prilog poznavanju sakralnih inventara otoka ......povijesni tekstil, èipka key words: the island of...

PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I

DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME

SILVIJA BANIÆ U radu se donose rezultati istraživanja poduzetog u svibnju 2009. godine, kada su s ciljem evidentiranja predmeta izraðenih od vrijednih povijesnih tekstila obiðene sve crkve i samostani na otoku Rabu. Ovdje se neæe predstaviti èitav zateèen tekstilni fundus, odnosno predmeti izraðeni od recentnijih materijala, nego æe se nastojati temeljitije obraditi tkanine nastale u razdoblju od posljednje èetvrtine 16. stoljeæa do prve èetvrtine 19. stoljeæa. Buduæi da je ovaj dio naše umjetnièke baštine i na otoku Rabu, na žalost, bio zanemaren, ovi se dragocjeni predmeti po prvi put objavljuju i tumaèe s nadom u buðenje interesa za njihovom obnovom i što brižnijem èuvanju u buduænosti.

The paper puts forth the research findings recorded in May 2009, when all the churches and monasteries of the island were visited in order to register objects made of valuable historical textiles. However, no complete presentation of the fundus found or of the objects made of more recent materials is going to be given. Instead, an effort will be made to tackle thoroughly those textiles created from the last quarter of the 16th to the first quarter of the 19th century. Since this part of our artistic heritage was unfortunately neglected even on the island itself, these valuable objects have been presented for the first time and interpreted with a view of awakening interest in their restoration and more careful preservation in the future.

Abstract:

Sažetak:

RAPSKI ZBORNIK II.

Kljuène rijeèi: otok Rab, sakralna umjetnost, inventari, misno ruho, povijesni tekstil, èipka

Key words: the island of Rab, sacral art, inventory, liturgical vestment, historical textile, lace

UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab)

Pokretanje projekta novoga Rapskog zbornika, èime je struènjacima niza

znanosti ponovno skrenuta pozornost na još uvijek nedovoljno rasvijetljenu povijest,

znaèajke i baštinu toga našeg sjevernojadranskog otoka, bila je ujedno sjajna prilika

da se po prvi put provede istraživanje starog misnog ruha saèuvanog u njegovim

crkvama. Buduæi da nikada ranije nije bio pokrenut slièan pothvat, odnosno da su te

umjetnine sve do sada ostale potpuno nepoznate, u istraživanje ili – bolje reèeno –

pretraživanje crkava se krenulo s velikim oèekivanjima, koja, na žalost, ipak nisu

posve ispunjena. U nekadašnjoj rapskoj katedrali sv. Marije Velike – danas nadžupnoj

crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, su se doduše saèuvali prekrasni primjerci

staroga misnog ruha, no ipak u manjoj kolièini. Od svih insignija mnogih rapskih

biskupa (mitre, rukavice, èarape, papuèe) u sakristiji se do danas uspjela saèuvati

samo jedna mitra (slike 22., 23. i 24.) Prema nekim mjesnim kazivanjima, koje u

buduænosti svakako treba istražiti, navodno je nakon ukinuæa biskupije 1828. godine

znaèajna kolièina misnog ruha iz rapske katedrale odnesena u katedralu u Krku. Stoga

su nam posebno dragocjeni inventari rapske stolnice iz druge polovice 16. stoljeæa

(njih pet – iz 1579., 1582., 1589., 1590. i 1597. godine) i s poèetka 17. stoljeæa (tri su

datirana u 1602., 1611. odnosno 1614. godinu, dok su dva bez godine) koji su se

saèuvali u arhivu župnog ureda u Rabu. Dakako, bilo bi nužno prouèiti i još uvijek

neobjavljen inventar iz 1929. godine, koji se èuva u istom arhivu, no ovdje æemo se

ipak ponajviše zadržati na inventaru sastavljenom 24. travnja 1579. godine (Perinèiæ,

2004). Popis tada zateèenog misnog ruha, meðu kojem je bilo mnoštvo iznimno

raskošnih predmeta, ostavlja nas u nevjerici. Spominju se tri mitre, jedna od bijelog

damasta, druga od bijelog bocassina (laneno ili pamuèno platno; vidi Davanzo Poli,

1988) i treæa raskošnija – s kamenjem od staklene paste (pietre false). Nabrojano je

èetrnaest pluvijala, od kojih su èetiri bila izraðena od jedne od najskupocjenijih

454 455UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.

tkanina uopæe – baršuna; tri su od baršuna grimizne boje, dok

je jedan od bijelog. Na kapuljaèi pluvijala od bijelog damasta

apliciran je izvezeni lik sv. Jeronima, dok je na kapuljaèi

pluvijala od grimiznog satena lik Bogorodice. Navodi se da je

svetaèki lik (ili likovi?) izvezen u zlatu na kapuljaèi pluvijala

od crnog tumellatta. Posebno zapanjuje opis pluvijala od

zlatne tkanine (panno d'oro) ukrašen vezenim svetaèkim

likovima (figurato) s kapuljaèom od iste zlatne tkanine

prekrivene biserjem (capuzzo d'oro et perle et sopra, mancano

aliquante che sono perse). Slijedi niz od dvadeset i jedne

misnice, od kojih je èak šest od grimiznog baršuna. Za više

misnica se navodi da im križeve ukrašavaju svetaèki likovi

izvezeni u zlatu, ponegdje i biserjem. Meðu više amikata,

istièe se spomen onoga od grimiznog baršuna na kojem je

biserjem izvezen Agnus Dei, okružen s èetiri slova raðena u

istoj tehnici. Katedrala je tada posjedovala i dva procesijska

sjenila te pet antependija: na jednom je bilo izvezeno

Uskrsnuæe, na drugom svetaèki likovi vezeni zlatnim nitima, a

za jedan antependij stoji da je bio vezen biserjem.

Inventar iz 1582. godine publiciran je 1938. godine,

gdje je po nekim stavkama sravnjen sa stanjem prikazanim u

drugim, kasnijim inventarima (Polonijo, 1938). Ovdje je

navedeno šesnaest pluvijala, meðu kojima se istièe jedan od

grimiznog baršuna koji na kapuljaèi ima apliciran vezeni lik

sv. Kristofora. Buduæi da se ne spominje u inventaru iz 1579.

godine, možemo pretpostaviti da je nabavljen tijekom tri

godine koje su protekle izmeðu sastavljanja dvaju inventara.

Treba naglasiti, naravno, da je u tom razdoblju mogao biti

nabavljen samo vez odnosno lik sv. Kristofora, a ne i èitav

pluvijal. Pažnju privlaèi i spomen pluvijala od zelenog satena

sa zlatom vezenim rubovima i kapuljaèom (frisi d'oro).

Navedene su dvadeset i dvije misnice, meðu kojima je jedna

od zlatnog damasta, s cvjetnim uzorkom i apliciranim

(biskupskim) grbom.

Ova dva inventara iz posljednje èetvrtine 16. stoljeæa

pružaju uistinu impresivnu sliku bogatstva koje je u

skupocjenom tekstilu i vezu nekada posjedovala rapska

katedrala. Do danas se u njezinoj sakristiji nije saèuvao

nijedan primjerak veza, niti predmet od baršuna. Izgubljeni su

i antependiji i procesijska sjenila. Najraniji saèuvani primjerak

tekstila, o kojem æe više biti reèeno dalje u tekstu, datira na sam

poèetak 17. stoljeæa. Treba napomenuti da se u sakristiji

katedrale, osim ruha koje æe ovdje biti obraðeno, saèuvalo i

više vrijednih predmeta (uglavnom je rijeè o velumima za

kalež) koji su u potpunosti gusto prošiveni krupnim lanèanim

strojnim bodom (Slika 1.), èime je autentièna ljepota i

slikovitost starih svila toliko narušena da ih je nemoguæe

detaljno analizirati i objaviti dok se ne provedu struèni

restauratorsko-konzervatorski zahvati, kojim bi se sve

naknadne intervencije trebale ukloniti. Dakle, osim ovdje

objavljenih dijelova misnog ruha, treba naglasiti i stalno imati

na umu da u nekadašnjoj katedrali postoji još izuzetnih

primjeraka tekstila koji unatoè neuglednosti zbog strojnim

bodom nagrðene površine moraju i dalje biti pomno èuvani, a

nadajmo se jednom i primjereno obnovljeni.

U franjevaèkom samostanu sv. Bernardina Sijenskog u

Kamporu – toènije u samostanskim zgradama, muzeju te

sakristiji samostanske crkve sv. Eufemije – se do danas nije

saèuvao nijedan primjerak starog misnog ruha ili bilo kojeg

tekstilnog predmeta namijenjenog liturgiji ili ukrašavanju

interijera. Iz teksta apostolske vizitacije Agostina Valiera, koji

je samostan obišao 29. svibnja 1579. (Perinèiæ, 2004),

saznajemo da su franjevci tada posjedovali èetiri misnice,

èetiri dalmatike i jedan pluvijal. Posebno je skupocjen bio

ornat (misnica, štola i manipul) od baršuna: vjerojatno je rijeè

o skupocjenom ciselé broché bouclé baršunu, jer stoji da je

misnica skrojena ex brocato rizzo cum velluto albotto

intertexto (odreðen dio dekora bi stoga bio izveden u bijelom,

ujednaèeno rezanom baršunu, a na podlozi zastrtoj zlatnim

nitima, ponegdje s bouclé petljicama). Nadalje, u opisu

misnice stoji da joj je središnji stup bio figuralno ukrašen,

odnosno da joj je u tom predjelu bio apliciran vezeni ornament

s prikazima svetaèkih likova (cum figuris collegantibus in

centro). Do danas se u samostanu nije saèuvala ni bogata

venecijanska lanena èipka (Slika 2.), raðena tehnikom na

batiæe, koja se na temelju dekorativnih elemenata može

datirati u prvu polovicu 18. stoljeæa. Izgled èipke nam je 1poznat s fotografije saèuvane u privatnom arhivu. Vjerojatno

je ukrašavala rub nadoltarnika a izvedena je u tehnici punto

Venezia. Naziv je nadahnut finim sponama koje povezuju veæe

èipkane elemente kao što stotine mostova nad venecijanskim

kanalima spajaju brojne otoèiæe lagune u jedinstveno gradsko

tkivo. Iako nigdje nije navedeno gdje je fotografija snimljena,

možemo pretpostaviti da je rijeè o nekom od oltara u crkvi sv.

Eufemije, buduæi da isti arhiv sadrži više fotografija drugih

umjetnina iz samostana u Kamporu. Opæenito govoreæi,

kolièina saèuvanih starih èipaka je posebno poražavajuæa:

stare sveæenièke albe i rokete èiji su ovratnici, rubovi i rukavi

obrubljivani raskošnim èipkama od finih lanenih niti –

jednako kao i na podruèju Zadarske nadbiskupije, ni na Rabu,

na žalost, nisu nigdje pronaðene, èak ni u fragmentima. Ipak,

svakako treba spomenuti skupocjenu èipku izraðenu tehnikom

na batiæe a u cijelosti od pozlaæenih metalnih niti, datiranu u

drugu polovicu 17. stoljeæa, koja se u prilièno velikoj dužini

saèuvala na misnici iz samostana sv. Antuna Opata u Rabu

(slike 29. i 30.) na koju je sekundarno prišivena kao

nadomjestak užim, tkanim pozamanterijskim trakama.

U slavnoj samostanskoj crkvi sv. Petra u Supetarskoj

Dragi saèuvana je jedna misnica te dijelovi misnog ornata

(misnica i štola), izraðeni od dviju vrsta svilenih tkanina koje u

ovom pregledu svakako trebaju biti predstavljene. Meðutim, u

Državnom arhivu u Zadru (fond: Spisi rapskih bilježnika) je

pohranjen inventar imovine samostanske crkve sv. Petra, koji

nam, izmeðu ostalog, svjedoèi prvenstveno o kolièini – a tek

djelomièno o izgledu misnog ruha koje se u crkvenoj sakristiji

nalazilo 1648. godine, a kojem danas, na žalost, nema ni traga.

U popisu se za gotovo svaki tekstilni predmet napominje da je

vechio – star ili strazado, straciato – trošan, pohaban (vidi

Prilog 1.) zbog èega smo skloni zamišljati da su navedeni

primjerci nastali u 16. i 15. stoljeæu, a možda èak i ranije. Treba

istaknuti misnicu, štolu i manipul od zlatne tkanine tkane ''na

stari naèin'', misnicu, štolu i manipul od pohabanog bijelog

damasta, misnicu i štolu od trošnog crvenog baršuna èiji je

cvjetni dekor tkan zlatnim nitima, misnicu, štolu i manipul od

starog crnog damasta, misnicu, štolu i manipul od starog,

ošteæenog crvenog damasta, te staru, pohabanu misnicu od

crvenog baršuna. Misnicu i štolu od zelenog damasta iz druge

èetvrtine 17. stoljeæa, koje su se saèuvale u crkvi, a koje se

obraðuju dalje u radu, ne prepoznajemo ni u jednom navodu

inventara, što bi znaèilo da se 1648. godine još nisu nalazile u

sakristiji.

Inventar crkve iz 1739. godine zapoèinje s navodom o

staroj misnici, štoli i manipulu od zelenog damasta, ali meðu

tim predmetima ipak ne možemo s potpunom sigurnošæu

prepoznati našu misnicu i štolu. U istom inventaru je

nabrojano ukupno devet misnica (s pripadajuæim štolama i

manipulima) uglavnom od damasta (bijele, crvene, ljubièasto

– plave boje), a zanimljivo je da je još uvijek bio saèuvan stari

ornat sastavljen od misnice, štole i manipula od crvenog

baršuna s cvjetnim dekorom tkanim u zlatu, koji se spominje i

u inventaru iz 1648. godine. Za komplet koji se sastojao od

misnice, štole, manipula, veluma i burse, izraðen di raso fondi

rosso, di diversi colori (svila raznobojnog dekora izvedenog

na podlozi od crvenog satena) se napominje da je nov (tutto

novo). Navode se dva para dalmatika: dvije stare dalmatike su

od crne ferandine (lagane tkanine svilene osnove i lanene

potke; Davanzo Poli, 1988), dok je drugi par od istovjetne

tkanine crvene boje. Spominje se i jedan stari antependij

izraðen od bijele ferandine.

Inventar iz 1780. godine pokazuje nešto drugaèiju

situaciju: više nema bijelog antependija i crnih dalmatika, ali

se i dalje èuva stara misnica od crvenog baršuna cvjetnog

uzorka, meðutim sada bez štole i manipula. Spominju se dvije

stare dalmatike od crvene svile (moguæe isti par koji se navodi

i 1739. godine?), a zanimljivo je da se opisu ornata koji je

1739. godine bio tutto novo sada ipak ne pridodaje pridjev

star. Dakle, iz ova dva inventara saznajemo da je misno ruho

moglo biti korišteno tijekom èetrdeset godina, a da ipak ne

bude smatrano starim, što je zanimljivo i korisno saznanje.

Sveukupno je nabrojano devet misnica, uglavnom s

pripadajuæim štolama i manipulima, potom pet štola i tri

manipula (zasebno navedeni, bez misnica), pet veluma za

kalež i èetiri burse. Posebno treba istaknuti dva jastuka za

misal i jedan antependij, izraðene od oslikane, pozlaæene i 2 puncirane kože (coridor).

Oba je navedena inventara iz 18. stoljeæa objavila

povjesnièarka Lovorka Èoraliæ (Èoraliæ, 2003a), koja je

ujedno publicirala niz dragocjenih arhivskih dokumenata na

koje se ovom prilikom potrebno osvrnuti. Osim inventara

rapske crkve sv. Ivana Evanðelista iz 1784. godine (Èoraliæ,

2003b) i tri inventara rapskog biskupa Blaža Sidinea

sastavljena neposredno prije i nakon njegove smrti 1584.

godine (Èoraliæ, 2003c) treba spomenuti i oporuku rapskog

biskupa Petra Gaudencija iz 1660. godine (Èoraliæ, 2002).

Crkva i samostan sv. Ivana Evanðelista u Gornjoj ulici

su pripadali benediktinkama do 1287. godine, kada prelaze u

posjed franjevaca konventualaca, èiji æe ostati sve do gašenja

1783. godine. Sve do tada, ovaj se samostan ubrajao meðu

najistaknutije franjevaèke samostane na istoènoj obali

Jadrana. Nedugo po odluci o konaènom ukidanju samostana,

1784. godine je naèinjen popis imovine koja se nalazila u

crkvi, sakristiji u samostanskim zgradama. Buduæi da su po

zatvaranju samostana brojni ukrasi i umjetnine bili preneseni u

druge rapske crkve i samostane, moglo bi se pomišljati da je

meðu tekstilnim predmetima danas pronaðenim u rapskim

crkvama i pokoji primjerak ruha koji izvorno potjeèe iz crkve

sv. Ivana. Ipak, ruho popisano u sakristiji sv. Ivana 1784.

godine je takoreæi tek nabrojano, bez detaljnijih opisa, pa je

naravno nemoguæe pouzdano dovoditi u vezu bilo koji dio

misnog ruha koji se u èlanku obraðuje s onima navedenima u

ovom arhivskom dokumentu. Ipak, treba uputiti na uistinu

dojmljivu dužinu tog popisa, odnosno na kolièinu i oèitu

skupocjenost misnog ruha i drugih srodnih dijelova sakralne

opreme. Spominje se više starih predmeta: pluvijal od svile

cvjetnog uzorka, misnica od crvenog damasta, misnica od

zelenog baršuna, dvije misnice od bijele svile, svileni

antependij (predoltarnik), jedanaest amikata te dva jastuka od

baršuna. Evidentirano je èak osam jastuka za polaganje misala

izraðena od pozlaæene kože (coridor), koji su se nalazili,

uvijek u paru, na menzama èetiriju oltara u crkvi. Za èak šest

takvih jastuka se naglašava da su stari, zbog èega je moguæe

pretpostaviti da su datirali èak u 16. stoljeæe. Danas na èitavom

Rabu nije saèuvan nijedan predmet od baršuna, nijedan

(stariji) antependij, a nema ni traga ukrasnim predmetima

(jastucima, antependijima, zidnim oblogama, presvlakama za

namještaj) od coridora. U sakristiji sv. Ivana je 1784. zateèeno

èak dvadeset i šest misnica, mahom od svile, u zelenoj, crnoj,

bijeloj, crvenoj i ljubièasto-plavoj boji (paonazzo), s dekorom

na pruge ili cvjetove izvedene raznobojnom svilom ili

srebrnim nitima, potom dva pluvijala, jedna dalmatika,

humerali, mnogobrojne burse, štole i manipuli.

Popisi imovine rapskog biskupa Blaža Sidinea sadrže

svu njegovu pokretnu imovinu pohranjenu u biskupskom

sjedištu u Rabu, te stoga ujedno i otkrivaju zanimljive podatke

o misnom ruhu, odjeæi i obuæi koje je posjedovao. Važno je

istaknuti da su iz treæeg inventara, jedinog sastavljenog nakon

Sidineove smrti, izostavljeni podaci o njegovu misnom ruhu

(šeširima, roketama, mitrama, biskupskim odijelima,

biskupskim kapicama, rukavicama i sl.) što, prema tumaèenju

Lovorke Èoraliæ, vjerojatno pokazuje kako je rijeè o imovini

koja je bila vlasništvo Rapske biskupije i koja se stoga nije

mogla oporuènim odredbama darivati drugim pojedincima ili

crkvenim ustanovama. Taj je zakljuèak vrlo vjerojatno

ispravan, a Sidineovi inventari koji ga potvrðuju su tim više

dragocjeniji povijesni dokumenti, ne samo pri rekonstrukciji

ranonovovjekovnog inventara rapske katedrale veæ i naših

ostalih biskupskih i nadbiskupskih stolnica. Tako je katedrali

morao ostati par Sidineovih biskupskih rukavica, par

biskupskih èarapa i papuèa, te jedna od dvije bijele mitre. S

drugom bijelom mitrom je pokopan u katedrali (biskupi i opati

su se uvijek pokapali zajedno s bijelom mitrom), odjeven u

biskupsku roketu, a ukopan je i s jastukom, jastuènicom i

plahtom. Posjedovao je niz predmeta od tekstila, ne samo

SILVIJA BANIÆPRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME

SILVIJA BANIÆ PRILOG POZNAVANJU SAKRALNIH INVENTARA OTOKA RABA: NAJVRJEDNIJI POVIJESNI TEKSTILI SAÈUVANI NA MISNOM RUHU I DRUGIM DIJELOVIMA LITURGIJSKE OPREME

1Autor fotografije, snimljene izmeðu 1931. i 1939. godine, je Miroslav

Maroeviæ.

2 Za postupak izrade, korisne arhivske izvore, reprodukcije i podatke o

saèuvanim predmetima od pozlaæene, oslikane i puncirane kože vidi:

HAN, 1955-1956; STANIÈIÆ, 1978; CENTONZA, 2008.

tkanina uopæe – baršuna; tri su od baršuna grimizne boje, dok

je jedan od bijelog. Na kapuljaèi pluvijala od bijelog damasta

apliciran je izvezeni lik sv. Jeronima, dok je na kapuljaèi

pluvijala od grimiznog satena lik Bogorodice. Navodi se da je

svetaèki lik (ili likovi?) izvezen u zlatu na kapuljaèi pluvijala

od crnog tumellatta. Posebno zapanjuje opis pluvijala od

zlatne tkanine (panno d'oro) ukrašen vezenim svetaèkim

likovima (figurato) s kapuljaèom od iste zlatne tkanine

prekrivene biserjem (capuzzo d'oro et perle et sopra, mancano

aliquante che sono perse). Slijedi niz od dvadeset i jedne

misnice, od kojih je èak šest od grimiznog baršuna. Za više

misnica se navodi da im križeve ukrašavaju svetaèki likovi

izvezeni u zlatu, ponegdje i biserjem. Meðu više amikata,

istièe se spomen onoga od grimiznog baršuna na kojem je

biserjem izvezen Agnus Dei, okružen s èetiri slova raðena u

istoj tehnici. Katedrala je tada posjedovala i dva procesijska

sjenila te pet antependija: na jednom je bilo izvezeno

Uskrsnuæe, na drugom svetaèki likovi vezeni zlatnim nitima, a

za jedan antependij stoji da je bio vezen biserjem.

Inventar iz 1582. godine publiciran je 1938. godine,

gdje je po nekim stavkama sravnjen sa stanjem prikazanim u

drugim, kasnijim inventarima (Polonijo, 1938). Ovdje je

navedeno šesnaest pluvijala, meðu kojima se istièe jedan od

grimiznog baršuna koji na kapuljaèi ima apliciran vezeni lik

sv. Kristofora. Buduæi da se ne spominje u inventaru iz 1579.

godine, možemo pretpostaviti da je nabavljen tijekom tri

godine koje su protekle izmeðu sastavljanja dvaju inventara.

Treba naglasiti, naravno, da je u tom razdoblju mogao biti

nabavljen samo vez odnosno lik sv. Kristofora, a ne i èitav

pluvijal. Pažnju privlaèi i spomen pluvijala od zelenog satena

sa zlatom vezenim rubovima i kapuljaèom (frisi d'oro).

Navedene su dvadeset i dvije misnice, meðu kojima je jedna

od zlatnog damasta, s cvjetnim uzorkom i apliciranim

(biskupskim) grbom.

Ova dva inventara iz posljednje èetvrtine 16. stoljeæa

pružaju uistinu impresivnu sliku bogatstva koje je u

skupocjenom tekstilu i vezu nekada posjedovala rapska

katedrala. Do danas se u njezinoj sakristiji nije saèuvao

nijedan primjerak veza, niti predmet od baršuna. Izgubljeni su

i antependiji i procesijska sjenila. Najraniji saèuvani primjerak

tekstila, o kojem æe više biti reèeno dalje u tekstu, datira na sam

poèetak 17. stoljeæa. Treba napomenuti da se u sakristiji

katedrale, osim ruha koje æe ovdje biti obraðeno, saèuvalo i

više vrijednih predmeta (uglavnom je rijeè o velumima za

kalež) koji su u potpunosti gusto prošiveni krupnim lanèanim

strojnim bodom (Slika 1.), èime je autentièna ljepota i

slikovitost starih svila toliko narušena da ih je nemoguæe

detaljno analizirati i objaviti dok se ne provedu struèni

restauratorsko-konzervatorski zahvati, kojim bi se sve

naknadne intervencije trebale ukloniti. Dakle, osim ovdje

objavljenih dijelova misnog ruha, treba naglasiti i stalno imati

na umu da u nekadašnjoj katedrali postoji još izuzetnih

primjeraka tekstila koji unatoè neuglednosti zbog strojnim

bodom nagrðene površine moraju i dalje biti pomno èuvani, a

nadajmo se jednom i primjereno obnovljeni.

U franjevaèkom samostanu sv. Bernardina Sijenskog u

Kamporu – toènije u samostanskim zgradama, muzeju te

sakristiji samostanske crkve sv. Eufemije – se do danas nije

saèuvao nijedan primjerak starog misnog ruha ili bilo kojeg

tekstilnog predmeta namijenjenog liturgiji ili ukrašavanju

interijera. Iz teksta apostolske vizitacije Agostina Valiera, koji

je samostan obišao 29. svibnja 1579. (Perinèiæ, 2004),

saznajemo da su franjevci tada posjedovali èetiri misnice,

èetiri dalmatike i jedan pluvijal. Posebno je skupocjen bio

ornat (misnica, štola i manipul) od baršuna: vjerojatno je rijeè

o skupocjenom ciselé broché bouclé baršunu, jer stoji da je

misnica skrojena ex brocato rizzo cum velluto albotto

intertexto (odreðen dio dekora bi stoga bio izveden u bijelom,

ujednaèeno rezanom baršunu, a na podlozi zastrtoj zlatnim

nitima, ponegdje s bouclé petljicama). Nadalje, u opisu

misnice stoji da joj je središnji stup bio figuralno ukrašen,

odnosno da joj je u tom predjelu bio apliciran vezeni ornament

s prikazima svetaèkih likova (cum figuris collegantibus in

centro). Do danas se u samostanu nije saèuvala ni bogata

venecijanska lanena èipka (Slika 2.), raðena tehnikom na

batiæe, koja se na temelju dekorativnih elemenata može

datirati u prvu polovicu 18. stoljeæa. Izgled èipke nam je 1poznat s fotografije saèuvane u privatnom arhivu. Vjerojatno

je ukrašavala rub nadoltarnika a izvedena je u tehnici punto

Venezia. Naziv je nadahnut finim sponama koje povezuju veæe

èipkane elemente kao što stotine mostova nad venecijanskim

kanalima spajaju brojne otoèiæe lagune u jedinstveno gradsko

tkivo. Iako nigdje nije navedeno gdje je fotografija snimljena,

možemo pretpostaviti da je rijeè o nekom od oltara u crkvi sv.

Eufemije, buduæi da isti arhiv sadrži više fotografija drugih

umjetnina iz samostana u Kamporu. Opæenito govoreæi,

kolièina saèuvanih starih èipaka je posebno poražavajuæa:

stare sveæenièke albe i rokete èiji su ovratnici, rubovi i rukavi

obrubljivani raskošnim èipkama od finih lanenih niti –

jednako kao i na podruèju Zadarske nadbiskupije, ni na Rabu,

na žalost, nisu nigdje pronaðene, èak ni u fragmentima. Ipak,

svakako treba spomenuti skupocjenu èipku izraðenu tehnikom

na batiæe a u cijelosti od pozlaæenih metalnih niti, datiranu u

drugu polovicu 17. stoljeæa, koja se u prilièno velikoj dužini

saèuvala na misnici iz samostana sv. Antuna Opata u Rabu

(slike 29. i 30.) na koju je sekundarno prišivena kao

nadomjestak užim, tkanim pozamanterijskim trakama.

U slavnoj samostanskoj crkvi sv. Petra u Supetarskoj

Dragi saèuvana je jedna misnica te dijelovi misnog ornata

(misnica i štola), izraðeni od dviju vrsta svilenih tkanina koje u

ovom pregledu svakako trebaju biti predstavljene. Meðutim, u

Državnom arhivu u Zadru (fond: Spisi rapskih bilježnika) je

pohranjen inventar imovine samostanske crkve sv. Petra, koji

nam, izmeðu ostalog, svjedoèi prvenstveno o kolièini – a tek

djelomièno o izgledu misnog ruha koje se u crkvenoj sakristiji

nalazilo 1648. godine, a kojem danas, na žalost, nema ni traga.

U popisu se za gotovo svaki tekstilni predmet napominje da je

vechio – star ili strazado, straciato – trošan, pohaban (vidi

Prilog 1.) zbog èega smo skloni zamišljati da su navedeni

primjerci nastali u 16. i 15. stoljeæu, a možda èak i ranije. Treba

istaknuti misnicu, štolu i manipul od zlatne tkanine tkane ''na

stari naèin'', misnicu, štolu i manipul od pohabanog bijelog

damasta, misnicu i štolu od trošnog crvenog baršuna èiji je

cvjetni dekor tkan zlatnim nitima, misnicu, štolu i manipul od

starog crnog damasta, misnicu, štolu i manipul od starog,

ošteæenog crvenog damasta, te staru, pohabanu misnicu od

crvenog baršuna. Misnicu i štolu od zelenog damasta iz druge

èetvrtine 17. stoljeæa, koje su se saèuvale u crkvi, a koje se

obraðuju dalje u radu, ne prepoznajemo ni u jednom navodu

inventara, što bi znaèilo da se 1648. godine još nisu nalazile u

sakristiji.

Inventar crkve iz 1739. godine zapoèinje s navodom o

staroj misnici, štoli i manipulu od zelenog damasta, ali meðu

tim predmetima ipak ne možemo s potpunom sigurnošæu

prepoznati našu misnicu i štolu. U istom inventaru je

nabrojano ukupno devet misnica (s pripadajuæim štolama i

manipulima) uglavnom od damasta (bijele, crvene, ljubièasto

– plave boje), a zanimljivo je da je još uvijek bio saèuvan stari

ornat sastavljen od misnice, štole i manipula od crvenog

baršuna s cvjetnim dekorom tkanim u zlatu, koji se spominje i

u inventaru iz 1648. godine. Za komplet koji se sastojao od

misnice, štole, manipula, veluma i burse, izraðen di raso fondi

rosso, di diversi colori (svila raznobojnog dekora izvedenog

na podlozi od crvenog satena) se napominje da je nov (tutto

novo). Navode se dva para dalmatika: dvije stare dalmatike su

od crne ferandine (lagane tkanine svilene osnove i lanene

potke; Davanzo Poli, 1988), dok je drugi par od istovjetne

tkanine crvene boje. Spominje se i jedan stari antependij

izraðen od bijele ferandine.

Inventar iz 1780. godine pokazuje nešto drugaèiju

situaciju: više nema bijelog antependija i crnih dalmatika, ali

se i dalje èuva stara misnica od crvenog baršuna cvjetnog

uzorka, meðutim sada bez štole i manipula. Spominju se dvije

stare dalmatike od crvene svile (moguæe isti par koji se navodi

i 1739. godine?), a zanimljivo je da se opisu ornata koji je

1739. godine bio tutto novo sada ipak ne pridodaje pridjev

star. Dakle, iz ova dva inventara saznajemo da je misno ruho

moglo biti korišteno tijekom èetrdeset godina, a da ipak ne

bude smatrano starim, što je zanimljivo i korisno saznanje.

Sveukupno je nabrojano devet misnica, uglavnom s

pripadajuæim štolama i manipulima, potom pet štola i tri

manipula (zasebno navedeni, bez misnica), pet veluma za

kalež i èetiri burse. Posebno treba istaknuti dva jastuka za

misal i jedan antependij, izraðene od oslikane, pozlaæene i 2 puncirane kože (coridor).

Oba je navedena inventara iz 18. stoljeæa objavila

povjesnièarka Lovorka Èoraliæ (Èoraliæ, 2003a), koja je

ujedno publicirala niz dragocjenih arhivskih dokumenata na

koje se ovom prilikom potrebno osvrnuti. Osim inventara

rapske crkve sv. Ivana Evanðelista iz 1784. godine (Èoraliæ,

2003b) i tri inventara rapskog biskupa Blaža Sidinea

sastavljena neposredno prije i nakon njegove smrti 1584.

godine (Èoraliæ, 2003c) treba spomenuti i oporuku rapskog

biskupa Petra Gaudencija iz 1660. godine (Èoraliæ, 2002).

Crkva i samostan sv. Ivana Evanðelista u Gornjoj ulici

su pripadali benediktinkama do 1287. godine, kada prelaze u

posjed franjevaca konventualaca, èiji æe ostati sve do gašenja

1783. godine. Sve do tada, ovaj se samostan ubrajao meðu

najistaknutije franjevaèke samostane na istoènoj obali

Jadrana. Nedugo po odluci o konaènom ukidanju samostana,

1784. godine je naèinjen popis imovine koja se nalazila u

crkvi, sakristiji u samostanskim zgradama. Buduæi da su po

zatvaranju samostana brojni ukrasi i umjetnine bili preneseni u

druge rapske crkve i samostane, moglo bi se pomišljati da je

meðu tekstilnim predmetima danas pronaðenim u rapskim

crkvama i pokoji primjerak ruha koji izvorno potjeèe iz crkve

sv. Ivana. Ipak, ruho popisano u sakristiji sv. Ivana 1784.

godine je takoreæi tek nabrojano, bez detaljnijih opisa, pa je

naravno nemoguæe pouzdano dovoditi u vezu bilo koji dio

misnog ruha koji se u èlanku obraðuje s onima navedenima u

ovom arhivskom dokumentu. Ipak, treba uputiti na uistinu

dojmljivu dužinu tog popisa, odnosno na kolièinu i oèitu

skupocjenost misnog ruha i drugih srodnih dijelova sakralne

opreme. Spominje se više starih predmeta: pluvijal od svile

cvjetnog uzorka, misnica od crvenog damasta, misnica od

zelenog baršuna, dvije misnice od bijele svile, svileni

antependij (predoltarnik), jedanaest amikata te dva jastuka od

baršuna. Evidentirano je èak osam jastuka za polaganje misala

izraðena od pozlaæene kože (coridor), koji su se nalazili,

uvijek u paru, na menzama èetiriju oltara u crkvi. Za èak šest

takvih jastuka se naglašava da su stari, zbog èega je moguæe

pretpostaviti da su datirali èak u 16. stoljeæe. Danas na èitavom

Rabu nije saèuvan nijedan predmet od baršuna, nijedan

(stariji) antependij, a nema ni traga ukrasnim predmetima

(jastucima, antependijima, zidnim oblogama, presvlakama za

namještaj) od coridora. U sakristiji sv. Ivana je 1784. zateèeno

èak dvadeset i šest misnica, mahom od svile, u zelenoj, crnoj,

bijeloj, crvenoj i ljubièasto-plavoj boji (paonazzo), s dekorom

na pruge ili cvjetove izvedene raznobojnom svilom ili

srebrnim nitima, potom dva pluvijala, jedna dalmatika,

humerali, mnogobrojne burse, štole i manipuli.

Popisi imovine rapskog biskupa Blaža Sidinea sadrže

svu njegovu pokretnu imovinu pohranjenu u biskupskom

sjedištu u Rabu, te stoga ujedno i otkrivaju zanimljive podatke

o misnom ruhu, odjeæi i obuæi koje je posjedovao. Važno je

istaknuti da su iz treæeg inventara, jedinog sastavljenog nakon

Sidineove smrti, izostavljeni podaci o njegovu misnom ruhu

(šeširima, roketama, mitrama, biskupskim odijelima,

biskupskim kapicama, rukavicama i sl.) što, prema tumaèenju

Lovorke Èoraliæ, vjerojatno pokazuje kako je rijeè o imovini

koja je bila vlasništvo Rapske biskupije i koja se stoga nije

mogla oporuènim odredbama darivati drugim pojedincima ili

crkvenim ustanovama. Taj je zakljuèak vrlo vjerojatno

ispravan, a Sidineovi inventari koji ga potvrðuju su tim više

dragocjeniji povijesni dokumenti, ne samo pri rekonstrukciji

ranonovovjekovnog inventara rapske katedrale veæ i naših

ostalih biskupskih i nadbiskupskih stolnica. Tako je katedrali

morao ostati par Sidineovih biskupskih rukavica, par

biskupskih èarapa i papuèa, te jedna od dvije bijele mitre. S

drugom bijelom mitrom je pokopan u katedrali (biskupi i opati

su se uvijek pokapali zajedno s bijelom mitrom), odjeven u

biskupsku roketu, a ukopan je i s jastukom, jastuènicom i

plahtom. Posjedovao je niz predmeta od tekstila, ne samo

1Autor fotografije, snimljene izmeðu 1931. i 1939. godine, je Miroslav

Maroeviæ.

2 Za postupak izrade, korisne arhivske izvore, reprodukcije i podatke o

saèuvanim predmetima od pozlaæene, oslikane i puncirane kože vidi:

HAN, 1955-1956; STANIÈIÆ, 1978; CENTONZA, 2008.

odjeæu veæ i zastore, zavjese za vrata, ukrasne obrube za kamin

i slièno. Popisom prevladavaju veste, što bi se moglo prevesti

kao ogrtaèi ili haljetci, a ne primjerice kao košulje. Uglavnom

su od jednostavnih, laganih svilenih tkanina bez uzorka

(panno, samito, zambelotto) u crnoj, zelenoj, crvenoj ili

ljubièasto-plavoj boji. Sve su podstavljene drugim vrstama

tkanina, a dvije krznom (jedna janjeæim). Spominje se i vesta

od lagane vunene tkanine (sarza). Iako se ne uoèavaju

skupocjenije tkanine, poput baršuna, ganza ili raskošnih svila

s dekorima izvedenim svilom, zlatom i srebrom u broché

tehnici, inventar imovine Blaža Sidinea svakako sadrži

zanimljive i vrijedne podatke o predmetima koji su davno

išèezli, ali ih u pregledu povijesnih tekstila danas saèuvanih na

otoku Rabu ipak treba spomenuti.

Iz oporuke biskupa Petra Gaudencija saznajemo da je

katedrali ostavio dvije svoje misnice (zelenu i ljubièasto-

plavu; paonazza), dok je dio svoje crne crkvene odjeæe

namijenio svojem praneæaku, splitskom kanoniku Franji

Valentiniju (Èoraliæ, 2002).

Odgovore na pitanja o odjeæi imuænijih Rabljana,

odnosno o tekstilnim ukrasima njihovih kuæa, pružaju

saèuvani inventari sastavljani neposredno nakon smrti

vlasnikâ. U Državnom arhivu u Zadru, u Spisima rapskih

bilježnika, je pohranjen i zapis o procjeni tkanina odnosno

odjeæe stanovitog gospodina Marina iz 1663. godine (Prilog

2.), gdje je kao najdragocjeniji procijenjen odjevni predmet

skrojen od ciselé baršuna tkan osnovom u više boja. U

posmrtno sastavljenom inventaru pokretnih dobara Rabljanke

Prudencije Marinelis iz 1667. godine (Prilog 3.) uoèavaju se

navodi o svilenim odjevnim predmetima, poput primjerice o

rukavima od crnog damasta. U tom je smislu zanimljiv i

inventar sveæenika Marina Pulišaniæa iz 1668. godine (Prilog

4.), koji svjedoèi o nizu odjevnih predmeta od svilenih tkanina

razlièitih vrsta i boja. Iz 1674. godine datira dokument o

procjeni miraza Katarine, kæeri Nikole Coliæa (Prilog 5.),

pregledavajuæi kojeg možemo usporeðivati visinu procjene

Katarinina nakita, odjeæe i drugih tekstilnih predmeta.

Inventari i oporuke su odavno prepoznati kao vrijedni

znanstveni aparati koji ne samo što posvjedoèuju razinu

materijalne kulture pojedinaca veæ pružaju dragocjena

saznanja o kulturnoj baštini gradova i crkvenih ustanova.

Podaci o vrstama i kolièinama prestižnijih tekstila koji su se u

16., 17. i 18. stoljeæu mogli zateæi meðu posjedom rapskog

puka i plemstva su nedvojbeno znaèajni, jer su dijelovi odjeæe

ili predmeti namijenjeni ukrašavanju interijera nerijetko

oporuèno ostavljani u svrhu izrade misnog ruha ili opreme

crkvenih prostora. Takvih izraza pobožnosti posebno se treba

sjetiti pri analizi dijelova odjeæe u koje su se odijevali kipovi

Gospe od Karmela i Djeteta iz crkve sv. Justine u Rabu. Inaèe,

prekrasna haljina i druga oprema spomenutih drvenih kipova

je pronaðena na tavanici jedne od pokrajnjih prostorija uz

sakristiju katedrale. I više drugih, iznimno vrijednih

primjeraka misnog ruha nije pronaðeno unutar sakristijskih

ormara. Tako je u katedrali nemali broj tekstila, koji se ovdje

objavljuje, otkriven zatvoren visoko unutar poleðine južnog

krila gotièkih korskih klupa. Sav tekstil iz samostana franjevki

sv. Antuna Opata u Rabu takoðer nije zateèen u sakristiji, nego

je premješten u jednu od samostanskih soba. Pronaðen je i

analiziran zahvaljujuæi ljubaznosti sestara franjevki, koje su

dopustile ulazak u klauzurni dio samostana. Ove okolnosti

navodim iz više razloga: prvo, istraživaèi tekstila moraju biti

svjesni da nije dovoljno tek provjeriti stanje u sakristiji, veæ je

u potrazi za starim primjercima misnog ruha, koje je najèešæe

dugo izvan upotrebe, nužno temeljito pretražiti èitav sakralni

prostor te sve pokrajnje prostorije. Drugo – takvi pomalo

detektivski zadaci nisu moguæi bez razumijevanja,

susretljivosti i velikog ukazanog povjerenja župnikâ,

redovnikâ i redovnicâ, sakristanâ – laikâ, kojim ovim putem

zahvaljujem na njihovoj srdaènoj potpori i velikom

entuzijazmu prilikom pregleda crkava i samostana u Rabu i

svim drugim otoènim mjestima.

Prikaz najvrjednijih zateèenih tekstilnih predmeta

rapskih crkava je svakako najzahvalnije donositi kronološkim

slijedom, dakle sukladno datacijama tekstila, a ne prema

mjestu nalaza odnosno ''grupiranjem'' prema crkvama u

kojima se danas èuvaju. Stoga treba zapoèeti s najstarijim

primjerkom tekstila. Rijeè je o klasiènom damastu crvene boje

koji se saèuvao na jastuku za misal (54 x 28 cm) u samostanu

franjevki sv. Antuna Opata u Rabu (slike 3. i 4.). Jastuk je s

obje strane prekriven s ukupno tri fragmenta damasta razlièitih

dimenzija, koji su za ovu svrhu sasvim sigurno bili preuzeti s

nekog drugog predmeta. Uoèava se da je damast na jastuku

postavljen na revers, odnosno na naèin da mu ne vidimo lice

veæ nalièje. To upuæuje na zakljuèak da je na izvornom

predmetu bio istrošen i izblijedio, pa su za izradu jastuka

korištene bolje saèuvane površine koje su ujedno na svojem

reversu saèuvale izražajniju boju. Osim što je prašnjav i

ponegdje ošteæen, damast je ipak u zadovoljavajuæem stanju

(Slika 5.). Ovakvi damasti su se tkali tijekom poduljeg

razdoblja, odnosno u drugoj polovici 16. stoljeæa i poèetkom

17. stoljeæa, a na našoj obali nisu posve nepoznati. Štoviše,

vjerojatno najglasovitiji tekstilni nalaz u povijesti domaæe

arheologije, odnosno podvodne arheologije, je bala od 54

metra ovakvoga venecijanskog damasta koja se saèuvala

unutar okovane drvene škrinje u olupini mletaèke trgovaèke

galije Gagiane, koja se 14. listopada 1583. nasukala i potonula

kod otoèiæa Gnaliæ nasuprot Biogradu (Petricioli 1974; Flury

Lemberg 1988; Katalog 2006). Ta su 54 metra svilenog

damasta oèito bila nedugo prije skinuta s tkalaèkog stana u

Veneciji te poslana na Istok kao proizvod namijenjen izvozu,

odnosno, kao tkanina (stoffa) da navegar. Naime, u Veneciji su

se tkale dvije kategorije tekstila: da parangon i da navegar.

Pani da parangon su se tkale za venecijansku aristokraciju, a

prije nego što bi mogle biti puštene u prodaju morale su proæi

stroge kontrole pri posebnoj agenciji Corte da Parangon, pred

najistaknutijim pripadnicima (gastaldi) svilarskih odnosno

tkalaèkih cehova. Trgovci bi pred takvo vijeæe donosili

tkanine, koje su se potom pomno pregledavale i usporeðivale s

onima pohranjenima u tom prosudbenom tijelu, a za koje je

veæ pouzdano utvrðeno da su tkane po svim zakonskim

odredbama. Provjeravao se èitav niz obilježja: kvaliteta

materijala (sirovine, odnosno niti), kvaliteta boje,

Najvažniji tekstilni predmeti saèuvani u crkvama na otoku Rabu

kompaktnost odnosno gustoæa tkanja, dužina i širina tkanine,

te tehnièka složenost. Sve je trebalo odgovarati strogo

zadanim pravilima, a u sluèaju da predmetna tkanina ne bi

udovoljila odredbama, trgovcu bi ona bivala oduzeta, a on sam

bi bio kažnjen novèano i kaznom zatvora, a duljina zatvorske

kazne bi se udvostruèavala sa svakim buduæim sliènim

prijestupom. Tekstili da navegar, namijenjeni izvozu na Istok,

trebali su udovoljavati nižim proizvodnim standardima

odnosno manje krutim zakonskim odredbama, da bi se

trgovinom ostvarila što veæa ekonomska dobit. Prema Doretti

Davanzo Poli, damast pronaðen kod otoka Gnaliæ bi mogao

pripadati kategoriji da navegar (Davanzo Poli, 2006). Izvorno

je, prema istoj autorici, bio crvene boje, možda jednake nijanse

kao rapski primjerak. Ovdje vrijedi napomenuti i da je

nekoliko manjih komada ovakvog crvenog damasta saèuvano

u obliku sekundarno ušivenih zakrpi na pluvijalu iz župne

crkve u Pašmanu. Svraæam pažnju i na damaste identiène

dekoracije u razlièitim nijansama zelene (katedrala sv. Marije

u Osoru, župna crkva Roðenja Blažene Djevice Marije na

Silbi) oker žute (župna crkva Pohoðenja Blažene Djevice

Marije u Molatu na otoku Molatu) i ljubièaste (katedrala sv.

Marije u Osoru). Dekoracija damasta kojim je prekriven jastuk

iz samostana sv. Antuna Opata bi, zbog izrazito male saèuvane

površine, manje upuæenom oku mogla biti teško èitljiva,

odnosno shvatljiva. Poznavaocima povijesnih tekstila je pak i

tako mala površina sasvim dovoljna da prepoznaju istinsku

vrijednost tkanine, da postave ispravnu dataciju, te da u

struènoj literaturi izdvoje vjerne komparativne primjerke.

Njihovi su dekori inaèe izrazito veliki, raskošni i razraðeni do

mnoštva sitnih pojedinosti. Strogo su simetrièni i protežu se

èitavom širinom tekstila, koja obièno iznosi oko 62

centimetra, ukljuèujuæi i rubove. Na pluvijalu iz zbirke

Bernheimer u Münchenu (Slika 6.) se vidi da damastom

dominira motiv vaze ili kantarosa iz kojeg izviru dvije lisnate

grane, isprepleæuæi se s pojasevima s naglašenim, gustim

uzorkom šahovnice (Durian Ress, 1991). Grane se vertikalno

izvijaju tvoreæi mjestimièno široki ovalni meðuprostor koji

ispunjava masivni lisnati ornament. Uoèavaju se i stilizirani

plodovi mogranja, nazubljeno lišæe, te izrazito plošni i

stilizirani cvjetovi karanfila, koji podsjeæaju na zvjezdice.

Zanimljivo je uputiti na haljinu od zelenog damasta velikog

raporta i simetriène kompozicije, s prepoznatljivim motivom

kantarosa, nazubljenog lišæa i izvijenih grana, a u koju je

odjevena Marija Magdalena na Caravaggiovoj slici

Magdalena pokajnica iz 1596. ili 1597. godine (Rim, Galleria

Doria Pamphilj). Upadljiva je snaga toga dekorativnog jezika

koji se umnaža u toliko velikim elementima, da je gotovo

posve nemoguæe pronaæi dio misnog ruha na kojem bi se

raport mogao pokazati u punoj velièini. Ipak, visina raporta,

odnosno velièina uzorka koji se na tekstilu ponavlja, se dakako

može izraèunati na damastu iz Biograda, a ona iznosi

zapanjujuæih 150 centimetara. Stoga rapski damast nipošto ne

možemo u potpunosti doživjeti sve dok ga ne usporedimo s

drugim primjercima koji su nam saèuvani u veæim

površinama. Tu svakako treba spomenuti velièanstven misni

ornat iz nekadašnje katedrale u Osoru, od kojeg se saèuvalo

više dijelova ruha izraðenog od ovakvog damasta zelene boje.

Posebno je upeèatljiv na pluvijalu i na dalmatikama. Damast

blizak osorskom se èuva u Zbirci Mariana Fortunyja u Veneciji

(Davanzo Poli, 2008). Datiran je u drugu polovicu 16. stoljeæa,

a autorica ga u kataloškoj jedinici povezuje s damastom

pronaðenim kod Gnaliæa, i napominje da se u zbirci tekstila

venecijanskih sinagoga èuva cjelovit ornat izraðen od

istovjetnog damasta. Isto tako, spominje više primjeraka

crvene varijante koji su evidentirani u venecijanskim crkvama.

Ne nalazimo ih samo u Veneciji, veæ i na terrafermi, odnosno

diljem Veneta: primjerice u katedrali u Veroni se saèuvao

pluvijal od ovakvog svijetlozelenog damasta, potom pluvijal

od damasta u crvenoj varijanti u mjestu Bovolone u okolici

Verone, te dijelovi misnog ruha u Fori kod Vicentina ili u

mjestu Caorle (Ericani, Frattaroli, 1993). U struènoj literaturi

poznat je i broccatello identiène dekoracije koji se èuva u

Museo Civico u Trevisu (Davanzo Poli, 1994), a fragment

crvenog damasta, poput rapskog, se èuva u Zbirci Gandini u

Modeni. Ne samo što je znaèajan dio teksta njegove kataloške

jedinice posveæen nalazu kod Gnaliæa, veæ je i datiran u 1583.

godinu – odnosno u godinu potonuæa Gagiane! Nadalje,

autorica teksta navodi da je istovjetan damast evidentiran i u

Toskani, toènije u katedrali u Volterri (Cuoghi Constantini,

Silvestri, 2010), a publicirana je i jedna misnica iz

Montepulciana kod Siene u cijelosti skrojena od poveæih

fragmenata ovakvog damasta (Ciatti, 1994). Iako rapski

damast pokazuje niz podudarnosti s damastom s Gagiane, u

vrsti tkanja (klasièni damast konstruiran kombiniranjem

petoveznog satena s licem osnove za podlogu i petoveznog

satena s licem potke za dekor) te dakako u dekorativnim

elementima, pri njegovu datiranju ipak neæemo doslovno

preuzeti 1583. godinu, veæ je ipak prihvatljivije obuhvatiti

nešto šire razdoblje, odnosno posljednju èetvrtinu 16. stoljeæa.

Iako na prvi pogled beznaèajan i neugledan, jastuk s damastom

pronaðen u samostanu sv. Antuna Opata je zapravo pravi

dragulj i vrijedan pronalazak kojeg treba, jednako kao i sve

druge predmete od povijesnih tekstila, primjereno pohraniti i

pažljivo èuvati.

Jednako kao i opisani jastuk, mogla bi proæi

nezamijeæena i dva fragmenta zelenog damasta (dimenzija

oko 20 x 7,5 centimetara) koji su se saèuvali na jednoj od

misnica u rapskoj katedrali (Slika 7.) i to kao zakrpe na njezinu

prednjem dijelu. Rijeè je o svilenom dvobojnom damastu, gdje

podlogu tvori lice osnove petoveznog satena, a uzorak lice

potke petoveznog satena. Dekor je sitan – visina raporta iznosi

tek 11,7 centimetara, dok širinu nije moguæe izraèunati – ali je

razigran neobiènim, sitnim i pomalo nadrealnim repertoarom,

gdje se uspijevaju jasno razaznati tek mali plodovi mogranja s

uzorkom šahovnice. Ovakvi se dekori, poznati pod nazivima a

mazze i a tronchetti (u 19. stoljeæu se javio francuski termin

branche tronquie) prvi put javljaju tijekom druge polovice 16.

stoljeæa, toènije oko 1580. godine, a u modi odnosno na

tkaninama æe se održati do otprilike 1625. – 1630. godine.

Predstavljaju svojevrsnu revoluciju u povijesti europskih

tekstila jer su prva tekstilna tipologija osmišljena i tkana

iskljuèivo za izradu odjevnih predmeta. Ranije su se tkanine

grandioznih, raskošnih dekora i teške izrade, poput baršuna,

broccatella ili broché svila i lampasa tkale s dekorima a gricce,

de' cammini, ili a maglie chiuse et arabeschi, a bili su uvijek

podjednako korišteni za odjeæu, za ukrašavanje interijera, ili

naravno za izradu misnog ruha. Ranije su ujedno dominirali

strogo simetrièni motivi, a sada, prvi put nakon više od

odjeæu veæ i zastore, zavjese za vrata, ukrasne obrube za kamin

i slièno. Popisom prevladavaju veste, što bi se moglo prevesti

kao ogrtaèi ili haljetci, a ne primjerice kao košulje. Uglavnom

su od jednostavnih, laganih svilenih tkanina bez uzorka

(panno, samito, zambelotto) u crnoj, zelenoj, crvenoj ili

ljubièasto-plavoj boji. Sve su podstavljene drugim vrstama

tkanina, a dvije krznom (jedna janjeæim). Spominje se i vesta

od lagane vunene tkanine (sarza). Iako se ne uoèavaju

skupocjenije tkanine, poput baršuna, ganza ili raskošnih svila

s dekorima izvedenim svilom, zlatom i srebrom u broché

tehnici, inventar imovine Blaža Sidinea svakako sadrži

zanimljive i vrijedne podatke o predmetima koji su davno

išèezli, ali ih u pregledu povijesnih tekstila danas saèuvanih na

otoku Rabu ipak treba spomenuti.

Iz oporuke biskupa Petra Gaudencija saznajemo da je

katedrali ostavio dvije svoje misnice (zelenu i ljubièasto-

plavu; paonazza), dok je dio svoje crne crkvene odjeæe

namijenio svojem praneæaku, splitskom kanoniku Franji

Valentiniju (Èoraliæ, 2002).

Odgovore na pitanja o odjeæi imuænijih Rabljana,

odnosno o tekstilnim ukrasima njihovih kuæa, pružaju

saèuvani inventari sastavljani neposredno nakon smrti

vlasnikâ. U Državnom arhivu u Zadru, u Spisima rapskih

bilježnika, je pohranjen i zapis o procjeni tkanina odnosno

odjeæe stanovitog gospodina Marina iz 1663. godine (Prilog

2.), gdje je kao najdragocjeniji procijenjen odjevni predmet

skrojen od ciselé baršuna tkan osnovom u više boja. U

posmrtno sastavljenom inventaru pokretnih dobara Rabljanke

Prudencije Marinelis iz 1667. godine (Prilog 3.) uoèavaju se

navodi o svilenim odjevnim predmetima, poput primjerice o

rukavima od crnog damasta. U tom je smislu zanimljiv i

inventar sveæenika Marina Pulišaniæa iz 1668. godine (Prilog

4.), koji svjedoèi o nizu odjevnih predmeta od svilenih tkanina

razlièitih vrsta i boja. Iz 1674. godine datira dokument o

procjeni miraza Katarine, kæeri Nikole Coliæa (Prilog 5.),

pregledavajuæi kojeg možemo usporeðivati visinu procjene

Katarinina nakita, odjeæe i drugih tekstilnih predmeta.

Inventari i oporuke su odavno prepoznati kao vrijedni

znanstveni aparati koji ne samo što posvjedoèuju razinu

materijalne kulture pojedinaca veæ pružaju dragocjena

saznanja o kulturnoj baštini gradova i crkvenih ustanova.

Podaci o vrstama i kolièinama prestižnijih tekstila koji su se u

16., 17. i 18. stoljeæu mogli zateæi meðu posjedom rapskog

puka i plemstva su nedvojbeno znaèajni, jer su dijelovi odjeæe

ili predmeti namijenjeni ukrašavanju interijera nerijetko

oporuèno ostavljani u svrhu izrade misnog ruha ili opreme

crkvenih prostora. Takvih izraza pobožnosti posebno se treba

sjetiti pri analizi dijelova odjeæe u koje su se odijevali kipovi

Gospe od Karmela i Djeteta iz crkve sv. Justine u Rabu. Inaèe,

prekrasna haljina i druga oprema spomenutih drvenih kipova

je pronaðena na tavanici jedne od pokrajnjih prostorija uz

sakristiju katedrale. I više drugih, iznimno vrijednih

primjeraka misnog ruha nije pronaðeno unutar sakristijskih

ormara. Tako je u katedrali nemali broj tekstila, koji se ovdje

objavljuje, otkriven zatvoren visoko unutar poleðine južnog

krila gotièkih korskih klupa. Sav tekstil iz samostana franjevki

sv. Antuna Opata u Rabu takoðer nije zateèen u sakristiji, nego

je premješten u jednu od samostanskih soba. Pronaðen je i

analiziran zahvaljujuæi ljubaznosti sestara franjevki, koje su

dopustile ulazak u klauzurni dio samostana. Ove okolnosti

navodim iz više razloga: prvo, istraživaèi tekstila moraju biti

svjesni da nije dovoljno tek provjeriti stanje u sakristiji, veæ je

u potrazi za starim primjercima misnog ruha, koje je najèešæe

dugo izvan upotrebe, nužno temeljito pretražiti èitav sakralni

prostor te sve pokrajnje prostorije. Drugo – takvi pomalo

detektivski zadaci nisu moguæi bez razumijevanja,

susretljivosti i velikog ukazanog povjerenja župnikâ,

redovnikâ i redovnicâ, sakristanâ – laikâ, kojim ovim putem

zahvaljujem na njihovoj srdaènoj potpori i velikom

entuzijazmu prilikom pregleda crkava i samostana u Rabu i

svim drugim otoènim mjestima.

Prikaz najvrjednijih zateèenih tekstilnih predmeta

rapskih crkava je svakako najzahvalnije donositi kronološkim

slijedom, dakle sukladno datacijama tekstila, a ne prema

mjestu nalaza odnosno ''grupiranjem'' prema crkvama u

kojima se danas èuvaju. Stoga treba zapoèeti s najstarijim

primjerkom tekstila. Rijeè je o klasiènom damastu crvene boje

koji se saèuvao na jastuku za misal (54 x 28 cm) u samostanu

franjevki sv. Antuna Opata u Rabu (slike 3. i 4.). Jastuk je s

obje strane prekriven s ukupno tri fragmenta damasta razlièitih

dimenzija, koji su za ovu svrhu sasvim sigurno bili preuzeti s

nekog drugog predmeta. Uoèava se da je damast na jastuku

postavljen na revers, odnosno na naèin da mu ne vidimo lice

veæ nalièje. To upuæuje na zakljuèak da je na izvornom

predmetu bio istrošen i izblijedio, pa su za izradu jastuka

korištene bolje saèuvane površine koje su ujedno na svojem

reversu saèuvale izražajniju boju. Osim što je prašnjav i

ponegdje ošteæen, damast je ipak u zadovoljavajuæem stanju

(Slika 5.). Ovakvi damasti su se tkali tijekom poduljeg

razdoblja, odnosno u drugoj polovici 16. stoljeæa i poèetkom

17. stoljeæa, a na našoj obali nisu posve nepoznati. Štoviše,

vjerojatno najglasovitiji tekstilni nalaz u povijesti domaæe

arheologije, odnosno podvodne arheologije, je bala od 54

metra ovakvoga venecijanskog damasta koja se saèuvala

unutar okovane drvene škrinje u olupini mletaèke trgovaèke

galije Gagiane, koja se 14. listopada 1583. nasukala i potonula

kod otoèiæa Gnaliæ nasuprot Biogradu (Petricioli 1974; Flury

Lemberg 1988; Katalog 2006). Ta su 54 metra svilenog

damasta oèito bila nedugo prije skinuta s tkalaèkog stana u

Veneciji te poslana na Istok kao proizvod namijenjen izvozu,

odnosno, kao tkanina (stoffa) da navegar. Naime, u Veneciji su

se tkale dvije kategorije tekstila: da parangon i da navegar.

Pani da parangon su se tkale za venecijansku aristokraciju, a

prije nego što bi mogle biti puštene u prodaju morale su proæi

stroge kontrole pri posebnoj agenciji Corte da Parangon, pred

najistaknutijim pripadnicima (gastaldi) svilarskih odnosno

tkalaèkih cehova. Trgovci bi pred takvo vijeæe donosili

tkanine, koje su se potom pomno pregledavale i usporeðivale s

onima pohranjenima u tom prosudbenom tijelu, a za koje je

veæ pouzdano utvrðeno da su tkane po svim zakonskim

odredbama. Provjeravao se èitav niz obilježja: kvaliteta

materijala (sirovine, odnosno niti), kvaliteta boje,

Najvažniji tekstilni predmeti saèuvani u crkvama na otoku Rabu

kompaktnost odnosno gustoæa tkanja, dužina i širina tkanine,

te tehnièka složenost. Sve je trebalo odgovarati strogo

zadanim pravilima, a u sluèaju da predmetna tkanina ne bi

udovoljila odredbama, trgovcu bi ona bivala oduzeta, a on sam

bi bio kažnjen novèano i kaznom zatvora, a duljina zatvorske

kazne bi se udvostruèavala sa svakim buduæim sliènim

prijestupom. Tekstili da navegar, namijenjeni izvozu na Istok,

trebali su udovoljavati nižim proizvodnim standardima

odnosno manje krutim zakonskim odredbama, da bi se

trgovinom ostvarila što veæa ekonomska dobit. Prema Doretti

Davanzo Poli, damast pronaðen kod otoka Gnaliæ bi mogao

pripadati kategoriji da navegar (Davanzo Poli, 2006). Izvorno

je, prema istoj autorici, bio crvene boje, možda jednake nijanse

kao rapski primjerak. Ovdje vrijedi napomenuti i da je

nekoliko manjih komada ovakvog crvenog damasta saèuvano

u obliku sekundarno ušivenih zakrpi na pluvijalu iz župne

crkve u Pašmanu. Svraæam pažnju i na damaste identiène

dekoracije u razlièitim nijansama zelene (katedrala sv. Marije

u Osoru, župna crkva Roðenja Blažene Djevice Marije na

Silbi) oker žute (župna crkva Pohoðenja Blažene Djevice

Marije u Molatu na otoku Molatu) i ljubièaste (katedrala sv.

Marije u Osoru). Dekoracija damasta kojim je prekriven jastuk

iz samostana sv. Antuna Opata bi, zbog izrazito male saèuvane

površine, manje upuæenom oku mogla biti teško èitljiva,

odnosno shvatljiva. Poznavaocima povijesnih tekstila je pak i

tako mala površina sasvim dovoljna da prepoznaju istinsku

vrijednost tkanine, da postave ispravnu dataciju, te da u

struènoj literaturi izdvoje vjerne komparativne primjerke.

Njihovi su dekori inaèe izrazito veliki, raskošni i razraðeni do

mnoštva sitnih pojedinosti. Strogo su simetrièni i protežu se

èitavom širinom tekstila, koja obièno iznosi oko 62

centimetra, ukljuèujuæi i rubove. Na pluvijalu iz zbirke

Bernheimer u Münchenu (Slika 6.) se vidi da damastom

dominira motiv vaze ili kantarosa iz kojeg izviru dvije lisnate

grane, isprepleæuæi se s pojasevima s naglašenim, gustim

uzorkom šahovnice (Durian Ress, 1991). Grane se vertikalno

izvijaju tvoreæi mjestimièno široki ovalni meðuprostor koji

ispunjava masivni lisnati ornament. Uoèavaju se i stilizirani

plodovi mogranja, nazubljeno lišæe, te izrazito plošni i

stilizirani cvjetovi karanfila, koji podsjeæaju na zvjezdice.

Zanimljivo je uputiti na haljinu od zelenog damasta velikog

raporta i simetriène kompozicije, s prepoznatljivim motivom

kantarosa, nazubljenog lišæa i izvijenih grana, a u koju je

odjevena Marija Magdalena na Caravaggiovoj slici

Magdalena pokajnica iz 1596. ili 1597. godine (Rim, Galleria

Doria Pamphilj). Upadljiva je snaga toga dekorativnog jezika

koji se umnaža u toliko velikim elementima, da je gotovo

posve nemoguæe pronaæi dio misnog ruha na kojem bi se

raport mogao pokazati u punoj velièini. Ipak, visina raporta,

odnosno velièina uzorka koji se na tekstilu ponavlja, se dakako

može izraèunati na damastu iz Biograda, a ona iznosi

zapanjujuæih 150 centimetara. Stoga rapski damast nipošto ne

možemo u potpunosti doživjeti sve dok ga ne usporedimo s

drugim primjercima koji su nam saèuvani u veæim

površinama. Tu svakako treba spomenuti velièanstven misni

ornat iz nekadašnje katedrale u Osoru, od kojeg se saèuvalo

više dijelova ruha izraðenog od ovakvog damasta zelene boje.

Posebno je upeèatljiv na pluvijalu i na dalmatikama. Damast

blizak osorskom se èuva u Zbirci Mariana Fortunyja u Veneciji

(Davanzo Poli, 2008). Datiran je u drugu polovicu 16. stoljeæa,

a autorica ga u kataloškoj jedinici povezuje s damastom

pronaðenim kod Gnaliæa, i napominje da se u zbirci tekstila

venecijanskih sinagoga èuva cjelovit ornat izraðen od

istovjetnog damasta. Isto tako, spominje više primjeraka

crvene varijante koji su evidentirani u venecijanskim crkvama.

Ne nalazimo ih samo u Veneciji, veæ i na terrafermi, odnosno

diljem Veneta: primjerice u katedrali u Veroni se saèuvao

pluvijal od ovakvog svijetlozelenog damasta, potom pluvijal

od damasta u crvenoj varijanti u mjestu Bovolone u okolici

Verone, te dijelovi misnog ruha u Fori kod Vicentina ili u

mjestu Caorle (Ericani, Frattaroli, 1993). U struènoj literaturi

poznat je i broccatello identiène dekoracije koji se èuva u

Museo Civico u Trevisu (Davanzo Poli, 1994), a fragment

crvenog damasta, poput rapskog, se èuva u Zbirci Gandini u

Modeni. Ne samo što je znaèajan dio teksta njegove kataloške

jedinice posveæen nalazu kod Gnaliæa, veæ je i datiran u 1583.

godinu – odnosno u godinu potonuæa Gagiane! Nadalje,

autorica teksta navodi da je istovjetan damast evidentiran i u

Toskani, toènije u katedrali u Volterri (Cuoghi Constantini,

Silvestri, 2010), a publicirana je i jedna misnica iz

Montepulciana kod Siene u cijelosti skrojena od poveæih

fragmenata ovakvog damasta (Ciatti, 1994). Iako rapski

damast pokazuje niz podudarnosti s damastom s Gagiane, u

vrsti tkanja (klasièni damast konstruiran kombiniranjem

petoveznog satena s licem osnove za podlogu i petoveznog

satena s licem potke za dekor) te dakako u dekorativnim

elementima, pri njegovu datiranju ipak neæemo doslovno

preuzeti 1583. godinu, veæ je ipak prihvatljivije obuhvatiti

nešto šire razdoblje, odnosno posljednju èetvrtinu 16. stoljeæa.

Iako na prvi pogled beznaèajan i neugledan, jastuk s damastom

pronaðen u samostanu sv. Antuna Opata je zapravo pravi

dragulj i vrijedan pronalazak kojeg treba, jednako kao i sve

druge predmete od povijesnih tekstila, primjereno pohraniti i

pažljivo èuvati.

Jednako kao i opisani jastuk, mogla bi proæi

nezamijeæena i dva fragmenta zelenog damasta (dimenzija

oko 20 x 7,5 centimetara) koji su se saèuvali na jednoj od

misnica u rapskoj katedrali (Slika 7.) i to kao zakrpe na njezinu

prednjem dijelu. Rijeè je o svilenom dvobojnom damastu, gdje

podlogu tvori lice osnove petoveznog satena, a uzorak lice

potke petoveznog satena. Dekor je sitan – visina raporta iznosi

tek 11,7 centimetara, dok širinu nije moguæe izraèunati – ali je

razigran neobiènim, sitnim i pomalo nadrealnim repertoarom,

gdje se uspijevaju jasno razaznati tek mali plodovi mogranja s

uzorkom šahovnice. Ovakvi se dekori, poznati pod nazivima a

mazze i a tronchetti (u 19. stoljeæu se javio francuski termin

branche tronquie) prvi put javljaju tijekom druge polovice 16.

stoljeæa, toènije oko 1580. godine, a u modi odnosno na

tkaninama æe se održati do otprilike 1625. – 1630. godine.

Predstavljaju svojevrsnu revoluciju u povijesti europskih

tekstila jer su prva tekstilna tipologija osmišljena i tkana

iskljuèivo za izradu odjevnih predmeta. Ranije su se tkanine

grandioznih, raskošnih dekora i teške izrade, poput baršuna,

broccatella ili broché svila i lampasa tkale s dekorima a gricce,

de' cammini, ili a maglie chiuse et arabeschi, a bili su uvijek

podjednako korišteni za odjeæu, za ukrašavanje interijera, ili

naravno za izradu misnog ruha. Ranije su ujedno dominirali

strogo simetrièni motivi, a sada, prvi put nakon više od

stoljeæa, asimetrièni dekori opet stjeèu veliku popularnost.

Motivi a mazze nisu nipošto bili korišteni za opremanje

interijera veæ iskljuèivo za mušku, žensku i djeèju garderobu,

te se stoga najèešæe javljaju kao lakše, podatnije tkanine,

odnosno kao damasti, baršuni ciselé ili kao svile broché.

Opæenito su rijetki primjerci misnog ruha koji su u cijelosti

izvedeni od svila a mazze, vjerojatno zbog toga što su se

ovakvi tekstili previše poistovjeæivali sa svjetovnom odjeæom,

a izgleda da su za izvedbu misnog ruha ipak uvijek bili

poželjniji raskošni, upeèatljivi dekori, a ne diskretni uzorci

poput ovih (Boccherini, 1993). Uzorci a mazze se prepoznaju

po sitnim razlistanim ili rascvalim granèicama koje se po

èitavoj površini tkanine umnažaju u naglašenom ritmu,

najèešæe poredane u vodoravne redove, pri èemu se njihovo

usmjerenje zrcalno mijenja u svakom redu. Izostaje bilo kakva

vrsta okvira ili mreže koja bi ih okruživala, èime je postignuta

dodatna dinamiènost. Katkad su razmješteni prema rasteru

šahovske ploèe èime se postiže dvojaki dojam gibanja: i

vodoravnog i dijagonalnog. Neki struènjaci ih tumaèe kao

metafore života i plodnosti, jer u tim granèicama prepoznaju

motiv usahlog stabla koje je opet procvjetalo, a koji je i ranije

bio interpretiran na renesansnim tekstilima kao simbol

vjeènog života i ponovnog raðanja. Dakle dekorativna tema se

nastavlja, samo u znatno umanjenom mjerilu. Ovakvi tekstili

možda ne ostavljaju snažan vizualan dojam, ali i dalje prisutan

i naglašen simbolizam dekora pruža èarobnu auru odjevnim

predmetima kojima se pokriva tijelo (Orsi Landini, 1999). U

struènoj literaturi pronalazimo mnoštvo zanimljivih i korisnih

komparativnih primjeraka, odnosno reprodukcija tkanina

sliènih uzoraka, a treba izdvojiti damast s misnice i štole koje

su se saèuvale u župi Roncade u Venetu (Geromel Pauletti,

1997). Datira se na poèetak 17. stoljeæa, a zbog izrazite

kvalitete svile i gustoæe tkanja zakljuèuje se da je proizvod

glasovite manufakture, po svoj prilici jedne od venecijanskih.

Damast iz Roncade (Slika 8.) ima gustoæu osnove od 120 niti

po centimetru, a potke 35 niti. Na damastu iz rapske katedrale

je izbrojano 115 niti osnove i 36 niti potke po centimetru, što

ga, osim istovjetne tehnike tkanja i izrazite dekorativne

sliènosti, èvrsto povezuje uz onaj iz Roncadea, te ga ujedno

možemo vezati uz Veneciju i datirati na poèetak 17. stoljeæa.

U prvu polovicu 17. stoljeæa, toènije u razdoblje

izmeðu 1630. i 1640. godine datira i zeleni svileni klasièni

damast od kojeg su izraðene misnica (108 – 99 x 72,5 – 63 cm)

i štola (229 x 23,5 – 12 cm) saèuvane u crkvi sv. Petra u

Supetarskoj Dragi (Slika 9.). Ovo je, dakle, najstariji

primjerak tekstila saèuvan u tom samostanu. Ima gust uzorak

karakteristiène kompozicije, koji tvore buketi od stiliziranih

cvjetova i lista. Nižu se u vodoravnim redovima u kojima se

naizmjenièno izmjenjuju po izgledu i usmjerenju. Impostacija

ovakve tekstilne tipologije ima ishodište u dekorima a mazze,

meðutim primjeæuje se da su sitni i pomalo geometrizirajuæi

dekori a mazze sada zamijenjeni veæim, raskošnijim i

plastiènijim odnosno više naturalistièkim vegetabilnim

motivima. Ovakvim dekorima nadjenut je naziv a tre fiori

(vidi Devoti, 1989). Njihova proizvodnja je bila jako raširena

na podruèju èitave današnje Italije veæ od prvog desetljeæa 17.

stoljeæa, a najstariji primjerci potjeèu iz Genove i Lucce.

Najèešæe su se tkali jednobojni ili višebojni damasti, a takoðer

i ciselé baršuni, a èesto je dokumentirana njihova primjena u

sakralnom okružju (Carmignani, 2005). Crveni damast s

uzorkom izrazito bliskim ovom iz Supetarske Drage saèuvao

se na pluvijalu u Trevisu (Slika 10.), a u njegovu opisu se

navodi da se ovakav dekor, na kojem se primjeæuje detalj tzv.

dvostrukog grananja (doppia ramificazione) tradicionalno

vezuje uz venecijanske manufakture gdje je i stekao naziv

opera a spianzi (Ericani-Frattaroli, 1993). I u Trevisu i u

Supetarskoj Dragi je rijeè o klasiènom damastu izvedenom

kombiniranjem lica i nalièja petoveznog satena. Visina raporta

u Trevisu (37,5 cm) nešto je veæa od onog na Rabu (32,5 cm), a

i rubovi su im tkani u razlièitim konstrukcijama i bojama

osnove (u Trevisu su tkani u keperu 3/1, na naizmjeniène bijele

i zelene pruge, a na Rabu u taftu, u zelenoj boji). Ipak, razlika u

rubovima možda proizlazi iz drugaèije bojanih niti korištenih

pri tkanju, te stoga nema razloga da se damastu iz Supetarske

Drage zanijeèe venecijansko podrijetlo. Ovdje treba

spomenuti i borte (pozamanterijske trake) koje su saèuvane na

misnici i štoli. Tkane su lanenim nitima u kombinaciji s

delikatnim plosnatim zlatnim listiæima (oro lamellato) i nitima

ovijenim zlatnim listiæem (oro filato) a mogu se datirati u 17.

stoljeæe (Schoenholzer Nichlos, Silvestri, 2002).

Vrijedan damast iz treæe èetvrtine 17. stoljeæa saèuvao

se i na boènim sekcijama prednje i leðne strane misnice (104,5

x 74 cm) iz župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Loparu (slike 11.

i 12.) I ovdje se radi o klasiènom damastu, tkan izmjenom lica i

nalièja petoveznog satena. Licem osnove satena, odnosno

njegovu pravom, zaglaðenom i sjajnom stranom je tkana

podloga damasta, dok je zagasitim licem potke satena izveden

dekor, koji se sastoji od velikih ovalnih okvira koje zatvaraju

grane nazubljenih listova mjestimièno dekoriranih motivom

perli, unutar kojih se rastvara element u obliku èešera okrunjen

bogatim cvjetnim vjenèiæem (slike 13. i 14.) Da nam je kojim

sluèajem saèuvana veæa, odnosno šira površina damasta, bilo

bi jasnije vidljivo i da su ovalni okviri odnosno èešeri unutar

njih na tkanini rasporeðeni u rasteru šahovskog polja. Srodni

primjerci su saèuvani u Zbirci Gandini u Modeni (Cuoghi

Constantini, Silvestri, 2010) i u Kunstgewerbemuseum der

Stadt u Kölnu (Markowski, 1976), a datiraju se prilièno široko

(od 1600. do 1675. godine), što upuæuje da su i ovakvi dekori

bili izrazito traženi te da su se stoga tkanine s ovim uzorkom

tkale tijekom duljeg razdoblja. Zbog velièine raporta (na

damastu iz Lopara visina uzorka iznosi 36 centimetara) i

strogo simetriène kompozicije zakljuèuje se da su bili

namijenjeni opremanju interijera i izradi misnog ruha, dok je

malo vjerojatno da se od njih krojila svjetovna odjeæa. Zbog

gustog i kompaktnog tkanja, te saèuvanog desnog ruba

širokog 0,9 cm, a tkanog u keperu na naizmjeniène bijele i

zelene pruge, može se iznijeti pretpostavka o venecijanskoj

manufakturi kao mjestu proizvodnje loparskog damasta.

Možemo ga datirati u šesto desetljeæe 17. stoljeæa (1650. –

1660.), ponajviše zbog odreðene plastiènosti motiva i ponekih

cvjetnih elemenata koje prepoznajemo i na tekstilima

drugaèijih dekorativnih tipologija, a koje pouzdano datiramo u

isto razdoblje.

Slièan cvjetni vjenèiæ, primjerice, uoèavamo i na

zelenom svilenom damastu od kojeg je skrojena misnica (103

– 96 x 74 – 62 cm) iz rapske katedrale (slike 15., 16. i 17.) ali

koji ipak treba datirati nešto kasnije, odnosno u razdoblje

izmeðu 1660. i 1680. godine. Dataciju je potrebno pomaknuti i

zbog velièine raporta (iznosi 44,5 cm), što veæ upuæuje da smo

odmaknuli dalje u drugu polovicu 17. stoljeæa. Isto tako,

uoèava se odreðena strogoæa i izrazita plošnost motiva, koji su

uglavnom nastali reinterpretacijom dekorativnih rješenja iz

prve polovice stoljeæa, odnosno posudbom elemenata iz

tipologije a tre fiori. I ovdje je rijeè o klasiènom damastu,

izvedenom obrtanjem petoveznog satena, koji možemo vezati

uz venecijanske manufakture (desni rub je saèuvan samo

djelomièno, ali je vidljivo da je tkan u keperu na izmjeniène

ljubièaste i bijele pruge). Predstavlja tipièan primjer tekstila

namijenjenog opremi interijera (zidnim oblogama,

presvlaèenju namještaja, zastorima) na što upuæuju uveæani

florealni dekorativni elementi koji se uzduž središnje osi

simetrièno nižu u okomitom usmjerenju.

Zbog niza srodnih obilježja, zelenom damastu iz

katedrale možemo pridružiti crveni damast saèuvan na

pluvijalu (293,5 x 140,5 cm) u župnoj crkvi u Loparu (Slika

18.), koji datiramo u isto razdoblje, a takoðer kao proizvod

venecijanskih manufaktura. Buduæi da je rijeè o pluvijalu,

najveæem dijelu misnog ruha, zbog èega nam je tekstil saèuvan

u velikim površinama i bez prekidanja razdjelnim bortama,

kao što je to uvijek sluèaj s misnicama, raspolažemo s daleko

više podataka o svili. Dekor je ujedno daleko lakše sagledati.

Tako se na polukružnom dijelu pluvijala, gdje je spojeno više

fragmenata damasta – i to na naèin da se pazilo na slijed

dekoracije odnosno na ujednaèenost razine dekorativnih

elemenata – jasno vidi da je kompozicija osmišljena na naèin

da, kada se damast spaja u nizu, neprekidno teèe (Slika 19.). To

je tipièna odlika tekstilâ tkanih s namjenom oblaganja zidnih

površina svjetovnih ili sakralnih interijera. Na to ujedno

upuæuje i na veliki raport, koji iznosi 107,5 centimetara. Na

Veneciju kao podrijetlo damasta upuæuje njegova širina, koja

iznosi 53 centimetra, te rubovi tkani u keperu na zelene i bijele

pruge (lijevi rub je širok 0,7, a desni 0,9 cm). I u ovom sluèaju

prepoznajemo izravno ugledanje na starije tekstilne

dekoracije – posebno cijenjene i glasovite u smislu opremanja

unutrašnjosti palaèa – toènije na baršune tkane u Genovi

tijekom druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeæa

(Cataldi Gallo, 2001). Takva se inspiracija najoèitije

prepoznaje po motivu krune (Slika 20.), iz koje izviru, i u kojoj

se ponovno spajaju, raskošne udvojene vitice s pravilno

nanizanim cvjetovima, lišæem i plodovima (Slika 21.).

U sedmo desetljeæe 17. stoljeæa, dakle izmeðu 1660. i

1670. godine, treba datirati i lijep primjerak svile od koje je

izraðena jedina do danas saèuvana mitra u nekadašnjoj rapskoj

katedrali (Slika 22.) Na žalost, na rubovima njezinih infula

nema grba biskupa kojem je pripadala. Infule, vrpce koje

padaju na biskupova leða, su duge 43, a široke 9,5 cm, dok

dimenzije cornua iznose 43 x 36 cm. Jedini je ukras mitre

raskošna svila kojom je prekrivena, a koja je, za razliku od

prethodno analiziranih damasta, nedvojbeno bila namijenjena

reprezentativnoj svjetovnoj odjeæi. U tehnièkom smislu, rijeè

je o dvobojnom damastu (i ovdje je konstrukcija koja se obræe

petovezni saten), dok je podloga gusto zastrta delikatnom

zlatnom lamé potkom. Dakle, ima jednu osnovu – svilenu, u

crvenkastoj nijansi, temeljnu potku – lanenu, u prirodnoj boji

lana (koja tvori uzorak) te dodatnu, lamé potku, koja prekriva

podlogu damasta odnosno samo one predjele tkane u crvenom

aversu petoveznog satena. Zbog toga bi se ovakav damast

najkraæe nazvao dvobojni damast fond lamé. Dekor tvori

bogati, izvijeni cvijet koji se multiplicira u horizontalnom

slijedu, s tim da se u sljedeæem redu niže u zrcalnom položaju

(slike 23. i 24.). Može se izdvojiti niz lijepih komparativnih

primjeraka svila sliènih dekorativnih rješenja, koje su ujedno

uvijek datirane u razdoblje izmeðu 1650. i 1675. godine

(Thornton, 1965; Davanzo Poli, 1991a; Ericani, Frattaroli,

1993). Visina raporta rapskog damasta je prilièno velika, a

buduæi da je usto i asimetriènog uzorka, ovakva svila i nije

posve zahvalan izbor za izradu biskupske mitre. Ipak, svakako

je krasna predstavnica skupocjenih inaèica damastâ kakvi

visoku cijenu i vizualnu dojmljivost duguju velikoj kolièini

utkanih niti od spljoštenog i pozlaæenog metala. Svjetovna

odjeæa i misno ruho skrojeno od ovakvih svila zacijelo su

ostavljali upeèatljiv dojam, a posebno u interijerima u kojima

bi se – sinkrono s kretnjama osobe koja ih je nosila – njihovi

dekori ljeskali i presijavali pod svjetlošæu voštanica ili

plamena iz kamina.

Na cijelom otoku Rabu saèuvala su se samo dva

primjerka tekstila koji se mogu datirati u posljednju èetvrtinu

17. stoljeæa. Za izradu jedne štole pronaðene u katedrali (koja

je, zbog izrazito uskih dimenzija, zacijelo recentnijeg datuma

nastanka) sekundarno je upotrijebljeno nekoliko fragmenata

reprezentativne, kompleksno konstruirane svilene tkanine

(Slika 26.) Uistinu je prava šteta što se taj damast rayé liseré

broché nije saèuvao u veæoj površini, odnosno na veæem

predmetu. Damast nije klasièan, veæ tzv. damast di Lione, tkan

kombinacijom aversa satena i reversa kepera. Pod pojmom

rayé podrazumijevamo vertikalne pruge, odnosno prugasto

tkanje dobiveno nitima osnove razlièitih boja (u ovom sluèaju,

pruge su tamnoljubièaste i zagasito ružièaste). Temeljna

zelena svilena potka liseré efektima stvara karakteristiènu,

namreškanu podlogu onom uskom dijelu dekora koji s obje

strane flankiraju pruge. Nitima od bijele svilene jezgre, oko

koje je ovijena posrebrena metalna nit, su broché tehnikom

utkani stilizirani, simetrièni cvjetni motivi. Lijep

komparativni primjerak se èuva u jednoj privatnoj zbirci u

Veneciji (Slika 27.), a pretpostavlja se da je rijeè o proizvodu

tamošnjih manufaktura, zbog èega isto možemo zakljuèiti i za

damast iz rapske katedrale (Davanzo Poli, Moronato, 1994).

Iako se na prvi pogled možda ne primjeæuje, ovom je

damastu blizak i onaj na misnici iz samostana franjevki sv.

Antuna Opata. Naime u samostanu je zateèena misnica (108,5

– 104,5 x 71 – 63,5 cm) koja je na prednjem i leðnom dijelu

prekrivena s toliko fragmenata razlièitih tkanina, da ostavlja

dojam bezvrijednog primjerka misnog ruha koje ne zaslužuje

veæu pažnju (slike 28. i 29.). No pažljivijim pregledom se

dokazalo upravo suprotno. Vrijedna èipka raðena na batiæe, u

cijelosti izvedena metalnim nitima zlatnog sjaja razlièitih

profilatura (Slika 30.), široka 5 centimetara, prišivena je na

predjelima gdje obièno budu razdjelne pozamanterijske trake

(borte) na cijeloj leðnoj strani i gornjem dijelu prednje strane.

Ako se zateknu na liturgijskom ruhu, ovakve skupocjene èipke

nemaju ulogu razdjelnih borti, veæ ih gotovo u pravilu

obrubljuju. Primjerice, u zadarskoj katedrali se saèuvao velum

stoljeæa, asimetrièni dekori opet stjeèu veliku popularnost.

Motivi a mazze nisu nipošto bili korišteni za opremanje

interijera veæ iskljuèivo za mušku, žensku i djeèju garderobu,

te se stoga najèešæe javljaju kao lakše, podatnije tkanine,

odnosno kao damasti, baršuni ciselé ili kao svile broché.

Opæenito su rijetki primjerci misnog ruha koji su u cijelosti

izvedeni od svila a mazze, vjerojatno zbog toga što su se

ovakvi tekstili previše poistovjeæivali sa svjetovnom odjeæom,

a izgleda da su za izvedbu misnog ruha ipak uvijek bili

poželjniji raskošni, upeèatljivi dekori, a ne diskretni uzorci

poput ovih (Boccherini, 1993). Uzorci a mazze se prepoznaju

po sitnim razlistanim ili rascvalim granèicama koje se po

èitavoj površini tkanine umnažaju u naglašenom ritmu,

najèešæe poredane u vodoravne redove, pri èemu se njihovo

usmjerenje zrcalno mijenja u svakom redu. Izostaje bilo kakva

vrsta okvira ili mreže koja bi ih okruživala, èime je postignuta

dodatna dinamiènost. Katkad su razmješteni prema rasteru

šahovske ploèe èime se postiže dvojaki dojam gibanja: i

vodoravnog i dijagonalnog. Neki struènjaci ih tumaèe kao

metafore života i plodnosti, jer u tim granèicama prepoznaju

motiv usahlog stabla koje je opet procvjetalo, a koji je i ranije

bio interpretiran na renesansnim tekstilima kao simbol

vjeènog života i ponovnog raðanja. Dakle dekorativna tema se

nastavlja, samo u znatno umanjenom mjerilu. Ovakvi tekstili

možda ne ostavljaju snažan vizualan dojam, ali i dalje prisutan

i naglašen simbolizam dekora pruža èarobnu auru odjevnim

predmetima kojima se pokriva tijelo (Orsi Landini, 1999). U

struènoj literaturi pronalazimo mnoštvo zanimljivih i korisnih

komparativnih primjeraka, odnosno reprodukcija tkanina

sliènih uzoraka, a treba izdvojiti damast s misnice i štole koje

su se saèuvale u župi Roncade u Venetu (Geromel Pauletti,

1997). Datira se na poèetak 17. stoljeæa, a zbog izrazite

kvalitete svile i gustoæe tkanja zakljuèuje se da je proizvod

glasovite manufakture, po svoj prilici jedne od venecijanskih.

Damast iz Roncade (Slika 8.) ima gustoæu osnove od 120 niti

po centimetru, a potke 35 niti. Na damastu iz rapske katedrale

je izbrojano 115 niti osnove i 36 niti potke po centimetru, što

ga, osim istovjetne tehnike tkanja i izrazite dekorativne

sliènosti, èvrsto povezuje uz onaj iz Roncadea, te ga ujedno

možemo vezati uz Veneciju i datirati na poèetak 17. stoljeæa.

U prvu polovicu 17. stoljeæa, toènije u razdoblje

izmeðu 1630. i 1640. godine datira i zeleni svileni klasièni

damast od kojeg su izraðene misnica (108 – 99 x 72,5 – 63 cm)

i štola (229 x 23,5 – 12 cm) saèuvane u crkvi sv. Petra u

Supetarskoj Dragi (Slika 9.). Ovo je, dakle, najstariji

primjerak tekstila saèuvan u tom samostanu. Ima gust uzorak

karakteristiène kompozicije, koji tvore buketi od stiliziranih

cvjetova i lista. Nižu se u vodoravnim redovima u kojima se

naizmjenièno izmjenjuju po izgledu i usmjerenju. Impostacija

ovakve tekstilne tipologije ima ishodište u dekorima a mazze,

meðutim primjeæuje se da su sitni i pomalo geometrizirajuæi

dekori a mazze sada zamijenjeni veæim, raskošnijim i

plastiènijim odnosno više naturalistièkim vegetabilnim

motivima. Ovakvim dekorima nadjenut je naziv a tre fiori

(vidi Devoti, 1989). Njihova proizvodnja je bila jako raširena

na podruèju èitave današnje Italije veæ od prvog desetljeæa 17.

stoljeæa, a najstariji primjerci potjeèu iz Genove i Lucce.

Najèešæe su se tkali jednobojni ili višebojni damasti, a takoðer

i ciselé baršuni, a èesto je dokumentirana njihova primjena u

sakralnom okružju (Carmignani, 2005). Crveni damast s

uzorkom izrazito bliskim ovom iz Supetarske Drage saèuvao

se na pluvijalu u Trevisu (Slika 10.), a u njegovu opisu se

navodi da se ovakav dekor, na kojem se primjeæuje detalj tzv.

dvostrukog grananja (doppia ramificazione) tradicionalno

vezuje uz venecijanske manufakture gdje je i stekao naziv

opera a spianzi (Ericani-Frattaroli, 1993). I u Trevisu i u

Supetarskoj Dragi je rijeè o klasiènom damastu izvedenom

kombiniranjem lica i nalièja petoveznog satena. Visina raporta

u Trevisu (37,5 cm) nešto je veæa od onog na Rabu (32,5 cm), a

i rubovi su im tkani u razlièitim konstrukcijama i bojama

osnove (u Trevisu su tkani u keperu 3/1, na naizmjeniène bijele

i zelene pruge, a na Rabu u taftu, u zelenoj boji). Ipak, razlika u

rubovima možda proizlazi iz drugaèije bojanih niti korištenih

pri tkanju, te stoga nema razloga da se damastu iz Supetarske

Drage zanijeèe venecijansko podrijetlo. Ovdje treba

spomenuti i borte (pozamanterijske trake) koje su saèuvane na

misnici i štoli. Tkane su lanenim nitima u kombinaciji s

delikatnim plosnatim zlatnim listiæima (oro lamellato) i nitima

ovijenim zlatnim listiæem (oro filato) a mogu se datirati u 17.

stoljeæe (Schoenholzer Nichlos, Silvestri, 2002).

Vrijedan damast iz treæe èetvrtine 17. stoljeæa saèuvao

se i na boènim sekcijama prednje i leðne strane misnice (104,5

x 74 cm) iz župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Loparu (slike 11.

i 12.) I ovdje se radi o klasiènom damastu, tkan izmjenom lica i

nalièja petoveznog satena. Licem osnove satena, odnosno

njegovu pravom, zaglaðenom i sjajnom stranom je tkana

podloga damasta, dok je zagasitim licem potke satena izveden

dekor, koji se sastoji od velikih ovalnih okvira koje zatvaraju

grane nazubljenih listova mjestimièno dekoriranih motivom

perli, unutar kojih se rastvara element u obliku èešera okrunjen

bogatim cvjetnim vjenèiæem (slike 13. i 14.) Da nam je kojim

sluèajem saèuvana veæa, odnosno šira površina damasta, bilo

bi jasnije vidljivo i da su ovalni okviri odnosno èešeri unutar

njih na tkanini rasporeðeni u rasteru šahovskog polja. Srodni

primjerci su saèuvani u Zbirci Gandini u Modeni (Cuoghi

Constantini, Silvestri, 2010) i u Kunstgewerbemuseum der

Stadt u Kölnu (Markowski, 1976), a datiraju se prilièno široko

(od 1600. do 1675. godine), što upuæuje da su i ovakvi dekori

bili izrazito traženi te da su se stoga tkanine s ovim uzorkom

tkale tijekom duljeg razdoblja. Zbog velièine raporta (na

damastu iz Lopara visina uzorka iznosi 36 centimetara) i

strogo simetriène kompozicije zakljuèuje se da su bili

namijenjeni opremanju interijera i izradi misnog ruha, dok je

malo vjerojatno da se od njih krojila svjetovna odjeæa. Zbog

gustog i kompaktnog tkanja, te saèuvanog desnog ruba

širokog 0,9 cm, a tkanog u keperu na naizmjeniène bijele i

zelene pruge, može se iznijeti pretpostavka o venecijanskoj

manufakturi kao mjestu proizvodnje loparskog damasta.

Možemo ga datirati u šesto desetljeæe 17. stoljeæa (1650. –

1660.), ponajviše zbog odreðene plastiènosti motiva i ponekih

cvjetnih elemenata koje prepoznajemo i na tekstilima

drugaèijih dekorativnih tipologija, a koje pouzdano datiramo u

isto razdoblje.

Slièan cvjetni vjenèiæ, primjerice, uoèavamo i na

zelenom svilenom damastu od kojeg je skrojena misnica (103

– 96 x 74 – 62 cm) iz rapske katedrale (slike 15., 16. i 17.) ali

koji ipak treba datirati nešto kasnije, odnosno u razdoblje

izmeðu 1660. i 1680. godine. Dataciju je potrebno pomaknuti i

zbog velièine raporta (iznosi 44,5 cm), što veæ upuæuje da smo

odmaknuli dalje u drugu polovicu 17. stoljeæa. Isto tako,

uoèava se odreðena strogoæa i izrazita plošnost motiva, koji su

uglavnom nastali reinterpretacijom dekorativnih rješenja iz

prve polovice stoljeæa, odnosno posudbom elemenata iz

tipologije a tre fiori. I ovdje je rijeè o klasiènom damastu,

izvedenom obrtanjem petoveznog satena, koji možemo vezati

uz venecijanske manufakture (desni rub je saèuvan samo

djelomièno, ali je vidljivo da je tkan u keperu na izmjeniène

ljubièaste i bijele pruge). Predstavlja tipièan primjer tekstila

namijenjenog opremi interijera (zidnim oblogama,

presvlaèenju namještaja, zastorima) na što upuæuju uveæani

florealni dekorativni elementi koji se uzduž središnje osi

simetrièno nižu u okomitom usmjerenju.

Zbog niza srodnih obilježja, zelenom damastu iz

katedrale možemo pridružiti crveni damast saèuvan na

pluvijalu (293,5 x 140,5 cm) u župnoj crkvi u Loparu (Slika

18.), koji datiramo u isto razdoblje, a takoðer kao proizvod

venecijanskih manufaktura. Buduæi da je rijeè o pluvijalu,

najveæem dijelu misnog ruha, zbog èega nam je tekstil saèuvan

u velikim površinama i bez prekidanja razdjelnim bortama,

kao što je to uvijek sluèaj s misnicama, raspolažemo s daleko

više podataka o svili. Dekor je ujedno daleko lakše sagledati.

Tako se na polukružnom dijelu pluvijala, gdje je spojeno više

fragmenata damasta – i to na naèin da se pazilo na slijed

dekoracije odnosno na ujednaèenost razine dekorativnih

elemenata – jasno vidi da je kompozicija osmišljena na naèin

da, kada se damast spaja u nizu, neprekidno teèe (Slika 19.). To

je tipièna odlika tekstilâ tkanih s namjenom oblaganja zidnih

površina svjetovnih ili sakralnih interijera. Na to ujedno

upuæuje i na veliki raport, koji iznosi 107,5 centimetara. Na

Veneciju kao podrijetlo damasta upuæuje njegova širina, koja

iznosi 53 centimetra, te rubovi tkani u keperu na zelene i bijele

pruge (lijevi rub je širok 0,7, a desni 0,9 cm). I u ovom sluèaju

prepoznajemo izravno ugledanje na starije tekstilne

dekoracije – posebno cijenjene i glasovite u smislu opremanja

unutrašnjosti palaèa – toènije na baršune tkane u Genovi

tijekom druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeæa

(Cataldi Gallo, 2001). Takva se inspiracija najoèitije

prepoznaje po motivu krune (Slika 20.), iz koje izviru, i u kojoj

se ponovno spajaju, raskošne udvojene vitice s pravilno

nanizanim cvjetovima, lišæem i plodovima (Slika 21.).

U sedmo desetljeæe 17. stoljeæa, dakle izmeðu 1660. i

1670. godine, treba datirati i lijep primjerak svile od koje je

izraðena jedina do danas saèuvana mitra u nekadašnjoj rapskoj

katedrali (Slika 22.) Na žalost, na rubovima njezinih infula

nema grba biskupa kojem je pripadala. Infule, vrpce koje

padaju na biskupova leða, su duge 43, a široke 9,5 cm, dok

dimenzije cornua iznose 43 x 36 cm. Jedini je ukras mitre

raskošna svila kojom je prekrivena, a koja je, za razliku od

prethodno analiziranih damasta, nedvojbeno bila namijenjena

reprezentativnoj svjetovnoj odjeæi. U tehnièkom smislu, rijeè

je o dvobojnom damastu (i ovdje je konstrukcija koja se obræe

petovezni saten), dok je podloga gusto zastrta delikatnom

zlatnom lamé potkom. Dakle, ima jednu osnovu – svilenu, u

crvenkastoj nijansi, temeljnu potku – lanenu, u prirodnoj boji

lana (koja tvori uzorak) te dodatnu, lamé potku, koja prekriva

podlogu damasta odnosno samo one predjele tkane u crvenom

aversu petoveznog satena. Zbog toga bi se ovakav damast

najkraæe nazvao dvobojni damast fond lamé. Dekor tvori

bogati, izvijeni cvijet koji se multiplicira u horizontalnom

slijedu, s tim da se u sljedeæem redu niže u zrcalnom položaju

(slike 23. i 24.). Može se izdvojiti niz lijepih komparativnih

primjeraka svila sliènih dekorativnih rješenja, koje su ujedno

uvijek datirane u razdoblje izmeðu 1650. i 1675. godine

(Thornton, 1965; Davanzo Poli, 1991a; Ericani, Frattaroli,

1993). Visina raporta rapskog damasta je prilièno velika, a

buduæi da je usto i asimetriènog uzorka, ovakva svila i nije

posve zahvalan izbor za izradu biskupske mitre. Ipak, svakako

je krasna predstavnica skupocjenih inaèica damastâ kakvi

visoku cijenu i vizualnu dojmljivost duguju velikoj kolièini

utkanih niti od spljoštenog i pozlaæenog metala. Svjetovna

odjeæa i misno ruho skrojeno od ovakvih svila zacijelo su

ostavljali upeèatljiv dojam, a posebno u interijerima u kojima

bi se – sinkrono s kretnjama osobe koja ih je nosila – njihovi

dekori ljeskali i presijavali pod svjetlošæu voštanica ili

plamena iz kamina.

Na cijelom otoku Rabu saèuvala su se samo dva

primjerka tekstila koji se mogu datirati u posljednju èetvrtinu

17. stoljeæa. Za izradu jedne štole pronaðene u katedrali (koja

je, zbog izrazito uskih dimenzija, zacijelo recentnijeg datuma

nastanka) sekundarno je upotrijebljeno nekoliko fragmenata

reprezentativne, kompleksno konstruirane svilene tkanine

(Slika 26.) Uistinu je prava šteta što se taj damast rayé liseré

broché nije saèuvao u veæoj površini, odnosno na veæem

predmetu. Damast nije klasièan, veæ tzv. damast di Lione, tkan

kombinacijom aversa satena i reversa kepera. Pod pojmom

rayé podrazumijevamo vertikalne pruge, odnosno prugasto

tkanje dobiveno nitima osnove razlièitih boja (u ovom sluèaju,

pruge su tamnoljubièaste i zagasito ružièaste). Temeljna

zelena svilena potka liseré efektima stvara karakteristiènu,

namreškanu podlogu onom uskom dijelu dekora koji s obje

strane flankiraju pruge. Nitima od bijele svilene jezgre, oko

koje je ovijena posrebrena metalna nit, su broché tehnikom

utkani stilizirani, simetrièni cvjetni motivi. Lijep

komparativni primjerak se èuva u jednoj privatnoj zbirci u

Veneciji (Slika 27.), a pretpostavlja se da je rijeè o proizvodu

tamošnjih manufaktura, zbog èega isto možemo zakljuèiti i za

damast iz rapske katedrale (Davanzo Poli, Moronato, 1994).

Iako se na prvi pogled možda ne primjeæuje, ovom je

damastu blizak i onaj na misnici iz samostana franjevki sv.

Antuna Opata. Naime u samostanu je zateèena misnica (108,5

– 104,5 x 71 – 63,5 cm) koja je na prednjem i leðnom dijelu

prekrivena s toliko fragmenata razlièitih tkanina, da ostavlja

dojam bezvrijednog primjerka misnog ruha koje ne zaslužuje

veæu pažnju (slike 28. i 29.). No pažljivijim pregledom se

dokazalo upravo suprotno. Vrijedna èipka raðena na batiæe, u

cijelosti izvedena metalnim nitima zlatnog sjaja razlièitih

profilatura (Slika 30.), široka 5 centimetara, prišivena je na

predjelima gdje obièno budu razdjelne pozamanterijske trake

(borte) na cijeloj leðnoj strani i gornjem dijelu prednje strane.

Ako se zateknu na liturgijskom ruhu, ovakve skupocjene èipke

nemaju ulogu razdjelnih borti, veæ ih gotovo u pravilu

obrubljuju. Primjerice, u zadarskoj katedrali se saèuvao velum

UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.

za kalež, dio misnog ornata nadbiskupa Vicka Zmajeviæa,

obrubljen sliènom metalnom èipkom. Dakle, èipka je na

misnicu nedvojbeno prenesena s nekog drugog predmeta.

Usporedbom s nekim dekorativno i izvedbeno srodnim

èipkama, može se pretpostaviti da potjeèe sa sjevera Italije, a

datira se u drugu polovicu 17. stoljeæa (Davanzo Poli, 1995).

Najveæa površina misnice je prilièno nezgrapno prekrivena

èak trima vrstama jednostavnijih svilenih tkanina kvadratnog

uzorka, koje su vjerojatno nastale poèetkom 19. stoljeæa.

Središnji stup leðnog dijela je ispunjen s više fragmenata

neobiène svile iz prve èetvrtine 19. stoljeæa, o kojoj æe nešto

više biti reèeno kasnije (Slika 85.) No najvrjedniji dio misnice

je skriven ispod svih navedenih tkanina, a izgleda da prekriva

èitavu njezinu površinu. Rijeè je o ružièasto-bijelom damastu,

toènije, damastu Gros de Tours rayé liseré lancé (Slika 31.).

Dakle nije rijeè o klasiènom damastu, nego o damastu èija je

podloga tkana u petoveznom satenu, a uzorak u posebnoj

varijanti tafta (Gros de Tours), veæ na prvi pogled

prepoznatljivoj po blago rebrastoj strukturi. U toj su

konstrukciji, dakle, tkani elementi S oblika koji se središtem

bijelih pruga vertikalno nižu obavijeni oko tanke osi.

Primjeæuje se da imamo niti osnove bojane u bijeloj, zagasito

ružièastoj (rosa antico) i u crnoj boji. Niti bojane u crno su, na

žalost, slabije saèuvane, meðutim uoèava se da su tvorile

tanke crne pruge koje su s obje strane flankirale širu, ružièastu

prugu (Slika 32.) Složene, sitne dekorativne elemente koji se

vertikalno nižu i posred i pokraj pruga, stvaraju temeljna

bijela potka u liseré efektu i lancé potka u zagasito ružièastoj

nijansi. Osim onog iz benediktinskog samostana u

Montecassinu (Slika 32b), u struènoj literaturi je moguæe

pronaæi niz lijepih primjeraka za usporedbu (Devoti, Romano,

1981; Orsi Landini, 2004; Fiori, 2009), a dva srodna primjerka

su se saèuvala i na podruèju Zadarske nadbiskupije; na misnici

u zadarskom samostanu sv. Frane i na misnom ornatu iz Vele

Rave na otoku Ravi (Baniæ, 2008). Damast iz samostana sv.

Antuna Opata može se datirati u posljednje desetljeæe 17.

stoljeæa, a zbog ruba tkanog svilenom osnovom na zelene i

bijele pruge (saèuvan je lijevi rub, èija širina iznosi 1,2 cm)

pretpostavlja se da je venecijanskog podrijetla. Svakako bi

bilo poželjno uputiti misnicu na struèan konzervatorsko-

restauratorski zahvat, tijekom kojeg bi se došlo do pouzdanog

odgovora na pitanje o ukupnoj saèuvanoj površini i stanju

damasta. Ako bi se uvidjelo da se damast uistinu pruža ispod

svih kasnijih dodataka na misnici (zahvaljujuæi kojima se

saèuvao), trebalo bi razmisliti o uklanjanju naknadnih

intervencija te restauraciji i prezentaciji svile s kraja 17.

stoljeæa.

Pregled tekstila nastalih tijekom 18. stoljeæa

zapoèinjemo sa skupocjenom svilom koja nije saèuvana na

misnom ruhu, veæ je od nje skrojen predmet èiji je pronalazak

jedno od najugodnijih iznenaðenja èitavog istraživanja: rijeè

je o haljini u koju se odijevao drveni kip Gospe od Karmela,

izvorno smješten na oltaru Gospe od Karmela u samostanskoj

crkvi sv. Justine, a koji se danas nalazi u sakristiji nadžupne

crkve u Rabu (Slika 33.). Drvene skulpture Bogorodice i

Djeteta, koje su se odijevale (i preodijevale, ovisno o

odmicanju liturgijske godine odnosno o mijenama blagdana),

lako se prepoznaju po grubom tesanju onih dijelova tijela koje

prekriva odjeæa, dok su im fino obraðena samo lica, poprsja,

podlaktice sa šakama te ponekad stopala. Zbog lakšeg

odijevanja i razodijevanja, ruke im se mogu pomicati u laktu, a

nekim se kipovima obje ruke, te èak i glava, mogu odvojiti od

trupa. Ovakvi kipovi, koji su se najèešæe nosili u sveèanim

procesijama, nisu rijetkost u crkvama na našoj obali.

Nalazimo ih od Istre do Kaštelanskog zaljeva – a posebno na

Braèu i Hvaru. U kontinentalnoj Hrvatskoj je obièaj

odijevanja kipova prisutan na sjeverozapadu, najviše u

Zagorju, dok je u Slavoniji izrazito rijedak (Radauš Ribariæ,

1993). Podaci o ritualnom kupanju i odijevanju kipova sežu u

vrijeme antièke Grèke, gdje je poznata tradicija oblaèenja

xoana, drvenih kipova manjih božanstava. Dakako, govoreæi

o pojavi i rasprostranjenosti drvenih kipova za odijevanje u

našim krajevima, a pogotovo onim priobalnim, prvenstveno

nas zanima povijest toga obièaja u Veneciji. Tamo je

zabilježen veæ u 14. stoljeæu, a D. Davanzo Poli tu pojavu

vezuje upravo uz tadašnji procvat lokalne industrije luksuznih

tkanina. Ona ujedno donosi zanimljive podatke o ceremoniji

odijevanja kipova, koja se obavljala uvijek u sumrak, u tišini i

samoæi, nakon što bi se crkva zatvorila za vjernike. Ritual je

bio pun simbolizma i intenzivne pobožnosti, a s iznimnim

poštovanjem su ga obavljale uvijek iste žene, najèešæe

picokare ili redovnice. Redovnice su ujedno bile i vrsne

vezilje i švelje, pa su, osim što su kipove odijevale, èesto i

izraðivale odjeæu za njih. Dirati kip i brinuti se za njega bila je

iznimna èast, a ujedno najèešæe doživotna uloga koja je

podrazumijevala veliku odgovornost. Ako u blizini nije bilo

samostana, osnivale bi se posebne družine odjevalaca, ili

odjevateljica kipa (tal. vestitrici). Tako je 1689. godine pri

venecijanskoj crkvi Santa Maria del Giglio zabilježena

compagnia di devoti e devote del Rosario. Ovaj je obièaj u

Veneciji bio toliko uzeo maha da se nisu odijevali samo kipovi

Bogorodice, nego i drugi sveci, drveni anðeli, ili èitava Sveta

obitelj. Izraðivani su im svi dijelovi odjeæe – èak i donje rublje,

potkošulje, èarape i cipele. Buduæi da su kipovi morali imati

odjeæu u svim liturgijskim bojama (bijeloj, crvenoj, zelenoj,

ljubièastoj, crnoj i ružièastoj), u sakristiji one crkve u kojoj bi

se takav kip èastio bi se ubrzo stvorila poveæa kolièina odjeæe,

za koju se takoðer trebalo pomno brinuti. Vrhunac u smislu

kolièine odjeæe za kipove je u venecijanskim crkvama

dosegnut tijekom prve polovice 18. stoljeæa: tako su u

inventaru crkve San Agnese iz 1708. godine evidentirana èak

šezdeset i dva dijela odjeæe, dok ih je u nekim drugim crkvama

bilo izmeðu trideset i èetrdeset (Davanzo Poli, 1993). U

rapskoj katedrali se takoðer nalazio drveni kip Bogorodice

koji se odijevao. Iz inventara sastavljenog 1602. godine

saznajemo da se nalazio se na oltaru Božjega Tijela (Polonijo,

1938). Posebno su dragocjeni podaci o kolièini njezine

odjeæe: 1579. godine je zabilježeno trideset i osam komada

razlièitih vrsta odjeæe (vesticuole della Madonna di piu sorte

numero 38), dok je zasebno navedeno pet suknji (gonella).

Bile su razlièitih boja (tamno zelena, crvena, ljubièasto-plava)

a od dvije suknje skrojene od grimiznog baršuna, jedna je bila

ukrašena našivenim biserjem (vidi Perinèiæ, 2004). U

inventaru iz 1582. godine se spominje trideset i devet odjevnih

predmeta u razlièitim bojama, dok se u onom iz 1611. godine

navodi samo jedna haljina za Bogorodicu, a 1614. godine 4

panni della Madonna qual si porta attorno la Città (Polonijo,

1938). I u rapskoj crkvi sv. Križa se èastio ovakav kip

474 475

Bogorodice, a 29. sijeènja 1579. je evidentirano šest njezinih

haljina, ili dijelova odjeæe (vestizola), u zelenoj, crvenoj,

grimiznoj i bijeloj boji (bijeli komplet je bio vezen): una

vestizola della nostra Donna, di damasco verde, un'altro di

damasco rosso, una vestizola di panno scarlatino, una

vestizola di panno bianco a recami (vidi Perinèiæ, 2004).

Ovakvi su kipovi saèuvani i u više crkava na podruèju

Zadarske nadbiskupije, primjerice na otocima Silbi, Ižu,

Vrgadi, Pagu, Ugljanu, u mjestu Pakoštane, a zasigurno je

najpoznatiji, zbog glasovite procesije, kip ninske Gospe od

Zeèeva. Ipak, unatoè toliko raširenoj pobožnosti kipova za

odijevanje, za koje znamo da su morali imati haljine u svim

liturgijskim bojama, do danas se na podruèju èitave

Nadbiskupije nije uspio saèuvati nijedan stariji dio njihove

odjeæe. Stoga je rapski nalaz uistinu vrijedan. Iz novije

domaæe struène literature saznajemo za još dva kompleta

odjeæe za kipove koja su skrojena od reprezentativnih

baroknih tekstila. ''Malo odijelo za kip Marije i Isusa''

saèuvano je u franjevaèkom samostanu u Mariji Gorici, a

izraðeno je od ''smeðeružièastog svilenog damasta pretežno

broširanog pozlaæenom niti s dodatkom malih cvjetiæa plavih

nijansi'' datiranom izmeðu 1700. i 1720. godine (Ivoš, 1999).

Dominikanski samostan u Starom Gradu na Hvaru baštini

drvene kipove Gospe od Ružarija i Djeteta, kojima pripadaju

haljine izraðene od skupocjene svile nastale oko 1750. godine

(Kamenov, 2011). I D. Davanzo Poli napominje da su se

haljine za Bogorodicu i Dijete najèešæe izraðivale kao

komplet, odnosno od iste tkanine. Osim haljine, kipu Gospe

Karmelske iz sv. Justine je pripadao i korzet (tal. bustino) od

zlatnožutog svilenog tafta (slike 35. i 36.), jedan dugaèak veo

od strojno raðene bijele èipke, te bijela košulja i podsuknja

èipkastih obruba novije izrade. Od opreme Djeteta preostala je

jedna bijela košuljica te papuèice od grimiznog svilenog

satena obrubljene zlatnom metalnom èipkom. Buduæi da se

kip Djeteta uglavljivao u bedro kipa Bogorodice pomoæu

drvenih valjkastih utora na donjem dijelu njegovih stopala,

rupe kroz koje su utori prolazili su otvorene i na papuèicama i

na onom dijelu haljine koji prekriva bedro (Slika 37.). I ti

otvori dokazuju da je haljina izraðena upravo za ovaj kip.

Dugaèka je oko 135 centimetara, a promjer suknje, u donjem

dijelu, iznosi oko 150 centimetara. Ima dugaèak prorez na

leðima, gdje se i zatvara vezivanjem niza prišivenih vrpci

(slike 38. i 39.). Osim manjeg fragmenta grubog konopljina

platna prišivenog u predjelu prsišta, nema nikakve druge

podstave. Nema ni rukava, odnosno – rukavi su izgubljeni.

Naime najèešæe su bili zasebno iskrojeni, prvenstveno zbog

što lakšeg navlaèenja i skidanja. Haljina je izraðena od dvije

gotovo potpuno identiène inaèice svile. Radi se o louisine

liseré broché a liage répris, gdje liseré efekt proizvodi osnova,

a ne temeljna potka. Tehnika i predložak su isti kod obje

inaèice, kao i boja podloge i vrsta metalnih broché potki.

Meðutim, cvjetni motivi, takoðer izvedeni broché tehnikom,

su u jednoj verziji izvedeni svilom jarkocrvene boje, dok su u

drugoj varijanti tkani svilom obojanom u oker nijansu (slike

41. i 42.) Predio koji je posebno dobro vidljiv na reversu

tkanine (Slika 43.) dokazuje da je do promjene nijansi svila

došlo na istom tkalaèkom stanu, bez rezanja bilo koje od

varijanti i kretanja s drugom inaèicom posve ispoèetka.

Buduæi da je rijeè o tehnici broché, tkalac je vrlo jednostavno,

bez prekidanja tkanja, promijenio navoj svile unutar èunka s

kojim se tehnika broché izvodi i nastavio tkati po istom

predlošku, s istim nitima osnove i potki. I u tom je smislu

haljina, odnosno njezina svila, svojevrstan kuriozitet.

Datiramo je u prvo desetljeæe 18. stoljeæa, a zbog širine tkanine

(51 cm), gustoæe tkanja te poznatih srodnih primjeraka

zakljuèuje se da je bez sumnje tkana u Veneciji. Posebno treba

spomenuti svilu iz Trevisa (Slika 44.) i onu saèuvanu na haljini

kipa Gospe od Milosti iz venecijanske crkve Santa Maria

Gloriosa dei Frari, a koja se èuva u Museo Diocesano (slike 45.

i 46). Uoèljive su odreðene zajednièke karakteristike tkanja

kod sve tri svile: svima je temeljna konstrukcija taft, na kojem

dominantni dekor stvaraju metalne (srebrne) i svilene broché

potke, a poduzorak niti osnove u liseré efektu. Ujedno, sve su

lijepi i vrijedni primjerci venecijanskih svila tipologije

bizarre. Stil bizarre u tekstilnoj umjetnosti je trajao, opæenitije

reèeno, tijekom posljednje èetvrtine 17. i prve èetvrtine 18.

stoljeæa. Stavovi o poèetku i kraju stila se meðu struènjacima

uglavnom razlikuju. Primjerice, neki za poèetak uzimaju

1700. godinu, dakle potpuno negirajuæi stilske mijene s kraja

17. stoljeæa, što je ipak neprihvatljivo jer su se prve jasne

naznake stila bizarre nedvojbeno javile na svilama nastalim

izmeðu 1675. i 1700. Damast s misnice iz sv. Antuna Opata

(slike 31. i 32.) bi se tako mogao okarakterizirati kao proto-

bizarre, jer u svojem dekoru kombinira neprepoznatljive,

fantastiène elemente poput spomenutih S-formi. Svila s

haljine predstavlja primjerak ''èistih'' odlika bizarre, za koje

veæina autora smatra da su nastupile upravo izmeðu 1700. i

1710. godine. Uzorak se sastoji od nadrealno osmišljenih

cvjetova i lišæa koji se isprepleæu s neobièno izvijenim i

zašiljenim oblicima izvedenim metalnim (srebrnim) nitima.

Izduženost raporta (59.5 centimetara) i dijagonalno gibanje

uzorka su takoðer dvije važne odlike bizarre dekoracijâ.

Pretpostavlja se da je upravo Venecija ishodište ove neobiène

tekstilne tipologije, nastale ugledanjem na uzorke pamuènih i

svilenih tkanina koje su tijekom 17. stoljeæa u Europu bile

donašane s Dalekog istoka, i to u golemim kolièinama. Pritom

treba naglasiti da istoènjaèki ornamentalni jezik nije bivao

doslovno prenašan na zapadnjaèke tekstile, veæ uvijek

reinterpretiran i poèesto sukobljavan s elementima preuzetima

iz europske svakodnevnice. Ujedno, dizajneri predložaka za

tekstil su preuzimali motive s orijentalnih tepiha, kineskog

porculana i lakiranog drvenog namještaja, perzijskih i

indijskih tkanina miješajuæi ih bez ikakve intencije da stvore

vjernu kopiju istoènjaèkog predmeta. Upravo zbog takve

nesputane mašte i kreativnosti autorâ njihovih predložaka,

bizarre svile su i danas nevjerojatno dojmljive u svojoj

raznolikosti, te naravno bogatstvu i složenosti izvedbe. Bile su

prvenstveno namijenjene izradi reprezentativne svjetovne

odjeæe, no unatoè tome, do danas su se saèuvale mahom na

misnom ruhu i drugim liturgijskim predmetima. Te okolnosti

dakako nisu sluèajne, jer su se skupocjeni odjevni predmeti ili

same svile èesto darivale, oporuèno ili za života, upravo za

izradu misnog ruha, antependija i sl. Obièaj darivanja je, pak,

posebno usko vezan uz drvene kipove za odijevanje.

Istraživanja provedena u Veneciji i Venetu su pokazala da su ex

vota poklanjale žene iz svih društvenih slojeva – od plemkinja

do prostitutki, dok su muževi èesto darivali odjeæu preminule

supruge, kao zalog za spas njezine duše. Èin darivanja je

za kalež, dio misnog ornata nadbiskupa Vicka Zmajeviæa,

obrubljen sliènom metalnom èipkom. Dakle, èipka je na

misnicu nedvojbeno prenesena s nekog drugog predmeta.

Usporedbom s nekim dekorativno i izvedbeno srodnim

èipkama, može se pretpostaviti da potjeèe sa sjevera Italije, a

datira se u drugu polovicu 17. stoljeæa (Davanzo Poli, 1995).

Najveæa površina misnice je prilièno nezgrapno prekrivena

èak trima vrstama jednostavnijih svilenih tkanina kvadratnog

uzorka, koje su vjerojatno nastale poèetkom 19. stoljeæa.

Središnji stup leðnog dijela je ispunjen s više fragmenata

neobiène svile iz prve èetvrtine 19. stoljeæa, o kojoj æe nešto

više biti reèeno kasnije (Slika 85.) No najvrjedniji dio misnice

je skriven ispod svih navedenih tkanina, a izgleda da prekriva

èitavu njezinu površinu. Rijeè je o ružièasto-bijelom damastu,

toènije, damastu Gros de Tours rayé liseré lancé (Slika 31.).

Dakle nije rijeè o klasiènom damastu, nego o damastu èija je

podloga tkana u petoveznom satenu, a uzorak u posebnoj

varijanti tafta (Gros de Tours), veæ na prvi pogled

prepoznatljivoj po blago rebrastoj strukturi. U toj su

konstrukciji, dakle, tkani elementi S oblika koji se središtem

bijelih pruga vertikalno nižu obavijeni oko tanke osi.

Primjeæuje se da imamo niti osnove bojane u bijeloj, zagasito

ružièastoj (rosa antico) i u crnoj boji. Niti bojane u crno su, na

žalost, slabije saèuvane, meðutim uoèava se da su tvorile

tanke crne pruge koje su s obje strane flankirale širu, ružièastu

prugu (Slika 32.) Složene, sitne dekorativne elemente koji se

vertikalno nižu i posred i pokraj pruga, stvaraju temeljna

bijela potka u liseré efektu i lancé potka u zagasito ružièastoj

nijansi. Osim onog iz benediktinskog samostana u

Montecassinu (Slika 32b), u struènoj literaturi je moguæe

pronaæi niz lijepih primjeraka za usporedbu (Devoti, Romano,

1981; Orsi Landini, 2004; Fiori, 2009), a dva srodna primjerka

su se saèuvala i na podruèju Zadarske nadbiskupije; na misnici

u zadarskom samostanu sv. Frane i na misnom ornatu iz Vele

Rave na otoku Ravi (Baniæ, 2008). Damast iz samostana sv.

Antuna Opata može se datirati u posljednje desetljeæe 17.

stoljeæa, a zbog ruba tkanog svilenom osnovom na zelene i

bijele pruge (saèuvan je lijevi rub, èija širina iznosi 1,2 cm)

pretpostavlja se da je venecijanskog podrijetla. Svakako bi

bilo poželjno uputiti misnicu na struèan konzervatorsko-

restauratorski zahvat, tijekom kojeg bi se došlo do pouzdanog

odgovora na pitanje o ukupnoj saèuvanoj površini i stanju

damasta. Ako bi se uvidjelo da se damast uistinu pruža ispod

svih kasnijih dodataka na misnici (zahvaljujuæi kojima se

saèuvao), trebalo bi razmisliti o uklanjanju naknadnih

intervencija te restauraciji i prezentaciji svile s kraja 17.

stoljeæa.

Pregled tekstila nastalih tijekom 18. stoljeæa

zapoèinjemo sa skupocjenom svilom koja nije saèuvana na

misnom ruhu, veæ je od nje skrojen predmet èiji je pronalazak

jedno od najugodnijih iznenaðenja èitavog istraživanja: rijeè

je o haljini u koju se odijevao drveni kip Gospe od Karmela,

izvorno smješten na oltaru Gospe od Karmela u samostanskoj

crkvi sv. Justine, a koji se danas nalazi u sakristiji nadžupne

crkve u Rabu (Slika 33.). Drvene skulpture Bogorodice i

Djeteta, koje su se odijevale (i preodijevale, ovisno o

odmicanju liturgijske godine odnosno o mijenama blagdana),

lako se prepoznaju po grubom tesanju onih dijelova tijela koje

prekriva odjeæa, dok su im fino obraðena samo lica, poprsja,

podlaktice sa šakama te ponekad stopala. Zbog lakšeg

odijevanja i razodijevanja, ruke im se mogu pomicati u laktu, a

nekim se kipovima obje ruke, te èak i glava, mogu odvojiti od

trupa. Ovakvi kipovi, koji su se najèešæe nosili u sveèanim

procesijama, nisu rijetkost u crkvama na našoj obali.

Nalazimo ih od Istre do Kaštelanskog zaljeva – a posebno na

Braèu i Hvaru. U kontinentalnoj Hrvatskoj je obièaj

odijevanja kipova prisutan na sjeverozapadu, najviše u

Zagorju, dok je u Slavoniji izrazito rijedak (Radauš Ribariæ,

1993). Podaci o ritualnom kupanju i odijevanju kipova sežu u

vrijeme antièke Grèke, gdje je poznata tradicija oblaèenja

xoana, drvenih kipova manjih božanstava. Dakako, govoreæi

o pojavi i rasprostranjenosti drvenih kipova za odijevanje u

našim krajevima, a pogotovo onim priobalnim, prvenstveno

nas zanima povijest toga obièaja u Veneciji. Tamo je

zabilježen veæ u 14. stoljeæu, a D. Davanzo Poli tu pojavu

vezuje upravo uz tadašnji procvat lokalne industrije luksuznih

tkanina. Ona ujedno donosi zanimljive podatke o ceremoniji

odijevanja kipova, koja se obavljala uvijek u sumrak, u tišini i

samoæi, nakon što bi se crkva zatvorila za vjernike. Ritual je

bio pun simbolizma i intenzivne pobožnosti, a s iznimnim

poštovanjem su ga obavljale uvijek iste žene, najèešæe

picokare ili redovnice. Redovnice su ujedno bile i vrsne

vezilje i švelje, pa su, osim što su kipove odijevale, èesto i

izraðivale odjeæu za njih. Dirati kip i brinuti se za njega bila je

iznimna èast, a ujedno najèešæe doživotna uloga koja je

podrazumijevala veliku odgovornost. Ako u blizini nije bilo

samostana, osnivale bi se posebne družine odjevalaca, ili

odjevateljica kipa (tal. vestitrici). Tako je 1689. godine pri

venecijanskoj crkvi Santa Maria del Giglio zabilježena

compagnia di devoti e devote del Rosario. Ovaj je obièaj u

Veneciji bio toliko uzeo maha da se nisu odijevali samo kipovi

Bogorodice, nego i drugi sveci, drveni anðeli, ili èitava Sveta

obitelj. Izraðivani su im svi dijelovi odjeæe – èak i donje rublje,

potkošulje, èarape i cipele. Buduæi da su kipovi morali imati

odjeæu u svim liturgijskim bojama (bijeloj, crvenoj, zelenoj,

ljubièastoj, crnoj i ružièastoj), u sakristiji one crkve u kojoj bi

se takav kip èastio bi se ubrzo stvorila poveæa kolièina odjeæe,

za koju se takoðer trebalo pomno brinuti. Vrhunac u smislu

kolièine odjeæe za kipove je u venecijanskim crkvama

dosegnut tijekom prve polovice 18. stoljeæa: tako su u

inventaru crkve San Agnese iz 1708. godine evidentirana èak

šezdeset i dva dijela odjeæe, dok ih je u nekim drugim crkvama

bilo izmeðu trideset i èetrdeset (Davanzo Poli, 1993). U

rapskoj katedrali se takoðer nalazio drveni kip Bogorodice

koji se odijevao. Iz inventara sastavljenog 1602. godine

saznajemo da se nalazio se na oltaru Božjega Tijela (Polonijo,

1938). Posebno su dragocjeni podaci o kolièini njezine

odjeæe: 1579. godine je zabilježeno trideset i osam komada

razlièitih vrsta odjeæe (vesticuole della Madonna di piu sorte

numero 38), dok je zasebno navedeno pet suknji (gonella).

Bile su razlièitih boja (tamno zelena, crvena, ljubièasto-plava)

a od dvije suknje skrojene od grimiznog baršuna, jedna je bila

ukrašena našivenim biserjem (vidi Perinèiæ, 2004). U

inventaru iz 1582. godine se spominje trideset i devet odjevnih

predmeta u razlièitim bojama, dok se u onom iz 1611. godine

navodi samo jedna haljina za Bogorodicu, a 1614. godine 4

panni della Madonna qual si porta attorno la Città (Polonijo,

1938). I u rapskoj crkvi sv. Križa se èastio ovakav kip

474 475

Bogorodice, a 29. sijeènja 1579. je evidentirano šest njezinih

haljina, ili dijelova odjeæe (vestizola), u zelenoj, crvenoj,

grimiznoj i bijeloj boji (bijeli komplet je bio vezen): una

vestizola della nostra Donna, di damasco verde, un'altro di

damasco rosso, una vestizola di panno scarlatino, una

vestizola di panno bianco a recami (vidi Perinèiæ, 2004).

Ovakvi su kipovi saèuvani i u više crkava na podruèju

Zadarske nadbiskupije, primjerice na otocima Silbi, Ižu,

Vrgadi, Pagu, Ugljanu, u mjestu Pakoštane, a zasigurno je

najpoznatiji, zbog glasovite procesije, kip ninske Gospe od

Zeèeva. Ipak, unatoè toliko raširenoj pobožnosti kipova za

odijevanje, za koje znamo da su morali imati haljine u svim

liturgijskim bojama, do danas se na podruèju èitave

Nadbiskupije nije uspio saèuvati nijedan stariji dio njihove

odjeæe. Stoga je rapski nalaz uistinu vrijedan. Iz novije

domaæe struène literature saznajemo za još dva kompleta

odjeæe za kipove koja su skrojena od reprezentativnih

baroknih tekstila. ''Malo odijelo za kip Marije i Isusa''

saèuvano je u franjevaèkom samostanu u Mariji Gorici, a

izraðeno je od ''smeðeružièastog svilenog damasta pretežno

broširanog pozlaæenom niti s dodatkom malih cvjetiæa plavih

nijansi'' datiranom izmeðu 1700. i 1720. godine (Ivoš, 1999).

Dominikanski samostan u Starom Gradu na Hvaru baštini

drvene kipove Gospe od Ružarija i Djeteta, kojima pripadaju

haljine izraðene od skupocjene svile nastale oko 1750. godine

(Kamenov, 2011). I D. Davanzo Poli napominje da su se

haljine za Bogorodicu i Dijete najèešæe izraðivale kao

komplet, odnosno od iste tkanine. Osim haljine, kipu Gospe

Karmelske iz sv. Justine je pripadao i korzet (tal. bustino) od

zlatnožutog svilenog tafta (slike 35. i 36.), jedan dugaèak veo

od strojno raðene bijele èipke, te bijela košulja i podsuknja

èipkastih obruba novije izrade. Od opreme Djeteta preostala je

jedna bijela košuljica te papuèice od grimiznog svilenog

satena obrubljene zlatnom metalnom èipkom. Buduæi da se

kip Djeteta uglavljivao u bedro kipa Bogorodice pomoæu

drvenih valjkastih utora na donjem dijelu njegovih stopala,

rupe kroz koje su utori prolazili su otvorene i na papuèicama i

na onom dijelu haljine koji prekriva bedro (Slika 37.). I ti

otvori dokazuju da je haljina izraðena upravo za ovaj kip.

Dugaèka je oko 135 centimetara, a promjer suknje, u donjem

dijelu, iznosi oko 150 centimetara. Ima dugaèak prorez na

leðima, gdje se i zatvara vezivanjem niza prišivenih vrpci

(slike 38. i 39.). Osim manjeg fragmenta grubog konopljina

platna prišivenog u predjelu prsišta, nema nikakve druge

podstave. Nema ni rukava, odnosno – rukavi su izgubljeni.

Naime najèešæe su bili zasebno iskrojeni, prvenstveno zbog

što lakšeg navlaèenja i skidanja. Haljina je izraðena od dvije

gotovo potpuno identiène inaèice svile. Radi se o louisine

liseré broché a liage répris, gdje liseré efekt proizvodi osnova,

a ne temeljna potka. Tehnika i predložak su isti kod obje

inaèice, kao i boja podloge i vrsta metalnih broché potki.

Meðutim, cvjetni motivi, takoðer izvedeni broché tehnikom,

su u jednoj verziji izvedeni svilom jarkocrvene boje, dok su u

drugoj varijanti tkani svilom obojanom u oker nijansu (slike

41. i 42.) Predio koji je posebno dobro vidljiv na reversu

tkanine (Slika 43.) dokazuje da je do promjene nijansi svila

došlo na istom tkalaèkom stanu, bez rezanja bilo koje od

varijanti i kretanja s drugom inaèicom posve ispoèetka.

Buduæi da je rijeè o tehnici broché, tkalac je vrlo jednostavno,

bez prekidanja tkanja, promijenio navoj svile unutar èunka s

kojim se tehnika broché izvodi i nastavio tkati po istom

predlošku, s istim nitima osnove i potki. I u tom je smislu

haljina, odnosno njezina svila, svojevrstan kuriozitet.

Datiramo je u prvo desetljeæe 18. stoljeæa, a zbog širine tkanine

(51 cm), gustoæe tkanja te poznatih srodnih primjeraka

zakljuèuje se da je bez sumnje tkana u Veneciji. Posebno treba

spomenuti svilu iz Trevisa (Slika 44.) i onu saèuvanu na haljini

kipa Gospe od Milosti iz venecijanske crkve Santa Maria

Gloriosa dei Frari, a koja se èuva u Museo Diocesano (slike 45.

i 46). Uoèljive su odreðene zajednièke karakteristike tkanja

kod sve tri svile: svima je temeljna konstrukcija taft, na kojem

dominantni dekor stvaraju metalne (srebrne) i svilene broché

potke, a poduzorak niti osnove u liseré efektu. Ujedno, sve su

lijepi i vrijedni primjerci venecijanskih svila tipologije

bizarre. Stil bizarre u tekstilnoj umjetnosti je trajao, opæenitije

reèeno, tijekom posljednje èetvrtine 17. i prve èetvrtine 18.

stoljeæa. Stavovi o poèetku i kraju stila se meðu struènjacima

uglavnom razlikuju. Primjerice, neki za poèetak uzimaju

1700. godinu, dakle potpuno negirajuæi stilske mijene s kraja

17. stoljeæa, što je ipak neprihvatljivo jer su se prve jasne

naznake stila bizarre nedvojbeno javile na svilama nastalim

izmeðu 1675. i 1700. Damast s misnice iz sv. Antuna Opata

(slike 31. i 32.) bi se tako mogao okarakterizirati kao proto-

bizarre, jer u svojem dekoru kombinira neprepoznatljive,

fantastiène elemente poput spomenutih S-formi. Svila s

haljine predstavlja primjerak ''èistih'' odlika bizarre, za koje

veæina autora smatra da su nastupile upravo izmeðu 1700. i

1710. godine. Uzorak se sastoji od nadrealno osmišljenih

cvjetova i lišæa koji se isprepleæu s neobièno izvijenim i

zašiljenim oblicima izvedenim metalnim (srebrnim) nitima.

Izduženost raporta (59.5 centimetara) i dijagonalno gibanje

uzorka su takoðer dvije važne odlike bizarre dekoracijâ.

Pretpostavlja se da je upravo Venecija ishodište ove neobiène

tekstilne tipologije, nastale ugledanjem na uzorke pamuènih i

svilenih tkanina koje su tijekom 17. stoljeæa u Europu bile

donašane s Dalekog istoka, i to u golemim kolièinama. Pritom

treba naglasiti da istoènjaèki ornamentalni jezik nije bivao

doslovno prenašan na zapadnjaèke tekstile, veæ uvijek

reinterpretiran i poèesto sukobljavan s elementima preuzetima

iz europske svakodnevnice. Ujedno, dizajneri predložaka za

tekstil su preuzimali motive s orijentalnih tepiha, kineskog

porculana i lakiranog drvenog namještaja, perzijskih i

indijskih tkanina miješajuæi ih bez ikakve intencije da stvore

vjernu kopiju istoènjaèkog predmeta. Upravo zbog takve

nesputane mašte i kreativnosti autorâ njihovih predložaka,

bizarre svile su i danas nevjerojatno dojmljive u svojoj

raznolikosti, te naravno bogatstvu i složenosti izvedbe. Bile su

prvenstveno namijenjene izradi reprezentativne svjetovne

odjeæe, no unatoè tome, do danas su se saèuvale mahom na

misnom ruhu i drugim liturgijskim predmetima. Te okolnosti

dakako nisu sluèajne, jer su se skupocjeni odjevni predmeti ili

same svile èesto darivale, oporuèno ili za života, upravo za

izradu misnog ruha, antependija i sl. Obièaj darivanja je, pak,

posebno usko vezan uz drvene kipove za odijevanje.

Istraživanja provedena u Veneciji i Venetu su pokazala da su ex

vota poklanjale žene iz svih društvenih slojeva – od plemkinja

do prostitutki, dok su muževi èesto darivali odjeæu preminule

supruge, kao zalog za spas njezine duše. Èin darivanja je

uvijek imao velik znaèaj, a nisu bili darivani samo predmeti

namijenjeni oblaèenju kipa: glave Bogorodicâ su katkad

tesane bez modeliranih frizura, da bi im se mogle postaviti

vlasulje izraðene od prave kose, koje su žene poklanjale u znak

zavjeta. Nadalje, ušne rese su im èesto probušene, buduæi da su

bile darivane naušnicama, a naravno i drugim vrstama nakita

(Pagnozzato, 2003).

Haljina i zlatnožuti korzet rapske Gospe od Karmela su

takoðer predmeti koje bi trebalo uputiti na struèan

konzervatorsko-restauratorski zahvat. Buduæi da æe kipovi

Gospe i Djeteta jednom zacijelo biti izloženi u muzeju

sakralne umjetnosti u crkvi sv. Justine, odakle i potjeèu,

njihova najpotpunija i ujedno najdojmljivija prezentacija bi

ukljuèivala srebrne votivne krune, nakit, i naravno obnovljenu

odjeæu od vrijednih baroknih svila.

Na Rabu su se saèuvala još tri primjerka svila iz

razdoblja bizarre: jedan je saèuvan na dijelovima misnog

ornata u samostanu sv. Antuna Opata, a druga dva na dalmatici

u nadžupnoj crkvi u Rabu. U samostanu franjevki su se, dakle,

saèuvali velum za kalež (Slika 47.), štola (Slika 48.) i manipul

skrojeni od louisine lancé broché a liage rèpris. Na zelenoj

podlozi, tkanoj u taftu louisine, se uzorak pruža u

dijagonalnom usmjerenju, a visina raporta iznosi 58

centimetara. Dekor je tkan dvjema svilenim lancé potkama (u

bijeloj i svijetložutoj boji) i svilenim broché potkama u jarko

ružièastoj, svijetloružièastoj i u boji lososa. Buduæi da broché

niti na licu svile ne leže slobodne, veæ su vezane nitima osnove

(u konstrukciji 3/1 kepera Z usmjerenja) tehnièkom nazivu

tkanine je potrebno dodati i termin a liage rèpris (''dvostruko

vezivanje''). Na velumu (51,3 x 47 cm) su saèuvana èetiri

fragmenta svile, koju zbog velièine raporta možda možemo

bolje sagledati na štoli (199 x 22,5 – 10 cm) gdje izduženost i

dinamiènost kompozicije više dolazi do izražaja. Na štoli je

ujedno vidljivo više dekorativnih elemenata, koji uvelike

podsjeæaju na motive svile s pluvijala zadarskog nadbiskupa

Vicka Zmajeviæa (datiran izmeðu 1715. i 1718. godine) te na

uzorak damasta s misnice saèuvane u katedrali u Gallipoliju

(Peri, 1995) datiranog na poèetak 18. stoljeæa. Tipièno

sinusoidno vertikalno kretanje dekora, apstraktni elementi oko

kojih se povija sitno, egzotièno cvijeæe, i ovu tkaninu izdvaja

kao lijep bizarre primjerak koji pak, zbog nešto prisutnijeg

naturalizma u naèinu izvedbe cvjetnih motiva, treba datirati

oko 1718. – 1720. godine. Primjeæuje se da je njezina izrada u

tehnièkom odnosno konstruktivnom smislu ponešto

pojednostavnjena: nema pod-uzorka, odnosno podloge tkane

u damastu, nema metalnih niti zlatnog ili srebrnog sjaja, a

umjesto da je dekor u cijelosti izveden broché tehnikom

pribjeglo se uvoðenju dviju lancé potki, èime je postupak

tkanja bio uvelike olakšan i ubrzan. Iz takve analize proizlazi

da je ova tkanina morala biti nešto manje skupa od, primjerice,

one upotrijebljene za izradu haljine, ili dviju bizarre svila koje

su nam se saèuvale na spomenutoj dalmatici (113 x 104 cm) iz

nekadašnje katedrale. Dalmatika je izraðena od više vrsta

tkanina (rukavi su skrojeni od novijeg damasta žute boje), dok

je površina prednje i leðne strane prekrivena s dva lijepa

primjerka venecijanskih svila nastalih izmeðu 1720. i 1730.

godine. Srodne primjerke nalazimo u Firenci (Peri, 1984),

venecijanskoj Zbirci Cini (Davanzo Poli, 1991a) i u Museo

Mosca u Pesaru (Ciardi Dupre dal Poggetto, 1989).

Predstavljaju završnu fazu bizarre stila, ili – bolje reèeno –

karakteristike tekstilâ tkanih na prijelazu dvaju velikih stilova:

bizarre i naturalizma. Svila kojom je prekivena cijela prednja i

donji dio leðne strane (Slika 49.) i ona koja se na leðnoj strani

saèuvala u èetiri manja, nejednaka fragmenta (Slika 50.) su po

konstrukciji damasti broché lancé a liage répris. Oba su tkana

obrtanjem osmoveznog satena, dok je drugi primjerak usto i

dvobojni damast (izveden kombinacijom bijele osnove i žute

potke). Brojne broché i lancé potke, koje stvaraju glavni ili

dominantni dekor, su na licu tkanine fiskirane nitima osnove u

konstrukciji 3/1 kepera S. Glavni, mahom cvjetni dekor

nadopunjuju apstraktni pod-uzorci izvedeni u damastu (slike

51. i 52.), drugaèijih dekorativnih elemenata od onih

izvedenih raznobojnim svilenim nitima, èime se postiže

dinamièniji, složeniji odnosno razigraniji dojam. ''Dvostruki''

uzorci su opæenito jedna od najizraženijih odlika svila bizarre.

I svili s prednje strane (Slika 49.) je raport naglašeno izdužen

(iznosi oko 62,5 centimetara) a uzorak se pruža vertikalno, u

dijagonalnom usmjerenju. Kod drugog primjerka (Slika 50.),

kojem raport nije moguæe izraèunati, ne primjeæujemo toliko

naglašeno dijagonalno kretanje, veæ se èini da uzorak stvaraju

elementi vodoravnog usmjerenja, rasporeðeni prema rasteru

šahovske ploèe. U takvom ritmu, koji je inaèe odlikovao

dekore starijih tekstila, posebno onih iz 17. stoljeæa, možda

možemo prepoznati nagovještaj naturalizma: stila koji æe se

oko 1730. godine nametnuti kao dominantan.

Krasan primjerak svile, èija je dekoracija izvedena po

svim uzusima te nove mode, je upotrijebljen za izradu misnice

koja se saèuvala u crkvi sv. Križa u Rabu (Slika 53.) Na žalost,

nije saèuvan nijedan drugi dio misnog ornata, a za samu

misnicu (dimenzija 105 – 92 x 65,5 – 57 cm) je upotrijebljeno

više fragmenata svile koju prema konstrukciji definiramo kao

taft louisine broché a liage répris. Na jednostavnoj i

monokromnoj jarko žutoj podlozi, tkanoj u varijanti tafta

louisine, je rakošan dekor izveden raznobojnim svilenim

nitima utkanim u tehnici broché, koje na licu tkanine vezuju

(fiksiraju) odreðene niti osnove u keperu 3/1 S. Visina raporta

iznosi 31 centimetar, a dominira motiv robusne razlistale

grane, iz koje izbijaju i dva velika, raskošna cvijeta te veliki,

ljubièasti pupoljci i plodovi koji nalikuju šljivama. Pružaju se

u vodoravnom usmjerenju, ne mijenjajuæi naizmjenièno

impostaciju u svakom redu. U meðuprostoru je umetnut lijepo

izveden pejzaž, u plavièasto-bijelim nijansama, kojim

dominiraju stabalca i planina pod snijegom (Slika 54.) U

ovom motivu nije teško prepoznati utjecaje ornamentike

Dalekog istoka, ne samo kineskih i japanskih svila veæ

naravno i porculana, namještaja te drugih predmeta od

lakiranog drva. Ovakva se dekorativna tipologija, gdje

raskošni masivni elementi asimetrièno, ali pravilno ''lebde'' na

jednostavnoj podlozi, u struènoj literaturi naziva a isolotti.

Posebno je prisutna na tekstilima tkanim od 1730. do 1740.

godine. Svila na misnici iz crkve sv. Križa može se datirati oko

1735. godine, a vrlo vjerojatno je tkana u poznatim

manufakturama u Lyonu. Na to upuæuje izgled rubova (lijevi

je širok 0,3 a desni 0,4 centimetra), koji su izvedeni od èetiri

krupnije bijele niti vezane u taftu. Na Lyon posebno upuæuje

primjena karakteristiène tehnike point rentre, ili berclé, koju je

oko 1730. godine osmislio jedan od opæenito najpoznatijih

lyonskih crtaèa predložaka za svile, slikar Jean Revel (1684. –

UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II. UDK 247:745.52>(497.5)(210.7 Rab) • RAPSKI ZBORNIK II.476

1751.) Navedenom je tehnikom, ili efektom, omoguæeno

postizanje finog i postupnog nijansiranja raznobojnih svilenih

niti potki koje su se utkivale tehnikom broché. Na taj su naèin

oblici na tekstilu mogli biti tretirani na ''slikarski'' naèin:

poigravanjem s efektima chiaro-scuro postizala se do tada

neviðena plastiènost motiva. Cvijeæe, lišæe, voæe, pa èak i

arhitektonski elementi, su sada na tekstilu po prvi put doèarani

u svojoj ''trodimenzionalnoj'' punini i uvjerljivoj perspektivi.

Zbog takve prirodnosti prikaza stil se i naziva naturalizmom,

iako su motivi koji se na tekstilu prikazuju zapravo i dalje

nadrealni. Prevladavaju motivi golemog rascvalog cvijeæa na

siæušnim stapkama, odnosno na nerazmjerno malenim

stabalcima, ispod kojih se smještaju sitne kuæe, stupovi, vaze,

brodovi, glazbala ili bilo koji drugi predmeti koji mogu biti

preuzeti iz svakodnevnice, ali su uglavnom potpuno

izmaštani.

Nešto kasnije, ali još uvijek u ozraèju naturalizma, je

nastala i neobièna svila saèuvana na misnici iz župne crkve sv.

Ilije u Mundanijama (slike 55. i 56.) Ova bi se misnica možda

mogla nazvati najneobiènijim rapskim primjerkom misnog

ruha. Naime, dobro je poznato da su svile koje su nam se do

danas sretno oèuvale na starim liturgijskim predmetima

izvorno uglavnom bile namijenjene svjetovnoj odjeæi,

podjednako muškoj i ženskoj, te opremanju interijera.

Dakako, katkad su se svile dizajnirale i tkale izrièito za

crkvene potrebe (u 18. stoljeæu se nazivaju ornement d'église),

ali takvi su sluèajevi ipak bili rjeði, ponajviše zbog izrazite

skupoæe takvih narudžbi. Nadalje, zbog kolièine i razlièitosti

površine i oblika fragmenata tkanine, sekundarno

upotrijebljenih za izradu liturgijskog ruha, zakljuèujemo da su

izvorno bili iskrojeni za šivanje drugaèije konstrukcije : one

odjevnog predmeta, koji je crkvi, samostanu ili bratovštini bio

poklonjen kao zavjetni dar ili oporuèno ostavljen. Misnica iz

Mundanija (dimenzija 109 – 100 x 73,5 – 66,5 centimetara) je

posebna upravo zbog toga što je za njezinu izradu

upotrijebljeno više komada lijepe, raskošne tkanine, za koju

ujedno nema sumnje da je izvorno bila namijenjena iskljuèivo

krojenju reprezentativnih muških kaputiæa. Na to upuæuje

izrazito neobièan dekor koji se vertikalno pruža uzduž jednog

(rubnog) dijela svile, i to na naèin da se prema vrhu sužava.

Dva najduža fragmenta, koja se protežu cijelim boènim

stranama leðnog dijela, a djelomièno zahvaæaju i gornji dio

prednjeg dijela misnice, su dugi oko 108 centimetara. Stoga je

ispravno zakljuèiti da je svila uistinu bila namijenjena krojenju

muškog kaputa, a ne prsluka, za koje su se takoðer dizajnirale i

tkale svile èiji je dekor bio potpuno prilagoðen njihovom

obliku. Kaput koji se èuva u Metropolitan Museum of Art u

New Yorku (Slika 58.) je krasan primjerak takvih skupocjenih

dijelova muške garderobe. Zanimljivo je da je u Victoria and

Albert Museumu u Londonu saèuvan predložak za svilu kakva

je saèuvana na kaputu (Slika 59.), a izradila ga je Anna Maria

Garthwaite (1689/90. – 1763.) u Londonu 1747. godine

(Rothstein, 1990). I na drugom predlošku Garthwaitove (Slika

60.) se lijepo vidi kako je dekor ovih svila, kakva se saèuvala u

Mundanijama, osmišljen na naèin da elegantno prati donji rub

kaputa te da ga posebno obogaæuje u središnjem dijelu, gdje se

kopèa, dok je ostatak površine jednobojan. Zanimljivo je da bi

se posebno tkali i oni dijelovi svile od kojih bi se krojili

preklopi za džepove. Svila iz Mundanija je taft louisine lancé

broché s liseré efektima osnove. Potke lancé su bijele i zelene

svilene niti koje sudjeluju u stvaranju dekora, dok su tehnikom

broché utkane sve ostale svilene raznobojne niti. Površina na

kojoj nema dekora je delikatno razigrana liseré efektima jednog

dijela niti osnove, koje pritom stvaraju sitni uzorak lonsangha

(Slika 61.). Bogat, neobièan dekor kombinira ''naturalistièke''

cvjetove, pupoljke i lišæe, ali i elemente koji su potpuno

apstraktni, odnosno bizarni. Iako se takvi motivi uoèavaju i na

predlošcima Anne Marie Garthwaite, treba imati na umu da se

ona – kao i gotovo svi drugi tadašnji crtaèi predložaka za svile u

Engleskoj – izravno nadahnjivala i svilama i predlošcima za

svile s Kontinenta. Ujedno, rubovi rapskog primjerka su posve

drugaèiji od rubova jedne svile tkane po predlošku

Garthwaitove, a koja se èuva u Victoria and Albert Museumu u

Londonu. Stoga je ipak kao podrijetlo svile iz Mundanija

ispravnije pretpostavljati Francusku, te ujedno ponuditi

dataciju izmeðu 1745. i 1750. godine.

Otprilike u isto razdoblje, toènije izmeðu 1740. i 1750.

godine, možemo datirati i tri druge, nešto manje

reprezentativne svile koje su se saèuvale na Rabu. Za izradu

misnice (104 – 94,5 x 71 – 63,5 cm) iz crkve sv. Petra u

Supetarskoj Dragi (Slika 62.) upotrijebljena je svila

proizvedena u Veneciji ili u Venetu, a kakva je saèuvana i na

misnom ornatu u zadarskoj katedrali sv. Stošije te primjerice na

jednoj misnici iz katedrale u Bassano del Grappa (Davanzo

Poli, 1991b). Na podlozi tkanoj u varijanti tafta zvanoj Gros de

Tours je raskošan dekor tkan tehnikama lancé i broché,

svilenim potkama koje na licu tkanine fiksiraju niti osnove u

keperu 3/1 S. Visina raporta iznosi 72 centimetra, a iako je svila

razrezana na više dijelova koji nisu prišiveni na naèin da vjerno

prate dekor, primjeæuje se da je rijeè o strogo simetriènoj,

romboidnoj kompoziciji, a ne o ranije omiljenoj tipologiji a

isolotti. Slièno je koncipiran i uzorak svile saèuvane na velumu

za kalež u crkvi sv. Križa (Slika 63.) a koja se datira u isto

razdoblje. I ovdje se cvjetni motivi isprepleæu s rocaille

elemetima, ali u nešto manje raskošnom odnosno ''plastiènom''

prikazu. Takoðer potjeèe iz Veneta, a od sliène svile je uzraðen i

velum (Slika 64.) koji se danas nalazi u Dijecezanskom muzeju

u Trentu (Devoti, Diglio, Primerano, 1999).

Tijekom istog, petog desetljeæa 18. stoljeæa, takoðer u

sjevernotalijanskim manufakturama, je nastao i jednostavan ali

dražestan dvobojni broché damast (a liage répris) od kojeg je

izraðen velum (52,5 x 48,5 cm) iz nekadašnje rapske katedrale

(Slika 65.) Damast je tkan svilenom osnovom zelene boje i

bijelom lanenom potkom, i to kombinacijom aversa satenske

konstrukcije za podlogu i reversa kepera za bijeli dio dekora.

Cvjetovi su tkani tehnikom broché svilenim nitima boje

bjelokosti, blijedo ružièaste i oker boje. Reprodukcije i analize

ovakvih damasta se prilièno èesto sreæu u struènim

publikacijama o povijesnim tekstilima. Gotovo uvijek se kao

mjesto njihova podrijetla navodi sjeverna Italija, dok se u

analizi njihovih karakteristiènih dekora katkad svraæa pažnja na

moguænost utjecaja tadašnjih austrijskih i njemaèkih tekstilnih

manufaktura (Jolly, 2002; Bertone, 1991; Ribezzi, Lunazzi,

Mansi, 1999).

Pregled tekstila iz druge polovice 18. stoljeæa zapoèinje

sa svilom veluma za kalež (54 x 53,5 cm) iz župne crkve sv.