Tomislav Grgurević:

“U Boki se propovijeda da je vila Alkima, što ima

dvore u brdu Pestingradu, odakle kreće na česta

putovanja nebeskim i morskim plavim

prostranstvima, uvijek činila dobra djela i zato su

je ljudi i bogovi voljeli. Bila se opredijelila za život

na obroncima planine Lovćena. Prije toga dugo

je boravila na dvorovima grčkih bogova, u

njihovoj postojbini. Bogovima je to činilo čast

zbog Alkimine izuzetne ljepote.

Mlada i lijepa, bila je i lakomislena. Jednom

prilikom, reče ona bogu Posejdonu:

"Ja sam ovdje Bog, a ne ti. Za mnom ljudi bacaju

čežnjive poglede i ni za kim drugim. Mene svi

zapažaju. Tebe niko ne vidi!"

Rasrdi se Posejdon i u trenutku srdžbe htjede je

ubiti. Ali, na molbu ostale svoje brace smilova se

i kazni je progonstvom u daleke zemlje. Od tada

grčka vila Alkima živi na Pestingradu. Luta

planinama i tako okajava svoju kaznu davno

izrečenu, u očekivanju da ce se Posejdon ipak

smilovati i vratiti je tamo gdje joj je mjesto. Da bi

joj se Bog smilovao, čini dobra djela.”

Pogled na Vilinu pećinu

Pogled na Vilinu pećinu

“Nad Kotorom, u liticama lovćenskog

masiva, nalazi se nepristupačna pećina

Vilinica, i kojoj žive vile. Među njima,

najpoznatija je vila Alkima...

U Vilinici se nalazi čitav jedan grad u koji

do sada nije kročila ljudska noga. Ulaz je

napravljen u sredini Pestingradske

stijene...”

Tomislav Grgurević

Pogled na Vilinu pećinu

“Ulaz u pećinu, koja se vidi sa mora a lići

na čovječje oko, tako je postavljen u litici

da nema mogućnosti da u nju uđu ljudi.

Međutim, ako bi se kojim čudo, i desilo da

čovjek stigne u Vilin grad, na kapiji ga

čekaju stražari koji odmah nepoželjnog

gosta gurnu u provaliju...”

Tomislav Grgurević-”Odjeci slavnih

vremena”

Pogled na Vilinu pećinu

“Naša vila se zove Alkima i živi u pećini Vilnici na brdu

Pestingradu, koje se diže skoro okomito pored Lovćena iznad

Kotora, u dnu zaliva Boke. Kažu da u nekim magičnim noćima,

valjda onima kada se čini da cijeli zaliv sniva, kada se zrak ispuni

mjesečevom prašinom, kada se u moru ogledaju zvijezde, a

barke miruju u mandraćima, vila Alkima plovi nebom iznad Boke

u svojoj zlatnoj barci.”

Antun Sbutega

Pogled na Vilinu pećinu

Pogled na Vilinu pećinu

Naš stari Kotoranin, tačnije

Tabačanin, u poslednje vrijeme

sve više pješači i obilazi obližnja

nepristupačna mjesta, a kako

godine idu on se penje i ka sve

većim visinama.

Avanturistički duh gospodina

Schawu ne napušta ni u starosti.

Moglo bi se reći da nikada nije ni

prestao biti avanturista,

a ovi krajevi nikad nisu

prestali biti inspiracija

ljudima od duha

i akcije.

Snimi me slučajno jedan

lovac, po imenu Bulaić

Milko.

Pogled sa brda Pestingrad

Fotografija pećine na brdu Pestingrad, iznad Kotora

“Pogled iz pećine na brdu Pestingrad. Potrebno vrijeme za dolazak do pećine je

oko 7 sati hoda, ako krenete skoro vertikalnom gredom tačno od Tabačine, pa

pravo na Žiljev Kamen, a zatim do pećine. Ja sam išao od 7.00h do 14.30h bez

zaustavljnja i bez kapi vode,a hranu da i ne spominjemo”-Schawa Ivanović

Put koji vodi do pećine je uzan i uklesan u kamenu ispod same Viline Pećine, a

spojen je sa putem koji vodi od Gačevića. Putevi se spajaju na Zeleničku Gredu.

Fotografija pećine na brdu Pestingrad, iznad Kotora

Pećina na Pestingradu-na sredini pećine postoji takozvana “živa”

voda.

Pestingrad, na latinskom jeziku (peste) označava bolest-kugu. U

vremenu kada je Kotorom harala ova smrtonosna zarazna bolest, svi

zaraženi bolesnici su bili smješteni u ovoj pećini. U pećini je bilo i tekuće

vode, upotrebljive za piće, a moglo se smjestiti oko 200 ljudi.

Pogled na Špiljare

Pogled na zaliv sa Žiljevog kamena

Po legendi Žiljev kamen je

postavila Medeja, kćerka

kolhidskog kralja Ejeta da bi

zaštitila Jasona:

“...Uz pomoć Zevsa, oca bogova i

ljudi, ona iznad mjesta koje

ograničavaju dva izvora i more

odlomi visoku stijenu dovoljno

veliku da pobije stotine Kolhiđana.

Stigoše divovi, jer samo su oni

mogli obaviti ovaj posao. Postaviše

stijenu na jednu strmen. Trebalo je

samo dotaći ovu gromadu da bi se

ona obrušila ka moru i

moreplovcima...”

...opasna stijena ostade na mjestu

gdje je bila postavljena, a

stanovnici grada u stalnom strahu

sve dok jednog dana ne stiže u

grad kovač po imenu Žil. Na molbu

vile Alkime i bogova kovač Žil

odluči da pomogne narodu i da

stijenu veže lancima za podlogu.

Na Medejinu molbu, Zevs obeća

da će ova stijena, vezana lancima,

tu stajati za vječna vremena.

Održao je riječ. Žiljev kamen ostao

je na onom mjestu gdje ga je

Medeja postavila i nakon mnogih

ratova, razaranja, zemljotresa...

Ovo je podnožje Žiljevog kamena

“Ispod žiljeva kamena dok sam bio komandir Vatrogasne jedinice

Kotor, sa profesjonalcima i dobrovoljcima ove jedinice spašali smo

ljude koi su bili nemoćni da se vrate dolje u Kotor. Ova slika ukazuje

koliko je to surovo brdo poviše Kotora.”

Antun Pana Milošević

Stara barutana

Šljuka –snimljeno na Pestingradu

Ostaci nekadašnje kuće Moškova u Špiljarima

“Stara kućica iznad

nekadašnjeg crnogorskog

pazara

U ovoj kućici je živjela

Petrica Crna, a zatim Jovo

Macakan.

Jovo Macakan je po Kotoru

hvatao pse lutalice brinuo se

o njima.”

Zdenka Janković