrivenim (ne-ko-kreiranim) prostranstvima; jer, »èovek je biãe
horizonata«82, kao �to je smatrao Fridrih Nièe. »Znati da ne�to ne znamo predstavlja
vrhunac znanja«, smatrali su kineski mudraci, dok je ÈuangCe pisao da »onaj ko svojim
umom s po�tovanjem stane pred onim �to je nedokuèivo, dokuèio ga je«172, ukazujuãi
upravo na spiritualni dodir sa beskrajno�ãu Vaseljene i na�e egzistencije, na dodir
ispunjen poverenjem i molitvenom bri�no�ãu kao put ljudske istinske sreãe i beskrajnog
razvoja. Prelaz od svesnosti o ustrojstvu sveta kao harmoniji nepromenljivih matematièko-deterministièkih zakonitosti ka svesti o indeterminizmu poretka Prirode
odgovara trenutku u kome junak jednog holivudskog filma, zatvoren u svetu unapred izre�iranih interakcija pronalazi vrata na kojima je ispisano »EXIT« i odluèno se upu�ta u
65
stvarni svet u kome figuri�e ljudska sloboda odluèivanja naspram kompletnoj i koliko-god bezbednoj, ali potpuno odreðenoj re�iji dotada�njeg �ivota. Sa indeterminizmom
ureðenja sveta, umesto predstave o svetu kao ma�ini, svetu u kome �iva biãa nemaju
nikakvu slobodu voljnog delovanja i u kome je sve unapred predodreðeno, otvaraju se
vrata kreativnosti, bo�anskih dejstava, beskrajno raznovrsne Tao-Te igre izmeðu
slobodnih �ivih biãa i kreativne Prirode, njihovih trenutnih, spontanih i u veènost
prostiruãih komunikacija.
Savremena nauka ne odgovara na pitanja »za�to...?«, veã »kako...?« Mnoga su pitanja koja postavljamo sebi, i upravo se u unutra�njoj, semantièkoj
lepoti na�ih pitanja sastoji i odraz dubine na�eg do�ivljavanja Kosmosa. Meðutim,
oèigledno je da ne smemo oèekivati da dobijemo formalni, finalni odgovor na ijedno od
zaista va�nih, �ivotnih pitanja koja su u stanju da na misteriozan naèin otkljuèavaju na�e
tajne unutra�nje konstelacije. »Koji je smisao ove stene? Za�to sve ovo postoji?«, neka su
od pitanja na koja, kako verujemo, dobijamo uvek odgovor kada god ih postavimo u umu, premda ti odgovori ne mogu biti formalni, jer se na uzak smisao na kakav je ogranièen svaki simbolièki odgovor, kvalitativno neponovljiva Priroda zasigurno ne
mo�e pouzdati. Odgovori na sva na�a pitanja opstaju na nivou direktne, nereèite spoznaje
i prisutni su zaista svuda, u svakom detalju Prirode, ali ne i u domenu jezika kao logièkog
formalizma rezonovanja, iako egzistiraju u domenu muzike reèi, te u implicitnoj pozadini
svake fonetske celine. Savremena nauka, koja se mo�e okarakterisati kao antihipotetièka (jer je
orijentisana ili na dokazivanje ili odbacivanje hipoteza), te kvantitativna, objektivistièka i
redukcionistièka, odgovara na na�a pitanja ukazujuãi na mehanizam procesa koji
predstavlja centralnu temu na�eg pitanja, fokusirajuãi se na odreðeni vagon uzroèno-poslediènog lanca, pri èemu zanemaruje predeo u kome se nalazi èitav voz, zvezde iznad
njega, putanju kretanja i radne i misaone misije biãa u njemu, a u kojima se upravo krije
odgovor na na�a, kljuèna pitanja. Ako dete zapita mamu za�to je sliènost izmeðu njih vi�e
nego oèigledna, nauèni odgovor bi se obièno sastojao u detaljnom opisu prenosa
genetskog materijala koji defini�e izvesne fizièke crte potomaka, �to predstavlja
ukazivanje na mehanizam procesa posredstvom mno�tva imenovanja koja sasvim sigurno
izgledaju veoma te�ko pojmljiva za svako dete koje nije upoznato sa datom
terminologijom. Pravi odgovor koji ãe pro�iriti saznajne vidike radoznalog pitanja deteta
je veoma te�ko dati, i on ne zahteva samo poznavanje uzroènog sleda u naèinu
odigravanja procesa, veã mnogo vi�e i intuitivne, spontane reèi, osmejke i sliène
ukazatelje pravog, prosvetljujuãeg puta u kome ãe se razviti uoèavanje lepote sveta oko
nas. Poistoveãivanje nauènih, mehanistièkih odgovora u okviru kojih figuri�u linearne
uzroène veze sa »pravim« obja�njenjima na pitanja koja opstaju u na�em svetu,
adekvatno je odricanju od odgovornosti prema na�em duboko vrednosnom iscrtavanju
sveta, bilo na nivou posmatranja, razmi�ljanja, pona�anja ili samog postojanja. Pru�anjem
iskljuèivo objektivistièkih, za svakoga u svakom trenutku identiènih odgovora, bez
ukljuèivanja te�nje ka buðenju svesti o slobodnom invidividualnom iscrtavanju sveta iz
perspektive svakoga od nas u skladu sa temeljnim te�njama biãa, iniciramo puteve sliènih
redukovanja odgovornosti (a time i osmi�ljenosti) saznajnih biãa kojima je odgovor
66
namenjen, puteve koji opstaju i u osnovi na�eg sopstvenog pozivanja na njihovu
relevantnost u jezièkoj komunikaciji. Eksterna uzroènost, uzroène putanje nezavisne od
saznajnog biãa, biãa posmatraèa, se tako mogu, svaki put kada ih ne uzmemo u obzir kao pragmatiène, konvencionalne orijentire, veã kao istinitosne odraze stvarnosti, predstaviti
kao »opravdanje da mi sami nismo odgovorni za uviðene efekte«136, �to èini nedopustivo
degenerisanje radosti �ivljenja i slepilo nad prosvetljenom sve�ãu o kvalitetima na�eg
sveta kao putevima izmeðu na�ih najdubljih te�nji i Prirode. Opis otkrovenja tajne �ivota pojmiti kao mehanistièki, nauèni odgovor na pitanje
»kako...«, umesto na »za�to...«, znaèi samo prividno odgonetnuti zagonetku Kosmosa, kao �to se smatra u savremenim nauènim krugovima, ali je zapravo, kao �to je
Aleksandar Koare primetio227, zameniti jednom drugom zagonetkom, zagonetkom samoga sebe. Odgovor na svako pitanje Tajne Kosmosa, na pitanje »za�to...«, predstavlja iz perspektive svakog formalnog, aksiomatskog sistema rasuðivanja neodluèivo pitanje,
pitanje na koje se ne mo�e dati formalni odgovor. Stoga se odgovor na ovakva pitanja,
naravno, krije u srcu samog istra�ivaèa i predstavlja misteriju do koje svako od nas mora doãi pomoãu sagledavanja odgovora nauke na pitanje »kako...«, analogno pronicanju
kroz crte oèigledne stvarnosti u njene nevidljive temelje, kao i stvaranju metaforiènog
znaèenja, bilo prilikom tumaèenja teksta u susretu sa te�njama autora, bilo u osmi�ljavanju »objekata« sveta kao na�ih izuma, u dodiru sa Prirodom. Po�to su nauèna obja�njenja orijentisana na ukazivanje mehanizama po kojima se
odigrava opisivana pojava, tada iz ovakvog pristupa logièno proizilaze takozvana know-how znanja, veoma èesto u savremenom dru�tvu, na�alost, gotovo sukobljavajuãe
suprotstavljena know-why saznanjima. Ova dva tipa znanja su povezana i sa odreðenim
vrednostima koje se mogu ili ne moraju negovati u dru�tvenim okvirima. Naime, know-how znanje je oèigledno povezano ne samo sa divljenjem nad èudesnim prirodnim
putanjama, veã u savremenom dru�tvu i sa patentabilnim znanjem, uslovljavajuãom
manipulativnom edukacijom u okviru koje je akcenat postavljen na diktirajuãu
koordinaciju pona�anja bez komplementarnog ukazivanja na put pronicanja u know-why tajnu razumevanja pona�anja, profitabilno�ãu, redukcionizmom, kompetitivno�ãu, te
fiksiranom nepromenljivo�ãu usled svog formalnog oblika, a know-why znanja su povezana sa zakljuècima i otkriãima filosofije, umetnosti, religije, pogleda koji otkriva lepotu svega, va�nost prihvatanja nas i èitavog sveta itd. Dok se prva uglavnom tièu
formalnih znanja koja iniciraju svest o posedovanju, sa svom pohlepom, ozlojeðeno�ãu i
destruktivnim mislima i pona�anjem koje ona naknadno iznedruju, know-why znanje se tièe davanja nereèitih, stalno promenljivih i sveobuhvatnih odgovora na pitanja koja su
nere�iva posredstvom klasiène logike iz bilo koje perspektive, te su stoga direktno
povezana sa neposedovanjem, te sa sve�ãu o neizvodljivosti kupovine ili prodaje ovakvog znanja. Spiritualna predanost i svest o davanju prirodno proizilaze iz te�nji ka know-why saznanjima. Jedan od najveãih izazova savremenog dru�tva i edukacije je kako pomiriti i
u sklad dovesti ova dva tipa saznanja, kako ujediniti korisno i lepo, egzaktno i inspirativno, put nauke i put umetnosti, lepote i religije. Naèin na koji se postavi pitanje odreðuje i naèin na koji se mo�e pronaãi odgovor,
kao i prirodu samog, relevantnog odgovora, odakle je jasno ne samo da ne postoji ne-kreativno pitanje, veã i da se smislenost i lepota svakog pitanja ogledaju ne u njegovoj
formalnoj postavci, veã u nevidljivim i nesagledivim temeljima zami�ljene i do�ivljene
postavke sveta na kojima ono poèiva, sa kojih se ono radoznalo i otvoreno pru�a ka
67
èitavom svetu. Do�ivljaj sveta kroz pitanja koja nas poput proleãnih cvetova otvaraju ka
na�em svetu i beskrajno tragalaèka svest, a ne vezanost za odgovore koji zatvaraju polja
na�e zaèuðenosti nad postojanjem, predstavljaju put progresa i evolucije. Stoga su i mnogi mudri ljudi smatrali (a na �ta i èitava ova knjiga poku�ava da uka�e) da poetski i
umetnièki pogledi na svet poznaju bolje odgovore na op�ta nauèna pitanja od samih
nauènih stanovi�ta21 � kao, na primer, Platon koji je mislio da »poezija prilazi bli�e
�ivotnim istinama od istorije«89. Jer, »poetiènost odr�ava èoveka na Zemlji«
27, kako je smatrao Fridrih Helderlin, dok nas je Fjodor Dostojevski preplavio verom da »lepota
zaista mo�e spasiti svet«. Umetnièke te�nje ka preno�enju bri�nosti prema èitavom svetu
i prema svim njegovim, beskrajno malenim i neuglednim detaljima, sa sveobuhvatnom svesno�ãu koju negovanje ovakve pa�nje razvija, predstavljaju ponekada superiorne - premda bi u najboljem sluèaju trebalo da predstavljaju komplementarne - puteve u odnosu na dijalektièke rasprave sa rezultatima logièkih, ali ponekada i ne i duboko
iskustvenih do�ivljaja. I zaista, logièko-intuitivna ravnote�a, britko uoèavanje uzroènih
pravila uz crpljenje transcendentalne inspiracije, predstavlja put ka prepoznavanju suptilnih odgovora koje nam Priroda pru�a na sva na�a pitanja i sve na�e postupke.
Funkcija razuma, intelekta je postavljanje zadivljujuãih pitanja koja pru�aju na�e èitavo
biãe ka saznajnom i unutra�njem evolutivnom napretku, ali se samo kroz proces �ivljenja,
saznanja kroz kontakt uma i Prirode na nivou same »teritorije« (»if you desire to see, learn how to act«), mo�e na�e iskustvo obogatiti prosvetljujuãim (neformalnim)
odgovorima. Tako, nikada sama dijalektika, veã uvek ravnote�a znanja o uzroènosti i
holistièke intuicije, intelekta i oseãanja, analitièkog, informativno obogaãujuãeg
razlikovanja i holistièkog, ljubavlju ispunjenog objedinjavanja (�to èini ravnote�u
»anðeoskog uma«363 o kome je pisao Marsilio Fiãini), razmi�ljanja i igranja predstavlja
put ka �irenju spektra osetljivosti na nereèite odgovore Prirode. Odnos izmeðu ova dva tipa saznajnih te�nji je lepo iscrtao Gregori Bejtson u
okviru jedne alegorije18 u kojoj je nauka prikazana kao deèiji ma�inovoða zainteresovan
za buène igraèke, koji po vasceli dan vozi lokomotivu gore-dole, dok je umetnost (ili religija ili estetika) prikazana kao dama koja u�iva da sanjari na voznim �inama.
Ma�inovoðu Bejtsonove prièe mo�emo prepoznati i u deci èija zainteresovanost raste
srazmerno glomaznosti i »moãi« likova koje su ona u stanju da kontroli�u u, na primer,
video-igrama, i koja olièavaju tako atribut kontrolabilnosti, karakteristièan i za op�te
ideale savremenih menad�era, vojskovoða, nauènika, politièara itd. Poznata je prièa o
devojèici koja je, voziv�i se u vozu, uporno zahtevala od roditelja da joj promene
»program« pejza�a koji se video kroz prozor. Otkrivanje sebe u svetu kroz nivo grube,
manipulativne sposobnosti predstavlja osnovnu crtu egocentriènih do�ivljaja stvarnosti,
koji se lako otelotvoravaju sa prihvatanjem nauènih opisa sveta kao ne povoljnih, veã
istinitih, dok je sa druge strane, pronala�enje sebe u svetu, poistoveãivanje sebe sa
èitavim svetom, kroz sferu umetnièkih i religioznih spoznaja odraz tihe zadivljenosti, suzdr�avanja od svake nametljive interferencije sa putem Prirode, vraãanja na nivo
mentalne èistoãe neroðenog deteta, sklupèanog u za�titi Ljubavi (jer »koga nebo èuva,
ljubavlju ga �titi« (Tao Te Ãing LXVII), kako nam ka�e LaoCe) i èiste gracioznosti koja je uvek poput mora � ispod sveta, velièajuãi ga, a ne degradirajuãi.
Sada ãemo izlo�iti èitavu Bejtsonovu alegoriju: »Bila jednom jedna divna dama, èija navika bila je da spava na nekori�ãenim
�eleznièkim �inama. U istoj toj zemlji �iveo je i surovi ma�inovoða koji je gore-dole du�
68
�ina vozio vozove. U srcu je bio istra�ivaè i stoga je bio posebno zainteresovan za one
grane �eleznièkog sistema kojima vozovi nisu pro�li od pamtiveka. Bile su to upravo �ine
na kojima je dama u�ivala da sanjari. I tako se uvek i iznova de�avalo da bi ona bila
ometena u snovima i prinuðena da se �urno povlaèi dok je sna�na i dimna ma�ina huktala
preko mesta na kome se ona sreãno odmarala. Svaki put kada bi se ovo desilo nastajala je
nesloga izmeðu dame i gospodina. On je ostajao pri tome da je ona staromodna, trivijalna i sujeverna stvar. Ona bi, zauzvrat, frknula par uvreda u veoma ne-damskom maniru, govoreãi da je on zapravo stvar, polu-èovek, i ni�ta do mali deèak zainteresovan samo za
sme�ne buène igraèke. I tako je to i�lo. Tokom oko dve hiljade godina ona bi uvek
nalazila nove i neistra�ene delove �eleznièkog sistema na kojima bi spavala, a on je uvek
birao ba� te grane �eleznice za ve�banje svojih èudovi�nih vozila. Smatrao je da je u
pravu � i da je to èak i du�nost � mapirati �eleznièki sistem i da je ceo sistem u potpunosti njegov, a posebno njegovi neistra�eni delovi. Tvrdio je da je sistem
jedinstvena, u potpunosti logièki-uzroèna, mre�a �ina. Ona bi potvrðivala da su �ine
napravljene za odmor i mir ljudske du�e i nije se brinula za njegove snove o uzroènosti i
logici. On je mapirao svaki detalj �ina du� kojih je vozio svoje ma�ine. Ona je stalno
nalazila druge delove sistema koji jo� nisu bili mapirani. Jednoga dana in�enjer je nenamerno ostavio jednu od svojih mapa pored �ina i
dama ju je na�la. Oprezno, dr�eãi je sa vr�kom prsta, podigla ju je. Dr�ala ju je kao da ju
je ðavo tu ostavio. Radoznalost ju je povukla da otvori mapu, nevoljna da vidi �ta ona
sadr�i i stoga ne posmatrajuãi njene detalje. Gledajuãi je sa rastojanja kroz polu-zatvorene oèi, bila je iznenaðena otkriãem da je ovako upola viðen, dokument sam po
sebi bio divan. Tokom sledeãeg susreta izmeðu nje i in�enjera, ona reèe bez razmi�ljanja:
'Ti èak ni ne zna� da su tvoje mape divne'. Operater je na ovo bio zapanjen. Hrapavo je odgovorio da on nije zainteresovan za to. Ona reèe sebi: 'Ah, onda postoji ne�to u
Kosmosu za �ta on nije zainteresovan. To ne�to pripada meni.' 'Zauvek', reèe ona. Nakon
�to su se rastali, svako je razmotrio �ta je bilo reèeno. Operater je bio prinuðen da se slo�i
da lepota njegovih mapa i odgovarajuãa lepota �eleznièkih �ina ne spadaju u njegovu
oblast. Ona je, s druge strane, bila zadivljena i potajno je govorila u sebi tajno znanje da nikada neãe napasti ono �to je najvi�e vrednovala � eleganciju i simetriju èitavog sistema.
Ne njegove detalje, veã njegove temelje. Tokom njihovog sledeãeg susreta on je upitao da li je ona i dalje zainteresovana
za takozvanu lepotu mapa. Kada je ona vi�e u odbrani odgovorila potvrdno, on je u neusiljenom maniru rekao da mo�da ima ne�to da joj poka�e. Priznao je tada da je, dok je
ona spavala nad �eleznièkim �inama, tiho pri�ao i napravio pa�ljivu skicu njenog tela.
Bila je to ta skica koju je hteo da joj poka�e. Otvorio je i postavio ispred nje, jedno pored drugog, njegovu mapu �eleznièkih �ina i njegov crte�. Rekao je da je 'nauèno
interesantno' da mapa i crte� izgledaju kao da podseãaju jedno drugo u mnogim
'formalnim' karakteristikama. Posebno je hteo da joj poka�e ovu neobiènu sliènost
izmeðu dva dokumenta. Ona je hitro odbacila celu stvar. Rekla je da je oduvek znala to. Ali, rekav�i ovo, ona pogleda u daljinu i osmehnu se.«
18 Premda su tradicije know-how i know-why znanja veoma èesto u sukobu, opstanak
i napredak svake od ove dve tradicije je uslovljen opstajanjem i napretkom druge. U evoluciji svesti se mo�e sagledati uzajamno potencirajuãi odnos ovih dveju polariteta
(simbolizovan, naravno, Ta-ãi-tu dijagramom), u okviru koga se razvojem i primenom know-how znanja obogaãuju meðuljudske interakcije putem kojih se i na�a svesnost
69
prevodi u sve bogatija stanja organizacije. S druge strane, na�a svesnost ne samo da pru�a
kontekst osmi�ljavanja know-how znanja (bez koga bi ono imalo slepi, kompjuterski karakter), veã ga i usmerava, �to i jeste polje interakcije u kome se javlja neravnote�a i
potencijal sukoba dveju komplementarnih pristupa. Sa tonjenjem u preterano kalkulisanje raste aktuelni potencijal zanemarivanja konteksta i svrhe ovih proraèuna, dok se samim
sanjarenjem i meditativno�ãu zanemaruje etièki pokretaè toèka evolucije koji uvek stoji u
interakciji, bri�nom obogaãivanju tuðih svetova. Dok svest da nam »delovanje poma�e da
vidimo« (olièena u fon Fersterovom estetskom imperativu) inicira uravnote�enje ne-pragmatiène svesnosti, otvorenost za spiritualne ukazatelje, religiozna i umetnièka dela
doprinosi prosvetljenju konteksta izvoðenja raèunskog, know-how znanja, meditativnom sagledavanju temelja na�eg rezonovanja i preispitivanju na�ih najdubljih te�nji koje stoje
u osnovi izvoðenih know-how programa, dopu�tajuãi nam da, u sluèaju nesvesnog,
programskog kretanja u destruktivnom pravcu, samostalno sagledamo povratak na pravi put harmoniènog razvoja uravnote�enih know-how i know-why znanja, programskog raèunanja i sagledavanja temelja ovog programa.
Jedan od najveãih izazova savremenog doba je pru�anje i jasnih odgovora ne
samo na pitanja kako tehnolo�ki ureðaji koji nastaju na sve br�im ciklusima nauènog
napretka, funkcioni�u, veã za�to ih, u smislu etièkih implikacija njihovog funkcionisanja, koristimo - da li u svrhu spiritualnog unapreðenja ljudskog pogleda na svet i na�e
meðusobne interakcije, ili zadovoljavanja veã oformljene vezanosti za njih. Odgovori na
ova pitanja pripadaju domenu znanja o nauènom znanju (jer je ono odgovorno za etiku primene nauènog znanja), kontekstualnom uoblièavanju programa na�eg pona�anja i
istra�ivanja sveta, i za njihovo iscrtavanje je neophodno ujediniti crte logièkog i
spiritualnog rezonovanja, jer nauèna metodologija u okviru koje se mehanizam procesa podrazumeva njegovim jedinim i dovoljnim obja�njenjem, nije pogodna za pru�anje
efektivno dovoljno �iroko obuhvatnih odgovora na ova pitanja. Za funkcionalno
sagledavanje tehnolo�kih aplikacija, kao i svih drugih crta sveta, neophodno je i napraviti
pomeraj od supstancijalnog ka relacijskom prouèavanju, ne sagledavati sisteme u obliku
izolovanih entiteta, veã u kontekstu �to �ire i �to holistièkije komunikacione mre�e. Od
programski struktuiranog know-how znanja, prouèavanja pravila izgradnje �ina sistema nauèno-socijalne koordinacije iskustva, neophodno je obuhvatiti ovaj program u �to �iru
mre�u dejstava, i stalno se i iznova zapitkivati u kom pravcu kroz temelje na�ih
istra�ivaèkih te�nji spontano nahodimo voz nauke. Aristotel kao utemeljivaè savremenih shvatanja o logici uzroènosti, smatrao je da
»mislimo da nam je znanje potpuno samo onda ako saznamo prvi uzrok«. Meðutim,
jedan od osnovnih (teleolo�kih) problema sa kojima se susreãe mehanistièka nauèna
metodologija pru�anja odgovora na pitanja o prirodnim procesima, jeste neizvodljivost odreðivanja poèetnih uzroka posmatranih prirodnih dogaðaja. Naime, sledeãi hipotetièke
uzroène lance u pro�lost neizostavno se dolazi do indeterministièkih polja - u makroskopskom smeru do racionalno nepojmljivog singulariteta velikog praska, a u mikroskopskom smeru do kvantnog indeterminizma opisanog Hajzenbergovom relacijom neodreðenosti. �to se tièe sagledavanja pona�anja i najjednostavnijih prirodnih sistema u
smeru buduãnosti, tada ne samo kvantni indeterminizam, veã i nelinearne interakcije i enormnost nu�no izvodljivih proraèuna uvode bezbrojne grane raèvanja opcija pona�anja
sistema, �to opet uzrokuje da se dogledni uzroèni niz vagona neobièno brzo »zakloni
horizontom«, ili (bi skladnija metafora bila da) zapravo Sunce iznad horizonta zabljesne
70
na�e oèi, te nam tako onemoguãava predviðanje efekata na�eg pona�anja iskljuèivo
logièkim putem, onemoguãavajuãi i vremenom spontano izvedeno iskljuèivanje
spiritualnosti (koja je uvek vezana sa indeterminizmom) iz domena ljudskih interesovanja. Tako, dok hipoteze predstavljaju modele pru�anja obja�njenja odreðenih
pojava koje bi trebalo eksperimentalno proveriti, svaka od hipoteza krije u sebi i takozvani eksplanatorni princip, kao �to je, na primer, gravitacija, instinkt, genetska struktura i slièno, a koji ne predstavlja ni�ta drugo do posledicu konvencionalnog
dogovora da se iza odreðenog vagona u uzroènom nizu mehanistièkog obja�njenja stavi
taèka21. Eksplanatorni principi, pomoãu kojih se oni sami oèigledno ne mogu objasniti,
predstavljaju ne�to slièno sistemskim »crnim kutijama« nepoznatog mehanizma
pretvaranja une�enih podataka u izlazne. Stoga je opet adekvatnije reãi da se nauène
teorije (tj. hipoteze) ne otkrivaju, veã izmi�ljaju, izumljuju tako da ne predstavljaju
istinitosne prikaze objektivnog sveta, veã korisne i pouzdane meðuljudske interakcijske
modele delovanja. »The Sun don't go down, it's just an illusion caused by the world spinning 'round«, podsetio bi nas Vejn Kojn, stihovima koje mo�emo interpretirati u
skladu sa idejom o poistoveãivanju linearizovanih skica Prirode sa stvarno�ãu kao
iluzijom, skidajuãi veo koje uviðamo beskraj toèka spiritualnog i �ivotnog napretka, kao i
uvek nelinearnu, cirkularnu prirodu svakog, pa i nauènog rezonovanja (iako su se logièke
cirkularnosti u okvirima pozitivizma dugo smatrale pogre�kom). Usled neophodnog
pozivanja na indukcijom i dogovorom uvedene eksplanatorne principe, u savremenoj fizici se kretanja nebeskih tela opisuju kao odgovori na pitanje »kako...« u odnosu na bilo koncepte sile gravitacije ili zakrivljenosti prostor-vremena, iako se poreklo, odgovor ne samo na pitanje »za�to«, veã i »kako« (koji je sledeãi uzroèni »vagon«) ovi koncepti
postoje, ne pru�aju sve dok oni uslovljavaju korisne proraèune i predviðanja. Savremene konstruktivistièke teorije se, slièno ovome, uglavnom bave pru�anjem odgovora na
pitanja »kako...«, ukljuèujuèi »kako inteligentna biãa formiraju svoje slike o svetu?«,
»kako uèimo?«, »kako saznajemo?«, ali se ne bave odgovorima na pitanja »za�to...«, koji
bi morali da budu ontolo�ke prirode, a èija spoznaja se eksplicitno negira u svim
teorijama ovog tipa, jer se smatra da bi tada ovakvi sistemi rezonovanja izgubili nauèni,
logièki karakter i nu�no obuhvatali prelaz u metafizièke vode. Linearna, jednosmerna uzroènost je posledica redukcionistièkog, a nelinearna,
obostrana uzroènost holistièkog uzroènog sagledavanja sveta Bio jednom jedan deèak koji je voleo da zami�ljeno razgleda kamenèiãe na jednoj
usamljenoj pla�i. Uzev�i u ruku jedan kamen, zagledao bi se u njega, zami�ljajuãi sve
kretnje atoma u njemu, neobiène, ali nevidljive strukture zrnaca, put njegovog postanka i
stalnog oblikovanja sa �umom morskih talasa, raznovrsnost hemijskih elemenata koji su u
njemu sadr�ani, u ma�ti snimljeni difraktogram kamenèiãa koji bi podseãao na zvezdano
nebo, rastojanja izmeðu jezgara njegovih atoma srazmerna meðuzvezdanim rastojanjima
i, uop�te, sliènost izmeðu ovog, za nas takozvanog mikro-sveta i nezamislivo velikog makro-sveta u vidu zemaljskih i kosmièkih prostranstava oko nas. »Svet je tako
neobièan«, pomisli on, bla�enim dodirom ostavi kamenèiã na �ljunkovitoj podlozi i
nastavi svoju radoznalu �etnju sa pogledom kroz Prirodu u sebe. Nakon nekoliko dana,
istom pla�om je pro�la devojèica sa sladoledom u ruci, i naizgled sasvim sluèajno,
spotakla se na kamenèiã koji je radoznali deèak obasjao svojim razmi�ljanjima. Sladoled
71
joj je ispao iz ruke i razlio se po kamenitoj podlozi, i devojèica, tu�na zbog toga, sela je
na pla�u i zaplakala. Kao da se upitala za�to joj se uvek de�avaju takve stvari, i kroz suze
je pogledala u zrake Sunca kako se presijavaju na talasastoj povr�ini mora i �alju joj
blje�tave odsjaje koji skakuãu po njenim trepavicama. Ovaj prizor probudi u njoj nova
oseãanja i ona oseti jedan vid neopisivog, od svih reèi sveta udaljenog zadovoljstva zbog
samog postojanja i znanja da je do�ivela tako naizgled neva�an i svakodnevni pejza�, ali
na jedan novi naèin, prepun neobja�njive, svepronièuãe lepote. Ona shvati kako su
sladoled i sliène stvari koje nam pru�aju èulna zadovoljstva neva�ne u odnosu na
dragocenost onih delova na�eg sveta percepcije koji se ne mogu kupiti i koji nas, kada im
obratimo dovoljno veliku pa�nju i po�tovanje, obasipaju oseãanjima divljenja. Maleni
deèak je, tako, ni sam to ne znajuãi, svojom nevinom radoznalo�ãu i unutra�njom
ljubopitljivo�ãu - poput drevnog egipatskog bo�anstva Ra koje, zadivljeno refleksijom
svoje svetlosti od hiljada talasa Prirode, kane suzu na zemlju odakle, po legendi, nastane celotan svet �ivotnosti
179 � probudio jedan èitavi novi, Suncem mudrosti obasjan svet. Ovu prièu o deèaku, snovima i kamenèiãima sam isprièao tokom jednog od
poslednjih ispita na Fakultetu za fizièku hemiju u Beogradu: »Filosofija nauke«. Umesto
uobièajenog pisanja formalnog koncepta, imao sam ideju da pred komisiju izaðem sa
praznim listom papira koji bi trebalo da simbolizuje èistoãu uma sa kojom jedan filosof
prilazi spoznaji sveta i spontanom, u formama nepripremljenom odgovaranju na pitanja do kojih dolazi u komunikaciji, te uop�te nepostojanje imenovanja niti bilo kakvih fiksnih
formi koji bi slu�ili u svrhu davanja unapred predodreðenih odgovora. Negovao sam,
slièno kao i danas, svesnost da su pravi odgovori na pitanja uvek promenljivog karaktera,
te da se u svakom novom trenutku moraju spontano osmisliti. Biãe koje je orijentisano da
svom sagovorniku primerom uka�e na pravi put, mislio sam, èiniãe svoje fonetske
odgovore podreðene ovakvom cilju, te stoga i udaljenima od svake unapred definisane
forme. Prosto kao poruèeno, dobio sam pitanje da obrazlo�im pojmove uzroka i
posledica. Ne �eleãi da pru�im neki od uobièajenih primera iz ud�benika, tipa boje
objekta kao posledice uzroka u vidu odreðene elektronske i mikro- strukture njegove materije, isprièao sam prièu koja je trebalo da na veoma atipièan naèin ilustruje jedno
zapa�enje pojma uzroènosti i to, kako mi je tada izgledalo, sa veoma dubokim
implicitnim spoznajnim karakterom. Poenta ove prièe je bila, naravno, da je deèakovo naizgled nasumièno postavljanje
kamenèiãa na pla�u uzrokovalo trenutak prosvetljenja jednog drugog, moguãe nikada
verbalno upoznatog biãa. Meðutim, skrivena poenta prièe je ta da smo najèe�ãe nesvesni
beskrajno �irokog spektra posledica koje samo na�e postojanje uzrokuje. Ljudi, danas,
na�alost misle da se njihova dejstva na svet oko njih preslikavaju samo ukoliko su oni politièari, vojskovoðe ili »bogati« akcionari. Ipak, buðenje svesnosti da sa svim na�im
suptilnim mislima i naizgled beskrajno beznaèajnim delima menjamo svet, zasigurno bi
bila u stanju da ga promeni i prevede u jedno novo, produhovljeno vreme. Kada sam zavr�io ovu improvizovanu prièu, èlanovi komisije su se pogledali naizgled zadovoljno,
ali su mi zatim rekli da bi bilo dobro da doðem opet i probam na konvencionalan naèin da
polo�im ispit. Premda sam naredni put u skladu sa dobijenim pitanjem mogao da isprièam jednu drugu prièu o maloj Indijanki koja je imala obièaj da ispod jastuka na
kome je sanjala stavlja kamenèiã koji bi upio njene divne snove, i zatim ga poklanjala
voljenim biãima (malu indijanku je zatim neko ukrao i poku�ao da natera da proizvodi
snove, ali bezuspe�no, jer je njena sloboda bila preduslov njenih snova), te�eãi pre svega
72
da polo�im ispit, pripremio sam oèekivane odgovore na ispitna pitanja. Ispit sam polo�io,
a kljuèno pitanje koje je pisalo na ceduljici koju sam izvukao bilo je: »Filosofija
pragmatizma«. U vreme kada sam isprièao ovu prièu, nisam znao da je jedan od njenih
zakljuèaka koji se mo�e postaviti i na mesto njene implicitne pretpostavke, bio i taj o
Prirodi kao holistièkom sistemu u okviru koga su interakcije izmeðu »entiteta« pro�ete
nelinearnim, povratno spregnutim dejstvima. Dok je za vi�evekovnu nauènu tradiciju
karakteristièan pojam linearnosti, za �ivi svet i sve njegove elemente ili nivoe
sagledavanja, karakteristièna je nelinearnost procesa koji u njima figuri�u. Obièno se
smatra da jedna materijalna struktura dobija epitet bilo �ivog biãa ili ureðaja, onda kada
njeno pona�anje postane nelinearno. »Sve stvari iz veènosti su sliène forme, i doðu
naokole kao jedan krug«, pisao je Marko Aurelije. Meðutim, kao �to smo videli u okviru
razmatranja beskrajnosti kvaliteta Prirode, i njihove neodvojivosti i uslovljenosti celokupnim kontekstom postojanja, i svaki sistem karakteri�e uèestvovanje i uslovljenost
postojanja (takvog kakvim ga do�ivljavamo) njegovom nesagledivo �irokom nelinearnom
umre�eno�ãu, slièno kao �to je i svaki kamenèiã deo planetarnog, �ivotnog ekosistema.
Svi hemijski elementi koji nalaze uèe�ãe u �ivotnim strukturama, nalaze se u stalnim
tokovima kru�enja izmeðu atmosfere, okeana, stena i sedimenata, te zemlji�ta88. U
svakom �ivom sistemu, bila to neka jedinka, komadiã zemlji�ta ili èitava planetarna
biosfera, usled nelinearne ureðenosti, svako dejstvo bilo kog entiteta, »dela« datog
sistema (iako se �ivi sistemi usled njihove holistièke organizacije ne mogu, u svrhu
raèunskog ili verbalnog razmatranja redukovati na svoje sastavne delove, a da pri tome
neke njihove esencijalne karakteristike neizostavno ne ispadnu iz raèunskog modela),
prostire se kroz èitav sistem, nalazeãi svoje dejstvo i na sami entitet sa koga je izvorna
informacija ponikla. Uzroène mre�e u slikama i opisima prirodnih sistema, sa svom
svojom decentralizovano�ãu, nedozvoljavanjem unilateralne kontrole i manipulacije,
indeterminizmom i nepredvidljivo�ãu tako polako zamenjuju linearne uzroène veze, na
slièan naèin kao �to staromodnu sliku atoma kao izolovanog i autonomnog, od svog
konteksta postojanja kvalitativno nezavisnog, redukcionistièkog gradivnog dela materije
zamenjuje predstava o atomima kao relacijama koje se pru�aju ka kontekstu njihove
egzistencije. I ljudska biãa tako prestaju da budu telesa izolovana i samo metabolièki
zavisna od ostatka sveta, veã postaju harmonije interakcija, bezbrojne putanje koje se
pru�aju izmeðu njih i sveta (�to je divno izrazio film »It's a Wonderful Life« u re�iji
Frenka Kapre), usled èega postaje jasno da mi ne posedujemo na�e vrednosti, te�nje i
oseãanja, veã mi jesmo one221. I apsolutna, istinitosna relevantnost kartezijanske analize
konaènih elemenata Prirode, olièene Dekartovim reèima da »kao supstanciju ne mo�emo
da zamislimo ni�ta drugo doli stvar koja postoji na takav naèin da joj, za njeno
postojanje, nije potrebno ni�ta van nje same...buduãi da svaka supstancija koja prestaje da
traje takoðe prestaje i da postoji, trajanje nije odelito od supstancije, sem misaono«393,
kroz okvire o holistièkom poretku Prirode, pada u vodu. Dok linearizujuãe lokalizovanje
uma iskljuèivo u telesne okvire individualnih biãa i njegova izolacija od putanja misli i oseãanja koje èine relacije biãa sa sredinom, èitavim ekosistemom i kosmièkom celinom
raðaju kompetitivnost i meðuljudske sukobe, svest o nama kao biãima koja su jedno sa
umom koji se pru�a i ostavlja uticaje du� èitavog Kosmosa, prostora i vremena, o nekome kome je poverena pa�nja nad globalnim fenomenom misaone evolucije u kome se krije
tajna lepote ovog puta napretka i sve veãe raznovrsnosti bo�anske kreacije, èini nas
73
odgovornim za na�e najtananije misli i oseãanja, �to istovremeno uliva i potencijal pru�anja smislenosti na�em svetu i raðanja istinske, spiritualne sreãe i zadovoljstva
postojanja. Dok se u svetu linearnih uzroènih relacija prirodno raða svest o besmislenosti
postojanja i svakom na�em dejstvu kao kriku koji zagu�i tama, u nelinearnom svetu znamo da »Kosmos je kao jedan svod; odzvanja onim �to ka�emo u njemu, i ehom ga
�alje nazad ka nama«225, kao �to je mislio Inajat Kan.
Linearne jednaèine imaju tu osobinu da suma dveju re�enja daje novo re�enje
sistema jednaèina, te se na taj naèin mogu konstruisati slo�ena re�enja u vidu suma
jednostavnijih re�enja. Ukoliko je u modelu sistema makar i samo jedna od jednaèina
kojima se predstavlja meðusobni odnos izmeðu sistemskih varijabli nelinearna, tada se i
èitav sistem smatra nelinearnim209. Ukoliko uzmemo za primer110 funkciju kvadriranja
nad (a + b), lako ãemo videti da nam 2ab ostaje kao svedoèanstvo o meri interakcije
elemenata sistema (a i b) u okviru koje individualni elementi interaguju zaradi mo�da
dobrobiti i odr�anja èitavog sistema. A podsetimo se da u kontekstu do�ivljaja kvaliteta
na�eg sveta kao puteva izmeðu biãa i Prirode, i samo baratanje sa brojevima, samo
reflektivno razmi�ljanje i svaki kontakt sa na�im svetom predstavljaju cirkularne
uzajamnosti, te stoga èuvenu zagonetku Vorena MekKuloka: »What is a number that a man may know it, and a man, that he may know a number?«
28 mo�emo prevesti u »What is a man that he may know a number, and a number, that he may know a man?«. Jer,
do�ivljaj na�eg sveta kao refleksije na�ih najdubljih te�nji, su�tine na�eg biãa, navodi nas
na shvatanje da svakim stvaranjem i ulep�avanjem na�eg sveta razvijamo i
prosvetljujemo na�e sopstveno biãe; svaka povuèena linija iscrtava istovremeno i nas
same, te i svako pisanje duboko iz srca vodi, pre ili kasnije, do nerazluèivosti smera
kreacije � da li mi stvaramo knjigu ili knjiga stvara nas? Svaka �ivotna karakteristika Prirode je posledica njene holistièke organizacije u
okviru koje je suma celine daleko veãa od sume njenih delova. Mehanistièko
sagledavanje poretka �ivotnih sistema njihovom linearizacijom do redukcionistièkih
sistema u okviru kojih se celina mo�e predstaviti sumom svojih delova, nikada nije u
stanju da objasni ili predvidi pona�anje ovih sistema. Karakteristika svih holistièkih
sistema je i ta da dejstva naizgled zanemarljivo malog intenziteta mogu proizvesti neverovatno sna�ne efekte. U svim �ivotnim sistemima se ne mo�e uspostaviti rutinsko-mehanistièka, linearna veza izmeðu uzroka i posledica, s obzirom da su ove, u svrhu
analitièkog razmatranja formulisane veze u �ivim sistemima multidirekcione i visoko,
nerazluèivo umre�ene. Gde god da se susretnemo sa sistemom u èijem opisu figuri�u
jednosmerne uzroène veze, znajmo da je tako ne�to samo aproksimacija u svrhu
olak�avanja raèunanja, ali da zapravo ovakve uzroène zavisnosti ne postoje nigde u
Prirodi. U svetu mehanike, Njutnov zakon akcije i reakcije nam jasno opisuje da je nemoguãe delovati silom na telo, a da ono istom silom ne deluje i unatrag. U �ivom
svetu, autopoietiènost, osnovna crta �ivih biãa u okvirima autopoietièke teorije272 se
defini�e kao uzroèno cirkularna organizacija sistema u okviru koje on kontinualno
proizvodi sopstvenu proizvodnju. Tako i svaka �ivotna forma predstavlja proces u okviru
koga je ukinuta razlika izmeðu stvaraoca i stvaranog, kao i izmeðu postojanja i delovanja
(stvaranja). I na�e razmatranje ovakvih sistema se mo�e do�iveti kao vrtoglavo
»kori�ãenje instrumenta analize kako bi se analizirao instrument analize«272, s obzirom da
»kada bi na� um bio dovoljno jednostavan da se razume, tada bi bio i isuvi�e jednostavan
da se razume«103, usled èega se, u skladu sa stavom Gedelove teoreme na osnovu koga
74
nijedan prirodni sistem ne mo�e sebe u potpunosti spoznati, uvek u putevima, dijalozima
i uzajamnim spoznajama, zagonetnim ogledanjima i oèitavanjima su�tine na�ih saznajnih
kvaliteta u crtama na�eg sveta, te neprekidnim, u beskonaènost pru�ajuãim cikliènim
samo-spoznajnim kretanjima, nikada ne finalizujuãeg, veã veèno tragalaèkog karaktera,
prostiru evolutivne stope èudesne �ivotnosti. Meðutim, dok se u redukcionistièkim formulacijama nelinearnih efekata mo�e
pru�iti primer slièan gornjoj prièi, u istinski holistièkim do�ivljajima sveta, bilo kakvo
redukovanje stvarnosti, neophodno u svrhu opisa, praãeno je gubitkom kljuènih svojstava
sistema, te se stoga bilo linearnosti ili nelinearnosti mogu shvatiti kao metafore za nas logièki nedokuèive organizacije Prirode. Odnosi izmeðu linearnosti i nelinearnosti u
svakom sluèaju odgovaraju odnosima izmeðu nezavisnosti i zavisnosti, inertnosti i osetljivosti, neodgovornosti i odgovornosti. Za razliku od slika o linearnom pru�anju
prirodnih efekata u okviru kojih se na�e misli praktièno utapaju u svoju neposrednu
sredinu bez ikakvog uticaja na, na primer, voljena udaljena biãa, nelinearnost imanentna
u svakom iole preciznijem formalnom sagledavanju stvarnosti, implicira bezgranièna
dejstva svih na�ih misli. Dok se u redukcionistièkim formulacijama nelinearnih efekata
smatra da se efekti samo mehanièki prostiru posredstvom direktnih fizièkih kontakata,
holistièka shvatanja dejstava izmeðu fizièki udaljenih sistema mogu podrazumevati i
trenutna dejstva na daljinu, trenutna dejstva svih na�ih misli i oseãanja na èitav svet oko
nas. Linearnost pru�anja dejstava implicira, dakle, mehanièku lokalnost preno�enja
uticaja, i obrnuto: uzroèna nelinearnost implicira nelokalnost. »Nema tako beznaèajnog
pokreta i misli èije se delovanje ne bi osetilo i u najudaljenijem delu svemira. Svako delo
ima svoje univerzalno znaèenje za svet. Jedan jedini oblutak baèen u more odreðuje
savr�eno nov smer �ivota sveta, i svakim dahom se menja ne�to u �ivotu sveta, ma koliko
to bilo malo«172, pisao je Bela Hamva�, a »ko deluje saoseãajno, velikodu�no i prostranog
uma, takav èovek kontroli�e èitavu zemaljsku kuglu...Premda svetac mo�e �iveti daleko,
njegove vrline deluju kao glasnici. Udisanjem mirisa cvetova kitake, pèele same bivaju
privuèene«261, Nagarðunini su stihovi, dok je Konfuèije smatrao da »meðu sredstvima
transformisanja ljudi, zvuk i izgled spadaju u trivijalne uticaje...Kada je svetac smiren i ispunjen po�tovanjem, èitav svet se nahodi ka stanju sreãne smirenosti«
380. »Informacija je cirkularni spontani fenomen informacije. Cirkularna informaciona
spontanost je sama po sebi informacija«427, jedan je od osnovnih informacionih principa
Antona �eleznikara, iz koga je jasno da spontanost nastajanja informacija podrazumeva
nelinearne informacione umre�enosti i povratne sprege. »�ivotni sistemi nastaju spontano
sa spontanim nastajanjem autopoietiènosti (cirkularnih molekulskih samo-organizacionih mre�a, prim.a.)«
267, smatra Umberto Maturana, a spontana cikliènost prirodnih procesa
na svim nivoima njihovog sagledavanja nam ukazuje da je u svrhu postizanja op�te
egzistencijalne harmonije nu�no eliminisati sve svrhe, te prihvatiti spontanu, kreativnu, meditativnu svesnost kao odraz Puta Prirode, èemu nas Maturana implicitno podseãa
pi�uãi da »�ivotni sistem kao celina rezultat je lokalnih dejstava njegovih komponenti, a
ne realizacije plana«, kao i da »u molekulskim sistemima ne postoji ni�ta �to bi se moglo
ispravno oznaèiti kao organizacioni, vodièni princip«267. Spontanost prirode svih
informacija podrazumeva i obostrano menjanje elemenata u uzroènom lancu (tj. ciklusu
ili mre�i) pri svakom dejstvu. Primetimo da su informacije postojane èak i onda kada
nema vi�e sistema koji je bio njihov izvor. Svi prirodni sistemi su u stalno promenljivom
stanju, tako da se svako �ivo biãe mo�e videti kao stalno promenljiv i neponovljivi, dakle
75
u svakom trenutku novi sistem. U svakom sluèaju, informacije, poput �elijevih oblaka,
nikada ne nestaju, te èak i ne raèunajuãi trenutna prostiranja signala èija brzina
prevazilazi brzinu svetlosti kao u sluèaju kvantnih nelokalnih efekata, u nelinearnim
sistemima se informacije prostiru do svih delova sistema. Dubokim shvatanjem ove èinjenice, odra�ene i mi�lju Ludviga Fojerbaha da »religija je svest o beskonaènosti na�e
svesti«99, raða se i svesnost o va�nosti obraãanja pa�nje na sve na�e misli i oseãanja koje
predstavljaju nikada ne nestajuãe informacije, i koje su u stanju da na neshvatljive naèine
prosvetljavaju svetove biãa, makar i bezgranièno udaljenih. Konzistentno i proverljivo praãenje uzroka nekog dogaðaja je moguãe samo u
linearnom svetu kada se slo�ena isprepletena mre�a uzroènih dejstava aproksimativno
svede na nizove linearnih uzroènih vozova. U stvarnosti je zapravo uzroke bilo kog
dogaðaja praktièno nemoguãe precizno odrediti, i to ne samo usled nerazluèive
meðuzavisnosti svih iscrtanih uzroka analizirane pojave, �to bi u svrhu apsolutnog
uzroènog sagledavanja u svakom sluèaju zahtevalo prihvatanje uzroène relevantnosti
svakog, i najudaljenijeg i neizgled najmanje bitnog kosmièkog detalja, veã i usled
èinjenice da u Prirodi na raèun logièkih, jednosmernih uzroènih veza postoje samo uzajamne uzroènosti. Tako, èak i u sluèaju jednostavnog kibernetièkog kola u okviru
koga termostat reguli�e temperaturu sobe, ne mo�emo znati da li je termostat taj koji
uzrokuje odr�avanje temperature sobe ili je temperatura sobe ta koja uzrokuje zagrevanje i/ili hlaðenje sobe posredstvom termostata. Slièno tome, i odgovor na ÈuangCeovo
pitanje: »Da li oblaci prave ki�u, ili ki�a pravi oblake?«70, mo�e se sagledati kao
obostrana ekosistemska uzroènost u okviru koje i oblaci prave ki�u, ali i ki�a pravi
oblake, kao �to i èovek èini dobra dela, ali i dobra dela su ta koja èine èoveka. Svako
dovoljno opse�no sagledavanje umre�ene postavke ekonomskih interakcija navodi nas na
shvatanje da su sve ekonomske transakcije inkorporirane u povratno spregnute cikluse stvaranja i razmene dobara, �to je i razlog za�to je D�on Kenet Galbrajt pisao da
»ekonomski �ivot, kao i uvek, jeste matrica u kojoj rezultat postaje uzrok i uzrok postaje
rezultat«120. I svaka interakcija uma i Prirode je nelinearnog, povratno spregnutog karaktera, �to joj uvek pru�a epitet toèka koji se na�om voljom, na�im unutra�njim
izborima ubrzava ili u smeru destrukcije ili u smeru kreativne evolucije. »Put pravednih
je poput sjajnog svetla koje blista sve vi�e i vi�e do savr�enog dana« (Prièe Solomonove
4:18), biblijska je izreka. Bitka koja se odvija u nama samima, u na�im mislima, odra�ava
se na bitku koju vidimo u svetu, i obrnuto, ali po�to se bitkom protiv bitke samo
poveãava opseg bitke protiv koje se borimo, tako se, na ovaj naèin, te�njama ka menjanju
sveta bez menjanja nas samih, u negativnom smeru ubrzava toèak na�eg �ivotnog
napretka. S druge strane, svejedno je da li ovaj »toèak« zavrtimo u pozitivnom smeru
buðenjem mira u nama samima ili uoèavanjem lepote koja pro�ima na� svet, jer ova dva
procesa nakon blagog ubrzavanja postaju nerazluèivo, meðuzavisno i meðuodra�avajuãe
isprepletana. U stvarnom, nelinearnom svetu, svaki uzrok predstavlja i posledicu koja u doglednom vremenu deluje na sami spomenuti uzrok itd. Stoga se èesto ka�e da logika
predstavlja slabu sliku realnih uzroènih veza19.
Ovakva povratna dejstva u svakoj formi dejstava se najèe�ãe zanemaruju u
fizièkim modelima u okviru kojih se u svrhu omoguãavanja analitièke re�ivosti sistema
jednaèina modela, nelinearni izrazi u kojima figuri�e vi�e varijabli svode na linearne
zavisnosti sa najèe�ãe dve varijable � jednim uzrokom i jednom posledicom. Ovakvim aproksimacijama, pomoãu kojih se realni nelinearni sistemi svode na upro�ãene linearne
76
zavisnosti, holistièka svepovezanost svih delova sveta se svodi na takozvane uzroèno-poslediène vozove u okviru kojih se svako dejstvo provodi i ostavlja posledice na svojim
susednim delovima, nakon èega se formalno gubi. Sagledavanjem sveta oko nas kroz
ovako upro�ãene linearne okvire gubi se svest o pru�anju svih na�ih, i beskrajno tananih
misli, oseãanja, reèi i dela u nedogled; do beskraja i natrag. Svet se redukcionistièki vidi
kao celina koja nije ni�ta vi�e do sume njenih delova, dok se kao posledica toga
velièanstvena moã dejstva uma i oseãanja �ivih biãa na sam svet negira pozivanjem na
njih kao epifenomene nasumiène igre kvarkova i leptona. Naspram ovoga, kroz metaforu
nelinearne umre�enosti dejstava u okviru svake prirodne organizacije, raða se i shvatanje
da sve duboke, molitvene �elje za mirom i harmonijom zaista obasipaju èitav na� svet,
koji i jesmo mi, pahuljama bla�enosti, te da »kako sejemo, tako ãemo i �njeti«.
»Opa�anje ovog zakona budi u umu oseãaj koji nazivamo religijskim oseãajem, i koji èini
na�u najveãu sreãu«, propovedao je Emerson, nakon ukazivanja da »ko uèini dobro delo,
momentalno je oplemenjen; ko uèini zlo delo, samim aktom biva su�en...lopovluk nikada
ne obogaãuje, milostivost nikada ne osiroma�uje, ubistvo prièa iz kamenog zida.
Najmanja ume�anost la�i � na primer, mrlja sujete, svaki poku�aj da se ostavi dobar
utisak, povoljan izgled � ãe momentalno poni�titi efekat. Ali kada govori� istinu, sve
stvari �ive ili ne�ive su svedoci, i sam koren travki pod zemljom kao da se kome�a i
pomera da odrazi svoje svedoèanstvo«198; jer »ka�em vam, ako ovi uãute, kamenje ãe
vikati« (Luka 19:40). Isusove reèi: »Ne sudite, da ne budete osuðeni; jer kakvim sudom
sudite, sudiãe vam se, i kakvom merom merite, odmeriãe vam se« (Matej 7:1-2), postaju, takoðe, kristalno jasne njihovim sagledavanjem kroz perspektivu cirkularne, povratno spregnute karmièke povezanosti ljudskih temeljnih te�nji i u dodiru sa Prirodom ko-kreiranog iskustva.
Dok je u svetu nelinearnosti jasno da svaki uzrok predstavlja i posledicu, te da se u svakoj komunikaciji i mi sami menjamo sa svakom informacijom koju u domen interakcije unesemo, u slikama sveta kroz filter linearnih uzroènosti preovlaðuje i
zavaravajuãe shvatanje o izvodljivosti pru�anja unilateralnih uticaja u okviru kojih
subjekat mo�e potencijalno menjati svet, a da pri tome ne menja sebe. Ideja o linearnoj uzroènosti uz pogre�no poistoveãivanje mape i teritorije kojim se, umesto pragmatiènosti,
linearizovanim opisima sveta pru�a atribut istinitosti, dovodi stoga i do ideja o
moguãnosti manipulacije prirodnim procesima i pojavama posredstvom moguãnosti
predviðanja efekata datih uzroka. Na socijalnom nivou se svest o realnom linearnom
pru�anju efekata svih dejstava i njihovoj potencijalnoj predvidljivosti preslikava na
moguãnost primene manipulativnog - u formalnim okvirima uslovljavajuãeg, a u
mistiènim varijantama hipnotièkog, »magijskog«22 odnosa u meðuljudskim odnosima, te
na redukovanje vrednosti okolnih �ivih biãa samo na one crte kojima se mo�e
manipulisati u skladu sa interesima subjekta. Nasuprot ovakvog mehanistièkog,
uslovljavajuãeg odnosa koji direktno isplivava iz linearizovanih slika Prirode,
poistoveãenih sa njihovim istinitim odrazom stvarnosti, u svesti o nelinearnom pru�anju
efekata egzistira i shvatanje o moguãnosti samo bezuslovnog prihvatanja kako nas, tako i svega postojeãeg, te o va�nosti razumevanja i posmatranja drugih biãa ne kao objekata
koji slu�e za zadovoljavanje na�ih ciljeva, veã kao izvora bo�anskih oèiju, kreacija koje
su sami sebi svrha, puteva koji pokazuju na same sebe, a istovremeno i na èitav svet.
Zaista svestrano kreativni kontakt izmeðu ljudskih biãa je moguã samo onda kada smo
osloboðeni produktivnih te�nji vezanih za uvide u efekte interakcije, obele�enih
77
svrsishodno�ãu, namerama i uslovljavanjima �eljenih rezultata, i kada se spontano
utopimo u trenutak sada�njosti i potpuno, slobodno i otvoreno prihvatanje biãa. Prilikom formalnog, imenujuãeg sagledavanja uzroènih dejstava u Prirodi,
neophodno je ogranièiti kontekst posmatranja datih pojava. Tako mnoge prirodne pojave, sagledavane u ogranièenim okvirima izgledaju linearne ili efektivno jednostrano
hijerarhijski ureðene. Meðutim, sagledavanjem u sve �irim efektivnim okvirima, uvek
dolazimo do saznanja da svaka pojava predstavlja element iscrtanog uzroènog ciklusa. Na
taj naèin, prividno obogaãujuãa, prijateljska i harmonizujuãa dejstva u uskim i efektivno
nepotpunim okvirima ega ili izdvojenih dru�tvenih i ekosistemskih skupova, postaju u
celovitijem svetlu èesto sagledana kao op�te »korumpirajuãa« i uzajamno (sistem ↔
sredina) degradirajuãa, dok malenost i prividna beznaèajnost skromnih i tihih ko-kreiranih putanja, bo�anstvene zami�ljenosti i neèujne meditacije biva sagledana kao
globalno prosvetljujuãa. Sa ovakvim �irenjem uzroènog konteksta vrednovanja prirodnih putanja, postaju oèigledne moguãnosti delovanja celine na svoje delove, kao i obrnuto:
moguãnosti pru�anja i najmanjih dejstava koje iniciraju autonomni »delovi«, na èitav
svet. »Nema ni jednog jedinog malenog dela koje se ne zbiva u ime celog èoveèanstva, za
sva vremena, jednom i zauvek i radi celog èoveèanstva. Svako delo izaziva odjek u svetu
i ovaj odjek se hiljadama godina èuje u vasioni i nikada ne zamire«172, pisao je Bela
Hamva�. Jedan od primera uzimanja ogranièenog konteksta sagledavanja pojava, pri èemu se dolazi do zakljuèka o linearnom pru�anju efekata, postoji u mnogim
ud�benicima nauke o materijalima. Naime, veoma èesto se navodi da je meðuzavisnost
izmeðu procesiranja materijala, njihove strukture, te osobina i na kraju performansa, linearna60. Ovakva zavisnost je svakako oèigledna ukoliko posmatramo pojedinaèni
proces sinteze nekog materijala, ali uzimajuãi u obzir da se svaki proces sinteze novih
materijala izvodi na podlozi veã postojeãe nauène tradicije, egzistirajuãih paradigmi i ciljanih otkriãa u pojedinim nauènim oblastima, nivoa razvoja civilizacije, tehnologija
itd., neophodno je uvesti i povratnu spregu sa dejstvom koje ãe se pru�ati od performansa
napravljenog materijala natrag do novog procesiranja. Takoðe, ponekada se i od osobina materijala uvodi povratna sprega do novog procesiranja, posebno u sluèajevima kada
osobine materijala ne zadovoljavaju postavljene standarde i zacrtane zahteve. S druge strane, jasno je da je performans materijala postojan u tehnolo�kim proizvodima koji menjaju meðuljudske komunikacije, razvijajuãi tako i kontekst u kome se do�ivljavaju
jezièki nepromenjeni simboli. Pojmovi informacija, unosa, iznosa ili komunikacija mogu
biti primeri pojmova koji su jezièki ostali nepromenjeni, iako se tokom perioda drastiènog razvoja kompjuterskih tehnologija, opseg do�ivljavanja znaèaja ovih reèi
znatno pro�irio. Slièno tome, i performans materijala u okvirima za veliki broj �itelja
Zemlje svakodnevno kori�ãenih ureðaja, tiho oblikuje ljudska razmi�ljanja o Kosmosu414, koja iniciraju nove delatnosti, ukljuèujuãi izmeðu ostalog i dizajn novih puteva
procesiranja materijala. Posebno je interesantno �to je uskom specijalizacijom
neizvodljivo ikada formalno sagledati i podjednako egzaktno opisati èitav lanac dejstava, veã je, za konkretno izlo�en primer, neophodno uzeti u obzir i osim fizièko-hemijskih analiza u linearnom delu zavisnosti, i niz sociolo�kih, psiholo�kih, te istorijskih
razmatranja u zavisnosti od perspektive sagledavanja ove povratne sprege. Upravo nas stalno sagledavanje programa na�ih delatnosti, istra�ivanja i razmi�ljanja u novim
kontekstima, koje uslovljava kreativnu evoluciju biãa i mi�ljenja, razlikuje od ve�taèki
inteligentnih kompjutera. Podsetimo se da je u skladu sa njihovim �irokim adaptivnim
78
sposobnostima, ljudska biãa neprirodno ogranièeno specijalizovati za obavljanje
rutinskih, jednoliènih poslova na raèun ukidanja relevantnosti generalizujuãeg
razmi�ljanja, povezivanja putanja iz razlièitih opisnih domena posredstvom analogija.
Upravo se u preteranoj specijalizaciji na raèun nedostatka ukazivanja na va�nost
pronala�enja sopstvenih delatnosti u beskrajnoj, svepovezanoj mre�i ljudskih i
ekosistemskih dejstava, i nalazi osnova distanciranja korisnika od puta postizanja zadatih ciljeva, od porekla, od korena svega sa èim svakodnevno dolazi u fizièki kontakt (papira
od drveãa; vode, deterd�enata i kanalizacionih izliva od reka; te elektriène struje i
zapravo gotovo svakog industrijskog proizvoda od sagorevanja fosilnih goriva, etike njihovog porekla itd.), a �to predstavlja i osnovu zakr�ljale ekolo�ke svesnosti i bri�nosti,
gotovo op�te prisutne u savremenom dru�tvu, i to pogotovo u urbanizovanim regijama
koje grade u mnogome otuðeni odnosi od egzistencijalnih putanja koje povezuju ljudska biãa i Prirodu. Negovanje bliskog kontakta sa �irokim spektrom ekosistemskih
interakcija, sa�ivljenost sa najrazlièitijim �ivim biãima i tiha predanost ko-kreativnim opa�ajnim talasima Prirode, predstavlja nu�an preduslov prevazila�enja savremenih
otuðujuãih i unesreãujuãih dru�tvenih opsesija linearnim rastom i egocentrièno�ãu, i
njihovog bla�enog uravnote�avanja prihvatanjem nelinearne, spiralne petlje svakog
prirodnog napretka, kroz koju putem kontinualnog nastajanja i nestajanja, primanja i davanja, Priroda ispred svojih biãa rasprostire sve �ira potencijalno ostvarujuãa polja
spiritualne svesnosti. Uop�te, cirkularnosti su postojane u svakom holistièkom sagledavanju sveta koji
je prethodno analitièki razluèen na hipotetiène delove. Odnos izmeðu Prirode i �ivih biãa
je cirkularan: onako kako delujemo i oblikujemo Prirodu na�im delima i mislima, Priroda
ãe delovati i na nas same. Ponikli smo na temeljima Prirode, te stoga Priroda odreðuje
moguãnosti i kapacitete na�ih delatnosti, dok s druge strane, ono �to mi radimo, oruða,
tehnologije i komunikacije koje oblikujemo, utièu na na� svet, Prirodu kakvom je vidimo.
Na�a dejstva utièu na na�a razmi�ljanja i obrnuto289, te, adekvatno tome, i ljudska
razmi�ljanja oblikuju nauke i tehnologije, koje putem otvaranja odreðenih prostora
moguãnosti oblikuju ljudska razmi�ljanja, kao �to, na primer, kreda i �kolska tabla, naliv-pero ili kompjuterski program za komponovanje teksta podstièu razvijanje posebnih crta
pismenog izra�avanja, te i oblikovanja ideja. A svako na�e razmi�ljanje u okvirima
lingvistièke tradicije opstaje u hermeneutièkim krugovima: na�a razmi�ljanja o svetu su
ponikla na na�oj tradiciji, ali poseduju i element subjektivne, neponovljive i jedinstvene
interpretacije, koji dalje utièe na tradiciju koja utièe na druga individualna razmi�ljanja
itd. Svako na�e dejstvo, sve na�e misli i sve tehnologije i njeni dizajni iz ovakvih okvira
predstavljaju sredstva kontinualne transformacije tradicije u èijoj cirkularnosti se krije i
tajna evolutivnog napretka èitavog �ivog sveta, tajna evolucije do�ivljavanja i
razumevanja sveta iz perspektive misaono-reflektivnih, svesnih biãa kao �to su ljudi. Sa
shvatanjem o egzistenciji potencijala produhovljavajuãe osmi�ljenosti iskustva i
evolutivnog napretka individualnih biãa samo u socijalnom kontekstu, i krajeve èuvenog
normativnog lanca ekosofije-T Arnea Nesa � »samo-realizacija! � samo-realizacija za sva �iva biãa! � raznovrsnost �ivota! � kompleksnost! � simbioza!« - mo�emo spojiti u
nerazluèivi krug. Cirkularnost evolucije svesti se na individualnom nivou mo�e sagledati
ne samo kroz stav da fizièka struktura na�eg biãa stvara misli i oseãanja koja oblikuju
na�e fizièke strukture377, veã i kroz uzajamnu interakciju misaonih refleksija i direktnog
iskustva, jer dok iskustvo (utopljenu u socijalnu interakciju) uslovljava konstrukciju
79
njegovih mapa, razmatranjem mape mo�emo uoèiti istra�ivanja vredne detalje teritorije
na�eg direktnog iskustva, èijim ispitivanjem iscrtavamo nove mape, udubljivanjem u koje
otvaramo puteve ka novim iskustvima. Ludvig Fojerbah je smatrao da »horizont na�eg
biãa ogranièen je onim �to mo�emo videti, a ono �to mo�emo videti ogranièeno je
horizontom na�eg biãa«99, pozivajuãi nas da poistoveãivanjem sa sve novijim detaljima
na�eg sveta, kontinualnim, u beskraj �irenjem horizonta na�eg biãa, onoga �to jesmo,
razvijamo i na�e saznajne potencijale, na slièan naèin kao �to etièko-estetskim produbljivanjem i saznajnim razgranjivanjem stabla na�eg znanja, raznovrsnosti opcija,
konteksta, motiva i veza koji figuri�u i uoblièavaju na�e koncepte o svetu, raste i
potencijal èudesnosti prihvatanja najraznolikijih crta na�eg sveta u harmoniju
bo�anstvenog jedinstva. »Priroda je �iva zato �to je lepa, to je èudnovato, i lepa zato �to
je �iva, to je interesantno«395, pisao je Nikolaj Velimiroviã, pokazujuãi nam na
neraskidivu i veèno povratnu zaokru�enost kreativne samo-realizacije Prirode. Sagledavanje smisla sveta kao refleksije lepote stvoritelja u oèima �ivih biãa kroz koje
ona sagledavaju bo�ansku lepotu sveta i velièanstvenost izvori�ta kreacije, koje opstaje
radi drugih, radi �ivih biãa koja opstaju radi lepote... predstavlja emanciju kru�ne
uzroènosti postanja i postojanja, koja se pru�a u beskraj. Sveti Atanasije Veliki je
smatrao da »Bog je postao èovek da bi èovek mogao da postane Bog«204, a sveti Isak
Sirin je pisao da »Put premudrosti nema kraja, ona se uzdi�e sve vi�e i vi�e, dok ne spoji
svog posledovaèa s Bogom. Po tome se i prepoznaje ona, �to je postignuãe njeno
bezgranièno, jer je premudrost sam Bog«204, pokazujuãi nam, zajedno sa reèima
Gospodnjeg predanja da »Ja sam onaj koji jesam (odnosno, Ja postajem ono �to
postajem)115« (Mojsije II 3:14), na beskrajni put evolucije svesti, kontinualnog postajanja
èitave Prirode, svega postojeãeg, te na potencijal dosezanja vrhunskog smisla puta na�eg
duhovnog traganja u, zaista, svakom njegovom trenutku. Kraj je poèetak, a poèetak je
kraj, i upravo u ovoj cirkularnoj vezi je i tajna Ljubavi kao krajnjeg poriva stvaranja sveta i njegovog finalnog i poèetnog smisla.
Podsetimo se da se u svetu linearnih obja�njenja u okviru kojih se formiraju fiksni
temelji logièkih premisa, uvek implicitno pretpostavlja nezavisnost neèega, bilo da je to
materija, energija, gravitacija, um, prostor, vreme, stvarnost, Euklidova geometrija, Tvorac sveta u teolo�kim idejama kreacionizma ili bilo koji drugi takozvani eksplanatorni
princip. Ovakvi prilazi su posledica uzimanja bilo posmatraèa, jezika ili samog saznanja
kao polaznih, neobja�njivih principa, principa koji se uzimaju zdravo za gotovo, i upravo su ovakve fiksne predrasude, nastale iteracijskim sveva�eãim uop�tavanjem hipotetièkih
induktivnih zakonitosti, razlog linearizovanja (te tako i ukruãivanja èitavog sistema
rezonovanja i prihvatanja novih »�umova« Prirode) u su�tini prirodno cikliène putanje
nauènog metoda: posmatranje (pitanje) � hipoteza (induktivno postavljanje) � predviðanje (dedukcijsko zakljuèivanje) � eksperiment � posmatranje � modifikovanje hipoteze, induktivnih zakonitosti i njenih implicitnih pretpostavki � novo predviðanje...,
iz koje se oèitava oèigledna zavisnost svakog elementa nauènog metoda od implicitnih
stavova (onih koji se uzimaju zdravo za gotovo) koji grade sve ostale. Meðutim, èim se,
osloboðeni aksiomatskih pretpostavki upitamo kako nastaju na�e saznajne moãi i jezik,
kako posmatramo i kako formiramo stavove o svetu, naãi ãemo se u kru�nim efektivnim
spregama u okviru kojih se sagledavaju i meðusobni uticaji formiranja ideja o svetu i
samog sveta, te, izmeðu ostalog, kao posledica toga, sva fiksna obja�njenja i poku�aji
otkrivanja finalnih uzroka padaju u vodu, slièno kao i nezavisnost bilo èega, pa i same
80
objektivnosti sveta. Premda udubljivanje u organizaciju bilo kog prirodnog ili saznajnog sistema mo�e izgledati kao da nas nu�no navodi na dosezanje metafizièko-nebeskih prostranstava232, nelinearna ureðenost svih prirodnih sistema nam - slièno kao �to
nauènièko udubljivanje u ureðenost sveta rezultuje u buðenju svesti o neprekidnom
posmatranju su�tine sopstvenog biãa - ukazuje da ova metafizièka èistina odgovara
temeljnim postavkama na�eg znanja i na�ih pogleda na svet, èineãi da se temelji i nebesa,
sr� i kontekst, poèetak i kraj stapaju u neraskidivo zaokru�enu celinu. Kao posledica
ovakvih cirkularnih uzroènih zavisnosti koje saèinjavaju sliku na�eg sveta postaje i jasno
da je rezonovanjima na bazi analogija i metafora koja èine sva mudra razmi�ljanja kojima
su pro�ete sve religijske tradicije, neophodno pru�iti podjednaku relevantnost kao i
linearnim uzroènim vezama koje jedine u savremenom dru�tvu zadovoljavaju kriterijum
»nauènosti«. Na taj naèin bi se proizvela prirodna ravnote�a izmeðu specijalistièkih i
generalizujuãih nauènih znanja i interesovanja, èime bi se i nauèni razvoj od skupa
fiksnih programa rezonovanja, osloboðenih istra�ivaèke odgovornosti, preveo u znatno
kreativniju delatnost ispunjenu harmonijom logike i metafora. Kao komplementarnost neponovljivosti i nepredvidljivosti, jedna od karakteristika
modelovanih nelinearnih sistema je i postojanje identiènih stanja do kojih se mo�e doãi
razlièitim putevima. Ukoliko uzmemo bilo koji broj, podelimo ga sa dva, rezultat
saberemo sa 1, i potom rezultat ponovo uvedemo kao unos date dve operacije, videãemo
da izlazni rezultati sukcesivno te�e broju 2. Evolucija prirodnih sistema se, tako, posredstvom ekvifinalizujuãeg efekta povratno-spregnute ureðenosti, mo�e beskrajno
raznolikim putevima uvek i iznova nahoditi ka jednakom finalnom uzroku, sugeri�uãi nam da ponekada ne postoje pogre�ni putevi, veã da svaki put, izvoðen sa bla�enom
vizijom njegovog ishodi�ta ili u�ivljavanjem u srce prirodne spontanosti, predstavlja
dobar put, kao i da svaki na� izbor vodi ka »poravnavanju puta Gospodnjeg« (Jovan
1:23). Meðutim, osim stvaranja konstantnosti od nasumiènosti unosa vrednosti (�to sa
konstruktivistièke taèke gledi�ta odgovara formiranju ideja o objektima na osnovu
neponovljivog prirodnog toka dejstava), odnosno dejstva sredine, nelinearni raèunski
sistemi se, uprkos svojim deterministièkim polazi�tima, karakteri�u i stalnim spektrom
iznenaðenja u svojim ishodima, odnosno odgovorima na dejstva sredine, �to odslikava
svaki model takozvane ne-trivijalne ma�ine139. Trivijalne, predvidljive i potencijalno
uslovljavajuãe sa jedne, i prepune iznenaðenja, nepredvidljive i ispunjene potencijalom
radosnog do�ivljavanja sveta i pru�anja mu smislenosti sa druge strane, respektivno
predstavljaju linearne i nelinearne strane slika prirodnih sistema, analogno odnosu izmeðu mehanistièke uzroènosti u linearnom svetu i metafora, parabola i naracija u svetu
sistemskih nelinearnosti. Meðutim, bitno je primetiti da kako predstave linearnosti, tako i nelinearnosti,
pripadaju uzroènim mapama Prirode, a po�to je svaka mapa nu�no siroma�nija od
teritorije, tako i ove slike pripadaju samo pomoãnim orijentirima, ali ne i istinitosnim odrazima stvarnog sveta. S obzirom da, slièno kao �to i uspostavljanje bilo koje opisne
relacije zahteva implicitno postuliranje barem dve konstantnosti (poèetne i krajnje taèke
relacije), tako i opisivanje linearnih ili nelinearnih efekata zahteva implicitno pretpostavljanje izvesnih nepromenljivih entiteta � »karika« u jednosmernim uzroènim
lancima u svetu linearnosti, ili »èvorova« u umre�enom svetu nelinearnosti, �to je u
suprotnosti sa kvalitativnom beskonaènoãu Prirode u okviru koje se, usled kontekstualnog definisanja kvaliteta svakog entiteta, sve nalazi u stanju promene, te se
81
stoga svaki prirodni sistem preciznije mo�e metaforièno predstaviti kao muzika � kao kosmièka simfonija bezbrojnih putanja koje se pru�aju izmeðu entiteta koji su sami po sebi putanje koje se pru�aju izmeðu jo� manjih entiteta koji su opet putanje.....sve dok u
pravcu mikro-sveta ne doðemo do mora kvantnog indeterminizma iz koga nastaje sva
materija. I sistemskoj i kvantnoj (pogotovo kroz okvire kvantne svepovezanosti95) teoriji je zajednièko opisivanje relacija bez relata, korelacija bez korelata, »èvorova«
postuliranih sistema bez ikakvih intrinsiènih kvaliteta, �to predstavlja prirodnu posledicu
na�eg znanja kao nastalog na potencijalnom prostoru razlikovanja (jer svaka fizièka,
naizgled intrinsièna velièina poseduje svoj smisao samo u interakciji sa ostatkom sveta) i
neizvodljivosti sticanja realne, objektivne slike o na�em svetu. Stoga se �ivotne mre�e
mogu metaforièno predstavljati ne kao mre�ne strukture, mre�e nezavisnih, inherentno
statiènih entiteta, veã jedino kao funkcionalne mre�e405, mre�e odnosa i puteva, mre�e
koje povezuju putanje koje povezuju putanje koje povezuju... Linearnost odgovara neodgovornosti i izolaciji, a cirkularnosti (povratno spregnute nelinearnosti) pa�nji, ma�tovitom osmi�ljavanju, samo-kreaciji, uèenju i evoluciji
Razlog linearizacije matematièkih modela eksperimentalno uoèenih uzroèno-
poslediènih zavisnosti je, dakle, u te�nji ka iniciranju njihove numerièke re�ivosti, te i
kakvog-takvog predviðanja buduãih stanja prouèavanih sistema. Samo su linearne, ali ne
i nelinearne putanje potencijalno predvidljive. Bez postupka linearizacije, ne bi bilo ni same tehnologije, jer funkcionisanje bilo kog aparata èija konstrukcija zahteva razvijanje slo�enih matematièkih modela, od parne lokomotive do savremenog teleskopa ili
kompjutera, ne bi bilo moguãe. Meðutim, linearizacija realno nelinearnih fenomena je u
okvirima nauènih istra�ivanja postala toliko velika navika66 da nauènici danas èesto ne
samo da zaboravljaju da je èak i èuvena Ajn�tajnova jednakost E = mc2 nastala
linearizujuãim zanemarivanjem beskonaèno mnogo nelinearnih èlanova datog izraza236,
veã i pogre�no smatraju da se sve prirodne pojave mogu apsolutno verno opisati
linearnim jednaèinama. Linearizacija kompleksnih, nelinearnih prirodnih pojava zapravo
odgovara aproksimacijskom pojednostavljanju opisivanja i obja�njavanja istih pojava, te
ãemo stoga, ako samo malo pa�ljivije zagledamo, primetiti da u jednaèinama klasiène
nauke umesto pojava u svojoj punoj slo�enosti figuri�u male i harmoniène oscilacije,
talasi malih amplituda i u homogenim sredinama, male temperaturske promene, atomi kao nesti�ljive sfere i slièno, za koje se mogu formulisati praktièno primenljivi i relativno
pouzdani prikazi u obliku linearnih modela. Premda se kvantnoj teoriji èesto zamera na
njenoj linearnosti, neophodno je primetiti da su zakoni kvantne teorije linearni, ali na raèun uvoðenja beskonaèno dimenzionalnog prostora, a svaki konaèno dimenzionalni nelinearni model se posredstvom rutinskih matematièkih transformacija mo�e prevesti u
beskonaèno dimenzionalni linearni model. Linearnost se najèe�ãe povezuje sa elementima euklidovske geometrije: taèkama,
pravama, ravnima i nezakrivljenim vi�edimenzionalnim prostorima. Ovakva tela se, slièno kao i sami brojevi, mogu jednako formulisati iz najrazlièitijih perspektiva njihovog
sagledavanja, te stoga predstavljaju osnovno oruðe formulisanja nauènih ideja, te i
obezbeðivanja njihovog, u svojoj esenciji identiènog, komunikativnog prenosa. U
poreðenju sa ovim, realna, nelinearna tela - kao �to je, na primer, lopta za fudbal - izgledaju razlièito u zavisnosti od razmere njihovog posmatranja. Iz dovoljno velike
82
blizine, lopta nam izgleda ravna, slièno kao i tlo po kome svakodnevno koraèamo, dok se
iz dovoljno velike daljine mo�e identifikovati kao taèkasti izvor informacija, slièno kao i
nebeske zvezde. Slièno tome, i sa udubljivanjem u prouèavanje prirodnih pojava, svaki
linearni opis u okviru koga postoje izvesne uzroène invarijantnosti, mo�e se preinaèiti u
svestrane, cirkularne i umre�ene uzroènosti. Kroz istoriju nauke, tako, mo�emo primetiti
prelaze: od Aristotelove op�te teorije kretanja u okviru koje je svakom kretanju (i ne
samo prisiljenom) uzrok samo pokretno telo, ka Njutnovom zakonu akcije i reakcije u okviru koga se potencira obostrano dejstvo tela u kontaktu; od nezavisnosti prostora i vremena od kretanja mase u Njutnovoj viziji sveta ka zavisnosti i prostornih i vremenskih koordinata od polo�aja posmatraèa, odnosno prisustva mase, u Ajn�tajnovoj specijalnoj
teoriji relativnosti; od definisanja prostorno-vremenskih koordinata prisustvom mase u specijalnoj teoriji relativnosti do op�te teorije relativnosti u okviru koje je postulirano
uzajamno delovanje na relaciji masa (energija) � prostor-vreme, putem zakrivljavanja prostor-vremena u prisustvu mase, èime promenjena geometrija prostor-vremena defini�e
trajektoriju mase kroz njega; te od redukcionistièkog jednosmernog determinisanja
pona�anja celine interakcijom izmeðu delova ka holistièkoj multihijerarhijskoj uzroènosti
koja se pru�a du� svih nivoa organizacije prirodnih sistema. Linearnost i nelinearnost kao karakteristike sagledavanja prirodnih sistema se
mogu blisko povezati sa istra�ivaèkom i posmatraèkom etikom. Za nelinearne sisteme je
karakteristièno postojanje optimalnih vrednosti izvesnih parametara, dok se linearni
sistemi karakteri�u jednostavnim principom monotonije: �to vi�e, to bolje. Meðutim, u
odnosu na linearne postavke sveta savremene ekonomije i procene nauèno-tehnolo�kog
napretka, u stvarnom, nelinearnom �ivom (a i takozvanom ne�ivom) svetu ne postoje
monotone vrednosti. Te�nja ka linearnom maksimiziranju varijabli sistema kome
pripadamo se uvek odra�ava na ukruãivanje sistema i redukovanje njegovog potencijala adaptacije i pre�ivljavanja, a u savremenom svetu su te�nje ka dominaciji, moãi i kontroli
usko povezane sa linearnim sagledavanjem povoljnosti dejstava. Iz zavaravajuãeg
poistoveãivanja linearizovanih opisa sveta sa stvarnom prirodom putanja koje u njemu figuri�u i koje ga èine, razvija se i zavaravajuãa slika o ljudskim biãima, na osnovu koje
bi ona trebalo da budu po prirodi sebièna (o èemu svedoèi ideja o sebiènom genu koja je
isplivala iz paradigme linearnog genetskog determinizma), nekooperativna i kompetitivna, te nesklona duhu zajedni�tva i predanom povezivanju koje èini osnovu svih
religioznih pogleda na svet. Nasuprot ovome, svest o uzroènim nelinearnostima na�eg
sveta se odra�ava i na svest o neophodnosti pronala�enja puteva optimiziranja varijabli kojima ga predstavljamo, �to je adekvatno te�njama ka ujednaèavanju, ravnomernom
rasporeðivanju vrednosti, �to iz spiritualne perspektive odgovara ukazivanju pa�nje
(kojom se �iri na� svet, a time i efekti na�ih dejstava) i op�toj predanosti prema svetu.
Odnos volje za moã i volje za predano�ãu se tako mo�e iscrtati tako da u njemu figuri�e
odnos izmeðu linearnosti i nelinearnosti. Odnos izmeðu linearnosti i nelinearnosti se lako mo�e poistovetiti sa odnosom
izmeðu neodgovornosti i odgovornosti. Dok se neodgovorno delanje u svetu rukovoðeno
izvesnim krutim pravilima (neodstupanjem od kojih se, kao �to znamo, elimini�e prilika
za svakim progresom), najèe�ãe voðeno bezuslovnim kretanjem ka �eljenom cilju,
odslikava linearno�ãu, svaki kreativni proces uèenja u iskustvenim sferama �ivih biãa
zasnovan je na nelinearnim efektima poznatim kao povratno spregnuta dejstva. Dok su negativne povratno spregnute sheme dejstava karakteristiène za odr�avanje stabilnosti
83
sistema, samo-regulaciju i homeostazu �ivotnih struktura, pozitivno spregnuta dejstva
nisu samo karakteristika eksplozivnih i samo-destruktivnih sistema, veã i emergentnog
nastanka bogatijih stanja organizacije i transformacije �ivih sistema posredstvom
umre�ene interakcije koju èesto nazivamo uèenjem. Naime, koja god da je na�a aktivnost,
svesna ili nesvesna, uvek ãe na�e skladno i harmonièno pona�anje biti posledica ne
»orlovskog vida«, orijentisanog na usavr�avanje rezolucije direktnog oèitavanja
informativnog pejza�a u kome opstajemo, veã tanane osetljivosti i predanog oslu�kivanja
kojima usklaðujemo izvedene signale i njihove povratne efekte193. Svaka aktivnost i
izvoðenje bilo kog zadatka putem neobraãanja pa�nje na povratne efekte preja�njih
sekvenci dejstava date izvedbe, povlaèi za sobom neodgovorno pona�anje sa nizom
nesagledanih posledica, a i po pravilu manje efikasnog ishoda. Fudbaler koji izvodi finte bez primanja njihovog efekta na igraèa koga poku�ava da predribla ãe, tako, uvek biti
manje uspe�an u odnosu na igraèa koji je u stanju da brzo i precizno organizuje svoje pokrete u skladu sa njihovim preja�njim efektima na svoju sredinu, odnosno protivnièkog
igraèa. Izvodeãi neko fizièko dejstvo nad onim �to ono do�ivljava kao svoju sredinu koja
se ne pokreãe u skladu sa njegovim voljnim odlukama, dete neophodno sagledava odgovor dejstva sredine na svoj perceptivni svet, i na taj naèin obogaãuje mre�e uzroènih
cirkularnosti na relaciji dejstvo ↔ iskustvo (�to, izmeðu ostalog, ukazuje i na èinjenicu
da uèenje nije pasivno prihvatanje informacija sredine i modifikovanje sebe, veã obostrano, ko-evolutivno, aktivno i uzajamno osmi�ljavanje i uèenje na relaciji biãe � sredina). �to je ono u stanju da nauèi da osetljivije registruje suptilne promene kojima
okolina odgovara na njegova dejstva, to ãe kapacitet uèenja ili inteligencija deteta biti
okarakterisani kao izrazitiji. Savr�eno inkorporiranje novih saznajnih elemenata u veã
postojeãe harmoniène, nelinearne organizacije - kao �to su, na primer, na�a biosfera ili
konzistentne tautologije razmi�ljanja - karakteri�e se konstruktivnim prihvatanjem (putem
kvalitativnih modifikacija koje vode u ovom smeru), a ne sistematskom eliminacijom (i slepim sleðenjem linearnih programa pona�anja) novo-oformljavanih entiteta, nekompatibilnih sa naèinom �ivotnog i/ili saznajnog funkcionisanja osnovnog sistema.
Meðutim, u kolikoj meri se savremena nauèna, tehnolo�ka i op�te saznajna dejstva
karakteri�u osetljivim primanjem odgovora prirodne sredine na njihova dejstva na
prirodnu sredinu, i uspe�no�ãu inkorporisanja novih saznajnih elemenata u sve bogatije i
harmoniènije konstrukcije? S obzirom na savremenu dru�tvenu dominaciju te�nji ka
krutom pozivanju na fiksna pravila rezonovanja, odbacivanju, netolerantnosti i sveznajuãe nametljivim ekspresijama naspram te�nji ka prihvatanju, traganju, �irenju
spektra istra�ivaèkih povoda, fleksibilnom modifikovanju saznajnih temelja i spremnosti
na su�tinske promene u svakoj interakciji, te na moguãnost da bi neupuãenom
vanzemaljcu, posmatrajuãi na�u planetu iz dovoljno bliskih kosmièkih prostranstava,
izgledalo oèigledno da je stvaranje otpada jedna od fundamentalnih delatnosti
savremenih, urbanih �ivih biãa, tehnolo�ka i saznajna dejstva dana�njice se nikako ne bi
mogla smatrati harmonièno inkorporiranim u organizaciju Prirode kakvu poznajemo. Uop�te, sagledav�i sa jednog nivoa naèin funkcionisanja ljudskog uma koji kroz
nesagledivo kompleksne mre�e povratno spregnutih veza, imajuãi pristup samo
sopstvenom iskustvu, proraèunava, kao �to ãemo videti, unutra�nje, a ne spolja�nje
signale (koji se detektuju samo kao perturbacije telesne receptorske mre�e), te sa
slo�enijeg nivoa biosfere sagledav�i povratno spregnute cikluse kru�enja materije i
energije, postaje nam jasno da se i sve ljudskom kreativno�ãu o�ivljene i osmi�ljene
84
organizacije moraju, u svrhu harmoniènog spoja sa svojom sredinom i podr�avanja
nesputanog napretka, bazirati ne na linearnom rastu i nesagledavanju efekata sopstvenih postupaka na sredinu, veã upravo na povratnim spregama koje bi predstavljale znak pa�ljivosti, posveãenosti, bri�nosti, imanentan u sagledavanju jedne ovakve organizacije.
Stoga mo�emo zakljuèiti da se i svrsishodno pona�anje koje se karakteri�e svojom
izrazitom linearno�ãu, s obzirom na postavljanje ciljeva kao svrha i zanemarivanje mno�tva esencijalnih povratnih informacija koje primamo na putu kretanja ka njima,
mora zameniti deèije nevinim odnosom igranja (kao istra�ivanja), te budnom,
neplanirajuãom i nepredviðajuãom osetljivo�ãu na suptilne promene na�eg sveta, u svrhu
buðenja istinske harmonije uma, ljudske vrste i Prirode. Prirodna organizacija je prepuna paradoksa ukoliko se sagledava sa linearnog
stanovi�ta. �to èovek vi�e ima i �to vi�e stièe, to veãim materijalnim postignuãima i te�i.
�to su urbanizacija, gustina naseljenosti i nivo prisutnosti ve�taèkih sredstava
komunikacije veãi, to su veãe otuðenosti i te�koãe sa kojom se uspostavlja svakodnevna
meðuljudska komunikacija. �to je �ivotnost aktivnija, to ãe je vi�e i biti. Naime, s
obzirom da je uèenje osnovna crta nelinearne �ivotnosti, sa redovnim ve�banjem,
organizam ãe nauèiti da je povoljno skladi�titi veãe kolièine energije, te se, stoga,
umerenim treniranjem dugoroèno posti�e oseãaj snage. S druge strane, neaktivno
�ivljenje uèi organizam da mu za opstanak nisu potrebne neke veãe kolièine trenutno
dostupne energije, te on postepeno ispada iz forme za obavljanje intenzivnijih aktivnosti. Dok bi se u linearnom svetu kretanja entiteta ka stanjima termodinamièke ravnote�e
oèekivalo da situacija bude upravo suprotna, te da se sa tro�enjem snage posredstvom
ve�banja i smanjuje vitalnost, u svetu nelinearnosti nam je jasno da se �ivotnost èuva
ispoljavanjem �ivotnosti, a ne njenim pretvaranjem u dragoceni muzejski eksponat. Sa
prihvatanjem nelinearnosti prirodnih putanja postala bi jasna primena homeopatije kao medicinske tehnike, kao i odgovor na pitanje za�to anti-depresanti izazivaju jo� gore
depresije. Nelinearna dinamika na kojoj poèivaju disipativne �ivotne strukture
omoguãava, takoðe, i spontan nastanak �ivota bez neophodnog uvoðenja
visokoenergetskih pra�njenja ili kreacionistièkog porekla, kao i spontani dalji tok
evolucije ka sve senzibilnijim i savr�enijim �ivotnim putanjama, te su stoga »putevi
�ivota u Kosmosu bulevari, a ne uvrnuti sporedni prolazi«217, kao �to smatra Stjuart
Kaufman. Dok bismo u svetu linearnosti mogli da pomislimo da je na�e pona�anje li�eno
slobodno voljnih odluka, te da na�a razmi�ljanja i iskustva predstavljaju deterministièki
sled na�e istorije, u svetu nelinearnosti ne samo da se temelji na�e egzistencije odra�avaju
na na� do�ivljaj sveta, veã i mi, uvek kroz trenutak sada�njosti, stvaramo na�u istoriju
(»buduãnost i pro�lost su naèini postojanja u sada�njosti«270, kako ka�e Umberto
Maturana), slièno kao �to ne èine na�u svesnost samo na�a seãanja, veã i ono �to jesmo
èini na�a seãanja. Dok sa pretpostavkom sveta linearnosti mo�emo steãi sliku u okviru
koje kontinualni razvoj inteligencije rezultuje u zatvaranju struktura mi�ljenja u sve kruãe
deterministièke sheme, takozvani princip »kapetana Krka«188 koji se odnosi na
rezonovanja �ivotnosti èija inteligencija uvek ponièe na supstratu saoseãajnosti, bri�nosti
prema na�em svetu, pokazuje nam da »intelekt pokreãe intuicija, a intuiciju usmerava
intelekt«, olièavajuãi èinjenicu da nam intelekt, poput svetionika na obali mora, svemirskog broda ili stabla razgranatih opcija otvara perspektive, poglede na horizonte intuicije, na zvezdane susrete u kojima se krije potencijal dalje nadgradnje intelekta i evolutivnog razvoja. Raselov paradoks predstavlja nerazre�ivu zagonetku samo u
85
zami�ljenom svetu hijerarhijskih, linearnih i jednosmernih uzroènih vozova, dok nam
sagledavanjem na�eg sveta u kontekstu veèitih uzroènih uzajamnosti i autopoietiène
�ivotnosti (u okviru koje svaki deo stvara sve ostale delove celine) postaje jasno da su pru�anje nas ka èitavom svetu sa svakom na�om i najmanjom mi�lju ili delom, te
uzajamna izgradnja biãa jedna drugih u bo�anstvenim obrisima (kao �to nam ukazuje Tai-ãi-tu dijagram), put usreãujuãe �ivotnosti. Svi �ivotni procesi su poput samo-pojaèavajuãeg toèka koji sa na�im natananijim mislima i �eljama stalno vrtimo, slobodno
birajuãi bilo stvaranje cvetne pra�ine u vazduhu i veènih, spiritualnih tragova u pesku
njegovim obrtanjem, ili nesreãu i zavist, na �ta jasno ukazuju Isusove reèi da »pazite,
dakle, kako slu�ate; daãe se, naime, onom koji ima, a ko nema � od njega ãe se uzeti i
ono �to misli da ima« (Luka 8:18), a slièno ovome, i �ejkspirova Julija ka�e da je njena
milostivost beskrajna, kao more, te da �to vi�e daje, to vi�e i ima. Iz prouèavanja
spiritualnih tradicija znamo da tek onda kada damo sve �to imamo, èitav svet ãe postati
na�. »Onaj koji najvi�e voli, najvi�e daje. Onaj koji mnogo zgrãe, mnogo gubi«, pisao je
LaoCe (Tao Te Ãing XLIV), slièno kao i da »sveti èovek ne prikuplja (za sebe): on �ivi
za druge ljude, a postaje sve bogatiji; on daje drugim ljudima a �ivi u sve veãem izobilju«
(Tao Te Ãing LXXXI). Ovakve stvari nam mogu izgledati paradoksalne samo usled na�e
naviknutosti na linearno razmi�ljanje, naspram znatno te�e vizuelizujuãih povratno
spregnutih efekata, imanentnih u biolo�kom svetu. Na kraju krajeva, s obzirom na
kvalitete sveta kao puteve, te na odslikavanje svih na�ih misli i te�nji na na� svet, na
Prirodu kakvom je vidimo, i prosvetljenje kako nas samih, tako i na�eg sveta predstavlja,
slièno kao i razvoj ljutnje, besa i nezadovoljstva, ciklièan, povratno spregnuti proces koji
pojaèava sam sebe �to vi�e u njega ula�emo na�e voljne napore. Prosvetljenjem na�ih
misli i svet ãe postajati prosvetljeniji, a i na�e misli, te tako i sam svet, pa na�e misli itd. Danas je, dakle, usled linearizacije prirodnih sistema uz, naravno, kvalitativno i
vrednosno redukujuãe poistoveãivanje opisa prirodnih sistema sa njima samima, gotovo
op�te prisutan stav da na�a dejstva, osim u retkim, i naravno, nasumièno predodreðenim
sluèajevima, ne ostavljaju nikakvo smisleno dejstvo na svet oko nas, implicirajuãi izmeðu
ostalog i drastiènu neosetljivost na povratne efekte na�ih dejstava. Meðutim, dok nas
naviknutost na linearno zami�ljanje poretka sveta navikava na do�ivljavanje kartezijanske
podvojenosti uma od Prirode sa sve podrazumevajuãom egzistencijom uma kao
lokalizovanog entiteta koji poput krajnje domine u neuronskom nizu pru�a podsticaj vozu
nervnih putanja, nelinearna ureðenost �ivotnosti nam ukazuje da lokalizovanost uma nije
nu�an preduslov egzistencije na�ih misli kao inicijatora pona�anja, te da su sveprisutnost
i decentralizovanost uma u skladu sa holistièkim uzroènim karakterom �ivotnih sistema.
Podsetimo se da svaki nelinearni model prirodnih sistema predstavlja ne�to slièno
redukcionistièko-holistièkom (ili je skladnije reãi mehanistièko-holistièkom) pristupu, s
obzirom da je njegova formalna egzistencija uslovljena postavljanjem elementarnih sistemskih komponenti, èije postojanje duboko holistièka shvatanja, bazirana bilo na
do�ivljavanju sveta kao nerazluèivog Jednog ili na uoèavanju kvantnih nelokalnosti,
hologramske ureðenosti, kao i vakuumskih, ni potencijalno predvidljivih nastajanja i
dezintegracija èestica, negiraju. Premda ovi elementarni entiteti opstaju, tako, samo u
okviru relacija koje grade osnove svih daljih definicija, njihova egzistencija se ipak implicitno postulira. Iz ovakve redukcionistièko-holistièke sistemske perspektive je, osim
oèigledne potencijalne egzistencije efekata voljno proizvedenih dejstava na koliko god udaljenim delovima globalnog sistema, izvedena i poznata metafora Umberta Maturane o
86
�ivim biãima ne kao analozima termostata, veã kao kormilarima podmornica. Naime, za
razliku od termostata koji predstavlja trivijalni nelinearni mehanizam, orijentisan samo na svoje regulacione sposobnosti (kojima te�i eliminisanju detektovanih razlika
temperature), tako da ne mo�e detektovati svoje efekte na temperaturu okoline, veã samo
dejstvo temperature okoline na sebe, �iva biãa se razumno mogu uporediti sa
upravljaèima podmornica, koji ne znaju za grebene, vodu, mora i sl., veã poseduju samo
sopstvene slike sveta izvedene iz komandi za kojima sede. »Ja samo pritiskam dirke, ali
Bog stvara muziku«, obja�njavao je Johan Sebastijan Bah virtuoznost sopstvenog
muziciranja. Tako, ljudska biãa, premda su u stanju da spoznaju skrivene efekte svojih
dejstava - koji mogu biti i ne toliko oèigledni kao posledice nekakve znakovne
komunikacije, veã i veoma suptilni kao, na primer, nekakva misao - na na�u zajednièku
prirodnu sredinu zahvaljujuãi povratno spregnutim efektima kojima Priroda odgovara na
na�a dejstva, formiraju sopstvene slike o svetu na bazi svojih nelinearnih neuronskih
mre�a, ali bez moguãnosti otkrivanja strukture i organizacije sveta iz perspektive koja ne
pripada potencijalnom domenu za na�e biolo�ke (i kvantne321,322) strukture prihvatljivih
informacija. Drugim reèima, po�to svaki kvalitet predstavlja put izmeðu nas i Prirode, po
crticu sveta koja se stvara u dodiru izmeðu biãa i Prirode, poput nevidljivih iskrica
ushiãenja koje nastaju u tananom dodiru dlanova dva zaljubljena biãa, tako je i èitav na�
svet ne samo obojen subjektivnom svetlo�ãu, veã i delimièno iscrtan u skladu sa na�im
najdubljim, spiritualnim te�njama. Svaka spoznaja ontolo�ke prirode, koja bi iz
perspektive kormilara podmornice podrazumevala svest o moru (kako ga, na primer, mi sedeãi na obali vidimo i do�ivljavamo) ili bilo kakvu drugu predstavu »stvarnog« sveta,
predstavljala bi svakako metafizièki stav (osim ako uzmemo u obzir spoznaju na nivou
kvantnih dimenzija249) koji bi iz savremene biolo�ke (klasièno-fizièke) taèke gledi�ta bio
nedokaziv, te stoga i odbaèen kao nerelevantan. Ovakva razmi�ljanja ãemo produbiti tokom razmatranja na�eg sledeãeg principa, koji je jedan od kljuènih principa ove knjige,
odnoseãi se direktno na konstruktivistièko polje istra�ivanja: Svako znanje je subjektivno i svaka reprezentacija je interpretacija »Sve reèeno rekao je posmatraè«, jedna je od kljuènih polaznih pretpostavki
autopoietièke teorije, koja se mo�e uop�titi i na svaki vid nauènog zakljuèivanja. Po�to su
nauka, kao i filosofija i sva druga nama poznata formulisana znanja, izumi ljudske vrste, tada je nauka neodvojiva od ovih, nama, po svemu sudeãi, jedinih poznatih misaono-reflektivnih biãa. U tom sluèaju se i nauka nalazi u paradoksalnoj situaciji u te�nji ka
ispunjavanju ideala objektivnosti (odnosno, eliminacije posmatraèa iz opisa Prirode) uz
obavezno ukljuèivanje subjektivnog rasuðivanja. Metafore kao misaono-memorijske asocijacije, vi�esmislenosti izraza i subjektivne pretpostavke implicitno sadr�ane u
vokalno-telesnim ekspresijama predstavljaju neke od karakteristika svakodnevne komunikacije, kroz koje se sagledava èinjenica da prijemno biãe mora biti ono koje
pridaje smisao primljenoj informaciji, èime se i znaèenje pojma informacije od aktuelne
kompjuterske konotacije vraãa njenom izvornom znaèenju koje potièe od »in-formare«97,
�to podrazumeva ne�to �to se formira unutra, u okviru neèega. Jedinstvena fizièka
struktura svakog biãa defini�e rezultate njegove percepcije pri odreðenom dejstvu
sredine, te i naèin, kao i zakljuèke rasuðivanja, odnosno refleksije nad uporednim re-prezentovanim (»umemorisanim«) rezultatima percepcije kojima se formira znanje o
87
znanju. Po�to svaka posebna fizièka struktura saznajnog biãa u sprezi sa jedinstvenim i
neponovljivim dejstvom sredine pru�a jedinstvene i nikako uop�tive perspektive i
sagledane kvalitete sveta (i sebe kroz svet), tada je svaki trenutak postojanja svakog biãa
pro�et jedinstvenim saznanjima kroz proces samog �ivljenja. Potrebe i saznanja svakog
biãa su stoga jedinstveni, te je jasno da objektivna znanja ne mogu opstajati, �to izmeðu
ostalog, otvara vrata jednoj bla�enoj vrsti tolerancije i divljenja raznovrsnosti saznajnih perspektiva sveta koji jesmo. Ljudska biãa su tako osuðena na nemoguãnost preno�enja
sopstvenih zakljuèaka kao postignutih ciljeva razmi�ljanja, te iskljuèivo na ukazivanje i
uoèavanje puteva. »Ne mo�emo dati put drugim ljudskim biãima, veã samo ukazati na
njega«180, pisao je Herman Hese, i ovakvo metaforièno shvatanje, kao �to ãemo videti,
otvara vrata ne uzaludnoj dobronamernosti na�eg delanja, veã znatno tolerantnijim i
harmonijom pro�etim meðuljudskim odnosima koji potenciraju slobodu i autonomnost �ivih biãa, u odnosu na ideju o moguãnosti objektivne interpretacije ljudskih izra�aja,
koja implicira manipulativno do�ivljavanje ljudskih biãa kao pasivnih prijemnika
izlo�enih informacija. U dana�njem dru�tvu, gotovo svako na�e razmi�ljanje predstavlja posledicu
refleksija nad na�im subjektivnim konstruktima sveta, bilo da su ona inicirana jezièkom i
gestikulirajuãom komunikacijom ili predstavljaju plodove samostalnog rezonovanja.
Meðutim, da bismo napravili bilo kakvu teoriju saznanja putem koje bismo bili u stanju da uka�emo na puteve odgovora na neka od kljuènih pitanja Kosmosa, neophodno je
vratiti se na sam poèetak, na trenutak kada beba po prvi put napravi razlikovanje, na prve
misaono-reflektivne putanje iz kojih ãe se i razviti i prvi krug u èiju unutra�njost sme�ta
»sebe«, a èijoj spolja�njosti pripisuje znaèaj »sredine«, »sveta«, »Kosmosa«, »tuðeg«.
Konstruktivistièka èinjenica da beba sama pravi razliku izmeðu sebe i okoline indukuje
shvatanje da se ovakvo razdvajanje de�ava na podlozi posmatraèevog iskustvenog polja,
ali ne i subjekta - posmatraèa i objektivnog sveta koji on te�i da spozna. I beba i njen svet
sastavljeni su od istog, subjektivnog iskustva, te s obzirom da elementi opa�ajnog polja predstavljaju jedine dovoljne procese za sagledavanje konstrukcije sveta (i sebe), konstruisanje sopstvenog perceptivnog sveta kao �to stabilnijeg referentnog sistema u
kome beba koordinira sopstvenim kretanjem, ne mora se sagledati kao posledica postojanja objektivnog sveta niti pravljenja ontolo�kih razlika.
Konstruktivistièke teorije saznanja149,142 nas podseãaju da svaka beba uspostavlja
koordinativnu stabilnost putem uoèavanja konstantnosti i ponavljanja u svetu percepcije,
te na taj naèin ona i stvara svoj svet, �to kasnije, posredstvom jezièke komunikacije i mno�tva ponavljajuãih aktivnosti, zaboravlja, poèinjuãi da misli da objekti poseduju
konstantne osobine, iako je zapravo obrnuto: objekti predstavljaju prividne perceptivne konstantnosti na�eg iskustva, koje su poput samih èulnih signala koji iniciraju svest o njihovom prisustvu, subjektivni, neponovljivi i jedinstveni. »To jednostavno nije sluèaj
da dete prvo opazi objekat, pa tek onda postavi sebe u odnos sa njim. Te�nja ka
uspostavljanju relacije (odnosa) dolazi prva.....Uroðeno Ti se ostvaruje u �ivotnoj relaciji sa onim sa èime se sretne«
54, pisao je Martin Buber pokazujuãi na put, na pru�anje ruku,
na dodir i susret kao na uroðene esencije �ivotnosti i stvaranja. Kada smo do�li na ovaj svet, on nam je izgledao kao stalno promenljiva reka.
Poznato je da dovoljno mala deca, tokom takozvane faze animizma, misle kako se sve primetno pokretne stvari oko njih pomeraju pod njihovom voljom. Meðutim, postepeno
smo poèeli da opa�amo da svet na�e percepcije sadr�i i neke tokom odreðenih
88
vremenskih intervala relativno postojane i nepromenljive elemente. Kada god bismo bili u stanju da opazimo neki prividno konstantan element percepcije, on bi nam privukao pa�nju i mo�da bismo ga privremeno zapamtili. Ovakve prividne konstantnosti i
umemorisani koncepti koje su one bile u stanju da izazovu, poèeli su vremenom da
predstavljaju va�ne misaono fiksirane pojave koje bi nam pru�ale moguãnost
koordinacije pokreta putem èulima izvedenih povratnih sprega u odnosu na njih.
Vremenom se takoðe razvija i moã imaginacije, specifièna osobina ljudskih biãa koja
nam pru�a moã apstraktnog, inteligentnog zakljuèivanja putem refleksija nad na�im
èulnim opa�ajima i njihovog poreðenja bilo sa potencijalno re-prezentujuãim
(»umemorisanim«) konceptima ili sa novim, trenutnim opa�ajima. Posredstvom razvoja na�e moãi imaginacije, nas kao misaono-reflektivnih, konceptualnih biãa, razvija se
stepen objektivizacije sveta, èime se sa jedne strane stièe navika poistoveãivanja
percepiranih osobina, prividno zajednièkih takozvanim objektima, sa »kvalitetima«, dok
je, s druge strane, sliènostima izmeðu pojedinih perceptivnih konstantnosti pridodan, u
sprezi sa uèenjem jezika (imenovanja), i koncept identiènosti. Izjednaèavanjem razlièitih
trenutnih iskustava u njihovom neponovljivom toku nastaju perceptivne konstantnosti koje, s obzirom da pripadaju i perceptivnim svetovima okolnih biãa, dobijaju naziv
»objekti«, dok se izjednaèavanjem ovih prividnih konstantnosti formiraju predstave o
kvalitetima. Meðutim, s obzirom da su kvaliteti na�i misaoni i emotivni pokloni svetu koji ne percepiramo as-it-is, veã ko-kreiramo, oni se, umesto da predstavljaju osobine objekata, pre mogu smatrati njihovim atributima. Rutinskim izvoðenjima ovakvog ko-kreirajuãeg poklanjanja atributa, postepeno smo izgubili iz vida da oni predstavljaju samo prividne perceptivne konstantnosti, te jedinstvene i neponovljive harmonije puta na�eg
spiritualnog napretka. Bitno je primetiti da se u svesnom uoblièavanju objekata krije i
suprotan smer adaptacije od uobièajenog, darvinovskog. Naime, dok se pod darvinovskom adaptacijom podrazumeva modifikovanje strukture organizma od strane sredine u svrhu uklapanja organizma u ogranièenja sredine, u svetu saznanja,
percepcijom se defini�u trajni kvaliteti sveta u svrhu njihovog uklapanja u konceptualne strukture organizma. Jedan od osnovnih, sada veã uoèljivih zakljuèaka ovakvog
konstruktivistièkog stava sa implikacijama subjektivistièke tolerancije mi�ljenja koju
ãemo kasnije izlo�iti, jeste taj da koordinacija bebe ne predstavlja posledicu razumevanja istinitosti ureðenja objektivnog sveta, veã samo posledicu povoljnosti izbora odreðenih
shema akcija i konceptualnih operacija. Kako bi uspostavila stabilnost orijentacije i kretanja u sopstvenom svetu, beba uèi
kako da odr�ava izvesne prividne perceptivne konstantnosti koje joj omoguãavaju
povoljan odnos sa sredinom, u �to je moguãe veãoj meri stabilnim i potencijalno
kontroli�uãim. Uporedo sa razvojem sposobnosti odr�avanja i prepoznavanja
perceptivnih konstantnosti, razvija se i svest o podeli na�eg perceptivnog sveta na
njegove voljno pokretljive delove i ostatak sveta, èiji se interfejs posredstvom razvoja sve
suptilnije sposobnosti koordinacije pokreta, vremenom obogaãuje. Meðutim, ukoliko se
izvesne perceptivne konstantnosti potvrðuju u nebrojeno mnogo navrata, tada biãe
praktièno zaboravlja da je ono napravilo konstantnosti svog sveta, te da objekti ne
predstavljaju ni�ta drugo do prividne perceptivne konstantnosti na�eg iskustva, na�eg
posmatranja, koje, posredstvom podseãajuãeg odno�enja na druge perceptivne konstantnosti iniciraju nastanak i razvoj misaono-reflektivnog razmi�ljanja. Svaki objekat
je u svakom trenutku neponovljiv i jedinstven, premda iz rutinskog fiksiranja kvaliteta u
89
�ivotnom procesu razvoja koordinacije pokreta i pona�anja prirodno proizilazi (izvoðenjem u suprotnom smeru) zavaravajuãe gledi�te na osnovu koga perceptivne
konstantnosti ne predstavljaju odraz personalnih kognitivnih aktivnosti, veã su imanentne
u samom objektu, predmetu na�eg posmatranja. Povr�nim prepoznavanjima i èesto
sledujuãim formalnim imenovanjima èinimo aproksimativne short-cut-ove (»objekte«) na
svetu na�e percepcije, koji nam olak�avaju i ubrzavaju koordinisanje na�eg pona�anja,
dok nas, s druge strane, èine naviknutim na èudesa jedinstvenosti i neponovljivosti sveta, koja se kriju na svakom njegovom koraku. Ovakvom eksternalizacijom objekata se, tako, formira ideja o egzistenciji zajednièkog referentnog sistema koji je postojan nezavisno od
nas, te i klasièno-nauèna, objektivistièka predstava sveta koja ukljuèuje ideju o postojanju
ogranièenog broja kvaliteta (jer se osobine konstantnosti perceptivnog sveta � »objekata«, izjednaèuju, slièno kao �to se i razlièita iskustva izjednaèuju da bi se
formirale perceptivne konstantnosti) uz prihvatanje moguãnosti identiènog preno�enja
objektivnih saznanja o na�em svetu. Time se zaboravlja da na� um u beskrajnom toku
direktnog iskustva stvara konstantnosti, i prihvata se shvatanje o kvalitetima i objektima sveta kao jednostavno (i èesto nasumièno, bez ikakvog smisla) datim, a uporedo sa pogre�nim prebacivanjem smisla »objekata« na�eg sveta iz procesa njihovog iscrtavanja
u »objektivno« njih same, odigrava se i svest o su�avanju i lokalizovanju na�eg uma, te u
sve veãoj meri mislimo da smo svesni odreðenih situacija, premda zapravo èitav na� svet
jeste na�a svesnost. Svaka osobina koju unapred pridamo svetu na�e percepcije, to i
postaje, te tako, na primer, na prvi pogled na jednu �koljku, mi automatski kreiramo
njenu èvrstinu i niz drugih osobina za koje smo nauèili da ih u tipiènim sluèajevima
�koljke olièavaju. Svakodnevne odluke koje praktièno refleksno obavljamo, zasnivaju se,
takoðe, na odlukama koje smo mnogo puta pre doneli, usled èega ih je, izmeðu ostalog,
sve te�e i te�e promeniti, i uneti u njih neponovljivu saznajnu �ivotnost. Pronicanje u
tajne podsvesnog uma i svesnost o realizaciji svih na�ih suptilnih misli i �elja odavno je
poznata u drevnim religijama, ali smo, u svetu u kome dominira nauèno-objektivistièka
misao, gotovo potpuno zaboravili na nju. Usled zanemarivanja mistièkog preslikavanja
na�ih najdubljih te�nji i vrednosti na sliku na�eg sveta i s obzirom da objektivistièka slika
o svetu nasumiène igre atoma neizostavno razvija i svest o zombiranom,
uslovljavajuãem, robotizovanom kretanju i besmislu samog postojanja, jasno je za�to su u
savremenom dru�tvu gotovo op�te prisutni »gubitci« identiteta i oseãanja beznaèajnosti,
beznaða i disharmonizovanosti ljudske egzistencije. Danas kao da tako èesto
zaboravljamo da se �elje uvek ispunjavaju, da je èudesni put koji povezuju um i Prirodu poput »èarobne krede« kroz koju svaka putanja uma nalazi svoje odra�eno ostvarenje u
svetu, te da »svet je slikarsko platno na�oj ma�ti«, kako je smatrao Henri Dejvid Toro.
»Du�a postaje ono �to po�eli«172, drevna je egipãanska ideja, Buda je propovedao da »�ta
mislimo, to i postajemo«, sveti Marko Podvi�nik je, podseãajuãi nas na rezultate na�e
percepcije kao na odraze dodira Prirode i jezgra volje njenih biãa, mislio da »Bog je
udesio da nevoljno odgovara voljnom«204, a indijska filosofija nas uèi da je u srcu
svakoga od nas prisutno drvo �elja171 zahvaljujuãi kome se sve na�e misli o nama i svetu
kontinualno otelotvoravaju, i da je potrebno samo pronaãi taj unutra�nji jezik, jezik srca i
svetlosti koji razume ovo drvo. I svest o kvalitetima kao putevima ko-kreacije izmeðu
Prirode i nas kao bo�anskih biãa, ogledala Prirode, u skladu je sa indijskom prièom o
uvek budnom drvetu �elja. Za razliku od savremenih interpretacija neurofiziolo�ke slike
èoveka, u konstruktivistièkom razmatranju subjektivnosti i objektivnosti sveta se krije
90
implicitno ukazivanje na kreativnu moã na�ih misli, na na�e misli koje kroz svoje
najdublje vrednosti i te�nje iscrtavaju kosmièke puteve. Moderne video-igre u okviru kojih elektromagnetni misaoni talasi diriguju virtuelnim dogaðajima na ekranu,
predstavljaju samo grubu metaforu stvarnog poretka u okviru koga na�e misli zaista
imaju slièna dejstva na kreiranje sveta na�e percepcije, premda u harmoniènom spletu sa
putem kosmièke celine koja nam pru�a i egzistenciju putanja koje povezuju ljubljena
biãa, te koja èine ogledalo kosmièke Ljubavi � najdubljeg pokretaèa svake kreacije. Zajedno sa formiranjem svesti o objektima kao nosiocima permanentnih kvaliteta,
formira se svest i o objektivnom, proto-prostoru u kome objekti opstaju kada nisu prisutni u na�em perceptivnom polju, odakle je jasno da prostor predstavlja ne a priori, ontolo�ku
kategoriju, veã koncept izveden iz ljudskog iskustva. Faza ponavljanja koja karakteri�e
svaki deèiji razvoj, i spoznaja da deca obièno pogledom prate putanju objekta u kretanju
kada on u trenutku postane zaklonjen, te ponovo izaðe na videlo, odslikavaju nam
misaono oèuvanje identiteta pojedinaènih objekata tokom intervala u okviru koga su ovi
objekti van vidika. Na istom primeru se mo�e sagledati i neophodno konstruisanje
vremenskog kontinuuma koji povezuje trenutna iskustva sa iskustvima pro�losti, a �to
èini osnovu proto-vremena - svesti o vremenu, izvedenoj iz iskustva. Povlaèenje putanja i
pravljenje novih razlika, stalno obogaãivanje na�eg podsvesnog misaonog platna sa
konceptima kao putanjama èije prepoznavanje inicira svest o prisutnosti izvesnih
konstantnosti u na�em perceptivnom ili imaginativnom polju, predstavlja dalje puteve
razvijanja organizacije razmi�ljanja, a sa njom i obogaãivanja samog �ivota i celokupnog
sveta. Uporedo sa razvijanjem sposobnosti re-prezentovanja objekata èak i onda kada
oni nisu prisutni u perceptivnom polju, postepeno se razvija moã misaonih refleksija, koja
se zatim èitavog �ivota unapreðuje posredstvom uèenja, vizuelizacija, priseãanja i
interpretacija. Misaone refleksije èine jednu od najveãih misterija savremenih kognitivnih
nauka, prvenstveno jer ukljuèuju zadivljujuãu sposobnost posmatranja usmerenosti
sopstvenih misaonih operacija (bez svesti o samim operacijama), iz koje se, izmeðu
ostalog i razvila neprirodna svest o posmatraèu kao odvojenom vantelesnom entitetu (a
samo posmatraè je u stanju da povuèe granicu izmeðu organizma i njegove sredine), o
razdvajanju subjekta i ostatka sveta, kao i samo-svest, a sa njom i ne samo sve oprezne crte pona�anja na koje nas ona navodi, veã i nespretnosti koje u na�e spontane prirodne
pokrete unosi njihovo preterano misaono-reflektivno planiranje. Misaone refleksije, plodovi biblijskog drveta znanja, ljudskim biãima omoguãavaju formiranje onoga �to
zovemo (lingvistièkim) znanjem, razmi�ljanje i formulisanje dru�tveno trajnih ideja.
Sposobnost misaonog reflektovanja je adekvatna doglednoj moãi sagledavanja
sopstvenog postojanja i funkcionisanja, i pru�a nam osnovnu crtu na�eg biãa, koja nas,
izmeðu ostalog, razlikuje i od ma�ina, a to je sposobnost do�ivljavanja Puta, samog
postojanja i traganja kao potpunog smisla �ivljenja. U poreðenju sa ovim, ma�ine su uvek
predodreðene da ispunjavaju neku svrhu, te je stoga zavaravajuãe poistoveãivanje
mehanizma inteligencije �ivih biãa sa funkcionisanjem kompjutera analogno pogre�nom
brisanju puteva i uvoðenju ciljeva kao esencijalnih elemenata ljudskog postojanja.
Ukoliko sagledamo planetarni evolutivni napredak �ivog sveta, mo�emo i primetiti
kretanje ka sve bogatijim misaonim refleksijama u saznanjima pojedinaca, �to analogno
odgovara i otvaranju sve �irih moguãnosti do�ivljavanja smisla postojanja kroz samo
postojanje. Evolutivni napredak koji u ovim okvirima pripada polju evolucije svesti mo�e
91
se zamisliti kao kretanje ka misaonim svetovima beskrajno ispunjenim meditativnim refleksijama iz kojih isijava bo�anska svetlost. Kada je Bog, u skladu sa biblijskom
legendom, napravio svet, on je pogledao i uvideo da je on dobar (»pogleda Bog sve �to je
stvorio, i gle, dobro be�e veoma« (Mojsije I 1:31)), �to odslikava proces refleksije bez
koga se ne mo�e formirati svest o na�im postupcima, znanje o znanju, a �to zapravo
odslikava klicu bo�anske svesti u nama kao misaono-reflektivnim biãima359. Prepu�tenost
Putu i predanost svakom trenutku postojanja tako ne iskljuèuje pragmatièno kori�ãenje
plodova misaonih refleksija, premda je najbitnije da, kao �to smo veã napomenuli, one
predstavljaju nepomuãene, sa »teritorijom« nepome�ane orijentire, kori�ãene i
razraðivane u svrhu njihovog dobronamernog poklanjanja drugim biãima. U okviru autopoietièke teorije se smatra da misaone refleksije i svest o
sopstvenim pokretima i operacijama razmi�ljanja nastaju uporedo sa razvojem interakcije biãa sa sredinom u vidu interpersonalne (lingvistièke) koordinacije koordinacije
pona�anja, te se stoga mo�e reãi da samo-svest nastaje iskljuèivo kroz ples, igru
meðusobne koordinacije na�ih pokreta. Kada majka izgovarajuãi »nos« i dodirne detetov nos, posredstvom pridavanja pa�nje ovom opa�aju tokom jedne dugotrajne, rekurzivne
koordinacije pona�anja, u svetu deteta nos se pretvara u svojevrstan objekat, vodeãi ka
postepenom razvoju telesne samo-svesti, do�ivljavanju ega kao referentnog objekta, te imaginacije moguãih posledica izbora na�ih dejstava. Svetlo u kome ljudska biãa vide
sebe se tako mo�e smatrati »sada�njo�ãu istorije neotenièke ekspanzije na�eg voljenog
detinjstva...odnosa uzajamne pa�nje u igri«, dok se samo-svest mo�e videti kao »poklon
biologije ljubavi«267, koji nam poma�e da prevaziðemo mnoge opasnosti sa kojima se
mo�emo susresti, kao �to smatra Umberto Maturana. Ovakvim do�ivljavanjem jezika ne
kao reprezentacionog sistema komunikacije objektivnog, od biãa u komunikaciji
nezavisnog sveta, veã kao biolo�kog fenomena, i misterije na�e samo-svesti, misaonih refleksija i ega prestaju da predstavljaju intrinsiène kosmièke dualnosti, veã odraze èistog
monizma, neprekinutog jedinstva uma i Prirode. Direktni èulni opa�aji i rezultati misaono-reflektivnih operacija uma predstavljaju
dva izvora ideja, koji u svojoj slo�enoj interakciji èine ljudska biãa posebnim u odnosu na
ostale �ive vrste. U harmonizovanju ovih dveju neraskidivo umre�enih neuronskih
harmonija procesa krije se tajna uravnote�avanja intuitivnog i razumskog do�ivljaja
Prirode, �ivotne spontanosti i inteligentnog rasuðivanja, meditacije i imaginacije,
praktiènog i teorijskog znanja, unutra�nje centriranosti i radoznale pru�enosti svetu. Put
èiste mudrosti, poznat u budistièkoj tradiciji kao prajñâ, otvara se onda kada na�e
unutra�nje oko vidi simultano kako »unutra«, tako i »spolja«361. Misaono-reflektivne
aktivnosti, pru�ajuãi nam potencijalnu svest o nama kao posmatraèu sopstvenih
aktivnosti, istovremeno konstrui�u i sliku o na�em unutra�njem Ja, na slièan naèin kao �to
se konstrui�e slika o svetu oko nas. �to su na�e implicitne te�nje ka odnosu prema drugim
biãima plemenitije, to ovo Ja postaje veãe (tj. manje), svetlije, èistije, dok se izborom Ja
kao izolovanog entiteta takmièarske nastrojenosti naru�ava njegova prava Priroda koja je
usled kvaliteta kao puteva uvek obostrana � mo�e se oèitavati u slici na�eg sveta, a na�a
bri�nost prema svetu ãe se oèitavati na svesti o na�em Ja koje sledeãi spiritualni put
postaje èitav veliki svet, holistièka jednina. Meðutim, pravljenje razlika sa formiranjem
misaono-reflektivne svesti posmatraèa koji posmatra sopstvene misaone procese i
eventualno rekonstrui�e preða�nje iskustvene tokove, neraskidivo je povezano sa
razdvajanjem subjekta od ostatka sveta, odakle je jasno da u holistièkoj, meditativnoj
92
svesnosti u kojoj se gube razlike izmeðu subjekta i objekata, i gde sve postaje Jedno,
nema ni reflektivnih misli, veã je sve utopljeno u trenutak sada�njosti i veènost na èijem
moru se talasi na�eg stalno promenljivog sveta prelivaju. Kada se u deèiji svet uvede jezik kao mapa Prirode i sredstvo komunikacije, te
kada misaone refleksije kao odrazi prepoznavanja putanja i podseãanja poènu da èine
osnovne, razmi�ljajuãe puteve izbora kretanja i formiranja �ivotnih shvatanja, dete polako
postaje svesno sebe kao jednog entiteta izmeðu mno�tva ostalih u Kosmosu koji je ono
samo konstruisalo, ali koga posredstvom zaboravljanja ovih puteva konstrukcije do�ivljava kao spolja�njeg u odnosu na sebe. Ovakvo razdvajanje »sebe« od ostatka sveta
uslovljava razvoj samo-svesnog do�ivljavanja sveta i pona�anja (sa svim nespretnostima i
nepotpunim u�ivanjima u rezultatima percepcije koje ono donosi), te èesto i
samouobra�avanja, samouzdizanja, sebiènosti i egocentriènosti, èime na�e veèno i
nepromenljivo Biãe tone u tajnu koja se kasnije rasvetljava pronala�enjem »sebe« u
svemu, i svega u »sebi«, ponovnim povezivanjem (religare) naizgled razbijenih delova (mozaika koji koncepcija nadovezivanja misli u ovom poglavlju poku�ava da odslika,
mozaika èija celovitost poèinje da se nazire tek sa poèetkom pozivanja na putanje
zajedni�tva, bri�nosti i Ljubavi) u holistièku, prosvetljenu celinu. Ono �to se ovom
prilikom najèe�ãe zaboravlja jeste èinjenica da svi rezultati percepcije, svi plodovi posmatranja, objekti i kvaliteti, onakvi kakvima ih vidimo, nisu eksterno uzrokovani efekti registrovani od strane pasivnih prijemnih biãa, veã rezultati konstruktivnih
aktivnosti koje subjekat izvodi nad interno prisutnim »materijalom«; sve �to vidimo, a �to
bi se u klasiènom nauènom, sholastièkom filosofskom, ili naivnom realistièkom pristupu
svakodnevnog rezonovanja okarakterisalo kao da pripada jednoj objektivnoj, za svakoga identiènoj stvarnosti, tako da zapravo predstavlja uzrok na�ih slika sveta, predstavlja
potpuno obrnutu stvar � rezultat na�ih procesa percepcije, �to znaèi da sve ono �to se
smatra reprezentacijama predstavlja zapravo re-kreacije ili rekonstrukcije. Drugim reèima, premda se ne mo�e negirati egzistencija kontinuuma kao ontolo�kog supstrata iz
koga ponièemo ne samo mi sami kao saznajna biãa, veã i fizièke inicijacije procesa
percepcije, u sprezi sa autonomno�ãu i samo-organizacijom �ivih biãa kvaliteti se ne
mogu smatrati kako potpuno nezavisnim od nas, tako ni potpuno na�om idealistièkom
kreacijom, �to, kao �to smo veã zakljuèili, predstavlja shvatanje koje èini put ka
ujedinjenju eksternog realizma koji obuhvata predstave zajednièkih iskustava, i
epistemolo�kog idealizma koji obuhvata odgovornost �ivih biãa pri svojoj konstrukciji sveta. Stoga i ka�emo da je svaki kvalitet put koji spaja um i Prirodu. Meðutim,
povlaèenjem granica (koje karakteri�e ne samo svaki intelektualni razvoj, veã i svaki
trenutak �ivljenja), od prvog razlikovanja sebe kao tela oivièenog voljno pokretljivom povr�inom i formiranja shvatanja o na�oj sredini kao o objektivnom, za svakoga u na�oj
okolini istom svetu, uz inkorporiranje cilja, svrsishodnih poriva u na�e pona�anje, i sam
prividno objektivni svet biva podeljen na korisne stvari i stvari koje predstavljaju svojevrsne prepreke, �to u doglednom opsegu i razvoju bogatije, uop�tavajuãe
perspektive nosi klicu i formiranja ideja o dobru i zlu. Naspram tome, monistièki um
ispunjen verom, poverenjem, prihvatanjem i predano�ãu, predstavlja sliku Puta i trenutnog, meditativnog do�ivljaja naspram cilja i svrhe, te se iz ovakve perspektive
èitava Priroda sagledava kao harmonièna, smislena, evolutivna organizacija na�eg duha.
Ne postoji ni�ta �to bi se sa bilo koje pojedinaène perspektive moglo okarakterisati kao apsolutno dobro ili lo�e, slièno kao �to se ni karakter pome�anog dobrog i lo�eg ne mo�e
93
pridati pona�anju bilo kog sistema sa apstraktnije, �to globalnije perspektive, veã svaki
prirodni dogaðaj u religioznim, monistièkim okvirima, osloboðenim antropocentriène
svrsishodnosti, poseduje dobar put, put ispunjen nepresu�nom, bo�anskom smisleno�ãu,
put iz koga se potencijalno beskonaèno bogati zakljuèci i znanja mogu izvesti, put koji
vodi u sredi�te sveta, kao �to je mislio Blez Paskal. Iz ovakve perspektive nerazre�ivo isprepletene realne egzistencije i subjektivnosti
idealizma, nai�li bismo na te�koãu pri poku�aju pru�anja odgovora na pitanje: �ta su za
nas stvari ili objekti? Pod objektima u idealistièko-konstruktivistièkim okvirima mo�emo smatrati sve entitete sa kojima mo�emo stupiti u odnos, dok u ontolo�ko-realistièkim
okvirima pod stvarima mo�emo podrazumevati sve ono �to ostavlja bilo kakve efekte, pri
èemu je èinjenica da sve �to postoji ostavlja nekakve (beskrajne i nesagledive) efekte na svet oko sebe, a time i na svaki njegov deo. U kvantnom svetu se entiteti mogu najlak�e
zamisliti i formalno predstaviti takvima da pru�aju ruke ka svojoj okolini. I sve �to
postoji poseduje imanentne kvalitete definisane iskljuèivo kroz odreðene relacije »sebe« i
ostatka sveta. Pod stvarno�ãu, tako, mo�emo podrazumevati sve ono �to poseduje efekte
na Prirodu. Meðutim, po�to »efekti« predstavljaju samo ljudske slike sagledavanja
prirodnih procesa, te se stoga ne mogu pripisati samom posmatranom procesu, veã odgovoru saznajnog biãa na njega, tada svaki posmatrani proces nema jednu singularnu,
veã vi�estruku stvarnost koja, takoðe, u zavisnosti od potencijalno razlièitih taèaka
gledi�ta, mo�e biti potencijalno i beskonaèno �irokog spektra. Ali, i ne samo ono �to
vidimo podrazumevamo stvarima, veã i ono �to je skriveno od na�e percepcije, premda
smo u stanju da zamislimo objekte koji bi postojali samo u ontolo�kom smislu reèi, ali ne
i objekte koji bi bili nezavisni od na�ih perceptivnih moãi. Samo karakteristike koje smo posredstvom slo�enih procesa ureðivanja sveta personalnog iskustva nekada pridali
objektima, mo�emo to i sada uèiniti. Postojanje objekata kao u odreðene smisaone celine
objedinjenih skupova kvaliteta, je, stoga, nezamislivo bez procesa interpretacije od strane saznajnih biãa. Kvaliteti, kao i objekti, su, kao �to smo veã napomenuli, putevi izmeðu
Prirode i saznajnih biãa na kojima oni opstaju. Sa otkriãem strukture sveta na nivou kvantnih entiteta postalo je jasno da se
objekti ne mogu podrazumevati kao nosioci fundamentalnih svojstava Kosmosa, jer subatomski entiteti ne mogu postojati nezavisno od svojih suseda, te je, stoga, postulirana egzistencija meðupovezane i nelokalne procesne prirode vakuuma, poznate kao kvantno
more39,40, u osnovi materije, te i svih objekata. Meðutim, i ne samo usled ovakve
ontolo�ke strukture materije mo�emo prihvatiti da »objekti nisu objekti, veã indikacije
procesa« (kao �to je fon Ferster sugerisao), veã i usled aktivne uloge saznajnog biãa u
procesu formiranja svesti o objektu kao neèemu �to poseduje trajne kvalitete, èak i pored
u vremenu neponovljive strukture i kvaliteta datog »objekta«. Objekti su imaginativni
entiteti koji uèestvuju u moru meðupovezanih interakcija iz kojih izvire njihova prividna
stabilnost, te stoga i odgovor na ontolo�ko pitanje: »�ta su objekti?«, nu�no mora biti
povezan sa procesom saznanja, sa odgovorom na jezgrovito epistemolo�ko pitanje:
»Kako saznajemo?«. Naime, misaoni procesi koji formiraju sliku o stabilnosti objekata
(»ajgenformi«) se mogu predstaviti kao rekurzivni procesi u okviru kojih se odreðena
pravila i operacije vi�estruko primenjuju (»ajgenpona�anje«)213. Matematièki algoritmi
koji pri razlièitim unosnim podacima vi�estrukim iteracijama te�e do identiènih izlaznih vrednosti, predstavljaju formalne analoge ovakvih biolo�kih, saznajnih putanja fiksiranja
kvaliteta sveta. Na osnovu jedne matematièke teoreme, svaka rekurzija poseduje fiksnu
94
taèku, a Luis Kaufman nas poziva213 da zamislimo proces iterativnog te�enja ka
odreðenoj vrednosti u formi sukcesivnog uokviravanja (kontekstualizovanja) rezultata
svakog prethodnog koraka, i uoèimo da nakon beskonaènog uokviravanja proces postaje
invarijantan u odnosu na jo� jedno uokviravanje, usled èega beskonaèno uokviravanje
mo�emo smatrati fiksnom taèkom rekurzije. Fiksna, nepromenljiva esencija beskrajnog
kru�nog toka se, tako, stapa sa samim procesom beskrajnog kru�enja. Naravno, ovo
beskonaèno uokviravanje se ne izvodi, veã se samo zami�lja, i upravo se posredstvom
ovakvog vi�estruko uokviravajuãeg zami�ljanja uèvr�ãavaju slike o objektima fiksiranih
svojstava. Na� um tako proraèunava linearni element rekurzivnog kretanja, koji je, poput
linearnog pomeraja tla pri cikliènim pokretima hodanja271, neophodan za svesno
nastajanje noviteta u konstruisanom svetu ravnote�e linearizacijom izvedenih
konstantnosti (periodiènosti) i neponovljivosti prirodnog toka. Iz ovakvog rezonovanja,
objekti se mogu do�iveti kao rezultati konstrukcije, ureðivanja i stabilizovanja slo�enog
sveta na�eg iskustva. Objekti kao objedinjene harmonije ko-kreirajuãe odlikovanih
kvaliteta, zapravo su putevi, dijalozi izmeðu slobodnog do�ivljavanja i konstrukcije sveta
od strane ljudskog uma i Prirode koja inicira ove procese, predstavljajuãi u su�tini
harmonije nikada ponovljivih putanja. U svakom sluèaju, »objekti« na�eg sveta mogu biti
definisani kao »simboli sposobnosti na�eg nervnog sistema da stvara stabilnosti,
proraèunava invarijantnosti«312 iz mora neponovljivog toka prirodnih procesa.
Ukoliko prihvatimo ideju o apsolutnoj subjektivnosti sveta, tada se postavlja pitanje da ukoliko bi svet bio tako autistièan i solipsistièki, kako to da postoje zajednièka
(deljena, ne posedovana) iskustva. Ako je ureðenost sveta zaista tako subjektivna, kako
onda postoje stvari koje svi zajedno vidimo? U okvirima autopoietièke teorije272 se na
mestu prevazila�enja solipsizma uvodi Ljubav kao kosmièka sila koja nam pokazuje kako
se dele iskustva, jer lepota se uvek krije u putanjama koje nas na formalno neobja�njiv
naèin povezuju u smisaonu celinu i èine putem Prirode. Upravo u tome je tajna celokupne
lepote postojanja. Tu je Ljubav, ona èini puteve koji povezuju svetove razlièitih biãa,
svetove koji bivaju kontinualno kreirani posredstvom najdubljih �elja i unutra�njih te�nji biãa, u skladu sa idejom da »univerzalni bo�anski èovek, spiritualno jedinstvo, kao svog
oca ima odgovarajuãa dejstva i znanje, dok je njegova majka veèna Ljubav, koju on samo
oseãa, ali ne dr�i u svojoj svesti kao stvarni neposredni objekat«178, kao �to je smatrao
Fridrih Hegel, pokazujuãi na tajanstveni Put ko-kreacije kvaliteta sveta, kao na bla�eni
dodir kojim se Priroda kao èista, bo�anska Ljubav pru�a prema svojim biãima. Meðutim,
po�to na svetu nismo sami, veã ga delimo sa raznovrsnim �ivim biãima i vrstama, tada i mi sami predstavljamo delove tuðih perceptivnih svetova. I mi tako ne samo �to
izgraðujemo slike o biãima koji nas okru�uju, veã i predstavljamo isti takav »sirovi«
materijal za konstruisanje do�ivljaja drugih biãa za druga biãa. Tako, kada bismo bili sami na svetu, verovatno bi nam se sve na�e �elje spontano ispunjavale, ali po�to ga
delimo sa drugim biãima, tada se globalne �elje svih biãa projektuju na put celine. Iz
ovakvih shvatanja je jasno za�to je va�no prvenstveno uoèavati lepotu u svetu oko nas i u drugim biãima, jer �to su dra�esniji i velièanstveniji ljudski likovi u na�im oèima, to ãe
oni to i postajati. Na�i do�ivljaji sveta i njegovih kvaliteta su zaista jedan put koji je
obasjan svetlo�ãu kada èeznemo za uoèavanjem lepote u njemu. Jer, tada ãemo je i videti. Autopoietiènost, osnovna crta �ivotnosti, defini�e se kao mre�a putanja (procesa)
stvaranja u okviru koje je funkcija svih komponenti sistema stvaranje ili transformisanje ostalih komponenti, èime �ivotna organizacija kontinualno stvara sebe411, pri tome i
95
spontano evoluirajuãi u stanja bogatije organizacije. Ovakvom ureðeno�ãu �ivotnosti se,
izmeðu ostalog, nagla�ava i va�nost negovanja ne kompetitivnosti i sebiène borbe za
opstanak, veã kooperacije i posveãenosti stvaranju lepote u na�em svetu, koja ãe se
odraziti i na nas same. Slièno tome, zahvaljujuãi analogijama �ivotnih putanja na svim
nivoima prirodne ureðenosti, i mi kreiramo na� svet, a sa njime i sve osobine ljudi oko
nas. Ako u biãima na�eg sveta vidimo isti, kreativni izvor sveta kao �to smo i mi sami,
tada je to znak velike tolerancije i poèetak puta svetog napretka. Verujuãi drugim
ljudima, mi zapravo verujemo sebi, diveãi se drugima, divimo se sebi. Povezanost sveta
nas mo�e nauèiti o lepoti davanja, ulep�avanja svetova drugih biãa, te tako i sam jezik,
kao i nauka (u ovako subjektivnim okvirima ogranièenog karaktera iz perspektive te�nji
ka potpunom spoznavanju i formalnom obja�njavanju svega �to postoji) postaju divne
dru�tvene konstrukcije, putevi koji povezuju nas i druga biãa i koji nam pru�aju
moguãnost da èinimo svet drugih biãa bogatijim, lep�im i radosnijim. Ideja o
komplementarnosti, a ne potvrðivanju iskustava razlièitih biãa ili razlièitih èula èini
osnovu svesnog ukidanja objektivistièkog pogleda na svet na raèun stvaranja fleksibilnih,
otvorenih, sveprihvatajuãih i bo�anski evolutivnih saznajno osmi�ljavajuãih okvira.
Eksplicitni uslov radikalno-konstruktivistièkog stanovi�ta jeste da se najveãi nivo
iskustvenog do�ivljaja stvarnosti posti�e kroz interakciju sa drugim saznajnim entitetima, odakle mo�emo sagledati i visoko-etièki implicitni karakter ovog temeljnog stava koji se
nalazi u osnovi svakog epistemolo�kog razvoja. Naspram svesti o beskrajnoj otvorenosti
horizonta evolucije biãa i sveta, koju implicira prihvatanje subjektivistièkog stanovi�ta
svakog znanja, i obrnuto, ideja o realnoj izvodljivosti apsolutne reprezentacije neponovljivih i nesagledivih prirodnih pojava, u sprezi sa analognom idejom o istovetnosti imena sa imenovanim produktima na�e percepcije, u savremenom dru�tvu
nalazi refleksiju u vidu »opravdanih« osuðivanja i mnogih drugih zavaravajuãih,
izolujuãih i znati�eljno ga�eãih razmi�ljanja. S obzirom da se mogu izvesti iz iskustvenog
toka, sve tipiène fundamentalne predstave ureðenosti Prirode - uzroènosti, svrhe, prostori,
atomi, vreme... - na kojima su sazdani mehanizmi nauènog, filosofskog i svakodnevnog
rezonovanja, antropocentriènog su karaktera, pri èemu neponovljivost i velièanstvenost
Prirode i njenih procesa nisu u stanju da obujme i u potpunosti izraze fiksno-simboliène
predstave, o èemu nam svedoèi i savremena intenzifikacija relevantnosti estetskih
kriterijuma11 u izvoðenju (trenutno neizvodljivo eksperimentalno verifikujuãih) fizièkih
teorija (kao �to je, na primer, teorija struna) kvantnih i sub-kvantnih domena. Reprezentacije znanja se, stoga, mogu najskladnije zami�ljati kao naèini prepoznavanja
lokalizovanih crta karakteristièno ljudskog naèina do�ivljavanja sveta. Svaka reè, neka to
bude »more«, svakoga od nas ãe asocirati na niz iskustvenih do�ivljaja kroz koje ãemo na
povr�ini nalaziti neke op�te osobine mora, ali i niz èesto podsvesnih do�ivljaja koji potièu
od potpunog konteksta u kome smo svaki put do�iveli pomenutu reè. Kvaliteti su
neodvojivi od celokupnog saznajnog konteksta njihovog otkrivanja. Iz ovakvog shvatanja potièe i jedna od najlep�ih definicija objekata kao »uspomena na pona�anje koje mu
(»objektu«) je dalo prividnu stabilnost u stalno promenljivom svetu«213. Svako odno�enje
na »objekte« na�eg sveta predstavlja, stoga, ne opise koji odra�avaju istinitost i realni
svet, veã subjektivno i metaforièno osmi�ljavanje mape na�eg sveta. »...Posmatraèi u
akciji primarno gledaju u sebe. Ono �to oni opisuju je njihov pogled (temeljni stav, p.a.)
na to kako svet njima izgleda«, smatrao je Hajnc fon Ferster312.
96
Usled individualnih psiholo�kih asocijacija koje prate pridavanje znaèenja
elementima na�eg sveta percepcije, zavisnih od jedinstvenog i neponovljivog,
celokupnog subjektivnog iskustva, kao i usled jedinstvenog vrednosnog direktno-perceptivnog iscrtavanja sveta iz perspektive svakog biãa u svakom trenutku njegove
egzistencije, »objektivnost« ne predstavlja posledicu jednakih zajednièkih znaèenja, veã
odraz aproksimativno zajednièkih putanja subjektivnih iskustava, subjektivnu emanenciju zajednièkog dogovora o formama znaèenja. S obzirom da svako prihvatanje »objektivnih
istina« podrazumeva, zapravo, prihvatanje jedne logièke mre�e rezonovanja, sistema
organizacije misaonih refleksija nad rezultatima na�eg (subjektivnog) perceptivnog iscrtavanja sveta, jasno je da je preduslov istinitosti nauènih, filosofskih i jezièkih
ekspresija postojan upravo kao dobronamerno i poverljivo prihvatanje putanja razmi�ljanja i pona�anja u domenu meðuljudske komunikacije. Stoga bi pojam objektivnosti mogao biti zamenjen znatno zgodnijim pojmom inter-subjektivnosti, koji poseduje ne ontolo�ki, veã èisto fenomenolo�ki karakter u okviru koga se i druga biãa
uvode kao samostalni stvaraoci svojih svetova, prevazilazeãi tako potencijalni solipsizam. Kantov praktièki imperativ se na ovom mestu, slièno kao i fon Fersterov
princip relativnosti, Nesov istinski mirotvorni princip ekolo�kog aktivizma (na osnovu
koga se, premda su ljudski postupci podlo�ni kritici � u svrhu dijalo�kog pronala�enja konstruktivnih opcija, sva �iva biãa moraju do�ivljavati kao odrazi nepojmljive prirodne
harmonije, izvori inherentne lepote, vrednosti i bezuslovnog po�tovanja) ili talmudska
izreka da »onaj koji spasi jedan �ivot, spasao je èitav svet«368 (Sanhedrin 4:5), mo�e
koristiti u svrhu prevazila�enja solipsizma, tako da se ljudska biãa ne tretiraju kao objekti
- sredstva zadovoljavanja na�ih te�nji, veã kao izvori bo�anske kreacije, �ivotni virovi
koji vode u centar sveta. Jedan od razloga za�to objektivizacija sveta predstavlja gotovo op�te prihvaãeno
stanovi�te do�ivljaja svaèijeg sveta, jeste ne samo pribli�na zajednièkost i lakoãa
uspostavljanja korelacija izmeðu iskustava razlièitih biãa (�to potièe od sliènosti na�ih
fizièkih i lingvistièkih struktura), veã i èinjenica da se posredstvom prihvatanja
egzistencije objektivnog sveta, sveta nezavisnog od nas, otvaraju vrata pandorine kutije, vrata moguãnosti uklanjanja odgovornosti za stanje na�eg sveta (te time i odricanja od
zavisnosti ovog stanja od na�ih najdubljih, implicitnih te�nji), kao i moguãnosti
otklanjanja nezadovoljstava na�eg do�ivljaja sveta prebacivanjem njihovih uzroka od nas
samih do spolja�njeg sveta, �to je i uzrok sveprisutnim te�njama pre svega ka
besplodnom menjanju sveta (jer se zajedno sa isterivanjem problema iz na�eg sveta,
nedosegljivo isteruje i njegovo istinsko re�enje) bez menjanja nas samih, ka »vaðenju
trna iz bratovljevog oka, a zanemarivanju grede u na�em« (Matej 7:3-5), ka zanemarivanju nikada prekinute povezanosti nas i na�eg sveta, te stoga i istinskog puta traganja za re�enjima problema na�eg sveta, koji vodi u srce nas samih, u najdublje tajne
na�eg rezonovanja i na�ih pogleda na svet. Dok ravnodu�nost prema na�em svetu i
postepeno buðenje neprijateljskog oseãaja prema njemu predstavljaju direktnu posledicu, odgovor na�e du�e na neprirodno oslobaðanje od odgovornosti za na� svet putem bilo
eksplicitnog ili implicitnog pozivanja na realnost, objektivnost i ontologiju, radosna svepovezanost, saoseãajnost i do�ivljavanje sveta kao zaista nas samih, predstavljaju odraz spiritualnog prihvatanja odgovornosti i pru�anja bo�anske pa�nje svim, i
najmanjim i najneuglednijim detaljima na�eg sveta koji su uvek plodovi ko-kreacije na relaciji na�ih najdubljih etièko-estetskih konstelacija i Prirode.
97
S druge strane, tolerancija je jedna od osnovnih posledica koje izranjaju iz shvatanja da je svako znanje subjektivno. Naime, po�to ne samo da se ne mogu
formulisati objektivna i fiksna pravila kao re�enja odreðenih socijalnih problema, veã
njihova ontolo�ka re�enja u konstruktivistièkim okvirima i ne postoje, tada tamo gde se
zavaravajuãe smatra da postoji samo jedno re�enje, postoji ih bezbroj147. Okamova
o�trica koja, podsetimo se, slu�i isecanju svih suvi�nih obja�njenja, sa ovakvim
shvatanjem se preobra�ava u bla�enu ruku radosnog prihvatanja, dok istra�ivaèke trke za
slavom i nagradama postojane u okvirima objektivistièkog pristupa razvoju nauène misli
(kao, na primer, u domenu potrage za sveobuhvatnom fizièkom teorijom ujedinjenja)415
bivaju pretvorene u svest o postojanju beskraja ispravnih puteva opisivanju Prirode, te o uvek novim, nesagledivim i neponovljivim putevima koji vode ka spiritualnom blagu iz svaèije perspektive. Svaka te�nja ka ubeðivanju drugih na ispravnost jednog jedinog
re�enja ili pristupa koji smo spoznali, sa ovim se shvatanjem preobra�ava u spontano
sleðenje Puta Prirode i slobodno divljenje raznovrsnosti puteva koji su u stanju da sami
po sebi, bez njihovog nu�nog nametanja (slièno pristupu porotnika Dejvisa iz komada »12 gnevnih ljudi«, kada se neosuðujuãom bri�no�ãu spasava svet), jednostavnim
otvaranjem perspektiva i stvaranjem pogodnih uslova za samostalne refleksije, razre�e
problem u smeru ostvarivanja prijateljstva i op�teg razumevanja. Kroz ovakvu svesnost
se èitavo bogatstvo raznovrsnosti na�eg sveta obgrljuje harmonijom jedinstva,
pretvarajuãi tako sukobe kultura i razmi�ljanja u bla�ene, evolutivne dodire. Naèin povlaèenja granica predstavlja jedinstvenu karakteristiku svakog �ivog
biãa, ali koja je uvek ponikla na interakcijama u domenu socijalne tradicije. Na ovaj naèin se takoðe prevladava solipsizam koji potencijalno poèiva u ideji o nemoguãnosti
formiranja objektivnog znanja nezavisnog od subjekta. Zahvaljujuãi uslovljavanju svakog
znanja neophodnom utopljeno�ãu biãa u socijalnu interakciju, stvarnost se ne mo�e
smatrati kako ni objektivnom, tako ni rezultatom potpuno individualne kreacije, veã u
skladu sa poentom kompletnih razmi�ljanja u ovoj knjizi, igrom dveju polova, u ovom
sluèaju pojedinaènih misaonih svetova u kojima se oèitava raznovrsnost Prirode, sa
zajednièkim putanjama u kojima figuri�e njeno jedinstvo. Takoðe, po�to slièno kao �to
pojedinaène reèenice poseduju svoj smisao samo u kontekstu dela kome pripadaju i
potpune svesti o svetu prijemnog biãa, i svako znanje, kao i samo na�e postojanje opstaje
samo u kontekstu relacija kojima se ono pru�a ka ostatku sveta, ka drugim biãima, �to
èini jo� jednu neizbe�nu implicitnu crtu svakog znanja, koja ga nikada ne èini samo
subjektivnim, veã i uslovljenim, kao i namenjenim socijalnoj tradiciji. Uloga jezika u eksternalizaciji objekata i do�ivljavanju sveta kroz prizmu
imenovanja i ogranièenog spektra kvaliteta, je enormna. U svrhu �to efikasnije
komunikacije i preno�enja saznanja, tj. ukazivanja na putanje (prilaze, metode) kojima se do sliènih iskustava mo�e dopreti, ljudska civilizacija je spontano prihvatila takve
imenujuãe short-cut-ove, kako ne bismo prilikom svih uzajamnih izra�aja utanaèavali
odraze neponovljivog i subjektivnog karaktera kvaliteta sveta u stalnom toku, poput jedne �ivotne reke. Slièno kao �to zavaravajuãa ideja o objektima konstantnih osobina potièe od
prividnih konstantnosti izvesnih elemenata percepcije, tako i objektivizacija i eksternalizacija »uop�tenih« konstantnosti na�eg sveta percepcije predstavlja zavaravajuãu sliku o svetu koja proizilazi iz dru�tvenih zahteva za �to preciznijom
komunikacijom u svrhu zajednièkog napretka. Tako, jezik predstavlja sredstvo dru�tvene
koordinacije i svojevrsnog simbiotièkog kuplovanja, karakteristiènog iskljuèivo za
98
ljudska biãa. Jezièka i, uop�te, sva formalna nauèna obja�njenja predstavljaju ne
mehanizme opa�enih konstantnosti (èije iscrtavanje predstavlja uvek subjektivan i samo
na� opis), veã mehanizme obja�njavanja opa�enih konstantnosti. Jezik, stoga, predstavlja svojevrstan vid dru�tvene konvencije - mape generalizovanih iskustava, u okviru koje njeni elementi ukazuju na naèine buðenja, dopiranja do izvesnih iskustvenih do�ivljaja,
karakteristiènih za ljudska biãa. Meðutim, jezik nije kod ili odraz eventualnog objektivistièkog karaktera ljudskih saznanja i misli, veã samo sredstvo pregovaranja ili
pravilo igre, koje u sluèaju svakodnevne komunikacije mo�e biti izrazito fleksibilno, dok
mo�e biti i veoma strogo i iskljuèivo kao u sluèajevima formalnih jezika nauke. Interesantno je primetiti da po�to se prilikom formiranja svesti o Ja, paralelno formira i
svest o objektima, o Tebi, odnosno da ruku uz ruku sa uroðenim naèinom razvijanja
koordinacije pona�anja kroz sliku o konstantnostima perceptivnog sveta »oko« nas ide i
paralelni vid konstantnog konstruktivnog poreðenja kojim se razvija Put koji spaja
subjekta i objekte, i kori�ãenje glagola predstavlja znatno prirodniji naèin verbalnog
opisivanja sveta u odnosu na pozivanje na imenovanja. U ovom kontekstu koji se dotièe
va�nosti negovanja odnosa nas prema svetu, mo�emo se podsetiti reèi Martina Bubera:
»Ako kultura prestane da bude centrirana u �ivotnim i stalno obnavljajuãim relacijskim
pojavama, tada ona oèvr�ãuje u to-svet (svet objekata, prim.a.).....tada se glatka uzroènost
koja pre nije imala moã uznemiravanja spiritualnih koncepcija Kosmosa, pridi�e dok ne
postane ugnjetaèka, gu�eãa sudbina (determinizam, prim.a.)«54, nemilosrdna, neizbe�na i
ravnodu�na sudbina koja, slièno kao u helenskim tragedijama, u vidu deterministièkih
fizièkih zakonitosti olièava mehanistièki poredak Prirode u savremenom nauènom
razmi�ljanju. Subjektivnost znanja i njegovih formalnih emanencija je posledica neponovljivosti prostorno-vremenskih perspektiva sagledavanja sveta. Od polo�aja
posmatraèa èesto zavisi i nivo uoèene stabilnosti u sistemu. Èesto se de�ava da dok
posmatraè koji je ukljuèen u neki, na primer, samo-organizujuãi sistem kao �to je �ivo
biãe, do�ivljava sistem kao stabilan, dok isti sistem spoljni posmatraè do�ivljava
nestabilnim, ili obrnuto. Nepredvidljivost ljudskog pona�anja se najèe�ãe za biãe - subjekta do�ivljava prirodnim, spontanim i stabilnim delovanjem, dok bi drugo biãe u
funkciji spoljnog posmatraèa u potrazi za izvesnim pravilima u skladu sa kojima se izvodi pona�anje posmatranog biãa najèe�ãe bilo zbunjeno uoèenom kompleksno�ãu,
dinamièno�ãu, nepredvidljivo�ãu i haotièno�ãu. S druge strane, niz misli i oseãanja koji
bi indukovao oseãaj unutra�nje uzburkanosti bi spoljni posmatraè èesto okarakterisao kao
znak mirnoãe, stabilnosti i statiènosti. Klasièna nauka je, naravno, zasnovana na
stabilnosti kao kvalitetu koji odreðuje spoljni posmatraè, �to je neodr�iv stav u kristalnoj
jasnoãi shvatanja da smo mi kao posmatraèi ne samo harmonije emergentnih kvaliteta na�e kompletne �ivotnosti, veã i sagledavamo svet ne kao kartezijanski izolovani um, veã
kao neraskidivi ko-kreacijski deo do�ivljavanog sveta. Svaki standard za merenje
stabilnosti ukljuèuje neizostavno ljudske, dakle subjektivne vidike, �to znaèi da sama, na
klasièno-nauèni naèin definisana stabilnost, ne mo�e biti stabilan, ne-subjektivan koncept. U èinjenici da su ljudska biãa u stanju da percepiraju ne direktne reprezentacije
dejstava sredine, veã samo samostalno definisane razlike, implicitno se krije i ideja o nemoguãnosti formiranja istinitosnih kriterijuma na bazi sopstvenih iskustava. Ukoliko
ruku iz tople vode prebacimo u mlaku, mlaku vodu ãemo do�iveti kao hladnu, ali ako iz
hladne vode ruku prebacimo u mlaku, onda ãe nam mlaka voda izgledati kao topla.
99
Odatle je jasno da »èovek nalazi u samom sebi meru svih stvorenih stvari«171, kao �to je
smatrao Protagora, �to je u apsolutnom skladu sa idejom o kvalitetima kao putevima
izmeðu �ivih biãa i Prirode. Metod kvantifikovanja se u nauènim okvirima koristi u svrhu prevazila�enja
eventualnih subjektivnih nesuglasica oko ishoda dogaðaja iz sveta percepcije razlièitih
biãa, i omoguãavanja precizne i efikasne komunikacije znanja. Ipak, ovakav prenos
nauènih saznanja razvija pogre�nu sliku o njihovoj objektivnoj prirodi, i pored toga �to
oèigledno predstavlja samo konvencionalnu aproksimaciju. U nauènim okvirima se
smatra da su matematièki zakoni pogodni za preciznu komunikaciju formalnog znanja, s
obzirom da se komunikaciona su�tina brojeva i kvantiteta mo�e usaglasiti tako da bude
nezavisna od taèke gledi�ta, èime se stvara osnova za operisanje brojevima nezavisno od
osobina brojaèa. Meðutim, ne samo da svako biãe konstrui�e sopstvene i uvek
jedinstvene koncepte brojeva, veã i kontekst pojava u svrhu èijeg obja�njavanja ili
opisivanja se oni koriste, uvek je subjektivan. Bitno je primetiti da baratanje brojevima i matematièkim operacijama predstavlja rekonstruisanje mape, koje mo�e biti nezavisno od
stanja same teritorije, jer, naime, kada sabiramo dva broja, mi ne zami�ljamo
kvantitativne koncepte za potrebe èijeg opisivanja su oni ponikli, veã praktièno
mehanièki izvodimo rezultat operacije. Stoga je jo� Platon smatrao da brojevi bez svojih
kvantifikujuãih jedinica nemaju nikakav fizièki smisao. Oni predstavljaju »sredstvo igre«
unapred formulisanih pravila. Sve takozvane a priori kategorije, ukljuèujuãi matematièke
ideje, uzroènost, prostor, vreme, elemente Euklidove geometrije i slièno, predstavljaju
samo ljudske izume ureðivanja iskustva, te se mogu, slièno kao �to je Dekart do�ao na
ideju o kartezijanskim koordinatama posmatrajuãi let muva u uglu plafona sobe149, izvesti
iz senzorno-motornih iskustava. Na slièan naèin se i vremenski interval nekog dogaðaja
mo�e proceniti samo putem poreðenja, i to ne sa stabilnim, objektivnim vremenom, veã
samo sa vremenom trajanja nekog drugog procesa, kao �to je, na primer, kretanje
kazaljke na satu. Meðutim, da nauène slike sveta kao izumi ljudske vrste ne predstavljaju
samo odraze biolo�ke organizacije individualnih biãa, veã pre svega socijalne kategorije,
mape èije je iscrtavanje pokrenuto meðusobnom bri�no�ãu izmeðu �ivih biãa, ispoljenom
kroz lingvistièku tradiciju (koja, podsetimo se, èini ljudska biãa kulturno uzvi�enim u
odnosu na druge planetarne vrste), odra�avaju kako reèi Anrija Poenkarea da
»geometrijski aksiomi nisu ni sintetièki sudovi a priori ni eksperimentalne èinjenice. One
su konvencije«392, tako i reèi Ervina �redingera koji se, pod utiskom kvantnog
indeterminizma Prirode, pita »otkuda nièe ra�ireno verovanje da je pona�anje molekula
odreðeno apsolutnom uzroèno�ãu, otkuda ubeðenje da je suprotno nezamislivo? Naprosto
iz navike, negovane hiljadama godina, da se misli kauzalno, usled èega ideja o
nedeterminisanim dogaðajima, o apsolutnoj, iskonskoj bezuzroènosti, izgleda potpuna
besmislica, logièki apsurd«392. Kroz ovakav do�ivljaj porekla nauène misli kao
kreativnih, idejnih putanja koje su u stanju da ulep�avaju na� svet, prestavlja temelje
njene dalje evolucije iz inertnog sleðenja programskog toka razmi�ljanja u na�om
slobodnom voljom okru�enu kreativnu potragu za holistièkim objedinjavanjem
egzistirajuãih slika sveta u nove ukazatelje koje predano pru�amo na�em svetu. Za razliku do kvantitativnih pristupa obja�njenjima stvarnosti u okviru kojih se podrazumeva da nije povoljno postojanje vi�e od jedne taèke gledi�ta opisivanja Prirode,
�to izaziva sukobe izmeðu razlièitih pretencioznih nauènih teorija koje obuhvataju
preklapajuãa polja stvarnosti, kvalitativni prilazi opisivanju sveta razvijaju implicitnu
100
tolerantnost, jer svet posmatran iz razlièitih perspektiva mora posedovati i razlièite
kvalitete koji se pokazuju povoljnim za konstruisanje razlièitih iskustava. Svest o
beskonaènom broju realnih iskustava i konstruisanih stvarnosti, kao i tolerantnost koju povlaèi ovo shvatanje neophodno je inkorporirati u svako buduãe logièko-metafizièko, te
kvantitativno-kvalitativno sagledavanje i opisivanje stvarnosti. Svako znanje iz ovakve perspektive gubi osnovu za potencijalnu pretencioznost, sveva�enje ideja i krutost pri
promeni stavova, mi�ljenja i modova razmi�ljanja, koji iznedruju potencijalne osude,
odbacivanja i sukobe, a dobija atribute skromnosti, izvora besprekidnog èuðenja,
uzdizanja tuðih mi�ljenja i pogleda na svet, fleksibilnosti promene mi�ljenja, tolerantnosti
i milostivog po�tovanja. Umesto kompetitivnosti i izvori�ta konflikata prevlaðuju
kolaboracija i zajednièka adaptacija u kojoj se oèitavaju individualna uèenja, kao i
globalna evolucija. Za razliku od klasièno nauènog, objektivistièkog poimanja sveta as-it-is, moderni
konstruktivistièki vidici, saglasni sa drevnim religijskim tradicijama, do�ivljavaju svet
ljudske civilizacije kao stvoren od strane bivstvujuãe inteligencije koja deluje na
temeljima socijalne tradicije56. Na osnovu ovakvog do�ivljavanja objekata kao plodova
aktivne, stabilizujuãe konstrukcije sveta od strane saznajnog subjekta, raða se i novi,
konstruktivistièki postulat na osnovu koga je »iskustvo uzrok, a svet posledica«, �to je
suprotnost od realistièkog postulata koji nam ka�e da je »svet uzrok, a iskustvo
posledica«. Naravno, sa epistemolo�ke taèke gledi�ta je konstruktivistièki princip odnosa
Prirode i iskustva realniji, premda bismo se sa ontolo�kog stanovi�ta vratili na
nerazdvojivost ovih dveju principa, na isprepletanu i nerazluèivu igru uma i Prirode koji
zapravo èine harmoniènu i nedeljivu celinu. Veã smo uvideli da kada god se susretnemo
sa jednosmernim uzroènim relacijama, znajmo da su one samo aproksimacije cikliènih
interakcija kroz koje se menjaju svi entiteti koji u njima uèestvuju. Po�to se kriterijum »povoljnosti«, ali ne obavezno i istinitosti, nalazi u osnovi
naèina svakog uèenja, tada je standardno konstruktivistièko shvatanje da nauèna, te i sva
druga znanja nisu neophodno adaptirana Prirodi, veã je svet kakvim ga vidimo i
poznajemo adaptiran na�im saznajnim te�njama. Ipak, ovakvo stanovi�te je jednostrano, i
istina bi se sasvim sigurno na�la negde u sredini, jer mi kao saznajna biãa nismo sami
sebe napravili, veã jedna znatno bogatija, holistièkija ureðenost èiji smo mi samo maleni
deo. »Od Gospoda su koraci èoveèji, a èovek kako ãe razumeti put njegov?« (Prièe
Solomonove 20:24), pita se car Solomon. Upravo nas prouèavanje tragalaèke uloge
èoveka u jednoj ovakvoj bogatoj organizaciji navodi na misao da je sve u stanju stalnog kretanja ka kompleksnijim stanjima ureðenosti, otvarajuãi nam tako put evolucije ka sve
sreãnijem i saznajno radosnijem, otvorenijem, osetljivijem i oseãajnijem svetu. Priroda
nam stoga ukazuje put koji moramo slediti, ali drugu stranu ove interakcije èine na�e
te�nje, na�a sloboda misli, jer se samo u harmoniènom plesu reda i slobode razvijaju
bogatija stanja ureðenosti. Stoga je odgovornost koju prihvatamo i stvaramo u ko-kreiranju na�ih svetova esencijalna karakteristika produhovljenog �ivljenja, kao �to nam
konstruktivistièke ideje sugeri�u, ali u harmoniji sa spontanim i predanim prihvatanjem
Puta Prirode. Sa prihvatanjem odgovornosti za na� svet (koje prirodno proizilazi iz
do�ivljavanja kvaliteta na�eg sveta kao puteva izmeðu uma i Prirode), shvatanja o
nu�nosti ispoljavanja implicitne etike u na�em odnosu sa Prirodom, kao i duha
zajedni�tva koji prevladava potencijalni konstruktivistièki solipsizam, raða se odnos
101
izmeðu subjekta i drugih biãa koji odi�e poverenjem, toplim sagledavanjem sveta iz razlièitih perspektiva, iz razlièitih oèiju. Meðutim, ovakav odnos se lako mo�e naru�iti sa
uvoðenjem objektivne i od saznajnog sveta subjekta nezavisne stvarnosti, kojima se
druga biãa »objektiviziraju«. Naspram voajerskog otuðenja ljudskih biãa od sopstvenih
svetova i njihovih opisa, koga podrazumeva inertna »objektivnost« u izra�avanju i
razumevanju sveta, kroz svest o izvodljivosti kori�ãenja samo nas samih kao referentnih
taèaka na�ih posmatranja i njegovih opisa (�to èini put ka buðenju implicitne etike u
govoru, kao �to je fon Ferster smatrao, dok se analogija ovakvog spiritualnog preme�tanja
polja referencije sa uslovljavajuãih, objektivistièkih starozavetnih, bilo »Bo�ijih« ili
»bezbo�nièkih« puteva, na samog subjekta, na stvaranje odgovarajuãeg sveta u dodiru
vere, najdubljih te�nji biãa i Prirode, mo�e pronaãi i u svojevremeno revolucionarnom
Isusovom uèenju, obele�enom reèima: »Ja sam Put« (Jovan 14:6)), raðaju se ne samo
zadivljujuãe skromni, primerni i nenametljivi izra�aji koji su zaista spontano u stanju da
promene svet, veã i svest o stapanju posmatraèa i posmatranog, o nama kao Jednima sa
na�im svetom i na�im mislima (vraãajuãi zajedno sa odgovorno�ãu za na� svet, i èudesnu,
isceliteljsku moã svetu na�ih misli), o svetu koji se stoga menja zajedno sa harmonijama
probuðenim na�im najtananijim izborima (»Postajemo svesni da svaka akcija � èak i
blago podizanje ramena � mo�e stvoriti novi univerzum koji nije postojao pre«312, kao �to
je govorio Hajnc fon Ferster), o svetu ne kao statiènom postojanju, veã kao dinamièkom
postajanju, otvarajuãi vrata slobodnim dijalozima kroz koje bi se spontano razvijala nova
holistièka saznanja nesluãenih bogatstava. U nauènim okvirima se, usled gotovo uobièajenog shvatanja da biãa percepiraju
ne�to �to je objektivno prisutno u svetu oko nas i èemu mi ne dajemo nikakav smisao kao
eventualna druga strana puta definisanja njihovih kvaliteta, smatra da je, na primer, ljudsko oko analogno video kameri, tako da aktivnost optièkog nerva predstavlja direktnu reprezentaciju svetlosnih putanja (talasa) na mre�njaèi. Meðutim, mnogi eksperimenti
demonstriraju da upravo ljudsko oko u sprezi sa nervnim sistemom defini�e ono �to se
mo�e percepirati i naèin na koji se to izvodi414. Teorije o pasivnom vidu se danas u sve
veãoj meri zamenjuju teorijama o proaktivnom vidu u okviru kojih dinamika èula za vid
igra kljuènu ulogu u obja�njenju sveta kakvim ga vidimo, �to nas polako vraãa u
ravnote�u objektivistièkog i pasivnog do�ivljavanja na�eg vida sa subjektivistièkim
antièko-grèkim verovanjima da oko baca svetlost na svet, te tako aktivno bira ono �to ãe
videti i u kakvom svetlu. Danas je poznato da na relativno velikim oblastima mre�njaèe
povezanim sa pojedinaènim vlaknom optièkog nerva, nije sam intenzitet, veã su lokalne
varijacije intenziteta te koje pobuðuju vlakno. Teorije koje povezivanjem boja kakve
vidimo (ili svakog drugog vida percepcije) sa talasnim du�inama svetlosti (ili bilo kojih
drugih kvantifikujuãih varijabli) poku�avaju da elimini�u efekat posmatraèa stoga nisu
adekvatne119 za pru�anje obja�njenja procesa opa�anja, te se i predviðanje percepcije ne
mo�e izvoditi u funkciji iskljuèivo eksternih parametara. Ne samo da je poznato da Krik i
Neèiz Indijanci ne prave terminolo�ke razlike izmeðu �ute i zelene boje, dok Tjunika i
Pueblo Indijanci na slièan naèin ne razlikuju plavu boju od zelene392, veã i osvetlimo li
palicu sa jedne strane belom, a sa druge strane crvenom svetlo�ãu, videãemo dve senke,
jednu crvenu, ali i jednu zelenu, iako se fotoni sa frekvencijama koje bi odgovarale zelenoj boji ne mogu detektovati. Slièan eksperiment mo�emo izvesti sa posmatranjem
na�e ruke u senci svetlosnih izvora sveãe i izlazeãeg Sunca u kom sluèaju ãemo mo�da
moãi da primetimo da ãe na�a ruka dobiti plavu nijansu. Prisustvo zelene boje u prvom, i
102
plave u drugom primeru, tako ne predstavljaju jednostavne, kvalitativno-jednosmerne korelacije izmeðu prisustva fotona odreðenih talasnih du�ina u na�oj sredini i na�e svesti
o njima, veã rezultat slo�enih putanja relativnih aktivnosti izmeðu neurona kojima se
omoguãava dvostrano uoblièavanje kvaliteta na relaciji uma i Prirode. Slika koju vidimo
je oèigledni rezultat internih procesa percepcije, a ne ne�to �to je za svakoga identièno i
od nas nezavisno. Nervni sistem ne poseduje klasiène kompjuterske unose i iznose, veã
dozvoljava strukturalne perturbacije u samoj neuronskoj mre�i, �to modifikuje njenu
aktivnost, pri èemu je sekvenca stanja sistema generisana relacijama neuronske aktivnosti
odreðene strukturom biãa. Pomeranje pa�nje sa detalja na detalj potencijalno
perceptibilnih elemenata predstavlja emanenciju subjektivnog interesa u kome se krije tajna metoda konstruisanja svaèijeg posebnog sveta. Percepcija se stoga mora prouèavati
iznutra sa ukljuèivanjem karakteristika posmatraèa, uz shvatanje da sam nervni sistem
predstavlja stvaraoca pojava, pre nego samo filter mapiranja objektivno postojeãe
stvarnosti. Fokus istra�ivanja percepcije bi, tako, trebalo da bude na interakcijama u
okviru samog saznajnog sistema, a ne na strukturalnim perturbacijama koje ne defini�u
dalju aktivnost u sistemu, veã samo iniciraju izvesne promene koje biãe samostalno
izvodi. Podsetimo se da osnovu uslovljavajuãeg prouèavanja pona�anja �ivih biãa - koje je sa degradirajuãim slikama ljudske Prirode, uz pru�anje doprinosa opravdavanju
zavaravajuãe ideje o izvodljivosti plemenite edukacije mehanizmima uslovljavanja
(nagraðivanja i ka�njavanja, koji umesto razumevanja za�to je bitno biti dobar, uglavnom
rezultuju u traumatizujuãim ekspresivnim degeneracijama �ivotnih i saznajnih
spontanosti, u redukovanju saznajne fleksibilnosti, dubine procesovanja novih informacija i lakoãe njihove integracije sa postojeãim znanjem, te u zamagljivanju
intrinsiène, istinski kreativne motivacije189, èineãi da uroðena, deèije nevina
heuristiènost, ravnote�a logièke razumnosti i slobodne, nesputane intuitivnosti i
istra�ivaèkog instinkta, biva zamenjena konformistièkim, indoktriniranim metodolo�kim
prilazima u na�em (u)poznavanju sveta190) izvedene iz poni�avajuãih
eksperimentisanjima sa pacovima, obele�ilo psihologiju 20. veka - èini insistiranje samo
na spolja�njim manifestacijama �ivotnih procesa (samo na onima koje mo�e registrovati
spoljni posmatraè, eksperimentator) organizma kao jedino nauèno-relevantnih, te na zavaravajuãem realistièkom poistoveãivanju podsticaja iz perspektiva spoljnog
posmatraèa i subjektivnog biãa. Poistoveãivanje spolja�njeg izgleda i pona�anja sa
unutra�njom lepotom �ivljenja iz perspektive subjekta je dovelo do niza pogre�nih
direktnih srazmernosti koje prevladavaju u op�tim savremenim psiholo�kim i sociolo�kim
shvatanjima, ukljuèujuèi direktnu srazmernost do�ivljavanja zadovoljstva sa spolja�njim
izgledom ne kroz sopstvene oèi, veã u oèima drugih, kao i ideje o leèenju bolesti potiskivanjem simptoma, a zanemarivanjem njenih istinskih uzroka koji uvek poèivaju na
mentalnom planu. Korespondencija izmeðu strukturalnih promena i dejstva sredine koje
ih je uzrokovalo, nije strukturalna, veã istorijska, te se. izmeðu ostalog, stoga ne mo�e
objasniti kao vrsta referentnih relacija izmeðu neuronske mre�e i spolja�njeg sveta. Iz ove
perspektive, odra�ene reèima Svami Vivekanande da »spolja�nji svet je jednostavno
sugestija, moguãnost, koja nas nagoni da prouèavamo, ali stvarni objekat na�eg
prouèavanja jeste um«402, ne mogu se identifikovati razlike izmeðu rezultata percepcije i
halucinacija, posmatranja sredine i unutra�njih vizija, kao ni izmeðu nauèenog i
instinktivnog (uroðenog) pona�anja, �to svakako postavlja odreðene nesigurnosti, a zajedno sa njima i odgovornosti, te i potencijalne osmi�ljenosti sveta koji ko-kreira na�a
103
percepcija. Fon Ferster je u tom smislu primetio da »ako stimuli�emo ãeliju èula za vid sa
kapljicom sirãeta, ona ãe kao odgovor dati svetlosni signal, a ako priu�timo jeziku mali
elektrièni impuls, mo�emo izazvati oseãaj kiselosti«373. Za definisanje razlika izmeðu
pomenutih karakteristika neophodno je pozvati se na socijalni karakter opisa rezultata opa�anja i izvesti poreðenja iskustva subjekta sa tuðim iskustvima. Iz ovakvog, nu�no
socijalnog karaktera na�eg ko-kreiranja kvaliteta sveta i pru�anja njegovih opisa se kao
komplementarnost osnovnog autopoietièkog principa sa poèetka ovog odeljka (principa)
razvija i fon Fersterov stav da »sve reèeno reèeno je posmatraèu«312 sa kojim se
potencijalni monolo�ki solipsizam konstruktivistièke teze prevodi u dijalog duha
zajedni�tva i saoseãanja, koji je jedini u stanju da prosvetli i spasi svet. Samo-organizacioni sistemi opstaju zahvaljujuãi ne samo svojoj termodinamièkoj
otvorenosti koja predstavlja samo jednu stranu novèiãa �ivotnosti, veã i zahvaljujuãi
svojoj operacionoj (uzroènoj) zatvorenosti. Naime, èudesna igra izmeðu ova dva principa
slobode i reda, otvorenosti na nasumiènosti dejstava sredine i stabilne organizacije predstavlja esencijalni Jin-Jang polaritet koji karakteri�e organizacije �ivotnosti. �iva
biãa moraju biti u neprekidnoj razmeni materije i energije sa sredinom, �to uslovljava
njihovo fizièko opstajanje, dok njihova operaciona zatvorenost predstavlja osnovu samo-organizacione aktivnosti, i odslikava moguãnost uspostavljanja beskrajnih cirkularnih
uzroènih veza u organizmu od koje god taèke krenuli. Na taj naèin se èak i »nasumièna«
dejstva sredine u okvirima ovakve organizacije prevode u ne-nasumiène informacije, �to
je èinjenica koja stoji u osnovi fizièkog opravdanja konstruktivistièkog stava.
Zahvaljujuãi ovakvoj rekurzivnoj organizaciji, èak i pojmovi percepcije i informacije u
svom standardnom, objektivistièkom znaèenju prepu�taju mesto shvatanju da sve ono �to
mislimo da je eksterno pripada internom svetu pojedinca, te da je svaka informacija u saznajnom svetu pojedinca zapravo interni sistemski konstrukt, kao i da je svaka referenca u odnosu na nekoga zapravo samo-referenca. »Inteligencija organizuje svet organizujuãi sebe«
187, èuveni je saznajni princip �ana Pja�ea, koji odra�ava èinjenicu da
je svako znanje zapravo subjektivni, uvek re-konstrui�uãi, a ne fiksni, samo-organizacioni saznajni proces koji ne predstavlja istinitu sliku stvarnosti, veã odra�ava
povoljnost organizacije sopstvenog iskustvenog sveta. »Unutra« i »spolja« u odnosu na
saznajnog subjekta predstavljaju samo njegove misaone, kroz socijalnu interakciju ko-kreirane konstrukcije, iako za nervni sistem ne postoje ni »spolja« ni »izvan«, veã »samo
odr�avanje korelacija koje se stalno menjaju«, odakle je, izmeðu ostalog, i oèigledno da
um ne predstavlja lokalizovani entitet, veã beskrajno prostiruãu mre�u dejstava75.
Uspe�nost primene bilo kog principa nam ne govori o njegovoj istinitosnoj reprezentaciji stvarnosti, veã samo o njemu kao povoljnom instrumentu organizacije iskustva. Dva
osnovna principa radikalnog konstruktivizma149 glase da »znanje se ne prima pasivno,
veã se aktivno izgraðuje od strane saznajnog subjekta«, te da »funkcija saznanja je
adaptivna i slu�i organizaciji iskustvenog sveta, a ne otkriãu ontolo�ke stvarnosti«. Stoga
se svako znanje zapravo konstrui�e, izumljuje, a ne pasivno otkriva. Znanje se, tako, ne
zami�lja kao adaptirano objektivnom svetu, veã je na� konstruisani svet adaptiran na�im
saznajnim potrebama ogranièenim na�om, evolucijom formiranom strukturom. Svet iz
perspektive ljudskih biãa uvek predstavlja èarobnu igru Prirode i smisla koji sa
sopstvenom odgovorno�ãu i izborom konstrui�emo. »Va� duh vam neãe biti dodeljen, veã
ãete ga vi birati...i �ivot koji izabere biãe njegova sudbina. Vrlina je slobodna, i koliko je
èovek po�tuje ili omalova�ava, toliko ãe je vi�e ili manje imati; odgovornost je sa
104
izbornikom«310, pisao je Platon, pokazujuãi na svaki trenutak na�e egzistencije kao na
neèujni i tihi korak koji temelji na�eg srca prave na putu na�eg spiritualnog rasta,
prepoznavanja na�e du�e u svakom deliãu sveta i praskozornog buðenja jedinstva uma i
Prirode. I sva nauèna otkriãa, tako, ne predstavljaju reprezentacije objektivnog i od nauènika nezavisnog sveta, veã istra�ivanje misli, emocija i temeljnih stavova, najdublje
su�tine ljudskih biãa, �to èini èudesnu refleksiju u okviru koje se primaran znaèaj daje
na�em iskustvu koje se ne mo�e jednostavno porediti sa »stvarnim« svetom u svrhu
odreðivanja kriterijuma istinitosti sa svim sukobima koje ovakva implicitna pretpostavka
donosi, veã ono (na�e iskustvo, na� um) predstavlja ravnopravnu stranu kreacije kvaliteta,
nauke, oseãanja i svega �to znamo da postoji. S obzirom da se svaka svest, ne samo kao posledica misaonih refleksija, veã i
direktnih rezultata percepcije, uoblièava u odreðene celine koje predstavljaju na�
iskustveni svet, tada se i samo posmatranje, a ne samo znanje, mo�e do�iveti kao razumevanje. Poznate reèi »Sve �to sam razumeo, dobro je« sada dobijaju svoj duboki
smisao, jer konstrukcija sveta neophodno obuhvata svaki na� kontakt sa njim, te se stoga i
ka�e da je �ivljenje = saznanje. »Jer, niko ne mo�e biti nedejstvujuãi, èak ni za trenutak. Svako deluje...posredstvom guna (najdubljih, implicitnih vrednosti, prim.a.) Prirode«
(Gita 3:5), uèio je Kri�na, pokazujuãi nam na svaki trenutak na�eg postojanja kao na
otelotvoravanje izbora spiritualne su�tine na�eg biãa u iscrtavanju slike sveta. Percepcija, saznanje, akcija i uèenje tako postaju nerazluèivi delovi celovitog �ivotnog odnosa biãa
sa svojom sredinom, i to tako da se odnose ne samo na unutra�nji svet biãa, veã na èitavo
more interakcija izmeðu biãa i Prirode, putanja koje se pru�aju u beskraj Kosmosa. I um
tako prestaje da predstavlja kartezijansku »stvar koja misli« (res cogitans), izolovanu od svoje sredine, veã postaje stvaralaèki proces, Put, harmonija putanja, muzika Kosmosa,
neodvojiva od svog sveta. Da se u nama samima krije tajna èitavog na�eg sveta putem esencija prihvatajuãih
i tolerantnih putanja koje nas povezuju, skladno ilustruje omiljeni149,153 dijalog Ernsta fon Glasersfelda, koji predstavlja odlomak iz èuvenog suðenja Jovanki Orleanki. »Glasovi
koje èuje� nisu Bo�ije poruke, veã dolaze iz tvoje ma�te«, reèe inkvizitor Jovanki
Orleanki, na �ta ona odgovori: »Naravno, tako Gospodnje poruke i dolaze do nas«. I
ÈuangCeove reèi opisuju slièno postojanje odgovora na sva kosmièka pitanja u nama
samima: »Moja definicija ve�tine (znanja) nema nikakve veze sa dobroèinstvom i
pravièno�ãu; ona samo znaèi biti ve�t u odnosu na svoju Vrlinu (Te), i to je sve. Moja
definicija ve�tine nema nikakve veze sa dobroèinstvom i pravièno�ãu; ona znaèi praãenje
istinite forme sopstvene uroðene prirode, to je sve. Kada govorim o dobrom sluhu, ne
mislim na slu�anje drugih; mislim jednostavno na slu�anje sebe. Kada govorim o dobrom
vidu, ne mislim na gledanje drugih; mislim jednostavno na gledanje sebe«70. Kao �to
majstorski bokser ili samuraj znaju da njihova borba nije borba protiv vrlina ili mana drugih biãa, veã susret sa sopstvenim vrednostima, smeranjima i te�njama, i spiritualnom
sve�ãu pro�eto biãe zna da se prava borba vodi na polju ne manipulativnog, nasilnog
menjanja sveta (bez promene pogleda na svet samog biãa), veã upoznavanja sopstvenih
najdubljih te�nji i njihovog usmeravanja ka Putu Prirode. I zaista, egzistencija nas samih
podrazumeva i postojanje na�eg subjektivnog uoblièavanja svih crta sveta, �to zauzvrat
èitavom na�em svetu pru�a odraz nas samih, na�ih vrednosti i unutra�njih te�nji. Sve �to
znamo da postoji, sve �to smo nekada videli ili èuli, i mi sami smo stvorili, te je stoga
oèigledno da pronicanje u tajne sveta, predstavlja zapravo pronicanje u tajne nas samih, i
105
obrnuto, jer sve �to postoji u na�em svetu i jesmo mi. »Ako nisam za sebe, ko ãe za mene
biti? Ako sam samo za sebe, �ta sam ja? Ako ne sada � kada?«337, 114, stara je talmudska
izreka koja nam »konstruktivistièkim« reènikom ka�e da »ako �elimo da ple�emo sa nekim, moramo i sami plesati«16, jer »prerekvizit bla�enog venèanja sa drugim je bla�eno
venèanje sa sobom«363. Zadivljenost na�im svetom preduslov je zadivljenosti èitavog
sveta. U tom duhu, Paulo Koeljo nas podseãa da »ratnik svetlosti ple�e sa svojim
drugovima, ali ne prenosi ni na koga odgovornost za svoje korake«229, jer spiritualni put,
put Ljubavi115 nisu ni manipulativni egocentrizam, ni slepo sleðenje normi pona�anja, veã
ravnote�a izmeðu prihvatanja odgovornosti za stanje èitavog sveta i potpune i spontane posveãenosti i predanosti biãima na�eg sveta i Putu Prirode; to je put pronala�enja
neèujnog, meditativnog jezika srca koji vodi ka jedinstvu na�eg biãa i Prirode, jedine
konfuèijevske niti, ali koja povezuje sve ostale. Shvatanje da je èitav svet kakvim ga vidimo i sva znaèenja koja mu intrinsièno ili
ekstrinsièno pripisujemo zapravo na�a konstrukcija, imalo bi veoma korisne posledice na
harmoniènost razmi�ljanja pojedinaca i njihove interakcije u socijalnom kontekstu. Kroz
razumevanje da su èitava Priroda i njena biãa na�e konstrukcije na bazi iskustva, neãemo
ih postavljati u fiksne kategorije i na taj naèin redukovati na�a oèekivanja od njih u vidu
oèekivanog ogranièenog broja opcija, veã ãemo se radovati iznenaðenjima u svakoj
promeni njihovog pona�anja i slika Prirode. Adekvatno shvatanje bi moglo biti prisutno i
na nivou nauènih teorija Prirode. Umesto poistoveãivanja modela sveta sa istinitom
slikom stvarnosti, na�e teorije i modele bi karakterisao samo kriterijum valjanosti, �to bi
uèinilo kreativne okvire nauène misli znatno fleksibilnijim prilikom odstupanja pona�anja
Prirode od predviðanja modela, �to je bio sluèaj sa svakom dosada�njom, a sasvim
verovatno ãe biti i sluèaj sa svakom buduãom nauènom teorijom, s obzirom da je u
beskrajnom traganju, uèenju i usavr�avanju, a ne u postavljanju krajnjih odgovora i
ograda radoznalosti i kreativnosti, prisutan put buðenja op�te blagodeti. U okvirima
edukacije, umesto insistiranja na robotizovanoj reprezentaciji (ne reinterpretaciji) izlo�enih formi i pravila, uz shvatanje o kreiranju sopstvenog, jedinstvenog znanja u svakome od nas, te o nemoguãnosti preno�enja objektivnog znanja, te�ilo bi se iniciranju
samostalnih reflektivnih razmi�ljanja i otkrivanja sveta (koji je zapravo sopstveni,
autonomni svet biãa u pitanju). U odnosima sa drugim ljudskim biãima, naspram
osuðivanja postojanih u okvirima pretpostavke o moguãnosti spoznaje realnih stavova,
poriva i te�nji iz kojih izranja pona�anje posmatranih biãa, postaviãe se svest o
eventualnom pridavanju karakteristika i crta liènosti kao takvim da one uvek
predstavljaju posledice na�eg sopstvenog iskustva, dakle slike nas samih iz date
perspektive. Uz ovakvo shvatanje je jasno da svako osuðivanje i karakterno
formalizovanje i imenovanje predstavlja »ogledanje majmuna u zrcalu«, i da je samo
neosuðujuãa i nepojednostavljajuãa zadivljenost nad nepoznanicom i beskrajnim
spiritualnim morem koje èine druga biãa stav koji bi, slièno kao i svaka jurodivska svest
o sopstvenom neznanju i nepretencioznosti, veã samo stalnom susretu sa beskrajnim okeanom bo�anske kreacije, bio u stanju da implicira mir i tolerantnost na individualnom
i dru�tvenu harmoniju na globalnom planu. »Èudni su putevi Gospodnji«, i oni to moraju
ostati � izvori èuðenja i zadivljenosti, a ne predmeti objektivistièkih rasprava i povodi
ispunjenja te�nji ka potpunim spoznajama i pru�anju finalnih i apsolutnih odgovora, koje
zanemarivanjem realne izvodljivosti samo uèenja primerom, ali ne i posredstvom sile, po
pravilu iniciraju sukobe i nesreãe. Slièno kao �to se u drevnoj prièi o ljudima koji
106
dodirujuãi po surlu, uho, nogu i trup slona u mraku, bez uviðanja »istinitosne«
komplementarnosti uvida svakog od njih ne mo�e izgraditi zajednièka slika o slonu, i
poverenje u relevantnost svaèijeg stava, uzimanje u obzir svakog pogleda na svet i radosna prijemèivost na razgranavanje raznovrsnosti globalnih putanja razmi�ljanja
prosvetljavaju put zajedni�tva i ispunjenog �ivljenja posveãenog èudesnoj igri
evolutivnog plesa jedinstva i raznovrsnosti. Kroz po�tovanje autonomije svakog biãa i
detalja Prirode, i pretvaranje te�nji ka manipulacijskom upravljanju u nevino divljenje,
svako biãe predstavljaãe povod radosnih susreta i beskrajan i neiscrpan izvor saznanja
koja se raðaju kroz njih, ispunjavajuãi spontano i sam svet velièanstvenim harmonijama. Ukoliko se sada vratimo na posmatranje zvezdanog neba sa Zemlje i izaberemo, na primer, sazve�ðe Kasiopeje oblika W u blizini polarne zvezde nasuprot Velikom
Medvedu, mo�emo se lako upitati: »Ali, gde je ustvari ovo sazve�ðe?«. »Pa, na nebu,
naravno«, glasio bi mo�da nehotièan odgovor148. Ali, podsetimo se da izgled odreðene
zvezdane konstelacije zavisi najpre od taèke posmatranja (o èemu je bilo reèi u odeljku o
beskrajnim kvalitetima), ali takoðe i od izvoðenja specifiènih perceptivnih operacija u
èinu posmatranja, operacija koje defini�e na� kompletan istorijat i na�e najdublje
vrednosti koje trenutno usmeravaju na�u pa�nju pri iscrtavanju razlika i putanja na�eg
sveta. S obzirom da je percepcija jedan vid aktivnog kreiranja na�eg, �to stabilnijeg sveta,
tada se proces posmatranja ovog sazve�ða i njegovog do�ivljavanja kao izvesne celine,
mo�e ovako predstaviti. Najpre, pomeraji na�e pa�nje stvaraju forme, oblike i obrise koje
primeãujemo. Ali, pa�nja u ovom kontekstu ne podrazumeva ne�to slièno reflektorskoj
svetlosti koja obasjava objektivno postojeãa tela, veã puls fokusiran na senzorske razlike,
jer smo, kao �to znamo, u stanju da opa�amo samo razlike. Bitno je primetiti da je
preusmeravanje pa�nje èisto misaona aktivnost i da za nju nije neophodno èulno
skeniranje, o èemu nam svedoèi takozvani koktel-efekat149 - pojava da smo, »okru�eni«
morem konverzacija, u stanju da samo misaonim prebacivanjima pa�nje izaberemo onu
kojoj ãemo posvetiti trajnu pa�nju. Upravo se u ovom samostalnom izboru posveãivanja
pa�nje razlikama na�eg sveta i krije tajna, otvoreni put za slobodno-voljni izbor na�eg
spiritualnog napretka, neogranièenog uèenja, razvoja fakirske moãi koncentracije misli,
Zen svesti potpunog boravljenja u trenutku sada�njosti, vernog praãenja Puta Prirode i
budnog razgonetanja njenih putokaza, te oslobaðanja od nehotiènih misli koje poput
»krilatih fantoma lete kroz hodnike ljudskog uma«364 i buðenja beskrajno èistog,
svepoistoveãujuãeg uma. »Chiaroscuro is all very well, but William Blake tells us firmly that wise men see outlines and therefore they draw them«
19, mo�da bi nas podsetio
Gregori Bejtson, reèima koje, izmeðu ostalog, ukazuju i ne na preterano apstraktno
bojenje spontano iscrtanih harmonija na�eg sveta, veã na praãenje putanja koje se
stvaraju u na�em dodiru sa Prirodom kao kljuèa odgonetanja najdubljih tajni postojanja.
Aktivnim preusmeravanjem pa�nje od jednih do drugih opa�ajnih razlika, od zvezde do
zvezde u odnosu na nebesku pozadinu, konstrui�emo izgled na�eg sveta, odnosno
nebeskog sazve�ða. Podsetimo se i da je u svrhu nastanka svesti o pluralnosti (zvezda u
ovom sluèaju), neophodno posedovati moã refleksije nad sopstvenim saznajnim
operacijama prepoznavanja, �to je osobina koja inteligentna biãa kakva poznajemo èini
posebnim u Kosmosu. Ponavljanje, kvantiteti i jednakosti nikada ne postoje u Prirodi koja se odlikuje samo putanjama i neponovljivo�ãu, te je stoga i koncept pluralnosti (i
kvantifikovanja) ljudski izum. U svakom sluèaju, da bi se iznedrila svest o sazve�ðu,
potrebno je i biti svestan sopstvenih operacija koje stvaraju sliku sazve�ða. Nakon ovog
107
razlaganja, mo�da bismo mogli realistièko-objektivistièki odgovor koji bi posmatrano
sazve�ðe postavio na nebo, nezavisno od na�eg posmatranja i postajanja, i solipsistièki
odgovor koji bi pokazao na posmatrano nebo kao na iskljuèivo na�u kreaciju, sjedinili u
meðusobnu komplementarnost, i rekli da zvezde su na putu koji spaja nas kao biãa � posmatraèe sa Prirodom. Prirodne razlike iniciraju opa�anja biãa, ali samostalnim
izborom opa�ajnih razlika biãa vr�e selekciju na potencijalnom supstratu informacija,
stvarajuãi sopstveni svet, te je stoga »iscrtavanje« na�eg sveta znatno skladniji pojam za
opisivanje procesa opa�anja u odnosu na pojmove »registrovanja«, »detektovanja« ili
bilo kakvog ukazivanja na pasivnu percepciju, premda nas do�ivljaj na�eg sveta kao puta
izmeðu biãa i Prirode poziva na kori�ãenje pojma »ko-kreacije«, predlo�enog u okvirima
ove knjige. Meðutim, premda kao ko-stvaralac svog sveta, subjekat jeste njegov svet, svako biãe i detalj Prirode u njemu, ovaj put, put oblikovanja kvaliteta na�eg sveta,
predstavlja put na�eg spiritualnog razvoja koji nas vodi ka subjektivistièko-objektivistièkom jedinstvu kada mi postajemo zvezdano nebo, ali i zvezdano nebo postajemo mi; kada mi iscrtavamo putanje zvezda, ali i zvezdani putevi iscrtavaju nas; kada se vraãamo na shvatanje da je - po�to nam ovaj put, svet kakvim ga vidimo, tiho
govori kako razumemo su�tinu na�eg biãa - zaista ne u jednostranom menjanju sveta, veã u nama, u na�oj veri i najdubljim te�njama u skladu sa kojima iscrtavamo na� svet u
dodiru sa prirodnim podsticajima, prisutan put otkrovenja tajne postojanja èitavog ovog,
a jednoga dana mo�da i beskrajno lep�eg, zvezdanog neba. Jer, »zvezde su lepe, zbog
jednog cveta koga èovek ne vidi«333, reèe jednom mali princ, pokazujuãi na ljubav koja
bo�anstvenom lepotom obasjava i iscrtava èitav na� svet, svaku spoznaju i sva zvezdana
prostranstva. I sada, premda zaista na� odgovor na pitanje o mestu nalazi�ta nebeskog
sazve�ða mo�e biti: »U Tebi!«, iz jedne konstruktivistièko-realistièke (i svakako
mistièke) perspektive, on ãe glasiti: »Na Putu koji spaja nevidljive temelje postanja
Prirode i Tebe«. Oblaci su divni primeri odnosa Prirode kao izvori�ta i odr�avaoca �ivota i njenih
inteligentnih biãa. U istom oblaku (tj. kroz njega) ãe svako od nas u odreðenom trenutku
videti sebi svojstvene figure, kao i do�iveti jedinstvene misaone asocijacije ili probuðena
oseãanja. Ukoliko do�ivljavamo Prirodu kao neprijatelja, nas same kao nasumiènim
atomskim procesima formiranim kosmièkim sluèajevima, �iva biãa kao meðusobno
izolovane mehanizme deterministièkim zakonitostima predodreðenog pona�anja ili, jo�
gore, kao neo-darvinovske borce za sopstveni opstanak naspram ostatka sveta, tada ãemo
u jednom oblaku mo�da videti mraène slike, prepune disharmonizujuãih vibracija.
Nasuprot tome, ukoliko nam se Priroda èini kao na� bla�eni dom, �ivljenje kao spontana
predanost otkrivanju (odnosno izmi�ljanju) sveta, u kojoj je neophodno èitati znake koje
Priroda dobronamerno stavlja pred na� put, tada ãemo u istom ovom oblaku videti mo�da
neko srce, anðela ili neku fizièku strukturu prepunu kvaliteta koji ãe na neobja�njiv i
tajanstven naèin proèistiti na�e biãe i uèiniti ga saznajno prijemèivijim i osetljivijim i
zaista boljim u daljem prouèavanju èudesa Prirode. I svaki drugi �um Prirode, bilo kao
talasiã mora, �um vetra, cvrkut ptica, zvuk trljanja vla�nog peska u rukama ili bilo �ta
drugo, predstavlja jednu stranu puta koja se dobronamerno, ali istovremeno i èineãi nas
slobodnim i odgovornim, pru�a ka nama tako da se i na�a strana ovog puta pridavanja
smisla prirodnim detaljima, uoblièavanja kvaliteta sveta, pru�a ka Prirodi, �to èini
èudesnu igru postojanja. Na�i implicitni temelji saznanja uoblièavaju kvalitete na�eg
sveta, osmi�ljavajuãi nove prirodne putanje koje se dalje prostiru beskrajno daleko. Vera
108
je tako temelj na kome se gradi svet na�ih saznanja, Priroda u na�im oèima, a svaki
trenutak �ivljenja proveden u molitvenoj zadivljenosti na�im svetom, stopljenosti na�eg
uma sa jednim cvetom, nebeskim pejza�om, leptirom ili oblakom èini beskrajno vredne
trenutke kreacije i bri�nosti upuãene hiljadama godina unapred, du� èitavog sveta i
njegovih najmanjih detalja. Eto, tako je èak i mene jedan oblak inspirisao na pisanje ovog
pasusa. �ivotnost Prirode se ne mo�e formalno opisati
Pre nego �to preðemo najpre na diskusiju o neizvodljivosti formalnog
obja�njavanja i predviðanja pona�anja �ivih biãa, te zatim i na razmatranje etièkih
posledica ovakvog stava, podsetiãemo se jedne LieCeove prièe o galebovima. »Mnogi stanovnici obale su voleli galebove. Ujutru bi izlazili na more i plivali za
galebovima. Ptice su se jatile na stotine. Neko jednom reèe: Èujem da mnogo galebova pliva za vama, uhvatite nekolika, da se poigram s njima.
Sutradan opet otpliva�e na more. Galebovi su kru�ili iznad mora ali nisu sletali na
vodu. U savr�enom govoru nema reèi. U savr�enom èinu nema pokreta. Ono �to mudar èovek zna, to je op�te mesto.«
171
Po�to je, usled nu�nog interpretativnog karaktera svakog opisa kao posledice
nerazluèivosti uticaja posmatraèa na posmatrani sistem, svaka forma subjektivnog
karaktera, tada se �ivotnost Prirode postavlja kao neizbe�an element svakog opisa, i upravo u njemu le�e neizmerne tajne èudesa Prirode, koje ãe, kao �to ãemo videti nakon
izlaganja u okviru ovog principa, izgleda zauvek ostati u domenu spoznaje iskljuèivo
logièko-intuitivne ravnote�e. Formalno opisivanje Prirode ãe se, kao �to ãemo videti, morati zadovoljiti pru�anjem kvalitativnih, analognih i metaforiènih crta opisivanih
sistema, dok se u ovom svetlu, kvantifikovanje mora videti iskljuèivo kao pomoãno
sredstvo razumevanja Prirode, ali ne i krajnja reprezentacija na�eg razumevanja59.
Postoje mnoge suprotstavljenosti izmeðu shvatanja klasiènog nauènog pogleda na
svet i savremenih nauènih otkriãa koja u mnogim crtama ukazuju na sklad ureðenja
Prirode sa emanencijama znanja koja potièu iz drevnih spiritualnih tradicija. Za razliku
od klasiènog nauènog stanovi�ta u okviru koga dominira shvatanje po kome svet èini
materija koja se unapred predodreðeno (a time i besmisleno) kreãe u skladu sa
zatvorenim, univerzalnim, deterministièkim, redukcionistièkim (atomistièkim) i
vremenski simetriènim zakonitostima, danas znamo da se �ivi sistemi karakteri�u
nepredvidljivo�ãu, ireverzibilno�ãu, asimetrièno�ãu (tj. èudesnom igrom simetrije i
asimetrije), otvoreno�ãu na spontana, nemehanièka dejstva, ne samo (aristotelovski)
efektivnom, veã pre svega finalnom, holistièkom uzroèno�ãu i kontingentnim
fenomenima382,383, te da kljuè razumevanja �ivotnosti le�i ne u supstanci, kvantitetima i
formama, veã u kvalitetima i putanjama. Predmeti prouèavanja Prirode posredstvom klasiène nauène, empirijsko-analitièke
metodologije se prikazuju deterministièkim formama, �to klasiènoj slici Prirode daje
skladan epitet satnog mehanizma èije je pona�anje potpuno odreðeno izborom poèetnih
109
uslova koje je, takoðe, uvek nu�no »naviti« spolja. Deterministièki svet ne ostavlja
prostor za ispoljavanje slobodne volje �ivih biãa, te bi stoga jedan ovakav svet skladno
opisala narodna izreka »nema Boga«, jer za bo�anske uplive, prihvatanje odgovornosti i
smislenosti u potencijalno potpuno predvidljivom svetu nema mesta. S druge strane, savremena uoèavanja imanentnosti nepredvidljivosti sveta u svakom njegovom
sagledavanju, bilo na osnovu kvantnog indeterminizma ili bifurkacija kompleksnih matematièkih modela Prirode, jasno nas navode na put razvijanja svesnosti o egzistenciji
svetosti, bo�anske inteligencije i smisaone dragocenosti u svakom deliãu materije, �to je
osnovni nejezièki stav svakog svetog pogleda na svet. Zakoni koji opisuju pona�anje prirodnih sistema sa stanovi�ta klasiène nauke su
reverzibilni, s obzirom da su formulisane zakonitosti koje »upravljaju« kretanjem i
interakcijama izmeðu prirodnih entiteta, jednake u oba vremenska pravca. Meðutim, �iva
biãa su memorijski sistemi u okviru kojih se diskontinuitetne neregularnosti, kao rezultat
njihove evolucije, zadr�avaju u obliku odreðenih materijalnih ili kinetièkih formi
(putanja), te se ona mogu predstaviti samo kao istorijski, ireverzibilni sistemi. Korak u korak sa reverzibilno�ãu prirodnih pojava prihvata se i ideja o atomistièkom poretku
sveta, odnosno o Prirodi kao sistemu sastavljenom od elementanih »opeka« koje se lako
mogu sklapati i rasklapati, a da se pri tome ne izgube nikakve primetne karakteristike sistema, iako znamo da �iva biãa tako ne�to ne dozvoljavaju, te se stoga ka�e da su ona
po prirodi »organskog« karaktera. Gete bi nas podsetio da »ko bi prouèavao i opisivao
�ivljenje, poèinje sa isterivanjem duha iz delova: na dlanu svoje ruke dr�i sve odeljke, ne
nedostaje mu ni�ta osim duhovnih veza«119. Ideja o redundantnosti prirodnih sistema koja
opstaje u svim redukcionistièkim prilazima sagledavanju stvarnosti ostavlja dubok trag i
u kulturi na�eg dru�tva u okviru koga se lakoãa zamenljivosti i mehanistièko ponavljanje
u skladu sa standardnim procedurama nagla�avaju kao vrednosti naspram
nezamenljivosti, jedinstvenosti i neponovljivosti svih prirodnih pojava, �to veoma èesto
rezultuje u oseãanjima nezavisnosti i nepovezanosti, mentalne izolovanosti i
agonizirajuãem, nasumiènom vezivanju delova na delove202 u potrazi za celinom,
naspram do�ivljajima spiritualne svepovezanosti, meðuzavisnosti, nerazluèivosti, »svega
na svom mestu«, celine u svakom njenom »delu« i duboke odgovornosti, koji proistièu iz
svesti koja ne te�i grubom nametanju svog ega Putu Prirode, veã njegovom tihom i
svepo�tujuãem praãenju. Emergentni kvaliteti koji izranjaju sa sagledavanjem svakog novog nivoa
slo�enosti sistema predstavljaju iz perspektive modela �ivotnosti »faktore od uticaja« koji
se mogu potencijalno opisati samo kao supervenijentni epifenomeni � slo�ene
konfiguracije koje ne mogu uzroèno delovati na podnivoe svoje organizacije. Rezultati
percepcije, misli i oseãanja �ivih biãa predstavljaju primere emergentnih osobina. Svaki
put kada svesno donesemo neku odluku i voljno je izvr�imo, izveli smo niz dejstava sa
nivoa vi�e na nivoe ni�e slo�enosti, odnosno sa nivoa holistièke mo�dane, telesne ili i �ire
prostiruãe neuronske mre�e na razne lokalne organe, tkiva, ãelije, molekule itd.
Posmatrano iz perspektive ni�ih organizacionih nivoa, emergentni fenomeni su novi,
kreativni, originalni, nepredvidljivi i nemoguãe ih je definisati, te se tako ni ljudske misli
i oseãanja ne mogu predstaviti pomoãu atomskih i molekularnih entiteta. Premda se
emergentne osobine mogu izvesti sagledavanjem globalne, kompleksne dinamike modela koja nastaje iz interakcije neèega �to bismo oznaèili kao »delovi«, samo uslovljavanje
egzistencije ovih osobina »delovima« bi se moglo otkriti, ali ne i njihova uzroèna dejstva
110
na ni�e organizacione nivoe, �to bi zaista iznedrilo nova kreativna pona�anja globalnog
sistema. Dok su matematièki modeli u stanju da iznedre emergentne putanje, programska
dinamika koja stoji u osnovi njihovog nastanka je unapred determinisana od strane programera279. Ovakav, takozvani skriveni determinizam je karakteristika ne samo svakog potencijalnog matematièkog modela stvarnosti, veã i savremenih kompjuterskih
programa koji navodno imaju sposobnost uèenja, pri èemu je naèin na koji se odigrava
ovo unapreðivanje programa njegovom upotrebom unapred odreðen od strane
programera, slièno kao �to i svaki zatvoreni skup aksioma predodreðuje sve moguãe,
pomoãu njih izvedene zakljuèke. Ovakvi programi nisu u stanju da sami biraju put
promene relacija koje opstaju u okviru njih, veã samo njihove ishode, te su tada oni
zapravo deterministièki279, �to za posledicu ostavlja i èinjenicu o odslikavanju
emergentnih fenomena u okviru modela iskljuèivo kao supervenijentnih epifenomena bez
moguãnosti njihovog delovanja na ni�e organizacijske nivoe. Realni, �ivotni kompleksni sistemi odr�avaju svoje ureðenosti posredstvom
povratno spregnutih dejstava. �iva biãa se u tom smislu mogu opisati i kao fizièke
strukture, odnosno harmonije dinamièkih procesa koje ne samo da zahvaljujuãi povratno
spregnutoj unutra�njoj organizaciji poseduju autonomnost spoznaje, veã su u stanju i da samostalno (naravno, uz energetsko i materijalno kuplovanje sa svojom okolinom) dosti�u stanja bogatije organizacije. Upravo zahvaljujuãi postojanju samo-pojaèavajuãih
povratno spregnutih dejstava, od intenziteta izvesnih dejstava se ne mo�e predvideti intenzitet odgovora u bilo kom delu sistema. U dinamièkim, nelinearnim, matematièkim
modelima prirodnih sistema ne postoje jednostavne i predvidljive uzroène relacije, s
obzirom da naizgled beznaèajni uzroci mogu proizvesti drastiène efekte, dok uzroci naizgled enormnog znaèaja èesto mogu biti neutralisani tako da se njihovim efektima
praktièno izgubi trag. Za razliku od linearnih sistema u okviru kojih smo navikli da male
promene proizvode i male efekte, i obrnuto � da velike promene stvaraju velike efekte, kao i da su veliki odgovori rezultat ili velikih promena ili sume manjih promena, u nelinearnim sistemima i neuoèljivo male promene, zahvaljujuãi postojanju moguãnosti
njihovog pojaèavanja posredstvom povratnih sprega, poseduju potencijal postizanja nesagledivo intenzivnih odgovora. Danas je jasno da modeli sveta na bazi rutinskih mehanistièkih linearnih korelacija izmeðu kvantitativnih velièina i kvalitativnih razmera
nisu u stanju da odr�e standardni nauèni epitet i kriterijum valjanosti � moguãnost preciznog predviðanja, dok su sa druge strane u stanju da pru�e iskljuèivo kvalitativna
(ali, dakle, ne i kvantitativna) obja�njenja, slièno kao �to se na pitanja koja poèinju sa
»za�to« ne mogu pru�iti formalni, uvek identièni i kvantitativni odgovori, veã odgovori
iskljuèivo kvalitativnog, veèno promenljivog i subjektivnog tipa. Upravo usled èinjenice da se male razlike mogu u �ivim sistemima potencijalno
pojaèati do velikih odgovora, nelinearni sistemi su drastièno osetljivi na njihove poèetne
uslove, �to èini osobinu svih nelinearnih sistema poznatu kao »efekat leptira«. Naziv ove
njihove osobine je zapravo povezan sa otkriãem ove izrazite osetljivosti nelinearnih
sistema matematièkih jednaèina od strane meteorologa Edvarda Lorenca poèetkom
�ezdesetih godina 20. veka154. On je, naime, sasvim sluèajno uporedio rezultujuãu
putanju jednostavne kompjuterske simulacije vremenskih uslova sastavljene od tri kuplovane nelinearne jednaèine, tako �to je prvi put uzeo u obzir izabranu vrednost sa
�est, a drugi put »zaokru�enu« vrednost na tri decimalna mesta. Razlika izmeðu
simuliranih ishoda vremenskih prilika na bazi ove dve poèetne vrednosti je bila toliko
111
velika da je Lorenc zakljuèio da bi mahanje krilima jednog pekin�kog leptira lako moglo
u doglednom vremenu da izazove oluju na nekom mestu na suprotnom kraju Zemljine lopte, potvrðujuãi tako matematièki argumentovana razmi�ljanja Anrija Poenkarea sa
poèetka 20. veka da u sluèajevima izvesnih rezonantnih dejstava »male razlike u
poèetnim uslovima mogu stvoriti velike u krajnjim fenomenima«164. Ali, naravno, kao �to
nas Ervin Laslo podseãa, sa jedne strane »ne diktatori, vojske i policije, veã nove
vrednosti i ljudski ideali jesu leptiri koji ma�uãi svojim krilima odreðuju u kom pravcu ãe
dru�tvo rasti i razvijati se. Na svakome od nas je da zamahne krilima i uzdigne na�a
bifurkaciona dru�tva du� humane evolutivne putanje«406, dok sa druge strane, enormna
osetljivost na poèetne uslove koja karakteri�e sve nelinearne, umre�ene i termodinamièki
neravnote�ne, homeostatske sisteme, èini osnovu prevladavanja hipotetièkog efekta
usrednjavajuãeg nestajanja izvornih kvantnih fluktuacija na makroskopskim
razmerama335, otvarajuãi vrata èudesnoj bo�anskoj kreaciji sveta sa nivoa »kvantnog
mora«, i moguãnostima spiritualne i evolutivne igre ko-kreacije kvaliteta na relaciji um - Priroda.
Najbitniji zakljuèak koji je vezan sa otkriãem efekta leptira je taj da je tada po
prvi put postalo jasno da ne samo Hajzenbergova relacija neodreðenosti (koja opisuje
kvantni indeterminizam) i enormnost proraèuna stoje na putu potencijalnog predviðanja
pona�anja relativno slo�enih, realnih sistema, èineãi prepreke te�nji ka apsolutnoj
spoznaji svega postojeãeg na bazi zatvorenih deterministièkih matematièkih pravila i
realnoj ostvarljivosti konstrukcije Laplasovog »demonskog« raèunara, veã da i
deterministièke jednaèine kretanja u sluèaju njihove nelinearnosti impliciraju
neizvodljivost predviðanja njihovih rezultata. Naime, u svrhu raèunanja evolucije
trajektorije prouèavanog sistema na bazi modela, uvek je neophodno »zaokru�iti«
polazne vrednosti izvesnih varijabli na konaènom broju decimalnih mesta, �to je
aproksimacija koja nakon odreðenog broja iteracija, odnosno povratno spregnutih
dejstava unosi drastièan uticaj i èini, sve u svemu, predviðanja pona�anja ovakvih sistema
neizvodljivim. Upravo iz ovog razloga se u prouèavanju �ivotnih sistema, èak i sa ljudske
taèke gledi�ta potencijalno najfundamentalnijeg moguãeg nivoa opisa, �ivot samo
kvalitativno mo�e opisivati, slièno kao i sa op�tijih nivoa posmatranja. Prelaz sa kvantitativnih proraèuna na kvalitativno sagledavanje Prirode, sa formi na putanje,
predstavlja jedini moguãi naèin prouèavanja i opisivanja �ivog sveta nauènim jezikom. Veã smo nekoliko puta napomenuli da se u svrhu izbegavanja subjektivnosti opisa
i do�ivljaja sveta iz perspektive svakog posmatraèa (�to, u sluèaju neusagla�avanja
mi�ljenja, predstavlja kamen spoticanja pragmatièni orijentisanog nauènog napretka),
svet prevodi u brojeve koji za razliku od svih, iz percepcije izvedenih kvaliteta, izgledaju isto iz svaèije perspektive. Meðutim, ovaj zadatak prevoðenja sveta u brojeve i njihove
veze u svrhu formiranja numerièkog modela sveta koji bi potencijalno bio nezavisan od
taèke gledi�ta (da se koristimo kartezijanskom karakterizacijom prostora), sastoji se iz dva, u njemu implicitna dela. Prvi predstavlja deljenje sveta u entitete, �to èini osnovu
redukcionistièkog sagledavanja sveta, dok drugi èin predstavlja pridavanje odreðenog,
konaènog broja osobina ovim entitetima koji bi predstavljali uzroke njihovih interakcija. U lingvistièkim terminima, ovakva imaginarna podela bi odgovarala podeli fonetskih,
odnosno sintaksièkih izraza na imenice (entitete), prideve (osobine) i glagole (osobinama
inicirane interakcije). Dok se entiteti u matematièkim modelima sveta predstavljaju kao
taèke, kvaliteti i akcije uzimaju oblike odgovarajuãih numerièkih vrednosti, te stoga
112
entiteti praktièno prestaju da predstavljaju bilo �ta drugo do njihovih kvaliteta. Po�to je
osim njihovih osobina, za entitete karakteristièno samo jo� mesto nala�enja koje je
taèkaste forme, tada su entiteti meðusobno zamenljivi, �to unosi u sliku Prirode jedan vid
neprirodne redundantnosti iz koje se dalje izvodi klasièno-nauèna ideja o moguãnosti
akontekstualnog pru�anja obja�njenja prirodnih pojava. Meðutim, upravo nam stalna
promenljivost sveta u kome kvaliteti svih njegovih izdvojenih delova zavise od svega postojeãeg, nagove�tava da identièni simbolièki opisi neãe biti valjani u starom kontekstu
(kao i da za sve �to postoji postoje konteksti njegovog sagledavanja kroz koje bi se uoèila
njegova bo�anstvena lepota), jer, slièno kao i u sluèaju pojedinaènih slova ili reèi u
jezièki oblikovanoj misli, i svi objekti prouèavanja Prirode otkrivaju nam svoj smisao
samo u kontekstu njihovog sagledavanja. Uèenje postavljanja produkata na�e percepcije
u usreãujuãi kontekst predstavlja osnovni izazov unapreðivanja naèina razmi�ljanja na
na�oj planeti dana�njice. Dok su modeli prirodnih sistema iz perspektiva klasiène nauke uzroèno zatvoreni,
tako da u njima opstaju samo mehanièki uzroci, �iva biãa i ekosistemi su oèigledno
uzroèno otvoreni na dejstva nemehanièkih uzroka. Spontano nastale putanje na bilo kom
nivou slo�enosti prirodnih sistema su u stanju da uzroèno deluju u svim pravcima, i to ne samo »odozdo navi�e« kao u sluèaju klasiènih, njutnovskih vidika. Na osnovu fon
Nojmanove teorije igara se, takoðe, lako mo�e doãi do zakljuèka da se stabilne
konzistentnosti ne mogu identifikovati dokle god je pona�anje jednog elementa sistema zavisno od pona�anja nekog drugog elementa
194, te slièno kao �to je kreativno
razumevanje fudbalske igre zasnovano ne na »najboljem moguãem potezu« u zavisnosti
od hipotetièki inertnog stanja datog sistema, veã na uzajamnom razumevanju razmi�ljanja i kretanja igraèa na terenu, i ideje o jedinstvenim ishodima evolucije realnih, �ivotnih
sistema moraju biti zamenjene nepredvidljivim i potencijalnom molitveno�ãu obasjanim,
metaforiènim putanjama koje povezuju biãa, otvarajuãi prostor svesti o beskrajnim moguãnostima u beskonaèno malim razmerama, te o neprekidnoj bo�anskoj kreativnosti
manifestovanoj u svakom detalju Kosmosa. Stoga je danas jasno da se �ivotni, samo-organizacioni sistemi ne mogu formulisati u obliku trivijalnih, objektivnih i deterministièkih zakonitosti, te da svaki opis, buduãi nu�no redukcionistièkog karaktera,
nije u stanju da obuhvati holistiènost Prirode. Neredundantnost svakog entiteta Prirode,
koja se izvodi iz stava o jedinstveno kontekstualnom kvalitativnom spektru datog entiteta u oèima posmatraèa, a èiji bi verni model zahtevao kori�ãenje beskonaènog broja
varijabli, navodi nas na shvatanje da »na�e ideje moraju biti �iroke kao sama Priroda da
bi obuhvatile samu Prirodu«185, kao �to je smatrao �erlok Holms. Ne postoji naèin realne
reprezentacije bilo kog prirodnog sistema, osim re-kreiranja èitavog sveta koji ukljuèuje i
dati sistem. Da bi se posredstvom iscrtavanja analognih, metaforiènih putanja nauènim, semi-
kvantitativnim metodom obogatila raznovrsnost saznajnog sveta na putu razumevanja tajne �ivota, sa sagledavanja �ivotnih entiteta kroz pojmovne okvire formi, neophodno je
okrenuti se procesima, jer smo jasno videli da je svaka forma u svojoj osnovi proces, te da je svaki kvalitet zapravo put. Razlika izmeðu �ive i ne�ive materije upravo le�i u
bogatstvu karakteristiènih procesa koji se odigravaju u �ivom telu i koji ga èine. Ovi
�ivotni procesi se biolo�kim reènikom nazivaju metabolizmom i predstavljaju procese
kojima �iva biãa besprekidno samo-organizuju sopstvene strukture, samo-generi�uãi,
113
popravljajuãi i obnavljajuãi svoja tela i svoje svetove. Da bi se ovi metabolièki procesi
formalno, matematièkim jezikom predstavili neophodno je sagledati njihove dve osnovne
karakteristike. Prva je ta da su oni termodinamièki otvoreni i neravnote�ni sistemi, s
obzirom da funkcioni�u u stalnoj razmeni energije i materije sa okolinom, te da su slièni
kakvim virovima ili talasima kroz koje stalno prolazi nova materija iako njihov oblik, odnosno forma, ostaju pribli�no isti. Opisujuãi ovakvu, stalno odr�ivu formu i pored
konstantnog protoka materije kroz nju, Ilja Prigo�in je skovao pojam »disipativne
strukture« u svrhu opisivanja �ivih sistema. Jedno od va�nih otkriãa do kojih je do�la
teorija disipativnih struktura je i to da se sa udaljavanjem sistema od ravnote�e, poveãava
stepen njegove kompleksnosti, nelinearnosti, kao i matematièkih jednaèina koje bi ga
opisivale. Termodinamièka otvorenost i neravnote�a �ivih biãa im omoguãava da
poseduju potencijal odr�avanja i evolutivnog bogaãenja informacionih sadr�aja
(pretvaranje �uma u red), kao i izvoðenja rada, dok se, takoðe, kao posledica
termodinamièke otvorenosti, �iva biãa ne mogu opisati zatvorenim sistemom
matematièkih jednakosti. Jedan od preduslova odr�avanja biolo�kih samo-organizacija u stabilnim stanjima
termodinamièke neravnote�e je i dovoljna sporost metabolièkih procesa, koju garantuju
specifiène i relativno spore (u poreðenju sa jonskim i drugim hemijskim reakcijama)
enzimske i druge biohemijske, makromolekulske reakcije, kao na primer, izmeðu feri
jona hemoglobina i kiseonika. Iz tog razloga se smatra i da je molekulski domen jedini domen entiteta koji je kroz cikliène interakcije u stanju da spontano iznedri nesagledivi
potencijal �ivotne raznovrsnosti267. Ovakva sporost biolo�kih makromolekulskih procesa
unosi, naravno, dodatne slo�enosti koje prkose uobièajenim aproksimacijama praktièno
trenutnih hemijskih rekombinacija, a koje organizmima pru�aju slo�ene puferske
karakteristike u smislu odugovlaèeãeg poni�tavanja ekstremnih efekata izvesnih naglih otklona130. Relativna sporost procesovanja neuronske mre�e inteligentnih biãa se
nadome�ãuje prirodno enormnom gustinom iteracija, stalnih vraãanja unatrag, prisutnih
na svim organizacionim nivoima �ivotnosti, èineãi ljudski mozak superiornim �raèunskim� sistemom u poreðenju sa savremenim kompjuterima
335. I samo povezivanje sporosti i kreativne realizacije i evolucije �ivotnosti se danas mo�e smatrati veoma
korisnim i kreativnim, s obzirom na aktuelni otklon od ravnote�e vrednosti i ideala u Jang smeru, oèigledan u okvirima savremenog dru�tva odgajanog na teoriji velikog praska i
evolutivnog postanka, ubrzanog �irenja Kosmosa, rajas vrednostima, ukljuèujuãi pohlepu
i zavist kao pokretaèe toèkova ekonomskog napretka, takmièarskim idealima brzine, snage i velièine. Kada u poznatoj Zen prièi, nestrpljivi samuraj koji je prethodno
neprekidno upitkivao Zen uèitelja kada ãe vi�e obrok biti spreman, napokon okusi jelo i
fasciniran u�itkom upita Zen uèitelja za njegovu tajnu, majstor tiho i mirno odgovara: »Treba vremena«
185. I zaista, premda nas D�on Don podseãa da se samo voda koja
»poljubi obalu i nastavlja dalje« ne umuljavi, ovakvu nevezanu, budnu, predanu i
novitetnu svest je, u svrhu formiranja jednog op�teg, zdravog napretka, neophodno uravnote�iti sa dubokim znanjem da samo strpljiva posveãenost, poverljiva istrajnost i
vreme raðaju najvrednije plodove �ivota. Termodinamièka neravnote�a je prisutna u svim samo-organizacionim sistemima
Prirode i bitno je primetiti da je, znajuãi za postojanje sliènih putanja koje se pru�aju na
svim organizacionim nivoima prirodnih sistema, postavljanje analogije izmeðu
ravnote�nih meðuatomskih putanja, kao, na primer, u sluèaju anharmoniènog oscilovanja
114
atoma u kristalnom telu, opisanog tipiènom Morzeovom zavisno�ãu potencijalne energije
od meðuatomskog rastojanja, i termodinamièki neravnote�nih �ivih biãa, neizvodljivo. U
termodinamièki ravnote�nim sistemima, molekuli se sa izvesnih, ne-kvantnih perspektiva mogu sagledati tako kao da se pona�aju kao meðusobno nezavisni entiteti
45, dok se putanje izmeðu istih molekula u neravnote�nim uslovima odlikuju bogatstvom harmonija,
èudesnim plesom na ivici reda i slobode (koji opisuje teorija haosa)214, dinamièkom
ravnote�om izmeðu autonomnosti i otvorene povezanosti (koju opisuje Kaufmanov zakon optimalne konektivnosti217), koherencijom i globalnom kooperativno�ãu. Takoðe,
karakteristika termodinamièki neravnote�nih sistema je ta da su za razliku od
termodinamièki ravnote�nih sistema u kojima se dovoljno male oscilacije prigu�uju
kretanjem ka ravnote�nom stanju, pogodne oscilacije, koliko god niskog intenziteta, u
stanju da se pod pogodnim uslovima prostiru du� èitavog sistema, �to u taèkama
bifurkacije mo�e izazvati prelaske èitavog sistema u nepredvidljiva stanja, i to u zavisnosti od iskljuèivo kompletne istorije sistema, ukljuèujuãi i njegovu interakciju sa
okolinom, a �to, u sprezi sa ne intrinsiènim, veã kontekstualnim karakterom kvaliteta
sveta, istorijat sistema jasno pro�iruje na globalnu kosmièku kontekstualnu celinu. Velika i va�na ljudska dela nikada nisu izazivala velike potrese, ushiãenja i slièno (takva
dogaðanja prouzrokovana take-the-money-and-run te�njama kratkog su veka i bivaju u
dugoj trci prigu�ena i zaboravljena, dok se dela, stvarana sa bo�anstvenom predano�ãu i
te�njama ka prenosu globalno oplemenjavajuãih ideja prostiru du� èitave planetarne (i
kosmièke) mre�e dejstava i to uvek posti�uãi dejstvo adekvatno svojim implicitnim
namerama), veã su tiho pronalazila svoj put pro�imajuãi èitav sistem i usmeravajuãi njegov put ka predanoj harmoniji sa bo�anskim holistièkim smislom.
Posmatrano sa redukcionistièkog stanovi�ta, odnosno sa pretpostavljenom idejom
o egzistenciji elementarnih atomskih delova organizma, drugi aspekt metabolizma èini
njegova umre�enost (jer umre�enost podrazumeva postojanje èvorova). Ove mre�e
biofizièkohemijskih dejstava su izrazito slo�ene i nelinearne, s obzirom da je danas
poznato da geni ne odreðuju jednosmerno efektivno osobine organizma, veã predstavljaju
kariku u kru�nom lancu dejstava koji ukljuèuje i druge nukleinske kiseline, razne
proteine (ukljuèujuãi i enzime � katalizatore biohemijskih reakcija) i druge ãelijske
organele i makromolekule, te i ATP, molekul koji u svojim negativno naelektrisanim, a zbijenim fosfatnim grupama skladi�ti metabolièku energiju, energiju koja, podsetimo se,
nije dovoljna za deterministièko pokretanje intraãelijske mre�e reakcija, veã samo za
odabiranje izvesnih molekulskih opcija kretanja i interakcije pri stohastiènom,
braunovskom kretanju na talasima vodenog medijuma370, ukazujuãi nam na ravnote�u
predodreðenosti i nasumiènosti, reda i slobode na elementarnim putanjama �ivotnosti.
Nelinearna ureðenost èitave epigenetske ãelijske mre�e dejstava je esencijalna u svrhu
formiranja velike osetljivosti pri odgovaranju organizma na dejstva okoline. Tako se ãelijski procesi replikacije DNK lanca, brzine mutacija, transkripcije kodiranih genetskih
sekvenci, izbori proteinskih funkcija, te putanje ekspresije gena, odigravaju harmoniènom
igrom unutra�nje nelinearne samo-organizacije i dejstva prirodne sredine. Po�to ove dve osnovne karakteristike �ivotnosti � termodinamièka otvorenost i
umre�enost dejstava podrazumevaju da je svaki �ivi sistem nelinearna putanja
organizacije, tada se za opisivanje ovakvih sistema koristi takozvana teorija kompleksnosti, koja se èesto naziva i nelinearnom dinamikom, a koja ne predstavlja
nauènu teoriju u uobièajenom smislu reèi, veã zapravo skup matematièkih koncepata i
115
tehnika za opisivanje nelinearnih sistema. Mnoge popularne matematièke oblasti
predstavljaju grane teorije kompleksnosti, ukljuèujuãi teoriju haosa, fraktalnu geometriju,
teoriju disipativnih struktura, topologiju. Re�enja nelinearnih jednaèina, koja se posti�u
kori�ãenjem matematièkih tehnika teorije kompleksnosti, veoma èesto uz pomoã
superbrzih modernih kompjutera, ne predstavljaju se kao formule, veã kao vizuelni oblici
koji se najèe�ãe, u sluèaju sistema sa relativno niskim brojem promenljivih velièina,
iscrtavaju na kompjuterskim monitorima. Tako, novu matematiku koja figuri�e u teoriji
kompleksnosti karakteri�e prelaz od formula i distinktivnih brojèanih vrednosti ka
putanjama, odnosno od kvantiteta ka kvalitetima. Teorija kompleksnosti predstavlja jedan od modernih naèina sagledavanja �ivog
sveta, koji je, naizgled, u stanju da pomiri dva pogleda na svet - klasièno-nauèni i
religiozni, prvi svet u kome se materija vidi kao mrtva i drugi u kome je ona emanencija bo�anskih poruka i put duhovnog prosvetljenja. Svaki prirodni sistem se posredstvom
matematièkog aparata teorije kompleksnosti mo�e predstaviti kao rekurzivna celina koja
tokom svog dinamièkog, samo-organizacionog postojanja stvara uvek nove emergentne kvalitete, nepredvidljive sa bilo kog prethodnog stanovi�ta, �to, izmeðu ostalog, ukazuje na kvalitativnu beskonaènost Prirode i nezaustavljivi put ka sve raznovrsnijoj ureðenosti.
Spirala kojom se karakteri�u kako struktura DNK molekula, tako i na�e Galaksije
predstavlja sna�an simbol ovakve rekurzivne putanje (kao ravnote�e reda i slobode,
periodiènosti i noviteta, predvidljivosti i indeterminizma) u okvirima �ivih biãa, na
osnovu koje se jasno sagledava konstantan razvoj sa stalnim vraãanjem na poèetak, u
kome se, zapravo, oèitava na�a te�nja ka sredi�tu, ka na�oj du�i odakle put vodi u stalnu harmoniju evolutivnih noviteta i nepromenljivog poèetka.
Ne samo usled kvantnog indeterminizma Prirode koji uzrokuje neophodnu otvorenost na nepoznata dejstva (koja se, savremenim nauènim reènikom, prevodi kao
»nasumiènost«) svakog prirodnog modela, veã i usled nelinearne prirode svih procesa
oko nas, svet se ne mo�e apsolutno opisati posredstvom bilo kakvih kvantitativnih
proraèuna. Slièno kao �to je uoèavanje odraza biãa u samoj Prirodi neophodno za
potpuno saznajno otkrivanje na�ih unutra�njih konstelacija, tako je i prirodne procese koji karakteri�u �ivotnost nemoguãe opisati posredstvom nauke o kompleksnosti i taèaka sa
numerièkim osobinama. Tek kada bi se �ivot predstavio na delimièno redukcionistièki
naèin (èime bi se nu�no redukovala i njegova kvalitativna beskrajnost) - kao posledica plesa atoma, nekih drugih »elementarnih« èestica, ili uop�te »delova« (koji u kvantno-holistièkoj viziji, slièno kao i u svetu kontekstualnog i neponovljivog definisanja
kvaliteta, ne postoje), njegove crte bi dobile epitet emergentnosti sa potencijalom kvalitativnog predstavljanja u obliku matematièki kompleksnog sistema. Po definiciji
9 (svakako redukcionistièkoj), kompleksni sistemi predstavljaju sisteme koji se sastoje od
velikog broja entiteta koji iskazuju visok nivo nelinearne interaktivnosti, premda se pod naukom o kompleksnosti podrazumeva èitav formalni kontra-pristup tradicionalnom linearnom nauènom programu razvoja i idejama o otelotvoravanju apsolutne preciznosti
merenja i teorijskih predviðanja prirodnih pojava nad pretpostavljenom nasumiènom
organizacijom Prirode. Kompleksnost u nauènim modelima sveta postoji sa realistièke
taèke gledi�ta kao posledica misli i oseãanja ljudskih biãa, koji figuri�u kao unutra�nji
pokretaèi senzorno-motornog pona�anja, dok je sa raèunske taèke gledi�ta (samog
modela) postojana kao posledica enormnog broja elemenata i putanja, nelinearnih efekata, asimetrije i ne-holonomskih ogranièenja koji figuri�u u modelima realnih
116
sistema, te se kao takva u ovom sluèaju mo�e smatrati samo »epifenomenom razmera«383.
U svakom sluèaju, predstave sveta koje izranjaju iz istra�ivanja Prirode posredstvom
teorije kompleksnosti se mogu zamisliti samo kao »evokativne metafore za refleksije
posmatraèa; one ne otkrivaju procese ukljuèene u konstituciji sistema«267, kao �to smatra
Umberto Maturana, ukazujuãi na uzroèno zatvorene, umre�ene cikliène veze (�to svaki
�ivotni sistem jeste) kao nekompatibilne sa redundantnim modelima prirodnih sistema na
bazi fizièkih zakonitosti, u okviru kojih se jedinstvenost i vremenska usmerenost mogu u sistemu izroditi samo kroz modifikacije graniènih uslova
383. Za prouèavanje �ivotnosti je
esencijalno razumevanje interakcije izmeðu internih (i po pravilu skrivenih, nemerljivih,
neeksplicitujuãih i nemehanièkih383) ogranièenja, a ne sagledavanja spolja�njih znaka
�ivotnosti kroz okvire odreðenih fiksnih ciljeva, definisanih bilo principima
uslovljavajuãe, behavioristièke psihologije ili fizièkim zakonima odr�anja. Realni kompleksni sistemi poseduju niz nivoa razlièitih razmera koji meðusobno
interaguju i menjaju se, te je stoga nemoguãe opisati ove promene pomoãu bilo kakvih
fiksnih formalnih pravila, slièno kao �to je nemoguãe svesti njihov opis na samo jedan
nivo posmatranja ili obja�njenja, kao �to standardni nauèni metod poku�ava da uèini. Sa
svakog pojedinaènog nivoa posmatranja ãe uvek postojati neogranièen broj kvaliteta koji
ne izranjaju iz datog opisa. Premda se u nauènim okvirima naèini posmatranja,
opisivanja, obja�njavanja, te i razumevanja prirodnih pojava pogre�no podrazumevaju
jedinim moguãim, da bi se sagledala kvalitativna �ivotnost Prirode neophodno je stalno i
iznova menjati perspektive (�to je u skladu sa kontinualnom prirodnom modifikacijom
perspektiva) posmatranja i ogranièenja razmi�ljanja i logièkog zakljuèivanja, jer je takav,
saznajno fleksibilan pristup spoznaji imanentan u svakom dragocenom, prosvetljujuãem
uvidu u mnoga, naizgled nere�iva pitanja sa grana postavke klasièno-nauènog
rezonovanja. Tako je sistemski pogled na svet u stanju da jasno poka�e da ono �to se kroz
ogranièene nauène okvire vidi kao hijerarhijska uzroèna zavisnost, predstavlja zapravo
uzroène nizove kru�nih ili u stvarnosti umre�enih ciklusa dejstava. Tako, na primer,
autokatalitièki ciklusi ukljuèeni u interakciju sa okolinom i eventualnu kompetitivnost sa sliènim organizacijama mogu oèigledno uticati na svoje delove iskazujuãi holistièka
»odozgo-nadole« dejstva382. Prelaskom sa sagledavanja sveta kroz pojmove entiteta na
uoèavanje putanja otkriva se i niz dejstava i novih poredaka neobja�njivih iz prve,
redukcionistièke perspektive. Svaki opis kompleksnih sistema koji bi se mogao smatrati potpunim, morao bi biti
podjednako slo�en kao i sam prouèavani sistem327. Naime, da bi se uspostavio nelinearni
matematièki model �ivotnosti, morali bismo u njega da »uèitamo« i sve povratno
spregnute interakcije koje karakteri�u dati modelovani sistem, dok je s druge strane,
njihovo otkrivanje i jedan od interesnih ciljeva pravljenja modela279. Stoga se i sam pojam kompleksnosti odnosi na nemoguãnost potpunog poznavanja bilo kojih prirodnih
procesa, iskustvenih do�ivljaja ili uvida u sopstvena razmi�ljanja, kao osnovne crte
formalnog sagledavanja sveta iz perspektive inteligentnih biãa. Nijedan formalni model,
makar i na bazi kompleksne, nelinearne matematike ne mo�e izbeãi indeterminizam i
nepredvidljivost, kao i sve druge karakteristike neredundantne �ivotnosti Prirode.
Naravno, upravo ova nemoguãnost pronicanja u apsolutnu formalnu spoznaju bilo kog
elementa stvarnosti je ono �to pokreãe toèkove279 nastajanja novih emergentnih osobina i
sve vi�ih nivoa èudesne kompleksnosti u svetu u kome �ivimo, jer u traganju, a ne u
nala�enju nalazi se smisao evolutivnog �ivljenja. »Su�tina filozofije (mudrosti, prim.a.)
117
jeste tra�enje istine, a ne njeno posedovanje...Baviti se filozofijom, to znaèi biti na
putu«309, smatrao je Karl Jaspers, Emerson je mislio da »èinjenica je kraj ili zadnja
objava duha (ali) Priroda nikada nije postala igraèka mudrom duhu«89, dok je Henri
Dejvid Toro pisao da »najvi�e �to mo�emo postiãi nije Znanje, veã Simpatija sa
Inteligencijom. Ne znam da li ovo vi�e znanje iznosi i�ta jasnije od novog i velikog
iznenaðenja nad iznenadnim otkrovenjem nedovoljnosti onoga �to smo pre zvali Znanjem
� otkriãe da postoji vi�e stvari na nebesima i zemlji nego �to smo i sanjali u na�oj
filosofiji. To je uzdizanje magle suncem«372. Tako je neophodno pre svega uoèiti da se u
indeterminizmu Prirode kroz okvire svake formalne (redukcionistièke) spoznaje krije ne
»problem« kao �to mnogi klasièno orijentisani nauènici, ukljuèujuãi verovatno i kovaèe
pojma »teorija haosa«, misle, veã bo�anstvena sila kroz koju se omoguãuje nastanak
�ivih biãa, evolutivno bogaãenje njihovih saznajnih svetova, te i same Prirode i onoga �to
danas nazivamo »redom«. Teorija haosa je, zapravo, teorija o redu koji suptilno olièava
naizgled haotiène matematièke sisteme. Ono �to je karakteristièno za matematièki kompleksne sisteme je to da putanje
koje se uoèavaju u ovim nepredvidljivim promenama èesto, osim �to odi�u tajnovitom lepotom, olièavaju i oèigledni red. Jedno od najva�nijih postignuãa do kojih je do�la
teorija kompleksnosti tièe se postojanja izvesnih, uvek originalnih putanja ureðenosti u
svim nelinearnim, prirodnim sistemima. Stoga nam, naizgled paradoksalno, teorija kompleksnosti (tj. teorija haosa) pokazuje da svet zapravo i nije tako haotièno nasumièan
kao �to nam predstave sveta iz domena savremene nauke nagove�tavaju. Putanje bilo
prirodnih ili matematièki kompleksnih, raèunskih modela ovih sistema, uvek su
jedinstvene, ali se u op�tem sluèaju, mogu u pojedinim trenucima sagledati kao kretanje
sistema ka takozvanom atraktorskom stanju. Meðutim, sami atraktori predstavljaju samo
posledice ljudskih predstava o njima i ne postoje atraktori odvojeni od stanja sistema koja ih èine
183. Atraktor, zapravo, predstavlja posledicu pravila u skladu sa kojima se jedno stanje sistema transformi�e u drugo, te se kao takvi oni koriste za kvalitativno
predviðanje kretanja kompleksnih sistema kroz fazne prostore njihovih modela.
Meðutim, problem teorije kompleksnosti kao jo� jednog formalnog pristupa opisivanju
Prirode je u tome �to samo formulisanje atraktora u faznom prostoru znaèi da ãe izvedeno
nauèno obja�njenje »realne« situacije biti vezano za teorije u kojima su entiteti »sume«
fundamentalnih èestica, te se stoga, izmeðu ostalog i nove, emergentne osobine iz
ovakvih modela ne mogu objasniti ili pouzdano, kvantitativno predvideti. Ipak, premda je na znatno dubljem nivou programiranja kroz okvire teorije kompleksnosti neophodno koristiti redukcionistièki, semi-kvantitativan prilaz, na nivou prikaza rezultata modela nije neophodno postulirati zami�ljenu esenciju iz koje potièu indirektno uoèeni, fiksni
entiteti intrinsiènih kvaliteta, veã su slo�ene putanje dovoljne da se kvalitativno (analogno, metaforièno) sagledaju modelovani procesi. Slièno kao �to je u partiji �aha
protiv kompjuterskog programa, te�ko pogoditi potez koji ãe program izabrati, ali je zato
prilièno lako u veã razvijenoj sredi�njici partije naslutiti strate�ki cilj programa, tako se i u sagledavanju �ivotnih, matematièki kompleksnih sistema, sukcesija stanja te�ko mo�e
predvideti, ali se kvalitativne, okvirne putanje znatno lak�e mogu sagledati. Naravno, dok
nas svesnost o nemoguãnosti sagledavanja najpovoljnijeg poteza iskljuèivo logièkim
proraèunom navodi na odr�avanje logièko-intuitivne pa�nje nad �irokim opsegom efekata
na�ih dejstava i biranje tihih, pozicionih poteza, ideja o prividnoj izvodljivosti raèunskog
predviðanja svega postojeãeg bi u realnom sluèaju implicirala iskljuèivu orijentisanost ka
118
lukavim potezima namerenima ka brzom dobitku. U tome je i razlog za�to svaki raèunski
�ahovski program naspram strategije razmi�ljanja iskazuje samo potencijalno
proraèunljive, taktièke manevre. �irenje konteksta na�ih razmi�ljanja, odr�avanje na�eg
pogleda na sve veãem ge�taltu nas, po pravilu, spontano navodi na biranje znatno
odr�ivijih poteza, poteza koji maksimiziraju ne varijable definisane na�im kratkoroènim
ciljevima, veã broj opcija globalnog sistema u svetlu celine. »Nothing is quite beautiful alone: nothing but is beautiful in the whole«
89, podsetio bi nas Ralf Valdo Emerson. Predstavljanje �ivotnosti Prirode pomoãu putanja teorije kompleksnosti i
sistemske teorije dovelo je do mnogih interesantnih ukazatelja na osobine �ivih biãa.
Osim nepredvidljivosti, beskrajne i nedokuèive raznovrsnosti i neponovljivosti u spektru
njihovih struktura i pona�anja, veoma interesantan aspekt kojim se karakteri�e dinamièka
ureðenost �ivotnih procesa je ekvifinalnost34. Naime, za razliku od ma�inskih procesa
koji prate fiksirane i unapred isplanirane putanje, èiji se krajnji ishodi menjaju sa
promenom poèetnih uslova (koji u realnim uslovima mogu biti i infinitezimalno mali),
ekvifinalnost u crtama �ivih biãa im, u realnim sluèajevima kada je spektar kvaliteta
entiteta zavisan od celokupnog konteksta i istorije, omoguãava dostizanje pribli�no istih,
a na primerima kvalitativnih modela istih finalnih stanja, istog cilja iz niza razlièitih
poèetnih uslova, kao i potencijalno raznovrsnim putanjama �ivotnih procesa.
Ekvifinalnost omoguãava �ivotnim sistemima dostizanje odreðenih, stabilnih stanja
nezavisno od poèetnih uslova, putem prevoðenja raznovrsnih perturbacija okoline u
autonomno inicirane reprodukcije sistemskih iteracija16. Nastanak kompletnog organizma iz èitave, podeljene ili nekoliko fuziranih jajnih ãelija, ili iz bilo kog dela, kao u sluèaju
hidroida ili planarijana predstavljaju primere emanencije principa ekvifinalnosti. Slo�ena,
atraktorska ekvifinalnost imanentna u biolo�kim sistemima nam mo�e sugerisati da
ponekad zaista nema pogre�nog puta, veã da svi putevi vode istom cilju. Premda realna neizvodljivost savr�eno preciznog merenja (koju u
fundamentalnom sluèaju opisuje Hajzenbergov princip neodreðenosti) ogranièava domen eksperimentalnih podataka koji se koriste za formulisanje teorije, kao i praktiène opsege
stupnjeva primene i provere modela Prirode, ona ne naru�ava njegovu potencijalnu
validnost. Osnovnu prepreku postavljanju formalnog modela �ivotnosti Prirode
predstavlja tako ne realna moguãnost postizanja idealnog, savr�eno preciznog merenja
poèetnih uslova sistema (osim u sluèajevima izvesnih kvantnih modela), veã upravo
uoèavanje potpune konzistentnosti izmeðu datog prirodnog sistema i njegovog modela.
Da bi jedan ovakav model mogao da dobije i zvanièni epitet nauènog modela, morao bi,
naravno, da zadovolji i kriterijum objektivnosti, odnosno validnosti nezavisne od subjektivne interpretacije. Trenutno ãemo zanemariti èinjenicu da tako ne�to kao �to je
objektivnost li�ena subjektivnog karaktera ne postoji i podsetiãemo se kako izgleda
standardni, reprezentativni nauèni metod. On se, naime, mo�e zamisliti takvim kao da
poseduje 5 stupnjeva: posmatranje, misaono-reflektivna reprezentacija naizgled nepromenljivih entiteta stvarnosti, misaono-reflektivna reprezentacija njihove prirodne interakcije posredstvom manipulacije simbolima i matematièkim operacijama,
uporeðivanje ovako izvedenog modela sa stvarno�ãu putem eksperimentalnih provera, te
povratak na modifikaciju modela. Evo kako sa samog reprezentacionistièko-objektivistièkog stanovi�ta, u skladu sa
kontemplacijom Pitera D�ona Hajeta182, izgleda opravdanje shvatanja da se emergentne
119
osobine (kao, na primer, crte �ivotnosti), slièno kao ni prirodni �um, ne mogu predvideti,
objasniti ili konvencionalno, logièkim metodom dokuèiti. Objektivistièka pretpostavka je
da u odreðenom vremenskom intervalu (od t1 do t2) Priroda sledi »svoj« put (premda
znamo da ne postoji nijedan put nezavisan od posmatraèa) koji je slièno kao i svaka ontolo�ka crta skriven za mapirajuãa tumaèenja inteligentnih biãa. Sa druge strane,
nauèni posmatraè posredstvom manipulisanja simbolima � reprezentacijama percepcijom uoèenih karakteristika sveta, u skladu sa odreðenim, postuliranim logièkim pravilima poku�ava da pronikne u tajne puta Prirode. Ono �to nauèni posmatraè do�ivljava kao
uzroènost u svetu Prirode, poku�ava se izvesti posredstvom reprezentativnog logièkog
zakljuèivanja. Poklapanje ideja o hipotetièkom putu Prirode sa posmatranim putem Prirode predstavlja kriterijum ispravnosti ovih ideja kao modela Prirode. Mnoge polazne, praktièno implicitne pretpostavke su postojane u ovakvom, klasièno-analitièkom
nauènom metodu ispitivanja sveta, kao �to je, na primer, redundantna i potencijalno
kodirajuãa, akontekstualno-kvalitativna struktura �ivotnih entiteta, sazdana na osnovama
redukcionistièke slika sveta sa entitetima ogranièenog broja svojstava i, po moguãstvu,
neizvodljivo�ãu pru�anja uzroènih dejstava od slo�enijih ka manje slo�enim nivoima organizacije sistema. Svaka slika sveta koja se bazira na kodiranju Prirode u simbolièna
stanja, te sledujuãem poku�aju postizanja korespondencije i uzroènog zakljuèivanja o
svetu putem manipulisanja ovih simbolièkih stanja predstavljaãe uzroènu,
deterministièku i nekreativnu shemu iz koje se neãe moãi izvesti uzvi�eni kvaliteti kao
�to su oni koji krase �ivotna stanja182. Takoðe, ideja o moguãnosti objektivnog, peep-hole
posmatranja u Prirodi sa implicirajuãim kartezijanskim, mentalno izolujuãim i
neprirodnim idejama sadr�ana je u ovakvoj predstavi nauènog opisivanja i obja�njavanja
stvarnosti, slièno kao i objektivistièki stavovi razmi�ljanja sa sve netolerantnim
univerzalnim karakterom na�ih ideja sa potencijalnim sukobima mi�ljenja koje one, sa
ciljem »objektivnosti«, izazivaju. Prirodni sistemi se iz ovakvih klasièno nauènih vidika vide kao redukcionistièki
sistemi u okviru kojih se stanja sistema menjaju u skladu sa odreðenim skupom
dinamièkih zakona, koje je moguãe predstaviti matematièkim formulama. Tako je pa�nja
pri klasiènom bavljenju naukom uglavnom usmerena na koincidenciju prirodnih procesa i
odgovarajuãih njihovih modela. Meðutim, esencijalni procesi koji odgovaraju kodirajuãoj
shemi (na relaciji model ↔ modelovani sistem) predstavljaju temelje na kojima je sagraðeno samo nauèno zakljuèivanje. Podsetimo se da ne samo da je razumevanje
kodiranja sa odgovarajuãim, inverznim dekodiranjem veliki problem, te da kodirajuãe i
dekodirajuãe sheme nisu uslovljene ni predstavom prirodnih procesa, ni logièkom postavkom modela, veã i da je samo kori�ãenje dekodiranja sa neodgovarajuãim
kodiranjem moguãe da nam iz ogranièenog broja kodiranih kvaliteta (polo�aji i energije
fundamentalnih èestica u prostor-vremenu iz okvira klasiène, redukcionistièke nauke) i
sveta atoma i kvarkova u trenutku t1 pru�i svet prepun svakodnevnih objekata, oseãanja i
imaginacija182 u hipotetièkom trenutku t2. Promena u kodiranju je, stoga, nu�an preduslov
egzaktne korespondencije modela i modelovanog sistema u reakcionom rasponu t1 → t2, usled èega je nemoguãe uzroèno objasniti
182 kako je sistem od onoga �to bi nauka u
krajnjem sluèaju posredstvom ogranièenog broja kvaliteta videla kao potpuno opisan
sistem u trenutku t1, do�ao u ne samo kvantitativno, veã kvalitativno razlièito stanje trenutka t2.
120
Ono �to je posebno va�no uoèiti je to da su ovakvi, klasièni modeli nauke
najèe�ãe potpuno zatvoreni za ideje o uvoðenju novih uzroènih dejstava. U skladu sa
ovakvim mehanistièkim idejama, samo su postulirani kvalitativno-kontekstualno nezavisni entiteti u neposrednom fizièkom kontaktu u stanju da uzroèno deluju jedni na
druge. Meðutim, po�to se iz ovakvih modela sveta ni ne naziru njegovi kreativni i
su�tinski fenomeni, tada se u igru uvodi nauka o kompleksnosti kako bi, navodno, uspela da razre�i naizgled nere�iv problem istovremenog uvoðenja novih uzroènih dejstava, kao
i odr�avanja zatvorenosti na uvoðenje istih. Meðutim, na prvi pogled mo�da mo�e
izgledati kao da uvoðenje nasumiènosti i promena u kodiranju mo�e zadovoljiti oba
navedena uslova, odnosno uzrokovati neogranièene nove rezultate nauènih opisa i
obja�njenja bez uvoðenja dodatnih uzroka u modelu. Meðutim, bitno je primetiti da ne
samo �to su determinizam i nasumiènost kao blede kopije prirodnog reda i slobode,
�izofreno nekompatibilni383, veã da uvoðenje nasumiènosti u nauène opise i same
tautologije ne mo�e dovesti do nastanka novih kvaliteta prouèavanih sistema, veã samo
do kvantitativnih izmena finalnih stanja od interesa. S druge strane, dok promene u kodiranju naizgled mogu opisati nastanak emergentnih fenomena i to neuvoðenjem novih
uzroènih dejstava, primetimo da i tada model ostaje nepromenjen, te se stoga ne mo�e
smatrati da on zaista i modeluje realan proces, pa i uzrok finalnog stanja i u njemu svih prisutnih kvaliteta182. Tako, po�to i nasumiènost i rekodiranje predstavljaju neuzroène
faktore, oni nisu u stanju da pru�e uzroèno obja�njenje, koje se u okvirima nauèno-logièkog zakljuèivanja smatra jedino relevantnim. Stoga se iz perspektive svakog
klasiènog, analitièkog modela na osnovu koga ljudska biãa potvrðuju istinitost ne svojih,
epistemolo�kih i uvek subjektivnih slika o svetu, veã ontolo�kih procesa nezavisnih od
strukture subjekta, nastanak emergentnih fenomena ne mo�e uzroèno objasniti. Nikakvi
nelinearni modeli koji bi ukljuèili teoriju kompleksnosti nisu u stanju da u sebe
inkorporiraju uzroke koji bi na klasièan nauèno-metodolo�ki naèin objasnili pojavu
kvaliteta �ivotnosti. Nepromenljivi simboli i konaèan broj kvaliteta Prirode su u kontrastu
sa stalnom promenljivo�ãu svojstava koje oni reprezentuju, kao i sa oèiglednom
zavisno�ãu svih entiteta i pojava od kompletnog postojanja. Stoga se klasiènom nauènom
metodologijom ne mo�e dospeti do potpunog opisa sveta u kome �ivimo. Tvrdnje da su
evolutivni fenomeni �ivotnosti nasumièno nastali iz �uma Prirode su stoga najbolje �to
mo�emo oèekivati kao odgovor na pitanje o poreklu (pa makar i uzroènom i
mehanistièkom) na�ih misli i oseãanja o njima, ostavljajuãi prostor samostalnom
zami�ljanju i doslikavanju ovog èudesnog puta Prirode. Podsetimo se da postojanje �uma
samo predstavlja informacije èiji znaèaj negira logièki aparat na�ih misaonih
konstrukcija, premda u Prirodi ne postoji ni�ta kao �to je �um bez informacije. Ne samo
�to svaki �um predstavlja informaciju za nas (jer i pored toga �to je mo�emo smatrati
irelevantnom, ako smo je detektovali, ona opstaje u svetu na�e percepcije, te je stoga kao
i svaka informacija predstavljala razliku koja je indukovala razliku), veã se i oèigledno
smisaone informacije, kao �to je, na primer, razgovor dva biãa mo�e pretvoriti u naizgled
nasumièni �um ukoliko ga utopimo u more drugih zvukova tako da se izgubi moguãnost
raspoznavanja izgovorenih reèi. Intuicija kao esencijalna komplementarnost logièkom
zakljuèivanja stoga mora opstati u svakom ne samo estetskom, veã i mudrom
rasuðivanju. Sama tehnika razmi�ljanja ili bilo èega drugog nas nikada neãe odvesti u
sreãno, prosvetljujuãe razmi�ljanje. Svet je stalno promenljiv, subjektivan i pro�et
beskonaènim kvalitetima koji se i pored svega pru�aju neogranièeno daleko (nisu
121
ogranièeni na mehanièke kontakte). Bez prihvatanja ovakvih temeljnih karakteristika i u
putevima na�eg svakodnevnog zakljuèivanja i do�ivljavanja sveta, na�e misli, te i mi
sami nikada neãemo postati spontani, meditativni i ispunjeni unutra�njom rado�ãu, te
umesto tra�enja odgovora na na�a pitanja u sebi, u svom unutra�njem svetu, tra�iãemo ih
svuda naokolo, u besplodnim raspravama koje podseãaju na razja�njavanje egzistencije
neèega �to nam stoji ispred nosa i �to mi i jesmo, te neãemo biti svesni neogranièenog
pru�anja svih na�ih misli, reèi i dela, �to bi nam ulilo veru i svesnost o va�nosti i
smislenosti samog èina postojanja. Reprezentacionistièki stav modelovanja prirodnog toka implicitno sadr�i i
kartezijanski stav o razdvojenosti prirodnih i misaonih, simbolièkih (mapirajuãih) sfera.
Meðutim, jasno je da ukoliko bi ove dve sfere bile posve razdvojene, tada ne bi bilo
moguãe ni nastajanje simbolièkog sveta niti njegovo poreðenje sa »stvarnim« svetom.
Ipak, u klasiènoj nauènoj metodi te veze su isuvi�e rigidne, i oèigledno je da bi kljuè
nastajanja jednog modela obja�njenja sveta, koji bi bio u stanju da pru�i odgovore na
kljuèna pitanja �ivih biãa, morao biti u formiranju ovih kodirajuãih veza koje bi bile isto tako promenljivo kreativne kao i same crte sveta oko nas. Stoga se i ne mo�e oèekivati da
odgovori na kljuèna pitanja na�eg odnosa sa svetom budu objektivnog karaktera. Ne
samo da su ovakvi odgovori promenljivi za razlièita biãa, oni su promenljivi i sa vremenom. Stoga, i dalje »'zastani, pogledaj, oslu�ni' je bolji moto od 'idi, vidi u prognozi
(objektivnom modelu, prim.a.)'«339, kao �to je smatrao Fric �umaher, pozivajuãi nas na
logièki-intuitivnu uravnote�enost kao na put pronala�enja mudrih izbora, na razvijanje tihe i suptilne svesnosti koja èita biblijske znake vremena (»kada nastane veèe, govorite:
biãe vedro, jer je nebo crveno; a ujutro: danas ãe biti oluja, jer je nebo crveno i mutno.
Lice neba znate da razlikujete, a znake vremena ne mo�ete?« (Matej 16:2-3)) u svakoj bori, u svakoj liniji, u svakom kamenu i da�ku vetra Prirode. Uop�te, kvantitativni
proraèuni na bazi tradicionalnog analitièkog empirizma se mogu zamisliti kao
doprino�enje na�eg znanja o svetu, ali samo kao jedna strana »novèiãa« saznanja, koja je samo u saglasju sa intuitivnom svesno�ãu, kvalitativnim istra�ivanjima, u stanju da nam
pru�i zadovoljavajuãe odgovore na kosmièka pitanja oko nas i u nama. Kartezijanski
ideal objektivnosti, specifiène, fiksne metodologije i te�nje ka deterministièkoj teoriji
ujedinjenja mora ustupiti mesto ovakvoj logièko-metafizièkoj ravnote�i u svrhu
doprino�enja povratka radovanju u nauènom otkrivanju sveta kroz uoèavanje etièko-estetskih implikacija nauènih vidika.
Stoga mo�emo zakljuèiti da je nauènoj metodologiji saznanja neophodna drugaèija, i to monistièka shema
182 u odnosu na malopre opisanu kartezijansku shemu, a ne samo novi uzroci koji bi se uklopili u nju. Kvantna teorija, suoèena sa ovim
problemom, sa jedne, epistemolo�ke, kopenhagenske strane samo je negirala moguãnost
potpune spoznaje sveta putem date metodologije, dok je sa druge, realistièko-ontolo�ke
strane postulirala i »kvantno more« sa koga se sa bo�anskom nepredvidljivo�ãu stvara
svet koji vidimo oko nas. U krajnjem sluèaju, mo�da promena sheme nauène
metodologije i nije neophodna, ali se tada ne samo nauka, veã i samo logièko
rezonovanje mogu smatrati takvim kao da nam samo pru�aju »povoljna« znanja u vidu
indirektnih putokaza, ali ne i direktna, istinita, potencijalno prosvetljujuãa znanja, zbog kojih i jesmo tu, a koje nam samo iskreno, ljubavlju pro�eto delovanje u svetu mo�e
pru�iti.
122
Svesnost ne samo o nemoguãnosti pronala�enja finalnog i sveobuhvatajuãeg
znanja u bilo kojoj fiksnoj mapi sveta, veã i o neizvodljivosti dopiranja do istinskog jezika Prirode posredstvom mapirajuãeg, simbolièkog pristupa njenom opisivanju, kao i
obja�njenju do�ivljenih pojava, danas je neophodna. Jer, upravo u lepoti traganja, u
pru�anju odgovora koji ne poseduju pretenzije finalnosti, veã samo �ire domen i dubinu na�ih novih pitanja, krije se izvori�te ljudske sreãe i zadovoljstva.
Deterministièko sagledavanje �ivotnih sistema iz savremenih nauènih perspektiva
kreãe se izmeðu krajnosti potpuno nezavisnog i potpuno zavisnog razvoja i pona�anja
�ivih biãa u odnosu na njihovu sredinu. Potpuna nezavisnost od sredine bi odgovarala
paradigmi genetskog determinizma, dok drugi sluèaj odgovara uslovljavajuãim robotskim
fiziolo�kim modelima �ivotnosti na osnovu kojih »ljudsko pona�anje je funkcija
iskljuèivo varijabli sredine«312. Ova dva pogleda na svet su veoma kompatibilna i
predstavljaju dva svakodnevna pogleda na svet oko nas, koja proistièu iz do�ivljaja
Prirode kroz okvire zakona mehanike, olièenih prvim Njutnovim zakonom kretanja � »svako telo ostaje u svom stanju mirovanja, ili jednoobraznog pravolinijskog kretanja, ukoliko nijedna sila ne deluje na njega«, u okviru koga se negiraju kako holistièki
poredak Kosmosa, tako i unutra�nja, indeterministièka autonomnost svakog prirodnog
entiteta. Svaka od ove dve paradigme ima svoje oèigledne nedostatke. Najpre, dok
paradigma genetskog determinizma podrazumeva da se informacije pru�aju iskljuèivo
linearno od genetske �ifre ka fizièkim crtama organizma, oèigledno je prisustvo povratno
spregnutih dejstava na relaciji geni � proteini � sve slo�enije emergentne osobine
�ivotnosti. I pogled na �iva biãa kao na mehanizme kojima se mo�e uslovljavajuãe
manipulisati pada u vodu, jer je oèigledno da su �iva biãa samo-organizacioni sistemi koji svakom »objektivnom« signalu okoline uvek pridaju subjektivni karakter u zavisnosti od sopstvene strukture. Tako, spoj autonomnosti samo-organizacije �ivih biãa i njene
refleksije na crte sveta oko njih predstavlja èudesnu Jin-Jang igru �ivota. Slièno kao �to
oblik jednog kamena nije jednoznaèno odreðen ni samo njegovom kristalno-strukturalnom simetrijom, kao ni samo njegovim fizièko-hemijskim okru�enjem, veã
kompleksnom igrom izmeðu unutra�njeg potencijala rasta i spolja�njih okolnosti, i svaka
prirodna pojava nikada nije jednostrano odredljiva, veã uvek predstavlja emanencije
nepredvidljivih susreta koji u sluèaju sagledavanja organizacije �ivotnosti predstavljaju
dodire znatno slo�enijih uzroènih putanja od onih koje iscrtavaju paradigme genetskog
determinizma i behaviorizma. Dok se uzroèna dejstva u samo-organizaciji �ivih biãa, kao
i njihovoj okolini karakteri�u nelinearno�ãu i nepredvidljivo�ãu, obe savremene
paradigme karakteri�u se sagledavanjem kako genotipskih, tako i fenotipskih uzroènih
dejstava kroz linearizujuãi filter u okviru kojih se sve, u crtama �ivih biãa imanentne
nepredvidljivosti progla�avaju bilo »parazitskim« ostacima evolucije (kao u sluèaju
genetske »�ifre«) ili psiholo�kim iracionalnostima sa oèiglednom negativnom etièko-estetskom konotacijom. Svaki formalni model neophodno mora ukljuèiti prostor za mora nepredvidljivosti
koja izranjaju iz svaèijeg, novog i neponovljivog �ivotnog izraza. Svako formalno, fiksno
i objektivistièko opisivanje �ivih biãa, neophodno naru�ava i trivijalizuje sliku o njima,
prevodeãi ih, u svakom deterministièkom opisu u predvidljive, robotizovane sheme,
èemu smo svedoci na raznim nivoima ureðenja savremenog dru�tva � od pacijenata koje
123
lekari svrstavaju u odreðene klase na osnovu uoèenih simptoma, preko psihoterapeuta
koji analiziraju snove pacijenata uz pomoã reènika simbola umesto spoznaje svaèije
posebne, i u svom �ivotnom kontekstu jedinstvene interpretacije snova (èijih je i
»stvarnost« jedan deo), pa sve do vrednovanja etiketa, profesionalnih titula, formalnih
postignuãa i statusa pojedinaca. U suprotnosti sa svim formalnim opisima �ivotnosti koji
dominiraju u psiholo�kim teorijama liènosti i koji svakako dovode do ispatvorenih te�nji
ka la�nom identifikovanju (»biti neko po svaku cenu«) sa svim razoèarenjima koje
ovakvo redukovanje na�e velièanstvenosti u svakom sluèaju donosi (jer je svako
poistoveãivanje na�e neponovljivosti sa formama liènosti neskladno), u srcu svesti o
neznanju i prihvatanja nas kao spontane reke refleksije Prirode raðaju se i radosna
saznanja pro�eta nevezano�ãu sa formalne crte i plodove �ivota219. Poistoveãivanje sa
odreðenim fiksnim i formalnim karakternim crtama je usko povezano sa oslobaðanjem
odgovornosti na�e interakcije sa svetom, ali podsetimo se da u onolikoj meri u kolikoj
prihvatimo da smo mi sami zaista odgovorni za stanje sveta oko nas, u istoj tolikoj meri je iscrtan potencijalni opseg osmi�ljenosti na�eg sveta. Sa oslobaðanjem svake
odgovornosti pozivanjem na formalna pravila odluèivanja i pona�anja gubi se i
moguãnost pridavanja smisla postojanju na�eg sveta, �to izaziva osuðivanja drugih,
ogorèenja i zavist, dok se u prihvatanju odgovornosti za dobrobit i bla�eni put svega
postojeãeg, u te�nji za spasenjem èitavog sveta, svakog njegovog detalja, olièava i na�a
spiritualnost, »stepen« sreãnog prosvetljenog jedinstva sa Prirodom. Svest o realnoj izvodljivosti dizajniranja �ivih biãa i sagledavanja �ivotnosti
Prirode kroz filter uslovljavajuãih mehanizama pomoãu kojih je moguãe postupcima
standardizacija i trivijalizacija �ivih sistema kontrolisati njihovo pona�anje i upravljati
njima, ostavilo je niz tragiènih posledica kroz istoriju ljudske civilizacije, o èemu nam
svedoèe brojni staljinistièki modeli dru�tvene organizacije koji su se zahvaljujuãi ovako
pogre�noj svesti oslanjali na preteranu centralizaciju, koja je doprinela razvoju krutosti dru�tvenih sistema i, na kraju, njihovoj propasti. Uop�te, sna�ne politièke i ekonomske
kontrole; dru�tveni sukobi i pokreti koji nikada su�tinski ne menjaju kvalitet �ivljenja;
netolerantnost prema uoèavanju mana modela usled njegove formalne krutosti i iskljuèivosti; do�ivljavanje elemenata �ivih sistema kao lako zamenljivih »�rafova« uz
eksplicitno zanemarivanje �tete do koje ovakvi vidici dovode; realna izvodljivost
formalnog izjavljivanja jednih, a ciljanja ka potpuno razlièitim ostvarenjima; koèenje
evolutivnog razvoja usled poistoveãivanja sa krutim modelom; prividno oslobaðanje biãa
od odgovornosti svojih postupaka usled nadovezivanja na instruktivne forme modela; spreèavanje kooperacije, koegzistencije i koevolucije ka esencijalnim oplemenjujuãim i
usreãujuãim putanjama; te otuðenost uma od Prirode i drugih biãa � ljudi od upravljaèke
vlasti, plata i radnika od posla, zemljoradnika od zemlje, proizvodnje od potreba, naroda od njenih �itelja, pojedinih biãa od oseãanja sigurnosti, te, naravno, i rezultata
modelovanja sistema od originalnih namera koje stoje u njegovoj osnovi, posledice su prihvatanja ideja o moguãnosti dizajniranja �ivog sveta kao realno izvodljivih
194. Danas se lo�e posledice �ablona za modelovanje �ivih biãa uglavnom prevazilaze stvaranjem
novih, bilo u okvirima paradigmi uslovljavajuãe psihologije, genetskog determinizma,
kartezijanske zatvorenosti Prirode u deterministièke matematièke zakonitosti ili kroz
modifikovanje dru�tvenih modela politièkim i ekonomskim reformama. Meðutim, ne u
specifiènim modelima �ivih sistema, veã u samom pristupu i porivima dizajniranja mogu
se sagledati sve posledice ovakvih postupaka, kao �to ãemo videti.
124
Za razliku od ma�ina koje su trivijalne u smislu da zadovoljavaju uslov jednoznaène korespondencije izmeðu unosnih i izlaznih informacija - spolja�njih
podsticaja i odgovora (�to je neophodan preduslov njihove pouzdanosti prilikom
upotrebe), �iva biãa su netrivijalni mehanizmi u smislu da njihovi odgovori zavise ne samo od podsticaja sredine, veã i od njihove kompletne istorije. Stoga su �iva biãa, bilo
kao klasiène individue ili dru�tvene, ekosistemske, politièke ili ekonomske organizacije,
nepredvidljivi mehanizmi, �to bi se sa adekvatne perspektive moglo formulisati kao stalna promena njihovih unutra�njih stanja iz koje potièe i kreativnost svake �ivotnosti.
Uop�te, dok se trivijalni mehanizmi karakteri�u sintetièkom i analitièkom odredljivo�ãu,
istorijskom nezavisno�ãu i predvidljivo�ãu, netrivijalne mehanizme karakteri�e sintetièka,
ali ne i analitièka odredljivost, istorijska zavisnost, kao i nepredvidljivost. U
konstruktivistièkim slikama sveta se implicitno otkriva bogatstvo �ivih biãa u njihovoj
imanentnoj aktivnosti naspram degradirajuãih modela o �ivim biãima kao
uslovljavajuãim mehanizmima, formiranih na osnovu neprirodno kontrolisanih
laboratorijskih eksperimenata nad �ivotinjama, u kojima se osnovni efekti svakog
�ivotnog konteksta zanemaruju. U antropologiji je odavno poznato da �ivotna sredina ne determini�e, veã samo uslovljava kulturne crte ljudskih biãa i zajednica
392, te, slièno
tome, i na�e aktivnosti ne mogu predstavljati uzroke koji bi potencijalno potpuno
predvidljivo odreðivali �ivotne crte na�e sredine, veã one, kroz sveto po�tovanje autonomnosti odluèivanja i iscrtavanja sveta svakog �ivog biãa, samo tiho uèestvuju u
stvaranju novih opcija, novih harmonija konteksta razmi�ljanja i sagledavanja sveta, koje
se ne nasilno »ulivaju« u tuðe svetove, veã bla�eno i nenametljivo iscrtavaju, predstavljajuãi u dugom razdoblju dragocene i primerne putokaze drugim biãima. Na osnovu kibernetièkog pravila o rekvizitnoj raznovrsnosti
8 znamo da se kontrola izmeðu dva sistema mo�e potencijalno ostvariti samo u sluèaju kada je
raznovrsnost kontrolnog sistema veãa od raznovrsnosti kontrolisanog sistema. Naravno, u
primerima svake centralizovane ve�taèke manipulativne moãi, primerima koji se mogu
sagledati na nivou savremenih hijerarhijskih, unilateralnih, prividno jednosmerno uticajnih socijalnih interakcija, od sistema formalne edukacije do diktatorskih politièkih
ureðenja, ovakav preduslov se aproksimira ne-etièkim redukovanjem broja prihvatljivih
opcija pona�anja kontrolisanog sistema, odnosno njegove slobode. Meðutim, primetimo
da je pravilo rekvizitne raznovrsnosti, s obzirom na èinjenicu da suptilnost kontrole
direktno zavisi od preciznosti modela »kontrolisanog« sistema � modela za koji ne samo na osnovu kvantnog indeterminizma, veã i na osnovu Gedelove teoreme znamo da nikada
ne mo�e biti istovremeno kompletan i konzistentan131, zasnovano na implicitnoj izvodljivosti proraèunavanja svih moguãih stanja kontrolisanog sistema od strane
kontrolnog sistema, �to je razlog za�to pretpostavka o potencijalnoj kontrolabilnosti pada
u vodu sa susretom i sa najjednostavnijim �ivim biãem ili èak i prividno kontrolabilnim
makro- ili mikro-skopskim (ali ne i kvantnim, usled oèigledne neizvodljivosti
predviðanja njihovog kretanja) sistemom komadiãa materije (raèunska moã jednog grama
materije se pod pretpostavkom njene elementarne i fundamentalne atomske strukture mo�e proceniti na neproraèunljivo enormnih 10
47 bita u sekundi143). Stoga, svaki dodir sa bilo kojim prirodnim sistemom mo�e odisati samo zadivljeno�ãu pred morem beskraja
indeterminizma, iznenaðenja i izvora kreativnih spoznaja, iz èega bi se spontano razvio
otvoreni i decentralizovani pristup pronala�enju zajednièkih, globalno harmonizujuãih
puteva, pro�et prihvatanjem podjednake relevantnosti svih ponuðenih opcija i svaèijih
125
puteva razmi�ljanja. Naspram jednosmernih hijerarhijskih sistema odluèivanja koje
karakteri�u restrikcije moguãnosti, u okviru spontanih prirodnih ureðenosti svako biãe je
ukljuèeno u samo-organizaciju i samo-kontrolu sistema kome pripada, sa jednakom relevantno�ãu uèestvujuãi u kreiranju puta celine, �to kroz harmoniènu, sveprihvatajuãu
(slu�ajuãu, a ne samo komandujuãu) i odgovornu (usled neizvodljivosti pozivanja na
formalna pravila postavljena od strane kontrolnog sistema) interakciju ispunjenu te�njama ka poveãanju slobode i opcija odluèivanja, razgranatosti puteva razmi�ljanja i
pona�anja drugih, te rado�ãu u susretu sa razlièitim viðenjima, odslikava Put Prirode. Postaviv�i svest o neizvodljivosti dizajniranja �ivih sistema (u skladu sa
standardima in�enjerskog dizajna) u temelje na�ih rasuðivanja i pogleda na svet, izrodila
bi se i divna tolerancija prepuna tajanstvenih, beskrajno bogatih, raznovrsnih i neponovljivih vrednosti prisutnih u svetu �ivota Prirode. Dok do�ivljavanje �ivih biãa
kao uslovljavajuãih mehanizama raða svest o izvodljivosti dominacije, kontrole i moãi
nad �ivim sistemima, svest o nemoguãnosti ukroãivanja beskrajnog spektra iznenaðenja u
pona�anju �ivih biãa u bilo kakve fiksno-formalne mape Prirode, raða sveti pogled na
Prirodu prepun skromnosti, nenametljivosti, divljenja, po�tovanja i radosnih puteva
otkrivanja i upoznavanja, koji se pru�aju u nedogled. Svest o moguãnosti otkrivanja
unutra�njih kvaliteta biãa, njihovih oseãanja i te�nji na osnovu spolja�njih znakova (kao u
svetu behavioristièke psihologije) predstavlja osnovu za opravdavanja osuðivanja,
okrivljavanja, netolerantnosti, arogantne prepotencije i sukoba, dok naspram ovome, svest o nemoguãnosti pronicanja u uvek beskrajno dubok unutra�nji svet svakog, pa èak i
naizgled najtrivijalnijeg biãa, predstavlja put ka bla�enom �ivotnom zadovoljstvu,
ispunjenom svepo�tovanjem, poverenjem i rado�ãu u susretu sa beskrajem prirodne
kreativnosti. Iz principa neizvodljivosti dizajniranja �ivog sveta, prirodno sledi i svest o
neophodnosti menjanja nas samih ukoliko �elimo da promenimo svet, a nikada obrnuto.
Da su mnoge plemenite ideje i subjektivna etièka naèela preobra�ena u »objektivne«
moralne norme i poku�ane da se nasilno implementiraju na tuðe pona�anje i poglede na
svet, ostavljale èesto i globalno katastrofalne posledice, mogu nam posvedoèiti istorije
komunizma i hri�ãanstva. Nasuprot tome, ideja o mirnom, tihom i sveprihvatajuãem
odnosu sa na�om sredinom predstavljala je put svih mudrih tradicija sveta, kroz koju se
tajnovito i neobja�njivo uvek raða radosna i ispunjena harmonija unutra�njih konstelacija
biãa i njegovog sveta. Primetimo da se jedna od temeljnih razlika319 izmeðu hri�ãanstva (i
konfuèijanizma) i budizma (i Taoizma) èesto nalazi u interpretaciji hri�ãanske ljubavi kao
sile kojom se menja svet, dok se budistièko saoseãanje interpretira kao tiha stvaralaèka
sila kojom se pre svega menjamo mi sami, da bi se odatle spontano na bolje promenio i èitav svet. »Bude pokazuju samo put«, dok je u sr�i hri�ãanstva èesto prisutna neprirodna
te�nja ka preobra�avanju sveta pri konstantnosti sopstvenog biãa i karaktera. Shvativ�i
Tao, Konfuèije reèe: »Dugo vremena nisam zauzimao mesto biãa koje ide uporedo sa
procesom promena. Ali, ako se i sam ne pona�am u skladu sa procesom promena, kako se
mogu nadati da ãu promeniti druga biãa?«. »Bravo, Èiu, sad zna�«70, uzvrati LaoCe,
znajuãi da tiho sleðenje Puta Prirode pretvara sve konfrontacije izazvane moralnim
pridikama, u harmonièno dr�anje za ruke. Neizvodljivost pru�anja konzistentnog, zatvorenog i fiksnog formalnog opisa Prirode, ili kakvog sveobuhvatnog »kosmièkog koda«, sadr�i jo� nekoliko va�nih
implicitnih saveta. Jedan od njih je i taj da je neophodno prihvatiti svesnost o stalnim te�njama ka otkrivanju, razvijanju i napredovanju, bez ideje o postizanju finalne, fiksno
126
formulisane istine. Otvorenost, pa�nja, voljnost, budnost, optimizam, saznajni polet i
prihvatanje prirodne nesigurnosti predstavljaju crte svetog pogleda na svet koji jasno proistièe iz prihvatanja iznenaðenja i nepredvidljivosti opa�aja biãa u funkciji voljno
izvedenog razmi�ljanja ili pona�anja, sa temelja duboke etike i spiritualnih vrednosti.
Poput legendarne scene u bajci o gospodaru prstenova u kojoj se Sem i Frodo na korak od cilja, na stepenicama Kirit Ungola preispituju o svrsi njihovog puta, nesigurnosti koje izazivaju preispitivanja na�ih programa rezonovanja i pona�anja, nu�an su preduslov
svakog kreativnog napretka. Prihvatanjem stava o posedovanju uvek korektnog stava na bazi formalnih pravila, i zatvoreno�ãu na menjanje nesvesno kreiramo probleme u na�em
svetu. Onoliko koliko menjamo svet oko nas, u isto tolikoj meri moramo biti spremni da promenimo i sebe, jer ove dve promene su uvek obostrane. »�eli� li pronaãi sebe, menjaj
se«216, èuveni je stav Hajnca fon Ferstera, a lepota skromnih i krotkih jezièkih izraza,
poetiènih plodova na�e imaginacije i bla�enih pokreta naspram otuðenih pravosudnih,
vojnih, administrativnih izra�aja i drugih krutih, dogmatskih uverenja i stavova
podstaknuta je upravo otvoreno�ãu na vraãanje unatrag175 (èineãi tako u svakodnevnoj
komunikaciji kreativnu komplementarnost savremenom vrednovanju linearnog i neosvrãuãeg izbora izra�aja kojima se u visinu »nadograðuje« most uzajamnog
razumevanja, a bez koje bi, poput kule vavilonske, meðuljudski odnosi rezultovali u naru�avajuãoj samo-zadovoljnosti, egocentriènosti i oseãanju izolacije), na sagledavanje i
spontano modifikovanje premisa na�eg rezonovanja i vrednosnog iscrtavanja sveta.
Otvorenost na nova iskustva, spremnost na prihvatanje novih radoznalih istra�ivanja i
neotkrivenih pogleda na svet u skladu je sa beskrajnim spektrom kvaliteta Prirode i neophodan je preduslov unapreðivanja sveta oko nas. Sa prihvatanjem ovakvog stava,
prestajemo da oèekujemo da ãe se u nas, slièno kao u paradigmi ve�taèke inteligencije ili tradicionalne nekreativne edukacije, moãi uèitati znanje slièno kao �to se u hardversku
strukturu unosi odreðeni program za funkcionisanje i rezonovanje. Umesto toga, raða se
shvatanje da je proces saznajnih otkriãa neprekidna potraga i jedini usreãujuãi put
ljudskog postojanja, koji u svojoj spolja�njoj emanenciji uvek odi�e bogatim estetsko-etièkim karakterom, kao �to nam duboka interpretacija fon Fersterovih dveju imperativa
nagove�tava. Istinska mudrost nema prirodu fiksnih, unapred pripremljenih formi koje èesto uzrokuju ukruãivanja protiv strahova, dogme, ideologije i idolatrije u kojima se
krije seme netolerancije i destrukcije, veã traganja i spontanog u�ivljavanja u
neponovljivi put Prirode. Èitava tradicija ljudskog informativnog, emotivnog, izra�ajnog
i spiritualnog napretka, odslikana biblijskim stihovima - »i èinja�e zlo, jer ne pripremi
svoje srce da tra�i Gospoda (Dnevnik II 12:14)...Gospod je dobar onima koji ga èekaju,
du�i koja ga tra�i (Plaè Jeremijin 3:25)«, ukljuèujuãi i Gospodnje reèi da »�to vi�e
tra�imo, vi�e ãemo biti zadivljeni« (Ezdra II 4:26) - nam ukazuje da se u sa�ivljavanju
subjekta sa èitavim svetom kroz put predanog traganja (»Tra�iãete me, i naãi ãete me,
kada me potra�ite èitavim srcem svojim« (Jeremija 29:13)) krije tajna harmonièno
evolutivne, usreãujuãe egzistencije. Istinski holistièki pogled nije izgraðen na temeljima
fiksnih sredstava ili cilja, veã potrage, puta; ne plesaèa, veã plesa425; ne zatvorenih,
konaènih okvira, veã pogleda i harmonija bezbrojnih putanja koje se pru�aju u
beskonaènost. Svaka fiksna zauzeta perspektiva defini�e potencijalna otkriãa i kvalitete, ali
istovremeno i elimini�e odreðene moguãnosti. Svako otvaranje novih moguãnosti zatvara
ili zaklanja neke druge opcije, svaki akt interpretacije otvara nove sistemske grane
127
napretka, èineãi nas eksplicitno (ne i implicitno-reflektivno) »slepim« na kontekst iz koga
je ponikao, a svaki evolutivni razvoj, uslovljen strukturnom plastièno�ãu (disipativno�ãu)
�ivih biãa, podrazumeva ovakav ciklus otvaranja i zatvaranja opcija. Svako analiziranje bilo koje situacije pomoãu formi objekata i njihovih kvaliteta kreira izvesna saznajna
ogranièenja usled neophodnog aproksimiziranja i fiksiranja svojstava koje formalni
pristup obuhvata. Svaka refleksivna misao neophodno obuhvata ovakvu »zaslepljujuãu«
apstrakciju, kojom se elimini�u mora potencijalno uoèljivih kvaliteta. Stoga su i Tao
mudraci smatrali da »ko zna ne govori, a ko govori ne zna«. Meðutim, za razliku od
kompjutera i svih strogo formalnih sistema rezonovanja u okviru kojih se pod pojmom razumevanja podrazumeva »istinitosna« korelacija dedukovanih zakljuèaka sa
strukturama u reprezentovanom sistemu, ljudska rezonovanja obuhvataju spontane promene perspektiva i svih kvaliteta i svojstava koje pripisujemo odreðenim izabranim
prirodnim entitetima, �to je naèin na koji se spontano i prevlaðuje ovaj vid »slepila« koji
prati svaki formalni opis Prirode. Radjard Kipling je imao obièaj da ka�e da »ko zna
samo Englesku (ili bilo �ta drugo, prim.a.), zna je najmanje«, i zaista, sagledavanje
putanja Prirode sa �to raznovrsnijih perspektiva predstavlja put bogaãenja na�eg znanja o
njima, a po�to svaka konstantnost na�eg sveta predstavlja odraz ponavljanja odreðenih
programa na�eg konstruisanja sveta, tada slobodne, spontane i fleksibilne inovacije na nivou sagledavanja na�ih programa rezonovanja i konteksta koji èine na�e poglede na
svet predstavlja i put buðenja prirodnog, mudrog do�ivljaja postojanja. I mi, poput
golubova363, modernih simbola mira, koji u svom sme�nom hodu stalno zastaju kako bi
kompenzovali neizvodljivost postizanja jasne vizuelne percepcije u stanju kretanja, moramo stalno i iznova zastajkivati i menjati perspektive sagledavanja na�eg sveta,
preispitivati na�e najdublje te�nje i temelje rasuðivanja (�to odgovara upitkivanju »kuda
to idemo?«, »�ta to postajemo?«), fleksibilno ih modifikovati i nastavljati dalje. (Mo�da
je zato Li Ãing-Jun obja�njavao tajnu svoje dugoveènosti reèima »èuvam tiho srce,
hodam kao golub, sedim kao kornjaèa, spavam kao pas«185.) Promene, odnosno u
formalnom jeziku novi opisi uslova, predstavljaju stoga spontani put ka izbegavanju ogranièenja sagledavanja Prirode, prisutnih u svakoj fiksnoj posmatraèkoj poziciji, a
evolutivni put Prirode se upravo sastoji u razvijanju sve fleksibilnijih i dubljih sposobnosti svesnosti323 (ka menjanju perspektiva) koja je obrnuto srazmerna »slepilu«
koje nosi svaka pojedinaèna saznajna perspektiva. Samo ne ciljem, veã samim
postojanjem predodreðeno pona�anje ljudskih biãa nije uslovljeno nu�nim refleksijama i
apstrakcijama, veã spontanim postojanjem ispunjenim radosnom predano�ãu. Prirodna
inteligencija nije program koji donosi odluke na bazi operisanja nad formalnim reprezentacijama, veã harmonija kategorizujuãeg (pojednostavljajuãeg, re-prezentacionog) i spontanog, holistièkog do�ivljaja sveta u okviru koga ne postoji
kompjuterski definisan zatvoren skup opcija, veã sama beskonaènost opcija i kvaliteta.
Nijedna kolièina rearan�iranja i rekombinovanja elemenata modela obdarenih odreðenim
kvalitetima nije u stanju da prevaziðe ogranièenja redukcionistièkih pretpostavki
implicitnih u samom reprezentovanju ovih elemenata, i da zaista bude u stanju da simulira evoluciju strukturno-disipativnih �ivih biãa. Meðutim, beskrajan spektar
kvaliteta u potencijalnim opisima i emanencijama �ivog sveta zahteva neophodnu èednu
zadivljenost pred ovakvom beskonaèno�ãu i indeterminizmom, a mir i poverenje u svetlu
ovakve bo�anske svetlosti predstavlja najiskreniji vid svetog do�ivljavanja �ivota. Stoga ãe i �ivotne vrednosti koje ukazuju na beskrajnost uvek pobeðivati svaku formu
128
idolopoklonstva, a da spiritualna prepu�tenost Putu Prirode koja obuhvata spontane i
fleksibilne promene perspektiva sagledavanja na�eg sveta i saznanja predstavlja
karakteristiku kreativnih i svetih razmi�ljanja, skladno opisuju i reèi apostola Pavla da
»ako je ko u Hristu (ako sagledava svet kao putem prizme kroz koju se raðaju
neponovljivi prosvetljeni, spiritualni konteksti, prim.a.), nova je tvar: staro proðe, gle, sve
novo postade«391 (Korinãanima II 5:17).
Kategorizacije kvaliteta na�eg sveta u fiksne klase i rukovoðenja fiksnim
formalnim modelima u na�im svakodnevnim odlukama redukuju broj potencijalnih
opcija, redukujuãi tako i fleksibilnost u kojoj se olièavaju �ivotna adaptivnost, te spontano pona�anje i lepota i etika koju ona iskazuje. »Nemam izbora«, implicitna je
fraza u »pranju ruku« Pontija Pilata, i veoma je korisno podsetiti je se u kontekstu
sagledavanja savremenog dru�tvenog ureðenja u okviru koga je veoma prisutno ukidanje sopstvenih odgovornosti (u kojima se, izmeðu ostalog, odsijava i na�a sloboda
razmi�ljanja i voljnog pona�anja) pozivanjem na raznorazne formalne modele, prisutne
kako u antimetafizièkim nauèno-istra�ivaèkim delatnostima, tako i pri funkcionisanju uslu�nih organizacija, ekonomskim odlukama i svakodnevnom izboru pona�anja.
Pojednostavljanjem i vulgarizovanjem Prirode i mesta èoveka u njoj, stav da »od bezbroj
(ili barem mnogo) izbora koje imam, odluèujem se za ovaj«, prevodi se u »nemam
drugog izbora osim ovog, stoga nisam odgovoran za njega, veã krivi druge koji su
postavili sistem odluèivanja«. »Zar sam ja èuvar moga brata?« (Mojsije I 4:9), èuvene su
Kainove reèi, a ku�av�i plod drveta znanja, Adam je umesto Eve branio sebe (Mojsije I
3:12), i upravo je ovo odbacivanje odgovornosti iniciralo proterivanje iz raja115. »Vaistinu je svaki èovek...za sve kriv; samo �to to ljudi ne znaju, a kad bi doznali � odmah bi nastao raj!«84, sinulo je u trenutku prosvetljenja Zosimi Fjodora Dostojevskog da put buðenja odgovornosti za op�tu harmoniènost i blagodetnost svakog, i najmanjeg
biãa i detalja celokupnog sveta, svesti da su na�e najtananije �elje, porivi i misli uticajni
na najudaljenije crte Kosmosa, èini put iskrene spiritualnosti. Jer, istinska, spiritualna snaga ne ispoljava se manipulativnom nadmoãno�ãu, veã »snaga je slu�enje, snaga je
odgovornost, i �to vi�e snage neko ima, veãa je njegova odgovornost, a �to je veãe neèije
bogatstvo, veãa je njegova obavezanost prema 'drugima'«376, kako smatra triglavski
kru�ok. Prihvatanje odgovornosti za èitav svet i sve njegove detalje adekvatno je svetom
religioznom povezivanju sa èitavim svetom, emanenciji �elje za spasenjem svega
postojeãeg, te stapanju u tihu i tananu rezonancu sa svim postojeãim. »Da svi jedno budu, kao ti, oèe, �to si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu...I slavu koju si mi dao ja
dadoh njima, da budu jedno kao mi �to smo jedno: ja u njima i ti u meni, da budu sa
svijem u jedno«, velika je �elja i molitva Isusova (Jovan 17:21-23), u kojoj se odslikava beskrajan put ka buðenju sve veãe i sve prosvetljenije bri�nosti i prihvatanja
odgovornosti za èitav svet. Iskljuèivanje etièke odgovornosti iz polja nauènih istra�ivanje rezultuje u
programskom napretku nauke pri kome se, poput kompjutera HAL 9000 iz filma »Odiseja u Svemiru: 2001«, na� pragmatièni program ovakvim otuðenjem od svojih
metafizièkih, etièkih korena od na�eg vernog sluge pretvara u gospodara kome
profesionalno obuèeni nauènici prestaju da predstavljaju kreativne svetove, kormilare broda nauke i na�e civilizacije, veã samo »gorivo« koje pokreãe slepi »progres« samog
programa. Upravo zaboravljanje i zametanje znanja da svaka profesionalna delatnost i svaka nauèna oblast poèivaju na meta-nauènim temeljima - na dubokim, saoseãajnim
129
te�njama iz kojih su date meðuljudske koordinacije pona�anja ponikle, a u èijem
negovanju se krije i tajna istinske uspe�nosti i op�te produhovljenosti njihovih primena - le�i u sr�i savremenih paradoksalnih zastranjivanja te�nji i efekata ljudskih profesionalnih delatnosti u same suprotnosti njihovih izvornih namena. Svaki umetnik zna da se vredno delo ne mo�e napraviti bez iskrene inspiracije, duboke unutra�nje te�nje
ka oplemenjivanju i preno�enju vizije èiste lepote drugim biãima, a analogno ovome, i prekidanje veze nauènih istra�ivanja sa njihovim etièkim korenima, sa dubokim
unutra�njim te�njama da na�i pronalasci zaista oplemene svet, da zaista »uspeju«, svaki
ovakav tip programskog profesionalizma implicira nezadovoljstvo, te tako i amaterstvo u savremenom dru�tvu veoma èesto dobija svoje izvorno znaèenje koje se mo�e povezati sa
njenim korenom - francuskom reèju »amour«. Samo se prihvatanjem odgovornosti,
sve�ãu o svakom kori�ãenom programu na�eg delovanja ili razmi�ljanja kao na�em
sopstvenom izboru koji opstaje na jednoj osve�ãenoj etièko-estetskoj podlozi, mogu formalni sistemi odluèivanja pro�eti humanim karakterom, duhom saoseãanja i Ljubavlju
iz koje sve potièe i sve joj se vraãa. Dok se na polju savremenih socijalnih komunikacija, bilo u edukativnim, religijskim, politièkim, pravnim ili bilo kojim drugim institucijama, najèe�ãe mo�e
nazreti implicitni manipulativni uslovljavajuãi glas koji kao da govori: »Ja znam �ta je
dobro za tebe, i ti mora� slediti to«, i koji predstavlja idealan pristup redukovanju samostalno prosvetljenog oseãanja odgovornosti prema svetu, jasno je da je ovakav
pristup dru�tvenim odnosima nekompatibilan sa zaista kreativnim poveãavanjem opcija
globalnog sistema, koje odgovara potpunom prihvatanju ljudskih biãa, pru�anju oseãaja
slobode i otvaranju prostora za samostalna razmi�ljanja, �to jeste pristup u kome se
ogleda na�a ljubav prema èitavom svetu. Podsetimo se da se svaki pristup prema drugima
zapravo odnosi na nas same, te da buðenje oseãaja slobode u drugima direktno odgovara i samostalnom buðenju slobode, dok kontrolisanje i redukovanje opcija drugim biãima
inicira isto redukovanje i u nama samima, u na�em odnosu sa svetom. Ukoliko
posmatramo bilo koju kontrolnu petlju, uvek je definisanje njenog »kontroli�uãeg« i
»kontrolisanog« dela arbitrarni izbor nas kao posmatraèa141, pri èemu je ova kontrola ne
samo uvek odraz kognitivnog stanja posmatraèa, veã je uvek i ujednaèeno uzajamna.
Posmatrajuãi akrobatu koji kontroli�e let pomorand�i kroz vazduh, mo�emo se upitati da li akrobata kontroli�e �onglirane pomorand�e ili one kontroli�u njega, i na� proizvoljni
izbor ãe odslikavati upravo subjektivni do�ivljaj kontrole u datoj situaciji. Kontrola je
uvek cirkularna, i nu�an preduslov kontrolisanja kontrolisanog sistema je da i kontrolisani sistem u jednakoj meri kontroli�e kontroli�uãi sistem
141,136. Odgovor na Juvenalovo pitanje »a ko ãe èuvati èuvare?« se tako iz njegove paradoksalne
nerazluèivosti u svetu linearnih, analitièkih modela sveta preme�ta u polje individualne odgovornosti i slobodne volje kroz koju izborima temelja iscrtavanja na�eg sveta i
izvodimo èuvanje sveta. Ranulf Glenvil nam kroz �alu � »Razred u kome je (Skiner)
predavao je odluèio da se sme�i kada on, tokom predavanja, krene udesno, a namr�ti kada pogleda ulevo. Zavr�io je stojeãi u krajnjem desnom uglu. Meðutim, i studenti su takoðe
imali zamrznute osmehe na licima. Kontrola je bila uzajamna i interaktivna, �to je
suprotno Skinerovom behavioristièkom modelu sve dok se ne upitamo za�to pacovi koji ispravno trèe du� lavirinta èine nauènike nasmejanim«
141 - opisuje èinjenicu da se
uslovljavajuãa kontrola bilo �ivotnog sistema, bilo odreðenog detalja Prirode, direktno
odra�ava na jednaku kontrolu prividno kontrolisanog sistema nama samima, odakle jasno
130
mo�emo sagledati i razlog za�to je sve izrazitije »gospodarenje« Prirodom kroz
posledièno razvijanje vezanosti za plodove ljudskog rada ekvivalentno poveãanom obimu
»robovanja« Prirodi kao odrazu na�ih sopstvenih ideja o kontroli. Spiritualno odra�avanje na�ih najdubljih te�nji ka nama samima, cirkularna organizacija svakog prirodnog
sistema olièena u shvatanju da se ljubav prema èitavom svetu reflektuje bri�no�ãu prema
nama samima, postaje iz ovakvog stava oèigledna. Ukruãavajuãe redukovanje opcija
odluèivanja, slobode kao svesti o njima, odgovornosti i osmi�ljenosti sveta, koje
iniciramo u drugima, istovremeno iniciramo u sebi, a iskreno menjanje èitavog sveta u
smeru globalnog prosvetljenja i socijalno-ekolo�ke harmonije se ne sastoji u
manipuli�uãem, nametljivom i uslovljavajuãem pristupu, veã u prihvatanju Puta Prirode,
iscrtavanju drugih biãa poput ptica koje pa�ljivo i bri�no nosimo na dlanu i èinimo da
slobodno polete. Geni, instinkti, uslovljavajuãa dejstva sredine u okviru kulturnih i socijalnih
»sila«, te ljubav kao sekundarna te�nja uslovljena oralnim senzacijama, predstavljaju
nauèno izmi�ljene osnove determinizma kojima bi se mogla izbeãi na�a odgovornost u
odnosu sa Prirodom. Iskljuèivanje metafizièkog, intuitivnog odluèivanja iz harmonije sa logièkim rasuðivanjem implicira robotizovanje ljudskog pona�anja i razmi�ljanja, �to
dovodi do oseãaja izolovanosti, neizvodljivosti iskazivanja toplih, spontanih oseãanja i
buðenja radosti �ivljenja i èuðenja. Pozivanje na formalne modele u �ivotnim odlukama predstavlja osnovu za osuðivanje sveta, posebno po�to su ovakvi modeli u najveãem
broju sluèajeva objektivistièki, te su stoga fiktivno predodreðeni da va�e za sve i
svakoga. Nasuprot tome, nejezièko, neformalizujuãe, nekategorizujuãe razmi�ljanje i do�ivljavanje Prirode prilikom koga se stapamo u jedinstvo i tihu rezonancu sa njom,
umesto osnove za osude poseduje samo osnovu za èuðenje nad istovremenom
raznovrsno�ãu i jedinstvom Prirode, i divljenje svemu postojeãem. »Mir uma poput sene
sledi uzdr�anost od suda«396, bila je èuvena izreka Pirona iz Elizije. Na kraju krajeva,
imamo izbor, koji se, kao �to smo veã nagovestili, svodi: ili na nas kao stvaraoce na�eg
saznajnog sveta, te kao harmonièni deo sveta u kome se ogleda èitavo postojanje tako da
unapreðenja nas samih predstavljaju unapreðenja svega postojeãeg, i obrnuto; ili na nas
kao njegov izolovani deo koji inertno prima podatke jednog objektivnog sveta nezavisnog od na�ih misli, dela i unutra�njih te�nji. Dok nas potonja grana ovog Y
raskr�ãa vodi ka vrednovanju manipulativne moãi, iskljuèivosti i krutosti na promene,
prva grana nas vodi ka uviðanju èudesne moãi u skromnosti, po�tovanju, negovanju duha
sveop�teg prihvatanja i poistoveãivanju na�eg biãa sa svim postojeãim, te blagom
svitanju na�eg saznajnog sveta, ispred koga se rasprostiru u beskraj pru�ajuãi putevi
novih spiritualno-evolutivnih povoda. Da se najva�nije putanje koje karakteri�u �ivotnost Prirode � ljubav, radost, te zapravo sva oseãanja i spiritualni do�ivljaji, ne mogu opisati, niti definisati postaje jasno nakon ovog izlaganja. Jo� je LaoCe pisao da kada bi se mogao definisati, tada Tao ne bi
bio beskrajno veliki, kao �to jeste, dok je al-Gazali smatrao da »lep je samo Onaj pri
èijem opisu jezici ostaju nemi«401. I kroz kvantno-sistemski pristup spoznaje
nepotpunosti svake perspektive (ili svakog niza perspektiva) sagledavanja bilo kog prirodnog sistema, osvetljava se i stav o nedodirljivoj, beskrajnoj i nepojmljivoj velièanstvenosti, i nenaru�ivoj i nesputavajuãoj lepoti svakog prirodnog detalja na�eg
sveta. Na kraju ove kontemplacije posveãene neizvodljivosti formalnog opisivanja �ivih
biãa, a time i nemoguãnosti njihovog kontrolisanja, manipulisanja i upravljanja, bitno je
131
ponovo sagledati poznatu èinjenicu da je svako mudro razmi�ljanje poniklo na bri�nosti o
nekome ili neèemu24 �to se ne mo�e kontrolisati ili predviðati, kao �to je sluèaj sa svim
�ivim biãima, kao i sa samom, globalnom Prirodom. Ako sada Prirodu koja nas uèi na
gre�kama do�ivimo kao uèitelja koji nam ukazuje na put mudrog rezonovanja, sagledaãemo �ivljenje kao kontinualnu individualno-globalnu evoluciju ka sve mudrijim i prosvetljenijim pogledima na svet i putanjama koje povezuju biãa meðu sobom. Samo se »slabi« principi mogu dokazati
Dokazi obja�njenja prirodnih pojava i jezièkih tvrdnji u op�tem sluèaju mogu
postojati samo u zatvorenim konceptualnim sistemima, formalne logièke strukture.
Dokazi ne predstavljaju ni�ta drugo do izvoðenje formulisanog obja�njenja posredstvom
mapiranja opisa na tautologije - skupove aksioma, definicija, teorema i zapravo svih postuliranih, nedokazivih tvrdnji koje èine osnove nauènih teorija i, uop�te, bilo kog
sistema rezonovanja, od aritmetike i geometrija Euklida, Lobaèevskog i Rimana, preko
teorija igara, relativnosti i struna do teorija muzike, tektonskih ploèa, evolucije itd.
Drugim reèima, dokazi egzistiraju samo na temeljima nedokazivih tvrdnji, te je stoga
potpuno razumljivo i opravdano dovoðenje svakog »dokaza« pod znak pitanja. Moguãnost dokazivanja tvrdnji u nauènim sistemima rezonovanja je uslovljena
fiksnim znaèenjima upotrebnih simbola i inherentnih relacija, kao i sistemske
nezavisnosti od empirijskih ulaznih parametara u procesu izvoðenja dokaza. Meðutim,
svaki logièki sistem zakljuèivanja sa nauènom primenom u okviru odreðenog formalnog
modela koji reprezentuje izvesnu prirodnu pojavu nikada ne predstavlja zatvoren sistem, s obzirom da zahteva ukljuèivanje izvesnih unosnih parametara, èije vrednosti ni u
jednom sluèaju ne mogu biti apsolutno precizno poznate usled, u fundamentalnom sluèaju (koji opisuje Hajzenbergova relacija neodreðenosti) nepredvidljive modifikacije
fizièkih osobina merenog sistema prilikom interakcije sa mernim aparatom, odnosno
posmatraèem, dok u sluèaju enormno slo�enih sistema - kao �to su, na primer, ekosistemi i biosfera � opstaje neizvodljivost praktiènog odreðivanja i pribli�nih vrednosti izrazito
varirajuãih parametarskih vrednosti u svrhu konstrukcije modela odreðenih aspekata
njihovog pona�anja (kao �to je, na primer, vremenska prognoza299). Sledeãi problem
dokazivanja tvrdnji i, uop�te, va�enja nauènih modela jeste da je u sluèaju nepoklapanja
njihovih teorijski predviðenih rezultata sa empirijskim podacima, neizvodljivo pronaãi
gre�ke preslikavanja koje bi, osim u inherentnim relacijama modela, mogle da postoje na nivoima implicitnih pretpostavki, op�te metodologije zakljuèivanja ili unosnih vrednosti
parametara modela. Stoga, svako tvrðenje da je jedna nauèna teorija jedina valjana
predstavlja totalitaristièko tvrðenje, s obzirom da se nikada ne mo�e doznati sa koje od
beskonaènog broja potencijalnih perspektiva nauènog modelovanja sveta je moguãe
izvesti drugaèiji model koji bi davao iste rezultate predviðanja. Danas postoji svega
nekoliko teorija koje se u ogranièenim okvirima relativno pouzdane pragmatiène primene
smatraju potvrðenima posredstvom korelacija sa odgovarajuãim eksperimentalnim
podacima, kao i onih koje su potpuno odbaèene. Meðutim, posebno je interesantno primetiti da se nijedna mapa ne mo�e nikada
smatrati veèno va�eãom slikom teritorije, te da kao posledica toga nauka (koja se odnosi
na opisivanje Prirode) zapravo nikada ni�ta ne mo�e dokazati19. Naime, poklapanje
predviðene raspodele podataka u izvesnom numerièkom modelu sa eksperimentalno
132
steèenim podacima najèe�ãe uzrokuje tvrdnju da je dotièni nauèni model verifikovan.
Meðutim, takav zakljuèak nu�no sadr�i logièku gre�ku, poznatu kao »potvrðivanje
poslediènog«299. Uzmimo za primer tvrdnju da »ako sutra bude sunèan dan, sakupljaãu
kamenèiãe na obali«. Ukoliko sutra neko zaista otkrije da sam skupljao kamenèiãe na
pla�i i usput se priseti moje tvrdnje, moãi ãe da napravi sluèajnu gre�ku u zakljuèivanju
pomisliv�i da je taj dan zaista bio sunèan, a ovakva gre�ka je analogna tvrdnji da je
izvesni model verifikovan ukoliko su njegova predviðanja usklaðena sa empirijskim
podacima. Analogno ovom primeru, i telesna harmonija koja je posledica spiritualne harmonije, u okvirima medicinskog materijalizma se pogre�no uzima kao uzrok, a ne kao
posledica religijskog iskustva198, oseãaja holistièke integrisanosti, dok bi tipièan primer
neopravdanog »potvrðivanja poslediènog« u okvirima nauènog istra�ivanja i edukacije
bilo zakljuèivanje o neulaganju dovoljnog truda na osnovu nepostignutih �eljenih
rezultata. Kvalitativna beskonaènost Prirode se odslikava na potencijalnoj egzistenciji
neogranièenog broja moguãih, eksplanatorno ravnopravnih modela identiènih prirodnih
pojava298, i slièno kao �to se iz prihvatanja »istinitosne« relevantnosti zakljuèaka
odreðenih aksiomatskih tvrdnji ne mo�e izvesti zakljuèak o »istinitosti« datih aksioma356,
i put koji spaja na�e predstave sveta sa svetom na�eg direktnog iskustva, te nauène
hipoteze sa eksperimentalnim postavkama i ishodima nije jednoznaèno odreðen, veã
pripada igri izmeðu prirodnih inicijacija i ma�tovite, intuitivne i duhovne kreativnosti
istra�ivaèkog uma. Nijedno znanje u obliku empirijskih propozicija o Prirodi, stoga, nikada ne mo�e
biti apsolutno pouzdano. Koliko god podataka i »verifikacija« jedne teorije postojalo,
uvek ãe postojati moguãnost postavljanja vi�e teorija koje bi bile u stanju da objasne date
pojave, kao i moguãnost da se usled dinamièkog i stalno promenljivog ureðenja Prirode,
buduãe pojave ne mogu uklopiti u teorijske postavke njihovih dotada�njih obja�njenja.
Potvrðivanja nauènih teorija stoga ukazuju samo na ogranièeno opse�nu konzistentnost,
ali ne i na veènu pouzdanost nauènih teorija i stvarnosnih koncepata. Kao posledica toga,
nauèni modeli opisivanja Prirode nisu podlo�ni dokazivanjima, tipiènim za zatvorene konceptualne, logièke sisteme. Nauène teorije i istra�ivanja su najkorisniji onda kada
dovode u pitanje veã postojeãe formulacije, pre nego kada se koriste u svrhu
potvrðivanja, verifikovanja i ukazivanja totalitaristièkog, netolerantnog i univerzalnog
va�enja. Èuveni Majkelson-Morlijev eksperiment je, tako, pokazao da ili Zemlja stalno miruje u etru ili da ne�to nije u redu sa osnovnim naèelima na kojima su se temeljile
teorijske interpretacije samog ogleda, te je na taj naèin otvorio vrata relativistièkog preinaèavanja isuvi�e jednostavnih fizièkih predstava o prostoru i vremenu. Slièno tome,
Lamer-Pringshajmovi eksperimenti su, odra�avajuãi nesaglasnost sa u to vreme
aktuelnim, klasiènim zakonima zraèenja, otvorili vrata razvoju kvantne teorije, dok je Èedvikovo ispitivanje beta-radioaktivnog raspada, kroz prividno naru�avanje zakona
odr�anja energije i impulsa, vodilo ka postuliranju i otkriãu neutrinskih èestica245.
Johanes Kepler je, slièno, uoèavajuãi nekompatibilnost izmeðu rezultata astronomskih
posmatranja i heliocentriènih modela planetarnog kretanja na bazi pitagorejskih, tonalnih
harmonika i Platonovih, pravilnih poliedara, izveo svoje zakone eliptiènih planetarnih
kretanja338. Meðutim, oèigledno je da se jedan raskorak koji se pojavljuje u
konceptualnom sistemu rezonovanja posredstvom ovakvih revolucionarnih otkriãa, ne
re�ava ni zabranjivanjem izno�enja stavova o nesaglasnim rezultatima eksperimenata sa
va�eãom paradigmom, kao ni progla�avanjem date paradigme kao razoblièene obmane
133
(�to su dva netolerantna pristupa karakteristièna za savremeni raskol izmeðu nauke i
religije), veã upravo sveprihvatajuãim stavom sa ulaganjem posebne pa�nje na implicitne
pretpostavke sistema rezonovanja u raskoraku koji se do�ivljava ne kao povod
oèajavanja, veã kao povoljna prilika �irenja na�eg znanja o èudesnoj Prirodi. Stoga
postaje jasno da »u formalnoj logici protivreènost je znak poraza, ali u evoluciji stvarnog
znanja ona obele�ava prvi korak u napredovanju ka pobedi«393, kao �to je smatrao Alfred
Nort Vajthed, a �to je stav koji implicira preinaèavanje netolerantnog dr�anja fiksnih
stavova i procedura u trpeljivost i prihvatanje raznovrsnih razmi�ljanja o svetu. Jo� su skeptici antièkog doba primetili da se ljudsko znanje ne mo�e testirati
procedurama koje bi ukljuèivale mehanizme ljudskog saznanja, te se, stoga, svako
dokazivanje zasniva zapravo na pokoravanju skupu odreðenih nedokazivih pravila,
poznatom kao tautologija. Nekompatibilnost tautolo�kih temelja rezonovanja, ponekada
direktno (ali ne i efektivno) neuoèljiva u primerima kategorizujuãih socijalnih interakcija,
dolazi do posebnog izra�aja prilikom antropolo�kog prouèavanja ljudskih kultura, pri
èemu se uvek i iznova pokazuje da su pona�anja èlanova istra�ivanih zajednica
neobja�njiva sa konceptualnih stanovi�ta istra�ivaèkih kultura. Dokazi poseduju svoj
smisao samo pod uslovom implicitnog pretpostavljanja formalizma rezonovanja u okviru koga se oni izvode, kao fundamentalnog, apsolutno i jedino va�eãeg, kao Bejtsonovog
»usamljenog skeleta istine«23. Sa prihvatanjem jednake relevantnosti raznovrsnih
perspektiva sagledavanja sveta, verovanja i puteva rezonovanja, naspram pozitivistièkog
ideala iskljuèivosti perspektiva, i va�nost pru�anja dokaza na�im tvrdnjama biva
zamenjena intuitivnom osetljivo�ãu na njihove suptilne odgovore u na�em svetu koji kroz
ovakve vidike postaje ispunjen èudesnim putevima poistoveãivanja sa razlièitim i
neprocenjivo dragocenim pogledima na svet. Neponovljiva i uvek jedinstvena subjektivnost temelja zakljuèivanja svakog biãa odslikava u sebi zadivljujuãu
raznovrsnost koja omoguãava i egzistenciju kako nedokazivosti vere, tako i beskraja
radosnih povoda nauènih istra�ivanja, sa implikacijama jasnog ukazivanja na
komplementarnu ravnote�u mudrosti i lepote, logike i intuicije, nauke i religije kao jedinog puta postizanja evolutivnog napretka u op�toj harmoniji planetarne �ivotnosti.
S obzirom da sva posmatranja, promi�ljanja i odslikavanja ureðenosti na�eg sveta
ponièu na osnovama predrasudnih oèekivanja (»sva posmatranja su teorijski pro�eta:
nema èistog, bezinteresnog, teorijski-slobodnog posmatranja...na�i èulni organi
otelotvoravaju ono �to se svodi na predrasude«315, smatrao je Karl Poper) kojima se
oblikuju primarni konstrukti sveta na�e percepcije i nauèni, »èinjenièki« iskazi, te da se nijedna temeljna pretpostavka nauènog i, uop�te, logièkog rezonovanja ne mo�e pokazati
»istinitom« kroz postavke i interpretacije odreðenih eksperimenata176, nijedna logièka
predstava prirodnog reda se ne mo�e ni dokazati, ali ni opovrgnuti245, te svako zrnce
na�eg iskustva i razmi�ljanja nu�no pripada domenu vere. Kroz prihvatanje nedokazivosti
nauènih slika sveta, a time i njihove pogre�ivosti, otvaraju se vrata istinskoj individualnoj
saznajnoj otvorenosti - putem preobra�avanja kriterijuma misaone etike od te�nji ka
dr�anju èvrstih intelektualnih pozicija u znanje da »usavr�avanje iznutra«315, kontinualno
modifikovanje jezgara sopstvenih pogleda na svet i neprekidna potraga za alternativnim pogledima na svet aktuelnih paradigmi, èini sr� mudrog napretka nauène i op�te ljudske
misli, te pronala�enja vrlina ne u izbegavanju, veã u hrabrom susretanju i prevazila�enju
gre�aka prilikom upitkivanja Prirode - i nesagledivo pru�ajuãem, uvek uporednom
napretku misaonog sveta inteligentnih biãa i informativnih pejza�a u kojima ona opstaju.
134
Jer, èak i klasièni nauèni kriterijum »objektivnosti«, su�tinski okarakterisan prihvatanjem
plemenite zajednièkosti iskustava, nije nastao neprirodnim, pasivnim prijemom
informacija sredine, veã upravo kritièkim ispitivanjem uzajamnih rezultata eksperimenata, rezultata procesa percepcije iz raznovrsnih perspektiva i spremno�ãu na
usagla�avanje sopstvenih premisa rezonovanja sa pogledima na svet »oèima« drugih biãa.
Slièno kao �to svaka jezièka ekspresija predstavlja neponovljivu i doslovce neprevodivu celinu, sve intelektualno-emotivne predstave sveta i sve razraðene nauène hipoteze ili
teorije predstavljaju meðusobno nesvodljive konceptualne modele, usled èega se kroz
graðenja njihovih komplementarnih, sinergetskih usporedbi razvijaju tolerantni, mudri i unapreðujuãi pogledi na svet. Odr�avanje i uoblièavanje na�ih stavova svetlim oreolima
vere, znanjem da se problematiène nesuglasice pobeðuju ne pozivanjima na istinitosne
kriterijume, stavove koji kruto opstaju na osnovama »dokazanih èinjenica«, veã
predanom spremno�ãu na promene jezgara na�ih programa istra�ivanja, razmi�ljanja i
pona�anja, spontano nahodi na�e biãe u smeru puteva vrednih otkriãa. Analogno pogre�nim poistoveãivanjima mape i teritorije kroz lingvistièko i svako
imenujuãe reprezentovanje sveta, i neopravdano smatranje da je nepostojanje dokaza
ekvivalentno dokazu nepostojanja inicira ga�enja mnogih istra�ivaèkih te�nji i spoznaja
stalnih susreta sa morem nepoznatog, koje nas i jedino mogu èiniti sreãnim biãima.
Prihvatanje samo mapirano-dokazanih èinjenica kao temelja na�eg rezonovanja iniciralo
bi mehanistièku krutost na�eg saznajnog i emotivnog odnosa sa Prirodom, usled ovakvim
stavom proizvedenog uru�avanja �ivotnog elementa intuitivne spoznaje. Pretpostavljene konstantnosti na�ih saznajnih temelja su preduslov organizacije na�eg iskustva i svakog
razmi�ljanja, ali, kao �to ãemo videti u odeljku diskusije o nelinearnosti ljudskih
razmi�ljanja, svako zdravo rezonovanje podrazumeva fleksibilnost na promenu hipoteza i baziènih logièkih tvrdnji koje èine temelje na�eg zakljuèivanja. Ipak, ovi temelji mogu
uvek biti spiritualno sazdani, izgraðeni tako da su usmereni ka dobrobiti i prosvetljenju
na�eg sveta, jer »ne dokazuje iskustvo veru, veã vera poraða iskustvo«, kao �to je smatrao
Kri�namurti, ukazujuãi da se zadovoljstvo �ivljenja ogleda ne u sumnjièavim poku�ajima
dokazivanja temelja na�eg znanja putem na�eg znanja koje poèiva na temeljima na�eg
znanja (te, usled èega, na� svet predstavlja samo projekciju na�eg pogleda na svet, kao �to
ãemo videti), veã u stvaranju lepote u na�em svetu kroz bri�nost prema temeljima na�e
vere. Najva�nije tvrdnje koje mo�emo izreãi se, zapravo, nikada ne mogu dokazati, te
stoga neizostavno ostaju pitanje vere, poput utiska deèaka iz jednog animiranog video-spota, koji vidi anðela ba� kada mu �ampon uðe u oèi. »Istinito i bo�ansko je samo ono
�to ne zahteva dokaz«98, bio je stav Ludviga Fojerbaha, dok je Norbert Viner pisao da
»bez verovanja da je priroda podvrgnuta zakonu ne mo�e biti nauke. Nièim se ne mo�e
dokazati da je priroda podvrgnuta zakonu. Sa onim �to znamo, svet bi veã u sledeãem
trenutku mogao postati ne�to nalik na igru kroketa iz 'Alise u zemlju èuda', gde su lopte
je�evi koji mogu da odlutaju...Nauka je naèin �ivota koji mo�e da cveta samo ako je
ljudima data sloboda da imaju veru«398, ukazujuãi na inteligentno rasuðivanje i religioznu
zadivljenost svetom kao polaritete u èijem dodiru se rasplamsava plamen nauène
kreativnosti. U nedostatku verom ispunjenog romantiènog zanosa, nauèna delatnost se
pretvara u a-emocionalnu detektivsku pronicljivost izvedenu nad lutanjem logièkim
lavirintima na�e imaginacije (poput ðavola iz Miltonovog »Izgubljenog raja«325), iako nas
Norbert Viner podseãa da »èovek koji prilazi nauci sa stanovi�ta policijskog detektiva
135
prove�ãe najveãi deo svog vremena osujeãujuãi smicalice koje mu niko neãe podmetnuti
(ili koje sam sebi podmeãe, prim.a.), progoneãi osumnjièene koji bi bili savr�eno voljni
da odgovore na svako direktno pitanje...sada�nja detektivska sklonost glavara nauène
administracije (je) jedan od glavnih uzroka jalovosti tako velikog dela dana�njeg nauènog
rada«398. A, put kroz koji se negira relevantnost (sa)oseãanja, etike i estetike predstavlja
najèe�ãe, u savremenom dobu, skup programskih pravila, prilikom sagledavanja koga bi nas Don Huan podsetio da, kao i u svakoj drugoj prilici, »upitajmo sebe i samo sebe, da li
taj put ima srca? Ako ima, onda je on vredan na�eg truda, ali ako nema, uzaludno je
traãiti vreme na njega«63. Meðutim, mislim da u Prirodi ne postoji put bez srca, veã da se
istinska hrabrost i predanost ogledaju u koracima koji kreãu putem slepih, robotizovanih
programskih pravila i sjajnom voljom ih preobra�avaju u humane, duboko-etièke
programe, u »tehnologije sa ljudskim licem«339. Svaki prirodni entitet, svako ljudsko delo
i svaka nauèna teorija ne poseduju svoje kvalitete nezavisno od konteksta u kome ih
sagledavamo, �to i jeste razlog za�to se ka�e da je lepota u oèima posmatraèa. Premda su, s obzirom da se svaki dokaz zasniva na nedokazivim pretpostavkama
koje pripadaju domenu vere, sve tvrdnje u su�tini i apsolutno nedokazive, mi ih ipak
mo�emo podeliti na »slabe« - one koje se mogu potencijalno »dokazati« u skladu sa
savremenim nauènim kriterijuma (koji statistièki, induktivni prilaz, zasnovan na stavu
D�ona Stjuarta Mila da »indukcija predstavlja operaciju otkrivanja i dokazivanja op�tih
propozicija« prihvataju dokazno relevantnim, i pored toga �to je apsolutno dokazivanje
moguãe samo u okvirima deduktivnog zakljuèivanja278, s obzirom da se, naravno,
»zakoni indukcije u logici ne mogu ustanoviti induktivnim putem«398), i »jake« - koje se
opiru svakoj moguãnosti dokazivanja (pri èemu svaki »jaki« princip u sebe inkorporira i
moguãnost interpretacije »slabog« principa, ali ne i obrnuto). Sa konstruktivistièkog
stanovi�ta postaje potpuno jasno za�to se sve ove sna�ne tvrdnje, ukljuèujuãi i same
konstruktivistièke teorije, ne mogu dokazati. Naime, ukoliko odbacimo èinjenicu o
izvodljivosti odgovaranja (reprezentovanja) znanja objektivnoj, ontièkoj stvarnosti, jer je
ona za svako biãe posebna, te prihvatimo stav da umesto kriterijuma istinitosti znanje
mo�e ispuniti kriterijum povoljnosti u svojoj pragmatiènoj koherenciji sa na�im
iskustvom, postaãe oèigledno za�to je ideja o postojanju bilo kakvog dokaza neodr�iva146.
»Stvarnost se uspostavlja ba� zato �to dokaz nije dovoljan«, pisala je Simona Vej, odakle
je izvela i zakljuèak da »istina je zasnovana na onome �to je lepo; i ako je lepo, onda to
mora biti istinito«. Sada ãemo ilustrovati kao primere mno�tvo polariteta ovakvih »jakih«
i »slabih« principa: I) Najpre, lako se mo�e pokazati da je u zatvorenim logièkim sistemima bogatstvo
potencijalne raznovrsnosti logièkih tvrdnji uslovljeno slo�eno�ãu njihovih tautologija417, dok bi tvrdnja da su i nauène tvrdnje, bazirane na logièko-eksperimentalnim korelacijama u uslovima prirodne otvorenosti, takoðe ogranièene na preslikavanje sopstvenih
tautologija48, predstavljala nedokazivi, »jaki« princip. II) Talasna funkcija kao »slab« princip, kao superpozicija svih potencijalno
moguãih odgovora merenog sistema na dejstvo mernog aparata, suprotstavlja se njenoj
»jakoj« definiciji koja je predstavlja kao realno ili ontolo�ki postojeãu velièinu. Sa
prihvatanjem jake interpretacije talasne funkcije, automatski bi se prihvatila i ideja o svepovezanosti svega postojeãeg, jer je poznato da kvantni sistemi, razdvojeni na delove,
putem nelokalnih efekata ostaju u trajnom i neraskidivom kontaktu. Nastanak Kosmosa iz fizièkog singulariteta pru�io bi osnovu za svepovezanost èak i entiteta koji poèivaju u
136
galaksijama koje nikada nisu do�le u meðusobni mehanièki kontakt. Meðutim, u
okvirima savremene kvantne fizike, lako se mogu izvesti jednaèine kvantno povezanih
stanja na daljinu, ali je praktièno neizvodljivo prepoznati dato »realno« stanje kao
povezano sa nekim drugim delovima Kosmosa. III) Na osnovu jedne od »slabih« interpretacija Hajzenbergovog principa
neodreðenosti, zahvaljujuãi neophodnoj razmeni energije izmeðu mernog aparata i
merenog sistema, potpuno precizno simultano odreðivanje polo�aja i energije merenog
sistema nikada se ne mo�e izvesti, jer bi ono zahtevalo beskonaèni niz kalibracija
kalibracija... mernih ureðaja, dok u okviru »jake« interpretacije adekvatno formulisanog
Hajzenbergovog principa neodreðenosti, i svako posmatranje u svakodnevnom �ivljenju
ne mo�e voditi do formiranja objektivnih rezultata posmatranja, koji bi bili nezavisni od
bilo strukture ili predrasudnih stavova posmatraèa, usled èega je jasno da su tajne etièko-estetskog do�ivljaja posmatraèa, lepote posmatranog predela, kao i odgovornosti
interakcije, svakog merenja i posmatranja, u oèima posmatraèa. Princip neodreðenosti,
postojan u okvirima »slabe« interpretacije kao posledica neophodne interakcije
posmatraèa i posmatranog radi formiranja svakog utiska, mo�e se takoðe pro�iriti na
sna�no interpretiranu nerazluèivost osobina posmatranog sistema od osobina posmatraèa,
te na nerazdvojivost subjekta i objekta prilikom svakog posmatranja. Jo� jedna, formalno fizièki op�tija interpretacija principa neodreðenosti je ona na osnovu koje
komplementarnost kinematièkih i dinamièkih svojstava (polo�aja i impulsa ili energije i
vremena) merenih entiteta iskljuèuje moguãnost njihovog simultanog manifestovanja u
trenutku merenja, te time i izvodljivost pru�anja potpuno preciznog deterministièkog
opisivanja evolucije merenog sistema. Jedna od oèiglednih implikacija ovako
formulisanog principa neodreðenosti se mo�e sagledati u èinjenici da se rezultati merenja
u formalizmu kvantne teorije pru�aju uvek sa verovatnoãama pojedinih ishoda, a u
okvirima sna�ne interpretacije ovako formulisanog, opet relativno slabog principa
neodreðenosti se smatra da je ovaj zakon postojan nezavisno od ljudskih posmatraèa i
procesa merenja, �to implicira takozvane vakuumske procese, stalne energetske fluktuacije oko energije nulte taèke, koje stoje u osnovi nastajanja èestica i antièestica
praktièno ni iz nièega (sa sve eksplicitnom bo�anskom kreativno�ãu koja je postojana na
nivou ovog kvantnog mora, anti-klasiènim pojavama tuneliranja i isparavanjem crnih
rupa koje jak princip neodreðenosti implicira), jer ovaj, jaki princip neodreðenosti ne
dozvoljava postojanje tako neèega kao �to bi moglo biti »ni�ta«. Meðutim, po�to su, kako
jak princip neodreðenosti, tako i realistièka (tj. ontolo�ka) interpretacija talasne funkcije,
postulirani kao nezavisni od ljudskih posmatraèa, i to tako da samo njihovo prisustvo
onemoguãava pronicanje u otkrivanje »istinitosti« jednog od ova dva pristupa njihovoj
interpretaciji, stoga se samo slab, ali ne i jak princip neodreðenosti, mo�e potvrditi. IV) Problem mnogih savremenih biolo�ko-kognitivnih teorija je u ogranièenosti
perceptivnih i saznajnih moãi koje se pripisuju �ivim biãima. U okviru autopoietièke
teorije se tako prihvata polazna pretpostavka o mehanistièkoj ureðenosti �ivih biãa u
okviru koje se negiraju kako moguãnosti percepcije na bazi kvantnih nelokalnosti, tako i
registrovanja uticaja na sub-makromolekulskom nivou. Dok je iz konstruktivistièke
perspektive oèigledno da svo na�e iskustvo predstavlja odraz na�e biolo�ke strukture,
pomoãu koje se osmi�ljavaju percepirani kvaliteti, da »svet ima onakav izgled kakav mu
dadne na�a du�a«, kao �to je smatrao Jovan Duèiã, predstavlja nedokazivu mistiènu
tvrdnju sa daleko celovitijim i dubljim znaèajem u odnosu na oèiglednost
137
konstruktivistièke teze. Da kvaliteti predstavljaju puteve izmeðu prirodne sredine sa
jedne, i subjektivnog perceptivnog karaktera sa druge strane, predstavlja oèiglednu i
praktièno neoborivu tezu konstruktivistièkih epistemolo�kih prilaza, dok stav da kvaliteti
kao putevi predstavljaju Prirodu kao refleksiju i to ne samo na�ih najdubljih konstelacija,
verovanja, vrednosti i te�nji, veã i same na�e du�e u njenom kosmièkom putu
sagledavanja i spoznavanja sebe, èini duboko, nedokazivo shvatanje, koje, izmeðu
ostalog, èini i centralnu tezu ove knjige. V) Znamo da je preciznu granicu izmeðu individualnog organizma i njegove
okoline nemoguãe postaviti, pre svega jer su �iva biãa »disipativne« strukture, sliène
virovima kroz koje stalno prolazi nova materija, novi atomi, pri èemu njihove strukture
odr�avaju stabilne i poprilièno ujednaèene forme. Samo-obnavljanje je jedna od osnovnih karakteristika svih �ivih biãa, a �to je prostorno manji funkcionalni deo biãa, to se on i
br�e obnavlja. Atom koji je do juèe bio sastavni deo na�eg tela, danas je mo�da u Tihom
Okeanu ili na Jupiteru. Na kraju krajeva, u skladu sa idejom o nastanku sveta i kompletnog njegovog energetskog sadr�aja u trenutku velikog praska, tada je sve postojeãe povezano nelokalnim kvantnim efektima. Opet, i inteligencija i osetljivost
pojedinaènih ãelija, slièno kao i putanje meðuãelijske komunikacije, predstavljaju velike
nepoznanice savremene nauke o �ivom svetu. Meðutim, sa prihvatanjem osetljivosti biãa
na spektar suptilnih efekata sredine kompletnom biolo�kom strukturom (ne samo
konvencionalnim èulima), mo�e se objasniti, ali ne i dokazati »jaki« princip trenutnog
dejstva misli na biolo�ku strukturu biãa, kao i na èitav svet. VI) »Slaba«, takozvana plitka ekologija sadr�i stanovi�te o va�nosti promatranja
ciklusa kretanja materije i energije u globalnim, planetarnim �ivotnim interakcijama, te
inkorporiranje ljudskih delatnosti i industrijske proizvodnje u ovakve norme, ali sa polaznim ciljem o odr�avanju iskljuèivo ljudske vrste i izvlaèenju �to je vi�e moguãe
»koristi« od prirodnih bogatstava. Meðutim, s obzirom da ovakvo utilitaristièko shvatanje
ne ukazuje na zaista plemenit, pro�et po�tovanjem i nepretenciozno�ãu odnos ljudskih
biãa sa svojom prirodnom sredinom, ono ne mora biti praãeno istinskim zadovoljstvom
èitavog �ivog sveta. S druge strane, stanovi�te »jake«, duboke ekologije se karakteri�e
ukazivanjem na nu�nost promena vrednosti kojima te�imo saznajnim i praktiènim
delatnostima, na buðenje bezuslovnog po�tovanja i divljenja prema Prirodi na samim
temeljima na�ih modova do�ivljavanja sveta, iz èega bi se spontano razvila
blagonamernost svih na�ih dejstava. Postupci koji proizilaze iz negovanja pogre�nih
vrednosti, optereãenih materijalnim »bogaãenjem«, èulnim zadovoljstvima i
egocentrièno�ãu, ne mogu se harmonièno inkorporirati u na�u civilizaciju i prirodne
cikluse na�e biosfere. Tek kada altruistiènost, bezuslovno po�tovanje, traganje za
spiritualnim vrednostima uvedemo kao polazna stanovi�ta, odskoène daske, pokretaèe
svih na�ih delovanja u svetu, tada ãemo i spontano postati harmonièni deo Prirode.
Meðutim, dok je »slabi« princip lako slediti formalnim sredstvima koja èine osnovu na�e,
»precizne« komunikacije, jaki princip ekologije je nemoguãe dokazati, slièno kao i
holistièka dejstva na daljinu i pro�imanje svih na�ih reèi i dela, èitave muzike na�ih tela,
na�im suptilnim mislima i oseãanjima. VII) Dejstvo dobrih misli na zdravlje je nedokazivo, ali ne i dejstvo pravilnog disanja (»Èovek Istine di�e od glave do pete«
247, pisao je ÈuangCe), kretanja, sedenja i
ishrane na telesno blagostanje. Ipak, profesionalno prisiljavanje na kori�ãenje dokazivih
principa rezultuje u prote�iranju kori�ãenja pravilne i umerene ishrane, redovnog
138
ve�banja itd., �to predstavlja nepotpuno pozitivne savete, s obzirom na ignorisanje
va�nosti uspostavljanja holistièkog, saoseãajnog mentalnog stava. Uzev�i u obzir logièki-intuitivno izvedene zakljuèke o dejstvu pre svega dobrih misli, kao korena svih telesnih dejstava, na zdravlje, znaãemo da ukoliko jedemo sa �eljom da budemo sna�ni kako
bismo pomogli svetu oko nas, unapredili ga i uèinili boljim, svaka hrana ãe se preobraziti
u plemenitiju energiju u odnosu na onu koja se jede kroz zavisnu svest o zadovoljavanju iskljuèivo egoistiènih potreba. Ovakvom nedokazivom stavu koji èini put ka
preobra�avanju plitkog posta samo hranom dubokim postom, postom mislima kao
negovanjem èistote i lepote kojima èinimo na� svet, odgovara i shvatanje da dobre misli
(èisti um) èine da se i svaki stres koristi za uèenje, konstruktivno prevoðenje sistema u
stanje bogatije organizacije. U svakom sluèaju, èinjenica da tamo gde je mir, tu je i
zdravlje, predstavlja u svakom formalnom sistemu rezonovanja veènu hipotetièku
tvrdnju, slièno kao i svi va�ni, �ivotno esencijalni zakljuèci, ukljuèujuãi i sve uzroène
predstave koje se tièu tradicija vere i religioznosti. VIII) Uèenje koje ostavlja tragove na somatske promene predstavlja lako
dokazivu tvrdnju, dok je uèenje koje u sprezi sa izvesnim prirodnim okolnostima dovodi do genetski konstruktivnih mutacija289, te stoga otvara vrata globalnoj evoluciji kroz individualno uèenje, nedokazivo. Slièno tome, da se »objektivno« toksiène supstance
odra�avaju na nesklad biolo�kih procesa predstavlja sa probabilistièkog stanovi�ta
potencijalno dokaziv stav, dok spiritualno prihvatanje svega postojeãeg i njegovo
preobra�avanje u korisnu informaciju koja inicira uspinjanje u bogatija stanja prirodne
organizacije, predstavlja nedokaziv princip. IX) Kriterijum za ocenjivanje slobode kao »slabog«, politièki-dru�tvenog atributa
pojedinaènih biãa, kao zakonske slobode govora i mi�ljenja, lako se mo�e uspostaviti,
dok dokazivanje »jake«, istinske slobode razmi�ljanja, slobode koja se odslikava u
stalnom preispitivanju i fleksibilnom modifikovanju samih temelja na�ih rezonovanja i
do�ivljaja sveta, kreativne slobode koja te�i beskraju fon fersterovskih opcija, svesti Puta,
predstavlja neizvodljiv poku�aj, te stoga i uviðaji u pitanje da li ciljevi ljudskih biãa
potièu iz njihovih osve�ãenih, spiritualnih korena ili slepog pona�anja u skladu sa
te�njama koje se od njih oèekuju, predstavlja neodluèivo pitanje, pitanje koje pripada
intimnom putu spiritualnog napretka svakog pojedinaènog biãa. X) Shvatanje po kome slu�alac, èitalac ili uop�te posmatraè pridaju smisao
jezièkom izrazu predstavlja »slab«, dokaziv princip koji je u okviru ove knjige pokazan
kao èinjenica, dok bi postojanje moguãnosti svesne sigurnosti u smisao koji su na�i izrazi
u stanju da prenesu predstavljalo »jak«, nedokaziv princip, osuðen da ostane pitanje vere.
I uop�te, jednostavni mehanièki zakoni uzroènosti reprezentovani Njutnovim zakonima
kretanja predstavljaju »slabe« principe uzroènosti, dok bi dokazivanje postojanja
(naravno, opisivanjem nesagledivih mehanizama pru�anja) uzroènih veza izmeðu
dubokih te�nji ljudskih postupaka i njihovih fizièkih plodova predstavljalo neizvodljiv
zadatak, i to pre svega usled neizvodljivosti opisivanja kako samih kvaliteta ljudskih vrednosti i te�nji, tako i nesagledivih putanja pru�anja fizièkih efekata kojima bi se
razlikovale spiritualna, altruistièna i globalno harmonizujuãa dejstva od razarajuãih,
mr�njom i zavi�ãu ispunjenih, uvek obostrano delujuãih, nemirnih i munjevitih putanja.
Ipak, ako bi se odra�avanje dobrote na�ih dejstava (koja uvek stoji u njihovoj osnovi) na
pobolj�anje na�eg sveta èak i moglo pod odreðenim povr�nim uslovima i ogranièenim
139
opsezima dokazati, reflektovanje kvaliteta dejstava na samog subjekta bi, usled enormne kompleksnosti putanja koje figuri�u u svetu biãa, ostalo nedokazivo.
XI) Delimièno redukcionistièki (analitièki) formulisana nelinearna sistemska
dejstva se mogu dokazati i ilustrovati primerima, dok se kvantno-hologramska trenutna dejstva na daljinu ne mogu dokazati. Redukcionistièka uzroènost na osnovu koje delovi
sistema uzrokuju kretanje celine se mogu dokazati, dok se intuitivna spoznaja holistièke,
smislene veze �ivih biãa i kosmièke celine u okviru koje se sve �to postoji kreãe putem
celine, ne mo�e dokazati. Razlog ovome je i �to se pod pojmom dokazivanja, kakvim ga
ljudska biãa kroz ogledalo savremene nauke poznaju, podrazumeva i neophodno
kvantifikovanje, bilo u vidu realno merljivih varijabli ili statistièkih empirijskih podataka,
dok se holistièka dejstva mogu sagledati samo posredstvom sistemskog, analognog, metaforiènog, poetiènog rezonovanja. Iz tog razloga je, u svrhu kori�ãenja intelektualnih
putokaza radi prosvetljenja sveta, Isus namesto »istinitosnih« i ka dokazivanju
orijentisanih teolo�kih diskusija, koristio prièe, �to je obele�eno reèima jevanðelista � »Sve ovo izgovori Isus u prièama narodu, i bez prièa im ni�ta nije govorio (Matej
13:34)...I uèa�e ih mnogo u prièama, i govora�e im u nauci svojoj...(Marko 4:2)«. XII) Ljudske vrednosti kao implicitno sadr�ane temeljne putanje saznanja i
konstrukcije sveta koje su u osnovi na�ih dejstava predstavljaju primere nedokazivih
holistièkih dejstava, dok svesno odluèivanje i voljno upravljanje pokretima ni�ih
organizacionih nivoa iz perspektive misaonog biãa predstavlja primer povr�nog i
dokazivog holistièkog, whole-to-parts dejstva emergentnih kvaliteta na ni�e
organizacione nivoe. Prirodne namere na�e prave prirode koje bi upravljale i usklaðivale
na�e pona�anje tokom potpune spontane predanosti najdubljim, nejezièkim, meditativnim
vodièima na�eg unutra�njeg sveta predstavljaju, takoðe, nedokazive porive. Bitno je
primetiti da se u sluèaju veãine nedokazivih tvrdnji - koje predstavljaju ono �to je Hajnc
fon Ferster nazvao neodluèivim pitanjima, odgovaranja na koja nas èine metafizièarima - pojavljuje dvosmerni izbor. U sluèaju poku�aja spoznaje i trenutnog formalizovanog
opisa na�e prave Prirode, neko bi smatrao da bi nas ona navodila na �ivotinjske nagone i
darvinovsku sliku kompetitivne borbe za opstanak, dok bi neko smatrao da bi nas meditativna prepu�tenost na�oj istinskoj, najdubljoj prirodi pro�ela toplinom,
saoseãajno�ãu, moãi razluèivanja kvaliteta namera, plemenitim te�njama, bla�enom
harmonijom, vedrom bri�no�ãu, mirom i zdravljem, »jer ste sami od Boga nauèeni da
volite jedan drugoga« (Pavlova poslanica Solunjanima I 4:9), te da bi iz ovakvog stanja
prirodne spontanosti svaki na� postupak predstavljao ne sebièni, individualno
maksimizirajuãi izbor, veã optimalni izbor sa konsekvencama maksimiziranja opcija globalnog sistema. »Jo� tra�i du�a moja, ali ne naðoh...Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog
stvorio èoveka dobra; a oni tra�e svakojake pomisli« (Knjiga propovednikova 7:28-9), zapisano je u Svetom Pismu, dok je otac Tadej vitovnièki smatrao da »mi remetimo mir.
Gospod nas ostavlja sa na�im mislima � eto nam stradanja«366. Da na�i postupci pogaðaju
centar mete �ivotnih ciljeva onda kada je na�a svest osloboðena od pomisli na svaki cilj,
te prepu�tena spontanom toku Prirode, svesti Puta, predstavlja nedokazivu pretpostavku, svakako s obzirom na èinjenicu i da svako dokazivanje podrazumeva kretanja ka cilju � dokazivanju, te da se ovakvim pristupom samo mo�e opisno ogranièiti sveobuhvatnost
hipotetièke holistièke svesti. Naravno, izmeðu ostalog, neizvodljivo je ustanoviti i jedinstveni pristup definisanju i razluèivanju ove nereèite prave prirode i nauèenih,
veoma èesto jezièkih pravila kojima se u dru�tvenom domenu navodimo na odreðena
140
pona�anja, te ãe stoga moja tvrdnja glasiti da verujem da je na�a prava priroda bo�anska,
da su zakoni najdublje etike i èiste spiritualnosti zapisani u knjizi na�eg srca, te da se
putokazi sveharmonizujuãeg delovanja kriju u spontanoj prepu�tenostu toku Prirode. Ali,
kao �to vidimo, tada ova tvrdnja spada u domen vere, te je, tako, metafiziku i religiju nemoguãe eliminisati iz bilo kojeg logièkog rezonovanja. Pru�anje uvek promenljivih
odgovora, traganje, a ne nala�enje i smatranje da je tra�eno i naðeno, èini nas mudrim
ljudskim biãima. Svaki eksperiment u Prirodi je neponovljiv
Sumnja kao jedna od osnovnih karakteristika logièke, nauène misli
prouzrokovana je prihvatanjem samo »dokazanog« kao »istinitog«, a uslovljena je
postojanjem odreðenih izvesnosti. Nijedan nauèni eksperiment ne bi bio zamisliv bez
prihvatanja nekakvih, bilo implicitno ili eksplicitno pretpostavljenih, invarijantnih, konstantnih kvaliteta. Naime, »ko bi hteo u sve da sumnja, ne bi do sumnje ni do�ao«,
primetio je Ludvig Vitgen�tajn, slièno kao i da »sumnja u sve ne bi bila sumnja«399, �to
samo odra�ava èinjenicu da je prepu�tenost iznenaðenjima koje u svakom trenutku
donosi prihvatanje spontanog toka Prirode, osloboðenost od misaono-reflektivnih, reprezentujuãih oèekivanja u skladu sa naizgled fiksnim entitetima sveta, nu�an
preduslov do�ivljaja duboke vere, sveprihvatanja i bla�ene predanosti. Sumnja kao
kontrast religioznoj veri, tako, usled prihvatanja odreðenih skupova uzajamno
podupiruãih fiksnih izvesnosti predstavlja osnovu i osuðujuãeg pogleda na svet. S druge
strane, prihvatanje neponovljivosti sveta, osloboðeno od imenujuãeg pojednostavljanja i
fiksiranja objekata i kvaliteta sveta, adekvatno je prihvatanju i mora istra�ivaèke
inspiracije koje èini preduslov svakog radosnog upoznavanja sveta li�enog �ablonskih,
unapred odreðenih postupaka. Radosno razmi�ljanje je, tako, uslovljeno istra�ivanjem,
kretanjem na putu traganja. Napredak nauène misli, zahvaljujuãi njoj samoj kao formalistièkom
meðuljudskom orijentiru svesnog uèestvovanja u planetarnom razvoju raznovrsnosti,
zasnovan je na bliskoj interakciji izmeðu konceptualizacije i eksperimentisanja,
klasifikovanja i merenja. Jedna od zajednièkih osobina svih savremenih nauènih
eksperimenata jeste te�nja ka prevladavanju nepredvidljivosti koja poèiva u svakom
odnosu inteligentnih biãa i Prirode. Postavljanjem formalnih korelacija izmeðu merenih
poèetnih uslova eksperimenata i njihovih ishoda te�i se �irenju opsega dizajnirajuãih
moguãnosti. Meðutim, isti ovakav pristup izvoðen u svakodnevnoj socijalnoj interakciji
mogao bi da dobije epitet uslovljavajuãeg, manipulativnog odnosa, te u su�tini, ova te�nja
ka mapiranju svih indeterminizama Prirode predstavlja osnovni uzrok savremenih poistoveãivanja nauke sa ne-kreativnim, nemilostivim dejstvima i te�njama. Upravo u
nepredvidljivosti Prirode poèivaju sav njen �arm i lepota, kao i izvori�te ljudske sreãe i
radosti. Predviðanje prirodnih pojava predstavlja jednu od osnovnih crta odnosa ljudskih
biãa sa svojim svetom, koja se, kao jedna forma pojednostavljivanja beskrajne èudesnosti
sveta, mo�e sagledati primarno u deèijem stvaranju perceptivnih konstantnosti i formi
objekata u svrhu buðenja moãi koordinacije pona�anja u dodiru sa svojim svetom, pa tek
onda i na primeru nauènih teorija koje od jednostavnih modela kroz vreme prelaze u sve
prefinjenije, suptilnije i informativno bogatije. U moru nepredvidljivosti upravo poèiva i
141
potencijal �uma Prirode iz koga se na temeljima ljudskih vrednosti oblikuju modeli
predviðanja koje koristimo u socijalnoj, uzajamnoj i bri�noj koordinaciji pona�anja. S
obzirom da je svako nauèno otkriãe bazirano na pronalasku izvesnih
stabilnosti/prepoznatljivosti/ponovljivosti, predviðanje predstavlja sredstvo �irenja
opsega na�ih posmatranja, potencijala uèenja i konstruisanja nauènih modela, dok sa
druge strane, jednom prihvaãene konstantnosti i ponovljivosti postaju navike koje
ogranièavaju opcije na�eg delovanja i slobodu na�eg razmi�ljanja140. Predviðanje i
prihvatanje odreðenih prirodnih pojava kao neizostavno periodiènih, takoðe predstavlja
jedan oblik kontrole nad na�im svetom, koju spiritualna posveãenost, rastapajuãi njene
ukruãene putanje, preobra�ava u pragmatièni odraz bri�nosti prema na�em svetu, budeãi
u njegovoj osnovi spoznaju svesti susreta sa uvek jedinstvenim prirodnim putanjama, bri�nost i zadivljenost pred dinamièkim èudesima, �ivotnim dodirima i izvorima
kreativnih spoznaja koji poèivaju u svakom, neponovljivom detalju Prirode. Slièno kao �to bez izvesnih povratnosti razumska, misaono-reflektivna saznanja
ne bi bila moguãa, jer se ne bi mogla uspostaviti veza sa pro�lim iskustvom, i svaki
eksperiment je zasnovan na pretpostavljenoj periodiènosti prirodnih pojava koja èini
samo jednu stranu njene muzike, harmonije beskraja njenih putanja, stranu koja se odslikava na fizièkim zakonima odr�anja i kvantitativnim konstantnostima u osnovama promene, kao i mno�tvu periodiènih pojava sagledivih sa beskrajno raznovrsnih
perspektiva. »Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mesto svoje odakle izlazi. Vetar ide na
jug i obrãe se na sever: ide jednako obrãuãi se, i u obrtanju svom vraãa se. Sve reke teku
u more, i more se ne prepuni; odakle teku reke, onamo se vraãaju da opet teku« (Knjiga
propovednikova 1:5-7), smatrao je Ekleziast. Meðutim, drugu stranu prirodnih putanja
èini njihova neponovljivost i kontinualno raðanje noviteta kroz prirodne promene, �to
olièava evolutivna organizacija prirodnih, �ivotnih sistema. »Svakim danom sunce novim
svetlom sija, bez prestanka rekama nove vode teku«226, smatrao je Konfuèije. Prirodu
tako èini harmonija periodiènosti i neponovljivosti (�to je i razlog za�to muzièka dela � ukljuèujuãi i poeziju kao podklasu muzike - predstavljaju najiskrenije odslikavanje Prirode), odakle sledi i neophodna ravnote�a predvidljivosti i indeterminizma u svakom
formalnom modelu Prirode. Stoga trial-and-error pristup (eksperimentalnog praãenja
unosnih i izlaznih vrednosti i postavljanja pravila njihovih meðusobnih transformacija)
otkrivanju sveta predstavlja neizbe�an naèin ne samo postizanja �eljenih rezultata u
nauènim eksperimentima, veã i prilikom svakog uèenja o svetu. Kroz ovakav odnos smo
u sluèaju pojedinih istra�ivanja u stanju da prividno »obelimo crnu kutiju«, ali pri tome je
neophodno zadr�ati svesnost da i »u svakoj obeljenoj kutiji postoje dve crne kutije koje
poku�avaju da iskoèe napolje« (kao �to se izrazio Ranulf Glenvil), a ovakva svest o
imanentnoj nepredvidljivosti i neponovljivosti prirodnih procesa predstavlja nu�an
preduslov prihvatanja ne indiskretnog upoznavanja procesa »crnih kutija«, veã relacija
izmeðu posmatraèa i posmatranog sistema, kao puta suptilnog i intimnog prosvetljenja na�eg sveta
16. Svaki svrsishodni odnos sa Prirodom predstavlja susret sa kibernetièkom »crnom
kutijom« - sistemom nepredvidljive modifikacije ulaznih signala u izlazne. Dok se u sluèaju ciljem orijentisanog eksperimentalnog pristupa, ulazni signali mogu poistovetiti sa dizajniranjem, tj. definisanjem graniènih uslova opa�anih pojava, izlazni signali se
mogu izjednaèiti sa postavljenim ciljem eksperimenta. Iz prouèavanja �ivog sveta znamo
da je i svako �ivo biãe jedan vid uvek promenljive kibernetièke »crne kutije«135 koja sa
142
beskrajnim spektrom iznenaðenja prima ulazne signale, stvarajuãi nepredvidljive izlazne
signale. Ukoliko bismo mogli da predvidimo pona�anje biãa na osnovu predatih mu
spolja�njih impulsa (do èega dr�e, po sliku ljudske prirode degradirajuãi stavovi
uslovljavajuãe psihologije), tada bi i samo postojanje bilo li�eno sve �armantnosti i lepote
koja karakteri�e nepredvidljivost �ivotnosti. Odatle nam sledi i va�an zakljuèak da su sve
eksperimentalne te�koãe sa kojima se susreãemo prilikom neizvodljivosti postizanja
zadatog cilja pri izvesnom procesu dizajniranja, nu�an preduslov egzistencije èudesne
�ivotnosti, lepog i kreativnog pona�anja. Èesto se ka�e da u susretu sa morem indeterminizma, oseãajem egzistencije na
plutajuãem i od nas naizgled nezavisno promenljivom kvantnom moru, neki poèinju da
»plivaju« - svakako oni koji indeterminizam poistoveãuju sa emanencijom bo�anske
svesti, koji u njemu vide »aught that for its grace may be dear, and yet dearer for its mystery« (kao u himni intelektualnoj lepoti Persija Bi�a �elija) - a neki da »tonu« - i to oni koji misle da je red samo onaj koji pripada fiksnom poretku matematièkih formula
koji samo mi imamo prava da izmenimo. Èesto se ovakva slika o Prirodi poredi sa zaèaranom �umom koja kad god okrenemo leða zameni kamenèiãe � putokaze, ali pomislimo samo kako bi ovako vulgarizovana slika Prirode u ljudskim umovima inicirala ideje o opravdanosti mno�tva indiskretnih i anti-autonomnih osobina. Nasuprot tome, Priroda uvek menja svaku stvar, ali po�tujuãi na� svet, nikada ne u tolikoj meri da bi se
jasno ume�ala u �ivotne tokove koje nameãu stil na�eg �ivljenja, na�e te�nje i dela koja iz
njih izviru. »Udaljenost je du�a lepote«171, kao �to je pisala Simona Vej. Priroda je tako
slièna moru Solarisa koje se tiho obavija oko na�e ruke, koje je uvek tu, neprekidno
slu�ajuãi na na�e potrebe i �elje i uvek kreirajuãi onakav svet koji u svakom trenutku
poseduje potencijal savr�ene spoznaje za nas, za na�e uèenje i spiritualni napredak. »Ko
god napravi korak ka milosti Alaha, bo�anska milostivost ãe napraviti deset koraka da ga
primi«, poznata je Muhamedova izreka, a »kada se duboko poklonite Univerzumu, on
Vam uzvraãa naklonom; kada uzviknete ime Bo�anstva, ono odzvanja u Vama«381, pisao
je Morihej Ue�iba. Priroda nije gluva i indiferentna, premda svakoga podjednako po�tuje.
Kada god i najmanje, ponekada i ne bili svesni toga, za�elimo pomoã, eto jednog od biãa
Prirode, ljubopitljivog pogleda koje ãe nas ugledati, ukoliko je to zaista pravi put za nas. �iva biãa i njihova slobodna volja tako jesu Priroda, ogledala bo�anske svetlosti i lepote,
celoviti delovi Bo�ije kreacije koja kontinualno kreira sebe. Rabijine reèi da »ko mi se
pribli�i za jedan prst, ja ãu mu se pribli�iti za jedan pedalj«171 nam tako predstavljaju
sveti put izmeðu ljudskih biãa i èitave Prirode, na èije uèenje nas ona, upravo ovakvim
odnosom, i navodi. Apsolutna analiza svakog prirodnog sistema, koliko god on bio jednostavan,
zahvaljujuãi neophodnom uvoðenju razmatranja èitavog konteksta u kome se on nalazi,
zahtevala bi i uvoðenje beskonaènog broja varijabli8. Jedan od op�tih problema raèunanja
sa velikim brojem varijabli je i taj �to uvoðenje novih varijabli komplikuje veze koje se
javljaju izmeðu njih, �to èesto uvodi i analitièki i numerièki nere�ive nelinearne
interakcije. Stoga se modelovanje svakog sistema bazira na aproksimacionom prilazu putem kori�ãenja �to je moguãe manjeg broja i to najrelevantnijih varijabli. Meðutim,
aproksimativnim linearizovanjem mno�tva opisivanih prirodnih pojava se dolazi do
pogre�nog smatranja da su mnoge pojave u Prirodi reverzibilnog karaktera, iako se
uvoðenjem u okvir razmatranja koja uzimaju u obzir dovoljno veliki broj promenljivih
velièina, a koja bi predstavljala iole realniji odraz ispitivanih pojava, dolazi do zakljuèka
143
o ireverzibilnosti svih realnih procesa. Stoga je oèigledno da ideja o neponovljivosti
izvoðenja svakog eksperimenta u Prirodi ide u korak sa uoèavanjem ireverzibilnosti svih prirodnih pojava.
Sve u Prirodi je u stanju promene, te se stoga i objekti ne mogu smatrati kao skupovi kvaliteta koji su lokalizovano fiksirani u na�em okru�enju, veã samo kao
prividne perceptivne konstantnosti. Sa menjanjem Prirode èak bi se i kvaliteti nekog imaginarnog »nepromenljivog« tela menjali, a kada uzmemo u obzir da se i sva tela
(»objekti«) nalaze u stanjima stalne interakcije sa svojom sredinom u okviru koje se
konstantno modifikuju njihove osobine, jasno je da se sa stalnim menjanjem na�eg sveta, svaki potencijalno, pa èak i misaono izvedeni eksperiment (jer se i kognitivni subjekat
isto tako stalno i neponovljivo menja) ne mo�e smatrati ponovljivim. Ishodi
eksperimenata onakvih kakve ih prika�emo posredstvom nekog formalnog aparata se
mogu prividno »ponavljati«, iako se ni sami ishodi eksperimenata, niti njihova postavka,
poèetni uslovi, ni na�a svest o njihovim ishodima nikada ne ponavljaju u identiènom
maniru, i pored toga �to nam se mo�e èiniti da se eksperiment odigrava identièno ako se
kazaljka mernog instrumenta uvek zaustavi na istom podeoku. Upravo je ovakvo zanemarivanje kontekstualnog oblikovanja kvaliteta Prirode, koje èini svaki eksperiment
novim i neponovljivim (jer je kontekst njegovog postojanja i sagledavanja uvek novi), razlog i prihvatanja relevantnosti induktivnog zakljuèivanja. Meðutim, Vitgen�tajn je
smatrao da »ukoliko se ne�to uvek de�avalo, to ne znaèi da ãe se i uvek de�avati, te
istorija ne pru�a uzroèni mehanizam«, veã produhovljeno induktivno zakljuèivanje kao
apstraktno iscrtavanje potencijalnih periodiènih regularnosti u svetu impresija
inteligentnih biãa mo�emo poistovetiti sa predanim oseãanjem vere82. Stoga je, izmeðu
ostalog, i svako ne samo induktivno, veã i deduktivno rasuðivanje (koje uvek polazi od
izvesnih, indukcijom formiranih zakonitosti) osuðeno da u svojoj osnovi bude
hipotetièko. Svi nauèni zakoni koji poseduju epitete univerzalnosti se moraju smatrati
va�eãim ili pragmatièki »povoljnim« samo u nama poznatim, graniènim uslovima. A da
je ponekad praktiènije i povoljnije koristiti manje istinite zakonitosti jasno nam opisuje
èinjenica da su prilikom slanja èoveka na Mesec putanje svemirskog broda bile planirane
ne na osnovu Ajn�tajnovih relativistièkih jednaèina, veã pomoãu manje »istinitih« i
preciznih, ali za raèunanje, i u ovom sluèaju za postizanje �eljenog rezultata,
jednostavnijih Njutnovih formula. Linearna uzroènost relevantnih obja�njenja u okvirima nauène metodologije je
usko povezana sa principom »nu�nog i dovoljnog uzroka«, jednim od kamena temeljaca klasiènog nauènog metoda. Naime, uva�avanje ovog trivijalizujuãeg principa nas forsira
da od skupa pretpostavljenih uzroka opisane pojave, sukcesivno redukujemo na�u
efektivnu percepciju sve dok ne odaberemo jedan jedini, »nu�ni i dovoljni« uzrok koji, automatski, èini èitav beskraj kosmièkih uticaja irelevantnim. Jo� je Aristotel uvoðenjem
teleolo�kog pojma »finalnog uzroka« (koji predstavlja svrhu kontemplirane uzroène
veze) primetio manu ovog principa koji u sprezi sa principom »oèuvanja pravila« gradi sistem rezonovanja koji ne bi bio u stanju da objasni evoluciju nijednog prirodnog sistema. Stoga nas Hajnc fon Ferster, nadovezav�i se na ideju o »finalnom uzroku« i
nepovoljnosti redukovanja opcija na�eg razmi�ljanja i do�ivljavanja sveta svesnim
zanemarivanjem kvalitativne beskonaènosti Prirode, podseãa da »u svakom trenutku
biramo ko smo...u svakom trenutku smo slobodni da stvaramo buduãnost koju
�elimo...buduãnost ãe biti kakva �elimo i kako vidimo da jeste«109 (�to je u skladu i sa
144
stavom Kokoa Soedjatmokoa da »buduãnost je etièka kategorija, jer je mi sami biramo«),
ukazujuãi nam na èinjenicu da su nauèna pravila samo pragmatièni rezoni, ali ne i verni
odrazi beskrajno èudesnog i neponovljivog sveta. »Neka bude vizija: i bi svetlost«109 -
podseãa nas fon Ferster da svakoj na�oj dubokoj te�nji za viðenjem Priroda ide u susret
pru�ajuãi nam svetlost, svetlost koja nam ukazuje na put, put koji vodi ka na�oj viziji,
dok nam Isus govori »molite, i daãe vam se; tra�ite, i naãi ãete; kucajte, i otvoriãe vam se« (Matej 7:7), �to su odrazi shvatanja u potpunom skladu sa idejom o ko-kreaciji kvaliteta na�eg sveta kroz dodir Prirode i najdubljih te�nji i vrednosti biãa. Za razliku od
zavaravajuãih predstava o na�em svetu kao svetu redundantnosti i reproducibilnosti pojava u kome smo osloboðeni odgovornosti njegovog ko-stvaranja sa svakom na�om
mi�lju, u stvarnosti kada vidimo lepotu u svetu, svet zaista lepotom i postaje obasjan. Meðutim, ponavljanje fenomena je temelj postavke svake nauke, odakle i potièe
engleska reè za istra�ivanje � re-search. Ovakvo shvatanje je sadr�ano u odgovoru na
pitanje koje mi je uputila devojka koja je sedela pored mene tokom jednog avionskog leta: »Za�to nauènici misle da su svi elektroni isti?«. Pa, u svrhu omoguãavanja
raèunskog predviðanja realnih pojava, kvalitativna beskonaènost Prirode se posredstvom
zanemarivanja kontekstualnog definisanja kvaliteta i prihvatanja njihove prividne (ali, samo u konceptualnim okvirima egzistirajuãe) redundantnosti prevodi u kvantitativne
beskonaènosti, te stoga nastaje ideja o egzistenciji fundamentalnih gradivnih opeka
Kosmosa. Ipak, ovakav prilaz predstavlja samo pragmatiènu aproksimaciju, ali ne i
istiniti odraz, s obzirom da zaista ne postoje dva elektrona koja su ista, jer oni nisu inertne materijalne taèke, �rafovi deterministièke kosmièke ma�ine, veã odrazi duha posmatraèa,
te ogledalo èitavog, neponovljivog Kosmosa. Danas je poznato mnogo razloga za�to se
ne samo elektroni, nego i bilo kakvi, najmanji primetni entiteti ne mogu smatrati taèkastim dogaðajima u prostor-vremenu, veã se eventualno mogu predstaviti u jednom
hijerarhijskom smeru kao konfiguracije svoje sub-strukture, te kao konstelacije dogaðaja
i stvari koje uslovljavaju njihovo postojanje, a koje se zahvaljujuãi neogranièenom pru�anju ovakvih efekata, u drugom hijerarhijskom smeru, prostiru du� svega postojeãeg.
Kvantno, a mo�da i sub-kvantno more procesa iz kojih izranja sva pojavna materije (ukljuèujuãi i sve za nas »taèkaste« izvore informacija), nelokalni efekti, holistièka »odozgo-nadole« dejstva, te neophodno uvoðenje èitavog konteksta u kome figuri�e dati
dogaðaj za sklapanje predstave o njegovom putu, uzroku i smislenoj evoluciji i
postojanju, samo su neki od razloga nedokuèivosti odgovora na pitanje �ta predstavlja
bilo koji kosmièki entitet. U svakom sluèaju, jedinstvenost pojava je jedna od osnovnih
karakteristika holistièke nauke buduãnosti, te i svakog svetog pogleda na svet. Ipak,
postepena korekcija preterano pojednostavljanih slika Prirode predstavlja osnovu nauènog pristupa opisivanju sveta, koji je radi zadr�avanja njegove korisnosti u evoluciji
na�ih saznanja i divljenja nad svetom neophodno, naravno, ne poistovetiti sa istinitim
opisom stvarnosti. Svako uèenje je uèenje na gre�kama
Odeljak koji ãe opisivati svako uèenje kao uèenje na gre�kama zapoèeãemo sa
prelepom i èuvenom upani�adskom prièom o dve ptice403. Naime, na jednom drvetu su
�ivele dve ptice. Dok je jedna �ivela u sredi�tu njegovih razgranatih kro�nji, skakuãuãi sa
jedne grane na drugu, �iveãi kroz sinusoidnu putanju radosnih i ekstatiènih, kao i tu�nih i
145
oèajavajuãih trenutaka, druga ptica je mirno i nepokretno, u gracioznom polo�aja iz koga
je odisao dubok unutra�nji mir, sa istovremenom sveobuhvatnom svesno�ãu i nevezanom
transcendentalno�ãu, poluzatvorenih oèiju sedela na samom vrhu drveta. U pauzama
izmeðu svog igranja, prva ptica je ponekada pogledala ka ptici sa vrha drveta i kroz
svetlost koju su ovakvi trenuci donosili, pitala se hoãe li i ona ikada dostiãi takav mir i
unutra�nje zadovoljstvo. Ovakvi èe�njivi trenuci èesto olièeni kapanjem suza iz oèiju
malene ptice uvek su sledili nakon uzimanja nekog od plodova drveta i otkrivanjem da je oni, kao i sva èulna zadovoljstva i ispunjenja svih ciljeva koje sebi u �ivotu postavljamo,
ne mogu zadovoljiti ukoliko je na� put i na�a duboka �elja napredak spiritualne prirode.
Nakon mnogo ovakvih trenutaka razoèarenja i pokajanja, konfuznih bifurkacija na putu
unutra�nje evolucije, pogled na oreolom uzvi�ene i sveèane milostivosti obasjanu pticu sa
vrha drveta uèinio je da �ivotna ptica kroz prosvetljujuãi trenutak shvati da ona zapravo i
jeste ta uzvi�ena ptica (slièno kao i ru�no paèe koje je oduvek bilo labud), i da je ona
oduvek bila put njene du�e, dok su svi plodovi drveta bili tu samo kako bi nas kroz gre�ke
nauèili i unapredili na putu na�e unutra�nje evolucije. Svet je tada postao refleksija du�e
na�e ptice, ispunjen nereèitim znanjem i sve�ãu o tome kako je ona uvek i bila ta
uzvi�ena ptica, identitet sa kojom je samo tihim unutra�njim sagledavanjem sopstvenih konstelacija, prekritih oblacima ciljeva trebalo otkriti. Ovakva satori svest se nikada ne mo�e dostiãi, postiãi ili uhvatiti jer tako ne�to podrazumeva ciljem na umu ispunjen
odnos, veã se ona spontano postaje - sa sve�ãu o Putu, na�em beskrajnom napretku kroz poistoveãenost uma i Prirode, sada i ovde.
U osnovi ne samo klasiène Darvinove, veã i savremene neo-darvinovske teorije evolucije, kao i frojdovske psihologije, stoji ideja o adaptaciji biãa na stanje njihove
okoline kao njihovom primarnom cilju, te istovremenom pokretaèu globalne evolucije i
putu ka stanjima unutra�njeg mira i opu�tenosti. Meðutim, uz ovakvu temeljitu ideju
sagledavanja evolutivnog postanka èoveka se nikada ne bi mogao objasniti nastanak
ijednog slo�enijeg planetarnog oblika �ivota od mrko-zelenih algi, s obzirom da se ove cijanobakterije smatraju kako idealno adaptiranima na uslove svoje sredine (o èemu nam
svedoèi njihovo stabilno postojanje na Zemlji tokom nekoliko milijardi godina), tako i
neprevaziðenima u nama poznatom �ivom svetu po pitanju reproduktivnih kapaciteta66.
Te�nje ka igranju, istra�ivaèke aktivnosti i porivi podstaknuti èuðenjem, pona�anja
inicirana te�njama ka ispoljavanju kreativnosti, te svaki vid pona�anja izvoðen ne u svrhu
dostizanja odreðenih ciljeva, veã radi spontanog otkrivanja sebe i sveta putem same
izvedbe, predstavljaju neke od karakteristika �ivotnosti koje se ne mogu objasniti
ravnote�nim, adaptacionim modelima. Nastanak ijednog kreativnog ploda ljudskog rada
koji pripada kulturnom dru�tvenom domenu, ne mo�e biti obja�njen posredstvom
ovakvih, potencijalno uslovljavajuãih modela pona�anja, a da psiholo�ke i senzorno-motorne te�nje podstaknute samo releksacijom tenzija mogu da dovedu do psihotiènih
poremeãaja, kao na primer u èulno-deprimirajuãim eksperimentima, poznata je pojava149.
Svet je rezultat na�e percepcije, a ne njen uzrok; pobuðaji sredine ne iniciraju odgovore u
inertnim fizièkim strukturama, veã samo modifikuju procese u autonomno aktivnim
saznajnim sistemima; ljudska biãa su aktivni stvaraoci sopstvenih Kosmosa, a ne robotizovani pasivni prijemnici pobuda sredine, èiji bi se odgovori i pogledi na svet,
zahvaljujuãi ovakvim zavaravajuãim shvatanjima, mogli potencijalno oblikovati
posredstvom raznoraznih uslovljavanja, direktnih meðuljudskih manipulativnih poku�aja
146
jednostrane preobrazbe mi�ljenja, te popularizacije neprirodno jednosmernih emitera
informacija, kao �to su radio-televizijski mediji. Kao i u svakom harmoniènom sistemu
Prirode, ravnote�a izmeðu reda i slobode, energetskog nabijanja i relaksacije, aktivne autonomnosti i pasivne adaptacije, samostalne kreativnosti i spontane predanosti, neophodna je za zdravu interakciju biãa i njegovog okru�enja. Da bi se �ivi sistem preveo u slo�enija stanja, stanja bogatije unutra�nje
organizacije i osetljivije povratno spregnute komunikacije sa svojom sredinom, nu�no je
proãi kroz stanja nestabilnosti, koja se mogu do�ivljajno manifestovati kao izvesne krize
ili nesigurnosti. U okvirima svake SWOT analize se »povoljne prilike« i »potencijalne
pretnje« stapaju u nerazluèivi idejni skup, a kineski ideogram za krizu65 skladno olièava
ovakvo shvatanje, kombinujuãi dva sub-ideograma koji sami po sebi oznaèavaju
»opasnost« i »priliku«. Svaka kriza, svako iskustvo koje nam nagove�tava da stvari ne idu onako kako smo to zamislili, predstavlja stoga ne�to poput susreta sa raskr�ãem
mno�tva raznovrsnih puteva i pozivanja na mudro pravljenje izbora sa finalno-uzroènom
sve�ãu, sa vizijom u kojoj je iscrtana na�a destinacija koja, u skladu sa fon Fersterovim etièkim principom i èini hrabro i verom prosvetljeno razgranavanje ovog stabla moguãih
opcija, kao istovremenog razvoja evolutivnog potencijala i kreativnog ostvarivanja evolutivnih ishoda. »Neka onaj koji tra�i nastavi da tra�i dok ne pronaðe. Kada pronaðe,
postaãe zabrinut. Kada postane zabrinut, biãe ushiãen, i vladaãe nad svim« (Toma 2),
Isusove su reèi koje ocrtavaju nu�nost prolaska kroz stanja nesigurnosti i nestabilnosti
radi dostizanja prosvetljujuãih i harmonizujuãih spoznaja u svakom procesu uèenja,
otkrivanja, intelektualnog i spiritualnog napredovanja, dok su razvijanje svesti o neophodnosti stalnog tra�enja i uèenja, te o beskrajnosti saznajnog opsega sveta koje èini
preduslov potencijala beskrajnog napretka, implicitno sadr�ani u ovom stavu otkrivanja lepote u samom putu, a ne u ispunjenju ciljeva. Koliko god to naizgled paradoksalno zvuèalo, svest o neizvodljivosti formiranja finalnog i sveobuhvatnog znanja (kao, na
primer, u vidu finalnih deterministièkih fizièkih teorija svega ili formalnog, ne na otvarajuãe traganje, veã na sputavajuãe dokazivanje orijentisanog pristupa spiritualnom
znanju), koja se u realnom stavu manifestuje kroz bla�enu svest o ne-znanju, esencijalna je u svakom op�te oplemenjavajuãem odnosu na�eg biãa sa sredinom, upravo jer predstavlja preduslov egzistencije spoznajne i emotivne otvorenosti i prijemèivosti,
poverenja138 kao volje za slu�anjem kroz spremnost na modifikaciju na�ih unutra�njih
konstelacija, te fleksibilnosti kao potencijala promena i, naravno, kapaciteta uèenja. »�to
je napredak veãi, sve u veãoj meri otkrivamo svoje nedostatke. Zadovoljenje se krije u
stremljenju, ne u dosezanju. Stremljenje najvi�e razine znaèi najveãi trijumf«171, pisao je
Mahatma Gandi, ukazujuãi na postepene, sve dublje spoznaje na�ih krutih predrasuda
rasuðivanja i iscrtavanja na�eg sveta, njihovo fleksibilno prosvetljenje i emanenciju sve
bogatijih istra�ivaèkih zaèuðenosti, umetnièkih oseãaja zadivljenosti i do�ivljaja
okru�enosti sve veãim morem Tajni kao odsjajima napretka na putu spiritualnog uèenja. Svaki proces uèenja podrazumeva ulaganje metabolièke energije radi pronicanja u
nova, neotkrivena stanja iz kojih organizam hrabro dosti�e nove stabilne, homeostatske
ravnote�e. Stres se stoga mo�e do�iveti kao ambivalentna pojava, a nove moguãnosti,
putevi napretka se otvaraju samo tamo gde poèiva i opasnost. »Gde raste opasnost, i
spasiteljska sila se pribli�ava«54, pisao je Fridrih Helderlin, te je stanje krize, svest o
neusklaðenosti i izgubljenoj harmoniji nu�an preduslov prelaska u nova, bogatija stanja organizacije i raznovrsnosti sistema. Osim �to je stres sa jedne strane korisno ponekad
147
neutralizovati adaptivnim mehanizmima, s druge strane nas samo njegova konstruktivna asimilacija mo�e prevesti u informativno bogatija stanja, koja opet sa stanovi�ta ne
darvinovskog opstajanja fizièki spremnijeg, veã opstajanja najduhovnijeg i holistièki
spremnijeg mogu potencijalno (u du�em razdoblju) posedovati i veãi kapacitet adaptacije.
Frojdovska maksima homeostaze i prilagoðavanja putem direktnog oslobaðanja stresa ne
mo�e ni u kom sluèaju va�iti ni za koga ko je i jednu ideju izrazio u lingvistièkom
domenu postojanja34, jer je svaka od njih zahtevala izvesno uèenje, dakle uzdizanje u
stanja bogatije organizacije. Stoga su za proces evolucije mnogo znaèajnija ne dogaðanja
u generalnim okvirima �ivotnih navika odreðenih, kljuènih �ivih vrsta evolutivnog stabla,
veã zanemarena, neprimetna kretanja, slièna morskoj zvezdi koja se udaljila od svoje
dru�ine u potrazi za razvijanjem novih saznajnih sposobnosti i kretanjem u nepoznato. Ovakvi, nezapa�eni, individualni dogaðaji su kljuèni za evolutivni napredak, te i nastanak
na�ih razmi�ljanja jednoga dana. »Poka�i mi kamen koji su graditelji odbacili, jer to je
ugaoni (kljuèni) kamen« (Toma 66, paralela u Marko 12:10), govorio je Isus. Meðutim, hajde da malo detaljnije pogledamo kako se odigrava jedno tipièno
penjanje u stanje privremene nestabilnosti kao nu�nog preduslova svakog uèenja, koje je,
kao �to ãemo videti, zasnovano upravo na gre�kama, na uoèavanju odreðenih harmonija
putanja sveta na�e percepcije, koje se ne uklapaju u na�e prethodno konstruisane
koncepte njihovog pojavljivanja. Naime, svakom uèenju prethodi trofazni proces koji
mo�e biti linearan ili ciklièan, a koji se sastoji iz: prepoznavanja odreðene situacije;
izvoðenja specifiène aktivnosti povezane sa tom situacijom; te oèekivanja da ãe izvedena
aktivnost proizvesti oèekivani, prethodno veã do�ivljeni rezultat149. Ukoliko je rezultat
oèekivan, ne postoji osnova za uèenje na datoj situaciji i saznajni sistem linearno prelazi
na prepoznavanje sledeãe situacije. Meðutim, ukoliko oèekivani rezultat ne bude
ekvivalentan sa do�ivljenim rezultatom, nastupiãe perturbacije u vidu razoèarenja ili
iznenaðenja, �to predstavlja bifurkaciona stanja koja otvaraju vrata konstruktivnom uèenju. Povratkom na prvu fazu, ono �to se povr�no asimilovalo (asimilacija =
zanemarivanje razlika koje dati uop�teni perceptivni element èine jedinstvenim) ãe biti
opa�eno ne kao nedeljiva situacija koja povlaèi za sobom dejstvo druge faze, veã kao
skup trenutno postojeãih (o�ivljenih) perceptivnih elemenata. Nove karakteristike i
aspekti stvarnosti ãe u ovom detaljnijem procesu opa�anja biti primeãeni, �to ãe uvesti
promenu na nivou putanja prepoznavanja, kao i uslova koji iniciraju odreðena buduãa
dejstva. Upravo ova promena, bilo na senzorno-motornom ili konceptualnom planu, èini
proces uèenja i oèigledno je da je ona izvodljiva samo na gre�kama, samo onda kada se
oèekivani rezultati na�eg pona�anja ne poklope sa realnim ishodima. Stoga, slièno kao �to
se ne u odbacivanju, veã u mudrom prihvatanju nepoklapanja izvedenih rezultata nauènih
istra�ivanja sa paradigmatski pretpostavljenim interpretacijama datih prirodnih procesa,
otvaraju vrata unapreðujuãim modifikacijama i uslo�njavanju po pravilu upro�ãenih
nauènih predstava Prirode, te �irenju opsega moguãnosti tehnolo�kog dizajna i globalnog
informativnog grananja, i individualne, duhovno-evolutivne crte napretka se ko-kreiraju putem prihvatanja gre�aka u vidu neoèekivanih ishoda na�eg odnosa sa svetom.
Fleksibilnost �ivotnog sistema i bogatstvo njegove organizacije impliciraju i lakoãu sa
kojom se prevazilaze gre�ke koje èesto donose neuspehe i razoèarenja, i izvode promene
ka novim, jo� bogatijim i prosvetljenijim stanjima. Po�to je, kao �to ãemo videti, uèenje na lokalnom planu adekvatno evoluciji na
globalnom planu, tada je jasno za�to gre�ke i neuklapanja u navike sredine moraju èiniti
148
osnovu svakog napretka. »Nema uspeha kao �to je neuspeh (a sam neuspeh nije uspeh)«,
pevao je Bob Dilan, ukazujuãi - slièno kao i Morihej Ue�iba reèima da »neuspeh je kljuè
uspeha«381 - upravo na »nepola�enje za rukom« na�ih aktivnosti, na nepoklapanje
do�ivljenih i oèekivanih ishoda kao na otvorena vrata, suoèavanjem sa kojima se dosti�u
nove grane na�eg su�tinskog razvoja. Ne samo da na�e razmi�ljanje, socijalne
koordinacije pona�anja i osetljivost postaju sve suptilniji i organizovaniji kroz uèenje na
gre�kama, veã i same »refleksije (èiji nastanak èini jedan od najèudesnijih trenutaka
evolucije �ivota) nastaju usled pojave nekompatibilnih faktora u okviru empirijske
situacije«394, kao �to je smatrao D�on Djui. Umesto uobièajenog robotizovanog stavljanja
akcenta na unosne podatke kao kljuène u procesu uèenju, iz ovakve perspektive je primarni akcenat na neprimetnim oèekivanjima saznajnog subjekta, èime i uèenje umesto
svog »istinitosnog« karaktera � izvedenog na bazi poreðenja stavova i »objektivnog«
sveta � dobija konstruktivistièki karakter, s obzirom na sticanje znanja kroz poreðenje
oèekivanih i ostvarenih samostalno konstruisanih znaèenja. Stoga se i uspe�no uèenje
ogleda u tihom ru�enju navika, oèekivanja i drugih gotovo instinktivnih ciljeva na koje ne
obraãamo pa�nju, te postavljanje primarnog znaèaja na Put, na trenutno do�ivljavanje
Prirode i traganje za plodovima rada u samom radu, a ne na naknadno procenjenoj uspe�nosti. Kroz uèenje u svakom trenutku �ivljenja, Priroda nas, izmeðu ostalog, uèi i
neophodnosti stalnog fleksibilnog menjanja perspektiva posmatranja i razmi�ljanja,
nevezanosti za fiksne forme, do�ivljavanju �ivota kao muzike � stalno promenljivih, èudesnih harmonija, �to obogaãuje nas same i na� odnos sa Prirodom, kvalitete kao
puteve izmeðu nas i nje. Dok svesno opiranje promenama implicira i manipulativni odnos prema drugim biãima kroz te�nju da se svet promeni bez menjanja nas samih, svest o
otvorenom i radosnom prihvatanju promena, uticaja sredine, gre�aka i uèenju na njima,
raða i saoseãajnu predanost, te dobrotu i tihu milostivost u interakciji sa drugim biãima. Po�to samo �ivljenje predstavlja u svakom trenutku ne samo postojanje, veã pre
svega postajanje, menjanje, saznanje, te i komunikaciju, napredak uslovljen gre�kama
tipièan je za svaki oblik komunikacije. I u okvirima kreativnih socijalnih komunikacija iz kojih se raðaju novi uvidi, otkriãa i saznanja, neophodno je da najpre doðe do
nesporazuma prilikom usklaðivanja znaèenja izmeðu biãa u komunikaciji137.
»Neanticipirani novitet, novo otkriãe, mo�e da iskrsne samo u onoj meri u kojoj su se èovekove anticipacije o prirodi i o svojim instrumentima pokazale pogre�nim...Nastajanju
novih teorija, uop�te uzev, prethodi period otvorene profesionalne nesigurnosti. Kako se i
mo�e oèekivati, ta nesigurnost stvara se time �to zagonetke normalne nauke nikako ne nalaze odgovarajuãa re�enja. Podbacivanje postojeãih pravila uvod je u traganje za
novim«241, smatrao je Tomas Kun u kontekstu razmatranja istorijskog obogaãivanja
nauènog znanja. Sagledajuãi nu�nost menjanja i uèenja u svrhu �ivljenja, te i neponovljivost na�eg sagledavanja sveta, otvara nam se pogled i na prirodni karakter
na�ih stalno promenljivih komunikacija sa svetom i drugim biãima, te na kreativnu
evoluciju biãa kroz socijalnu komunikaciju na temeljima ne pronala�enja fiksnih normi, sve- i op�te-va�eãih dogovora i znaèenja, veã sve èudesnijih puteva koji vode ka sve
blje�tavijim novitetima i radosnim saznanjima. Spontano prihvatanje na�ih nesigurnosti - poput deteta koje, uèeãi da hoda, ne razmi�lja o svojim padovima, veã odr�ava pa�nju na
trenucima postignute �eljene ravnote�e367 - tako èini put ka spontanom nahoðenju
komunikacija u kojima uèestvujemo, koje èinimo i koje jesmo u smeru obogaãujuãih
ishoda, i kroz ovakvu svest op�teg prihvatanja postajemo zadovoljni poput prasenceta iz
149
bajke o Viniju Puu kada razume da »ba� zato �to je tako mala �ivotinja, biãe koristan u
avanturi koja je pred nama«185.
Gre�ke su neophodni element svakog upoznavanja sveta od strane �ivih biãa, kao
i uvek prisutni deo svakog ljudskog stvarala�tva, pa sa na�e perspektive, èak i onog zaista
savr�enog. Bez suoèavanja sa problemima, te�koãama i njihovim prevazila�enjima, ni
individualni, ni globalni progres ne bi bio zamisliv. »Svaki sveti put vodi kroz
planine«367, smatrao je Tagore, a svaki problem sa kojim se suoèimo mo�emo, stoga,
do�iveti kao poklon koji nam se pru�a radi na�eg spiritualnog razvoja i rasta. Namesto
osuðivanja okolnosti neophodno je probuditi svesnost ispunjenu oseãajem zahvalnosti za
prepreke koje èine da dogaðaji èine otklon od na�ih oèekivanja, jer upravo ovi »kameni
spoticanja« se kroz prijemèivost i poverenje, predanost Putu Prirode i temeljno znanje da
»put vernih neãe nikada biti prepreèen« (�ri Guru Grant Sahib 1:3), preobra�avaju u
odskoène stepenice koje ãe nas vinuti u jo� veãe visine � bogatija stanja organizacije na�eg sveta. Svako herojsko biãe je postalo hrabro, budno, predano i vanredno osetljivo
samo zato �to je nekada bilo slabo i pla�ljivo, a »ratnike svetlosti«229 èini posebnim
upravo sposobnost tananog uèenja na sopstvenim gre�kama, sposobnost koja se, raðajuãi
bla�eni duh svesrdnog prihvatanja, sama po sebi, takoðe uèi na gre�kama. »Ratnik
svetlosti ponekad gubi veru. Postoje trenuci kad ba� ni u �ta ne veruje. I pita svoje srce
'Zar se zaista isplati toliki trud?'. Ali srce uporno ãuti. I ratnik svetlosti mora sam da
odluèi. Tada poku�ava da naðe neki primer. I seãa se da je Isus pro�ao kroz ne�to slièno � da bi mogao u potpunosti da se u�ivi u ljudsku sudbinu. 'Neka me mimoiðe ova èa�a',
reèe Isus. I on je izgubio snagu i hrabrost, ali nije posustao. Ratnik svetlosti i dalje �ivi
bez vere. Ali nastavlja da ide napred, i vera mu se na kraju vraãa...Zato i jesu ratnici
svetlosti. Zato �to gre�e. Zato �to postavljaju pitanja. I zato �to nastavljaju da tragaju za
smislom � na kraju ãe ga i naãi«229, pisao je Paulo Koeljo. I kada na�e neznanje o
neznanju, neshvatanje nu�nosti èinjenja gre�aka u svrhu svakog napredovanja
preobrazimo u znanje o neznanju, u svest o bla�enom prihvatanju svaèijih gre�aka na
putu progresa i globalne evolucije, tada zaista progledamo, jer »kada je neko prosvetljen
znanjem koje uni�tava (obuhvata, prim.a.) neznanje, njegovo znanje razotkriva sve, kao
�to sunce po danu sve osvetljava« (Gita 5:16). Uporedo sa evolutivnim razvojem kompleksnosti Prirode, potencijala èuðenja i
senzibiliteta �ivotnih struktura, odigrava se i grananje repertoara potencijalnih pogre�aka,
repertoara koji je u svrhu harmoniènog uspinjanja na lestvicama ostvarenja sve
velièanstvenijih i blagodetnijih prirodnih putanja, nu�no obujimati ne te�njama ka
njihovom uklanjanju i odbacivanju, veã radosnim prihvatanjem gre�aka kao povoda i
predmeta istra�ivanja, rafiniranja, nadogradnje i prevladavanja, kao kapija na putu na�eg
duhovnog i �ivotnog napretka i su�tinskog upoznavanja �ivljenja, su�tine na�eg biãa i
Prirode. Te�nje ka komunikativnom stvaranju bez gre�aka, stoga, po pravilu prenose
manje obogaãujuãih informacija u odnosu na slobodno i iskreno ispoljavanje
epistemolo�kih i ontolo�kih su�tina na�eg biãa, te bi ponekada zrnce ti�ine predstavljalo put veãih otkrovenja za biãa, udubljena u spoznaju datih dela i ekspresija. Jedan od zaista
velikih izazova usreãujuãeg �ivljenja i adekvatnog saznavanja u svetu buduãnosti biãe
kako delovati savr�eno na nesavr�en naèin, te, naravno, i kako biti siguran u nesigurnosti. »Najpotpunije savr�enstvo je kao nesavr�enstvo, kori�ãenjem ga ne iscrpljuje�. Najveãe
izobilje izgleda kao i oskudnost � koristi� ga, ono ti nikad ne otkazuje. Ono �to je
najpravije izgleda kao stranputica. Najveãa ve�tina izgleda nespretnost. Najvi�a reèitost
150
èini se kao mucanje«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing XLV). Ovakav stav o neizostavnom
postojanju nesigurnosti i nikada definitivnih, finalnih otkrovenja, o stalnom susretu sa morem tajni Prirode koje nam pru�aju beskrajan potencijal iznenaðenja, uèenja, razvoja i
radosti, te o korisnosti gajenja dru�eljubivosti i simpatije prema gre�kama naspram te�nji
ka njihovom neprirodnom iskorenjivanju, u saglasnosti je sa idejom o postojanju kao Putu i neprekidnoj evoluciji. Tako, svako ljudsko upoznavanje sveta obuhvata gre�ke
koje sa evolutivnim i informativnim planetarnim razvojem postaju sve suptilnije, ali je na njima u skladu sa �eljama ka uravnote�avajuãem postojanju, neophodno, dakle i uèiti.
Starac Zosima84 je smatrao da je »put gre�nika najbr�i (ali verovatno i najstrmiji, prim.a.)
put ka posveãenosti �ivotu i Bogu« (o èemu nam svedoèe legende o �ivotima i
iznenadnim prosvetljenjima mnogih religijskih propovednika, od Gautame Bude preko apostola Pavla do proroka Muhameda404, svetog Avgustina390, Gurua Nanaka Deva347 i Sunana Kalidjage401), ali, naravno, ukoliko je praãen odgovarajuãim pokajanjima koja u
svom iskrenom, nereèitom ishodi�tu predstavljaju esencije uspe�nog uèenja. Nadajmo se i
da su ideje o korisnosti prote�iranja meðuljudske pohlepe, takmièarskog duha,
egocentriènosti i telesne uglaðenosti (forme) naspram unutra�nje lepote (procesa, putanja)
do�ivljavanja sveta, te neosetljivosti na korelaciju izmeðu èistoãe na�ih misli i na�eg
sveta, samo gre�ke na kojima ãe na�a globalna kultura �to pre nauèiti i individualnim
spoznajama, prolascima kroz bifurkaciona stanja kriza ka novim, èistim unutra�njim
predelima, spontano usmeriti i èitavu civilizaciju ka putu meðuljudskih odnosa ispunjenih
altruizmom, skromno�ãu i predano�ãu, �to ãe spontano usloviti i raðanje sreãnijeg sveta i
�ivota. Sa kibernetièke taèke gledi�ta, evidentne na primeru cirkularnog, povratno-spregnutog uèenja na neispunjavanju oèekivanih iskustava, »stvarni« svet nam ne
ukazuje kada smo u pravu, veã samo kada nismo, te su stoga sva iskustva zapravo ogranièenja koja nam spreèavaju da delujemo na odreðene naèine. »Promi�ljeno smo
dizajnirani da uèimo samo putem proba i gre�aka. Odgajani smo, na�alost, da mislimo da
niko ne bi trebalo da pravi gre�ke...Ali svi moji napretci su nastali na gre�kama. Otkrije�
�ta jeste kada otkloni� ono �to nije«363, smatrao je Bakminster Fuler. Unapred
determinisani samozadovoljni racionalizam apstraktnog nauènog rezonovanja koji
direktno proizilazi iz prihvatanja korisnosti i istinitosti apstrakcija samo na osnovu njihove konzistentne logièke inkorporiranosti u mre�u tautologija i preja�njih opisa,
neophodno je kroz uva�avanje va�nosti negovanja vrednosti koje uvek opstaju u korenu
na�ih misli o svetu i nama, uravnote�iti sa spontanim ogranièenjima koja iskrsavaju u
suptilno osetljivom, etièko-estetskom dodiru sa Prirodom, kroz koji se uèimo da
posti�emo beskrajno mnogo putem buðenja zadovoljstva u malim stvarima. Svaka
informacija poseduje potencijal dobijanja znaèenja samo u svesti posmatraèa (tj.
uèesnika), �ivog biãa, sistema èije je postojanje uslovljeno prirodnim ogranièenjima280, a
»kibernetika je umetnost stvaranja ravnote�e u svetu moguãnosti i ogranièenja«144,
podseãa nas Ernst fon Glasersfeld. Iz kibernetièko-konstruktivistièke perspektive, znanje
�ivog sveta stoga nikada nije znanje stvarnog, ontolo�kog poretka, veã samo znanje o
na�im moguãnostima u vidu ogranièenja na�eg iskustva (drugim reèima, svega onoga �to
svet nije), odakle i potièe èuvena metafora Umberta Maturane o posmatranju i otkrivanju sveta iz perspektive �ivih biãa kao kormilara podmornica. »Kosmos ne odreðuje �ta
radimo, veã samo ono �to ne smemo da radimo...Na�i �ivoti su oivièeni ogranièenjima
koja le�e izvan opsega na�eg znanja. Prostor izmeðu je, meðutim, na� da se u njemu
151
igramo i biramo �ta da radimo«144, smatra Ernst fon Glasersfeld, u skladu kako sa
stihovima R. S. Tomasa: »Why no! I never thought other than that God is that great absence in our lives, the empty silence within, the place where we go seeking, not in hope to arrive or find. He keeps the interstices in our knowledge, the darkness between stars«
407, tako i sa stavom Luisa Kerola da »teorije sasvim zadovoljavajuãe obja�njavaju
za�to danas ba� ne�to nema bread-and-butter-flies«67. Znanje se, tako, iz ovih vidika ne
mo�e smatrati slikom stvarnosti, veã repertoarom misli kao aktivnih incijatora pona�anja, koji su se u pro�losti pokazali povoljnim. I sam um se odavde ne mora zami�ljati kao
poseban entitet, veã kao sistem ureðen kao i svako drugo kibernetièko kolo sa osobinama
totalno informacionog procesovanja, delovanjem po principu proba i gre�aka, ne
lokalizovanom i statièkom, veã dinamièkom memorijom (poput svakog kibernetièkog
kola21), kao i sastavljen u skladu sa holistièkim poretkom uslovljenim postojanjem ni�ih
organizacionih nivoa kojima se takoðe ravnopravno mogu pripisati osobine samog uma.
Meðutim, bitno je primetiti da ogranièenja na�eg iskustva ne predstavljaju fiksne,
nepromenljive uslove, veã se kroz evoluciju (a uèenje jeste put evolucije) oni, zajedno sa
osetljivo�ãu iskustva biãa, menjaju, �to je prirodna posledica stava da evoluciju, kao �to
ãemo videti, ne karakteri�e pasivno adaptiranje na eksterne uslove, veã uzajamna
evolucija biãa i sredine. Jer, »sve �to nije ni informacija, ni redundantnost, ni forma, ni
ogranièenje � jeste �um, jedini moguãi izvor novih putanja«21, kako je smatrao Gregori
Bejtson, podseãajuãi nas da ba� »u tami prebiva istina«. Iskusni planinar ãe, pre nego �to se upusti u samo penjanje, dobro osmotriti i
upoznati put ka vrhu sa posebnim akcentom na one puteve koji se ne bi smeli koristiti149. »Struènjak nije èovek koji mnogo zna o dotiènoj struci...jer mi u stvari nikada ne
mo�emo znati mnogo o nekoj oblasti...struènjak je èovek koji poznaje neke od
najgrubljih gre�aka �to ih mo�emo èiniti u dotiènoj struci, pa ih stoga ume da
izbegava«168, smatrao je Nils Bor. Savremene nauène metodologije u okviru kojih te�nje
ka uspehu, nagradama i slavi, te �to br�em rastu, prevazilaze te�nje ka usporavajuãem
uoèavanju nepovoljnih posledica izabranih pristupa - ukljuèujuãi primere modifikovanja
genetske �ifre i nanotehnologija - imale bi mnogo �ta da nauèe od ovakvog opreznog i
istinski racionalnog kibernetièkog pristupa. Adekvatno tome, i svaka uspe�na analiza
ljudskog konteksta aktivnosti u svrhu programiranja poèinje sa analizom domena
»pehova« iz èijeg poznavanja se razvijaju i sve »ikone«, opcije, objekti, osobine i
omoguãene akcije koje èine domen interakcije korisnika i kompjutera. »Sistemski pristup
mo�e èvrsto stajati samo nasuprot svojoj su�tinskoj opoziciji«71, smatrao je Vest Èrèmen,
ukazujuãi na nu�nost stalnog suprotstavljanja na�ih stavova i razmi�ljanja njihovim
su�tim suprotnostima, kao puta dijalektièkog produbljivanja modela koordinacije na�eg
iskustva. »Pokazati da je hipoteza pogre�na predstavlja vrhunac znanja«145 smatrao je
Voren MekKulok, i ovakvi »pehovi«, susreti adekvatni negativnoj povratnoj sprezi u okviru koje se raða svest da stvari nisu onakve kakve smo po navici oèekivali, nisu dakle
karakteristike nepovoljnih situacija koje bi trebalo izbeãi, veã neophodni pratioci svakog
evolutivnog, informativno obogaãujuãeg razvoja u okviru kojeg se otvaraju nove
perspektive i aspekti na�eg odnosa sa Prirodom, i bogatiji uvidi u efektivne refleksije
na�ih interakcija. Takoðe, ovakvi neuspesi nisu zamke ili isku�enja Prirode � �to je slika
koja u sebi sadr�i i implicitnu antropocentiènu sliku o svrsishodnosti Prirode, veã »...Bog
se ne da zlim ku�ati, i sam nikoga ne isku�ava. Nego svako podle�e isku�enju na taj naèin
�to ga njegova sopstvena po�uda vuèe i mami« (Jakov 1:13). Iz ovog citata je jasno da je
152
uslovljavajuãe isku�avanje negativan prilaz u do�ivljavanju kvaliteta sveta kao puteva
izmeðu nas i Prirode, kao i to da je znatno va�nije uspostaviti tihu i mirnu, kao povr�inu
mora, reflektivnu svest (Puta, sada�njosti), jer i sama Priroda, kao �to ãemo to kasnije detaljnije razmotriti, predstavlja refleksiju na�ih najdubljih i naizgled skrivenih te�nji
koje, zapravo, i jesu toèak evolucije. Priroda je u ovakvoj interakciji zapravo na� verni
uèitelj i u pravilnoj interakciji sa njom, u razumevanju prirodnih procesa kao puteva, raðaju se po�tovanje, prihvatanje, radosna saznanja i zadovoljno i sreãno �ivljenje.
Iz dinamike �ivotnih sistema kao »disipativnih« struktura, neravnote�nih
materijalnih ureðenosti u stalnoj Jin-Jang igri izmeðu reda i slobode, strukturne
stabilnosti i promenljivog toka materije, jasno se izvodi spontana emergencija novih, bogatijih ureðenosti. Dostizanje stanja bogatije organizacije predstavlja, stoga, u
kompleksnim matematièkim modelima �ivotnosti spontane prelaze koji se odigravaju kao
posledica stalne otvorenosti �ivih biãa na protok materije i energije kroz njihove
strukture. Naime, u uslovima poveãanja energetskog sadr�aja sistema, kao �to se de�ava,
na primer, u fazama uèenja kada se izvestan stres nagomilava u odreðenim telesnim
taèkama, sistem se susreãe sa taèkom nestabilnosti (u jeziku teorije kompleksnosti
poznatom kao taèka bifurkacije) u kojoj se raða niz potencijalnih evolutivnih grana
sistema, odakle, na potpuno nepredvidljiv naèin, nastaju nova sistemska stanja, nove
saznajne strukture i ureðenosti. Ovakav proces spontanog nastanka informativno
bogatijih, a entropijski siroma�nijih stanja �ivotnih sistema, dobio je naziv
»emergencija«, i jasno nam sugeri�e spontanu kreativnu evoluciju - kako individualnih jedinki, tako i èitave biosfere na globalnom planu - ka sve bogatijim biolo�kim
strukturama. Sam pojam �ivotnosti, tako, implicitno podrazumeva i spontano kretanje ka
novim, bogatijim stanjima ureðenosti. Po�to su procesi uèenja � predstavljajuãi spontano odigravajuãe procese i pored neophodnog prolaska kroz stanja krize, rubber-soul trenutke (u skladu sa èuvenom
prekretnicom The Beatles opusa) radi dosezanja stanja bogatije organizacije - ekvivalentni samom �ivljenju, te po�to samo posmatranje podrazumeva aktivno misaono
konstruisanje sveta na�e percepcije, kada nam se èini kao da smo krenuli pogre�nim
putem, setimo se ili drevnih Gospodnjih reèi upuãenih Mojsijevoj majci � »doji ga, a
kada se upla�i� za njega, poveri ga reci« (Kur'an 28:7) - ili stare indijanske poslovice koja nam ka�e - »ako ti se èini da si zalutao, a ti prati reku«. I zaista, kada pronaðemo reku,
dovoljno je da je pratimo, odnosno da spontano sledimo put Prirode koji je imanentan u nama, i kao �to znamo, reka ãe nas uvek odvesti do mora (i to, za razliku od ljudskih graðevina, uvek krivudavim i dugotrajno iscrtavanim putem, jer, podsetimo se, kroz
prefinjavanje crta �ivotnosti na gre�kama, »Bog (Priroda, prim.a.) crta pravo krivim
linijama«363 � kao �to je smatrao Pol Tilih, a »onaj koji se kreãe ravnom stazom Taoa,
izgleda da se penje i spu�ta«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing XLI)). Slièno kao i istrajni
Zen majstor koji se prilagoðava Putu Prirode poput tananog povijanja bambusove trske
na vetru, i »ratnik svetlosti ponekad se pona�a kao voda, i provlaèi se izmeðu prepreka na
koje nailazi. U pojedinim trenucima, odupirati se znaèi biti uni�ten; tada se on
prilagoðava okolnostima. Pristaje, bez pogovora, da kamenje na putu samo ucrta tok
njegove reke kroz planine. U tome le�i snaga vode: nju nikad ne mo�e slomiti èekiã niti
raniti bode�. I najmoãniji maè na svetu nesposoban je da ostavi o�iljak na njenoj povr�ini.
Voda jedne reke prilagoðava se putu koji je moguã, ne zaboravljajuãi svoj cilj: more.
Slaba na izvoru, postepeno zadobija snagu od drugih reka na koje nailazi«229, kako nas
153
podseãa Paulo Koeljo. Iz èuvene prièe ÈuangCea o èoveku koji je pre�iveo pad u
naizgled nesavladivu reku, i koji svoju tajnu obja�njava reèima: »Idem dole i gore
zajedno sa vodom. Pratim je i zaboravim na sebe. Pre�ivim jer se ne borim protiv njene superiorne sile«
185, jasno je da se boreãi protiv Prirode (u skladu sa svesnim svrsishodnim
namerama ega prouzrokovanim interferirajuãim dejstvima nad spontanim tokom
Prirode), borimo protiv nas samih. Odavde se osvetljava princip spontane ko-evolucije kao neophodnog ukazivanja bri�nosti prema sveta, kao i harmonizujuãe prihvatanje Puta
Prirode u svrhu na�eg individualnog, spiritualnog i globalno evolutivnog napretka. Sve
gre�ke se iz ove perspektive mogu sagledati kao posledice kretanja u suprotnosti sa prirodnim tokom koji figuri�e u relaciji na�eg biãa i Prirode. Do�ivljavanje nas kao biãa
koja su u bitci protiv Prirode, a ne u neraskidivoj harmoniji sa njom, neizostavno povlaèi za sobom efekte koje karakteri�emo gre�kama. U skladu sa autopoietièkim principom
prirodnog toka, »svaki operaciono zatvoreni sistem (kao �to su �iva biãa) se menja
prirodnim tokom«. Promena je imanentna u svakom vidu �ivljenja, ali je bitno prisetiti se
ÈuangCeovih reèi da je »esencija svake promene konstantnost«, analogna centru vrteãeg
toèka u kome se nalazi i jezgro, su�tina njegove korisnosti. »Spajajuãi se sa stvarima, ne
zna za kraj, poèetak, godinu ili godi�nje doba. I po�to se iz trena u tren menja sa stvarima,
postaje jedan sa onim �to se nikada ne menja«70, pisao je ÈuangCe. Tako, iako se procesu
�ivljenja kroz konstruktivistièku perspektivu spontanog uèenja i evolucije, pripisuje
iskljuèivo epitet konstantnog postajanja, i samo postojanje, kao ljudska esencija,
referentna klica tathâgatiène prosvetljene svesnosti57, krije se negde duboko u su�tini
èoveka, jer »postoji veèna igra ljubavi u odnosu izmeðu ovog postojanja i postajanja; i u
dubini ove tajne je izvor sve istine i lepote koje odr�avaju beskrajni napredak
kreacije«367, kao �to je smatrao Rabindranat Tagore.
Sagledav�i svaku formu kao proces, odnosno predstavu postojanu samo na nivou
misaono-reflektivnog, mapirajuãeg rekonstruisanja crta na�eg sveta, u okviru koga se
neponovljivim kvalitetima pridaje fiksni karakter u vremenu, jasno nam je da je u svakoj formi, u svakom entitetu kao u subjektivnu harmoniju objedinjenom skupu kvaliteta, imanentno kretanje koje naspram svog neponovljivog karaktera u vremenu, usled nelinearne, cirkularne prirode informacija427 poseduje i svoj izvesni ritmièki, periodièni karakter. Oscilacije, vibracije (kvantovane oscilacije) i periodiène rotacije sadr�ane su u
svakom intra- i inter-atomskom kretanju, dok su ciklièni procesi, procesi kru�enja
materije i energije imanentni u svakom �ivotnom sistemu, od ãelija i samo-replikativnih molekulskih mehanizama do planetarnih ekosistema, �ireãih i sa�imajuãih Kosmosa,
periodiènih nizova postanaka, postojanja i nestajanja kao u religijskim tradicijama
Vedante i budizma, procesa udisanja i izdisanja i svih drugih biolo�kih Jin-Jang ravnote�a. Upravo se napon imanentan u svakom ovakvom ritmièkom kretanju, sa svojim
naizmeniènim stresom i opu�tanjem, mo�e sa stanovi�ta fizièkog obja�njenja smatrati
odgovornim za procese spontane evolucije, dostizanja stanja bogatije organizacije kroz procese uèenja. Svest Puta - potpunost prihvatanja na�eg biãa i Prirode - se tako iz fizièke
perspektive mo�e sagledati kao spontano evolutivna harmonija muzike biãa i Prirode, kao
emanencija na�e unutra�nje, konstruktivne osetljivosti na harmoniju bezbrojnih istovremeno neponovljivih, ali i periodiènih ritmova, na neèujnu muziku Zemlje i
Kosmosa. I samo uèenje se mo�e sagledati kao otelotvoravanje spontanih reakcija na
odreðene prilike na�eg sveta, podsvesno okarakterisane kao periodièno ponavljajuãe.
154
Ervin �redinger nam u tom smislu nudi razmi�ljanje da »svest je vezana za uèenje �ive
materije; ono �to ova zna kako da radi nesvesno je«365. Sve �to znamo da postoji, svega
èega smo svesni predstavlja zapravo uèenje, put upoznavanja na�eg biãa i Prirode. »Svest je vezana za one fiziolo�ke dogaðaje koji se jo� menjaju uzajamnom interakcijom s
promenljivom okolinom...postaju svesne samo one modifikacije koje su jo� uvek u fazi
uèenja, sve dok, mnogo kasnije, one ne postanu nasledno ustaljene, dobro nauèene i
nesvesna svojina vrste. Jednom reèju: svest je fenomen iz oblasti evolucije. Svest
zabljesne samoj sebi samo tamo gde se razvija, i samo kada se razvija i stvara nove forme...Ako se slo�imo sa ovim, sledi da su svest i neslaganje sa samim sobom
neraskidivo povezani, �tavi�e da moraju biti srazmerni jedno drugome. Ovo zvuèi kao
paradoks, ali najveãi umovi svih doba i svih naroda koji su...vi�e nego drugi, reèima i
delom stvorili i preobrazili to umetnièko delo koje nazivamo èoveèanstvom, potvrðuju
svojim izjavama i samim svojim �ivotom da su bili i vi�e razdirani unutra�njim
protivreènostima...Bez toga nikad do sada nije stvoreno ne�to trajno«365, smatrao je
�redinger. Iz ovakvog shvatanja nam postaje oèigledno da �ivotno, svesno postojanje
podrazumeva postajanje, traganje, kontinualnu transformaciju, uèenje i evoluciju, i to
upravo na gre�kama i raskr�ãima. Stoga, mo�emo reãi i da �ivljenje = uèenje Uèenje nije proces akumulacije reprezentacija »objektivne« stvarnosti, veã
kontinualni proces transformacije pona�anja biãa (u smislu modifikovanja perturbacionog
domena, tj. spektra efekata sredine na koje je biãe konstruktivno prijemèivo) kroz
promene kapaciteta nervnog sistema za njegovu re-kreaciju. Uèenje se, tako, ne odnosi na
ideje uskladi�tene u mozgu, veã na na�u interakciju sa svetom, te svaki trenutak �ivljenja
podrazumeva uèenje, usled èega se uèenje mo�e smatrati putem samog na�eg
postojanja289, ne graðanskim »pravom i privilegijom«, veã egzistencijalnom nu�no�ãu109.
Poznato je da pamãenje i uèenje, slièno kao i oseãanja, nisu ogranièeni samo na mo�dane
aktivnosti, veã se prote�u na èitavu telesnu mre�u (memorija imunog i muskulaturnog
sistema su èesti primeri289), kao i na èitavu na�u ko-evolutivnu, ko-uèeãu, ko-
modifikujuãu, strukturno kuplovanu sredinu. Uop�te, podseãanje ne odgovara
ponavljanju strukturnih invarijantnosti kojima se reprezentuju dati entiteti (ideje, slike, simboli itd.), veã funkcionalnoj sposobnosti sistema da uvek iznova stvara date ideje pri
odreðenim uslovima. Poznato je da se i za obavljanje identiènih misaonih zadataka uvek
koriste razlièite mo�dane neuronske putanje, te se stoga mo�e reãi da je svaka memorija
zapravo priseãanje, kao i da je svako znanje zapravo saznanje, te svaka reprezentacija re-interpretacija. Iz ovakvog shvatanja jasno proizilazi ideja o va�nosti ne reprodukcije
simbola i ideja, veã o njihovom uvek novom i neponovljivom stvaranju posredstvom
podsticanja na samostalne misaone refleksije. U tom smislu se i u okvirima jedne kreativne edukacije, neprirodne jednosmerne komunikacije (predavanja i ispitivanja) izlaganja nauènih paradigmi preobra�avaju u obostrano uèenje i dijalo�ko preispitivanje
kako temelja paradigmi, tako i aktuelnih i osetljivih dodira ovih konstrukcija ljudskog znanja sa domenom na�eg iskustva. Na ovaj naèin se umesto insistiranja na mehanièkoj
reprezentaciji ideja, u biãima bude oseãanja èuðenja, zapitkivanja, konverzacije i
konstruktivne refleksije koje navode decu na put kreativnosti; jer, »znati se èuditi i pitati
prvi je korak uma prema otkriãu«363, kako je smatrao Luj Paster. Ovakav kreativan stav
155
po�tovanja saznajne autonomnosti �ivih biãa i pru�anje ne nametljivih, fiksnih procedura,
veã zvezda vodilja koje ukazuju na samo subjektivno uoèljivi pravi put, u kontrastu je sa
savremenom i klasiènom uslovljavajuãom tradicijom uèenja. Podsetimo se da osnovna
zavaravajuãa pogre�na pretpostavka koja stoji u osnovi opravdavanja ideje o
uslovljavajuãem uèenju nije u dresirajuãem nagraðivanju i ka�njavanju respektivno
zadovoljavajuãih i nezadovoljavajuãih ishoda koji èine evaluaciju procesa uèenja, veã
upravo u objektivistièkom definisanju ovih ishoda. Naime, ideja da spolja�nji posmatraè
mo�e imati potpuni uvid u unutra�nje procese, svesnost, inteligenciju i oseãanja drugog
biãa predstavlja jednu od najsurovijih zabluda savremenog doba. �to je eksplicitno uslovljavajuãi pristup tipa »mora�...«, »ako uradi� to, onda...«
itd., zastupljeniji u procesu uèenja, ukljuèujuãi i uklapanje pona�anja u izvesnu religijsku
tradiciju (�to ãu, sagledav�i moguãnosti bukvalizujuãe misinterpretacije, oznaèiti smerom
Judaizam → Islam → hri�ãanstvo → Hinduizam → Budizam → Tao), to ãe uèenici
(sledbenici tradicije), u op�tem sluèaju, biti skloniji netolerantnosti, fanatizmu,
ispoljavanju nekonsenzusne unilateralne autokrativnosti, te neprirodnoj krutosti usled svesnih, uslovljavanjem nauèenih (ili bolje reãi, istreniranih) ogranièenja koja sebi
nameãu naspram spontanih i slobodnih spoznaja koje iznedruju duboke te�nje ka
beskrajno iskrenom razumevanju na�eg biãa i sveta. Kao �to je Vitgen�tajn primetio417,
prvo pitanje koje prirodno odgovara ovakvim normama pona�anja je »�ta ako ne
postupim tako?«, odakle se razvijaju ne oseãanja slobodne zadivljenosti i
sveprihvatajuãeg traganja za razumevanjem sveta, veã odnosi pro�eti strahopo�tovanjem,
kruto�ãu na promene, kreativnom zatvoreno�ãu i svesnom zamraèeno�ãu. U skladu sa fon
Fersterovim do�ivljajem etike kao poveãanja broja opcija sistema, i karakter
uslovljavajuãeg, nareðujuãeg »edukativnog« pona�anja, redukujuãi broj opcija saznajnih i �ivotnih sistema, mo�e se sagledati kao ne-etièki. Dok uslovljavajuãa, anti-interpretativna i ubeðivaèka edukacija vodi ka podsecanju grana drveta ljudskog razmi�ljanja i mnogih
njegovih kreativnih izdanaka, visoko-etièka edukacija dirljivo pru�a na�em razgranatom
stablu nove opcije odluèivanja, otvarajuãi uvek nove perspektive i puteve razmi�ljanja,
oseãanja i do�ivljaja sveta. Prosvetljujuãa edukacija ne usmerava pona�anja biãa - kao plodove izvesnih temeljnih saznajnih crta � posredstvom komandujuãih i zahtevajuãih
ukazatelja, veã tihim i nenametljivim, primernim pozivanjem na otvaranje novih
perspektiva sagledavanja saznajnih putanja biãa, vodi ka rasvetljujuãem procvatu temelja
spoznaje sveta u duhovnim putanjama bla�enosti. S druge strane, svrsishodni uslovljavajuãi odnos sa Prirodom, kome nas uglavnom uèi savremena edukacija i najveãi
deo tradicije koordinacije pona�anja u kojoj smo se rodili, predstavlja siguran put za
gubljenje oseãaja religioznosti kao prosvetljujuãeg do�ivljaja svepovezanosti, vodeãi ka
pridavanju nauèenih uslovljavajuãih crta svakoj na�oj komunikaciji. »Religija je
reagovanje ljudske prirode na njeno sopstveno traganje za Bogom...Poredak kakav nalazimo u Prirodi nikada nije sila � on se pokazuje kao harmonièno usagla�avanje slo�enih pojedinosti. Zlo je gruba pobudna sila delimiène svrhe, koja zanemaruje veèno
viðenje. Zlo nadvlaðuje, unazaðuje, povreðuje...Obo�avanje Boga nije nikakvo pravilo
bezbednosti � ono je pustolovina duha, let ka nedosti�nom. Smrt religije nastupa s potiskivanjem te velike nade za pustolovinom...Kad prestane da luta, èovek ãe prestati da
se uspinje na lestvici postojanja...Korist od samog lutanja jeste to �to je ono
opasno...stoga moramo oèekivati da nas buduãnost suoèi s opasnostima«393, pisao je
Alfred Nort Vajthed, ukazujuãi kako na nu�an polaritet opasnosti i prilike kao preduslov
156
svakog evolutivnog napretka i saznajnog bogaãenja, tako i na lepotu traganja kao
vrhunski smisao �ivota, odakle je jasno da se oseãaj religioznosti ne nalazi u skupu
fiksnih pravila pona�anja, veã u otvorenom putu spontanog prihvatanja koji vodi
upoznavanju Boga i na�e prave prirode. Bezuslovno po�tovanje i Ljubav, zapravo, jesu
Put Prirode. »Uèiti se mo�e samo primerom«171, pisao je Lav Tolstoj, i zaista, najlep�e
crte sveta koje uvek saèinjavaju temelje kreativnog do�ivljavanja i iscrtavanja sveta od
strane ljudskih biãa, ne mogu se nasilno u njih »uliti«, veã samo ispoljavanje ovih crta � lepote smirenosti, prijemèivosti i nenametljivosti, mo�e svojim primerom probuditi slièna
temeljna oseãanja. Najdublje, esencijalne, spiritualne vrednosti su egzistencijalno
implicitne, te se stoga samo mogu �iveti, ali ne i predstaviti »sa strane« kao nezavisne
akcije ili pojmovi270. Konstruktivno uèenje se, tako, mo�e inicirati samo primerom � te�njom ka uèenju, boravljenjem na putu radoznalog traganja, sveprihvatanjem i
radosnom spremno�ãu na sopstvene promene. Iz tog razloga je i istinska sreãa biti
okru�en biãima koja ãe voleti ne samo nas naspram ostatka sveta, veã sve �to postoji, koja ãe u svakom biãu videti beskraj lepote, i koja ãe davati sebe zaista celom svetu.
Spontanim uèenjem na ovakvim primerima se razvijaju bla�ene crte spiritualnosti - oseãanja sveprihvatanja, svepovezanosti, slobode i bezuslovnog po�tovanja èitave
Prirode, te uoèavanje beskrajne smislenosti i lepote u svakom njenom biãu i detalju. Dok iz objektivistièkog pristupa spoznaji, razumevanju i obja�njavanju poretka
sveta prirodno proizilazi prihvatanje postavki samo po jedne teorije, »univerzalne«
perspektive ili pogleda na svet prilikom opisivanja odreðenog polja stvarnosti,
iznedrujuãi potencijalne sukobe mi�ljenja oko privilegovanosti znanja, sa sve�ãu o
beskonaènom broju kvaliteta oèiglednih sa razlièitih perspektiva, o subjektivistièkoj
prirodi svakog znanja, o nepostojanju reprezentacija, veã samo interpretacija, kao i o ne
istinitosti, veã samo eventualno skladno definisanoj povoljnosti nauènih tvrdnji, raða se i
shvatanje da su svakome od nas potrebni posebni odgovori na hipotetièki ekvivalentno
formulisana pitanja. Svako biãe na sebi svojstven naèin u svakom, neponovljivom
trenutku postojanja i puta razumevanja, interpretira formalno ista pitanja koja stoga zahtevaju i specifiène odgovore kojih nema samo po jedan, veã po èitava beskonaènost.
Takoðe, nijedan odgovor se iz ove perspektive ne mo�e smatrati neispravnim ili
neistinitim, veã je kreativno uèenje uslovljeno dobrom voljom i sposobno�ãu biãa u
komunikaciji da spremno krenu u potragu za pretvaranjem naizgled iracionalnih, abnormalnih i enigmatiènih izra�aja u dru�tveno povoljne i konstruktivne
302. Iz ovakve perspektive se svaka fiksna procedura uèenja do�ivljava kao neodr�iva, a zaista
kreativnim uèenjem se sagledava ono koje je orijentisano ne samo na programsko
re�avanje zadataka, okrenuto iskljuèivo istoriji naslikanih uzroènih veza, veã pre svega na
prosvetljenje i razumevanje konteksta uèenja i do�ivljavanja sveta, koje je uvek kroz
budno boravljenje u trenutku sada�njosti otvoreno ka kreativnoj buduãnosti. Iako se esencijalno svako uèenje odvija na gre�kama, eksplicitno opisivanje rada
ili odgovora studenta kao pogre�nog, odslikava pristup koji deluje razarajuãe na op�tu
motivaciju i volju za uèenjem. Saglasno fon Fersterovom etièkom imperativu, poveãanje
broja opcija, broja moguãih relevantnih odgovora, srazmerno je harmonizovanju i unapreðenju saznajnog sistema (a poznato je da ljudska biãa, nezavisno od uzrasta,
karakteri�e direktna proporcionalnost izmeðu �irine izbora puta i cilja uèenja sa jedne, i
kapaciteta uèenja sa druge strane375), odakle je, izmeðu ostalog, jasno i da su
najkreativnije rasprave i pitanja ona za koje ne postoje predodreðene fiksne procedure
157
dola�enja do re�enja, pitanja na koja i sam uèitelj ne poseduje pripravljen odgovor, veã
samo radoznalu spremnost na jednako uèenje. Va�nost ispunjenja cilja performansa i
dosezanja »nagrade«, na kojoj se insistira u objektivistièkoj tradiciji znanja, mora se
preobraziti u va�nost insistiranja na unutra�njem do�ivljaju saznanja i samostalnim
razmi�ljanjima, i to, dakle, ne posredstvom uslovljavajuãeg pristupa i svrsishodnih
modelovanja buduãnosti, veã putem prihvatanja dece kao odgovornih biãa kroz trenutak
sada�njosti, ne pripremajuãi ih eksplicitno da postanu »poslu�ni i korisni graðani«, veã ih
neprimetno pozivajuãi da samostalno, spontano i slobodno iscrtavaju sopstvene unutra�nje potencijale (�to i opisuje znaèenje latinske reèi educare) koji uvek vode u smeru op�te-konstruktivnog prihvatanja sebe i sveta, preme�tajuãi istinsku nagradu iz
»objektivnog« sveta i tuðih stavova u duboku, unutra�nju s(a)vesnost, u spiritualnu
pohvalu. Dok negiranje relevantnosti samostalnih razmi�ljanja dece - i te�nje ka
njihovom povinovanju postavljenim normama (�to, zapravo odgovara katastrofalnom
uèenju odbacivanja odgovornosti), koje ovakav stav automatski povlaèi - utire put ka agresivnosti i otporu prema uèenju (a time i prema �ivljenju, kolaboraciji, duhu
zajedni�tva i ljubavi), obostrano prihvatanje i pru�anje poverenja u biãima spontano
inicira oseãanja odgovornosti za svaku misao, reè ili delo, pru�ajuãi i smislenost i lepotu
njihovih svetova u beskraj. Sa odbacivanjem uslovljavajuãe tradicije u okviru koje se
insistira na ponavljanju pri kome, poput psa koji nauèi da sedne na naredbu »sedi«, deca
ne moraju razumeti za�to to èine, mo�da ãe se razviti slobodna, neuslovljavajuãa
edukacija pro�eta motivisanjima ka razumevanju i samostalnom otkrivanju sveta. Umesto
oèekivanja ispunjenja kriterijuma ispravnosti, povezanog sa izvesnim ciljevima,
neophodno je inicirati samostalne refleksije nad izvedenim zadacima, razumevanje logike kori�ãenog puta dosezanja re�enja (poreðenjem sa drugim moguãim putevima), spontano
podstièuãi decu ka otkrivanju novih saznajnih perspektiva, novih konteksta spoznaje
prividno jednakih iskustava. Napredak svesti se ne podstièe pru�anjem »pravih«
odgovora, veã postavljanjem smislenih pitanja, onih koja evociraju otvorenost ka novim
perspektivama i putevima pona�anja414, �to je shvatanje sa koga se i »edukacija« mo�e
rasvetliti kao »vas-pitanje«, kao negovanje budnosti i èuðenja nad beskrajem Tajni Prirode i postavljanja unutra�njih pitanja za vasceli svet. Stoga se i lepota biãa ne
odslikava u njihovoj formi, spolja�njem izgledu, veã u unutra�njim procesima,
radoznalosti, te ne u onome �to biãa znaju, veã u onome �to èeznu da spoznaju. »Znanje
nadima, a ljubav naziðuje. Ako neko misli da je do�ao do nekog znanja, jo� nije saznao
onako kako treba saznati. Ali ako neko voli Boga, toga je Bog poznao«, pisao je apostol
Pavle (Korinãanima I 8:1-3), dok je Selma Lagerlef smatrala da »ljubav je uvek poèetak
znanja«, a Umberto Maturana da »samo ljubav �iri inteligentno pona�anje«270. Lepota i
smisao uèenja ne poèivaju, tako, u nauèenom, u postignutom cilju, veã u samom procesu
uèenja, u individualno-globalnoj evoluciji koja se kroz put uèenja, radoznalog i radosnog suoèavanja sa nepoznatim, odigrava. Te�eãi da pro-èitamo neko delo, ne samo da neãemo
u potpunosti u�ivati u èitanju, veã neãemo proniãi u mnoge, esencijalne putanje koje ga
èine, �to je adekvatno odnosu izmeðu te�nji da se ne�to nauèi i da se predano i spontano
uèi. U jednoj Zen prièi423, uèenik zapitkuje uèitelja o vremenu koje ãe mu biti potrebno
da izuèi èitav nauk uèiteljske tradicije. U nizu pitanja, uèenik obja�njava kako bi se sve
vi�e i vi�e posvetio i �rtvovao zaradi uèenja, ali kao odgovore dobija sukcesivno rastuãe
vremenske periode, sve dok uèitelj ne da finalni odgovor da �to vi�e bude �urio, �to vi�e
bude te�io da nauèi, a ne prepusti se spontanom, prirodnom toku uèenja, to ãe mu vi�e
158
vremena biti potrebno da zaista izuèi dharmu. Samo kada nema �urbe, kada sve svi ciljevi
utope u svest Puta, u èistu zadivljenost na�im svetom, otvaraju se vrata spiritualnog
napretka, jer �to biãe poseduje veãi potencijal zaèuðenosti, bla�ene zadivljenosti svetom,
to je njegova organizacija bogatija (jer je nivo zaèuðenosti adekvatan nivou �ivotnosti), te
je i njegov evolutivni potencijal srazmerno veãi, �to ukazuje na èuðenje, uèenje i
evoluciju kao pozitivno spregnute »karike« jednog, poput Sunca velikog, toèka
beskrajnog spiritualnog napretka. Iako ne postoji savr�en naèin uèenja, naspram tvrðenja o neispravnosti izvedenih
zadataka, znatno se uspe�nijim pokazuje pristup sastavljen od prezentovanja situacija u
okviru kojih navikom-usmerena razmi�ljanja studenata bivaju zbunjena i ne uspevaju sama po sebi, u prvom mahu da re�e dati problem. Zen prièe i koani, snala�ljivi zadaci
148 i dijalo�ki preispitujuãa, vi�estrana razja�njavanja stavova mi�ljenja predstavljaju primere
potencijalnih inicijacija samostalnih refleksija nad èvrsto i veoma èesto kruto
ustanovljenim pravilima profesionalnog i svakodnevnog rezonovanja. Jer, slièno kao �to
nas reèi Antoana de Sent-Egziperija podseãaju da »ako �elimo da sagradimo brod,
umesto nahoðenja ljudi da skupljaju drva, i pripisivanja zadataka i poslova, nauèimo ih
da èeznu za beskrajnim prostranstvom mora«, i poenta kreativne edukacije se ne sastoji u
insistiranju na rutinskim, programskim repeticijama, veã u predanom buðenju radoznale
zadivljenosti i �elje za traganjem. Briljantni uèitelji èesto odaju utisak kao da »znaju, ali
neãe da isprièaju«223, iako u pozadini ovakvog utiska stoji plemenito prevladavanje
oseãaja odgovornosti nad egocentrièno�ãu u svetu uèitelja iz koga isplivava �elja da se
sagovornik ili uèenik navedu putem indirektnog, metaforiènog ukazivanja na samostalne refleksije i samostalno re�avanje kreativnog problema koji je iskrsao u komunikaciji, a ne
da mu se zaradi egoistiène prezentacije svog (uèiteljevog) znanja sve postavi na tanjiru.
Na taj naèin se, ukazivanjem na put re�avanja problema, u deci inicira iskreno razumevanje i stvaranje klica sopstvenih ideja na raèun prihvatanja potpunih celina i
gubljenja esencijalnih kreativnih i prosvetljujuãih uvida. »Ja ti neãu reãi �ta je ova zvezda
èudna, sjajna. Kad je naðe� � sam ãe� znati. Sad je tajna«, mo�da bi nas podsetio Mika
Antiã. »Slava Gospodnja je sakriti stvar, ali slava kraljeva je tragati za njom« (Prièe
Solomonove 25:2), pouka je cara Solomona, koja nam ukazuje na prosvetljeno stvaranje i poduèavanje kao na obasipanje sveta tajanstvenim putokazima, buðenje kreativne
radoznalosti i navoðenje na put ispunjen svetom tragalaèkom �eljom, ali i na bla�eno i
predano, svetim oreolom krunisano bivstvovanje kao odraz neprekidnih te�nji ka uèenju i
istra�ivanju, pro�etih zadivljeno�ãu nad morem tajni koje skriva Priroda, jer »oni �to
tra�e Gospoda razumeju sve stvari« (Prièe Solomonove 28:5). Poznato je da bodhisattve
nikada ne pru�aju cilj (jer se esencijalni �ivotni ciljevi ne mogu nikome jednostavno
dati), veã samo pokazuju na put319. Slièno tome, i mudri uèitelji znaju da su prave
inicijacije poput tajanstvenih ceduljica koje uèenike vode ka otkrivanju zakopanog blaga.
I naravno, kao �to sami uèenici moraju povezati veze poput pru�enih ruku u
prosvetljujuãem uvidu, i mudri uèitelj zna da najdivnija zahvalnost postoji onda kada se blago pronaðe bez uèitelja. Tada se u pogledu upuãenom ka visokom, plavom nebu
reflektuju bo�anstvena oseãanja najiskrenije predanosti i posveãenosti. Za razliku od èitave tradicije savremene edukacije u okviru koje se putem brojnih
imenovanja i klasifikacija akcentira va�nost mehanistièkog, know-how znanja, zaista kreativno uèenje neguje ravnote�u izmeðu ovakve forme znanja i ukazivanja na
pronicanje u njegov know-why kontekst koji i pru�a smislenost svakom programskom
159
rezonovanju. Razvijanjem samostalnih refleksija, izazivanjem èuðenja i ushiãenja nad
istim razmi�ljanjima sagledanim u razlièitim kontekstima, razvija se i svesnost o na�em
znanju kao pragmatiènom orijentiru u osnovi koga stoji èista spiritualna priroda egzistencije nas i na�eg sveta. Upravo se u zanemarivanju koncepta metauèenja � uèenja
o uèenju, razvijanja znanja o kontekstima na�eg znanja, o fleksibilnom pravljenju izbora
o programskim izborima (èime se oslobaðanje od odgovornosti pozivanjem na pravila igre zamenjuje individualnom odgovorno�ãu u odnosu na etièku pozadinu ovog
programa, i èime se razvija umeãe sagledavanja temelja na�eg znanja i etièko-estetskih vrednosti u skladu sa kojima iscrtavamo na� svet) kroz celokupnu tradiciju savremene
mainstream edukacije i krije tajna, koren egzistencije �irokog spektra paradoksa
savremenih profesionalnih delatnosti, ukljuèujuãi tradicije spekulativne filosofije
(naspram meditativne filosofije, filosofije èistog uma), nekreativnih (programskih) nauka,
nihilistièkih umetnosti, nesaoseãajne medicine, manipulativnih i uslovljavajuãih religija,
anti-kosmopolitanskih, usko centriranih politika, te edukacije pro�ete uèiteljskim
nedostatkom revnosti i �elje za sopstvenim uèenjem, �to sve, kao �to vidimo, èini
zatvoreni uzroèni krug u kome edukacija èini i poèetak i kraj, te najosetljiviju kariku u
kojoj se krije i tajna potencijala preobra�avanja ovog globalnog ciklusa efekata u
kreativne, zadovoljstvom i oseãanjima beskrajne slobode pro�ete ljudske delatnosti, kroz uvoðenje uèenja o kontekstu na�eg uèenja. Ponovni povratak edukacije od specifiène i
»samostalne« grane ljudskih delatnosti270, sistematike uèenja u mnogome otuðujuãe od
socijalne i ekolo�ke tradicije u kojoj produkti uèenja razvijaju svoje relacije, u njenu aktivnu inkorporiranost u sam èin �ivljenja, u trenutnu pro�etost èinova uèenja, izvedbe
rezultata uèenja i refleksija na njihovu temu, adekvatan prelasku od prinudnog re�avanja
problema nenaziruãe svrhe ka nahoðenju ka realnoj i aktuelnoj problematici, razvijajuãeg
kontekstualnog, otvorenog interesovanja i lakoãe preispitivanja svrhe programskog
uèenja (�to otvara put i ne samo njegovom slepom sleðenju, veã i konstruktivnim,
unapreðujuãim modifikacijama), pru�a obogaãujuãe poverenje i odgovornu slobodu u delatnom svetu deteta, budeãi socijalnu i ekolo�ku svesnost, istovremenu autonomnost
(nezavisnost od tuðih mi�ljenja za uspostavljanje sopstvenog identiteta) i svest o na�oj
neraskidivoj integrisanosti i kreativnoj, harmoniènoj komplementarnosti sa èitavim
svetom. Umesto degeneri�uãeg uslovljavajuãeg uèenja u okviru koga dete ne razume za�to
èini odreðene aktivnosti, veã ih izdresirano povezuje sa efektima nagraðivanja ili
ka�njavanja, a �to u odraslom stadijumu �ivljenja èesto izaziva nesvesna uslovljavajuãa
lukavstva u pona�anju, kao i prevlaðivanje oseãanja strahopo�tovanja (komforom ili
egzistencijom uslovljenog po�tovanja) nad saoseãanjima, neophodno je ustanoviti
plemeniti, bezuslovni pristup ukazivanju uèenja, tj. uèenja uèenja, kao spontanog radoznalog pronicanja u nepoznanice Prirode. »Neka ljudi imaju svetlost slobode. To je
osnovni uslov za rast«403, smatrao je Vivekananda, a jedna divna Zen prièa423 ilustruje savr�en odnos uèitelja prema uèeniku, kojim se dolazi do prosvetljujuãih zapa�anja koja prostiru ispred nas duboke nereèite etièko-estetske odgovore u na�em upoznavanju sebe i
sveta. Naime, Zen uèitelj Sojen �aku bio je poznat po tome �to nikada nije spavao po
danu. Jednog sparnog letnjeg dana kada je bio mali, Sojen, dok je njegov uèitelj bio odsutan, zaspa ispred samih vrata hrama. Nakon nekog vremena, on èu uèitelja kako
dolazi, ali je bilo kasno da se pridigne, jer bi svakako bio primeãen. »Oprosti, oprosti«,
pro�apta uèitelj, pa�ljivo preskoèiv�i preko Sojenovog tela koje kao da je pripadalo
160
kakvom uzvi�enom gostu. Posle ovoga, legenda ka�e da Sojen vi�e nikada nije zaspao
poslepodne. Stoga, s obzirom da »usipa vrednosti, stimuli�e imaginaciju i velikodu�nost,
i postavlja provere odgovornosti na �elje i slobodu«377, najsvetlija edukacija odi�e
neuslovljavajuãim, predanim buðenjem harmonije tragalaèke radoznalosti i dubokog
oseãaja odgovornosti, putem koga uvek i iznova, osvrtanjem unatrag, proveravamo
metodologiju na�ih delatnosti, i te�nje i vrednosti koje stoje u njenoj osnovi. Svako uèenje i svako misaono povlaèenje granica koje za posledicu ima
klasifikovanje - kao �to je, na primer, imenovanje i pridavanje »objektivnog« smisla
odreðenim prividnim perceptualnim uèestanostima - nastaje kao posledica gre�aka,
odnosno neuklapanja ili nesavr�enog funkcionisanja stvari onako kako smo ih zamislili.
Kada pinpujemo loptu na livadi, za nas ne postoje razdvojeni entiteti lopte, terena, tela i sl., veã se sve stapa u jednu spontanu celinu. Koncept lopte ãe pred nama samo iskrsnuti
ukoliko nam se ona zaturi u nekom �bunu ili probu�i, odnosno ukoliko ne�to poremeti
na�u igru. Tako, objekti nastaju samo usled »nepola�enja za rukom« izvesnih aktivnosti,
kao �to je smatrao Martin Hajdeger414. �to biãe ne�to bolje poznaje, ono je manje svesno
o svom znanju toga, �to je oèigledno u svakoj ve�tini, te i umetnosti �ivljenja, o èemu
nam svedoèe uèenja Zen tradicije358, kao i poznata basna u kojoj stonoga umalo da
zaboravi da hoda poku�avajuãi da izvede obja�njenje mehanizma svog hodanja. Istinsko
znanje ne postoji nezavisno od iskustva koje opisuje, veã se ono stapa sa samim
iskustvom, sa samom »teritorijom«, sa onim koji poznaje. Istinsko, kreativno znanje ne
samo �to se ne mo�e direktno preneti ili uskladi�titi kao �to metodologija savremenog
memorijskog uèenja tome te�i, veã se ne mo�e ni posedovati, pa èak ni samo-svesno prepoznavati, te je ono stoga odlika skromnosti i istinske vrednosti.
I etièke vrednosti se najèe�ãe ne preispituju ukoliko ne dolazi do razoèarenja
njima. Odatle nam postaje jasno za�to se slika napretka jedne tradicije razmi�ljanja ne
predstavlja skupom jedinki koje se odlièno zabavljaju, ne preispituju i ne menjaju ni
svoje postupke, ni temeljne vrednosti programa sopstvenog pona�anja, pa ni kvalitet
razmi�ljanja, veã onim usamljenim stvorenjima koja tiho napu�taju zadovoljnu dru�inu u
potrazi za odgovorima na fundamentalna epistemolo�ka i ontolo�ka pitanja postanka i
smisla. »Biti gre�ka i biti odbaèen deo je Bo�ijeg plana«217, pisao je Vilijem Blejk, i
upravo je u ovim, tihim biãima koja posredstvom vanredne osetljivosti na uèenje
posredstvom gre�aka uspevaju da modifikuju temelje svog razmi�ljanja i pona�anja,
skrivena tajna i evolutivnog napretka. Uèenje = evolucija U suoèavanju sa gre�kama na�eg pona�anja i razmi�ljanja, u budnom otvaranju novih perspektiva èak i pri obavljanju naizgled rutinskih du�nosti, krije se tajna na�eg
uèenja i unutra�njeg bogaãenja, ali i napretka na globalnom planu � evolucije na�e
biosfere, te i èitavog Kosmosa. Dok se savremena, manje kreativna, a vi�e reproduktivna
edukacija uglavnom bazira na uèenju prepoznavanja situacija i reagovanja na njih u
skladu sa unapred predodreðenim modelima pona�anja, minimizirajuãi na taj naèin kako
potencijal suèeljavanja sa gre�kama, tako, zajedno sa njim, i potencijal individualnog i globalnog napretka, zaista kreativno, inovativno, evolutivno uèenje se karakteri�e
podsticanjem fleksibilnog i otvorenog, sa �to manje ciljeva ispunjenog, nepredviðajuãeg
upoznavanja sveta sa raznovrsnih perspektiva, te je stoga jasno da evolucija pripada
161
hrabrim, otvorenim, predanim biãima, biãima koja sa rado�ãu otvaraju nova vrata novih
pogleda na svet. Meðutim, vratimo li se na na�u usamljenu morsku zvezdu kao tajnu
evolutivnog napretka, podsetimo se da iako prividno otuðenje od socijalne tradicije pona�anja èesto biva posledica unapreðujuãeg modifikovanja temelja na�ih pogleda na
svet, jasno je da se konstruktivna raznovrsnost saznajnih perspektiva u dru�tvenim
uslovima posti�e upravo slobodnim, otvorenim i altruistiènim deljenjem iskustava, �to
èini preduslov razvoja fleksibilnosti mentalnih perspektiva, a time i potencijala uèenja,
�to nas vraãa na ravnote�u individualne odgovornosti i duha zajedni�tva kao kljuèa
evolucije. Predstave samo-organizacione, informativno cirkularne ureðenosti �ivotnih
entiteta iz perspektive teorije kompleksnosti nam jasno nagove�tavaju spontani karakter
fenomena evolucije prirodnih sistema ka stanjima bogatije ureðenosti. U ideji o genetskoj
�ifri kao jedinom skupu putanja koji pre�ivljava i nastavlja evoluciju (i to, naravno, nasumiènim, ne-adaptivnim varijacijama), u sprezi sa idejom o ne-konstruktivnoj prirodi njenog mutiranja, ogleda se ogranièen pogled na ureðenje �ivotnosti, iz koga logièno
sledi i zavaravajuãe shvatanje o neizvodljivosti postizanja konstruktivnih efekata na polju stvarnosti dejstvima individualnih biãa, èije su te�nje usmerene ka bilo individualnom ili
globalno-evolutivnom napretku. Svaki glas iz ovakve perspektive biva ugu�en, progutan
u tami koju zami�lja na�a svest pod ovakvim shvatanjima. Meðutim, ono �to pre�ivljava
kroz evoluciju nisu samo supstance ili forme bilo èega, veã putanje izgraðene u okvirima
celotne �ivotne organizacije tokom procesa �ivljenja, procesa koji su, kao �to znamo,
ekvivalentni procesima saznanja, razvijanja i uèenja. Iz ovakve perspektive raða se i
bla�ena svest o beskrajnom pru�anju svih na�ih dejstava samim èinom postojanja,
�ivljenja, odakle se razvija i entuzijazam ka oplemenjivanju sveta, èak i beskrajno malim
mislima, dodirima i dejstvima. Neo-darvinovska teorija evolucije se razvijala uporedo sa matematièkim poljem
populacione genetike354, poljem koje èini most izmeðu ove biolo�ke teorije i takozvanog
socijalnog darvinizma, ukljuèujuãi i Smitovu postavku kompetitivne, kapitalistièke
ekonomije na bazi principa »nevidljive ruke« èiju funkciju u neo-darvinovskoj teoriji evolucije, figuri�uãi na supstratu nasumiènih varijacija, ima upravo prirodna selekcija.
Inovacije u biolo�koj organizaciji �ivog sveta se, u okvirima neo-darvinovske teorije, ne de�avaju u adaptivnom dodiru �ivih biãa i njihove sredine, veã kao posledica selekcije
nasumièno variranih genetskih sekvenci, �to je shvatanje sa koga se te�ko mo�e sagledati
zadivljujuãa raznovrsnost �ivotnosti u pravcu njenog stalnog napretka. Pretpostavka o
nepropustljivosti Vajsmanove barijere - koja dozvoljava prenos naslednih informacija samo od ãelija koje uèestvuju u oploðavanju ka neoploðavajuãim telesnim ãelijama,
spreèavajuãi da somatski nauèene, ko-evolutivnom adaptacijom steèene crte bivaju
prenesene direktno na potomke � se, analogno centralnoj dogmi savremene molekularne biologije o linearnom, jednosmernom prenosu informacija sa DNK na RNK na proteinsku strukturu, smatra centralnom, linearnom dogmom neo-darvinovske teorije evolucije, omoguãavajuãi prirodnu selekciju iskljuèivo nasumiènih varijacija.
Akcentiranje esencijalnosti19 ove barijere u spreèavanju degeneri�uãeg i potencijalno
destruktivnog modifikovanja celokupne biosfere posredstvom neprirodnih promena na individuama, kao, na primer, posredstvom genetskog in�enjeringa, èini ideju u kojoj je,
slièno kao i u hipotetièkoj osnovi surovih Vajsmanovih eksperimenata, implicitno
sadr�ana degradirana slika o ravnodu�nom, mehanièko selektivnom odnosu izmeðu biãa i
162
Prirode. Slièno kao �to lepota svakog ljudskog dela i pogleda na svet poèiva u kriterijumu
selekcije, i èudesnost Prirode se odra�ava u èudesnoj selekciji sve bogatijih, ureðenijih i
prosvetljenijih pogleda na svet. Mnogobrojni su eksperimentalni rezultati koji govore u prilog nenasumiènoj prirodi varijacija genetske strukture i delimiènoj propustljivosti ove
barijere, i to ne samo u sluèajevima grubih modifikacija jedinki, veã i u sluèajevima
ne�nih, adaptivnih promena. Osim �to je i sam Èarls Darvin u okviru svoje hipoteze o
pangenezi234 smatrao da je nasleðe steèenih karakteristika moguãe354, horizontalni
transfer gena posredstvom aktivnosti retrovirusa (virusa sastavljenih od RNK lanca, koji pomoãu enzima reverzne transkriptaze, enzima koji se koristi pri ve�taèkom kloniranju
gena, izvode inverznu transkripciju RNK �ifre u DNK lanac koji se zatim prisajedinjuje
genomu ãelije), te otkriãe mno�tva retrogena (koji èine gotovo sve »parazitske«,
»pseudo-« gene) i retrogenetskih sekvenci koji ukazuju na njihovo inverzno
transkriptovano poreklo, kao i Stilova hipoteza354 u okviru koje se smatra da su endogeni retrovirusi u stanju da, posredstvom imunog sistema, prenose izvesne gene od neoploðavajuãih ka reproduktivnim ãelijama, predstavljaju primere savremenih
pretpostavki (na bazi eksperimentalnih podataka) o potencijalnoj propustljivosti ove barijere, te o nelinearnoj (jer, veã smo videli da su sve jednosmerne, linearne uzroènosti
neprirodne), dvosmernoj ravnote�i somatske i prirodne selekcije na putu evolucije.
Takoðe, pojava epigenetskog nasleða66 u okviru koga se - s obzirom da se prilikom
oploðavanja dele èitave ãelije, a ne samo njihovi geni - na potomke prenose i tipiène
mre�e ãelijskih procesa, predstavlja takoðe jedan od primera fenotipskog nasleðivanja. U
svakom sluèaju, savremene interpretacije polu-propustljivosti Vajsmanove barijere ukazuju na znatno veãu i kreativniju ulogu kako �ivih biãa - vraãajuãi kreativnu
odgovornost u polje osmi�ljavanja interakcije sa Prirodom - tako i na�e sredine koja se
vi�e ne mo�e zami�ljati kao inertni selektor na bazi iskljuèivo fizièke spremnosti, veã kao
dobronamerni vodiè na putu obostrano pojedinaène i celokupne evolucije �ivota.
Evolucija se tako ponovo sme�ta u polje dodira �ivih biãa i Prirode, a radosna otvorenost,
spremnost na uèenje kroz gre�ke, oèitavaju se kako u individualnom, tako i u globalnom evolutivnom napretku.
Naspram klasiènoj darvinovskoj ideji o jednoznaènom i dominantnom dejstvu
Prirode na �iva biãa radi iniciranja adaptivnih promena u njima, te tako njihovog
modifikovanja i evoluiranja, uz stav jednakosti uèenja na individualnom i evolucije na
globalnom planu postavlja se i ideja o dvostranoj ko-evoluciji u okviru koje se biãa i
njihova sredina obostrano menjaju kroz njihove strukturno kuplovane interakcije. Gregori Bejtson je smatrao da je proces evolucije �ivih vrsta potpuno analogan evoluciji
individualnih organizama u procesima uèenja, i zaista, zamenimo li u gornjoj reèenici
jednostrano iniciranje adaptacije sa jednostranim misaonim reprezentacijama, a dvostranu fizièku interakciju biãa i sredine sa misaonim oblikovanjem i konstruisanjem sveta kroz
svest o kvalitetima ne kao jednosmernim efektima, veã kao putevima, omoguãenim
slobodom rezonovanja i organizacionom autonomno�ãu �ivih biãa, opisaãemo slièan
prelaz od linearne jednostranosti ka nelinearnoj uzajamnosti, koji nas oèekuje i na nivou
individualnog razmi�ljanja. Do�ivljavanje uèenja kao evolucije se stoga ne mo�e shvatiti
kao jednostrano iniciranje napretka od ni�ih, lokalizovanih nivoa organizacije (�ivih biãa)
ka vi�im (biosferi), veã kao uzajamni, isprepletani, meðuhijerarhijski proces napretka.
Ukoliko sagledamo svo formalno znanje koje predstavlja inicijatore na�eg uèenja, kao
elemente tradicije (o èemu ãe biti vi�e reèi u delu koji se bavi problematikom jezika), te
163
spoj samo-organizacione prirode �ivih biãa (sa imanentnom slobodom izbora i
odgovorno�ãu koje ona povlaèi) i beskrajno mudre Prirode koja nas je stvorila, ovakav
stav ãe nam postati jasan. Jo� jedna analogija izmeðu misaonog sveta i prirodne evolucije
se mo�e sagledati kroz èuveni kognitivni princip Sejmura Pejperta da »krucijalni koraci u
mentalnom razvoju nisu zasnovani samo na sticanju novih ve�tina, veã na sticanju novih
puteva kori�ãenja onoga �to veã znamo«217, koji nam ukazuje na promene temelja
saznanja i samih pogleda na svet i na�e znanje kao na kljuène prelaze u razvoju
kreativnog razmi�ljanja, odakle se i evolucija �ivotnosti mo�e zamisliti ne samo u vidu
linearnog umno�avanja raznovrsnosti i kompleksnosti, veã u ravnote�i ovakvog
informativnog razvoja i kontinualnog modifikovanja temeljnih putanja stabla globalne �ivotnosti. Promena koja kontinualno menja samu sebe, evolucija kao evolucija
kapaciteta evolucije, kao evolucija evolucije, kao evolucija evolucije evolucije..., predstavlja nam tako spiralnu sliku napretka �ivotnosti koja se kroz stalno vraãanje
unatrag, na sam poèetak, na osnove na�e egzistencije, istovremeno pru�a i unapred, ka
sve prosvetljenijim moguãnostima razvoja. Bo�anska evolutivna potraga se tako kroz
svoj tok u kome se plod i izvor kontinualno stapaju u Jedno, u kome razvoj moguãih
opcija odgovara destinacijama217, karakteri�e sve prefinjenijim i suptilnijim kriterijumima
selekcije prirodnih putanja, koji danas pripadaju domenima perceptivne i emotivne senzibilnosti, duhovne snala�ljivosti i harmonije grana inteligentnog rasuðivanja i
temeljnih putanja duboke etike i estetike kojima se pru�amo prema na�em svetu. Holistièki poredak Prirode u okviru koga se, slièno kao �to se potezi pera, slova i
reèenice oblikuju u skladu sa idejama o celini pisanog dela, i sama materija oblikuje u skladu sa podsvesnim, implicitnim te�njama biãa, jasno odslikava i oèekivani potencijal
modifikovanja fizièkih struktura, pa i na nivou genetske �ifre u skladu sa hijerarhijski
vi�im, organizaciono bogatijim misaonim svetom pojedinca. »�ta ako je i na� genetski
make-up 'socijalna konstrukcija' nastala iz na�e svesti?«354, pita se Ted Stil kroz
perspektivu savremenog neo-lamarkizma. Korisno je opet se podsetiti Bejtsonovog shvatanja o preplitanju mentalnih i evolutivnih procesa, i to u novom svetlu. Najpre, ideje predstavljaju veze izmeðu kvaliteta (koji su takoðe putanje) koji postoje na na�oj
konstruisanoj mapi Prirode. Bejtson je smatrao da je kako izbor pre�ivljavajuãih
genetskih �ifri, tako i ideja, stohastièan proces u smislu da se sastoji iz nasumiènog
procesa sliènog me�anju karata, koga u odreðenim trenucima prekida proces selekcije
koji izdvaja ovako nasumièno formirana stanja i pru�a im trajnost. Ukoliko smo ikada
poku�ali da odgonetnemo naèin na koji nastaju na�e ideje, izgledalo nam je verovatno
kao da one padaju sa neba, te je ne samo proces selekcije, veã i proces me�anja �pila
kojim se formiraju veze izmeðu idejnih entiteta èudesnog karaktera, jer se i za ovaj drugi
ne mo�e reãi da je potpuno nasumièan, veã pro�et mnogobrojnim pravilima, s obzirom na
nepregledan tok vremena koji bi bio potreban za nastanak smislenih ideja, usporedljiv sa vremenom koje bi bilo potrebno majmunu da nasumièno udarajuãi tipke tastature otkuca
za nas smislenu poemu. Podsetimo se da sve va�ne i velike ideje kada se prvi put iznesu
ili kada nam prvi put padnu na pamet, zvuèe pomalo �a�avo, a upravo je u ovakvim
èudesnim idejama koje osvetljavaju do tada skrivene temelje va�eãih paradigmi
razmi�ljanja i iniciraju odluène prolaske kroz bifurkaciona stanja zbunjenosti ka novim i bogatijim stanjima organizacije, i skrivena tajna globalno unapreðujuãeg, evolutivnog
uèenja. »Èitav svet ka�e: moje uèenje lièi na ludost. Zato �to je veliko, stoga lièi na
ludost. Da nije lièilo na ludost, davno bi veã, zaista, postalo siãu�no«, pisao je LaoCe
164
(Tao Te Ãing LXVII), »jer ko govori èudnim jezikom - ne govori ljudima, nego Bogu; niko ga, naime, ne razume, dok on govori Duhom tajne« (Pavlova poslanica Korinãanima
I 14:2). I kada Albert Ajn�tajn, po�to ga tokom jednog studentskog ispita43 kolege
podsete da su »upravo èuli najluðu ideju ikada«, on odgovori da misli da »ideja ipak nije
dovoljno luda«, kao da nam tajno ukazuje na su�tinski konstruktivne i prosvetljujuãe
ideje i spoznaje kao na paradigmatske promene koje naglavaèke postavljaju temelje
na�eg sagledavanja sveta. U svakom sluèaju, u skladu sa Bejtsonovom idejom,
selekcijom ideja upravljaju na�e te�nje, ono �to �elimo da isprièamo, vizija na�eg dela
koga ãe ove ideje izgraditi, te put na koji ãemo ukazivati i koji ãemo biti mi. Slièno tome,
holistièka organizacija Kosmosa sa uzroènom hijerarhijskom harmonijom slo�enijih i
jednostavnijih organizacionih nivoa, predstavlja osnovu za do�ivljavanje evolucije koja
se kreãe u smeru sve zadivljenijih spoznaja �ivota posredstvom bo�anskih selekcija koje
se spontano izvode u skladu sa bo�anskim te�njama, tako da Priroda predstavlja
bo�ansku refleksiju u svrhu rado�ãu ispunjenog spoznavanja njene sopstvene prirode. Evolucija se, usled nerazdvojivosti uma i Prirode, mo�e sagledati kako putem
posmatranja razgranatosti evolutivnih stabala, razmatranja homologija i analogija izmeðu
�ivih vrsta na njemu i napretka na nivou kompleksnosti organizacije individua kroz
istoriju, tako i putem sagledavanja informacionog bogaãenja na�e »ne�ive« sredine. Veã
smo pokazali da je liniju koja razdvaja biãe od njegove sredine nemoguãe povuãi, s
obzirom da svi mi jesmo zapravo ne samo na� sadr�aj, veã pre svega na� kontekst
postojanja, putanje kojima se pru�amo svetu. Po�to je kroz kibernetièke okvire u svakom
napretku � nastanku novog, nu�no imanentan izvor nasumiènosti, u sprezi sa idejom o
uèenju kroz gre�ke, upravo se nepreciznosti u analognom procesovanju188 mogu smatrati
ishodi�tima inteligencije, konstruktivnog, evolutivno unapreðujuãeg uèenja. Ovakva
perspektiva predstavlja i put ka ujedinjenju dveju sukobljenih pristupa opisivanju kretanja �ivog sveta � krutog, sudbinskog i kreacionistièkog sa jedne, i besmislenog, nasumiènog,
neo-darvinovskog sa druge strane, a osnovna jednakost koja èini vezu izmeðu ova dva
shvatanja jeste da odgovornost = smislenost; dakle, slobodna volja biãa pri iscrtavanju
kvaliteta kao puteva izmeðu biãa i Prirode, pru�a nam potencijal osmi�ljavanja i
radovanja sa svetom, koji je sve veãi �to je na�a bri�nost prema njemu veãa. Kao
posledica istovremeno indeterministièkog, ali i trenutno osmi�ljavajuãeg i nenasumiènog
evolutivnog poretka Prirode, i mi sami se ne mo�emo zamisliti kao tela odvojena od
ostatka sveta u bespo�tednoj borbi za opstanak, veã upravo kao nastavljaèi jedne
milionima i milijardama godina merljive tradicije. Na�a tela ne samo da u sebi nose
zvezdanu materiju (»na�i koreni se�u duboko; mi smo usidreni u zvezdama«363, kako
ka�e Leri Dosi), veã i trud, volju i oseãanja kojima je svet oèuvan i graðen od strane
na�ih predaka (slièno kao �to svaka ma�ina u sebi sadr�i i edukativne temelje, ili znanje
koje je postojano i ima znaèenje samo u civilizacijskoj mre�i dejstava, jezika i
meðusobne orijentacije), o èemu nam govori biblijski stih: »Drugi su se trudili, a vi ste
u�li u njihov trud« (Jovan, 4:38), koji nas ispunjava skromno�ãu i oplemenjujuãom
voljom za stvaranje i koraèanje ka daljoj evoluciji. Po�to sama na�a svesnost podrazumeva uèenje, i po�to nema postojanja bez postajanja, kretanja na razvojnom putu, tada se na�a egzistencija i kontinualni napredak
mogu zamisliti kao graðenje temelja nekih buduãih, velièanstvenih pogleda na svet. Jer,
slièno kao �to i svet koji iscrtavamo sadr�i u sebi putanje èitave evolucije �ivotnosti koja
nam je prethodila i koja je uslovila raðanje na�eg sveta, razmi�ljanja o poretku sveta i
165
suze izlivene u susretu sa tajnama Prirode, i na� trud, putanje koje pru�amo na�em svetu
fleksibilno se usaðuju u temelje buduãih svesnosti, poimanja i radoznalih dodira biãa sa
Prirodom. U ovom kontekstu se mo�emo prisetiti i uèenja apostola Pavla: »Ako su pak
neke grane odlomljene, a ti si se kao divlja maslina nakalemio meðu njih i postao
zajednièar u korenu i masnoãi masline, nemoj da se ponosi� nad granama. A ako se ponosi�, znaj da ne nosi� ti korena, nego koren tebe. Na to ãe� reãi: grane su odlomljene � da se ja nakalemim. Dobro; odlomljene su zbog njihovog neverovanja, a ti verom stoji�«
(Rimljanima 11:17-20). Individualizam i kompetitivnost koji proistièu iz savremene neo-darvinovske teorije evolucije bismo u kontekstu izlo�enog uèenja apostola Pavla
metaforièno mogli da sagledamo kao sebiènu borbu grane protiv grane, lista protiv lista
na u�trb celovitosti stabla, dok bi ko-evolutivna predanost, ljubav i davanje sagledani u granama drveta, zajedno sa po�tovanjem èitavog korena � truda na�ih predaka i èitave
prirodne kreacije, rodili i èudesno drvo. Svaka evolucija je ko-evolucija Osnovna gre�ka originalne Darvinove, slièno kao i savremene neo-darvinovske teorije evolucije je ideja o sebiènoj borbi za opstanak kao mehanizmu evolucije �ivih
vrsta. Najva�niji zakljuèak kontemplacije koja èini ovu knjigu je taj da su um i Priroda
nerazdvojiva celina, i da oni predstavljaju meðusobne refleksije, i da samo ulep�avanjem
na�eg etièko-estetskog do�ivljaja sveta ulep�avamo Prirodu. Iz jednostavnog
sagledavanja meðuzavisnosti izmeðu �ivotnih jedinki i vrsta, koje figuri�u u svakoj
ekosistemskoj organizaciji, postaje oèigledno da je optimalni izbor onaj kojim se podr�ava odr�ivost i evolucija èitavog sistema, dok bi pro�drljivost ili bilo koje druge
maksimizirajuãe te�nje neizostavno dovele do degradacije ovih cikliènih putanja, a time i
do samih agresorskih entiteta. Boreãi se protiv Prirode u svrhu sopstvenog pre�ivljavanja
i zadovoljavanja samo sopstvenih potreba (�to je osnovni pokretaè kompetitivnog
savremenog dru�tva), neizostavno razaramo sredinu, a time, naravno, i nas same. Stoga je
jasno da je jedina moguãa evolucija ona putem koje evoluira i na�a sredina. Tako ãemo
ukazivanjem iskrene bri�nosti prema na�oj sredini, evolutivno napredovati i mi sami, dok
ãe i obrnuto, na�e voljno i svesno unapreðivanje etièko-estetskog odnosa sa Prirodom, prosvetljenje konteksta osmi�ljavanja crta na�eg sveta, inicirati i evoluciju biãa koja nas
okru�uju i koja èine na� svet. Jedinica pre�ivljavanja u mehanizmu prirodne selekcije,
stoga, nisu geni kao ni bilo koja druga supstanca, veã iskljuèivo putanje (na relacijama
DNK � ãelija, ãelija � telo, organizam � sredina...) koje se pru�aju u odnosu fleksibilnih
�ivih biãa sa svojom sredinom. Dobrota, pa�nja, ljubav pre�ivljavaju, a ne materija
ogoljena do suvog genetskog poretka. Iz ovakve perspektive ni na� um nije lokalizovan u
na�em telu, veã se potencijalno beskrajno prostire, a sama jedinica evolutivnog pre�ivljavanja se mo�e jasno poistovetiti sa jedinicom samog uma - putanjom. Neophodan preduslov svakog evolutivnog napretka je strukturno kuplovanje272. U autopoietièkoj teoriji se pod strukturnim kuplovanjem podrazumeva istorijat interakcija koji dovodi do strukturalne kongruencije izmeðu dva ili vi�e �ivih biãa (ili, uop�te,
sistema), kao i istorijski proces koji dovodi do prostorno-vremenske koincidencije izmeðu promena stanja. Interakcija izmeðu �ivih biãa i njihovog fizièkog okru�enja je
uvek uzajamna i dvosmerna, te se stoga na�a sredina ne mo�e smatrati statiènim
objektom, veã samo sistemom koji se menja uvek zajedno sa nama samima. Upravo se u
166
ovoj istorijskoj razlici postanka mo�e sagledati krucijalni kontrast izmeðu robota i �ivih
biãa; jer, naime, dok su roboti dizajnirani da bi se uklopili u odreðenu sredinu, �iva biãa i
njihova �ivotna sredina su ko-evoluirali kroz uzajamne obogaãujuãe promene. Slièno
metafori surfera na moru Kosmosa, surfera koji se prilagoðava beskrajnom neg-entropijskom talasu evolutivne Prirode, opstajuãi na�timovan na samu ivicu haosa, na
èudesnu dinamièku ravnote�u ureðenosti i slobode oko koje fluktuiraju stanja
maksimalne fleksibilnosti i adaptacionog potencijala, omoguãavajuãi mu odr�avanje i
kroz uèenje obogaãivanje svoje strukture271 i strukture talasa i mora, i �iva biãa plutaju
nerazdvojiva od njihove sredine, u stanju danas èesto zaboravljenog, ali neizrecivo
bliskog kontakta sa Prirodom, i to tako da se èitav na� svet menja sa svakom na�om
refleksijom, mi�lju i konverzacijom, pri èemu je svako biãe u svakom trenutku ono �to
jedino mo�e biti, i tamo gde zaista mora i jedino mo�e biti268 (�to, naravno, ne znaèi da se
»premotavanjem unazad« i ponovnim »pu�tanjima« toka evolucije217 ne bi uvek dobijali
novi, nepredvidljivi i neponovljivi ishodi). Dok manipulativne te�nje ka menjanju drugih
posredstvom kontrolisanja njihove sredine (posredstvom zahteva, oèekivanja, forsiranja
situacija i, sve u svemu, redukovanja slobode odluèivanja) podrazumevaju pogre�no
uviðen robotizovani karakter biãa (a »evolucija i uèenje se ne mogu uvesti bez izvoza
kontrole«, kako smatra Kevin Keli, nadovezujuãi se na uèenje LaoCea da »inteligentna
kontrola izgleda kao ne-kontrola ili sloboda, i stoga je ona izvorna inteligentna kontrola; neinteligentna kontrola izgleda kao eksterna dominacija, i stoga je ona zaista neinteligentna kontrola«
217), tiho menjanje sebe i negovanje putanja prijateljstva u na�em
domenu egzistencije, podrazumevajuãi prihvatanje autonomnog, slobodnog karaktera svakog biãa, obogaãuje na�u sredine, a time i druga biãa. Èitavo postojanje se tako mo�e
sagledati kao èudesni ples izmeðu biãa i Prirode (jer, »moramo plesati sa nekim da bismo
prepoznali ko smo«410, podseãa nas fon Ferster), u kome se bri�na ljubav koja èini put
izmeðu njih ogleda u vernom praãenju svaèijeg autonomno iniciranog pokreta. »Razlog
ovome je u tome da volja, koja je volja ljubavi i stoga je slobodna, mo�e imati svoju
radost samo u jedinstvu sa drugom slobodnom voljom...biãe koje voli mora imati dve
volje za ostvarivanje svoje ljubavi, jer je potpunost ljubavi u harmoniji, harmoniji izmeðu
slobode i slobode...Na� �ivot, poput reke, udara svoje obale ne da bi se na�ao zatvoren u
njima, veã da bi svakog trenutka iznova otkrivao da ima beskrajan otvor ka moru. To je poema koja odzvanja svoj stih na svakom koraku ne da bi bila uti�ana svojim krutim
ogranièenjima, veã da bi svakog trenutka izrazila unutra�nju slobodu svojih
harmonija...lepota harmonizuje u sebi granicu i ono izvan«367, reèi su Rabindranata
Tagora koje nam poja�njavaju uzroke i dragocenosti ljubavlju i dobronamerno�ãu
ispunjenog uzajamno evolutivnog ogranièavanja pona�anja na relaciji izmeðu voljenih
biãa ili, uop�te, uma i Prirode. Upitan kako je stigao do svoje »stanice« na Putu, al-Bistami odgovara: »...Ostavi vrata otvorena, reèe mi ona. Bdio sam do zore da budem
siguran da je onako kako je za�elela i da sam je poslu�ao. Tako je ono �to sam toliko
tra�io u�lo kroz ta vrata«401, ukazujuãi na nicanje i rascvetavanje svake mudrosti na
temeljima bri�nosti i Ljubavi. I sva istinski genijalna, op�te prosvetljujuãa delovanja i
ostvarenja ne nastaju na temeljima uroðenog talenta, inertnog, programskog rezonovanja
ili te�nje ka egocentriènoj gratifikaciji, veã upravo velike �elje da se druga biãa obogate
upoznatom lepotom, produhovljavajuãim znanjem i plodovima na�eg truda. Simbiotièke,
socijalne i ekosistemske interakcije sa mno�tvom zajednièkih crta ispoljenih kod
posebnih organizama predstavljaju ogledalo strukturalnog kuplovanja kao neophodnog
167
preduslova svakog evolutivnog napretka. Èitavu na�u biosferu saèinjavaju zdru�ene
�ivotne jedinke i vrste koje nagonski jedna drugoj èine �ivotnu sredinu povoljnom, a
poznato je da se samo kroz konstruktivnu saradnju prirodna sredina mo�e kreativno
ulep�avati. Èak i sama ljudska saznanja ponikla na misaonim refleksijama uslovljena su
na�im postojanjem uronjenim u socijalnu tradiciju deljenih ideja, razmi�ljanja, pokreta,
te�nji itd., o èemu nam svedoèi i sama reè »saznanje« kao sa-znanje (con-scire), ne�to �to
neizostavno povlaèi za sobom znanje koje poseduje znaèenje samo u svrhu komunikacije,
zajednièkog napretka, globalne evolucije. »Uèenje je transformacija radnji (i biãa i
sredine, prim.a.) u procesu izvoðenja radnji zajedno sa drugima«271, smatra Umberto
Maturana. Ovakve zajednièke interakcije drastièno poveãavaju sposobnosti adaptacije
organizama i odr�avanja njihove sve kompleksnije samo-organizacije u svojoj interakciji, strukturnom kuplovanju sa prirodnom sredinom.
Uporedan razvoj fleksibilnosti i organizacione raznovrsnosti, odnosno osetljivosti i ve�tine, osim �to se mo�e sagledati u svakoj ekosistemskoj organizaciji, prirodan je i
imanentan u svakom umeãu koje uèimo. Sposobnost uèenja (na gre�kama) je u op�tem
sluèaju direktno srazmerna raznovrsnosti saznajnog sistema. Stoga je na individualnom nivou u svrhu buðenja kreativnih potencijala, potencijala uèenja i razvijanja, nu�no
podsticati kako fizièku, tako i saznajnu fleksibilnost � fleksibilnost modifikovanja temelja, predrasuda na�eg rezonovanja i sagledavanja sveta, dok je na dru�tvenom nivou
va�no ne svoditi razlièite putanje mi�ljenja, raznovrsna verovanja i temelje zakljuèivanja
na socijalne standarde (pozivanjem ne na samostalne refleksije i konstrukcije, veã na
unapred zadate objektivistièke odgovore), veã upravo podsticati �to veãu raznovrsnost
pogleda na svet, jer se u njoj krije tajna kako odr�ivosti vrhunskih emergentnih kvaliteta
na�e ekosfere, tako i potencijala njihovog daljeg unapreðenja. Organizovanje �ivih biãa u
funkcionalno diferencirane organizacije, takoðe, predstavlja prirodni put olak�avajuãeg i
odr�ivijeg prevazila�enja gre�aka - »nepola�enja za rukom« odreðenih aktivnosti, koji
rezultuje u individualno-globalnom kreativnom razvoju pod uslovom da se i fleksibilnost sistema odr�ava uporedo sa razvojem njegove funkcionalne raznovrsnosti. Stoga se i
vrata ko-evolutivnom napretku otvaraju ne kroz nasilna, objektivistièka nametanja
putanja razmi�ljanja i sagledavanja sveta, veã kroz podsticanja njihovih samostalnih razvoja u smeru redukovanja nesvesnih vezanosti za ukruãene temelje razmi�ljanja i
buðenja novih, sve èudesnijih semantièkih okvira i pogleda na svet. Putokazi znanja
izrasli na temeljima tihog, nereèitog jezika saoseãanja tako predstavljaju pokretaèe toèka
savremene evolucije �ivota. Negovanje raznovrsnosti �ivotnosti i tananih putanja koje
sve nas objedinjuju u nerazluèivu celinu jeste kreativni odnos biãa prema svom svetu,
jeste Put Prirode. Duboka oseãajnost kao esencija sve produhovljenijih stadijuma �ivotnosti se razvija uveãanjem raznovrsnosti, ali tako da se uporedo sa ovim razvojem
neguje i svest o jedinstvu, svepovezanosti kojom se odr�avaju ko-evolutivne, predane i radosne harmonije izmeðu raznovrsnih entiteta. Kontinualna potraga za harmonijom izmeðu raznovrsnosti i jedinstva èini sjajni pokretaè toèka beskrajnog evolutivnog
napretka Prirode. Iz shvatanja o svakoj evoluciji kao ko-evoluciji268 raða se svest o kooperaciji i
duhu zajedni�tva, jedinstva sa ostatkom sveta, imanentnima u svakom istinskom napretku i informativnom sistemskom obogaãenju. Evolucije inteligentnog rasuðivanja, jezika i
suptilnosti komunikacije, predstavljaju posledice ulaganja truda individualnih biãa u
re�avanje problema koji opstaju u domenu meðuljudske interakcije, odakle je jasno da
168
kompetitivnost, ambicioznost, zavist, pohlepa i agresivnost redukuju inteligenciju, dok ljubav, prihvatanje drugih biãa, nas samih i èitavog sveta, poput zraka Sunca prostiru
njene potencijalne evolutivne putanje u nedogled prostora i vremena. Èitava teorija
evolucije se tako osvetljava u jednom novom, visoko etièkom svetlu putem koga jasno
sagledavamo da su sve uzvi�ene osobine ljudskih biãa direktno vezane sa konsenzusnom
prijemèivo�ãu, otvoreno�ãu za ko-egzistirajuãe opcije, poniklim na ne mehanistièkom,
trivijalizujuãem testiranju i kompetitivnosti, veã na spontanim susretima sa morem
nepredvidljivosti i bla�enoj bri�nosti prema na�oj sredini. »Ljubav je na�e prirodno
stanje, i odricanje od ljubavi je to koje od nas zahteva sve racionalne napore...Ljubav ne mora da se uèi...jer je ona na� biolo�ki temelj...Za razliku od ljubavi, agresivnost se mora
gajiti ili u suprotnom nestaje sa susretom sa drugim u jednostavnosti na�e
ljudskosti...Ljubav je lek koji otvara na�u inteligenciju za refleksiju i pru�a nam
moguãnost izbora, i kada biramo u svesnosti na�eg ljudskog uslova, ljubav postaje na�a
osnovna referenca, jer je biologija ljubavi i dalje na�e krajnje tlo i izvori�te oporavka
svakog uznemirenja kroz ostvarenje nas kao ljudskih biãa«273, smatraju Umberto
Maturana i Gerda Verden-Zeler, ukazujuãi ne na sebiènu kompetitivnost, veã na èistu
Ljubav kao na Put Prirode, na na� spontani izbor, na Prirodu koja nam pru�a svoju
dobrotu na na�u najmanju pomisao o njoj. Sam nastanak Kosmosa iz taèke singulariteta,
iz drevnog Jednog predstavlja nesebièan akt kreacije koji bi trebalo da predstavlja uzor i
ljudskoj evoluciji u uviðanju egzistencijalnih uslova ne kao ogranièenja, restrikcija i
opozicija, veã kao izvora radosnih saznanja i evolucije. Èitav svet kao beskrajnu
harmoniju evolutivnih izvora nas i na�eg sveta neophodno je samostalno prepoznati (tj.
izumeti kroz ko-kreaciju kvaliteta), �to podrazumeva i uviðanje znatno dubljih, nereèitih
korena nauènih, religioznih, socijalnih, politièkih i ekonomskih normi i obrazaca pona�anja, slepim sleðenjem kojih spontano iniciramo odricanje i negiranje ovih putanja
ljubavi i bri�nosti kao istovremenog izvora evolucije i u beskraj prostiruãih putanja koje
zaista i jesmo mi. �to se vi�e biãe utopi u lepotu sveta oko sebe i sa�ivi sa njom, to je
proces kako individualne, tako i globalne evolucije - koja i jeste cilj ovakvog spontanog pristupa interakciji uma i Prirode - efikasniji.
Dok se iz ravnote�no termodinamièkih ili »kreacionistièkih« perspektiva, materija mo�e do�iveti kao mehanistièko-inertno ili antropocentrièno gradivno sredstvo koje nije
samo sebi svrha, veã slu�i ili nasumiènoj ili »uzvi�enoj« svrsi, u oba sluèaja otvarajuãi
potencijalni prostor za njenu podlo�nost nemilosrdnoj i bezdu�noj manipulaciji, svest o evolutivnom potencijalu u svakom deliãu materije unosi kako u nju, tako i u na�u svest o
njoj, te i u relaciju uma i Prirode jedan vid istinske kreativnosti i bo�anske inteligencije.
Kroz perspektivu ko-evolutivnog postanka, i vera u poredak Prirode se èak i pored
deterministièkih op�tih zakona fizike koji se odnose na periodiène prirodne pojave, ne
mora sagledati kao neizbe�na sudbinska predstava u kojoj je ukinuta slobodna volja
njenih uèesnika, veã kao beskrajno kreativni put ka sve uzvi�enijim i èudesnijim
pogledima na svet. Ovakvim shvatanjem se logièkom razumu nadovezuje i prirodna
ravnote�a etike i estetike, te se vera u poredak Prirode do�ivljava kao spiritualni put u
kome svako �ivo biãe uèestvuje svojim izborom. Kao �to Alfred Nort Vajthed ka�e:
»Iskusiti tu veru znaèi znati da smo mi, buduãi to �to jesmo, ne�to vi�e od nas samih:
znati da na�e iskustvo, nejasno i fragmentarno kakvo jeste, ipak se�e u najveãe dubine
stvarnosti: znati da odelite pojedinosti, prosto zato da bi bile one same, zahtevaju da se naðu u nekom sistemu stvari: znati da taj sistem obuhvata sklad logièke racionalnosti i
169
sklad estetskog dostignuãa: najzad, znati da, iako ta harmonija logike pokriva vasionu
kao �elezna nu�nost, estetska harmonija stoji ispred nje kao �ivi ideal, kojim se op�ti tok,
u njegovom neravnomernom napredovanju, uoblièava ka boljim, istanèanijim
izdancima«393.
Iz objedinjavajuãe perspektive ove knjige se i neo-lamarkovski i neo-darvinovski pristupi obja�njavanju evolucije, zajedno sa kreacionistièkim stavom o bo�anskom
poreklu �ivog sveta, naspram njihovog meðusobno elimini�uãeg sukobljavanja, mogu
preplesti tako da grade jednu zajednièku, prosvetljenu celinu, te tako zamisliti kao koraci
na putu prema sve bogatijim uvidima u Put Prirode, koji, podsetimo se, podrazumeva stalno preispitivanje upravo implicitnih pretpostavki relevantnih hipoteza i paradigmi rezonovanja. Ovo jedinstvo se veoma lako mo�e nagovestiti prihvatanjem: kibernetièke
ekvivalencije nasumiènih varijacija neo-darvinovske hipoteze (u kojima se oèitava
kvalitativni beskraj Prirode) i emanencije nesagledivih evolutivnih noviteta; u skladu sa Lamarkovom hipotezom o nasleðivanju steèenih osobina, prihvatanjem putanja koje se
pru�aju izmeðu biãa i njegove sredine, kao i putanja u okvirima biãa, kao jedinica
pre�ivljavanja, u sprezi sa idejom o ne potpuno nasumiènom, veã stohastiènom,
konstruktivnom modifikovanju ovih putanja, èiju samo jednu »kariku« cikliènih
metaboliènih veza, ali ne i deterministièki vrh hijerarhijske ureðenosti organizma, èine
geni; te, sagledavanjem puta kojim se od svesnosti da materiju ne saèinjavaju mrtvi i
inertni, redundantni entiteti, veã èista emanencija duha, da se sa rastom raznovrsnosti
poveãava i èudesna svetlost jedinstva koje se rasprostire preko nje, povezujuãi neponovljive i jedinstvene detalje Prirode u neraskidivu celinu, da je svaka evolucija ko-evolucija, kao i da dobrota altruizma, a ne sebiènost egocentrizma predstavljaju put
razvoja sve vi�ih stupnjeva �ivotnosti i zadivljenosti svetom, mo�e izvesti
poistoveãivanje evolucije sa prirodnim, bo�anskim putem razvoja �ivotnosti, sve
produhovljenijih svesnosti, saznanja, te do�ivljaja odnosa izmeðu biãa i svoje sredine,
svog sveta. S obzirom da iz okvira sistemske teorije znamo da sistem ni�e kompleksnosti
nikada ne mo�e uspostaviti kontrolu nad sistemom vi�e kompleksnosti, te da �iva biãa
kao povratno spregnuto ureðeni, samo-organizacioni sistemi ne dopu�taju egzistenciju
bilo kakvih faktora kontrole iz okoline, veã samostalno kreiraju sopstvene vizije svih ovakvih uticaja, proces ko-modifikacije, imanentan u svakoj dobronamernoj i kreativnoj komunikaciji, mo�e se sagledati kao osnova procesa ko-evolucije. Naime, da bismo uèinili proces ko-evoluiranja spontanim i ravnomernog tempa, neophodno je da u svaku komunikaciju ulazimo spremni ka sopstvenoj promeni, jer samo tako mo�emo oèekivati
da i druga strana napusti komunikaciju organizaciono bogatija i kreativno usmerena. »Ekologija je ceo sistem, ali ko-evolucija je ceo sistem u vremenu. Njeno zdravlje je napredna � sistemska samo-edukacija koja se hrani na stalnim nesavr�enostima.
Ekologija odr�ava. Ko-evolucija uèi«217, pisao je Stjuart Brend, dok Kevin Keli smatra da »gre�ka, bilo sluèajna ili osmi�ljena, mora postati integralni deo svakog procesa kreacije. Evolucija se mo�e zamisliti kao sistematsko upravljanje gre�kama«
217. Sa ovakvim pristupom prihvatanja nesigurnosti i gre�aka, neguje se maksimalna fleksibilnost èitavog,
globalnog sistema kome pripadamo, uporedno odr�avajuãi potencijal adaptivnosti, etièku
budnost i estetsku prijemèivost biãa maksimalnim, �to èini esencijalnu karakteristika
�ivih sistema prilikom njihovog konstruktivnog evoluiranja u kontekstu sredine.
170
Dok se u dominacijski ureðenim sistemima dru�tvenih interakcija, sazdanim na temeljima prihvatanja objektivistièkog pogleda na svet, re�enja neslaganja u mi�ljenju
posti�u pozivanjem na privilegovaniji pristup »istini« sa oèiglednim koèenjem kapaciteta
za uèenje i evoluciju, slièni »konflikti« se u okviru kooperativnog sistema zasnovanog na svesti o neizvodljivosti pozivanja na kriterijum istinitosti i nu�nom prihvatanju
okrenutosti temeljima te�nji jedni drugih, pretvaraju u povode za konstruktivni napredak
obe strane u sukobu, kao i èitavog sistema kome one pripadaju. Dok se gre�ke u
objektivistièkoj organizaciji do�ivljavaju kao nepo�eljne, te se ili ignori�u ili porièu usled
straha da bi se njihovo svesno potvrðivanje, ali neuèenje na njima do�ivelo kao dodatno
ogranièenje na�em pona�anju ili razmi�ljanju, prirodno inicirajuãi situacije njihovog istorijskog ponavljanja, one u jednom kooperativnom, konstruktivistièkom dru�tvu
predstavljaju radosne povode istra�ivanja granica na�eg znanja, postavljanja na�eg uèenja
u sve �ire kontekste, kao i prohoda u nova stanja bogatije globalnije organizacije. Da ljudske te�nje ka plemenitom harmonizovanju i prosvetljavanju putanja koje
nas povezuju poseduju veãi potencijal pre�ivljavanja od putanja uspostavljenih sa ciljem
sopstvenog velièanja, materijalnog i sebiènog sticanja, lako se mo�e sagledati na primeru savremenog umetnièkog stvarala�tva. Naime, dok dela nastala na te�njama ka sebiènom
profitiranja nikada ne uspevaju da ispune imperativ svetosti, te prolaze kroz mre�e
komunikacije kao »ðule«, uzrokujuãi intenzivne, ali kratkotrajne odgovore, nakon èega
bivaju zaboravljene, zaista vredna umetnièka dela tiho pronalaze svoj put u mre�ama
komunikacije Prirode, da bi gotovo neprimetno, sa neumorno i neogranièeno prostiruãim,
ne�nim i umerenim amplitudama ispunila svoj cilj, prosvetlile putanje koje povezuju biãa. Istinita i sa plemenitim, altruistiènim te�njama nastala ljudska dela predstavljaju
putanje koje indukuju evolutivni napredak èitave Prirode, jer, podsetimo se, pojedinaèni
entiteti ne pre�ivljavaju, veã samo putanje koje pripadaju èitavom svetu. Za razliku od
drugih primata (kao, na primer, �impanzi) kod kojih putanje agresivnosti i
kompetitivnosti najèe�ãe dominiraju nad oseãanjima bri�nosti, blokirajuãi put prirodnog
napretka, èitava evolucija ljudske vrste se mo�e sagledati kao ekstenzija putanja uzajamnog poverenja i bri�nosti izmeðu majke (kao harmonije relacija pa�nje) i deteta, te
se postajanje dete u sve veãoj meri, biti odgovoran, bri�an i zaljubljen u èitav svet mo�e
sagledati kao moderno koraèanje na putu evolucije. Stoga ãemo se jo� jednom podsetiti
da: Tajna �ivota je u putanjama, a ne samo u genetskoj �ifri ili bilo kojoj formi ili supstanci Jedno od najva�nijih otkriãa savremenih prouèavanja �ivih sistema kao
disipativnih struktura pomoãu teorije kompleksnosti jeste da biolo�ke forme nisu
odreðene genetskim kodom, veã predstavljaju emergentne osobine èitave epigenetske
mre�e metabolièkih procesa. Genetska konstitucija organizma, ukljuèujuãi kako jedarsku,
tako i citoplazmatiènu strukturu �ivotno inicirajuãih ãelija, predstavlja samo osnovu ontogenetske i filogenetske epigeneze organizma, u obliku uslova koji determini�u polje
moguãnosti epigenetskog razvoja, ali ne i deterministièkih uzroka ovog razvitka. Fenotip
kao individualna realizacija organizma, stoga, nije delimièna ekspresija genotipa, veã
uvek jedinstvena i neponovljiva harmonija koja se kontinualno stvara u dodiru biãa i
njegove �ivotne sredine273. Samo razumevanje DNK lanca i genetskih poruka, stoga, nije
dovoljno za otkrivanje tajne �ivota, veã stavljanje akcenta na kvalitativnu igru èitave
171
epigenetske metabolièke mre�e procesa i unutra�njih komunikacija biãa sa prirodnom
sredinom predstavlja kljuè razumevanja kako postanka, tako i evolucije �ivotnosti. Za razliku od op�teg stava savremene biologije, u okviru koga se smatra da genom u redosledu konstitutivnih nukleotida sadr�i informacije koje u potpunosti
odreðuju sve osobine biãa, kao i interne procese koji iniciraju formiranje ovih osobina, u
skladu sa cirkularnim formalizmom autopoietièke teorije, ontogeneza organizma se mo�e
sagledati kao epigenetski tok strukturnih promena u kontinualnoj ko-evolutivnoj modifikaciji biãa i sredine, pri èemu genetska struktura predstavlja samo delove
kompleksne mre�e kru�nih, iterativnih procesa ove �ivotne interakcije58. Kroz ovakav pogled permanentne dinamièke transformacije na putu uèenja, ko-evolucije i uporednog spiritualnog razvoja biãa i njihove �ivotne sredine, filogeneza i ontogeneza se stapaju u
neraskidivu zajednièku celinu. Trenutna struktura biãa predstavlja, tako, odraz celokupne istorije interakcija otelotvorene epigenetske mre�e sa prirodnom sredinom, »strukturne
plovidbe«272 realizacije biãa i Prirode, u èemu se jasno mo�e sagledati i razlog
ontogenetsko-filogenetske korespondencije dinamièke strukture biãa i njegove sredine68.
Modifikacije iskljuèivo na nivou genetske �ifre - za koje se u okvirima savremene paradigme genetskog determinizma smatra da predstavljaju (i to, naravno, u nasumiènom
obliku) osnove evolutivnog puta �ivotnosti � nisu u stanju, same po sebi, da proizvedu fenotipske promene na nivou organizma, veã je promena na nivou celovite epigenetske
mre�e biãa, u okviru koje geni predstavljaju samo cikliène uzroène komponente, nu�na za
konstruktivno preusmeravanje �ivotnosti na putu evolucije68. Promene na nivou
razmi�ljanja, oseãanja i, uop�te, �ivotnih modova odnosa biãe - Priroda predstavljaju, tako, inicijatore konstitutivnih genotipskih modifikacija, te se evolucija ne mo�e sagledati
ni kao kreacionistièki, eksterni dizajn, niti kao usamljeno preobra�avanje »ne�ive«
materije od strane �ivotnosti, veã kao »srednji Put«, kao èarobni i beskrajno osetljivi
dodir izmeðu Puta Prirode i slobodne volje �ivih biãa. Put koji spaja biãa, relacije
obasjane ljubavlju i pa�njom, kojima se predano pru�amo ka na�em svetu predstavljaju,
tako, pokretaèe toèkova evolucije i temelje uzajamnog, ko-evolutivnog spiritualnog rasta. Postoje mnogi jasni indikatori neizvodljivosti pozivanja na genetsku strukturu kao
na deterministièku osnovu razvoja biãa. Poznato je, na primer, da sve ãelije jednog �ivog
biãa poseduju identiène genetske materijale, i pored toga �to mogu obavljati su�tinski
razlièite zadatke. Premda je jednu od centralnih dogmi nauke o �ivom svetu dugo èinila
pretpostavka o razlièitosti funkcionalnih aktivnosti ãelija slo�enog organizma usled
razlièitih ãelijski-inherentnih genomskih struktura, danas je poznato da sve ãelije jednog
organizma sadr�e identiène genome, te da raznovrsnost ãelijskog pona�anja opstaje na
osnovi razlièitih putanja genetske aktivnosti. Genom se, zapravo, pona�a kao slo�ena
paralelno-procesujuãa informativna mre�a u okviru koje geni meðusobno reguli�u svoje
aktivnosti, i upravo se ovo koordinisano pona�anje i komunikacija koja se prote�e i na
interãelijske interakcije, nalaze u osnovi ãelijske diferencijacije214.
98,5 % DNK lanca èoveka je identièno sa DNK �impanze, oko 98 % je prisutno i
kod ostalih kièmenjaka, dok ljudi i bakterije dele na stotine identiènih gena. Trenutno
stanje na polju rezultata mapiranja i funkcionalne analize genoma posredstvom istra�ivaèke metodologije savremene nauke o �ivom svetu, na osnovu koga genom biljke
pirinèa poseduje dvostruko vi�e gena u odnosu na ljudski genom, zajedno sa rekreacijom
poèetnog, izvornog razvojnog potencijala ãelija u izvesnom oocitnom okru�enju412, te
vi�estrukom (poznat je primer gena koji predstavlja kod za sintezu dva antagonistièki
172
suprotstavljena hormona, jednog koji podstièe, i drugog koji potiskuje apetit, pri èemu se
kljuèevi inicijacije njihovog stvaranja mogu pronaãi samo u celokupnoj okru�ujuãoj
mre�i interagujuãih proteina, dok je sa druge strane, naravno, poznato i da je hrana u
stanju da modifikuje epigenetsku mre�u dejstava)252, umre�enom i holistièkom
funkcionalno�ãu gena i iscrtavanjem sve kljuènijih uloga sve manjih DNK-spregnutih ãelijskih komponenti (transkripcionih faktora, hromatina, mikro-RNK, jedarske-RNK itd.) u procesima emanencije genetske aktivnosti, ukazuju nam na izrazito fleksibilnu i neraskidivo isprepletanu ureðenost cikliène mre�e ãelijske �ivotnosti, u okviru koje i njeni najmanji delovi èine esencijalne karike èiji se uticaji prote�u du� svih, kako ni�ih,
konstitutivnih, tako i vi�ih, slo�enijih organizacionih nivoa globalnog sistema Prirode.
Izuzetne regenerativne sposobnosti embriona � odslikane primerima otkriãa Pola Vajsa
da potpuno dispergovane embrionske ãelije rastu do fragmenata organa iz kojih su
izdvojeni kada se ponovo spoje, i opa�anja da se embrioni kojima se u ranoj fazi razvoja
ukloni nekoliko ãelija ili genetskih sekvenci, potpuno normalno razvijaju - ukazuju nam, takoðe, ne samo na izvesnu »redundantnost« genetske �ifre, veã i na neophodnost
uva�avanja èitave multihijerarhijske, metabolièke mre�e dejstava, koja zahvaljujuãi
svojoj cikliènosti lako mo�e regeneracijski kompenzovati izgubljene delove sistema. Veã smo videli da je ekvifinalnost - postojanje vi�estrukih puteva kojima se dolazi do istih
stanja, osnovna karakteristika nelinearnih, umre�enih, �ivotnih sistema. Predstava o holistièkoj ureðenosti sveta, o evoluciji kao u dodiru te�nji biãa i Puta
Prirode iscrtanom kretanju ravnote�nih materijalnih sistema ka sve bogatijoj
raznovrsnosti emergentnih kvaliteta, ka sve spiritualnijim vrednostima, ne mo�e u sebe
inkorporirati ideju o DNK lancu kao inertnom blueprint-u svih emergentnih kvaliteta vi�ih organizacionih nivoa, kao �to su um, svest i na�a oseãanja. Stoga pre mo�emo
smatrati da DNK evocira, ali ne i determini�e ontogenezu holistièkih nivoa ureðenosti313,
slièno kao �to hijerarhija organizacionih nivoa prirodnih sistema mo�e biti samo evocirana, ali ne i potpuno odreðena elementarnim, atomskim i molekulskim
interakcijama. Geni odreðuju promenljivi tip dinamike (tip atraktora, reèeno jezikom
teorije kompleksnosti) sa kojim ãe se biãe susretati sa ogranièenjima sredine, ali ne i osobine samog biãa.
Kapacitet evoluiranja koda je obrnuto srazmeran nivou njegove kompresovanosti, odnosno redundantnosti214, te bi, stoga, potencijalna kolièina informacija koju mo�e
posedovati genetski kod bila maksimalna pod uslovom egzistencije podjednake verovatnoãe nala�enja svake od moguãe èetiri nukleotidne baze DNK lanca na bilo kojoj
poziciji u njenom nukleotidnom nizu313. Drugim reèima, DNK lanac mo�e funkcionisati
kao kod samo pod uslovom da njegova ureðenost na nivou nukleotidnog redosleda nije posledica uravnote�avajuãih sila potencijalne energije klasiène fizike. Kao �to redosled
slova u ovoj reèenici nije odreðen termodinamièki uravnote�avajuãim fizièkim
zakonitostima, tako je i poredak genetskog koda uslovljen, ali ne i uzrokovan fizièko-hemijskim silama koje se koriste za uobièajeno obja�njenje strukture i puta izgradnje
ovog molekula. Struktura genetskog koda je, stoga, prevashodno holistièkog,
kontekstualno oblikovanog karaktera, te se njegova smislenost i funkcija, slièno kao i
esencijalne crte �ivih biãa, ne mogu u nauènim opisima i obja�njenjima redukovati do
su�tih fizièko-hemijskih zakonitosti. Efekat spontanog suprotstavljanja postizanju stanja maksimalne entropije (tj. nemoguãnost predviðanja nastanka bilo koje posebne reèenice
ili genetskog niza kao najverovatnijeg) omoguãava, naravno, postojanje »znaèenja«, u
173
biofizièkim okvirima formalno predstavljenog u vidu informacionog sadr�aja,
srazmernog numerièkoj verovatnoãi datog rasporeda. Meðutim, podsetimo se da, s
obzirom da je, slièno kao pri izraèunavanju ukupnog broja �ahovskih kombinacija kada
podrazumevamo implicitne pretpostavke o poznatom broju polja, broju figura i pravilima po kojima se igra igra (odnosno, u skladu sa kojima se odigravaju kretanja figura i njihove interakcije du� �ahovske table), i pri proceni ukupne kolièine informacija koju je
Kosmos mogao da »proraèuna« od trenutka svog nastanka, neophodno uzeti u obzir
polazne eksplicitne ili implicitne pretpostavke - koje se tièu, na primer, nastanka sveta u
trenutku velikog praska pre oko 15 milijardi godina, atomske ili jo� elementarnije
strukture materije, fizièkih zakonitosti koje diktiraju evoluciju prirodnih sistema itd. - koje u mnogome odreðuju procenjenu »raèunsku moã« prirodnih procesa, objektivno
matematièko odreðivanje informacionog sadr�aja je - èak i bez uzimanja u obzir èinjenice
da je kvantna teorija do�la do zakljuèka da se materija ne mo�e podrazumevati takvom
kao da poseduje svoje »ni�ta«, da kada se atomi uklone iz prostora ne ostane ni�ta ili
samo prazan prostor, kao i stava teorije relativnosti na osnovu koga prostor predstavlja nerazdvojivi deo prostorno-vremenskog kontinuuma, koji ne mo�e postojati odvojeno od
materije, usled njihova obostrane, meðusobno oblikujuãe i nerazluèive interakcije,
premda ih uslovno, iz pragmatiènih perspektiva, mo�emo razdvajati - nemoguãe, slièno
kao ni odreðivanje raznovrsnosti bilo kog prirodnog sistema. U svakom sluèaju, dok
struktura DNK u okvirima paradigme genetskog determinizma poseduje svoje znaèenje
samo u vidu funkcije pretpostavke o njenoj naslednoj funkciji, ovo znaèenje se pro�iruje
na sve postojeãe sa uviðanjem DNK ne kao vrha hijerarhijske strukture biolo�kog
determinizma, veã »karike« u lancu beskrajnih samo-produktivnih �ivotnih ciklusa u
okviru kojih »um (na�e najdublje vrednosti i te�nje) caruje, a snaga (metabolièki ciklusi)
klade valja«. Danas je, izmeðu ostalog, poznato i da statièka struktura biolo�kih molekula nije
dovoljna za razumevanje njihove funkcije307, i pored toga �to je najveãa dogma nauke o �ivom svetu ta da »struktura (forma) defini�e funkciju«. Ne samo da je iz holistièke
perspektive, kvalitativna su�tina i funkcionalnost prirodnih entiteta odreðena celokupnim
kontekstom njihove interaktivne egzistencije, veã i svaka, prividno statièna prirodna ureðenost ili struktura predstavlja inherentno dinamièku, relacijski kompleksno umre�enu
organizaciju. Funkcionalnu ureðenost DNK molekula, tako, karakteri�u izrazite
konformacione promene u procesima transkripcije i replikacije, s obzirom da pristup odgovarajuãih molekula nukleotidnim bazama tokom ovih reakcija zahteva velike
distorzije DNK lanca. DNK poseduje kretanje koje ne ukljuèuje samo stalne termièke
fluktuacije, veã i formu pomeraja poznatu kao »disanje« - privremeno otvaranje (rasplitanje) segmenata DNK lanca, èak i bez neposrednog prisustva enzima. Otkriveno
je i da je spontana razmena protona izmeðu nukleotidnih baza rastvorenih u vodi visoko
lokalizovana, tako da se samo pojedinaène baze, bez njihovih suseda, mogu eksponirati,
�to ukazuje ne samo na sub-genetske aktivnosti DNK, veã i na kvantni karakter DNK
lanca. Takoðe, dok se u konvencionalnoj biologiji reprezentuje samo intenzitet, ali ne i
faza elektronskih talasa, poznato je da se, usled preklapanja faza pojedinaènih elektrona
DNK lanca, on mo�e smatrati nedeljivim i koherentnim elektronskim oblakom249. Usled
velikih amplituda kretanja, ukljuèenih u procesima interakcije DNK sa metabolièkim,
intra-ãelijskim putanjama, i njihovog mre�nog karaktera - u okviru koga DNK figuri�e
kao kod za redosled aminokiselina u sintetizovanom proteinu koji slu�i kao enzim u
174
procesima replikacije i transkripcije DNK - nelinearni aspekt DNK postaje oèigledan.
Ideja o jedinoj ulozi DNK u njenoj jednoznaènoj, linearnoj korespondenciji sa proteinima
(te, posebno, do�ivljavanje gena èija funkcija nije poznata kao »parazitskih«, iako znamo
da ljudska vrsta sadr�i najveãi genomski udeo prividno nefunkcionalne DNK meðu svim
poznatim �ivim vrstama, te da se »parazitska« DNK sjajno odr�avala kroz planetarnu
evoluciju �ivota208, usled èega su postulirane
328 uloge ovih sekvenci DNK lanca u postepenom iterativnom otkrivanju skrivenih �ivotnih potencijala ka kojima je usmeren
brod planetarne evolucije) degradira sliku o kompleksnosti prirodnih putanja, o moru nelinearnih procesa u kojima DNK figuri�e, o kvantno-holistièkoj inteligenciji
imanentnoj u onome �to se u savremenim nauènim okvirima jo� uvek smatra mrtvom
materijom podlo�nom inertnim, deterministièkim zakonima. Zahvaljujuãi nelinearnom
karakteru �ivih sistema, klasiène jednoznaèno preslikavajuãe uzroène analize se ne mogu
prihvatiti kao verni odrazi stvarnosti, te je za opisivanje �ivotnosti, izmeðu ostalog,
neophodno uzeti u obzir i beskonaèan broj perspektiva gde ãe sa svake od njih neki novi
kvaliteti biti uoèeni. Za formalno spoznavanje �ivotnih sistema nije dovoljno poznavati samo njihovu
strukturu, veã je neophodno sagledati i procesnu organizaciju koju u formalnim nauènim
opisima mogu èiniti kako mehanistièke mre�e uzroènih relacija koje opisuju fizièke
interakcije koje uslovljavaju kompleksne harmonije dinamièkih procesa i esencijalne crte
samo-produktivne i samo-realizujuãe �ivotnosti, tako i nematerijalne mre�e sistemskih,
holistièkih relacija koje nam metaforièno mogu ukazati na Put celine. Èak i pored
eventualno savr�enog poznavanja pojedinaènih procesa koji èine metabolizam (iako
poimanje funkcionisanja same metabolièke mre�e, sastavljene od pojedinaèno
mehanistièki protumaèenih procesa, pomoãu logièkog aparata rezonovanja predstavlja
neizvodljiv zadatak), razumevanje celokupnog puta jednog metabolièkog sistema u vidu
ostvarenja moguãnosti predviðanja vremenske sukcesije rezultujuãih stanja u zavisnosti
od proizvoljnih internih ili eksternih varijabli, bi usled neophodnosti uzimanja u obzir celokupnog konteksta egzistencije ovih procesa u svrhu odreðivanja potpunog spektra
sistemskih kvaliteta, zahtevalo primanje k srcu sistemske inkorporiranosti u nesagledivo veliku holistièku ureðenost èiji se principi projektuju na pona�anje svih kosmièkih
detalja. Iz tog razloga, slièno kao i usled èinjenice da se u okvirima autopoietièke teorije
�ivotnost sagledava kao mre�a relacija nezavisna od komponenata koje u njihovom
pru�anju uèestvuju, kori�ãenje analogija i metafora se iznedruje kao pristup povezivanja
razlièitih nivoa organizacije �ivog sveta, od njegovih atomskih ka kosmièkim
dimenzijama, pristup koji otvara vrata i nauènoj ravnote�i logike i intuicije kao puta ka
istinskoj mudrosti na�ih predstava o ureðenosti sveta. Premda su rezultati danas jo� uvek prevlaðujuãih nauènih pogleda na �iva biãa
adekvatni linearnim, uslovljavajuãim mehanizmima, neophodno je obratiti pa�nju da su
�iva biãa organizaciono zatvorene sistemske strukture, u smislu da sva, bilo eksterno ili
interno inicirana dejstva, ne deluju linearno efektivno na telesnu mre�u dejstava, veã se
uvek uvode u internu mre�u povratno spregnutih relacija u funkciji obrade. Jednostavno
zapa�anje da interakcija receptorskih ãelija sa fizièkom sredinom inicira takozvani
motorni odgovor organizma, kojim se modifikuju receptorske povr�ine, te inicira luèenje
hormona koji iniciraju luèenje izvesnih biohemijskih supstanci koje nalaze svoje mesto
na sinaptièkim interfejsima, modifikujuãi unutra�nje neuronske putanje, govori nam u
prilog organizacione zatvorenosti �ivih biãa, u okviru koje se kontinualno, autonomno
175
(�to znaèi i odgovorno) inicirano modifikuju ne samo rezultati percepcije, veã i operatori
koji defini�u ove rezultate. Dinamièka ureðenost nervnog sistema �ivih biãa kao
relacijske mre�e kreacije rezultata percepcije se, stoga, mo�e sagledati kao usklaðena sa
postulatom kognitivne homeostaze, na osnovu koga saznajni (neuronski) sistem neprekidno organizuje sebe kako bi neprekidno proraèunavao (odnosno, izvodio rezultate
percepcije) stabilnu stvarnost. Naspram redukcionistièkih slika koje i dalje dominiraju
poljem savremene neurofiziologije, organizaciju nervnog sistema, drugim reèima,
mo�emo okarakterisati kao celovitu, posebno u kontekstu danas op�te poznatog stava da
neurologija, endokrinologija i imunologija predstavljaju neprirodno razdvojene kategorije opisivanja jedinstvene vi�esmerne mre�e telesnih komunikacija
28, u kojoj se ove tri kategorije mogu sagledati kao neraskidivo isprepletane i meðuzavisne. Èinjenica da ljudska biãa poseduju oko 10
5 puta vi�e sinapsi nego receptora107 -
podseãajuãi nas da tajna èudesnosti prirodnih organizacija poèiva ne u kompleksnosti
pojedinaènih komponenti sistema, veã u slo�enosti njihove umre�enosti17 - govori u
prilog stavu da sredina samo inicira izvesne neurolo�ke procese koji se zatim samostalno interpretiraju, te se samostalno i konstrui�e slika sveta od strane slo�ene, nelinearne
neuronske samo-organizacione mre�e. A èinjenica da se i same sinaptièke veze mogu
svesno regulisati govori u prilog va�nosti kontrole sopstvenih misli, kao i samostalnosti misaonih svetova pojedinaènih biãa. Informacije koje potencijalno stvara DNK lanac nisu
dovoljne da bi se fiksno specifikovale neuronske putanje individualnih biãa, veã samo
redundantna mre�a putanja (zahvaljujuãi kojoj se pru�a moguãnost da »nepouzdane«
komponente grade pouzdani ishod28, �to je shvatanje koje - odslikavajuãi se na otkriãu
mno�tva pogre�nih »prepisivanja« nukleotida tokom procesa replikacije DNK, naknadno
prepoznavanih i ispravljanih od strane izvesnih DNK-korigujuãih enzima412 - èini ideal
razvoja fleksibilnih, biomimetièkih tehnologija buduãnosti) koja se tokom �ivljenja
aktivira - i to tako da se, kao �to znamo, èak i isti zadaci (kao, na primer, re�avanje
identiènih matematièkih operacija) obavljaju posredstvom uvek novih neuronskih putanja - odakle jasno sledi zakljuèak o nepostojanju konaènog broja kvaliteta u svetu i
pridavanju uvek novog i neponovljivog smisla svemu postojeãem. »U istu reku se ne
mo�e dva puta kroèiti«, kao �to je Heraklit smatrao, »jer ni èovek ni reka nisu nikada
isti«. Putevi spontanih komunikacija, neravnote�nog i nelinearnog karaktera, koji se
pru�aju u svakom �ivom biãu i koji zapravo defini�u njega samog, mogu opstajati samo u
stanjima suprotstavljenosti ureðenosti i haosa214, reda i slobode, te se stoga mehanizmi
�ivotnosti i informacije DNK lanca mogu definisati jednostavno kao »granièni uslovi sa
sekvencom granica iznad njih«313. Ovi granièni uslovi uslovljavaju �ivotnost �ivih biãa,
ali je ne odreðuju, �to va�i i za sluèaj svakog emergentnog, holistièkog kvaliteta sveta, jer
je kljuè organizacije �ivih biãa postojan u njihovoj slobodnoj volji iz koje se razvijaju
njihova svesnost i odgovornost. Jedna od osnovnih posledica koje izviru iz do�ivljaja kvaliteta kao puteva je i ta
da se nikada jedan entitet, jedna velièina, ne mo�e uzimati kao jedina, samostalna osnova
bilo kojeg nauènog obja�njenja. Stoga se i �ivotnost, naspram pozivanja iskljuèivo na
genetski kod, mo�e verno obja�njavati samo posredstvom iscrtavanja putanja u kojima ona figuri�e i koje modifikuju njenu strukturu. Kao posledica strukturnog kuplovanja,
istorija interakcija biãa sa Prirodom se »ugraðuje« kako u strukturu biãa, tako i u
strukturu sredine, i upravo je sagledavanje i analogno iscrtavanje ovog procesnog istorijata neophodno u svrhu pru�anja obja�njenja postanka i evolucije biãa. U
176
autopoietièkoj teoriji se opisi �ivotnosti ustanovljavaju u dva, meðusobno neisprepletena
domena268. Prvi opisni pristup odgovara kori�ãenju samo strukture sistema i pozivanju na strukturno definisanje pona�anja, èineãi ovakvo opisivanje neistorijskim, usled èega i
postanak sistema biva zanemaren. Meðutim, isto biãe se, s druge strane, mo�e opisati (iz
ugla posmatraèa istorije uzajamnih promena strukture biãa i sredine) posredstvom pozivanja na putanje interakcija kojima je nastala �ivotna struktura, te na relacije koje
figuri�u izmeðu promena kojima se iscrtava kontinualna strukturna modifikacija i
evolucija biãa, sa efektivnim dejstvima biãa. S obzirom da svako opisivanje poznavanja neèega ne predstavlja statièki opis stanja, veã opis putanja interakcije saznajnog sistema
sa svojom sredinom, saznajni domen �ivotnosti pripada upravo ovom drugom metodu
skiciranja biolo�kih obja�njenja, �to je shvatanje u kome je, izmeðu ostalog, prisutna i idejna klica buduãeg kreativnog prevazila�enja iskljuèivo strukturalnih obja�njenja
putanja �ivota414, pasivnog sagledavanja esencijalnih misaonih i emotivnih kvaliteta
�ivotnosti kao jednoznaènih funkcija stanja sistema, do�ivljaju crta sveta kao kreativnih odraza samo jedne njihove ko-kreirajuãe strane.
Prouèavanje sveta iz perspektive dinamièkih putanja imanentnih u Prirodi,
nagove�tava nam da iz metaforièno fraktalne ureðenosti Prirode proizilazi i èinjenica da
su iste putanje koje su prisutne na dimenzijama galaksija i zvezda, prisutne i u na�im
najsitnijim detaljima. Tako, s obzirom da na�a biãa i na�a razmi�ljanja predstavljaju odraz
celokupne Prirode, ne samo da nas uoèavanje lepote u na�em svetu navodi na spoznaju
lepote na�ih epistemolo�kih i ontolo�kih temelja, te da nas prouèavanje su�tine na�eg biãa
suoèava sa Tajnom ureðenja èitave Prirode, veã umesto traganja za bo�anskom
graciozno�ãu u svetu »oko nas«, nekom objektu ili imitiranjem neèega, mo�emo biti
pro�eti radosnim saznanjem da je ona oduvek u nama. Oslobaðanje od svih misaonim
reprezentacijama uzrokovanih napetosti navodi nas na meditativno stanje slobodnog protoka informacija u kome spontano postajemo jedno sa Putem Prirode. Mudro razmi�ljanje se, tako, ne sastoji u nagomilavanju informacija i spolja programiranih shema pona�anja, veã u uoèavanju i prepoznavanju spontanih, prirodnih putanja koje
direktno i analogno povezuju nas i Prirodu u nerazluèivu celinu. Primeãivanje lepote u
detaljima sveta predstavlja èin prepoznavanja, »unutra�njeg kalibrisanja«25, u okviru
koga se na�e unutra�nje putanje stapaju u harmoniju sa putanjama sredine, i u ovakvom
suptilnom i formalno neobja�njivom prepoznavanju le�i tajna mudrog rasuðivanja. Po�to
tako uoèavanje lepote u svetu zahteva negovanje na�e unutra�nje harmonije putanja, i
lepota koju uoèavamo u prirodnim detaljima oko nas predstavlja odraz na�e sopstvene
lepote. Ponovo, dakle, dolazimo do shvatanja da je lepota u nama samo onda kada dajemo sve od sebe da je pronaðemo u svetu oko nas, kao i da su ova dva sveta, svet »oko nas« i svet »u nama« nerazluèivo povezani u jedinstvenu celinu. Rezultati nauènih ispitivanja prirodnih putanja iz perspektive teorije
kompleksnosti, dolazeãi do zakljuèka o »hologramskoj« ureðenosti sveta, o istim putanjama koje se pru�aju na svim nivoima celotne prirodne ureðenosti, u skladu je sa
budistièkom idejom o trisna, o prvobitnom principu kreacije èija je te�nja sagledavanje
sopstvene lepote putem prisustva bo�anske svepovezujuãe su�tine (istih putanja) u svakom detalju Prirode, sa ciljem univerzalnog spasenja svega postojeãeg, svakog biãa i
zrnca peska u kojima se, tako, mo�e sagledavati duboka su�tina na�e sopstvene prirode.
»Podignem prst i on osvetli tri hiljade hiliokosmosa«359, pisao je Teitaro Suzuki. U
skladu sa ovako sagledanom harmonièno�ãu izmeðu nauèno spoznate egzistencije
177
jezgrovito jednakih prirodnih putanja posvuda i budistièke tradicije znanja i �ivljenja,
raða se duboko znanje da nije potrebno ulagati svesni napor, biti obuzdan ciljevima tokom delanja i stvarati, tako, ukruãujuãe i unesreãujuãe vezanosti za plodove rada, veã
da nas spontani tok Prirode vodi ka prosvetljenom stanju apsolutnog saoseãanja, najveãe
bla�ene �elje da se »spase èitav svet«, esencije bodhisattviènosti u kojoj nema razlike
izmeðu prosvetljene èistoãe i potpune spiritualne predanosti. »Svaka travka, svaka
bubica, mrav, pèela zlatna, svi oni, za divno èudo, znaju put svoj, makar �to nemaju uma;
o tajni bo�joj svedoèe, neprestano je sami izvr�uju...sve je dobro i velikolepno, jer je sve
istina«84, reèi su starca Zosime, »sve �to jeste po Prirodi, nosi u sebi ne�to bo�ansko«
390, mislio je Aristotel, a »sve sledi Tao«, pisao je LaoCe. »Samo je potrebno slediti Te
(Vrlinu) u svojim pokretima, pratiti Tao (Put) na svom putovanju, i veã ãemo biti tamo.
Èemu ove zastave milosrða i pravednosti tako hrabro uzdignute, kao da se udara u dobo�
i tra�i izgubljeno dete? Ah, tako se samo unosi zbunjenost u èovekovu prirodu«70, pisao
je ÈuangCe, dok je Konfuèije smatrao da bi trebalo »odbaciti dobrotu, i dobrota ãe sama
po sebi doãi«, jer »milosrðe i praviènost jesu istinska, uroðena priroda èoveka. �ta bi
drugo mogle biti?«70. A èista sono-mama svest, odgovarajuãi »jesam to �to jesam«
spontanosti novozavetnih ljiljana (koji su, po legendi253, bili jedina �ivotna zvezda-vodilja Emili Dikinson) i cvetova koji se okreãu ka sunèevoj svetlosti, predstavlja
potpuno spiritualno zadovoljstvo u budistièkoj tradiciji �ivljenja. »Ako oni koji vas vode
ka�u 'Gle, kraljevstvo (Bo�ije) je na nebu', nebeske ptice ãe vas tada prestiãi. Ako vam
ka�u ' U moru je', tada ãe vas ribe prestiãi. Umesto toga, kraljevstvo (Bo�ije) je u vama, i izvan vas. Kada spoznate sebe, postaãete spoznati, i otkriãete da ste vi ti �to su sinovi
�ivog Oca. Ali, ako ne spoznate sebe, obitavaãete u siroma�tvu, i vi ste to siroma�tvo«,
prièa je Isusova (Toma 3, paralela u Luka 17:20-21), u skladu sa prièom Lie-Cea o galebovima koji se igraju sa nama, sve dok ne poku�amo da ih uhvatimo. Obe prièe nas
navode na va�nost samo-spoznaje van opisnih i eksplanatornih lingvistièkih domena, kao
i uspostavljanja kontakta sa Prirodom ne samo kroz reèi, veã kroz direktan, spontani, nejezièki, meditativni semantièki put. »U savr�enom govoru nema reèi«, a onoga trenutka
kada poku�amo da uhvatimo »galebove« u izvesne opisne forme, oni ãe »kru�iti iznad
mora, ali ne i sletati na vodu da se igraju sa nama«. I Umberto Maturana je bio svestan nepotpunog karaktera svakog opisa kada je pisao da »gubimo supstrat (krajnji medijum u
kome se odigrava sve �to postoji) onog trenutka kada poku�amo da ga smestimo u jezik,
da ga opi�emo«197, te da »in order to see, one must let it be«
271. Samo se kroz jednostavno postojanje, so ham (»i to sam ja«, »ja jesam«), potpunu koncentraciju i
otvorenu i radoznalu predanost svakom trenutku sada�njosti, bez redukovanja
velièanstvenosti i sveobuhvatnosti sveta biranjem odluka na bazi jezièkih klasifikacija, postaje potpun u harmoniji sa Prirodom, odakle se spontano pronalaze i pravi putevi op�teg blagostanja. Meðutim, bitno je primetiti da sliènost pru�anja putanja i harmonija Prirode na
razlièitim nivoima njene organizacije nije deterministièko-fraktalne, veã metaforièno
fraktalne prirode, te da se stoga detaljno poznavanje pona�anja sistema � kolektiva ne mo�e ekstrapolisati do putanja koje figuri�u izmeðu njegovih èlanova, slièno kao �to se
socijalni statistièki podaci ne mogu koristiti za predviðanje individualnih dogaðaja, niti se
na osnovu poznavanja taèke mr�njenja vode mo�e predvideti atom koji ãe predstavljati
jezgro kristalizacije (�to je zgodna metafora su�tinskih dru�tvenih promena, koju mo�emo
dopuniti stavom Margaret Mid da »ne bi trebalo da sumnjamo da je �aèica ljudi u stanju
178
da promeni svet, jer je to jedino �to se i de�ava«, kao i razmi�ljanjem Tomasa Kuna da
»svaka nova (nauèna, prim.a.) interpretacija prirode, bez obzira da li se radi o otkriãu ili o
teoriji, nastaje najpre u duhu jednog ili nekoliko pojedinaca«241, pri èemu, ne zaboravimo,
da iako kljuène dru�tvene promene potièu iz kreativnih aktova pojedinaènih biãa, temelji
njihovih saznanja i inspiracije, kao i te�nje ka oplemenjivanjem uvek su okrenuti prema
drugim biãima, prema njihovim do�ivljajima sveta). Periodiènost prirodnih putanja je
nerazdvojiva od elementa neponovljivosti, te se stoga inherentni indeterminizam Prirode ne mo�e nadomestiti predvidljivo�ãu putem sagledavanja pona�anja oformljenih
kolektiva i populacija422. Veã smo videli da se i na osnovu posmatranja pona�anja biãa,
suprotno osnovnoj pretpostavci behavioristièke psihologije, ne mo�e steãi uvid u
unutra�nje procese koji iscrtavaju njihovo znanje, razumevanje i dragocenu lepotu
do�ivljaja sveta, slièno kao �to se i posmatranjem Zemlje iz meðuplanetarnih
prostranstava ne bi mogle zamisliti lepota i èudesnost putanja izmeðu dva zaljubljena
biãa koja se ogledaju u istom zvezdanom nebu u oèima voljenog biãa. Spiritualne
analogije povezuju putanje koje figuri�u izmeðu organizacionih nivoa razlièite slo�enosti,
a prièe349, metafore ili èista muzika su jedini putevi stvaranja prosvetljenog i evolutivnog
razumevanja ovih èudesnih veza. Analogije izmeðu putanja Prirode na razlièitim nivoima
njene organizacije metaforièno odra�avaju kako reèi Tabule smaragdine da »ono �to se
nalazi gore isto je kao i ono �to se nalazi dole; �to se nalazi dole isto je kao i ono �to se
nalazi gore«, tako i Heraklitova misao da »put prema gore i prema dole je isti«, i upravo
nam pronicanje u shvatanje analogijske strukture sveta pomoãu ovih reèi ukazuje da se
svako prosvetljeno, saoseãajno dejstvo kroz svest Puta trenutno preslikava na sve nivoe
prirodne ureðenosti, od trepereãe igre atoma do trepãuãih zvezda zadivljenog pogleda ili
nebeskog svoda. »Postoji analogija izmeðu du�evnog sveta pojedinog èoveka, njegovog
telesnog �ivota, sudbine zajednice, naèina �ivota, zbivanja i putanja zvezda. Ali i putanja
zvezda upuãuje jo� vi�e: na svet ideja i na duhovni svet. Analogija znaèi da ono �to je
gore isto je kao i ono �to je dole: iz oka èoveka gledaju zvezde i preko dlana èovekovog
prolaze kosmièke linije...«172, pisao je Bela Hamva�.
Analogno razdvojenosti nauène metodologije i opisnih pristupa umetnosti i
religije, mehanistièke i holistièke, sistemske uzroènosti, te kurseva posveãenih
programskom, know-how radu i kurseva posveãenih kursu ovih programa, know-why znanju, i nauèna znanja posveãena materiji (fizika) i putanjama reda (sistemske,
kibernetièke i konstruktivistièke teorije), se danas i dalje, sagledavanjem njihovih temeljnih crta, mogu smatrati razdvojenima. Meðutim, prouèavanja sveta iz interesne
perspektive same supstance su u te�nji za otkrivanjem i definisanjem elementarnih
prirodnih supstancijalnih entiteta dovela do formiranja kvantne teorije polja kao trenutno najèe�ãe kori�ãene teorije prilikom predviðanja pona�anja prirodnih kretanja na kvantnim
dimenzijama, u okviru koje se èestice smatraju kvantovanim stanjima polja koje se
prostire kroz èitav prostor282. Èestice se tako ne predstavljaju kao kontekstualno
nezavisni entiteti, veã kao entiteti èiji kvaliteti opstaju samo kao relacije koje figuri�u
izmeðu datog entiteta i ostatka sveta. Putanje tako ne predstavljaju samo razliku izmeðu
�ivog i ne�ivog sveta, veã fundamentalnu osnovu na�eg sagledavanja Prirode, u kojoj se ogleda i na�e uèestvovanje u njenoj ko-kreaciji kroz postojanje (= postajanje) kvaliteta kao idealistièkih puteva u susretu nas i Prirode, odakle se i èitava materija i sve postojeãe
mogu smatrati �ivima, te beskrajno svetim i vrednim na�eg po�tovanja i ljubavi. Prelaz
od supstancijalne fundamentalnosti ka putanjama, relacijama i harmonijama,
179
pragmatiènog, inter-subjektivistièkog i analogijskog karaktera, tipièan za moderne pravce
razvoja nauènog razumevanja sveta, duhovno je dragocen i s obzirom da u sebi, poput Tajne, sadr�i implicitan religiozni stav neraskidive svepovezanosti prividno razdvojenih i
nezavisnih entiteta i pojava u bo�anski osmi�ljenu, holistièki-kosmièku celinu. Autopoietièka teorija nam jasno nagove�tava da je �ivljenje isto �to i saznanje,
odnosno da je komunikacija isto �to i �ivot. Do�ivljavanje ljudskog znanja kao
informacija � statiènih resursa koji se mogu »posedovati« i u identiènoj formi prenositi
kroz mre�e komunikacije sa implicitnim iskljuèivanjem neponovljivog, dinamièkog,
subjektivnog osmi�ljavanja informacija, razvija i svest o moguãnosti skladi�tenja znanja,
koja oblikuje robotizovani, otuðeni ne re-prezentativno-interpretativni, veã iskljuèivo
reprezentativni karakter odnosa prema svakom potencijalnom (sa)znanju. Meðutim, kao
�to smo veã videli u odeljku o odnosu kvantiteta i kvaliteta, sva znanja i oseãanja nikada
nisu lokalizovana i fizièki ogranièena na individualna biãa177, veã se prostiru
neogranièeno, ne u vidu objektivnih entiteta, veã putanja izmeðu onoga koji zna i njegove
sredine, konteksta njegovog postojanja. Sve �to postoji u Prirodi poseduje svoj smisao i
svrhu postojanja kao put, ne kao ne�to �to postoji samo za sebe, veã kao ono �to �ivi za
druge, �to se pru�a ka drugima. Dok »pozitivistièko« prihvatanje znanja kao neèega
potencijalno posesivnog i lokalizovanog, razvija i svest o moguãnosti egocentriènog
profitiranja na njemu, kao i va�nosti posedovanja, do�ivljavanje znanja kao
oplemenjujuãih putanja koje pripadaju beskrajnom kontekstu na�e egzistencije implicitno
ukazuje i na vrednovanje znanja samo u relaciji sa na�im dru�tvenim okru�enjem, te na
obogaãivanje na�eg znanja i na�eg biãa ne kroz sebièno uzimanje, veã kroz
dobronamerno, velikodu�no i beskrajno davanje. Postojanje putanja kao su�tinskih crta svakog pogleda na svet, na�eg razumevanja
ovih pogleda i razumevanja na�eg razumevanja kontekstualizovanja na�ih do�ivljaja
egzistencije, navodi nas na traganje za veèno�ãu u svakom deliãu vremena i beskrajem u
svakom zrncu peska, na shvatanje izra�eno reèima Roberta Luisa Stivensona da »put
ispunjen nadom veãi je od dolaska na cilj«363. I zaista, upravo se u uèenju razvijanja
svesti Puta, sve veãe zadivljenosti na�im svetom, sada i ovde, u istra�ivanju veza izmeðu
zami�ljanih finalnih uzroka i na�eg trenutnog do�ivljaja sveta, puta kojim se kreãemo, i
krije tajna napretka planetarne �ivotnosti. S obzirom da svi �ivotni sistemi - èitav
Kosmos, planeta Zemlja, pojedinaèna �iva biãa i ãelije - predstavljaju samo-organizacione sisteme, kroz koje se sagledava krunisanje putanja kao nosilaca èudesnosti
Prirode na svim njenim nivoima ureðenosti, korisno je podsetiti se nekih va�nih
karakteristika ovakvih sistema117, a to su: kompleksnost, u smislu njihove necentralizovanosti i neizvodljivosti potpunog, a za svaki realni sistem i iole preciznog modelovanja; dinamiènost, u smislu stalnog fluktuiranja vrednosti varijabli kojima se
predstavlja sistem u vremenu; strukturalna kohezija, u smislu nelinearnih i dinamièkih
putanja koje povezuju sve, i najudaljenije entitete svakog ovakvog sistema; samo-generacija, u smislu uèestvovanja svakog dela sistema u izgradnji svih ostalih njegovih
delova, kao i sistemske celine; termodinamièka otvorenost, u smislu neophodne stalne
razmene energije (ukljuèujuãi i materiju) sa okolinom; termodinamièka neravnote�a koja
omoguãava fizièki-konzistentne, spontane prelaze ka bogatijim stanjima ureðenosti (a �to
samo-organizaciju razlikuje od samo-regulacije385), pretvaranje �uma u red108; stvaranje
informacija i emergentnih kvaliteta kojima se pru�a moguãnost posedovanja uzroènih
dejstava na pona�anje sistema; prisustvo cirkularnih uzroènih i povratno-spregnutih
180
dejstava; opstajanje u harmoniji reda i haosa, izvora nasumiènih i nu�no-nastalih informacija, globalizacije i lokalizacije, jedinstva u raznovrsnosti, �to se sagledava u
èinjenici da se svaki samo-organizacioni sistem sastoji od mno�tva posebnih kvaliteta
koji ga èine specifiènim u odnosu na ostale ovakve sisteme, a da pri tome svi nama
poznati, prirodni samo-organizacioni sistemi dele zajednièke principe i kvalitete, odnosno
putanje. Kapacitet saznanja, kooperacija i komunikacija su fenomeni prisutni u svim samo-organizacionim sistemima, sistemima koji nisu ogranièeni samo na �iva biãa, s
obzirom da efekti laserske svetlosti117,238, superprovodnosti i superfluidnosti predstavljaju èeste primere egzistencije samo-organizacionih sistema u svetu ravnote�ne
termodinamike. I uop�te, pretpostavka da je �ivot nastao iz »ne�ivoga«, automatski
pretpostavlja i stav da evolucija prethodi nastanku �ivih sistema217, te zaista, samo-
organizaciona priroda mnogih »ne�ivih« sistema, od laserske svetlosti117 preko
oscilatornih hemijskih reakcija164, spin-glass magnetnih materijala335 i lego-kockica108 do galaksija, kula od peska164 i kompjuterskih modela217, nam ukazuje da uvoðenje dovoljne
energije i/ili iteracija u neureðeni, ali izvesnim inherentnim asimetrijama predodreðen
sistem, spontano dovodi do pojave ureðenih, nepredvidljivo evolutivnih putanja. Kroz
samo-organizacionu perspektivu èitave Prirode, u sprezi sa sve�ãu o ko-kreaciji kvaliteta sveta na relaciji biãe � Priroda, mo�emo osvetliti kako Aristotelovu misao da »Priroda je
misao koja misli sebe«, tako i reèi Lena Svita da »�ivotnost je umotana u 'misteriozne
hijeroglife', hijeroglife svetosti koji nas pozivaju na uèestvovanje u misteriji
stvaranja«363. Bitno je primetiti da je samo-organizovanost, slièno kao i uèenje i
evolucija, moguãa u sluèaju rezultujuãe izra�ajnosti pozitivnih povratnih sprega,
prisutnih u okviru svih kooperativnih interakcija, ali ne i u sluèaju dominacije negativnih
povratnih sprega kompetitivnosti i rivaliteta117 (sagledano sa globalno evolutivnog plana), karakteristiènih i za reagovanja na podsticaje sredine u skladu sa predodreðenim
�ablonima, redukujuãeg potencijala unutra�njeg napretka. Relativna ureðenost se,
zapravo, automatski, spontano poveãava u svakom sluèaju kada je trenutno prevlaðujuãi
aktuelni nered manji od relativnog porasta maksimalnog moguãeg nereda u sistemu108. S
druge strane, poznato je da je rezultujuãa topolo�ka entropija komutirajuãih dinamika
manja ili jednaka sumi entropija pojedinaènih sistema, dok susret dveju nasumiènih,
haotiènih preslikavanja mo�e rezultovati u iznenaðujuãoj ureðenosti, slièno kao �to i
kombinacija dveju, samih po sebi gubitnièkih fon nojmanovskih igara, mo�e ponekada
predstavljati dobitnièki izbor4. U svakom sluèaju, sa prelaskom sa redukcionistièkog
do�ivljavanja �ivotnosti kao skupa nezavisnih, linearnih i deterministièkih mehanizama
na �ivot kao holistièku pojavu, nerazdvojivu od celokupnog konteksta postojanja sistema,
od èitavog Kosmosa i njegovih najudaljenijih delova, i sam svet vi�e ne vidimo kao neo-darvinovsku, kompetitivnu borbu za opstanak, pro�etu nasumiènim mutacijama kao
mehanizmom evolucije, veã kao samo-organizacioni, svepovezani i kooperativni sistem koji spontano stvara nove forme, sve bogatije i velièanstvenije ureðenosti. Sve u svemu, u skladu sa idejom o spiritualno osmi�ljenom �ivljenju kao putu koji
ukazuje na samoga sebe, ne na ciljeve i rezultate, veã na samu lepotu traganja i
postojanja, i �iva biãa se kroz vidike autopoietièke teorije vide kao samo-organizacioni sistemi èija je svrha sama samo-organizacija. Samo postojanje �ivog sveta predstavlja
emanenciju procesa samo-organizacije, i to tako da je egzistencija sama svoj uzrok, a ne rezultat ovih procesa. S obzirom da svako biãe opstaje samo u trenutku sada�njosti
271, i po�to svaki trenutak sada�njosti predstavlja polaznu taèku slobodnog (ni genetskom
181
strukturom, ni sredinom odreðenog) epigenetskog oblikovanja sopstvenog biãa, i svrha
�ivotnog sistema je ni�ta drugo do ono �to on jeste. U svakom �ivotnom sistemu koji u
skladu sa autopoietièkom idejom opstaje u stanju stalnog stvaranja i recikliranja
komponenti i relacija koje stvaraju mre�e interakcije kroz koje se stvaraju komponente i
relacije koje èine sistem, tako nije moguãe uspostaviti razliku izmeðu onoga koji stvara,
stvorenog i procesa stvaranja218. Meðutim, kao �to smo veã naglasili tokom kontemplacije o mapi i teritoriji, kao i razraðivanja konstruktivistièke slike sveta, na� jezik predstavlja neadekvatno sredstvo
predstavljanja prirodnih putanja u okviru kojih se ples od plesaèa, entiteti od puta,
kvaliteti od konteksta ne razlikuju. Kada god poku�avamo verno da kroz jezik izrazimo stavove nas kao posmatraèa koji nisu u svetu ili izvan njega, veã koji jesu njihov svet,
koji su stopljeni i uzajamno se menjaju sa svim postojeãim, nailazimo na nu�nost dolaska
do paradoksa. Sledeãi princip na�eg putovanja, princip koji ãe nam kroz jasnoãu
sagledavanja poèetka, osvetliti smer na�eg daljeg radoznalog upoznavanja crta jedne
holistièke nauke, glasi: Jezik ne slu�i objektivnom prenosu informacija, veã uzajamnoj orijentaciji S obzirom da se posredstvom jezièkih preslikavanja kontinualno promenljivim harmonijama kvaliteta na�eg sveta pripisuju fiksni simboli, dok se hipotetièkim vezama
izmeðu ovih, subjektivno oivièenih harmonija u prostoru i/ili vremenu pripisuju fiksne
operacije, karakter jezika mo�emo smatrati jednoznaènim. Izraz »je« predstavlja tipiènu
jezièku funkciju reprezentacijskog poistoveãivanja, èija je upotreba razumna samo u
aproksimativnim okvirima (u svrhu meðusobne orijentacije, kao �to ãemo videti), s
obzirom da se nijedna jezièka, i uvek u odreðenoj meri redundantna slika Prirode ne mo�e shvatiti kao realni odraz prirodnog ureðenja koje se karakteri�e nepostojanjem kako
identiènih entiteta, tako ni identiènih konteksta sagledavanja »identiènih« entiteta, u
okviru kojih se defini�u njihovi kvaliteti. Nu�nost prihvatanja kvalitativno
upro�ãavajuãeg karaktera jezika je posledica èinjenice da bi kori�ãenje istih jezièkih
pojmova u razlièitim kontekstima (koji su neponovljivi i koji uzrokuju kvalitativnu
beskonaènost Prirode), u skladu sa jednoznaènom korespondencijom izmeðu prirodnih
promena i misaonih re-prezentacija njih, zahtevalo beskonaèan broj definicija. Jedna od
karakteristika jezika, kao posledica njegove neprirodne redundantnosti, je i kategorizacija u okviru koje se imenice koriste za kategorizovanje »objekata« u grupe, dok se glagoli
koriste za kategorizovanje tipova dejstava. Na taj naèin, istinitosno prihvatanje jezièkih
prideva prirodnih pojava � kao, na primer, do�ivljavanje uvek novih i nepromenljivih
slika Prirode kao sastavljenih od fiksnih entiteta - krije u sebi osnovu osuðujuãeg pogleda
na svet sa svim nezadovoljstvima koje ovakav stav prirodno iznedruje. Meðutim, s druge
strane, kori�ãenje jezika je esencijalno u cilju suptilne zajednièke orijentacije pri
kooperativnom delovanju, ali gre�ka u domenu poimanja jezika nastupa kada mapu
poistovetimo sa teritorijom, adekvatno zavaravajuãem poistoveãivanju povoljnih nauènih
opisa sa istinitim odrazima »stvarnog« sveta. Sve ve�tijim izra�avanjem � svakodnevnim, rutinskim, te sve spontanijim i podsvesnijim konstrukcijama gramatièkih celina kao opisa
na�ih razmi�ljanja i oseãanja, pogre�no smo poèeli da mislimo da reèi verno i istinito
opisuju ove nereèite i jedinstvene harmonije na�eg odnosa sa svetom. Pogre�nim
poistoveãivanjem mape i teritorije, jezik je poèeo povratnim dejstvima da biva gospodar
182
na�ih misli, oseãanja i razumevanja sveta, �to je dovelo do drastiènog ukalupljavanja
odnosa ljudskih biãa sa svetom i izmeðu sebe, sve u skladu sa krutim gramatièkim
pravilima konstruisanim kao reprezentacije jednog redundantnog sveta »fiksnih«
kvaliteta, u suprotnosti sa Prirodom koja se karakteri�e stalnom promenljivo�ãu i
neponovljivo�ãu svakog pojedinaènog kvaliteta. Kori�ãenje jezièkih pravila za
utvrðivanje kriterijuma istinitosti na polju ljudskog iskustva i njegovog vrednovanja, indukovalo je i formiranje iskrivljene slike o moguãnostima ljudskih iskustava i
dru�tvenih odnosa, te ono �to je zapravo inovativno, napredno i u skladu sa beskrajno�ãu
Prirode èesto je bilo okarakterisano kao nelogièno, nerazumno, te stoga i neistinito. A po�to van sveta jezika ne postoje objekti
268 (slièno kao ni razlika izmeðu spolja�njeg i
unutra�njeg sveta), veã samo kao reka neponovljivi tok Prirode, tako se pripisivanjem
karakteristika »objekata«, entiteta nepromenljivih kvaliteta i samim �ivim biãima,
degradira slika o stalno unapreðujuãim ko-evolutivnim sistemima kao �to su �ivotne
strukture. Ne brkajuãi mapu sa teritorijom, znaãemo da objekti ne postoje van domena
jezika, te da predstavljaju zapravo komunikacione relacije kojima se pru�amo ka drugim
biãima u svrhu zajednièke, kooperativne orijentacije. Jedna od prirodnih posledica povratka na prirodnu osnovu do�ivljavanja jezika
kao uzajamnog orijentira, ali ne i istinitosnog odraza realnog, objektivnog sveta, je i prelaz od kartezijanske podvojenosti izmeðu subjekata i objekata na holistièko shvatanje
o jedinstvu svega postojeãeg (kao ontolo�ki temelj), te i o nemoguãnosti pru�anja bilo
kakvih definicija (kao epistemolo�ki temelj). Dok su verbalni sukobi sa obostrano dobrim namerama postojani upravo usled prihvatanja jezika kao fundamentalnog, a priori sredstva, buðenje shvatanja o jeziku kao samo ukazivaèu na uzajamne korisnosti u
okvirima dru�tvenih simbiotièkih strukturnih kuplovanja analogno je i povratku na deèiju
fazu iscrtavanja granica sveta i fundamentalnom jedinstvu uma i Prirode, po�tovanju i
otvorenom i slobodnom upoznavanju svega postojeãeg. Shvatajuãi da ne postoji jezik
kojim bi se mogla pru�iti definicija bilo èega u na�em svetu, i�èezli bi mnogi sukobi, kao i kvazi-filosofske spekulacije, i postepeno bi se izrodilo doba u kome bi etika bila ne jezièki eksplicitna, te stoga povr�na, neiskrena i frazirana, veã jezièki implicitna, te nu�no
i misaono duboka i iskrena. Za lingvistièku, kao i svaku drugu realnu meðuljudsku komunikaciju je danas
oèigledno da, usled neophodnog uplitanja subjektivnog faktora u interpretaciju znaèenja,
ne predstavlja objektivan prenosa informacija i simbola èija bi se pravila mogla iscrtati
�enonovom teorijom komunikacije, veã meðusobnu orijentaciju posredstvom
obavezivanja, obeãavanja, ukazivanja bri�nosti, pokazivanja na put. Sa prestavljanjem
smisla informacije iz iskljuèivo, objektivistièki, nje same u susret izmeðu biãa � izvornika i biãa - interpretatora, i odraz vrednosti informacije i bri�nosti prema njenoj
svrsi se pomera od povr�nog obraãanja pa�nje na linearnu taènost i preciznost njenog
prenosa na nelinearni, jezgroviti semantièki dodir izmeðu biãa u komunikaciji, �to je
shvatanje u kome, izmeðu ostalog, egzistira i razlog za�to nijedan prirodni �um nije u
stanju da degradira lepotu koja poèiva u zaista vrednim umetnièkim delima koja nose
bo�anstvene harmonije putanja. Zavaravajuãe objektivistièko shvatanje u skladu sa kojim smisao i znaèenje reèi
poèivaju u njima samima adekvatno je prihvatanju opstajanja opisa, obja�njenja ili bilo
kakvih tvrdnji ili saznanja nezavisnih od posmatraèa, odnosno iskustvenog biãa. Ljudska
jezièka komunikacija se ne mo�e zamisliti kao analogna nekom ve�taèkom
183
komunikacionom sistemu osloboðenom efekta subjektivnosti, jer su u ovome uvek
prisutna prethodno ustanovljena pravila i kodovi, dok se jezik uèi upravo kori�ãenjem,
�ivljenjem i saznanjem utopljenim u socijalnu tradiciju (usled èega se, izmeðu ostalog,
uèenje jezika, razvijanje moãi konceptualizacije i misaonih refleksija sa jedne, i kreativno
upoznavanje Prirode sa druge strane, uvek odigravaju uporedno243), te stoga ne poseduje objektivno ustanovljene kodove. Beba poèinje da uèi jezik praveãi asocijacije odreðenih
zvukova sa izvesnim èulnim do�ivljajima, �to unosi uvek subjektivni element u njeno
do�ivljavanje jezika, koje za razliku od ma�inskih kodova, ne prestaje da se menja i
oblikuje samim �ivljenjem u lingvistièkoj sredini. Sintaksièki identiène reèi imaju, stoga,
za svakoga od nas posebno znaèenje, �to znaèi da je svako èitanje ili slu�anje ne
pronicanje u fiksna znaèenja, veã zapravo interpretacija i subjektivno pru�anje smisla
datom tekstu. Hans-Georg Gadamer je ovaj proces interpretacije, o�ivljavanja teksta
prelepo opisao kao interakciju izmeðu horizonta koji pru�a tekst i horizonta koji mu
interpretator pru�a414, pri èemu se pod horizontom podrazumevaju implicitne osnove
smisaonog oblikovanja kvaliteta i razumevanja, sadr�ane u harmoniji socijalnog i
subjektivnog karaktera do�ivljaja jezika. Stvaralac zapisa iscrtava, oivièava potencijalno
beskrajan prostor moguãnosti interpretacije, dok èitalac putem interpretacije udahnjuje
�ivot ovim reèima, �to je analogno susretu koji se ostvaruje u ko-kreaciji kvaliteta sveta izmeðu Prirode i njenih biãa, u èemu opstaje i tajna do�ivljaja umetnosti kao odraza
bo�anskog stvarala�tva. Metafora susretanja je, stoga, znatno pogodnija za opisivanje
jezièke komunikacije u odnosu na metaforu kompjuterskog èitanja i uèitavanja podataka
iz memorijskog skladi�ta i u njega, slièno kao �to je metafora stvaranja puta sa svakim
korakom (ili »puta na kome, dr�eãi se za ruke, hodamo ka raðanju Sunca na�eg
razumevanja«96) znatno pogodnija za opis pravljenja izbora u odnosu na sliku o
potencijalno-objektivnom odluèivanju na bazi formalnih slika o efektima dejstava kroz
hipoteze, opise i izbor akcije, koja je isplivala upravo pogre�nim prihvatanjem jezièkih
izuma prevladavanja nesporazuma kao generatora na�ih opcija �ivljenja. Takoðe, �to je
jo� va�nije, iste reèi, èak i uz pretpostavku neprirodne nepromenljivosti biãa � interpretatora, ne samo u razlièitom tekstualnom kontekstu, veã i u vremenu poseduju
neponovljivo znaèenje, te stoga, slièno kao �to je prouèavanje zapisa komunikacije ne
objektivno otkrivanje, veã aktivno stvaranje znaèenja, i svako podseãanje ili ponavljanje
teksta predstavlja zapravo re-interpretaciju, ne opisivanje, veã stvaranje, ponovno
kreiranje smisla, �to je shvatanje sa kojim bi se lako izbegle mnoge �ablonizacije i
zavaravajuãe ideje o moguãnostima skladi�tenja i posedovanja znaèenja. Stoga reèi ne
ukazuju na realno i objektivno postojeãe stvari, veã na subjektivna iskustva individualnog
jezièkog korisnika. Identièna znaèenja se, stoga, ne mogu preneti i »podeliti«, veã se na
iskustvene do�ivljaje i oseãanja samo mo�e pokazati, tako da znaèenja u najpovoljnijem
sluèaju mogu biti »kompatibilna«. Tokom gotovo svakog savremenog, utopljeno�ãu u
lingvistièku tradiciju uslovljenog razvoja znanja se su�tinska veza jezika sa subjektivnim iskustvom zaboravlja, te se za otkrivanje »objektivnog« znaèenja reèi upuãujemo na
reènike u kojima se druge reèi koriste za otkrivanje njihovog smisla. Ukoliko zamislimo
koliko bismo daleko stigli ukoliko bismo bili primorani da odgonetnemo Morzeov kod pomoãu Morzeovog koda
145, postaãe nam jasno za�to je, èak i u teorijskim okvirima,
uèestvovanje u objektivnoj, nevi�esmislenoj realnoj jezièkoj komunikaciji neizvodljivo.
Slièno kao �to je za potpuno precizno mapiranje teritorije uvek i iznova neophodno
konstruisati novu mapu koja bi inkorporirala preja�nju mapu, tako je u teorijskim
184
okvirima (ne i u praktiènim kada je potpuno jasno da se smislenosti izraza oblikuju
njihovim kori�ãenjem u socijalnoj interakciji) i za potpuno precizno definisanje jednog
jezika neophodno njegove implicitne karakteristike eksplicitovati u drugom jeziku koji bi takoðe uvek posedovao sopstvene ne-eksplicitujuãe pretpostavke, te je u svrhu potpunog
definisanja jezika neophodno ovakav proces nadovezivanja jezika na jezik produ�iti u beskonaènost. »2 + 2 = 4« bi tako predstavljalo tvrdnju li�enu logièke smislenosti ukoliko
bismo zanemarili prethodno pretpostavljeno definisanje pojmova brojeva i raèunskih
operacija sabiranja i jednakosti. Naravno, da svaka definicija neophodno poseduje uvek nove izraze koje bi trebalo definisati u svrhu totalnog logièkog definisanja tvrdnje, te da
se oni ne mogu potpuno eksplicitovati i uvek delom moraju ostati implicitni, jasno pokazuje veã pomenuta definicija broja Bertranda Rasela kao »svega �to je broj neke klase«. Direktna implikacija ideje o jeziku kao indikativnom sistemu manipulisanja simbolima kao reprezentacijama objekata, osobina i relacija objektivnog sveta je aristotelovska ideja o izvodljivosti uspostavljanja kriterijuma istinitosti svake jezièke
tvrdnje. Ovakvim pristupom se, slièno kao �to se u objektivistièkoj nauci te�i
eliminisanju posmatraèa iz opisa sveta, te�i eliminisanju odno�enja jezièkih tvrdnji na akt
i kontekst izgovaranja, koji su neizostavno ukljuèeni u definisanje etike reèi, slièno kao
�to je kontekst uvek taj koji defini�e sagledane kvalitete. Eliminacija konteksta u kome se
pojavljuju jezièke tvrdnje je neophodan preduslov kori�ãenja »istinitosnih« pravila
komponovanja izraza, jer se, u suprotnom sluèaju, sa prihvatanjem èinjenice da kvaliteti
jezièkih izraza bivaju odreðeni kontekstom njihovog pojavljivanja, ova pravila ne bi
mogla koristiti za sistematsku konotaciju znaèenja. Umesto reprezentacije imanentnog
kriterijuma istinitosti, jezik predstavlja akciju, i svaki put kada ne�to izgovorimo mi
radimo mnogo vi�e od samog tvrðenja neke èinjenice. Tvrdnje kao �to su »nadam se...«,
»verujem...«, »dodaj loptu«, »obeãavam...«, »progla�avam...«, ne mogu se smatrati kao
istinitosne ili neistinitosne reprezentacije, veã samo kao aktovi meðusobnog orijentisanja
ukazivanjem na ne�to �to nije oèigledno. Na�e reèi bude nove, subjektivne i
nepredvidljive interpretacije u saznajnim biãima koja ih slu�aju ili èitaju. Stoga se jezièki
izrazi ne mogu zamisliti kao ne�to �to je podlo�no ispunjavanju kriterijuma istinitosti, veã kao emanencije predanosti ka blagonamernoj komunikaciji, meðusobnom orijentisanju.
Analogije i metafore, imanentne u svim spiritualnim delima orijentisanim na buðenje
oseãaja svepovezanosti i smislenog postojanja svega postojeãeg, prirodno bi mogle dobiti
znatno relevantnije mesto u kako svakodnevnim, tako i nauènim komunikacijama sa
prelaskom sa objektivistièkog do�ivljavanja jezika kao deduktivnih zakljuèivanja iz
polaznih aksioma ka diskursu izmeðu pojedinaca sa morem zajednièke tradicije pre-razumevanja u èijem iniciranju meðusobne harmonije, mirnog mora poèiva unapreðujuãa
komunikacija. Podsetimo se da je lepota koja ponièe iz interpretacije svakog subjektivnog
dela uvek posledica metaforiènog pridavanja smisla elementima prièe (ili pesme, muzike
ili bilo kog oblika umetnièkog stvarala�tva) u odnosu na sopstvenu, subjektivnu i
neponovljivu perspektivu do�ivljavanja sveta. Usled neponovljivosti konteksta
do�ivljavanja bilo èega, i identiène metafore su u stanju da poseduju beskrajne interpretacije, �to je i razlog za�to u pojedinim prièama ili muzièkim delima sagledavamo
beskrajne izvore inspiracije i ukazivanja na smisao detalja Prirode. Do�ivljavanjem
umetnièkih i verskih dela kroz okvire objektivistièkog, bukvalizujuãeg stava, i biblijsku
prièu o postanku i Bo�ijoj slici odnosa prema svom delu bismo mo�da shvatili kao
185
uslovljavajuãu, a ne kao ukazujuãu na put dobrobiti i buðenje prosvetljujuãih oseãanja
svepovezanosti, sa shvatanjem bezuslovnog stvaranja radi sagledavanja sopstvene lepote, kao i �ivljenja radi pru�anja bezuslovne ljubavi, �to su sve poruke koje se metaforiènim
razumevanjem religioznih dela raðaju. Svaèije omiljene mantre, stihovi ili prièe se, stoga,
ne samo jednom za svagda semantièki (pro)tumaèe, veã �ive, udahnjujuãi im �ivotni
smisao sa svakim novim i neponovljivim metaforiènim do�ivljajem. I bogatstvo
do�ivljavanja i osmi�ljavanja jezika adekvatno je upravo �irini i raznovrsnosti spektra
metafora koje pripisujemo reèima i jezièkim izrazima. Smatranje da je na� maternji jezik
»objektivno« najlep�i na svetu, netolerantni i nepa�ljivi je znak zaboravljanja na
subjektivnost do�ivljaja sveta i na èinjenicu da bogatstvo metafora koje pridajemo
jezièkim izrazima defini�e i �irinu njegovog smisla u na�em saznajnom svetu, koji je razumljivo najveãi kod onoga jezika koji smo najvi�e i koristili. Svako biãe Prirode, svaki
cvet, �bun, èempres ili èovek poseduju jedinstvene i neponovljive puteve jezièkog
razumevanja i ekspresije, sebi posebne jezike koje nikada ne mo�emo potpuno,
objektivno razumeti, i upravo se u po�tovanju ovog polja neznanja krije potencijal
slobodnog uoblièavanja duboke etike u komunikaciji izmeðu biãa. Kao posledica neizvodljivosti dopiranja do objektivnih kvaliteta ljudskih dela, i
samo sam umetnik mo�e u dubini svoga srca spoznati »koliko je njegovo delo zaista
dobro«, dok se u svesti posmatraèa prirodno razvija stav o tome da su sve ko-kreirane crte sveta i ljudskih dela onoliko dobre koliko smo mi sami dobri, jer one su uvek odraz na�ih najdubljih te�nji, puta traganja na kome smo. Ha-�an je u jednoj svojoj pesmi
185 opisao neophodnost prihvatanja subjektivnih do�ivljaja sveta u svrhu pronala�enja puta
ka toleranciji i miru: »Uèenjak Vang se smeje mojim pesmama. Akcenti su pogre�ni,
ka�e, previ�e taktova, tempo slab, reèi impulsivne. Ja se smejem njegovim pesmama, a on
se smeje mojima. A èitaju se kao reèi slepog èoveka koji opisuje Sunce«. Da bi se,
naravno, ugledalo ovo Sunce prisutno u svakom biãu, neophodno je istupiti iz
zamraèenosti koju donosi svest o objektivnom ocenjivanju i osuðivanju dela i misli biãa
oko nas, �to uvek donosi sukobljavajuãe (»ko je u pravu«) rasprave, prepirke i svaðe, te
probuditi shvatanje o neizvodljivosti pronicanja u smisao koji reèi, misli i dela poseduju u svetu drugog, autonomnog biãa. Prihvatanjem ovakve subjektivnosti do�ivljaja sveta,
zajedno sa autonomno�ãu biãa i sve�ãu da su ona cilj sama po sebi, a ne sredstvo
zadovoljavanja na�ih interesa, i podsvesno manipulativno pona�anje prema drugima se
zamenjuje odnosima - smirenim i prosvetljenim, osloboðenim svih stega svrsishodnosti i
ispunjenim po�tovanjem i predano�ãu. Sa prihvatanjem pragmatiènog karaktera jezika, postaje nam jasno da je i etiku
nemoguãe izreãi. Na�e prièe i akcije moramo izvoditi tako da etika bude implicitna u njima. I kada um ima plemenite te�nje, sledi Put prirode, tada kao �to je pisao LaoCe,
»istinite reèi ne moraju biti odabrane reèi« (Tao Te Ãing LXXXI). Vitgen�tajn nas mo�e
podsetiti da »etika se ne mo�e artikulisati. Ona se ne kazuje, veã pokazuje«417. D�ekson
Polok je smatrao vrednim »iskazivanje oseãanja, a ne samo njihovo ilustrovanje«134, dok
je �ivljenje ljubavi, a ne samo raspravljanje, premi�ljanje i pisanje o njoj, bio put svetog
Jovana Lestviènika123. Isadora Dankan je svojevremeno na pitanje �ta znaèi njen ples,
izjavila da kada bi mogla to da opi�e reèima, ne bi bilo svrhe otplesati ga, a slièno ovome,
i Semjuel Beket je smatrao da kada bi znao »o èemu se radi« u njegovom delu, ne bi
tro�io vreme na njegovo pisanje137. I balerina koja se èitavim svojim biãem pretvara u
ples i Voren MekKulokovo pokazivanje na pokazivanje, odnosno smisao istra�ivanja u
186
samom traganju i puta u samom putovanju, skladno ilustruju stav o etici koja ne poèiva
samo u izboru radnje, ne samo u tome �ta radimo, veã pre svega u naèinu na�e izvedbe (u
beskrajno i nerazluèivo finim, spontanim izborima), u te�njama koje nas pokreãu ka
osmi�ljavanju i stvaranju relacija izmeðu nas i drugih biãa koja èine na� svet. Slièno kao
�to Mesija ne reèima, logikom i diskusijom, veã ti�inom, uviðanjem lepote i poljupcem
razmek�ava srce velikog inkvizitora84 i oplemenjuje svet, i na�e interakcije sa svetom se
nikada ne smeju zavr�iti sa lingvistièkim sklapanjem slagalice u skladu sa logièkim
pravilima sistema rezonovanja, veã moraju ponicati iz na�ih najdubljih te�nji ka
saoseãanju, ka spasenju èitavog na�eg sveta. A sa ovakvim te�njama u dubini na�eg srca,
i svaki zvuk svake na�e reèi odisaãe tajanstvenom harmonijom koju ãe svaki detalj
Prirode radosno doèekati i prihvatiti poput �edne zemlje koja upija kapi ki�e, te tako
postaje sve plodnija. U skladu sa idejom o kvalitetima kao putevima, te konstruktivistièkim
do�ivljajem informacija, i svaki kontakt sa na�om sredinom, bilo kroz lingvistièku
interakciju ili misaono-reflektivno razmi�ljanje, mo�e se zamisliti poput susretanja
metaforiènog, subjektivnog pridavanja smisla i karaktera eksterno iniciranim putanjama
na�e spoznaje i Puta Prirode. Iz mora �uma ãe svako od nas prepoznati, odnosno ko-kreirati sebi posebne izraze i smislenost107, a nacrtav�i nekoliko linija na papiru, svako od
nas ãe zamisliti jedinstvene slike, odslikavajuãi èinjenicu o kvalitetima sveta kao
putevima ko-kreacije izmeðu �ivih biãa i Prirode. Svaki rezultat na�e percepcije,
konstrukcije sveta, lepota svakog stiha, svake pesme i zapravo svega postojeãeg,
predstavlja u biti na�e ostvarenje. U skladu sa teorijom komunikacije Kloda �enona,
informacija poruke ne opstaje u njenom sadr�aju, veã u razumevanju, subjektivnom
kreiranju razlike i odnosa izmeðu selektovane poruke i celokupnog skupa moguãih
poruka (a po�to je ovaj skup beskonaèno velik, tada ne postoji realna izvodljivost
apsolutno precizne komunikacije), usled èega se svaka komunikacija mo�e zamisliti ne
kao kreacija informacija (znanja) iz �uma, veã upravo kao otkriãe ne-znanja16. Oèitavanje
ovog skupa moguãnosti i same poruke se odigrava istovremeno (analogno razlikovanju i
indiciranju pri sistemskom posmatranju prvog reda), �to je i razlog za�to ne postoji
informacija bez znaèenja, kao ni bilo koji akontekstualni entitet, entitet koji nije posledica ko-kreacije njegovih kvaliteta na putu izmeðu posmatraèa i celokupnosti Prirode.
»Medijum je poruka«, èuvena je fraza Mar�ala MekLuana, koja nam ukazuje kako na
sistemsku egzistenciju svih kvaliteta na�eg sveta samo kao putanja njihove interakcije sa
svojom sredinom koja se prote�e do beskraja Kosmosa, tako i na na� kontekst do�ivljaja i
osmi�ljavanja svega postojeãeg kao medijum, okvir �ivotne slike u kome se krije tajna
lepote na�eg sveta i nas samih koji smo, slièno posmatranom sistemu, harmonija putanja
kojima se pru�amo prema na�em svetu. Su�tinu ovakvog shvatanja po kome je kontekst
»Majka«260 sadr�aja, te po kome sve vi�e jesmo i sve vi�e imamo, ne �to vi�e uzimamo,
veã �to vi�e dajemo, prelepo je izrazio èuveni film »It's a Wonderful Life« u re�iji Frenka
Kapre. Iz perspektive jezika kao orijentira, povr�nom analizom mo�emo sagledati niz
posledica koje izranjaju kroz meðuljudske lingvistièke komunikacije. Svaku ironiènu
izjavu (u njenom korenu; �to je razlikuje od �aljivih, dobronamernih i konstruktivno
zaèuðujuãih ukazatelja) mo�emo u najmanju ruku sagledati kao dezorijentir, ili svakako
orijentir u suprotnom smeru od ko-evolutivnog, unapreðujuãeg usmerenja. Svaka tvrdnja
inicirana te�njama ka ostvarenju sopstvene dobiti na raèun ostalih èlanova datog
187
komunikacionog sistema se mo�e sagledati kao ukruãivanje èitavog sistema kroz te�nju
ka maksimiziranju pojedinaènih varijabli, �to u skladu sa fon Fersterovim etièkim
imperativom, predstavlja ne-etièka, sistemski, a i pojedinaèno u du�em vremenskom
rasponu, unazaðujuãa dejstva. I uop�te, verovanje da implicitne te�nje koje stoje u
pozadini formalnih izjava ne izlaze na povr�inu i ne ostavljaju tragove na uèesnicima u
komunikaciji skladno svom vrednosnom karakteru, predstavlja emanenciju zavaravajuãih
snova logièkog uma (navikavanjem na koju se degradiraju kinezièke, facijalne, vokalno-intonacijske i druge spontane ekspresije na�e ljudskosti), iako ovakvo verovanje u svakoj
suptilnoj i osetljivoj komunikaciji biva primeãeno kao odraz neiskrenosti (a »iskrenost je
Put Nebesa. Postizanje iskrenosti je put èoveka. Onaj koji poseduje iskrenost bez napora
pogaða ispravno i razume bez mislenog truda; - on je mudrac koji prirodno i lako otelotvorava pravi put«380, smatrao je Konfuèije), podseãajuãi pri tome na sliku noja koji
zabada glavu u pesak pred opasno�ãu; »srce budalastih je u njihovim ustima: ali usta
mudrih su u njihovom srcu« (Sirah 21:26), kako nas podseãaju biblijski stihovi. Svaka
kako individualno, tako i sistemski globalno unapreðujuãa komunikacija obuhvata
buðenje unutra�njih te�nji ka pronala�enju zajednièkih temelja rezonovanja i
komuniciranja u skladu sa njima. Svaki izraz koji potièe od te�nje ka razumevanju ovih
temelja razmi�ljanja sagovornika, predstavljaãe konstruktivne orijentacije. U ovakvom
svetlu su posebno interesantne komunikacije spiritualnog karaktera koje mo�emo
sagledati tako kao da uèesnike orijenti�u unutra, ka srcu, ka njima samima. Svaka
spiritualna jezièka komunikacija ispunjava svoju izra�ajnu svrhu onda kada biva
razumena kao da ka�e: »Put je u Tebi. Put vodi u Tvoje srce«. Iz semantièkog do�ivljaja
ovakvih komunikacija ponièe svest, poput Sunca prosvetljujuãe orijentisana u svim
pravcima i smerovima, raðajuãi duboko, svepro�imajuãe znanje da svaki put jeste pravi
put, da svaka grana razmi�ljanja je ispravna, i da svaka od njih vodi kroz sliku na�eg
sveta u jezgro na�eg biãa. Drevna indijska prièa koja zatvara »igru staklenih perli«
Hermana Hesea, slièno kao i stara prièa D�alala ad-Dina Rumija o Aliju koji je sanjajuãi blago sakriveno u Kairu, krenuo za njim da bi na cilju svog puta susreo biãe koje mu
govori da je sanjalo isti san, samo sa blagom u Alijevom zavièajnom domu u koji se Ali
vraãa i blago nalazi401,228, samo su krasne, ali i grube metafore putovanja kroz koja se
vraãamo na poèetak, na èiste temelje na�eg sagledavanja sveta i postanja, te religioznih,
svepovezujuãih trenutaka koji prate do�ivljaje stvarnosti pro�ete ovakvom spiritualnom
komunikacijom, bilo kroz pa�nju i ljubav direktne meðuljudske komunikacije ili putem
iskrenih umetnièkih dela. Da bi se prona�le prave reèi, njihovo vreme i muzika izgovaranja, neophodno je
prepustiti se spontanom toku Prirode i sa samih na�ih, dugo izgraðivanih temelja
unutra�njih po�tovanja, bri�nosti i predanog poverenja, ispoljiãe se sveti izrazi implicitne
etike. I tada sve reèi postaju prave reèi, reèi spiritualne orijentacije. Jer, »ako je koren
svet, svete su i grane« (Rimljanima 11:16), kako nas uèi apostol Pavle. Samo sa ovakvim stavom se mo�e naizgledna beznade�nost imanentnih vi�esmislenosti u svakoj realnoj
komunikaciji preobraziti u lingvistièku interakciju ispunjenu poverenjem, pa�njom i
radosno trepereãim putanjama koje nas povezuju. Da dok objektivistièko insistiranje na reèima kao najrelevantnijim elementima meðuljudske komunikacije neizostavno
implicira te�nje ka dominaciji i sukobe, a prihvatanje autonomnosti i subjektivnih
iskustava uz ne ponavljanje puteva, veã njihovo uvek novo i neponovljivo pronala�enje, vodi ka buðenju unutra�njih spiritualnih te�nji i milostivosti uèesnika komunikacije, znao
188
je apostol Pavle kada je pisao: »...tada neãu hteti da znam za reè onih naduvenih, nego za
njihovu silu. Jer carstvo Bo�ije nije u reèi, nego u sili (iskustvu, direktnim, nereèitim
spiritualnim te�njama, prim.a.). �ta hoãete? Da vam doðem s prutom, ili s ljubavlju i
krotkim duhom?« (Korinãanima I 4:19). Praktièan naèin predaje religioznog uèenja,
ukazivanja na put religioznosti (buðenja duha svepovezanosti) u okviru koga se jezièke
ekspresije spontano ispoljavaju iz saoseãajne te�nje ka prihvatanju, za�titi i spasenju
drugih biãa - slièno kao �to »glas vodi raèuna o sebi, dokle god vodimo raèuna o
smislu«67, kao �to ka�e vojvotkinja Alisi u zemlji èuda - mo�e se sagledati na primerima
uèenja mnogih prosvetljenih biãa, ukljuèujuãi Isusa, Budu, Konfuèija, Sokrata, Pitagoru,
mnoge èuvene Zen uèitelje, LaoCea koji je, po legendi, prilikom izlaska iz dr�ave na
jednom visokom planinskom prevoju, od granièara bio nateran da zapi�e svoje uèenje247,
kao i Tomu Akvinskog koji je pisao sve dok na jednoj misi nije objavio da mu »sve �to je
do tada napisao, izgleda kao slama«407. »Ni sa èim u Svemiru porediti se ne da uèenje bez
reèi«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing XLIII), dok je Hajnc fon Ferster smatrao da »usput,
moja doktrina je nemati doktrinu«111. A �ivljenje znanja (sa zaboravljanjem na njega kao
skupa lingvistièkih ukazatelja) predstavlja zaista vrhunac znanja. Hermeneutièki stav o nemoguãnosti ispunjenja kriterijuma istinitosti svake
jezièke tvrdnje usled neophodnog kori�ãenja polaznih pretpostavki koje su oblikovane
samim kori�ãenjem jezika, dopunjuje se dodatnim argumentom koji uzima u obzir i
nemoguãnost uspostavljanja definicije bilo kog pojma, nezavisno od situacije u kojoj se koristi414. S obzirom na eksplicitnost obeãavanja i obavezivanja na izvoðene odreðenih
radnji u svakom jezièkom aktu, u svakoj jezièkoj komunikaciji je implicitan potencijal
unapreðujuãe izgradnje kreativnih, meðuzavisnih putanja izmeðu biãa, u koji je neophodno proniãi u svrhu do�ivljavanja istinskog i iskrenog karaktera komunikacije, i
pronala�enja op�te oplemenjujuãih ukazatelja. Teri Vinograd i Fernando Flores nam,
tako, navode primer u okviru koga osoba A pita osobu B da li u fri�ideru ima vode414.
Ukoliko osoba B pod pojmom vode podrazumeva hemijski sastav karakteristièan za
vodu, uvek ãe, èak i onda kada vode za piãe nema u fri�ideru, moãi da ka�e »da«, misleãi
na molekule vode, adsorbovane na hrani i omotima hrane u fri�ideru, u limunadi, ili u kalemima za hlaðenje. Ne samo da se znaèenja reèi, stoga, ne mogu opisati pomoãu
unapred utvrðenih uslova nezavisno od konteksta realne komunikacije (definisanog
te�njama uèesnika), veã i svaka jezièka komunikacija zahteva implicitno ulaganje
iskrenosti ka razumevanju drugih biãa i spremnost na pru�anje odgovora koje obasjava
orijentisanost na pravi put u skladu sa implicitnim te�njama oblikovanim pitanjima i
zahtevima za pomoã. Neuzimanje u obzir neophodnosti te�enja ka orijentisanju na pravi
put kroz èinove izlaganja i slu�anja, ekspresija i impresija u okvirima jezièkih
komunikacija, adekvatno je umrtvljavanju oplemenjavajuãih ljudskih karakteristika i
degradirajuãem robotizovanju ljudskih biãa, �to spontano i najèe�ãe neprimetno vodi do
svestranih naru�avanja harmonije �ivljenja. Naspram individualno-centriranog shvatanja razumevanja, uzimanjem u obzir ovakvog, dubokog iskreno-socijalnog karaktera jezika, razvija se svest o socijalno-centriranom razumevanju sveta, �to je analogno spiritualnom
prelazu od do�ivljaja mentalno izolujuãeg, reprezentacionistièkog manipulisanja
simbolima kao emanencije saznanja ka do�ivljavanju konteksta kao znanja, znanja kao ne
izgradnje ma�inerije manipulacije simbola, veã znanja kao tananim harmonizovanjem
putanja koje nas povezuju u zajednièku, neraskidivu celinu, prirodno povlaèi i
svepovezujuãe, holistièko do�ivljavanje do�ivljavanja sveta iz perspektive svakog
189
subjekta kao neraskidivog dela socijalne tradicije i nas koji, kao �to je Viktor Frankl
smatrao, »vidimo sebe kroz oèi drugih«312. Jezik, tako, nije samo sredstvo opisivanja
reflektivnog znanja, veã put ukazivanja na znaèenja u na�em zajednièkom svetu, put
uzajamnog stvaranja nas samih. Slièno kao i u sluèaju uèenja na gre�kama kada je put ka konstruktivnom uèenju
otvoren samo u sluèaju nepola�enja za rukom na�ih aktivnosti, nepoklapanja oèekivanih i
realnih ishoda, jezièke strukture, u skladu sa su�tinski orijentacionom prirodom
izra�avanja samo onoga �to nije oèigledno, manifestuju se samo prilikom nastajanja
izvesnih nesporazuma. Upravo emanencija ili potencijalnost nesporazuma u multipersonalnoj koordinaciji pona�anja implicira uvoðenje upotrebe lingvistièkih
orijentira, u èemu, izmeðu ostalog, i le�i razlog za�to �to bolje ne�to znamo, to te�e
mo�emo to i da opi�emo. Kori�ãenje istih pojmova u razlièitim situacijama u kojima su
prisutni razlièiti, bezjezièno potencijalno neoèigledni ciljevi uèesnika u komunikaciji,
dovodi do obogaãivanja jezika. Tako je poznato da Eskimi koriste oko 400 reèi za
ukazivanje na sneg izvesnih kvaliteta, �to je oèigledna posledica postojanja mno�tva
aktivnosti koje ukljuèuju baratanje sa snegom, a u kojima mo�e doãi do potencijalnih
nesporazuma. Problemi u ljudskoj komunikaciji, u �ivotnim odnosima izmeðu ljudskih
biãa, dakle, iskrsavaju samo na nivou implicitnih pretpostavki, saznajnih temelja na kojima se baziraju na�a do�ivljavanja jezika, znanja i delovanja, a objekti postojani,
naravno, samo u jeziku, predstavljaju stoga operativne relacije koje se koriste u svrhu prevazila�enja potencijalnih nesporazuma prilikom postizanja dogovora u svrhu konstruktivne koordinacije pona�anja. I sva lingvistièka ostvarenja, ukljuèujuãi i sva
umetnièka, politièka i religiozna dela predstavljaju posledice interpretacija ljudskih
postupaka i do�ivljavanja sveta ne »onakvih kako treba«, jer, naravno, u svetu
egzistencije op�tih shvatanja o poretku sveta u kome je sve savr�eno ureðeno, sve
onakvim »kako treba«, ne raða se ni potreba za lingvistièkom ili bilo kakvom
orijentacijom ili pru�anjem ukazatelja na odreðeni put ili cilj. Stoga je, izmeðu ostalog,
jasno i da sukobi polariteta u nama samima (koji postojimo kao odraz celokupne biosferiène zajednice i kao kontekst pru�anja smisla na�em svetu), u na�im
razmi�ljanjima, raðaju polaritete koji figuri�u u opisima Prirode i ostavljaju trag na domenu jezika, koji zatim oblikuje ljudska razmi�ljanja, odakle mo�emo sagledati
cikliènu ureðenost u okviru koje put na�eg do�ivljaja sveta kroz jezik mo�e rezultovati ili
zavarano�ãu i slepom oèarano�ãu jezièkim strukturama, dopu�tajuãi im da gospodare
na�im pogledima na svet i doprinoseãi time inertnom rasplamsavanju »vrzinog kola«
dru�tvenog robovanja sopstvenim jezièkim kreacijama, ili prosvetljenjem na�eg uma
posredstvom do�ivljavanja jezièkih konstrukata i svih vidova ljudskih ekspresija znanja kao potencijalno smisleno kori�ãenih sluga na�ih dubokih, nejezièkih, spiritualnih te�nji,
èime spontano doprinosimo razja�njavanju niza neskladnih polariteta u predstavama
Prirode i stapanju u èistoãu meditativnog do�ivljaja postojanja. Prihvaãeno shvatanje o orijentacijski-subjektivistièkoj prirodi jezika bi spontano
iznedrilo mno�tvo nesagledivo korisnih i oplemenjujuãih posledica na gotovo svim
poljima dru�tvene interakcije145. Mnoge debate bi se mogle iz sukobljavajuãih i
destruktivnih prevesti u produktivne i harmoniène sa razvojem svesnosti da se znaèenja
koja ljudi pridaju odreðenim reèima ne smeju uzeti kao jedina legitimna, te da stoga
svako pozivanje na apsolutno istinito obja�njenje prirodnih fenomena podrazumeva i aroganciju239 kojom se presecaju mnoge esencijalne etièko-estetske putanje koje nas
190
povezuju, a koje opstaju samo u stalnom prilivu poverenja i predanosti u na�em dodiru sa
svetom i drugim biãima. Svesnost da svaki put kada neko ka�e: »Eto, lepo sam ti
rekao!«145, »...i taèka!« ili »bio sam savr�eno jasan«, ne znaèi da je i bio razumen,
osigurala bi znatno tolerantniju komunikaciju koja je osnova svakog plemenitog i prosvetljenog do�ivljavanja stvarnosti, usled njegove nu�ne uoblièenosti socijalnim
kontekstom egzistencije na�eg sveta. Neizvodljivost preno�enja identiènih znaèenja
ukazuje na nu�nost prihvatanja uzajamnih interakcija, uzajamnih pronicanja u znaèenja
iskustvenih reprezentacija i te�nje svakog biãa u komunikaciji, toplih te�nji ka
sagledavanju sveta iz perspektive drugih biãa, èime se, naspram disharmoniènih
manipulativnih te�nji ka unilateralnom delovanju bez buðenja sopstvene prijemèivosti na
promene, biãa putem duha zajedni�tva i saoseãanja nahode na smer op�te harmonije.
Slièno tome, i uviðanje lepote tolerancije i saoseãanja koji lako isplivavaju iz kori�ãenja
opisa na�eg sveta kao na�ih interpretacija, kao povuèenih linija i harmonija sa kojima se
poistoveãujemo, koje jesmo mi - naspram preslikavanja kvaliteta na�eg sveta u
objektivni, za svakoga identièan svet - predstavlja blage odsjaje na putu ka prosvetljenom zajedni�tvu biãa koja su u potpunosti svepoistoveãena sa svojim svetom, koja su svesna
da se svet menja sa njihovom najmanjom mi�lju, te da je njihova odgovornost prema
njegovoj sudbini beskrajna. Prilikom tumaèenja ljudskih dela, ukljuèujuãi i umetnièka
dela, umesto neizvodljivog poku�aja pronicanja u karakter osobe-stvaraoca ili eventualne objektivizacije karaktera i kvaliteta dela, na�e te�nje u do�ivljavanju ovakvih dela bi bile
preorijentisane ka pronicanju u unutra�nji intuitivni do�ivljaj, u komunikaciju nereèitog i
nesvesnog, te ka buðenju mudrog povezivanja nas sa svetom, poistoveãivanju na�eg uma
i Prirode, ka harmonizovanju kvaliteta kao ko-kreativnih puteva, ka »korekciji pravca koji vodi ka mudrosti u stvaranju ili posmatranju datog dela«
21. Takoðe, sa
do�ivljavanjem jezika kao zajednièkog, uzajamnog orijentira spontano se i mnogostrukim
ponavljanjem (i bleðenjem veze mape sa teritorijom, tj. imena sa imenovanim)
uspostavljene fraze i kli�ei pona�anja preobra�avaju u iskrene i svesno neponovljivo
izvoðene tvrdnje i telesne izraze, �to bi donelo daleko plodonosnije rezultate ljudskih
komunikativnih te�nji usled otvorenosti i pouzdanosti kojima bi one odisale. Naspram
ideje o »razumevanju« kao samo pru�anju »relevantnih« lingvistièkih (oèekivanih)
odgovora na pitanja i raskr�ãa u konverzaciji, raða se shvatanje da se samo posredstvom
te�nje ka uzdizanju biãa � sagovornika, ka sa�ivljavanju sa njihovim pogledima na svet,
oseãanjima i najdubljim shvatanjima mo�e uèestvovati u zaista iskrenoj i plodonosnoj
komunikaciji97. Te�nje ka dobronamernoj, prosvetljujuãoj orijentaciji bi unele radost u
na�a pona�anja, dok bi degradirajuãe i disharmonizujuãe te�nje iz perspektive
meðuljudske interakcije kao orijentira èudesnim povratnim spregama ukazivale na pravi
put i promenu upravo na�ih najdubljih te�nji sa kojima su izvoðeni dati aktovi. Svaka realna jezièka komunikacija obuhvata u svakom iskazu èitavo more
implicitnog sadr�aja, tako da se sama semantika pripisana reèima mo�e zamisliti kao
samo maleni vrh ledenog brega ispod koga je skriven implicitni sadr�aj èitave tradicije
jezièkog osmi�ljavanja Prirode. Stoga, iskreno razumevanje i predanost iskrenoj jezièkoj
komunikaciji uvek mora obuhvatati i pronicanje u implicitni karakter, skriven izmeðu
redova sintaksièkih ili fonetskih iskaza. Meðutim, »�to se vi�e zna, vi�e je onoga �to treba
ne-znati«195, podseãa nas drevna Tao izreka na neizbe�an uporedni rast bogatstva putanja
skrivenih, implicitnih korena i vidljivih kro�nji svakog stabla znanja, dok nam ÈuangCe
poruèuje da »razumevanje koje poèiva u onome �to se ne mo�e razumeti, najbolje je«70,
191
ukazujuãi, izmeðu ostalog, i na bri�nu, religioznu predanost nevidljivim osnovama,
implicitnim korenima dru�tvenih komunikacija i, uop�te, ko-kreacije detalja na�eg sveta,
kao na esencijalnu komplementarnu stranu logici u okvirima svakog iskrenog razumevanja. Komunikacija izmeðu ðaka i uèiteljice, u okviru koje na zahtev uèiteljice
da ka�e ne�to, ðak doslovce izgovori »ne�to«, predstavlja primer zanemarivanja
obavezivanja na uzimanje u obzir implicitnog karaktera jezièkih iskaza, u kome se u
realnoj komunikaciji ne ogleda samo skup polaznih pretpostavki kao u sluèaju formalnih
jezika (kao �to su, na primer, logika ili ma�inski kodovi), veã na�a temeljna orijentacija
ka ukazivanju bri�nosti prema svetu. Sa jedne strane, samo se ono �to nije oèigledno
manifestuje kroz jezik, dok sa druge strane, u onome �to nije iskazano ima mnogo vi�e
znaèenja u odnosu na ono �to je formalno iskazano, �to je shvatanje koje bi moglo da
predstavlja divan orijentir savremenim objektivistièkim stavovima koji uvek stoje na
pijedestalu nedokazivih i metafizièkih pretpostavki. »(Autorova oma�ka) nije u onome
�to autor ka�e, veã u onome �to ne govori. Nevolja, isto tako, nije s onim �to on zna da je
pretpostavio, veã s onim �to je pretpostavio nesvesno«393, pisao je Alfred Nort Vajthed.
Ni u jednoj mapi nisu naznaèene, niti mogu biti naznaèene sve implicitne pretpostavke
koje bi èitalac morao da poznaje da bi joj pridao identièno znaèenje kao i sam njen
konstruktor. Naime, implicitne pretpostavke se po pravilu nikada ne mogu u potpunosti eksplicitovati, jer ne postoji neutralna perspektiva sa koje bismo na�e implicitne
pretpostavke i verovanja u okviru kojih rezonujemo, posmatramo i oblikujemo na� svet
sagledali kao objektivne putanje. »Ne do�ivljavamo iskustvo, mi �ivimo kroz njega«112,
smatrao je Edmund Huserl, �to je misao u kojoj je kao razlog neizvodljivosti iskustva
iskustva implicitno sadr�ana upravo neizvodljivost potpunog eksplicitovanja na�eg
iscrtavanja sveta. Za uviðanje ovih implicitnih pretpostavki u kojima je sakrivena su�tina
na�eg razumevanja i konstruisanja sveta, neophodno je potra�iti njihov odraz u na�em
svetu, te stoga apostol Pavle ka�e da »sad gledamo kao pomoãu ogledala � u zagonetki, a onda ãemo licem u lice« (Korinãanima I 13:12). Hajnc fon Ferster bi nas, pru�ajuãi nam
maðionièarski primer u okviru koga sa jednim okom ne uspevamo da vidimo odreðeni
deo vidnog polja èija svetlost pada na oblast mre�njaèe sa koje izvire optièki nerv272,
podsetio da »ne vidimo ono �to ne vidimo«. U sluèaju ovog primera ne vidimo ni tamni
prsten, �to bismo oèigledno oèekivali na osnovu shvatanja o reprezentacijskoj prirodi
na�e percepcije, veã jednostavno ni�ta, �to nam direktno ukazuje kako na konstrukciju
sveta od nas samih na osnovu kontakta sa sredinom, tako i na èinjenicu da moramo biti
»slepi« kako bismo videli, i to kako na fiziolo�kom, tako i na filosofskom nivou. Ova
neeksplicitnost implicitnih pretpostavki èini osnovu hermeneutièkog kruga, primenljivog
na svaki vid jezièkog razumevanja sveta. Stoga je jedan od esencijalnih principa ove
knjige i: Implicitne pretpostavke i temeljna verovanja se ne mogu u potpunosti eksplicitovati Jedna od osnovnih zabluda nauène tradicije je smatranje da samo eksplicitno
znanje predstavlja znanje, kao i da se svako znanje mo�e eksplicitovati. Iz ovakvog
shvatanja su ponikle mnoge zavaravajuãe i degradirajuãe slike o èudesnim �ivotnim procesima, ukljuèujuãi i robotizovanje ljudskih misli u vidu smatranja da je svako
razmi�ljanje i saznanje bazirano na sistematskoj manipulaciji reprezentacija, kao i ideju o
realnoj izvodljivosti modelovanja inteligentnog pona�anja. Programi istra�ivanja se ne
192
mogu shvatiti samo kao skupovi eksplicitovanih pravila izvoðenja odreðenih zadataka.
Primetni, formalizovani detalji svakog programa reflektuju znatno dublju koherentnost koja se po obièaju ne preispituje, ali koja se mo�e sagledati kao èitava osnova verovanja o prirodnom i saznajnom poretku, koja pripada ne-eksplicitovanim elementima meðu-nauènièke komunikacije. Upravo ova pozadina verovanja na neprimetan naèin nahodi
izbor metoda pri izvoðenju istra�ivanja, a ono �to je posebno znaèajno je to da se poku�aji menjanja bilo kojih programa aktivnosti gotovo uvek izvode u istom kontekstu
sagledavanja sveta, usled èega istorijski tok nauènih prilaza ispitivanju stvarnosti ne
uspeva da preobrazi implicitni »objektivizam« ili »istinitosni« pristup opisivanju Prirode. Meðutim, na�e slepilo na odreðene implicitne pretpostavke na�eg rasuðivanja predstavlja
posledicu toga da ne vidimo da ne vidimo, da ne znamo da ne znamo272, ali onda kada u trenutku spoznaje na�ih putanja saznanja iz jedne nove perspektive otkrijemo da znamo da ne znamo, tada zapravo progledamo. Jer, »ko zna da ne zna, najvi�i je«, smatrao je
LaoCe (Tao Te Ãing LXXI). Stoga, uèenje razvijanja konteksta na�eg uèenja, na�ih
puteva spoznaje i �ivljenja, te fleksibilnih promena perspektiva sagledavanja programa na�eg pona�anja i rezonovanja, predstavlja esencijalni element bivstvujuãeg, ne-raèunarskog, prirodno-kreativnog razmi�ljanja.
Veã smo videli da se nijednom pitanju ne mo�e priãi sa neutralne, objektivne
taèke gledi�ta. Kada je u pitanju sagledavanje jezika kao generatora prostora moguãnosti
za na�a dejstva u svetu, tada mo�emo primetiti da su ovakve moguãnosti u mnogome
oblikovane tradicijom (ne samo dru�tvenom i kulturnom, veã tradicijom celokupnog
spektra biolo�kih interakcija) kao »jezièki implicitnim pre-razumevanjem koje otvara prostor moguãih odgovora«
414. »Izgleda kao da smo ponikli u svetu viðenom kroz opise
drugih, pre nego kroz na�u sopstvenu percepciju. Ovo ima za posledicu to da umesto
kori�ãenja jezika kao oruða za ekspresiju na�ih misli i iskustva, prihvatamo jezik kao
oruðe koje odreðuje na�e misli i iskustvo«109, smatrao je Hajnc fon Ferster, ukazujuãi na
èinjenicu da putanje vezanosti za na�u socijalnu tradiciju grade i na�e poglede na svet.
Premda èine osnovu »uspe�nosti« jezièkih interakcija u okviru kojih delujemo i
interpretiramo svet, implicitne putanje na�e lingvistièko-kognitivne tradicije, temelja na�eg razumevanja sveta kroz jezik, ne mogu se formalizovati. Socijalna tradicija kao deo
individualnih temelja jezièkog oblikovanja sveta je direktna posledica istorijske zavisnosti ljudskih biãa, èinjenice da je naèin na koji vidimo svet u mnogome odreðen
istorijom na�ih interakcija sa drugima koji dele tu tradiciju, odakle postaje jasno da se
bri�nost prema na�em svetu, prema svim biãima oko nas, odra�ava i na lepotu konteksta
kojim ãemo iscrtavati na� svet i njegova biãa, �to èini jedan hermeneutièki krug u kome
je implicitno sadr�an i kljuè beskrajnog individualno-globalnog spiritualnog napretka. Razumevanje nas kao dela tradicije iskljuèivo posredstvom kori�ãenja jezika, neizvodljiv
je zadatak, s obzirom da je sagledavanje sveta kroz dati jezik poniklo na tradiciji koja se formirala uèestvovanjem u jezièkoj komunikaciji. Drugim reèima, ono �to kroz jezik
razumemo zasnovano je na onome �to veã znamo, dok je ono �to veã znamo poniklo na
osnovama na�e sposobnosti razumevanja posredstvom jezika, �to èini nerazluèivi
hermeneutièki krug, èijim sagledavanjem postaje oèigledna neeksplicitnost jezièkih
predrasuda na�eg rezonovanja (kao preduslova jezièkih saznanja) i celokupne tradicije
svakog vida jezièkog razmi�ljanja i razumevanja sveta414. Nerazluèivost uslova
oblikovanja jezièkog razumevanja analogna je nemoguãnostima dopiranja do prvobitnih
uzroka ijednog povratno spregnutog prirodnog sistema, ukljuèujuãi neizvodljivosti
193
ustanovljivanja da li temperatura sobe uzrokuje rad termostata ili obrnuto, da li reke oblikuju obale ili obrnuto, da li je um uzrokovan telom ili obrnuto, da li su emergentni kvaliteti holistièkih sistema uzrokovani sub-organizacionom ureðeno�ãu ili obrnuto itd.
Tradicija ljudskih interakcija predstavlja govoto neprimetni orijentir ljudskog pona�anja,
posebno za biãa nezainteresovana za filosofiju u smislu te�nji ka razotkrivanju
predrasuda sopstvenih rezonovanja i pogleda na svet. Meðutim, na�a najdublja verovanja
i na�e najdublje te�nje i vrednosti implicitnog karaktera kroz implicitne izbore iscrtavanja
na�eg sveta eksplicituju se upravo u na�em do�ivljaju sveta i zadovoljstvu i radosti
saznanja koje nam interakcija sa njim donosi. »Samo propozicije imaju smisla; samo u
vezama propozicija ime ima smisla...Propozicije ne mogu reprezentovati logièku formu:
ona se odslikava u njima. Ono �to nalazi svoju refleksiju u jeziku, jezik ne mo�e
reprezentovati«417, neki su od briljantnih stavova Vitgen�tajnovog logièko-filosofskog traktata, i slièno kao �to logièki iskazi ne mogu iskazati implicitne i temeljne putanje
celine logièke forme, logièkog sistema rezonovanja, ni na�e najdublje te�nje, kao ni
spiritualni temelji na�e egzistencije, srce tajne postojanja i smislenosti sveta, ne mogu se
direktno reprezentovati, veã se oni implicitno manifestuju u svakoj crti na�eg sveta. Bitno
je primetiti da hermeneutièki krug, meðutim, ne spreèava �irenje saznajnih vidika,
poveãanje fleksibilnosti prihvatanja novih saznajnih perspektiva, kao ni pronicanje u predrasude na�eg razumevanja, veã samo spreèava postizanje razumevanja koje bi
ispunilo ideal objektivnosti ili potpunosti. S obzirom da svaki vid razumevanja ponièe na
izvesnoj temeljnoj spoznajnog graði znanja, implicitne pretpostavke, tako, nisu
preduslovi pogre�nog interpretiranja sveta, veã osnove postojanja svakog razumevanja. Po�to jezik kao sredstvo komunikacije u mnogome oblikuje na�a razmi�ljanja,
tada je svako razmi�ljanje uslovljeno egzistencijom dru�tvene tradicije. Do�ivljavanje
socijalnog karaktera jezika kao orijentira otvara vrata za prevladavanje potencijalno nekompatibilnih i autistiènih subjektivnosti pojedinaènih interpretacija, �ireãi temeljne
uslove do�ivljaja znaèaja i smisla lingvistièkih izraza i, uop�te, uviðenih kvaliteta kao
puteva od pojedinaènih biãa ka èitavoj tradiciji na�eg postojanja i dru�tvu èija se
sposobnost uoèavanja znaèaja detalja sveta kroz hermeneutièki krug neprekidno obnavlja
i evolutivno razvija. Svako misaono-reflektivno (ne praktièno) znanje, uslovljeno
interpretativnom aktivno�ãu kognitivnog sistema, stoga, nikada nije ni potpuno
subjektivno (nezavisno od socijalne i biolo�ke tradicije), kao ni potpuno objektivno
(nezavisno od jedinstvene, subjektivne interpretacije). »Ponekada zatvorim moja vrata i
predam se izuèavanju knjige, ali samo stoga �to mogu opet otvoriti vrata i ugledati
ljudsko biãe koje me posmatra«54, smatrao je Martin Buber, podseãajuãi nas na put
duhovnog ispunjenja i anðeoskog uspinjanja doktora Fausta ne kroz samo-zadovoljno konceptualizovanje i sklapanje potencijalno savr�eno konzistentnih modela prirodnog
reda (i, eventualno, njihovu upotrebu u svrhu egocentriènog manipulisanja putanjama
na�eg sveta), veã kroz predano, svesrdno i bezuslovno slu�enje bli�njim biãima87, te da su
usamljenost i prouèavanje knjiga, posveãenost razmi�ljanju i idealizovanju, moguãi samo
zato �to na svetu postoji neko kao �to si Ti, samo zato �to prosvetljujuãe uèenje i
imaginativno odslikavanje ureðenosti Prirode otvaraju na� um i srce u radosnoj i
sveprihvatajuãoj dru�tvenoj i ekosistemskoj interakciji. »Ljudsko biãe je ljudsko biãe
zajedno sa drugim ljudskim biãem; eto �ta je ljudsko biãe«312, smatrao je slièno Hajnc fon
Ferster, ukazujuãi na neophodnu okrenutost na�oj sredini - bri�nost prema njenim biãima
spontano postavljenu u samim temeljima na�e spoznaje sveta i sebe, kao i svih na�ih
194
delovanja - kao pokretaèa svake komunikacije i lingvistièkih usagla�avanja, èiju lepotu i
smislenost uvoðenje »objektivnog« sveta mo�e, sa zaboravljanjem na a-istinitosni, samo metaforièni karakter svih jezièkih i nauènih opisa, lako pomutiti.
Iz perspektive do�ivljaja implicitnih osnova svakog jezièkog orijentira kao korena
razumevanja i srca njihovog oplemenjavajuãeg efekta, postajemo svesni da jezik sam po
sebi ne prenosi znanje, te da se duboka etika upotrebe jezika krije upravo u stalnom podseãanju o nu�nosti ulaganja na�ih nereèitih, saoseãajnih i sa�ivljavajuãih te�nji kao
implicitnih u svakom ispoljenom izrazu. Jezièka komunikacija je, kao i svaka druga
kooperativna interakcija, uvek obostrana, te je stoga spremnost na sopstvenu modifikaciju kroz interakciju esencijalna za uspe�no, blagotvorno dejstvo na onaj deo sveta ka kome
su na�e reèi i duboke te�nje koje stoje u njihovoj osnovi usmerene. Mencije je tako
smatrao da »reèi koje su jednostavne, ali imaju daleko dose�uãi smisao, dobre su reèi.
Principi koji, dok se dr�e, jezgroviti su, a imaju �iroku primenu, dobri su principi. Reèi
sveca nisu neèujne, ali veliki principi implicitni su u njima. Princip koga se svetac dr�i je
sopstvena kultivacija, ali kojom se èitav svet umiruje«281. Vrhunska etika pru�anja
lingvistièkih ukazatelja poèiva u po�tovanju autonomnosti biãa, izbegavanju njegove
manipulacije u bilo koju svrhu, i primernom pona�anju. �to se tièe etike do�ivljavanja
jezika, ona, naravno, nije objektivno prisutna u reèima, veã upravo u kontekstu njihovog
subjektivnog do�ivljavanja. Ukoliko ovaj kontekst olièava te�nju ka sticanju objektivnog uvida u te�nje autora, distanciranost i zatvorenost ka sopstvenim promenama, tada je
etika na�eg do�ivljaja siroma�na u poreðenju sa kontekstom - operacijama koje uokviruju tekst i pru�aju mu smislenost � koji odi�e poverenjem u autorove te�nje, spremno�ãu na spontana otkrovenja i sopstvene promene, èime ovakva otvorenost susreta biãa u
komunikaciji rezultuje u bogatom potencijalu uèenja i evolucije. Lepota i zadivljujuãa
vrednost koju te�imo da uoèimo u svakom delu i iskazu, u sprezi sa tolerancijom
raznovrsnih mi�ljenja i pru�anju samo primera, ali ne i menjanja ovih mi�ljenja,
predstavljaju put ka zaista plodonosnoj i prosvetljujuãoj komunikaciji, jer jezik nije
ogledalo stvarnog sveta, veã samo orijentir pomoãu koga se meðusobno navodimo na put
kreativnosti i zajednièkog napretka. Ovakvo shvatanje jezika ne znaèi da je razvijanje formalnih jezika - kao �to su, na
primer, kompjuterski jezici - beskorisno. Kompjuteri predstavljaju obogaãujuãe
posrednike u ljudskoj jezièkoj komunikaciji, premda je u svrhu odr�avanja njihovog
funkcionisanja (slièno kao i semantièke egzistencije nauènih otkriãa) u vidu vernih sluga,
a ne slepih gospodara na�ih vizija sveta, nu�no ne pobrkati mapu sa teritorijom, ne pridati
formalnim jezicima karakter na osnovu koga bi se njima upravljalo kao istinito odra�avajuãim i apsolutno adekvatnim motivima ljudskog razumevanja sveta. Zamenom
ideala objektivnog, ekspertskog znanja sa naznaèivanjem va�nosti obraãanja pa�nje na
ne-eksplicitovanu osnovu svake komunikacije, do�lo bi se do dizajniranja plemenitih tehnologija koje bi podsticale socijalni dijalog sa posledicama unapreðivajuãeg
razumevanja. Èitava ova knjiga je knjiga o korenima � o otuðenosti biãa od korena
evolutivne i civilizacijske tradicije na kojoj su ona ponikla i na kojoj opstaju; o zaslepljenosti procesa formiranja na�ih misli, reèi i akcija programima na osnovu kojih se
ona, na ovaj naèin li�ena prirodne spontanosti i harmonije, izvode; te o zaboravljenosti na
negovanje spiritualnih korena na�ih unutra�njih te�nji koje se preslikavaju na istinski kvalitet efekata koje na�e delatnosti ponikle na njima ostavljaju u svetu � te o ukazivanjima na put njihovog preobraãanja (jer, »Gospod ne menja ono �to je sa ljudima
195
dok ljudi ne promene ono �to je u njima«176, kao �to nam ka�u mudre reèi Kur'ana,
pokazujuãi na prosvetljujuãe menjanje sveta putem produhovljenja na�ih najdubljih
unutra�njih te�nji), �to bi, izmeðu ostalog, iniciralo i da ljudski programi bilo
svakodnevnog rezonovanja, bilo tehnolo�kog razvoja i poslovnog upravljanja - ponekad poput kakvog crnog jahaèa bajke o gospodaru prstenova � postanu sagledani licem u lice, te da se njihovo slepo voðsto i »gospodarsko« voðenje reprogramira u skladu sa
harmoniènim ukazateljima koji bi spontano isplivali iz prevazila�enja spomenuta tri korenita problema savremenog dru�tva, i tako prevede u dobre programe koji bi nam
verno »slu�ili« kretanju u pravcu Sunca. Svaki problem se mo�e eksplicitovati samo u odnosu na odreðenu implicitnu
osnovu koja se ne mo�e artikulisati, a u èijem zanemarivanju stoji ideja o moguãnosti
formiranja savr�enih odluka raèunskim putem, te sa njom i savremeni ideali razvoja
ve�taèke inteligencije. Relevantnost odreðenih izbora je uvek postojana u odnosu na ovu
ne-eksplicitnu, pre-orijentacijsku osnovu samog znanja i postojanja. Meðutim, sagledamo
li bilo koji artikulisani problem, lako ãemo primetiti da je broj opcija koji bi mogao da
predstavlja potencijalni izbor prilikom dono�enja odreðene odluke koja bi vodila do
njegovog re�avanja, beskonaèno veliki i nesaglediv, te da stoga relevantni, beskonaèno
veliki prostor alternativa izbora ne mo�e biti, bez ogranièavajuãih posledica, skupljen na
prostor konaènih logièkih moguãnosti. »Moja predanost je stalna predanost. Ja ne
postajem predan jer mislim da je vreme za predanost«70, govorio je LaoCe, ukazujuãi na
neophodnost preobra�avanja formalnog odluèivanja u spontano praãenje Puta Prirode u
svrhu pronala�enja optimalnog izbora dejstava, a time i dostizanja harmonije ljudskih
dela i prirodne sredine. Odluke kao misaono-voljne inicijacije akcija se, tako, ne biraju, veã stvaraju, �to je shvatanje posebno oèigledno u odnosu na dinamièku Prirodu u okviru
koje se nijedan proces ili entitet, bilo u vremenu ili prostoru ne mogu smatrati identiènim.
I jedan od temeljnih kibern-etièkih principa upravljanja jeste da »ne donosimo odluke o
narednim akcijama dok ne primetimo ishod poslednje akcije«344. Direktna posledica ne-
eksplicitnosti dela implicitnih pretpostavki je, dakle, nemoguãnost razvijanja svestranog,
u svim situacijama relevantnog, kompjuterskog rezonovanja. Naime, pisanje kompjuterskog programa se uvek izvodi èesto neprimetnim pozivanjima na mre�u
pretpostavki koje èine pozadinsku osnovu datog postupka jezièkog rezonovanja i komponovanja, i upravo ove, uvek delom ne-eksplicitne pretpostavke moraju biti uva�avane od korisnika datog programa u svrhu postizanja �eljene interpretacije
rezultata. Postupak programiranja je najèe�ãe pokrenut te�njom ka re�avanju nekog
problema. Meðutim, u svetlu konstruktivistièkog razmi�ljanja, problemi ne postoje van opisnog domena jezika, van izmi�ljenih i postavljenih opcija od strane posmatraèa. Stoga,
svako programiranje, modelovanje sveta posredstvom nauènih hipoteza, slièno kao i
svako logièko rezonovanje, konstrui�e problem, a tek sa njim i njegovo re�enje. Svako
re�enje problema je, tako, relevantno samo u okviru date sheme logièkih propozicija na
koju se ono odnosi. Drugim reèima, »samo principijelno neodluèiva pitanja mo�emo
odluèiti.....sva druga pitanja su veã odluèena od strane formalizma u okviru koga su postavljena«
104, kako je smatrao Hajnc fon Ferster. Jedna od najva�nijih posledica
ovakvog shvatanja je, naravno, i ta da je pri sagledavanju svakog problema ili tra�enja
odgovora na na�a jezièka pitanja, neophodno najpre sagledati kontekstualni formalizam (kao �to su, na primer, silogizmi, sintaksa ili aritmetika
111) na kome su na�a pitanja
196
ponikla, jer se upravo u ovim temeljima rezonovanja i odslikavanja sveta krije i tajna pru�anja njihovih odgovora. Slièno kao �to smo u stanju da registrujemo neki objekat samo uz pretpostavljeno poznavanje onoga �to ispitujemo, i svi nauèni zakljuèci se pre
njihovog izvoðenja i potvrðivanja najpre moraju zamisliti u granicama datog formalizma
rezonovanja (otuda i paradigma razmi�ljanja nahodi izvoðenje nauènih èinjenica).
Promena u formalnim slikama Prirode se, iz ove perspektive, sastoji iskljuèivo u opisima
uslova48, �to u sluèaju direktnog do�ivljavanja sveta odgovara prosvetljavanju konteksta
sagledavanja harmonija kvaliteta koje se raðaju kroz na� dodir sa Prirodom. Spoznajama
na nivou temelja na�eg rasuðivanja, postepeno pronièemo u sve ono �to se u kori�ãenoj
logièkoj shemi smatra unapred datim, pretpostavljenim i implicitnim, i upravo se
ovakvim sagledavanjem izbora o izborima104, posmatranjem drugog i vi�ih redova
iscrtavanja na�eg sveta, rasvetljava i èinjenica da svi problemi, slièno kao i svako »da« ili
»ne«, opstaju samo u na�im jezicima, ali ne i u stvarnom svetu, èime broj fon
fersterovskih opcija dosti�e polje beskraja. Ovakvo skidanje vela maje kojim je na� jezik,
na�om naviknuto�ãu na njega, neprimetno prikrivao èudesnu teritoriju direktnog,
nejezièkog kontakta sa Prirodom, navodi nas na prosvetljujuãe shvatanje da je neophodno
samo slediti Put Prirode, odreãi se jezika kao zaslepljujuãeg komandira na�eg pona�anja
(ali ne i kao konstruktivnog orijentira u meðuljudskoj komunikaciji) u svrhu dostizanja
bezbri�nosti i sreãnih saznanja. Ovakvim, konsekutivnim uvidima sve vi�ih redova u
temeljne norme na�eg iscrtavanja sveta, teorijski i moralistièki, osuðujuãi kodeksi
nevezani sa nama kao posmatraèem se polako pretvaraju u odgovorna shvatanja da smo
mi kao posmatraèi subjektivno ukljuèeni u kreaciju svakog stava, problema i re�enja, te
tako i ogranièeni broj fon fersterovskih opcija postepeno raste ka beskonaènosti koja je
ekvivalentna njihovom eliminisanju, stapanju u jedinstvo sa svim postojeãim i
prihvatanju Puta Prirode. U ovom trenutku ãemo postaviti i svakako centralni princip ove
knjige koji se implicitno provlaèio kroz èitav dosada�nji tok knjige: Svi nauèni zakljuèci su implicitno sadr�ani u njenim polaznim pretpostavkama
Osnovna karakteristika svih nauènih formulacija, filosofskih i logièkih
zakljuèivanja, te svakodnevnih saznajnih uvida u veze izmeðu prividno izdvojenih elemenata � rezultata na�e percepcije, jeste nastajanje novih, obogaãujuãih saznajnih
putanja, putanja koje uvek opstaju na skrivenim temeljima polaznih pretpostavki, aksioma, tautolo�kih formi, ideologija, verovanja i slièno. Meðutim, slièno kao �to nam u svetu sopstvenih �ivotnih spoznaja, ne-refleksivnom utemeljeno�ãu na fiksnim osnovama
rezonovanja izgleda kao da unapred poznajemo sve �to je vredno spoznaje i da nova
traganja neãe izroditi ni�ta zaista novo269, te slièno kao �to su ishodi sastanaka èiji se tok
unapred planira u skladu sa datom agendom, praktièno unapred struktuirani29, i svi nauèni
zakljuèci u vidu fundamentalnih postavki na�eg sveta, unapred su iscrtani implicitnim
stavovima izabranog formalizma rezonovanja48. S obzirom da je svako pitanje uvek formulisano u okvirima izvesne saznajne mre�e rezonovanja u okviru koje je skrivena
tajna odgovora, i u postavci svakog eksperimenta sakriveno je re�enje istra�ivane
nedoumice, te nas, stoga, vraãanje unatrag, sagledavanje temelja na�eg rezonovanja, vodi zaista unapred, u smeru bla�enog razvoja na�eg znanja. Ukoliko je na�e polazno
shvatanje kroz èije okvire sagledavamo svet, da sve �to postoji jeste Jedno, da sve �to
prividno mo�emo izdvojiti predstavlja harmonièni deo smislene celine prirodnog Puta,
197
tada ãemo i spontano uoèavati najraznovrsnije veze izmeðu delova Prirode, izmeðu nas
samih i svega postojeãeg, èitavog sveta naizgled razdvojenog od nas, �to ãe nas,
postepeno, dovesti do harmonije jedne sreãne i ispunjene �ivotnosti. S druge strane, iz polazne pretpostavke o krajnjoj razdvojivosti ili èak nasumiènosti i besmislenosti svega
postojeãeg, sva na�a saznanja biãe sazdana na temeljima ovih ateistièkih pretpostavki, te
ãe, stoga, voditi do sve izra�ajnijih oseãanja izolacije, ne-prisnosti i stranputice subjekta od svog sveta. Iz uobièajenih interpretacija rezultata nauènih eksperimenata se stièe slika
o mrtvoj, inertnoj i bezdu�noj materiji, ali ne usled toga �to je ona zaista, objektivno
takva, veã usled polaznih pretpostavki nauènog formalizma zakljuèivanja putem koga se
pristupa izvoðenju i interpretaciji nauènih eksperimenta i zapa�anja. Na�e slike Prirode su
refleksije na�ih najdubljih, implicitnih verovanja, te se u tom kontekstu mo�emo jo�
jednom podsetiti razmi�ljanja Vernera Hajzenberga o tome da »u prirodnim naukama,
objekat istra�ivanja vi�e nije priroda kao takva, veã priroda u susretu sa ljudskim
pitanjima, i u tom smislu, i ovde, èovek susreãe sebe«. Kontrast izmeðu puteva ka kojima
vode redukcionistièke polazne pretpostavke tradicionalnih i savremenih nauènih
shvatanja, i holistièke ideje o neizvodljivosti reducibilnosti prirodnih pojava na njihove
detalje, a da se pri tome ne izgubi esencija stvari, predstavljaju lepe teme za kontemplaciju emanencije polaznih stanovi�ta u svakom otkriãu i saznajnom postupku na
bilo kom planu ljudskih razmi�ljanja ili delovanja. U svakom sluèaju, odgovornost biãa
za razmi�ljanja i do�ivljaj sveta se kroz ovakvo shvatanje prestavlja iz inertnog
prihvatanja objektivistièkih (ili bilo kojih drugih) programa rezonovanja na put traganja za temeljima na�ih pogleda na svet, koji ponekad vodi kroz »srce tame«, ali uvek sti�e do
èiste svetlosti jedinstva uma i Prirode, odakle se uvek i iznova pravi prvi korak,
najèudesniji od svih (jer najlep�e crte sveta uvek postaju, a »Ljubav se uvek raða«, kao
�to je smatrao Blez Paskal), od koga se dalje poput èarobne klice saznanja spontano
razvija na�e drvo iscrtavanja sveta sa svojim plodovima u domenima razmi�ljanja i èistog
iskustva. Indukcija i dedukcija se najèe�ãe podrazumevaju kao osnovni i jedini vidovi
logièkog zakljuèivanja, i to tako da se, najpre, od pojedinaènih sluèajeva indukuju op�ti
zakoni, od kojih se dalje mogu po potrebi dedukovati ishodi, odnosno posledice pojedinaènih sluèajeva. Meðutim, linearni postupci ni indukcije, ni dedukcije nisu u stanju da dovedu do nastanka novog znanja, veã iskljuèivo kru�ni logièki ciklus
zakljuèivanja, koji je Èarls Sanders Pirs nazvao najpre kvalitativnom indukcijom, a
kasnije abdukcijom. Tokom svakog ovakvog ciklusa razmi�ljanja, uvek se vraãamo na
poèetak, ali prolazeãi kroz prosvetljujuãi put343 koji osvetljava sam sebe. Svako
razmi�ljanje iz ove perspektive predstavlja kru�ne putanje koje se vraãaju na mesto sa
koga su krenule, odakle je lako sagledati mno�tvo religioznih metafora, ukljuèujuãi i
kako hri�ãanske158, tako i taoistièke (Tao Te Ãing XIV
361), budistièke359 i zapravo sve
svete savete da je uvek najlep�e stajati na samom poèetku. A kada otkrijemo da je svaki
zakljuèak zapravo odraz polazne pretpostavke, te da se stoga samo na�om voljom (kroz
veru) napravljen korak u smeru jedinstva sa Prirodom (koji odgovara na�em izboru da
smo Jedno sa Prirodom ovde i sada) mo�e odraziti i na zakljuèak o jedinstvu,
svepovezanosti i spiritualnoj refleksivnosti svega postojeãeg, te da stoga »nikada ne
napredujemo od zablude ka istini, nego od istine ka istini, od manje istine ka veãoj
istini«206, kao �to je smatrao Svami Vivekananda, dosti�emo T. S. Eliotov »cilj na�ih
198
istra�ivanja«, cilj na koji sti�emo kada »doðemo na poèetak i prepoznamo predeo«.
Stoga, mo�emo reãi i da:
Svako kreativno razmi�ljanje je nelinearno, vraãajuãi se na svoj poèetak U okvirima standardnog nauènog, logièkog zakljuèivanja se smatra da je
dedukcijom izvedeno obja�njenje ispravno ukoliko je »istinito«; ako su premise (polazne
pretpostavke) istinite, tada ãe i zakljuèak, izveden iz njih, biti »istinit«. Meðutim, cena
koja se plaãa za uspostavljanje ovako »proverljivog«, krutog kriterijuma istinitosti je ta
da su svi informacioni sadr�aji, sva nova saznanja i otkriãa implicitno sadr�ana u
polaznim stanovi�tima. S obzirom da ne dovodi do novih, esencijalnih saznanja - jer je u op�tim zakonitostima implicitno sadr�an svaki pojedinaèni sluèaj za koji one va�e - dedukcijsko zakljuèivanje se mo�e smatrati ne-sintetièkim. Dedukcija se, stoga, usled
svoje iskljuèivo analitièke istinitosti (redundantnosti), mo�e koristiti samo kao logièki
metod obja�njenja (karakteristièan za nauku), ukazujuãi najèe�ãe na mehanizam
opisivanog procesa, ali ne i kao metod dopiranja do novih saznajnih otkriãa. Za sluèaj indukcije, situacija je ne�to komplikovanija. Naime, tada premise
saèinjavaju opa�ene veze, dok se iz njih izvedeni zakljuèak odnosi na op�ti sluèaj. Za
razliku od deduktivnog zakljuèivanja, za induktivno rezonovanje se dugo smatralo da poveãava obim saznanja, ali da zauzvrat ne podr�ava obavezno odr�avanje istinitosti, s
obzirom da se izvedeni »sveva�eãi« zakljuèak nikada ne mo�e proveriti sa apsolutnom
sigurno�ãu, te se mo�e smatrati iskljuèivo hipotezom. Po�to je svaki indukcijom izvedeni zakljuèak uslovljen pojedinaènim opa�anjima, tada ãe svaka ovakva op�ta, sveva�eãa
pretpostavka posedovati na nivou njenog osmi�ljavanja karakter neponovljivosti
sluèajeva iz kojih je izvedena. Stoga se i èesto ka�e da nauka zapravo nikada ne dokazuje ni�ta, jer istorijsko, u konaènom broju sluèajeva potvrðeno odreðeno nauèno obja�njenje
koje uvek obuhvata i elemenat indukcije evidentan u formulisanim op�tim zakonitostima,
ne podrazumeva da ãe iste tvrdnje biti va�eãe u buduãnosti i zauvek. S druge strane, ni induktivno zakljuèivanje se ne mo�e shvatiti kao sintetièkog
karaktera, takvog da je u stanju da donosi nova saznanja, s obzirom da ispravna indukcija pre svega pretpostavlja kao hipotezu zakon koji bi trebalo da zakljuèi. Naime, sveva�eãi predikat mora biti poznat i pretpostavljen pre nego �to se subjekti na kojima ãe se
njegovo va�enje proveriti izaberu iz izvesnog skupa, u su�tini ogranièenog opsega,
definisanog kriterijumom prihvatljivosti nauènih tvrdnji u okvirima datog sistema logièkog rasuðivanja. Ogranièavanje beskrajne prostranosti perspektiva sagledavanja
sveta sa svakim formalnim opisom (koji je uvek redukcionistièkog karaktera) implicira
kao posledicu ogranièenost skupa kome pripadaju relevantne nauène tvrdnje, za koje je uvek u svakom sistemu logièkog rezonovanja neophodno da zadovoljavaju odreðene
kriterijume prihvatljivosti, definisane, naravno, konaènim spektrom oèekivanih opcija
(ishoda). Primer ovakvog rezonovanja je prisutan kod svake nauène analize, ukljuèujuãi i hemijske analize u okviru kojih je neophodno precizirati ono �to se tra�i, da bi se »to« i
zaista na�lo. Svako nauèno merenje u okviru koga se odreðenim varijablama pridaju
brojne vrednosti, uslovljeno je prethodnom pretpostavkom egzistencije datih varijabli u okviru interakcije eksperimentatora sa merenim sistemom345. Svako induktivno zakljuèivanje je, stoga, zavisno i definisano hipotezama koje moraju biti konstruisane pre
samog zakljuèivanja od strane saznajnog subjekta, �to je shvatanje koje èini osnovu
199
poznatog paradoksa uèenja151 u skladu sa kojim je, pod pretpostavkom formiranja
hipoteza kao èisto induktivnog procesa - procesa zakljuèivanja nad mno�tvom
nepristrasno prikupljenih, od karakteristika eksperimentatora prividno nezavisnih podataka - nemoguãe razviti (nauèiti � pod pretpostavkom uèenja kao formiranja
hipoteza i njihovog potvrðivanja, prim.a.) bogatiju logiku na osnovama siroma�nije
logike. Iz ovog razloga, standardna nauèna metodologija je ogranièena iskljuèivo na
saznanja koja su implicitno sadr�ana u polaznim logièkim pretpostavkama, poznatim kao
tautologije, kao i njenim implicitnim pretpostavkama koje se, kao �to smo videli, nikada
ne mogu u potpunosti eksplicitovati. Sve tvrdnje koje se mogu »dokazati« i sva pitanja na
koja se mo�e pru�iti »istiniti« odgovor, tako su unapred odreðena sa postavkom
saznajnog okvira i principa u skladu sa kojima se konstrui�u relacije izmeðu pitanja i
odgovora, nauènih opisa i obja�njenja. Drugim reèima, svaka tvrdnja, ukljuèujuãi i ovu,
mo�e se dokazati kao istinita ili neistinita u zavisnosti od postuliranih polaznih i implicitnih pretpostavki koje èine temelje datog formalizma rezonovanja. S druge strane,
u svakom kruto ureðenom, logièkom saznajnom okviru postojaãe pitanja èiji odgovori
neãe moãi da opstaju u obliku logièkog sleda opisa, veã samo kao posledica ukljuèivanja
intuicije saznajnih biãa, te i efekta odgovornosti koji se èesto elimini�e iz polja dana�nje
objektivistièke nauka na raèun uvoðenja mno�tva robotskih, deterministièkih crta u
opisima �ivih biãa, od Kosmosa kao potencijalno potpuno predvidljivog »èasovnika«,
preko �ivih biãa kao uslovljavajuãih mehanizama behavioristièke psihologije, pa do
temeljnih shvatanja paradigmi genetskog determinizma i »sebiènog gena«. »Èista logika
nikada ne bi ni�ta novo stvorila; niti bi bilo koja nauka samo iz nje mogla nastati«188,
smatrao je Anri Poenkare. Procesi indukcije, silogizma, slièno kao i definisanja,
predstavljaju, tako, nepouzdana sredstva saznanja u svojoj logièkoj neuravnote�enosti sa
intuitivnom spoznajom. Jedna veverica, kao �to je Vitgen�tajn primetio399, ne zakljuèuje
putem indukcije da ãe joj za zimske dane biti potrebne zalihe hrane, veã njena prirodna
spontanost, eliminisana iz predstava logièkog, jezièkog rezonovanja, predstavlja kljuè razumevanja njenih postupaka.
Meðutim, svako induktivno zakljuèivanje, slièno kao i svaki perceptivni akt, ne
predstavlja klasifikovanje nad grupom podataka formiranih prilivanjem objektivnih uticaja u neutralni, perceptivno neinterpretirajuãi i nepristrasni »sud« ljudskog uma, veã
implicitno podrazumeva ukljuèenost subjektivne interpretacije na osnovama prethodno
pretpostavljenih veza, temeljnih spoznaja i verovanja. Ipak, sagledav�i praktièno bilo koji
klasièno koncipiran nauèni èlanak278, sadr�aja podeljenog na odeljke uvoda, preja�njih
otkriãa, rezultata, diskusije i zakljuèka, moglo bi se pogre�no zakljuèiti da svaki nauèni
rad koji ne predstavlja samo nagomilavanje dedukcijom izvedenih podataka iz premisa tipiènih za va�eãu paradigmu u datoj oblasti (a u okviru koga je jasno da svi zakljuèci
odslikavaju ove premise), veã u okviru koga se iskazuju nove generalizacije, karakteri�e
klasièno induktivno rezonovanje, i to upravo usled toga �to je u okviru odeljka o putu
nastanka rezultata gotovo neophodno (u cilju zadovoljavanja kriterijuma »bezliènog«
pisanja, neformalno zahtevanog od nauènog izve�taja u svrhu povr�nog sticanja slike o
njegovoj ozbiljnosti, te potom i njegovog objavljivanja) naizgled eliminisati efekte posmatraèa, eksperimentatora, ljudskog uma koji je zaslu�an za dizajn puta otkriãa (tj.
izuma) koji èlanak opisuje. Tek nakon izlaganja svih rezultata, uvodi se odeljak o
diskusiji u okviru koga se stièe slika o dumanju nad ishodima izvedenih eksperimenata i
tra�enju veze izmeðu njih sa prethodno teorijskim putem definisanim (u osnovi
200
izmi�ljenim) varijablama koje su se sistematski eksperimentalno varirale, i pored toga �to
je svaki nauèni rad zasnovan na izvesnim oèekivanjima i pretpostavkama ishoda, i upravo
su ova oèekivanja ta koja gotovo neprimetno nahode proces dizajniranja eksperimenta selektujuãi ishode i metode posmatranja po pitanju njihove relevantnosti u svetlu ovih
temeljnih verovanja i te�nji, te pru�aju smisao aktivnostima opisanog nauènog rada.
»Èitavo na�e znanje je interpretacija u svetlu na�ih oèekivanja, na�ih teorija, i prema
tome je hipotetièko na jedan ili drugi naèin«356, smatrao je tako Karl Poper, pokazujuãi
nam da èuðenje i orijentisanost ka pronala�enju re�enja izvesnih, od na�ih temeljnih
oèekivanja otklonjenih harmonija putanja na�eg iskustva, predstavljaju osnove svakog
èina posmatranja, na taj naèin neraskidivo povezanog sa elementom interpretacije. U tom
smislu, »klasièni nauèni èlanak bi mogao biti prevara s obzirom da pogre�no predstavlja
proces razmi�ljanja koji je pratio ili koji je razvio rad opisan u èlanku...diskusija koja u
tradicionalnom nauènom èlanku ide poslednja, trebalo bi sigurno da doðe na
poèetak...nauène èinjenice i nauèni aktovi bi trebalo da prate diskusiju, i nauènici ne bi
trebalo da budu posramljeni da priznaju da hipoteze nastaju u njihovom umu du� neoznaèenih sporednih puteva misli; da su one ma�tovitog i inspirativnog karaktera; da
one zaista jesu avanture uma«278, kao �to je smatrao Piter Medavar, ukazujuãi upravo na
kljuènu ulogu analogija i metafora, sistemskog, intuitivnog i poetskog do�ivljaja sveta u
kreativnom nauènom rasuðivanju. »Uop�te nije taèno da su u nauci va�ni samo logièno
mi�ljenje i shvatanje i primenjivanje èvrsto utvrðenih prirodnih zakona. U stvari, ma�ta
igra presudnu ulogu u carstvu nauke, i to upravo nauke o prirodi. Jer, iako je za osvajanje èinjenica potrebno mnogo trezvenog, bri�ljivog eksperimentalnog rada, samo sreðivanje
èinjenica biva uspe�no samo ako èovek ume da se u fenomene unese pre oseãanjem nego
mi�lju«168, smatrao je slièno Verner Hajzenberg. Nauène slike Prirode su neodvojive od
ljudskih biãa i njihovog dubokog etièko-estetskog do�ivljaja sveta i nauèno-istra�ivaèkog
rada, te stoga, èak i u sluèajevima kada prevlaðuje ukruãivanje nauène misli u prezadate
programe nauène interakcije i redukovanja odgovornosti, kroz fleksibilnost na nivou
temelja na�eg rezonovanja, slobodnog razgledanja nauènog programa sa �to vi�e
raznovrsnih perspektiva (jer »samo obilje vodi jasnoãi, a u ponoru prebiva istina«168, �to
je bila je omiljena vodilja Nilsa Bora, ali koju je, u svrhu zaista dubokog pronicanja u su�tine svake od ponuðenih perspektiva, korisno uravnote�iti sa skromnim shvatanjem
LaoCea da »pet boja zaslepljuju oèi èovekove; pet tonova zaglu�uju u�i èovekove; pet
zaèina otupljuju ukus èovekov; trke, lov i galop konja razulare strasti èovekove...stoga je
sveti èovek obuzet unutarnjim (nevidljivim temeljima raznovrsnih perspektiva sveta,
prim.a.), a ne spoljnim (povr�nom, opa�ajnom raznovrsno�ãu, prim.a.)« (Tao Te Ãing XII)), otvara se prostor za beskrajno �irenje konteksta kojim obuhvatamo ovaj najèe�ãe
maleni program delovanja u èudesno prosvetljujuãe zadovoljstvo svesti na�e i njegove
egzistencije, a sa njime i put ka njegovom slobodnom i kreativno osmi�ljenom
modifikovanju, ne spu�tajuãi pogled sa u nedogled prostiruãeg ge�talta, realizacije sjajne
svesti stopljene u harmoniji sa Prirodom. Ma�tovito iscrtavanje analogija se mo�e smatrati kreativnim aktom koji inicira
razvijanje svih nauènih slika Prirode, s obzirom da se u svima njima mogu pronaãi metafore koje izviru iz koncepata karakteristiènih za ljudske refleksije nad direktnim
iscrtavanjem na�eg sveta. Izbor poredbenih aspekata na�eg iskustva predstavlja kriterijum
koji za razliku od unapred predodreðenih rezona dedukcije i klasiène indukcije, nije
zadat, i upravo zato se u ovakvom sistemskom rezonovanju i krije tajna potencijala
201
neogranièenog razvoja nauène ili, preciznije reãi, nauèno-poetske misli. U okviru abduktivnog zakljuèivanja se posredstvom analogijskih, metaforiènih preslikavanja (koja
se u okvirima strogo logièkog rezonovanja i dalje smatraju elementima �izofrenog
razmi�ljanja, premda sada vidimo da u njima poèiva i tajna nauèno-kreativnih uvida) od pojedinaènog sluèaja izmi�lja hipoteza koja se zatim, poput svojevrsne reverzne indukcije, poredi sa iscrtanim novim pojedinaènim sluèajevima na�eg iskustva, pri èemu
je va�no primetiti da »svaka indukcija sadr�i implicitnu abdukciju«151, jer analogije i
metafore ne predstavljaju opcionalnu, veã nu�nu crtu svakog razmi�ljanja. Proces abduktivnog zakljuèivanja se mo�e sagledati i na sledeãi naèin: najpre,
pojava èijem obja�njenju te�imo - a koja se mo�e zamisliti istovremeno i kao rezultat,
odnosno izvedeni zakljuèak klasièno logièke sheme - biva percepirana ili misaono prezentovana; drugi korak predstavlja uvoðenje konstruisane hipoteze iz koje se poèetna
pojava abdukuje102. Stoga, poèetna pojava predstavlja istovremeno i poèetak i rezultat
ovakvog kreativnog cirkularnog zakljuèivanja. Svaki prirodni proces razumevanja, iz ovih okvira mo�emo sagledati kao uslovljen misaono-reflektivnim, imaginativnim, ali i rekurzivnim razmi�ljanjem. Tako je nelinearno razmi�ljanje, u okviru koga se poèetak i
kraj slivaju u neraskidivu celinu, imanentno u svakom na�em inteligentnom postupku ili saznanju. »Razum, u svojoj spekulativnoj zaposlenosti, vodio nas je kroz polje iskustva, i
po�to nije mogao pronaãi potpuno zadovoljenje tamo, okrenuo se spekulativnim idejama,
koje su nas, meðutim, na kraju dovele nazad ka iskustvu. Èineãi to, ideje su ispunile
svoju svrhu«210, opisivao je Imanuel Kant kreativni put ideja koji se, u skladu sa Kung-fu
metaforom o �ivotu ili umu kao o prstu koji pokazuje na Mesec, u trenucima
prosvetljujuãih razre�enja stapa sa sjajem nebeskog tela naspram spletenosti zami�ljenim
logièkim vezama, uobra�enosti malenim prstom. »Iduãi samo napred, daleko se ne
sti�e«333, mislio je mali princ, a »onog koji se vraãa, odaslao je Tao«, divna je izreka
LaoCea (Tao Te Ãing XL). Svako prirodno razmi�ljanje se vraãa na svoj poèetak, èineãi
da u doglednom toku sagledamo i put beskrajne evolucije ljudskih razmi�ljanja kroz
neprekidne kreativne cikluse idejnih nadgradnji u okviru kojih se najlep�i odgovori na
na�a pitanja sastoje u otvaranju novih perspektiva, u postavljanju istih pitanja u sve �ire i
sve bogatije kontekste ispunjene uvek i iznova sve novijim i èudesnijim putanjama koje
nas povezuju u sve bla�eniju celinu. Dok se dedukcija mo�e smatrati pokazateljem da
ne�to mora ili ne sme postojati, indukcija se mo�e smatrati ukazateljem da li je ne�to
operativno ili ne, a abdukcija kao jedini logièki postupak dola�enja do novih saznanja
jednostavno »sugeri�e da ne�to mo�e postojati«102, �to je u potpunom saglasno�ãu sa
èinjenicom da se nijedna nauèna teorija ne mo�e verifikovati pri svim moguãim
graniènim uslovima, te da bi, stoga, svaka nauèna teorija realno mogla zadr�ati atribut
samo manje ili vi�e povoljne nauène hipoteze. Abduktivno rezonovanje predstavlja
jedino prirodno zakljuèivanje, posebno jer je poznato da je svaki informacioni sistem, predodreðen na prikupljanje podataka i odgovaranje na pitanja u skladu sa
nepromenljivim zakonima, �tetan ukoliko nije uravnote�en sa moguãnostima slu�anja,
upijanja znanja i otvorenog modifikovanja svojih ne fiksnih, univerzalnih zakonitosti, veã hipoteza na osnovu kojih donosi odgovore. Namesto zaba�urivanja nesputane kreativnosti
dimenzije otkrivanja = izumeãa u konstrukcijama na�eg sveta, i njene imanentnosti u
svakom radoznalom rezonovanju, te te�enja samo ka obja�njenju pojava na bazi opisa + fiksnih tautologija, iz svesti o abdukciji kao jedinom realnom naèinu zakljuèivanja raða
se i svest o kontinualnom spiralno-cikliènom pru�anju faza otkrivanja - izumeãa i
202
verifikovanja, teoretisanja i eksperimentisanja, misaono-reflektivnog razmi�ljanja i
intuitivnog spontanog pona�anja u toku kako individualnog, tako i globalnog evolutivnog
razvoja. Tako su umesto jednosmernog validnog zakljuèivanja na bazi fiksnih polaznih
pretpostavki u dedukcijskom, standardno-nauènom zakljuèivanju, u abdukcijskom zakljuèivanju prisutni kako uvidi u polazne pretpostavke koje se usled svoje hipotetièke
prirode sa znatno manjim otporom modifikuju, tako i uvidi u moguãe efekte
zakljuèivanja288. Namesto postavljanja prepotentnih, univerzalnih i akontekstualnih
tvrdnji, postavljaju se samo pragmatiène tvrdnje etièkog karaktera meðusobne
orijentacije, ukazivanja puta, bez pozivanja na kriterijum »istinitosti« (jer »istina je izum
la�ova«373, kao �to je smatrao Hajnc fon Ferster, dok stih dijamantske sutre � »ono �to je
istinita ideja nije istinita ideja«57, obele�ava slièno shvatanje, poput aforizma da »nauèna
(i sva akontekstualna i objektivistièka) opisivanja sa 'istinitim' opekama grade velike la�i,
dok umetnost posredstvom 'belih la�i' gradi velike istine«17, jer istina, zaista, poèiva ne u
konzistentnim tvrdnjama u sklopu izvesnog sistema rezonovanja, veã u probuðenom
poverenju, saoseãanju i religioznosti, oseãaju harmoniène, bla�ene povezanosti i
poistoveãenosti sa svakim detaljem sveta, dok èitava ova knjiga, u skladu sa idejom o ko-kreaciji kvaliteta i svemu postojeãem kao putu koji spaja realizam i solipsizam,
objektivnost i subjektivnost, otkriãa i izume, predstavlja put izmeðu tradicionalno
nauènih i poetskih osnova, izmeðu istine i bajke), �to je shvatanje sazdano na nemoguãnosti razdvajanja zakljuèaka od konteksta njihovog postavljanja i razumevanja.
S obzirom da »èitava umetnost, èitava nauka, èitava religija, èitava poezija...su
trenuci ili agregati trenutaka abdukcije u okvirima ljudske mentalne sfere«19 - kao �to je
smatrao Gregori Bejtson - kako ljudska saznanja, tako i formulisanje nauènih ideja o
ureðenosti stvarnosti, ne mogu se zamisliti kao potvrðivanje istinitosti prirodnih uzroènih
veza nezavisnih od posmatraèa, jer su same slike o uzrocima i posledicama, kao i postupci koji vode do dokazivanja njihove istinitosti, samo slike koje ukazuju na naèin
razmi�ljanja ljudskih biãa, koji se pokazao praktiènim i vremenom, slièno nekakvom
darvinovskom prirodnom selekcijom, opstao i razgranao se, menjajuãi pri tome izgled
na�e planete. Nauènim slikama sveta se tako pru�a karakter ne otkriãa, veã izumeãa,
stvaranja, èineãi ih plodovima slobodnog, ali i odgovornog stvarala�tva èija se pravila
kroz tradiciju oblikuju ka sve prefinjenijim »pravilima igre«. Savremeni nauèni pogled na
svet, graðen i dopunjavan vekovima, danas se smatra istinitim znanjem samo usled
njegove superiornosti po pitanju predviðanja pona�anja materijalnih sistema u odnosu na
druge sliène saznajne perspektive. »Ako...onda« logika uzroènosti po kojoj funkcioni�e
savremeno nauèno zakljuèivanje se onda mo�e smatrati samo jednim od moguãih naèina
predviðanja i interferencije sa prirodnim fenomenima. Uzroènost zapravo nije nu�na
osobina svakog sveta, veã kategorija primenjena u svrhu ureðivanja na�ih misaono-reflektivnih predstava o spontanom ureðivanju promenljivih rezultata percepcije koje èini
na�e iskustvo. Funkcionalistièki karakter razvoja nauène misli, u okviru koga su se
zamenom mape sa teritorijom pojmovi »povoljnosti« i poverenja zamenili sa objektivistièkom istinito�ãu, implicirao je i razvoj kvantitativnog aspekta nauène
metodologije, koji se opet ne mo�e smatrati istinitim odrazom na�eg sveta, veã samo
povoljnim naèinom unapreðenja �ivotnih kvaliteta. Sa ovog stanovi�ta, su�tinu problema neadekvatnih, »istinitosnih« predstava ljudskog razumevanja i puteva nauènih otkriãa,
èini zavaravajuãe poistoveãivanje mape sa teritorijom, odnosno efekata interakcije
izvesnih fenomena sa ljudskim posmatraèima sa samim fenomenima. U nedostatku ovog
203
poistoveãivanja, nauèni opisi sveta bi se smatrali samo kao jedni od povoljnih naèina
koordinacije ljudskih delatnosti u svetu, ali ne i kao njegovi jedini moguãi i realni opisi.
Galileo Galilej je smatrao da se Zemlja kreãe, a da Sunce miruje; stav inkvizicije je bio obrnut � da se Sunce kreãe, a Zemlja miruje; njutnovski astronomi su do�li do stava da se
i Zemlja i Sunce kreãu. Meðutim, danas iz perspektive relativnog kretanja znamo da se
sva tri stava mogu smatrati ravnopravno »istinitim« (a svakako i povoljnim) uz pravilno usagla�avanje smisla termina »mirovanja« i »kretanja«
393. Stoga je, izmeðu ostalog, i
oèigledno da se mnoge rasprave mogu veoma plodonosno re�iti sagledavanjem
sopstvenih implicitnih pretpostavki koje èine polazi�ta na�ih razmi�ljanja i shvatanja. Slièno kao �to je Kantova filosofija transcendentalnog idealizma ujedinila filosofije
racionalizma i empirizma, kao �to su se Hajgensova talasna, i Njutnova èestièna teorija
svetlosti na�le objedinjene u talasno-èestiènoj dualnosti svih prirodnih entiteta u okviru formalizma kvantne teorije, ili kao �to je topolo�ka geometrija objedinila Euklidovu,
metrièku geometriju i analitièku, projektivnu geometriju (pri èemu primetimo da je �an
Pja�e, u kontrastu sa Hekelovim biogenetskim principom, primetio da su prve deèije
prostorne intuicije topolo�ke prirode, nakon kojih se razvija euklidovski oseãaj za
prostor), izvoðenje �irih, bogatijih i dubljih (po pitanju implicitnog sadr�aja) perspektiva
sagledavanja relacija uma i Prirode, uspostavljanju kojih i ova knjiga te�i, predstavlja put
ujedinjenja komplementarnih pogleda nauke i religije, logike i estetike. »Stotine uèenja
idu napred i napred, umesto da se osvrnu unatrag, osuðena tako da se nikada ne
sjedine«70, pisao je ÈuangCe. Osvrtanje unatrag, otvoreno sagledavanje sopstvenih
osnova rezonovanja i egzistencije bi zasigurno predstavljalo put prevazila�enja
programskog, »slepog« razvoja razmi�ljanja (koji se smatra najveãim pronalaskom 19.
veka � izumevanjem metoda izumevanja393, a �to je dovelo do razvoja profesionalizma na raèun zapostavljanja estetike i mudrosti) kakvo prirodno proistièe iz postuliranja fiksnih
ad hoc hipoteza, te dola�enja do duha zajedni�tva, kooperativne kreativnosti i ponovnog
pru�anja spiritualnim unutra�njim te�njama mesto temelja na�ih pogleda na svet. Meðutim, bitno je napraviti razliku u rekurzivnim, abduktivnim modifikacijama
»kognitivnih invarijantnosti« koje se odigravaju kao posledica prefinjenijih istra�ivanja i
obogaãivanja iskljuèivo mape podataka, ali sa zadr�avanjem fundamentalnih, implicitnih pretpostavki - kao �to je, na primer, modifikovanje invarijantnih fizièkih zakona odr�anja
u principe simetrije sa razvojem kvantne fizike, te i njihova subsekventna modifikovanja koja su pratila uoèavanje slomova ovih principa simetrije pri visokim energijama (»rezolucijama«)
165 � i paradigmatskih promena koje prate duboke i esencijalne promene na nivou ovih implicitnih pretpostavki. Analogno ovome, i savremeni rast pristupa raznovrsnim informacijama i brzine raèunarskog procesovanja, nije u stanju da promeni na�e implicitne, temeljne saznajne invarijantnosti bez ukljuèivanja kvalitativnih promena
iscrtanih u biolo�koj komplementarnosti èistoj logici � intuiciji, saoseãanju, spiritualnosti.
Uèenje o uèenju, uèenje slobodnog sagledavanja i preuoblièavanja konteksta na�eg
do�ivljaja sveta (jer slobodu mo�emo sagledati kao do�ivljaj odgovornosti za na�u
odgovornost271) i na�eg rezonovanja predstavlja kljuè kako saznajne, tako i adaptivne i
evolutivne fleksibilnosti. U svakom sluèaju, kontinualni rast rezolucije nauènih predstava
sveta mo�emo prihvatiti kao odraz ljudskog uma kao ogledala socijalnog i celokupnog
jedinstva planetarne i kosmièke �ivotnosti. �irine i suptilni izumi nauènih saznanja su
tako odraz na�eg trenutnog bogatstva na putu ka evoluciji svesti. U tom duhu je i Hajnc fon Ferster smatrao da ne samo fizièke, »takozvane prirodne« zakone mi pi�emo, veã i da
204
je teorija mozga, najkompleksnije strukture koju susreãemo u panorami èitavog
Kosmosa, moguãa samo kao eksplicitna funkcija sebe, te bi tako ona, u su�tini, ispisivala
sebe165. Iz ovakve perspektive slobodnog sagledavanja nauènog programa rezonovanja,
boravljenja u kontekstu konteksta njegovog izvoðenja, ne samo fizièke zakone, veã i
èitav svet jasno vidimo kao ogledalo na�ih najdubljih te�nji. Sa preinaèavanjem karaktera istinitosti u karakter povoljnosti svih opisa sveta, i
nauka bi postala pragmatièni uzajamni orijentir ka evoluciji planetarne svesti, te istinska
»putanja koja povezuje« ljudska biãa u te�njama ka ulep�avanju �ivota jedni drugih.
Nauène hipoteze bi sa prihvatanjem ovakvog shvatanja prestale da predstavljaju samo
objektivistièke korelacije iskustva sa nekim tamo, od na�eg unutra�njeg sveta nezavisnim
svetom sa kojim ne do�ivljavamo nikakvu spiritualnu bliskost, veã svete putanje koje
povezuju iskustva ljudskih biãa, jer da se podsetimo, sve nauène teorije nam ne govore o
ontolo�koj stvarnosti, veã o pragmatiènom ureðivanju na�ih iskustvenih svetova. Nauène
teorije su slobodne kreacije ljudskog uma i, kao takve, one obja�njavaju ljudska iskustva,
a ne objektivni svet. Priroda se tada mo�e videti kao na� zajednièki svet, a svaki njen
detalj putanja koja povezuje njena biãa meðu sobom. Stav o egzistenciji na�ih najdubljih
verovanja i te�nji kao pokretaèa i konstruktivnih usmerivaèa na�ih delovanja, otvara nam
vrata ka pretvaranju istinitosnih kriterijuma misli i nauènih tvrdnji u njihove pragmatiène
znaèaje, iscrtane suptilnim sagledavanjem praktiènih efekata na�ih dejstava, iniciranih
datim idejama i stavovima308. Stalno upitkivanje »kako bi svet bio razlièit ukoliko bi ova
pretpostavka bila istinita, bila temelj na�ih razmi�ljanja?«199, predstavlja, tako, odraz
kljuènog pragmatiènog kriterijuma koji bi, kroz buðenje tolerantnosti i prihvatanja,
predstavljao zamenu za klasièni, inertni kriterijum istinitosti, i èinio nauène teorije
toèkovima duhovnog napretka �ivotnosti, a ne emanencijama te�nji ka zatvaranju
beskrajne ljudske avanture traganja i razvoja kroz o�ivljavanje pretenzija ka pru�anju
krajnjih slika Prirode. Kroz stanovi�te ekvivalencije karaktera »istinitosti« i globalne
povoljnosti, praãenja harmoniènog Puta Prirode, osvetljavaju se i reèi Vilijema D�ejmsa
da »istina je ono u �ta bi trebalo da verujemo«199, èime kontinualno upoznavanje temelja
na�e vere i svetlosti na�eg srca, ljubavi koju gajimo prema èitavom svetu, postaje
adekvatno stalnom otkrivanju najveãe �ivotne istine, otvarajuãi vrata i moguãnostima
preobra�avanja op�te dihotomije izmeðu nauke i religije, nastale na raspuknutim vezama izmeðu nauènih, empiristièkih stavova i etièkih, spiritualnih vodilja, u jedinstvenu
harmoniju. Pojam verifikacije koji podrazumeva uspostavljanje kriterijuma istinitosti pri poklapanju predviðenih ishoda nauènih teorija sa rezultatima eksperimentalnih merenja, bi, tako, bio zamenjen pragmatiènim terminom validacije, koji podrazumeva sklapanje
ugovora, usklaðivanje argumenata i, zapravo, povoljnosti kori�ãenja izvesnih metoda u
opisivanju Prirode299. S obzirom da je, i u op�tem sluèaju, preduslov pridavanja epiteta nauènosti odreðenim tvrdnjama sadr�an u ispunjenju dogovorom ustanovljenih
kriterijuma relevantnosti i validnosti (predstavljajuãi odraz dobronamernog usagla�avanja
implicitnih pretpostavki izraza), tada se i sve nauène tvrdnje, koje su i po svojoj prirodi okrenute interakciji biãa sa Prirodom, mogu shvatiti kao konsenzusne tvrdnje. Na ovom
mestu je korisno prisetiti se fon Fersterovog etièkog imperativa o izboru opcija, na
osnovu koga se u izboru koji svako od nas svakodnevno pravi, krije etika, jer kriterijum povoljnosti sadr�i implicitni karakter odgovora na pitanje: »�ta podrazumevamo pod
povoljnim?«. Pa, ukoliko pod povoljnim podrazumevamo poveãanje moguãih opcija
globalnog sistema, tada ãemo se naãi u zdravom, cikliènom rezonovanju, dok bi nas
205
eventualne te�nje ka maksimiziranju individualnih opcija navele na linearni, monotoni,
neprirodni put. Meðutim, s obzirom da se »etièke odluke uvek nalaze na dubini od 60 000
hvatova«291, kao �to je smatrao Seren Kjerkegor, bitno je nepobrkati fon Fersterovo
do�ivljavanje opcija sa opcijama kao svesno postavljenim ishodima na�ih delatnosti, i
svesnim izborom izmeðu njih. Globalna optimizacija sistema i fon fersterovski izbor
maksimiziranja izbora opcija predstavljaju posledice spontanog odluèivanja, meditativne prepu�tenosti Putu Prirode (jer kada ne postoji program pona�anja, tada je broj opcija
beskrajno veliki), jer svako planiranje uvek redukuje fleksibilnost sistema i broj moguãih
opcija i stanja sistema. Na osnovu ovakvog eventualnog brkanja bi se lako moglo pomisliti da se etika implicitno manifestuje u okviru izbora ciljeva, odnosno uvek antropocentriènim (ili egocentriènim) kriterijumom povoljnosti odreðenih shema akcija
ili misli, jer se povoljnost uvek ocenjuje u kontekstu nekog cilja. Meðutim, znamo da nije toliko bitno �ta se radi, koliko je bitno kako se radi to �to se radi, odakle je jasno da se
etika ne manifestuje samo u povr�no, formalno opisanim ciljevima, veã u njihovom
celokupnom dubokom do�ivljavanju koje je samo po sebi nerazdvojivo od puta njihove izvedbe. Stoga je etika zapravo manifestovana ne samo u cilju, veã prvenstveno u putu, u
naèinu, u unutra�njem do�ivljaju izvedbe. Beskonaèna raznovrsnost puteva izvedbe
poèiva u svakom, iz povr�ne perspektive samog cilja »identiènom« postupku. Stoga, slièno kao �to lepota reèi o�ivljava kroz njenu upotrebu, i nijedna paradigma kao program
istra�ivanja Prirode ne mo�e »objektivno« biti etièki superiornija od bilo kog drugog
konteksta sagledavanja sveta, veã se u subjektivnom naèinu njene primene i njenog do�ivljaja krije i tajna njenog etièkog oplemenjivanja.
Svaka epoha ljudskog razmi�ljanja se karakteri�e skupom odreðenih fiksnih
osnovnih pretpostavki koje ponekada izgledaju toliko oèigledne da se praktièno nesvesno
uzimaju u obzir, a koje èine polazi�ta stvaranja uvek ogranièenog broja tipova filosofskih
sistema. Fiksnost supstancije i kvaliteta sveta u smislu njihovog jednostavnog, objektivnog lociranja predstavlja jednu od ovih pretpostavki razmi�ljanja, koja se
provlaèi jo� od vremena antièkih mislilaca pa sve do modernih nauènih programa
istra�ivanja i filosofskih rasprava. Do�ivljavanje prostor-vremena kao fundamentalno i realno postojeãeg koordinatnog sistema, a ne samo apstrakcije (�to ono i jeste), u sprezi
metodologijom lociranja kvaliteta u ovakvim postavkama sveta, inicira i do�ivljavanje
neprirodne fiksnosti, inertnosti i kontekstualne nezavisnosti kvaliteta sveta. Ove dve osnovne pretpostavke nauènog rezonovanja omoguãavaju izvoðenje nauènih obja�njenje
pomoãu pozivanja na pomeranje graðe sa mesta na mesto, èineãi osnovu
»materijalistièkog« nauènog pristupa opisivanju Prirode393. Meðutim, pre-egzistencija
prostora i vremena, materijalistièki realizam u smislu prisustva ontolo�ke stvarnosti
nezavisne od �ivotnih posmatraèa, te razni vidovi dualizma, ukljuèujuãi um-materija, materija-prirodni zakoni, posmatraè-posmatrano predstavljaju samo ljudske slike do�ivljavanja sopstvenog sveta. Albert Ajn�tajn je pisao da su »fizièki koncepti slobodne
kreacije ljudskog uma, a ne, koliko god to izgledalo, jedinstveno odreðene spolja�njim
svetom«148,152. Tako, ideja o univerzalnosti odreðenih polja nauènih opisa sveta
predstavlja samo emanenciju krutih, ali korisnih nauèno-lingvistièkih putanja koje
povezuju ljudska biãa, te stoga, slièno karakteru jezika, predstavljaju pragmatiène
konsenzusne veze, ali ne i jedine moguãe slike sveta. »U na�em nastojanju da razumemo
stvarnost mi smo poput èoveka koji poku�ava da razume mehanizam zatvorenog sata. On
vidi njegovo nalièje i kazaljke, èak i èuje njegovo kucanje, ali nema naèina da ga otvori.
206
Ukoliko je dovitljiv stvoriãe sliku o mehanizmu koji bi mogao biti odgovoran za opa�ene
stvari, ali ne mo�e nikada biti siguran da li je njegova slika jedina koja bi mogla objasniti
njegova opa�anja. On nikada neãe moãi da uporedi svoju sliku sa stvarnim mehanizmom
i ne mo�e ni zamisliti moguãnost ili smisao takvog poreðenja«, smatrao je Ajn�tajn,
formuli�uãi usput i osnovni princip pragmatiène nauke � »predmet svih nauka, bilo
prirodnih nauka ili psihologije, jeste koordinisanje na�im iskustvima i dovoðenje ih u
logièki red«152. Tomas Kun je slièno smatrao da »suparni�tvo izmeðu paradigmi nije
takva vrsta bitke koja se mo�e razre�iti dokazima«241, odakle nam je jasno da se naspram
pozivanja na istinitosna poreðenja na�ih apstrakcija sa »stvarnim« svetom moramo, u
svrhu pronala�enja mirnog i harmoniènog puta napretka, vratiti na mudru svesnost
sagledavanja implicitnih te�nji u na�im formalnim stavovima, jer se u ulaganju poverenja
i meðusobne predanosti, a ne nesaoseãajne objektivnosti, krije tajna fleksibilnog, u beskraj prostiruãeg razvoja nauène misli. Za na� svet, stoga, ne mo�emo vi�e govoriti da
je svet objekata èijim pona�anjem upravljaju fiksni matematièki zakoni, veã svet
zajedni�tva subjekata sa svom sve�ãu o spiritualnosti same materije i èitavog postojanja,
koju ovakvo shvatanje mo�e razviti. Tradicionalno shvatanje zapadnjaèke filosofije jeste da je neko znanje istinito
samo ukoliko predstavlja preciznu reprezentaciju sveta za koji se implicitno pretpostavlja da je postojan a priori i nezavisno od ljudskih ili bilo kojih drugih posmatraèa. Meðutim,
ne samo da svaka nauka ponièe u umu posmatraèa, te je stoga neodvojiva od nesagledivih
implicitnih temelja njegove direktne i konceptualne konstrukcije sveta, veã i kako direktna iskustva, tako i apstrakcije iskustvenih do�ivljaja predstavljaju jedinstvene
putanje za svako biãe u svakom trenutku postojanja, odakle je jasno da se poreðenje sa
»stvarno�ãu«, identiènom za svakoga od nas, odslikano Ajn�tajnovim primerom upoznavanja èoveka i èasovnika, ne mo�e izvesti na objektivan naèin. Dvadeseti vek je,
takoðe, iznedrio niz logièkih pokazatelja o neizvodljivosti uspostavljanja istinitosnih
kriterijuma na temeljima realistièko-reprezentacionistièkih, istinitosno-korespondentnih stanovi�ta, te je danas poznato da je pitanje istinitosti date propozicije u principu
neodluèivo u jeziku u kome se mo�e i formirati koncept istine316. Osim, u nauènom
rezonovanju implicitne ideje o reprezentaciji objektivno postojeãeg sveta simbolima formalnog logièkog aparata, neophodno je obratiti pa�nju i na èinjenicu da se sve nauène
tvrdnje mogu podeliti na tautologije (fundamentalne, postulirane zakonitosti), opise i obja�njenja. Nauèni zakljuèci kao obja�njenja baziraju se na mapiranju opisa (koji se smatraju ne�to slièno sirovom materijalu) na tautologiju - skup logièkih pretpostavki koje
èine temeljnu postavku postupka zakljuèivanja. Tautologije ne poseduju istinitosne
uslove, s obzirom da se ne dokazuju, veã se u logièkom rasuðivanju uzimaju kao bezuslovno istinite. Tautologije, aksiomi na osnovu kojih se dalje logièkim aparatom
izvode nauèni zakljuèci, mogu se, dakle, zamisliti kao proizvoljno postavljene »opeke«
formalnog, lako-komunikativnog zakljuèivanja na kojima nam je dozvoljeno, kao nastavljaèima duge tradicije nauènog napretka, da gradimo zgradu formalnog znanja.
Meðutim, èesto previðeni nedostatak ovakvog sistema zakljuèivanja je obostranost
uticaja koji se pru�a izmeðu oblikovanja opisa i tautologija; naime, tautolo�ke forme
ogranièavaju skup relevantnih opisa, dok izvorne forme opisa (èije su moguãnosti
oblikovane i na�im fizièkim strukturama) ogranièavaju postavke fundamentalnih
zakonitosti kao temelja nauènog rezonovanja. Stoga, tautologije zajedno sa implicitnim
crtama formi logièkih iskaza predstavljaju osnove nauènog rezonovanja, na kojima
207
poèivaju i svi nauèni prikazi Prirode. I upravo se u ovom temeljnom znanju krije tajna
potencijalne �irine i efektivne velièanstvenosti na�eg znanja, analogno jezgrovitoj
dobronamernosti odnosa izmeðu inteligentnih biãa i Prirode, koja iznedruje imanentnu
lepotu u njihovim delima, bla�eno harmonizujuãi èitav svet. Biãa koja sa spoznajnih i
saznajnih temelja vide svet pro�et produhovljenom svetlo�ãu, raðaju oko sebe samu
dobrotu, te ãe i svako njihovo delo odisati plemenito�ãu i mistiènom lepotom. Stoga se i
ka�e da svet mo�emo promeniti samo menjajuãi sebe, i da kada promenimo sebe, èitav
svet ãe doãi do nas. Nije potrebno tra�iti istinu i lepotu po svetu, veã ãemo je naãi onda
kada temelje sa kojih konstrui�emo na�e poglede na svet promenimo nabolje. Kao mali,
voleo sam da tokom tihih veèeri posmatram igru senke jednog drveta na zidu moje sobe.
Èitava ova predivna prirodna igra je bila uslovljena svetiljkom na zidu jedne kuãe iz
susedstva, kao i stabla u jednom drugom susedstvu. Ispunjen zahvalno�ãu, pitao sam se
da li je neko ko je zasadio to drvo i upalio tu svetiljku znao koliko u�itka i radosnih
otkrovenja ãe priu�titi jednom drugom biãu. Danas znam da kada na�e delatnosti
izvodimo sa tihom dobronamerno�ãu u najdubljem kutku na�eg srca, tada sva na�a dela
ostavljaju u svetu bla�ene i prosvetljujuãe efekte, koliko god ona prividno izgledala
malena, neva�na i neugledna. Usled koherentnosti veza koje konkretno ili potencijalno inicira data nauèna
tvrdnja u matrici hipotetièkih tautologija i preja�njih opisa i obja�njenja, kao kriterijuma
njene istinitosti, nauène tvrdnje se ne mogu zamisliti takvima kao da realno reprezentuju
svet, veã se njihova simbolièko-operativna smislenost i veza sa svetom mogu smatrati podjednako hipotetièkim kao i same tautologije. Iz ovakvog shvatanja se sada lako mo�e
sagledati èinjenica da dok svako realno razmi�ljanje, postojanje i organizaciono
upravljanje obuhvataju ravnote�nu harmoniju izmeðu ureðenosti i slobode, u okvirima logièkog zakljuèivanja elementa slobode nema i naspram njega se nameãu nu�nosti
kojima dominiraju fiksna pravila. Ovakve nu�nosti, slièno kao i nemoguãnosti, postoje
samo u logici, ali ne i u Prirodi, s obzirom da se nijedno indukcijom izvedeno znanje ne mo�e uzeti kao op�te, u svim okolnostima va�eãe, veã samo kao hipoteza koja nam tako
ne dozvoljava poistoveãivanje mape sa teritorijom, odnosno nauèno formulisanih zakona
Prirode sa stvarnom slikom sveta, sa sve beznade�nostima i drugim disharmonizujuãim
posledicama determinizma, koje ovakve ideje nose. Zakoni u okvirima logièkog
rezonovanja predstavljaju samo mehanièko i najèe�ãe rutinsko prepoznavanje tautologija
u slo�enim sluèajevima. »Znamo li logièku sintaksu bilo kog znakovnog jezika, date su nam i sve logièke tvrdnje«
417, smatrao je Ludvig Vitgen�tajn. Na taj naèin je potencijalno
moguãe unapred dati sve opise »istinitosnih« logièkih tvrdnji, te u okvirima logièke
spoznaje ne postoje iznenaðenja, bez kojih je svako mudro i estetsko rezonovanje i do�ivljavanje sveta nezamislivo.
Iako se svaka nauka danas smatra osloboðenom od elementa vere, ona sama � njena metodologija rezonovanja i ispitivanja sveta, zasnovana je na hipotetièkim,
nedokazivim tautologijama koje su, s druge strane, zasnovane na veri o njihovom va�enju, veri koja, premda se u specijalistièkim okvirima najèe�ãe pogre�no zanemaruje,
odra�ava voljnu usmerenost koja poèiva na supstratu te�nji i interesa biãa i njegovog
socijalnog okru�enja. Re�enje Platonovog osnovnog problema filosofije kao »nala�enja
bezuslovnog i apsolutnog tla za uslovno izvedene izraze«89 se, stoga, sastoji u buðenju
sposobnosti sagledavanja temelja svakog formalnog znanja u etièko-estetskom spiritualnom domenu, èime se prikaz grana drveta znanja, nauènih i filosofskih pristupa
208
opisivanju stvarnosti obogaãuje sa sve�ãu o njihovoj egzistenciji na korenima duhovnosti,
pragmatiènosti i umetnosti, a odakle mo�emo jasno sagledati i Emersonove reèi da
»istinski filosof i istinski poeta jedno su, i lepota koja je istina, i istina koja je lepota, cilj su oboja«
89. Usled ovako sagledanog nauènog i, uop�te, logièkog rezonovanja u okviru
koga se kako induktivno izvedeni, generalizovani zakoni smatraju ne-nu�nim pravilima, i
svako znanje (tj. znanje o znanju kao formalno znanje) se (posebno uz uzimanje u obzir subjektivno interpretativnog karaktera svakog znanja) pretvara u emanenciju vere, u putanje u èiju re-kreaciju uvek i iznova moramo ulagati i na�e intuitivne napore i
saoseãajne te�nje kako bi one urodile svojim orijentacionim (ukazivanjem na put) plodom, a ne samo skup fiksnih pravila i oèekivanja li�enih nepredvidljivosti u kojima
poèiva sva smislenost na�eg postojanja. »Ono �to znam, verujem«399, pisao je
Vitgen�tajn. Pretvaranje verujuãih stavova u izvesne stavove (sa svom vulgarno�ãu koja
je imanentna u ovakvim pojednostavljanjima) kao emanencije ne racionalno-intuitivne ravnote�e, veã mehanistièkog, logièkog zakljuèivanja, razvija i neprirodan, robotizujuãi
stav o praktièno zabranjenosti gre�aka koje èine osnovu svakog organizacionog napretka u Prirodi. Iz Gedelove teoreme koja nam pokazuje da svaki realan, konaèan logièki
sistem mo�e biti ili konzistentan ili kompletan, lako se izvodi èinjenica da svako
prirodno, mudro i evolutivno razmi�ljanje mora posedovati izvesne nesavr�enosti, dok je
prihvatanje prirodnih nesigurnosti i stalnih susretanja sa nepoznanicama i iznenaðenjima,
kljuè raðanja lepote u svaèijim mislima, pokretima i pogledima na svet. Ukoliko iz ovakve, konstruktivistièke perspektive sagledamo prirodu nauènih
tvrdnji, propozicija i zakljuèaka uz do�ivljavanje tautologija, temelja rezonovanja kao
»pravila igre«, lako ãemo primetiti da nauène propozicije ne ukljuèuju u sebe ono �to
preslikavaju (potencijalne odraze stvarnog sveta), veã samo ukazuju na moguãnosti
odigravanja neèega �to se mo�e nauèno opisati, te stoga i one, slièno samom
svakodnevnom jeziku, predstavljaju svojevrsne orijentire pona�anja (istra�ivanja) u
socijalnom okru�enju. Bilo koja tvrdnja se mo�e fiksno-objektivistièki (za svakoga sa identiènim prikazom) smatrati istinitom ili neistinitom samo ukoliko je moguãe njeno
poreðenje sa objektivnom, od posmatraèa nezavisnom stvarno�ãu. Meðutim, sa
neophodnim inkorporiranjem akta subjektivne i metaforiène interpretacije (prisutne u
svakom realnom sluèaju spoznaje) u svakom èinu naizgled objektivne reprezentacije,
ovakav kriterijum uspostavljanja istinitosti postaje neodr�iv, jer je svaka stvarnost iz
perspektive svakog posebnog subjekta svet za sebe. Stoga, objektivni standard za poreðenje dveju ili vi�e bilo nauènih paradigmi, bilo svakodnevnih shvatanja, ne postoji,
dok nam, s druge strane, Kvajn-Dijemova hipoteza ukazuje da se svaka nauèna teorija
mo�e uèiniti kompatibilnom sa empirijskim podacima uz dodavanje odgovarajuãih ad hoc hipoteza318, �to nas navodi na oèigledan stav o uzaludnosti poku�aja pronala�enja
superiornih pogleda na svet koji bi trebalo da budu model za sve. Meðutim, ovakvo
prestavljanje znaèenja iz samih poruka u svest uèesnika u komunikaciji ne zahteva
odricanje od plodonosnih i konsenzusnih rasprava usled nestanka »tla« koga je èinila
ideja o objektivnom svetu u odnosu na koji se meri relevantnost i istinitost nauènih
tvrdnji. Inkorporacija uèesnika u komunikaciji u nelinearne petlje naizmeniènog slu�anja
(koje iz ove perspektive postaje od esencijalne va�nosti u odnosu na kontekste
objektivistièke komunikacije), razumevanja i izlaganja omoguãava egzistenciju
konstruktivne komunikacije bez nu�nog formiranja dogovora o znaèenjima, sastavljenog
od fiksnih i za svakoga identiènih formi (i normi). Saznajna prijemèivost i otvorenost,
209
po�tovanje, spremnost na deljenje znanja, ukazivanje poverenja, tihe predanosti i
prihvatanja drugih kao autonomnih biãa, i sve to sa sve�ãu o neizvodljivosti kontrole i
dominacije pozivanjem na posedovanje pristupa »objektivnoj« istini, predstavljaãe nu�ne
preduslove èija ãe se emanencija ili nedostatak jasno moãi sagledati iz rezultata ovakve
komunikacije. Te�nja da se svako ubedi da smo »u pravu«, da se svima isprièa i »ulije u
glavu« ne�to �to smatramo sigurnom i univerzalnom istinom, kroz poznavanje su�tine
ovakvih mudrih, pragmatiènih komunikacija biva zamenjena obostranim menjanjem i
uèenjem, uvek proistièuãi iz oseãanja ljubavi prema drugome i rezultujuãi u samo-ispunjenju ovakvih komunikacionih sistema kroz buðenje spontanih samo-pouzdanja i mora inspiracija za buduãe susrete. Dominacije dijaloga u odnosu na monologe (eto za�to
unilateralnim predavanjima savremenih konferencija nedostaje kreativna uspe�nost
otvorene, mno�tvom povratnih sprega ispunjene konverzacije), dvostranih komunikacija u odnosu na jednostrane (eto za�to je televizija pasivan medijum komunikacija koji nas
uèi da osuðujemo, a ne da prihvatamo, tj. da pre svega uzimamo, pa tek onda da dajemo),
slu�anja (i to ne samo reèi, veã i tanane muzike govora u kojoj je implicitno sadr�an
etièki karakter, kao i jezika tela, i unutra�njeg obavezivanja i svetle predanosti) u odnosu
na prièanje, impresionizma u odnosu na ekspresionizam, tihog divljenja lepoti u odnosu
na egzibicionizam, ekscentriènost i egocentriènost, te svesnog prihvatanja odgovornosti u
odnosu na njeno prebacivanje, èinile bi osnovu i odraz jedne ovakve zdrave
komunikacije. Ovakva komunikacija je prirodno, svojim nelinearnim mehanizmom uslovljenim
nepostojanjem finalnog temelja, veã pre opstajanjem u vazduhu u kru�nim vezama,
sazdana oko mehanizma korekcije gre�aka, te se usklaðivanjem na�ih vrednosnih te�nji u
odnosu na cilj i rezultate komunikacije deluje na unapreðivanje èitavog ciklusa u kome
ovakva komunikacija i opstaje. Na taj naèin, na�e implicitno sadr�ane vrednosti i
oseãanja - kako smatra Umberto Maturana - oblikuju prirodu konverzacije i njen ishod (jer »ne �ta radimo, veã oseãanja pod kojima radimo to �to radimo. Ne vodi tehnologija
moderni �ivot, veã oseãanja...«42), te se, stoga, u svrhu globalnog napretka kroz na�e
delatnosti i komunikaciju sa veãim potencijalom uspe�nosti mo�e govoriti o
menad�mentu na�ih spiritualnih kvaliteta i oseãanja, pre nego kormilarenju (ili bolje reãi
gusarenju) ka marketin�ki odreðenim ciljevima, rukovoðenom, naravno, ne zajednièkim
oplemenjujuãim ciljevima, veã sebiènom kompetencijom. Iz na�ih unutra�njih te�nji,
analognih fenomenolo�kim intencijama ili �openhauerovskoj volji, u èijem se
prosvetljenju krije tajna spiritualnog razvoja i napretka, nièu na�e akcije, slièno kao �to i
cvetovi nièu iz biljke koja je svojim korenom èvrsto utemeljena u zemlji, a svojom
predano�ãu se pru�a ka ostatku sveta44. Dokle god se na�e unutra�nje te�nje ne preobraze
putem dugotrajnih refleksija i klesanja volje � s obzirom da smo uvek inkorporiranu u izvesnu socijalnu tradiciju, èiji se emotivni i saznajni stavovi preslikavaju na temeljne
izbore pona�anja pojedinaca - neãe se promeniti ni na�e pona�anje, kao ni
oplemenjavajuãi spektar efekata na�e egzistencije. Ni u resursima, ni u nauèno-tehnolo�kom progresu se ne krije lek za socijalne probleme dana�njice, veã u korenima
na�eg postojanja i razmi�ljanja, u najdubljim te�njama i oseãanjima koja diktiraju na�e
pona�anje. Nelinearnost komunikacije oblikovane dubokim znanjem da se odrazi na�ih
vrednosnih te�nji mogu oèitavati na nivou njene rezultujuãe kreativnosti, na obogaãenju i
oplemenjivanju saznajnih puteva biãa-uèesnika, implicira, izmeðu ostalog, i stav da svaka
iskrena komunikacija zaista predstavlja istra�ivanje putanja na�ih misli i implicitnih
210
te�nji, iscrtavajuãi put spiritualnog unapreðenja na�ih temeljnih kvaliteta kroz suptilno
uoèavanja njihovog odraza na nivou globalne komunikacije. »Promi�ljena sinteza izmeðu
verovanja, ma kakva ona bila, i uslova znanja, jeste ono �to smo mi nazvali 'mudro�ãu', a
èini nam se da je to predmet filozofije«309, smatrao je �an Pja�e.
Nauène i, uop�te, logièke tvrdnje nisu u stanju da sagledaju sopstvene temelje iz
kojih su ponikli - tautologije koje su u njima implicitno sadr�ane. I ne samo tautologije,
veã i implicitno sadr�anu osnovnu logièku formu postavke samih tautologija je nemoguãe
podvrgnuti analizi date logike. Ovakve esencijalne logièke forme izra�aja se odslikavaju
u logièkim tvrdnjama, ali se ne mogu pomoãu njih opisati. One se, slièno kao i na�e
najdublje esencije i na�a etika, ne mogu jezikom iskazati; na njih se samo mo�e pokazati,
kao �to je smatrao Vitgen�tajn. Tako, zakoni logike ne mogu biti podvrgnuti zakonima
iste te logike, a slièno kao i u svim jezicima, ovakav proces eksplicitovanja implicitnih pretpostavki uvoðenjem novih jezika bi bio beskrajan i realno neizvodljiv. Slièno kao �to
lepota drveta predstavlja èudesnu igru izmeðu sunèeve svetlosti i hranljivih supstanci èije
se izvori�te nalazi u njenom korenu � u zemlji, i ljudske slike sveta � kvaliteti, iscrtavaju se u sliènoj igri � putu izmeðu prirodne inicijacije i subjektivne percepcije koja slièno kao
i biljka opstaje na odreðenim saznajnim, verskim temeljima. I naravno, slièno kao u samom individualnom saznajnom konstruisanju sveta, tako i u svetu formalnog, logièkog
rezonovanja, te i u �ivom svetu, ovi koreni su prividno sakriveni i nevidljivi. Meðutim,
upravo se u te�njama ka upoznavanju ovih nevidljivih temelja na�eg razmi�ljanja i na�e
egzistencije (koje, kao �to smo videli, usled neizvodljivosti potpunog eksplicitovanja svih
implicitnih pretpostavki, nikada nije u potpunosti moguãe) ogleda èudesna lepota otkriãa,
pokreta, misli i oseãanja koji iz njih proistièu. Kreativno uspinjanje na lestvicama logièkih nivoa sistema rezonovanja ili modela uzajamne koordinacije pona�anja u svrhu
sagledavanja temelja postavki ovih sistema ne predstavlja samo penjanje u globalnije, sveobuhvatnije perspektive sagledavanja na�ih postupaka, na�eg biãa i sveta, dosezanje
polja novih esencijalnih uvida, veã i povratak na poèetak, na sve èistije i prosvetljenije
temelje na�eg razmi�ljanja i do�ivljaja sveta, o èemu nam mogu posvedoèiti kreativni
primeri upotrebe jezika za filosofsko sagledavanje njegovih moguãnosti u preno�enju
znanja i oseãanja, kori�ãenje programa nauke za preispitivanje njegovih sopstvenih
etièkih i pragmatiènih osnova, kao i savremene umre�ene kompjuterske simulacije (kao,
na primer, SIMNET) kroz koje bismo se, sa uspinjanjem od zajednièkog dizajniranja
virtuelnog sveta ka zajednièkom dizajniranju dizajniranja sveta vratili upravo na
sagledavanje uzajamne koordinacije na�eg �ivljenja u na�em »stvarnom« svetu iz jedne
nove perspektive. Upravo zato se buðenje èiste svesti posredstvom savremene edukacije ne sastoji u jednostranom treniranju izvoðenja odreðenih programa rezonovanja, veã u
podsticanju slobodnih i kreativnih kontekstualnih sagledavanja i oblikovanja ovih programa i njihovih temelja, jer kroz radoznale susrete sa korenima meðuljudske
koordinacije iskustva iz uvek novih perspektiva, i svest o temeljima postanka na�eg biãa i
èitavog sveta postaje bistra i sjajna. Jedan od razloga za�to nauène tvrdnje sadr�e odgovore na pitanja »kako...«, ali ne
i »za�to...« ili »�ta...« - kao, na primer, »za�to ovaj svet i mi postojimo?«, »�ta je zapravo
ovaj svet?«, »kako to da on postoji?« - krije se u mehanizmu logièkog, nauènog
obja�njenja (kao nadovezivanja na prethodno postavljene uzroène karike), èiju ureðenost
mo�emo sagledati kao prirodnu posledicu stava da saznajna biãa uvek èine jednu stranu
interakcije sa percepiranim prirodnim fenomenima. Nauèno iscrtane uzroène relacije u
211
ovakvim, nu�no antropomorfnim saznajnim uslovima, pro�ete implicitnim kvantitativnim
aspektom, nisu u stanju, stoga, da dosegnu tajnu opisa su�tinske organizacije Kosmosa i
na�ih biãa, dozvoljavajuãi nam da poznajemo samo puteve koji nam donose znanje da
jesmo, ali ne i krajnje taèke ovih puteve koje bi nam obasjale odgovore na pitanje: »�ta
smo?«. Meðutim, do »adekvatnog« razumevanja stvarnosti - pod kojim se u nauènim
okvirima podrazumevaju obja�njenja koja su sa opisima i tautologijom povezana
konzistentnim logièkim vezama - mo�e se doãi samo pod pretpostavkom prethodnog
implicitnog poznavanja karaktera prouèavane stvarnosti. Tek nakon prihvatanja ovog osnovnog, implicitnog karaktera, mo�e se proslediti sa prouèavanjem potencijalnih
odgovora na pitanja »kako...«. Nauène tvrdnje nam, stoga, sugeri�u kako stvari postoje,
ali ne i �ta su one zapravo417. »Logika...prethodi pitanju 'kako?', ali ne prethodi pitanju
'�ta?'...Nije kako stvari jesu u svetu mistièno, veã to da on postoji«417, smatrao je Ludvig
Vitgen�tajn. Istinsko razumevanje se iz ove perspektive mo�e sagledati ne kao uklapanje
ideja u mehanièki vezane uzroène karike, veã kao metafizièko sagledavanje temelja op�te
forme razmi�ljanja na kojima su ponikle ove logièke veze. Vitgen�tajn nas dalje mo�e
podsetiti da »sredstvo logike nije polje u kome iskazujemo �ta �elimo pomoãu znakova,
veã pre ono u kome priroda apsolutne nu�nosti govori za sebe. Ukoliko znamo logièku
sintaksu bilo kog znakovnog jezika, tada su nam veã date sve propozicije logike...Stoga
ne mo�e nikada biti iznenaðenja u logici...u stvarnom �ivotu matematièke propozicije
nikada nisu to �to hoãemo. Umesto toga, koristimo matematièke propozicije samo u
zakljuèivanju od propozicija koje ne pripadaju matematici do drugih koje takoðe ne
pripadaju matematici. (U filosofiji pitanje 'Radi èega zapravo koristimo ovu reè ili ovu
propoziciju?' iznova vodi do vrednih uvida.)«417. Meðutim, po�to savremenu nauènu
misao karakteri�e te�nja ka kvantifikovanju i uzimanju u obzir samo merljivih vrednosti
pripisanih svetu, tada je ona osuðena da potencijalno pokriva samo odreðena, povr�na
polja stvarnosti. I naravno, svaka nauka ovakvog tipa, te i svaka nauka uop�te, uvek ãe
naiãi na odreðeni indeterminizam koji ãe moãi sa jedne strane biti protumaèen kao
nasumiènost prirodnih dogaðaja, a sa druge strane kao bo�anska volja. Po�to se zakoni logike ne mogu smatrati istinitim ili neistinitim, veã pre
praktiènim (ili povoljnim) ili nepraktiènim, tada se i nauènici (kao i sva saznajna biãa)
mogu smatrati graditeljima jedne davno postavljene tradicije nauènog razmi�ljanja, pre
nego otkrivaocima stvarnog sveta oko nas. »U izboru paradigme ne postoji standard koji bi bio vi�i od odobravanja od strane relevantne zajednice«
241, smatrao je Tomas Kun. Nauka, tako, slièno svakom jeziku predstavlja metod koordinacije pona�anja saznajnih
biãa u cilju ulep�avanja njihovog sveta. Kao i u sluèaju jezika, tako i u sluèaju primene
nauène misli, uvek je neophodno te�iti obogaãivanju tuðih saznajnih svetova, jer samo
tada religiozna etika postaje utemeljena u svakom nauènom, saznajnom postupku i obliku
izra�avanja. Tada nauèna saznanja prestaju da budu mehanistièki gospodari na�ih vizija u
vidu �istinitih� opisa sveta u kome �ivimo, veã verne sluge, komunikativne forme sa
pragmatiènom namenom. Naspram iskljuèivih, objektivistièkih nauènih predrasuda koje
èesto, poput krutih stavova mitolo�kih tradicija i dogmatskih religijskih institucija, sliènim »tabu« reakcijama odbacuju nove kreativne poglede na svet, sa svesnom
va�no�ãu negovanja duboke, nevidljive etike na�ih pogleda na svet, sa�ivljavajuãeg
odnosa sa najrazlièitijim saznajnim perspektivama, i znanjem da »proliferacija teorija je
blagotvorna za nauku, dok uniformnost (nauènih shvatanja), osim �to ugro�ava slobodan
razvoj pojedinca, oslabljuje njenu kritiènu moã«100 - kao �to je bio stav Paula
212
Fajerabenda, razvija se i spontano prihvatanje raznolikih nauènih i, uop�te, �ivotnih
metodologija kao podjednako relevantnih u odgovarajuãim kontekstima. Ne samo �to, s
obzirom da mapa nije teritorija niti je klasa isto �to i èlan klase, koliko god bila efikasna i
pragmatièno pouzdana, nauèna obja�njenja nisu identièna sa onim �to se obja�njava, veã
ona iz ovde izlo�ene perspektive prestaju da budu jedini relevantni opisi jednog jedinog,
za svakoga identiènog i od svakoga praktièno nezavisnog realnog i objektivnog sveta - sveta kao ploda »zami�ljanja univerzuma potpuno slobodnog od ljudskog zami�ljanja«
136, veã postaju emanencije meðuljudskih odnosa, odnoseãi se na »koordinacije na�eg
pona�anja u toku na�e koegzistencije sa drugim biãima«, �to je logièna posledica stava
Umberta Maturane da »mi kao nauènici obja�njavamo na�e iskustvo sa na�im
iskustvom«331. Slièno kao i u sluèaju jezika, i sama nauka tako postaje ne denotativan,
veã konotativan sistem kooperativne konsenzusne interakcije izmeðu biãa42. Od pojmova
i stavova u kojima je olièen objektivistièki potencijal prepotentnosti i sukoba mi�ljenja,
nauèna obja�njenja postaju, slièno kao i svaki drugi jezik, pragmatièni orijentiri, dok
nauèna, slièno kao i svaka jezièka komunikacija, postaje »koordinacija koordinacije
akcija«331, te adekvatna koreografskoj aktivnosti ili vrsti plesa, vraãajuãi samu nauku na
predeo njenog izvornog ponicanja kome je ona oduvek pripadala, u pragmatièni
orijentisane, dobronamerne kreativne misli, u samo srce ljudskih biãa, koje, kao �to
znamo, uvek pripada drugima. Smisao nauke, slièno kao i znaèenje jezièkih izraza, tako
biva vraãeno iz samih zapisa i poruka u saznajne svetove ljudskih biãa. Analogno uspostavljanju perceptualnih konstantnosti prevoðenjem neponovljive
reke iskustva u prividno trajne i stabilne objekte na�eg sveta, i nauène teorije se mogu
sagledati kao na temeljima na�ih najdubljih vrednosti izgraðeno (= graðeno) uèvr�ãivanje
prirodnih putanja u modele koji nam koriste za socijalno koordinisanje pona�anja i
iskustva. Kada bi prirodna ureðenost, èiji smo i mi deo, bila drugaèija, i zakoni logike
koji odslikavaju naèine »povoljnih« i praktiènih ljudskih razmi�ljanja o Prirodi bili bi
zasigurno drugaèiji. Uop�te, fizièka struktura saznajnog biãa konstrui�e reprezentacije
perceptivnih konstantnosti u skladu sa putanjama koje se uklapaju u ogranièenja sredine,
te je tako u igri koja se odigrava na relaciji saznajnih biãa, izumitelja nauke i prirodne
sredine, skrivena i tajna na�eg pogleda na svet i na�ih formi saznanja. Slièno kao �to
oformljene perceptivne konstantnosti sa vremenom uslovljavaju izvesna ogranièenja
iscrtavanja na�eg sveta, pru�ajuãi nam i odreðene epistemolo�ke kriterijume razumevanja
na�eg sveta percepcije, i razvojem nauènog znanja se oblikuju grane razmi�ljanja na koje
se jedino mogu nadovezivati novi zakljuèci. U ovakvoj paraleli se mo�e pronaãi i razlog
poveãavanja krutosti ne samo nauènih paradigmi, veã i senzibiliteta �ivljenja i saznanja iz
perspektiva pojedinaènih biãa. Objektivistièka nauka se, stoga, mo�e smatrati
homeoretskom � procesom selekcije i kombinacije u okviru zadatih normi sistema, dok se sistemsko, kreativno, morfogenetsko i evolutivno napredovanje karakteri�e
fleksibilno�ãu upravo na promene ovih normi pona�anja, omoguãavajuãi tako razvijanje
beskonaènih diskursa i uzajamno harmoniènih perspektiva. Dok u okvirima sistema
rezonovanja na bazi fiksnih predispozicija, ne postoji moguãnost menjanja ciljeva
promi�ljanja ili raèunanja, s obzirom da se oni unapred postavljaju, kreativno, nelinearno,
abduktivno razmi�ljanje omoguãava beskrajan tok promena ciljeva, a time i dostizanje sveobuhvatne svesti Puta.
Prihvatanje osnove svakog znanja i ljudske mudrosti kao hipotetièke, ne samo da
prirodno dovodi do razvijanja konstruktivne tolerancije prema razlièitim i èesto, naizgled,
213
sa strane izolovanog, subjektivnog posmatraèa nekompatibilnim mi�ljenjima i stavovima,
veã inicira i produbljivanje shvatanja da se intuitivna spoznaja ne mo�e eliminisati iz
ijednog vida pametnog i inteligentnog razmi�ljanja. Iskljuèivo strogo logièko razmi�ljanje nije u stanju da nas obogati mudrim spoznajama u istra�ivanju i izuèavanju sveta, usled
èega se èesto smatra da »jedna od najiracionalnijih stvari koje mo�emo da uèinimo jeste
da iskljuèimo iracionalno iz racionalnog razmi�ljanja«102. S obzirom da je objektivna
istinitost neodr�iv kriterijum iz perspektiva koje iscrtava ova knjiga, te da u svrhu
razvijanja miroljubivih meðuljudskih odnosa nu�no mora biti zamenjena karakterom
saoseãajne pragmatiènosti, jasno je da je naspram komunikativnih te�nji ka ukazivanju na ono �to se smatra op�te va�eãim istinama, znatno va�nije prihvatiti LaoCeov stav da
»probrane reèi ne moraju biti istinite reèi« i obrnuto, te da na�e unutra�nje te�nje koje
stoje u osnovi na�ih fizièkih izraza defini�u i kvalitet efekata koje njihovo dejstvo ostavlja u svetu. Time se osvetljavaju kako izvorno znaèenje biblijske »istinskosti« kao
ne dokazujuãeg i totalitaristièkog koncepta, veã »odnosa pro�etog pouzdanjem i
poverenjem«275, tako i reèi Vilijema Blejka da »istina reèena sa lo�om namerom gora je
od svih la�i koje mo�emo izmisliti« (»A truth that's told with bad intent, beats all the lies you can invent«185). U svakom putu prosvetljenja i buðenja sveop�te harmonije,
poverenje - odra�eno u tihom, ali i beskrajno sna�nom odzvanjanju nereèite poruke
sveprihvatajuãeg i svepoistoveãujuãeg puta jezika srca: »Ja sam tu za Te«231, u svakoj
na�oj misli i izrazu - uvek je va�nije i preèe od svake istine373.
Slièno kao �to su dokazi do kojih dolazi nauka implicitno sadr�ani u polaznim
pretpostavkama rezonovanja, tako je i ljudska etika implicitno izra�ena u svakoj na�oj
reèi ili postupku. Same reèi su u stanju da èesto ne zavise od implicitne etike, te se stoga i
ka�e da dobar èovek uvek daje dobra dela, nezavisno od toga o èemu ona prièaju. Svet se gradi ne na osnovi konvencionalnih znaèenja na�ih izraza, veã na temeljnim te�njama na
kojima se razvijaju na�e misli i oseãanja. Stoga se ne samo imenujuãe interpretacije sa
kasnijim izvoðenjem logièkih relacija izmeðu mapiranih entiteta, veã i direktni svet na�e
percepcije mo�e smatrati slikom kojoj kontekst njenog egzistencijalno nu�nog
uokviravanja - direktno-interpretativnog »okru�enja« koga èini na�a podsvesno izgraðena
etièka osnova sagledavanja sveta na kojoj se temelje su�tinski kvaliteti svih na�ih viðenja
i zakljuèaka o svetu - udahnjuje lepotu i smisao. Upravo u zavisnosti od ovog konteksta kojim uokvirujemo i tiho oblikujemo na�e perceptivne aktove, primeãivaãemo razlièite
stvari u svetu, pru�ajuãi èesto naizgled istim stvarima potpuno razlièita znaèenja.
D�inovski osmejak, hri�ãanska dobrota, èitav svet kao Jedno, �ubertova Ave Maria, odreðena mantra, nereèito, neeksplicitno i nesagledivo duboko svesno uverenje o
prosvetljujuãoj dobroti koja poèiva i izvire iz svakog detalja Prirode, mi kao more, kao doline, kao pratioci Puta Prirode, kao biãa na planeti Zemlji koja pluta zvezdanim
prostranstvima ili, zapravo, bilo �ta drugo mo�e biti svesno postavljeno u ovaj saznajni
temelj u okviru koga ãe konstrukcije perceptivnog sveta dobijati specifiène smislenosti. Jer, »zvezde su lepe, zbog jednog cveta koga èovek ne vidi«
333, kako nas podseãa mali
princ. Spiritualna izgradnja na�eg sveta odgovara razvoju sve raznovrsnijih izbora »kojim
èistim oèima sunce da ugledamo«246, a èitava evolucija �ivotnosti je posveãena upravo
buðenju sve èudesnijih i zadivljenijih pogleda na svet, sve prosvetljenijih konteksta
osmi�ljavanja sveta iz perspektive �ivih biãa. Meðutim, prosvetljene kontekste na�ih
perceptivnih i saznajnih okvira je neophodno dugotrajno graditi, te odr�avati svetlim i
èistim putem negovanja dobrih i plemenitih misli. Dokle god na� do�ivljaj sveta bude bio
214
obojen uticajem na�eg ega, i uski konteksti u okviru kojih vidimo i interpretiramo
prirodne pojave sadr�aãe neradosne, sramotne i zamraèene spoznaje, ali kada shvatimo da èitav svet, sve �to znamo da postoji, svaki kamenèiã i svaka zvezdana putanja, jesmo
zapravo mi, tada ovaj kontekst do�ivljavanja detalja na�eg sveta i drugih biãa postaje
beskrajno veliki, i poput svih entiteta Prirode koji u sebi reflektuju holistièki smisao
celine, svega �to postoji, i putanje interakcije sa na�om sredinom ãe biti obasjane putem
celine. Svaki na� pokret, reè ili misao predstavljaãe emanenciju Puta Prirode, spontano
ukazujuãi èitavom svetu na njega. U okvirima savremenog nauèno-tehnolo�kog razvoja se obièno smatra kako se on
izvodi po unapred utvrðenom planu i programu bez uplitanja etièkih i estetskih
kriterijuma. Nauènici na taj naèin postaju osloboðeni odgovornosti, premda, podsetimo
se, sa odricanjem odgovornosti imanentnih u refleksijama na�ih postupaka prestajemo da
budemo slobodni, implicirajuãi niz nezadovoljstava kao posledica odbacivanja jednog od
najlep�ih Bo�ijih darova, kljuènih vodilja na putu spiritualnog napretka. Moguãnosti
hri�ãanskog pokajanja (kao povratnog neutralizovanja negativnih, disharmoniènih
temelja na�eg razmi�ljanja i do�ivljaja sveta), pretvaranja potencijalnih osuda u
tolerantnost radosnog prihvatanja raznovrsnosti mi�ljenja i pona�anja - sazdanu na temeljima dubokog znanja da sve sledi Put Prirode i da sve potencijalno destruktivne orijentire na putu na�eg �ivljenja dobrotom i poverenjem mo�emo preobraziti u
podsticaje novih, sve bogatijih kreativnih putanja - te pridavanja bo�anski prosvetljenog
znaèaja svim postojeãim detaljima sveta - koje ide ruku uz ruku sa prihvatanjem odgovornosti - bivaju odbaèene uporedo sa inkorporiranjem na�ih postupaka u strane
programe, kao �to su, na primer, savremene objektivistièke teorije koje dominiraju
poljima nauke i in�enjerstva. Biãa, u entuzijastiènoj �elji za svestrano oplemenjavajuãim
uplitanjem etièko-estetskih implikacija nauènih razmi�ljanja i dejstava u njihove opise i
predviðanja, najèe�ãe bivaju odbaèena reèima da »etikom se mo�emo baviti kod kuãe,
nakon posla«, ukazujuãi na profesionalno delatnu uslovljenost neme�anjem nauènog
prilaza programskom opisivanju stvarnosti sa filosofskim razmatranjima, sa preispitivanjima kako temeljnih, implicitnih, tako i poslediènih etièko-estetskih, su�tinski
oplemenjavajuãih putanja. Meðutim, iako veãina filosofsko-etièkih implikacija nauènih
dejstava biva eksplicitno negirana, savremene nauène predstave o poreklu ljudske vrste, o
prirodi i smislenosti na�e egzistencije, o jeziku i prirodi ljudskih dejstava i odnosa prema
sredini, implicitno sadr�e znaèajne etièke posledice koje spontano sputavaju
velièanstvene slike o �ivotnosti, vekovima iscrtavane kroz umetnièke i religiozne spise
svetih tradicija Zemlje, u uske, degradirajuãe, kruto-metodolo�ke, programske okvire.
Kori�ãenje novih tehnologija menja ljudsku praksu, dok naèin komuniciranja o njima ili
posredstvom njih modifikuje na� jezik i, uop�te, putanje komunikacije, a time i na�a
razumevanja sveta. Pojmovi informacije, unosa, iznosa, komunikacije, pa èak i samog
jezika su se, tako, drastièno promenili sa prote�iranjem masovnog kori�ãenja kompjutera
i drugih elektronskih ureðaja na na�oj planeti. Nauène aktivnosti, tako, kroz produkte
inherentne kreativnosti duboko utièu na etièko-estetske odnose ljudskih biãa prema
Prirodi, odakle lako mo�emo sagledati kritiènost savremenog, objektivistièkog
zanemarivanja odgovornosti nad procesima otkriãa - bez koje nauka postaje program èija
su otkriãa posledice samog programa i implicitnih vrednosti na kojima je ona sazdana - èineãi da racionalnost kao uobièajeni atribut nauènog delovanja opravdano poistovetimo
sa iracionalno�ãu sagledavanjem nauènih dejstava iz efektivno �irih perspektiva.
215
U svrhu sagledavanja osnovnih sistemskih crta saznajnog sveta �ivih biãa, koje ih
razlikuju i èine intelektualno superiornim u odnosu na kompjutere (kao raèunske sisteme
iskljuèivo formalnog, logièkog rezonovanja i eventualnog pona�anja kao biranja ishoda),
opet ãemo skicirati �ivotnost iz perspektive sistemske teorije. Naime, svaki �ivi sistem
mo�emo predstaviti u vidu skupa svepovezanih varijabli, vremenski fluktuirajuãih
vrednosti u okvirima izvesnih opsega, izlaskom iz kojih opstanak sistema dolazi u pitanje. Zdrava, fleksibilna stanja, stanja maksimalne adaptivnosti se karakteri�u
harmoniènim variranjima vrednosti ovih promenljivih velièina, èineãi �ivotni sklad u
kome se ogleda dinamièka ravnote�a izmeðu ureðenosti, pravilnog, redundantnog
kretanja i slobode, neponovljivog i naizgled nasumiènog pona�anja. Meðutim, zamislimo
sada da vrednost jedne varijable relativno trajno dosegne vrednost blisku jednoj od njenih graniènih vrednosti oscilovanja. Usled egzistirajuãe meðuzavisnosti sistemskih varijabli,
ogranièenost fluktuiranja jedne od varijabli odraziãe se na sliène ogranièenosti i ostalih
varijabli, èineãi da sistem kao celina postane kruãi u odnosu na malopre opisano zdravo,
fleksibilno stanje, a time i krhkiji na potencijalno dejstvo stresa. Preterana centralizacija - koja najèe�ãe predstavlja preterano samo-svesno, nespontano pona�anje - ili maksimiziranje varijabli - kao, na primer, te�nje ka maksimiziranju sopstvenih interesa ili
neravnote�a izmeðu normalnih aktivnosti, odnosno neusklaðeni, delimièno blokirani
telesni ili, uop�te, sistemski protok energije i informacija - adekvatni su ovakvom poveãanju krutosti sistema. Meðutim, zamislimo sada da oscilovanje jedne ili vi�e
varijabli ne odvodi njenu ili njihove vrednosti ka granicama moguãih opsega oscilovanja,
veã samo ogranièava fluktuiranje na mali opseg blizak optimalnoj vrednosti.
Sagledavanjem usko opse�nog fluktuiranja sistemskih varijabli oko svojstvenih optimalnih vrednosti, mo�da bi nam izgledalo da je fleksibilnost datog stanja jednaka
fleksibilnosti stanja obele�enog �irokim oscilovanjima varijabli, premda bi ovakvo
shvatanje bilo validno samo neko vreme. Naime, sistemsko stanje olièeno oscilovanjima
varijabli u uskim opsezima odgovara naviknutosti sistema na svoj odnos sa sredinom, to jest - �to je jo� va�nije za ovaj momenat kontemplacije - naviknutosti sistema na fiksne implicitne te�nje i pretpostavke, tautologije rezonovanja, pravila igre �ivota. Sistemsku
fleksibilnost iz ove perspektive, stoga, mo�emo definisati i ne samo kao potencijal
sprovoðenja stresa, veã pre svega kao potencijal promene. Sa jedne strane, fiksnosti i
nepromenljivosti u crtama �ivotnosti su u kontrastu sa stalnom promenljivo�ãu, sa
neponovljivim tokom Prirode, dok sa druge strane znamo da svaka fiksna zauzeta perspektiva, defini�uãi potencijalna otkriãa, defini�e i mora putanja i veza koje ne
mo�emo primetiti, te, �tavi�e, kojih ne mo�emo biti ni svesni da ne vidimo, poput slepe mrlje u na�em vidnom polju. Pouzdanost kompjuterskog »rezonovanja« je uslovljena
egzistencijom fiksnih, ukruãenih varijabli na nivou osnova raèunarskih dejstava, dok se
kreativna superiornost ljudskih biãa ogleda u otvorenim moguãnostima stalne promene
implicitnih pretpostavki razmi�ljanja, i to sleðenjem spontanog toka Prirode,
sa�ivljavanjem i postajanjem Jedno sa svaki biãem, svakom porukom, svakom pesmom i
svakim detaljem na�eg sveta. Jedan od najveãih izazova savremenog doba je, stoga, upravo iznala�enje blagodetnih harmonija izmeðu odr�anja sve kompleksnijih drveãa
znanja u racionalno-pouzdanim okvirima i iznala�enja kreativnih vodilja u pravcu
kontinualnih promena i noviteta, te iniciranja lakoãe menjanja »pravila igre« pri odr�anju
visoko-etièkog odnosa sistema sa sredinom. Maksimalna odr�ivost svakog prirodnog
sistema je postojana u stanjima dinamièke ravnote�e izmeðu reda i slobode, »kamenite«
216
mudrosti i »talasasto bajne« kreativnosti. Uravnote�enost izmeðu slobodnog sagledavanja programa pona�anja sistema i lakoãe njegove modifikacije sa jedne, i inherentnog
informativnog bogatstva ovog programa sa druge strane, karakteri�e svaku zdravu
prirodnu ureðenost, te su tako, na primer, homeostatska priroda sistema i fleksibilnost imanentna pri brzoj adaptaciji i kreativnoj akumulaciji korisnih varijacija, maksimizirane u neuronskim mre�ama (ili, uop�te, bilo kojim sistemima) koje se nalaze na granici
izmeðu reda i slobode, usled èega se, iz perspektive teorije kompleksnosti, stanje harmoniène ravnote�e reda i slobode mo�e smatrati atraktorom evolutivne dinamike
neuronskih mre�a214. Neshvatanje nu�nosti sprovoðenja promena na nivou implicitnih temelja
rasuðivanja (�to je, svakako, kompleksan poduhvat, s obzirom na njihovu ne-eksplicitnost) pri poku�ajima promena odnosa sopstva sa drugim biãima i celokupnim
svetom nabolje, predstavlja uobièajenu zabludnu karakteristiku savremenog dru�tva.
Meðutim, te�koãa modifikovanja temelja na�ih interpretacija sveta je ojaèana i stavom da uop�tavajuãe ideje koje dugotrajno koristimo u vidu premisa rezonovanja vremenom
postaju stabilne osnove povezivanja drugih ideja, uslovljavajuãi njihovo kreativno
formiranje i razvoj, usled èega ovakve premise postaju kruto usaðene u korene na�ih
razmi�ljanja, te, stoga i nefleksibilne na poku�aje promena. Meðutim, s druge strane,
nevidljivi, implicitni temelji na�eg do�ivljaja sveta moraju biti saèinjeni od duboko-etièkih, spiritualnih veza, jer »svaki dakle koji slu�a ove moje reèi i izvr�uje ih, biãe kao
mudar èovek, koji sazida kuãu svoju na steni. I pade ki�a i doðo�e bujice, i dunu�e
vetrovi i navali�e na onu kuãu � i ne pade; jer be�e utemeljena na steni. I svaki koji slu�a
ove moje reèi a ne izvr�uje ih, biãe kao ludi èovek, koji sazida kuãu svoju na pesku. I pade ki�a i doðo�e bujice, i dunu�e vetrovi i navali�e na onu kuãu � i pade, i pad njen be�e veliki« (Matej 7:24-27), kako je uèio Isus u finalu svoje besede na gori, pokazujuãi
nam na va�nost zidanja kuãe saznanja i izgradnje na�eg pogleda na svet na temeljima saoseãanja, beskrajnog davanja i ljubavi, jer »bla�en je èovek kome je vera u Gospoda, i
èija nada Gospod je. Jer ãe biti kao drvo posaðeno pokraj vode, i koje �iri svoje korenje
prema reci, i neãe videti kada vruãina dolazi, a njegov list biãe zelen; i neãe se brinuti u
godini su�e, a neãe ni prestati da daje plodove« (Jeremija 17:7-8). Odr�avanje
moguãnosti kontrole, sebiènih te�nji ka sticanju materijalnih moãi, win-loss borbi za opstanak i èulnim zadovoljstvima mo�emo sagledati kao krute i pogre�ne temelje
ogromnog dela savremenog individualnog rezonovanja, koje bi trebalo zameniti sve�ãu
spontanog Puta, va�nosti negovanja trenutnog postojanja, spiritualnih, umetnièkih
kvaliteta, igre etike i estetike i, svakako, uoèavanja najveãe lepote u stvarima koje nemaju cenu. Poznato je da se savremeni ideali izvodljivosti kontrole i dizajniranja �ivih biãa, te
postizanja pravde kroz primenu nasilja prema nasilju odra�avaju na poku�aje
stabilizovanja fundamentalnih varijabli dru�tva putem zakonskih metoda, iako je oèigledno da se samo proces kreativne edukacije i ukazivanja na va�nost negovanja
istinskih, spiritualnih kvaliteta i te�nji ka sticanju prosvetljenog oseãaja u odnosu sa
sredinom, zajedno sa ne destruktivnim uzvraãanjem, veã pra�tanjem, mo�e smatrati
relevantnim za postizanje dugotrajne, harmonièno evolutivne stabilnosti sistema na
njegovim temeljnim varijablama. Osuðujuãi stavovi i ljutnja, kreacije uma zavaranog
idejom o svojoj izdvojenosti od Prirode, takoðe deluju ukruãavajuãe naspram radosnoj svesnosti u svojoj religioznoj predanosti koja lepr�avo plovi talasima Prirode, uèeãi i
evoluirajuãi na tom putu. Jezgrovita crta odnosa ljudskih biãa i Prirode jeste da smo uvek
217
u prilici, da uvek imamo dovoljno vremena da popravimo na� odnos prema svetu (slièno
kao �to se d�ez improvizacija mo�e uvek pretvoriti u zvuène putanje koje ãe
prosvetljujuãim smislom obujmiti èitav preja�nji tok harmonija), jer svako uèenje je
uèenje na gre�kama, te stoga i pogre�ne premise mogu opstajati doista neko vreme, ali samo donekle, nakon èega (uprkos mnogobrojnim znacima neophodnosti njihove
promene) poèinju da se ogledaju u unutra�njem nezadovoljstvu, samo-destrukciji i samo-uru�avanju biãa iz kojega su ponikle. Svaka borba u kojoj uèestvujemo u na�em svetu (èovek protiv Prirode, nacija, kom�ija, bakterija, kompanija, poslodavaca, akcionara,
vlada itd.) bi nam morala biti znak da su na�e implicitne, temeljne vrednosti pogre�ne. S
druge strane je oèigledno da niz opasnosti koje vrebaju ljudsku civilizaciju - ukljuèujuãi
preterana zagaðenja Prirode, neumeren rast ljudske populacije, nezdravu kompetitivnost,
zanemarivanje i nevrednovanje spiritualnih kvaliteta, gubitak oseãaja za spontanu
komunikaciju, globalno planetarno zagrevanje i potencijalni dolazak ledenog doba, ratove za prirodne resurse, rast terorizma, »religijskog« fundamentalizma i fanatizma - predstavljaju direktne posledice ovakvih gre�aka prisutnih na samim temeljima na�ih
razmi�ljanja, koje ipak, u sluèaju njihovog razumevanja kao odgovora Prirode na na�e
direktno, misaono-reflektivno nesagledive implicitne pretpostavke razmi�ljanja i
iniciranja na�ih dejstava, mogu predstavljati korisno (i nu�no) trenje pri kretanju toèkova
napretka na�e civilizacije, povode uèenja na gre�kama i dostizanja sve bogatijih i prosvetljenijih stadijuma individualno-globalnog evolutivnog razvoja.
Temeljne vrednosti - kompleksne harmonije implicitno sadr�anih putanja na�eg
biãa, programi ko-iscrtavanja i udahnjivanja smisla kvalitetima na�eg sveta i misaono-reflektivno konstruisanim entitetima - predstavljaju zvezde vodilje u odslikavanju karaktera na�eg sopstva na putu jedinstva uma i Prirode, na putu ogledanja èitave Prirode,
svega postojeãeg u njemu. Uzvi�ene vrednosti po pravilu odgovaraju veãoj fleksibilnosti i
osetljivosti, te i veãem broju moguãih opcija stanja sistema, usled èega se sloboda izbora
koju donosi strukturno-dinamièka otvorenost prema raznovrsnim saznajnim uticajima
mo�e zamisliti kao kriterijum efektivnosti vrednosti55. Naravno, bitno je primetiti da se
kreativno pona�anje ne sastoji u raèunarskom, ciljem-predodreðenom biranju izmeðu
alternativnih opcija zatvorenog skupa - jer »�ivot je ono �to se de�ava dok mi pravimo
planove o njemu«, kao �to je smatrao D�on Lenon - veã u spontanom, svesno�ãu o Putu iniciranom stvaranju ovih opcija, èija je relevantnost uvek postojana iskljuèivo u odnosu
na pozadinu, na�u pre-orijentaciju, na�e unutra�nje te�nje i vrednosti. Ove neeksplicitne
osnove razmi�ljanja i ko-kreacije kao kon-strukturisanja sveta mogu, u sluèajevima njihovog nepreispitivanja, zadr�avati formu »slepila«, redukujuãi saznajnu osetljivost na
posledice na�ih aktivnosti, èime istinski, direktno nesagledivi uzroci na�ih etièkih
dejstava na svet i obrnuto, ostaju prikriveni, �to je danas posebno izra�eno u kruto ureðenim ustanovama koje opstaju na bazi eksternih deklaracija, fiksnih programa i
projekata, te ponavljajuãih zahteva i izvedbi. Vrednosti se mogu zami�ljati i kao izvesni
»standardi« (detalji pozadine, na�eg ukupnog unutra�njeg pejza�a) u odnosu na koje se, slièno kao pri mehanizmu formiranja holograma ili svake perceptivne informacije, porede
konstruktivne razlike. Implicitne vrednosti predstavljaju osnovu direktno, samo-svesno nesagledivih postavki kriterijuma selekcije i povlaèenja granica kojima iscrtavamo na� svet. Stoga, ne samo da na�e implicitne, temeljne vrednosti iscrtavaju na�e interpretacije
prirodnih pojava putem ostvarivanja naèina selekcije i akumuliranja podataka, izvoðenja
zakljuèaka, identifikovanja iskustava, �irenja razmi�ljanja i organizovanja smisaonih
218
konstrukata, veã se i sama percepcija kao primarno iscrtavanje sveta u svojstvu druge ko-kreativne strane svakog kvaliteta Prirode, izvodi u skladu sa na�im implicitnim
vrednostima287. »Putevi koje biramo u stvarnom svetu su savr�eno simbolièni putevima
kojima volimo da putujemo u unutra�njem i idealnom svetu«372, pisao je Henri Dejvid
Toro, te i naèin iscrtavanja na�eg sveta slièno potièe na temeljima na�ih najdubljih ideala
i te�nji. Tako je u svakom ljudskom delu (na primer, knjizi), lepota ostvarenja - ili u sluèaju konstruisanja sveta posredstvom percepcije, sama lepota ovako konstruisanog
sveta - u svojoj osnovi uzrokovana vrednosnim kriterijumom iscrtavanja granica. I sve nauène teorije se, tako, ne mogu zamisliti kao realna i istinita odslikavanja objektivno postojeãeg sveta, veã kao programi posmatranja i snala�enja u stvarnosti, perspektive
koje predstavljaju zajednièki formalni temelj izgradnje konsenzusa o putanjama koje
povezuju ljudska biãa, uèesnike u ovim nauènim dogovorima, u okviru Kosmosa èiji su
ona deo55. Vrednosti nisu apstrakcije nastale izvoðenjem logièkih operacija nad misaonim
reprezentacijama objektivnog sveta, veã kriterijumi konstruisanja sveta, te se stoga
klasièni slogan sumnjièave, objektivistièke nauke � »videti je verovati« (tj.
»poverovaãemo tek onda kada vidimo«), pretvara u spiritualnu svest da »verovanje je
viðenje«, da na� svet iscrtavaju na�e duboke vrednosti. Iako je danas jo� uvek prisutno
uobièajeno shvatanje da nauène teorije objektivno i vrednosno-neutralno odra�avaju
ureðenost Prirode, upravo neophodno prisustvo implicitnih pretpostavki u svakom
posmatranju � pretpostavki koje ili vode poreklo iz prethodnih opisa ili u krajnjem sluèaju predstavljaju apsolutno neizvodljivo eksplicitujuãe, pa èak i nemoguãe uoèljive
vrednosti (osim indirektnom refleksijom od Prirode) - èini svaku fizièku teoriju zavisnom
i neprimeãujuãe izgraðenom na vrednostima èitave tradicije razmi�ljanja. Kriterijum
selekcije izmeðu relevantnih i irelevantnih podataka, nivo formalne teorijske i eksperimentalne preciznosti, sloboda na poku�aje modifikovanja, relacije izmeðu
posmatranja i formiranja èinjenica, odreðivanje procesa i graniènih uslova kojima se
ustanovljava granica izmeðu podruèja va�enja teorije i neèega izvan (�to pripada na
primer, podruèju metafizike, karakteristike svake nauène teorije) predstavljaju direktne
posledice temeljnih vrednosti233 date metodologije razmi�ljanja, rezonovanja, te i samog
posmatranja (kao veã konstruisanja sveta). Èuvena objektivistièka norma o eliminaciji efekta posmatraèa iz nauènog
rezonovanja, olièena Njutnovom izrekom »hypotheses non fingo (ja ne pravim hipoteze)«, pada u vodu uporedo sa shvatanjem da je, analogno iscrtavanju sveta u skladu
sa na�im implicitnim vrednostima, i svaka nauèna hipoteza implicitno sadr�ana u procesu
prikupljanja i selekcije relevantnih podataka28, te da je ideja o nepristrasnom eksperimentisanju i prikupljanju podataka preko kojih se dalje izvlaèe zakljuèci i
modifikuju hipoteze (takoðe implicitno vrednosnim izborom procesa selekcije), neodr�iva. Iz ovakvog shvatanja je oèigledno da su nauène hipoteze i voðenje
eksperimenata pro�eti cirkularnom zavisno�ãu, pri èemu nevidljivi etièko-estetski implicitni sadr�aj ljudskih biãa - koja kroz nauène slike sveta ne iscrtavaju objektivni svet, veã sama sebe - èini esenciju ove cikliènosti, èije indirektno sagledavanje
predstavlja nu�nost u svrhu razvijanja harmoniènog puta evolucije ljudske svesti
posredstvom nauènih izuma. Iz perspektive stava da Priroda kroz nametnute rezultate koje »pru�aju« nauène hipoteze, kontinualno iscrtava odgovore na duboke etièke te�nje
(kao izvorna, nereèita pitanja u direktnom dodiru sa Prirodom) samih nauènika, postaje
219
nam jasno i za�to se sve statistièke, od ulaganja etièke odgovornosti u procesu prikupljanja i selekcije podataka prividno osloboðene korelacije, pretvaraju èesto u
predstave o u�asavajuãim nasumiènostima i besmislu poretka Prirode. Svaka na�a
pru�ena ruka u plesu sa Prirodom nalazi svoj odgovor, i dok do�ivljavanje Prirode ne kao odraza nas samih, kao bo�anstvenog uèitelja, rezultuje u refleksiji ovakve nesaoseãajnosti
na do�ivljaj na�eg sveta, pro�imanjem nauènih i svakodnevnih pitanja dubokom
unutra�njom etikom u vidu i najmanjeg odsjaja radoznalosti iza vela na�ih misli u istra�ivanju sveta, dobijamo bla�ene prirodne odgovore kao refleksije na�e bri�nosti i
lepote kojima do�ivljavamo svet. Dok u sluèaju razvoja nauèno-objektivistièkih mapa
Prirode, samo-pojaèavajuãi toèak razvoja rezultuje u sve dubljem tonjenju u do�ivljaj
nasumiènosti i haotiènosti prirodnog poretka, u sluèaju fleksibilnog otvaranja vrata
spoznajama temelja na�eg rezonovanja i sveta kao refleksija na�ih najdubljih etièko-estetskih te�nji, otvara se i beskrajni potencijal spiritualnog i evolutivnog napretka.
I pored èinjenice da se mudrost odslikava u bri�nosti prema na�oj sredini,
savremeno dru�tvo je pro�eto idejama o moguãnosti potpuno preciznog predviðanja
ljudskih dejstava, bilo u poslovnim, nauèno-tehnolo�kim ili politièkim sferama, �to se
èesto povezuje sa ukazivanjem na »20/20 vizije« kao odraze atributa pouzdanosti i
preduslove pru�anja poverenja i, eventualno, investiranja u date projekte. Meðutim,
putem zavaravajuãeg do�ivljavanja kvantiteta kao kvaliteta, i dobar vid se u skladu sa
savremenim vrednosnim kriterijumima poistoveãuje sa sposobno�ãu razluèivanja
dovoljno malih i udaljenih slova (podsetimo se da je orlovski pogled èest simbol
zapadnjaèke kulture358), zanemarujuãi kvalitativne moãi vida, ukljuèujuãi reagovanje na
dinamièku sredinu, sposobnost detektovanja perifernih signala, promenu rezolucije oka i pa�nje du� vidnog polja i druge karakteristike povezane sa kontekstom posmatranja, u
kome je sakrivena tajna svakog mudrog iscrtavanja sveta. Gre�ka prihvatanja »20/20
vizije« kao apsolutnog merila dobrog vida i vrhunske odgovornosti prema planiranim ili izvoðenim postupcima, prisutna je upravo u negiranju kontekstualnog karaktera i
perifernog okru�enja (koje èini 99,96 % na�eg vidnog polja295) na�eg posmatranja i na�ih
dejstava, koje ovakvo shvatanje povlaèi, spontano inicirajuãi svojevrsnu tunelsku viziju,
okrenutu iskljuèivo ka programski proraèunljivim ciljevima, zanemarujuãi njihovu
kontekstualnu, know-why svrhu, te stoga i mno�tvo efekata koje na�e delatnosti ostavljaju
na putu njihovog dosezanja. Zaista mudro i odgovorno posmatranje je neodvojivo od oseãanja iskonske povezanosti sa svakim detaljem na�eg sveta i elementa intuitivne
spoznaje, vida koji pronièe kroz oèiglednosti ka nevidljivim porukama, provuèenim
»kroz redove« crta na�eg sveta, u duhu èega ÈuangCe ka�e da »kada vetar prelazi preko
reke, ona izgubi pone�to; kada Sunce proðe preko nje, ona gubi pone�to. Ali èak i kada
bismo pitali vetar i Sunce da stalno budu iznad reke, reka ne bi to smatrala poèetkom
svojih briga � ona se pouzda u izvore koji je hrane i ide svojim putem. Voda se dr�i kopna, senka se dr�i forme, stvari se dr�e stvari. Stoga o�tar vid mo�e biti opasnost za
oko, o�tar sluh mo�e biti opasnost za uho, a sticanje misli mo�e biti opasnost za um. Sve
moãi koje se skladi�te u èoveku su potencijalni izvor opasnosti...«70. Svako iscrtavanje
sveta podrazumeva vrednosnu selekciju izmeðu relevantnih crta i crta koje nevidljivo
potpadaju u okvire nevidljivosti, i upravo nam stalno menjanje perspektiva posmatranja pru�a put ka osvetljavanju ovih »slepih mrlja«, ne-eksplicitujuãih implicitnih
pretpostavki i na�ih najdubljih vrednosti koje poput praznine pozadine slike predstavljaju
tajnu njene osmi�ljenosti. Sagledavanjem do tada nevidljivih putanja na�eg razmi�ljanja,
220
rezonovanja i samog vrednosnog iscrtavanja sveta, »spoznajemo da smo bili slepi, i stoga
ponovo vidimo«312, kao �to je govorio Viktor Frankl. Upravo do�ivljavanje odreðenih
puteva spoznaje ili detalja Prirode »jednim novim oèima« predstavlja prosvetljujuãe, Eureka trenutke, trenutke »okretnih« uvida, koji u individualnim okvirima predstavljaju
su�tine evolutivnog uèenja, dok u globalnijim razmerama nauènog napretka odgovaraju
paradigmatskim obrtima. Aktovi otkriãa, tako, ne predstavljaju otkrivanje nove zemlje (�to je shvatanje koje prirodno implicira sukobe i tragedije, kao u sluèaju potrage za
Eldoradom), veã sagledavanje novim oèima, kao �to je smatrao Marsel Prust, a kroz
metaforu divnog filma City Lights znamo da bo�anska dobrota, predanost i Ljubav,
viðenje sveta jednim saoseãajnim oèima, spontano èine da biãa zaista progledaju, da kroz
crte oèiglednih predstava jednim »novim oèima« sagledaju svoje spiritualne korene
postojanja, religioznu svepovezanost i jedinstvo svega postojeãeg. Svaka spoznaja je,
tako, ne otkriãe, veã izumeãe, kao �to je smatrao Hajnc fon Ferster, ukazujuãi na
neizvodljivost pasivnog dola�enja do znanja i razumevanja, veã nu�no aktivnu
konstrukciju saznanja, �to, izmeðu ostalog, zahteva i drastiènu re-evaluaciju pojma razumevanja, ne vi�e kao postupka mapiranja opisa na fiksne predrasude i koncepte,
izvedene pomoãu njih, veã kao buðenja jedne dublje logièko-intuitivne harmonije, oseãanja bla�enosti i radosti saznanja. Tako, �irenje domena na�e radoznalosti, a ne samo
polja na�eg fokusnog skeniranja, predstavlja tajnu prosvetljenja i spoznaje konteksta na�eg sagledavanja sveta � jer, u kontekstu spoznaje je uspavana tajna lepote i vrednosti èitavog na�eg sveta - �to postavlja krucijalni znaèaj na postavljanje pitanja, jer, na kraju
krajeva, naèin postavke pitanja defini�e i relevantnost odgovora na njega. Dok
zaslepljenost fiksnim predrasudama � koja se mo�e sagledati kao posledica
kompetitivnosti za pa�njom295 u okviru aktivnosti na�e percepcije - pru�a primat
specijalizaciji na�eg znanja u odnosu na metaforiène generalnosti i oseãaj budne
otvorenosti koji ravnote�a fokusirajuãeg i kontekstualnog, perifernog vida � specijalizacije i uop�tavanja � nosi, spontano prihvatanje svesti Puta odgovara i spontanom ukazivanju pa�nje svetu u èitavom na�em »vidnom« polju, iz najrazlièitijih
uglova, od posmatranja sa strane do osvrtanja unatrag, vrtenja u krug, poput balerine pogleda pru�enog navi�e i srca predatog nebesima, ne zaboravljajuãi pri tome ni jedan
pedalj sveta ispod i iza nas. Abduktivno rezonovanje u okviru koga su na�e temeljne postavke razmi�ljanja
otvorene na promene, u sprezi sa razvijanjem osetljivosti na do�ivljavanje odgovora
Prirode na vrednosne kriterijume iscrtavanja na�eg sveta i njihovu spontanu modifikaciju,
predstavlja put logièko-intuitivnog razvoja i kontinualnog unapreðivanja na�ih temeljnih
vrednosti, putanja razmi�ljanja, te samim tim i na�eg sveta. Upravo nas zaèuðenost,
radoznala svest u susretu sa morem nepoznatog, beskrajna pitanja, otvorenost i spremnost na promene i na�ih najuverljivijih stavova i pogleda na svet, èine fleksibilnim i na
beskonaèan spektar evolutivnih podsticaja, konstruktivna prijemèivost na koje i èini Put
Prirode. Èitava na�a evolutivna transformacija na polju implicitnih vrednosti, a time i
izgleda na�eg sveta, odnosno nas samih, mo�e se tako zamisliti kao beskrajan toèak
napretka � praãenjem odgovora Prirode na na�e misli i unutra�nje te�nje na�ih postupaka
razvijamo sve veãu zadivljenost prema svetu, ali i sve veãu osetljivost na sve suptilnije njene odgovore koji izazivaju sve veãe èuðenje, sve veãe poistoveãivanje sa èitavim
svetom i sve bla�enije crte Lepote na�eg sveta.
221
U nauènim ili bilo kojim drugim saznajnim okvirima, prirodni sistemi se mogu
predstaviti ili kao interaktivni skup entiteta - koji u krajnjem sluèaju moraju predstavljati
ili slièan skup »fundamentalnih« èestica ili prostiranje nekog »fundamentalnog« polja - ili kao nerazdvojiva celina koja sledi svoj tajnoviti Put. U prvom, redukcionistièkom
sluèaju se imanentan indeterminizam Prirode zavaravajuãe poistoveãuje sa ogranièeno�ãu
na�ih perceptivnih moãi (u sprezi sa mernim aparatima) razluèivanja prirodnih
interakcija, koja nam onemoguãava definisanje fundamentalnih zakonitosti kretanja na
nivou fizike »elementarnih« (njih 57) èestica, atomske, kvarkovsko-leptonske, vakuumske ili superstrunske stvarnosti, dok se iz druge, holistièke perspektive,
jedinstvenost sveta ili predstavlja kao suma hipotetièkih sastavnih delova koji
uslovljavaju, ali ne i uzrokuju put njegovog postojanja, ostavljajuãi tako indeterminisani
prostor za upliv Bo�ijeg Puta, ili se do�ivljava kao èista predstava duha, kao potpuni
odraz na�ih najdubljih te�nji i Puta Prirode. Harmoniène delatnosti i prosvetljena
razmi�ljanja ljudskih biãa su u stanju da opstaju upravo na sredini ova dva sagledavanja stvarnosti, u njihovoj naizgled nespojivoj ravnote�i koja, kao i ravnote�e svih prirodnih
polariteta, ne predstavlja neutrali�uãe suprotnosti, veã meðusobno prelivajuãe polove
odslikane Tai-ãi-tu dijagramom. Bavimo se malim stvarima, svakodnevnim delatnostima, �koljkama, atomima, tranzistorima, ali pogleda uperenog u daljinu, iako sa sve�ãu da smo
isuvi�e mali da bismo konceptualno razumeli nebeski put koji sledimo, i mo�emo samo
nevino gledati uzvi�enu igru oblaka i zvezda koje nam kroje sudbinu i kriju tajnu odgonetanja na�eg puta. Jedna ovakva redukcionistièko-holistièka ravnote�a je adekvatna skidanju vela predstave nauke kao potrage za istinitosnim prikazima objektivne stvarnosti i njenom pragmatiènom kori�ãenju sa sve�ãu usmerenom ka
nerazluèivom jedinstvu uma i Prirode. Osloboðeni svesti o istinitosnom reprezentovanju
stvarnosti od strane nauènih i svih drugih lingvistièkih opisa, na�a svest ima priliku da
ostane nedirnuta u holistièkom jedinstvu uma i Prirode, pru�ajuãi sebe svojoj sredini
posredstvom pragmatiènog baratanja redukcionistièkim prikazima sveta, na ovaj naèin
nevezanog za plodove rada. Tako bi nauka, umesto oruða za uspostavljanje kriterijuma istinitosti, morala
usvojiti kriterijum »povoljnosti« i, umesto gospodara na�im razmi�ljanjima i odlukama,
postati dobar sluga u ispunjavanju na�ih �elja za obogaãivanje i ulep�avanje �ivota drugih
biãa posredstvom njene primene. Kao i mnoge druge ljudske konstrukcije, i nauka je
dobar i koristan sluga na�ih razmi�ljanja i delatnosti, ali zavaravajuãi gospodar kada
njene, orijentacijski namenjene predstave sveta poistovetimo sa intrinsièno�ãu kvaliteta
Prirode. Svaku novu perspektivu sagledavanja sveta karakteri�u nove obogaãujuãe
spoznaje, nepredvidljive iz bilo koje prethodne taèke gledi�ta, a interpretativni karakter
svake predstave o svetu nu�no povlaèi i njenu delimiènu metaforiènost koja svakom
znanju daje epitet ne as-is, veã as-if znanja, ne odraza istinitosti, veã samo analogije, �to
nas podseãa na antièki polaritet259 Heraklitovog zalaganja za pragmatièno, kontekstualno
i relacijsko »the way the world works« razumevanje kroz harmoniju simultane celovitosti
i raznovrsnosti, i Parmenidovog, kasnije aristotelovskog, redukcionistièkog shvatanja o
nu�nosti razumevanja »the way the world is« kroz okvire sekvencijalne, sadr�ajne
celovitosti u pluralnosti. Iz jedne skromne i pragmatiène as-if vizije sveta se i svaka formalna specifikacija bilo èega neãe do�ivljavati kao istinitosno eliminatorna tvrdnja
svega onoga �to to ne�to nije, veã kao povoljan ukazatelj u svrhu komunikacije radi
uspostavljanja putanja koje nas povezuju i koje nam slu�e za ulep�avanje svaèijeg sveta.
222
Nauèni univerzum, tako, umesto univerzalnog referentnog okvira koji uslovljava
egzistenciju nauènih tvrdnji i zahteva povinovanja (odatle i parabola o lo�em gospodaru)
objektivnom znanju u svrhu dostizanja svakog vida koegzistencije i izbegavanja sukoba mi�ljenja, postaje multiverzum ispunjen sve�ãu o postojanju onoliko razlièitih domena
istinitosti koliko postoji naèina iscrtavanja sveta od strane svih subjekata (�to je u
potencijalnom sluèaju beskonaèan broj), èime se izbegava fenomenolo�ki redukcionizam
implicitan u ideji o objektivnom svetu - univerzumu. I ono �to je najva�nije, konsenzusi u
svetu multiverzuma se posti�u ne pozivanjem na posedovanje pristupa privilegovanijoj
perspektivi sagledavanja objektivnog, od nas nezavisnog sveta, veã neophodnim
pronala�enjem zajednièkih putanja koje nas povezuju, zajednièkog sveta kroz meðusobno
prihvatanje. Kruti objektivistièki stavovi i norme sa potencijalom zahtevanja ka njihovom
potèinjavanju i iskazivanja destruktivnih putanja fundamentalizma, totalitarizma,
intelektualnog imperijalizma, privilegovanosti, neodgovornosti, iskljuèivosti, moãi,
dominacije i kontrole, pretvaraju se u ravnopravne i fleksibilne sfere kooperacije, radosnog prihvatanja i kreativnog usagla�avanja razmi�ljanja, te�nji i oseãanja beskrajno
raznovrsnog ulep�avajuãeg potencijala. Zajedno sa ovim decentralizujuãim,
»kopernikanskim« prelazom, funkcionalna neodgovornost i inertnost prerastaju u odgovornost, budnost i holistièki uticajnu svesnost, dok objektivno i od nas nezavisno
znanje ustupa mesto zajednièkom znanju, znanju koje se deli i koje nas kreativno
povezuje268. Nauka se, stoga, uvek mora koristiti u kontekstu celokupnog ljudskog, saznajnog i
tehnolo�kog napretka, evolucije kroz koju se izveo na� nastanak, te daljeg napretka � evolucije svesti. S obzirom da slaganje iskustava na dru�tvenom nivou predstavlja osnovu
svakog obja�njenja269, nauka ne predstavlja objektivan opis objektivnog sveta u koji su saznajna biãa uronjena, veã deo sistema interakcije ljudskih biãa i dobronamerne
orijentacije njihovih iskustvenih svetova. Umberto Maturana je, tako, smatrao da »nauka
nije metod (manir) otkrivanja nezavisne stvarnosti, ona je metod (manir) raðanja
odreðene (stvarnosti) ogranièene uslovima koji èine posmatraèa kao ljudsko biãe«268.
Svaka ljudska delatnost i svako iscrtavanje sveta iz perspektive bilo koje nauène oblasti
se, stoga, mogu videti kao metaforiène analogije koje oblikuju najsuptilnije crte na�eg
sveta, pri èemu upravo u posveãivanju pa�nje ovoj metaforiènosti nauènih i svih ljudskih
prikaza sveta, njenom obelodanjivanju i razja�njavanju, mo�emo sagledati otvoreni put
prevazila�enja aktuelnih problema prekomernog razvoja specijalistièkih ve�tina na raèun
sposobnosti uop�tavanja i gubljenja oseãaja za neraskidive veze isprepletanosti koje
figuri�u izmeðu svih, i naizgled najudaljenijih nauènih disciplina. Upravo ovakav prilaz znanju nagove�tava sredinom prve polovine 20. veka Alfred Nort Vajthed: »�irom sveta i
svagda bilo je praktiènih ljudi, obuzetih 'nesvodljivim i tvrdoglavim èinjenicama'; �irom
sveta i svagda bilo je ljudi filozofskog nastrojenja, obuzetih tkanjem op�tih naèela. U
na�em dana�njem dru�tvu novina je upravo to jedinstvo strasnog zanimanja za
upojedinaèene èinjenice i jednake predanosti apstraktnom uop�tavanju. Ranije se to
jedinstvo pojavljivalo pokatkad i gotovo sluèajno. Ta ravnote�a uma postala je sada deo tradicije koja pro�ima kultivisanu misao. Ona je so koja �ivot èini ukusnim. Glavni posao
univerziteta jeste da tu tradiciju prenose s kolena na koleno, kao �iroko rasprostranjeno
nasleðe«393, dok je Abdus Salam slièno smatrao da »biti multidisciplinaran je krst koji oni
koji rade u zemljama u razvoju moraju biti spremni da ponesu«176. Meðutim, ne samo da
se u savremenim edukativnim institucijama interesovanja nauènika su�avaju posredstvom
223
preteranog prote�iranja specijalizacije na raèun generalizacije znanja (premda, �elimo li
da izronimo bisere iz mora - iako je najpre neophodno nauèiti da plivamo, da sistemski,
uop�tavajuãe, pronalascima putanja koje nas povezuju sagledavamo svet - moramo se na trenutke odreãi le�ernog plivanja na svetloj povr�ini i zaroniti do tamnog dna), i ne samo da se posredstvom podsticanja kompetitivnosti i su�avanja odgovornosti zanemaruje
korisnost slobodnog deljenja informacija i obave�tavanja »nestruène« javnosti, veã se u
okvirima nauène edukacije i dalje retko mo�e èuti ukazivanje na gre�ku poistoveãivanja
apstraktnih opisa sveta sa njim samim, èime bi se izbegle zavaravajuãe preslikane,
neistinite predstave sveta - inicirane upravo te�njama ka pru�anju istinitih prikaza
(jedinih va�eãih, vezujuãi èitavu slavu za odgovarajuãe izumitelje) - i otvorio put ka slobodi i èistoãi razmi�ljanja i do�ivljaja sveta, na�im mislima poput pticama na
beskrajno plavom nebu jedinstva uma i Prirode, i nauci ne kao fundamentalnoj i fundamentalistièkoj istini, veã kao harmoniji plemenitih veza izmeðu ljudi, metoda
istra�ivanja kroz koji radimo zaradi ulep�avanja i oplemenjavanja èitavog sveta, èime bi
se i ve�taèke podele na prirodne i dru�tvene nauke prevazi�le15, s obzirom da bi aktivno
ukljuèivanje pragmatiènih, etièkih i estetskih kriterijuma pru�ilo socijalni karakter
nauènim vizijama sveta, dok bi se, zauzvrat, i dru�tvenim naukama kroz holistièki,
ekocentrièni i biolo�ki sistemski pristup povratila zaboravljena prirodnost. Nauka viðena iz ovakve, konstruktivistièko-pragmatiène perspektive, na
velelepan naèin premo�ãava i antièki jaz izmeðu mislilaca i radnika. Svaki vid nauènog
znanja ne predstavlja pasivnu shemu apstrakciju, veã kreativne putanje meðusobne
koordinacije pona�anja i iskustva na nivou ljudske civilizacije, pru�ajuãi svakom znanju i svim razmi�ljanjima karakter aktivnog sudelovanja (�to je jo� jedna perspektiva koja nam
otvara pogled na sagledavanje »povoljnosti« kao adekvatnijeg epiteta nauènom metodu i
svakom rezonovanju u odnosu na pojam »istinitosti«) u praktiènim tokovima oblikovanja harmoniènosti, kompleksnosti i lepote meðuljudskih putanja. Praktièno, meditativno
predano delatno �ivljenje, pro�eto nevezanostima za plodove rada (karma-joga), nam pru�a spontani, direktni kontakt uma sa Prirodom, misaono-reflektivna rasuðivanja (gjana-joga) odslikavaju indirektna produbljivanja na�ih vizija sveta na bazi njegovih
(na�ih) mapa, a treãi ugao ovog trougla »jedinstva« koji pru�a vezi izmeðu prve dve
taèke novu dimenziju, jeste bhakti-joga, predanost putanjama saoseãanja, beskonaènog
davanja i èiste, nebeske ljubavi. Kao posledica izolujuãeg i kategorizujuãeg povlaèenja
granica koje èini svako rezonovanje (jer je ono mapa mape teritorije), u plodovima
misaonih refleksija je nu�no sakrivena najdublja su�tina na�eg biãa, �to èini nedostatak koji upotpunjujemo sa zadivljenim uoèavanjima neimenujuãe i svepovezujuãe,
neprekidnim sa�ivljavanjima i saoseãanjima, kontinualnim postajanjem promena
uslovljene, praktiène rezonance na�eg postojanja i �ivljenja u svetu »oko nas«. »A onaj
èija dela prevazilaze njegovu mudrost, èemu je on nalik? Drvetu èije su grane oskudne,
ali koreni obilni; ako i svi vetrovi doðu na njega, ne pomere ga sa mesta«337, podsetio bi
nas Lazar ben Azarija, u skladu sa temeljnim principom karma-joge i fon Fersterovim estetskim naèelom, ne na pronicljivo prosuðivanje, veã na delatnu, sveo�ivljavajuãu
duboku etiku i estetiku kao na svete putanje koje poput isprepletanih niti korena pru�aju
nevidljivu stabilnost drvetu egzistencije na�eg sveta; i zaista, nauka sagledana iz pragmatiène, konstruktivistièke perspektive iznova biva pro�eta dinamièko harmoniènim
(uzajamno potencirajuãim) seeing - acting jedinstvom u okviru koga nam delatna posveãenost biãima na�eg sveta omoguãava da vidimo, dok nas prosvetljujuãi uvidi
224
pokreãu na sve veãu predanost osve�ãivanju putanja na�eg sveta, èineãi na�e postojanje
tako poput tragalaèkog puta ka buðenju bla�eno tananih talasa i harmonija na tajnovitoj,
svetoj harfi �ivota. Svest da je »govoriti jedna stvar, a raditi potpuno druga«, kojom se oblaci misli uzdi�u iznad poput Sunca èistog oka direktne spoznaje, predstavlja prvi
korak ka ovom jedinstvu. Teorija i praksa, razmi�ljanje i spontano delovanje,
inteligencija i intuicija, tako, oèigledno postaju dve strane novèiãa, èije aktivnosti je
neophodno uravnote�iti zaradi jednog zadovoljnog, spontano unapreðujuãeg �ivljenja. Teritorija je bogatija od mape, i nereèiti, èistim mislima orijentisani kontakt sa
Prirodom nudi oseãaj zadovoljstva i prosvetljenja, spontane harmonije sa Prirodom u
odnosu na kategorizujuãi odnos koji odgovara lingvistièkoj interakciji i poku�ajima
imenujuãeg i iskljuèivo logièkog razumevanja prirodnih promena. Meðutim, kori�ãenje
logièkih, lingvistièkih i vizuelnih misli kao kakvih zavesa ili platna po kome crtamo
boraveãi u mislima èistog jedinstva sa Prirodom, nevezani za same misli, te tako ni za
plodove na�eg rada, u svrhu pragmatiènog pomaganja drugim biãima, predstavlja odliku
bodhisattviène, sanjasinske svesnosti i delovanja, put harmonije meditacije i rada.
»...Meditacija je bolja od znanja, a odricanje od plodova delovanja je bolje od meditacije, jer se takvim odricanjem mo�e dostiãi mir uma« (Gita 12:12), reèi su Kri�ne. Predanost
na�ih dela drugim biãima i èitavom svetu predstavlja, tako, spontanu osnovu
dobronamernog, kooperativnog i globalno usreãujuãeg postojanja i napretka, kao i
primernu crtu ljudske spiritualnosti. Umesto linearnog kori�ãenja nauènog metoda - u okviru koga se inkorporiranjem
opisa u tautologiju putem matematièkih operacija dolazi do obja�njenja - primena abduktivnog rezonovanja koji podrazumeva fleksibilnost kontinualnih izmena tautologija � temelja zakljuèivanja, neophodna je u svrhu postizanja prirodnog, adaptabilnog,
evolutivnog razmi�ljanja. Naspram ideja o linearnom napretku, koje danas, �to u sve
veãoj meri uviðamo, nisu u potpunoj harmoniji sa prirodnim poretkom �ivotnih ciklusa,
nelinearna rezonovanja spontano indukuju i prirodnu harmoniju delatnosti koje iz njih proistièu. Rene Dekart je propagirao linearni karakter saznajnog napretka, premda je njegova èuvena »Rasprava o metodu« bila napisana ne kao temelj nauènih otkriãa, veã a posteriori, kao post-scriptum jednog nauènog eseja
292, �to je u saglasnosti sa spiralnim
tokom saznajnog napretka, èiji je linearno napredujuãi element posledica stalnih, temeljitih vraãanja unatrag. Potreba za logièkom jasnoãom i univerzalnim redom je
razumljiva kroz sa�ivljavanje sa saznajnim perspektivama biãa koja su �ivela u vekovima
pro�etim iracionalnim odlukama, religioznim (takoðe formalnim) dogmama, stresnim prelazima iz feudalnih u industrijske �ivotne uslove itd. Ipak, bitno je primetiti da sa
ukidanjem ideje o fiksnom formalnom modelu koji prethodi na�em iskustvu, dolazimo do
prihvatanja moguãnosti o neogranièenim potencijalnim modelima u okviru kojih bi se razvijalo na�e zapa�anje, razmi�ljanje i istra�ivanje sveta. Napu�tanje nauènog metoda
kao jedinog puta za dostizanje apsolutnog znanja ne znaèi padanje u ambis besmislenosti,
veã upravo suprotno � na�e saznajno otvaranje na beskonaène smislenosti koje se, slièno
zracima Sunca pru�aju od svih stvari na�eg sveta. Meðutim, za zdrav saznajni napredak
neophodna je dinamièka, Tai-ãi-tu ravnote�a izmeðu racionalnog i intuitivnog principa, u
okviru koje te�nje ka egzaktnoj jasnoãi, bistrini izraza i metoda istra�ivanja podstièu
razvoj lepote, inspirativnosti i poetiènog divljenja, i obrnuto. Samo se kroz jednu ovakvu
ravnote�u otvara prostor obasjavanja na�eg sveta jednom istinskom mudro�ãu, a danas u
vremenu izrazite dominacije krutog, racionalnog, Jang metoda, njegovo uravnote�avanje
225
sa umirujuãom, Jin komponentom65 bi delovalo op�te blagotvornim, duboko kreativnim i
harmonizujuãim dejstvima. Podsetimo se da preispitivanje metodologije ispitivanja sveta, kakvoj smo danas
na mnogim poljima nauènih istra�ivanja sveta svedoci (sistemska teorija, konstruktivizam, teorija kompleksnosti, kvantna teorija itd.), predstavlja neophodan korak ka promeni paradigme. Zanimljivo je i primetiti da dok je modifikacija a priori metoda radi usmeravanja i obogaãivanja ljudskih istra�ivanja sveta uvek bila praãena
skromno�ãu i suzdr�ano�ãu, potvrðivanje znanja putem objektivistièkih, bezliènih
procedura (�to je centralni koncept svake formalne metodologije) predstavlja put utiranja
nastanka raznih birokratija, aristokratija i bitke za »prava« u »skup�tinama« ljudskog
znanja292. Apsolutistièka konotacija ovakve nauène usmerenosti je odvela ljudska
razmi�ljanja i meðuljudsku komunikaciju do novih krajnosti, od »religioznih« restrikcija
do novih, ukruãavajuãih principa nauènog metoda, od uzroènosti, preko principa o
jednostavnosti, linearne matematike, analitièkog rezonovanja, iskljuèivo mehanièkih,
lokalnih prenosa informacija i odnosa, do èitavog pravnog formalizma ustanovljavanja
istinitosti i pravde, te danas umesto »krvnog rodoslovlja« imamo »rodoslovlje po
znanju«, odnosno po diplomi. Umesto prihvatanja biblijske poruke da »od svakog � kome je mnogo dano � tra�iãe se mnogo, i kome je mnogo povereno � od njega ãe se vi�e
zahtevati« (Luka 12:48), danas se �ivotni ciljevi obrazovanih ljudi svode na borbu protiv oduzimanja njihovih prava u koje je »prost« svet ulagao, od tog istog »prostog« sveta
339. Nadajmo se da ãe u bliskoj buduãnosti umesto stare, linearne, redukcionistièke,
objektivistièke klasiène nauke iskrsnuti nova, nelinearna, holistièka, subjektivistièka, te
time i vrhunski tolerantna, neukruãavajuãa, pragmatièna (a ne istinitosna) nauka, nauka
koja ãe mehanistièku, nasumiènu igru atoma, potencijalno opisivu formalnim sredstvima,
zameniti slikom o bo�anskoj, indeterministièkoj i nelokalnoj stvarnosti pro�etoj blisko�ãu
du�e i Prirode i svim svetim kvalitetima o kojima su propovedala drevna religiozna
predanja. Povratak na ponovno uviðanje izvornih saoseãajnih poriva nauène delatnosti na
njenim temeljima, do�ivljavanje nauènih izuma ne kao istinitosnih programa rezonovanja nezavisnih od inteligentnih biãa, veã kao pragmatiènih orijentira sazdanih na supstratu
socijalne tradicije i sa njom neraskidivo povezanih, predstavlja prvi korak ka doticanju svoda prosvetljene, duboko-etièke nauke, kao i holistièke osnove sa koje se mo�e nazreti
put odr�ivog, eko-razvoja258 koji zahteva sveprihvatanje usmeravajuãih ideja, bri�no
dr�anje za ruke svih tradicija ljudskog znanja i stvarala�tva. Kroz pristup nepoistoveãivanja sveta sa njegovim opisima, veã boravljenja u
pragmatiènom kontekstualnom polju primene programa rezonovanja, na kome opstaje
poistoveãujuãe jedinstvo uma i Prirode, individue i zajednice, izbegavaju se i ubeðujuãi
sukobi (po pitanjima korektnosti, validnosti, �irine, prioriteta) izmeðu generacijskih
paradigmi32 razmi�ljanja i puteva konceptualno-metaforiènih oblikovanja sveta u èijoj
smeni se ogleda kontinualni napredak razmi�ljanja na putu socijalne ko-evolucije svesti. Sa prihvatanjem nauènih opisa ne kao manje ili vi�e istinitih prikaza objektivnog sveta, veã kao konstrukcija zajedni�tva inteligentnih biãa, i paradigmatske promene, bilo na
poljima nauke, umetnosti ili religije, se kroz ovakve, duboko-etièke i programsko-fleksibilne okvire do�ivljavaju kao povodi radovanja sa prirodnim tokom jedne kontinualne evolucije interakcija izmeðu biãa i Prirode, potencijala iscrtavanja sveta i
oblikovanja sve èudesnijih (sve zaèuðenijih) saznajnih svetova. Namesto krutog dr�anja
pri pojedinaènim opisnim strukturama organizacije na�eg iskustva i apsolutistièkog
226
ubeðivanja drugih u njihovu istinitosnu relevantnost, budi se radoznalost i poverljivo
prihvatanje mno�tva raznovrsnih perspektiva organizacije pogleda na svet86. »Nema
eksperata u sistemskom prilazu...Sistemski prilaz ide do otkriãa da je svaki pogled na svet
puno ogranièen...Ideja iza »dijalektièkog« informativnog sistema je razja�njavanje
korisniku osnovnih pretpostavki koje idu u prilog bilo koje tvrdnje. Postajuãi samo-svestan svojih pretpostavki, upravljaè bi trebalo da postane bolji odluèilac, jer se njegova
osetljivost prema svetu poveãala...U prirodi sistema je stalna percepcija i decepcija,
stalno novo posmatranje sveta, èitavog sistema i njegovih komponenti. Esencija
sistemskog prilaza, stoga, jeste zbunjenost isto koliko i prosvetljenje. Ova dva su nerazdvojivi aspekti ljudskog �ivljenja...Sistemski prilaz poèinje kada prvi put vidimo
svet kroz oèi drugoga«71, pisao je Vest Èrèmen. Iskreni unutra�nji do�ivljaj prihvatanja
stvarnosti sveta drugih biãa podjednako stvarnih kao i na�eg sveta, predstavlja jednu od
emanencija hri�ãanske ljubavi, i otvoreni put prema duhu zajedni�tva i prevladavanju
otuðenog egocentrizma savremenog doba. Zavaravajuãe sa�ivljavanje sa borbama
protiv... i borbama za... se, tako, preobra�ava u sveop�te prihvatanje i ujedinjavanje
raznovrsnih perspektiva kroz spontano i bla�eno praãenje Puta Prirode. Podsetimo se i da
»nepoistoveãivanje« sa poèetka ovog pasusa ne podrazumeva programsko baratanje
opisima sveta osloboðeno na�e etièke odgovornosti, veã upravo suprotno � ne odricanje, veã prihvatanje duboke odgovornosti prema izumljenim postavkama sveta, koje povlaèi
svesno odricanje od prihvatanja »èinjenica« kao odraza objektivnog, te potencijalno
istinitosno reprezentujuãeg sveta. U ovakvom odnosu izmeðu svesti Puta, neprekinutog
jedinstva uma i Prirode, i na�ih misaonih kalkulacija, krije se i tajna naizgled
paradoksalne harmonije izmeðu budistièke ne-vezanosti, spiritualne slobode, i poistoveãenosti sa svim na�im mislima, sa svakim biãem, kamenèiãem i sa svim �to
postoji. Spontanost predstavlja osnovnu crtu plodonosnih komunikacija u okviru kojih se
ne dogovori i zajednièka znaèenja, veã uzajamna prihvatanja, uspostavljaju ne na polju
»objektivnog sveta«, veã na dodiru temelja na�eg etièkog, vrednosnog do�ivljaja sveta.
Jedan od najva�nijih izazova savremenog doba je kako nauèiti da budemo sigurni u
nesigurnosti, da imamo poverenje u subjektivno, neproverljivo znanje, kako da uèimo i
izla�emo na�e znanje na uvek novi i neponovljivi naèin i uvek u novoj esencijalnoj formi, kako da uop�te razmi�ljamo kroz kompromis logièkih ogranièenosti i religiozne,
metaforiène slobode, a da pri tome stvaramo usreãujuãu smislenost u sagledavanju sveta
iz na�ih oèiju. Uspe�nost ovakvog epistemolo�kog prilaza pro�etog spontanim ekspresijama i iskreno�ãu oseãanja, puta evolucije zadivljenosti pogleda na svet, poput
odsjaja na povr�ini mora obasutog sve�ãu da je duboko, su�tinsko i iskreno prihvatanje,
toplo i bri�no dr�anje za ruke preèe od povr�nih, formalnih usagla�avanja, sagledavala bi se ne samo u ispunjenijim intelektualnim poljima ljudskog �ivljenja i saznanja, veã i
estetskim, etièkim, pragmatiènim i politièkim okvirima, pru�ajuãi nam Sunce dubokog
razumevanja i osvetljavajuãi put mira i harmonije. Svesnost da se na�e najdublje te�nje, implicitno sadr�ane u svakom na�em
postupku i pogledu na svet, preslikavaju na sredinu i reflektuju na su�tinu na�eg biãa, na
jezgro karaktera na�ih pogleda na svet, navodi nas na zakljuèak da je umesto detaljnog
planiranja na�ih akcija � �to, samo po sebi, smanjuje broj moguãih opcija usled
fiksiranosti na postizanje odreðenog cilja (a �to je u skladu sa fon Fersterovim
imperativima manje etièki prilaz) - dovoljno dopreti do srca, temelja na�ih pogleda na
227
svet i tada ãemo moãi èak da poznajemo cilj, sam plod na�ih akcija u trenutku kada
zasadimo seme426. I poput jevanðelistièkih reèi da »ako zrno p�enièno po�to se baci u
zemlju ne umre, ono ãe ostati jedno; ali, ako umre, doneãe mnogo ploda«84 (Jovan
12:24), i na�e temeljne te�nje ãe izroditi spiritualne crte na�eg sveta kada svest o su�tini
na�eg biãa pretvorimo u kontekst na�e egzistencije, u putanje davanja kojima se, poput
Sunèeve svetlosti, zadivljeno pru�amo ka èitavom svetu. Odricanje od plodova na�eg
rada i sanjasinska posveãenost drugim biãima, kojom se egocentriènost zamenjuje sa
altruizmom pro�etom holistièkom svesno�ãu, neophodan su preduslov svakog
spiritualnog napretka i buðenja oseãanja unutra�nje slobode. A ovakva svesnost, sadr�ana
u temeljima na�ih spoznaja sveta adekvatna je dobroj zemlji iz Isusovih prièa na koju
padne seme, »te iznièe i donese stostruki plod« (Luka 8:8). Ovakva, u svojoj
posveãenosti potpuno predana svest i jeste kraljevstvo Bo�ije, ovde i sada, jer »ono je
slièno goru�ièinom zrnu (jedno od najmanjih biljnih zrna, prim.a.) koje èovek uze i
poseja u svom vrtu, te uzraste i posta veliko drvo, pa se ptice nebeske nastani�e na
njegovim granama.« (Luka 13:19, Matej 13:31). Sa shvatanjem da mi nismo samo ono
supstancijalno �to prividno, u telesnim okvirima, posedujemo, veã da, poput svakog
kvaliteta Prirode, jesmo putanje koje se pru�aju od nas ka èitavom svetu, i da �to vi�e
dajemo, �to èinimo ove puteve bla�enijim i svetlijim, to vi�e imamo, rasvetljavaju se i
èudesne biblijske reèi da »bla�eni su siroma�ni duhom, jer je njihovo carstvo nebesko«
(Matej 5:3). Ureðenost postojanja sveta i evolucije njegove �ivotnosti se ogleda u igri izmeðu
Prirode i njenih biãa, u okviru koje se najdublje te�nje i vera biãa reflektuju na njihov
svet. »Postoji neki most koji spaja ono �to èinim s onim �to bih voleo da èinim...Kad
èovek ne�to �eli, cela mu Vaseljena poma�e da to i ostvari«229, pi�e Paulo Koeljo. U
jednoj Zen prièi358,361, posetilac manastira u kome je �iveo Zen uèitelj D�o�u, upita ga:
»Èuo sam puno o jednom mostu u Tvome manastiru. Ali koliko vidim, izgleda vi�e kao
jedna stara panjina. Kako to?«. Uèitelj na to odgovori: »Vidi� drvo, ali ne vidi� kameni
temelj«. »A �ta je onda kameni temelj?«, upita posetilac. »Preko njega prelaze konji,
preko njega prelaze magarci«. I zaista, slike sveta, razmi�ljanja, oseãanja i nepregledne
harmonije putanja kojima se pru�amo ka svetu i koje jesmo mi, iznedrene sa temelja
na�eg saznanja, interpretiranja sveta i delanja u njemu, iscrtanih u harmoniji sa drevnim
vrlinama, odi�u ne ozlojeðenim osudama i netrpeljivo�ãu, veã strpljenjem,
sveprihvatanjem, tihom, neèujnom rado�ãu i nebeskom predano�ãu pri obavljanju
neuglednih, ali u do�ivljaju izvedbe beskrajno èistih poslova, sa�ivljavajuãe usmerenih ka
dobrobiti drugih biãa koja na svom duboko po�tovanom putu prelaze preko mosta na�e
egzistencije, mosta koji poèiva u bla�enoj mirnoãi, sliènoj tihom povetarcu iznad mirnog,
ali u bri�noj mudrosti i dare�ljivosti enormno dubokog i prostranog mora. Mora koje je
»kralj deset hiljada tokova, jer le�i ispod njih«, kao �to je pisao LaoCe (Tao Te Ãing
LXVI). Mora u koje se, poput leptira koji sleãu na rame biãa stopljenog u mirnu
harmoniju sa èitavim svetom, sve reke ulivaju i koje nikuda ne ide u potragu za svojim
snovima, jer su svi oni u njemu samome. I tada, jer »kada smo slabi, onda smo silni«
(Korinãanima II 12:10), spontano postajemo »vodiè onima koji su izgubili put, brod
onima koji treba da preðu okean, most onima koji treba da preðu reku«129.
Slièno kao �to etièko-estetske vrednosti, prisutne u vidu implicitnih temelja svih nauènih metoda i koncepata, tiho i neprimetno iscrtavaju plodove nauènih zakljuèaka i
predstava sveta, i istinske posledice na�ih delovanja su odreðene na�im implicitno
228
sadr�anim namerama i te�njama, skrivenim ispod vela maje grubih i oèiglednih odnosa,
aproksimizirajuãe opisanih u vidu mehanistièkih interakcija sa previðanjem suptilnih
dodira u kojima se krije efektivnost dobrote i harmoniènosti plemenitih te�nji. Stoga se i,
u duhu Zen strelca koji oslobaða pogodak, a ne poku�aj, ka�e da je odgovorni izbor sa
slobodom imanentnom u njemu, adekvatan izboru �etve u trenutku sejanja. I znajuãi da
na�e najdublje spiritualne te�nje predstavljaju setvu koju ãemo jednoga dana po�njeti, i
pitanja sa poèetka na�eg puta: »Kuda idemo?«; »Kuda na� svet i nas same vode na�e
delatnosti?«, mo�emo preobraziti u pitanje: »Kuda �elimo da idemo?«, koje ãe nas,
ispunjene morem poverenja, ponovo vratiti u srce nas samih, na put ko-kreacije kvaliteta na�eg sveta u dodiru sa Prirodom. Slièno kao �to èe�irska maèka poku�ava da pobedi
zbunjenost Alise pred mno�tvom razgranatih puteva u zemlji èuda reèima da »put kojim
treba da krene zavisi u mnogome onim gde �eli da stigne«125, i mudri putokazi drevnih
tradicija se na putu na�eg �ivljenja uvek i iznova pojavljuju ne bi li nas ispunili verom o preslikavanju na�ih najdubljih te�nji, vizija i verovanja, nesagledivo dubokih i implicitnih
finalnih uzroka na�ih najsuptilnijih izbora dejstava, na slike na�eg sveta. I s obzirom da
su na�e najdublje namere i te�nje (pod kojima se u ovom kontekstu, dakle, ne
podrazumeva samo formalizovana, opisna vizija cilja te�nje datog delovanja, veã pre
svega saoseãajna èistoãa svesti putem koje se dato dejstvo iniciralo i odigrava � slièno
kao �to ne formalni, oèigledni i mraèni bunar �elja stalkerove »zone«, veã nevina i
predana deèija svest u datom filmu gradi most znanja izmeðu na�ih �elja i stvarnosti),
implicitne pretpostavke, strukturno-semantièki temelji rezonovanja i perceptivne ko-kreacije sveta, u su�tini formalno neeksplicitni (oni se slièno kao i etika »ne kazuju, veã
pokazuju«, iskazuju), neuoèljivi jednostavnim misaonim refleksijama, za njihovo je
uoèavanje neophodno pronaãi njihove refleksije u na�em svetu, �to èini jednu divnu,
najlep�u egzistencijalnu avanturu koja nas kroz put Tajni vodi ka blistavom jedinstvu uma i Prirode. »Sad gledamo kao pomoãu ogledala � u zagonetki, a onda ãemo licem u
lice« (Korinãanima I 13:12), uèio je u ovom duhu apostol Pavle. Kada èitavo na�e biãe postane ispunjeno svevi�njom �eljom za prosvetljenjem i
obasipanjem cvetnom pra�inom srdaène bla�enosti svakog biãa i pogleda na svet, kada se
u na�oj predanoj te�nji ka spasenju svega postojeãeg i usmeravanju na Bo�iji put
harmonije i Ljubavi, poistovetimo sa spiritualnim temeljima na�eg viðenja sveta,
postanemo Jedno sa izvori�tem putanja koje ko-kreiramo u na�em svetu i koje zaista
jesmo mi, i èitav svet ãe se na tajnoviti naèin nahoditi ka smeru op�te blagodeti, buðenja
uzajamne bri�nosti i prosvetljujuãih saznanja. Jer, kao �to nam je Luis Kerol pisao da »vodimo raèuna o smislu, a glas ãe voditi raèuna o sebi«
67, predana �elja da se
posredstvom na�eg postojanja prenese bo�anstvena Lepota biãima na�eg sveta, èini da
suptilna i nesagledivo velièanstvena lepota nastane u glasu, pokretu, mislima i bla�enim
talasastim harmonijama na�eg biãa i èitavog sveta. Jedan od elementarnih prevoda
kineskog ideograma Te - sastavljenog od znakova za »srce« i »ispravno (navi�e)« (kao i
eventualno znaka za »levu stopu«) - glasi: »Kada je istina u srcu èovekovom, ona ne
mo�e a da se ne manifestuje dobrom delatno�ãu u njegovom �ivotu«247. Hajnc fon Ferster
je smatrao da je èitav �ivot posvetio uèenju kako da uve�ba svoj govor, tako da etika u
njemu bude implicitna48. I Vitgen�tajn, kao i mnogo pre njega LaoCe, primetili su, respektivno, da »jasno je da se etika ne mo�e artikulisati«
417, kao i da »istinske reèi ne
moraju biti probrane reèi, probrane reèi ne moraju biti istinske reèi« (Tao Te Ãing
LXXXI). Ideja o artikulaciji etike i èitavog harmoniènog spleta temeljnih vrednosti ko-
229
kreacije na�eg sveta - od uobièajenih oseãanja do na�ih najdubljih, nereèitih poriva,
ljubavi i same du�e - pridavajuãi im fiksni formalni karakter, adekvatna je zavaravajuãem
poistoveãivanju mape na�ih konstrukcija sveta sa njegovom èudesnom teritorijom, u
nedogled prostiruãom i beskrajno raznovrsnijom nego �to je na�a ma�ta u stanju da je
iscrta. Su�tinske vrednosti na�eg biãa - koje u dodiru sa Prirodom iscrtavaju putanje kosmièke evolucije, evolucije sve zadivljenijih saznanja i puteva kojima se biãa pru�aju
jedna ka drugima � ostaju, tako, nesagledivo sakrivene, iako, poput svih najlep�ih i
bo�anski osmi�ljavajuãih kvaliteta �ivotnosti, pro�imaju svaki, i najneugledniji deliã
Kosmosa, èineãi, zaista, da zvezde uzvi�eno svetle, dok planete ple�u po njihovim
orbitama, tragajuãi za putevima Sunca, za idealima beskrajne Ljubavi i predane �elje za
bezuslovnim stvaranjem sveop�te lepote, crtama koje èine da èitavi novi svetovi budu, ni
sami ne znajuãi za�to, obasjani svetlo�ãu i novim èudesnim pitanjima, novim putevima za
postajanje novih zvezda. Sve u svemu, tokom dosada�njeg puta ove knjige smo savremenu nauènu sliku o
ljudskim biãima kao pasivnim prijemnicima impulsa jednog tuðeg sveta, kao peep-hole posmatraèima razdvojenim od posmatranog, te kao mehanizmima determinisanim spregom genetskog koda i spolja�njeg uslovljavanja, postepeno preobrazili u odraz
bo�anstvenosti svih �ivih biãa, u kome se jasno oèitava njihova stvaralaèka, aktivna uloga
u kreiranju sveta, sveta koji je jedno sa svakim njegovim biãem. Stoga, mo�emo mirno
reãi da: Svet je slika na�e du�e Sa ucrtavanjem finalnog principa koji èini ovu knjigu, vratiãemo se na poèetak, na
pitanja koja su zapoèela pisanje ovog rada, i poku�ati da odamu tajnu koju èine odgovori na njih. Naime, nakon svega izlo�enog mo�emo zakljuèiti da premda su pitanja o na�em
poreklu, o na�em putu, o smislu svega postojeãeg, o na�em mestu u kosmièkoj celini
intelektualno formulisana, na njih se ne mo�e pru�iti kako objektivan, tako ni
subjektivan, ali u vremenu jednoznaèan, iskljuèivo intelektualni odgovor. Odgovor se
nalazi u emanenciji ravnote�e na�eg misaono-reflektivnog - racionalnog, i saoseãajnog
do�ivljavanja sveta, koje neophodno pripada domenu na�eg direktnog iskustva, a ne
jezièkih mapa. Sve na�e unutra�nje te�nje koje predstavljaju izvori�ta na�ih misli, reèi i
dela, ostavljaju tragove na na�em svetu koji nam svakog trenutka pru�a odgovore na njih,
osetljivo�ãu na koje bismo beskrajno mnogo mogli nauèiti na na�em spiritualnom putu. Naravno, i ova osetljivost predstavlja deo tog puta, jer sve �to saznajemo nas uèi kako i
da nauèimo da budemo osetljivi i prijemèivi na suptilne prirodne uticaje, i to, naravno,
kroz neponovljivost, ne-fiksnost na�ih pogleda na svet, jedinstvenost svakog na�eg
osmi�ljavajuãeg konteksta do�ivljavanja prirodnih dogaðaja. Sve kontradikcije koje nièu
iz dubokog intelektualnog razmatranja znakova na na�em Putu, postavljenih od strane
drevnih, dobronamernih religijskih tradicija (sa posebnim akcentom na iskaze Zen budizma i drugih mistièkih tradicija), a voðene sve�ãu o neophodnosti dualistièkog
postojanja zaradi spoznaje lepote i radosti monistièkog prisajedinjenja (bilo kroz
umetnièki do�ivljaj, transcendentalnu svesnost, molitvu, mantru ili prosvetljujuãe bljeske radosnog i ushiãenog �ivljenja), bivaju rastopljene u direktnoj iskustvenoj spoznaji, van
domena analitièkog mapiranja na�eg sveta, u jedinstvenom dodiru sa èitavim
230
postojanjem. Samo �ivljenje, put na�e spiritualne evolucije kroz uèenje prosvetljenja na�eg etièko-estetskog odnosa sa Prirodom, pru�a nam, tako, odgovor na na�a pitanja.
Jedan od najveãih izazova buduãnosti je tiho prelivajuãe podizanje svesnosti
èoveèanstva do aktivnog shvatanja o ljudskim idealima i vrednostima koje stoje u
temeljima na�ih razmi�ljanja i pogleda na svet, kao aktivnim stvaraocima i
organizacionim principima na�eg sveta i zajednièkih buduãnosti. Kako biãa seju
posredstvom svojih misli i te�nji, takav plod u vidu refleksija od »spolja�njeg« sveta i
dobijaju. Jer, »sve stvari sa kojima se bavimo propovedaju nam«89, kao �to je smatrao
Emerson, ukazujuãi nam na svaki detalj na�eg sveta kao na put koji nas vodi ka na�oj
samo-realizaciji i individualno-globalnoj spiritualnoj evoluciji. Slièno kao �to nas Priroda
obasipa trepereãim zvezdama u na�im oèima dok, stojeãi na krovu, poku�avamo da
razgonetnemo i razbistrimo tajne prirodne raznovrsnosti posredstvom neprekidnih selekcija i kategorizacija, a postajemo obasjani Sunèevim sjajem monizma sa
prihvatanjem Puta Prirode i buðenjem predane saoseãajnosti i sa�ivljavanja, postajanja
svakog detalja Prirode, sve �to �elimo, mislimo i èinimo ãe nam se, zaista, vratiti u
pregr�tnom, velelepnom, bo�anskom obimu. Kada shvatimo da je svet slika (refleksija,
odraz) na�e du�e, i da je sve �to postoji zapravo mi sami, tada ovakvo shvatanje postaje razumljivo. Dokle god ljudska biãa budu verovala da su �rtve okolnosti, graniènih uslova,
da su robotizovani uslovljavajuãi mehanizmi koji se zombirano kreãu kroz svet, biãe
slepo nahoðeni svojim instinktima, navikama i disharmonizujuãim, suprotstavljajuãim
te�njama, i negovati ideju da se prihvatanjem slepih pravila mogu osloboditi
odgovornosti za stanje sveta kakvim ga vide. Shvatanje da na�e misli kreiraju svet, i da
smo stoga odgovorni za svaku misao i �elju koja nastane u na�em umu, èini put ka
harmoniènoj, holistièkoj zajednici buduãnosti. Poput isprepletanih korena drveãa jedne
�ume, i spiritualni koreni na�ih misli, reèi i dela nikada nisu odvojeni od drugih biãa i
èitavog sveta, te se negovanjem ovih izvora na�eg postojanja, èistih misli i bla�enih dela
koji iz njih izviru, neguje i èitav svet, ali i obrnuto � bri�no�ãu i pa�njom nad svim
detaljima na�eg sveta, davanjem vi�e nego �to imamo, negujemo spiritualne temelje
na�eg biãa. Svako znanje se konstrui�e kako bi se napravile putanje koje povezuju elemente
na�eg sveta percepcije u smisaonu celinu koja je, naravno, uvek subjektivna. Svaki opis
sveta, svako ukazivanje na njegove putanje, ne predstavlja potencijalno objektivne istinitosne prikaze, veã na�e sopstvene metafore, subjektivno kontekstualno pru�anje
smisla putanjama koje èine dodir na�eg uma i Prirode. Na ovaj naèin postaje jasno da se
istra�ivanjem Prirode, posmatranjem sveta ili dru�enjem sa umetnièkim delima, u svojoj
najdubljoj su�tini ne spoznaje �ta je smislenost Prirode same po sebi, kako se odvijaju
prirodni procesi nezavisno od nas ili �ta je umetnik �eleo da nam izrazi, veã kako
istra�ivaè razume sebe. Èitav svet, tako, predstavlja proces upoznavanja nas samih, i
èitav svet kao odraz na�ih najdubljih te�nji u ovom upoznavanju kroz koga se iscrtava
beskrajni potencijal evolucije, uèenja u dodiru sa Prirodom, i jesmo mi. Jedna od poruka
svih velikih umetnièkih dela je i semantièka poruka koja kao da nam govori da je
kraljevstvo Bo�ije u nama. Jer, »u kraljevstvu du�e postoje nebesa koja upravljaju
nebesima ovoga sveta«, kao �to je smatrao Sinai, a »vernikovo srce najvi�e je nebo«,
podseãa nas drevni hadit401. A kada otkrijemo to kraljevstvo uspavano u temeljima na�ih
pogleda na svet, u drugoj strani svakog kvaliteta kao puta izmeðu nas i Prirode, i svet ãe
231
postati pro�et bo�anskom svetlo�ãu. Videãi lepotu i dragocenost u svakom ljudskom
delu, svet zaista obasipamo bla�eno�ãu, i ta bla�enost smo mi. Menjajuãi sebe, mi ne menjamo samo na�e fizièke strukture èije emergentne
osobine èine na�e �ivotne crte, veã pre svega menjamo na� odnos sa svetom, menjamo
put izmeðu nas i Prirode. Svaka Bo�ija zapovest, svaka sveta mantra se odnosi
prvenstveno na nas, a po�to svako Ja poseduje svoje kvalitete i potpunu smislenost samo u svetu Tebe, tada svaka mantra i svako popravljanje nas samih predstavlja i tanano harmonizovanje i putanja koje se pru�aju prema Tebi. Otelotvoravajuãi ove svete mantre
i put koji povezuje nas i Prirodu, na� oreol postaje svetao u svojoj èistoãi, i mi i Priroda
postajemo jedno. Kada ka�emo: »Svet je u redu«, tada ãemo lako osetiti kako u dubini
na�eg uma odzvanja istovremeno: »Ja sam u redu«48, jer mi smo ti koji iscrtavamo svet
koji je u redu. Epistemologija - na�e do�ivljavanje saznanja, i ontologija - na�e
do�ivljavanje postojanja, na�eg smisla i porekla, postaju tako isprepletani u neraskidivu
celinu, a znajuãi da sve �to postoji predstavlja plodove ko-kreativnog dodira biãa i
Prirode na putu individualne i op�te duhovne evolucije, u svakom zalasku Sunca mo�emo
dotaãi kako epistemolo�ke temelje divnog prizora u vidu dubokog do�ivljaja
posmatranog Sunca kao odraza Sunca na�e du�e, tako i ontolo�ke temelje u vidu
predanosti Suncu kao refleksiji beskrajnom Ljubavlju obasjane ruke stvoriteljske Prirode. U beskrajnom toku promena Prirode i nas, svaki trenutak sada�njosti je savr�en u
smislu da ba� on za nas sada�njice predstavlja pravi, savr�en potencijal sveobuhvatne i
sveispunjujuãe spoznaje. Svest o ovakvom ureðenju Prirode èiji je odraz nas samih uvek
potpun i uvek onakav kakav treba da bude, u sprezi sa spontanom predano�ãu raða i
savr�enu harmoniju, bla�eno udisanje i izdisanje kojim postajemo stanje èistog mira,
jedno sa Prirodom. I tada, duboko u nama, znamo da »ono �to se zove dobrim, savr�eno
je, a ono �to se zove lo�im, isto je tako savr�eno«, kao �to je smatrao Volt Vitmen, poput
svih istinskih proroka koji ne predviðaju buduãnost, veã nas podseãaju na ne�to �to smo
zaboravili da jesmo, na èudesnost igre izmeðu nas i Prirode koju smo zaboravili da prepoznajemo u svakom i najmanjem detalju na�eg sveta, na stalno i neprekinuto
jedinstvo uma i Prirode i na�ih misli poput ptica koje lete du� u beskraj pru�ajuãeg
nebeskog plavetnila. Konstatovanje svake promene podrazumeva, usled moguãnosti percepiranja samo
razlika, i egzistenciju izvesne konstantnosti u odnosu na koju se registruje i progla�ava
promena. Svakodnevne promene najèe�ãe detektujemo zahvaljujuãi svesti o prividnoj
konstantnosti nas samih, iako i mi sami u najprirodnijem stanju svesti u svakom trenutku postajemo novi i neponovljivi. Tako, ukoliko se sa meditativnom predano�ãu utopimo u
tok Prirode iz koga, kao �to smi videli, spontano potièe i uèenje, a sa njim i evolucija
njene raznovrsnosti, bogatstva i smislenosti, doãi ãemo do nereèite, prosvetljujuãe
spoznaje da mi i jesmo sva ova promena koja je istovremeno i konstantnost, mir i nepromenljivost. »...Ono neprolazno, od èega je celokupni veliki svet, to je stvarnost, to
je du�a, to si ti, �vetaketu«, uèio je Udalaka Aruni malog �vetaketua171,387. Stalne
promene izgledaju kao takve samo usled odr�avanja fiksnih perspektiva kao uporednih
taèaka nepromenljivosti, iako ne�to poput fiksnih referentnih taèaka postoji samo u na�im
jezicima, na�im opisima Prirode, na�oj ma�ti, ali ne i u stvarnom svetu u kome je svaka
potencijalna referentna taèka, svaka taèka gledi�ta utopljena u stalni, neponovljivi tok
Prirode, i gde svest o svakoj kvalitativnoj nepromenljivosti predstavlja, kao �to smo
videli, odraz èudesnih i neponovljivih misaonih aktivnosti. Razlog stalne promenljivosti
232
Prirode mo�emo, kao �to smo veã pokazali, pronaãi u stavu da svaka fiksna perspektiva
posmatranja, opisivanja i spoznaje obuhvata neizostavno formiranje saznajnog »slepila«.
Svaka tvrdnja, svaka misao i svaka kreacija, nu�no podrazumevajuãi i kreiranje izvesnih
polariteta, defini�e potencijalna otkriãa, ali nas èini i neosetljivim na more potencijalnih
otkrovenja. Stoga je tok Prirode samo odraz njene te�nje ka sopstvenoj spoznaji, i to,
naravno, kroz oèi bistrih biãa, koje znaju da se tiho dive njenoj lepoti i bo�anstvenosti. Svi znamo da se, naspram egocentriènog do�ivljavanja drugih biãa kao objekata
manipulacije i osuðivanja njihovih postupaka iz subjektivnih, prividno fiksnih
perspektiva, smirujuãe i bla�ene, altruistiène spoznaje - kroz koje se spontano oblikuje ispoljavanje »zlatnog pravila« o èinjenju stvari za druge na isti naèin kao i za sebe (a
takva dela spontano nastaju pri do�ivljavanju èitavog na�eg sveta kao nas samih) - esencijalne za svaki vid dru�tvenog i ekolo�kog usagla�avanja postupaka, raðaju kroz
sa�ivljavajuãe sagledavanje sveta iz perspektiva drugih biãa. Stalne, saoseãajne promene
perspektiva nas kroz uèenje navode na razumevanje dobronamernosti tuðih postupaka,
kao i na shvatanje savr�enosti postojanja koje smo mi i koje je svako od nas. Ali, dokle
god najdublje te�nje na�eg biãa ne usaglasimo sa harmonijom Puta Prirode, u okviru koje
se sva kompetitivnost preobra�ava u bla�enu predanost, u pru�anje vi�e od onoga �to
imamo, na�a sredina ukljuèujuãi i druga ljudska biãa i njihove oèi, predstavljaãe ogledala
na�e egocentriènosti, u koje ãe nas biti sramota da se opu�teno, predano i bezbri�no
zagledamo. Tek kada posredstvom posveãenosti drugim biãima na� svet postane jasan
poput svetlo-plavog neba, i kada se na� um stopi u harmoniju jedinstva sa Prirodom, i u
svim biãima ãemo videti Sunce lepote u svoj svojoj beskrajnosti. Da je promena perspektiva, kojom se izbegava zaslepljenost implicitnim
pretpostavkama rasuðivanja, neophodan preduslov svakog mudrog sagledavanja sveta, na predivan naèin ilustruje stara kineska prièa o èe�njivom i pomalo zavidnom
kamenorescu185. Naime, provodeãi �ivot u skromnom i tihom, predanom radu,
kamenorezac najednom postade nezadovoljan svojim poslovnim izborom i samim sobom. Prolazeãi pored jedne kitnjaste kuãe, on zaèu razgovore koji se vode u njoj, zaviri kroz
prozor i ugleda naizgled samo-zadovoljnog trgovca koji je pred nekoliko mladih dama nudio svoje svilene proizvode. Kamenorezac pomisli kako bi to bilo lepo biti trgovac, i najednom on zaista postade to �to je za�eleo. Provodeãi svoje vreme u luksuznim,
finansijskim transakcijama i trci za novcem, polako se u njemu oblikovalo novo nezadovoljstvo sa time �to jeste. Zami�ljen, gledajuãi kroz prozor, kraj njega projuri koèija koja je pod raskala�nom pratnjom vozila bogatog ministra, on (kamenorezac)
pomisli kako bi sigurno bilo bolje biti jedan ministar, i odmah se naðe u njegovoj ulozi.
Trudeãi se da poma�e nesreãnim ljudima, shvatio je da njegovi napori uglavnom bivaju progutani te�njom za sopstvenom slavom i zadovoljavanjem ega. Tu�an, zagledav�i se u
Sunce, upita se: »Gospode, koliko bi to bilo lepo biti Sunce«, i istog trenutak on to i
postade. Kao Sunce, hranio je �itna polja, obasjavao svojom svetlo�ãu ljude na Zemlji,
èinio ih radosnim ili tu�nim, ali odjednom naiðe oblak koji je kao po svojoj volji zaklonio
njegove zrake. Kamenorezac u ulozi Sunca tada reèe: »Oblak je jo� moãniji od mene,
�elim da postanem on«, i naravno, tako se i desi. Meðutim, ne dugo zatim, kratko u�ivajuãi u navodnjavanju �edne zemlje i ba�karenju nebeskim prostranstvima, on
ustanovi da postoji jo� jaèa sila koja i njega, kao oblak, sada pokreãe. Bio je to vetar, i
�elja kamenoresca da postane vetar se odmah ostvari. Slao je svoju muziku kuda god je hteo, lomio grane, uzburkavao mora, iscrtavao oblake, ali najednom naiðe na ne�to �to ni
233
on, sa svojom ogromnom snagom nije mogao da pomeri. Bio je to jedan kamen. Vetar beja�e zadivljen stabilno�ãu i smireno�ãu ovog biãa, i odluèi da postane on. Boravio je tako u tihoj, smirenoj nepokretljivosti i uzvi�enoj ravnodu�nosti, sve dok ne oseti kako se
èak i on ipak menja. Okrenu se oko sebe, i ugleda jednog tihog, smirenog i predanog
kamenoresca, okupanog u Sunèevoj svetlosti, kako strpljivo oblikuje kamen u divnu kreaciju. Kamenorezac beja�e on, i njegova sreãa da on zaista jeste ono �to i treba da
bude, nije imala kraja. Putem stalnih promena perspektiva se, tako, dolazi do zakljuèka
koliko je na�e postojanje va�no i vredno, i koliko smo mi sami, kao i èitav svet onakvim
kakvim treba da budemo, te da je naspram te�nji njegovog menjanja i zadovoljavanja
èe�nji koje potièu iz na�eg nezadovoljstva, uzroka svakog zla, dovoljno, u svrhu
postizanja �ivotne radosti, mira i zadovoljstva, prepustiti se spontanom toku Prirode i osloboðeni na�e samosvesti, jednostavno biti ono �to jesmo. Putem ove prièe, i slike o
holistièkoj, nelinearnoj ureðenosti Prirode prevladavaju zavarajuãe, upro�ãavajuãim
ljudskim predstavama otelotvorene slike o hijerarhijskoj, totalitaristièkoj i linearnoj
organizaciji prirodnih sistema u kojima egzistiraju ne neogranièeno pru�ajuãi
kooperativni efekti, veã bitka za moã i jednostrana manipulacija, te tako i svaki
kamenèiã, kao �to nam ka�e pajac iz filma La strada, dobija u na�em svetu i svoj
beskrajni smisao i svrhu postojanja. Jedna od znaèajnih posledica ovakvih, svetih pogleda na svet i korena saznanja,
izlo�enih ovde, je i implicitni povratak na indijski princip karme kao zakon evolucije koji
nam jednostavno ka�e da �to se sa vi�e pa�nje, te�nji ka prosvetljenju i ulep�avanju sveta
i buðenju bo�anske svetlosti u njemu kreãemo, to ãe svet i postajati takav, jer svet je
ustvari ono �to mi vidimo, ono �to mi, posredstvom na�ih temeljnih interpretacija,
napravimo od njega. »Tat tvam âsi« (»To si Ti«), drevna je indijska mantra koja nas
navodi na osvetljavanje puteva koji vode ka jedinstvu uma i Prirode. Sve smo mi, a svet je onoliko lep koliko je lepa na�a konstrukcija njega, te je, stoga, lepota u oèima
posmatraèa. Misleãi da su lepa samo u oèima drugih (�to je osnova egocentriènog
pogleda na svet), biãa naru�avaju svoju prirodnu lepotu, dok tiha i skromna biãa koja
pronalaze ili, barem, duboko èeznu da pronaðu lepotu u svemu oko sebe, zaista odi�u
lepotom. Na�e �ivljenje i svaki pogled, svaka misao u ovom trenutku prestaju da budu
pasivni odgovori na dejstva sredine, veã kreativne posledice aktivno i odgovorno
napravljenog izbora nad opcijama poniklim na temeljima na�ih najdubljih unutra�njih
te�nji i odnegovanih vrednosti. Naspram poku�avanja da se svet promeni bez menjanja
nas samih, promenom samih okolnosti, budi se svest o na�im implicitnim te�njama koje
stoje u osnovi svih na�ih postupaka, kao suptilnih uzroka svih na�ih dejstava i slika sveta.
Evolucija je sve do postanka ljudskih biãa bila ispunjena primerima menjanja samih biãa,
a ne njihove sredine, te je, stoga, èista svesnost neispunjena ciljevima i svrsishodnostima
iniciranim razmi�ljanjima, razvijajuãi spontani tok oseãanja i na�e interakcije sa
sredinom, kljuè unutra�njeg, spiritualnog napretka kroz, naravno, ne menjanje drugih, veã
nas samih. Tako se i osuðivanja pretvaraju u pra�tanja, bezuslovna po�tovanja i te�nje ka
uoèavanju lepote u svemu. Istinska religioznost se, tako, ogleda u reèima Gregorija
Bejtsona da »odgovor sirovom materijalizmu nisu èuda, veã lepota«19, ne borba protiv
tuðih temelja razmi�ljanja i do�ivljavanja sveta, veã sveprihvatanje okolnosti i
pronala�enje svetog i kreativnog puta u njihovim granicama. Saoseãajna otvorenost na
uticaje drugih biãa i te�nje ka razumevanju njihovog sveta, tako, zamenjuju emotivno i
234
mentalno izolujuãi stav o moguãnosti menjanja sveta (i, uop�te, njegovog pona�anja u
skladu sa sopstvenim interesima) kroz manipulaciju drugim biãima, bez promena nas
samih. Svest o nasumiènosti, neodgovornosti, izolovanosti i kreativnoj sputanosti biva
zamenjena osmi�ljeno�ãu, odgovorno�ãu, jedinstvom uma i Prirode i sve�ãu o na�oj
neprekinutoj spiritualnoj slobodi. Od pasivne �rtve kosmièkog sluèaja, obmotane
sujeverjem koga objektivistièki do�ivljaj sveta sa sobom nosi, raða se svest o na�em
aktivnom � sa svim na�im mislima i neèujnim �eljama èiji se uticaji prostiru beskrajno
daleko - sudelovanju u stvaranju na�eg sveta, obasjana, poput �tita ratnika svetlosti,
svetom odgovorno�ãu za svaki deliã na�eg sveta. Uporedo sa prelazom od
objektivistièkih temeljnih stanovi�ta na�ih razmi�ljanja ka sve�ãu o ko-kreativnom iscrtavanju svakog detalja na�eg sveta u skladu sa neprekidnim egzistencijalnim putem
preslikavanja na�ih jezgrovitih te�nji i vrednosti na na� svet, odigravaju se sveop�te
harmonizujuãi prelazi od: do�ivljavanja na�eg biãa kao objektivnog, kvalitativno
uèaurenog entiteta ka nama kao putanjama koje stvaramo u dodiru sa na�im svetom; od
sujevernog, takozvanog spooky karaktera nelokalne kvantne svepovezanosti na svest o na�im mislima, su�tinskim vrednostima i tananom jeziku vere kao kormilarima na�e
sudbine; od prihvatanja relevantnosti jezika pravde, eksternih normi i ogranièenja
pona�anja ka svesti o va�nosti negovanja saoseãanja i dubokog poverenja kao jedinih puteva pronala�enja op�te plodonosnih, konsenzusnih dru�tvenih re�enja; te, uop�te, od
svesti o pasivnosti na�ih misli i htenja do svesti o njima kao aktivnim stvaralaèkim
izvorima èitavog sveta. Sa slobodom koja obasjava ovakvo prirodno shvatanje, na�e biãe
postaje poput plovidbe mornara du�e na otvorenom moru Prirode, koristeãi svoja svesno
oblikovana iskustva kao vetrove, saoseãajne porive kao struje, a temeljne namere kao
zvezde - vodilje. Verom pro�etim ko-kreativnim osmi�ljavanjem na�eg iskustva i
uèenjem na njemu, pravi vetar uvek biva usmeren u jedra broda na�e egzistencije. Tama
svakog straha biva prosvetljena bodhisattviènom posveãeno�ãu, bri�no�ãu i
po�rtvovanjem, dok oblaci nemira i zabrinutosti bivaju rasplinuti svetlo�ãu saoseãanja i
Ljubavi, koju vidimo u svetu, a samim time i u nama samima. Iz perspektive kvaliteta kao puteva, predivne mistiène saznajne igre bo�anske
Prirode i slobodno-voljnih biãa u njoj, te èitavog na�eg saznajnog sveta kao preslikanih
na�ih dubokih unutra�njih te�nji, vere i dugo klesanih vrednosti, i svako uèenje kao
uèenje na gre�kama, a sa njim i smisao na�eg postojanja i istovremenog saznanja, se
mogu sagledati u novom, potpuno spiritualnom svetlu. Uèenje se mo�e sagledati kao
smisao postojanja na�eg iskustva, a svaki dodir sa Prirodom, svaki trenutak na�eg
postojanja mo�emo do�iveti kao uèenje kosmièkog konteksta uèenja30, jer, podsetimo se,
upravo u prosvetljavanju spiritualnog konteksta na�eg do�ivljaja sveta, kojim se
osmi�ljavaju i ko-kreiraju svi njegovi kvaliteti, krije se tajna kreativnog i evolutivnog uèenja. Sve gre�ke naèinjene u na�im razmi�ljanjima se reflektuju u na�em iskustvu, te na
taj naèin dobijamo priliku da sagledamo ove gre�ke i promenimo nabolje na�a
razmi�ljanja, na�u uoblièavajuãu stranu kvaliteta kao puteva u smeru jedinstva uma i
Prirode. Meðutim, dokle god se ne uspostave subjektivne relacije izmeðu na�ih izbora i
na�eg iskustva, izmeðu na�ih unutra�njih te�nji i �elja i njihovih refleksija u svetu kakvim
ga do�ivljavamo, ovakve prilike za uèenje ãe biti ignorisane. Stoga je, u svrhu
harmoniènog razgranavanja putanja osmi�ljenosti na�e egzistencije kroz neprekidnu
evoluciju, neophodno zastati nad stavom da svaki polaritet, svaka sukobljenost koju uoèavamo u svetu jeste samo odraz sukobljenosti oblikovanih kvaliteta od strane na�eg
235
biãa. »Priroda uvek oblaèi boje duha...èitava Priroda je metafora ljudskog uma«89,
podsetio bi nas Emerson. Svi sukobi i kritike u kojima sa�ivljavajuãe uèestvujemo
odslikavaju sukobe i osuðivanja postojane u korenima na�eg razmi�ljanja i
proprioceptivnim predstavama o nama samima. Borbe izmeðu dobra i zla koje vidimo u
svetu predstavljaju odraz borbi izmeðu dobra i zla na nivou sopstvenih, vrednosnih
temelja sagledavanja i interpretacije na�ih postupaka, a harmonija, jedinstvo u
raznovrsnosti sa u svakom detalju imanentnom dobrotom i osmi�ljeno�ãu, sagledani u
svetu Prirode, predstavljaju iste karakteristike koje zapravo duboko, misaono-reflektivno nesagledivo posedujemo u samim temeljima na�eg sopstvenog rezonovanja,
konstruisanja sveta, osnovama nas samih kao saznajnih biãa. Stoga i velika umetnièka
dela uvek u svojoj osnovi sadr�e veliku borbu izmeðu dobra i zla, koja se odvijala u
misaonom svetu umetnika, �to skladno opisuje stih: »A bright type could never draw, could not describe nightswimming«, koji sam èuo u jednoj predivnoj pesmi. I ova knjiga
koja, izmeðu ostalog ne predstavlja opisivanje dostignutih ciljeva, veã put istovremenog
otkrivanja i opisivanja, ne odslikava izuzetak od ovakvog shvatanja. Borba protiv bilo èega u svetu: Prirode, bakterija, vlada, nacija, kompanija i ljudskih biãa, predstavlja, tako,
borbu protiv nas samih, i destrukcija mete na�ih napada predstavljaãe istovremeno i
destrukciju nas samih. S druge strane, negujuãi bri�nost prema na�em svetu, i mi sami
ãemo postati èisti i prosvetljeni. »Onaj koji voli, ne raspravlja se. Onaj ko se raspravlja,
ne voli«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing LXXXI). »(Ljubav) ne zavidi, ljubav se ne
hvali...ne tra�i svoje, ne ljuti se, ne uraèunava zlo...ona sve snosi, sve veruje, svemu se
nada, sve trpi«, pisao je apostol Pavle (Korinãanima I 13 : 4-7), i uèenje kroz dodir sa
Prirodom - koja sve prihvata i nikada ne prestaje da daje, ne zahtevajuãi ni�ta zauzvrat,
tihim i nenametljivim primerom, budeãi uvek nove crte lepote, postavlja smisao u sam
Put, u tihu bla�enost sveprihvatanja i predanog (nevezanog za plodove rada) pru�anja
dobrote i poverenja - predstavlja svetli put napretka na savremenom polju evolucije svesti i saoseãanja. Dok god na�e pona�anje bude nastajalo iz egocentriènih poriva, bri�nosti
samo prema sopstvenom biãu, i èitav svet ãe nam izgledati preplavljen sebièno�ãu,
duhovnom neplodno�ãu i isprazno�ãu, vulgarno�ãu, nezanimljiv i bez ikakvih
otkrovenjskih iznenaðenja. Meðutim, kada poènemo da �ivimo za druge, kada predamo
sebe svetu, tada ne samo da ãe nestati svi na�i strahovi i ljutnje, veã ãemo i u svim biãima
primetiti podjednako svetlo Sunce dobrote i saoseãajnosti, Budinu prirodu koja je samo
prekrivena oblacima negativnih misli. Èitav svet ãe tako poèeti da di�e radoznalo�ãu,
radosnom spontano�ãu i voljom za �ivljenjem. Jer, ako ja �ivim za Tebe, i Ti �ivi� za
mene, tada mi postajemo �ivotni, holistièki sistem simbolizovan savr�enom, meðusobno
potencirajuãom harmonijom Tai-ãi-tu dijagrama, toèkom evolutivnog napretka iz èijeg
toka se ispoljavaju bezgranièna kreativnost, napredak i lepota. Savremeno dru�tvo u najveãoj meri karakteri�e potro�aèka kultura u kojoj
naspram spiritualnih kvaliteta davanja, posveãenosti i predanosti, dominiraju te�nje ka
posedovanju i sticanju - i to ne samo materijalnih bogatstava, veã i èulnih u�itaka, slave i
ponosa - prouzrokovane zavaravajuãom, direktno srazmernom vezom egocentriènosti sa
bogatstvom osmi�ljavajuãeg karaktera interpretacija sveta i sopstvenog biãa. Meðutim,
opsednutost posedovanjem, sticanjem i manipulisanjem nalaziãe odraz u na�em svetu,
kako na nivou dugoroèno unesreãujuãih, uslovljenih, strahopo�tovanjem i prepredeno�ãu
olièenih predstava bilo nauèno-mehanistièkog, socijalnog ili religioznog poretka Prirode, tako i na nivou direktne komunikacije, na predrasudnom uviðanju istih posesivnih i
236
eksploati�uãih te�nji u drugim biãima. Na�e sopstvene pohlepne te�nje, tako, èine
temeljne stavove putem kojih svako ko nam priðe biva osuðen kao neko ko �eli da uzme
ne�to od nas, ne�to �to (pod)svest o va�nosti posedovanja odbija da preda, pogre�no
povezujuãi dato posedovanje sa esencijom sreãe, èineãi da niz ovakvih susreta rezultuje u
sve dubljem tonjenju u stav izolacije, op�teg neprijateljstva i razarajuãe odbojnosti. I
slièno ovome, svako kome priðemo samo sa radoznalo�ãu i otvorenih dlanova, pobeãi ãe,
upla�en kroz pogre�no sagledavanje nas kao otimaèa izvori�ta ljudske sreãe, izvori�ta
koje, kao �to smo videli, ne predstavlja uskladi�teno blago, veã veèno blago putanja koje
stvaramo u na�em dodiru sa svetom � »Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gde moljac i rða
uni�tavaju i gde lopovi potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu...jer gde je
blago tvoje, onde ãe biti i srce tvoje« (Matej 6:19-21), uèio je u ovom duhu Isus. Tako,
svest o egu spontano raða odbojnost, otuðenost i nedostatak plemenitosti, dok svest da su
»bla�eni siroma�ni duhom«, jer daju sve �to imaju, pa èak i svoj duh, raða bezuslovna
prihvatanja i bla�enu, prosvetljenu svest koja putem saoseãajne slobode opasnosti
pretvara u prilike za napredak, prepreke na Putu u odskoène daske napretka,
konfrontacije u radoznale i spontane susrete, te sve, sa negativnim, destruktivnim te�njama primljene uticaje preobra�ava u pozitivne, konstruktivne efekte � kamenujuãe
kamenje u gradivo kuãe, otrove i kamene spoticanja u evolutivnu hranu uèenja i povode
divljenja èudesima Prirode. Jadikovanja nad okolnostima i ozlojeðenost njima se, tako,
pretvaraju u radosno prihvatanje svega postojeãeg (bez obzira na namernu pozadinu
primljenih uticaja) kroz svest da svako uèenje sa termodinamièkog stanovi�ta zahteva
otklon od oèekivanja (usled èega ovakve situacije zaslu�uju podjednaku, ako ne i veãu
zahvalnost u odnosu na one koje se odigravaju u skladu sa oèekivanjima), kao i da se sve
�to je zavaravajuãe, »objektivno« okarakterisano kao negativno i destruktivno, kroz na�u
bla�enu interpretaciju (kao drugu stranu kvaliteta - puteva), kroz svete temeljne vrednosti, mo�e preobraziti u »hranu« evolutivnog uèenja i napretka, u mefistofelovsku
»silu koja te�i zlu, ali èini dobro«. »Pravi vernici ka�u da su uticaji raja svaki neugodni
zvuk uèinili divnim«401, pisao je D�alal ad-Din Rumi, i ovi prosvetljujuãi uticaji koji
potièu iz uma pro�etog poverenjem, toplom predano�ãu i sveprihvatanjem èine da
»bezbo�nost i vera hitaju obe putem Bo�ijim«401, kao �to je smatrao Sanai. Ako smo
primorani da èitamo u buènoj sredini, na�a moã koncentracije ãe postati veoma razvijena,
slièno kao �to atletièar trèi sa olovnim cipelama da bi se kasnije oseãao kao da lebdi
vazduhom; kada u zrnu pra�ine vidimo èitav Kosmos, i mnogo �arolikijim detaljima
Prirode ãemo biti zadivljeni; te, uop�te, svesrdno prihvatanje okolnosti olièava bla�eni
put individualne i globalne harmonije u odnosu na op�te razarajuãe okrivljavanje drugih
za njihovu egzistenciju. »Srednji put« koji olièava ovakvo, sa prirodom usklaðeno
pona�anje pri kome se sve postojeãe pretvara u prijateljske sile, divno opisuje poznata
Tao prièa185: »Naizgled miran konj bio je vezan u jednoj uskoj ulici. Meðutim, kako bi
neko poku�ao da proðe pored njega, ovaj bi ga mlatnuo kopitom. Malo po malo, i na
prilazu ulici se skupilo mno�tvo ljudi koji su poku�avali da proðu pored konja. Neko
opazi poznatog Tao uèitelja kako prilazi ulici, i reèe: 'On ãe sigurno znati da nadmudri
konja. Tiho, pogledajmo'. Tao uèitelj poðe ulicom, opazi konja, osvrnu se i nastavi
drugom ulicom«. Putem samog logièkog rezonovanja, neusklaðenog sa intuitivnom
budno�ãu, mora esencijalnih kvaliteta Prirode nam promaèinju, èineãi da èesto ne
prepoznamo dragocene putokaze na putu na�eg razvoja. S druge strane, prosvetljena
svesnost nikada ne probija glavom zid koji èine okolnosti, i ne oèajava u borbi protiv
237
njih, veã sa beskrajnim po�tovanjem Prirode na najjednostavniji moguãi naèin sledi njen
Put. I svaki problem se, tako, re�ava ne njegovim suzbijanjem, borbom protiv njega, veã
pronala�enjem puta koji prebroðuje, ali istovremeno ne ostavlja problem drugima u
amanet, veã ga na najlep�i naèin prosvetljava i svu njegovu disharmoniju pretvara u prirodni sklad � drugim reèima, menjajuãi sebe, tajanstveno menjamo i èitav svet.
Svako uèenje je i promena biãa, a svaki prirodni odnos izmeðu dva biãa obuhvata
ne samo te�nju ka menjanju, prosvetljenju drugih, veã i otvorenost ka promeni sebe
samih kroz datu interakciju. Krutost na uèenje se manifestuje kao objektivistièki odnos
prema svetu, kao osuðivanje okoline u svrhu njenog prilagoðavanja na�oj zavaravajuãe i
neprirodno te�enoj nepromenljivosti. »Plemenit èovek uzdi�e svoje motive«281, podseãa
nas Mencije na put dosezanja bla�ene mudrosti i jedinstva sa Prirodom kao na stalno
vraãanje unatrag, slobodno preispitivanje sopstvenih, najdubljih te�nji koje iniciraju i
predstavljaju efektivne, ali nevidljive oreole na�ih dela, misli i reèi, te na stalno
upoznavanje i spontano modifikovanje filosofskih temelja postavki sistema svakog rasuðivanja u smeru spiritualnog napretka kao na put postizanja op�te harmonije na�im
dejstvima. Ukoliko se otvorenog srca, iz ovde ukazane perspektive upitamo: »Za�to su i
koje su moje te�nje inicirale ovakav izgled mog sveta u ovom trenutku?«, i svako
iskustvo ãemo do�iveti kao poklon Prirode, èiji smisao do tada mo�da nismo prepoznali.
Priroda je bo�anstvena kreativna strana puta kvaliteta na�eg sveta isto kao i mi sami, i
njene bo�anstvene refleksije na�ih misli i te�nji nas navode na uèenje, na beskrajni
napredak. Priroda je na� mnogopo�tovani uèitelj koji nam neumorno ukazuje na spontani
Put harmonije i bla�enosti kontinualnog postajanja svega postojeãeg. Neophodno je samo
pa�ljivo i sa poverenjem oslu�kivati, posmatrati, dodirivati svaki detalj Prirode, jer se u
svima njima krije odgovor na na�e razumevanje sveta i vredan putokaz ka na�oj du�i, ka
jedinstvu nas i sveta, stapanja svih dualizama neophodnih za postojanje �ivotnih crta
sveta u bla�eni monizam. »Jer svako ko moli dobiva, i ko tra�i nalazi, i otvoriãe se onom
koji kuca« (Luka 11:10). Tako i Priroda u èudesnoj igri kvaliteta kao puteva, svakog
trenutka na�eg postojanja, sa svakom na�om mi�lju iznova pru�a odgovore na svaku na�u
najtananiju kreativnu izvornu te�nju. Sa shvatanjem da je sve �to postoji stvorila na�a du�a, uporedo se razvija i
shvatanje da nije potrebno juriti za uzbudljivim predelima u svrhu nala�enja objekata zadovoljenja na�ih saznajnih èe�nji, jer je èitavo bogatstvo sveta oduvek bilo sakriveno u
nama, u temeljima spontane izgradnje na�ih pogleda na svet. »Uði radosno u onu riznicu
koja u tebi le�i, i videãe� tako riznicu nebesku; jer ove su dve jedno isto, i samo je jedan ulaz u obe«
78, pisao je sveti Isak sirijski. Dok zavaravajuãe poistoveãivanje konteksta
do�ivljaja sveta sa imanentnim crtama »objektivnog« sveta rasplamsava u nama �elju ka
kretanju ka stvarima koje nam nu�no izmièu iz ruku, ukoliko poznajemo èudesni most
koji spaja riznicu na�ih najdubljih te�nji i duhovnih �elja sa slikom na�eg sveta,
postajemo svesni da su se zapravo sve stvari oduvek kretale ka nama. U trenutku potpune spoznaje ovakvog reda, slièno mnogim mudracima iz �ume, ukljuèujuãi junaka poslednje
prièe igre staklenih perli (i legende o Naradinom prosvetljenju403), nije potrebno vi�e
napu�tati �umu, temelje srca na�eg bivstvovanja, negovanjem kojih zaista stvaramo èitav
svet. Dokle god budemo sagledavali na� svet oèarani sebiènim �eljama i pasivizirajuãom,
objektivistièkom mi�lju o pronala�enju finalnog smisla �ivljenja nezavisnog od na�e vere
i najdubljih te�nji, dokle god konteksti koji èine na�e poglede na svet budu odisali
izgubljenom moãi divljenja, uzdizanja drugih biãa i spontanog iskazivanja oseãanja,
238
adekvatne disharmonije koje ãe rezultovati na�om ozlojeðeno�ãu i nezadovoljstvom
ãemo primeãivati u na�em svetu, a kada se probudimo sa holistièkom harmonijom na�eg
biãa sa èitavim svetom, kada konteksti kojima osmi�ljavamo na� svet postanu èisti poput
suze sa bla�enog lica jedne ikone, kada temelje na�eg do�ivljavanja sveta pro�memo
iskrenom bri�no�ãu i posveãeno�ãu svakom detalju i biãu na�eg sveta, kada ih sazdamo u
skladu sa drevnim spiritualnim vrednostima, uvideãemo beskrajnu lepotu u svakom deliãu i anðeosku lepotu u svakom biãu Prirode. Iz ovakvog do�ivljaja i èitava reka
raznovrsnosti i kreacije se stapa u sliku veènosti, u nepokretni centar obrãuãeg toèka
postojanja, u potpuni mir, slièan trenutku kada kapljica vode u svom putu preko vazduha, oblaka, ki�e, stena i reka dolazi ponovo u more. Od reke koja nikada nije ista, u koju,
slièno neponovljivim �ivotnim iskustvima, nikada dva puta ne mo�emo uãi, postajemo
more u koje se ulivaju sve reke. Sve stvari, sva na�a iskustva ne idu tada od nas, niti se moramo kretati ka njima da bismo ih dostigli, veã one dolaze ka nama, jer one i jesmo
mi. Sve �to postoji oduvek je predstavljalo bla�eni dah prijateljstva, postojan da bi nam
pokazao ko smo to mi, a kada ovi putokazi uka�u na srce nas samih, na centar na�eg
postojanja, tada Put postajemo mi, dok svaki detalj na�eg sveta postaje pro�et beskrajnom
smisleno�ãu i savr�eno�ãu u svoj svojoj nesigurnosti, �to èini harmoniju polariteta koja
do�ivljaju Prirode udahnjuje èistu svetlost. Dvosmerna igra kreacije sagledana u kvalitetima kao putevima, nalazi analogiju i
u stavu da je Svevi�nja kosmièka inteligencija, u �elji za sagledavanjem sopstvene lepote,
stvorila inteligentna biãa koja, obdarena slobodnom voljom kao preduslovom sposobnosti kreacije, te�e spoznaji sopstvene prirode, posti�uãi ovaj cilj samo kroz stanja
prosvetljenosti i potpune spiritualne harmonije, kada se posmatraè i posmatrano stope u
neraskidivu celinu i kada biãe sagleda sebe u svakom detalju Kosmosa. Tada, u skladu sa upani�adskom tradicijom, Atman (na�a du�a) postaje Braman (Gospod), stapa se u sve
postojeãe, celokupnu kreaciju, Gospodnje delo, slièno reci koja se uliva u more ili
malenoj lampi koja se gasi u jutarnjoj svetlosti, i èitav svet postajemo mi. Kosmos je misao koja misli sebe, lepota koja se ogleda u samoj sebi, »Gospod je fontana koja teèe u
samu sebe«361, kako je pisao sveti Dionizije. A, »razumevanje Oca razume da on razume,
te njegovo razumevanje razumevanja je isto kao i on koji razume. To jest, svetlost od svetlosti«361, stav je Majstera Ekharta, na osnovu koga nam mo�e postati jasno za�to su
um, ego, ljubav, dobrota i sve druge �ivotne karakteristike holistièki kvaliteti,
nereducibilne i nelokalizujuãe harmonije putanja. U stanju potpune harmonije jedinstva uma i Prirode, svesti da su posmatraè i posmatrano, zaljubljeni i ljubav, plesaè i ples, jogi
i joga, igraèi i igra, akteri i predstava, slu�alac i lepota muzike, èitalac i znaèenje teksta,
biãe i smisao sveta, sejaè i seme, dlan i dodir, �elja za poklanjanjem i poklon, ja i Put ka
Tebi, Atman i Braman Jedno, mi kao bo�anske oèi koje posmatraju svet Bo�ije kreacije
kao dva meðusobno reflektujuãa ogledala izmeðu kojih nema senke, sagledavamo Oca i
Sina kao Jedno. Sveti duh, analogno treãem entitetu svakog dodira - granicama koje iscrtavamo pri perceptivnoj ko-kreaciji razlika (koja rezultuje u kljuènom razdvajanju
biãa od »ostatka« sveta), postaje bla�eni Put koji nas odr�ava u ovakvoj spiritualnoj
harmoniji. Stoga se i Njego�eve reèi (kroz lik Igumana Stefana) da je svet »bez poretka
najdublja nauka, sna ljudskoga ðeca al' oèevi«, kroz svest o kvalitetima na�eg sveta kao
putevima izmeðu nas i Prirode, prosvetljavaju u novom objedinjujuãem svetlu u kome se
na� svet do�ivljava kao èudesni dodir izmeðu Oca i Sina kroz sam Put � Sveti Duh, put koji vodi ka spontanom jedinstvu na�e du�e i svega postojeãeg, èitave Prirode.
239
Kada shvatimo da je svet slika na�e du�e, sve stvari postaju deo nas. Ne postoji
vi�e ni�ta �to nam je tuðe, niti postoji stvarnost, ma koliko god udaljena, nezavisna od nas. �ta god da dodirnemo, dodirujemo sebe, te se pa�nja okrenuta svetu, manifestuje
pa�njom prema nama samima. Ako je mir u nama, i svet ãe biti ispunjen bla�enim
mirom. Pronalazimo èitavu Prirodu, sve �to postoji u nama samima, a istovremeno i ono �to smo mi otkrivamo u svakom detalju Prirode, jer svaki kvalitet je ko-kreativni put na�eg uma i Prirode. To je, dakle, put nala�enja Boga u sebi, i sebe u Bogu.
Uz svest o svetu kao slici na�e du�e, kao odrazu na�e su�tine, i u svim ljudskim
biãima ãemo videti nas same. Njihove oèi ãe postati i na�e oèi, a njihov svet i na� svet. I
samo po sebi, bez moralnih pridika i imperativa, spontano ãe se izroditi hri�ãanska
bri�nost prema bli�njem, ljubav prema drugom kao i prema nama samima. Spontano, jer tada ne postoji razlika izmeðu nas samih i na�ih bli�njih i èitave Prirode. »Uistinu, kad se
voli nema dvoje, jer zaljubljeni je ogledalo voljenoga, i ni�ta drugo«401, mislio je Sultan
Valad, pokazujuãi na poistoveãivanje na�eg biãa sa svim drugim biãima, na refleksiju
èitave Prirode na�om sve�ãu kao na put buðenja bo�anske Ljubavi, harmonije jedinstva
uma i Prirode. Dok vezanost za ego inicira su�avanje na�eg sveta, altruistièka predanost,
svest da je »dati vi�e nego imati«, �iri na� svet sve dok on ne obuhvati, ne postane sve
postojeãe. Na� svet tada prestaje da bude samo na� odraz u ogledalu, veã na� um kroz
svest Puta postaje poput ogledala, poput »oni(h) koji su lepi kao ogledalo bo�anske
lepote; ljubav koju nadahnjuju odraz je �elje kojoj je Bog cilj«401, kao u pesmi D�alala
ad-Dina Rumija. »Radujte se s onima koji se raduju i plaèite s onima koji plaèu«, pisao je
apostol Pavle (Rimljanima I 12:15), dok nas Isus podseãa (Matej 13:24-30) da je carstvo nebesko poput sejaèa koji zasadiv�i dobro, spiritualnom bri�no�ãu otelotvoreno seme, ne
razdvaja kukolj od �ita, veã sve prihvata, duboko u srcu se radujuãi blagodetnoj �etvi. Kada shvatimo da je svet slika na�e du�e, i da smo oduvek bili na� svet koji je
samo prividno bio »oko nas«, razumeãemo i da je ispravnije reãi da je telo u du�i426, nego
obrnuto, kao i da namesto du�e kao entiteta dolazi sveprisutno, oduhovljeno i odu�evljeno
�ivljenje392. Naime, umesto forme ili strukturnog entiteta koji defini�e putanje, skladno
idejama razraðenim u èitavoj ovoj knjizi, i u sluèaju tela i pogleda na svet koji
predstavljaju manifestacije du�e, opet su putanje i funkcije (preslikavanja) te koje
odreðuju �ivotne forme, jer sve one potièu od bo�anskih putanja stvaranja i samo-realizacije, samo-posmatranja posredstvom kreacije saznajnih biãa. Dok je Fridrih Hegel
smatrao da »ovaploãenje bo�anskog biãa u ljudskoj formi poèinje sa statuom koja ima u
sebi samo spolja�nji izgled biãa, dok je njegov unutra�nji �ivot, njegova aktivnost, izvan
nje«178, pokazujuãi na uzvi�enu divotu na�eg biãa sjedinjenog sa Prirodom, koje poput
palate du�e, nepregledne oaze mira i ljubavi ili nepomiène freske zagledane u veènu
lepotu, mirom i tihom rado�ãu obasjava svaki deliã na�eg sveta, Gregori Bejtson je kao
du�u podrazumevao putanje koje stvaramo u domenu na�e egzistencije271 (èiji se kontekst
prostire beskrajno daleko), jer zaista sve �to postoji, svaki detalj na�eg sveta na�a du�a
iscrtava u te�nji ka sopstvenoj spoznaji, ekvivalentnoj te�nji celokupne Prirode ka sagledavanju sebe, te�nji koja se ispunjava sa ot-krovenjem (poput skidanja vela na�ih
misli, i saznanja da se iznad krova, prividne ogranièenosti na�e egzistencije, uvek krije
zvezdano nebo, beskraj Prirode, u svoj svojoj mirnoãi i sjaju) da du�a ne samo �to
iscrtava na� svet, veã ona i jeste svaki detalj na�eg sveta � putnik tada postaje put, plesaè postaje ples, a na�a du�a postaje sve �to postoji, Put èitave Prirode.
240
Kada shvatimo da je svet slika na�e du�e, da sve �to postoji predstavlja odraz
na�ih unutra�njih te�nji, bo�anstveni vodiè na na�em spiritualnom putu, na� um i Priroda
se stapaju u neraskidivu, harmoniènu celinu, a spontana predanost i vera nas polako èine
èudesnim biãima koja svojom lepotom, lepotom koju vide u svetu oko sebe obasjavaju
èitav svet i ulep�avaju �ivote drugih biãa. Posveãenost pokazivanju Puta drugim biãima
predstavlja i njihov �ivotni put, a sva njihova oseãanja se preobra�avaju u saoseãanja.
Ovakva biãa tada postaju boddhisattve, mahatme, talmudski klovnovi368, sanjasini koji ne
�ele da utonu u prosvetljeno stanje potpunog boravljenja u Bramanu dokle god postoje
neznanje, nezadovoljstvo i nesreãa, biãa poput male skitnice iz filma City Lights, »hvataèi u �itu« koji �rtvujuãi svoja �ivotna zadovoljstva èuvaju svet u stanju radosne i èiste nevinosti, dok njihovo srce biva osvetljeno Isusovom ljubavlju. Jer, samo kroz
stvaranje prosvetljenih putanja koje povezuju nas i druga biãa, kroz stvaranje tih tananih,
stalno promenljivih puteva, postajemo zaista slobodni, èisti i obasjani nebeskom svetlo�ãu, svetlo�ãu du�e. »Ljubavi, ti si, dakle, put. Kakav put? Uzdignut, istaknut put
koji pokazuje smer i vodi cilju. Èiji si put? Èovekov put prema Bogu, Bo�ji put prema
èoveku...Moãna je tvoja snaga, ljubavi! Jedino si ti u stanju da dovede� Boga na
zemlju«171, pisao je Hugo iz svetog Viktora. Da »Bog je Ljubav, onaj koji voli i
voljeno«225 - dakle put sjedinjenja biãa i Prirode, predstavlja vrhovni princip religijske
tradicije sufizma, a »Bo�e! Put je tvoj svet« (Psalmi 77:13), stih je koji, poput dra�esnih
linija na pe�èanoj pla�i, iscrtava nadahnuti pisac psalama. Dok razdvajanje na�eg sopstva od na�eg iskustva predstavlja prvi korak ka
spiritualnoj degradaciji emanencije bo�anske lepote koja mi uvek jesmo, prethodeãi
objektivizaciji sveta, transcendentalnom izolovanju Boga od svoje kreacije, ga�enju
èudesa Prirode u na�im oèima kroz uviðanje nas kao telesno lokalizovanog uma (i du�e) u
protivnom odnosu sa bezdu�nim i bezumnim, mrtvim svetom i sa drugim, potencijalno
eksploati�uãim biãima, drugi put èiji prvi korak èini jedinstvo na�eg uma, na�e du�e i
svega postojeãeg vodi ka pronala�enju nas i Boga u svemu, ka zadivljenosti nad
spontanom komunikacijom sa èitavom Prirodom èak i u njenim najneuglednijim
delovima, ka èudesnom, prosvetljujuãem dodiru na�e du�e i Prirode u kome se uvek i
iznova priseãamo da mi stvaramo i mi jesmo sve �to postoji. Ako se oseãamo otuðenim
od sveta, i ako neke njegove detalje ili druga biãa do�ivljavamo kao ne�to �to ne pripada
nama, nikada neãemo moãi ni da upoznamo sebe, da postanemo palata du�e, svetovno
izvori�te bo�anske kreativnosti, sazdano na temeljima èiste, spiritualne predanosti, �to je
istinski put èitavog �ivljenja. »Ko poznaje sebe, poznaje Gospoda svoga«, bila je èuvena
Muhamedova izreka, a »spoznaj sebe samoga«, pisalo je na ulazu u Apolonov proroèki
hram u Delfima, jer ne u putanjama sveta nezavisnog od na�eg biãa, veã u jezgru bunara
na�ih najdubljih te�nji se kriju tajne ispletanja sudbine na�eg biãa i èitave Prirode. U
nama, u temeljima na�ih pogleda na svet se, stoga, nalazi sve �to treba spoznati.
Meðutim, iz kartezijanske otuðenosti, tako karakteristiène za tradicionalna nauèna
shvatanja (�to je sasvim razumljivo, jer sva otkriãa u okviru nje potièu iz implicitnih
polaznih pretpostavki koje nagove�tavaju razdvojenost uma od Prirode), raða se i
utilitaristièka ideja o kori�ãenju svega �to ne do�ivljavamo kao »sebe« u svrhu velièanja
sebe, svog ega. Manipulacije drugim biãima i prirodnim bogatstvima su, stoga, u
mnogome posledice nauènih shvatanja sveta u kome �ivimo. Metafore moãi i kontrole,
koje egzistiraju u svetu egocentriènosti (te�nje da menjamo svet bez promena nas samih),
nalaze se u osnovi vulgarnih izraza, dok se metafore prihvatanja, svesti o autonomnosti
241
(cilju, a ne sredstvu) svakog biãa, sa istinskom predano�ãu, stapanjem na�eg sopstva u
èitav svet, u sve postojeãe, kriju u visoko etièko-estetskim izrazima. Dok se vulgarni izrazi karakteri�u ukazivanjem na su�avanje granica na�eg sveta, na odricanje od
poistoveãenosti biãa sa celokupnim svetom (svetom koji tada nismo, niti sa kim smo, veã u kome smo i protiv koga smo) i ga�enje radoznalosti u susretu sa njegovim ivicama,
istinska umetnost i duboko-etièki izrazi nam pokazuju put �irenja granica na�eg sveta
(odnosno, nas samih) i buðenja radosne istra�ivaèke svesti o njihovom beskrajnom
potencijalnom razprostiranju, put slobodnog, sveprihvatajuãeg i sveosmi�ljavajuãeg
dodira sa novitetnim, sveobogaãujuãim granicama na�eg sveta, put razvijanja sve
èudesnijih putanja bri�nosti i odgovornosti, te kristalno jasne svesti o jednakosti na�eg
biãa i na�eg sveta - putanja koje u skladu sa na�im najdubljim vrednostima spontano
iscrtavamo. Tako, kroz ovaj drugi, spiritualni put, sa do�ivljavanjem svakog dela sveta
kao dela nas samih, sve postaje ono drevno Jedno. Svaki na� pokret, svaka na�a misao
predstavlja harmonièni deo Prirode, a kreãuãi se kroz svet spoznajemo sebe, prihvatajuãi
svaki detalj i svako, naizgled i najmanje vredno biãe i kamenèiã u njemu kao deo na�e
porodice, kao deo nas samih. Sve �to dodirnemo, to smo mi. Orijentisani u smeru Jednog,
ka Suncu, sve senke ostaju negde daleko iza nas, i na�e misli i pokreti se stapaju u
spontanu harmoniju sa Prirodom. Mi u na�im mislima, reèima i pokretima, muzikom
kojom odi�emo, postajemo refleksija celokupnosti Prirode, a sama Priroda, sve �to
vidimo, dodirujemo i èujemo predstavlja èisti odraz na�e unutra�nje lepote. Svesni toga
ili ne, mi i Priroda jesmo Jedno. Slièno èuvenom Zen drvoseèi, i na�e shvatanje Prirode je u deèijoj fazi na�eg
�ivotnog razvoja bilo nerasparèano. Um deteta se najpre poistoveãuje sa svim �to opa�a
da bi kasnije posredstvom uèenja razvio sliku o svojoj posebnosti i nezavisnoj
pokretljivosti u odnosu na ostatak sveta. Tada se razvija analitièko-sintetièko razmi�ljanje
i do�ivljavanje Prirode u kome se sve mo�e videti kao razlièito i suprotstavljeno jedno
drugome, ili kao pro�eto zajednièkim putanjama kretanja u skladu sa sveukupnom
harmonijom Prirode. Spiritualni cilj na�ih razmi�ljanja, treãa faza jednog iskonskog
saznajnog razvoja, jeste buðenje »srednjeg puta«, sposobnosti pragmatiènog,
saoseãajno�ãu inspirisanog povezivanja iscrtanih putanja Prirode na temeljima svesti o
neprekinutom jedinstvu na�eg uma i Prirode, spontana izgradnja kuãe �arolikog intelekta
na predanim, dobronamernim, zadivljenim, nevino radoznalim osnovama beskrajno èistog, svepoistoveãujuãeg do�ivljaja sveta jednog novoroðenèeta, usled èega se i ka�e da
»samo deca videãe kraljevstvo Bo�ije« (Matej 18:3, Luka 18:17), kao i da »dete je Otac
èovekov«418. Uèeãi nas na gre�kama, Priroda nam kroz nelinearnu igru osmi�ljavanja i
oblikovanja sveta ukazuje na put iscrtavanja sve �irih granica kojima oivièavamo na� svet
(�to je èovek misaono i oseãajno izolovaniji od ostatka sveta, to su granice njegovog
sveta u�e), sve dok ne postanemo jedno sa èitavom svetom, sve dok ne poènemo da
do�ivljavamo svet iz kristalno èiste deèije svesti koja ne zna za razlikovanje nje i ostatka
sveta. Tada se namesto razmi�ljanja u kojima figuri�u misaone kategorizacije, vrednosti,
svrhe, ciljevi, odluke i izbori postavlja samo Put i predanost unutra�njem jeziku srca,
tihoj molitvenoj komunikaciji sa Prirodom. Holistièka, sveta nauka, sagledana iz ove perspektive, postaje, tako, usklaðena sa
svojim drevnim smislom kao saznajnim putem beskrajnog, sve celovitijeg �irenja
konteksta na�eg do�ivljaja egzistencije, puta spajanja i svepoistoveãivanja, postajanja
jednog sa èitavim svetom. Kroz spiritualno uèenje koje je, kao i sve druge spoznaje,
242
nelinearnog, abduktivnog tipa sa temeljnim pretpostavkama i hipotezama otvorenim na modifikovanje, kao istovremeni zakljuèci i temelji novih spoznaja razvija se svest da »Ja
i svet jesmo Jedno«. Ovakvo, duboko prosvetljujuãe shvatanje tako èini istovremeni cilj
duhovnih spoznaja, kao i putem njih izgraðenu fundamentalnu misao iz koje se rascvetavaju na�e dalje, sve prosvetljenije misli, pokreti, razmi�ljanja i te�nje. Razlike i
podele izmeðu saznajnog subjekta i njegovog sveta tada nestaju i umesto do�ivljavanja
sebe kao izolovanog biãa od »protivnièkog« ostatka sveta, shvatanje o jedinstvu uma i Prirode nagove�tava i neraskidivost delovanja na na�u sredinu i na nas same. U te�njama
da ulep�amo i oplemenimo svet oko nas, ulep�aãemo i nas same. Te�njom da probudimo
svetlost u srcima drugih biãa, mi sami ãemo postati svetli. A sa usavr�avanjem nas samih,
na�ih pogleda na svet, i sam svet ãe postati pro�et milostivom svetlo�ãu. Postaãemo
emanencija bo�anske, ne egocentriène, erotiène i samo oseãajne, veã univerzalne,
kosmièke i saoseãajne Ljubavi, smirene, strpljive i istovremeno zadovoljstvom beskraja ispunjene, sliène mostu Zen majstora D�o�ua ili pe�èanim dinama preko kojih prelaze
kamile i slonovi, a koji se nikada ne bune i ostaju uvek jednako èisti. U svom
prosvetljenom »delovanju bez te�nji«, sliène vodi potoka koja zaobilazi svoje kamenite prepreke, ne boreãi se da ga pomeri, veã ga, sledeãi svoj put, milujuãi i usput pevajuãi.
Sa sve�ãu o svetu kao slici na�e du�e, jasnoãom se obasjavaju i polaritetni Teo-Te odnosi isprièani u okviru diskusije prvog principa - kvaliteta kao puteva. Sa negovanjem na�eg unutra�njeg sveta, sa razvijanjem oseãaja za poruke umetnièkih dela, za spiritualne
te�nje koje stoje u njihovoj osnovi, kao i u nevidljivoj osnovi svih detalja sveta, relacije
kojima se nesvesno pru�amo ka drugim biãima, ka na�em svetu, postajaãe sve
prosvetljenije i ispunjenije bla�eno�ãu. A sa negovanjem na�eg sveta, sa ukazivanjem
beskrajne bri�nosti svim biãima oko nas, i na�a osetljivost za razvijanje na�eg
unutra�njeg sveta ãe rasti ka nebeskim visinama. Tako, na� unutra�nji i spolja�nji svet
postaju jedno te isto, o èemu i govori èitava ova knjiga. »Kada od dva napravite jedan, i
kada unutra napravite kao i spolja, i spolja kao unutra...tada ãete uãi u kraljevstvo
Bo�ije«, uèio je Isus (Toma 22), kao i da »kraljevstvo Bo�ije je u vama i van vas« (Toma
3), jer »onaj �to je napravio spolja, napravio je i iznutra« (Toma 89). Tako, ova dva
uzajamna preslikavanja sagledana u Tai-ãi-tu dijagramu èine odraz toèka beskrajnog
spiritualnog napretka koji sam sebe ojaèava sve dok se subjekat ne stopi u harmoniju
potpunog jedinstva uma i Prirode, kada postaje poput Zen majstora koji »ulazi u �umu, ali
ne remeti nijednu travku; ulazi u vodu, ali ne stvara nijednog vala«70.
Kvaliteti kao putevi, te i èitav svet na�e percepcije kao beskrajna harmonija puteva, impliciraju da sve �to znamo da postoji predstavlja èudesni susret, put jedinstva
koji se pru�a izmeðu Boga i nas kao Bo�ijeg ostvarenja, bo�anskih oèiju za posmatranje
sopstvene lepote. »Ljudi su oèi Boga«171, pisao je Ortega i Gaset, dok je Martin Buber
reèima da »svako istinsko �ivljenje je susret.....ja ka�em on veruje, ali to znaèi on se
susreãe«54, ukazivao na va�nost razvijanja budnog do�ivljaja svih detalja Prirode kao
intimnog dodira, tihe komunikacije sa Svevi�njom inteligencijom i beskrajnom,
kosmièkom ljubavlju. Po�to je svaki kvalitet put � ko-kreativna relacija izmeðu du�e biãa
i Prirode, tada svako biãe posredstvom direktno nesagledivih, temeljnih (a istovremeno i
nebeskih) unutra�njih konstelacija iscrtava u dodiru sa Prirodom celokupan svet, linije saznanja, oplemenjujuãa oseãanja i puteve napretka. Najdublje te�nje iz kojih izranjaju
sva na�a dejstva i predstave sveta, uvek se obostrano reflektuju - na svet, ali po�to smo
svet zapravo mi - jer mi iscrtavamo kvalitete sveta i udahnjujemo �ivot njegovoj
243
osmi�ljenosti - tada na�e slike sveta i podsticaji delanja u svetu predstavljaju u svakom
trenutku, nu�no menjanje i nas samih. Uoèavanjem lepote u svetu, tako, uoèavamo lepotu
u sebi, produhovljavanjem i oplemenjivanjem sveta, menjamo i sebe nabolje, od male i tihe reke - kao �to su drevni mudraci propovedali - postepeno postajemo Okean.
I sada kada smo do�li do shvatanja da je svet zaista slika na�e du�e, refleksija na�e
dobrote i temeljnih vrednosti, implicitnih u na�oj strani puta kreacije svakog kvaliteta,
kojom pru�amo smislenost svemu postojeãem, moramo se ponovo vratiti na poèetak, na
ponovno do�ivljavanje kvaliteta kao puteva, te novim pitanjima, odakle ãemo opet te�iti
otkrovenju i spoznaji na�e du�e, onog neprolaznog �to smo mi, neprekidnog i veènog
postojanja, ispunjenog smislom u svakom deliãu Prirode. Nad beskrajnim kru�nim tokom
spiritualnog napretka rasprostrt je put ljubavi koji radosnu raznovrsnost privodi u prosvetljujuãe jedinstvo, od jedinstva nas opet okreãe raznovrsnosti da bi nas opet stopio
u bla�eno jedinstvo, i tako u nedogled. Èitava kreacija Prirode i njena kontinualna
evolucija, stalno i neprekidno postanje predstavlja Put koji se raða kroz igru dana i noãi,
jedinstva i raznovrsnosti, te i putevi na�ih svetih razmi�ljanja moraju reflektovati slièan
ples izmeðu »oaza sunèanih i zvezdanih saznanja«, izmeðu pronala�enja harmonija mira
savr�enstva u svetlu jedinstva i svepovezanosti, i putanja èuðenja, zadivljenosti i
bo�anskih pitanja. Slièno detetu koje se zagleda u oèi posveãenih roditelja i kroz zagrljaj
sa njima ispuni prosvetljujuãom rado�ãu i bezbri�no�ãu, da bi se okrenulo i nastavilo da
istra�uje èudesni svet bo�anske kreacije i nepresu�nih izvora saznanja, da skakuãe
livadom, posmatra igru leptira i slu�a �um drveãa, i mi se posle prosvetljujuãih saznanja
koja nas dovode u harmoniju sa Prirodom, uvek i iznova vraãamo u svet inteligencije i
raznovrsnosti, svet prividno rasparèane harmonije i opet tra�imo i stvaramo nove i
neponovljive puteve saznanja koji nas vode do stapanja u bla�eno jedinstvo sa na�om
istinskom prirodom postojanja. Jer, u Putu je smisao postojanja, kao �to i èitava ova
knjiga poku�ava da poka�e. I kao �to vidimo, slièno kru�noj, pulsirajuãoj i istovremeno neponovljivoj prirodi sveta - koja, stoga, i jeste muzika, poput svakog puta kao olièenja
istovremene spojenosti i razdvojenosti, sastavljena od naizmenièno usmerenih, trepereãih
kretanja ka ujedinjenju i rastajanju - i ovaj put postavljanja principa holistièke nauke
buduãnosti, kao i svako saznanje, kru�nog je karaktera, od radoznalih pitanja vodi nas na
cilj, uvek natrag ka nama samima. I kao �to nam ka�u drevni stihovi: »Vidi zvezde, mora,
snove. Svuda poði, kuãi doði«. A kapljica vode, stopljena sa morem, uvek se na talasima vazduha mo�e vinuti do oblaka i zapoèeti svoj novi radosni put kru�enja.
Cilj nosimo u srcu, a �ivot je put. Jer ko vidi cilj, ne mo�e izgubiti put koji vodi
do njega205. Kada su Vinija Pua upitali185,221 �ta puno voli da radi na svetu, on je odgovorio: »Pa, ono �to najvi�e volim...«, setiv�i se da i od jedenja meda vi�e voli
trenutak koji mu prethodi. Slièno tome, radost ispunjenja ciljeva i �elja, otvaranja
poklona �ivota nije u njima samima, veã u procesu dolaska do njih, njihovog upoznavanja, otvaranja, u putu koji do njih vodi. Nakon dugotrajne potrage ptica za svojim »kraljem« (»Simorgh«) u divnoj poemi Farida ad-Dina Atara, kralja koji bi ih poput tajanstvenih veza holistièke objedinjenosti povezao u celinu sa jedinstvenom,
bo�anskom namenom, one, na kraju svog puta, kada ostane samo »trideset ptica« (»sî
morgh«), sedajuãi na masnad u blizini, u susretu sa èistim prosvetljenjem, sa spoznajom
blistavosti sopstvene du�e, ugledaju Simorgha i ne znaju da li su to sve one postale
Simorgh ili je Simorgh oduvek bio »trideset ptica«. Ptice i Simorgh, kralj ptica bile su
jedno te isto, i upitav�i Simorgha da im objasni tajnu ovakvog reda, on im odgovori da su
244
u trenucima traganja one delovale njegovim delom, i da su tako mogle, ogledajuãi se u ogledalu njegovog Sunca, videti dolinu bo�anskog savr�enstva. Na poziv Simorgha,
»ptice se poni�ti�e u njemu, sena se izgubi u suncu, i to je sve«401. I poput trideset ptica
Atarove poeme, i trideseti eksplicitni princip, znak pored puta koji èini ovu knjigu, biãe
ponovni povratak na beskrajno radoznala i ljubavlju obasjana pitanja o kvalitetima na�eg
sveta i tihog odzvanjanja odgovora duboko u nama samima, da svaki kvalitet jeste put, put na koji ponovo i iznova kreãemo u potrazi za jednom novom spoznajom svega postojeãeg kao refleksije na�e du�e. Put bo�anskog traganja je, tako, i put harmonije
na�eg biãa, putanja koje pru�amo na�em svetu i koje jesmo mi, sa èitavim postojanjem, a
tragaè za blagom postaje samo blago. Podsetimo se jo� jednom kako reèi Mahatme Gandija da »zadovoljenje se krije u stremljenju, ne u dosezanju. Najvi�e stremljenje znaèi
i najveãi trijumf«171, tako i prièe iz indijskih Upani�ada o ptici koja je izgubila biser u
moru, i poèela svojim kljunom da kap po kap presipa more ne bi li do�la do njega.
Videv�i ovu pticu, sam duh mora joj je vratio biser. Slièno tome, ukoliko je na�a �elja
dovoljno velika, i njen put blistavo okrenut ka bli�njima, i zvezde sa neba mo�emo
skinuti i pru�iti nekome koga volimo. Poput Ðepeta koji sa bo�anskom �eljom u dubini
svoga srca � kroz dodir oèinski uèiteljske bri�nosti i slobodne volje malenog Pinokija,
odra�avajuãi put ostvarenja biãa kroz ko-kreativni odnos uma i Prirode - uspeva da prevede voljeno biãe od drvenog deèaka do stvarnog, anðeoskog biãa, i na�e zvezdane
�elje za spasenjem, obasjane èistom ljubavlju, èine da se biãa na�eg sveta pretvaraju u
nova Sunca koja bezuslovno daju nove �ivote i zadivljene svetove, preslikavajuãi èitav
na� svet u veèno, ozvezdano nebo. Svako na�e sveto delo je put koji ukazuje na put, na samu lepotu traganja. »Tao
nije biranje izmeðu ovog ili onog, veã kretanje zajedno sa svima njima«70, pisao je
ÈuangCe. Naspram svesti o cilju, sa shvatanjem isprièanim u ovoj knjizi se jasno stvara
slika spontanosti �ivljenja kao najlep�eg putokaza ka harmoniènom postojanju. Slièno
kao �to se cvet spontano povija ka Sunèevoj svetlosti, i spontane te�nje na�e du�e su
stvaranje bla�ene harmoniènosti i isceljenja kroz prepu�tanje saoseãanju i bri�nosti prema
svemu postojeãem. Ovaj spontani izbor kojim se i/ili opcije ujedinjuju, uvek je optimalni izbor - izbor koji maksimizira ne zadovoljstvo pojedinca, veã broj opcija globalnog,
sveobuhvatnog sistema kome pripadamo, razgranavajuãi i rascvetavajuãi stablo �ivota i
duha. Sa izborom ovakvog puta istovremeno oplemenjujemo buðenje harmoniène muzike
koja milostivo pluta putanjama koje povezuju biãa i celokupne »delove« kreacije
globalnog kosmièkog sistema, te pravovremenost evolutivnog razvoja i radosnu
kreativnost �ivih biãa, dok sami putevi kao kvaliteti na�eg sveta postaju obasjani tihom,
ali beskrajno sjajnom bo�anskom svetlo�ãu. Svaki kvalitet je put Kraj je poèetak, poèetak je kraj. Na kraju na�eg puta postavljanja principa
holistièke nauke buduãnosti vraãamo se tamo odakle smo i krenuli, jer upravo se tu nalazi cilj na�eg putovanja. Ispred nas je i dalje plava i mirna morska povr�ina sa koje poput
bisera skakuãu svetlosni zraci. Miris dalekih cvetova je i dalje oko nas, a planine nas
mirno posmatraju, ulivajuãi svetu oseãaj mira i snage. Ali, ne�to se ipak promenilo. Pa
da, na� pogled na svet vi�e nije isti, jer mi nismo vi�e oni isti koji su se susreli sa putem
na njegovom poèetku. Ali, na�e divljenje prema svetu je jo� veãe, jer ukoliko je ova
245
knjiga uspela da postigne barem deliã svoje nenamerne namene pokazivanja na Put, tada su na�a radoznalost i prihvatanje sveta, svest o nama i svetu kao Jednom, postali
probuðeni, i naizgled isto more, isti �um talasa, isti put, poseduju jedan novi
»kiaroskuro«, neke nove neobiène odsjaje bla�ene lepote koja na nevidljiv naèin oivièava
crte na�eg sveta, pru�ajuãi mu tajanstveni, skromni i nenametljivi sjaj koji kao da nam
negde daleko u dubini na�eg srca ka�e � »Ja znam. Sve je u redu. Na dobrom smo putu«.
A, kada postanemo stanje mira, misaone èistoãe i spontane harmonije sa èitavom
Prirodom, svaki put je pravi put. Priroda postaje poput lopte kojoj je povr�ina nigde, a
centar svuda. Put ispred nas se ipak i dalje pru�a u nedogled. Horizont zaklanja njegove
poslednje vidljive otiske koji plutaju na trepereãim slojevima toplog vazduha. Premda je
na� put Put jedinstva uma i Prirode, mi smo jo� tu, zagledani u lepotu njegove
raznovrsnosti i u »Ljubav koja pokreãe Sunce i ostale zvezde«, implicitnu u svemu
postojeãem. Zagledani u zvezdani svod i dalje razmi�ljamo o pitanjima u kojima se krije
tajna evolutivnog napretka i koja pred nama otvaraju nova mora nepoznanice i povode radosnog istra�ivanja. I put koji vidimo uvek vodi kroz srca drugih biãa, kroz lepotu sveta
u jezgro nas samih. Kada dajemo vi�e nego �to imamo, ceo svet, korak po korak, pedalj
po pedalj, postajemo mi. Mnoga su biãa, kamenèiãi ili morski talasi koji èekaju da im
pru�imo ruku i obaspemo ih lepotom i bezbri�no�ãu. Jer, takav je put svakog bodhisattve.
Postav�i Jedno sa Prirodom, ko bi tada postavljao ove principe, pisao knjige i pokazivao na Put. Ljubav je ta koja èini put od raznovrsnosti ka jedinstvu, ali i od jedinstva ka
raznovrsnosti. A kada u raznovrsnosti sveta vidimo istovremeno i jedinstvo � »svet
onakvim kakav treba da bude«, tada postajemo slièni bistrom vodenom toku na svom
putu ka moru. Poput reke koja kada se pribli�i moru, prestaje da brza, jer je postala
�iroka, mirna i velièanstvena, i mi znajuãi da ãemo kad-tad postati jedno sa morem, sa èitavom bo�anskom kreacijom, oseãamo njen �apat koji kao da nam ka�e »ne �urimo, veã
smo tamo«. Ali, do tada, na� pogled je i dalje usmeren u daljinu, na put ispred nas.
Lepota kojom odi�e svaki kamenèiã, svaki da�ak vetra, svaki mio pogled, svaka
povuèena crta i svaka miloska ti�ina, ne mo�e stati ni u sve knjige sveta. Upravo zato smo
tu. Priroda, mi i Put. NA PUTU KA EKOLOGIJI UMA I EKONOMIJI MORA
Uvod Nakon �to smo postavili neke od moguãih principa jedne holistièke nauke
buduãnosti, te delimièno eksplicitovali njihove posledice, i to od polja daljeg nauènog
razvoja pa sve do svakodnevnog razmi�ljanja i do�ivljavanja Prirode, u ovom poglavlju
ãemo se okrenuti sagledavanju stanja na�e planete danas, puta koji ispred nas
nagove�tavaju razvoj nauène misli i implementiranje njenih otkriãa. U okviru ovog
sagledavanja primeniãemo stavove koji izviru iz principa i kontemplacija na njihovu
temu iz prvog dela knjige, te poku�ati da uka�emo na smer kretanja na�e civilizacije ka
jednom odr�ivom nauèno-tehnolo�kom razvoju, jednostavno dosegljivom njegovim kreativnim inkorporiranjem u harmonije spontane prirodnosti.
U okviru izlaganja koje èini prvi deo knjige, nauka je opisana ne kao mre�a
meðuljudske komunikacije sa te�njom uspostavljanja istinitosnog karaktera predlo�enih
246
uzroènih veza u obja�njenjima i opisima prirodnih putanja, veã, slièno kao i svaki jezik,
samo kao pragmatièna metoda meðuljudske ko-orijentacije u okviru kretanja ka izvesnim ciljevima. Nauène slike sveta se stoga, slièno kao i svi drugi opisi i stavovi, ne mogu
smatrati istinitim ili neistinitim tvrdnjama, veã samo manje ili vi�e korisnim i povoljnim
metaforama u okviru odreðenim ciljem definisanog konteksta njihovog sagledavanja.
Naravno, ovakvo shvatanje ne podrazumeva nu�no i izbegavanje antropocentriènih
stavova u okviru kojih se nauka smatra ljudskom delatno�ãu eksploatacije i menjanja
Prirode. Upravo ovaj cilj postizanja harmonije Puta Prirode i nauènih dejstava,
ukljuèujuãi i implementacije njenih otkriãa u vidu tehnolo�kih i drugih industrijskih
proizvoda, predstavljaãe temu ovog dela knjige. Zavaravajuãe do�ivljavanje nauènih slika Prirode kao jedinih istinitih, adekvatno
je neopravdanom poistoveãivanju mape i teritorije, imena i imenovane stvari, klase sa
èlanom klase, �to èini osnovu pojave tragiènih crta savremenog dru�tva. Beskrajne
podele, znaèke i pripadnosti prisutne na na�oj planeti, a inicirane ovakvim pogre�nim
preslikavanjem, netolerantnim do�ivljavanjem ovih kategorija ne kao jednima od
bezbroja moguãih metafora, veã kao jedinih istinitosnih odraza stvarnog sveta, predstavljaju uzroke svih meðuljudskih sukoba i unesreãujuãeg �ivljenja. Gde god da
pogledamo, lako mo�emo primetiti razne podele: po pitanju nacionalnosti, finansijskih
moãi, mesta �ivljenja, profesionalnog zvanja itd. Posredstvom ovakvih mapiranja � imenovanja, kao plodova drveta znanja � misaonih refleksija, dobrim delom zaboravljamo ono �to ona zaista jesmo � biãa Prirode. Premda se u okvirima
kompetitivnih dru�tvenih organizacija »negativni«, takmièarski naboji i sukobi izmeðu
neprirodno formiranih kategorija na bazi »objektivnih« ljudskih osobina, do�ivljavaju
kao kreativni naboji (magbetovsko »fair is foul and foul is fair«, èuvena je kapitalistièka
dru�tvena norma) na temeljima kojih izranja nauèni, tehnolo�ki i ekonomski progres, teza ove knjige je da disharmonizujuãe osnove ljudskih dela (egocentriène, takmièarske,
manipulativne, eksploati�uãe itd.), èak i pored prividne uspe�nosti ljudskih ostvarenja
sazdanih na njima, u »dugoj trci« iznedruju nesklad i nemir, sukobljavajuãa
suprotstavljanja, ignorisanja sopstvenih komplementarnih delova, naru�avajuãi izglede za
jedan zdravi i uravnote�eni napredak èitave planete. Savremeni dru�tveni sukob izmeðu
ova dva shvatanja se lako mo�e pronaãi u vidu nekompatibilnosti op�tih i tradicionalnih, nauènih i ekonomsko upravljaèkih stavova sa jedne, i izvesnih modernih ekolo�kih
shvatanja, ukljuèujuãi i vrednosti implicitne u spiritualnim tradicijama sveta, sa druge
strane. Slièno kao �to se nauka i umetnost u savremenom dru�tvu pre meðusobno negiraju nego �to te�e ka uspostavljanju uoèavanja komplementarne zavisnosti i njenog
prote�iranja u harmoniènom smeru daljeg zajednièkog, istinskog napretka na putu
evolucije svesti, i savremeni nauèno-ekonomski i ekolo�ko-spiritualni ideali i komunikativne te�nje se nalaze u stanju sliène razdvojenosti. Dok se u okvirima nauke i
ekonomije smatra da ãe nove tehnologije i jo� veãi rast kako tehnolo�kih inovacija i
patenata, tako i industrijske proizvodnje i potro�nje dovesti do blagostanja na Zemlji,
ekolo�ki stavovi nam jasno sugeri�u da je dalji rast sa istim faktorom recikliranja, rasta
populacije, planetarnog zagrevanja i neumerene potro�nje neodr�iv. Usled uva�enog
statusa nauke u dru�tvu, slike njenog progresa podseãaju na otelotvoravanje snova o
pretvaranju na�e svakodnevnice u scene nauèno-fantastiènog filma, dok ekolo�ke
inicijative insistiraju na povratku ljudskog dru�tva ka sa savremene taèke gledi�ta
primitivnom naèinu �ivljenja, drastièno redukovanog nivoa potro�nje, iskljuèivo lokalne
247
proizvodnje namirnica i povratku ka ruralnim predelima radi decentralizacije kako proizvodnih pogona, tako i ljudskih ve�taèkih moãi. Verujem da pravi put zahteva
komplementaran i meðusobno pro�et odnos dveju pristupa ljudskom naèinu �ivljenja � nauèno-tehnolo�kog i spiritualno-ekolo�kog. Nala�enje prave harmonije izmeðu ova dva
pristupa spoznaji sveta i delanja u njemu predstavljaãe temu ovog poglavlja. Centralna teza koja odslikava predlo�eni put postizanja ove ravnote�e je iscrtana
u jednom od finalnih »principa« prethodnog dela knjige, koji nam ka�e da »svi nauèni
zakljuèci su implicitno sadr�ani u njenim implicitnim pretpostavkama«. Ovaj princip
smo, tokom njegovog razmatranja, preveli i u stav da se povoljnost i dobronamernost efekata na�ih delatnosti ne kriju u grubim fizièkim crtama njihovih uzroka � u povr�no
sagledanom, »objektivnom« smislu reèi i koordinacije na�eg pona�anja, veã u njenim
neeksplicitnim temeljima � na�im vrednostima i unutra�njim te�njama iz kojih se razvila
data akcija. Ukazivanje na va�nost negovanja spiritualnih kvaliteta u okviru najdubljih te�nji na�eg postojanja i delovanja u svetu, predstavljaãe put pronalaska jedne
spiritualno-etièko-nauène ravnote�e na�eg sveta.
Problem polaritetne strukture prirodnih dejstava Pisanje knjige, slièno kao i bilo koje stvaranje, uvek je podstaknuto uviðanjem da
»stvari nisu onakve kakve bi trebalo da budu«. Jer, slièno kao �to i reèi nastaju kao
posledica ukazivanja na izbegavanje gre�aka u uzajamnoj koordinaciji, i sva nauèna,
religiozna i umetnièka dela nastaju na temeljima te�nje pronala�enja re�enja izvesnog
problema, raspuknutih veza zami�ljenog jedinstva i harmoniène nerazluèivosti. Jedno od
centralnih pitanja koje je podstaklo pisanje ovog rada, i koje ãemo posredstvom daljeg
razmatranja poku�ati da sagledamo u �to jasnijem svetlu, pitanje je odnosa »povoljnih« i
»nepovoljnih« stvari koje nauka, slièno kao i svaka druga ljudska kreacija, svetu donosi.
Izgleda da kao da uporedo sa nastajanjem sve svetijih, mudrijih i saznajno bogatijih pogleda na svet, nastaju u sve veãoj meri i destruktivni porivi, te iskrivljene vrednosti kao
uobièajeni ideolo�ki pokretaèi ljudskog ekonomskog i tehnolo�kog napretka. Mo�emo se
slo�iti sa Dalaj Lamom Tenzin Giatsoom koji misli da svet kontinualno postaje mnogo
bolji127, ali su sa napretkom tehnologija i opsezi do kojih negativni porivi ljudskih biãa
imaju uticaja znatno pro�ireniji nego u pro�losti, èemu smo svakodnevni svedoci
sagledavanjem mainstream muzièkih scena na kojima dominira vrednovanje ne
oplemenjujuãih, bla�eno i toplo pru�ajuãih, spiritualnih vrednosti, veã destruktivnih,
eksploati�uãih i manipulativnih te�nji (a Konfuèije je jo� smatrao247 da upoznavanje
muzike jednog dru�tvenog sistema predstavlja jasan put sticanja slike o njegovom
karakteru i smeru duhovnog i informativnog razvoja); ekonomsko-propagandnih poruka koje ciljaju na buðenje ne zajedni�tva i plemenitosti, veã pohlepe i zavisti; globalnog
rasta egocentriènih vrednosti i takmièarskih ideala; politièkih, nacionalistièkih i
religioznih manipulacija ljudima; te ratova i terorizma. Da li su, zaista, istinite reèi izvesnog srednjevekovnog autora171 da »u kolikoj meri nam se pribli�ava Gospod, u
tolikoj meri se pribli�ava i zlo« koje je u svetu bo�anske kreacije oèigledna posledica
prisustva voljno slobodnih i moralno odgovornih biãa, premda okrenutih egoizmu
naspram prirodnog altruizma? Èinjenica da se posredstvom sve veãeg pristupa
informacijama po inteligentnom biãu �iri opseg kako pozitivnih, unapreðujuãih, tako i
evolutivno degradirajuãih uticaja koje biãa mogu priu�titi, verovatno stoji u pozadini
248
ovakvog stanja savremenog dru�tva koje, jednostavnim poreðenjem globalnih vrednosti
dana�njice sa ljudskim vrednostima drevnih religijskih ba�tina, mo�e delovati
zabrinjavajuãe. Ljudska plemenita dela, zapisane i komponovane misli i oseãanja danas
poseduju moguãnost drastièno brzog deljenja sa drugim biãima, ali isto to va�i i za
�irenje misli u kojima dominiraju nesklad, zavist i destrukcija. Da li ljudska nauèna otkriãa i, uop�te, bilo koja dela mogu realno posedovati veãi
potencijal spiritualnog i etièkog obogaãivanja na raèun nazadovanja na�e prirodne
sredine, ili ovaj polaritet, poput neizbe�nog sudara dveju vojski Bhagavad Gite, uvek
opstaje u nenaru�ivoj ravnote�i, te je »put prema gore i prema dole isti«, kao �to je pisao
Heraklit? Razvoj ljudskih moãi imaginacije uveãava potencijal uoblièavanja kreativnih i
zadivljujuãih misli kao pokretaèa toèkova napretka na poljima nauke i spiritualnosti, ali
se u istoj meri razvija i potencijal zami�ljanja predstava koje raðaju razarajuãa oseãanja
straha, zavisti i mr�nje. Istorije hri�ãanstva i mnogih drugih religija, te komunizma,
industrijalizma i savremene globalizacije nam mogu ukazati na uravnote�enost stepena
buðenja plemenitih ideja (koje èine èesto zaboravljene, saoseãajne i pragmatiène temelje
ovih mre�a planiranja pona�anja biãa) sa srazmernim stvaranjem nesklada,
nerazumevanja, sukoba i tragedija. Uop�tavajuãa, kategorizujuãa razmi�ljanja
posredstvom kojih se èudesne kompleksnosti Prirode redukuju do jednostavnih matrica veza primenljivih na neogranièeni broj interpretacija realnih situacija, èine osnovu kako
globalnog nauèno-informativnog napretka, tako i spiritualne evolucije individualnih idejnih graða kroz uoèavanje svepovezanosti ljudskih ideja i prirodnih putanja putem bilo istra�ivanja korena »univerzalnih« nauènih zakonitosti ili postepenog buðenja
monoteistièkog pristupa obja�njavanju poretka sveta, premda s druge strane, prihvatanje
ideja o sveva�enju i inherentnoj prirodnosti ovakvih pragmatiènih, ali nu�no
pojednostavljenih relacija, poistoveãivanje mape sa »teritorijom«, èini osnovu
mnogobrojnih sukoba mi�ljenja (usled njihovih nekompatibilnosti), idejnih i emotivnih
neprijemèivosti, siroma�nih i èesto unesreãujuãih predstava o ureðenosti sveta. Sa razvojem savremene fizike, obaranje Belovih nejednakosti na kvantnim razmerama je nagovestilo kretanje nauke u tri moguãa pravca
353: sa moguãno�ãu prihvatanja dejstava
na daljinu i otvaranja nauke u indeterministièke, spiritualne sfere159, otvaraju se i
moguãnosti zatvaranja nauke u jo� kruãe i deterministièkije okvire, nego �to je situacija u
klasiènoj fizici, kao i u �izoidnu teoriju vi�e paralelnih svetova. Sa razvojem formalnog
izra�avanja posredstvom nauke o kompleksnosti otvaraju se nove moguãnosti ulaganja u razvoj potencijala kvantitativnih proraèuna u cilju ispunjavanja ideala o klasiènom,
potpuno preciznom opisivanju �ivotnosti Prirode matematièkim jednaèinama, dok se sa
druge strane javljaju kvalitativne spoznaje o nelinearnim i nepredvidljivim crtama �ivotnosti, sa sve èudesnim efektima koje one impliciraju. Konstruktivistièki prilaz
shvatanju stvarnosti sadr�i u sebi èitavo bogatstvo implicitnih etièkih posledica, ali
ostavlja prostor za multiverzumsko kako neogranièeno bogaãenje saznajnih perspektiva posredstvom kreativne komunikacije, tako i potencijalnu usporenost nauènog napretka
usled prihvatanja svih stanovi�ta i interpretacija kao podjednako relevantnih. Zamena
objektivistièkih stavova u kojima je imanentno ukazivanje na odricanje od odgovornosti subjekta, sa odgovornim postavljanjem sopstvenog biãa u centar referentnog sistema
iskaza i poistoveãivanje sa njihovom orijentacionom su�tinom, povlaèi sa sobom i
potencijal interpretacije datih iskaza kao egocentriènih i prepotentnih, naru�avajuãi tako
duboko-etièki karakter njihovog nastanka. I uop�te, dobronamernost na kojoj ponièu
249
lingvistièki izrazi kao orijentiri koordinacije ljudskog pona�anja ne podrazumeva njeno
prepoznavanje u procesu interpretacije datih izraza, veã ostavlja neogranièeno �irok
prostor njihovog razumevanja i to upravo u zavisnosti od dobronamernosti i samostalno probuðenog poverenja biãa � interpretatora. Jezik predstavlja globalno unapreðujuãe
sredstvo komunikacije, èijom upotrebom se izbegavaju nesporazumi pri uzajamnoj koordinaciji pona�anja biãa, ali i sredstvo arogancije, zatvorenosti, redukovanja
osetljivosti na èudesa Prirode, osuðivanja i manipulacije kada god jezièke konstrukte
do�ivimo ne kao sluge, veã kao gospodare na�im mislima, pona�anjem i odnosima sa
svetom, kao i svaki put kada ih koristimo nezavisno od unutra�njih, oplemenjujuãih te�nji
i oseãanja, èiji bi odraz jezièke celine trebalo da predstavljaju. Svako imenovanje i svaka
misaono-reflektivna aktivnost predstavlja sredstvo ukazivanja na put, ali i klicu osuda sveta. �to je ljudski um u veãoj meri okrenut pragmatiènom pravljenju, stvaranju,
ciljevima i efektima svrsishodnosti, to se u veãoj meri i smisao egzistencije nas i èitave
Prirode poistoveãuje sa korisno�ãu, a sa ovakvim upotrebnim i delatnim uslovljavanjem znaèaja i bogatstva konteksta na�eg iskustva otvaraju se i vrata olakog buðenja oseãanja
besmisla na�ih delovanja, saznanja i samog postojanja, na slièan naèin kao �to nam
svetlost korisnih ve�taèkih svetiljki poma�e da pronaðemo �eljeni put u tami, ali gasi deliã èudesno inspirativne rasko�i zvezdanog neba. Dok je Njego� smatrao da »niko èa�u
meda ne ispi, a da je èa�om �uèi ne zagrèi«, ukazujuãi da sve te�nje ka èulnim
zadovoljstvima bivaju utopljene u jednakoj kolièini �ivotne gorèine, Ekleziast je mislio da »gde je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umno�ava znanje, umno�ava muku«
(Knjiga propovednikova 1:18), Svami Vivekananda je govorio da »onoliko koliko èovek
napreduje, koliko se horizont njegove sreãe pro�iruje, toliko se i njegova patnja poveãava«
403, ÈuangCe je smatrao da »kada se rodi mudrac (neko ko propoveda
mudrost), i veliki lopov (nepo�tenje) se pojavljuje«70, a analogan stav ovakvom
razmi�ljanju opisuje i sledeãi citat LaoCea o nedelanju: »Ukoliko je vi�e zabrana, utoliko
su ljudi siroma�niji...Ukoliko je veãa tehnièka ve�tina, utoliko se vi�e (ubojnih) stvari
proizvodi. Ukoliko je veãi broj zakona, utoliko je veãi broj lopova i razbojnika. Stoga
sveti èovek ka�e: Ako ja ne delam, ljudi ãe se preobraziti sami od sebe. Ako volim mirovanje, ljudi ãe postati pravièni sami od sebe. Ako ne uèestvujem u poslovima, ljudi
ãe se obogatiti sami od sebe. Ako nemam �elja, ljudi ãe postati èisti sami od sebe.« (Tao
Te Ãing LVII). Predanost Putu Prirode tako postaje harmonizujuãe re�enje problema koji se bezuspe�no poku�avaju re�iti manipulativnim metodama, primenom kojih se ne�eljeno
i najèe�ãe neprimetno i nepredvidljivo kreiraju novi problemi. Masovna implementacija
tehnolo�kih izuma i izvoðenje èitave industrijske revolucije sa ciljem re�avanja izvesnih problema èoveèanstva, iniciralo je njihovo delimièno re�enje u oèekivanom smeru,
premda su pri tome stvoreni novi problemi kao �to su prekomeran rast populacije,
planetarno zagrevanje, formiranje enormnih kolièina otpada sa rezultujuãim
naru�avanjem prirodnog ekosistemskog balansa, iskrivljene etièko-estetske vrednosti i predstave o mestu ljudskih biãa u Kosmosu, zajedno pru�ajuãi etiketu neodr�ivosti
dana�njim tehnologijama. Oseãanja nezadovoljstva i otuðenja, u mnogome izazvana
mehanistièkim nauènim shvatanjima, paradoksalno egzistiraju u sprezi sa razvojem
elektronskih komunikacija, jer, izmeðu ostalog, sve ono �to se u dana�njem dru�tvu
smatra vrednim saznanjima, a �to iskljuèuje �irok opseg intuitivnih i emotivnih,
prirodnih, Putem i u�ivljeno�ãu u sada�nji trenutak postojanja orijentisanih spoznaja,
mo�e se znatno efikasnije dosegnuti posredstvom kompjuterskih baza podataka i
250
pretra�ivaèkih programa, nego putem oplemenjujuãeg meðuljudskog kontakta. A da se
vrata meðuljudskim sukobima i ekolo�kim katastrofama, ali i velièanstvenim
prijateljstvima i duhovnim uzdignuãima, otvaraju u uslovima oskudica i nema�tina, te
bilo pohlepnog trganja resursa sveta ili pru�anja na�e isceljujuãe dobrote uoèenim
disharmonijama, nezadovoljstvima i nedostacima na nivou ko-kreacije sveta u dodiru na�eg biãa i Prirode, vodi nas na poèetak ove diskusije, na misao odra�enu budistièkom
izrekom da »isti je kljuè koji otvara vrata pakla i vrata raja«101, te na bri�no odr�avanje
pa�nje nad na�im temeljnim te�njama i htenjima u svetlu nerazre�ive, dinamièki
evolutivne igre suprotstavljenih polariteta kosmièkog reda. Neizostavno stvaranje polariteta pri svakoj kreaciji iniciranoj te�njama ka
formiranju samo jedne njihove strane (jednog pola) predstavlja razlog ovakve sveprisutne i nenaru�ive ravnote�e izmeðu raznovrsnih dijametralno suprotnih crta sveta iz na�ih
vidika. Svako investiranje u bilo koje ljudske delatnosti podrazumeva nastanak ne samo pozitivnih, �eljenih rezultata, veã mno�tva nus-produkata, pri èemu postupak definisanja i razdvajanja korisnih od otpadnih komponenti proizvodnje predstavlja jedan nesaglediv proces koji, po svemu sudeãi, usled svoje enormne slo�enosti zahteva duboku racionalno-intuitivnu ravnote�u. Zakoni termodinamike na osnovu kojih je red na jednom mestu moguãe unaprediti samo na raèun poveãanja nereda na nekom drugom mestu, i to sa
kontinualnim rastom rezultujuãe entropije, predstavljaju odraz ovakve polaritetne
strukture Prirode. Stoga je i svaka evolucija, izgleda, uslovljena egzistencijom gre�aka
(usled èega evolucija na�e civilizacije podseãa na uèenje deteta da prohoda, pri èemu
sada�nji trend napretka mo�da samo odgovara trenu uzdizanja nakon èega ãemo pasti na
nos, ali na tom padu nauèiti ne�to, ponovo se pridiãi itd.), slièno kao �to je neophodno najpre biti uèenik - sluga da bi se postalo uèitelj � majstor (»ako hoãe� da bude� jak,
mora� najpre nauèiti da bude� slab; ako hoãe� da zauzme� visok polo�aj, mora� najpre
prihvatiti nizak polo�aj; ako hoãe� da se obogati� darovima, mora� najpre darovati sve �to
ima�«, kao �to je pisao LaoCe (Tao Te Ãing XXXVI)), te opasnosti, nestabilnosti i krize
predstavljaju neizostavne preduslove evolucije �ivotne raznovrsnosti. Poku�avanje da se
ovakva polaritetna ureðenost prevaziðe forsiranjem samo jedne njene strane podseãa na
prièu mudrog ribara70 o èoveku koji je mislio da ãe ukoliko bude trèao sve br�e i br�e,
uspeti da umakne sopstvenoj senci i otiscima stopala, kada je mesto pod drvetom i pogled u zvezde, prihvatanje Puta Prirode bilo re�enje kojim se, naravno, ne suzbija, veã rastapa
problem. Jer, su�tinska pitanja i problemi �ivota predstavljaju puteve koje ljudska biãa
ko-kreiraju, puteve razmi�ljanja koji ih vode prosvetljenju i ulep�avanju globalne
�ivotnosti i Prirode kroz ne njihovo finalno re�avanje i dovoðenje u neplodnu statièku
ravnote�u, veã jednostavno prerastanje392,363 i spontano obogaãivanje dinamièkog balansa
njihove paradoksalne (a podsetimo se da ova reè oznaèava ne�to �to je »iznad
verovanja«) polarnosti putem postajanja jednog sa njima. Èvor razmi�ljanja se tako ne
uni�tava borbom, veã graciozno, sveprihvatajuãe razvezuje. Inteligentno rasuðivanje i pru�anje doprinosa nauèno-tehnolo�kom razvoju i
planetarnoj evoluciji, uslovljeno je imenovanjima, dono�enjima sudova i misaonim
redukovanjem velièanstvenosti kvaliteta Prirode, �to je najèe�ãe praãeno izrazitom samo-sve�ãu u kojoj le�i i razlog za�to je nauèni um retko u stanju da postane prepu�ten Putu
Prirode, i ponesen oseãanjima nevinog, neimenujuãeg i neosuðujuãeg, deèijeg
upoznavanja sveta kroz nauèna i svakodnevna istra�ivanja. Meðutim, shvatanjem da su
sva redukcionistièka imenovanja preduslov ukazivanja bri�nosti prema svetu putem
251
nauke, tehnolo�kog napretka i evolucije svesti, nauèna misao se preobra�ava u
prosvetljenu delatnost u okviru koje se oseãanje slobode i poistoveãenosti uma i Prirode
privremeno �rtvuje povlaèenjem u vode spekulativnog i intelektualnog promi�ljanja, jer
opasnosti su, kao �to smo videli, nu�an preduslov evolucije i uèenja, a �to je veãa tama
ponora sa kojim se hrabro suoèimo, to ãe veãa svetlost biti probuðena da je savlada.
Slièno kao �to kompjuterski virusi nisu doveli do destrukcije svog medijuma egzistencije,
veã su se �irokom raspodelom rekvizitnog znanja uporedo razvijali i »imunizirajuãi«
softveri (�to ukazuje na slobodan protok informacija i decentralizovanu ujednaèenost
saznajnih potencijala delova sistema kao indikatore stabilnosti njegove celovitosti)244, i progres na polju modernih GNR tehnologija (Genetika-Nanotehnologije-Robotika) u sprezi sa kako njihovim izvornim, duboko-etièkim korenima, tako i svrhom buðenja
spiritualne svepovezanosti, predstavljaãe, nadajmo se, stepenice na putu evolucije ljudske
svesti. Ipak, ova knjiga ukazuje upravo na izvodljivost postizanja harmonije redukcionistièkog razmi�ljanja i holistièkog neraskidivog jedinstva uma i Prirode, i to
putem neizvoðenja zavaravajuãeg preslikavanja apstraktnog sa konkretnim, do�ivljaja
opisa Prirode sa samom Prirodom i na�im direktnim iskustvom, èime bi ne istinitosno,
veã pragmatièno, meðusobno orijenti�uãe inteligentno razmi�ljanje postalo poput svesno
povlaèenih linija i veza na nebeskom platnu na�em uma, sa sve�ãu da se iza ovih oblaka
misli uvek nalazi Sunce jedinstva uma i Prirode. Izgleda kao da je svaki progres »maè sa dve o�trice«, te da ãe svet zauvek ostati
igra svetlosti i senke. Jer, kada ne bi postojale senke i razlike izmeðu stvari, sasvim
sigurno ni svetlost ne bi bila »svetlost«. Uvek je u rukama i u mislima ljudi da
prihvatanjem sopstvenog pona�anja u skladu sa odreðenim temeljnim vrednostima
izaberu dobronamernost ili zlonamernost kori�ãenja plodova ljudskih delatnosti, kao �to
su raznorazne tehnologije. Hipoteza koja stoji u osnovi ove knjige, slièno kao i u
korenima svih spiritualnih tradicija, je ta da ljudske vrednosti, pokretaèi svih na�ih dela,
zauvek opstaju kao uzroci svih (»dobrih« ili »lo�ih«) efekata koji iz njih proizilaze. Ne
mogu, stoga, postojati nikakvi napretci, re�enja ili otkriãa, koji bi nas oslobodili te�nji ka
uoèavanju na�eg unutra�njeg napretka refleksijom na�ih misli, najdubljih te�nji i oseãanja
na suptilne promene na�eg sveta. Lo�e misli ãe uvek inicirati nesreãe, sukobe, razaranja i
tragedije, dok ãe dobre misli, pokrenute �eljom za pomaganjem drugima, a ne velièanjem
sebe, zauvek ulep�avati, prosvetljavati i blagosiljajuãe, istinski evolutivno unapreðivati
na� unutra�nji svet, a samim tim i èitavu Prirodu. Stoga je, adekvatno nastanku bilo
kakvog perceptivnog elementa iskljuèivo na bazi razlika, i dualizam neophodan
preduslov nastanka sveta. Mo�da je, tako, i zlo neophodno za egzistenciju i spoznaju
dobrog. Kao �to je strah postojan da bi velièao hrabrost, tako je i zlo neophodno da bi se
spoznala va�nost i prosvetljujuãa lepota koja izranja iz dobrih misli i postupaka. »Zlo je
forma koju Bo�ija milost uzima u ovom svetu«, pisala je Simona Vej, verujuãi da svaka
kreacija nu�no podrazumeva nesavr�enost olièenu u suprotstavljenim polaritetima, pri
èemu samo ovakva struktura sveta uslovljava moguãnost osmi�ljenog i èudesnog
postojanja kao kretanja na Putu ka Bogu i dostizanju harmonije celotne »dekreacije«. Zlo
je, tako, prisutno radi velièanja dobrote i buðenja ushiãenosti u njoj i nad njom, tama je
postojana da bismo spoznali lepotu svetlosti, patnja postoji kao putokaz prilikom na�eg
postojanja i evolucije kroz neprekidno uèenje, dok beskrajan ciklus evolucija i bo�anskih
kreacija postoji radi radosti op�teg postojanja, radosti koja se budi sa prihvatanjem
spontanog Puta Prirode (jer, »kada bi ljudski um posedovao samo adekvatne ideje, ne bi
252
oblikovao koncept zla«352, kako je smatrao Baruh Spinoza) koji objedinjuje i neutrali�e
sve antropocentriène polaritete ne direktnih prirodnih odraza, veã produkata misaonih
refleksija (mapa) o njima. Svaki vid ljudskog napretka, dakle, sa jedne strane rezultuje u �irenju potencijala
slobodno-voljnog, bilo ulep�avajuãeg i harmonizujuãeg ili unesreãujuãeg i
disharmonizujuãeg osmi�ljavanja putanja koje se pru�aju izmeðu biãa, dok sa druge
strane uvek biva zasnovan na susretima izvornih i misaonih polariteta Prirode. Zemlja se oploðuje u èudesnoj igri osunèane vedrine i ki�ne tuge, najdirljiviji i najuticajniji snovi o
Suncu, miru, lepoti i svetom bratstvu se stvaraju dok u predelima tame i nesreãa u dubini
srca nosimo viziju lepote Sunèeve duge, a istorija na�e civilizacije je prepuna primera raðanja divnih, renesansnih pogleda na svet i »lotosove« èistoãe u dru�tvenim uslovima
duhovne zapu�tenosti, meðuljudskih i, uop�te, ekosistemskih raskola, nemira i tragedija.
Evolutivno ustanovljivanje spontane dobrote kroz eone kompetitivnih interakcija i borbi za opstanak, uz nezadr�ivo kretanje ka unapreðujuãem vrednovanju kooperativnosti i
simbiotiènosti u crtama �ivotnosti nam, slièno kao i mno�tvo nauènih otkriãa sazdanih
kroz istra�ivanja inicirana politièkim sukobima i tenzijama, te i izvesni proraèuni na bazi
teorije igara17 u skladu sa kojima optimalni put emanencije dobrote i ljubavi biva poploèan te�koãama i patnjom, zajedno pokazuju na put duhovne evolucije kroz
neprekidna usagla�avanja prirodnih krajnosti u prosvetljujuãe celine. Apostolske reèi da
»Hrist je umro za nas« (Pavlove poslanice Solunjanima I 5:9-11, Korinãanima II 5:14-21) iz ovakve perspektive nas ne pozivaju na lakomislenosti i odricanja od odgovornosti, veã upravo suprotno, na stalno dr�anje jednog »oka« na ljudskoj patnji, na Hristovim
mukama, da bi na�e drugo »oko«, svetla strana i celokupna kreativnost na�eg biãa bili
ostvarivani, da bismo duboko vrednovali mirotvornost, blagu dobrotu i milostivost kao ciljeve i temelje ljudskog pona�anja i delanja, jer, u suprotnom, znajmo da nas Priroda neprekidno susreãe sa odreðenim polaritetnim dodirima dokle god na njima ne nauèimo i
duhovno ne evoluiramo. Iz sistemskih okvira znamo da je nu�an preduslov postojanja
»neèega« i postojanje »nièega«94, a sa jednim »okom« na tami, ni�tavilu i beznaðu, na�e
drugo »oko« ãe biti preplavljeno lepotom duhovne svetlosti, prirodnog poretka, smisla
�ivljenja i uzvi�enih ljudskih vrednosti. I mo�da ba� zato �to zaboravljamo da tajna
duhovnog napretka poèiva u odra�avanju dobrote od zlobe, lepote od strahote, te bo�anskog duha jedinstva i prihvatanja od disharmonizujuãih sebiènosti i spiritualne
izolacije, okreãuãi leða patnji, usamljenostima i te�koãama biãa na�eg sveta, danas i
opstaju enormne nesreãe i povodi za tugu, jer nas Priroda poput »doline vajanja du�a«
neprekidno susreãe sa su�tinski istim paradoksima, Gordijevim èvorovima, raskr�ãima,
nedoumicama i problemima dokle god na njima ne nauèimo, dokle god ih ne prebrodimo
duhom sveprihvatanja i obujimanja novim, prosvetljujuãim kontekstima razmi�ljanja,
pokrivanjem naizgled »istih stvari« nebeskom dobrotom, oèima hri�ãanske predanosti. U kontekstu sagledavanja ovakve, neizbe�no polaritetne ureðenosti Prirode u
stanju njene raznovrsnosti, te izvoðenja svakog napretka iskljuèivo kroz put traganja za
harmonijom njenih arhetipskih suprotstavljenosti, podsetimo se jedne divne prièe iz
apokrifnih spisa apostola Petra. Naime, èuv�i da se sprema zavera protiv njega, sveti
Petar apostol krenuo je da napusti Rim. Na putu Via Appia sretne Isusa, i upita ga: »Quo Vadis, Domine? (Kuda ide�, Gospode?)«, na �ta mu Isus odgovori »Eo Romam iterum crucifigi (Idem u Rim da budem opet razapnut na krstu)«. Do�ivev�i prosvetljenje
beskraja Isusove ljubavi, sveti Petar se vrati u Rim, gde je bio muèen, i gde je umro.
253
»...Jer Ljubav je donela èoveka iz sveta jedinstva u svet raznovrsnosti, i ista ga sila (Put,
prim.a.) mo�e vratiti iz sveta raznovrsnosti u svet jedinstva...Put je otvoren za njegovo
nebesko putovanje. Na kraju on sti�e do jedinstva sa Bogom, i èitava njegova
individualnost se rastapa u okeanu veènog sjaja gde èak i koncepti Boga i èoveka
nestaju«225, pisao je Inajat Kan. »U ljubavi se sve kontradikcije postojanja stapaju i
nestaju. Samo u ljubavi jedinstvo i dualnost nisu opreèni. Ljubav mora biti jedno i dva istovremeno...Jer ljubav je najvi�e slobodna i istovremeno najvi�e vezana«
367, smatrao je Rabindranat Tagore, pokazujuãi na Ljubav kao na, poput svakog puta, odraz istovremene
razdvojenosti i povezanosti, na èudesnu i neprekidnu, radosnu igru jedinstva i raznovrsnosti kao sveobuhvatnu kreativnu osnovu svega postojeãeg. I upravo spontani
sled Puta Prirode, koji odra�ava prihvatanje, predanost i poverenje u ko-kreaciji kvaliteta sveta, dovodi do neutralisanja svih antropocentriènih i uop�te konceptualnih, misaono-reflektivnih polariteta i do buðenja jedinstva uma i Prirode.
Premda je iz ove perspektive jasno da kroz razmi�ljanja o preobra�avajuãem
susretu dobrote, mira, lepote i bo�anskih harmonija sa jedne, i tame, zla, odbojnosti i destrukcije sa druge strane, nièu cvetovi prosvetljujuãih saznanja - pokazujuãi nam na
egzistenciju Puta spiritualne evolucije, izvornog smisla �ivljenja kao ozvezdavanja
ljudskih biãa, dece Kosmosa - sloboda volje ljudskih biãa se i dalje mo�e smatrati kako izvornim morem sa koga se reflektuje polaritetna igra dobra i zla, tako i temeljnim, premda nauèno verovatno nedokazivim znakom indeterminizma Prirode. Jer, samo se uz
prisustvo slobode odluèivanja preslikane Bo�ijom voljom, mo�e objasniti prisustvo zla kao posledica dejstava biãa izvoðenih na temeljima egocentrizma i sopstvenog velièanja
u Prirodi. Prisustvo slobodne volje se oèitava u moguãnostima slobodne interpretacije
svega postojeãeg, ukljuèujuãi i sam svet oko nas, druga �iva biãa i njihova dela. Svaka interpretacija poseduje potencijal ulep�avanja ili vulgarizovanja sveta, te time i nas
samih. »Poèetak je mudrosti strah Gospodnji« (Psalm 111:10, Jov 28:28, Prièe
Solomonove 1:7), biblijski je stih koji nam ukazuje na nepotpunost svakog na�eg znanja bez uèenja njegovog uoblièavanja u spiritualne, saoseãajne kontekste kroz koje se
ostvaruje oplemenjavajuãi karakter na�eg znanja, i sve to putem, poput raðanja Sunca
iznad horizonta, buðenja moãi misaonih refleksija, a sa njom i slobode odluèivanja,
odgovornosti, upitkivanja, stvaranja, traganja i osmi�ljenosti na�e egzistencije. Upravo se
iz ovakve, Bo�ijom voljom date sposobnosti odluèivanja, odnosno lepote interpretacija,
uz svest o nerazdvojivosti posmatraèa i posmatranog, razvija i svest o lepoti koja se raða
iz oèiju posmatraèa. Svest o idealistièkom stvaranju sveta posredstvom na�ih
interpretacija, te�nji ka uoèavanju lepote u njemu, trebalo bi da predstavlja primarni cilj
savremene edukacije, koji bi inicirao stvaranje znatno suptilnijih i harmoniènijih
dru�tvenih odnosa. Primetimo da, kao �to smo opisali u prvom delu knjige, na�e implicitne te�nje u
kontaktu sa svetom, u kreiranju kvaliteta na�eg sveta kao puteva, èine temelje sa kojih se
spontano razvijaju putanje kojima se pru�amo ka posmatranom, bilo �ivom ili »ne�ivom«
delu Prirode. Posmatrajuãi jedan bor sa implicitnom i jezgrovitom, negde duboko u nama
sadr�anom sve�ãu o svetu kao Bo�ijoj kreaciji, nama kao smislenim i neponovljivim,
inteligencijom i oseãanjima obdarenim biãem, te na�em umu kao jednoj strani ko-kreacije kvaliteta kao puteva Prirode, njega samog ãemo obdariti sa prelepim harmonijama, uliti
mu dobre vibracije, a i nas same uèiniti za pedalj boljim. S druge strane, posmatrajuãi bor
kroz duboku svest o njegovom sluèajnom, neo-darvinovskom postanku, o njemu samom
254
kao o jo� neèemu �to u nizu stvorova Prirode jedno drugome stoji na putu (kao �to je bila
èuvena vizija junaka jedne Sartrove novele, dok je sedeo na klupi u parku i posmatrao
drvo kestena330, dok je jednog drugog pesnika � Vilijema Batlera Jejtsa jedno drugo drvo kestena ispunilo oseãanjima zajedni�tva i nerazluèivosti, obele�enim u poznatim
stihovima: »O chestnut tree, great rooted blossomer, are you the leaf, the blossom or the bole? O body swayed to music, O brightening glance, how can we know the dancer from the dance?«), sukobljavajuãi se i boreãi za sopstveno pre�ivljavanje, sam bor u na�im
oèima, kao i, uop�te, putanje koje ãe se izroditi izmeðu posmatranog i posmatraèa odisaãe
skuèeno�ãu, nezadovoljstvom, nesreãnim i disharmoniènim vibracijama. Na adekvatan
naèin, i posmatrajuãi ljudskih ruku dela, poverenje u autora i njegove te�nje uèiniãe nas
prijemèivim na otkrivanje najdublje su�tine rada i iscrtavanje prosvetljujuãeg znanja,
znanja èiji potencijal ko-kreacije poèiva ne samo u svim ljudskim ostvarenjima, veã i u
svakom i naizgled najneuglednijem detalju Prirode. �ivotnost na�eg sveta se ne hrani i
razvija samo na zemaljskoj hrani, veã, pre svega, na semantièkim stavovima predanosti i
pa�nje, na »reèima Bo�ijim« koje izviru iz jezika srca; a da nemoguãe je ne voleti delo
koje neko koga volimo voli, shvatanje je iz koga mo�emo nazreti prirodu preslikavanja
putanja poverenja i Ljubavi do beskraja i natrag. Zlobna, neprihvatajuãa kritika uvek je
posledica raskinutih putanja poverenja i ljubavi na na�oj mapi sveta. Primeãujuãi
pokvarenost i nepo�tenje u drugim biãima, mi stvaramo jedan takav zao svet, jer na�e
misli i oseãanja ne pripadaju samo na�im telesima, veã se trenutno projektuju na na� svet,
odakle je jasno da no�enje krsta ili kakvog drugog verskog simbola oko vrata rasteruje od
sebe »zle sile« usled navoðenja disharmonizujuãe orijentisanog, osuðujuãeg posmatraèa
da ipak pomisli da je posmatrana osoba mo�da dobra ako sa sobom nosi taj simbol.
»Stoga sveti èovek nosi haljinu od kostreti, a nefrit nosi u grudima«, ka�e nam LaoCe
(Tao Te Ãing LXX), ukazujuãi na va�nost ne ispoljavanja sebe pred drugima, veã
velièanja lepote sveta kroz na�e oèi, jer i mi uèestvujemo u stvaranju sveta sa svakom
na�om mi�lju. Nasuprot uslovljavajuãim, strahopo�tovanjem ispunjenim do�ivljajima
sveta, prosvetljena svest, ona koja zaista svojim mislima èini svet boljim, zna da
bo�ansko Sunce sija u svima nama i u svakom deliãu Prirode. Jedine »zle sile« koje nas
mogu skrenuti sa puta smo mi sami kao ko-kreatori kvaliteta na�eg sveta (u skladu sa
na�im unutra�njim te�njama i nivoom spiritualnog napretka) i interpretatori na�eg
iskustva u okviru koga stvaramo »dobro« i »lo�e«, »povoljno« i »nepovoljno«, pri èemu
je pravi put uvek refleksija objedinjavanja i neutralisanja svih formalnih polariteta sagledavanja sveta u spontanu svest Puta. Svaka interpretacija je mapa teritorije i podrazumeva klasifikovanje, imenovanje, osuðivanje i redukovanje kvaliteta sveta, a
upravo se kroz poistoveãivanje mape sa teritorijom � neophodno formiranih polariteta u svakom opisu Prirode sa njom samom - raða svest o »ispravnom« i »neispravnom«,
»dobrom« i »lo�em« kao crtama »stvarnog« sveta. U svakoj definiciji »dobrog«,
implicitno je sadr�ana i definicija »lo�eg«, te nas tako ÈuangCe podseãa da »kada se Tao
izgubi, dolazi do ideje o vrlini; kada se vrlina izgubi, dolazi do ideje o milosrðu
(dobroèinstvu); kada se milosrðe izgubi, dolazi do ideje o praviènosti; kada se praviènost
izgubi, pojavljuju se rituali. Rituali su nabori Puta i prethodnici nereda«70. Nasuprot
ovome, svest sjedinjena sa teritorijom koja se odrièe osuðivanja i imenovanja sagledava
svet kao neraskidivu celinu èiji svaki deo poseduje beskrajan smisao, imanentan u svom
spontanom kretanju na Putu Prirode. »Samo kada nema procenjivanja i premi�ljanja
255
spoznaãe se Put. Samo kada nema okru�enja i praãenja obièaja naãi ãe se mir u Putu.
Samo tamo gde nema planova i procedura doãi ãe se do Puta«70, govorio je �uti Car.
Kao posledice ku�anja plodova drveta znanja � misaonih refleksija, otelotvoravanja moãi formiranja mapa »teritorije« Prirode, i Put Prirode se zaboravlja na
raèun nastanka simetriènih polariteta kao �to je dobro - zlo. Ipak, ukoliko su ovi polariteti nenaru�ivi dokle god sagledavamo samo jednog od njih, kako onda u uslovima egzistencije ovakvog mapirajuãeg sagledavanja sveta mo�emo oèekivati dolazak
kraljevstva Bo�ijeg na Zemlji? Ili je, s druge strane, ono prisutno sada i ovde, kako Isus
objavljuje (»Carstvo Bo�ije neãe doãi tako da bi se spoljni znaci mogli opa�ati, niti ãe se
kazati: evo ga ovde, ili onde; jer, gle, carstvo Bo�ije je meðu vama« (Luka 17:20-21), slièno kao i da »carstvo Bo�ije (je) kao kad èovek baci seme na zemlju, i spava i ustaje
noãu i danju, a seme nièe i raste � sam ne zna kako. Zemlja sama od sebe donosi rod, prvo stabljiku, zatim klas, onda puno �ita u klasu« (Marko 4:26-28), ukazujuãi na carstvo
Bo�ije kao spiritualni i tajnoviti dodir izmeðu dubokih etièko-estetskih vrednosti biãa i
Prirode, kroz koji se oploðuje bla�enost sveta voljenih biãa, èitavog sveta), samo ga
jezièkom zavarano�ãu i neprepu�teno�ãu spontanom Putu Prirode ne primeãujemo. Vrata
kraljevstva Bo�ijeg oduvek su otvorena, anðeoskom budno�ãu spremna da u svakom
trenutku zvezdanom pra�inom slavljenièke dobrodo�lice obaspu svako biãe Prirode, ali
dosezanje ove izvorne kosmièke radosti, zahvaljujuãi egzistenciji slobodne volje koja
nam omoguãava potencijal samostalnog razvoja, mora predstavljati na� izbor, na� odluèni
Put. S druge strane, slièno kao �to se nauène i teolo�ke diskusije baziraju na poku�avanju
jezièkog, redundantnog preslikavanja neponovljivosti i beskonaènosti Prirode u logièke
mape, i kraljevstvo Bo�ije je zapravo prisutno u svemu �to postoji, i ono jesmo mi, i sada
i uvek, premda u stanju vezanosti za osuðujuãa, imenujuãa kreiranja polariteta, mi to ne
primeãujemo. Meðutim, neutralizacija polariteta, pretvaranje mno�tva u bla�eno
jedinstvo veènosti, analogno je svojevrsnom faznom prelazu235 u kome - slièno kao pre
oko 13 milijardi godina kada je, neutralizacijom pozitivno i negativno naelektrisanih èestica koje su do tada apsorbovale svu svetlost, do�lo do bljeska svetlosti i transparencije
Kosmosa u kratkom vremenskom intervalu - jedinstvo antropocentriènih polariteta u
bo�anskoj dobroti Puta Prirode naglo prevazilazi ovu uvek prisutnu kontrate�u i inicira
dolazak carstva Bo�ijeg. Tri hegelijanske kategorije dijalektike � teza, antiteza i sinteza, kao i sveto trojstvo - Priroda, um i Put, mogu predstavljati teme korisnih kontemplacija pri sagledavanju ovakvog prelaza. Hri�ãansko-hegelijanski sveti duh predstavlja put kojim se razvija svest o jedinstvu i stapanju uma i Prirode. Postajuãi jedno sa Prirodom
(»Ja i Otac jedno smo«, objavljuje Isus (Jovan 10:30)), um dosti�e vrhunski religiozni do�ivljaj iz koga spontano zraèe za èitav svet prosvetljavajuãa oseãanja i misli; jer
»nebesa su stanje uma«, kako je pisao Lengston Hjuz. Upravo ovaj put ka jedinstvu uma i
Prirode èini hegelijanski obrt u okviru koga se »sin« u koga se projektovao »Otac«
ponovo vraãa svom stvoritelju putem duha407. Ovaj, treãi aspekt hri�ãanske teologije,
aspekt duha, poput glasa M u drevnoj indijskoj AUM mantri, iz koga se raða muzika
celotnog sveta, èini kosmièke kreativne sile imanentne u ljudskim biãima, koje raðaju
oseãanja hrabrosti, herojstva, dobrote, po�tovanja i dela koja predstavljaju znake
bo�anske lepote i gracioznosti. Èini takoðe i centar referentnog sistema dva biãa u
zaljubljenosti i predanosti jedno drugom, koji jeste Put, i ponekad postoji u samim zvezdama. »Trojstvo je najveãa tajna, centralna taèka apsolutne filosofije i religije. Ali
tajna Trojstva...je tajna zajednièkog i dru�tvenog �ivota � tajna neophodnosti jednog 'Ti' i
256
jednog 'Ja'...Nijedno biãe, bilo èovek, Bog, duh ili 'Ja' ne mo�e biti istinsko, Savr�eno i
apsolutno biãe u izolaciji, istina i savr�enstvo su samo u jedinstvu biãa koja su slièna u
esenciji...Svi esencijalni odnosi � principi razlièitih nauka � samo su razlièite vrste i
vidovi ovog jedinstva...Najnu�niji uslov za zaista novu...filosofiju koja odgovara potrebama ljudske vrste i buduãnosti...je da se ona u esenciji razlikuje od stare
filosofije«98, pisao je Ludvig Fojerbah, ukazujuãi na Put kao na vrhunski smisao
postojanja, te na nu�nost mudrog oèitavanja istinske plodotvornosti i harmonizujuãeg
nivoa putanja koje figuri�u izmeðu saznajnih sistema i njihove sredine, upravo na nivou
esencijalnih temelja, najdubljih te�nji postavki sistema. Za sagledavanje ovakve
kontemplacije u kontekstu tematike ovog poglavlja, najbitnije je prisetiti se i marksistièkog pristupa ostvarenju raja na Zemlji u okviru koga je Hegelova ideja o duhu
bila zamenjena ekonomskim potrebama (i destruktivno ekolo�kim prihvatanjem samo
ljudskog rada kao vrednosti), �to, kao �to znamo, nastavlja da izaziva enormne ljudske i op�te-�ivotne tragedije savremenog doba. Ali, podsetimo se da ideja velikog inkvizitora
84 Fjodora Dostojevskog o li�avanju ljudske slobode izbora razvijanjem njihovih
materijalnih vezanosti i materijalistièkih ideala (»jer ni�ta i nikada nije bilo za èoveka i
èoveèansko dru�tvo nesnosnije od slobode«84) biva pobeðena èistom, nevinom
spiritualnom slobodom i ljubavlju sveobasjavajuãom, sveisceljujuãom i sveprihvatajuãom
sve�ãu. Jer, ljudski duh i svete vrednosti moraju biti temelji svih misaonih inicijatora ideja, te i te�nji i ideala kao pokretaèa ljudskih delatnosti. »Tra�ite njegovo (Bo�ije,
prim.a.) carstvo, i ovo (materijalna bogatstva, prim.a.) ãe vam se dati« (Luka 12:31), uèio
je Isus, dok su kao Gospodnje reèi zapisane: »Tra�ite me, i �iveãete...�alosni su koji �ele
dan Gospodnji. Èemu vam to? Tada je tama, a ne svetlost« (Amos 5:4-18). »A, ko je èuo,
pa nije izvr�io, slièan je èoveku koji je sagradio kuãu na zemlji bez temelja, na koju
navali reka, i odmah se sru�i. I bi veliko ru�enje te kuãe« (Luka 6:49), finalni je stih
Isusove besede na gori. Stoga jedna od najupeèatljivijih jevanðelistièkih metafora
odslikava nekada mirno, a nekada uzburkano more, more evolucije Prirode na gre�kama i
polaritetne dinamièke strukture svakog napretka, a u èamcu nesputano radosnu isusovsku svest koja, probuðena, govori »�to se bojite maloverni?« (Matej 8:25), utemeljena na
sigurnosti u nesigurnosti, na znanju o neznanju, na miru u nemiru, na uviðanju su�tinske,
Bo�ije dobrote u svakom biãu Kosmosa, na lepoti savr�enstva u svakom trenutku
postojanja, na Nojevoj dugi iza svake ki�e, na veri koju biblijska poplava ne mo�e sru�iti. Dok se kreãemo putem koji nas vodi ka pretvaranju dru�tvene kompetitivnosti i
egoizma u kooperativnost, altruizam zajedni�tva i spiritualnu dobrotu, ka hegelijanskoj sintezi, prosvetljenom, Satja Juga svetu ispunjenom kreativnom slobodom, oseãajnim
znanjem i unutra�njim okom osetljivim na bezgraniènu lepotu i Ljubav, ka biãima
orijentisanim na davanje i dobrotu, mo�emo se upitati da li ãe zaista svet ikada dostiãi
ovakav globalni »fazni prelaz«. Meðutim, kakav odgovor bismo sada i oèekivali na ovo
pitanje? Ako je on »Ne«, njegovo prihvatanje bi nas odvelo u apatiju, razoèaranost i
sklupèavanje na�ih sposobnosti, dok bi nas eventualni odgovor »Da«, naveo na mo�da
preteranu lakomost340. Odgovor (koji bi stoga, ukoliko eksplicitan, mo�da morao biti
kvantno-kompjuterskog, fuzzy logièkog karaktera), stoga, moramo nositi u srcu kao nadu
koja ãe nam ukazivati put u trenucima kriza. Do tada, budimo svesni da mi jesmo delovi bo�anske svesti, i da se nalazimo na putu napretka, sve lep�eg i informativnijeg
ispoljavanja bo�anske lepote. Istorija Kosmosa je putovanje u sve ispunjeniji svet
bo�anskom svetlo�ãu jedinstva naspram otuðenog sveta ispunjenog izolovanim
257
egoistiènim pobudama. Meðutim, i u ovakvom, potonjem svetu kao ekspresiji bo�anske
prirode u svojoj negativnosti postoji svesnost kroz koju ãe se putem strpljive Ljubavi
sagledati finalna pozitivnost, kao negacija negacije, via negativa, najdublji smisao Kosmosa407, poput trenutka kada èuveni Zen drvoseèa shvati da su planine opet postale
planine i da su reke opet postale reke, ili filosofskih puteva koji kroz igru stvaranja slo�enih mre�a rezonovanja ili ekspresije oseãanja i bri�u sami sebe
417,210, ostajuãi sami u
ti�ini meðu zvezdama, stopljeni u jedinstvu uma i Prirode. Stoga se u budistièkoj tradiciji
i te�i nirvani kao eliminaciji svake te�nje, svake �elje, te stapanju u spontani Put Prirode,
koji i predstavlja Sveti Duh. Nastanak Kosmosa i inteligentnih biãa koja ãe kontekste svojih �ivota sagledavati
u milionima svetlosnih godina dalekim zvezdama, misterijama tuðih oèiju, istinskom,
nemenahistièkom uzroku sijanja Sunca i postojanja �ivota i smera njegovog evolutivnog
kretanja, predstavlja izraz bo�anske Ljubavi prema »Tebi«. »Ako Nebo i Zemlja traju
dugo, to je stoga �to ne �ive za sebe, eto za�to beskrajno traju«, stih je LaoCea (Tao Te
Ãing VII) koji sveobuhvata kosmolo�ku i spiritualnu tajnu sreãnog postojanja, a Kri�nine,
Gospodnje reèi: »Pogledaj me, Arðuna! Ako prestanem da radim makar i za sekund,
celokupan univerzum ãe nestati. Ni�ta ne dobijam od tog rada; ja sam Bog, pa za�to onda
da radim? Zato �to volim svet«402, otkrivaju nam srce Tajne postojanja sveta i svetog,
sanjasinskog puta kao ogledala bo�anske Prirode. »Ti« je stoga uvek kljuè za otkrivanje
najdubljih tajni svakoga »Ja«. »Samo kroz Tebe, ja zaista postajem Ja«54, pisao je Martin
Buber, dok je Ludvig Fojerbah smatrao da »jedinstvo 'Ja' i 'Ti' � to je Bog«98. Okrenutost
Tebi, davanju, milostivom po�tovanju i Ljubavi predstavlja Put za do�ivljavanje veènog
smisla postojanja. Jer, po�to na� svet, Priroda kakvom je vidimo, odslikava svaku na�u
temeljnu te�nju iz koje nièu na�a dejstva, tada iskreno predavanje na�eg biãa èitavom svetu, davanje vi�e nego �to imamo predstavlja put ka postajanju celokupne Prirode, ka
pronala�enju sebe u svakom deliãu Kosmosa. Relacija bo�anskog stvoritelja sa ljudskim
biãima predstavlja put koji je mnogobrojnim svecima predstavljao ideal kome su i oni te�ili, i kome bi svako trebalo da te�i u sopstvenim odnosima sa drugim biãima i sa
èitavom Prirodom. (»Nebo i Zemlja su velike lepote, ali ne prièaju o njima; èetiri
godi�nja doba poseduju pravilnost, ali je ne diskutuju; deset hiljada stvari (raznovrsnost Prirode, prim.a.) imaju princip rasta (evolucije), ali ga ne tumaèe«
70, reèi su ÈuangCea
koje odra�avaju deliãe Lepote Prirode, i zaista, velièanstvena milostivost Prirode
(Tvorca) se i ogleda u njenom tihom i nenametljivom, ali nikada nenapu�tajuãem odnosu sa svojom kreacijom, te poput zaboravljanja na reditelja filma koji se u njemu nigde ne pojavljuje365, putem povr�nog sagledavanja postojanja mo�emo lako steãi zavaravajuãi
utisak da se »mo�e« i bez esencijalne, spiritualne osnove egzistencije nas i na�eg sveta.)
Kroz igru kvaliteta na�eg sveta imamo priliku da spontano sledeãi njihove puteve koji nas
povezuju sa bo�anskom inteligencijom, postanemo �iroki kao i ona � da umesto na�eg
ega kao centra sveta, èitav svet postane na�, da ne �ivimo za sebe, veã za druge, da
postanemo Jedno sa Prirodom. Istinska religioznost je tako Put, put koji nas nerazluèivo
povezuje sa svim postojeãim. Ovaj prosvetljujuãi put davanja uvek vodi u srce drugih
�ivih biãa, jer kraljevstvo Bo�ije je uvek u Tebi, a »Nebesa su uspinjanje ka Nebesima sa Tobom«, kako nam ka�e stih jednog d�ez standarda. Isus je govorio da »gde su dvojica ili
trojica sabrani u moje ime (u nereèito ime saoseãanja i Ljubavi, prim.a.), onde sam ja
meðu njima« (Matej 18:20), pokazivajuãi na su�tinu na�ih biãa kao na sveti Put koji se
pru�a izmeðu nas i na�eg sveta, te na èudesne harmonije uzajamne bri�nosti kroz koje se
258
stvaraju putanje bo�anske sreãe i evolucije sve prosvetljenijih do�ivljaja Prirode. Kroz
ovaj Put se, tako, bez na�e �elje, iz na�eg srca u kome spava tiho, maleno seme koje zalivamo i gajimo verom, saoseãanjem i ljubavlju, razliva velièanstveni cvet lepote,
prosvetljeni put ka uviðanju da sve �to postoji, svaèije oèi, jesu kraljevstvo Bo�ije,
Priroda u savr�enstvu svog postojanja, svet onakav kakav treba, mora i jedino mo�e biti. Prihvatanje svesti Puta u kojoj ne opstaju antropo- ili ego- centrièni polariteti
opisa Prirode, veã samo radosno prihvatanje svega postojeãeg, ne mora da podrazumeva
potpunu stvaralaèku renuncijaciju. Rad i meditacija su komplementarni u okviru svakog psihièki i globalno harmoniènog, individualnog postojanja, te stoga èista, mislima
nedirnuta svest ne mora nu�no implicirati pasivnost. Upravo suprotno - »ko praktikuje
Tao radi svakoga dana sve manje, sve dok ne dostigne taèku kada ne radi ni�ta, a ne
ostavlja ni�ta neuraðenim«70, pisao je ÈuangCe. Tako se osnovna hipoteza koju iscrtava
ova knjiga mo�e izraziti i u obliku metafore - shvatanja da spontano prihvatanje svega postojeãeg, svest Puta iznedrena iz bo�anske klice kosmièke Ljubavi prisutne u svakom
�ivom biãu, predstavlja èvrst temelj, koren drveta ko-kreacije kvaliteta na�eg sveta, dok
negovanje spiritualnih vrednosti, unutra�njih te�nji ka buðenju saoseãanja i davanja,
bri�nog �ivljenja za druge, poput kapi ki�e predstavlja duhovnu hranu na putu
spiritualno-nauèno-ekolo�ke harmonije. Plodovi na�ih praktiènih i intelektualnih
delatnosti tada postaju poput li�ãa, cvetova i slatkih plodova ovog drveta, koje je sada ne
samo drvo znanja, veã drvo znanja i lepote. Lepote, jer ne egzistira vezanost za plodove rada, veã svest o bla�enosti davanja vi�e nego �to imamo. Slièno kao �to znamo da su
Sunce i zvezdani svod uvek prisutni iza tmurnih oblaka, te da su Put Prirode, savr�enstvo
kreacije i klica bo�anske Ljubavi prisutni duboko u svima nama (premda èesto sakriveni
oblacima negativnih, neprihvatajuãih emocija), tako isto, skidanjem vela zavaravajuãeg
poistoveãivanja mape i teritorije � misli o Prirodi sa samom Prirodom, mo�emo razviti
svesnost Puta na èijem bistro plavom svodu mo�emo slobodno iscrtavati plodove na�ih
misaonih refleksija u svrhu pragmatiènog pomaganja voljenim biãima, ne identifikujuãi
na� svet i Prirodu sa njima, veã opstajuãi u stalnom jedinstvu na�eg uma i Prirode. Na taj
naèin ãe i planetarni evolutivni napredak kome nauèna misao svakako doprinosi, povratiti
harmoniju u odnosu ljudskih biãa i ostatka Prirode, jer ãe se istovremeno sa ovakvim
stavom spontano razviti i svest o primarnom cilju nauènih otkriãa � razvoju bla�enih
putanja komunikacije izmeðu biãa Prirode, rastu raznovrsnosti kojima se ona kao
bo�anske oèi mogu diviti, te i velièanstvenosti prosvetljujuãeg otkriãa do�ivljaja
jedinstva koje objedinjuje ovu bogatu raznovrsnost u holistièku celinu.
Dva tipa ekolo�ke svesnosti Svaki opis Prirode, dakle, podrazumeva nu�no formiranje polariteta koji defini�u
potencijalna saznanja u okviru datog formalizma rezonovanja, dok nas, sa druge strane, njihova postojanost èini »slepim« u odnosu na more beskrajnih uticaja sistema koji
opisujemo. Stoga ãemo sagledavanje savremenih ekolo�kih problema poèeti
upro�ãavajuãim razdvajanjem ekolo�kih shvatanja na plitku i duboku ekologiju, i pored
toga �to se njihove crte nikada u svetu ljudskih biãa ne nalaze posve razdvojenima.
Upravo njihovo harmonièno preplitanje, poput svake racionalno-intuitivne ili intelektualno-estetsko-etièke ravnote�e, èini odraz njihovog istinskog razumevanja.
259
Da bismo napravili razliku izmeðu semantièkih odnosa prema okolini (svetu koji
ne osvetljava, veã iscrtava na�a percepcija) plitke, utilitaristièke ekolo�ke svesnosti sa
jedne, i duboke, holistièke ekolo�ke svesnosti sa druge strane, poslu�iãemo se
jednostavnim primerom. Zamislimo da nas jedno radoznalo dete upita za�to bi ono
trebalo da po�tuje jednog naizgled beznaèajnog crva koji pu�e kroz zemlji�te po kome
hodamo240. Ukoliko na� odgovor bude orijentisan na buðenje svesnosti o tome kako je
mali crv veoma koristan za nas, jer ore zemlji�te neuporedivo finije od svih plugova i
traktora, èineãi ga tako rastresitim i plodnim, te predstavlja esencijalnog èlana
ekosistemske ravnote�e u kojoj uèestvuju milioni razlièitih �ivih vrsta, tada ãe na�
odgovor biti manje-vi�e utilitaristièkog karaktera. Primetimo da je u ovakvom odgovoru
imanentno uslovljavanje. Naime, kada ne bi bilo crva ne bi bilo ni nas. Svakako da je ovo saznanje esencijalno za razumevanje odigravanja �ivotnih procesa u na�em svetu, ali ono
ne predstavlja duboko, bazièno shvatanje koje je jedino u stanju da doprinese
usreãujuãem odnosu biãa sa Prirodom. Da bismo probudili ovakav semantièki stav deteta,
moraãemo da mu prenesemo oseãaj o tome kako je crv ne samo emanencija uvek bilo
antropocentriène ili egocentriène korisnosti, veã pre svega uzvi�ene, bezuslovne lepote.
Sve �to postoji, svaki detalj Prirode ukazuje na beskraj prirodne lepote postojanja. Ako se u dubini na�eg srca ne pojavi, kao temelj ili seme iz koga ãe izranjati sva na�a zadivljena
razmi�ljanja i oseãanja, shvatanje da sve �to postoji poseduje smisao u na�em svetu,
nikada neãemo uspeti da dosegnemo istinsko zadovoljstvo i zaista bla�ene i sa svih i
svaèijih perspektiva dobronamerne efekte na�ih postupaka. Crv koji mirno i gotovo ne
obaziruãi se na nas obavlja svoj posao koji samo on razume i koji se nikada ne mo�e
svrsishodno projektovati na tipièno ljudske taèke gledi�ta, predstavlja deo na�eg sveta,
odnosno deo na�e porodice, kao �to nam je to isprièao Sati� Kumar. To biãe koje
posmatramo zaslu�uje bezuslovno po�tovanje i divljenje, jer kada se u temeljima na�eg
odnosa sa Prirodom nalazi svesnost o moguãnosti pronicanja u najdublje tajne Prirode u svim njenim i najsitnijim, i naizgled najbeznaèajnijim detaljima, tada na� svet biva
obasjan jednom dra�esnom i milom svetlo�ãu koja je u stanju da nas odr�ava na stalnom
putu radosnog otkrivanja bla�enih harmonija Prirode. Razlika izmeðu plitke, utilitaristièke i duboke, spiritualne ekologije je, stoga,
upravo u razlièitim vrednostima koje figuri�u u na�em odnosu sa Prirodom. Dok je za
plitku ekologiju karakteristièan antropocentrièni stav u okviru koga se prevashodno imenovanjem »etiketiraju« detalji na�eg sveta u skladu sa njihovom korisnièkom
vredno�ãu iz uvek upro�ãenog ugla posmatranja ljudskog dru�tva ili èitave civilizacije
(tako je i »vrednost« èitavog planetarnog ekosistema procenjena na izmeðu 18 i 62
triliona amerièkih dolara317), duboko ekolo�ka svest se bazira na neimenujuãem, a time i
nedegradirajuãem do�ivljavanju beskraja kvaliteta prisutnih u svakom detalju Prirode, i
shvatanju da sve �to postoji poseduje svoju svrhu, svoj Put u svetu bo�anske kreacije, èijim tihim, nenaru�avajuãim i neremeteãim upoznavanjem se otvaraju vrata na putu kako
na�e, tako i globalne evolucije i spiritualnog napretka. Videli smo da je temeljna svesnost o implicitnoj etici iz koje se rascvetavaju na�i
pokreti, razmi�ljanja, interpretacije, te fonetski i sintaksièki izra�aji, neophodna za
prevladavanje potencijalnih vi�esmislenosti i nemoguãnosti preno�enja na�eg najdubljeg
razumevanja Prirode drugim biãima usled èinjenice da je uvek prijemno biãe ono koje u
skladu sa sopstvenim iskustvom interpretira na�e reèi. Kroz spiritualno shvatanje o
implicitnim te�njama koje se preslikavaju na lepotu koju vidimo u svetu oko nas, re�ava
260
se najveãi problem komunikacije i ponekada naizgled beznade�na situacija u okviru koje
postaje nemoguãe izraziti najva�nije znanje i oseãanja, preobraãa se u svest o na�em, sa
svakom mi�lju, udisajem, reèju ili pokretom neprekinutom uticanju na svet oko nas, i to
tako da uzroke ne predstavljaju samo grube fizièke interakcije ili eksplicitovani stavovi, veã su uzroci lepota, po�tovanje i saoseãanje koji stoje u osnovama svake na�e, èak i
beskrajno male i nezapa�ane interakcije sa svetom. Va�nost negovanja na�eg unutra�njeg
sveta, na�e kreativne strane svakog kvaliteta sveta, te najdubljih te�nji, prirodno proistièe
iz shvatanja o nemoguãnosti skrivanja na�eg unutra�njeg sveta usled njegove neprekidne
refleksije na na�em svetu, svetu kakvim ga vidimo i oseãamo. »Ko �eli da pro�iri polje
sreãe, neka postavi njene temelje na dnu svoga srca«, stih je kojim zapoèinje Jin Ãih Ven
- drevni spiritualni »traktat tihog puta«421.
Upravo etièko-estetske vrednosti, u skladu sa kojima �iva biãa do�ivljavaju svoj
svet, predstavljaju temelje na kojima je sazdana èudesna graðevina �ivotnosti i na�e
civilizacije. Na�e vrednosti i spiritualne te�nje predstavljaju putanje koje se ne mogu
mehanièki uprogramiravati i prenositi sa kolena na koleno poput programskog
profesionalizma (koji je nekada èinio ne toliko napredne kaste u poreðenju sa tradicijom
sveobuhvatanja, estetike, prijemèivosti i tolerancije) koji nosi specijalizacija znanja li�ena
intuitivnih i op�tih uvida, veã se samo tajanstveno mo�e ukazivati na njih, i uz veliku
�elju ovakve vrednosti bivaju preno�ene kroz tradiciju i èine nevidljivi temelj na kome
opstaje i razvija se na�a civilizacija. Premda se kroz istoriju ljudskog dru�tva materijalna
moã gotovo po pravilu koristila slepo, kroz egocentrièno i usko efektivno sagledane
postupke, raznovrsnost �ivota se na na�oj planeti kontinualno poveãavala. Verujem da
razlog ovakvoj neuni�tivoj lepoti �ivotnosti poèiva upravo u tome �to �ivotne vrednosti
neumorno opstaju, putanje dobrote i ljubavi pre�ivljavaju kroz evoluciju, i da dokle god
postoji barem jedno biãe koje sa religioznim oseãajem u srcu i iskrenom molitvom za spas svega �to postoji, osloboðeno samo-svesti i stopljeno sa samom »teritorijom«
Prirode kroz tanani jezik srca, sa zahvalno�ãu za sam èin postojanja, za sam poklon
�ivota i lepotu koju on iznedruje, posmatra zalazak Sunca, sa bla�enim suzama u oèima, i
na�a civilizacija ãe se kretati u dobrom smeru, i svi postupci inicirani ogranièenim i
sebiènim porivima ãe se oko jednog ovakvog prosvetljenog uma preobra�avati u »silu
koja te�i zlu, ali èini dobro«. Jer, »sasvim je dovoljno �to je bio jedan jedini èovek koji je odgovorio Sfingi«172, pisao je Kliment Aleksandrijski. Tako, vera da sve stvari koje radimo duboko posveãeni naèinu njihove izvedbe, sa spiritualnim te�njama koje stoje u
njihovoj osnovi, izlaze na dobro, èini jednu od osnovnih hipoteza ove knjige. Te�nje mladih ljudi su danas znatno vi�e okrenute buðenju oseãaja slobode i
èulnih zadovoljstava, nego pronicanju u tajne ljubavi i saoseãanja sa prirodnim svetom
oko nas. Ovakvi rajas stavovi su analogni poku�ajima da se sagradi kuãa poèev�i ne od
njenih temelja, veã od prozora. Dok se te�nja ka buðenju slobode - pri kojoj »sloboda« ne
biva interpretirana u spiritualnim, duboko-etièkim, veã plitkim, egocentriènim okvirima - povezuje sa potencijalom manipulativno�ãu na�om sredinom, spontano i predano
divljenje lepoti sveta u na�im oèima, prosvetljenje konteksta na�eg do�ivljaja sveta
predstavlja put ka istinskoj slobodi jedinstva uma i Prirode. »U ime 'slobode' �ivot sasvim
gubi strukturu; on je saèinjen iz mnogo malih komada meðusobno odvojenih, koji kao celina nemaju nikakav smisao. Sa tim komadiãima pojedinac ostaje sam, kao dete sa
kockama; meðutim, razlika je u tome �to dete zna �ta je kuãa, te otud mo�e da pozna
delove kuãe u malim komadima kojima se igra, dok odrasla osoba ne uviða znaèenje
261
'celine' èiji joj delovi dospevaju u ruke. Ona je pometena i upla�ena, pa i dalje samo zuri
u te beznaèajne komadiãe«114, pisao je Erih From, i upravo ne sleðenje slepih programa
na�ih �elja, veã kako direktno misaono, tako i indirektno (od Prirode) refleksivno
sagledavanje njihovih korena predstavlja put kojim se uspostavlja holistièko i
hologramsko jedinstvo svih crta na�eg sveta. Slièno kao �to ne podrezivanje grana, veã
okopavanje zemlji�ta oko niti korena, predstavlja put bri�nosti ba�tovana prema biljkama,
tako se i tajna i odraz na�e kreativne bri�nosti u meðuljudskom kontaktu ne krije u
negovanju èuvstvenih ideala, egocentriènih vrednosti, »filosofija odela« i povr�nih
etièko-estetskih sagledavanja formi i delatnosti ljudskog porekla, veã upravo u otvaranju nevidljivih, spiritualnih puteva koji pripadaju temeljima na�ih konstrukcija sveta. Te�nje
ka otkrivanju tajne kosmièke Ljubavi i uoèavanja svepro�imajuãe Lepote u svim
detaljima sveta oko nas moraju biti temelji na kojima ãe biti sagraðena kuãa saznajnih otkrovenja koju ljudska biãa semantièki oblikuju posredstvom svojih percepcija. A jednu
ovakvu kuãu biblijska poplava ne mo�e sru�iti. Slièno ovome primeru, i ljudsko
izrabljivanje samo-odr�ivih prirodnih bogatstava, izraslo na eksploati�uãim temeljima
do�ivljaja sveta na�e antropocentriène kulture, ne mo�e biti osnova planiranja postavke
tehnolo�kih dejstava u prirodne energetske cikluse. Fleksibilno »vraãanje unatrag«, stalno
i iznova preispitivanje temelja na�eg rasuðivanja kroz nepoistoveãivanje sa krutim, ortodoksnim predrasudama, èini put povratka na radosnu i nevinu deèiju svest koja
sagledava svet prepun tajni i povoda radoznalog upoznavanja i istra�ivanja, svest èiji
potencijal sveprihvatanja i iskrenost verovanja rastu srazmerno sa odbacivanjem uva�avanja kriterijuma objektivnih, sveva�eãih istinitosti. Na taj naèin se postepeno
izgraðuju temelji jednog svetog pogleda na svet, ispunjenog neuslovljavajuãim
po�tovanjem i milostivim i skromnim odnosom prema Prirodi, iz koga ãe na kolektivnom
nivou spontano proklijati odr�iv i harmonièan odnos na svim nivoima ljudskih delatnosti,
od svakodnevnih komunikacija pa do lokalnih i globalnih tehnolo�kih, ekonomskih,
nauèno-istra�ivaèkih i ekolo�kih. Tako, do�ivljavanje prirodnih bogatstava i raznovrsnih entiteta kroz dvogled
korisnosti i antropocentriène svrsishodnosti predstavlja osnovu sagledavanja odnosa
ljudskih biãa i Prirode kroz okvire plitke ekologije, dok bezuslovno, u svojoj nevinoj
èistoãi nedirnuto divljenje èudesima Prirode èini osnovu duboko-ekolo�kog odnosa.
Drveãa i �ume nisu korisni i ne zahtevaju pa�nju samo zato �to redukuju atmosferske
koncentracije gasova � produkata sagorevanja fosilnih goriva, i tako reguli�u globalnu
klimu, niti samo zbog raznovrsnih hemijskih supstanci koje u njima poèivaju, ili usled njih kao biolo�kih struktura koje spreèavaju poplave i erozije zemlji�ta i uèestvuju u
ciklusima odr�avanja njene plodnosti, veã usled njihove unutra�nje lepote, smislenosti i
beskrajne, nemerljive i nesagledive dragocenosti postojanja. Dok je iz perspektive utilitaristièke, plitke ekologije, cilj ljudskih delatnosti uvek u prvom planu, zanemarujuãi
i ne obaziruãi se na put koji do njega vodi, sam Put se nalazi kao l`art pour l`art u duboko-ekolo�kom sagledavanju Prirode. Razliku izmeðu ova dva moda do�ivljavanja
sveta i delanja u njemu lepo ilustruje i èuvena prièa416 o budistièkom izumitelju,
papuèama i o�trom putu. Naime, dok te�nja ka menjanju sveta i drugih biãa putem
»oblaganja �uljevitog puta glatkim materijalom« dovodi do stalnih nezadovoljstava i osuðivanja okoline, �elja da se naprave ugodne papuèe za hodanje, odnosno da se svet
promeni menjanjem sebe, sopstvenih semantièkih pogleda, druge, subjektivno
osmi�ljavajuãe strane kvaliteta sveta kao ko-kreativnih puteva, dovodi do tihog i naizgled
262
neprimetnog, ali kao voda koja breg roni, neogranièenog i bezmerno vrednog pru�anja
bla�eno usmeravajuãih delatnosti èitavom svetu. Ukoliko svet smatramo slikom na�e
du�e, a do�ivljaj sveta, lepotu koja izvire iz harmonije subjektivnih kvaliteta, kao odgovorni uzajamno kreirajuãi susret slobodnih biãa i Prirode, tada je jasno da ne
oblikuje samo objektivni svet nas same i ono �to vidimo u njemu, veã na�a svest
predstavlja ravnopravno kreativnu stranu puta u kreiranju na�eg sveta. Stoga su sva
uoèavanja disharmonije, kao i degradirajuãih posledica na�ih dejstava samo posledice
odnosa na�e svesti prema Prirodi u kreiranju èijih kvaliteta ona i njena biãa ravnopravno
uèestvuju. I rat protiv rata je takoðe rat koji, takoðe, seje seme destrukcije i disharmonije, te je borba protiv neèega istovremeno i borba protiv nas samih, a dokle god u na�im
misaonim i osmi�ljavajuãim susretima sa Prirodom defini�emo pravednost, èoveènost,
kompetitivnost, uz poku�aje da se drugima stavi do znanja koliko bi trebalo da se promene i osuðivanja, kritikovanja i okrivljavanja koje ovakav stav donosi, na� odnos
prema svetu ãe, takoðe, u svakom trenutku ostavljati za sobom seme rata. �to u veãoj
meri pri meðuljudskoj interakciji pojedincu izgleda nu�nije da drugi formalno prihvataju njegove stavove, to oni postaju manje prijemèivi za tuða oseãanja i razumevanja, �to
doprinosi razvoju oseãaja izolovanosti. Slobodno i ko-kreativno deljenje zajednièkih
iskustava u smislu predavanja svega �to jedno biãe emotivno »poseduje« drugima,
moguãe je samo u stanjima prihvatanja autonomnosti svaèijeg iskustvenog sveta, svaèije
slobode odluèivanja i posebnosti pridavanja smisla Kosmosu, te predstavlja
suprotstavljenu te�nju pobunjivanju kao bilo iskazanom zahtevanju da se drugi povinuju
modelima pojedinaca, ili odbojnom suprotstavljanju mentalno kreiranim vezanostima i pripadnostima koje povlaèe odbacivanje oplemenjujuãeg i osmi�ljavajuãeg oseãaja
odgovornosti. Deljenje zajednièkih iskustava kroz komunikaciju otvorenog srca, kroz
svest Puta koja poput uglaèanog ogledala reflektuje celokupnost Prirode, predstavlja
stoga dvosmernu (ili multidirekcionu) komunikaciju, spontano podstaknutu i pro�etu
te�njom ka harmonizovanju sistema kome pripadamo. Sa do�ivljajem jedinstva na�eg
biãa i svega postojeãeg prestaju da prividno postoje konstantnosti unilateralnih, linearnih interakcija, veã se raða svest koja kao da odslikava idilièni predeo ispunjen morem kao
odrazom kosmièkog beskraja, prozirnim vazduhom kao slikom èistoãe uma i jasnog Puta
koga iscrtava na�a prepu�tenost Putu Prirode. Buda je u trenutku prosvetljenja uzviknuo:
»Kako èudesno! Sva �iva biãa imaju potencijal da postanu potpuno probuðena. Samo ih
njihovi zagaðeni umovi i vezanosti (za plodove rada, prim.a.) spreèavaju da to izvedu«92,
i zaista, kao �to nam poznata Mencijeva analogija92 izmeðu ogoljene, nekada po prirodi
�ivotne planine i destruktivnim porivima ogoljenih plodova izvorno beskrajno èistog
ljudskog duha ukazuje, èistoãa na�ih misli, na�ih te�nji koje èine temelje putanja kojima
se pru�amo prema na�em svetu i koje zaista i jesmo, odra�ava se i na èistoãu na�eg
prirodnog medijuma, na�e »�ivotne sredine« i sveta kakvim ga vidimo = stvaramo. Odnos izmeðu ulilitaristièkog i spiritualnog do�ivljavanja sveta je adekvatan
odnosu ideala posedovanja i idela davanja, beskrupulozne interferencije i nenametljive zadivljenosti, pokoravanja i oèuvanja, pohlepnog zgrtanja i vizije procvata Prirode, forme
i procesa, izolujuãeg i egocentriènog individualizma i altruistiènog duha zajedni�tva,
»�ivljenja radi jedenja (zadovoljavanja potreba)« i »hranjenja radi �ivljenja«, cilja i Puta,
odnosno pronala�enja zadovoljstva aktivnosti (izvedbe, rada, uèenja, �ivljenja,
posmatranja, putovanja...) u njenom cilju ili u njoj samoj. Dokle god utilitaristièka svest u globalnim razmerama bude dominirala nad prosvetljenom, skromnom i sveprihvatajuãom
263
sve�ãu, i planetarni ekolo�ki problemi ãe opstajati u istim razmerama, jer oni nisu ni�ta
drugo do globalna projekcija individualnih kultura pona�anja, i to ne kao »dresirajuãih«
uglaðenosti (koje su, kao �to znamo, retko znak èestitosti, kao �to je smatrao Konfuèije, a
poznato je da slatkoreèivi hvalospevi gotovo po pravilu podrazumevaju ogovaranja i
osuðivanja »iza leða«), veã kao etièko-estetskog do�ivljavanja sveta, jer u kakvom svetlu vidimo svet, takvog karaktera su i na�e relacije sa Prirodom. Upravo raspuknuta veza
izmeðu bla�enosti na�eg sveta sa jedne, i karaktera misli i namera na�ih delatnosti sa
druge strane, predstavlja barijeru u relaciji uma i Prirode, koja se, usled njene op�te
prisutnosti, odra�ava na èitav spektar disharmoniènosti, nezadovoljstava i ekolo�kih
problema savremenog doba. Namesto ovakve relacije uma i Prirode, koja se mo�e
okarakterisati kao autistièna, antropo- ili ego- centrièna i, �to je najva�nije, neosetljiva na
neèujni glas Puta Prirode koji te�i da ispravi na�e gre�ke, da nas uèenjem evoluira, iscrta
unutra�nje potencijale na�eg biãa, neophodno je u ovoj harmoniji relacija kao imanentne
razviti spiritualne crte kakve su opisane u prvom delu knjige, ukljuèujuãi svest o svim
kvalitetima kao putanjama koje se pru�aju ka ostatku sveta, o va�nosti davanja koja
odatle proizilazi, te o svetu kao odrazu na�ih unutra�njih te�nji, te same na�e du�e. Slièno kao i svako formalno znanje o Prirodi, i poznavanje principa i zakonitosti u
skladu sa kojima figuri�u put Prirode i ciklusi materije i energije na nivou biosfere, uvek
ãe biti ogranièenog i nepotpunog karaktera. Ljudske, formalne slike puta Prirode ãe uvek
sadr�ati skrivene uzroke koji ãe se, slièno kao i u sluèaju kvantnog indeterminizma, moãi
interpretirati ili kao nasumiènosti ili kao efekti bo�anske nepredvidljivosti. Prihvatanje
nauènog dokazivanja u prouèavanju kretanja �ivog sveta kao jedino relevantnog pristupa
kojim bismo se rukovodili u na�im eko- postupcima, predstavljalo bi ekstremno robotizovanu ideju kroz èije ruke bi uvek - poput ru�e malog princa
333 sa geografske mape asteroida B612, crkava sa mapa Lenjingrada340, racionalne fleksibilnosti i otvorenosti iz teolo�kih dogmatizama ili etièkih i spiritualnih kvaliteta sa pozitivistièko-empiristièkih nauènih predstava sveta - ispali najdragoceniji biseri �ivotnosti. Stoga, s
obzirom da su kroz ogledalo svakog formalnog i deterministièkog pristupa spoznaji
�ivota, ekolo�ke relacije nu�no obavijene crtama Tajne, odra�avajuãi neizvodljivost
apsolutnog sagledavanja efekata ljudskog pona�anja, i upotrebe bilo kog formalnog
okvira za potencijalno savr�enu prognozu efekata ljudskih delatnosti na Prirodu, i kritike
koje se odnose na nagla�avanje esencijalne va�nosti duboko-ekolo�kog pristupa, uz
prihvatanje ovoga kao kakve »pseudo-nauke«, mo�emo do�iveti kao neopravdane.
Intuitivno znanje u emanenciji svakog mudrog razmi�ljanja mora biti sjedinjeno sa
logièkim, racionalnim znanjem. Dok se iz perspektive plitko-ekolo�kog pogleda na svet,
ljudska biãa do�ivljavaju kao èlanovi ekolo�kih lanaca, nereèita mistiènost, implicitna u
shvatanjima duboke ekologije, odslikava potencijal do�ivljavanja potpunosti èitave
Prirode ljudskih biãa u sebi samima. Premda nas znanja plitke ekologije (i nauke, uop�te)
obasipaju mno�tvom slika o relacijama u kojima ljudska biãa figuri�u, doprinoseãi tako
bogaãenju znanja o efektima na�ih delatnosti u na�em imaginativnom domenu, direktna
prosvetljenost koja izvire iz praksom razvijenog oseãaja davanja vi�e od onoga �to se ima
je ne�to �to ne mo�e stati i nauèiti se iz samo nauènih opisa ekolo�kih ciklusa, a �to èini
osnovu duboke, ko-evolutivne, ekolo�ke svesnosti. Ekologija kao grana savremene nauke o �ivom svetu je danas u svojim
standardnim, plitkim okvirima ogranièena na ukazivanje inherentnih mehanizama
globalne planetarne interakcije �ivog sveta. Premda se u ekologiji razlikuju zajednice kao
264
interaktivni skupovi �ivih biãa, i ekosistemi kao interaktivni skupovi zajednica i abiotièkih faktora, mnogobrojna ciklièna kretanja hemijskih elemenata, ishrane i, uop�te,
materije i energije predstavljaju osnovu ekolo�kih saznanja, èineãi jednu sna�nu
objektivnu osnovu. Stoga se iz okvira plitke ekologije ne mo�e spoznati priroda i poreklo (odgovor na pitanje »za�to«) samog �ivota, slièno kao �to na slièna pitanja tradicionalna
mehanistièka metodologija nauke nije u stanju da pru�i pravi odgovor. Meðutim, da bi
ekolo�ko sagledavanje sveta bilo u stanju da zaista produbi spiritualno osmi�ljavajuãi
odnos prema Prirodi, tada bi i svesne, duhovne, subjektivne osobine morale biti u nju ukljuèene. »Ekolo�ke ideje implicitne u na�im planovima va�nije su od samih planova, i
bilo bi budalasto �rtvovati ove ideje na oltaru pragmatizma. U dugom razdoblju se neãe
isplatiti »prodavanje« planova povr�nim ad hominem argumentima koji ãe zakloniti ili
kontradiktovati dublje uvide«21, finalne su reèi koraka ka ekologiji uma Gregorija
Bejtsona, koje ukazuju na nu�nost pronicanja u najdublje etièko-estetske te�nje koje stoje
u osnovi na�ih razmi�ljanja, stavova i postupaka u svrhu postizanja spontane harmonije
izmeðu ljudskih dejstava i prirodnih putanja. Uviðanje Prirode kroz okvire ideja o
materijalnim cikliènim putanjama, kvantitativnim proraèunima i statistièkim korelacijama
(populacije i sl.) predstavlja samo povr�inu globalne povezanosti u èijoj osnovi stoje jo�
dublje veze, veze koje poput neèujno tihe, bla�ene i sveprisutne muzike èine spiritualne
temelje na�e egzistencije. Populacioni, ekonomski, dru�tveno-politièki, kulturni i tehnolo�ki nivoi
interaktivnih putanja koje èine na�u civilizaciju, definisani su nedavno kao polja na
kojima je nu�no inicirati su�tinske promene u svrhu postizanja ideala odr�ivog razvoja i
harmoniène, globalno-razvojne ujednaèenosti284. Meðutim, dok bi se plitko-ekolo�ki
metod uticanja na ove faktore karakterisao krutim dizajnom kroz uvoðenje eksternih
regulacija i ogranièenja, duboko-ekolo�ki pogled bi te�io jednostavnom ukazivanju na
samostalno sagledavanje temelja na�eg srca u kome se posredstvom na�ih neèujnih izbora
u svakom trenutku stvaraju klice tihog i spontanog nahoðenja stabla globalnog napretka
bilo u smeru sukobljavajuãe disharmoniènosti i rastuãe neravnopravnosti, bilo u smeru
radosne harmonije i op�te bla�enosti. Buðenje spiritualnih vrednosti, ukljuèujuãi
razumevanje ogranièenosti kapaciteta na�e planete kroz adekvatnu, temeljnu edukaciju;
vrednovanje skromnosti, malih stvari, èina davanja i nevidljivih kvaliteta; ukljuèivanje
svakog, pa i najmanjeg biãa u izvoðenje odluka kojima se menja put na�eg dru�tva i
ekosistema; negovanje duboko-etièko-estetskih vrednosti umetnièkih i svih drugih dela
koja iscrtavaju kulturu jednog podneblja; te prihvatanje moralne odgovornosti i istinskih, produhovljavajuãih potreba ljudskih biãa prilikom dizajniranja nauèno-tehnolo�kih
projekata, metodologija i svih drugih izuma, respektivno bi na spontan naèin utemeljilo
pomenute faktore globalnog progresa na odr�ivim i evolutivno harmoniènim i
fleksibilnim nivoima. S obzirom da je svako rezonovanje nelinearne, abduktivne prirode, i da se temelji na�ih najdubljih te�nji i vrednosti kojima odzvanja na�e srce grade
posredstvom èudesne ko-kreativne igre uma i Prirode, tada nas uèenje otvorenog srca u
dodiru sa Prirodom vodi ka buðenju znanja da negovanje bla�enih misli, saoseãajnih i
svepoistoveãujuãih te�nji èini put ka otkljuèavanju i prosvetljenju i najèvr�ãih i
najtamnijih bedema na�eg biãa, i njihovom preobra�avanju u meku svetlost du�e. Pogled
koji se�e u daljinu i koji u sve veãi i celovitiji, sve mudriji i sjajniji, svetlo�ãu du�e
okupan kontekst obuhvata na�e svakodnevne odluke predstavlja, stoga, su�tinsku crtu
265
holistièkog, svetog puta ka pronala�enja harmoniènih, dugoroènih i mudrih re�enja
problema dana�njice. S obzirom da je evolucija �ivota zasnovana na uèenju na gre�kama, na
postepenom ispravljanju na�ih postupaka, razumevanja sveta, te vrednosti i dubokih
te�nji koje u njihovoj osnovi stoje, èineãi tako nas same sve organizovanijim i
suptilnijim, i savremena akcentiranja va�nosti prihvatanja ekolo�ke svesnosti, �irenja
konteksta na�e egzistencije u svrhu sagledavanja i razumevanja �to �ireg spektra efekata
na�ih svakodnevnih delatnosti, mogu se sagledati kao odgovor Prirode na gotovo op�te
zanemarivanje i zaboravljanje na put zaista usreãujuãeg osmi�ljavanja na�eg sveta, put
koji se mo�e ostvariti samo kroz bliski i iskreni kontakt sa èitavom Prirodom. Iniciranje
buðenja ovakve eko-svesnosti kao neophodnog preduslova pronalaska odr�ivih puteva
razvoja individualno-globalnih potencijala, predstavlja upravo znak bla�ene
dobronamernosti Prirode koja svojim biãima ukazuje na pravi put koji vodi njihovoj
istinskoj sreãi i zadovoljstvu. »Priroda �iri svoje ruke da zagrli èoveka, i samo kada su
njegove misli jednake velièine, okvir (osmi�ljavajuãi kontekst na�eg iskustva � jedna strana ko-kreacije kvaliteta na�eg sveta, prim.a.) ãe odgovarati slici (drugoj strani ko-kreacije kvaliteta, prim.a.)«89, pisao je Ralf Valdo Emerson. Buðenje interesovanja za
plitko-ekolo�ke stavove (putem �irenja konteksta na�e egzistencije) se, stoga, mo�e
sagledati samo kao korak koji na�e dru�tvo mora napraviti u svrhu dostizanja duboko-ekolo�ke svesnosti (putem spiritualnog prosvetljenja konteksta do�ivljaja na�e
egzistencije) u okviru koje ãe se postepeno razviti stalno prisutno shvatanje o na�im
najdubljim te�njama koje stoje u osnovi na�eg delovanja, kao kormilu pomoãu koga
mo�emo (sa zvezdanim, nebeskim svodom kao orijentirom) zajednièkim trudom
uèestvovati u kretanju broda na�e biosfere u smeru istinske, odr�ive harmonije sa
Prirodom. U ekolo�kim okvirima se èesto mo�e primetiti polaritet izmeðu redukcionistièkih i
holistièkih shvatanja, uobièajeno manifestovan u vidu razlike izmeðu antropocentriène,
populacione ekologije i ekocentriène ekologije koja do�ivljava èoveka ne kao ukrotitelja
Prirode, veã kao njeno radoznalo dete. Tako se i ekolo�ki sistemi mogu iz
redukcionistièkih okvira videti (�to je, svakako, korisno i obogaãujuãe saznanje) kao
meðusobno pro�eti (matematièki) kompleksni nizovi procesa koje karakteri�u mnoge
reciproène uzroène putanje, dok se iz holistièkih okvira oni do�ivljavaju kao organizacije
koje jednostavno slede Put183. Svakako da su oba pogleda neophodna za sticanje jedne zaista bogate i unapreðujuãe ekolo�ke slike sveta u kome �ivimo. Dok nam prvi pogled
mo�e doneti znanje o va�nosti i korisnosti pru�anja pa�nje i èuvanja dela biãa Prirode
putem svesnosti o dalekom i uvek povratnom pru�anju svih efekata, drugi pogled nam
kao osnovu i polazi�te na�ih ideja i dela postavlja ne samo stav o op�toj povezanosti i nas
kao neodvojivom delu sveta, veã i va�nost unutra�njeg, spiritualnog uviðanja na�eg mesta
u Kosmosu. Oba saznajna puta nas na svoj poseban naèin èine skromnim i revnosnim da
beskrajno po�tujemo svet oko nas, i njihova komplementarnost se mo�e zamisliti takvom
kao da gradi simbol budistièke ekolo�ke svesnosti362 � bisernu ogrlicu u kojoj svaki
pojedinaèni biser odra�ava u sebi sve druge bisere i zapravo celokupni Kosmos. Uviðanje
svepovezanosti iz perspektive plitke ekologije kao veze izmeðu bisera predstavlja jedan
korak na putu buðenja spiritualne ekologije uma, ali iskljuèivo praktiènim putem
postignuto identifikovanje sa svim formama �ivota (meditativnim sjedinjavanjem uma i
Priroda van okvira mapa, na nivou same »teritorije«), ukljuèujuãi i »ne�ive« planetarne
266
delove (koji su isto tako delovi �ivotnih putanja, kao �to ãemo videti u opisu �ivota iz
perspektive Gaje), predstavlja drugi, znatno esencijalniji deo puta ka ekologiji uma koji odgovara uoèavanju svih bisera ogrlice ekolo�ke svesnosti u nama samima. U mnogim
svetim predanjima, znanje do koga se dolazi misaonom refleksijom nad rezultatima na�e
percepcije predstavlja samo jednu, Jang stranu svetog pogleda na svet, dok se druga, Jin strana razvija iskljuèivo putem nereèitog saoseãanja sa svim postojeãim. Mudrost i
Ljubav su, poput »kamene volje«172 i »nesputane radosti« u metafori Jakoba Bemea, dva
polariteta Prirode u èijem se sjedinjavanju rasplamsava sveta vatra �ivota, i èija se
spontana harmonija ogleda u svakom prosvetljenom sagledavanju sveta. Slièno tome,
uzajamno prelivanje i podr�avanje polariteta znanja i spiritualno-kontekstualnog osmi�ljavanja u toèku evolucije svesti od uskog ega ka uoèavanju sebe u svemu i svega u
sebi, mo�e se sagledati i na primeru duboke i plitke ekologije. Naime, na temeljima duboko-ekolo�kih oseãaja zadivljenosti, po�tovanja i beskrajnog èuðenja nad
komunikacijom sa Prirodom, i konteksti razumevanja i do�ivljavanja znanja plitke
ekologije postaju prosvetljeni, èineãi tako da posredstvom ovakvog mudrog sagledavanja vizuelizovanih prirodnih uzroènih putanja svepovezanosti, �irimo kontekst sagledavanja
na�eg postojanja i na�ih delatnosti u nedogled prostora i vremena, sve dok se ne
poistovetimo sa celokupnom tradicijom i temeljima na�e egzistencije (�to je preduslov
posveãivanju iskrene pa�nje odr�ivosti �ivotnosti), prevladavajuãi tako telesne granice
identifikovane na�im egom, budeãi oseãaj èiste, bla�ene, nereèite spiritualne
svepovezanosti i postajuãi èitav svet, te tako i komunikacija sa Prirodom postaje komunikacija sa nama samima, koji i jesmo èitava Priroda.
Za razliku od duboko-ekolo�ke, bezuslovne prepu�tenosti Putu Prirode,
osloboðene svih ciljeva, kojoj se otvaraju vrata spoznaje unutra�njeg mira i nevidljivih,
spiritualnih temelja Prirode, ovakve, delimièno intuitivne spoznaje su blokirane u
okvirima plitko-ekolo�kog do�ivljavanja odnosa Prirode i èoveka, s obzirom na
antropocentrièni i mehanistièni karakter prihvatljivih uzroka logièkih lanaca razmi�ljanja
koji preovlaðuju u njemu, pru�ajuãi do�ivljaju ovog odnosa uslovljavajuãi karakter.
Naime, naèin funkcionisanja Prirode se iz ovih okvira sagledava takvim kao da
uslovljava postojanje èoveka, a znamo da se svako uslovljeno po�tovanje za tili èas mo�e
pretvoriti u mr�nju i te�nju ka destrukciji. Egzistencijalna zavisnost èoveka od neke
organizacije ili tipa interakcije sa okolinom po pravilu nije u stanju da odi�e najiskrenijim
po�tovanjem, kao �to je sluèaj kada je po�tovanje bezuslovno. »Ima li veãeg prestupnika
od onoga ko me po�tuje zbog straha od pakla ili nade za rajem; ako nisam stvorio ni�ta od
toga, zar ne zaslu�ujem i tada da budem po�tovan?«3, zapisano je u vidu Gospodnjih reèi
u Psalmima, slièno kao �to je David, takoðe kao Gospodnje reèi, zapisao i da »najdra�i
mi je onaj sluga koji me ne tra�i zaradi straha od ka�njavanja ili nade za nagradom, veã
da plati dug mojoj bo�anstvenosti«3. I zaista, uslovljavajuãe strahopo�tovanje je u stanju
da razvije iskljuèivo dresirajuãu poslu�nost, koèeãi kapacitet spiritualnog napretka, dok iskrena zahvalnost i otvoreni put duhovne evolucije poèivaju u bezuslovnom prihvatanju
i poverenju koje nije zasnovano na èudima, nagradama i kaznama. Najiskrenija Ljubav je
uvek bezuslovna, a duboko-ekolo�ki pogled na Prirodu, sa bezuslovnim po�tovanjem
koje se nalazi u njegovoj osnovi, je upravo takav. Na temeljima ovakvog pogleda na svet ne sagledavamo vi�e odraze na�ih manipulativnih interesa, veã more intrinsiènih
vrednosti u svakom biãu Prirode, odakle se raða i shvatanje o vrhunskoj etici koja ne ogranièava, veã pru�a beskraj razvojne slobode na�em svetu, jer sve raznovrsniji spektar
267
pogleda na svet uslovljava i sve èudesnije trenutke zadivljenog stapanja u harmoniju uma
sa Prirodom, te se stoga i put duboke ekologije ne sastoji u nametanju na�ih mi�ljenja i
stavova, veã tihom otvaranju perspektiva kroz koje svako od nas mo�e kontinualno
razvijati sopstvenu ekosofiju424,291. Jezik saoseãanja, stoga, u okvirima duboke ekologije
prevladava objektivistièku retoriku »pravde« na kojoj poèivaju sve plitko-ekolo�ke
rasprave, i taj jezik i jeste »duboka ekologija« - tihi jezik srca, svepovezanosti i svepoistoveãenosti sa èitavim na�im svetom, sa svime �to postoji.
Na� odnos sa svetom Prirode mo�emo u mnogim aspektima unaprediti tako da ga
pomerimo sa utilitaristièkog odnosa ka svetoj, nereèitoj, svetlo�ãu pro�etoj zahvalnosti.
Ne samo svi ljudi, veã i sva �iva biãa se moraju do�ivljavati kao sopstveni, bo�anstveni
svetovi. Ne kao sredstva zadovoljavanja na�ih ciljeva, veã kao ciljevi sami po sebi, kao putevi koji vode u centar sveta. Ne kao uslovljavajuãi mehanizmi kojima se mo�e
manipulisati (na naèin na koji se danas ona vide iz okvira savremene fiziologije), a i ne
kao unapred izdeterminisane manifestacije genetske �ifre (na naèin na koji ih danas vide savremene bio-nauke), veã kao èudesni saznajni svetovi, semantièki cvetovi u kojima je
va�no probuditi obogaãujuãa oseãanja èuðenja i ushiãenosti nad tajnom samog postojanja
i svetom koji se posredstvom njihove percepcije i misaonih refleksija neprekidno stvara. Ukoliko se hranimo povrãem i voãem, nemojmo biti svesni samo mno�tva vitamina i
minerala koji u njima poèivaju i njihove korisnosti za na�e telo, veã budimo zahvalni
kako èitavoj aktuelnoj i istorijskoj, èudesnoj mre�i ekosistemskih odnosa na kojima biãa
na�e hrane nastaju, tako i vrednom seljaku koji je negovao svoju planta�u, te vozaèima
koji su izvodili transport do na�e blizine, pa i èitavom nerazluèivo umre�enom poretku
osnove civilizacijskog truda na kome su ona ponikla i kome je sve �to postoji dalo svoj doprinos, te i tom samom biãu koje nam pru�a sebe da bi obnovilo na�e vitalne snage. I
zelena salata i �argarepa koje jedemo su �iva biãa. Plitki, utilitaristièki pogled na ishranu,
u kome se hrana pretvara u odgovarajuãe amino- i masne kiseline i druge hranljive sastojke, nije u stanju da, bez promene na nivou temeljnih pretpostavki rezonovanja, dospe do razumevanja da svaku hranu èine i njene suptilne karakteristike, otelotvoren
duh, esencija tog biãa i njegove èitave �ivotnosti. Tako, utilitaristièki pogled na ishranu i
nije u stanju da dokuèi razliku izmeðu biljnih i �ivotinjskih proizvoda, kao ni sve emocije
�ivotinja koje se kroz hranu unose u ljudska biãa. »Bolje je jelo od zelja gde je ljubav,
nego od vola ugojena gde je mr�nja...Bolji je zalogaj suvog hleba sa mirom, nego kuãa
puna poklane stoke sa svaðom« (Prièe Solomonove 15:17...17:1), uèio je car Solomon, a
ukoliko obuhvatimo duboko-ekolo�ki odnos prema ishrani, neãe nam biti potrebne ni
multivitaminske tablete, ni sokovi sa pulpom, niti ãe biti potrebno da se po svaku cenu
trudimo da se postavimo �to ni�e u lancu ishrane, veã ãe se, spontano, u svim na�im
postupcima, te i u na�em svetu odraziti na èudesan naèin svetost ovog svepo�tujuãeg
odnosa, usklaðenog kako sa idejom o sleðenju puta »najmanjeg otpora« Tao tradicije,
tako i sa èuvenom vodiljom svetog Avgustina - »voli, i èini �to ti se dopada«. Po�tovanje,
zahvalnost i te�nja ka pronala�enju raznoraznih puteva koji povezuju razlièita biãa su
esencijalni za odr�avanje spontane harmonije kvaliteta na�eg sveta. Meðutim, ovi putevi
ne bi trebalo da budu samo utilitaristièke prirode tako da nam ukazuju uslovljenost na�eg
sopstvenog postojanja njihovim, veã to moraju biti nevidljivi, skriveni putevi koji se,
slièno galebovima LieCea ne mogu dohvatiti i prikazati drugima, jer su oni, kao i nebeska Sunèeva duga, uvek podjednako daleko od na�ih oèiju. Ovi nevidljivi putevi koje ipak
mo�emo spoznati u dubini na�eg srca, jednim dubokim i svepro�imajuãim jezikom, èine
268
istinsku osnovu kroz koju smo svi povezani na mnogo dubljem planu nego �to to danas
iscrtava savremena ekologija. Slièno tome, i ono �to se kroz okvire savremene nauke vidi kao ne�iva Priroda
zaslu�uje na�e po�tovanje i divljenje, i to ne zato �to neki predmeti sa kojima se dru�imo
koriste bilo na�em egu, na�im vitalnim potrebama ili zaboravljanju »dosade«
upoznavanja sebe samoga. Oni zaslu�uju divljenje i zato �to su se u njih ulili vekovi
sakupljenih, zajednièkih ljudskih znanja, snala�ljivih i domi�ljatih pronalazaka, te�nji ka izra�avanju lepote koju u sebi nosimo, a èiji put samo reèima ne mo�emo iskazati. U
svakom predmetu ili bilo kom ljudskom delu, zvuku ili misli, prisutne su kao u nekakvom hologramu ljudske te�nje, �elje, oseãanja koja se na neki neobja�njiv naèin odslikavaju i emituju oko njih. »Jer, slavan je plod dobrog truda: i koren mudrosti nikada ne nestaje«
(Mudrost Solomonova 3:15), biblijske su reèi koje nam ukazuju na veèno postojanje
dubokih plemenitih te�nji sa kojima izvodimo na�e svakodnevne delatnosti, a tradicionalno uèenje Hopi indijanaca, izra�eno mi�lju da »ljudska dejstva kroz molitvu su
tako sna�na da odluèuju buduãnost �ivota na zemlji. Mi mo�emo birati da li ãe veliki
ciklusi prirode iznedriti blagostanje ili propast«375, ukazuje nam na slobodno-voljno probuðenu svetlost prihvatanja, poistoveãivanja, predanosti i ljubavi, koja èini da svaka
pustinja ozeleni, da svaka stena procveta, da se svaka usamljenost rastopi u miru jedinstva uma i Prirode, i da se sve disharmoniène crte sveta pretvore u putokaze bo�anskih otkrovenja.
Poput PoLoovog konju�ara iz prièe LieCea369, koji u svrhu sagledavanja istinskih
kvaliteta konja ne primeãuje njegove grube fizièke crte, veã pronièe u njegovu
tajanstvenu i nevidljivu, spiritualnu osnovu postojanja, te poput malog princa koji èudnovato vidi ovcu u kutiji i slona u pitonu
333, i savremeno odluèivanje ne samo na
nivou poslovanja i naizgled va�nih i nadaleko uticajnih poteza, veã i u svakodnevnom,
naizgled beznaèajnom posmatranju, mora se pro�eti istom logièki-intuitivnom harmonijom kako bi se spontano povratila harmonija i na planovima ljudskog zadovoljstva �ivljenja, kao i interakcije tehnolo�kih proizvoda i prirodne sredine. Jer,
»èovek samo srcem dobro vidi. Su�tina se oèima ne da sagledati«333, divna je misao koju
mali princ zaraðuje oplemenjavajuãim strpljenjem, ljubavlju i dubokom predano�ãu.
»Kosmos je drvo banjana sa korenom gore (u nevidljivoj, nebeskoj, spiritualnoj sferi,
prim.a.), a granama dole (u svetu percepcije, prim.a.)«, reèi su Kri�ne (Gita 15:1), a
pronicanje u spiritualni koren stvari na�eg sveta esencijalna je karakteristika sagledavanja
sveta u harmoniji Jin i Jang polariteta, jer kvalitet svakog ljudskog dela isijava upravo temeljne te�nje sa kojima je ono sazdano. »Ja, Isus...sam izdanak iz korena i rod Davidov, sjajna zvezda Danica« (Otkrovenje 22:16), biblijske su reèi koje nam ukazuju
na spontano razvijanje umetnièke saoseãajnosti, tragalaèkog poleta i zvezdane lepote
kroz meditativnu predanost nevidljivim, temeljnim putanjama na�eg postanka. Ovakva svesnost Puta koja se produbljuje op�tim prihvatanjem, saoseãanjem i sjedinjavanjem sa
detaljima na�eg sveta, odgovara i uoèavanju (samim logièkim, mehanistièkim
rezonovanjem nedokuèivih) spiritualnih prauzroka svih stvari na�eg sveta, osetljivost i prijemèivost na koje budi oseãaj bla�enog postojanja. »...Da bi se stekla mudrost, ni�ta
osim toka bo�anske milostivosti nije potrebno; to je tako prirodno kao �to je instinkt
plivanja za ribu ili letenja za pticu. Intelekt je pogled koji pronièe kroz spolja�nji svet, ali
svetlo mudrosti omoguãava sagledavanja kroz spolja�nji u unutra�nji svet«225, pisao je
Inajat Kan. Pronicanjem u spiritualne korene postojanja svakog detalja Prirode, i u svim
269
ljudima ãemo videti èistoãu, nevinost i prirodnu radoznalost deteta (koja je samo ponekad sputana oblacima i vetrovima misli, samo-svesne kontrole i ega), �to je refleksija prvog
koraka ka uviðanju Sunca du�e u svima nama. Jedna od osnovnih pretpostavki na�eg rezonovanja, koja bi morala èiniti osnovu
edukacije je ta da je nasuprot stavova o izolovanosti ljudskih biãa od Prirode i o nu�nosti
manipulacije - bilo simbolièkim plodovima misaonih refleksija, bilo Prirodom - u svrhu pre�ivljavanja (kao �to, na primer, ocrtava tema �kolske lekcije »Èovek menja Prirodu«,
kao i uop�te, podeljenost i nepovezanost predmeta koji se bave »poznavanjem Prirode« i
»poznavanjem dru�tva«, kao ogledala kako neutemeljenosti prirodnih nauka na istinskim,
duhovnim ljudskim potrebama, tako i zanemarivanja prirodnih korena predmeta prouèavanja dru�tvenih nauka), neophodno razviti svesnost o svim biãima kao jednome
sa Prirodom, te o individualnim ljudskim biãima koja jesu njihov svet - sve �to èulima,
imaginacijom i oseãanjima do�ivljavaju. Podsetimo se da za Indijance njihova zemlja nije
bila divljina, niti divlji zapad, sve dok beli èovek nije poèeo da naru�ava do tada
egzistirajuãu ekosistemsku harmoniju. »Zemlja ne pripada èoveku! Èovek pripada
zemlji!....Nije èovek tvorac tkanine �ivota, veã je samo preða u njoj. �to uèini sa
tkaninom, èini i sa sobom«171, mudro je pisao poglavica plemena Sijetl Abeu Linkolnu.
Stoga su i ne samo ideje o Prirodi kao sirovom materijalu za eksploataciju i obradu, ili divljini koju treba ukrotiti, veã i ideje o postizanju odr�ivog razvoja samo na bazi plitko-ekolo�kog, analitièkog pristupa, neodr�ive. Enormnost i uzroèna nerazluèivost Prirode
jasno ukazuju na neadekvatnost logièke metodologije iscrtavanja efekata na�ih delatnosti,
neuravnote�ene sa dubokim, etièko-estetskim spoznajama. Dok je savremena utilitaristièka svest, slièno mehanistièkim uzroènim obja�njenjima nauke, u stanju da
efektivno obuhvati samo ogranièen, prividno oèigledan i mehanièki skup uzroka
sagledanih prirodnih pojava, duboko-ekolo�ka svest kroz do�ivljaj bezuslovnog
prihvatanja sveta pronièe i u spiritualne temelje na kojima ponièu detalji na�eg sveta, a
koji se ne mogu obuhvatiti iskljuèivo analitièkim pristupom. Al-Gazali nam tako obja�njava da »fizièar je kao mrav koji se, hodajuãi po listu papira i primeãujuãi slova
razasuta po njemu, poziva samo na pero za pisanje kao njihovom uzroku. Astronom je poput mrava ne�to �irih vidika, koji primeti prste koji pomeraju pero, tj. zna da su
elementi pod vla�ãu zvezda, ali ne zna da su zvezde pod vla�ãu anðela...oni èije oèi
nikada ne vide van sveta fenomena su poput onih koji sluge najni�eg ranga zamene sa
kraljem«3. Logièko-intuitivna ravnote�a je, tako, put ka harmoniènoj svesti jedinstva u
raznovrsnosti, ka radovanju susretu sa pojedinaènim stablima uz oèuvanje svesti o �umi
kao jedinstvu. Kljuèna pitanja kroz koja se razotkrivaju tajne i suptilna oseãanja koja pro�imaju
duboko ekolo�ku svest poèinju sa »za�to«174, te stoga uvek imaju iskljuèivo kvalitativni,
filosofsko-umetnièki karakter. S druge strane, antropocentrièna pragmatiènost plitke
ekologije se, slièno kao u okvirima metodologije tradicionalne nauke, oèitava u pitanjima
koja stoje u osnovi ovakve utilitaristièke svesnosti, a koja, naravno, uvek poèinju sa
»kako«. �tavi�e, poznata je stvar da se u nauci, te i u savremenoj medicini, sociologiji, ekonomiji i mnogim drugim poljima ljudskih delatnosti, i na pitanja koja poèinju sa
»za�to«, pru�a zavaravajuãi odgovor (kao da je pitanje poèelo sa »kako«) u kome je
sadr�an mehanizam pojave za èije je obja�njenje bilo upitano, i to samo sa proizvoljnog uzroènog nivoa. Po�to se na pitanja karaktera »za�to« ne mo�e pru�iti formalni, za
svakoga i u svakom trenutku identièan odgovor, tako je odgovor na ovo pitanje najèe�ãe
270
u stanju da pro�iri na�e divljenje prema èudima Prirode, èime nova, slièna pitanja dobijaju jo� �iri semantièki znaèaj, sve dok se na�a svesnost o svetosti i beskrajnoj
dragocenosti, o prihvatanju odgovornosti (i te�nje za spasenjem) i ispunjavanju smislom
(koji uvek idu ruku uz ruku, jer »Ljubav je odgovornost mene prema Tebi«54, kao �to je
smatrao Martin Buber), ne pro�iri na sve postojeãe. »Esencija duboke ekologije je
postavljati sve dublja pitanja«66, smatrao je Arne Nes, utemeljivaè termina »duboka
ekologija«. Pomoãu ovakvih unutra�njih pitanja bude se mudri pogledi na Prirodu, putem kojih u nejezièkoj, meditativnoj formi direktno dotaèinjemo èudesa Prirode, odakle se
dalje pru�a jedan duboko etièki stav u na�im odnosima sa svetom. Meðutim, bitno je primetiti da je savremena nauka orijentisana na pru�anje
dokazivih odgovora na pitanja »kako« iskljuèivo ukazivanjem na akontekstualne linearne
i jednosmerne, mehanistièke uzroène relacije, zanemarujuãi vi�esmernost i cikliènost, kao
i obaveznu kvalitativnu zavisnost od konteksta i subjektivnog do�ivljaja svakog realnog
prirodnog sluèaja. Tako, postoji bezbroj pitanja koja poèinju sa »kako«, a koja su u stanju
da bla�enim kontekstom uokvirenoj kontemplaciji pru�e uslove za inicijaciju samo-spoznaje biãa i produbljivanja njegovog etièkog odnosa sa Prirodom, harmonizaciju
putanja koje povezuju um i Prirodu. Iz ovakve perspektive se danas lako mo�e primetiti
kontrast izmeðu linearnog, neodgovornog sleðenja R&D programa »napretka« razvojem
oèekivanih novih tehnologija i kontemplacije na temu kako ãe buduãe tehnologije dovesti
do novih naèina komunikacije, poslovanja i samog postojanja, kako ãe one prosvetliti na�
odnos sa Prirodom, odnosno put odgonetanja tajne nas samih. I naravno, znamo da, zahvaljujuãi preslikavanju kvaliteta temeljnih te�nji svake na�e delatnosti na na� svet, i
nije bitno samo »�ta radimo«, veã pre svega »kako radimo«, »sa kojim dubokim motivom
radimo«. Ovakva »kako...« pitanja poseduju potencijal direktnog prosvetljujuãeg
obogaãenja, dakle, ne onda kada su orijentisana na pronala�enje mehanistièkih i linearnih
uzroènih relacija, veã onda kada u sebe ukljuèuju sagledavanje promena putanja u �to
�irem, po moguãstvu globalnom kontekstu u okviru koga je neophodan kvalitativan
pristup koji, za razliku od kvantitativnog pristupa, prividno osloboðenog moralne
odgovornosti, u sebe ukljuèuje i crtice smisla, znaèenja i svrhe. Sve u svemu, dok
istra�ivanja putanja na�ih dejstava iz okvira odgovaranja na pitanja »kako...« pridaju
uskim specijalistièkim shvatanjima neophodnu kontrate�u saznanja na nivou
generalizovanijeg efektivnog opsega, zadivljenost nad pitanjima »za�to...« èini da i ovako
postignutu sistematiènost na�ih delatnosti uravnote�imo sa »sistemsko�ãu«, u smislu u
kome je Gregori Bejtson koristio ovaj pojam kao odraz eko-centriènog, nesvrsishodnog i
istinski religioznog odnosa sa Prirodom kroz koji se pronalazi svepovezujuãa harmonija
prirodnih puteva, u kojoj svaki detalj Prirode ravnopravno, sa beskrajnom i nesagledivom smisleno�ãu, uèestvuje.
Kao �to smo napomenuli na poèetku ovog odeljka, elementi plitke i duboke
ekologije nikada nisu posve razdvojeni, iako bi njihova ravnote�na komplementarnost
predstavljala i njihovu idealnu harmoniju koja bi eventualno odslikavala i samu harmoniju izmeðu Ljubavi i mudrosti. Znanje o putanjama �ivotnosti omoguãava
nastanak radosnog èuðenja, spiritualnih pitanja, te�nji i povoda uèenja kao evolucije, dok
temeljni spiritualni odnosi u kojima na�a svest figuri�e prosvetljuju ove putanje pru�ajuãi
im neogranièeni i bo�anski smisao. Premda put ujedinjenja ovih dveju naèina
sagledavanja �ivog sveta � plitko-mehanistièkog i duboko-etièko-estetskog, opstaje u domenu individualnog do�ivljaja sveta svakoga od nas, neki od najpopularnijih
271
savremenih prilaza formalnom ukazivanju njihovog jedinstva vezani su za hipotezu o Gaji koja nam kao osnovnu misao jednostavno ka�e da:
I Zemlja je �ivo biãe Iako se ovoj hipotezi, formulisanoj od strane D�ejmsa Lovloka
255, u strogim nauènim krugovima i dalje opovrgava epitet teorije, njenim posredstvom se izvela
neraskidivo svepovezana i evolutivna organizacija èitave na�e plave planete � Gaje. I ne samo razlièite �ive vrste, veã i stene, reke, okeani i oblaci, èija zasebna prouèavanja
najèe�ãe pripadaju relativno razdvojenim poljima istra�ivanja nauènih oblasti biologije,
ekologije, klimatologije, geologije, geomorfologije ili okeanografije, sagledavaju se kroz okvire ove teorije kao elementi �ivotnosti. Meðutim, premda smo i iz okvira kvantne
teorije videli da je èitava materija ne�to poput pene na talasima mora kvantnog
indeterminizma i da se zaista mo�e smatrati emanencijom bo�anske inteligencije i duha,
da se prihvatanje svetog do�ivljavanja svakog deliãa Gaje kao istovremeno celovitog i
kljuènog dela planetarne �ivotnosti ne mo�e podrazumevati razumevanjem i
prihvatanjem istinitosti (ili barem validnosti) bilo kog formalnog obja�njenja, i da uvek
pripada domenu personalnog, autonomno ko-kreiranog iskustva, ilustruju i mnogobrojne interpretacije hipoteze o Gaji, kreãuãi se od nasumiènih, mehanistièkih modela samo-regulacije �ivotnosti na bazi povratnih sprega do religioznog prihvatanja Gaje kao sveprisutne Majke Prirode, kao bo�anskog uèitelja, prosvetljenog bodhisattviènog biãa
92 koje otvara put kreacije, razvoja i prosvetljenja svoje dece. U prilog stavu da Gaja, i pored toga �to nedvojbeno predstavlja emergentni fenomen, ne mo�e biti �ivo biãe
265 se èesto navodi èinjenica da svi �ivi organizmi
zahtevaju konzumiranje hemijskih supstanci dovoljno visokog stepena ureðenosti, a uz to
neophodno stvaraju otpadne materije, dok na� planetarni, biosferièni dom za stabilno i evolutivno postojanje ne formira nikakve otpadne materije, a i nije mu potrebna nikakva masena hrana. Meðutim, Gaja se hrani, i to Sunèevom svetlo�ãu, a kao jedan vid otpada
stvara infracrvenu toplotu koja se emituje ka kosmièkim prostranstvima. Podsetimo se da je sa fizièkog stanovi�ta, fluks energije ka Gaji neophodan preduslov postojanja
potencijala njenog stabilnog opstajanja u homeostatskim stanjima � organizacionim stanjima udaljenim od termodinamièke ravnote�e. Na�a svest o Gaji predstavlja tipièan primer sistemskog rezonovanja, rezonovanja
u okviru koga se analogije izmeðu razlièitih domena ljudskog zapa�anja prihvataju kao
relevantne veze za obja�njenja i metaforiènu kreaciju do�ivljaja »istih« stvari »novim
oèima«. Postojanje univerzalne, holistièke hijerarhijske organizacije �ivog sveta
predstavlja put na kome se na�a planeta iscrtava u svetlu svesti o bo�anstvenoj
inteligenciji, i namesto nje kao ostvarenja nasumiène igre atoma, ona se vidi kao
emergentni �ivotni fenomen, kao celovito �ivotno biãe. Biãa kao �to smo mi, sastavljena
su od mno�tva inteligentnih jedinica � ãelija. Meðutim, ove jedinice nisu nasumièno
poreðane, veã su struktuirane u skladu sa visoko izdiferenciranim funkcijama, u
zavisnosti od kojih pripadaju izvesnim tkivima i organima. Takoðe, njihova organizacija,
osim �to je visoko izdiferencirana, nije ni decentralizovana, veã upravo suprotno. Na�e
misli koje se formiraju u odreðenim nervnim putanjama u mozgu predstavljaju èesto
centralne poruke koje iniciraju nizove visoko-koordinisanih, funkcionalnih biohemijskih reakcija unutar organizma, kojima se izgovaraju fonetski sklopovi, zami�ljaju predstave,
272
iscrtavaju oseãanja i slièno. Stoga se ne mo�e reãi da ãelije ili organi obavljaju svoje
funkcije nezavisno jedni od drugih, veã, iako su u svim ãelijima jednog biãa zapisane iste
genetske informacije, njihova interakcija sa okolinom je orijentisana na harmonièno
odr�avanje celine biãa. Slièno tome, bila bi velika gre�ka zauzeti antropocentrièni stav i
smatrati pojedinaèna ljudska biãa kao krajnje taèke ove hijerarhijske organizacije, jer se
ona jednostavnom ekstrapolacijom mo�e produ�iti na inteligenciju najpre lokalnih
ekosistema, te zatim i èitave planete - Gaje, pa i dalje verovatno do na�eg zvezdanog, pa
galaktièkog, metagalaktièkog i globalno kosmièkog Uma. Slièno kao �to se ljudska biãa
ne mogu redukcionistièki svesti na skupove ãelija i organa, a da se pri tome ne uzmu u
obzir odluèujuãi i esencijalni emergentni fenomeni, kao �to su ljudske emocije ili misli,
tako se ni na�a planetarna biosfera ne mo�e smatrati skupom pojedinaènih �ivih biãa,
vrsta ili kraljevstava, a da se zanemare za nas verovatno nedokuèivi fenomeni celine i sve
one nevidljive veze koje ne samo nas, naizgled razdvojena ljudska biãa, veã i ostale
�ivotne entitete, kao i elemente takozvane »mrtve« Prirode, povezuju u neraskidivu i
smislenu celinu. U na�oj civilizaciji je uobièajeno smatranje individualnih jedinki kao �ivotnih
entiteta, ali ne i ekosistemskih organizacija jedinki istih ili razlièitih vrsta, poput pèelinjaka, livada, �uma, koralnih grebena, mora ili èitavih biosfera. Meðutim,
pojedinaèna �iva biãa nisu u stanju da pre�ive sama za sebe, veã njihova inkorporacija u
simbiotièke organizacije u kojima ãe otpad jednih organizama predstavljati hranu drugih i obrnuto, predstavlja jedini naèin njihovog pre�ivljavanja. Postojanje kontrasta je, stoga,
jedini naèin i postojanja samog �ivota. Samo je raznovrsnost �ivotnosti u sprezi sa
jedinstvenom, harmoniènom organizacijom u stanju da pru�i uslove za nastajanje slo�enih vidova �ivota, ukljuèujuãi i misaono-reflektivna biãa kao �to smo mi. Za
nastajanje i opstanak �ivota, takoðe, nisu dovoljni samo organizmi, veã i prirodna sredina
koja se èesto smatra ne�ivom i pored toga �to je upravo na njoj, na planetarnim stenama, vodama i vazdu�nim masama, sazdana kuãa �ivota. Sve �to postoji na na�oj planeti
ukljuèeno je u kru�ne tokove materije i energije, koji ne samo da podr�avaju �ivotne
funkcije entiteta koje uobièajeno smatramo �ivim biãima, veã sa holistièke perspektive
Gaje, predstavljaju sam �ivot. �ivot nisu samo biolo�ki entiteti ili genetski kodovi, veã
putanje na kojima on opstaje, te je tako svaki detalj Prirode i deo �ivota iz perspektive
Gaje. Nemoguãe je ne primetiti kontrast koji je postojan izmeðu savremenog nauènog
pogleda na svet - u svojim su�tinskim okvirima zacrtanog od strane empiristièke i
pozitivistièke filosofije, u okviru koga se sve osim �ivih biãa smatra mrtvom materijom
kojom upravljaju deterministièki i potencijalno potpuno predvidljivi matematièki zakoni - i religioznog pogleda na svet u kome je sve �to postoji emanencija bo�anske inteligencije
i Ljubavi, i u kome i ono �to se iz savremenih nauènih perspektiva do�ivljava kao mrtva
materija pulsira �ivotno�ãu. Jedan od savremenih putokaza ujedinjenju ovih dveju pogleda na svet èini i ekolo�ki pristup istra�ivanju sveta, kojim se do�lo do otkriãa da i
ono �to se podrazumeva kao ne�iva materija predstavlja esencijalne i nerazdvojive
elemente �ivotnih ciklusa. U teoriji Gaje se ukazuje na meðuzavisnost biosfere,
hidrosfere, atmosfere i litosfere u �ivotnim procesima, te se stoga èitava planeta mo�e
smatrati �ivim biãem. Rezultati teorije kompleksnosti koji ukazuju na egzistenciju
analognih putanja na svim nivoima Prirode, u skladu su sa do�ivljavanjem svih reka,
273
vulkana, tektonskih ploèa, magmatskih i vazdu�nih struja, oblaka i godi�njih doba kao
�ivotnih tokova samo-obnavljajuãe �ivotnosti Gaje. Dok se u okvirima standardnih nauènih teorija, ukljuèujuãi i danas najpopularniji,
neo-darvinovski prilaz obja�njenju nastanka ljudskih pitanja o smislu Kosmosa, smatra
da je na� planetarni dom nastao posve nasumièno, te da se �ivot na njemu morao
adaptirati na postojeãe uslove kako bi opstao, u teoriji Gaje se odslikava �ivot koji ne
samo �to je napravio atmosferu na Zemlji, veã ju je posredstvom nelinearnih samo-organizacionih aktivnosti i regulisao, odr�avajuãi njen sastav (visoko neravnote�nu
sme�u oksidacionih i redukcionih gasova atmosfere, kao i salinitet mora posredstvom
biolo�kih i tektonskih procesa, na primer), temperaturu, op�te klimatske karakteristike i
mnoge druge �ivotno esencijalne fizièke i »geofiziolo�ke« parametre u okvirima uskih
opsega vrednosti (usled èega se dva nerazre�iva pitanja iz perspektive savremene nauène
metodologije11: ontolo�ko pitanje porekla i nastanka Kosmosa i epistemolo�ko pitanje
prirode i tajni na�eg uma, stapaju u neraskivido uzajamno povezanu, nelinearnu celinu), a
sve to zaradi odr�avanja i evolucije slo�enosti �ivota, u kojoj su svesna, misaono-reflektivna, te sklona uèenju i inteligentna biãa kao �to smo mi, samo jedna evolutivna
etapa posle koje ãemo, nadajmo se, do�iveti - kao �to sam D�ejms Lovlok na kraju svoje
prve knjige o Gaji opisuje - i u�ivanje dece buduãnosti ne samo u lepr�avom skakutanju delfina i njihovom piskanju, veã i u njihovim misaonim talasima. Na�a dosada�nja
evolucija je rezultovala u buðenju sve izrazitijih osetljivosti na uticaje Prirode � sagledljivom na primeru istorijskog razgranavanja planetarne �ivotnosti ka sve veãim
senzitivnostima u odnosu na elektromagnetni spektar Prirode, od ko-kreacije toplotnih efekata infracrvenih talasa, vidljive svetlosti i boja (koje, podsetimo se, ne postoje objektivistièki nezavisno od nas, veã se stvaraju u dodiru na�ih fizièko-kognitivnih struktura sa prirodnim inicijacijama), preko kori�ãenja radio-frekventnih talasa kao nosilaca be�iènih signala, ka sve �irim i finijim poljima razumevanja
161 i upotrebe ovog spektra zraèenja � te se i evolucija svesti koja se oèitava pri usmeravanju na�ih pogleda ka trenutnim saznajnim horizontima, ka moru nepoznanica, sastoji u tihom otvaranju saznajnih perspektiva za ostvarenja sve divnijih osetljivosti na nepregledne detalje spektra uticaja Prirode. Evolucija svesnosti kao èudesnih misaonih refleksija u svetu njenih biãa (koja se mo�e poistovetiti sa osve�ãavanjem èitavog Kosmosa èiji je Gaja,
svakako, neraskidivi deo), kao i dvosmernost kvaliteta kao puteva izmeðu prirodnog
pru�anja poklona postojanja i inicijacije sveta sa jedne, i odgovornosti i spiritualnog uèenja kroz iscrtavanje sveta �ivih biãa sa druge strane, mogu se, tako, pronaãi u
shvatanjima koja implicitno èine hipotezu o Gaji. Nelinearne mehanizme u skladu sa kojima se, u okvirima hipoteze o Gaji, pretpostavlja regulacija planetarne �ivotnosti, ilustrovaãemo sa jednim primerom
173,254. Naime, i pored toga �to se Sunèev fluks svetlosti ka Zemlji za poslednje tri i po milijarde
godina poveãao za oko 30 %, poznato je da je u tom periodu temperatura na Zemlji
morala ostati u odreðenom, relativno uskom opsegu radi opstajanja �ivota na njoj. Tako,
astronomska otkriãa zapravo sugeri�u da je Sunce u poslednjih nekoliko milijardi godina
postajalo sve sjajnije, dok, s druge strane, geolo�ki nalazi sugeri�u da se Zemlja u istom
periodu postepeno hladila265. Lako se sada mo�emo upitati kako? Pa, izmeðu ostalih
stvari, i kamenje je imalo esencijalnu ulogu u ovom samo-regulisanju temperature. Kao �to beli cvetovi, sne�ni pokrivaèi, gleèeri i oblaci hlade planetu reflektujuãi Sunèevu
svetlost ka nebu i kosmièkim prostranstvima, tako globalno zagrevajuãi atmosferski
274
gasovi (bez kojih bi povr�ina Zemlje bila za oko 33 oC hladnija u odnosu na njenu
dana�nju srednju temperaturu), kao �to su vodena para, ugljen-dioksid, metan, ozon ili u savremenom dobu ugljenik-tetrahalogenidi, apsorbuju infracrvene talase koji indukuju zagrevanje tela (direktno izazivajuãi intenzivnije vibriranje atoma u molekulima, koje se,
u odreðenoj meri, izvesnim kvantnim prelazima prevodi u poveãanu kinetièku energiju
molekula, �to u makroskopskim razmerama odgovara poveãanju temperature), dovodeãi
tako u globalnim razmerama i do zagrevanja èitave planete. Upravo je prevoðenje
gasovitog ugljen-dioksida iz atmosfere u èvrsti, talo�ni oblik u formi kristalita kalcijum-karbonata predstavljalo jedan od mehanizama hlaðenja planete. Joni kalcijuma su oko
200 miliona godina od oèvr�ãavanja povr�ine Zemlje bili neodvojivo inkorporirani u
mineralne kristalne re�etke, i verovatno je postojao samo jedan blag, prirodan naèin da se
oni esencijalno uvedu u procese planetarne samo-regulacije temperature. U reakcijama molekula ugljen-dioksida i vode nastaju molekuli ugljene kiseline od kojih se gotovo trenutno odvajaju dva protona koji svojom visokom reaktivno�ãu oslobaðaju jone
kalcijuma iz zemaljskih kristala, koji zatim reaguju sa ostatkom molekula ugljene kiseline formirajuãi kalcijum-karbonat, poznat i kao kreènjak. Spirajuãi se niz tokove reka u
mora, molekuli kreènjaka nalaze svoje mesto i u krlju�tima raznih morskih biãa,
sedimentima na dnu mora, kao i u ogromnim kreènjaèkim stenama i grebenima.
Poveãane ki�e poveãavaju i spiranje kalcijumskih stena, te time i povlaèe veãe kolièine
ugljen-dioksida iz atmosfere, dok se, s druge strane, posredstvom vulkanskih erupcija, najveãih prirodnih emisija globalno zagrevajuãih gasova u atmosferu, ugljen-dioksid privremeno stalo�en u obliku èvrstih depozita, vraãa u prostor izmeðu �ivih biãa i oblaka.
�to je Zemlja hladnija, to je na njoj prisutno manje ki�a, te se tako ugljen-dioksid vulkanskih erupcija mo�e akumulirati kako bi doveo Zemljinu temperaturu u optimalno stanje. Meðutim, kada temperatura Zemlje prekoraèi odreðeni prag navi�e, opet se
poveãava kolièina ki�nice, a sa njom i kvantitativni obim prevoðenja ugljen-dioksida u ugljenu kiselinu i spiranja kristala kalcijum-karbonata, indukujuãi hlaðenje planete ka
optimalnom stanju. Jedan ovakav, upro�ãeno opisan samo-regulacioni sistem se kibernetièkim reènikom naziva negativno povratno-spregnutim sistemom, s obzirom da je programiran tako da se protivi promenama, te�eãi da uvek i iznova povrati stabilno,
optimalno stanje pri dejstvima sredine. Osim �to su ovakvi, u �ivotnosti Prirode imanentni samo-regulacioni principi u nekada »ne�ivom« svetu na�e planete indukovali razvoj optimalnih uslova za nastanak
�ivota i njegovo stabilno odr�avanje, razvojem �ivotne raznovrsnosti se dodatno ubrzala i
osigurala jo� finija i preciznija samo-regulacija raznovrsnih procesa optimizacije. Bakterije i niti korena biljaka u potrazi za hranom mrve kristaliãe minerala na sve manje
fragmente, poveãavajuãi povr�inu kontakta vode i ugljen-dioksida sa kalcitnim mineralima zemlji�ta, obezbeðujuãi tako moguãnosti za sve finijom i, u sluèaju potrebe,
intenzivnijom regulacijom zemaljske temperature. Okeanske kokolitofore, morske alge koje precipitiraju kreènjak u formi ljuski i oklopa, u nemoguãnosti da posredstvom
varijacija osmotskog pritiska redukuju intra-ãelijski salinitet, u svrhu regulacije interne
jonske jaèine upotrebljavaju dimetilsulfonio-propionat, elektrièno neutralnu so koja,
nakon fiziolo�kog raspada organizma, disosuje na jon akrilne kiseline i gas dimetil-sulfid koji, emitujuãi se u atmosferu i reagujuãi sa molekulima kiseonika vazduha dovodi do
nastanka sulfatnih jona (mikro-kapi sumporne i metan-sulfonske kiseline) koji predstavljaju efikasne klice za atmosfersku kristalizaciju vode i aglomerizaciju ovih
275
kristala do gustih, belih oblaka stratusa koji plove relativno nisko iznad nas i koji, za razliku od tankih i visokih oblaka cirusnog tipa254, direktno reflektujuãi Sunèevu svetlost indukuju planetarno hlaðenje. Sa rastom planetarne temperature poveãava se i rast
populacije morskih algi koje, emitujuãi u ovakvim uslovima veãe kolièine sulfidnih
gasova, indukuju i razvoj veãe koncentracije oblaka, inicirajuãi hlaðenje planete ka
optimalnim uslovima. Ako planeta postane sada isuvi�e hladna, smanjiãe se populacija
algi, a sa njom i koncentracija sulfidnih i sulfatnih jona iznad okeana, te i koncentracija oblaènih povr�ina, pa ãe veãi priliv Sunèeve svetlosti ka povr�ini Zemlje indukovati ponovni rast temperature ka optimalnoj vrednosti. Sve u svemu, aktuelne kvantitativne procene sugeri�u da bi bez prisustva oblaka nastalih posredstvom hemijskih klica koje
luèe bakterije i biljke, Zemlja bila za oko 10�15 oC toplija nego danas, dok bi bez postojanja biolo�ki asistiranog spiranja kristalnih kalcita, ona bila toplija za oko 15-45 oC. Podsetimo se da u teoriji Gaje opet figuri�u mehanizmi samo-regulacije Zemlje, �to znaèi da nam i ova teorija pru�a formalne odgovore na pitanja koja poèinju sa »kako«,
èineãi tako na� saznajni svet sve bogatijim, ali ostavljajuãi prostor za Sunce spiritualnih
vrednosti koje bi obasjalo ovaj svet imaginacije i pru�ilo delanju u skladu sa njima sveti
karakter i efektivnu bla�enost. Poku�amo li da otkrijemo odgovor na pitanje: »Za�to su
prisutni svi ti samo-regulacioni procesi?«, naãi ãemo se u domenu kosmolo�ke teologije,
te bi jedan od prirodnih odgovora mogao biti da Kosmos ima svoj Put u kome je zacrtan i nastanak inteligentnih, misaono reflektivnih biãa, dece Gaje i zvezdanog neba, kao �to
smo mi. Ma�tanje o daljem nastavku ovog Puta pored svega poznatog o razvijanju Zemlje
i pru�anju poklona postojanja sve znati�eljnijim i semantièki bistrijim biãima jasno nam
nagove�tava da se dalja evolucija mo�e jo� dugo razvijati. Mo�da je na�a Gaja jo� uvek
samo kosmièki embrion (odslikan metaforom sa kraja »Odiseje u Svemiru: 2001«) koji se
razvija ka globalno prosvetljenoj svesti, èijim buðenjem ãe njena biãa, poput Platonovih
stanovnika peãine, znanja ogranièenog na igru senki na njenim zidovima, kroèiti u jedan
stvarniji svet ispunjen bojama Sunèeve duge. Iz dana�nje perspektive nam pogled u ovu
sjajnu buduãnost mo�e izgledati kao nesagledivi nedogled, slièan nepojmljivo daleko
prostiruãem zvezdanom nebu ili susretu sa beskrajnom dubinom jednog mora èiju
povr�inu, poput talasa Sunca iznad horizonta, osvetljava na�a nada ãe svuda biti Put
Prirode, da ãe svuda biti mir i da ãe sve biti »onako kako treba«. Meðutim, jedna va�na pouka ljudskoj civilizaciji bi mogla da bude proverena
èinjenica da populacija svake vrste organizama koja svojim aktivnostima destabilizuje
Gaju biva posredstvom povratnih sprega redukovana u obimu. Jer, »ako neko uni�tava
hram Bo�iji, Bog ãe njega uni�titi; jer je hram Bo�iji svet, a to ste vi« (Korinãanima I
3:17), kao �to je smatrao apostol Pavle, i zaista, istorija ljudske civilizacije nam mo�e
pru�iti mno�tvo primera83 i�èezavanja ljudskih dru�tava i kultura � ukljuèujuãi
poline�anske doseljenike Uskr�njih Ostrva, Anasazi indijance, grenlandske Vikinge, drevne kulture Mesopotamije, grad Petru dana�njeg Jordana
332, indijske Harapane254 i Maje Jukatana - usled prote�iranja nesmotrenih odnosa sa prirodnom sredinom.
Savremeni neodr�ivi globalni kurs na�e civilizacije, koji se oèitava na primerima kontinualnog i naizgled nezaustavljivog rasta populacije (sa aktuelnim trendom udvostruèivanja u rasponu od pribli�no pola veka), neumerene potro�nje prirodnih
resursa, eksponencijalnog rasta atmosferskog udela ugljen-dioksida i njene temperature, i ljudskih te�nji koje nisu povezane ili uravnote�ene sa �irenjem duhovnih karakteristika,
remeti �ivotne cikluse Gaje i stoga - u skladu sa drevnom grèkom predstavom254 Gaje,
276
boginje Zemlje, kao ne�ne, milostive, svegajeãe i sveuzdi�uãe, ali istovremeno i
nemilosrdne prema odstupanjima od puteva harmonije i raðanja sveop�te dobrote - poseduje tendenciju da bude selektivno preusmeren iskljuèivo prirodnim dejstvima. Ne
samo svako na�e delo, veã i svaka misao nalazi svoje mesto i put u organizaciji na�e
planete, te kako mislima sejemo, tako ãemo i jednog dana �njeti, a svesnost o povratnim
dejstvima ne bi trebalo da bude opomena prepuna strahopo�tovanja, veã radosna
èinjenica (slièno kao �to »jevanðelje« oznaèava bla�enu, radosnu vest) koja ãe u nama
uvek i iznova buditi revnosnu zvezdu vodilju koja ãe nam pokazati put ka daljem
skromnom, radosnom i spiritualnom napretku, napretku u jednu uzvi�enu, ali mudru, i
istinskom lepotom sa suzama radosne posveãenosti ispunjenu civilizaciju.
Problem nepredvidljivosti ljudskih dejstava
Raznovrsnost �ivota, kakva je danas prisutna na na�oj planeti, posledica je
evolucije �ivota u trajanju od preko 3 milijarde godina. Danas bi svesnost o odgovornosti
èoveka kao najinteligentnijeg planetarnog biãa morala da dobije znatno veãi znaèaj od
linearnog izrabljivanja prirodnih bogatstava bez obraãanja pa�nje na destruktivne efekte
ovakvih postupaka. Dana�nja stopa godi�njeg nestanka prirodnih �uma iznosi oko 14
miliona hektara53 (�to odgovara nestanku �ume na prostranstvu jednog fudbalskog terena svake sekunde), a planetarno zelenilo je danas prepolovljeno u odnosu na biljnu zastupljenost pre pojave ljudskog dru�tva. Tokom èitave evolucije, nestanci pojedinih
�ivih vrsta su bili deo tog procesa, premda u znatno manjim razmerama nego �to je to
danas. Trenutno prisutne �ive vrste èine, zapravo, samo oko 1 � 2 % od ukupnog spektra �ivih vrsta koji je od postanka na�e planete boravio na njoj
284. Danas se, naravno, ne zna taèan, pa èak ni pribli�an broj �ivih vrsta na na�oj planeti. Evidentirano ih je oko 1,8 miliona (pri èemu 750 000 vrsta èine insekti, a oko pola miliona cvetne biljke), ali se
njihov stvarni broj procenjuje na izmeðu 4 i 40 miliona. Ispitivanja fosilnih ostataka
morskih beskièmenjaka nagove�tavaju da je prirodna stopa nestanka �ivih vrsta tokom
miliona godina pre poèetka drastiènog rasta ljudske populacije iznosila oko 1-10 vrsta godi�nje. Meðutim, dana�nja stopa istrebljivanja �ivih vrsta se procenjuje
379 na najmanje 1000 vrsta godi�nje (premda u pojedinim procenama ona dosti�e i vrednosti od
pribli�no184 50 000 ili èak
294 100 000 vrsta). Èitava �ivotna struktura je poput jedne
velièanstvene piramide u okviru koje mno�tvo ni�ih vrsta carstva bakterija, protozoa,
gljiva, biljaka i �ivotinja podr�ava opstanak manjeg broja vi�ih vrsta. Shvatajuãi ovakvu
ureðenost �ivota u jednoj biosferi kao �to je na�a, i u raznovrsnosti �ivota se otkriva tajna
nastanka inteligentnih biãa i njihovih oseãanja i razmi�ljanja, a destrukcija �ivih vrsta i to
sa sve veãom stopom rasta bi stoga morala delovati zabrinjavajuãe. Mnoga �iva biãa, za nas gotovo nevidljivo, èine Zemlju povoljnim mestom za
radostan �ivot. Nauèna otkriãa su tek nedavno poèela da nagove�tavaju korisnost raznih
�ivih vrsta posredstvom njihovog samog postojanja, ali je, naravno, ovakav utilitaristièki
put ka po�tovanju vrsta osuðen da bude nepotpun, i za shvatanje smislenosti svega
postojeãeg je neophodno da stav vere bude temelj iz koga ãemo izvoditi na�a dalja
razmi�ljanja, shvatanja i, uop�te, na� svet. Ne samo da biolo�ka infrastruktura pru�a
ljudima hranu, odeãu, kuãni enterijer, raznorazne hemikalije i sl., veã i insekti, vetar i
ptice raznose polen, te tako bez njih ne bi postojala ni na�a hrana. �abe, ribe i ptice
predstavljaju prirodne eliminatore biljnih �tetoèina, �koljke i drugi morski organizmi
277
preèi�ãavaju na�e izvore pitke vode, dok biljke i mikro-organizmi obnavljaju, obogaãuju i
èine plodnim zemlji�te na kome uzgajamo hranljive biljke. Drveãa spreèavaju eroziju
zemlji�ta i poplave, poseduju centralnu ulogu u oèuvanju odr�ive planetarne klime, te
èine esencijalne èlanove planetarnih ciklusa vode. Meðutim, i svako od ovih biãa
predstavlja jedinstveni trenutak kosmièke istorije, jedinstvenu intrinsiènu vrednost
ispunjenu beskrajnim potencijalom svaèijeg uèenja i spiritualnog napretka. U skladu sa savremenom stopom agrikulturnog razvoja, dve treãine prirodnih
zemaljskih kopnenih ekosistema ãe uskoro biti pretvoreno u poljoprivredne povr�ine, a
znajuãi da se svake godine u proseku 21 milion hektara plodnog zemlji�ta pretvori u neplodne �ikare i pustinje kao posledica neodr�ive, prekomerno intenzivne i
koncentrisane poljoprivrede, prirodna sposobnost trajnog odr�avanja klimatskih i
hemijskih karakteristika zemlji�ta u plodnim stanjima, dovodi se u pitanje254. Premda su,
zahvaljujuãi prihvatanju nepobitnog stava da u biolo�koj raznovrsnosti, »u divljini je
oèuvanje sveta«372 (kako je smatrao Henri Dejvid Toro), sve nacionalne vlade odredile u
proseku oko 6 % svojih teritorija kao nacionalnih parkova, èesto tako ne�to ostaje samo na papiru, te ovakvi rezervati stoga dobijaju naziv »papirnih parkova«
379. Tako, brazilski èuvari parkova imaju du�nost da �tite povr�ine amazonske pra�ume po èuvaru sliène
povr�ini Vojvodine. Domoroci mnogih predela se, takoðe, retko kada pitaju za mi�ljenje
o rukovoðenju datim rezervatima, iako su njihova iskustva vi�e nego dragocena, �to je od
veoma velike va�nosti kada se uzme u obzir da je oko 70 % za�tiãenih oblasti na Zemlji
naseljeno ljudima. Jedan od su�tinskih atributa kako savremenih vizija bioregionalnih, lokalnih, kontrolno (ne samo prostorno) decentralizovanih, konsenzusnih i ekolo�ki
odr�ivih demokratija375, olièenih epitetom »grass-roots« (kao, izmeðu ostalog, i slike
beskrajne lakoãe otkidanja i davanja plodonosnih listova na�e kreativnosti livadskim biãima, uz oèuvanje nepresu�nih korenitih izvori�ta na�ih blagodetnih ostvarenja), tako i
svih spiritualno harmoniènih organizacija ljudskih aktivnosti, jeste prihvatanje
relevantnosti svaèijeg razmi�ljanja i stava, kroz decentralizujuãe pribli�avanje nivoa
postizanja socijalnih odluka samim korenima, zajednièkim osnovama na�eg postojanja.
Nala�enje harmonije izmeðu jedinstva i raznovrsnosti, globalizacije po pitanju
dostupnosti produktima ljudskog znanja i duha svepovezanosti i zajedni�tva, i oèuvanja
kulturnog i biolo�kog diverziteta, kljuè je postizanja socijalne kohezije, te odr�ivog i
bla�enog razvoja. U svakom sluèaju, iluzorno je gajiti nadu u oèuvanje ijednog parka bez
insistiranja na adekvatnoj i svestranoj edukaciji, menjanju potro�aèkih navika i resursno
neefikasne i neodr�ive linearne ekonomije, kao i usklaðivanju ljudskih vrednosti i te�nji
sa mudrim savetima iz drevnih, religioznih predanja. Na ovaj naèin se neãe samo pojedini
fragmenti Zemljine lopte èuvati, dok ãe se drugi nemilosrdno degradirati, veã ãe èitavu
planetu pro�eti odr�iva usklaðenost ljudskih delatnosti i biodiverziteta Prirode na kome
su one ponikle. U plitko-ekolo�kim okvirima se podrazumeva da je istrebljivanje �ivih vrsta na
Zemlji posledica ljudskih dejstava i to najpre putem menjanja prirodnih stani�ta raznih
�ivih vrsta, prekomernom utilitaristièkom eksploatacijom �ivih vrsta, te �irenjem
invazivnih vrsta (bilo u vidu »egzotiènih« vrsta ili sluèajnih, »slepih putnika«), pa tek
potom i luèenjem sintetièkih hemikalija i toksiènog otpada, kao i zagrevanjem planete
posredstvom prekomernog sagorevanja fosilnih goriva379. S druge strane, u duboko-ekolo�kim okvirima se same te�nje koje stoje u osnovi ljudskih namera, ideja i dela
smatraju uzrocima degradiranja èovekove �ivotne sredine. Usled zavaravajuãeg shvatanja
278
da je svet oko nas jedan objektivni svet, a ne projekcija na�eg unutra�njeg sveta, suptilno
sledeãi posledice na�ih misli, reèi i dela na svet oko nas i nas same, stièemo utisak kao da
nam se namere koje stoje u osnovi svake izgovorene reèi i dela vraãaju na èudesne
naèine. Sa shvatanjem da je svet oko nas isto �to i na� unutra�nji svet, jasno je da
negujuãi ga i misleãi dobro o njemu, negujemo zapravo sami sebe. Poglavica indijanskog
plemena Sijetl je u èuvenom pismu Abrahamu Linkolnu pisao da »beli ljudi« moraju
paziti na Zemlju; »pljunu« li po njoj, na sebe su »pljunuli«171. �elje da se sopstvena
persona velièa na raèun degradiranja sredine po pravilu ostavljaju degradirajuãe posledice
i na samo biãe, uzroènika ovakvih dejstava. »Demokratski svet verovatno ne mo�e
pre�iveti svoje implikacije bez premi�ljanja sopstvenih aksioma«413, smatrao je Lin Vajt,
ukazujuãi na put dostizanja odr�ivog razvoja samo kroz preinaèavanje antropocentriènih
polaznih pretpostavki ljudskih dejstava i do�ivljaja sveta u spiritualne temelje sa kojih se
pru�aju zadivljenost, nenametljivost, poniznost i beskrajna bri�nost prema svakom, i
najneuglednijem deliãu na�eg sveta. Da je degradiranje sredine prvenstveno problem pogre�nih vrednosti koje se neguju u savremenom sistemu edukacije (a trenuci edukacije se ne zavr�avaju kada
odzvoni poslednji èas u �koli, veã svaki na� kontakt sa drugim biãima i celokupnom
Prirodom, svaki trenutak �ivljenja, predstavlja edukativni èin), postaje oèigledno kada
samo u malo �irem efektivnom opsegu sagledamo na�a svakodnevna dejstva. Kada
kupimo neki proizvod u jednoj urbanoj prodavnici, retko kada pomi�ljamo na èitavo
poreklo datog proizvoda, od truda ulo�enog u pravljenje njegovog korisnièkog dela, te ambala�e, pravljenja fabrièkog pogona u kome je sve to raðeno, ljudi koji su odkopavali i
preraðivali ili redovno zalivali i negovali sirovine, te èitavih milenijuma ljudske
edukacije i preno�enja znanja. Sagledavajuãi na�e postupke jednostavnim racionalnim postupkom u ovako �irim okvirima, zasigurno bismo promenili na�e postupke
uoèavanjem odreðenih aspekata njihovog bilo trenutnog, bilo dugoroènog �tetnog
dejstva. Kada bi svako od nas morao da zakolje �ivo biãe sa svakom �niclom koju pojede,
siguran sam da bi mnogi od nas vrlo brzo postali potpuni biljojedi. Meðutim, te�koãa
sagledavanja efektivnog opsega na�ih dejstava se drastièno poveãava sa uvoðenjem sve
slo�enijih vidova tehnologija. Ovakvo efektivno distanciranje korisnika od oruða
rezultuje u gubitku znaèajnih povratno spregnutih informacija od kori�ãenog objekta, �to
nas, kao �to smo videli, u duboko-ekolo�kim okvirima navodi na formalnim
razmatranjima komplementarno obuhvatanje i buðenje etièko-estetskog odnosa izumitelja i korisnika u svakodnevnoj, èesto i zavisnoj interakciji sa tehnolo�kim proizvodima.
Istra�ivanja izvedena u Peruu i Gabonu379 su pokazala da kada su se ljudski proizvodi
mogli prodavati na tr�i�tu namesto beztr�i�nih, lokalizovanih odnosa proizvodnje i
potro�nje, dvostruko vi�e prirodnih resursa se tro�ilo. Kada bi svako od nas smatrao
visoko neetièkim postupkom kupovinu tigrovog krzna, ne bi ni postojala opasnost od
njihovog istrebljenja. Jedan tigar sa svim svojim krznom, nju�kom, kostima i drugim
delovima tela danas ima cenu od oko pet miliona dolara, a samo je jo� izmeðu 3 i 5
hiljada divljih tigrova prisutno na na�oj planeti danas379. Dokle god postoje tr�i�ta
slonovaèe, krokodilske ko�e, krznenih kaputa, kavijara, kornjaèinih oklopa, i, uop�te,
neumerena potro�nja bilo kojih proizvoda ljudskih delatnosti, ne mo�emo oèekivati da se
promeni trend istrebljivanja �ivih vrsta, ukljuèujuãi i degradiranje koralnih grebena koji
su, slièno tropskim pra�umama na kopnu, nosioci najraznovrsnijih ekosistemskih
ravnote�a na Zemlji. Svaka èetvrta sisarska (a svaka èetvrta sisarska vrsta je slepi mi�,
279
dok polovinu sisarskih vrsta èine glodari), svaka deseta ptièija, svaka osma (od pola
miliona ispitanih vrsta) biljna7, svaka èetvrta zimzelena biljna284, svaka treãa vodozemna
i svaka treãa ispitana riblja vrsta, danas su na putu istrebljenja274. Posledice ljudskih dejstava na planetarne �ivotne cikluse je, iskljuèivo logièkim
putem, nemoguãe unapred sagledati38. Usled nu�nih redukcionistièkih upro�ãavanja
ekosistemskih modela (orijentisano�ãu na statistièku metodologiju, te uvoðenjem
ogranièenog broja meðusobno nezavisnih ili jednostavno interagujuãih varijabli, s
obzirom da se, naravno, sa porastom hipotetièke interakcije izmeðu varijabli modela
smanjuje moguãnost predviðanja njegovih buduãih stanja38) u svrhu omoguãavanja
njihove raèunske izvodljivosti, ekolo�ka predviðanja su ne samo ogranièena na
populacioni karakter, veã se i kao takva veoma èesto ne poklapaju sa realnim ishodima.
Jedan od primera neizvodljivosti obuhvatanja svih uzroka definisanih ekosistemskih efekata, i kompleksnih veza izmeðu njih, predstavlja nedavno otkriãe da se populacija
morskih kornjaèa ne smanjuje drastièno samo usled oklevanja pri uvoðenju posebnih
otvora za njih u ribarskim mre�ama, veã i usled toga �to ova biãa, dezorijentisana prisustvom ogromnih kolièina noãne, ve�taèke svetlosti, plivaju ka obali, umesto ka
puèini379. Slièno tome, saðenje varijacija biljaka kafe otpornih na previ�e intenzivnu
Sunèevu svetlost u Meksiku i Kolumbiji je dovelo do eliminacije biljaka koje su pru�ale
hladovinu stabljikama kafe, a time i nesagledano istrebljivanje ptica kojima su ova raznovrsna �bunja predstavljala stanicu sezonskih selidbi. Uop�te, zamena �uma � domova raznovrsnih ekosistema, sa planta�ama malobrojnih ili najèe�ãe potpuno jednoliènih vrsta, èesto dovodi do nepredvidljivih po�ara (kao, na primer, u Indoneziji
prilikom masovnih seèa �uma i saðenja drveãa palmi zaradi proizvodnje jestivog,
skupocenog palminog ulja), erozija zemlji�ta257, poplava i sliènih prirodnih odgovora na otelotvoravanje efektivno kratkovidih ljudskih ideja. S druge strane, da je etièki temeljni
stav koji se nalazi u osnovi na�ih postupaka i sagledavanja sveta istinski uzrok
savremenih ekolo�kih problema, pokazuje i èinjenica da se u pojedinim tajlandskim plemenima do�ivljavanje drveãa (kojima su se domoroci molili prilikom njihovog
kori�ãenja za ljudske svrhe47) ne kao resursa (do�ivljenih, svakako, kroz utilitaristièku
temeljnu svest, kroz koju se sva �iva biãa sagledavaju kao sredstva), veã kao izvori�ta
�ivota i bo�anske kreacije, kao celotnih delova svepovezane stvarnosti, odra�ava na
spontano odr�avanje stabilne i odr�ive ekosistemske harmonije. Da u »primitivnim«
tradicijama opstaju plemeniti stavovi u kojima bi savremena zapadnjaèka civilizacija mogla da potra�i komplementarnost kojom bi se harmonizovao odnos tehnologija i
Prirode, ukazuju reèi jednog bu�mana: »Zapamti, Mali Roðaèe, da koliko god ti grozno
ili beznaèajno, ru�no ili divno izgledalo, sve u �bunu poseduje svoje pravo da bude tu. Niko se ne mo�e suprotstaviti ovom pravu osim ako nije nateran nekom �ivotnom
nu�no�ãu...�ivot u �bunu je nu�nost, i on razume sve vrste nu�nosti. On ãe uvek oprostiti
onome �to deluje nad njim u skladu sa nu�no�ãu, ali nikada neãe razumeti i prihvatiti
ni�ta vi�e od nu�nosti...Mo�da ãe� èesto pomisliti da si duboko u tami i �ipra�ju �buna
sam i neposmatran, ali to bi, Mali Roðaèe, bila iluzija najopasnije vrste. Niko nikada nije
sam u �bunu, niko nikada nije neposmatran«33. I misleãi da se na�e namere i najdublje
te�nje mogu sakriti od lica na�eg sveta, podseãamo na veã pomenutog noja koji zabija
glavu u pesak suoèen sa opasno�ãu. I sama definicija odr�ivog razvoja kao »(razvoja na osnovi) naèina delanja takvog
da se njime ne degradiraju uslovi egzistencije buduãih generacija«155,317, vraãa nas na
280
premi�ljanja mudrih indijanskih poglavica koji su smatrali da bismo pre nego �to
donesemo bilo koju odluku, morali dobro da razmislimo kakve ãe biti njene posledice na
sedmu generaciju od nas. Meðutim, ovakva definicija odr�ivosti sama po sebi ne
premo�ãuje prazninu izmeðu plitkih i dubokih ekolo�kih do�ivljaja sveta i naèina izvedbe
na�ih dela, èije popunjavanje predstavlja, kao �to i sama hipoteza ove knjige nagove�tava,
put harmoniènog evolutivnog napretka uma i Prirode. Poput voza koji se mo�e kretati
samo kada je postavka paralelnih �ina koordinisana i harmonièna, slièno tome nikada ni
forsirajuãe maksimiziranje jedne strane polariteta Prirode ne vodi ka sistemskoj
harmoniji, veã upravo njihova optimalna pro�etost, komplementarnost i ravnote�a. Ptica
na�e civilizacije mora uzajamno negovati krilo logièke, ureðujuãe racionalnosti i krilo
duboke etike, kreativne slobode i duhovnosti u svrhu bla�enog, evolutivnog leta
nebesima Prirode376. Savremeni izazov predstavlja ne insistiranje na samo jednoj od dveju strana bilo kog polariteta u stanju suprotstavljenosti, veã pronala�enje naèina na
koje bi oni mogli pru�iti ruke jedno drugom, i meðusobno se prihvatiti. Nemoguãnost
sagledavanja na�ih dejstava posredstvom iskljuèivo logièkih proraèuna nam ukazuje na
nu�nost prihvatanja duboke etike, razmi�ljanja na kojima su sazdane spiritualne tradicije
na�e civilizacije, kao korena na kojima ãe nicati na�e misli, reèi i dela, dok nam priroda
evolucije kao nastajanje sve veãeg bogatstva raznovrsnosti posredstvom razlikovanja nagove�tava i prirodni razvoj putanja znanja o svetu kao emanencije bri�nosti ljudskih
biãa prema svojoj sredini. Kori�ãenje DDT-a u svrhu istrebljivanja insekata predstavlja klasièni primer
nesagledavanja potpunog spektra efekata uvoðenja ve�taèkih hemikalija u samo-organizacione ekosisteme21. Naime, ogromni porast proizvodnje DDT-a, imunizacija insekata na njegovo dejstvo, istrebljivanje �ivotinja koje su u ciklusu ishrane zavisile od
postojanja DDT-om uni�tenih insekata256, predstavljaju neke nesagledane negativne
posledice masovne upotrebe ovog insekticida. Slièno tome, i iskorenjivanje korova (èiji
nastanak je prirodni odgovor na ni�u koncentraciju organskih materija u zemlji�tu od
optimalne) na neprirodnim monokulturnim poljoprivrednim planta�ama dovodi ne samo
do remeãenja prirodnog mineralnog sastava zemlji�ta (koje je »fontana energije koja teèe
kroz kolo zemlje, biljaka i �ivotinja«363, kao �to je smatrao Aldo Liopold) i lokalnih eko-
ciklusa, veã i do drastiènog redukovanja otpornosti datih eko-sistema na napad �tetoèina,
su�e i salinizaciju. I prekomerno oslanjanje na kori�ãenje azotnih ðubriva na raèun
podsticanja »organskog« uzgajivanja, dovelo je do obesploðavanja zemlji�ta (oko 1,2
milijarde hektara tokom poslednjih pola veka113) i formiranja bez�ivotnih zona u rekama i
okeanima. »Nadome�ãivanje« slabih �ivotnih uslova na �ivotinjskim farmama upotrebom
antibiotika rezultovalo je u drastiènom porastu �ivine kontaminirane patogenima
otpornim na antibiotike. Ovakve ad hoc mere, zanemarujuãi istinske uzroke problema,
slièno medicinskim hemikalijama uklanjaju simptome, ali ne i pravi uzrok bolesti,
odnosno problema. �tavi�e, ovakve mere koje u op�tem sluèaju ukljuèuju razvijanje i
upotrebu sve intenzivnijih tehnologija u svrhu suzbijanja kontra-efekata postojeãih
tehnolo�kih dejstava (�to je pristup koji predstavlja produ�etak ideje da se sve br�im
ekonomskim rastom i dodatnim tro�kovima, ali ne su�tinskim i temeljnim, kvalitativnim
modifikacijama egzistirajuãih tehnolo�kih mre�a, postojeãi problemi mogu re�iti), po
pravilu èine suzbijane probleme jo� veãim, ojaèavajuãi ciklus uveãanja na�e zavisnosti od
tehnolo�kih proizvoda i potiskivanja primarnih, temeljnih uzroka problema, koji uvek
poèivaju u spiritualnoj sferi egzistencije nas i na�eg sveta, u sve bleðu pozadinu.
281
Ne samo da se u sluèaju savremenih industrijskih dejstava linearne ekonomije u
okviru koje se uz dobijanje �eljenih proizvoda stvaraju i enormne kolièine otpada, korisni
proizvodi bilo kog stvaralaèkog procesa ne mogu nijednom racionalnom metodom
razluèiti od nus-proizvedenih otpadnih materija, veã je i ideja da se otpad mo�e skladi�titi
na tako efikasan naèin da nikada ne prevaziðe njemu pripisana podruèja odlaganja,
neodr�iva. Zahvaljujuãi disipativnoj strukturalnoj organizaciji �ivih biãa, kao i
kontinualnom planetarnom kru�enju svih atoma koji ulaze u sastav �ivotnih struktura,
raznolike ve�taèke hemikalije se mogu detektovati i na najusamljenijim i, naizgled,
industrijskim efektima nedirnutim Zemljinim predelima. Tako, pingvini sa Antarktika i izvesna vrsta albatrosa koja �ivi u okeanskim dubinama i pari se na centralno-pacifièkim
koralnim grebenima, u svojim organizmima sadr�e iste koncentracije DDT-a, PCB-a i derivata dioksina kao i orlovi koji lete iznad amerièkih industrijskih gradova
121. Stoga iz resursne perspektive odr�ivosti, iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije (i te�kih
metala) ne predstavlja toliku prepreku razvoju ekolo�kih, odr�ivih tehnologija i
industrijskih mre�a koliko redukovanje potencijalne produktivnosti na osnovi obnovljivih resursa putem kontinualnog uticaja otpadnih materija dana�njih proizvodnih pogona na
prirodne, samo-obnovljive putanje kao izvore pokretanja odr�ivih tehnologija i samog
�ivota339. Meðutim, bitno je primetiti da prirodne cikluse materije na nivou biosfere ne
ugro�ava samo stvaranje otpadnih materija, veã i neumerena interferencija ljudskih
dejstava sa njima. Tako se, na primer, kolièina èiste, pitke vode (koja je rezultat
prirodnog preèi�ãavanja putem procesa isparavanja vodene pare, njene kondenzacije u oblake i formiranja pitke vode kroz ki�nicu) iz godine u godinu smanjuje ne samo usled
toga �to »èisti« sudovi i kuãni enterijer opstaju na raèun zaprljanih reka i mora, veã i
usled prekomernog iscrpljivanja obnovljivih rezervoara vode, veãim tempom od njihovog
prirodnog obnavljanja. Iz tog razloga je predviðanje efekata ljudskih dejstava, a time i
izvodljivost definisanja odr�ivosti tehnologija i bilo kojih drugih ljudskih interferencija sa
prirodnim ciklusima, iskljuèivo logièkim pristupom, neizvodljiv poku�aj, jer èak i u
sluèaju nestvaranja nikakvog otpada, harmonija na nivou interakcije tehnologija i Prirode
bez uplitanja spiritualnih vrednosti koje stoje u njihovoj osnovi ne mo�e biti sagledana. Posledice ovakvih kontra-produktivnosti ljudskih tehnologija na svim poljima
dru�tva su i te da je danas postala privilegija imati pristup delatnostima i naèinima
�ivljenja koji su u pre-industrijskom dobu pripadali siroma�nima: od udisanja èistog
vazduha, preko konzumiranja »organske« hrane do samostalnog graðenja kuãe, te raðanja
i edukacije dece u njoj196. Naspram »komfora« koji se nudi posredstvom tehnolo�kog
razvoja, mudre tradicije su oduvek nagla�avale va�nost skromnih izbora. Tako je i danas, u najveãem broju sluèajeva, individualno i globalno bolje i odr�ivije izabrati: »organsku«
hranu u odnosu na ve�taèkim hemikalijama i ma�inskim putem tretirane namirnice; blago
crvljivo, pegavo, skromno i neugledno voãe i povrãe u odnosu na savr�ene i uniformne plodove nalik ve�tièijim jabukama bajke o Sne�ani i sedam patuljaka; delatnosti koje
prihvataju ljudske nesigurnosti i »gre�ke« u odnosu na one koje po svaku cenu te�e da ih
elimini�u; produkciju umetnièkih dela kojom se ne te�i eliminisanju svih »�umova«;
neupadljive i neugledne, ali prirodne kamenèiãe i posude - i�arane beskrajem linija
»nesavr�enosti« i èudesnih poruka - u odnosu na skupocene dragulje i staklene vaze polirane kiselinskim postupcima; kori�ãenje starog pletenog cegera u odnosu na
jednokratne plastiène kese; slobodno pru�anje dobronamernih, na svestrano uèenje
spremnih, svepozdravljajuãih i blagosiljajuãih dlanova i nas celih najrazlièitijim biãima
282
na�eg sveta naspram pla�ljivih, zidotvoreãih, sterilnih i otuðenih odnosa169; �ljunkovite u
odnosu na betonirane pla�e; zemlju i drvene stolice u odnosu na plastiène sedeljke i
fotelje; redovne �etnje u odnosu na kori�ãenje ekolo�ki razarajuãih motora sa unutra�njim
sagorevanjem; i uop�te je neophodno, naspram povr�nog padanja na »�arene la�e«
savremene ekonomske propagande, pronaãi razumsko-intuitivni put dopiranja do sr�i ljudskih proizvoda, sr�i sadr�anih u izvornim namerama koje stoje poput temelja
nastanka ljudskih i, uop�te, prirodnih dela. Tada ãe i obièni, neugledni kamenèiã postati
dragoceniji od uglaèanog, zlatnog nakita. Jer »najveãa èistoãa izgleda kao prljav�tina,
najveãe bogatstvo izgleda kao siroma�tvo« (a, svakako, i obrnuto), kao �to je smatrao
LaoCe. I uop�te, usled sistemske isprepletanosti konteksta i kvalitativnog sadr�aja svakog prirodnog sistema, svake evolucije kao ko-evolucije i stvaranja èitavog sveta kroz dodir,
ples izmeðu biãa i Prirode, harmonizovanje i odr�anje na�e sredine i na�eg biãa je uvek
uzajaman proces, te je bri�nost koju ukazujemo prema oèuvanju na�e sredine ekvivalentna bri�nosti prema lepoti na�eg pogleda na svet, prosvetljenju na�ih dubokih
etièko-estetskih temelja sa kojih iscrtavamo i obasjavamo na� svet. Istrebljivanje najsna�nijih predatorskih vrsta (za koje se, i pored toga �to
predstavljaju kljuène regulatore ekosistemskih raznovrsnosti, pri povr�nom sagledavanju
stvarnosti smatra da su praktièno beskorisne i predstavljaju samo opasnost za ljude),
ukljuèujuãi vukove, ajkule, kitove, tune, bakalare (podsetimo se da je najmanje 90 %
velikih morskih predatora istrebljeno putem industrijskog ribolova296, èak i pored
mnogobrojnih, u praksi primenjenih modela uticaja ljudskih dejstava na riblje populacije38), medvede, dovodi do ekosistemskih promena koje su nesagledive iz plitko-ekolo�kih okvira, a koje su u stanju da razru�e odnose izmeðu vrsta, esencijalne za
odr�avanje ekosistemske raznovrsnosti i moguãnosti njenog odr�avanja vi�ih vidova
�ivota, kao �to smo i mi sami. U Obali Slonovaèe, Gani i Liberiji neke vrste drveãa nisu
uspele da se regeneri�u nakon masovnog istrebljivanja slonova (èija je planetarna
populacija desetostruko redukovana za poslednjih 50 godina)192, od èijeg razno�enja
semena su, po svemu sudeãi, populacije drveãa bile zavisne379. Slièno tome, i jedinstvene
kolonije morskih crva i drugih beskièmenjaka koje �ive u velikim morskim dubinama
trpe pad populacije zaradi nedostatka prirodnih smrti kitova, od èijih organskih ostataka u
mnogome zavisi njihova ishrana. Istrebljivanje vukova u amerièkom parku Jeloustoun je
dovelo do neobiènog rasta populacije losova i kojota i smanjenja lokalnog biodiverziteta379. Povratak vukova na ovo tlo je doveo do regulacije biolo�ke
raznovrsnosti, te do ponovnog rasta biljnih vrsta (vrba i jasika, uglavnom) u podno�jima
bre�uljaka, koje su losovi prekomerno brstili, dok sada uglavnom opstaju na vrhovima bregova pazeãi na eventualni dolazak vukova. Sa regulacijom populacije kojota, organski
otpaci postaju dostupni i orlovima, sokolima, sovama i jazavcima, pa èak i grizlijima.
Uop�te, ovakve suptilne zavisnosti izmeðu �ivih vrsta su praktièno nesagledive iz strogo
formalnih plitko-ekolo�kih okvira. Bez uvoðenja intuitivnog rezonovanja, koristeãi se
iskljuèivo bilo kojim logièkim formalizmom, posledice ljudskih dejstava su u svakom
iole kompleksnijem, realnom sluèaju nepredvidljive. Svaka procena uticaja izvesnih supstanci na �ivotnu sredinu osuðena je da bude
nepotpuna pre svega usled empiristièko-probabilistièke metodologije na osnovu koje se
ove procene izvode. Nelinearne isprepletanosti definisanih ekolo�kih faktora iz okvira plitke ekologije, sa sve kvantitativnim pristupom predviðanju efekata ljudskih dejstava
impliciraju neizvodljivost potpuno pouzdanog sagledavanja posledica ijednog, makar i
283
naizgled najmanje bitnog ljudskog dejstva (kao �to je mo�da jedan zvi�duk) na totalnu
�ivotnu sredinu. Uzroci globalnog zagrevanja i bilo koje prirodne promene se ne mogu, u
cilju odslikavanja posledica ljudskih dejstava iskljuèivo logièkim putem (li�enim njegove
etièko-estetske komplementarnosti) i antropocentriènog pronala�enja »ispravnih« mera
regulacije prirodnih ciklusa, analitièki ra�èlaniti na iskljuèivo ljudske, ekosistemske,
geolo�ke i astronomske efekte ponaosob, upravo usled njihove neraskidive povezanosti
koju implicira kako pogled kroz okvire nelinearnih, kompleksnih umre�enosti prirodnih
putanja, tako i shvatanje o spiritualnom odnosu izmeðu evolutivnih biãa i Prirode, kroz
koga se prirodni procesi mogu sagledati kao refleksije najdubljih te�nji koje pro�imaju
ljudske delatnosti. Èinjenica da se ni problem planetarnog zagrevanja, ni stanjivanje ozonskog omotaèa nisu nalazili na agendi prve globalne konferencije Ujedinjenih Nacija
na temu za�tite �ivotne sredine (Stokholm, 1972.), slièno kao i nesagledivi devetostruki
porast prirodnih nepogoda izmeðu 1960. i 1990. godine7, odslikavaju neizvodljivost predviðanja posledica ljudskih dejstava posredstvom iskljuèivo logièkih metoda analize.
Premda su hidrotermalni generatori, u poèetku njihove implementacije, izgledali kao
divno ekolo�ko sredstvo transformisanja zemaljskih energetskih tokova u proizvoljno usmeravajuãu elektriènu energiju, opa�anje radikalnih promena u organizaciji lokalnih
ekosistema, prouzrokovanih, na primer, blokiranjem prirodnih migracija ribljih vrsta i protoka hranljivih sedimenata niz reèno korito, promenama na nivou brzine, temperature i sadr�aja kiseonika reènog toka, te poveãanim salinitetom vode usled isparavanja
sadr�aja ve�taèkih rezervoara, iniciralo je formiranje savremenog, gotovo paradoksalnog
stava o visokom anti-ekolo�kom karakteru ovakvih energetskih postrojenja52. Za razliku od »stonih« ekosfera koje se odlikuju stabilno�ãu, ali i nepredvidljivim razvojem
populacija ukljuèenih vrsta217, Biosphere 2, projekat poku�aja formiranja ve�taèki
ureðene, samo za Sunèevu svetlost otvorene ekosistemske organizacije (kao umanjene replike na�e, planetarne biosfere) koja sadr�i i ljudska biãa, zavr�io se drastiènim
opadanjem nivoa kiseonika i redukovanjem biodiverziteta ispod granica odr�ivosti317.
Podsetimo se jo� primera ugljeniènih halogenida koji su doèekani kao idealna zamena za
lako zapaljivi amonijak i sumpor-dioksid tada�njih hladnjaka, da bi se pola veka nakon
zaèetka njihove implementacije otkrio njihov razarajuãi uèinak na stratosferski ozonski
omotaè, te sluèaja leka talidomida koji je »uspe�no« pro�ao testove na �ivotinjama, ali je
ostavio katastrofalne posledice na potomke u primerima ljudske upotrebe, kao i neizvodljivosti procene dejstva genetski modifikovanih �itarica na �ivotnu sredinu, pre
svega usled nesagledivih, potencijalno degradirajuãih posledica ne direktno na potro�aèe
ovakvih proizvoda (jer se, u skladu sa biohemijskom redukcionistièkom paradigmom,
proteini pod dejstvom enzima sistema za varenje razla�u na pojedinaène aminokiseline, a
u redosledu ovih aminokiselina poèiva razlika izmeðu genetski modifikovanih i prirodnih
plodova), veã na klimatske i ekosistemske cikluse usled njihovog remeãenja uvoðenjem
neprirodnih vrsta neuklopljenih u prirodne mre�e isprepletanih ekolo�kih ciklusa. Dizajn
tehnologija u odr�ivom smeru mora, stoga, predstavljati komplementaran pristup buðenju
etièke svesnosti, pa�ljivosti pri izboru namera svakog na�eg, makar i najneuglednijeg i
naizgled najmanje va�nog postupka, kao i svake, neprimetne i tihe pomisli. Ravnote�a
religije i nauke u vidu zasnivanja nauènog pristupa na korenima spiritualne svesti
predstavlja, stoga, put ka ostvarenju ekolo�ki odr�ivog i harmoniènog dru�tva. Dok se u plitko-ekolo�kim okvirima smatra da se jednostavnom, iskljuèivo
racionalnim putem izvedenom eliminacijom otpada iz ekonomskih faza proizvodnje i
284
potro�nje mo�e re�iti problem neodr�ivosti savremenog tehnolo�ko-ekonomskog razvoja, kao i da se eliminacijom eksponencijalno rastuãeg efekta staklene ba�te (redukovanjem
emisija atmosfersko zagrevajuãih gasova) mo�e re�iti problem kritiène nepredvidljivosti
klimatskih promena, u duboko-ekolo�kim okvirima opstaje shvatanje da se bez ulaganja
na�e spiritualne predanosti i neprestanog sagledavanja i prouèavanja preslikavanja na�ih
najdubljih te�nji na sliku na�eg sveta, ne mo�e indukovati harmonija ljudskih dejstava i
prirodnih putanja na kojima ona opstaju. Do ovakvog stava, u okviru koga nepostojanje ve�taèkih zagaðenja ne podrazumeva automatski odr�ivost daljeg tehnolo�kog razvoja, a
stabilizovani nivo ve�taèke emisije ugljen-dioksida ne podrazumeva stabilnu planetarnu povr�insku temperaturu i vremenske uslove, mo�e se lako doãi i jednostavnim
sagledavanjem nelinearne umre�enosti biotièkih procesa157. Zemaljski ekosistemski
procesi obuhvataju stalne prirodne emisije ugljenika u atmosferu (kao, na primer, u sluèaju vulkanskih erupcija), kao i njegova stalna talo�enja u prirodnim procesima
sedimentacija i spiranja zemlji�ta, pri èemu se ova dva procesa kroz istoriju planetarnog
�ivota nisu precizno kompenzovala, veã su uvek varirala u zavisnosti od biotièkih
interakcija, èime su se otvarala i vrata za evolutivni razvoj. Prelaz od redukcione od
oksidacione atmosfere pre oko dve i po milijarde godina sa uporednom pojavom fotosintetièkih organizama, mo�e predstavljati primer ovakve uzajamne regulacije biotièkih i abiotièkih faktora, te, dakle, razvoja �ivota ne kao adaptacije na promene
sredine, veã kao neprekidnog uzajamnog dodira, spiritualnog plesa izmeðu biãa i njihove
sredine, njihovog sveta157. I efekat staklene ba�te kojim se odr�ava optimalna temperatura
za kontinualan razvoj �ivotnosti na Zemlji, predstavlja posledicu globalnih biotièkih
procesa putem kojih se suptilnim regulacijama niza umre�enih efekata, ukljuèujuãi pre
svega kretanja vode (kao glavne planetarne greenhouse supstance), na�a planeta odr�ava i
za ljudska biãa povoljnim mestom za �ivot. U rukama planetarne �ivotnosti se, stoga,
nalazi spontani put ka odr�anju dinamièke ravnote�e fizièkih i biolo�kih procesa, kao
odraza otvorenog prostora evolutivnih moguãnosti. Stoga, naspram antropocentriènih,
manipulativnih i eksploati�uãih politika odnosa ljudskih biãa sa �ivotnom sredinom,
neophodno je u svrhu dostizanja puta koji vodi ka odr�ivosti na�e civilizacije i
kontinualnog napretka �ivotnosti i spiritualnosti do�ivljaja sveta, u vidu dinamièkog,
meðusobno potencirajuãeg balansa uravnote�iti upotrebu empiristièko-analitièke
metodologije i upotrebe tehnolo�kih sredstava u prouèavanju �ivog sveta (koji nas
okru�uje i koji èini temelje na�e egzistencije) i svrsishodnom uticanju na njega, i buðenje
dubokog etièko-estetskog odnosa prema i naizgled najneuglednijem i najneprimetnijem biãu na�e sredine, zadivljenosti i pa�nje na temeljima spontanih putanja kojima se
pru�amo prema èitavom na�em svetu. Istrebljivanje �ivih vrsta i globalno zagrevanje planete jo� uvek na ljudskim
mapama Prirode ne sadr�i prikaze odgovarajuãih efekata na njihove uzroènike � misaono-reflektivna ljudska biãa, iako je poznato da toplija klima podrazumeva promene
na nivou godi�njih doba, rast kolièine ki�nice, moguãnost iznenadnih promena okeanskih
struja, topljenje gleèera, izbeljivanje korala, rast nivoa mora, promene na nivou
regionalnih klima i vegetacije, promene u poljoprivrednom prinosu, aktuelni porast intenziteta tropskih oluja itd. Velike klimatske promene u pro�losti Zemlje su bivale
amortizovane moguãnostima kretanja ekosistemskih vrsta. Ne samo da je danas, kada je
veãina �ivih vrsta ogranièena na odreðene rezervate, ovakav vid sprovoðenja stresa kao
posledice naglih klimatskih promena, onemoguãen, veã i redukcija raznovrsnosti sama po
285
sebi podrazumeva i pad fleksibilnosti sistema pri dejstvu svakog tipa stresa. Preterana centralizacija (koja se mo�e odnositi kako na centralizaciju ljudske vrste u planetarnoj
hijerarhiji �ivotnosti, tako i na socijalno-centralizovanu, urbanizovanu naseljenost i raspodelu ve�taèkih moãi) po pravilu podrazumeva i pad fleksibilnosti u svakom sistemu.
Uop�te, u skladu sa zakonom rekvizitne raznovrsnosti, koji je postavio Ros E�bi i na
osnovu koga je stepen potencijalne regulacije sistema ogranièen raznovrsno�ãu
organizacijskog regulacijskog podsistema, �iroko rasporeðena, decentralizovana moã ili
pluralizacija omoguãavaju i bolje upravljanje sistemom, bilo da je to jedinka ili neka
dru�tvena, ekosistemska, politièka ili ekonomska organizacija. Posmatrajuãi stepen
kompleksnosti, na�a celokupna biosfera se mo�e sagledati kao neuporedivo slo�enija od
mre�e ljudskih dejstava, usled èega je ukazivanje poverenja kartezijanskoj ideji da se
na�a civilizacija mo�e uèiniti potpuno nezavisnom od prirodnih putanja organizacije na
kojima je ona ponikla, neprihvatljivo. Nepredvidljivost odgovora Prirode na ljudska industrijska dejstva (usled nelinearne prirodne ureðenosti) posredstvom formalnih modela
� nepostojanje dokaza, ne sme biti prihvaãeno kao dokaz ili barem indikator nepostojanja
potencijalno degradirajuãih povratnih dejstava na, pre svega, disharmonizujuãe, odbojne
etièke stavove koji stoje u pozadini ljudskih dejstava, te stoga i kao »zeleno svetlo«
nepreduzimanju nikakvih mera predostro�nosti u svrhu za�tite �ivotne sredine (iako
pojam »za�tite �ivotne sredine« ne mo�e biti ozbiljno shvaãen nakon prihvatanja
E�bijevog zakona rekvizitne raznovrsnosti). Jer »konj se oprema za dan boja, ali je u
Gospoda spasenje« (Prièe Solomonove 21:31) - podseãaju nas mudri biblijski stihovi da
se ne u povr�nom ukra�avanju i dizajniranju plodova ljudskog rada sa zanemarivanjem
spiritualnih temelja njihovog postanka, veã upravo u etièko-estetskim korenima, dubokim te�njama koje stoje u osnovama ljudskih aktivnosti, krije i tajna bla�enosti njihovog
delovanja. U prvom delu knjige smo videli da umesto potencijalnog pripisivanja atributa
istinitosti nauènim slikama Prirode, isti opisi i obja�njenja mogu realno dobijati samo
epitete korisnosti ili povoljnosti. Iz ovakve svesti o nauènim prikazima i opisima sveta
kao samo pragmatiènim lingvistièkim putokazima kretanja pod prirodnim ogranièenjima,
te o »teritoriji« Prirode kao nesagledivoj i nesputavajuãoj u ikakve mape sveta, rodila bi se i svest o znatno velièanstvenijoj ureðenosti Prirode u odnosu na njene savremene
nauène predstave. Iz zavaravajuãeg poistoveãivanja nauènih opisa sa istinitom slikom
stvarnosti, veoma èesto i mnogi nepoznati kvaliteti bivaju pogre�no otpisani iz realnog sveta. Tako danas u nauènim okvirima imamo gotovo ustaljeno shvatanje o ogranièenom
i potpuno poznatom spektru kvaliteta lanca DNK, odakle je i ponikla efektivno usko sagledana ideja (pre svega, u odnosu na klimatske pojave na Zemlji) o blagodetnoj upotrebi genetski modifikovanih organizama. Ideja da je 97 % DNK lanca besmisleno i nasumièno formirano (èineãi takozvanu »parazitsku« DNK)
208 ukazuje na odbacivanje misterija Prirode, pokretaèa toèkova svakog radosnog i zadovoljnog �ivljenja i otkrivanja
sveta, iduãi korak uz korak sa arogantnim sveznajuãim stavom nesagledivih posledica.
Pripisivanje antropocentriènih svrsishodnih pona�anja manje kompleksnim biãima u
odnosu na ljude, ideja o samo samo-replicirajuãim i invazivnim te�njama virusa, slike o
redukcionistièkoj uzroènosti sveta, prikazi atoma kao meðusobno identiènih gradivnih
opeka Kosmosa i njihovog nasumiènog i inertnog kretanja u skladu sa deterministièkim
fizièkim zakonitostima, uslovljavajuãa ili genetska predodredljivost �ivih biãa
predstavljaju neke od primera ovakvog zatvaranja vrata izvorima saznanja i èuðenjima
286
nad zadivljujuãim prirodnim poretkom. Relaciju èoveka sa atomima planete je
neizvodljivo opisati u bilo kakvim realnim okvirima, jer je svako na�e znanje ovog tipa
subjektivno, te stoga i pro�eto ljudskim do�ivljavanjem stvarnosti. Reãi da se materija
kreãe pod Bo�ijom komandom mora se shvatiti kao duboka metafora, jer bi u povr�nom
poimanju, ovakva tvrdnja imanentno sadr�ala antropocentrièni karakter. S druge strane,
pozivanje na »bo�anske zakone« u svetu materije bi opet, u sluèaju plitkog metaforiènog
shvatanja, sadr�alo oèigledan mehanistièki, »bilijarski« karakter. U svakom sluèaju,
kvaliteti kao putevi susreta �ivih biãa i Prirode, koji pred nama otvaraju svet beskrajnog
potencijala uèenja i spiritualnog razviãa, prosvetljavanja èudesnih tajni Prirode, ukazuju
na lepotu bo�anskih pravila koji figuri�u na relaciji na�ih najdubljih unutra�njih
konstelacija i njihovog odraza na sliku na�eg sveta. Briljantan kraj novele »Solaris« Stanislava Lema opisuje trenutak kada junak
prièe posle dugotrajnog, istra�ivaèkog orbitiranja oko jedne planete napokon silazi na
nju, te u èe�nji da dodirne planetarno more sa obale na kojoj stoji, primeãuje kako talasi
tog novog, za njega nepoznatog mora kao da se blago pomeraju od njegove ruke, ali na izvesnoj distanci toplo iskazuju oseãanje bliskosti, ljubopitljivosti i prihvatanja, slièno
nekakvom �ivom biãu. Kvantno more indeterminizma, poput svetih emergentnih
kvaliteta �ivotnosti, predstavlja upravo jedno ovakvo nedodirljivo mikrokosmièko,
sveobuhvatno i sveizvorno prostranstvo koje se opire grubom dodiru formalizujuãih i
utilitaristièkih ljudskih posmatraèa, ali uspostavlja bla�eni i neprekinuti kontakt na jedan
dra�esniji, nenametljivi i milostiviji naèin. Analogiju izmeðu ovakvog do�ivljaja Prirode
- koji podseãa na sveto po�tovanje �erpasa prema izvori�tima i ciljevima svojih
putovanja, olièeno u zahvalnosti, ali nedodirivanju planinskog vrha - mo�emo pronaãi u
Zen do�ivljaju stvarnosti, kako ga je opisao Teitaro Suzuki358. Naime, dok lik jedne Tenisonove pesme raskomada cvet ne bi li otkrio njegovu tajnu, biva razoèaran i cvet za
njega ostaje samo »cvet« (dakle samo ime, ali ne i ono �to je imenovano), slièno kao i za
Pitera Blaja, lika jedne druge pesme Vilijema Vordsvorta o upoznavanju cveta, Zen umetnik posmatra cvet ne dodirujuãi ga, stapajuãi se u harmoniènu komunikaciju sa njim
i na taj naèin otkrivajuãi njegovu esenciju, ali i podjednako predajuãi njemu svoju. Zen
posmatraè i cvet kao jedan holistièki sistem postaju vi�e nego �to su bili, svako za sebe,
pre njihovog milog, obostrano obogaãujuãeg susreta. Slièno tome, i Lemovo more
nepoznate planete je zapravo slika na�e Prirode koja ne dozvoljava da je bespo�tedno i
pohlepno komadamo i tretiramo kao mrtvi resurs, jer je ona dra�esna �ivotnost sa svom
svojom imanentnom, nereèitom i nedokuèivom lepotom. Ona je �ivo biãe, ona nije skup
jedinki povezanih u mre�e dejstava, veã je sve �to znamo da postoji, svaki atom oko nas
deo �ivota koji nama, deci Kosmosa, prenosi njenu Ljubav i bri�nost za nas i na� svet.
Sve ono �to se iz savremenih nauènih, tehnolo�kih, pa i globalno civilizacijskih okvira
do�ivljava kao mrtva Priroda uistinu odi�e tajnovitom, pulsirajuãom kosmièkom
�ivotno�ãu, prisutnom svuda, u svakom i najnezapa�enijem kutku Prirode. Muzika
Kosmosa odzvanja u svakom njegovom deliãu i ta muzika jeste �ivot. Ovakvo shvatanje
u okviru koga je svaka na�a misao ili delo trenutno inkorporirano u mre�u kosmièkih
dejstava i trenutno dobija odgovor adekvatan sopstvenim izvornim te�njama, predstavlja
osnovu duboko-ekolo�kog do�ivljavanja stvarnosti. Ipak, jo� je mnogo suptilnih uvida pri
do�ivljavanju sveta neophodno da bismo na globalnom planu ustanovili dru�tvo pro�eto
ovakvom sve�ãu koja ãe u kontaktu sa Prirodom videti skicu sliènu Lemovoj viziji.
287
Jedna od tipiènih strana povratka na svete vrednosti, na svest o globalnom uticaju
na�ih malenih misli, naizgled najbeznaèajnijih namera, reèi i dela, je i povratak na
duboko uva�avanje èuvenog ekolo�kog slogana Frica �umahera � »small is beautiful«,
jer, zaista, u posveãivanju na�e pa�nje i potpunoj predanosti i saoseãanju sa malim
stvarima se krije vrhunska etika i lepota postojanja. U savremenom dru�tvu je gotovo
op�te prisutna osetljivost samo na velike, spektakularne pojave, inicirana stavovima da male delatnosti ostavljaju male efekte, dok velike stvari ostavljaju velike efekte. U nelinearnom svetu, kakav smo predstavili u prvom delu knjige, ovakva linearna skala odnosa je neva�eãa, te su, stoga, beskrajno male stvari utopljene u preciznu rezonancu sa svetom u stanju da proizvedu nesagledivo daleke i velièanstvene efekte. »Iduãi samo
napred, daleko se ne sti�e«333, mudro je jednom primetio mali princ, a »ko je veran u
najmanjem � veran je u velikom, a ko je neispravan u najmanjem � neispravan je i u velikom« (Luka 16:9), uèio je Isus. Pogre�na, upro�ãavajuãa i totalitaristièka kultura
vrednovanja »velikog« i senzacionalnog se sagledava kako u metodologiji radio-televizijskog informisanja u okviru koga se nikada ne ukazuje na stvari u kojima direktno mo�emo uèestvovati, tako i na savremenim ekolo�kim shvatanjima u okviru kojih
»veliki« dogaðaji odvlaèe pa�nju sa naizgled malih, ali znatno uticajnijih dogaðaja. Tako
se na svaku tonu, oèiglednom ljudskom gre�kom izlivene nafte u more, pri svakodnevnom, uobièajenom brodskom transportu izlije 20 tona, odakle postaje jasno da
»novi problemi nisu posledice sporednih oma�ki, veã tehnolo�kih uspeha«339, kao �to
smatra Beri Komoner. Razlika izmeðu ova dva puta � opsednuto�ãu velikim i predano�ãu
malim, analogna je razlici izmeðu nezadovoljstvom pro�etog oblaganja puta ne�nom
podlogom - te�nji ka borbenom menjanju sveta (èime se, zapravo, samo pru�a
komparativni odraz za dodatni razvoj onoga ka èemu smo ljutnjom i borbeno�ãu
usmereni120), i pravljenja dobrih papuèa - menjanja sebe i postajanja tihim primerom kroz posveãenu predanost svim, i naizgled beznaèajno malim stvarima, te prihvatanje sveta i
prosvetljavanje svakog njegovog deliãa svetlo�ãu du�e i beskrajne bo�anske lepote. Dok prvi prilaz predstavlja najèe�ãe rat protiv rata koji je, kao �to smo veã napomenuli, takoðe
rat (kao i eventualno paradiranje sopstvenog znanja i ega), i slièno kao i u svim
istorijskim burnim odgovorima na odreðene ljudske odluke (kao i u sluèaju ratobornog
ekolo�kog aktivizma285) ostavlja èesto podjednako destruktivne posledice kao i ono
protiv èega se bori, drugi prilaz zaista, tiho i nenametljivo, uspeva da promeni svet
nabolje. Na poèetku ovog odeljka smo sagledali ureðenost �ivota na na�oj planeti kao
jednu piramidu u okviru koje svaki njen horizontalni sloj predstavlja po tip individualnih �ivotnih organizacija. Sa penjanjem od temelja ka vrhu piramide �ivotnosti, kreãemo se
od mno�tva ni�ih vrsta kratkog veka postojanja ka sve manjem broju vrsta sve bogatije organizacije i sve du�eg �ivotnog veka, tako da vrhunski slojevi ove piramide na�e
biosfere pripadaju ljudskim biãima, i sve to u skladu sa LaoCeovim pravilom da »onome
�to je kruto, mesto je u podno�ju, a onome �to je fleksibilno (a ljudska biãa na na�oj
planeti kao vrsta nemaju premca u saznajnoj, delatnoj i komunikativnoj fleksibilnosti, prim.a.), mesto je na vrhu« (Tao Te Ãing LXXVI). Meðutim, osim konstantnog samo-stvaranja, samo-obnavljanja, samo-transformacije i recikliranja svojih »opeka« i èitavih
nivoa (o èemu nam govori konaènost egzistencije nekoliko stotina miliona vrsta koje su
nekada postojale na Zemlji, sa srednjim egzistencijalnim dobom procenjenim na 4 � 5 miliona godina317), ova piramida �ivotnosti se karakteri�e i kontinualnim i spontanim
288
evolutivnim karakterom koji se stalnim rastom �ivotne raznovrsnosti odra�ava na stalno
uveãanje ove piramide, na sve veãi opseg koji organizacija �ivotnosti obuhvata.
Meðutim, lako se sada mo�emo upitati: »Kakav bi bio naèin na�eg uèestvovanja u izgradnji ove piramide?«. Ukoliko bismo zanemarili njene temelje, kako u vidu bogate
raznovrsnosti �ivota koja je razvila uslove za postanak ljudskih biãa i koja nas i dalje
odr�ava, tako i u vidu spiritualnih uzroka èitavog sveta, na�e reðanje cigli koje bismo poèeli blizu vrha piramide neizostavno bi se zavr�ilo brzim ru�enjem. Svaki stabilni
evolutivni razvoj piramide �ivota se odigrava srazmerno du� èitave njene zapremine, te
tako i na�e delatnosti koje doprinose planetarnom razvoju kako tehnologija, tako i svesti i �ivota, moraju, sagledano iz plitko-ekolo�kih okvira, u sebe obuhvatiti bri�nost i pa�nju
za èitavu na�u biosferu na èijim temeljima opstajemo, dok bi se u duboko-ekolo�kom
kontekstu na�e delatnosti morale u svojim korenima postanka pro�eti etièko-estetskim vrednostima u skladu sa drevnim spiritualnim tradicijama. Da se pod vrednostima u savremenom dru�tvu podrazumevaju pogre�ni kvaliteti,
postaje jasno ukoliko se uzme u obzir da se èitavo more kvaliteta esencijalnih za svako
produhovljeno ljudsko �ivljenje ne smatra vrednostima u savremenim, i to pre svega
ekonomskim, eko-ureðenjima. Kulturni progres, edukacija, briga, ne�nost, posveãenost
drugim biãima i, zapravo, èitavo more spiritualnih kvaliteta koji su jedini u stanju da
doprinesu sreãnom �ivljenju, ne pripadaju savremenim ekonomskim vrednostima koje se
danas koriste za sasvim zavaravajuãe olièavanje kvaliteta i standarda �ivljenja. U skladu
sa nedokazivim stavom iz uvoda ovog dela knjige, povratak na spiritualne kvalitete, postavljene u temelje na�ih delatnosti, spontano, nezavisno od njihovog cilja, ali tajnovito
iscrtane u putu njihove izvedbe, predstavlja put pronalaska harmonije ljudskih tehnologija i Prirode. Problem temeljnih vrednosti ekonomskog progresa Nivo potro�nje je u savremenim bogatim industrijskim dr�avama dostigao
neodr�ive razmere za dana�nje, uglavnom linearne tipove proizvodnje, u okviru kojih se
stvara mno�tvo nereciklirajuãih otpadnih materija. Osnovni problem se, naravno, sastoji u
tome �to se, zaradi te�nji ka �to efikasnijem profitiranju, potro�aèima krije uvid u
enormne kolièine materijala èije nereciklirajuãe cirkulisanje veãina savremenih
proizvodnih putanja izaziva. Tipièni potro�aè jedne »razvijene« industrijske dr�ave nije
svestan da ukoliko bi mu kamion svakoga dana donosio sav materijal - osim hrane i goriva - koji on svakodnevno koristi, tada bi dnevna te�ina ovog tereta iznosila
121 ne�to
vi�e od 100 kilograma. Za godinu dana, ova kolièina bi dostigla vrednost od blizu 40
tona, èije bi pribli�no tri èetvrtine pripadale mineralnim i »neobnovljivim« resursima14.
Ovoj kolièini bi pripadali ne samo listovi drveãa dnevnih novina, hemijske supstance
deterd�enata i njihovih plastiènih omota, amortizacione kolièine materijala iz privatnog
automobila, asfalta i cigli kuãe, kao i ureðaja u njoj, veã i neki materijali koje
najverovatnije tipièni urbani potro�aè nikada nije video, ukljuèujuãi ve�taèka ðubriva
koja se koriste pri uzgajivanju hranljivih biljaka, te i stene ispod kojih su se danas upotrebni metali i minerali nekada nalazili121. Podsetimo se da u savremenoj ekonomiji kolièina otpada koju nemamo prilike gotovo nigde da vidimo, ukljuèujuãi �ljake iz
rudnika i industrijskih postupaka sinteza i ekstrakcija koncentrovanih metala, raznorazne
289
fabrièke otpade i emisije èaði i gasa, nekoliko puta prevazilazi kolièine otpada koje
vidimo u kantama za smeãe i kontejnerima oko nas. Da bi se bilo koji materijal ekstrahovao u koncentrovanom obliku iz Zemljinih prirodnih bogatstava, neophodno je uz �eljeni proizvod napraviti i mno�tvo otpada.
Premda je proseèan odnos izmeðu kolièina ekstrahovane rude i otpadnog materijala oko
1:6, za dobijanje jedne tone bakra se u tipiènom sluèaju formira oko 110 tona otpadne
rude (pre svega u vidu pra�ine i kamenja koje pokriva rudu), kao i oko 200 tona razme�tene zemlje, za svaki kilogram prodajnog zlata formira se oko 300 tona otpada,
dok u sluèaju ekstrakcije katalitièki aktivnih prelaznih metala iz grupe platine116, odnos
izmeðu prinosa i otpadne rude iznosi pribli�no 1 : 140 000. U Kanadi, stoga, povr�ina
koja pripada otpadnim rudama obuhvata oko 58 puta veãu povr�inu od ukupne povr�ine
svih urbanih deponija smeãa u njoj121, a potpuno recikliranje svih ljudskih proizvoda koji
potencijalno pripadaju domaãinstvima smanjilo bi294 ukupnu kolièinu èvrstih otpadnih
materija za svega 1 � 2 %. Mladenci koji kupe po zlatni prsten bi trebalo da budu svesni da su uz dobijanje vlasni�tva nad njima inicirali i stvaranje oko 6 tona otpadne materije.
13 % globalne emisije sumpor-dioksida potièe od ve�taèkih procesa uklanjanja neèistoãa
iz zlata prethodno ekstrahovanog iz rude419. Mnoge toksiène hemikalije kao, na primer,
cijanidi, �iva ili sumporna kiselina, se u metalurgiji koriste u svrhu razdvajanja metala od
rude, dok se hemijski osiroma�ena ruda najèe�ãe sipa u jezera ili reke sa nesagledivim
posledicama. Gotovo polovina nedirnutih pra�uma Zemlje je danas ugro�ena od strane
rudarskih poduhvata kao posledica usko efektivno sagledanih postupaka u vidu zanemarivanja ekolo�kih, socijalnih i etièkih strana poslovanja, na osnovu kojih je
ekstrakcija minerala iz zemlji�ta i dalje finansijski isplativija od njihovog recikliranja.
Samo rudarstvo je impliciralo praktièno trajnu kontaminaciju 26 000 kilometara reènih
tokova u zapadnom delu SAD-a, dok je izlivanje oko 80 miliona litara cijanida od strane rudnika zlata Baia Mare dovelo do kontaminacije reka Tise i Dunava u du�ini od oko 500
kilometara, �to se danas smatra najveãom ekolo�kom katastrofom u Evropi nakon
eksplozije èernobiljskog nuklearnog reaktora13. U reku Ok Tedi u Papui Novoj Gvineji se godi�nje izlije oko 70 miliona tona rudnog otpada
317, i to sve pod rukovodstvom kompanije ironiènog naziva � Sustainable Development Program Ltd. Najveãa kolièina savremenih materijala je namenjena iskljuèivo za jednokratnu
upotrebu, �to je u drastiènom kontrastu ne samo sa cikliènim kru�enjem materije na nivou
na�e biosfere (u okviru èijih prirodnih ciklusa ne postoji ni�ta �to se odla�e kao otpad, s
obzirom da otpad jednog biãa predstavlja hranu nekog drugog), veã i sa naèinom
proizvodnje iz pro�losti kada su organski materijali ostavljani da degradiraju prirodnim
putem, dok su se metalni proizvodi koristili puno godina nakon èega bi se topili i
transformisali u nove proizvode. Plastiène kese i plastiène boce - nosaèi teènih proizvoda,
te aluminijumske konzerve, u najveãoj meri se danas ne recikliraju, veã se deponuju tako
da trajno i sa nesagledivim posledicama, pre svega za buduãe generacije, kontaminiraju
zemlji�te, tekuãe vode i atmosferu. U SAD se danas za svaki novi kompjuter koji se pojavi na tr�i�tu, jedan stari baci u podrum ili na ðubri�te
419, dok se hemijske industrije i dalje uglavnom oslanjaju na postupke sinteze razvijene u doba kada se nije vodilo raèuna
o njihovim energetskim, socijalnim i ekolo�kim tro�kovima409. Danas se u sve veãoj meri
uviða da bi se osnova kretanja ka odr�ivoj ekonomiji morala sastojati u postepenoj, sve
manjoj potro�nji takozvanih »devièanskih« materijala, materijala koji se dobijaju
290
preradom sirovih, prirodnih bogatstava. Drugim reèima, rudnici buduãnosti moraju
postati gradovi, a ne ki�ne pra�ume13.
Postoji nekoliko koraka koji bi se morali preduzeti u svrhu formiranja jednog odr�ivog globalno-ekonomskog sistema. Najpre, promena fokusa ekonomije od stvaranja materijalnih proizvoda ka uslu�nom sektoru, od proizvodnje radi individualnog
profitiranja ka proizvodnji radi buðenja op�teg duhovnog blagostanja, te od manufakturne
baze do temelja edukacije kao primarnih poslovnih aktiva i ciljeva (�to prirodno
proizilazi iz ovakve stvaralaèke re-orijentacije), je neophodna. Vezanost za materijalne objekte, koja se u drevnim orijentalnim predanjima do�ivljava kao uzrok svih patnji,
sukoba i nesreãa, mora biti zamenjena te�njama ka stvaranju i preno�enju dela koja su
zaista od koristi ljudskim biãima, koja su u stanju da ih duhovno obogate, i èije stvaranje
nikada, naravno, nije pokrenuto te�njama ka iskljuèivo sopstvenom profitiranju. Ideja da
se duhovne potrebe èoveèanstva mogu zadovoljiti materijalnim bogatstvima namesto oplemenjavajuãeg ljudskog kontakta, zavaravajuãa je i neodr�iva. Zamena slobode i
potencijala osmi�ljenosti sveta sa uklanjanjem odgovornosti i bezbednosnim utoèi�tem u
vezanosti za plodove rada, zamena prirodnih inicijatora do�ivljaja sveta sa kontekstom njihovog do�ivljaja u kome se krije tajna sreãe i zadovoljstva (pa, tako, kada car Hui od
Lianga upita Mencija, zadivljenog prirodnim okru�enjem, da li i dobri i mudri ljudi
u�ivaju u »takvim stvarima«, Mencije odgovara da »bivajuãi mudri i dobri, nalaze zadovoljstvo u ovim stvarima. Da nisu mudri i dobri, premda i imali ove stvari, ne bi na�li zadovoljstvo (u njima)«
281), rezultuje u samo-destruktivnom ciklusu, sliènom efektu
buðenja sve veãeg straha (jer »strah, strah je od patnje; patnja, patnja je u strahu«172,
podseãa nas Bela Hamva�) sa sve veãim naoru�anjem u uèauravajuãoj �elji za
ve�taèkom, prividnom, »kupljenom« sigurno�ãu290. Pro�irenje proizvodnog �ivota
proizvoda uz otvaranje moguãnosti njihovog lakog recikliranja predstavlja sledeãi va�an
korak. Povezivanje industrija u takozvane »industrijske simbioze«, pri kojima bi otpadne
materije jednih postrojenja predstavljale sirove, ulazne materijale drugih pogona, predstavlja, takoðe, neophodan naèin uspostavljanja nelinearnih proizvodnih ciklusa u
okviru kojih se u finalnom, savr�enom sluèaju ne bi pojavljivao nikakav otpad za
deponovanje sa strane. Na ovaj naèin, ekonomija, èije poreklo reèi oznaèava njeno polje
delatnosti kao »kuãepaziteljstvo«, postala bi usklaðena sa svojim drevnim znaèenjem.
Umesto sredstva otuðenog velièanja sopstvenog ega, jednostavno bi postala ogranak
stabla bri�nosti ljudskih biãa prema svom prirodnom, kosmièkom i bo�anskom domu,
pru�ajuãi spiritualnoj evoluciji �ivotnosti moguãnosti prirodno harmoniènih, saoseãajnih,
prosvetljujuãih otkrovenja, i mudrom odr�ivo�ãu joj otvarajuãi u nedogled prostiruãi put. Nakon pretpostavljene sebiène, kompetitivne i nesaoseãajne prirode ljudskih biãa,
prva sledeãa osnovna gre�ka modela kapitalistièke ekonomije Adama Smita jeste
implicitna pretpostavka o neogranièenosti kolièine i samo-obnavljajuãeg kapaciteta
prirodnih resursa. Neodr�ivost funkcionisanja tehnolo�kih izuma je kroz istoriju bila
amortizovana pomerajima koncentracija ljudskih eksploati�uãih dejstava157, poput
èajanke u Alisinoj zemlji èuda, gde domaãini nemaju vremena da peru �olje, veã ih,
jednom napunjene, samo rotiraju oko stola. Meðutim, danas, u vremenu globalizovanih
razmi�ljanja, èesto se postavljaju pitanja398 analogna pitanjima Alise � »a �ta ãe biti kada
doðemo na poèetak (kada se obrne ceo krug èajanke, prim.a.)?« - »a �ta ãe biti kada se
zaista doðe do iscrpljenja prirodnih resursa?«. Beskonaènost Prirode odgovara cikliènom
ureðenju u okviru koga svaki otpad jednog procesa kreacije biva apsorbovan i pretvaran u
291
hranu drugih stvaralaèkih putanja, u potencijal daljeg beskrajnog globalnog napretka, te
se, stoga, tajna odr�avanja ovakve resursne beskrajnosti Prirode, »mora u koga se sve
reke ulivaju, a ono nikada nije puno« (Knjiga propovednikova 1:7), krije upravo u
podr�avanju i imitiranju prirodnog naèina kretanja materije, energije i informacija. Stoga,
odgovornost nad celokupnim spektrom efekata na�ih dejstava, kao i zadivljenost
prirodnim putanjama i njihovo podra�avanje, a ne iskljuèivo hijerarhijski top-to-bottom prilazi pronalasku odr�ivih odnosa variranjima statistièkih indeksa, predstavljaju put
pronala�enja odr�ive, dinamièke, evolutivno ravnote�ne interakcije izmeðu ljudske
civilizacije i njenih ekolo�kih temelja. Potpuno recikliranje svih ljudskih proizvoda, omoguãavajuãi postepeno dostizanje
cilja nestanka svake vrste trajnog otpada, predstavlja put ka nastanku odr�ivog
ekonomskog dru�tva. S obzirom da je razvoj nauènih ideja i njihovih tehnolo�kih
implementacija kroz istoriju na�e civilizacije èesto inicirao produbljivanje opsega dostupnosti izvesnih resursa, kao i otkriãa i razvoj alternativnih resursa
251, otpadnu (ne)prijemèivost na�e planete mo�emo sagledati kao kljuènu kariku globalne
produktivnosti, koju je, u svrhu postizanja imperativa odr�ivog razvoja, neophodno temeljno proèistiti i vratiti na izvorni poèetak. Naravno, ovakvo proèi�ãenje nus-produktnog, otpadnog interfejsa izmeðu ljudskih stvaralaèkih dejstava i Prirode je nu�no
izvoditi ne putem kratkoroènih, takozvanih »end-of-pipe« re�enja, veã su�tinskim, inovativno-kvalitativnim procesnim modifikacijama koje ãe nas polako vraãati na sam
poèetak, na èiste, obnovljive izvore energije kao na prirodno-poklonjeno zaèeãe svakog
odr�ivo-razvojnog dru�tva. Podsetimo se da bi i reè »resurs« - s obzirom da vodi poreklo od latinske reèi resurgere koja znaèi »ponovo se pojaviti, ponovo se roditi i nastati« - naspram savremenog konteksta linearne ekonomije koji joj pru�a znaèenje nepovratno
potro�nog sredstva, u okviru potpuno reciklirajuãe ekonomske organizacije povratila svoj izvorni smisao koji odslikava uvek obnavljajuãu organizaciju svakog prirodnog sistema.
Meðutim, nije samo savremena zastarela tehnièka i ekonomska organizacija prepreka ka
posveãivanju sve vi�e pa�nje recikliranju, veã i dana�nje forme proizvoda nisu u potpunosti pogodne za recikliranje. Tako, na primer, slo�enost vi�ekomponentnih
sistema, bilo da su to kompozitni materijali, integrisana kola, elektronski ureðaji ili
koverte sa plastiènim prozorima, predstavlja problem prilikom te�nji ka njihovom recikliranju, jer je neophodno razvrstati pojedinaène komponente u posebne reciklirajuãe
kategorije, �to najèe�ãe zahteva naporan i dugotrajan posao. Stoga, kriterijum ne samo
»lakoãe montiranja«, veã i »lakoãe razmontiravanja« (koji danas, najèe�ãe, stoji u obrnuto srazmernom odnosu sa dugotrajno�ãu proizvoda) predstavlja jedan od
neophodnih ekolo�kih indikatora proizvodnih procesa buduãnosti. Takoðe, recikliranje je
onemoguãeno kada god se materijal rasipa tokom kori�ãenja, bilo da su to nekada�nji ugljenièni halogenidi iz hladnjaka, farbe koje obla�u gotovo sve tr�i�ne artikle,
kozmetièki proizvodi, deterd�enti ili komponente goriva, pri èemu je, podsetimo se, i
najveãi udeo upotrebnih kolièina te�kih metala disipativnog karaktera12,14. U ovakvim
sluèajevima bi kvalitativne modifikacije hemijskih proizvoda u smeru razvoja eco-friendly opcija, kao i ekolo�ke inovacije na èitavom spektru nivoa interakcije slo�enih
proizvoda sa njihovom �ivotnom sredinom (od dizajna preko procesa nastanka i
upotrebnog veka do perioda degradacije, odnosno recikliranja) èinile deo puta ka razvoju
100%-reciklirajuãih dru�tvenih organizacija.
292
Primeri uspe�nog recikliranja su danas mnogobrojni. U Brazilu oko 87 %
proizvedenih aluminijumskih konzervi nakon upotrebe biva reciklirano postupkom kojim se u potpunosti elimini�e zavisnost od rude boksita, pri èemu se u�tedi oko 75 % energije
u odnosu na proces dobijanja od »devièanskih« materijala, a u istoj proporciji se redukuje
i kolièina nus-proizvedenih otpadnih materija419. Zahvaljujuãi uvoðenju redizajniranih
ureðaja koji se lako i planski mogu razmontiravati121, kompanija Xerox povisila je udeo
remanufakturisanih proizvoda na oko 84 %. Jednostavna promena zakonskih odredbi je u Nemaèkoj izmeðu 1992. i 1997. godine poveãala udeo recikliranih omota proizvoda sa 12 na 86 %. Meðutim, mnogobrojni su i primeri
121 urbanih industrija koje u okviru nekih svojih pogona ne prave nikakav otpad. U australijskom gradu Kanberi prihvaãena je
politika u okviru koje se te�i potpunoj redukciji otpada do 2010. godine. Uvoðenje
poreskih taksi na svaku vrstu otpada, i to kako proizvoðaèima, tako i potro�aèima,
pokazuje se kao jedan od puteva za postizanje ovog cilja, ali je neophodno uzeti u obzir da je svako uslovljavajuãe iniciranje postizanja �eljenih rezultata samo privremeno
re�enje, i da odgovara plitko-ekolo�kim re�enjima, dok bi se u duboko-ekolo�kim
okvirima insistiralo na buðenju svesti solidarnosti i odgovornosti za ljudske aktivnosti i
potro�nju raznoraznih, u najveãem broju sluèajeva nepotrebnih proizvoda. Meðutim, neke
vrste otpada kao, na primer, emisije toksiènih gasova (ugljenièni halogenidi, pesticid
DDT ili dioksin, proizvod sagorevanja otpada, na primer), veoma je te�ko pratiti, te se
tada smatra da su regulacije umesto taksi ili dobrovoljnih podsticaja neophodne radi njihovog kontrolisanja121. Brojni su primeri191 naglih i nepredvidljivih, drastiènih porasta
koncentracija odreðenih ve�taèkih, otpadnih hemikalija u zemlji�tu, podzemnim vodama i
prirodnim vodenim rezervoarima, koji ukazuju na neizvodljivost preciznog ustanovljivanja maksimalnih doza otpadnih materija ve�taèkog porekla koje prirodna
sredina mo�e asimilirati, te na nu�nost prihvatanja kvalitativnog naspram kvantitativnog
pristupa monitoringu interakcije industrijskih pogona i njihovog ekosistemskog okru�enja, i njenoj regulaciji. Na ovaj naèin bi se i fokus ekolo�kih istra�ivanja
konstruktivno i preventivno pomerio374 sa problematiènog praãenja toksiènih hemikalija
kroz prirodnu sredinu i intoksikacionih mehanizama ka inovativnim pronalascima re�enja
problema degradacije ekosistemskih putanja kroz hemijski kvalitativne modifikacije industrijskih procesa u smeru razvoja sve èistijih metoda procesovanja, metoda koje bi u
sve manjoj meri disharmonièno interferirale sa prirodnom sredinom. Kroz sagledavanje eventualne nu�nosti regulativnog prilaza re�enju oèiglednih ekolo�kih problema, pod
veliki znak pitanja bi se doveli dugoroèna uspe�nost i odr�ivi potencijal, u su�tini
iskljuèivo podsticajnih320 i neobaveznih ekolo�kih standarda iz serije ISO 14000.
Èinjenica je da su visoki tro�kovi opravke dotrajalih ureðaja, kao i relativno niski
tro�kovi njihove zamene novim proizvodima u bogatim industrijskim dr�avama osnovni
razlozi koji stoje u osnovi stvaranja otpada i velike potro�nje, a ovakvi uzroci se mogu
veoma efikasno re�iti prelaskom sa ekonomije zasnovane na visokim platama i jeftinim
sirovinama na ekolo�ki odr�ivu politiku. U Evropskoj uniji 2005. godine stupa na snagu
zakon o otpadu elektriène i elektronske opreme419 na osnovu koga ãe svi proizvoðaèi
elektro-ureðaja biti odgovorni za skupljanje i recikliranje svojih proizvoda nakon
njihovog upotrebnog veka. Meðutim, politièki regulativan pristup re�avanju problema
odr�ivosti je plitkog karaktera, i to ne samo kao posledica eksternog redukovanja opcija sistema upravljanja, veã i usled èinjenice da su ovakve regulacije uslovljene plitko-ekolo�kim proraèunima koji nikada nisu u stanju da sagledaju potpuni spektar efekata
293
bilo kog prirodnog dejstva. Slièno kao �to i stav o neophodnosti umerene centralizacije odluka na polju R&D investiranja, u svrhu konstruktivnog podsticanja i razvojnog usmeravanja rastuãe interdisciplinarnosti nauènih interesovanja i profesija
293, implicitno sadr�i prihvatanje odluka koje potièu iz privatnih i industrijskih sektora (iz kojih danas u SAD, na primer, potièu dve treãine ukupnih, dr�avnih R&D investicija
293) kao ne-etièkih
i kratkoroènih, i regulativni pristup ostvarenju ideala ekolo�ki odr�ivog industrijskog
dru�tva se, kao i svaka ideja o nu�nosti centralizovanosti odluèivanja, mo�e preobraziti u
poverljivo pru�anje potpune slobode izbora putem svestranih, primernih te�nji ka
buðenju implicitne etike i spiritualne odgovornosti u svaèijim potezima. Negovanje
duboke etike, spiritualne predanosti i bla�enog oseãaja poistoveãivanja sa na�im svetom,
u sprezi sa pragmatiènim znanjem, znanjem u èijoj emanenciji nikada ne gasne njegova
neposesivna, ko-orijenti�uãa (ka bli�njima bri�no okrenuta) pozadina, predstavlja put
buðenja jedne potpune harmonije izmeðu Prirode i ljudskih misli i dejstava, kroz koju se
otvaraju potencijali beskrajne evolucije svesti, �ivotnosti i radosti komunikacija. Kada su ljudske delatnosti u potpunoj harmoniji sa Prirodom, kada se svaki trag
egocentriènih poriva pretvori u bla�enu svest Puta, tada postajemo slièni ve�tom radniku
ili dru�tvu »zlatnog doba«, koji »ne ostavljaju traga«. Ovakvo dru�tvo bi u sebi sadr�alo i
emanenciju ideala Tao filosofije, u skladu sa kojim se dru�tvom upravlja posredstvom
spontanog saoseãanja, »punjenjem stomaka« drugih biãa, dejstvima koja se buðenjem
harmonije pru�aju od direktnih aktova ka celini, na potpuno suprotan naèin od
savremenog dru�tvenog ureðenja u okviru koga se »dobroèinstva« izvode ulaganjem u
vrhove ustanova, izbegavajuãi oplemenjujuãi direktni kontakt u kome zaista poèiva tajna
isceljenja. Problem neadekvatne edukacije - edukacije kojom se ne razvija, veã najèe�ãe
redukuje oseãaj odgovornosti insistiranjima na povlaðivanju tuðim stavovima i
principima mi�ljenja - ne mo�e se re�iti jednostavnim relociranjima fondova, variranjem ekonomskih i politièkih parametara ili indeksa odr�ivosti koji se odnose na statistièki
oformljene dru�tvene kolektive, veã samo akcentiranjem va�nosti prosvetljenja direktnih
komunikacija (jer svaki trenutak �ivljenja podrazumeva nu�no kako komunikaciju, tako i
uèenje), kako izmeðu biãa i celokupne Prirode, svog sveta, tako i na nivou meðuljudskih
odnosa, u smeru obostranog poverenja i prihvatanja, aktivnog uèestvovanja u pru�anju
putokaza u okvirima razmatranja aktuelnih problema. Ovakvim direktnim, spontanim i saoseãajnim kontaktom se inicira decentralizujuãe harmonizovanje visoko-centralizovanih, manipulativnih dru�tvenih sistema, èime se otuðenost pojedinaènih biãa
u okviru njih postepeno preobra�ava u aktivno sudelovanje i �irenje osmi�ljavajuãeg
konteksta ljudske egzistencije, koje uvek odgovara buðenju zadovoljstva iskrene
povezanosti sa svetom. Dok hijerarhijski, planski top-to-bottom prilazi pobolj�anju sveta
nerazre�ivo posmatraju krug u kome se za re�enje problema planetarnog siroma�tva i
gladi mora postaviti stabilna bezbednosna i politièka osnova, za koju je potrebno razviti
edukativne temelje, za razvoj kojih je neophodno najpre re�iti problem egzistencijalne
nema�tine71, uviðanje beskrajne korisnosti i lepote u malim ostvarenjima i postignuãima,
te i naizgled beznaèajnim reèima, pogledima, dodirima i mislima, poput obasipanja ovog
»zaèaranog kruga« zvezdanom pra�inom, malim i tihim podsticajima, sa svih strana
uravnote�ava toèak globalnog napretka i spontano ga orijenti�e u harmoniènom smeru.
»Misli globalno (sistemski, metaforièno, u analogijama, prim.a.), delaj lokalno«, stoga,
predstavlja zvezdu vodilju ekolo�ke svesti, s obzirom da smo veã videli da se i beskrajno
294
mala dela i misli efektivno prostiru du� èitavog sveta, te da, stoga, svako lokalno
predstavlja istovremeno i globalno delovanje. Sagledavanjem op�tih putanja civilizacijskog stvarala�tva, lako mo�emo doãi do
zakljuèka da savremeni, globalni ekonomski i tehnolo�ki napredak opstaje na raèun degradacije prirodnih izvori�ta ovog napretka
284. Da bi postavka ekonomije savremenog dru�tva postala odr�iva, jasno je da ona mora prestati da bude linearna »ekonomija reke«,
i postati ciklièna »ekonomija mora«. Pojam »ekonomije mora« se mo�e sagledati iz dve perspektive: plitko-ekolo�ke, koja bi odgovarala ideji o eksplicitnoj postavci ljudskih
ekonomskih i tehnolo�kih dejstava u cikliènom maniru u okviru koga bi otpad jednih
pogona predstavljao sirovine drugih; te duboko-ekolo�kog stava koji bi podrazumevao implicitni spiritualni odnos svakog ljudskog biãa prema svom svetu, koji tiho i
neprimetno pro�ima sve njegove postupke. Ovaj odnos koji odgovara svim religijskim
tradicijama lepo izra�ava Julija Kapuleti u èuvenoj sceni na balkonu �ejkspirove drame:
»My bounty is as boundless as the sea, my love as deep; the more I give to thee, the more I have, for both are infinite«. Ekleziast i ÈuangCe su jednako pisali da »sve reke se
ulivaju u more; a ono nikada nije puno«, i to upravo usled svoje beskrajne velikodu�nosti
i prihvatanja svega, jer se, podsetimo se, more uvek nalazi ispod svih reka. Davanje i primanje predstavljaju zatvoreni uzroèni ciklus, postojan kod svih drugih Jin-Jang polariteta, u okviru koga nam davanje omoguãava primanje koje nam omoguãava
davanje... A »dati je vi�e nego uzeti«, kao �to nam ka�u reèi Gospodnjeg predanja. I
poput reke koja putujuãi prema moru postaje sve �ira i velièanstvenija, kada èitavo na�e
biãe postane reka èiji je tok velikodu�no usmeren prema stvorenjima na�eg sveta, ni�u se
neprimetni, ali d�inovski koraci na spiritualnom Putu prema izvoru na�eg postojanja, ka
jedinstvu uma i Prirode. Bri�nost prema temeljima na�eg postanka, razmi�ljanja i ko-kreativnosti, stalno vraãanje unatrag i predano tra�enje kako praktièno-pragmatiène, tako
i etièko-spiritualne harmonije sa izvori�tem na�e �ivotnosti i èitavog sveta, predstavlja,
tako, put postepenog i spontanog krojenja lopte savr�ene evolucije svesti, globusa mira i
harmonije kao odraza potpune utopljenosti na�e civilizacije u Putu Prirode. Lepi primeri simbiotièke ureðenosti razlièitih industrija postoje u organskom
uzgajivanju. Povezivanjem farme kafe sa uzgajivanjem �ivine, peèurki i biljnih vrsta, kao
i generatorima elektriène energije, u Kolumbiji su stvoreni proizvodni ciklusi u okviru kojih otpad ni u jednom trenutku ne izlazi van okvira sistema. Naspram ovakvog, nelinearnog tipa pogonskog dizajna, u sluèaju linearnog procesovanja bi se ostatak od
oko 3,7 % biljke kafe, koji se proseèno odvaja za dalje prodajno procesovanje, odlagao u vidu otpada, formirajuãi zagaðenja vazduha i voda, kao i kompost kontaminiran
preteranom kolièinom kofeina64. Na Fid�iju su »simbiotièki« povezani prehrambena
industrija, farma peèurki, �ivinarska farma, ribnjaci, hidroponske ba�te, kao i pogon za proizvodnju metana. Mre�a industrija u Kalundborgu u Danskoj predstavlja tipièan
primer proizvodne organizacije, spontano formirane u skladu sa principom »ekonomije
mora«. Naime, topla nus-produktna voda kalundbor�kog energetskog postrojenja se
odvodi do pogona za preradu nafte, farmaceutske fabrike i okolnog ribnjaka, otpad ribnjaka se koristi za ðubrenje i oploðavanje poljoprivrednog zemlji�ta, dok se èað iz
energetskog pogona koristi za dobijanje cementa. Odvajanjem sumpora iz dimnih gasova, nus-produkata rada termoelektrane, formira se »otpad« koji predstavlja ulazne sirovine
fabrike za proizvodnju gipsanih ploèa, uklanjanjem vi�ka sumpora tokom rafinisanja
nafte formira se otpad kojim se snabdevaju energetsko postrojenje (sa u�tedom od
295
ekvivalenta 30 000 tona uglja godi�nje) i pogon za proizvodnju sumporne kiseline, dok se
otpad farmaceutskog postrojenja, bogat azotom i fosforom koristi kao ðubrivo na
okolnim farmama. Ovakvom industrijskom umre�eno�ãu se u ovom sluèaju posti�e ne
samo za 30 % uveãana ukupna energetska efikasnost proizvodnih procesa na datom podruèju, veã se godi�nje zaustavi priliv od vi�e od 1,3 miliona tona otpada ka kopnenim
deponijama ili moru, kao i oko 135 000 tona èaði i sumpora u atmosferu121, dok se u
procenu godi�nje u�tede u potro�nji resursa ubraja oko 2,1 miliona m3 podzemnih i 1,2
miliona m3 povr�inskih voda, te pribli�no 20 000 tona nafte i 200 000 tona prirodnog
gipsa69. U portorikanskoj regiji Guajama, farmaceutska i druga postrojenja snabdevaju lokalnu rafineriju nafte i termoelektranu otpadnim vodama, dok termoelektrana prosleðuje otpadne gasove rafineriji, èime se za 99,5 % redukuje emisija SO2 u atmosferu i spreèava dnevno industrijsko crpljenje oko 15 miliona litara morske vode
69. Primere inovativnih prevoðenja otpadnih materija u ulazne proizvodne sirovine nam jo� mogu
pru�iti i kompanija Uniqema koja je razvila postupke ekstrakcije skvilena iz otpadnog toka postrojenja za dobijanje maslinovog ulja (umesto iz ajkula) i kori�ãenja otpadnog
ulja za pr�enje u svrhu proizvodnje stearina, kao i kompanija Conoco koja izvodi postupak dobijanja visoko-kvalitetnih ugljeniènih vlakana od nisko-kvalitetnog, otpadnog katrana201. Istorija tehnologija nam, takoðe, mo�e pru�iti niz pouènih primera dosezanja
èitavih novih nauènih i proizvodnih grana putem marljive i pragmatiène pretrage
odbaèenih, otpadnih materija (i, uop�te, sistemskih grana), ukljuèujuãi primarne sinteze
anilinskih boja, fenolskih smola i aspirina iz u doba ranog 19. veka otpadnog ugljenog katrana, sa rezultatom iniciranja nastanka organske hemijske industrije, kao i otkriãe
metoda dobijanja etilena, butadiena i stirena kao osnovnih sastojaka sintetièkih guma, iz
sve do sredine 20. veka otpadnog prirodnog gasa14. Jedna od osnovnih pozitivnih crta postavki industrijskih postrojenja na bazi »ekonomije mora« (poznate i kao nus-produktna sinergija, industrijski metabolizam14, ekosistem116 ili simbioza) je i ta da se gotovo op�ti savremeni ekonomski ciljevi o
maksimiziranju proizvodnje i profita � ideala velièine, prirodno preobra�avaju u ciljeve
okrenute ka optimiziranju procesa proizvodnje u svakoj od komponenti ovih ciklusa � ideala mudre dalekose�ne sagledivosti i skromnosti, malenosti (jer, slièno kao �to
slo�enost prirodnih sistema podrazumeva ne rast njihovih �ivotnih jedinica � ãelija, veã
rast slo�enosti njihove interakcije, i odr�iva industrija buduãnosti se vidi ne u razvoju
gigantskih postrojenja i preduzeãa, veã (slièno kao u sluèaju potvrðene superiornosti
raèunarskog decentralizovanog paralelizma u odnosu na visoko centralizovane serijske kompjutere pri re�avanju kompleksnih matematièkih problema
217) u stvaranju slo�enih
veza izmeðu ekolo�ki povoljnijih, procesno efikasnijih i socijalno prilagodljivijih, malih,
»mezo-tehnolo�kih« aparatura201), i to sa maksimiziranjem najpre ekolo�ke odr�ivosti, pa
tek potom i resursne produktivnosti koja je u op�tem sluèaju, u svakom podu�em
razdoblju daleko veãa u odnosu na usamljene industrije linearne ekonomije. Industrijsko
imitiranje prirodnog cikliranja materije dovodi i do spontanog razvoja vi�estrukih
partnerstava iz raznovrsnih, a na ovaj naèin zbli�enih proizvodnih grana, te do poveãanja
lokalne potro�nje koja èini emanenciju jedne od osnovnih karakteristika ekolo�ke
svesnosti. Podsetimo se da se samo oko 1 % energije dobijene sagorevanjem fosilnog goriva koristi za pokretanje vozaèa u automobilu, �to predstavlja jedan od drastiènih
primera neefikasnog, linearnog dizajniranja tehnologija, koji ukazuje na iracionalnost prihvatanja transportnih tro�kova (kojima se pripisuje pribli�no jedna treãina ukupnih
296
antropogenih emisija ugljen-dioksida u atmosferu52) kao pozitivnih doprinosa bruto nacionalnoj proizvodnji. Idealna industrijska simbioza kao mre�a proizvodnih procesa u
okviru koje se formira nulti rezultujuãi otpad zahteva, tako, kontinualni inovacijski napredak na podruèju povezivanja raznovrsnih ljudskih stvaralaèkih procesa i njihovih
kvalitativnih modifikacija kako bi se savremena globalna energetska efikasnost ljudskih proizvodnih aktivnosti sa savremenih 0,15 (sa aktuelnim trendom rasta koji zahteva pribli�no 35 godina za udvostruèavanje performansa)
12 neèujno utopila u savr�enoj
efikasnosti ekosistemskih molekulskih sinteza363. Upravo se iz negovanja te�nji ka maksimiziranju kao vrednosti (naspram
optimiziranja u sprezi sa razvojem noviteta) razvijaju ekonomske nejednakosti, nezadovoljstva prouzrokovana njima, politièke nesuglasice i razni sukobi. Dok se u
dru�tvima u okviru kojih se ekonomske vrednosti podrazumevaju kao nosioci
zadovoljstva �ivljenja, ekonomski krahovi èesto pretvaraju u ozbiljne i destruktivne
sukobe, dru�tva u kojima se neguju uzvi�eni i spiritualni kvaliteti, u stanju su da prebrode
velike �ivotne i ekonomske krize, pronalazeãi uvek globalno povoljna, harmonièna,
optimizirajuãa re�enja. Upitan kuda ide, odbaciv�i zlatni disk i staviv�i bebu na ramena,
Lin Hui odgovara: »Zlatni disk i ja smo spojeni profitom, ali dete i ja smo doneti zajedno
Nebesima. Stvari povezane profitom, pritisnute nesreãom i opasno�ãu, ostaviãe jedna
drugu po strani; ali stvari spojene Nebesima, pritisnute nesreãom i opasno�ãu, prionuãe
jedna uz drugu«70. U dru�tvima u kojima se pohlepa i zavist neguju kao pokretaèi toèka
ekonomskog napretka, ne samo da ustanovljivanje poverenja, pa�nje i odgovornosti u
na�im postupcima zahteva odricanje od ovakve tradicije, veã se i ekonomska
ravnopravnost kao preduslov jednog odr�ivog razvoja, u okvirima jednog ovakvog
dru�tva iskrivljenih vrednosti ne mo�e postiãi. Naime, te�nje ka maksimiziranju
personalnih profita dovode do raslojavanja dru�tva, izazivajuãi, usput, i rast op�te
degradirajuãih oseãanja zavisti kao posledica negovanja pogre�nih, egocentriènih
vrednosti. Ne samo da razarajuãa oseãanja zavisti sama po sebi olièavaju usko-efektivno i kratkoroèno sagledavanje na�ih dejstava i na�eg postojanja, koje nije u stanju da obuhvati
svest o globalnoj odr�ivosti, veã i u uslovima dru�tvene nejednakosti, ljudske te�nje
socijalno oblikovane oseãanjima pohlepe i zavisti spreèavaju altruistièno uokviravanje
zajednièkih ciljeva155 koje èini neophodan preduslov iniciranja puta ka odr�ivom razvoju,
orijenti�uãi se prevashodno na preraspodelu dobara i tako zadr�avajuãi èitavu ekonomiju
sazdanu na prote�iranju egocentriènih vrednosti pri trendu industrijskih i tehnolo�kih
putanja degradacije �ivotne sredine. Nasuprot ovome, negovanje optimizacija i etièkih
kvaliteta kao vrednosti u jednom �iroko-efektivnom sagledavanju na�e egzistencije bi
iniciralo kretanje ka ujednaèenijem dru�tvu, �to bi spontano jo� vi�e pro�irilo na�e
spiritualne vidike, unelo radost, poverenje i bezbri�nost u meðuljudsku komunikaciju, te
sve zajedno iscrtavalo povratno spregnuti toèak koji ne vodi vi�e ka samo-destrukciji èoveka, veã ka sve harmoniènijem odr�ivom razvoju u sve celovitijoj harmoniji sa
Prirodom. I pored eventualnog uvoðenja niza ekolo�kih inovacija u fazama proizvodnje u
svrhu dostizanja ideala apsolutno reciklirajuãih globalnih industrijskih putanja, te
eliminisanja svake vrste otpada, uvoðenje na�e planete sa nivoom populacije bliskim
dana�njem, u globalno odr�ivu ekonomiju, zahteva nu�ne promene i potro�aèkih navika.
Uop�te, savremeni progres se mo�e sagledati ne samo kao progres u implementiranju
nauènih ideja kao raznovrsnih tehnolo�kih postrojenja i tipova proizvodnje sa ciljem
297
redukovanja ljudskog rada po jedinici proizvodnje, veã u svom finalnom motivu, kao i
pokretaèkom »gorivu«, pre svega kao progres u potro�nji materijala121, dok se moderne
materijalistièke dru�tvene vrednosti mogu adekvatno pojmiti kroz filter materijalizacije
otpada. Ideja da se duhovne potrebe mogu zadovoljiti kupovinom, la�ni i unesreãujuãi je
stav koji se zaradi liènih finansijskih interesa propagira posredstvom savremenih
medijskih poruka. Zahtevi za sve veãom kolièinom materijala ne dovode samo do
fabrièkih zagaðenja prilikom ekstrakcije i industrijskog procesovanja materijala, veã i do
sve veãeg obe�umljavanja na�e planete. Vi�e od 70 % dana�njih nedirnutih �umskih
prostranstava - koja èine »pluãa planete« i koja spreèavaju eroziju plodnog zemlji�ta,
odr�avaju optimalan protok vode tokom ki�nih i su�nih sezona i reguli�u nivo ki�nice, te
povrh svega predstavljaju odr�ive ekosisteme nesagledive raznovrsnosti i bogatstva - nalazi se u potencijalno ugro�enom stanju. Velike poplave (kao, na primer, u dolini
kineske reke Jangce 1998., u severnoj Argentini 2003. i na Haitiju i u Dominikanskoj Republici 2004. godine) i erozije koje smanjuju povr�ine plodnog zemlji�ta,
prouzrokovane su seèom �uma, slièno kao �to su i mnogobrojni �umski po�ari posledica
fragmentacija �uma i poveãanog izlaganja �umskih povr�ina Sunèevim zracima i vetru.
Enormni po�ari, pre svega u dolini Amazona i centralnoj Americi, su u 1997. godini
doveli do sagorevanja vi�e od 5 miliona hektara �uma, a broj po�ara je u centralno-zapadnom, poljoprivrednom sredi�tu Brazila na ivici Amazona, usled obe�umljavanja,
udvostruèen (na preko 65 000) izmeðu 2000. i 2003. godine. I zaboravljanje da
evapotranspiracija drveãa stvara ki�e koje zalivaju i navodnjavaju drveãe, usled èega
�ume i ki�e predstavljaju neraskidivo povezane, uzajamno podstièuãe i egzistirajuãe
ekosistemske komponente, inicira svakodnevna pretvaranja plodnih zemlji�ta u pustinje,
ukljuèujuãi i primer254 masovne seèe �uma u priobalnim podruèjima panamskog kanala u
svrhu agrarne kultivacije, koja je rezultovala u drastiènom padu kolièine ki�nice i
prirodnog napajanja èitavog hidroenergetskog sistema kanala. Fragmentacija stani�ta
ekosistemskih zajednica, prouzrokovana prekomernom, neplanskom i ne-etièkom
eksploatacijom prirodnih bogatstava, predstavlja danas najveãu pretnju biolo�koj
raznovrsnosti na�e planete351.
Kada bi dana�nji srednji nivo potro�nje prirodnih resursa u »razvijenim«
dr�avama va�io globalno, tada bi nam oko 4 planete Zemlje bilo neophodno za odr�anje
funkcionisanja ovakve ekonomije. Ukoliko bi svih oko 6 i po milijardi �itelja na�e
planete koristilo materijale tako intenzivno kao �to je danas praksa u SAD, globalna
potro�nja materijala bi bila 6 puta veãa nego danas, �to bi srazmerno poveãalo
degradiranje kvaliteta �ivotne sredine. Meðutim, po�to treãina stanovni�tva Zemlje �ivi
ispod granice siroma�tva, i po�to bi njihovo dostizanje nivoa proizvodnje razvijenih
industrijskih dr�ava podrazumevalo veãu potro�nju materijala nego �to je to sluèaj danas,
tada nije samo dovoljno da pri dana�njem ureðenju sistema proizvodnje stanovnici
bogatih, industrijskih dr�ava redukuju svoju potro�nju dvostruko, veã bi u narednih pola
veka industrijske dr�ave za èitavih 90 % morale redukovati potro�nju materijala ukoliko
�elimo da �to ne�nije uðemo u jedno globalno odr�ivo industrijsko dru�tvo. Naravno, ne
zahtevaju svi materijali isti procenat redukcije potro�nje, veã dok bi neke od, na primer,
95 % ve�taèkih hemijskih supstanci (ukljuèujuãi razne pesticide) koje se izluèuju u
okolinu, trebalo potpuno eliminisati, potro�nju nekih materijala bi trebalo redukovati za
manje od desetostruko, pri èemu bi neminovnim moralo postati i uvoðenje
biodegradabilnih proizvoda, proizvoda koji na kraju svog potro�nog veka ne bi, kao
298
posledica trke za trajnim i stabilnim materijalima bez obraãanja pa�nje na stranske efekte
u fazama njihove proizvodnje, upotrebe i razlaganja, opstajali nesagledivo dugo na deponijama smeãa, veã bi se spontano apsorbovali u prirodnoj mre�i ko-evolutivnih dejstava. Globalni, ljudskim delatnostima indukovani tok materije danas dvostruko prevazilazi prirodne tokove. Ovako ubrzani tokovi prirodnih materija ostavljaju za sobom i nesagledive klimatske posledice, ukljuèujuãi i oèigledan primer povlaèenja podzemnih
voda od kojih zavisi gotovo polovina planetarnog poljoprivrednog prinosa. Stoga je osnovni izazov u savremenoj ekonomiji upravo kako izazvati smanjivanje protoka materijala od ekstrakcije preko upotrebe do otpada, odnosno recikliranja. Iz tog razloga bi reorijentacija od proizvodnje dobara ka pru�anju usluga u ekonomskim sferama morala
postati neminovna. Kada bi servisne firme bile odgovorne za sav materijal koji se njihovim posredstvom donosi korisnicima na uslugu, tada bi to bio, naravno, i jak podsticaj kori�ãenju �to trajnijih materijala koje bi, takoðe, bilo lako i razmontirati,
opraviti, unaprediti, ponovno koristiti, te i reciklirati. Sa ovakvim prelazom od svesti vrednovanja sebiènosti i posedovanja ka duboko-etièkoj, duboko-ekolo�koj, sistemskoj
svesti o nama kao biãima kojima kontekst na�e egzistencije pru�a sve kvalitete, o nama
kao putanjama kojima interpretiramo Prirodu, i o posedovanju samo onoga �to dajemo
svetu, ljudske bi se delatnosti, u sprezi sa plitko-ekolo�kim, nauènim znanjem, spontano
ukljuèile u toèak emanencije ekolo�kog pravila 3R � reduce, reuse, recycle, sa posledicama globalnog optimiziranja prirodnih ciklusa i buðenja harmonije izmeðu
ljudske civilizacije i njenih biodiverzitetnih temelja. Da bi se izvr�io ovaj prelaz, neophodno je promeniti i polje razmi�ljanja
upravljaèa preduzeãa, koje se od same fabrike, tro�kova koji iz nje odlaze, i prihoda koji
se u nju slivaju, mora prebaciti na polje usluga, na razmi�ljanje o onome �to je zaista
potrebno biãima za koje data fabrika i postoji. Jer, »kada bi oblak koji visi iznad ma�ine
bio perspiracija herojskih dela ili dobronameran kao oblak koji pluta iznad zemljoradnièkih polja, tada bi elementi i sama Priroda veselo pratili ljude u njihovim
poslovnim namerama«371, pisao je Henri Dejvid Toro, podseãajuãi nas na isplivavanje
mirotvornosti i harmoniènosti ljudskih i tehnolo�kih dejstava sa bli�njima predanih, te
èistotom uma, ljubavlju i imitacijom Prirode obgrljenih poriva. Dobra fabrika, stoga, ne
postoji da bi zadovoljavala te�nje ka profitiranju pojedinaca koji u njoj rade - premda je to uobièajeno pohlepno shvatanje za koje se smatra da èini pokretaè toèka ekonomskog
napretka u kapitalistièkim ekonomijama, i koje oduzima sveti karakter èinu proizvodnje i
ispoljavanju svake druge potencijalno tr�i�ne kreativnosti - veã postoji u svrhu zadovoljavanja potreba ljudi u njihovim duhovnim stremljenjima, èinjenja njihovih �ivota
sreãnijim i ispunjenijim. U tom smislu bi se mnogi ekonomski parametri morali
redefinisati, poèev od dobitka koji bi morao da ukljuèi i dobitak drugih biãa, i to na mnogo �irem planu od savremenog ogranièenog, finansijskog ili zabavljaèkog
sagledavanja ljudskog zadovoljstva. Efikasnost se ne bi vi�e smela definisati kao
iskljuèivo na vratima fabrike merena kolièina kori�ãenog materijala po jedinici iznosa,
veã kao kori�ãena kolièina materijala po jedinici korisnosti, ljudskog zadovoljstva kojoj
ona doprinosi, u okviru èega bi se, takoðe, morao uzeti u obzir i celokupan aspekt
funkcionalnosti (korisnosti) materijala tokom èitavog njegovog veka postojanja. Uop�te, naspram smatranja samo monetarnih aspekata ekonomije relevantnima za sticanje slike o ekonomskom stanju dru�tva, drevne vrednosti koje pripadaju nemonetarnim ekonomskim
299
aspektima, i koje se opovrgavaju svakom merenju, bi se morale uzeti u obzir pri dono�enju ekonomskih odluka. Putem ovakvog redefinisanja ekonomskih parametara � vodilja u ekonomskim transakcijama, jasno bi se stavila do znanja neizvodljivost kvantitativnog sagledavanja ekonomskih procesa i neodr�ivost kori�ãenja
maksimizirajuãih kompjuterskih proraèuna kao slepih indikatora ekonomskih odluka u
savremenom svetu, slièno kao i neophodnost sagledavanja socijalnih i ekolo�kih
posledica jednog poslovanja, koja prirodno proistièe iz �irenja konteksta vrednovanja
predmeta ekonomskih transakcija i do�ivljavanja meðuzavisnosti svega postojeãeg,
beskrajne vrednosti u svakom detalju Prirode, i nerazluèivosti bilo èega od svoje sredine. Nijedna fabrika nije nastala ni od èega, usled èega se ona ne mo�e smatrati
izolovanom organizacijom, te »privatnim« ili tuðim vlasni�tvom, kao �to je to danas
najèe�ãe sluèaj. Fabrike su, pre svega, izgraðene na temeljima ljudskog
vi�emilenijumskog znanja, snala�ljivih otkriãa drevnih pronalazaèa i graditelja, truda i
rada na�ih dalekih predaka, vekova edukacije i upornog uèenja. Jedan kineski student je
pre oko pola veka izraèunao da je oko 30 radnika sa sela moralo da provede èitavu
godinu radeãi da bi mu otplatilo godinu provedenu u nekoj edukativnoj instituciji339.
Ovakve grube i oèigledne veze se, na�alost, danas zanemaruju, te je trud »obrazovanih«
ljudi primarno orijentisan na velièanje sopstvenog ega i, u borbi za sopstveni status, na, u
�to je moguãe veãoj meri, crpljenje ba�tine socijalne tradicije koja mu je pru�ila svoje
civilizacijsko znanje i plodove rada. Shvatanje �ivota kao sebiène borbe za opstanak i
egoistiène kompetitivnosti, implicitno je prisutno u ovakvim, danas gotovo op�te
prisutnim ekonomskim stavovima i te�njama, èineãi, izmeðu ostalog, i da fabrike izgube
sveti karakter mesta u kojima se sa Bo�ijom predano�ãu stvara za �ivotne potrebe drugih
biãa. Iole dublje sagledano sa bilo koje perspektive - tehnolo�ke, nauène, biolo�ke ili
ekonomske, meðuljudske veze postaju oèiglednije i neraskidivije nego �to to ikada
mo�emo da zamislimo, obasjavajuãi stav da su sve kategorizacije i diskriminacije ljudi iluzorne i destruktivne, posebno kada uzmemo u obzir da smisao i spektar kvaliteta svakog postojeãeg sistema opstaje upravo u relacijama kojima se on pru�a ka svojoj
sredini, ka kontekstu svoga postojanja. Stoga, kada obilazimo jednu fabriku, nemojmo misliti da je u njenoj infrastrukturi sve �to ona poseduje i �to ona jeste. Mnogo vi�e se
nalazi u mislima i oseãanjima ljudi koji u njoj rade, te u zadovoljstvu ljudi do kojih
dolaze pravljeni proizvodi, kao i edukativnim temeljima na kojima ona poèiva. A znajuãi
da je edukacija temelj svih ljudskih ostvarenja, posebno tragièno nam mogu izgledati
savremene te�nje ka drastiènom iskrivljenju ljudskih normi pona�anja posredstvom
ekonomsko-propagandnih poruka (reklama), i to od svetih vrednosti kroz koje je jedino moguãe razviti oplemenjujuãa dela koja sa istinskog i ekolo�ki zdravog stanovi�ta deluju
bla�eno harmonizujuãe i na èitavu biosferu. Uzroci stanja jednog dru�tva se, stoga, uvek
nalaze u nevidljivim, korenitim putanjama koje pripadaju poljima edukacije, kulture, bogatstva individualnih do�ivljaja sveta i zadovoljstva �ivljenja, etièkih i spiritualnih
vrednosti, a ne u oèiglednim dru�tvenim plodovima ili merljivim velièinama kao �to su
kolièine dostupnih prirodnih resursa, ekonomski rast, produktivnost, nivo kapitala, kapacitet infrastrukture i sl., �to je shvatanje kroz koje se mo�e sagledati i razlog
neuspe�nosti savremenih poku�aja re�avanja socijalnih problema iskljuèivo
manipulisanjem materijalnih uslova. »�eli� li da se uzdigne�? Poèni sa spu�tanjem.
Planira� kulu koja ãe provirivati iza oblaka? Postavi prvo temelje poniznosti«, pisao je
sveti Avgustin, a »...nemoj da se ponosi� nad granama. A ako se ponosi�, znaj da ne nosi�
300
ti korena, nego koren tebe«, objavljivao je apostol Pavle (Rimljanima I 11:18), potpuno u skladu kako sa shvatanjem o na�oj egzistenciji i na�em svetu koji su ponikli i odr�avaju
se na temeljima dugotrajne tradicije razmi�ljanja i truda �ivog sveta, tako i sa duboko-konstruktivistièkom idejom da na�e implicitne vrednosti, na�i spiritualni kvaliteti
iscrtavaju svet kakvim ga vidimo. Osnovni stav ekonomskog modela D�ona Kejnsa je da su univerzalni prosperitet i
svetski mir moguãi na bazi prote�iranja sebiènosti, sopstvenog bogaãenja, umno�avanja
�elja, pohlepe i takmièarskih naboja. Meðutim, ne samo da se op�te blagostanje ne mo�e
razviti iz sukobljavajuãih, egocentriènih poriva, veã i èinjenica da zadovoljavanje èulnih
u�itaka predstavlja ne�to poput dodavanja ulja na vatru, pojaèavajuãi pohlepu ka sve
veãim sticanjima, ukazuje nam da se dovoljnost i zadovoljstvo kroz primenu ovakvog
modela ne mogu probuditi kako bi predstavljali prvi korak ka iniciranju stvaranja ravnopravnosti i ujednaèenosti �ivotnih potencijala individualnih biãa. Umesto podsticanja sve veãe robne potro�nje radi buðenja sve veãeg nezadovoljstva i svesti da se
ona mo�e savladati jo� veãom potro�njom, nu�no je okrenuti se podsticanju
maksimiziranja ljudskog zadovoljstva kroz minimalnu potro�nju dobara339, a kretanje ka
ovakvom cilju se mo�e izvesti samo metafizièkim, metaekonomskim i uop�te temeljnim
�ivotnim rekonstrukcijama i re-evaluacijama putem razvoja spiritualne svesti i drevnih, duboko-etièkih vrednosti, jer »neãe èovek �iveti o samom hlebu, nego od svake reèi koja izlazi iz usta Bo�ijih« (Matej 4:4), kako nas podseãa Isus. »Svet proishodi iz privida
duha, i tu poèinje preokret«172, pisao je LaoCe, ukazujuãi na buðenje svesti o kvalitetima
na�eg sveta kao putevima izmeðu najdubljih te�nji biãa i Prirode kao jedinom putu su�tinski dobronamernih i plodnih promena (kroz, dakle, ne manipulativno, unilateralno
menjanje na�eg sveta, veã tihe promene na�ih unutra�njih, temeljnih vrednosti), te o
vrhuncu na�e bri�nosti prema svemu postojeãem, oèitanom u negovanju duhovne èistoãe
na�ih misli, pogleda na svet i puteva kojima se delatno pru�amo ka na�oj sredini. Zastupljenost primene Kejnsovog ekonomskog modela prirodno dovodi do ideje
da se svi problemi koji nastaju kao posledica odbijajuãih i sukobljavajuãih egocentriènih
te�nji, mogu re�iti prote�iranjem sve intenzivnijeg (i èesto potpuno inertno-programskog) nauèno-tehnolo�kog razvoja i ekonomskog rasta. Meðutim, uprkos opadanja takozvanog
»materijalnog intenziteta« - kolièine kori�ãenog materijala za stvaranje vrednosti date monetarne jedinice - u toku od 1970. do 1995. godine, u istom periodu je planetarna potro�nja materijala porasla za oko 67 %. Po�to iz perspektive �umskih stanovnika nije
bitno da li se od jednog drveta napravi deset ili hiljadu novina, tada je efikasnost irelevantan parametar naspram nivoa potro�nje resursa. Stoga, i pored toga �to stavljanje
akcenta na uslu�ni sektor smanjuje »materijalni intenzitet« proizvoda, i dalje potro�nja
materijala predstavlja primarni parametar u kome se mo�e sagledati na�a udaljenost od ekonomski odr�ivog dru�tva. Slièno tome, ni poveãanja op�te efikasnosti proizvodnje
materijala nisu u stanju da smanje njihovu ukupnu potro�nju. Tehnolo�ki napretci
uglavnom redukuju kolièine materijala koje figuri�u u obavljanju odreðenih zadataka. Tako su ugljenièna vlakna danas u stanju da podr�avaju konstrukcije desetostruko veãe
mase nego �to je to ista kolièina metala bila u stanju da izvodi pre dva veka, dok su
fluorescentne svetiljke trostruko energetski efikasnije i desetostruko trajnije od sijalica sa volframovim vlaknom419. Primer iz Poljske121 pokazuje da je samo zamena dotrajale, staromodne ma�inerije novom opremom smanjila proizvedeni otpad za oko 30 %, dok se
procenjuje da se samo usled oèiglednih procesnih neefikasnosti prilikom proizvodnje 30
301
najpotro�nijih hemikalija u SAD potro�i oko 3,5 % od ukupne kolièine energije ulo�ene u
proizvodne procese na nivou èitave dr�ave409. Meðutim, unapreðenja efikasnosti - kojoj
se od mnogih grana ekolo�kog razvoja u nauèno-istra�ivaèkim sferama danas posveãuje
najvi�e pa�nje378 - retko smanjuju potro�nju resursa jer, osim tehnolo�kih komplikacija
koje su gotovo uvek ukljuèene u implementaciju novih proizvoda, poveãana efikasnost
jo� vi�e podstièe ekonomski rast koji, naravno, po pravilu implicira jo� veãu potro�nju
materijala. Brojni su i sluèajevi postizanja napretka na polju kratkotrajne efikasnosti na
raèun lakoãe recikliranja i dugotrajne odr�ivosti, kao �to su, na primer, inovativni prelasci
sa otvorenih na kiseoniène peãi za proizvodnju èelika ili zamena te�kih, ali lako
reciklirajuãih, èeliènih automobilskih delova sa laganim i u neposrednom razdoblju
energetski efikasnijim, ali te�ko reciklirajuãim plastiènim kompozitima116. Ideja da se
ulaganjem u nove tehnologije, te na taj naèin podsticanjem razvoja sve efikasnije proizvodnje sve uèinkovitijih materijala, mo�e postiãi redukovanje nepovratne potro�nje
materijala, mo�e predstavljati samo jedan deo tog puta, dok bi otvoreni podsticaji
razvijanja ekolo�kih procesa proizvodnje i recikliranja proizvoda sa dr�avnog nivoa
predstavljali jo� jedan va�an deo ovog plana. Poznat je primer409 otvaranja vrata
potencijalnoj globalnoj zameni oko 80 % kolièine �tetnih rastvaraèa biodegradabilnim i
netoksiènim etil-laktatom posredstvom razvoja izvesne membranske tehnologije, primenom koje se znaèajno smanjuju kako energetski (za 90 %), tako i ekolo�ki tro�kovi
separacije i proèi�ãavanja u proizvodnom procesu ove odavno poznate hemikalije.
Meðutim, danas su jo� uvek veoma retki sluèajevi uvoðenja biodegradabilnih i kompostnih plastiènih proizvoda (kao, na primer, polimera na bazi mleène kiseline koja
se dobija prirodnim fermentisanjem biomasa), kao i inicijativa za proizvodnju tree-free papira, papira za èije dobijanje se koriste znatno odr�iviji izvori biljnih vlakana u odnosu na drveãa, ukljuèujuèi poljoprivredne otpatke
329 (kao, na primer, stabljike �itarica i drugu
slamu, kokosove ljuske ili kore banane) ili konoplju na kojoj su �tampane Gutenbergova
Biblija i prve knjige Marka Tvena419. Takoðe, poznato je da se hemijske industrije najèe�ãe oslanjaju na jak kapital, �to naru�ava njihovu fleksibilnost na uvoðenje
tehnolo�kih inovacija, te bi stoga podsticanje prevoðenja glomaznih preduzeãa u njihovu
odr�ivu malenost i raznovrsnost, predstavljalo i spontan korak ka implementiranju »zelenih« hemijskih tehnologija, tehnologija koje se karakteri�u ne redukovanjem
direktnih izlaganja biãa toksiènim hemikalijama (akcentiranjem samo faze primene datog
proizvoda, a zanemarivanjem faza dizajna i proizvodnje), veã njihovoj intrinsiènoj
eliminaciji posredstvom imitacije prirodnih puteva stvaranja i rasta409 (jer, podsetimo se, svaki hemijski proizvod je samo »vrh ledenog brega«, plod nastao na temeljima
nesagledivo prostiruãe mre�e procesa u kojoj se krije tajna njegove odr�ivosti i ekolo�ke
harmoniènosti). Meðutim, poznato je da kao esencijalna prepreka implementiranju
dizajna hemijskih procesa proizvodnje u skladu sa principima odr�ivosti, postoji èitava
kultura savremenog razmi�ljanja91, do�ivljavanja i vrednovanja na�eg sveta, ukljuèujuãi i
produkte ljudskog rada, u okviru koje se najveãi deo pa�nje ukazuje samo povr�nom
izgledu, dok temelji nastanka ovih dela, u èijem modifikovanju se krije tajna razvoja
odr�ivih tehnologija, bivaju previðeni i zanemareni. Stoga, treãi i najva�niji deo koji
predstavlja temelj ideje o inkorporiranju ljudskih tehnologija u prirodne cikluse materije predstavlja razvijanje ekolo�ke svesti èoveèanstva, svesti koja ãe se zanemarivanjem
reklamiranja, tr�i�ne kompetencije, kompetitivnosti i prote�iranja te�nji ka egocentriènim
uspesima i materijalnim sticanjima zameniti kulturnim aktivnostima, dubokom
302
kooperativno�ãu, te razvojem spiritualnog, istinski bogatog i plemenitog odnosa svakog
ljudskog biãa prema svojoj sredini. Savremene analize jasno pokazuju da samo prva dva puta po sebi nisu dovoljna za prevoðenje dana�njih tehnolo�kih postavki u potpuno
reciklirajuãe i odr�ive interfejse izmeðu ljudskih biãa i prirodne sredine. Tako se
procenjuje121 da se pri savremenim, amoralnim i depersonalizovanim tr�i�nim uslovima i
kratkoroènim politikama koje se odnose na �ivotnu sredinu, redukcija potro�nje
materijala mo�e smanjiti samo za izmeðu 10 i 40 %. Ipak, uz kombinaciju sva tri puta,
izvorno sazdanu na: fleksibilnosti na uvoðenje eko-nauèno-tehnolo�kih inovacija na podruèjima proizvodnje; mudrom holistièkom pristupu koji odr�ava prosvetljeni
razumsko-intuitivni pogled na sve �irem ge�taltu informacija; i spiritualnom negovanju
duboke etike i umetnièke suptilnosti (sa)oseãanja - odr�ivu ekonomiju optimalnih industrijskih ciklusa u harmoniji sa prirodnim putanjama mo�emo lako zamisliti u ne
toliko dalekoj buduãnosti, i to tako da put ka njoj ne mora podrazumevati ni opadanje
�ivotnog standarda, kao ni odstupanje od savremenog trenda rasta produktivnosti186.
Kao osnovni individualni poduhvati globalnog prelaska od ekolo�ki destruktivne
dru�tvene organizacije ka odr�ivom dru�tvenom postajanju, obièno se navode113: prelazak
sa shvatanja »jedan model za sve« ka iniciranju slobodne raznovrsnosti implementacija ljudskih ideja i tehnologija; prelaz od maksimizacije ka optimizaciji ekonomskih aktivnosti (�to je moguãe jedino sa globalnom, altruistiènom sve�ãu); uvoðenje kvaliteta
�ivljenja, socijalnog progresa, iskorenjivanja siroma�tva, ljudskog razvoja, kvaliteta �ivotne sredine, te socijalnih usluga (kao �to su staranje o starima i deci ili domaãinski
rad), a eliminacija ekonomskih transakcija vezanih za kriminal, zdravstvena i socijalna osiguranja i posledice degradacije �ivotne sredine (kao pozitivnih doprinosa), iz parametra bruto nacionalnog proizvoda, u svrhu lak�eg formalnog sagledavanja puta za
postizanje cilja odr�ivog razvoja; ukljuèivanje socijalnih tro�kova, tro�kova koji spadaju
u opseg za�tite �ivotne sredine i tro�kova transporta u svrhu lokalizovanja ekonomskih putanja (poznato je da ekonomske te�nje orijentisane na izvoz dovode do ekonomskih
raslojavanja i dru�tvenih marginalizacija); smanjenje nivoa potro�nje, prvenstveno u
zemljama severne hemisfere Zemljine lopte; zamena izvora energetskih sirovina i materijala za rad u obnovljivom, reciklirajuãem smeru putem investiranja u odr�anje
resursa namesto njihove jednokratne eksploatacije; ujednaèavanje individualnih
materijalnih bogatstava i �ivotnih i edukativnih potencijala (èije raslojenosti su tokom poslednjih pola veka u stalnom rastu kako na globalnom planu - �to je poznato kao
Superhik- ili inverzni Robin Hud- efekat - tako i unutar pojedinaènih dr�ava); ukidanje
dugova siroma�nim dr�avama, koji su postojani uglavnom kao sredstvo ucenjivanja za eksploataciju i izvoz sirovina (ekonomski program, definisan od strane Breton Vuds institucija predstavlja kibernetièko kolo u kome je imanentan potencijalno destruktivni
efekat pozitivne povratne sprege - u sluèaju njenog neuravnote�avanja - s obzirom da se »slobodnom« trgovinom podstièe prezasiãenje tr�i�ta, �to redukuje cenu proizvoda, �to
dodatno poveãava potro�nju, a istovremeno prisiljava siroma�ne zemlje da poveãavaju
nivo izvoza); uvoðenje implicitnog cilja odr�anja �ivotne sredine pri planiranju svakog, ne samo ekolo�kog, veã i tehnolo�kog, industrijskog, rekreativnog, umetnièkog, te i
nauèno-istra�ivaèkog projekta (poznato je, naime, da nemarno koordinisana nauèna
istra�ivanja predstavljaju èesto, iz a-etièke perspektive paradoksalno dominantne ekolo�ko degradirajuãe uticaje, kao, na primer, u sluèaju redukovanja raznovrsnosti
mnogih podzemnih hidrotermalnih izvora207); te prelazak od kompetitivnih
303
meðudr�avnih, meðukorporacijskih i meðuljudskih odnosa na multilateralne kooperativne
odnose u cilju optimizacije kvaliteta �ivljenja na globalnom planu. Slièno kao i u sluèaju kontrasta izmeðu duboke i plitke ekologije, i savremena
ekonomija se mo�e u buduãnosti utilitaristièki prilagoðavati prirodnim ciklusima koji se
kroz ovakve okvire ne do�ivljavaju kao na�i èudesni matièni procesi, veã samo kao
ogranièavajuãi uslovi civilizacijskog pona�anja i navika. Meðutim, u drugom sluèaju,
sluèaju formiranja jedne produhovljene ekonomije, sami temelji shvatanja koji stoje u
osnovama ljudskih te�nji i idejnih pokretaèa svakodnevnih ekonomskih transakcija - misli kao koreni dela, moraju biti izmenjeni. Umesto te�nji ka iskljuèivo sopstvenom
profitiranju uz zanemarivanje sredstava i posledica koji se na putu ostvarenja ovakvih sebiènih ciljeva formiraju, altruistiène �elje ka unapreðenju èitave planetarne biosfere i
zadovoljstva svih biãa u njoj moraju èiniti primarne motive aktivnog uèestvovanja u
ekonomskim procesima buduãeg, odr�ivog doba. Dru�tvena, kulturna i etièko-estetska odgovornost koja ukljuèuje i nu�nu ekolo�ku odr�ivost svih na�ih poslovnih postupaka
mora biti dovedena u harmoniju sa uobièajenim, profitirajuãim ciljevima, kako bi na�a
ekonomska i tehnolo�ka dejstva doprinosila »srednjem putu«, harmonizujuãem
optimiziranju planetarnog stanja, zaista poveãavajuãi broj opcija na�e civilizacije i njenih
buduãih generacija. Umesto potro�nje ogromnih kolièina prirodnih resursa u svrhe reklamiranja
proizvoda (oko 600 milijardi dolara globalno samo tokom 2002. godine), iza kojih stoje te�nje za samo sopstvenim materijalnim sticanjima, mora se ideal veèno nezadovoljnog
potro�aèa koji te�i da svoje duhovne potrebe kupi, zameniti drevnim, religioznim idealom
skromnog biãa sa sve sve�ãu da se najlep�e stvari na svetu nikada ne mogu kupiti i da je
istinska lepota u skromnosti, bri�nosti, po�tovanju i èuvanju, a ne u razbacivanju i
egocentriènom prikazivanju sebe. »Sveti èovek dela, ali ne prisvaja, usavr�ava ne
oèekujuãi priznanje, bez ikakve je �elje da izgleda mudar«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing
LXXVII), slièno kao i da »bogat je onaj koji je zadovoljan (koji zna da ima dovoljno)«
(Tao Te Ãing XXXIII), a kada bi osnova jednog dru�tva odra�avala ovakve spiritualne
vrednosti, ideale u skladu sa kojima zadovoljstvo poèiva u pru�anju, prihvatanju i
divljenju, a ne u uzimanju, odbacivanju i osuðivanju, i globalna ekonomija bi se spontano
okrenula decentralizaciji, odr�ivosti, bliskom i harmoniènom kontaktu sa Prirodom, �to bi
na neobja�njiv naèin unelo su�tinska zadovoljstva u �ivote i delatnosti ljudi, te bi i sami
proizvodi ovakvih delatnosti odisali bla�eno�ãu. Sa buðenjem spiritualne svesnosti,
izvornog znanja da se talasi zadovoljstva i dobrote misli na�eg biãa prostiru beskrajno
daleko, pro�imajuãi svaki atom Kosmosa90, kao i da u svakom kamenèiãu i zvuku Prirode
poèiva potencijal beskrajno dubokih i radosnih spoznaja, namesto zavaravajuãeg
prihvatanja novèanih jedinica kao nosilaca potencijalnih putanja koje poveãavaju broj
na�ih saznajnih opcija, doprinoseãi prividnom razvoju oseãaja slobode, otvoriãe se brana
svesti Puta, poistoveãujuãi nas sa svakim detaljem Prirode i preplavljujuãi oseãanjima
beskrajne sreãe, beskonaène slobode i beskrajnog broja opcija, pretvarajuãi susrete sa
prividno oskudnim putanjama Prirode u tiho zadivljene dodire sa bo�anski blagodetnim
morem Tajni. Nadam se da se ne moraju ispuniti predviðanja povratka kamenog doba
olduvaijske hipoteze85 ili civilizacijskog ponavljanja sudbine Atlantide254, te otelotvoriti pretnje o maltezijanskoj katastrofi ili zvonaste krive modela Limits to Growth (sa finalnim zakljuèkom da »èovek mora istra�ivati sebe � svoje ciljeve i vrednosti � isto onoliko koliko i svet koji te�i da promeni«
277), da bismo se sa�iveli sa ulogom
304
kamenoresca iz kineske prièe isprièane na kraju prvog dela knjige, i probudili svest Puta, zadovoljstvo samim postajanjem sada i ovde, koje bi spontano nahodilo na�u civilizaciju
u smeru odr�ivosti. Spiritualne vrednosti se moraju uèiniti komplementarnim nauèno-tehnolo�kom razvoju, i upravo je u buðenju etièke odgovornosti osmi�ljavanja na�eg
sveta prisutna i tajna pru�anja prijateljskog i prosvetljujuãeg znaèaja nauènoj misli i
tehnolo�kim izumima. Na nama samima je da ne »borbom protiv...«, veã tihim
osmi�ljavanjem, predano�ãu, buðenjem lepote svugde oko nas i pretvaranjem kamena
spoticanja u opeke bla�enih konstrukcija, usmerimo kormila na�eg broda u harmoniji sa
zvezdanim putanjama, na Put Prirode. U jednom potpuno odr�ivom dru�tvu, pokretaèi ljudskih, bilo direktnih,
metabolièkih, bilo indirektnih, tehnolo�kih aktivnosti moraju poticati iz obnovljivih energetskih izvora. Neki od ovih energetskih izvora su Sunèeva svetlost, planetarni
gradijent toplote, reèni tokovi, putanje vetra, morski strujni i plimski talasi388, gorivne
ãelije i biomase. Meðutim, za svaku od ovih potencijalnih energetskih izvora se trenutno vezuju izvesni problemi koji spreèavaju njihovu neposrednu implementaciju
121, premda u jezgru ovih »problema« opstaje upravo neprihvatljivost odricanja od eksponencijalnog
rasta nauèno-tehnolo�ko-industrijsko-ekonomskog razvoja (ali i degradacije �ivotne
sredine, usled neodr�ivosti i vezanosti ovog rasta za neobnovljive izvore energije), te se
stoga, na primer, èesto smatra336 da »politièka, a ne prirodna klima pokreãu energiju
Sunca, vetra i mora«. Upravo je energiji vetra naklonjena politika Evropske unije (odslikana na primeru osiguravanja pristupa tr�i�tu obnovljivih izvora energije u
Nemaèkoj) uzrok èinjenici da vetrovi èine energetski izvor najveãeg globalnog
(eksponencijalnog u poslednje dve decenije) rasta upotrebe tokom proteklih nekoliko godina10, dok su japanski programi »solarnih krovova« i »70 000 krovova« inicirali
dana�nji trend kontinualnog rasta kori�ãenja solarne energije (posredstvom fotovolta�nih
ãelija, ekolo�kog olièenja stihova Branka Miljkoviãa da »u kamenu spava malo sunce �to
ãe nas osvetliti«246) uprkos stalnom opadanju dr�avnih subvencija
336 (koje, naravno, ide u korak sa stalnim opadanjem tro�kova solarne energije). Po�to su polja koja obiluju
biomasom, ukljuèujuãi stepe i �ume, veã ugro�ena urbanom i industrijskom ekspanzijom, tada bi prelaz sa petrohemijskih, »ugljovodoniènih« goriva na »ugljenohidratna« mogao,
slièno kao i uvoðenja integrisanih energetskih sistema251, da predstavlja eventualno
prelazno sredstvo ka implementiranju solarnih ãelija koje su jedine u du�em razdoblju u
stanju da predstavljaju trajno odr�iv izvor energije. Premda obnovljive biomase nu�no
predstavljaju sirovine odr�ive hemijske industrije201 (u odnosu na savremene
petrohemijske molekule), prirodno mesto biomase poljoprivrednog otpada je u zemlji�tu
gde pospe�uje njegovu plodnost, a i biomasa bi, u sluèaju ozbiljnog prihvatanja ideje o
njoj kao globalnom izvoru energije, lako mogla da bude industrijski uzgajivana posredstvom kori�ãenja sintetièkih pesticida ili genetski modifikovanih semenki, dok bi genetski modifikovani mikroorganizmi mogli da budu ukljuèeni u proces fermentacije
biomasa do �eljenih proizvoda, �to bi, naravno, nepredvidljivo delovalo na ekosistemsku
ravnote�u i klimatske uslove121. Promene glavnih sirovina za ve�taèko stvaranje toplote
kroz istoriju, od drveta koje sadr�i oko 90 % ugljenika, preko uglja koji ga sadr�i oko 50
% i nafte koja ga sadr�i oko 30 %, do prirodnog gasa koji sadr�i oko 20 % ugljenika (sa
srazmernim rastom sadr�ajnog kolièinskog odnosa vodonika prema ugljeniku)251, ukazuju nam put ka solarnim tehnologijama i vodoniènom gorivu kao potpuno »èistom«
sagorevajuãem izvoru energije buduãnosti217. Slièno kao �to se smatra
14 da su prva
305
planetarna �iva biãa, u obliku prokariotskih jednoãelijskih organizama, stvarala energiju neophodnu za reproduktivne cikluse posredstvom neodr�ive anaerobne fermentacije
organskih molekula prethodno formiranih posredstvom geofizièkih procesa u
bezkiseoniènoj atmosferi, i informacijski napredak na�e civilizacije je zapoèet
neodr�ivim kori�ãenjem natalo�enih fosilnih ostataka kao gorivnog izvora energije, dok
bi inovativno kretanje na podruèju razvoja harmoniènosti inkorporiranja ljudskih
aktivnosti na temeljima prirodnih graniènih uslova moralo tek u buduãnosti dostiãi prave,
globalne i su�tinski kreativne »skokove« na putu odr�ive evolucije svesti, skokove koji bi
odgovarali evolutivnim inovacijama anaerobne fotosinteze, supstitucije fermentacije sa respiracijom i ciklusu limunske kiseline na putu buðenja odr�ive evolucije �ivotnosti, skokove koje mo�emo veã sada jasno sagledati putem ideala kru�nih putanja stvaranja i
okrenutosti u smeru Sunca. Podsetimo se i da bi, ne raèunajuãi danas najunosnije
montiranje solarnih kolektora i fotovolta�nih modula na krovove ljudskih graðevina, upotrebne povr�ine zemlji�ta u globalnim procesima dobijanja elektriène energije iz
unutra�nje hemijske energije uglja i energije Sunèeve svetlosti, bile pribli�no jednake52.
U svakom sluèaju, po�to se pronala�enje odr�ivih tehnologija bazira upravo na imitiranju prirodnih putanja istovremenog stvaranja, obnavljanja i evolucije �ivotnosti, tada lako
mo�emo primetiti da, s obzirom da je Sunèeva energija ta koja odr�ava planetarni �ivot,
te da skoro svi vidovi kako neobnovljivih (osim nuklearne energije koja predstavlja uskladi�tenu energiju nekih drugih zvezda pro�losti), tako i obnovljivih izvora energije
(osim delimièno plimske energije za koju je zaslu�an Mesec) predstavljaju uskladi�tene
forme Sunèeve energije, kao i da su planetarni �ivotni ciklusi zasnovani na njenom recikliranju, i svi odr�ivi oblici ljudskog stvaranja se moraju bazirati upravo na ovom
vidu energije. Sa otvorenim prihvatanjem neponovljivosti, nereducibilnosti na formalne, simbolièke korelacije, neizostavne subjektivnosti, holistièkog sistemskog pogleda i beskrajnog broja kvaliteta u svakom polju sagledavanja Prirode, i ekonomija buduãnosti
bi od »konkretnih, dobro definisanih i strukturno konzistentnih (deterministièki-odredljivih) entiteta«
420 trebalo da preuzme formu uzajamno povezanih i kompatibilnih, pojedinaèno odgovornih, kao i dinamièki varijabilnih mre�a uèesnika u kompleksnoj i
stalno evolutivno promenljivoj beskonaènosti postojanja. Slièno kao u sluèaju kontrasta
izmeðu logièki konzistentnog opisivanja sveta sa polaznom pretpostavkom razdvojenosti sistemskih entiteta, i holistièkog pogleda sa polaznom pretpostavkom potpunog jedinstva
svega postojeãeg, te izmeðu slabog i jakog Hajzenbergovog principa neodreðenosti, ili
plitke i duboke ekologije, i svako delovanje ljudskih biãa, èak i u ekonomskim sferama,
mora biti ne sprovoðenje promena, nego imanentno postajanje promena. Mahatma Gandi
je govorio da »moramo sami postati promena koju �elimo da vidimo u svetu«. Dok
promena nije imanentna u samim na�im biãima, na�im naèinima zakljuèivanja i
do�ivljavanja sveta, ne mo�emo oèekivati da budemo u stanju da pronalazimo pravi put i
za izvoðenje promena u dru�tvenim i ekosistemskim okvirima. Ovakav odnos sa
Prirodom zahteva predanost i otkljuèavanje tajnog jezika srca u kome ne postoje fiksni simboli i mapiranja rezultata percepcije sa sve vulgarnim upro�ãavanjima sveta, koja oni
iznedruju kada se poistovete sa istinitim stanjem stvari. Beskraj Prirode se sagledava u jedinstvu svega postojeãeg, u stanju koje se mo�e dotaãi samo bez prisustva imenujuãih
kategorizacija, u pro�etosti intuitivnom predano�ãu (koja se gradi na�im etièko-estetskim
306
odnosom sa na�im svetom) kao nu�nom, temeljnom komplementarno�ãu svakog mudrog
racionalnog razmi�ljanja. Inherentna odr�iva produktivnost svakog sistema je postojana kao posledica
moguãnosti njegovog opstajanja u stanju kontinualnog fluksa informacija (razlika),
kretanja u harmoniji sa mre�om informativnog pejza�a u kome postoji, te, stoga,
dinamièka spontanost prihvatanja inicijacija sredine i neprekidno stvaranje sebe, sopstvene, uvek nove ureðenosti, predstavlja i prirodan, kontinualno evolutivni put
odr�anja svakog prirodnog sistema. Neprekidan ples izmeðu te�nje ka ureðenosti i
slobodi se - poput igre dva kosmièka, sveobuhvatna polariteta koji, prepliãuãi se, kreiraju
�ivot i sve uzvi�ene fenomene - manifestuje i u svim ekolo�kim organizacijama, pa i
ekonomskim preduzeãima. Jin-Jang igra izmeðu odr�avanja sopstvene, unutra�nje
harmonije (»moralnog zakona u meni«) i spolja�nje reke informacija (»zvezdanog neba iznad mene«) kao medijuma za uèenje, zahteva stalne promene u svetu subjekta, i to na
na�im semantièkim temeljima, na nivou izvoðenja poriva za nove postupke. Da bi
stvorilo karakteristiku odr�ivosti, ekonomsko upravljanje buduãnosti ne sme kruto slediti postavljena i nepromenljiva pravila, veã mora stalno i iznova obnavljati razumevanje
stalno promenljivog konteksta u okviru koga se sagledavaju efekti upravljaèkih dela. Dok
je sa konstruktivistièko-biolo�kog stanovi�ta oèigledno da svaka specifièna saznajna struktura defini�e specifièan i neponovljiv kontekst sagledavanja sveta, a time i njegov
iscrtani sadr�aj, iz taèaka gledi�ta teorije kompleksnosti420 i niza filosofskih potraga za
temeljima na�eg znanja se kristalno jasno sagledava stav da granièni uslovi sistema
predstavljaju rezultat izabrane perspektive, te se, drugim reèima, temelji na�e vere i
dubokih shvatanja kontinualno odra�avaju i na uoèene detalje Prirode i njihovu
interpretaciju. Kroz ovakvo shvatanje se podrazumeva da je sagledani sistem u okviru koga opstaju dejstva na�ih odluka, nemoguãe obujmiti logièkim razumevanjem, a da neki
njegovi delovi uvek ne ostanu izvan na�ih logièkih doma�aja, kao i da je svaki prirodni,
�ivotni, sa racionalnog stanovi�ta nepredvidljivi sistem, nemoguãe kontrolisati posredstvom bilo koje metodologije. Pru�anje beskraja slobode ljudskim odlukama i
pogledima na svet, sa tihim, primernim i inspirativnim pozivanjem na samostalno iscrtavanje oplemenjujuãeg pejza�a na�ih dubokih te�nji i ciljeva uzajamne koordinacije pona�anja, predstavlja harmoniènu igru upravljanja prirodnim organizacijama
buduãnosti. Kada bi ljudske te�nje ka sebiènim sticanjima, bez obraãanja pa�nje na
nesagledivo �irok spektar posledica koje se kreiraju u hodu ka ovom cilju, bile svesnog karaktera, tada bi i naèin izvoðenja ujednaèavanja ljudskih moãi bio daleko jednostavniji
nego �to zaista jeste. Dovoðenje biãa pro�etih plemenitijim te�njama na funkcije
upravljaèa izvesnih preduzeãa, moglo bi nam, tako, prividno izgledati kao re�enje
problema odr�ivosti. Meðutim, ovakve zamene u stvarnosti ne bi rezultovale �eljenim
pobolj�anjima, s obzirom da uzrok poveãanja dru�tvenih nejednakosti, nezadovoljstava i
sukoba poèiva u pogre�nim individualno temeljitim vrednostima koje se, nerazluèivo
pro�imajuãi celokupnu organizacionu mre�u dru�tva, prirodno preslikavaju na globalnom
planu. Premda se u svetu u kome je njegov karakter redukovan do linearnih zavisnosti, javlja svest o moguãnosti izdvajanja bilo individualnih dejstava, pojedinaca ili èitave ljudske rase iz prirodnih tokova i ciklusa na kojima su oni sazdani, nelinearna, povratno spregnuta umre�enost svakog prirodnog sistema nam ukazuje na nerazluèivost i
beskrajnost prostiranja svake na�e informacije. Neodr�ivost linearnih shvatanja i
307
do�ivljaja otuðenog odnosa biãa sa Prirodom je danas oèigledna, te je - analogno prelazu od partikularistièkih shvatanja o svetu kao sastavljenom od entiteta intrinsiènih kvaliteta
do kvantne slike sveta u okviru koje svaki entitet predstavlja spoj beskraja struna kosmièkih relacija - manipulativni i olako odbacujuãi, »�rafovski« pristup pobolj�anju
na�eg sveta nu�no zameniti implicitnim, tihim i molitvenim preobra�avanjem
disharmonizovanih dodira u bla�enost sveprihvatanja, dok je ideju o linearnom rastu kao
jedinom indikatoru napretka neophodno zameniti ili uravnote�iti eksplicitnim uvoðenjem
nemerljivih vrednosti kao �to su drevne vrline � dobrota, mudrost, plemenitost, po�tovanje. Umesto prote�iranja lukavih ideja i prepredeno stilski oblikovanih
informacija kojima se meðusobno navodimo na bezmernu potro�nju sa ciljevima sebiènih
materijalnih bogaãenja, akcenat u putanjama komunikacije je neophodno staviti na
umerenost, na uoèavanje ne samo monetarnih i etiketiranih, veã i estetskih i nereèitih
vrednosti u ljudskim delatnostima. Nakon �to smo u dosada�njem delu drugog dela knjige, identifikovali
karakteristiène probleme koji stoje u osnovi neodr�ivog razvoja savremenog
industrijskog dru�tva, u narednom delu ãemo ne�to detaljnije poku�ati da uka�emo da je u
negovanju duboke »ekologije uma« - spiritualnih vrednosti u temeljima na�ih delatnosti,
razumevanja, saznanja i pogleda na svet, i duboke »ekologije mora« - predanog saoseãanja i Ljubavi, svesti koja daje vi�e nego �to ima, prisutno njihovo re�enje.
Kooperativnost naspram kompetitivnosti
Ukoliko pa�ljivo sagledamo globalnu prirodnu samo-organizaciju, lako mo�emo
primetiti da je kooperacija fenomen postojan na svim evolutivnim organizacionim nivoima, od fizièko-hemijskih disipativnih struktura preko autopoietièkih �ivih biãa do
re-kreativnih dru�tvenih sistema, te verovatno i do globalnog kosmièkog poretka. Svako
posmatranje organizacije �ivog sveta u svojim prirodnim okru�enjima, a ne samo u
surovim i antropocentrièno postavljenim laboratorijskim eksperimentima, raða svest
upravo o putanjama kooperativnosti i simbioze koje figuri�u u ovakvim sistemima. Ne
samo da ljudska biãa, kao i svi sisari, zahtevaju bri�nost i negu po roðenju, usled èega se
èitava evolucija �ivotnosti i planetarne svesti mo�e sagledati kao ekstenzija bri�nih
putanja detinjstva (o èemu nam govore kako bez premca u nama poznatom �ivom svetu
visok odnos izmeðu puberteta i �ivotnog veka ljudskih biãa (oko 1:5, �to mo�emo
uporediti sa sliènim odnosom kod mi�eva � 1:12, tipiènim i za veãinu ostalih sisarskih vrsta), tako i fiziolo�ka sliènost odraslog èoveka upravo sa majmunskim
novoroðenèetom398), veã je i za razvoj ljudskih saznajnih sposobnosti neophodno utopiti
se u uzajamne odnose koordinacije pona�anja kroz lingvistièko-socijalnu tradiciju. Ukoliko se pa�ljivo zagledamo u prirodne odnose na�e sredine primetiãemo ko-operativne skupove jedinki istih vrsta, kao �to su kolonije mrava, pingvina, ptica i gotovo
svih �ivotinja, dok su primeri kooperativnih simbiotièkih odnosa izmeðu raznorodnih
vrsta - esencijalnih kako za postanak, tako i za opstanak verovatno svake forme kosmièkog �ivota
265 - kao �to su opra�ivanje cveãa, preno�enje slepih morskih rakova od
strane riba, slo�ene simbioze algi i gljiva u podno�jima mnogih drveãa, simbioze �irokog
spektra bakterija sa �ivotinjskom ko�om i digestivnim tkivima (pri èemu broj ãelija
mikroba u ljudskom telu za red velièine prevazilazi broj ljudskih ãelija)1, simbioze
izmeðu bakterija koje vezuju azot i korenova biljaka, interne simbioze endofitnih
308
mikroba i biljaka301, simbioze luminiscentnih bakterija i pojedinih morskih vrsta, ptice koje kljucajuãi èiste krokodile i nosoroge, simbioze meduza i bakterija, te bakterija i svih
slo�enih vrsta, zaista nebrojeni117.
U dru�tvima u kojima se kompetitivnost do�ivljava kao prirodan naèin napretka
postojani su otuðeni, duhovno razoreni odnosi koji poèivaju na formalnim dogovorima,
pravnim obavezivanjima i reciproènim odnosima, svesnostima o svuda prisutnom
neprijateljstvu, strahu usled potencijalne bespomoãnosti itd. U takvim dru�tvima, sama
socijalna struktura koja u sebe inkorporira inteligentna biãa predstavlja objekat
destruktivnih te�nji i bespo�tedne borbe. Naspram sveta saoseãanja i prihvatanja u kome
znanje da su drugi dobro budi zadovoljstvo na�im svetom, u svetu kompetitivnosti je svest o prisustvu tuðe nesreãe èesto jedini naèin da se inicira zadovoljstvo onim �to
mislimo da jesmo, svakako u vidu na�eg dru�tvenog »statusa« (koji je uvek produkat
neprirodnih komparacija) u svetu. Dominacija kompetitivnosti nad kooperativno�ãu i
zajedni�tvom u savremenom dru�tvu dovodi do implicitnog degradiranja ljudske slike o
sopstvenoj vrsti od velièanstvenih, spiritualnih predstava o milostivim i plemenitim
biãima ka otuðenim biãima koja na temeljima nu�nosti sebiène, meðusobno
uslovljavajuãe i unesreãujuãe borbe gube iz vidika i postepeno zaboravljaju svete
predstave o putanjama poverenja, zajedni�tva i ljubavi kao jedinim potencijalnim
ostvarenjima koja mogu obasjati na� svet svetlo�ãu duhovnog zadovoljstva. Svest o
va�nosti »razvoja«196 i stalnog ubrzavanja toèka napretka, izrazitog Jang karaktera, se
stoga postavlja kao osnovno opravdanje neprirodnih, takmièarskih odnosa koji pro�imaju
dana�nje dru�tvo, ali po cenu zanemarivanja drugog nerazdvojivog, opu�tajuãeg i
smirujuãeg, pasivnog Jin polariteta prisutnog u svim ravnote�nim odnosima, koji
doprinosi procvatu oseãanja slobode i produhovljene svesti koja nam neèujno govori da
»sve je u redu«, »sve je na svom mestu«, »sve je onako kako treba«. U okvirima kompetitivne edukacije, put �ivljenja se do�ivljava kao takmièarska
trka, u kojoj se ne osvrãemo unazad, i u kojoj je na�a pobeda ekvivalentna sa tuðim
porazom. Meðutim, dovoljno je setiti se LaoCeovih reèi da »u svakoj pobedi ima mnogo
suza« (Tao Te Ãing XXXI), i znaãemo da je ovakva organizacija dru�tva neodr�iva.
Blagorodna trka �ivota nije borba za velièanje sebe i pora�avanje drugih, veã pa�ljivo i
bri�no harmonizovanje sopstvenog pona�anja ka cilju op�te i svaèije dobrobiti, uokvireno
spiritualnom te�njom da svi saèuvamo (ili ponekada, ponovno probudimo) radosni
tragalaèki dar, nevinu, deèiju radoznalost i zadivljenost svetom i samim postojanjem,
kako bi svako od nas jednoga dana mogao da ka�e: »Dobru sam borbu izborio, trku sam
svr�io, veru sam saèuvao« (Pavlova poslanica Timoteju II 4:7). U kompetitivnim dru�tvima se, meðutim, te�i maksimiziranju odreðenih varijabli sistema, koje danas
najèe�ãe odgovaraju individualnim materijalnim bogatstvima. Ipak, ovakvo nametanje
cilja posedovanja neizostavno raða vezanost za materijalna »blaga« i, uop�te, plodove
na�eg rada. Slièno kao �to svaka materijalna struktura mo�e kolapsirati pod pritiskom
dovoljno velikog tereta, nagomilane energije � stresa, i �iva biãa se u okvirima
savremenog dru�tva u kome egzistira pogre�no do�ivljavanje ne umeãa davanja, veã
sticanja i posedovanja kao vrlina, èesto nalaze u stresnim stanjima redukovane
fleksibilnosti, odnosno otvorenosti, prijemèivosti, potencijala poverenja, ukazivanja
pa�nje, radovanja i bezbri�nog �ivljenja. Biblijska metafora o kuli vavilonskoj nam jasno pokazuje da je disharmonièno i ru�ilaèko pru�anje ka dosezanju bo�anstvenosti sa
temelja sagraðenih nagomilavanjem materijalnih bogatstava, èulnih zadovoljstava i
309
postignuãa ega, te da se samo odricanjem, predano�ãu i davanjem, sa nevidljivih temelja iskrene, duboke etike i saoseãanja mo�e dostiãi i postati upani�adska, beskonaèna radost
koja pokreãe svet. U svetim tradicijama se ukazuje na posveãivanje plodova rada
bo�anskoj kreaciji, na�em Tvorcu, �to odgovara oslobaðanju od te�nji ka nagradama,
buðenju oseãaja slobode jedne ptice, stizanju na cilj, ali istovremenom osvrtanju natrag
na put. »Odreãi se znaèi ostati ceo«, pisao je LaoCe, dok je Bela Hamva� u pogovoru uz
�ivotno delo zapisao da »delatnost ovoga dela nije izgradnja, nego neprekidno predavanje i razgradnja, sve dok ne ostane ni�ta, i onda predaja i ovoga ni�ta, i predaja predaje«
172, jer znamo da »onog ko je jedno s napu�tanjem, i napu�tanje prima s rado�ãu« (Tao Te
Ãing XXIII). Vezanost za plodove rada je uzrok svih strahova (usled svesti o moguãnosti
prekida ove vezanosti koja se pogre�no poistoveãuje sa blagostanjem), razoèarenja i
nezadovoljstava (usled njihovog neizostavnog nepotpunog ispunjenja u svetu prirodnih promena), destruktivnih te�nji i sukoba. Jedini naèin da se ovakve unutra�nje te�nje
preobraze u mirnu, unutra�nju svetlost, jeste posveãenje �ivota predanosti na�em svetu,
prihvatanju spontanog toka Prirode, boravljenja u Jednom, u Putu Prirode kao sveobuhvatne celine, u Ljubavi. »U ljubavi nema straha, nego savr�ena ljubav izgoni
strah, jer strah ima kaznu; a ko se boji nije do�ao do savr�enstva u ljubavi« (Jovan I
4:18). Ovakvo savr�enstvo se, svakako, posti�e u boravljenju u dodiru sa Prirodom na
nivou same »teritorije«, u nenamernim, nereèitim mislima, u spontanom prihvatanju toka Prirode. »Kad nema� ni�ta, progleda�«, �ejkspirova je misao koja se odnosi na buðenje
spiritualne slobode kako kroz praktiènu posveãenost i predanost sebe prosvetljenju
spoznaja biãa koja èine na� svet, tako i kroz ne ukruãujuãe poistoveãivanje sa
programima na�ih saznanja i rezonovanja, veã njihovo spontano i fleksibilno, kreativno
modifikovanje u skladu sa tokom Prirode. Ipak, mislim da metafora izgnanja nije toliko adekvatna koliko metafora Sunca koje svojom svetlo�ãu koja pokreãe �ivi svet, obasjava
tamu koja time nestaje. Te�nje ka iskrenoj kooperativnosti, ka umre�avanju (kao posledica kompetitivnih,
egocentriènih odnosa) usamljenih »èvorova« na�eg sveta prosvetljenim putanjama,
pro�imaju nas hrabro�ãu i spremno�ãu na susrete sa morem nepoznanica Prirode, i odluènoj borbi preobra�avanja svake mraène disharmonije sveta u svetle, obostrano
oplemenjujuãe odnose. Ukoliko biramo na� odnos prilikom stupanja u bilo koju
kolektivnu interakciju, pred nama se uvek otvara izbor kretanja ili u poznate vode, ka dru�enju sa biãima koje smo kategorisali kao nama sliènima, ili u nepoznate vode, u kom
sluèaju nam se, za razliku od prvog prilaza u èijoj osnovi gotovo uvek stoji oseãanje
straha i tra�enje prividne za�tite, otvara moguãnost otkrivanja ne samo novih i neobiènih
odnosa, veã istovremeno i nas samih426. Brodovi jesu, kao �to znamo, najbezbedniji u
luci, ali to nije ono za �ta su oni napravljeni. Ipak, individualna biãa u okvirima veãine
savremenih kolektiva povezuje pozadinsko oseãanje straha, koje je posledica upravo
nedostatka predanosti na�eg biãa dubokoj molitvi za mir i sveop�tu harmoniju. Na ovoj
osnovi poèiva i veãina misaono-reflektivnih identifikovanja sa neprirodnim, fiksnim kategorijama kao �to su nacije, rase, religijske, starosne i stale�ne grupe. Svaka tradicija i
kultura na kojoj su ponikla na�a razmi�ljanja i do�ivljavanja sveta su istinsko blago u
kome su objedinjene mnoge generacije razmi�ljanja i evolucije, ali je identifikovanje sa
bilo kojom fiksnom kategorijom misaona varka koja koèi dalji napredak, i prividno gu�i
oseãaj kosmièke slobode imanentne u svakom od nas. Sopstvena odgovornost prema
stanju èitavog sveta predstavlja, stoga, jedno od blaga koje otkrivamo na na�em
310
putovanju puèinom Prirode, blago na èijim temeljima ãemo postepeno graditi jedno
drugo, veèno blago koje ãe u nedogled nositi i ljulju�kati talasaste prirodne putanje, blago
potpune spoznaje du�e, jedinstva uma i Prirode, kada èitav svet postajemo mi, kada u
svakom zrncu peska vidimo beskrajnu dragocenost i nebesku vrednost (»jer gde je blago
tvoje, onde ãe biti i srce tvoje« (Matej 6:21)), kada ãemo moãi i mirno »iz sna da
izaðemo, a blago da saèuvamo«. Kompetitivni odnosi se razvijaju posebno lako u uslovima prekomerne
specijalizacije na raèun zapostavljanja �iroko efektivnog sagledavanja na�ih postupaka i
delatnosti. Dok nedostatak interdisciplinarnih kooperativnih umre�enosti, mostova
odluèivanja izmeðu politièkih, upravljaèkih i nauèno-istra�ivaèkih sektora258 (svih
pro�etih duboko-etièkom, ekolo�kom, religioznom sve�ãu) dovodi do zavaravajuãeg
poistoveãivanja realnog izbora izmeðu kratkoroène i dugoroène uspe�nosti sa
dihotomijom ekonomija (»poslovi«) - Priroda (»oèuvanje �ivotne sredine«), i
nesagledivosti uzajamno harmonizujuãeg re�enja problema odr�ivog dizajna ljudsko-tehnolo�kih interfejsa, negovanje sagledavanja na�ih postupaka iz �to �irih,
sveobuhvatnijih i raznovrsnijih perspektiva, na globalnom nivou razvija kooperativno harmonizovanje ljudskih dejstava i prirodnih putanja, dok na individualnom nivou dovodi do razvijanja oseãaja »kosmopolitanstva« kao harmoniènog, slobodnog i radosnog
kretanja kroz pejza� raznovrsnosti, i beskrajno radoznalog razmi�ljanja, otvarajuãi vrata
svetom pogledu na svet, koji se karakteri�e sve�ãu o istinskoj blagotvornosti na�ih dela,
koja uvek proistièe iz duboke etike koja stoji u njihovoj osnovi. Èitava planetarna
biosfera kao mre�a cikliènih putanja interakcija nam ukazuje na va�nost prihvatanja stava
o uvek povratnom dejstvu na�ih unutra�njih te�nji iz kojih izviru na�i postupci, na nas
same. U jednoj ovakvoj slici sveta, i neprijateljska sagledavanja drugih biãa i èitave na�e
sredine kao posledice takmièarskih te�nji � �ivota kao trke za rezultat u kojoj drugi mora
da izgubi ne bi li smo mi pobedili � prirodno se pretvaraju u svest da smo svi mi, sve �to
postoji, jedna porodica u okviru koje se bri�nost prema drugima manifestuje bri�no�ãu
prema nama samima. Dokle god se na�i vidici ne pro�ire od razmera sveta
egocentriènosti ka obuhvatanju èitavog sveta kao nas samih, i na�a civilizacija ãe u
vremenu podseãati na vo�nju automobila koji juri ka kamenom zidu, dok se njegovi
putnici uporno raspravljaju o tome gde ãe ko da sedne, �to je i razlog za�to nas triglavski
kru�ok podseãa da »promeniti smer savremene misli je zastra�ujuãi zadatak koji zahteva
radikalnu promenu sada�njeg mainstream razmi�ljanja. To je usporedljivo sa okretanjem
d�inovskog prekookeanskog broda. Biãe potrebno mnogo remorkera da to izvede, i oni ãe
morati raditi u koordinaciji. Nove veze izmeðu politike, filosofije i spiritualnosti su
imperativ. Ekonomske te�nje moraju biti umirene spiritualnim uvidima kako bi se
ostvarila odr�iva �ivotna sredina...Fundamentalna dru�tvena promena poèinje sa
zami�ljanjem lepote«377. Ali, kada na�a civilizacija postane potpuno kooperativna
organizacija, pro�eta svaèijom te�njom ka davanju bez ikakvog cilja, kada drveãa na�e
mudrosti sazru i umesto lepljenja svetih plodova za svoje izdanke, prosvetljena �eljom
bezuzvratnog davanja poènu spontano blagodariti svoja izvorna bogatstva367, i svaki mraèni kutak na�e planete ãe postati ozaren bo�anskom svetlo�ãu.
Kompetitivnost se nalazi u osnovi i savremenog informacionog kapitalizma u okviru koga se informacija do�ivljava ne kao javno dobro dostupno svima, veã kao komoditet. Meðutim, bez pomoãi i ulaganja odnosa pro�etih uzajamnom bri�no�ãu,
nijedan pojedinac nije u stanju niti da pre�ivi, niti da stvori bilo kakvu informaciju od
311
socijalnog unapreðujuãeg i globalno evolutivnog znaèaja. S obzirom da se doprinos
individualnog htenja i truda u svakom plodu ljudskog znanja ne mo�e razluèiti od
doprinosa socijalne tradicije i, uop�te, temelja postanka na�eg biãa i razmi�ljanja,
patentiranja izuma i za�tite intelektualnih »vlasni�tva« i drugih »prava« na listove drveta
kreacije predstavljaju odraze iluzornih otuðenja od èitave tradicije ljudske civilizacije (i
èitave Prirode koja nam je poklonila lepotu postojanja, �to se u ovakvim okvirima
zanemaruje, te se Priroda smatra sirovinom i sredstvom eksploatisanja) na kojoj su ova dela ponikla. Savremena povezivanja nauènih istra�ivanja i komercijalizacije (sa parolom
one-good-discovery-per-day-keeps-the-crisis-at-bay)339, prilagoðena egocentriènom
dru�tvu u kome, naspram svesti o neraskidivoj vezi izmeðu finansijskih investicija i ljudskih potreba, dominiraju take-the-money-and-run vrednosti, od nauène tradicije
posveãenosti otkrivanju tajni Prirode i pragmatiènoj primeni ovih otkriãa stvaraju nauène
izazove obele�ene te�enju ka liènoj slavi. Patentiranje biljnih vrsta mapiranih genoma64 i molekula kao �to su fulereni
163 predstavlja odraz pro�irivanja nauèno-redukcionistièkih
ideja o manipulaciji mikrosveta materije ka dominaciji i kontroli na nivou ljudskog dru�tva. Ljudsko znanje, tako, najèe�ãe prestaje da se do�ivljava kao harmonija putanja koje poseduju svoju smislenost samo pod pretpostavkom njihovog dobronamernog i slobodnog pru�anja èitavom svetu, veã postaje prisvojni objekat, namesto svesti o
bla�enosti davanja, o bla�enosti koja je »biti siroma�an duhom«, èineãi buduãe dru�tvene
podele na ne samo »one koji imaju, i one koji nemaju«, veã i pre svega na »one koji
znaju, i one koji ne znaju«411,72, sve verovatnijim. Ljudsko znanje koje se razvija u svrhu
investiranja u njega i naknadnog profitiranja, a ne slobodnog deljenja, nije predodreðeno
da bude spiritualno, jer spiritualnost nikada nije kompetitivna. »Ko otkriva sebe, ne
svetli«, pisao je LaoCe (Tao Te Ãing XXIV). Emergencija svake informacije inkorporira
i èitavu istoriju informacija (slièno kao �to i svaki deliã materije u sebi sadr�i èitavu
istoriju Kosmosa), ukljuèujuãi generacije ljudskih razmi�ljanja, pisanih rezultata traganja,
te i na�eg kosmolo�kog porekla. »Svaki dom, naime, neko gradi, a Bog je sve sagradio«
(Jevrejima 3:4), uèio je, u duhu buðenja svesti nerazluèive povezanosti na�eg biãa i na�ih
dela sa celokupnom bo�anskom kreacijom, apostol Pavle. U kooperativnim uslovima,
informacije bivaju slobodno deljene, �to doprinosi eliminaciji tenzija u sistemu (kao u
sluèaju svakog nagomilavanja energije u pojedinim èvorovima), te u globalnim
razmerama inicira razvoj u smeru transparentnog i fleksibilnog dru�tva, harmoniènog u
svom dinamièkom kretanju i evoluciji. Prelaz ka harmoniènijem, tolerantnijem,
kooperativnom dru�tvu u okviru koga bi opstajala svest o va�nosti svaèijeg delovanja na
globalno stanje dru�tva i èitave planetarne biosfere, u sebi bi sadr�ao i prelaz ka
poveãanom, slobodnom pristupu informacijama, kao i ostvarenju vi�esmernih interakcija
(u suprotnosti sa savremenim jednosmernim radio-televizijskim komunikacijama, te monolo�kom metodologijom savremene edukacije). Meðutim, internet komunikacije koje
poseduju sjajan, dijalo�ki, participatorni, interaktivni i kooperativni, »open source«
kreativni potencijal305,118 i, s obzirom na svoj decentralizovani karakter, velike komunikacijske prednosti u odnosu na preja�nje medije, transformisane su od vojne
tehnologije do sredstva restruktuiranja i ubrzavanja poslovnih procesa sa ciljem ne op�teg
i ujednaèenog razvoja, veã uveãanja ukruãujuãih i neodr�ivih visoko-centralizovanih kontrola nad prividno, prostorno decentralizovanim dru�tvenim organizacijama,
reklamiranja (ukljuèujuãi i prote�iranje spam poruka) i podsticanja kompetitivnosti, te plitkog i kratkoroènog profitiranja
117. Razvoj interneta je uslovio nastanak takozvanog
312
virtuelnog kapitala koji se danas praktièno brzinom svetlosti mo�e relokalizovati, a koji u
sprezi sa savremenim kompetitivnim, socijalno i ekolo�ki neuraèunljivim ekonomskim
transakcijama (u okviru kojih se gube iz vida ne�eljene putanje koje iniciramo na�om
inkorporirano�ãu u potro�aèko dru�tvo) dovodi do sve br�eg informativnog, kulturnog i
neodr�ivog raslojavanja ljudskog dru�tva, dok, sa op�te strane, rast brzine prenosa
informacija biva u velikoj meri propraãen ne samo globalizacijom i obogaãivanjem
spektra saznajnih interakcija, veã i poveãanjima rastojanja izmeðu njihovih su�tinskih
izvora, mentalnih i emotivnih sfera ljudskih biãa, dovodeãi do inherentnih socijalnih
otuðenja. Upravo elektronski putevi praktièno trenutnog izvoðenja finansijskih transakcija predstavljaju medijum jasnog opa�anja neodr�ivosti teorije komparativne
prednosti113 (koja dr�i da bi u svrhu svestranih dobitaka i unapreðenja, dr�ave trebalo da
investiraju u sektore u kojima se najefikasnije proizvode odreðena dobra, i zatim meðusobno trguju), jednog od temeljnih principa neoliberalne tr�i�ne ekonomije, kao i
uoèavanja èinjenice da se globalno odgovorna i odr�iva politika ne sastoji u pru�anju
sporadiènih pomoãi � »ribe« (kome smo danas svedoci kada se u proseku za svaku monetarnu jedinicu pomoãi siroma�nim zemljama od njih otrgne 11 istih
28), veã u
slobodnom deljenju znanja i buðenju istinskog potencijala samostalnog razvoja � »znanja
o pecanju« (koje, naravno, ne podrazumeva slepo sleðenje nauèno-tehnolo�kih postavki »razvijenih« dr�ava, veã prilagoðavanje slobodno prote�iranog znanja lokalnim
ekonomskim potencijalima i strukturama). Dok prvi, »kreacionistièki« pristup inicira
zavisnost i moguãnosti manipulacije i kontrole, drugi, »evolutivni«339 pristup
ekonomskim interakcijama, pro�et duhom zajedni�tva, spontano re�ava sve, meðusobno
neraskidivo povezane ekolo�ke probleme dana�njice, ukljuèujuãi i problem neodr�ivog
rasta ljudske populacije. Naime, nedostatak potencijala edukacije i pristupa informacijama o alternativnim izborima, nizak standard �ivljenja i relativno niska
oèekivana �ivotna dob, smatraju se indikatorima neumerenog rasta populacije, odakle je
oèigledno da su meðuljudske i meðudr�avne kompetitivnosti koje postepeno dovode do
sve dubljeg raslojavanja globalnog dru�tva, uzrok ekolo�kih problema, dok ih, sa druge
strane, posveãenje edukaciji, slobodna raspodela informacija i znanja o tehnologijama,
davanje i bri�no odricanje za druge spontano re�avaju kroz ujednaèavanje ljudskih
potencijala, te obujimanje zadivljujuãe kulturne i biolo�ke raznovrsnosti duhom jedinstva
i harmoniènog zajedni�tva. Za opravdanje iniciranja takmièarskih meðuljudskih odnosa u savremenom
dru�tvu se smatra ubrzanje kojim se odigravaju nauène, tehnolo�ke, komunikativne i
kulturne promene i njima izazvani eventualni, pretpostavljeni napredak. Meðutim, sada
se mo�emo podsetiti da je »tiha voda ta koja breg roni«, kao i stare kineske prièe o tome
kako drvo koje brzo raste, brzo i uvene, dok ono koje sporo, umereno i u skladu sa svojom prirodom raste, do�ivi i dugoveènost. Gotovo je istorijsko pravilo da sva velika
umetnièka dela postepeno i polako dosti�u popularnost, dok ono �to naglo do�ivi »uspeh«
u dru�tvu biva brzo i zaboravljeno. S druge strane, ono �to je tiho, skromno, ali i
beskrajno milostivo i zadivljeno svetom, ostavlja trag na èitavom svetu. Na kraju krajeva,
slièno kao �to je esencijalni cilj svih konstruktivnih, nejasnoãama iniciranih logièkih,
jezièkih i filosofskih spekulacija upravo povratak na poèetak, na ponovno buðenje vere i oseãaja harmoniènog, bla�enog postojanja, i ono za èime traga savremeno dru�tvo u
svojoj trci za materijalnim bogatstvima, nauènim progresom, razvojem tehnologija i
313
krutom edukacijom i jeste tihoãa, smirenost duha, zadovoljstvo do�ivljaja sveta koje i proistièe iz svetih religijskih tradicija i iskrenih umetnièkih dela.
Kompetitivni odnosi koji dominiraju neo-darvinovskom teorijom evolucije primerom odslikavaju èinjenicu da sve nauène teorije i druge metafore sveta odra�avaju
etiku koja dominira dobom u kome su one aktuelne. Premda se mnogobrojni otkloni od ravnote�e esencijalnih Jin-Jang principa kako individualnih naèina razmi�ljanja i
do�ivljaja sveta, tako i dru�tvenih i ekosistemskih odnosa, odra�avaju i na mediokritetna,
programska ostvarenja koja ponièu na temeljima datih shvatanja i viðenja sveta, kreativne
teorije, razmi�ljanja i umetnièki pristupi znatno bogatijeg potencijala globalnog
unapreðenja se u aproksimativno istim socijalnim uslovima pojavljuju kao odgovori koji
poku�avaju da uka�u na smer povratka izgubljene ravnote�e. Kreativni zaèeci nauènog
empirizma su, tako, ponikli u uslovima zaostalog religijskog dogmatizma i racionalne neprijemèivosti, kopenhagenska interpretacija kvantne teorije je inicirala buðenje izvorne
mistiènosti u »Deus ex machina« uslovima utrnule nauènièke znati�elje i deèije
radoznalosti, dok savremena interesovanja za sistemske i konstruktivistièke pristupe
opisivanju sveta odgovaraju aktuelnim neravnote�nim otklonima u smeru determinizma,
inertnosti, materijalizma i izolacionog partikularizma, na raèun nepredvidljivosti,
odgovornosti, duhovnosti i putanja kao opisnih esencija. Danas smo svedoci i jednom dubokom preispitivanju pokretaèa prirodne selekcije, èiji rezultati nagove�tavaju pomak
od sebiène borbe za opstanak i nasumiènih genetskih promena � shvatanja koja odslikavaju kompetitivno dru�tvo i besmislenost na�eg postanka - ka prirodnoj selekciji po pitanju produhovljenosti i velièanstvenosti samih kriterijuma selekcije, ka spontanim
prelazima �ivotnih struktura u bogatija stanja organizacije, kao i duboko-ekolo�koj svesti
o savr�enosti sveta kao odsjaja na�e du�e i simbiotièkih dodira �ivih biãa i Prirode kao
evolutivnih susreta. Nijedna interakcija u Prirodi nije jednostrana, te, stoga, kao �to
nauène teorije oblikuju ljudska razmi�ljanja o svetu, i najdublje te�nje i ljudska
razmi�ljanja koja na njima potièu ostavljaju tragove na nauènim slikama sveta. Podsetimo
se da je èak i sam Èarls Darvin pisao da bi pojam »borbe za opstanak« trebalo da se
razume u svom »�irokom i metaforiènom smislu, tako da podrazumeva meðuzavisnost
jednih biãa od drugih, ukljuèujuãi ne samo �ivote pojedinaca, veã èitavog potomstva«79.
Na�alost, ove reèi su zajedno sa Darvinovim prilazom iskljuèivog uoèavanja neposrednih
oèiglednosti i uzdr�avanja od svih moguãih hipoteza, danas svakako negde zaturene i u
mnogobrojnim preterano upro�ãavajuãim re-interpretacijama (kako od strane indirektnih tumaèa, tako i njegovih sledbenika
393, a pod uticajem aktuelnog kompetitivnog mentaliteta industrijskog doba u povoju) vulgarizovane, i pod pridevom »darvinovski« se
podrazumeva op�te smatranje kompetitivne i eksploati�uãe borbe za iskljuèivo sopstveni
opstanak. Èak i pod predstavom kooperativnosti se èesto, naspram posmatraèkog pogleda
na ko-evolutivnu komunikaciju u kojoj dominiraju svestrane te�nje ka razumevanju
drugih biãa, podrazumeva komunikacija reciproènih manipulacija. Meðutim, u zaista
op�te unapreðujuãoj komunikaciji ne postoje reciproèni odnosi, veã va�i misao Fjodora
Dostojevskog: »Ako ne�to uèini�, i razmi�lja� �ta ãe� dobiti zauzvrat, onda nisi uèinio,
veã prodao«, sa svom lepotom i prosvetljeno�ãu kojima ovo »uèinio« odi�e, i svim
uslovljavanjem, lukavstvom i prepredeno�ãu, implicitnim u ovom »prodao«. A najlep�e
stvari na svetu se zaista ne mogu ni kupiti ni prodati, jer je njihova vrednost, kao i vrednost svih spiritualnih kvaliteta, kojima ove stvari i pripadaju, beskonaèna i veèna.
314
Meðutim, u okvirima kapitalistièke ekonomije se razvija do�ivljaj sveta u okviru
koga se smatra da se vrednovanje ljudske interakcije sa Prirodom poveãava posredstvom
njene privatizacije, savremenog polaganja vlasni�tva nad ne samo geografskim
prostorima, veã i �ivim biãima, ekosistemskim organizacijama, pa èak i Meseèevim
»parcelama«. Svaka privatizacija odra�ava i izvorni smisao njenog jezièkog korena koji
predstavlja latinska reè privare, koja znaèi »osiroma�iti«, i zaista, svest o posedovanju,
zanemarujuãi su�tinski deo kvalitativnog spektra svakog posmatranog sistema koji se
krije ne u njegovim povr�nim lokalizovanim, telesnim ili prostorno-vremenskim okvirima, veã u kontekstu njegovog postojanja, u èitavom svetu ka kome se on pru�a,
neopisivo osiroma�uje kako individualni do�ivljaj egzistencije, tako i globalno bogatstvo
kreativnih socijalnih i ekosistemskih interakcija. I ukoliko opet sagledamo korene (a tokom ove knjige smo videli da je u ovakvom mudrom sagledavanju uvek prisutan i kljuè pronicanja u put koji vodi ka buduãnosti), ovoga puta ovakve kapitalistièke ideje,
primetiãemo da ona u sebi implicitno sadr�i ideju o neizostavno sebiènoj i zloj prirodi
ljudskih biãa, te, stoga, ovakvo graðenje zgradbe jedne evolutivne prirodne organizacije
odgovara njenom graðenju od prozora, od �elja za plodovima rada, a ne od njenih temelja
koji odgovaraju duboko-etièko-estetskom do�ivljaju sveta iz perspektive ljudskih biãa i
tradiciji edukacije koja bi negovala ovakvu svest. Podela vlasni�tva nad prirodnim
bogatstvima je kroz istoriju rezultovala u brojnim sukobima i tragedijama (a i danas nafta, dijamanti i drugo »drago« kamenje, te razni minerali, metali i skupocena drveãa
predstavljaju povode ratovanja10), a jedan od primera da privatizacija i svako ve�taèko
ogranièavanje �ivotnih potencijala putem temeljne ideje o sebiènosti, kontroli i
manipulaciji, a ne bri�nosti, prihvatanju i pru�anju slobode, implicira razdor i
degradiranje prirodne ureðenosti, mo�emo sagledati na primeru savremenog biopiratstva
- patentiranja kako genetskih sekvenci64, tako i èitavih �ivih vrsta i lekovitih izuma346
koje su drevne tradicije milenijumima koristile (a kojima je ideja o njihovom patentiranju ili bilo kom drugom vidu privatnog vlasni�tva èesto neshvatljiva). Ideja da se
privatizacijom mo�e re�iti problem nedostatka bri�nosti prema »prirodnom kapitalu« (�to
je poku�ano meðunarodnom konvencijom o biolo�koj raznovrsnosti) predstavlja odraz
brkanja plodova, neizbe�nih posledica sa njihovim temeljnim uzrocima, usled èega,
slièno kao i u sluèaju primene centralizacije i ogranièenja slobode pona�anja u
socijalistièkim sistemima (�to je, usled zanemarivanja va�nosti mudrog ulaganja u
temeljne vrednosti, nakon sloma socijalistièkih ekonomija kroz relativno skora�nju
istoriju rezultovalo u masovnim korupcijama � zloupotrebama javnih dobara zaradi sopstvenog profitiranja), ovakav pristup re�avanju problema na pogre�nom, plitkom
nivou biva neuspe�an. Slièno kao �to se iskrena bri�nost prema biljci sagledava ne u
seckanju njenih grana i listova ili samom oèekivanju plodova, veã u vrednom zalivanju
njenog nevidljivog i nesagledivog korena, mudra edukacija i predanost bliskom, direktnom kontaktu sa drugim biãima, a ne ulaganje u vrhove organizacija i
manipulisanje posredstvom politièkih ogranièenja, predstavlja put koji vodi ka odr�ivoj
ekonomiji, postojanoj samo u vidu odraza duha zajedni�tva i poverenja. Jednostavan primer postojanja harmoniène organizacije prirodnih sistema samo u
nekompetitivnim uslovima mo�e biti ronjenje na dah. Najpre, dugo se smatralo da kljuè
sposobnosti dugog zadr�avanja pod vodom le�i u zapreminskom kapacitetu pluãa. Meðutim, kao �to znamo, nikada se samo jedna velièina ne mo�e prihvatiti kao razlog
bilo koje pojave, veã uvek veza, putanja. Dugotrajna izdr�ljivost pod vodom u ovom
315
sluèaju predstavlja emanenciju veoma efikasne raspodele kiseonika u telesnim
biohemijskim reakcijama respiracije. Odnosi izmeðu pojedinaènih ãelija ili, uop�te, bilo
kojih srazmerno kompleksnih entiteta u bilo kom �ivom sistemu se mogu analogno
sagledati u odnosu individualnih jedinki. Kada bi dva ljudska biãa morala da provedu
neki, dovoljno dugi vremenski period sa ogranièenom kolièinom �ivotnih namirnica,
kompetitivnost kao maksimizacija odreðenih varijabli sistema sagledala bi se, svakako, u
�to veãem punjenju sopstvenih stomaka, �to bi mo�da dovelo do propasti kako jedinke,
tako i kolektivnog sistema u sluèaju dovoljno velike oskudice. Meðutim, iskrena
kooperativnost bi se ogledala u zadovoljavanju sopstvenih potreba u samo minimalnom opsegu, kao i u svesnosti koja bi se protezala du� èitavog sistema, dakle èitavog skupa
jedinki. Ovakva ureðenost bi se oèitavala ne u maksimizaciji, veã optimizaciji sistema,
koja bi odgovarala maksimiziranju njegovih moguãih opcija, te i verovatnoãe
pre�ivljavanja, odnosno u navedenom primeru dugotrajnosti ronjenja na dah. Primetimo
da premda pojam »kooperativnosti« podseãa na vojni termin, on, u skladu sa svojim
izvornim znaèenjem, ukazuje na atribut sagledanog pona�anja èlanova sistema, koje se
karakteri�e duhom zajedni�tva, i najèe�ãe spontanim pronala�enjem optimalnih izbora iz
perspektive globalnog sistema. Nedostatak ukruãavajuãih regulacija kao emanencija
te�nji ka redukovanju opcija sistema se, stoga, mo�e sagledati kao indikator iskrene
kooperativnosti kao pru�anja slobode, prihvatanja svaèijeg pogleda na svet i pronala�enja
srednjeg Puta za celokupnu Prirodu. Pre dono�enja odluke kojom se posti�e globalno
optimalni izbor, neophodno je oslu�nuti putanje koje nas povezuju u zajednièku celinu,
zadivljeno�ãu drugim biãima probuditi oseãaj predanog jedinstva. Svaki pokret je
optimalni, najlep�i pokret onda kada je u njega, ne sa manipulativnim, veã sa duboko
predanim i poniznim te�njama, ukljuèen èitav na� svet. Nekada davno posmatrao sam koncert na kome su Jehudi Menjuhin i David Ojstrah izvodili koncert za dve violine Johana Sebastijana Baha. Zadivljen njihovom predano�ãu iz koje izranja sposobnost ukazivanja slu�aocu na to stanje, obratio sam
najpre pa�nju na deonicu koju je jedan violinista svirao i uèinilo mi se kako ova druga
violina prelepo zvuèi. Meðutim, va�ilo je i obrnuto - koncentri�uãi se na ovu drugu violinu, prva zazvuèa bajno. U tom trenutku mi se uèini da sam spoznao pravu tajnu
kooperativnog, harmoniènog delovanja koje inicira napredak globalnog sistema èiji smo
deo, a to je upravo ukazivanje na lepotu tuðeg delanja, velièanje ne na�ih, veã tuðih dela.
I tada su�tinske putanje sistema, kao harmonièni zvuci koje iznedruju ove dve violine,
imaju bo�ansko dejstvo. Jer, »Ti, koga hoãe� (da uzme�, da koristi�, prim.a.), u zabludi
ostavlja�, a kome hoãe� (da da�, prim.a.), na pravi put ukazuje�« (Kur'an 7:155), kao �to
nam ka�e drevna islamska poslovica, pokazujuãi nam, slièno kao i biblijske reèi � »I ko
�edni neka doðe, ko hoãe neka uzme vodu �ivota badava« (Otkrovenje 22:17), na
pru�anje i uzdizanje lepote na�eg sveta kao na spontani put harmonizujuãe orijentacije
celokupnog postojanja. Kada se biãa u komunikacije postave poput dolina ili mora, uzdi�uãi i diveãi se
jedno drugom, tada ovakvi susreti odi�u otvoreno�ãu, te radosnim i spontanim
otkrovenjima, èineãi tako blistave holistièke interakcije prepune novih i dragocenih spoznaja. »Planine i obale treba da se pojavljuju u sopstvenom oblièju«
215, jedan je od principa Senoa Ikenoboa, majstora ikebane, drevne istoènjaèke ve�tine aran�iranja cveãa.
I zaista, naspram te�njama ka manipulaciji, koje opstaju u svim svrsishodnim komunikacijama nahoðenim ka izvesnim ciljevima i otklonjenim od prirodnog puta
316
njihovog razvoja, tiho i nenametljivo pru�anje pa�nje i prilike svakom detalju Prirode da
se rascveta u svom beskraju imanentne lepote, predstavlja put kako budnosti za uoèavanje lepote u svemu postojeãem, tako i zaista prosvetljenih dodira izmeðu biãa i
Prirode, te i blistavosti èitavog na�eg sveta koji i nastaje u ovom, neprekinutom susretu.
»Kao �to se za venac na oltaru samo cveãe u punom cvetu skuplja, gradinar cvetnjaka, na isti naèin, ne èupa biljku iz korena«
261, podseãa nas Nagarðuna na bla�eno vaspitanje kao
na otvaranje perspektiva za samostalni rast, �to èini nenametljiv i suptilan pristup
prosvetljenju biãa na�eg sveta, kroz koji putanje koje ko-kreiramo postaju poput jedne jedine, neprimetne niti koja povezuje pojedinaène cvetove u venac na oltaru na�e
posveãenosti obasjavanju pogleda na svet svetlo�ãu du�e. I dok egocentriène te�nje ka
menjanju sveta u skladu sa na�im idejama su�avaju na� svet, èineãi ga sve
neprijemèivijim i obskurnijim za na� um, razvijajuãi svest o opasnostima Prirode koje nas
prividno vrebaju na svakom koraku, ovakav uzdi�uãi odnos u kome je imanentno
poverenje u dobronamernost Prirode, kroz koji se kao na vrhovima dlanova koji se pru�aju iz na�eg srca pa�ljivo i bri�no podr�avaju detalji i biãa na�eg sveta, krije se i
tajna istinske sreãe - na�eg stapanja u celinu sa èitavim svetom, sa svim postojeãim.
Sledeãi Put Prirode, i kvaliteti na�eg sveta kao putevi dodira na�eg uma i Prirode prestaju
da budu obojeni na�im �eljama, te�njama i htenjima, veã, obasjani istinskom harmonijom
sveprihvatanja, postaju jasni poput toka izvorske vode, postaju ono �to zaista jesu � slika na�e du�e, koja je oduvek bila u jedinstvu sa celokupnom kreacijom, koja je poput miloske suze na putu ka okeanu. Prelaz od kompetitivnosti ka kooperativnosti bi doprineo buðenju uspavane
blagodeti u mnogim kategorijama ljudskog dru�tva, kao i u èitavoj planetarnoj samo-organizacionoj aktivnosti117. Za na�u civilizaciju bi ovaj prelaz oznaèavao tihu i spontanu
transformaciju neodr�ivog u odr�ivo postojanje, otvarajuãi vrata daljem evolutivnom
napretku, napretku koji u svom putu i cilju ne bi bio olièen samo progresom na nivou
sofisticiranosti proizvodnje, veã i spiritualnom evolucijom svesti i radosti postojanja. Iz
perspektive tehnolo�kog razvoja, ovaj prelaz bi se oèitavao na preobra�avanju
hijerarhijskog i visoko-centralizovanog, ekspertskog dizajniranja, li�enog temelja duboke
etike, ekolo�kog znanja i istinskih, produhovljavajuãih socijalnih namena, u korisnièki-centrirano, decentralizovano i participatorno dizajniranje ljudskih oruða i ureðaja.
Tehnolo�ki izumi bi, na taj naèin, postepeno prestajali da predstavljaju sredstvo
akumulacije kapitala posredstvom ciljnih poveãanja produktivnosti, i sluge dominantnih
destruktivnih interesa, te postajali sredstvo olak�avanja te�kih poslova i ulep�avanja
ljudskih stvarnosti i komunikacija. Pridavanjem primata parametrima produktivnosti u odnosu na istinsku svrhu tehnologija kao produkata nauènih istra�ivanja za dobrobit i
pomoã ljudima, izgubila se i prava, humanistièka vrednost tehnolo�kih naprava.
Pretvaranje kompetitivnosti u kooperativnost bi se na nivou ekonomskih interakcija oèitavalo u prelazu od krutih, centralizovanih, otuðenih organizacija u kojima figuri�u
pozivanja na propise i zakonske norme, ali ne i oplemenjavajuãa saoseãajnost i svest o
delanju kao unapreðenju èitavog èoveèanstva, ka organizacijama decentralizovanim,
globalno-timskim, fleksibilnim i lako adaptivnim, aktivno participatornim i efikasno komunikativnim du� svih hijerarhijskih nivoa. Svest o uskoj ogranièenosti efekata na�ih
delatnosti i o traãenju individualno-imanentnih kreativnih potencijala, koja opstaje u kruto ureðenim hijerarhijskim organizacijama, preobrazila bi se u svest o poèivanju
kreativnih potencijala organizacije upravo na nivou holistièke objedinjenosti relacija
317
kojima se njeni èlanovi pru�aju jedni ka drugima i ka svetu, �to èini shvatanje koje bi
poverenjem i odgovorno�ãu pro�elo inherentne organizacione odnose, nalazeãi spontan
odraz u harmoniènosti kako interakcije sistema sa sredinom, tako i samih putanja sredine.
U participatornoj ekonomiji bi nestao niz otuðenja - radnika od posla i kapitala, proizvoðaèa od proizvoda, korisnika od potro�aèke odgovornosti - �to bi, izmeðu ostalog,
naspram »�rafovskog« do�ivljaja ljudskih funkcija u dana�njim, otuðenim kompetitivnim
ekonomijama, uzdiglo svest èoveèanstva na razmi�ljanja o globalnom poretku i o
beskonaènim pru�anjima sopstvenih, makar i beskrajno malih uticaja. Na politièkom
nivou bi se ovaj prelaz sagledavao u koraèanju od mno�tva izolovanih nacionalnih
dr�avnih organizacija, sukobljenih po pitanjima usko sagledanih interesa, ka
kooperativnim inter-regionalnim vladama uoblièenim harmonijom svesti o globalnom
jedinstvu u kulturnoj raznovrsnosti (odra�avajuãi osnovni princip svih samo-organizacionih sistema), duhom zajedni�tva i jednakosti koji pro�ima i blagodetno
unapreðuje planetarnu raznovrsnost, dok bi za edukaciju predstavljao kljuèni,
civilizacijski-temeljni kreativni skok od tradicionalnog, jednosmernog i uslovljavajuãeg
uèenja ka uzajamnom, svestranom uèenju kroz slobodnu meðusobnu razmenu
razmi�ljanja i iskustava, participatornom uèenju zasnovanom na konstruktivnom re�avanju ne fiktivnih zadataka, veã aktuelnih problema, inspirativnom, a ne
reproduktivnom uèenju, uèenju u kome uèitelj nema ulogu programera ma�ina, veã
vodièa koji nenametljivo pokazuje na put mudrosti, uèenju kojim se podstièe
sagledavanje sveta iz sve novijih i èudesnijih perspektiva, podstièuãi, izmeðu ostalog, ne
egocentriène kritièke odnose sukobljavajuãih interesa, veã poistoveãujuãe i
dobronamerno sagledavanje sveta iz oèiju drugih sa pogledom usmerenim na celinu
Prirode. U okviru kooperativnog uèenja opstaje jasna svest o postizanju sopstvenog
napretka putem uèenja samo onda kada i druga biãa dostignu iste ciljeve, odakle se,
nasuprot takmièarskog shvatanja da je pobeda jednaka porazu drugog, raðaju
prosvetljujuãe odgovornosti i bri�nosti jednih za druge. Sve u svemu, harmonièna svest o
jedinstvu u raznovrsnosti èini emergentnu osobinu kooperativnih ureðenja, te kolektivna,
bla�ena inteligencija (Gaja, kolektivna svest, Vajtova kultura i sl.) i op�te blagostanje
izranjaju kao posledice dinamièke harmonije putanja komunikacija sazdanih na
kooperativnim te�njama �ivih biãa koji je saèinjavaju. I ova inteligentna celina, celina
Ljubavi kao planetarni emergentni kvalitet tada omoguãava i uzrokuje participatorno i
odr�ivo dizajniranje, oplemenjujuãa nauèna istra�ivanja, radosno �ivljenje i bezbri�nu,
veselu evoluciju. Kompetitivnost je adekvatna iskljuèivosti, dok je kooperativnost adekvatna
prihvatanju, te dok prvi, uvek uslovljavajuãi (u skladu sa sopstvenim interesima) pristup
meðuljudskim odnosima dovodi do sukoba i oseãanja izolacije, bezuslovni putevi iskrene
kooperativnosti na neprimetan naèin raðaju misli lepote, mira i harmonije u na�em svetu.
Svako istinski uspe�no upravljanje u okvirima bilo koje organizacije se mo�e zamisliti
upravo kao altruistièno posveãivanje pa�nje artikulaciji i aktivaciji kooperativnih mre�a
komunikacije. U skladu sa posveãivanjem pa�nje va�nosti na�ih implicitnih te�nji u
svakodnevnim izra�ajima, i vrednosti koje karakteri�u upravljaèku kompetentnost bivaju
preobra�ene od povr�nih kvaliteta gramatièki ispravne dikcije, ve�tine pru�anja usko
efektivno relevantnih odluka i primarne orijentacije ka izbegavanju ekspresije prirodnih nesigurnosti, do duboko negovanog oseãanja odgovornosti i bri�nosti prema èitavom
svetu, spontanog prihvatanja znanja o neznanju kao kreativnom logièki-
318
komplementarnom prostoru koji samo na�a spiritualna intucija mo�e iscrtavati, te
ukljuèivanja èitavog sveta, svakog biãa Prirode u razmatranje sveop�te harmoniènosti
uticaja na�ih odluka. Meðutim, èak i kada uskladimo sve na�e unutra�nje te�nje i
oseãanja ka dobronamernoj komunikaciji, mo�e jo� uvek doãi do sukoba ukoliko se
te�nje ka potpunoj kolaboraciji i zajednièkom, globalno optimizirajuãem napretku upletu
sa te�njom ka �to br�em postizanju zacrtanog cilja331. Ovaj konflikt koji se raða najpre u
na�im mislima, nalazi svoje mesto u èitavom sistemu na�e komunikacije unoseãi nemir i
povratak na potencijal sukobljavanja. Stoga se svaki cilj mora preobraziti u Put, jer nijedan spiritualni odnos ne zna sa cilj. Put naspram cilja Jedan od najva�nijih zakljuèaka koji je kako implicitno, tako i eksplicitno bio
sadr�an u dosada�njem delu knjige, a u kome se krije tajna svakog spiritualnog napretka,
je i nagla�avanje neophodnosti prelaska od svrsishodnog pona�anja, pona�anja
usmerenog ka fiksnim ciljevima, na svest o Putu, predanosti trenutnom postojanju u kome se krije tajna dubokog religijskog oseãaja. Svi polariteti, ukljuèujuãi dobro i zlo,
ispravno i neispravno, povoljno i nepovoljno, postojani su samo pri sagledavanju problema u kontekstu odreðenih ciljeva. U monistièkoj svesti jedinstva uma i Prirode,
potpune harmonije kvaliteta sveta kao puteva, sve stvari, sve prirodne promene i kretanja postaju savr�eni, i samo povremeno blago uzkome�ani i uzburkani ljudskim svrsishodnim pobudama. Dok nas svest u kojoj dominiraju ciljevi - èija je egzistencija, naravno,
preduslovljena kvalitativno redukujuãim mapiranjima detalja na�eg sveta � navodi na kretanje van harmonije uma i Prirode, svaki trenutak postojanja monistièke svesti Puta
predstavlja radosno upoznavanje èitavog sveta, èudesni susret uma i Prirode, put koji
ukazuje na put, na bo�anski dodir, na Ljubav kao smisao svega postojeãeg. U uslovima celovito�ãu orijentisane, holistièke kooperativnosti, ciljevi kojima
formalno streme bilo pojedinci ili èitava organizacija nisu va�niji od ukazivanja na put
prosvetljenja svakoga od èlanova. Dok svaka organizacija èije èlanove meðusobno
povezuje samo zajednièki cilj, ali ne i put, biva suoèena sa potencijalom razaranja kada doðe do ne�eljenih ishoda ovog kretanja ka cilju, iskrena, meðusobnim i bezuslovnim
saoseãanjima i altruizmom umre�ena organizacija je u stanju da prevlada velike krize i
uvek pronaðe put ka stanjima nove i bogatije ureðenosti. Dok se kao cilj plitko-kooperativnih organizacija mo�e sagledati opstajanje (pre�ivljavanje), cilj duboko-kooperativnih sistema je spiritualni napredak, opstajanje na evolutivnom putu Prirode, iniciranje radosnog do�ivljavanja �ivljenja kao samog Puta. Cilj iz ove perspektive, kao i bilo �ta �to radimo, nije toliko va�an koliko naèin na koji se on izvodi, odnosno put koji
do njega vodi. Èesto prisutno i gotovo tradicionalno shvatanje da »cilj opravdava
sredstva« iniciralo je bezmerne tragedije, ukljuèujuãi i degeneracije ljudskih biãa idejama
o njihovom uslovljavajuãem »upravljanju« i korekciji pona�anja, a jedini naèin da se
ovakav, èesto dugoroèno unesreãujuãi prilaz oplemenjivanju pona�anja promeni u
bla�eni, zajednièko-unapreðujuãi odnos jeste postavljanje va�nosti puta, va�nosti
kvaliteta izvoðenja naspram samog cilja. Stoga je umesto zaslepljenosti samim
rezultatima izvedenih zadataka, neophodno mnogo vi�e pa�nje posvetiti buðenju
zadovoljstva pri samoj izvedbi, pronaãi cilj u svakom trenutku putovanja.
319
Jedan od najva�nijih poduhvata savremene edukacije bi trebalo da bude i
razvijanje svesti o Putu naspram nahoðenja na izvoðenje zadataka zaradi sticanja nagrada
ili izbegavanja kazni. Ovakvi potonji, uslovljavajuãi poku�aji »dizajniranja« �ivih biãa
uzrokuju duboke degeneracije i neprirodnosti pona�anja èije ponovno prevoðenje u
spontane misli i pokrete zahteva dugotrajne napore. Pribegavanje konzumaciji opijata predstavlja, izmeðu ostalog, i jedan od savremenih naèina oslobaðanja od ovakvog
svrsishodnog tereta svakodnevne komunikacije. I svi oblici psihoterapija kao namenski postupci nisu u stanju da izbri�u degeneri�uãu, prekomernu ciljevima optereãenu svest,
veã je samo ne svrsishodna, ne namerama ispunjena, veã spontana svest u domenu
slobodnog eksperimentisanja to u stanju da uèini. Svaki odnos subjekta sa sredinom
poseduje izbor u uèestvovanju u meðusobnoj orijentaciji - to ãe biti ili poku�aj
orijentacije ka cilju ili orijentacije ka Putu, �to bi odgovaralo orijentaciji u svim pravcima
iz samo jedne perspektive, slièno putu od bezbroj milja Ivana Karamazova koji se prelazi
u jednom jedinom trenutku ili prièi u kojoj, upitav�i Gospoda gde se nalazi da bi se
njemu uputio, Mojsije dobija odgovor da ako je sa tom namerom krenuo, veã je stigao401.
Svaki put kada se interesujemo za postignute ili postavljene ciljeve uèestvujemo u
zaboravljanju na najlep�e, najvrednije stvari koje èine i smisao postojanja, i iniciramo
klice nezadovoljstva koje prate svako delanje sa plodovima rada u mislima. Ljubav, pa�nja, sreãa, radost i sve istinski spiritualne crte ne izvode se sa ciljem u mislima, veã kao sam Put, trenutna svetlost koju ne vidimo jer smo ona sama. Svako svrsishodno pona�anje, pona�anje inicirano te�njom ka ispunjavanju
odreðenih ciljeva, sistemski sagledano predstavlja delovanje inicirano te�njom ka
maksimiziranju izvesnih varijabli sistema kome pripadamo i koji i jesmo mi. Kompetitivno pona�anje, pri tome, predstavlja samo podskup znatno �ireg skupa
potencijalnih svrsishodnih dejstava, iniciranih te�njama koje su, naravno, adekvatne saznajnom i razvojnom ukruãivanju sistema. Nasuprot tome, pona�anje pro�eto sve�ãu o
Putu, o veènosti koja ispunjava svaki trenutak postojanja i u koju se mo�e proniãi samo
posredstvom ovakve svesti, adekvatno je pa�ljivom, suptilnom i spontanom optimiziranju varijabli globalnog sistema kome pripadamo i koji, opet, jesmo mi. Svaki planski odnos na�eg uma i Prirode u smislu iscrtavanja moguãih opcija,
raèunanja njihovih ishoda i pravljenja izbora izmeðu njih, u suprotnosti je sa spontanim reagovanjem i istinski kreativnim etièko-estetskim pona�anjem. »Birati jeste prevideti
univerzalnost; porediti stvari jeste ne uspeti postiãi cilj. Tao ne ostavlja ni�ta sa strane«70,
pisao je ÈuangCe, ukazujuãi ne na biranje i klasifikovanje, veã na sveprihvatanje kao put harmonije sa tokom Prirode. Biti sada i ovde i pronaãi veènost u svakom deliãu vremena i
zrncu peska (jer, »evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja«391 (Korinãanima II
6:2), kao �to nam ka�e apostol Pavle) predstavlja zaista prosvetljeni vidik koji je u stanju da oslobodi ljudska biãa svih briga koje donose planiranja i kretanja ka cilju i plodovima
rada. Svako kretanje ka cilju je neophodno povezano i sa zavisno�ãu od vremena, te sa
�urbom, a ne smireno�ãu usled odr�avanja svesti o prisutnosti cilja u svakom pogledu, pokretu, prizoru i trenutku. Poznata je prièa o tibetanskom monahu koji je tokom
izvesnog hodoèa�ãa u Lasi upitao jednog starog �itelja koliko jo� ima da ide do narednog
svetog mesta. »Ako �uri�, neãe� nikad stiãi«, bio je odgovor mudrog �itelja. I zaista,
�urba u kojoj se olièava sputavajuãe i ukruãavajuãe odr�avanja cilja i njegovih plodova
na umu predstavlja duboki kontrast prosvetljujuãoj svesti Puta sa ciljem, sredi�tem
Prirode u svakom njenom detalju. Prièa se311 da je Sokrat imao obièaj da tokom svojih
320
�etnji, najednom zastane i po nekoliko èasova ostane nepomièan, verovatno stopljen u
èudesnu harmoniju nerazluèivog jedinstva svog sopstva i okoline. Slièno tome, i radosni
èistaè ulica90 nikada ne gleda na kraj duge ulice ili broj zamaha metlom koji znaèe kraj
njegovog radnog dana, veã pronalazi zadovoljstvo i smisao u svakom trenutku svoga
rada. Odnos Puta i cilja, tako, predstavlja i odnos izmeðu veènosti (u svakom trenutku
postojanja), ispunjene uvek rado�ãu, spontano�ãu, otvoreno�ãu i iznenaðenjima, i
prolaznosti, obele�ene tugom, razoèarenjima i zatvoreno�ãu. Dok je potok u svoj svojoj
ushiãenoj turbulentnosti daleko od mora ka kome i �uri, i dok je ki�nica, rasipajuãi se i
slivajuãi niz padine bre�uljka na sve strane, jureãi za plodovima sveta raznovrsnosti, jo�
uvek daleko od mora, velika reka, bliska moru, poseduje smireni tok koji, tiho odzvanjajuãi drevno »labbayka, labbayka«, kao da nam ka�e »nema �urbe, mi smo
tamo«185, a more koje nikada ne trèi za ovozemaljskim blagima, i u koga se sve reke
slivaju, uvek je u stanju prihvatanja, te tako odslikava samu veènost u moru prirodnih
prolaznosti. Biblijska metafora o drvetu znanja se lako mo�e zamisliti i ne samo kao dobijanje
moãi formiranja znanja o znanju, samo-svesti i kontrole tamo gde lepota poèiva u
spontanosti, veã i kao uvoðenje ciljeva u ljudsko pona�anje. Svaki cilj blokira mno�tvo
potencijalno uoèljivih perspektiva i �to je vi�e ciljeva koje nosimo u mislima, to smo
zatvoreniji i neosetljiviji za suptilne znake Prirode, koji su postojani oko nas zaradi na�eg
spiritualnog napretka. Noseãi ciljeve na umu, zaboravljamo na veènost i beskrajnu
ispunjenost koje nosi do�ivljavanje sveta ovde i sada. »Raj je igraèka za decu. Jedan
jedini atom Bo�ije ljubavi vredniji je od stotine hiljada rajeva«401, smatrao je al-Bistami,
pozivajuãi nas ne na uspavanu, ciljevima uslovljenu »religioznost«, veã na bezuslovni,
iskreni, èistom predano�ãu ispunjen prosvetljeni odnos sa svetom. Za sada�njo�ãu i
Putem obojenu svesnost, sve �to postoji postaje sveti ukazatelj na Put na�eg srca, dok s
druge strane, na�im dru�tvom danas uglavnom dominiraju apstraktni ciljevi, inicirajuãi
nedovoljno, povr�no po�tovanje sveta materije. »Svaka stvar koju opazimo, kazuje nam
poneku tajnu«212, uèio je Don Huan, a svako planirano izvoðenje postupaka krije tajnu
zaboravljanja na�e prave, budne i sveobuhvatne prirode. Dok svesnom, namerama
prouzrokovanom rukovoðenju na�im pona�anjem, olièenom u svim znacima pa�nje (kao,
na primer, osmesima koji se pru�aju sa ciljem stavljanja do znanja na�e
dobronamernosti), nedostaje iskrena lepota komunikacije, spontano pona�anje se odlikuje
i prosvetljujuãim ukazateljima na oseãanja radoznalosti, radovanja (koje je moguãe samo
prihvatanjem faktora iznenaðenja) i prirodnosti. Tako, znajuãi da mapa nije teritorija, i
svaki iskreni i topli osmejak ne mo�e posedovati ni svoj razlog, ni obja�njenje, veã
jednostavno predstavlja odraz spontane unutra�nje harmonije sa Prirodom. »Ako nagazi�
stranca na pijaci, izvinjava� se na�iroko zbog svoje nepa�nje. Ako nagazi� starijeg brata,
blago ãe� ga potap�ati, ali ako nagazi� na roditelja, znaãe� da ti je veã opro�teno. Stoga se
ka�e: savr�eni ritual ne pravi razliku izmeðu osoba; savr�ena praviènost ne vodi raèuna o
stvarima; savr�eno znanje ne mapira; savr�ena dobrota nije svesna sebe; savr�eno
poverenje se rasejava sa zlatom«70, pisao je ÈuangCe, i svako od ovih odstupanja od
savr�enosti je inicirano zaboravljanjem na�e prirodne vrline, praãenja spontanog Puta
Prirode, i misaono-reflektivno mapirajuãim raðanjem mno�tva ciljeva u na�em svetu.
Kako otvorena bliskost i poverenje u na� kontakt sa Prirodom, no�eni sve�ãu Puta svojom
svetlo�ãu obasjavaju zatvarajuãi tamu strahopo�tovanja, nepoznavanja i nepoverenja,
koju iniciraju mno�tva ciljeva, tako i unutra�nji jezik srca, èistog divljenja èudesima
321
Prirode prevazilazi ukazivanje va�nosti jezièkim formama, normama i frazama za
izbegavanje nesporazuma. Svaki trenutak na�eg postojanja tako postaje bla�eni dodir sa
Prirodom, uèenje kroz njega na putu na�eg spiritualnog napretka. Najzanimljivije i najkreativnije komunikacije su one koje su same sebi svrha. U suprotnom sluèaju, ukoliko za sve uèesnike komunikacije postoji unapred zadati cilj ka
kome se svi kreãu, tada se i iscrpljuje potencijal kreativnih ostvarenja i spoznaja koje bi se spontano izrodile iz date komunikacije220. Dok su spontane, improvizacione komunikacije otvorene na uèestvovanje svakoga u njima, te orijentisane na razumevanje i
pridavanje smisla percepiranim informacijama, fiksne i krute, u svrhu predviðanja
pona�anja kori�ãene predrasude i fraze, te�nje ka kontroli i dominaciji, sa svim
okrivljavanjima i oseãanjima otuðenja koje one donose, su po pravilu imanentne u
komunikacijama u kojima uèesnici te�e postizanju ciljeva. Ukoliko u komunikaciji na umu posedujemo njen cilj, odnosno krajnji ishod, tada se ona razvija po planu, pri èemu
opstajemo u stanju neprijemèivosti na beskraj raznovrsnih uticaja i inicijatora uèenja i
neponovljivih radosnih trenutaka. I dok svaka trema predstavlja posledicu te�nji ka
pona�anju u skladu sa detaljno isplaniranim reèima, postupcima i �eljenim postignuãima,
negovanjem samo na�ih unutra�njih te�nji, spiritualnih korena na�eg pona�anja, i ono
samo ãe, osloboðeno fiksnih planova i modela, spontano ukazivati na put smirenog i harmoniènog, sveop�teg prihvatanja i slobodne kreativnosti. »Savr�enost Taoa i stvari - ni reèi ni ti�ina ih ne mogu opisati. Ne prièati, ne ãutati � to je najvi�a forma debate«
70, pisao je ÈuangCe, ukazujuãi na nu�nost ukidanja svih modela na�ih odnosa sa svetom i
pronala�enja direktne, nereèite harmonije sa Putem Prirode, iz koje spontano izranjaju
savr�eni ukazatelji koordinacije pona�anja. Dok spontane komunikacije koje su same sebi
svrha spontano i ohrabruju nove uèesnike ka njihovom kreiranju, slobodnoj prijemèivosti
i ekspresiji oseãanja, volja za ukazivanjem pa�ljivosti i pa�nje, prihvatanja i po�tovanja
se gasi u komunikaciji u kojoj dominiraju ciljevi i predvidljivi razvoj dogaðaja kao
posledica redundantnih fraza i �ablona pona�anja. Ko-evolucija u smeru razvoja poverenja, iskrenosti i dobrote moguãa je samo tamo gde se na raèun manipulativnih
odnosa pojavljuje obostrano prihvatanje, a ovakav prelaz nu�no biva no�en prelaskom sa
usko uokvirenih, ciljevima nahoðenih na u beskraj prostiruãih krila spontanih
komunikacija. Da meðuljudski odnosi u kojima dominiraju te�nje ka manipulaciji radi
ispunjenja ciljeva danas, na�alost, dominiraju nad Putem orijentisanim komunikacijama
lako se sagledava u savremenom nauèno-tehnolo�ko-ekonomskom do�ivljavanju Prirode
kao sirovog materijala za obradu, kao i iskrivljenim vrednostima koje èine i pokreãu
»potro�aèko« dru�tvo. Da je ovakva globalno-lokalna zavisnost obostrana, mo�e se
sagledati iz èinjenice da se posredstvom ovakvih, ciljem orijentisanih komunikacija (kao, na primer, u okviru �kolovanja), ljudi obuèavaju za interese poslovnih (potro�aèkih) ili
nauènih delatnosti, pri èemu se zanemaruje posveãivanje pa�nje tajni razvoja uzajamnog
zadovoljstva biãa i njihove sredine, koja poèiva upravo u svesti Puta. Dok »�ta ti radi� za
mene?« predstavlja logièno zakljuèno pitanje komunikacija sa egocentriènim ciljevima
na umu, pitanje »�ta ja radim za Tebe?« predstavlja adekvatnu vodilju spontane
komunikacije koja, èineãi nas beskrajno prostiruãim kreativnim jezgrom spiritualnosti
naspram pasivnog objektiviziranja na�e egzistencije, raða iskrenu i blagotvornu predanost
drugim biãima. »Milosti hoãu, a ne �rtve« (Matej 9:13), reèi su Gospodnjeg predanja koje
nas podseãaju da se ne svrsishodnim, uslovljavajuãim delovanjima i vezano�ãu za
plodove rada, veã bezuslovnom predano�ãu i posveãeno�ãu èitavog na�eg biãa
322
milostivim putanjama koje se pru�aju prema na�em svetu, ne na cilj, veã na sam Put
orijentisanim umom, dosti�u spiritualna sloboda i globalno oplemenjujuãa svest. Svrsishodna svesnost, takoðe, nije u stanju da obuhvati jedinstvo uma i Prirode u
skladu sa odrazom na�ih te�nji - onoga �to u najdubljem smislu i jesmo mi - na na� svet.
Naime, ciljem ispunjen um rezonuje u skladu sa linearnim zavisnostima. Odreðena
pojava se odredi kao �eljena, i formira se lanac uzroènih dejstava koji do nje dovodi i koji
potom predstavlja plan na�eg pona�anja. Meðutim, ovakva linearna osnova nije u stanju
da sebi objasni nelinearni, cirkularni poredak odnosa uma i Prirode u okviru koga se te�nje iz kojih izviru na�i postupci reflektuju na na� svet. Stoga je istinska priroda nas
samih i Prirode nedodirljiva za ciljem ispunjenu svesnost, i pripada samo svesti Puta, orijentisanoj na emanenciju vrednosti u samom postupku izvedbe, i u�itka ne u njenim
plodovima, veã u njoj samoj. Svaki umetnik koji zna da se mora izboriti sa prekidanjem
veze sa slavom, pohvalama, nagradama i svim drugim plodovima svog stvaranja u svrhu dostizanja prave, spiritualne vrednosti svog dela, svestan je ovog pravila. U istoènjaèkim
tradicijama umetnièkog stvarala�tva je poznato da kreacija svakog zaista vrednog
umetnièkog dela zahteva odricanje od svakog cilja400, te sa�ivljavajuãe, saoseãajno i
svepoistoveãujuãe (»i to sam ja«) utapanje individualne svesti u globalno, sveobuhvatno postojanje, adekvatno buðenju svesti Puta. Svrsishodno pona�anje je zajedno sa njegovom »konkretnom« plodotvorno�ãu od
industrijske revolucije do danas u mnogome ukinulo izvornu poniznu zaèuðenost nad velièanstveno�ãu Prirode, i namesto nje postavila èoveka kao najvi�i hijerarhijski stupanj
u organizaciji Prirode. Kontrola i dominacija su tako postali osnovni faktor u ljudskom odnosu sa Prirodom, dok je evolucija namesto bo�anske kreacije postala istorija metodologije uèenja i baratanja sa �to ve�tijim trikovima u svrhu sopstvenog
pre�ivljavanja i kontrolisanja Prirode. Meðutim, jedno od osnovnih pravila sistemske
teorije je i to da manji sistem nikada ne mo�e kontrolisati veãi sistem (ili, uop�te, �iva biãa), kao �to ni deo sistema ne mo�e kontrolisati njegovu celinu, te je, stoga, izmeðu
ostalog, i svako prebacivanje odgovornosti i okrivljavanje bilo drugih, bilo sebe - �to
uvek u sebi nosi polaznu pretpostavku moguãnosti kontrole - zavaravajuãa posledica svrsishodnog pona�anja, koja, slièno kao i mnogi drugi polariteti, nestaje u svesti Puta u
kojoj se preobra�ava u bla�enu dobrotu svakog postupka. »Na svetu postoji samo dve
vrste tragedija. Jedna je ne dobiti ono �to se hoãe, a druga je dobiti«, pisao je Oskar Vajld. A da »�eleti stvari za sebe predstavlja koren svakog zla«, stara je Tao izreka. Dokle god egocentrièni ciljevi defini�u na�e unutra�nje te�nje i verovanja, slièni
smo strelcu koji precizno pogaða takmièeãi se za glineni trofej, postaje ne�to nesigurniji u
u borbi za limeni pehar, dok mu ruka drastièno podrhtava pri gaðanju za zlatni bokal70.
Precizni Zen strelac se sjedinjava sa sa svetom »oko sebe«, i pu�ta da sama Priroda
odapne strelu u pravom trenutku. Delatnostima koje obele�avaju sve drevne istoènjaèke
religiozne tradicije se, zahvaljujuãi odricanju od plodova rada, te�i ispunjavanju dalekih,
nesagledivih ciljeva koji se pru�aju i ka nedogledu veènosti, te tako �ivljenje postaje uvek
Put, �to je stav koji razvija sattviènu moã fokusiranja i meditacije. Nasuprot ovakvom odnosu, u savremenom svetu, gotovo sve delatnosti koje ne vode instantnom ispunjavanju ciljeva, retko bivaju one kojima se posveãuje vredna pa�nja, �to inicira i
dominaciju rajas pona�anja i vrednosti u modernom dru�tvu. Mudrost, unutra�nja,
prosvetljena radost i moã saoseãanja nisu osobine koje se mogu ikada dostiãi kao jedni od
mnogobrojnih ciljeva koji se posredstvom dru�tvenih odnosa nude ljudskim biãima, veã
323
osobine koje se same po sebi razvijaju onda kada se prepustimo spontanom toku Prirode. »Neki ljudi nikada ni�ta ne nauèe, jer sve razumeju isuvi�e brzo«
185, pisao je Aleksander Poup. Meðutim, delatnosti koje donose neposredne satisfakcije, najèe�ãe su destruktivne
ili protraãujuãe u globalnijim razmerama i du�im vremenskim razdobljima. Brzo »razumevanje« je, tako, nerazumevanje kroz �iri vremenski opseg. Zaista vredne poruke,
odnosi i harmonije se dugotrajno grade putem uvek novih i neponovljivih razumevanja sa mnogo razlièitih perspektiva.
Dokle god su svrhe u na�em sagledavanju sveta preèe od Puta, od ljubavi,
zadivljenosti i po�tovanja svega postojeãeg kao puta koji vodi ka izvori�tu bo�anske
kreacije, i na� odnos sa sredinom, sa drugim biãima, te i sa stenama i vodama koje su
takoðe delovi na�eg ekosistema i predstavljaju komadiãe piramide �ivota, koja nas
odr�ava negde na njenim delovima bliskim vrhu, biãe odnos »Ja � to« o kome je pisao
Martin Buber, i u okviru koga se i druga biãa oko nas, koja u su�tini poseduju sopstvene,
nove i neponovljive izvore sveta, predstavljaju kao sredstva nad kojima ãemo ispoljavati
na�u moã, dominaciju i kontrolu ne bi li smo do�li do postavljenog cilja. Ali, kada se
posvetimo Putu sa iskrenim religioznim oseãajem svepovezanosti i saoseãanja u srcu,
tada i na� odnos sa sredinom, sa svakim njegovim naizgled ne�ivim i inertnim, ali
zapravo kosmièkom ljubavlju stvorenim delom postaje »ja � Ti«. I tada sve stvari na
ovom svetu umesto sredstava, postaju ciljevi, putevi koji nas direktno postavljaju u jezgro na�eg postojanja, u bla�enu harmoniju sa èitavim svetom. Od egocentrizma ka pronala�enju lepote u svemu Zbunjenosti, rascepljenosti i dezorijentacije kojima rezultuju mno�tva savremenih
komunikacionih aktova izmeðu biãa, prouzrokovani su pre svega ne razlièitim »sistemom
kodiranja« sa jednakim najdubljim implicitnim te�njama (na primer, ka uzajamnoj
spiritualnoj orijentaciji), veã stalnim variranjima ovih te�nji u pogledima na svet
individualnih biãa, �to se na globalnijem, dru�tvenom planu lako mo�e oèitati kao
rascepljenost vrednosnih kriterijuma. Biãa koja su okru�ena i uronjena u sistem
kapitalistièke ekonomije i bespo�tedne kompetitivnosti na svim poljima ljudskih
organizacija, �iroko rasprostranjenom vrednovanju velièanja sopstvenog ega i rajas karaktera pona�anja, nalaze se rascepljena u spoju sa drevnim vrlinama po�tenja,
po�tovanja, dobrote, sattvièke svesti u kojoj dominiraju ne strastvenost i vezanost za
plodove rada i svest o tra�enju su�tine sveta u njegovim objektima, osloboðenih uticaja
na�e svesti i unutra�njeg sveta, veã mir, sloboda uma, èista vrlina i kosmièka radost.
»Isplativost« posmatranja detalja Prirode kroz okvire posedovanja suprotstavljena je
spiritualnoj istovremenoj zaljubljenosti i nedodirivanju istih detalja, te negovanju najveãih vrednosti u onome �to nema cenu i �to se ne mo�e kupiti ili prodati, dok je,
uop�te, svest o mno�tvu i analizi, koja se ispoljava iz nauènih metodologija spoznaje
sveta, u sukobu sa holistièkim, ne-analitièkim i ne-sintetièkim (jer nema razbijene
harmonije koju bi bilo potrebno ponovo uspostaviti) pogledom na svet. Iskreno verujem da ovi sukobi ne predstavljaju sukobe vojski iznad neutralnog prostora, veã da sve
negativne pretpostavke iz kojih isplivavaju pogre�ne ideje kao putokazi na�eg pona�anja
predstavljaju ne�to slièno tmurnim oblacima koji ne gase, veã samo prekrivaju Sunce.
Stoga smatram da je prepu�tenost putu Prirode, meditativna osloboðenost misli put
kretanja u istinitom i uvek ispravnom smeru iz koga se spontano raða po�tovanje i
324
zaljubljenost u èitav svet. Najdublje tautologije pona�anja i spoznaje sveta se ne uèe, one
su po prirodi u nama, te one zapravo i jesmo mi. Èitav ovaj sukob vrednosti se mo�e svesti na raskr�ãe dva puta. Jedan vodi u
egocentrizam, u odnose sa drugim biãima u okviru kojih ãemo velièati sebe, te�iti da nas
drugi vole, i da zavise od nas. Ovakav put vodi ka nestanku bla�enih pogleda na svet i
rezultuje u egzibicionizmu, zamraèenosti zavisti i nezadovoljstva. Naspram duboke
umetnièke te�nje ka osvetljavanju onoga �to zaista jesmo putem davanja, predavanja nas samih èitavom svetu, naspram Dekartovog »mislim, dakle jesam« ili plotinovske svesti
koja sebi dokazuje Boga samo putem lepote prisutne svuda oko nas (jer, »zar oni ne vide
kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Alah dr�i. To su, zaista,
dokazi ljudima koji budu verovali« (Kur'an 16:79)), razvijaju se egocentrièni ideali
voðeni normama tipa »kupujem, uzimam, pobeðujem, dive mi se, zavide mi...dakle,
jesam«, kojima se naru�ava Put Prirode, uvek okrenut dobrotom prema bli�njima, prema
èitavom svetu. Dok te�nje da se bude bolji od drugih oèigledno proistièu ne iz snage, veã
iz slabosti (èijem nasilnom prevladavanju se te�i u postavljanju sebe iznad drugih),
spiritualna predanost biãa, postavljanje poput mora sa koga se sve reke, sva biãa na�eg
sveta velièaju, predstavlja odraz istinske snage, �to je i razlog za�to je LaoCe smatrao da
»najveãa snaga izgleda kao slabost«. Put kojim ãemo se, nezahtevajuãi ni�ta zauzvrat,
diviti lepoti sveta koja nas okru�uje, uoèavajuãi lepotu u svemu, predstavlja spiritualni put, put unutra�njih impresija koji nas navodi na tiho prosvetljenje. »Gnoza je stalno
divljenje«, smatrao je �ibli, ukazujuãi na rascvetavanje svakog prosvetljenog znanja
upravo na temeljima zadivljenosti, beskraja lepote uviðenog i probuðenog u svakom
detalju na�eg sveta, u emanenciji shvatanja da »kuda god se okrenete, pa tamo je Lice
Bo�ije«401 (Kur'an 2:115). »Lepota je istina, a istina lepota � to je sve �to na zemlji zna� i
�to treba da zna�«, pisao je D�on Kits, a raskr�ãe ova dva puta podseãa na raskr�ãe puta
èulnih zadovoljstava i puta kosmièke radosti Kata Upani�ade387.
Posredstvom izgradnje spiritualnih temelja na�eg do�ivljaja sveta u prilici smo i
da pojednostavljeno iskazano, napravimo izbor izmeðu tri op�ta puta - analogna tamas, rajas i sattva putanjama Prirode u okvirima indijske Samkja filosofije402, respektivno - kojim ãe se ostvarivati putanje koje povezuju na� um i Prirodu, a to su, kako ih ja
nazivam, putevi Sunca, putevi crnih rupa i putevi planeta. Biãa poput planeta u susretu sa
raskr�ãima i nu�nostima pravljenja izbora biraju po jedan put i odbacuju sve ostale, ljudi
èiji bi se kontekst sagledavanja sveta mogao metaforièno okarakterisati kao »crne rupe«,
nalazeãi neprijateljstvo i besmislenost u svakoj od ko-kreiranih varijanti (jer »svetlost sja
u tami, a tama je ne pozna« (Jovan 1:5)), u sprezi sa te�njama ka posedovanju,
jednostavno ih sve »progutaju«, dok ljudi-Sunca, poput zvezdanih ideala koji, obuzeti davanjem i ulep�avanjem sveta, obitavaju u sjaju jedinstva biãa i Prirode, u susretu sa
raskr�ãima jednostavno prihvataju sve opcije razgranatog stabla koje se otvorilo pred
njima, i ovakav predani izbor »srednjeg puta«, koji je moguã samo u stanju potpune
spontanosti, sveprihvatanja i uviðanja lepote i beskrajne dragocenosti u zaista svemu, rasvetljava celi svet, pru�ajuãi mu lepotu i radost, poput crta koje se pru�aju ka èitavom
svetu na deèijoj slici Sunca. »Kada bezbo�nik proklinje Satanu, proklinje sopstvenu
du�u...Sva dela Gospodnja dobra su: i on ãe dati svaku potrebnu stvar u pravo vreme.
Tako da èovek ne mo�e reãi, ovo je lo�ije od onoga: jer u vremenu sve ãe to biti dobro
obelodanjeno« (Sirah 21:27...39:33-34), pisao je Sirah. Jer, podsetimo se, koraci, jedan po jedan, stvaraju Put i ne postoji put bez putnika, kao �to i ne postoji svet bez
325
posmatraèa. Svako biãe je izvor svog Kosmosa èija se lepota stvara kroz njegov nesvesni
dodir sa Prirodom, i u stanju spontanog prihvatanja svega postojeãeg i uviðanja beskrajne
lepote u svakom deliãu Prirode, svaki put postaje »srednji put«, put koji vodi u srce sveta,
ka bla�enom jedinstvu uma i Prirode, ka prepoznavanju sebe u svemu i svega u sebi. Jedna od karakteristika egocentriènog do�ivljavanja stvarnosti je i posedovanje
izrazitog kritièkog izra�aja u opisima sveta. Meðutim, slièno kao �to ukruãujuãa
manipulacija na�im svetom predstavlja direktno i srazmerno redukovanje slobode na�eg
biãa, i svim eksplicitnim osuðivanjima prethodi prepoznavanje sopstvenih gre�aka u
tuðim postupcima i nezadovoljstava putanjama koje stvaramo izmeðu na�eg biãa i sveta,
odakle je jasno ne samo da ljutnja prema drugim biãima predstavlja refleksiju ljutnje
prema sopstvenim pogledima na svet, dok zadivljenost na�im svetom predstavlja zapravo
zadivljenost prema kreativnim kontekstom na�eg iskustva koji i èini sr� na�eg biãa, veã i
da »sudeãi drugom samoga sebe osuðujemo, po�to mi, sudije, èinimo isto to«
(Rimljanima 2:1), te da samo èista i nevina svest koja u svemu vidi izraze bo�anske
lepote èini izvor kreativnih putanja Prirode. Stalne primedbe su emanencije te�nje ka
egocentriènom velièanju sebe u oèima drugih, èime se slièni utisci nezadovoljstva bude i
u drugim biãima, na slièan naèin kao �to za Oskara Vajlda nije bilo magle u Londonu sve
dok je D�ejms Vistler nije naslikao295. S druge strane, sveti, duboko-ekolo�ki pogled na
svet zanemaruje velièanje sebe u oèima drugih, veã prièajuãi samo o lepim stvarima
uoèenim u svetu oko sebe, smanjuje svoju »vrednost« u oèima drugih, ali svet samo u
oèima ovakvog pogleda na svet postaje bistar kao suza. Dok ocenjivanje »objektivnih«
dragocenosti ljudskih dela vodi sukobljavajuãem postavljanju prepreka putu spontanog
razvoja individualnih i globalnih do�ivljaja sveta, put traganja za raznovrsnim
kontekstima u okviru kojih ãe posmatrana dela biti velièanstveno osmi�ljena predstavlja
prosvetljeni put uzajamne spiritualne evolucije biãa i sredine kroz blagodetno razvijanje
tolerantnosti i po�tovanja. »Milost slavi pobedu nad sudom« (Jakov 2:13), mislio je
apostol Jakov, a u svojoj kritici sukobljavanja uèenika oko pitanja ishrane, apostol Pavle
jasno propoveda: »Stoga, ne osuðujmo vi�e jedan drugoga, nego radije smatrajte da je
pravo � ne postavljati bratu spoticanja ili sablazni...ni�ta samo po sebi nije pogano; samo
onome, koji smatra da je ne�to pogano, njemu je pogano. Jer ako je tvoj brat �alostan
zbog jela, to znaèi da ti veã ne postupa� po ljubavi« (Rimljanima 14:13), kao i: »Èistima
je sve èisto, a opoganjenima i nevernima ni�ta nije èisto« (Titu 1:15). »Gre�nik je samo
onaj koji vidi gre�nika u drugom èoveku«403, smatrao je Svami Vivekananda, a analogija
ovakvih stavova koji u sebe ukljuèuju i ukazivanje na kvalitete postojane samo kao
puteve izmeðu misaonih biãa i Prirode, postojana je i u reèima LaoCea koji smatra da se
put svetog èoveka ne sastoji u kritikovanju, veã u punjenju stomaka drugih biãa, èinjenju
ih bezbri�nim i radosnim, uoèavanju lepote u svemu postojeãem, znajuãi da »svako sledi
Moj (Bo�iji, prim.a.) put u svakom pogledu« (Gita 4:11), kao �to je smatrao Kri�na. »Za
istinski religioznog èoveka ni�ta nije greh«, mislio je Novalis, slièno kao i da »sreãni su
oni ljudi koji se svuda susreãu sa Bogom. Oni su stvarno vernici«171. Kada su upitali
svetog Isaka Sirina: »Ako je ko postigao èistoãu srca, po èemu mi to znamo? I saznaje li ikad èovek da je srce njegovo èisto?«
204, on odgovara: »Kada se kome svaki èovek èini
èist, i niko mu se ne predstavlja neèistim i oskrvnjenim, tada je uistinu takav èist u
srcu«204, pokazujuãi nam na spiritualni put napretka olièen u pretvaranju svake osude i
etièke pronicljivosti u ljubav prema svemu postojeãem. Jer »bude� li voleo svaku stvar � i tajnu ãe� bo�ju razumeti u stvarima«
84, kao �to je smatrao starac Zosima.
326
Put spiritualne evolucije svesti se ogleda u duhu sveprihvatanja i spontanog postajanja, u buðenju sunèanih i zvezdanih, deèije nevinih, prosvetljenih pogleda na svet
i negovanju te�nji za èuvanjem svega postojeãeg, u spontanom izlivanju bla�enosti i
pru�anju milostivosti na�em svetu poput daha proleãnog vetriãa koji nikada ne povreðuje,
ne razluèuje kritièki i »objektivno«, veã zadivljeno miluje, stvarajuãi svuda, u svakom
biãu i deliãu Prirode, mir i harmoniju. »...Nismo pozvani samo da budemo dobri, èestiti,
plemeniti i uzorni graðani, veã daleko vi�e od toga: da postanemo deca Bo�ija. Da se
staramo o svetu koji nas okru�uje i da taj svet prinosimo Bogu kako bi veèno postojao.
Nije li to i re�enje ekolo�ke krize. Nije li re�enje ovog problema, kao i svakog drugog, u
vraãanju na biblijski, hri�ãanski pogled na svet«304, pita se patrijarh srpski gospodin
Pavle, ukazujuãi na put ko-kreiranja potpune harmonije izmeðu uma i Prirode upravo u
susretu sa najdubljim ljudskim te�njama, sa temeljima na�ih pogleda na svet, u buðenju
prosvetljenih, Suncem du�e okupanih saznajnih konteksta. »Ru�evina ili praznina koju
vidimo kada pogledamo Prirodu je u na�em sopstvenom oku. Osa vida se ne poklapa sa
osom stvari, i umesto transparentne, one izgledaju nejasne«89, smatrao je Emerson,
ukazujuãi na harmoniju i lepotu na�eg sveta, koje se grade na temeljima na�ih spiritualnih
vrednosti. »Èovek je izgubio sekiru. Mladiã je pro�ao pored kuãe i èoveku je izgledao
kao lopov. Ne�to kasnije, èovek pronaðe sekiru. Isti mladiã je pro�ao pored kuãe i
izgledao je kao po�ten èovek«185, stara je prièa LieCea. Mi smo zaista ti koji gradimo na�
svet. Gde vidimo lepotu, tu lepota i postaje. S druge strane, »onaj ko veruje da je sve
isprazno, on sam je isprazan«, govorio je Isus (Toma 67). I iz Isusove metafore da »ni�ta
ne ulazi spolja u èoveka �to ga mo�e opoganiti; nego �to izlazi iz èoveka � to èini èoveka
neèistim« (Marko 7:15), jasno je da upravo u na�em intrepretiranju sveta poèivaju svi
antropocentrièni polariteti (dobro i zlo, na primer) sveta, a ne objektivno, u samim
stvarima, nezavisno od posmatraèa. Ovakvo shvatanje je, naravno, u potpunom skladu sa idejom o svim kvalitetima kao putevima èija su druga strana ove ko-kreacije: �iva biãa � Gospodnje oèi. Svest o svetu kao slici na�e du�e, kao refleksiji na�ih najdubljih te�nji, uz
oèiglednost holistièkog poretka Kosmosa u okviru koga se relacije izmeðu delova sistema
uvek odra�avaju na stanje celine, ostavlja za posledicu oèiglednu va�nost uoèavanja
lepote i bo�anske smislenosti u svakom detalju na�eg sveta. Na�e interakcije sa svetom,
koliko god bile beznaèajne, na nivou najsuptilnijih misli, uvek se reflektuju na nas same,
dok ostavljaju uticaj ne samo na objekte sa kojima smo mehanièki interagovali, veã na
ceo, celcijati Kosmos. Kao �to misaona stanja ljutnje i zami�ljanja destruktivnih dejstava
unose uznemirujuãu disharmoniju kako u èitav misaono-telesni svet subjekta (jer se postaje ono �to se zami�lja), tako i u svet drugih biãa, uoèavanje svetlosti u srcima drugih
biãa, njihove bo�anske prirode, samo sakrivene oblacima ljutnje i mapirajuãih,
egocentriènih misli, raða oseãanja i fizièke putanje harmonije i svetlosti i u biãu subjekta
i u èitavom okolnom svetu. Po�to prihvatanje odgovornosti i potencijal pridavanja smisla
idu ruku uz ruku, tako i svest o ulivanju lepote i dobrote u sam svet posredstvom na�ih
misli i aktivnog uèestvovanja u kreiranju kvaliteta sveta, sadr�i u sebi kako i prihvatanje
odgovornosti za ne samo na�e postupke, veã i za dobrotu kojom odi�e sam svet, a �to je
adekvatno i potencijalu pru�ene osmi�ljenosti postojanju. Da je uoèavanje lepote u svemu adekvatno i stvaranju lepog sveta lepo ilustruje
jevanðelistièka prièa o Marti i Mariji (Luka 10:38-42). Praktièno znanje i delatnost, kao i
meditativno do�ivljavanje sveprisutne lepote predstavljaju komplementarne odnose
327
ispunjenih ljudskih biãa sa Prirodom. Kontekst na�ih do�ivljaja sveta u kome se krije
tajna njegove i na�e uzajamne osmi�ljenosti, povratno je spregnut sa praktiènim,
direktnim kontaktom uma i Prirode, a put evolucije svesti i spiritualnog razvoja se sastoji upravo u uèenju buðenja prosvetljujuãeg konteksta na�eg do�ivljaja sveta koji nas
pomera od zavaravajuãe, egocentriène svesti da se ovaj kontekst mo�e »kupiti« njegovim
nadome�ãivanjem predmetima obo�avanja, do spiritualnog uviðanja mora lepote u zrncu
pra�ine. Jer, ako ono �to je »sveto« do�ivimo kao »svaki proces koji nas eksplicitno
povezuje unatrag sa najveãim moguãim kontekstom kome pripadamo«290, tada postaje
oèigledno da prosvetljenost nastaje u oèima posmatraèa, kroz njegovu interpretaciju
putem èudesnog dodira Prirode koja reflektuje na�e te�nje crtama na�eg sveta, i samog
biãa u plemenitoj, primernoj i globalno-prosvetljujuãoj te�nji ka spiritualnom napretku,
ka uèenju kosmièkog konteksta uèenja kroz koji ono postaje Jedno sa Prirodom. Odnos do�ivljavanja ljudskih biãa kao formi ili objekata i njihovog do�ivljavanja
kao autonomnih, samo-organizacionih procesa poseduje analogiju u odnosu izmeðu
egocentriènog pogleda na svet u okviru koga se biãa do�ivljavaju kao objekti kojima se
uslovljavajuãe mo�e manipulisati u svrhu zadovoljavanja na�ih potreba i ciljeva, i svetog
pogleda koji uoèava i budi lepotu u svetu. Dok egocentrièna ideja o subjektu koji te�i da
se sviða drugima, a zaboravlja na va�nost uoèavanja radosti i lepote u svetu oko sebe,
prirodno dovodi do obostranog neprihvatanja kako crta sopstvenog biãa, tako i crta
drugih biãa, bezuslovno prihvatanje koje predstavlja implicitnu karakteristiku svetog
pogleda na svet, èini osnovu svakog oplemenjujuãeg meðuljudskog odnosa, i to, naravno,
tako da je ono moguãe samo van domena reèi, opisa i obja�njenja, na nivou èistog
iskustva. Naspram do�ivljavanja okolnih biãa kao objekata èijim kvalitetima mo�emo
posredstvom uslovljavanja manipulisati, do�ivljavanje drugih biãa kao odraza nas samih,
te kao izvori�ta bo�anske kreacije, biãa èija je svrha u samom njihovom postojanju,
implicira bezuslovno, majèinsko, potpuno, spontano i otvoreno prihvatanje u kome nema
ciljeva kao obaveza, �elja, produktivnih stavova, oèekivanja i svrha vezanih za uzroke
pro�losti i posledice buduãnosti, veã su sam kontakt, same putanje koje povezuju ova
biãa u trenutku sada�njosti kroz koji se dotièe sama veènost, svrhe same po sebi. Sistemski pozdrav na putu ka evoluciji svesti Sagledani odnosi izmeðu kompetitivnosti i kooperativnosti, cilja i Puta, te egocentrizma i uoèavanja lepote sveta ne predstavljaju razdvojene, meðusobno
nedotièuãe polaritete, veã putanje cikliènih i umre�enih zavisnosti u kojima se krije tajna
zadovoljstva na�eg �ivljenja i puta evolucije. Naime, negovanje egocentriènih vrednosti
kao posledica poreðenja »posedovanih kvaliteta« sa tuðim »posedovanim kvalitetima«,
navodi nas na kompetitivnu bitku, na svest da ãe na�a vrednost biti tim veãa �to je
vrednost drugoga manja, na osuðivanja i te�nje ka menjanju sveta bez promene nas samih, inicirajuãi usput mno�tva ciljeva koji blokiraju i ignori�u beskraj prirodnih
informacija kao povoda èudesnih spoznaja. Sebiènost i nepoverenje prirodno proistièu
kao odgovor na�eg biãa na ovakve odnose sa sredinom, prouzrokujuãi oseãaj izolacije, koji u sprezi sa sve�ãu o nama kao egu, njegovoj kratkotrajnosti i krhkosti, i oseãanjem
straha koji pro�ima ovakvu svest, dovodi do militaristièkog prikaza sigurnosti, �to dovodi
do jo� dubljih razdvajanja i mentalno-emotivne izolacije, te, sve u svemu, �ivotnog
nezadovoljstva. S druge strane, meditativna svest o jedinstvu svega postojeãeg, te�nja ka
328
prihvatanju nas i na�eg sveta takvog kakvi smo, navode nas na uoèavanje putanja
zajedni�tva i nerazdvojivosti, na nas ne kao na puke telesne mehanizme, veã kao na
puteve bri�nosti i dobrote kojima se pru�amo prema svetu, a koji dovode do uoèavanja
lepote u svemu, do divljenja utopljeno�ãu u raznovrsnost Prirode, te do svesti o svima
nama kao izvorima èudesnih svetova saznanja, kao i o tihom Putu Prirode koji pro�ima
sve postojeãe i koji èini nevidljivu spiritualnu vodilju u na�em i globalnom putu napretka
i evolucije. Tako, slièno kao �to u prièi indijanskog plemena Èiroki, mali indijanac, èuv�i
za neprekidnu borbu dva vuka, »belog« i »crnog«, koja se odvija u na�em biãu, i upitav�i
svog dedu: »Ko ãe pobediti?«, dobija mudar odgovor: »Pa, onaj koga hrani�«, kroz
perspektivu cikliène, duboko-ekolo�ke i ko-kreativne prirode evolucije svesti, i mi otkrivamo da dok prvi ciklièni put vodi od ega ka egu, stvarajuãi u svom toku putanje
nezadovoljstva, nasilja, destrukcije i straha, drugi put vodi od harmonije jedinstva u raznovrsnosti ka istoj njoj, stvarajuãi usput bla�ene harmonije koje se pru�aju ka èitavom
svetu i zauvek opstaju. Esencija ovih samo-pojaèavajuãih cikliènih zavisnosti, krugova
koji se u svom toku konstantno preslikavaju na èitav svet, je, tako, na� odnos sa svetom,
relacije koje ga èine, put koji se pru�a izmeðu nas i Prirode. Dok nas ovaj put, zasnovan
na na�em izboru, na na�oj slobodnoj volji, u jednom smeru vodi ka egocentriènoj
izolaciji, njegov drugi smer vodi u èisti monizam, u radosno i prijateljsko
harmonizovanje svih suprotnosti i polariteta, ka svesti da èitav svet, sve �to dodirnemo i
sve �to postoji, jesmo mi. Karakter ovako iscrtanih cikliènih putanja koje vidimo u svetu
predstavlja odraz karaktera na�ih sopstvenih putanja, na�e unutra�nje muzike, te je, tako
(kao �to je to veã bilo nagla�eno tokom kontemplacije pod okriljem Tai-ãi-tu dijagrama u prvom delu knjige), ukazivanje bri�nosti prema detaljima Prirode, kao i prosvetljenje
na�ih sopstvenih vidika, uoèavanje beskrajne lepote u svetu, zapravo delovanje na jedan
identièan toèak na�eg spiritualnog napretka, èiji put èini upravo harmonizovanje èitavog
na�eg biãa, te i na�eg sveta kroz njega, posredstvom negovanja svesti Puta, logièke
kooperacije i pronicanja u tajnu lepote svega postojeãeg. »Meðu hiljadu stepenika koji
vode Bogu, samo prvi predstavlja èudo«, reèe al-Halad�, i zaista, kada svojevoljnim
izborom zavrtimo ovaj toèak beskrajnog spiritualnog napretka i evolucije �ivota, kada
preplavljeni poverenjem i otvoreno�ãu postavimo èudesno, èisto semantièko pitanje
jezikom srca, i hiljade toplih talasa Prirode ãe se pru�iti ka nama, ukazujuãi nam na Put
èije spontano praãenje stvara mir, èistoãu i nepregledne harmonije u nama i oko nas. »U
svakom trenutku, biram ko sam«, stav je Hajnca fon Ferstera koji ukazuje na na�
sopstveni izbor programa rezonovanja, koji je u globalno optimizirajuãem sluèaju kada se
maksimizira broj opcija, a redukuje zavisnost od svakog programa rezonovanja, spontan, prepu�ten toku Prirode, kada mo�emo dr�ati beskraj Prirode na dlanu, biti Jedno sa njom,
prepoznavati sebe u svakom deliãu sveta, �to odgovara »stanju krajnje mudrosti...jezgru
kalkulusa ljubavi u kojoj se sve razlike suspenduju i sve je jedno«312. Uèenje na gre�kama
kroz otvoreni dodir sa Prirodom, budno oslu�kivanje njenih tananih odgovora na na�e
najsuptilnije misli i dela, predstavlja put koji se spontano budi na na�em putu ka buðenju
spiritualnog do�ivljaja postojanja kroz koji znamo da mi jesmo sve postojeãe. Zahvaljujuãi relevantnosti analognog, sistemskog pristupa spoznaji Prirode,
putanje koje se uoèe na bilo kom nivou sagledavanja sveta mogu se metaforièno odnositi
na mnoge druge situacije. Stoga se odnos izmeðu egocentriènog, su�avajuãeg regresa sa
jedne, i spiritualnog, sveprihvatajuãeg i svepoistoveãujuãeg progresa sa druge strane
mo�e analogno uoèiti i na nivou nauènog napretka. Dok linearni prilaz koga karakteri�u
329
»op�te« induktivne zakonitosti i fiksne pretpostavke vodi ka iskljuèivosti sve vi�e
relevantnih opa�anja i rasta krutosti sistema rezonovanja, kao i nauènièke uobrazilje,
neodgovornosti i op�te krutosti na prirodne promene (koja se kroz krutost razmi�ljanja
odra�ava i na krutost do�ivljaja sveta), nelinearni, abduktivni prilaz u okviru koga se
stalno i iznova preispituju i modifikuju temelji nauènog sistema, putem ne odbacivanja,
veã pru�anja karaktera relevantnosti i korisnosti svim prilazima i zapa�anjima, dovodi do
sve velièanstvenijih paradigmi kao programa istra�ivanja (koji sadr�e i etièke vrednosti, a
ne samo mehanistièke programe ispitivanja), koje ni�ta ne ostavljaju po strani, veã sve,
zaista sve prihvataju. Uzajamne, cirkularne uzroènosti koje karakteri�u sve prirodne sisteme,
omoguãavaju nam nahoðenje èudesnih toèkova spiritualnog napretka delovanjem sa bilo
koje polazne taèke. Dok je u prividnom svetu linearnih spoznajnih ureðenosti va�ilo
shvatanje da su egzistencije, stabilnosti, putanje razvoja i op�te prosvetljenosti temelja na�eg znanja i postajuãeg postojanja nas i èitavog sveta, nezavisne od konteksta u kome
sagledavamo i interpretiramo na� svet, kroz sagledavanje nelinearne ureðenosti Prirode,
prirodno-abduktivnog rezonovanja i svojevoljnog, kontinualnog iscrtavanja bilo »zaèaranih«, destruktivnih, ili evolutivnih, »kreativnih« krugova
232 na kvalitativno ko-kreativnoj relaciji um � Priroda, stièemo sliku o stapanju temelja i konteksta na�eg
saznanja u nerazluèivu celinu, te o prilici da na�im izborom koji potièe iz najveãih,
nesagledivih dubina na�eg srca, imamo priliku da prosvetlimo »srce tame«, èime èitava
holistièka nauka buduãnosti isprièana u ovoj knjizi, dobija i smisao skromne, plemenite
religije. Dok smo u svetu linearnosti bili zavarani idejom da stajanje na krovu sa pogledom i rukama pru�enim navi�e, uz zadivljenost zvezdanim prostranstvima ne
ostavlja nikakvog efekta na temelje na kojima opstajemo i na kojima smo sazdani, sada znamo da »zvezde sa krova« menjaju èitav svet, da na�om potpunom predano�ãu èitavoj
Prirodi i svim biãima na�eg sveta, zadivljeno�ãu koju kreira na� izbor konteksta
sagledavanja svakog detalja sveta, i spiritualni, direktno nesagledivi temelji sa koga neprekidno nastaje i razvija se celokupna prirodna organizacija, postaju u biblijskom smislu sve stabilniji, u svoj svojoj fleksibilnosti na spontane modifikacije u dodiru sa Putem Prirode. Negovanjem èistih misli, dobronamernom posveãeno�ãu svim biãima
koja nas okru�uju i na�i temelji saznanja postaju sve èistiji i prosvetljeniji. Srce tame biva pretvoreno u èisti oreol bo�anske svetlosti, a na�a razmi�ljanja postaju pro�eta dubokim
znanjem da se menjanjem temelja na�ih pogleda na svet, koji ko-kreiraju svet u dodiru sa vodiljom Prirode, prihvatanjem svega postojeãeg, spontanim obasipanjem razumevanjem i saoseãanjem, èitav svet spontano navodi na put harmoniène evolucije svesti i duha.
Pronala�enje lepote i unapreðujuãeg znaèenja u svakoj interpretaciji sveta, putem te�nje
ka dubokim saoseãanjem i sa�ivljavanjem sa njihovim izvori�tima, i pogled na buduãnost
na�e civilizacije postaje razvedren nadom i bistar poput jedne suze radosnice. Na taj
naèin se i osvetljavaju kako Huj Nengova definicija Zena kao »sagledavanje svoje
prirode«358, tako i razmi�ljanja Bude o svetom Putu kao o mudrom prosvetljenju tamne
mrlje neznanja i inertnosti u dubini na�eg srca, te �ubunova Zen slikovnica o ukroãavanju
bika360, kao i finalno pitanje Teitaroa Suzukija da »Zen ponekad izgleda suvi�e
zagonetan, kriptièan, pun protivreènosti, ali to je, ipak, jednostavna disciplina i uèenje:
'Èini dobro, izbegavaj zlo, proèisti svoje srce: to je Budin Put'. Zar ovo nije primenljivo
na sve ljudske situacije: savremene i drevne, zapadnjaèke i istoènjaèke?«358
330
Ideja o svakom uèenju kao uèenju na gre�kama, o ki�i, kokonima i ne�eljenim
zrncima pra�ine kao preduslovima ostvarenja duga, leptira i bisera, o svakom svetom
putu ka prosvetljenom moru jedinstva uma i Prirode koji vodi kroz planine izazova, te�koãa i nedoumica, te o kompleksnoj dinamièkoj ureðenosti �ivih biãa u okviru koje se
kroz faze nestabilnosti prezentovane bifurkacionim taèkama prelazi u stanja bogatije
organizacije, sla�e se i sa sagledanim planetarnim nauènim progresom. Dok poperovska
ideja o nauènom progresu kroz kontinualne verifikacije uspe�nih i odbacivanje neuspe�nih hipoteza odra�ava njegov linearni karakter, model Tomasa Kuna
241 ukljuèuje
i specijalna stanja u okviru kojih se nagomilavaju èinjenice koje se ne mogu objasniti
trenutnim nauènim modelima, a koja se najpre ignori�u ili iniciraju sekundarne hipoteze, sve dok ne izazovu takozvani obrt paradigme, koji se karakteri�e modifikovanjem nauène
postavke slike o svetu u samim njenim temeljima, na nivou osnovnih, veoma èesto i
implicitnih pretpostavki rasuðivanja. Temeljne putanje razmi�ljanja se analogno modifikuju prilikom izrazitih trenutaka prosvetljenja kada se na�e implicitne
karakteristike na neobja�njiv naèin i u neopisivom pravcu menjaju, predstavljajuãi
su�tinske prelaze koji, poput skala na spiritualnoj lestvici penjanja ka sve �irim
kontekstima na�eg do�ivljaja sveta, èine korake na putu individualnog i globalnog
evolutivnog napretka. Revolucija na nivou temelja na�ih pogleda na svet, tako,
predstavlja put ka evoluciji nauke, razmi�ljanja, svesti, te i same �ivotne raznovrsnosti.
Fleksibilnost pri potencijalnim promenama ovakvih osnovnih modova rasuðivanja
karakteri�e blagotvorena �ivotna saznanja u poreðenju sa krutim, logièkim, ma�inskim,
»sveva�eãim i nepobijajuãim« stavovima. Dok zaslepljenost fiksnim predrasudama
razmi�ljanja i pona�anja dovodi do zavaravajuãih nesvesnih ubeðenja da smo u pravu,
èak i onda kada svojevoljno idemo naspram prirodnog Puta op�teg mira i tolerancije,
stalno preispitivanje na�ih kako eksplicitnih, tako implicitnih pretpostavki i verovanja
predstavlja put ka razvoju saznajne fleksibilnosti, bla�enog po�tovanja, prihvatanja i
zadivljenosti svim postojeãim. »Kreatura, svet mentalnih procesa, je i tautolo�ki i
ekolo�ki. Mislim da je to jedna samo-isceljujuãa tautologija. Ostavljen sebi, bilo koji
veliki deo Kreature te�i da se ustali u tautologiji, to jest u unutra�njoj konzistentnosti
ideja i procesa. Meðutim, pokatkad se konzistentnost raspari; tautologija se pocepa kao
povr�ina jezera kada se kamen baci u njega. Tada tautologija polako ali neposredno
poèinje da isceljuje«19, pisao je Gregori Bejtson. I slièno kao �to biljno seme nalazi
plodno tlo u mekoj i rastresitoj zemlji, ispunjenoj potencijalom beskrajnog davanja i sveprihvatanja (Matej 13:4-9), i bla�ene ljudske ideje se rascvetavaju na fleksibilnim
temeljima op�teg prihvatanja, poistoveãivanja i bo�anskog traganja za udahnjivanjem
smisla svakom detalju, svakoj misli i svakom pokretu Prirode. A da fleksibilnost i njen spontani razvoj predstavljaju put evolutivnog napretka skladno opisuju reèi LaoCea: »Od
svih stvari na svetu nema nièeg slabijeg od vode, ali ni�ta kao ona ne savlaðuje ono �to je
èvrsto. Da slabost savlaðuje snagu i ne�nost savlaðuje krutost, nema nikog ko to ne zna;
ali niko ne saobra�ava svoje pona�anje prema tome...Ko na sebe primi grehe sveta postaãe car sveta« (Tao Te Ãing LXXVIII). Svaki sistem, bilo atomski, socijalni, matematièki ili ekolo�ki, mo�e se sagledati
iz okvira standardne sistemske teorije kao skup fluktuirajuãih varijabli. �to je sistem
fleksibilniji u smislu postojanja velikog broja potencijalnih stanja, lakoãe provoðenja
stresa u procesima adaptacije na dejstvo sredine ili dostizanja novih stanja organizacije posredstvom procesa uèenja, to ãe varijable kojima se on opisuje biti pokretljivijih
331
vrednosti i u raznovrsnoj meðusobnoj harmoniji. Poznato je da se sa sve finijom
funkcionalnom diferencijacijom ãelija � specijalizacijom za obavljanje posebnih zadataka (centralizacijom), njihove regenerativne sposobnosti (fleksibilnost) redukuju, a ovakav obrnuto srazmeran odnos izmeðu centralizujuãe specijalizacije i spoznajne i adaptivne
fleksibilnosti se analogno mo�e pronaãi i na nivou ljudskih razmi�ljanja, rezonovanja
(usled fiksnih pretpostavki) i delovanja (usled svakodnevnih navika). Centralizacija svakog sistema je, naravno, neophodna, ali u umerenom opsegu, jer maksimiziranje svake pojedinaène varijable inicira poveãanje krutosti sistema, koje kao, na primer, u
procesima uèenja, dovodi do nastanka ireverzibilnih promena u sistemu. Tako se svaki
zdravi sistem karakteri�e uravnote�enom slobodom (potencijalom fleksibilnog
reagovanja) i ureðeno�ãu (umerenom centralizacijom). Bitno je primetiti da je u svakoj
�ivotnoj ravnote�i imanentno kretanje - neprekidno naizmenièno pru�anje ka naizgled
suprotstavljenim, ali zapravo komplementarnim polovima dejstava - poput akrobate koji, hodajuãi po tankoj �ici, nikada ne dosti�e stabilnu ravnote�u, veã stalno mora varirati
intenzitet i usmerenost sile kojom deluje na motku u svrhu sopstvenog odr�anja, traganja
za novim putevima evolucije, dr�eãi se, dakle, ne jednostranog i odbacujuãeg, veã
sveprihvatajuãeg, »srednjeg Puta«. Slièno tome, i svako �ivo biãe i svaka zajednica mora
stalno i iznova pronalaziti ovu harmoniènu ravnote�u kroz stalne promene stanja,
istra�ivanjem interpersonalnih interakcija, otkrivanjem novih pogleda na svet i novih temelja rezonovanja. Jer, slièno kao �to je egzistencija prostora moguãnosti na�ih
imaginativnih spoznaja uslovljena kontinualno, uvek i iznova samo-izgraðujuãim
metabolièkim putanjama (koje, analogijskim rezonovanjem, odra�avaju nu�nost stalnih
noviteta, neprekidne evolucije na svim nivoima ureðenosti Prirode u svrhu sistemskog
odr�anja), i razvoj nove faze u evoluciji �ivotnosti - obele�ene ukorenjivanjem svesti o
temeljima na�ih saznanja, svake na�e interpretacije i svake delatnosti usmerene ka promenama na�eg biãa i sveta, kao kompasu i kormilarima broda op�te bla�enosti i
harmonije - uslovljen je stalnim preispitivanjima grana i osnova na�eg znanja, putanja
koje iznedruju plodovi na�ih aktivnosti i na�ih dubokih te�nji sa kojima pristupamo
svakoj interakciji, te njihovim fleksibilnim modifikovanjima. Zapadnim civilizacijama se, i to pre svega iz okvira savremene ekonomije, iz
ovakve, sistemske perspektive jasno nameãe stav o nezdravosti kompetitivnog stila �ivljenja u okviru koga su motivi pojedinaca orijentisani na maksimiziranje pojedinaènih
varijabli, bili to sopstveni profiti ili sopstveni ego. Te�nje ka maksimiziranju sistemskih
varijabli iniciraju rast krutosti sistema, a samim tim i redukovanje njegovog potencijala uèenja, evolucije, radosnog prihvatanja, zadovoljnog, slobodnog, lepog i kreativnog
pona�anja, te zadivljenosti svetom. Konfuèije je smatrao247 da se jedan od indikatora
razvoja i stanja svake civilizacije mo�e èuti u njenoj muzici, muzici koja je »najèistija
forma umetnosti, i stoga najdirektnija ekspresija lepote«367, kao �to je mislio Rabindranat
Tagore. Premda u vremenu savremene globalizacije (ne kao neravnopravnih trgovinskih odnosa i gu�enja kultura, veã kao konstruktivnog i prijateljskog obujimanja, uop�tavanja i
ujedinjavanja razlièitih pogleda na svet) postoje divotni primeri sjedinjavanja raznovrsnih
kulturnih tradicija (koji obelodanjuju nove horizonte za oploðenje sve blistavijih muza
ljudske inspiracije), za zapadnu civilizaciju je, u op�tem sluèaju, karakteristièna muzika
(a muzika je èitav svet, te se stoga u ovom kontekstu pod njom podrazumeva i celokupna
umetnost, kao i odnosi ljudskih biãa prema svojoj sredini) sa velikim naglaskom na
kompoziciju, te stoga sa obaveznim klimaksima, dok se istoènjaèke tradicije (ukljuèujuãi
332
i latino-amerièke, kao i d�ez kompozicije afro-amerièkog porekla) karakteri�u
izbegavanjem izazivanja oèiglednih klimaksa kako u umetnosti, tako i u personalnim
interakcijama21. »Velika muzika se jedva èuje«, smatrao je LaoCe (Tao Te Ãing XLI), a
dok klimakse mo�emo povezati sa maksimiziranjem varijabli sistema i uveãavanjem
centralizacije, smireno i znatno prirodnije prote�iranje kontinualne lepote harmonija
odslikava bri�nost optimiziranja sistemskih varijabli i predanost Prirodi. Meðutim, danas
je oèigledno da pona�anja i kartezijanski, egocentrièni ideali savremenog dru�tva, sa
svojim akcentiranjem Jang kvaliteta, u mnogome odstupaju od prirodne ravnote�e Jin i
Jang elemenata koji sa sistemskog stanovi�ta mogu odgovarati fleksibilnosti i
centralizaciji, respektivno. Samo posmatranje Prirode nam na svim njenim nivoima ukazuje na uvek prisutnu optimalnost, ne hirovitost, veã gracioznost i smirenost, a uèenje
kroz imitaciju Prirode bi se zasigurno odrazilo na otklon od dominacije Jang, patosom ispunjenih, uzbuðujuãih, klimaktièkih odnosa u okvirima savremenog dru�tva (u
mnogome otuðenog od poistoveãivanja sa prirodnim tokovima), odnosa pro�etih
napeto�ãu kojom se ubrzava tok evolucije i nauèno-tehnolo�kog razvoja - ali kroz koje se rasplamsavaju nestrpljivost i netrpeljivost, te�nje ka nadvladavanju nezadovoljavajuãih
situacija, agresivnost, kult snage i moãi, te�nje ka vladavini, osvajanju, pokoravanju,
iskori�ãavanju i sticanju, i uop�te komunikacije u kojima se zaboravlja na vrednost sada�njosti na raèun uspavanosti ciljevima (i to �to lak�e dosti�uãim, tim bolje) koji se
smatraju dostignuãima i svrhama - ka èistoj i blagoj Jin, nenasilnoj, spontanoj,
osloboðenoj intelektualnih ciljeva, ubeðujuãih stavova i protoka vremena, nenametljivoj lirici (kao »prepu�tanja �ivotu da bude to �to jeste«
334) sveprihvatajuãih i
svepoistoveãujuãih odnosa u okviru kojih èitava Priroda i sva biãa predstavljaju odraze
nas samih, kroz koje se razvija moã pa�ljivog do�ivljavanja na�eg sveta, koje predstavlja
otkrivanje i nas samih. Kroz ovakav prelaz bi se i smisao, lepota i istinska vrednost na�eg
postojanja i delovanja pronalazili ne u rezultatu odnosa, veã u njima samima, u samom
èinu izvedbe, u putu interakcije. Najdivnija umetnost kao da iscrtava i ukazuje na cilj negde u daljini, i kroz kretanje ka njemu èini ekstatièna oseãanja probuðenim u samom
putu, ukazujuãi tako na lepotu traganja i svakog trenutka postojanja kao njen smisao,
otvarajuãi pri tome vrata na�eg uma za osetljivost i prijemèivost na beskraj prirodnih
harmonija koje se raðaju u susretu radoznalih biãa i Prirode. Za predviðanje kretanja dru�tvenih sistema se èesto koristi fon Nojmanova teorija
igara u okviru koje se podrazumeva te�nja svih uèesnika u interakciji ka maksimiziranju iskljuèivo sopstvenih varijabli. Meðutim, i pored toga �to izvesne, win-win klase fon Nojmanovih igara omoguãavaju svestrane »dobiti«, mno�tvo je razloga koji govore u
prilog neadekvatnosti upravljanja u skladu sa proraèunima izvedenim iz ovakvih pristupa sagledavanju dru�tvenih odnosa. Najpre, u �ivom svetu ne postoje monotone vrednosti.
Isuvi�e neèega nikada ne znaèi da je to po svaku cenu i bolje, veã je umerenost vrlina
�ivotnosti iz koje potièe svaka harmonija i stabilnost postojanja. Poseban problem je �to
su �iva biãa, za razliku od formulisanih modela na bazi teorije igara, uvek suoèena sa
beskonaènim brojem nepoznatih faktora koji utièu na njihove odluke, a koji se u svojoj
holistièkoj objedinjenosti suprotstavljaju ideji o linearnom maksimiziranju sopstvenog zadovoljstva. Ne samo da se realna biãa razvijaju u procesima uèenja, veã �iva biãa
zahtevaju stalne obostrano altruistiène interakcije u kojima opstaju dragocena i
nemerljiva pa�nja. S obzirom da predstavljaju odraze evolutivnih dodira saznajnih biãa i
mora bo�anske tajanstvenosti Prirode, lepota, radost, dragocenost �ivljenja i sve druge
333
emergentne karakteristike koje saèinjavaju jezgro smislenosti �ivljenja ne mogu se
smestiti ni u kakve kvantitativne okvire. Sistem vrednosti ljudskih biãa je
multidimenzionalan, nemaksimizirajuãi, nelinearan, te, na kraju krajeva, i nemerljiv,
usled èega bi ljudska biãa u meðusobnim interakcijama morala te�iti spontanom
maksimiziranju harmonije izmeðu kontinualno novitetnih stabilnosti (evolutivnog reda) i kreativnog potencijala (slobode), plesu uravnote�enosti optimizirajuãe bri�nosti,
uoèavanja bo�anske lepote u svakom detalju na�eg sveta, i radoznalosti istra�ivaèkih
susreta sa morem nepoznanica, kroz koji se otvaraju vrata ka globalnom evolutivnom napretku kojim se ne ugro�avaju perspektive buduãih generacija. Ljubav, zadovoljnost
(»nikad suvi�e mnogo«) i poniznost (»nikad prvi u svetu«), tri su bogatstva LaoCea (Tao
Te Ãing LXVII), koja, slièno kao i Isusovi odgovori na tri isposnièna isku�enja (Matej
4:1-11): negovanje spiritualnih vrednosti, verna zadivljenost Putem Prirode i prihvatanje sopstvene odgovornosti za èitav svet, predstavljaju olièenje te�nji ne ka maksimizaciji,
veã ka skromnosti, miru, po�tovanju, tihoj zadivljenosti, ravnote�i i optimalnosti. Osnovni problem dva najprimenjivanija tipa dru�tvenih ureðenja: kapitalistièkog i
socijalistièkog modela, nalazi se upravo u njihovom implicitnom karakteru do�ivljavanja
ljudskih biãa koja predstavljaju entitete koji uslovljavaju postojanje ovakvih ureðenja i
èijoj blagodeti su ona, u teorijskom sluèaju, i namenjena. Naime, implicitna pretpostavka
u osnovi oba tipa ureðenja je neo-darvinovska, kompetitivna, zla priroda ljudskih biãa.
Tako se iz perspektive socijalizma, nenormalno i neprirodno visoka centralizacija moãi odluèivanja koristi za prevladavanje ovih »prirodnih« te�nji pojedinaca i ujednaèavanje
raspodele materijalnih bogatstava, dok se za spontanije postizanje istog cilja, u kapitalizmu koristi demokratsko odluèivanje i slobodna kompetencija uslovljena pravilom reciprociteta. Meðutim, upravo usled negraðenja kuãe od temelja i ne-insistiranju na promeni ka do�ivljavanju prave prirode èoveka kao bo�anstvenog biãa,
oba sistema se karakteri�u neljudsko�ãu i tragedijama. Ne-kooperativnost, sebiènost i
nesaoseãajnost prisutni u kapitalistièkim ureðenjima, kao i kruto uklanjanje slobode ideja
i pona�anja u socijalizmu, dovode do prisustva ogromnih nezadovoljstava u oba ova tipa
politièkih sistema. Nedostatak autonomije subsistemskih entiteta - uslovljen visoko-centralizovanim ciljevima u socijalistièkim, a ne-etièkim, otuðujuãim vrednostima
(pohlepom kao »motivom profita«) kao pokretaèima toèka napretka u kapitalistièkim
ureðenjima - iniciran redukovanjem slobode odluèivanja, potencijala osmi�ljavanja i
evolutivne kreativnosti na�eg odnosa sa svetom na raèun prebacivanja sopstvenih
odgovornosti na tuðe ili »objektivne« obrasce pona�anja, stoga sa sistemskog stanovi�ta
predstavlja kritiènu manu oba tipa politièkih platformi344. Svaki kibernetièki model
prirodnih sistema nam ukazuje da se samo promenom unosa, sistem, usled svoje samo-referentnosti, nikada ne mo�e harmonizovati, �to odslikava èinjenicu da se �ivi sistemi ne
mogu manipulativno, »na silu« prosvetliti, kao i da dru�tvene revolucije po pravilu ne izazivaju istinski blagodetne promene na nivou internih putanja sistema. S obzirom da dru�tvene harmonije predstavljaju holistièke refleksije harmonija koje figuri�u u
odnosima pojedinaènih biãa i njihove sredine, tada se i svaki vid politièke organizacije
mo�e zamisliti upravo kao povratno dejstvo individualnog ogranièavanja sopstvene
slobode putem svesnim izborom iniciranog ukidanja odgovornosti prema svetu (pozivanjem na krute formalne modele odluèivanja), te redukovanja oseãaja spiritualnosti i nivoa spontane zadivljenosti, koje oslobaðanje od slobodnog osmi�ljavanja svega
postojeãeg podrazumeva. Ono �to vidimo u svetu, to svet i mi sa njim spontano
334
postajemo, �to je i razlog za�to je samo uèenje dubokog do�ivljavanja sveprisutne prirodne lepote u stanju da spasi svet. Evolucija svesti, stoga, predstavlja spiritualnu revoluciju modernog doba. Ru�enje
ne zastarelih graðevina na�eg sveta, veã krutih postavki na�ih misli i pokretaèa na�ih
delatnosti, sve dublje sagledavanje korena ne tuðih, veã sopstvenih mana, borba za
slobodu ne nasilnim manipulisanjem drugim biãima, veã milostivim èuðenjem nad
poretkom sveta, kojim se temeljni svodovi na�eg razmi�ljanja pro�imaju prosvetljenim
talasastim strujama èiste spiritualnosti i beskrajne lepote, èime se opcije na�e egzistencije
i �irina na�e slobode prostiru ka beskraju, predstavlja put ove evolucije. Prelaz od
»slobode od...« do »slobode za...« do » « - èiste i nereèite slobode, spontanog do�ivljaja
na�eg sveta kroz jedinstvo uma i Prirode - predstavlja tako istorijski put evolucije globalne svesti èoveèanstva, koji nas vodi u jedno novo »zlatno doba«, u odraz jednog
davnog vremena op�te harmonije ljudskih biãa i Prirode o kome su propovedali Tao
mudraci. Dirljiva spontanost, prihvatanje kako nas samih, tako i svega postojeãeg,
sjedinjavanje sa èitavim svetom, èista predanost i bri�nost kojom poput najdragocenijeg
bisera èitav svet nosimo na okupanim dlanovima, predstavljaju odraz ove slobode koja je
istovremeno i neraskidiva povezanost sa celokupnom kreacijom, sa najudaljenijim kosmièkim predelima, sa svakim oseãanjem sveta, i ovakva svest sa kojom postajemo
èitav svet, Jedno sa njim, jeste Ljubav, cilj svakog kosmièkog puta. Smatra se da je maksimiziranje stvaranja bogatstava, socijalne kohezije i politièke
slobode nemoguãe, te da promocija bilo koje od ove tri karakteristike dru�tvenog
ureðenja zahteva degradaciju ostale dve55. Meðutim, ovakva tvrdnja je istinita samo pod
implicitnom pretpostavkom da se pod bogatstvima podrazumeva materijalna dobit iz okvira savremene ekonomske terminologije. Kada bi se pojam bogatstva pro�irio sa polja
finansija i èulnih zadovoljstava na spiritualni do�ivljaj stvarnosti, i maksimiziranje
bogatstva bi jasno odgovaralo optimizaciji profita, �to bi unelo i harmoniju jedinstva u raznovrsnosti na nivou slojevitosti i slobode dru�tva. Osnovna teza èitave ove knjige je da
je problem savremenih dru�tvenih i ekosistemskih organizacija upravo u sistemu
vrednosti, kao i da bi se njegovom promenom i poistoveãivanjem sa drevnim spiritualnim vrednostima, sve eko-organizacije pro�ele harmonijom i sreãom. Ovakvo osve�ãivanje
korena na�eg postojanja, koje bi obuhvatilo meðuzavisnost svega postojeãeg i svega �to
je ikada postojalo, oèitavalo bi se u otklonu od vrednovanja kompetitivnosti, posedovanja, sebiènosti, egocentrizma i uzimanja ka negovanju kooperativnosti, davanja,
bri�nosti; naspram centralizacije i modela »jedan za sve« otvorio bi se put ka spontanom
buðenju fleksibilnosti, osetljivosti, nenametanja, slobode i harmoniène raznovrsnosti
pro�ete sve�ãu o neraskidivom jedinstvu i meðuzavisnosti; naspram slepog negovanja
redukcionizma, svet bi se pro�eo holistièkom sve�ãu u kojoj bi redukcionizam zadr�ao ne
istinitosno odra�avajuãu, veã pragmatiènu svrhu; naspram ideje o izolovanosti pojedinaènih biãa, svest o svepovezanosti bi bila sveprisutna; umesto linearno iscrtanih
prirodnih te�nji ka dostizanju stanja maksimalne entropije, probudila bi se svesnost o
spontanim prirodnim te�njama ka evolutivnom napretku; naspram ukidanja odgovornosti pozivanjem na formalne deterministièke modele i fiksne prividne sigurnosti, omoguãio bi
se povratak na odgovornost, prihvatanje indeterminizma i radosne nesigurnosti, te gajenje tanane saznajne harmonije izmeðu oèekivanja i nepredvidljivosti; umesto ogranièenosti i
zatvorenosti u fiksne deterministièke modele, probudio bi se pogled u beskraj
raznovrsnosti kosmièkih aspekata, a mnoge esencijalne ravnote�e na podruèju ljudskog
335
do�ivljavanja sveta, ukljuèujuãi snagu i milostivost, logiku i intuiciju, mudrost i lepotu, nalazile bi bla�ene odsjaje u na�em svetu.
Meðutim, podsetimo se jo� da se stajanje na vi�u stranu klackalice u svrhu
povratka u stanje ravnote�e, analogno voðenju bitke protiv neravnote�e, ne mo�e smatrati
relevantnim i istinski uspe�nim prilazom, jer, kao �to smo veã naglasili, prirodni polariteti
se ne odlikuju klasièno-nauènim, stabilnim tipovima ravnote�nih dejstava, veã stalnim
fluktuacijama, stalnim prelivanjem jednoga u drugo, kao �to olièava Tai-ãi-tu dijagram. »U na�em svetu, statièna stabilnost je jedna iluzija; jedina permanentnost je u odr�ivoj
promeni i transformaciji«248, smatra Ervin Laslo. Stoga se dugoroèna, istinska i globalno
harmonizujuãa re�enja problema savremenog sveta nikada ne nalaze u akcentiranju jedne od strana interakcije (iako je koncepcija na�eg jezika takva da je veoma te�ko ovako
ne�to izbeãi), veã u njihovom usagla�avanju, prihvatanju svih varijanti u jednu
zajednièku harmoniju, �to se mo�e spontano izvesti samo u svetu koji pro�imaju
bo�anstvena lepota i spiritualni koreni, ali ne i iskljuèivo kruta logièka pravila. Tokom
ove knjige uspeli smo da poka�emo da se sa logièke taèke gledi�ta nespojivi kompleksi
razmi�ljanja mogu ujediniti u besprekorne harmonije � redukcionizam i holizam, objektivizam i subjektivizam, reprezentacionizam i solipsizam, individualizam i duh zajedni�tva, centralizacija i fleksibilnost, raznovrsnost i jedinstvo, fokusiranost i
kontekstualnost, deterministièke simulacije Prirode i mistièni indeterminizam stvarnosti,
nauèno-tehnolo�ki razvoj i bri�na odr�ivost, know-how i know-why znanja, plitka i duboka ekologija, ekonomija i kooperativnost, krize i napretci, evolucija i uèenje, uèenje
i spontanost, evolucionizam i kreacionizam, materija i duh, tama i svetlost, prosvetljujuãe menjanje sveta i sveprihvatajuãe menjanje sebe, rad i meditacija, misaone refleksije i
svest Puta, svepovezanost i spiritualna sloboda (beskrajnih izbora), jezik i neopisivost, nauèna obja�njenja i metaforiènost, ciljevi i Put, pa, na kraju krajeva, i logika i vera, nauka i religija, predstavljaju Jang-Jin polaritete koje je ova knjiga, nadam se, iskreno i konstruktivno obgrlila. Na� posao tako nije uzimanje jednog, a ostavljanje drugog - jer »Tao ni�ta ne odbacuje, veã sve prihvata«, i »Tao nije biranje izmeðu ovoga ili onoga,
veã kretanje zajedno sa svima njima« - veã uzimanje i jednog i drugog, njihovo
sjedinjavanje, i zatim njihovo blago ostavljanje u amanet buduãim generacijama, jer kao
�to »Tao daje biãima �ivot, a ne prisvaja ih«, i LaoCe nam govori da »kad zavr�i� svoje
delo (ma kako veliko) povuci se; takav je nebeski Put« (Tao Te Ãing IX). A nevezano�ãu
za plodove rada, prosvetljujemo èitav svet i postajemo slobodni poput nebeske ptice na
uzvi�enom putu jedinstva uma i Prirode. Mirni put dolaska do zakljuèka o izvodljivosti ujedinjenja suprotstavljenih, kroz
»more of the same« interakciju sve sukobljavajuãijih polariteta savremenog dru�tva,
iscrtan je u metafori sa kojom je i zapoèelo traganje koje saèinjava ovu knjige i koje èini
njenu osnovnu tezu: svaki kvalitet i sve �to postoji je put, put koji se pru�a izmeðu na�e
du�e i Prirode. Svaki put se mo�e sagledati kao simbol povezanosti, ali i kao znak
razdvojenosti, i upravo u ovakvoj pro�etosti povezanosti i razdvojenosti opstaje i Tajna
nastanka sveta, �ivota, radoznalih biãa kao oèiju Prirode, kontinualne evolucije
raznovrsnosti, spiritualne zadivljenosti i èudesnosti saznanja, jer samo dualizam, samo
razdvojenost mo�e dovesti do monizma i svesti o jedinstvu, o svepovezanosti (kao
religioznosti) svega postojeãeg. I put veène, bo�anske Ljubavi se pred nama rasprostire u
trenucima traganja za ravnote�om Puta, za balansnim odsjajem istovremene razdvojenosti
i jedinstva na�eg biãa i celotnog sveta, za istovremenom, uzajamno pretapajuãom
336
meditativnom utonjeno�ãu u jezgro na�eg biãa, oslu�kivanjem Puta Prirode kojim
odzvanja na�e srce u svakom trenu postojanja sa jedne, i saoseãajnim sa�ivljavanjem,
pru�anjem èitavog na�eg biãa ka postajanju Jednog sa svakim biãem i detaljem na�eg
sveta sa druge strane, èineãi da neprimetno pronalazimo isusovske ravnote�e (odslikane
simbolom raspeãa) mirnog, molitvenog, odgovornosno samo-usredsreðenog i prisebnog
uma sa pobednièkim pru�anjem ra�irenih ruku dobrote, isceljenja i sveop�teg davanja
blaga na�eg duha ka èitavom svetu. Iz ovakvog shvatanja jasno proizilazi i stav o prihvatanju, prosvetljujuãem osmi�ljavanju svih polariteta Prirode i njihovom
ujedinjavanju ne u meðusobno poni�tavajuãu, statièku ravnote�u, veã u dinamièki
ravnote�nu, meðusobno prelivajuãu i podr�avajuãu, evolutivnu harmoniju jedinstva u
raznovrsnosti u jedinstvu u raznovrsnosti u�, kao putu re�avanja svih problema
savremenog sveta. Da bi odnos spoznaje na�e du�e kroz Prirodu i Prirode, èitavog sveta
kroz nas same, povratio harmoniènu, odr�ivu evolutivnost, i spontano na�ao svoj bla�eni
odraz na celokupnoj biosferi, u svakom deliãu sveta, svaki zakljuèak - poput dlanova koji se u molitvi stapaju u jedinstvo mira i beskrajne dobrote, samo da bi se otvorenom predano�ãu pru�ili i èitava Nebesa ponudili svakom biãu i detalju na�eg sveta - mora predstavljati otkljuèak, i samo buðenje sve prosvetljenijih iskustvenih konteksta kroz
postavljanje ne finalnih, sveobuhvatnih odgovora, veã sve èudesnijih pitanja - odgovori na koja bude i prosvetljuju sve spiritualnije okvire novih pitanja, pru�ajuãi u nedogled
evoluciju jedne lepote traganja - u harmoniji je sa Putem Prirode. Sagledajuãi svet kao sliku na�e du�e, a sve polaritete koje uoèavamo u njemu kao
odsjaje identiènih suprotstavljenosti u svetu na�ih misli, oseãanja, najdubljih te�nji i
vrednosti, mo�emo zakljuèiti ono �to je odavno poznato u svim drevnim religioznim
tradicijama, a to je da su samo molitva »da svi jedno budu« (Jovan 17:21), iskrena
predanost, negovanje èistoãe misli i oseãanja u stanju da spasu svet. Kroz ovakav odnos prepu�tanja Putu Prirode i buðenju lepote u svetu posredstvom na�ih temeljnih,
spiritualnih kvaliteta kao druge strane puta kreacije kvaliteta, i prosvetljivanjem nas samih koji iz okvira sistemske teorije postojimo ne kao harmonija intrinsiènih kvaliteta,
veã kao relacije kojima se pru�amo ka na�em svetu, ka kontekstu na�eg postojanja, i sam
svet ãe postati obasjan bla�enom svetlo�ãu. Poput ru�nog paèeta ili upani�adske ptice
shvatiãemo da smo ne samo mi, veã i èitav svet oduvek bili beli i graciozni poput jednog labuda; da je samo jedan oblak zavaravajuãeg preslikavanja pro�ao nebom na�eg uma i
kratkotrajno nam zamaglio vidik ka Suncu i zvezdama, ka blje�tavom jedinstvu na�e du�e
i èitavog sveta. Na� svet postaãe èist poput suze, a na�i dlanovi ãe nositi izvore sa kojih
ãe i sve »zeke moãi da piju vodu«. Svaka putanja Prirode ãe postati emanencija bo�anske
ljubavi, svaki prirodni detalj ãe nam kroz svoju lepotu prièati tajne celokupnog
postojanja, u svim biãima ãemo videti Sunce du�e, dok èitav svet postaãe ispunjen
suzama radosnicama posveãene predanosti. ODABRANA LITERATURA: 1. Achenbach, Joel � »The Science of Things: Who Knew?«, National Geographic
(November 2005). 2. Ajn�tajn, Albert � »Moj pogled na svet«, Stylos, Novi Sad. 3. Al-Ghazzali � »The Alchemy of Happiness«, translated by Claud Field (1909),
www.
337
4. Almeida J., D. Peralta-Salas, M. Romera � »Can Two Chaotic Systems Give Rise
to Order?«, Physica D 200, 124 � 32 (2005). 5. Andersen, Hanne � »The History of Reductionism versus Holistic Approaches to
Scientific Research«, Endeavour 25 (4) 153 � 6 (2001). 6. Anderson D., J. L. Anthony, A. Chanda, G. Denison, M. Drolet, D. Fort, M.
Joselevich, J. R. Whitfield � »A New Horizon for Future Scientists: Students
Voices from the Pan-American Advanced Studies Institute on Green Chemistry«,
Green Chemistry G5 - 9 (2004). 7. Annan, Kofi A. � »We, the Peoples: The Role of the United Nations in the 21st
Century«, United Nations, New York (2000). 8. Ashby, W. Ross � »An Introduction to Cybernetics« (1956), Chapman & Hall,
London. 9. Aspect, Alain, J. Dalibard, G. Roger � »Experimental Tests of Bell's Inequalities
Using Time-Varying Analyzers«, Physical Review Letters 49, 1804 � 7 (1982). 10. Assadourian E., Dhar A., Gardner G., Halweil B., Lenssen N., Mastny L.,
Nierenberg D., Renner M., Sarin R., Sawin J., Sheehan M. O., Taylor D., Youth H. - »Vital Signs 2003« (2003), Worldwatch Institute, www.
11. Atkins, Peter � »Galileo's Fingers: The Ten Great Ideas of Science«, Oxford
University Press, Oxford (2003). 12. Ausubel, Jesse H., Robert A. Frosch, Robert Herman � »Technology and
Environment: An Overview«, in »Technology and Environment« 1 - 20, edited by J. H. Ausubel & H. E. Sladovich, National Academy Press, Washington, D. C. (1989).
13. Ayres, Ed � »The Hidden Shame of the Global Industrial Economy«,
WorldWatch Magazine (January/February 2004). 14. Ayres, Robert U. � »Industrial Metabolism«, in »Technology and Environment«
23 - 49, edited by J. H. Ausubel & H. E. Sladovich, National Academy Press, Washington, D. C. (1989).
15. Baecker, Dirk � »Knowledge and Ignorance«, International Heinz von Foerster
Congress, Vienna (2003). 16. Baecker, Dirk � »The Joker in the Box or the Theory Form of the System«,
Cybernetics and Human Knowing 9 (1) 51 � 74 (2002). 17. Barrow, John D. � »Impossibility: The Limits of Science and the Science of
Limits«, Vintage, London (1998). 18. Bateson, Gregory � »Allegory«, CoEvolution Quarterly 44 - 6 (Spring 1978). 19. Bateson, Gregory � »Mind and Nature: A Necessary Unity«, Hampton Press,
Cresskill, NJ (1979). 20. Bateson, Gregory � »Number is Different from Quantity«, CoEvolution Quarterly
44 � 6 (Spring 1978). 21. Bateson, Gregory � »Steps to An Ecology of Mind« (1972), The University of
Chicago Press, Chicago. 22. Bateson, Gregory � »They Threw God Out of Garden« (1967), CoEvolutionary
Quarterly 62 � 7 (Winter 1982). 23. Bateson, Gregory, Mary Catherine Bateson � »Angels Fear: Towards an
Epistemology of the Sacred« (1980), www.
338
24. Bateson, Mary Catherine � »Full Circles, Overlapping Lives«, Ballantine Books,
New York (2000). 25. Bateson, Mary Catherine � »The Wisdom of Recognition«, Cybernetics & Human
Knowing 8 (4) 87 � 90 (2000). 26. Beck, Malcolm � »The Destruction and Survival of a Beautiful Planet«, www. 27. Beckman, Ted � »Martin Heidegger and Environmental Ethics« (2000), www. 28. Beer, Stafford � »On the Nature of Models: Let Us Now Praise Famous Men and
Women, Too (from Warren McCulloch to Candace Pert)«, Informing Science 2
(3) 69 � 83 (1999). 29. Beer, Stafford � »Origins of Team Syntegrity«, in »Organisational Fitness,
Corporate Effectiveness through Management Cybernetics«, Campus Verlag,
Frankfurt (1993). 30. Beer, Stafford � »Strength«, Cybernetics and Human Knowing 9 (3-4) 139 � 44
(2002). 31. Beer, Stafford � »World in Torment: A Time Whose Idea Must Come« (1992),
www. 32. Benking, Heiner, James N. Rose � »A House of Horizons and Perspectives: A
Cognitive Deep Openspace for Positioning, Comparing, Merging and Morphing our Metaphors, Models, Maps and Views«, ISSS-ISIS Conference »The
Compatibility of Social Systems«, Atlanta (1998). 33. Berry, Thomas � »Ethics and Ecology«, Seminar on Environmental Values,
Harvard University (1996), www. 34. Bertalanffy, Ludwig von � »General System Theory: Foundations, Development,
Applications« (1968), George Braziller, New York. 35. Bessie, Cornelia � �The Man in the Room across the Hall�, Cybernetics & Human
Knowing 10 (3 - 4) 197 � 201 (2003). 36. »Bhagavad-Gita«, Bhaktivedanta Book Trust, Rijeka. 37. »Biblija ili Sveto Pismo Staroga i Novoga zavjeta«, u prevodu Ðure Danièiãa i
Vuka Stefanoviãa Karad�iãa, Longin, Novi Sad. 38. Boero F., Belmonte G., Bussotti S., Fanelli G., Fraschetti S., Giangrande A.,
Gravili C., Guidetti P., Pati A., Piraino S., Rubino F., Saracino O. D., Schmich J., Terlizzi A., Geraci S. � »From Biodiversity and Ecosystem Functioning to the
Roots of Ecological Complexity«, Ecological Complexity 1, 101 � 9 (2004). 39. Bohm, David � »A New Theory of the Relationship of Mind and Matter«,
Philosophical Psychology 3 (2) 271 � 86 (1990). 40. Bohm, David � »Wholeness and the Implicate Order«, Ark Paperbacks, London
(1980). 41. Bom, Dejvid � »Uzroènost i sluèajnost u savremenoj fizici« (1957), Nolit,
Beograd. 42. Bond, Peter � »Maturana, Technology, and Art: Is a Biology of Technology
Possible?«, Cybernetics & Human Knowing 11 (2) 49 � 70 (2004). 43. Bonvillian, W. B. � »Science at a Crossroads«, Technology in Society 24, 27 � 39
(2002). 44. Bosmans, Phil � »Vzemi si èas...«, Novice IJS 112 (2004). 45. Boudourides, Moses A. � »Chaos and Critical Theory«, »Einstein meets
Magritte« Conference, Brussels (1995).
339
46. Boudourides, Moses A. � »Constructivism and Education: A Shopper's Guide«,
Conference on the Teaching of Mathematics, Samos, Greece (1998). 47. Bright C., Flavin C., Gardner G., MacDonald M., McGinn A. P., Nierenberg D.,
Sampat P., Sawin J., Sheehan M. O., Starke L., Youth H. - »State of the World«
(2003), Worldwatch Institute, www. 48. Bröcker, Monika � »Between the Lines: The Part-of-the-World Position of Heinz
von Foerster«, Cybernetics and Human Knowing 10 (2) 51 � 65 (2003). 49. Bröcker, Monika � »The Part-of-the-World Position of Heinz von Foerster«, Brief
Strategic and Systemic Therapy European Review 1, 19 � 26 (2004). 50. Brooks, Michael � »The Weirdest Link«, New Scientist, 32 � 5 (27 March 2004). 51. Brooks, Michael - »Worlds Apart«, NewScientist 30 � 3 (15 May 2004). 52. Brower, Michael � »Cool Energy: The Renewable Solution to Global Warming«,
Union of Concerned Scientists, Cambridge, MA (1990). 53. Brown, Donald A. � »The Ethical Dimensions of Global Environmental Issues«,
Daedalus (fall 2001). 54. Buber, Martin � »I and Thou« (1923), www. 55. Buchanan, Bruce � »Assessing Human Values«, Kybernetes (September 1997). 56. Buchanan, Bruce � »Human Freedom and Cybernetic Principles«, Proceedings of
the Canadian Association for the Club of Rome, www (1997). 57. »Buddhist Mahâyâna Texts«, Translated by E. B. Cowell, F. Max Müller and J.
Takakusu, Clarendon Press, Oxford (1894). 58. Bunnell, Pille � »Changing the Question«, Cybernetics and Human Knowing 11
(4) 5 � 10 (2004). 59. Byrne, David � »What is Complexity Science? Thinking as a Realist About
Measurement and Cities and Arguing for Natural History«, Emergence 3(1) 61 � 76 (2001).
60. Callister, William D. Jr. � »Materials Science and Engineering: An Introduction«,
Fifth Edition, John Wiley & Sons, New York (2000). 61. Campbell, Deborah � »The Long and Winding (and Frequently Bumpy) Road to
Successful Client Engagement: One Team�s Journey«, System Dynamics Review
17 (3) 195 � 215 (2001). 62. Capra, Fritjof � »Complexity and Life«, Emergence 4 (1/2) 15 � 33 (2002). 63. Capra, Fritjof � »Tao fizike: Jedno istra�ivanje paralela izmeðu savremene fizike i
istoènjaèkog misticizma« (1976), Opus, Beograd. 64. Capra, Fritjof � »The Hidden Connections: Integrating the Biological, Cognitive
and Social, Dimensions of Life into a Science of Sustainability«, Doubleday, New
York (2002). 65. Capra, Fritjof � »The Turning Point: Science, Society, and the Rising Culture«,
Bantam Books, New York (1982). 66. Capra, Fritjof � »The Web of Life: A New Scientific Understanding of Living
Systems«, Anchor Books, New York (1996). 67. Carroll, Lewis � »Alice's Adventures in Wonderland« (1865), Penguin Books,
London. 68. Cecchi, Claudia, A. Vargas, C. Villagra, J. Mpodozis � »Answering Cuvier: Notes
on the Systemic/Historic Nature of Living Beings«, Cybernetics and Human
Knowing 11 (4) 11 � 9 (2004).
340
69. Chertow, Marian R., D. Rachel Lombardi � »Quantifying Economic and
Environmental Benefits of Co-Located Firms«, Environmental Science &
Technology 39 (17) 6535 � 41 (2005). 70. Chuang-tzu, Complete works, www. 71. Churchman, C. West � »The Systems Approach«, Dell Publishing Co., New York
(1968). 72. Club of Rome � »Towards a New Age of Information and Knowledge for All«,
World Summit on the Information Society, Geneva (2003), www. 73. Cobern, W. W. � »Constructivism and Non-Western Science Education
Research«, International Journal of Science Education 4 (3) 287 � 302 (1996). 74. Corning, Peter A. � »The Emergence of 'Emergence': Now What?«, Emergence
4(3) 54 � 71 (2002). 75. Cull, Jane � »In Search of the Mind« (1998), www. 76. Cull, Jane, Massimo Bondi � »Biology/Psychology of Consciousness: A Circular
Perspective«, www. 77. Èia, Mantak, Juan Li � »Tai Èi Èi Kung I: Unutra�nja struktura Tai Èia«, D.
Petroviã, Beograd. 78. Èirban, D�on � »Stupnjevi duhovnog razvoja u pravoslavlju«, Kulture istoka 13,
43 � 6 (1987). 79. Darwin, Charles � »On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or
the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life« (1859), ElecBook,
London. 80. Dent, Eric B., Stuart A. Umpleby � »Underlying Assumptions of Several
Traditions in Systems Theory and Cybernetics«, in »Cybernetics and Systems
'98« 513 � 8, Austrian Society for Cybernetic Studies, Vienna (1998). 81. Depew, David � »The Baldwin Effect: An Archeology«, Cybernetics and Human
Knowing 7 (1) 7 � 20 (2000). 82. D'Espagnat, Bernard � »In Search of Reality« (1979), Springer-Verlag, New
York. 83. Diamond, Jared � »The Last Americans: Environmental Collapse and the End of
Civilization«, Harper (June 3rd, 2003). 84. Dostojevski, Fjodor M. � »Braãa Karamazovi« (1880), Prosveta, Beograd. 85. Duncan, Richard C. � »The Peak of World Oil Production and the Road to the
Olduvai Gorge«, Geological Society of America Summit, Reno, NE (2000). 86. Dykstra, Dewey � »On Fear of Solipsism: Science, Radical Constructivism, and
Science Education«, Karl Jaspers Forum 40 (2001). 87. Dyson, Freeman � »Disturbing the Universe« (1979), BasicBooks, New York. 88. Ehrlich Paul R., Anne H. Ehrlich, John P. Holdren � »Ecoscience: Population,
Resources, Environment«, W. H. Freeman and Company, San Francisco (1977). 89. Emerson, Ralph Waldo � »Nature« (1836), www. 90. Ende, Mihael � »Momo« (1973), Nolit, Beograd. 91. Environment, Health and Safety Committee � »Green Chemistry«, Royal Society
of Chemistry (2002). 92. Epstein, Ronald � »Pollution and the Environment: Some Radically New Ancient
Views«, Vajra Bodhi Sea: A Monthly Journal of Orthodox Buddhism 30 (2000).
341
93. Epstein, Ronald � »The Inner Ecology: Buddhist Ethics and Practice«, Vajra
Bodhi Sea: A Monthly Journal of Orthodox Buddhism (March 1999). 94. Eriksen, Thomas Hylland � »Mind the Gap: Flexibility, Epistemology and the
Rhetoric of New Work«, Cybernetics and Human Knowing 12 (1-2) 50 � 60 (2005).
95. Esfeld, Michael � »Quantum Entanglement and a Metaphysics of Relations«,
Studies in History and Philosophy of Modern Physics 35, 625 � 41 (2004). 96. Fell, Lloyd, David Russell � »Biology's Room with a View«, in »Seized by
Agreement, Swamped by Understanding«, University of Western Sydney (1994). 97. Fell, Lloyd, David Russell � »The Dance of Understanding«, in »Seized by
Agreement, Swamped by Understanding«, University of Western Sydney (1994). 98. Feuerbach, Ludwig Andreas � »Principles of Philosophy of the Future« (1843),
www. 99. Feuerbach, Ludwig Andreas � »The Essence of Christianity« (1841), www. 100. Feyerabend, Paul � »Against Method: Outline of an Anarchistic Theory of
Knowledge« (1975), www. 101. Feynman, Richard Phillips � »'What Do You Care What Other People Think?':
Further Adventures of a Curious Character«, W. W. Norton & Company, New
York (1988). 102. Fischer, Hans Rudi � »Abductive Reasoning as a Way of Worldmaking«,
Foundations of Science 6 (4) 361 � 383 (2001). 103. Fletcher, Alen � »The Art of Looking Sideways«, Phaidon, London (2001). 104. Floyd, Christiane � »Choices about Choices«, Systems Research 13 (3) 261 � 70
(1996). 105. Foerster, Heinz von � »Ethics and Second-Order Cybernetics«, Stanford
Humanities Review 4 (2) (1995). 106. Foerster, Heinz von � »Metaphysics of an Experimental Epistemologist« (1995),
www. 107. Foerster, Heinz von � »On Constructing a Reality«, the Fourth International
Conference on Environmental Design Research, Blacksburg, Virginia (1973). 108. Foerster, Heinz von � »On Self-Organizing Systems and Their Environments«, in
»Self Organizing Systems«, Pergamon, New York (1960). 109. Foerster, Heinz von � »Perception of the Future and the Future of the Perception«,
Instructional Science 1 (1) S31 � 43 (1972). 110. Foerster, Heinz von � »The Logical Structure of Environment and its Internal
Representation«, International Design Conference, Aspen (1962). 111. Foerster, Heinz von, Bernhard Poerksen � »The Metaphysics of Ethics: A
Conversation«, Cybernetics and Human Knowing 9 (3-4) 149 � 57 (2002). 112. French, Steven � »A Phenomenological Solution to the Measurement Problem?
Husserl and the Foundations of Quantum Mechanics«, Studies in History and
Philosophy of Modern Physics 33, 467 � 91 (2002). 113. Friends of the Earth International � »Towards Sustainable Economies:
Challenging Neoliberal Economic Globalisation«, www. 114. Fromm, Erich � »Bekstvo od slobode« (1941), Naprijed, Zagreb. 115. Fromm, Erich � »Umijeãe ljubavi« (1956), Naprijed, Zagreb.
342
116. Frosch, Robert A., Nicholas E. Gallopoulos � »Strategies for Manufacturing«,
Scientific American 261, 144 � 52 (1989). 117. Fuchs, Christian � »Co-Operation and Self-Organization«, tripleC 1 (1) 1 � 52
(2004). 118. Fuchs, Christian � »The Internet as a Self-Organizing Socio-Technological
System«, Cybernetics and Human Knowing 12 (3) 57 � 81 (2005). 119. Furlong, Dermot, David Vernon � »Reality Paradigms, Perception, and Natural
Science«, Proceedings of the Workshop »Autopoiesis and Perception«, Dublin
City University (1992). 120. Galbraith, John Kenneth � »Money: Whence It Came, Where It Went«, Bantam
Books, New York (1975). 121. Gardner, Gary, Payal Sampat � »Mind Over Matter: Recasting the Role of
Materials in Our Lives«, Worldwatch Paper 144 (1998). 122. Gaspari, Mirko � »Kineska kosmolo�ka shvatanja«, Kulture istoka 19, 12 � 3
(1989). 123. Gavriã, Tomislav � »Pravoslavna mistika«, Lento, Beograd (2003). 124. Geguzin, ß. E. � »Kaïëÿ«, Èçäàòåëüñòâî »Haóka«, Moskva (1977). 125. Geis, Don, Tammy Kutzmark � »Developing Sustainable Communities: The
Future is Now«, www. 126. Gergen, Kenneth J., Lynn Hoffman, Harlene Anderson � »Is Diagnosis a
Disaster? A Constructivist Trialogue«, in »Relational Diagnosis«, Wiley (1996). 127. Giatso, Tenzin, Radivoj Cvetiãanin - »Svet je postao mnogo bolji«, Danas (20/21.
mart 2004). 128. Gibbons, John H. � »On the Intimate Kinship among the Methods of Science, Art,
and the Humanities«, Technology in Society 25, 1 � 4 (2003). 129. Gjatso, Tenzin � »Drevna mudrost, savremeni svet: Etika za novi milenijum«
(1999), Narodna knjiga, Beograd. 130. Glanville, Ranulph � »A (Cybernetic) Musing: In Praise of Buffers«, Cybernetics
and Human Knowing 10 (2) 169 � 78 (2003). 131. Glanville, Ranulph � »A (Cybernetic) Musing: The Gestation of Second Order
Cybernetics, 1968 � 1975 � A Personal Account«, Cybernetics and Human
Knowing 5 (2) (1998). 132. Glanville, Ranulph � »A (Cybernetic) Musing: Varieties of Variety«, Cybernetics
and Human Knowing 5 (1) 57 � 62 (1998). 133. Glanville, Ranulph � »An Observing Science«, Foundations of Science 6 (1-3) 45
� 75 (2001). 134. Glanville, Ranulph � »As Is and As If: to See or Not to See«, Conference
Invencao Thinking the New Millennium, Sao Paolo (1999). 135. Glanville, Ranulph � »Behind the Curtain«, International CAiiA Research
Conference »Consciousness Reframed '97«, Newport, UK (1997). 136. Glanville, Ranulph � »Chasing the Blame«, in »Research on Progress � Advances
in Interdisciplinary Studies on Systems Research and Cybernetics« 11, Windsor, Ontario (1995).
137. Glanville, Ranulph � »Communication without Coding: Cybernetics, Meaning
and Language (How Language, becoming a System, Betrays itself)«, Modern
Language Notes 111 (3) (1996).
343
138. Glanville, Ranulph � »Desirable Ethics«, Cybernetics & Human Knowing 11 (2) 77 � 88 (2004).
139. Glanville, Ranulph � »Machines of Wonder and Elephants that Float through
Air«, Cybernetics and Human Knowing 10 (3-4) 91 � 105 (2003). 140. Glanville, Ranulph � »Re-searching Design and Designing Research«, Design
Issues 15 (2) (1998). 141. Glanville, Ranulph � »Sed Quis Custodient Ipsos Custodes?«, in »Self-Steering
and Cognition in Complex Systems«, Gordon and Breach, London (1990). 142. Glanville, Ranulph � »The Self and the Other: the Purpose of Distinction«, in
»Cybernetics and Systems«, World Scientific, Singapore (1990). 143. Glanville, Ranulph � »The Value of Being Unmanageable: Variety and Creativity
in CyberSpace«, Conference »Global Village '97«, Vienna (1997). 144. Glasersfeld, Ernst von � »A Cybernetician before Cybernetics«, Systems
Research and Behavioral Science 14 (2) 137 � 9 (1997). 145. Glasersfeld, Ernst von � »Cybernetics and the Art of Living«, 13th European
Meeting on Cybernetics and Systems Research, Vienna (1996). 146. Glasersfeld, Ernst von � »Distinguishing the Observer: An Attempt at Interpreting
Maturana« (1990), www. 147. Glasersfeld, Ernst von � »Knowing without Metaphysics: Aspects of the Radical
Constructivist Position«, in »Research and Reflexivity«, Sage Publications,
London (1999). 148. Glasersfeld, Ernst von � »Radical Constructivism and Teaching«, Archives Jean
Piaget, Geneva (2000). 149. Glasersfeld, Ernst von � »Radical Constructivism: A Way of Knowing and
Learning« (1995), RoutledgeFalmer, London. 150. Glasersfeld, Ernst von � »Reflections on Cybernetics«, Cybernetics and Human
Knowing 7 (1) 93 � 5 (2000). 151. Glasersfeld, Ernst von � »Scheme Theory as a Key to the Learning Paradox«,
15th Advanced Course, Archives Jean Piaget, Geneva (1998). 152. Glasersfeld, Ernst von � »The Radical Constructivist View of Science«,
Foundations of Science 6 (1-3) 31 � 43 (2001). 153. Glasersfeld, Ernst von �»The Incommensurability of Scientific and Poetic
Knowledge«, International Congress on Science, Mysticism, Poetry and
Consciousness, Instituto Piaget, Lisbon (1994). 154. Gleick, James � »Chaos: Making a New Science«, Heinemann, London (1987). 155. »Global Challenge, Global Opportunity: Trends in Sustainable Development �
Johannesburg Summit 2002«, United Nations, New York (2002). 156. Gorder, Justejn � »Devojka sa pomorand�ama«, Geopoetika, Beograd (2003). 157. Gorshkov, Victor G., Anastassia M. Makarieva, Vadim V. Gorshkov � »Revising
the Fundamentals of Ecological Knowledge: the Biota � Environment Interaction«, Ecological Complexity 1, 17 � 36 (2004).
158. »Gospel of Thomas«, www. 159. Goswami, Amit - »Scientific Proof of the Existence of God«, What is
Enlightenment? 11, www. 160. Graedel, Thomas � »Green Chemistry in an Ecological Context«, Green
Chemistry 1 (5) G126 � 8 (1999).
344
161. Grandpierre, Attila � »The Physics of Collective Consciousness«, Journal of
General Evolution 48, 23 � 56 (1997). 162. Gray, Paul E. � »The Paradox of Technological Development«, in »Technology
and Environment« 192 - 204, edited by J. H. Ausubel & H. E. Sladovich, National Academy Press, Washington, D. C. (1989).
163. Greenpeace Environmental Trust � »Future's Technologies. Today's Choices«,
www (2003). 164. Gribbin, John � »Deep Simplicity: Chaos, Complexity and the Emergence of
Life«, Penguin, London (2004). 165. Grössing, Gerhard � »Comparing the Long-Term Evolution of 'Cognitive
Invariances' in Physics with a Dynamics in States of Consciousness«, Foundations
of Science 6 (4) 255 � 72 (2001). 166. Gupta, �a�ibhusan Das � »Èovek srca u bengalskoj tradiciji«, Kulture istoka 18,
44 � 6 (1988). 167. Haile, Sue � »The Greening of Engineering«, Green Chemistry 1 (2) G34 � 6
(1999). 168. Hajzenberg, Verner � »Fizika i Metafizika« (1969), Nolit, Beograd. 169. Hamilton, Garry � »Filthy Friends«, NewScientist 34 � 9 (16 April 2005). 170. Hammond, Scott C., Matthew L. Sanders � »Dialogue as Social Self-
Organization: An Introduction«, Emergence 4(4) 7 � 24 (2002). 171. Hamva�, Bela � »Antologija humana: pet hiljada godina mudrosti« (1947),
Dereta, Beograd. 172. Hamva�, Bela � »Scientia sacra I & II«, Dereta, Beograd (1943). 173. Harding, Stephen � »Exploring Gaia«, Resurgence 204 (2001). 174. Harding, Stephen � »What is Deep Ecology?«, Resurgence 185 (1997). 175. Harries-Jones, Peter � »Understanding Ecological Aesthetics: The Challenge of
Bateson«, Cybernetics and Human Knowing 12 (1-2) 61 � 74 (2005). 176. Hassan Z., C. H. Lai (eds.) � »Ideals and Realities: Selected Essays of Abdus
Salam«, World Scientific, Singapore (1984). 177. Hefner, Alexandra � »Knowledge's Blind Spots: A Systems Theory Perspective
on Knowledge Creation and Learning«, www. 178. Hegel, Georg Wilhelm Friedrich � »Phenomenology of Mind« (1807), Translated
by J. B. Baillie, www. 179. Hench, Larry L. � »Science, Faith and Ethics«, Imperial College Press, London
(2001). 180. Hese, Herman � »Demijan« (1919), Narodna knjiga, Beograd. 181. Hese, Herman � »Igra staklenih perli« (1943), Narodna knjiga, Beograd. 182. Hiett, Peter John � »The Contradiction at the Heart of Complexity Science«,
Emergence 3 (3) 108 � 120 (2001). 183. Hiett, Peter John � »The Place of Life in Our Theories«, BioSystems 47, 157 �
176 (1998). 184. Hin, Alvin Lim Cheng � »Martin Buber's Philosophy of Dialogue as a Foundation
for Environmental Ethics«, Honours Thesis, National University of Singapore (1999), www.
185. Hoff, Benjamin � »The Tao of Pooh and the Te of Piglet« (1982/92), Egmont,
London.
345
186. Hoffman, Andrew J. � »Examining the Rhetoric: The Strategic Implications of
Climate Change Policy«, Corporate Environmental Strategy 9 (4) 329 � 37 (2002).
187. Holtorf, Cornelius � »Knowing without Metaphysics and Pretensiousness. A
Radical Constructivist Proposal.«, Nordic TAG Göteborg: Archeological
Epistemology and Ontology (1997). 188. Hong, Felix T. � »A Multi-Disciplinary Survey on Biocomputing: 1 & 2.
Molecular and Cellular Levels & Systems and Evolutionary Levels, and Technological Applications«, in »Information Processing and Living Systems« 1 - 573, V. B. Bajic, T. T. Wee (eds.), Imperial College Press, London (2005).
189. Hong, Felix T. � »Deciphering the Enigma of Human Creativity: Can a Digital
Computer Think?«, IPSP-2003 VIP Forum, Sveti Stefan, Montenegro (2003). 190. Hong, Felix T. � »Foreword«, in »Advances in Planar Lipid Bilayers and
Liposomes, Vol. 1«, H. T. Tien, A. Ottova-Leitmannova (eds.), Elsevier, Amsterdam (2005).
191. Horvat, Milena � »Environmental Measurements: Tools«, Lecture at Jo�ef Stefan
International Postgraduate School, Ljubljana (2004). 192. Howarth, George, Mark Hadfield � »A Sustainable Product Design Model«,
Materials & Design 27 (5) (2006). 193. Howie E., S. Sy, L. Ford, K. J. Vicente � »Human-Computer Interface Design
Can Reduce Misperceptions of Feedback«, System Dynamics Review 16 (3) 151
� 71 (2000). 194. Hu, Jixuan � »The Nodesignability of Living Systems: A Lesson from the Failed
Experiments in Socialist Countries«, Cato Journal 11 (1) (1991). 195. Hua, Ellen Kei - »Kung Fu meditacije: mudre kineske izreke«, Arion, Zemun. 196. Illich, Ivan � »Vernacular Values«, CoEvolution Quarterly (1980), www. 197. Imoto, Seiichi � »The Philosophical Nature of Maturana's Theory of Perception«,
Cybernetics & Human Knowing 11 (2) 12 � 20 (2004). 198. James, William � »Varieties of Religious Experience« (1902), www. 199. James, William � »What is Pragmatism: What Pragmatism Means« (1904), www. 200. Jasutani-ro�i � »Predavanje o zazenu, II«, Kulture istoka 10, 28 � 32 (1986). 201. Jenck, Jean F., Frank Agterberg, Michael J. Droescher � »Products and Processes
for a Sustainable Chemical Industry: A Review of Achievements and Prospects«,
Green Chemistry 6, 544 � 56 (2004). 202. Jensen, Derrick � »Thinking Outside the Classroom: an Interview with Zenobia
Barlow«, The Sun magazine (March 2002). 203. Jerièek, Helena � »Negotovost � edina gotovost poklicev pomoèi«, 6th
International Conference on Cognitive Science, Ljubljana (2003). 204. Jerotiã, Vladeta � »Povratak Ocima«, Ars Libri, Beograd (2004). 205. Jesudijan, Selvarad�an � »Joga i zdravlje«, Saznanja, Beograd. 206. Jesudijan, Selvarad�an, Elizabet Hojè � »Joga i sport«, Saznanja, Beograd. 207. Johnson, Magnus � »Oceans Need Protection from Scientists Too«, Nature 433,
105 (2005). 208. »Junk DNA«, NewScientist 54 (19 November 2005). 209. Kamminga, Harmke � »What is This Thing Called Chaos?«, New Left Review
181, 49 � 59 (1990).
346
210. Kant, Immanuel � »Critique of Pure Reason« (1781), Translated by N. K. Smith,
www. 211. Kasper, Marvin � »Prostorna terapija i projekt maitri«, Kulture istoka 10, 18 � 21
(1986). 212. Kastaneda, Karlos � »Put u Ihtlan« (1972), Prosveta, Beograd. 213. Kauffman, Louis H. � »Eigenforms � Objects as Tokens for Eigenbehaviors«,
Cybernetics and Human Knowing 10 (3-4) 73 � 89 (2003). 214. Kauffman, Stuart A. � »Antichaos and Adaptation«, Scientific American (August
1991). 215. Kavabata, Jasunari � »Japan, divan, i ja« (1968), u »Besede dobitnika Nobelove
nagrade za knji�evnost«, KUD »Diogen«, Beograd. 216. Keeney, Bradford � »Circular Epistemology and the Bushman Shamans: A
Kalahari Challenge to the Hegemony of Narrative«, Cybernetics and Human
Knowing 12 (1-2) 75 � 89 (2005). 217. Kelly, Kevin � »Out of Control: The New Biology of Machines, Social Systems
and the Economic World«, Perseus Books, Reading, MA (1994). 218. Kenny, Vincent � »Autopoiesis and Alternativism in Psychotherapy: Fluctuations
and Reconstruction«, in »Experimenting with Personal Construct Psychology«
(1988). 219. Kenny, Vincent � »Gregory Bateson's Notion of the Sacred: What Can it Tell Us
About Living Constructively?« (1997), www. 220. Kenny, Vincent � »Live Speech & Dead Speech in 'Psychotherapy'« (1999),
www. 221. Kenny, Vincent � »Living in Anticipation«, www. 222. Kenny, Vincent � »Mirror Sights: Casting Reflections Across the Surfaces of
Reflexivity« (2000), www. 223. Kenny, Vincent � »On the Backwards Epistemology of Misguided
Psychotherapists«, in »Gregory Bateson«, Bruno Mondadori (2000). 224. Kenny, Vincent, Georgianna Gardner � »Changing Conversations: Persons in
Transitions« (2000), www. 225. Khan, Pir-o-Murshid Inayat � »A Sufi Message of Spiritual Liberty« (1914),
www. 226. »Kineska lirika«, Rad, Beograd. 227. Koare, Aleksandar � »Nauèna revolucija« (1973), Nolit, Beograd. 228. Koeljo, Paulo � »Alhemièar« (1993), Paideia, Beograd. 229. Koeljo, Paulo � »Priruènik za ratnika svetlosti« (1997), Paideia, Beograd. 230. Koffka, Kurt � »Principles of Gestalt Psychology« (1935), www. 231. Korde�, Urban � »Od resnice k zaupanju«, Studia Humanitatis, Ljubljana (2004). 232. Korde�, Urban � »Stali�èe udele�enosti«, Lecture at Hostel »Celica«, Ljubljana
(2005). 233. Kornwachs, Klaus � »System Ontology and Descriptionism � Bertalanffy's View
and New Developments«, tripleC 2 (1) 47 � 62 (2004). 234. Korthof, Gert � »Are Retrogenes Changing Darwin's Natural Selection Paradigm«
(1999), www. 235. Koruga, Ðuro � »Informaciona fizika i svest«, u »Nauka, religija, dru�tvo« 143 �
74, Bogoslovski fakultet SPC, Beograd (2002).
347
236. Kosko, Bart � »Fuzzy Thinking: The New Science of Fuzzy Logic«, Flamingo,
London (1993). 237. Krishnananda, Swami � »Thus Awakens the Awakened One«, www. 238. Krohn, Wolfgang, Günter Küppers, Helga Novotny � »Self-Organization � The
Convergence of Ideas. An Introduction«, in »Self-Organization: Portrait of a Scientific Revolution«, Kluwer Academic Publishers (1990).
239. Kuhn, Lesley � »Complexity, Cybernetics and Human Knowing«, Cybernetics
and Human Knowing 9 (1) 39 � 50 (2002). 240. Kumar, Satish � »Five Elements of Ecology«, in »Man in Nature« 5, Indian RS
(1995). 241. Kun, Tomas � »Struktura nauènih revolucija« (1969), Nolit, Beograd. 242. Kun, Tomas S. � »Racionalnost i izbor teorija« (1983), u »Kritika i rast
saznanja«, Imre Lakato�, Alen Masgrejv (eds.), Plato, Beograd. 243. Kun, Tomas S. � »Razmi�ljanja o mojim kritièarima« (1969), u »Kritika i rast
saznanja«, Imre Lakato�, Alen Masgrejv (eds.), Plato, Beograd. 244. Kurzweil, Ray � »Promise and Peril in the 21st Century«, CIO Magazine
(Fall/Winter 2003). 245. Lakato�, Imre � »Opovrgavanje i metodologija nauènoistra�ivaèkih programa«
(1969), u »Kritika i rast saznanja«, Imre Lakato�, Alen Masgrejv (eds.), Plato,
Beograd. 246. Laloviã, Branko � »Nasu�no Sunce: kako da iskoristimo Sunèanu energiju«,
Nolit, Beograd (1982). 247. Laoce, Konfucije, Èuangce � »Izabrani Spisi«, Prosveta, Beograd. 248. Laszlo, Ervin � »Manifesto on Planetary Consciousness« (2003), www. 249. Laszlo, Ervin � »Nonlocal Coherence in the Living World«, Ecological
Complexity 1, 7 � 15 (2004). 250. Laszlo, Ervin � »The Systems View of the World: A Holistic Vision for Our
Time« (1996), Hampton Press, Cresskill NJ. 251. Lee, Thomas H. � »Advanced Fossil Fuel Systems and Beyond«, in »Technology
and Environment« 114 - 36, edited by J. H. Ausubel & H. E. Sladovich, National Academy Press, Washington, D. C. (1989).
252. »Less is More«, NewScientist 3 (19 November 2005). 253. Long, Denise � »A Movement and a Rest: the Paradox of Peace«, North Raleigh
United Church Newsletter (July 15, 2001). 254. Lovelock, James � »Gaia: Medicine for an Ailing Planet«, Gaia Books, London
(2005). 255. Lovelock, James E. � »Gaja: nov pogled na �ivljenje na Zemlji« (1979),
Cankarjeva zalo�ba, Ljubljana. 256. Lovins, Amory � »Natural Economy: Design as if Nature Matters«, Resurgence
213 (2002). 257. Lowdermilk, W. C. � »Conquest of the Land Through Seven Thousand Years«,
Agriculture Bulletin 99 (1939), www. 258. Lubchenco, Jane � »Entering the Century of the Environment: A New Social
Contract for Science«, Science 279: 491 � 7 (1998). 259. Lumley, Ted � »Niche Persona � Healing the Twisted Arrogance of
Responsibility« (2000), www.
348
260. Lumley, Ted, Martine Dodds-Taljaard � »Indigenous Wisdom and its Lessons for
the Systems Sciences«, World Congress of Systems Sciences, Toronto (2000). 261. Lu-Trub (Nagarjuna) � »She-Rab Dong-Bu or Prajnya Danda«, translated by W.
L. Campbell, Calcutta University (1919). 262. Macy, Joanna � »World as Lover; World as Self«, In Context 34, 22 (1993). 263. Malik, S. C. � »Holistic Science and Consciousness«, in »Man in Nature« 5,
Indian RS (1995). 264. Marfi, Pol � »Saznanje i ljubav«, Kulture istoka 13, 11 � 9 (1987). 265. Margulis, Lynn � »Symbiotic Planet: A New Look at Evolution« (1998), Basic
Books, New York. 266. Masao, Abe � »Zen i Nièe«, Kulture istoka 14, 4 � 8 (1987). 267. Maturana Romesin, Humberto � »Autopoiesis, Structural Coupling and
Cognition: A History of These and Other Notions in the Biology of Cognition«,
Cybernetics and Human Knowing 9 (3-4) 5 � 34 (2002). 268. Maturana, Humberto R. � »Ontology of Observing: The Biological Foundations
of Self Consciousness and the Physical Domain of Existence«, American Society
for Cybernetics Conference, Felton, CA (1988), www. 269. Maturana, Humberto R., Bernhard Poerksen � »Varieties of Objectivity«,
Cybernetics and Human Knowing 11 (4) 63 � 71 (2004). 270. Maturana, Humberto R., Sima Nisis de Rezepka � »Human Awareness:
Understanding the Biological Basis of Knowledge and Love«, 6th Conference of
the International Association for Cognitive Education, Stellenbosch, South Africa (1997).
271. Maturana, Humberto Romesin, Pille Bunnell � »Biosphere, Homosphere, and
Robosphere: What Has That To Do With Business«, Society for Organizational
Learning Member's Meeting, Amherst, MA (1998). 272. Maturana, Humberto, Francisco Varela � »The Tree of Knowledge: The
Biological Roots of Human Understanding« (1987), Shambhala, Boston &
London. 273. Maturana, Humberto, Gerda Verden-Zöller � »Biology of Love«, in »Focus
Heilpadagogik«, Ernst Reinhardt, München/Basel (1996). 274. McGinn, Anne Platt � »Safeguarding the Health of Oceans«, Worldwatch Paper
145 (1999), www. 275. McGrath, Alister � »Glimpsing the Face of God: The Search for Meaning in the
Universe«, Lion Publishing, Oxford (2002). 276. McGrath, Alister � »The Re-enchantment of Nature: Science, Religion and the
Human Sense of Wonder«, Hodder & Stoughton, London (2002). 277. Meadows, Donella H., Dennis L. Meadows, Jørgen Randers, William W. Behrens
III � »The Limits to Growth: A Report for the Club of Rome's Project on the
Predicament of Mankind« (1972), Pan Books, London. 278. Medawar, Peter � »Is the Scientific Paper a Fraud?«, The Listener 377 � 8
(September 12, 1963). 279. Medd, Will � »What is Complexity Science? Toward an 'Ecology of Ignorance'«,
Emergence 3 (1), 43 � 60 (2001). 280. Menant, Christophe � »Meaning and Information«, Entropy 5, 193 � 204 (2003). 281. Mencius, Complete works, translated by James Legge (1895), www.
349
282. Metcalf, Gary S. � »A Critique of Social Systems Theory«, www. 283. Metzger, Jurgen O. � »Agenda 21 as a Guide for Green Chemistry Research and a
Sustainable Future«, Green Chemistry 6, G15 - 6 (2004). 284. »Millennium Ecosystem Assessment Synthesis Report« (2005), www. 285. Miller, James � »Envisioning the Daoist Body in the Economy of Cosmic
Power«, Daedalus (fall 2001). 286. Montuori, Alfonso � »Gregory Bateson and the Promise of Transdisciplinarity«,
Cybernetics and Human Knowing 12 (1-2) 147 � 58 (2005). 287. Montuori, Alfonso � »Knowledge, Learning, and Change: Exploring the
Systems/Cybernetic Perspective«, in »Mastery of Mind« 252 - 87, Dharma Press, Berkeley, CA (1993).
288. Moser, Heinz � »Thick Description and Abduction: Paradigm Change in Social Research«, Praxisforschung (2000).
289. Murray, Joy � »Who Am I? And Will You Still Love Me When My Memory
Enhancer Forgets Your Birthday«, Cybernetics and Human Knowing 8 (3) 61 � 75 (2001).
290. Nachmanovitch, Stephen, Abdul Aziz Said � »Global Thinking: A Call for
Reinvestment in Sacred Values«, THE ACORN, A Gandhian Review (1987),
www. 291. Naess, Arne � »The Encouraging Richness and Diversity of Ultimate Premisses in
Environmental Philosophy«, The Trumpeter 9.2 (1992). 292. Najmanovich, Denise � »From Paradigms to Figures of Thought«, Emergence
4(1/2) 85 � 93 (2002). 293. National Science Board of the USA � »Science and Technology Policy: Past and
Prologue« (2000), www. 294. Nelder, Chris � »Envisioning a Sustainable Future«, Better World Zine (October
� December 1996). 295. Neugarten, Michael � »Foresight � Are We Looking in the Right Direction? A
Non-Straight-Forward Look at Competitive Intelligence«, Futures 38 (8) 894 � 907 (2006).
296. Nierenberg, Danielle, Mia MacDonald � »Population and its Discontents«,
WorldWatch Magazine (September/October 2004). 297. »Novi zavet«, u prevodu Emilijana M. Èarniãa, Biblijsko dru�tvo, Beograd. 298. Obradoviã, Stojan � »Osnovni epistemolo�ki problemi aksiomatsko-deduktivnog
modela fizièke teorije«, u »Epistemolo�ki problemi u nauci« 201 - 29, Slava, Sopot (2004).
299. Oreskes, Naomi, Kristin Shrader-Frechette, Kenneth Belitz � »Verification,
Validation, and Confirmation of Numerical Models in the Earth Sciences«,
Science 263, 641 � 6 (1994). 300. Osho � »Philosophia Ultima: Komentari na Mandukja upani�adu« (1980),
Metaphysica, Beograd. 301. Owen, Noel L., Nicholas Hundley � »Endophytes � The Chemical Synthesizers
Inside Plants«, Science Progress 87 (2) 79 � 99 (2004). 302. Pakman, Marcelo � »Elements for a Foersterian Poetics in Psychotherapeutic
Practice«, Cybernetics and Human Knowing 10 (3-4) 107 � 23 (2003).
350
303. Pankoviã, Vladan � »Orijentalne filozofije i saznanje u savremenoj fizici«,
Kulture istoka 19, 46 � 9 (1989). 304. Pavle, Patrijarh srpski � »Bo�iãna poslanica: 2004« (2005), www. 305. Pesce, Mark � »Reductionism versus Holism: Multiple Modes of the Spiritual
Quest«, Techology in Society 21, 457 � 70 (1999). 306. Peschl, Markus F. � »Constructivism, Cognition, and Science � An Investigation
of its Links and Possible Shortcomings«, Foundations of Science 6 (1-3) 125 � 161 (2001).
307. Peyrard, Michel � »Nonlinear Dynamics and Statistical Physics of DNA«,
Nonlinearity 17, R1 � R40 (2004). 308. Pierce, Charles Sanders � »How to Make Our Ideas Clear«, Popular Science
Monthly (January 1878), www. 309. Pija�e, �an � »Mudrost i zablude filozofije« (1965), Nolit, Beograd. 310. Plato � »The Republic« (360 B. C. E.), www. 311. Platon � »Ijon; Gozba; Fedar«, Bigz, Beograd. 312. Poerksen, Bernhard � »At Each And Every Moment, I Can Decide Who I Am:
Heinz von Foerster on the Observer, Dialogic Life, and a Constructivist Philosophy of Distinctions«, Cybernetics & Human Knowing 10 (3-4) 9 � 26 (2003).
313. Polanyi, Michael � »Life's Irreducible Structure«, Science 160, 1308 � 12 (1968). 314. Pope, Jenny, David Annandale, Angus Morrison-Saunders � »Conceptualising
Sustainability Assessment«, Environmental Impact Assessment Review 24, 595 � 616 (2004).
315. Poper, Karl � »Racionalnost nauènih revolucija« (1969), u »Kritika i rast
saznanja«, Imre Lakato�, Alen Masgrejv (eds.), Plato, Beograd. 316. Popper, Karl � »Objective Knowledge: A Realist View of Logic, Physics, and
History« (1966), www. 317. Prugh Thomas, Erik Assadourian � »What is Sustainability, Anyway?«,
WorldWatch Magazine (September/October 2003). 318. Quine, Willard Van Orman � »Two Dogmas of Empiricism«, Philosophical
Review 60, 20 � 43 (1951). 319. Radojèiã, Milo�, Èedomil Veljaèiã, Vladeta Jerotiã � »Budizam i hri�ãanstvo«,
Gutenbergova Galaksija, Beograd (2003). 320. Raines, Susan Summers � »Implementing ISO 14001 � An International Survey
Assessing the Benefits of Certification«, Corporate Environmental Strategy 9 (4) 418 � 26 (2002).
321. Rakoviã, Dejan � »Od duhovnosti do racionalnosti i natrag: molitva za spas
civilizacije«, u »Nauka, religija, dru�tvo« 267 � 73, Bogoslovski fakultet SPC (2002).
322. Rakoviã, Dejan � »Osnovi biofizike«, Grosknjiga, Beograd (1995). 323. Rama, Swami, Rudolph Ballentine, Swami Ajaya � »Yoga and Psychotherapy:
The Evolution of Consciousness«, The Himalayan International Institute of Yoga
Science and Philosophy, Honesdale, Pennsylvania (1976). 324. Randers, Jorgen � »From Limits to Growth to Sustainable Development or SD
(Sustainable Development) in a SD (System Dynamics) Perspective«, System
Dynamics Review 16 (3) 213 � 24 (2000).
351
325. Rasel, Bertrand � »Religija i nauka, i izabrani eseji« (1935/57), »Svjetlost«,
Sarajevo. 326. Reznik, Benni � »Entanglement from the Vacuum«, Foundations of Physics 33,
167 � 76 (2003). 327. Richardson, Kurt, Paul Cilliers � »What is Complexity Science? A View from
Different Directions«, Emergence 3 (1) 5 �23 (2001). 328. Robertson, Robin � »The World as Computer«, Cybernetics and Human Knowing
11 (4) 103 � 8 (2004). 329. Rosmarin, Heather � »The Paper Challenge: How to Have Our Paper and Our
Forests Too«, Positive Alternatives (Summer 1997). 330. Rubino, Carl A. � »The Consolations of Uncertainty: Time, Change, and
Complexity«, Emergence 4 (1/2) 200 � 6 (2002). 331. Russell, David, Ray Ison � »Maturana's Intellectual Contribution: A
Choreography of Conservation and Action«, Cybernetics & Human Knowing 11
(2) 36 � 48 (2004). 332. Saier, Milton � »Essay: The Rise and Fall of Civilizations«, The Environmentalist
24, 195 � 7 (2004). 333. Saint-Exupery, Antoine de � »Mali princ« (1946), Mladost, Zagreb. 334. Sajfert, Jaroslav � »O patetiènom i lirskom stanju duha« (1984), u »Besede
dobitnika Nobelove nagrade za knji�evnost«, KUD »Diogen«, Beograd. 335. Satinover, Jeffrey � »The Quantum Brain: The Search for Freedom and the Next
Generation of Man«, John Wiley & Sons, New York (2001). 336. Sawin, Janet L. � »Mainstreaming Renewable Energy in the 21st Century«,
Renewable Energy World (July-August 2004). 337. »Sayings of the Jewish Fathers Comprising Pirqe Aboth«, translated by Charles
Taylor, Cambridge University Press (1897). 338. Schickore, Jutta � »'Through Thousands of Errors We Reach the Truth' � But
How? On the Epistemic Roles of Error in Scientific Practice«, Studies in History and Philosophy of Modern Physics 36, 539 � 56 (2005).
339. Schumacher, Ernst Friedrich � »Small is Beautiful: Economics as if People
Mattered« (1973), »25 Years Later...with Commentaries« edition, Hartley &
Marks, Vancouver. 340. Schumacher, Ernst Friedrich � »The Slenderest Knowledge«, What is
Enlightenment? 11, www. 341. Schwarz, Eric � »Toward a Holistic Cybernetics. From Science through
Epistemology to Being«, Cybernetics and Human Knowing 4 (1) (1997). 342. Schwegler, Helmut � »Physics Develops Unaffected by Constructivism«,
Foundations of Science 6 (4) 241 � 53 (2001). 343. Scott, Bernard � »Conversation Theory: A Constructivist, Dialogical Approach to
Educational Technology«, Cybernetics & Human Knowing 8 (4) 25 � 46 (2001). 344. Scrivener, Alan B. � »A Curriculum for Cybernetics and Systems Theory«,
(2002), www. 345. Seevinck, M. P. � »Holism, Physical Theories and Quantum Mechanics«, Studies
in History and Philosophy of Modern Physics 35, 693 � 712 (2004). 346. Shiva, Vandana � »The US Patent System Legalizes Theft and Biopiracy«, The
Hindu (July 28, 1999).
352
347. »Shri Guru Granth Sahib«, www. 348. Siefkes, Dirk � »Evolution of Meaning: Development through Local Learning«,
Conference »Organizing in Multi-Voiced World«, Leuven (1997). 349. Slicer, Deborah � »Introduction: Special Issue on Environmental Narrative«,
Ethics and Environment 8 (2) 1 � 7 (2003). 350. Smalley, Richard E. � »Of Chemistry, Love and Nanobots«, Scientific American
285 (3) 68 � 69 (2001). 351. Solé, Ricard V., David Alonso, Joan Saldaña � »Habitat Fragmentation and
Biodiversity Collapse in Neutral Communities«, Ecological Complexity 1, 65 � 75 (2004).
352. Spinoza, Benedict de � »The Ethics (Ethica Ordine Geometrico Demonstrata)«
(1677), translated by R. H. M. Elwes, www. 353. Stapp, Henry Pierce � »S-Matrix Interpretation of Quantum Theory«, Physical
Review D 3 (6) 1303 � 19 (1971). 354. Steele, Edward J. � »The Evidence for Lamarck«, Quadrant 44 (364, 3) 47 � 56
(2000). 355. Steier, Frederick, Jane Jorgensen � »Ethics and Aesthetics of Observing Frames«,
Cybernetics & Human Knowing 10 (2) 124 � 36 (2003). 356. Stokiã, Zoran � »Fizièke teorije i metafizièka obja�njenja«, u »Epistemolo�ki
problemi u nauci« 231 - 58, Slava, Sopot (2004). 357. Strong, Tom � »Collaborative Influence«, Australian and New Zealand Journal of
Family Therapy 21 (3) 144 � 50 (2000). 358. Suzuki, Daisec Teitaro, Erih From � »Zen budizam i psihoanaliza« (1960), Nolit,
Beograd. 359. Suzuki, Daisetz Teitaro � »Living by Zen: A Synthesis of the Historical and
Practical Aspects of Zen Buddhism« (1950), Samuel Weiser, Inc., York Beach,
Maine. 360. Suzuki, Daisetz Teitaro � »Manual of Zen Buddhism« (1935), www. 361. Suzuki, Daisetz Teitaro � »Mysticism: Christian and Buddhist« (1957),
Routledge, London. 362. Swearer, Donald K. � »Principles and Poetry, Places and Stories: The Resources
of Buddhist Ecology«, Daedalus (fall 2001). 363. Sweet, Leonard � »Quantum Spirituality: A Postmodern Apologetic« (1991),
www. 364. �ivananda, Svami � »Moã misli«, Om, Beograd. 365. �redinger, Ervin � »�ta je �ivot?; Um i materija« (1944), Zodijak, Beograd. 366. Tadej, Arhimandrit � »Kakve su ti misli takav ti je i �ivot«, Vidik, Beograd
(2003). 367. Tagore, Rabindranath � »Sâdhanâ, the Realisation of Life«, Macmillan Company,
New York (1916). 368. Talal, El Hassan bin � »What Role Can Religions Play in Peace-Making in an
Interest-Based World?« (2003), www. 369. »Taoist Teachings from the Book of Lieh-Tzü with Introduction and Notes by
Lionel Giles« (1912), www. 370. Theise, Neil D. � »Now You See It, Now You Don�t«, Nature 435 (30) 1165
(2005).
353
371. Thoreau, Henry David � »Walden« (1854), www. 372. Thoreau, Henry David � »Walking«, www. 373. Thyssen, Ole � »TRUTH IS WAR: Conversations with Heinz von Foerster«,
Cybernetics and Human Knowing 10 (3-4) 179 � 81 (2003). 374. Tickner, Joel A., Ken Geiser � »The Precautionary Principle Stimulus for
Solutions- and Alternatives- Based Environmental Policy«, Environmental Impact Assessment Review 24, 801 � 24 (2004).
375. Tokar, Brian � »The Green Alternative: Creating an Ecological Future«, R. & E.
Miles, San Pedro, California (1987). 376. Triglav Circle � »Notes from the Sixth Meeting: Reconsidering the Universalist
Message of the Enlightenment« (1998), www. 377. Triglav Circle � »Progress in Development of the Concept of an Spiritual and
Ethical Dimension in Social Progress« (2000), www. 378. Tsoka, C., W. R. Johns, P. Linke, A. Kokossis � »Towards Sustainability and
Green Chemical Engineering: Tools and Technology Requirements«, Green
Chemistry 6, 401 � 6 (2004). 379. Tuxill, John � »Losing Strands in the Web of Life: Vertebrate Declines and the
Conservation of Biological Diversity«, Worldwatch Paper 141 (1998). 380. Tzu Ssu, Confucius � »The Doctrine of the Mean (Chung Yung)«, www. 381. Ue�iba, Morihej � »Srce Aikidoa«, Liber, Beograd. 382. Ulanowicz, Robert E. � »Ecology, a Dialog between the Quick and the Dead«,
Emergence 4(1/2) 34 � 52 (2002). 383. Ulanowicz, Robert E. � »On the Nature of Ecodynamics«, Ecological Complexity
1, 341 � 54 (2004). 384. Ule, Andrej � »Logika zena i zen logike«, Kulture istoka 19, 40 � 3 (1989). 385. Ulieru, Mihaela, Robert A. Este � »The Holonic Enterprise and Theory
Emergence: On Emergent Features of Self-Organization in Distributed Virtual Agents«, Cybernetics and Human Knowing 11 (1) 79 � 98 (2004).
386. Union of Concerned Scientists - »World Scientists' Warning to Humanity«
(1992), www. 387. »Upanishads«, translated by Juan Mascaro, Penguin Books, London. 388. Uskokoviã, Vuk � »Energija mora«, Fakultet za fizièku hemiju, Beograd (2000). 389. Uskokoviã, Vuk � »Na putu redukcionistièko-holistièke ravnote�e savremene
nauke i dru�tva«, Akademska misao, Beograd (2004). 390. Vaj�edel, Vilhelm � »Sporedni ulaz u filozofiju: 34 velika filozofa u
svakodnevnici i mi�ljenju«, Plato, Beograd. 391. Vajt, Elen G. � »Put Hristu« (1892), Alfa, Beograd. 392. Vajt, Lesli � »Nauka o kulturi: studija o èoveku i civilizaciji« (1949), Kultura,
Beograd. 393. Vajthed, Alfred Nort � »Nauka i moderni svet« (1925), Nolit, Beograd. 394. Vanderstraeten, Raf, Gert Biesta � »Constructivism, Educational Research, and
John Dewey«, 20th World Congress of Philosophy, Boston, MA (1998). 395. Velimiroviã, Nikolaj � »Religija Njego�eva« (1910), Glas crkve, �abac. 396. Veljaèiã, Èedomil � »Indijski izvori Pironove filozofije epoché«, Kulture istoka
11, 4 � 9 (1987).
354
397. Vilber, Ken � »Psychologia perennis: Spektar svesti«, Kulture istoka 10, 4 � 10 (1986).
398. Viner, Norbert � »Kibernetika i dru�tvo: ljudska upotreba ljudskih biãa« (1954),
Nolit, Beograd. 399. Vitgen�tajn, Ludvig � »O izvesnosti« (1951), Fidelis, Beograd. 400. Vitkoviã, Milena � »Mark Tobi i Istok«, Kulture istoka 11, 48 � 52 (1987). 401. Vitray-Meyerovitch, Eva de � »Antologija sufijskih tekstova« (1978), Naprijed,
Zagreb. 402. Vivekananda � »Karma Joga & Bakti Joga«, Metaphysica, Beograd. 403. Vivekananda, Svami � »Gjana joga«, Om, Beograd. 404. Vivekananda, Swami � »Mohammed«, Lecture in the San Francisco Bay Area
(March 25, 1900). 405. Vogl, Barbara - »Ecoliteracy: A Path with a Heart � An Interview with Fritjof
Capra«, Patterns 4 (March 2001). 406. Vogl, Barbara - »Macroshift: Evolving with Technology � An Interview with
Ervin Laszlo«, Patterns 6 (January 2001). 407. Ward, Keith � »God: A Guide for the Perplexed«, Oneworld, Oxford (2003). 408. Warner, John C. � »Asking the Right Questions«, Green Chemistry 6, G27 � 8
(2004). 409. Warner, John C., Amy S. Cannon, Kevin M. Dye � »Green Chemistry«,
Environmental Impact Assessment Review 24, 775 � 99 (2004). 410. Waters, Christina � »Invitation to Dance � A Conversation with Heinz von
Foerster«, Cybernetics and Human Knowing 6 (4) 81 � 4 (1999). 411. Weiler, Raoul � »About the Relationship between Science, Technology and
Society«, Symposium on Challenges of Europe in XXI Century, Bilbao (2000),
www. 412. »What Don�t We Know?«, Science 309 (5731) 75 � 102 (2005). 413. White, Lynn � »The Historical Roots of our Ecological Crisis«, Science 155:
1203 - 7 (1967). 414. Winograd, Terry, Fernando Flores � »Understanding Computers and Cognition: A
New Foundations for Design«, Ablex Publishing Corporation, Norwood, NJ
(1987). 415. Wise, M. Norton, David C. Brock � »The Culture of Quantum Chaos«, Studies in
History and Philosophy of Modern Physics 29 (3), 369 � 89 (1998). 416. Witten, Dona, Akong Tulku Rinpoche � »Enlightened Management«, Rider,
London (1998). 417. Wittgenstein, Ludwig � »Tractatus Logico-Philosophicus« (1918), Routledge,
London. 418. Wordsworth, William � »Selected Poems«, Ginn and Company Ltd., London. 419. Worldwatch Institute � »Good Stuff? A Behind-the-Scenes Guide to the Things
We Buy« (2004), www. 420. Wytenberg, Arnold J. � »Bracing for the Future: Complexity and Computational
Ability in the Knowledge Era«, Emergence 3(2) 113 � 126 (2001). 421. »Yin Chih Wen: The Tractat of the Quiet Way«, Teitaro Suzuki & Paul Carus
(translation & comments) (1906), www.
355
422. Zeeuw, Gerard de � »Discovering Social Knowledge«, Cybernetics and Human
Knowing 10 (3-4) 150 � 9 (2003). 423. »Zen prièe«, Vladislav Bajac, Bratislav Vesiã, Beograd. 424. Zimmerman, David � »Arne Naess, Celebrant of Diversity«, The Trumpeter 9.2
(1992). 425. Zukav, Gary � »The Dancing Wu Li Masters: An Overview of the New Physics«
(1979), Random House, London. 426. Zukav, Gary, Linda Francis � »The Mind of the Soul: Responsible Choice«
(2003), Simon & Schuster, London. 427. �eleznikar, Anton P. � »On the Way to Information 1«, The Slovene Society
Informatika, Ljubljana (1990).