Dragi naši!

Dobrodošli na stranice vašeg omiljenog školskog lista! U njemu ćete naići na mnoge zabavne i korisne stvari koje su naši novinari cijele godine vrijedno pratili i bilježili. Očekuje vas pregršt tekstova i zanimljivosti o našoj Pitomači i osobitostima našega podravskoga kraja, što je ujedno i tema ovogodišnjega broja. Pisali smo i o mnogim hvalevrijednim događajima koji su se dogodili protekle školske godine. Moći ćete pogledati fotografije s naših putovanja, maturalca, slobodnih aktivnosti i još puno, puno toga. Svaki dosadašnji Preradović bio je poseban i originalan. Naši mladi novinari svakako su se potrudili odabrati što bolje teme koje su prikazali u najzanimljivijem svjetlu. Svake godine, pa tako i ove, pripremili smo za vas tekstove koji će vas odvesti u drugačiji, čaroban svijet negdje duboko u vašoj mašti. Svaki uradak rađen je s ljubavlju i velikom nadom da će vas nadahnuti na pisanje, čitanje ili razmišljanje. A sada - nemojte gubiti vrijeme, već se bacite na čitanje našega Pere!

Vaša urednica Nikolina Šubić, 8. c

www.preradovic.hr

Impresum

PreradovićList učenika Osnovne škole Petra Preradovića, Pitomača Godina: XXXV. Broj: 43 Izdavač:OŠ Petra Preradovića, PitomačaTrg kralja Tomislava 9, 33405 PitomačaTel/fax: 033/801-023 e-mail: os-pitomaca-tajništvo@vt.t-com.hr

Za izdavača: Siniša Siladić, dipl. inf. ravnatelj

Odgovorna urednica: Ana Held, mag. philol. croat.

Glavna urednica: Nikolina Šubić (8. c)

Uredništvo: Erika Čizmar, Marta Giba, Tea Šokec, Ana Špiranec (8. c), Laura Fel (8. b), Ivana Lotina, Petra Lovreković, Jelena Rastić (6. b) Suradnici: Lana Živko (8. a), Martina Kuntić (8. b), Doris Ivanović, Elena Siladić, Ivona Šokec (7. a)

Fotografije: redakcija lista, Foto Begović, arhiva Općine Pitomača, suradnici lista.

Naslovnica: Erika Čižmar (8. c)

Grafičko oblikovanje i tisak: AD ARMA d.o.o. Pitomača

Naklada: 200 komada

2

UVODNIK

Tisak časopisa sufinancirali: VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA i OPĆINA PITOMAČA

www.preradovic.hr

UVODNIKUREDNIŠTVOTEMA BROJAIZ NAŠIH PODRUČNIH ŠKOLADOGAĐAJNICADNEVNIK PUTOVANJAIZ ŠKOLSKOG FOTOALBUMAPUTOPISNA REPORTAŽANAŠE SLOBODNE AKTIVNOSTIŠKOLSKA KNJIŽNICAINTERVJUNAŠI USPJESIZANIMLJIVOSTIHOROR PRIČEKISTOM I PEROMMATURALACOSMAŠIZABAVNIK

234-910-1314-1718-1920-21222324-252627282930-3132-3334-3738-39

Upoznajte nas…

Novinarska grupa naše škole već niz godina radi na uređivanju školskog časopisa Preradović. Trenutno broji 14 mladih novinarki od šestog do osmog razreda. Časopis izlazi jednom godišnje uoči županijskog Lidrana. Do sada je čak tri puta bio predstavljen na državnoj smotri: 1991. u Varaždinu, 1993. u Čakovcu te 1996. u Dubrovniku.

Novinari moraju znati sve nužno o novinarstvu i kako pisati različite novinarske vrste, a to je i naš glavni zadatak. S vremenom smo od zaigranih djevojčica postale prave mlade novinarke. Složne smo i poštivamo jedni druge. Sastajemo se jednom tjedno i svaki puta je drugačije. Imamo vrhunske ideje i odličan smisao za humor. Pratimo sva važnija događanja u školi i mjestu, pišemo novinarske tekstove, održavamo intervjue, prikupljamo fotografije te ukrašavamo školske panoe. Nekoliko smo puta gostovali i u emisiji na mjesnom radiju koju subotom ujutro vodi naša Ivona.

Ponekad znamo biti malo neozbiljne, ali kada je u pitanju pisanje tekstova, postajemo najozbiljnije i odmah počinjemo s radom. Učiteljica Ana često ima pune ruke posla oko raznoraznih ideja vezanih za teme, ali i oko ispravljanja naših nikad shvaćenih gramatičkih i pravopisnih pogrješaka. Nakon što napravimo sve zadatke, redovito se počastimo slasticama te uživamo u zajedničkom razgovoru. Želja nam je da se tradicija uređivanja ovoga časopisa nastavi i dalje.

Napisale: Tea Šokec, 8. c i Doris Ivanović, 7. aFotografije: Foto Begović

sadržaj

3

UREDNIŠTVONoviNarska grupa

Pitomača je mjesto poznato po zelenim šumama, vinorodnim brežuljcima i bogatom kulturnom baštinom. Posebna je i jedinstvena, kao i njena okolna naselja kojih je ukupno jedanaest. Sam naziv mjesta ukazuje na nešto pitomo, drago, uljudno. Točno takva Pitomača i jest. Dolazak ovdje je doživljaj nečeg drugačijeg. U njoj se isprepliću mnoga narječja, gdje se posebno njeguje kajkavsko.

U Pitomači se radi „punom parom“. Tu nema zabušavanja niti odmora, jer tko bi u protivnome obrađivao sva ta polja, livade i zelena prostranstva koja sežu od Slavonije pa sve do Mađarske. Od davnina žitelji ove općine za kruh zarađuju obradom plodne ravnice i uzgojem trajnih nasada. Ipak, kada se nađe malo vremena, u svoje žuljevite ruke stavljaju tamburice i harmonike. Mnogi vrijeme odmora provode u kletima u Aršanju, Kladarskome bregu i Otrovanjskome bregu, gdje se za svakoga nađe pokoja slastica i čašica finog domaćeg vina. Pitomački festival Pjesme Podravine i Podravlja oduvijek je njegovao kvalitetnu podravsku pjesmu, a na njemu već dugi niz godina nastupaju poznati izvođači iz svih krajeva Hrvatske. Poznati pjesnici i skladatelji rođeni su upravo u našem kraju: pjesnik Petar Preradović, pjesnik i novinar Drago Britvić te skladatelj Marijan Jergović.

4

PitomaČa u zagrljaju Drave i Bilogore

TEMA BROJAwww.preradovic.hr

5

To malo mjesto nije poznato

svakome, ali oni koji su barem

jednom bili ovdje kažu da je to

„mali raj na zemlji“. Upravo su

zbog toga o Pitomači nastale

tolike pjesme, priče te slike

koje oplemenjuju dušu. Ne kaže

se uzalud da je Pitomača općina

kruha, vina i pjesme.

Napisale: Erika Čižmar i Nikolina Šubić, 8. cFotografije: arhiva Općine Pitomača

www.preradovic.hr

TEMA BROJA

6

Velikani našega zavičaja

Petar PreradovićIako nas od vremena Preradovićeva stvaranja dijele mnoga ljeta, njegove pjesme nisu izgubile svoj sjaj. Vrijeme je samo potvrdilo njihovu snagu, ljepotu i trajnu vrijednost. Mnoge su postale antologijske kao: Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku, Moja lađa, Ljudsko srce i druge. Usred stalnih promjena boravišta, zbog vojnog službovanja, Preradović je svaki slobodni trenutak koristio za pisanje. Bio je idealist, ponesen ljubavlju prema hrvatskoj domovini, hrvatskom rodu, jeziku, prirodi, ženi, Bogu. Doživjevši mnoge osobne tragedije, boreći se s tegobnim životom, smisao vlastitog života često traži onkraj prostora i vremena postojanja.

Velikani našega zavičaja

Po svojoj plemenitosti i veličini Preradović se uvelike ističe među onima koji su izgrađivali

hrvatsku književnost i hrvatski narod.

Drago BritvićMada se uz njegovo ime često spominje riječ „tekstopisac“, Drago Britvić je, bez ikakve sumnje, zaslužio naziv pjesnika. O tome najbolje govore njegovi stihovi kojima je učinio više na oplemenjivanju lijepom riječju najšire publike nego ijedan suvremeni hrvatski pjesnik. Desetljećima je jedno od najspominjanijih i najnagrađivanijih imena hrvatskih festivala zabavne glazbe i šansone. Među najvećim su hitovima, skladanim

www.preradovic.hr

TEMA BROJA

7

Dr. Marijan JergovićDoktora Jergovića mnogi znaju kao jednog od osnivača Glazbenog festivala Pjesme Podravine i Podravlja te kao vrsnog glazbenika, skladatelja i uglednog liječnika. Iako je obnašao brojne funkcije u zdravstvu i športu, a u dva mandata bio je dožupan Virovitičko-podravske županije, mnogi ga pamte po glazbi - njegovoj najvećoj ljubavi. Napisao je preko 350 pjesama, ponajviše pučkih popijevki, zabavnih, tamburaških i prigodnih pjesama te skladbi za djecu. Njegove pjesme izvodili su Podravski mužikaši, Licitari, Najbolji hrvatski tamburaši, Gazde, Stjepan Jeršek Štef, Đuka Čaić, Ćiro Gašparac, Vice Vukov i mnogi drugi. Više puta je odlikovan i nagrađivan. Danas njegovo ime ponosno nosi glazbena škola u Pitomači.

Napisala: Tea Šokec, 8. cFotografije: arhiva Općine Pitomača, internet

na Britvićeve stihove, svima dobro znane pjesme: Bože, čuvaj Hrvatsku, Maslina je neobrana, Tvoja zemlja, Potraži me u predgrađu, Mirno teku rijeke, Samo mi se javi; koje su ispjevala jedna od najvećih imena hrvatske estrade, kao što su: Mate Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Vice Vukov, Đani Maršan, Jasna Zlokić, Tereza Kesovija, Novi fosili i mnogi drugi. Stihovima je nadahnjivao ljubitelje poezije i glazbe, a njegove su se riječi našle i u filmu Vlak u snijegu te serijalu Duga mračna noć. Uz Jergovića jedan je od pokretača Glazbenog festivala Pjesme Podravine i Podravlja u svojoj rodnoj Pitomači.

www.preradovic.hr

TEMA BROJA

8

Glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravlja, na kojemu svake godine nastupaju poznati izvođači hrvatske tradicionalne i zabavne glazbe, posvećen je njegovanju pučke suvremene pjesme naslonjene na glazbenu i pjesničku tradiciju hrvatskih krajeva uz rijeku Dravu. Već tradicionalno, od 1993. godine u našoj se Pitomači održava ovaj nadaleko poznati festival. Prva večer, u petak, rezervirana je za pjesme iz Podravine dok se u subotu predstavljaju glazbenici iz Podravlja, dakle prostora koji dobrim dijelom obuhvaća Slavoniju i Baranju i brojne tamburaške sastave i soliste.

Prošlogodišnji Festival broji svoje 21. izdanje. Ugostio je brojne pjevače, majstore harmonike, tamburaše te sve zaljubljenike u glazbu. Brojna je publika s iščekivanjem čekala nastupe svojih omiljenih izvođača. Za svakoga se našlo ponešto. Naš poznati televizijski voditelj, gospodin Branko Uvodić, vodio je cijeli festival, najavljivao izvođače te zabavljao publiku.

Mnoge pjesme, koje su izvedene na pitomačkoj pozornici, mnogima će ostati u dugom sjećanju. Pjesma Podravska krv u svakome Podravcu probudi osjećaj pripadanja svom zavičaju.

Glazbeni izričaj pitomačkoga kraja

Jedan od utemeljitelja Festivala, naš poznati tekstopisac Drago Britvić, rekao je: „Pjesmama krajeva uz Dravu lako prepoznajemo zavičaj, jer se razlikuju u srodnim posebnostima u glazbi i stihovima, u raznolikoj lepezi značajki, od široke melodijske ravničarske elegičnosti, do rustikalne zaigranosti pučkih plesova, prigodničarskih napjeva i pošalica. Pitomača u Podravini na samom je rubu područja kajkavskog narječja i zemljopisno je u središtu hrvatskog Podravlja. Tu se odvajkada susreću pa i prožimaju i „kaj“ i „što“ s primjesama slavonske ikavice, a u pučkoj pjesmi jednako su prisutni igudci mužikaša, i cimbal, i tambura. Podravci suvrijedni ljudi, no vrlo često alate u svojim žuljevitimrukama zamijene kistom, perom ili tamburom.

Sami Pitomačani svoje mjesto i općinu vole nazivati općinom KRUHA kojeg njihove ruke stvaraju, VINA kojim krijepe dušu, svoju i svojih gostiju i PJESME koja se rodi u pitomačkom domu, sazri pod brajdama pitomačkih vinograda, a živi na pitomačkom festivalu.“

Napisala: Nikolina Šubić, 8. cFotografije: arhiva Općine Pitomača

www.preradovic.hr

TEMA BROJA

9

Drava – srce PodravineKada dođete u Pitomaču, obavezno je otići do Drave i odmoriti se na njezinim obalama. Najljepša je u proljeće kada je oko nje sve u cvatu, a najživlja u ljeto kada se na obali rijeke okupljaju ljudi, igraju odbojku, roštiljaju i barem nakratko pobjegnu od svakodnevice.

Drava je zelenooka ljepotica čije nedirnute obale privlače one koji su željni netaknute prirode. Ljepotica u koju ćete se zaljubiti na prvi pogled. Brza je, tajanstvena, hladna i čista s prelijepim pješčanim otocima u nizvodnom toku. Ona je srce Podravine. Njen energični tok opisuje ovaj kraj. Možda i nije od svjetske važnosti, ali čuva mnoge tajne ovoga kraja. Ne bismo ju mijenjali ni za koju drugu rijeku jer Drava je tema pjesama, motiv slikama, uvod pričama.

Stari most, koji se provija nad njom, čuva svačije životne priče, odaje godine koje je proveo slušajući žuborenje te brze rijeke. Taj most spaja Pitomaču s Križnicom, kultiviranim krajolikom omeđenim hrvatsko-mađarskom granicom i rijekom Dravom. Drava se prelazi skelom. Nema kopnenu vezu, osim spomenutim visećim pješačkim mostom. Stari tok rijeke Drave i vode stajaćice su staništa za mnoge vrste riba, a Križnica je bogata i zaštićenim vrstama ptica. Od 2008. godine Križnica se nalazi u obuhvatu regionalnog parka Mura – Drava. Vila astronoma

Zvjezdarnica Vila nalazi se u Pitomači, a njome upravlja Astronomsko društvo osnovano 1981. godine. Od samog osnutka razvilo je veliku aktivnost u razvoju astronomije i srodnih joj znanosti. Nakon dvije godine počela je izgradnja zvjezdarnice, u ono vrijeme jedinstvenog projekta takve vrste u cijeloj Hrvatskoj. Izgradnja zvjezdarnice dovršena je 1989. godine. Astronomsko društvo uskoro je pokrenulo i izdavanje popularno-znanstvenog časopisa Naše plavo nebo. Društvo je uvršteno u svjetski astronomski registar. Zvjezdarnica Vila u Pitomači je, pored zagrebačke, druga zvjezdarnica u kontinentalnoj Hrvatskoj i jedina od Varaždina do Vukovara. Trenutno je u tijeku obnova objekta koji će za potrebe izvannastavnih aktivnosti koristiti učitelji i učenici naše osnovne škole.

Napisala: Tea Šokec, 8. c Fotografija: redakcija lista

Drava je ponekad zastrašujuće tamna i brza. Ipak, sve oko nje bogato je raznovrsnom florom i faunom i često ju obasjava sunčeva svjetlost koja prodire kroz guste grane drveća. Drava je simbol našeg kraja.

Napisala: Erika Čižmar, 8. cFotografije: arhiva Općine Pitomača

www.preradovic.hr

TEMA BROJA

10

Maštovita likovna grupa

Svaki ponedjeljak poseban je dan. Tada imamo naš omiljeni predmet - likovnu kulturu, a nakon toga nešto što nas potiče na originalnost, inovacije i istraživanje tehnika – Likovnu grupu. Sudjelujemo u raznim likovnim natječajima, šaljemo radove u školske listove, ukrašavamo hodnik izložbama te održavamo radionice za roditelje. Svakoj se pa i onoj najmanjoj pohvali veselimo, a nadamo se i uspješnim rezultatima na natjecanjima. Radovi naše Likovne grupe nastaju iz prijedloga, dogovora, obilježavanja zanimljivih datuma i blagdana.

PŠ Mala Črešnjevica

Tradicionalni školski sajmovi

Sve je krenulo 2010. godine kada smo u Maloj Črešnjevici odlučili promijeniti način obilježavanja blagdana. Bližio se Božić, a mi smo se željeli dobro zabaviti i sve sami izraditi. U duhu blagdana prevladavale su zlatna, srebrna i crvena boja. Roditelji su pokazali želju da kupe unikatne ukrase. Bilo ih je potrebno izraditi, ali prvo prikupiti sav materijal koji možemo pronaći u prirodi i osmisliti originalan način oblikovanja. Jedna je sitnica potaknula lavinu prelijepih stvarčica koje su na kraju ukrasile našu učionicu, poslužile kao poklon te nam pomogle da prodajom kupimo sitnice potrebne za našu školu. Osim čestitki, zvjezdica, borića i kuglica, bilo je tu aranžmana i ukrasa za bor. Uskrsni je sajam imao druge boje - žutu, zelenu i narančastu, a prevladavali su motivi jajeta, zeca i cvijeća.

Svaki se sajam unaprijed planira te se dogovaraju tehnike prema željama učenika i roditelja. Organiziraju se radionice, a najveća nam je nagrada vidjeti sav naš trud na jednom mjestu te zadovoljna i znatiželjna lica posjetitelja. Posljednji je božićni sajam imao i unikatne slike na drvetu, staklu i glini, a izrađivali smo i ukrase od tijesta.

Mali likovnjaci

www.preradovic.hrIz naših područnih

škola

11

Putujemo, upoznajemo, učimo...

Kraj svibnja rezerviran je za dugo očekivani i zasluženi izlet. Prošle školske godine učenici PŠ Mala Črešnjevica nisu trebali daleko putovati da bi puno toga vidjeli, a još više naučili o našoj općini.

Pitomački kraj zaista ima odredišta koja je vrijedno posjetiti. Nakon okupljanja pred školom, vozili smo se do susjedne Velike Črešnjevice i pozdravili prijatelje. Krenuli smo prema Meteorološkoj postaji Lipica. Posebno nam se svidio panoramski pogled prema Dravi i Virovitici. Saznali smo dovoljno o mjerenju temperature i predviđanju vremena. Tvornica Jan Spider u Pitomači pokazala nam je proces nastanka čaja – od sušenja biljaka do pakiranja. Odmorili smo se na obalama Drave, popeli se na čuveni viseći most i izbliza upoznali našu tekućicu. Najduže smo se zadržali na seoskom imanju Zlatni klas u Otrovancu. Nakon obilnog ručka, posjetili smo kovačnicu u sklopu imanja. Najviše nas se dojmilo jahanje u drugom dijelu dvorišta.

Učenici su veoma hrabro odlučili obnoviti znanje o jahanju. Ovaj bajkovit dan nije uspjela pokvariti ni kiša pa smo oduševljeni krenuli u svoje malo selo na Bilogori.

U kući predstava

Dana 3. prosinca 2013. godine učenici nižih razreda naše škole posjetili su Kazalište u Virovitici. Dočekala ih je zanimljiva zimska predstava o pobjedi ljubavi nad zlom.

Snježna kraljica ime je predstave koja je bila namijenjena djeci od 4 do 11 godina. Naša je škola organizirala i omogućila učenicima pogledati ovu zimsku bajku. Mlada glumica Ana Majhević glumila je djevojčicu Gerdu koja je za svojeg prijatelja Kaia (Igora Goluba) učinila sve što je bilo u njezinoj moći kako bi ga spasila od zle kraljice. Glazba, koreografija i kostimi odlično su prilagođeni situacijama, a pljesak publike i osmijeh na licima govorili su više od pohvale za ugodno i korisno provedeno prijepodne.

Napisali: učenici i učiteljica PŠ Mala ČrešnjevicaFotografije: Zvjezdana Štefanić

…ali i unikatne slike na staklu

www.preradovic.hrIz naših područnih

škola

12

Zanimljivi adventski kalendar

Kako se bližilo vrijeme Božića, mališani iz PŠ Velika Črešnjevica zajedno sa svojom učiteljicom Nikolinom Šimota odlučili su izraditi adventski kalendar od kutija šibica. U svakoj kutijici nalazile su se prigodne poruke i radni zadaci koje su učenici otkrivali svaki dan kroz vrijeme Došašća.

Odlučite li i sami za naredno adventsko vrijeme izraditi ovaj zanimljivi adventski kalendar, ideje za izradu pročitajte u nastavku.

Potreban materijal za izradu: 24 kutije šibica, bijela akrilna boja, salveta s božićnim motivom, ljepilo za salvete, škare i hamer papir u željenoj boji.

Postupak:

1. Kutijice obojite akrilnom bojom2. Jednu salvetu razrežite na 4 dijela te odvojite bijele slojeve3. Na naličje salvete poslažite 6 kutija te ih tako zalijepite, a na kutije napišite brojeve4. Višak salvete uz otvor kutije odrežite, a bočni ostatak salvete zalijepite5. Kutije učvrstite na hamer papir

PŠ Velika Črešnjevica

Napisala: Lana Mojzeš, 8. aFotografije: Nikolina Šimota

www.preradovic.hrIz naših područnih

škola

Krećemo s izradom zanimljivoga adventskoga kalendara

13

Sretan dan za mališane iz Starogradačkog Marofa

Učenici PŠ Starogradački Marof od početka ove školske godine nastavu pohađaju u novoj školi čiju su izgradnju financirali Virovitičko-podravska županija i Općina Pitomača. Radovi na izgradnji područne škole započeli su 5. rujna 2012., a otvorena je točno godinu dana od toga datuma.

Na području Virovitičko-podravske županije u posljednjih je nekoliko godina, na inicijativu župana Tolušića, izgrađeno i obnovljeno više od trideset škola i športskih dvorana. Uskoro se očekuje otvorenje Područne škole u Sedlarici te Srednje škole S. Sulimanca u Pitomači.

Napisala: Jelena Rastić, 6. b (izvor: virovitica.info)Fotografije: Foto Begović

PŠ Starogradački Marof

I škola je službeno otvorena!

www.preradovic.hrIz naših područnih

škola

14

ožujak

Preradovićev rođendan

Prošle smo godine obilježili 195. obljetnicu rođenja Petra Preradovića. U rodnoj kući toga velikoga hrvatskoga pjesnika održani su 45. susreti literarnih družina pod nazivom Preradovićev rođendan.

U spomen na Preradovića pripremili smo prigodni recital. Učenici Glazbene škole dr. Marijana Jergovića iz Pitomače izveli su dvije skladbe, dok su mali folkloraši iz Grabrovnice predstavili narodne plesove svoga kraja. Literarnim izrazom program su obogatili učenici osnovnih škola iz Kalinovca, Kloštra Podravskoga, Molvi, Gornjeg Bazja, Zagreba i Pitomače. U sklopu svečanosti održan je i književni susret na kojemu su sudjelovali Enerika Bijač, Milan Frčko, Marko Gregur, Pajo Kanižaj, Darko Pernjak i Zdravko Seleš, članovi Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika.

Pokrovitelji susreta bili su Osnovna škola Petra Preradovića iz Pitomače, Područna škola u Grabrovnici te izdavačka kuća Školska knjiga koja je za sve sudionike pripremila prigodne poklone.

Napisala: Nikolina Šubić, 8. cFotografije: redakcija lista

Književnik Pajo Kanižaj rado nam je dao kratki intervju

www.preradovic.hr

događajnica

Naši atletičari – naš ponos

U Osijeku se sredinom svibnja prošle godine održalo poluzavršno državno natjecanje u atletici za učenike i učenice petih i šestih razreda osnovnih škola. Djevojčice i dječaci naše škole u ukupnom su poretku osvojili prvo mjesto i time se plasirali na državno natjecanje. Na istom su u Vinkovcima osvojili drugo mjesto u konkurenciji dječaka te treće mjesto u konkurenciji djevojčica.

Napisala: Marta Giba, 8. cFotografije: redakcija lista

TRAVANJKnjige nas obogaćuju

Što nam znače knjige? Što nam predstavljaju? Možemo kazati da je knjiga nešto neprocjenjivo, nešto što nas obogaćuje znanjem, ljepotom i srećom. Ne postoji knjiga u kojoj se ne nađe nešto dobro i korisno.

Jedna stara poslovica kaže da je knjiga vrjednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita.

Obilježavanje Dana hrvatske knjige prilika je da se malo vratimo u prošlost i prisjetimo početaka hrvatske pisane riječi i književnika koji su zaslužni za to, kao i mnogih književnika koji su hrvatsku književnost svojim djelima učinili svjetski poznatom. Učenici naše škole uz glazbenu pratnju polaznika Glazbene škole dr. Marijana Jergovića u Knjižici i čitaonici Pitomača simbolično su 24. travnja 2013. godine obilježili Svjetski dan knjige i autorskih prava. Interpretirali su stihove pjesnika koji su ostavili

neizbrisivi trag u našoj Pitomači - Petra Preradovića, Božice Jelušić i Drage Britvića.

Napisale: Jelena Rastić i Ivana Lotina, 6. b Fotografija: redakcija lista

www.preradovic.hr

događajnica

SVIBANJ

15Čestitamo na izvrsnom rezultatu mladim športašima

ŠŠD-a Sokol

16

Zbogom, osmaši!

Već tradicionalno, krajem prošle školske godine, naši osmaši pripremili su svoje oproštajne točke za završetak osnovnoškolskog obrazovanja. Svaki osmi razred osmislio je nastup svojstven svojim mogućnostima i kreativnosti. Neki su to napravili vrlo emocionalno i dirljivo pa su se mogle zamijetiti suze na licima publike, ali i na licima osmaša. Na pozornici ste mogli vidjeti svašta - od „blefova“ do prekrasnih rečenica i misli. Na početku priredbe ravnatelj naše škole održao je govor o učeničkim uspjesima u protekloj školskoj godini. Čuli smo mnoga imena učenika koji su sudjelovali na raznim natjecanjima i toplo ih nagradili pljeskom.

Svojim predivnim nastupima program je obogatila i Glazbena škola dr. Marijana Jergovića. Na samom kraju završne školske priredbe svaki je razrednik predstavio svoje učenike čitajući njihova imena. Ravnatelj je proglasio najučenika svakog pojedinog razreda. Svi su s nestrpljenjem čekali proglašenje najučenika škole. Ove godine ta čast pripala je Tajani Bartolić, učenici 8. a razreda. Čestitamo Tajani i nadamo se da ćete se i vi potruditi i iznenaditi nas svojim znanjem. Učite, budite marljivi i nikada ne odustajte!

Napisala: Martina Kuntić, 8. bFotografija: Foto Begović

U međuvremenu nam je stiglo pismo Tajane Bartolić, prošlogodišnje najučenice naše škole…

Pozdrav, osnovnoškolci!

Ja sam Tajana Bartolić i učenica sam 1. a razreda Gimnazije Petra Preradovića u Virovitici. Prošle sam godine bila najučenica vaše škole. Bila sam neizmjerno ponosna kada sam saznala da sam baš ja izabrana za tu laskavu titulu.

Rano djetinjstvo provela sam kao „bubreg u loju“ - malo učenja, puno igre i sve želje ispunjene. Sve do tog „nesretnog“ petoga razreda. Tada su nastali problemi. Najteže je bilo kada smo se morali rastati od naše najdraže učiteljice Vesne Jelušić. U petome razredu dobili smo nove nastavnike, ali i nove predmete koji su nam dodatno otežali život. Uz pomoć našega novoga razrednika, Darka Schweigerta, shvatili smo da se sve može kad se hoće. No, on nas je na kraju šestoga razreda napustio te se naš „c“ razred raspao, a ja sam upala u „akavce“, razred koji je vodila Ivanka Fribec. Nakon njezinog odlaska u zasluženu mirovinu, zamijenila ju je jednako draga mlada učiteljica Iva Brusač koja nam je ostala do kraja osnovne škole. Ona nas je u kratko vrijeme naučila i pripremila kako se uklopiti u srednjoškolsko društvo. Mlada je, zna što mladi vole i kako s njima izaći na kraj. Nije mi bilo teško svakodnevno juriti iz škole kući na svojoj „strijeli“ (čitaj: biciklu) misleći kako neću stići zamijeniti torbe za glazbenu školu, rukomet ili dodatnu nastavu. Ponekad sam i zakasnila, no učitelji bi mi uvijek oprostili.

Zahvalna sam svima koji su vjerovali u mene i uz čiju sam pomoć uspjela u svom naumu. Nadam se da ću i dalje biti uspješna te da ću ispuniti svoje snove uvijek se sjećajući svih (ne)zgoda iz osnovne škole.

Vaša Tajana!

lipanj

www.preradovic.hr

događajnica

17

Kruh naš svagdanji

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje već je tradicionalan obred u našoj školi. Tih smo dana svi

prepuni ideja o izradi izložbe u predvorju škole. Svaki razred napravio je izložbu po svom ukusu. Tako su se tu našle farme, obitelj Tikvić, kućice od slame, košare

prepune krušnih proizvoda i plodova zemlje. Sve te proizvode, uz prigodan program školskoga zbora,

posvetio je svećenik te pohvalio vrijedne ručice koje su uredile prostor škole. Nakon posvećenja, svi smo

zajedno sa svojim razrednicima otišli u razrede te se počastili kolačićima, sokovima i toplim čajem. Svi

željno iščekujemo ponoviti ove dane sljedeće godine!

Napisala: Jelena Rastić, 6. b

listopad

Lanac molitve za LorenuKrajem listopada naša je škola organizirala akciju podrške učenici Loreni Šegrc, djevojčici oboljeloj

od akutne leukemije. Učenici su, obučeni u crvene i bijele majice, uputili poruku ljubavi i podrške u

želji za njeno ozdravljenje. Škola je organizirala i hvalevrijednu humanitarnu akciju u kojoj su sud-

jelovali svi učitelji i učenici. Djevojčica se još uvijek oporavlja od teške operacije u zagrebačkoj bolnici Rebro. Lorena, bori se hrabro te budi jaka i pozitivna!

Napisala: Laura Fel, 8. b Fotografija: Foto Begović

Izlet u Zagreb

Svi petaši dogovorili su sa svojim razrednicima izlet u Zagreb. Izvršili smo pripreme i jedva čekali dan polaska. Konačno je došao 14. studenoga. Na parkiralištu smo se smjestili u autobuse i krenuli ususret avanturi. Uz zabavu, smijeh i šale, put je brzo prošao. Ulazili smo u Zagreb. Prvo smo krenuli na Gornji grad. Razgledali smo katedralu, a onda smo krenuli u obilazak. Prošli smo Markovim trgom na kojem su zgrade Sabora i Vlade. Krenuli smo do Kamenih vrata, a vodič nam je pokazao i kulu Lotršćak s koje svaki dan, točno u podne, puca Grički top. Žičarom smo se spustili u glavnu zagrebačku ulicu Ilicu. Prošetali do Trga bana Josipa Jelačića te bacili novčić u bunar Manduševac. Već je bilo podne pa smo pošli u kazalište Žar ptica na predstavu Lažeš, Melita. Svima nam se svidjela, a kad je završila, bilo je vrijeme za ručak u McDonaldsu. Tamo nam je bilo lijepo, a dobili smo i male poklončiće. Zatim smo pošli u Arheološki muzej razgledati postavu Egipatska kultura. Svima je bilo zanimljivo učiti pisati hijeroglife. Razgledali smo sarkofage, nakit, mumije i druge predmete. Već se spuštao mrak i krenuli smo put kući. Iako je dan bio naporan, nitko nije bio umoran. U autobusu smo pjevali, galamili i zezali se. Na parkiralištu su nas čekali roditelji. Svi znamo da ovaj izlet nećemo nikada zaboraviti!

Napisala: Tena Grlica, 5. c

studeni & prosinac

Darujmo čaroliju Božića

U suradnji s Centrom za obitelj i Udrugom Drugi dom iz Pitomače, a na inicijativu učiteljice Željke Hanzić, naša je škola organizirala humanitarnu akciju pod nazivom Darujmo čaroliju Božića. Prikupilo se puno korisnih stvari: odjeće, obuće, školskih potrepština, društvenih igrica i još mnogo toga. Pomoć je bila namijenjena korisnicima Dječjeg doma Lipik gdje boravi 40-ak djece u dobi od 7 do 18 godina. U akciji su sudjelovali svi razredi osnovne škole, koji su sakupljali darove u svojim razredima, a nakon toga je sve prikupljeno dostavljeno djeci u Lipiku.

Napisala: Laura Fel, 8. b

www.preradovic.hr

događajnica

18

Krk

Početkom lipnja na terensku smo nastavu na otok Krk pošli mi, učenici sedmih razreda. Nakon dugog, ali vrlo živog i zanimljivog putovanja autobusom, stigli smo na cilj - otok Krk. Najprije smo razgledavali grad, a potom krenuli do špilje Biseruljke. Na prvi je pogled bila jako malena, no kad nas je vodič uputio u tajanstvene mračne puteve, u ljepote krškoga reljefa, vidjeli smo pravo čudo. Svaka kap koja klizi s tih stijena stvara originalnu melodiju. Bilo je prekrasno, kao da smo na trenutak otputovali u neko tajno carstvo. Upoznali smo se i s franjevcima te njihovim načinom života. Kasnije smo pošli do crkve i muzeja. U muzeju smo razgledavali odjeću koja se nekad nosila i veliku zbirku leptira, a čuli smo ponešto i o flori toga kraja. U crkvi svete Lucije u mjestu Jurandvor pokraj Baške saznali smo puno toga o Baščanskoj ploči. Iscrpljeni, vratili smo se u autobus i krenuli prema restoranu i plaži. Jedni su se kupali, dok su drugi razgledali krajolik. Šetali smo, loptali se, kartali, jeli sladoled... Jednom riječju - uživali. Nakon kraćeg vremena morali smo se okupiti kako bismo krenuli kući. Bile su to zadnje minute na otoku Krku. Umorni i tužni, krenuli smo svojoj rodnoj Podravini. Svima nam je bilo barem malo žao što napuštamo ovaj tajanstveni otok. Pričajući, iscrpili smo sve zalihe snage te utonuli u mirnu luku snova. Taj će dan zauvijek ostati urezan u naše pamćenje.

Napisale: Doris Ivanović i Elena Siladić, 7. aFotografija: redakcija lista

Jankovac - Višnjica

Zajedno sa svojim razrednicima, mi, učenici petih razreda, u svibnju smo posjetili Park prirode Papuk te seosko imanje Višnjica. U pratnji stručnih vodiča obišli smo Jankovac, jednu od najljepših gorskih dolina smještenoj na sjevernim obroncima Papuka. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Stube, pješački drveni mostići i rukohvati, koji su postavljeni na poučnoj stazi, omogućuju pristup najljepšim prizorima Jankovca. Posjet imanju Višnjica, okruženog stoljetnim parkom, stajama i koralima u kojima se nalazi ergela, pružila je nezaboravan doživljaj susreta s konjima. Upoznali smo se i s proizvodnjom batata te smo obišli imanje promatrajući životinje i prirodu.

Napisale: Ivana Lotina i Petra Lovreković, 6. bFotografija: redakcija lista

Uživali smo u ljepotama netaknute prirode i prekrasnim prizorima Parka prirode Papuk

www.preradovic.hr

DNEVNIK PUTOVANJA

19

Županijsko središte – Virovitica

Kišnog jutra, 21. studenoga 2013., svi su učenici trećih razreda naše škole krenuli u Viroviticu. Podijelili smo se u dvije grupe. Najprije smo upoznali dvorac obitelji Pejačević iz 19. stoljeća. U njemu se nalazi muzej, galerija te restoran. Prekrasne sobe i dvorane nizale su se jedna za drugom, a mi smo upoznali dugu prošlost grada koji se prvi puta spominje daleke 1234. godine. Ugodan ugođaj dočekao nas je u crkvi svetoga Roka. Saznali smo kako je ovo najljepša barokna crkva u ovom dijelu Hrvatske te da su ciglu za cijelu izgradnju pekli dugih deset godina. Upoznali smo i franjevački župni dvor koji čuva bogatu prošlost u bibliotekarstvu te brojna likovna umjetnička djela. Posjetili smo i zgradu Županije u kojoj smo pogledali zanimljive filmove i uvjerili se da je najljepša.

Napisali: učenici PŠ Mala ČrešnjevicaFotografija: Zvjezdana Štefanić

Vukovar - grad heroja

Mi, učenici osmih razreda, jedno sunčano listopadsko jutro krenuli smo na put u Vukovar. Prva postaja bila je Opća bolnica gdje je pala i pokoja suza za svim poginulima. Nakon bolnice uslijedila je Ovčara. Ondje smo obišli masovnu grobnicu te Spomen dom Ovčaru. Autobusom smo krenuli put Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskoga rata. Među svim grobovima isticao se grob generala Blage Zadre. Potom smo posjetili vojarnu te obišli unutrašnji i vanjski dio gdje nas je čekao bogat program. Nakon ručka posjetili smo dvorac Eltz i kuću nobelovca Lavoslava Ružičke. Umorni i iscrpljeni u kasnim smo se satima vratili svojim kućama.

Napisala: Petra Mikec, 8. aFotografija: redakcija lista

Vukovaru…Vukovare, junački grade, osjetio si što znače bol, patnja i strah. Palo je mnogo krvi i nevinih srdaca za tebe. Nitko ne može uspoređivati svoje patnje s tvojom, jer je neusporediva. Nitko neće doživjeti onakve strahote kakve si ti, jer su neponovljive. Ti stojiš na nogama, iako više nije bilo vjere da će strahote prestati, da će se smrt i stradanje prekinuti. No, ti si izdržao i pokazao neprijatelju da jedno hrabro srce vrijedi više od tisuću pokvarenih. Ovaj se rat, vjeruj , nikada neće zaboraviti, a tvoje će ime zauvijek ostati zapamćeno. Marta Giba, 8. c

Izvanučionička nastava u Podravske Sesvete

Treći tjedan listopada pripada Danima kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Njih smo odlučili, nakon što smo isprobali pripremljene slastice naših mama i baka, provesti na izvanučioničkoj nastavi u Podravskim Sesvetama. Mi, učenici PŠ Mala Črešnjevica, najprije smo se smjestili u parku na igralištu gdje smo isprobali najnovije drvene spravice, a tada nam je učiteljica pokazala obližnji mlin i pekaru preko puta. U mlinu smo upoznali proces izrade kruha. Nakon toga smo se uputili u pekaru gdje nas je očarao miris kruha i peciva. Radnica nam je ispričala kako iz brašna nastaju ukusni pekarski proizvodi. Odlučili smo našem pekaru predložiti da nam neke od slastica svaki dan doveze i u naše male selo!

Napisali: učenici PŠ Mala Črešnjevica

Izlet u Vukovar naveo nas je na razmišljanje o svim hrabrim ljudima koji su branili našu domovinu

www.preradovic.hr

DNEVNIK PUTOVANJA

20

www.preradovic.hrIZ ŠKOLSKOG

FOTOALBUMA

21

www.preradovic.hrIZ ŠKOLSKOG

FOTOALBUMA

Mi smo male maškare

Lorena, uz tebe smo! Neozbiljna strana Novinarske grupe

Naši veseli osmaši

22

London je glavni grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva te jedan od većih turističkih, kulturnih i povijesnih gradova uopće. To je grad kulture, tradicije, prekrasnih građevina, parkova i palača. London mnoge asocira na kišu, na „uštogljene“ Engleze, visoke cijene i na Big Ben. No, nije baš tako, neke sasvim druge stvari ostave jak dojam na svakog turista. U Londonu se nisam osjećao strancem jer ima ljudi iz različitih dijelova svijeta. Zanimljivo je kad na ulici čuješ i po nekoliko različitih jezika. Ljudi su jako ljubazni, a pravi Englezi vrlo fini, ugledni i uglavnom se svima obraćaju s „ gospodine“ i „gospođice“.

U Londonu ima mnogo toga posebnog za vidjeti i čuti. Zanimljivo mi je bilo posjetiti kineski dio grada gdje imaš osjećaj da si stvarno u Kini, a ne u Londonu. To je dio grada gdje živi preko milijun Kineza, sve je puno kineskih restorana, trgovina i svi pričaju kineski. Posebno mi je bilo doživjeti smjenu straže Kraljevske garde ispred Buckinghamske palače, dom kraljice Elizabete koja me je podsjetila na Engleska osvajanja u prošlosti.

Ono što svaki turist treba posjetiti kada dođe ovdje je Big Ben, koji svojom zvonjavom oduševljava sve posjetitelje. U blizini se nalazi Houses of Parliament, kao i London Eye s kojeg seže pogled na cijeli London. Bio sam i u poznatoj Oxford ulici. To je ulica prepuna trgovina gdje svi kupuju. Zanimljivo je i u muzeju voštanih figura Madame Tussauds, Trafalgar Square, Hyde Park... Moram napomenuti da su ulaznice veoma skupe za sve turističke destinacije i kreću se čak do 25 funti. No London ima mnogo prekrasnih muzeja koje možeš obići besplatno.

Najznačajniji simboli Londona su njihovi crveni autobusi na kat, poznate telefonske govornice i, naravno, kraljevska obitelj. U Londonu ima mnogo vrsta javnoga prijevoza. Posebno je razvijena podzemna željeznica koja ide i do tri kata ispod zemlje. Mnogi koriste autobuse te poznate taksije. Zanimljivo je da se vozi lijevom stranom pa treba vremena da se privikneš kad prelaziš cestu. Promet je veoma gust i svi žure. Prijevoz je dosta skup i mora se paziti do koje zone si kupio kartu. Koliko je London velik govori i činjenica da ima čak pet zrakoplovnih luka. Mnogi idu na posao biciklom ili čak brodom.

Što se tiče engleske hrane, fantastična je! Time sam odbacio sve svoje predrasude prema njoj. Zanimljiv je njihov engleski doručak na kojem poslužuju čaj s mlijekom, pečena jaja, slaninu i grah. Imaju i „tea time“, vrijeme za čaj u 5 sati poslijepodne. Ljudi su otvoreni, srdačni i ljubazni. I svi pričaju engleski!

Napisao: Leon Željko Barčan, 8. cFotografije: Leon Željko Barčan, 8. c

London calling!

Tower Bridge povezuje obale rijeke Temze i jedan je od najljepših mostova na svijetu

www.preradovic.hr

TEMA BROJAputopisna reportaža

23

Slobodnim aktivnostima do novih znanja, vještina i navika

Slobodne aktivnosti važan su dio života i rada svakog učenika. Je li to gluma, ples, novinarstvo ili neki šport, manje je važno. Provođenje slobodnog vremena u bilo kojoj takvoj aktivnosti pruža niz mogućnosti za razvoj osobnosti. U školi i izvan nje postoje mnogobrojne aktivnosti u koje se možemo uključiti. Navodimo samo neke od njih.

Školsko športsko društvo SokolOsim redovne nastave tjelesnoga odgoja, učenici se mogu uključiti u razne aktivnosti na kojima se mogu dodatno baviti športom koji ih posebno zanima. ŠŠD Sokol okuplja veliki broj učenika te predstavlja školu na županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima u rukometu, nogometu, košarci, odbojci i atletici.

Eko grupaEko grupa okuplja sve učenike koji vole proučavati prirodu, boraviti u njoj i istraživati. Donošenjem različitih prirodnih materijala, ovisno o prigodi, ukrašavaju unutrašnjost i okoliš škole. Učenici svojom maštom i materijalima, a nadasve voljom i idejama čine školu ljepšom i ugodnijom za boravak. Eko grupa pokrenula je akciju sakupljanja staroga papira u koju je uključena cijela škola.

AstronomijaNa nastavi astronomije učenici savladavaju osnovna znanja o Zemlji, Sunčevom sustavu i Svemiru te razvijaju radoznalost i zainteresiranost za svijet koji ih okružuje. Ova aktivnost temeljena je na praktičnoj nastavi, izradi samostalnih radova i na natjecanjima. Plan ove grupe je povezati se s hrvatskim astronomskim društvima, organizirati posjete zvjezdarnicama te uspostaviti kontakte s vodećim hrvatskim astronomima.

Vatrogasna mladežŽenska vatrogasna mladež DVD-a Kladare jedna je od najuspješnijih primjera izvanškolskih aktivnosti. U početku su bile nepotpuna ekipa, no ubrzo su okupile nove članice te svakom vježbom postajale sve bolje i bolje. Cijelo su ih vrijeme poticali i hrabrili treneri Toni i Mateja. Ubrzo su započele kvalifikacije za državno natjecanje. Ozbiljnim i upornim radom osvojile su prvo mjesto na općinskom natjecanju, a nedugo nakon toga i na županijskom te se izravno kvalificirale na državno natjecanje u Zadru.

Napisale: Nikolina Šubić, 8. c i Martina Kuntić, 8. bFotografije: redakcija lista

www.preradovic.hr

TEMA BROJANaše slobodne aktivnosti

24

Školska knjižnica uz svoju neposrednu odgojnu-obrazovnu ulogu mjesto je školskih javnih kulturnih zbivanja, projekata i svekolikih stvaralačkih mogućnosti. Školski knjižničari u svojoj praksi realiziraju razne projekte. Jedan od njih, u koji je uključena naša knjižnica, je projekt Bookmark.

Međunarodni projekt Bookmark

Projekt Bookmark međunarodni je projekt koji organizira Međunarodna udruga školskih knjižničara (IASL). Njime se obilježava Međunarodni mjesec školskih knjižnica. U našoj su školi u projektu sudjelovali učenici 4. c i 6. a razreda te PŠ Otrovanec.

Učenici 4. c i PŠ Otrovanec spojeni su s dvije škole u SAD-u, državama Virginia i Sjeverna Karolina. Učenici šestoga razreda spojeni su sa školom iz Karachia u Pakistanu. S razrednicom Anom Rumek osmislili su straničnike tematike hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode. Svaki učenik trebao je na straničnik nacrtati logo jednog odabranog parka, zalijepiti list drveta iz naše šume i napisati izreku o prirodi na hrvatskome i engleskome jeziku. Na poleđini straničnika učenici su na satu engleskoga jezika napisali nekoliko rečenica o sebi.

Učitelj Dominik pomogao im je napisati pismo za prijatelje iz Pakistana. Krajem mjeseca listopada straničnike smo poslali u Pakistan i veselili smo se njihovim šarenim straničnicima. Učenici iz daleke zemlje, osim što su zanimljivo i kreativno oblikovali svoje straničnike, poslali su nam pismo o kompletnom projektu za poticanje čitanja u njihovoj školi.

Učenici 4. c i učiteljica Slavica Bartolić na straničnicima su crtali simbole domovine. Uz pomoć učiteljice engleskoga jezika, Josipe Reit, napisali su kratke poruke na poleđinama. Na kraju smo straničnike plastificirali i poslali u Virginiu.

Učenici i učiteljice PŠ Otrovanec, Ana Šimić Kaša i Snježana Barišić, napravili su straničnike na temu narodnoga veza te napisali poruke o sebi, koje smo potom plastificirali i poslali u SAD. Zauzvrat smo dobili straničnike djece iz njihove osnovne škole. Knjižničarka je održala prezentaciju o američkoj državi Sjeverna Karolina, školi i znamenitostima kraja iz kojeg su stigli straničnici. Na kraju druženja učenicima je podijelila poklone koje su dobili iz Amerike.

Razglednica iz knjižnice

www.preradovic.hr

školska knjižnica

25

Čitaj mi! Glasno čitanje aktivnost je koja uključuje cijelu obitelj – roditelje, bake i djedove, braću i sestre, rođake, ali i prijatelje. Izuzetno je važno za razvoj kognitivnih sposobnosti djece. Godina 2013. bila je posvećena čitanju naglas. Prva nacionalna kampanja Čitaj mi! pokrenuta je na Međunarodni dan dječje knjige koji se obilježava 2. travnja.

Projekt Čitaj mi! povezali smo s projektom Bookmark na zanimljiv način. U oba projekta uključeni su učenici 6. a razreda. Nakon završenog posla sa straničnicima, organizirali smo blok sat čitanja naglas u knjižnici. Učenici su čitali zanimljivosti o hrvatskim nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Zaključili su da im je lakše čitati u sebi, ali im je ljepše i lakše pamte kada čitaju naglas. Nekoliko učenika iz razreda uči i čita lektiru naglas. Dok su jedni čitali, drugi su izrađivali turističke vodiče o izabranome parku prirode.

U projekt Čitaj mi! uključili su se i učenici 2. a razreda. U knjižnici su čitali lektiru naglas.

Upoznajmo knjižnicu

Edukativni posjeti učenika nižih razreda matične i područnih škola izvrstan su način promicanja knjige i čitanja za djecu te njihove roditelje. Ove godine većina učenika područnih škola posjetila je knjižnicu u Mjesecu knjige pa su se i oni priključili kampanji Čitaj mi! te izradi straničnika. Naglas smo čitali igrokaz Kokoš kod frizera i dobili smo izvrsnu ideju kako oslikati straničnike. Naši su straničnici bili puni šarenih kokica po imenu: Kokoš kišobranka, Zahtjevna, Eva, Marica, Kata… S radošću smo ih ponijeli sa sobom da nam služe za čitanje i sjećanje na druženje u školskoj knjižnici.

Gošća u knjižnici Povodom Mjeseca hrvatske knjige ugostili smo književnicu Željku Horvat-Vukelja. Održala je književni susret za učenike prvih razreda. Učenicima je ispričala nekoliko priča na vrlo zanimljiv način. Otpjevali smo i nekoliko pjesmica, a nije nedostajalo niti glume, plesa i recitacija. Svi smo se izvrsno zabavili!

Napisala: Ksenija Grudić-Kukavica, knjižničarkaFotografije: redakcija lista

www.preradovic.hr

školska knjižnica

26

Uvijek spremna poslušati, savjetovati,

pomoći…

Intervju s pedagoginjom Kristinom Lukić-Drmenčić

Recite nam ukratko nešto sebi.Ja sam pedagoginja Kristina Lukić-Drmenčić, radim u školi od 1. 3. 1997. godine. Živim u Virju, imam supruga i kći Enu.

Zašto ste odabrali posao pedagoginje?Odabrala sam taj posao jer volim rad s djecom, a oduvijek sam maštala o tome da radim u školi pa mogu reći da mi se ostvarila želja.

Koju ste školu i fakultet pohađali?Završila sam osnovnu školu u Virju, a srednju školu u Bjelovaru. Nakon završene gimnazije upisala sam Filozofski fakultet, smjer pedagogija. Diplomirala sam i postala profesorica pedagogije.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?Dolazim na posao u 8 ili 12 sati, ovisno o danu u tjednu. Ponekad imam razgovor s roditeljima vezan za ponašanje i ocjene učenika, a ponekad dolazim na nastavu kako bih vidjela rad nastavnika i učenika.

Koliko dugo radite u ovoj školi?U školi radim 17 godina.

Pomaže li Vam Vaš poziv u majčinstvu?Nije teško biti majka i pedagoginja jer uživam u jednom i u drugom.

Stignete li obavljati svakodnevne kućanske poslove uz posao u školi? Trudim se obaviti sve poslove koji me čekaju kada dođem kući, a ako nešto ne stignem, nije ništa strašno, posao neće nikamo pobjeći! Važno je uživati u životu i provoditi što više vremena s djecom.

Što mislite o djeci u ovoj školi?Mislim da su učenici naše škole dobri, no mogli bi biti bolji. Učenici se uvijek trebaju truditi da budu uspješniji, da bi ocjene bile bolje, da budu što bolji prijatelji i djeca, a mi svi da im u tome pomognemo.

Što biste izdvojili kao najljepše u Vašem poslu?U svakom slučaju, rad i druženje s učenicima. Učenike uvijek naučim nešto novo i dobro se zabavim, a tu su rijetke ružne stvari koje svi brzo zaborave.

Vaš savjet učenicima?Savjetujem svim učenicima da budu pristojni i vrijedni te da uživaju u vremenu koje provode u školi jer osam godina brzo prođe i onda vam kasnije bude žao što niste više uživali.

Razgovarala: Petra Lovreković, 6. bFotografija: redakcija lista

Čuvarica kajkavskoga izričaja

Intervju s učiteljicom Marijanom Rešetar

Marijana Rešetar rođena je 1977. godine u Virovitici. Učiteljica je razredne nastave koja radi u područnoj školi nedaleko od Pitomače, mjesta u kojem živi. Prvi zapaženi pisani uradci nastali su u klupama nižih razreda osnovne škole. Rezultati pjesničkoga stvaranja zabilježeni su i vidljivi u dječjim časopisima, literarnim zbornicima te sudjelovanjem na pjesničkim literarnim natjecanjima. UG HRAST joj 2011. godine objavljuje prvu zbirku pjesama Podravina, ti i ja, a dvije godine kasnije i drugu zbirku Podravske senje.

Što Vas je motiviralo da pišete pjesme? Za pisanje pjesama uglavnom me motiviraju neki moji vlastiti događaji, doživljaji, ljudi ili nešto što zapazim oko sebe, ili jednostavno krenem od neke kajkavske riječi koja me zainteresira svojim štokavskim značenjem.

Tko Vam je uzor? Uzori su mi Dobriša Cesarić i Dragutin Tadijanović.

Koja Vam najdraža pjesma koju ste napisali? Najdraža pjesma mi je jedina pjesma bez naslova, koja se nalazi u mojoj drugoj zbirci pod nazivom Podravske senje. U svom sadržaju može aludirati na svašta, a u stvari se radi samo o običnom ženskom rupcu.

Koliko Vam je vremena bilo potrebno da napišete svoju posljednju zbirku Podravske senje? Budući da sam u svemu „sam svoj majstor“, bilo mi je potrebno točno dvije godine. Pjesme, ilustracije, naslovnice za knjigu, tehničke pripreme prije tiska – sve radim i osmišljavam sama. Tu je još i posao s predgovorom u vezi kojega surađujem s profesorom matematike Danijelom Rešetarom.

Koliko dugo se bavite pjesništvom? Ozbiljnije pisanje započelo je 2011. godine kada su moje umotvorine prezentirane javnosti.

Kada ste bili u našim godinama, jeste li voljeli čitati knjige? Sjećate li se nekih? Naravno, voljela sam čitati. Osim lektire, sjećam se da sam čitala knjige koje su mi se u ondašnje vrijeme činile zanimljivima. Tu su se, primjerice, našla mnogobrojna Zagorkina djela.

Što danas volite čitati? Čitam sve ono što mi se čini zanimljivo ili mi dođe pod ruku – nema nekog određenog pravila.

Za kraj, možete li nam otkriti spremate li neka nova iznenađenja za svoje čitatelje?Ekskluzivno samo za Preradović mogu najaviti da imam želju i volju napisati te objaviti slikovnicu. Ideja je rođena i razrađena, ali za sada je samo u mojoj glavi. Ono što mi nedostaje je vrijeme i podrška da je sadržajno i slikovno pretočim na papir.

Razgovarale: Ivana Lotina i Jelena Rastić, 6. bFotografija: redakcija lista

INTERVJUwww.preradovic.hr

intervju

27

Natjecanja, susreti i smotre2012./2013.

Atletika (dječaci) – 2. mjesto na državnom natjecanjuJosip SabađijaIvan HanićTomislav JanešFran PintarićKarlo Jakupec Patrik BabićLeon ŠvarbićTin VukšanAntonio RadelićAlen KožarićMartin BalijaIvan PiskorDomagoj Magić

Atletika (djevojčice) – 3. mjesto na državnom natjecanjuNives MakvićAna ŠkudarMeri MarakovićMarija MatočecLara KirinEla SeidlPaula RakijašićLorena BlagaTena ŠolinićDanela RelićNina GregurašIvona SiladićKarla Begović

Rukomet (djevojčice) – 2. mjesto na regionalnom natjecanjuNina FerićValentina RajnovićMatea BedekovićIva RavlićTajana BartolićTena MarkovinovićLaura FelMarija Roberta MagićSanja MeđurečanPaula RakijašićNina GregurašPetra VeličanTena Šolinić

Kros (djevojčice) – 1. mjesto u županijiPaula Rakijašić Lara KirinPetra VeličanElla Seidl

Kros (dječaci) - 2. mjesto u županijiPatrik BabićKarlo JakupecAlen KožarićFran PintarićKros (djevojčice) - 3. mjesto u županijiMarija Roberta MagićLaura FelNina FerićValentina Rajnović

Odbojka - 2. mjesto u županijiMatea BedekovićMarija Roberta MagićPetra MirovićSanja MeđurečanNina FerićLaura FelTena Markovinović Paula RakijašićNina GregurašLea Putnik

Košarka - 3. mjesto u županijiMateo HorvatNeven KirinFilip MihokovićKarlo VončinaFilip FilipovićToni FerežaDomagoj CugovčanLovro TržićTomislav JakelićLuka PeršićLeopold LovrekovićLeon Švarbić

Mali nogomet - 2. mjesto u županijiRobert BedekovićTomislav JanešPatrik PankaszFran PintarićMarko RakijašićDejan KlemenPatrik BabićDomagoj MagićKarlo JakupecDino ArapinacNiko SučićAlen Kožarić

LidranoNovinarski izraz (Školski list Preradović)

Hrvatski jezikStefani Ivanic - 4. mjesto u županijiLucija Novosel - 5. mjesto u županijiTajana Bartolić - 5. mjesto u županiji

Likovno stvaralaštvo – pozvani na državnu smotruPatrik Mrak Ena Ravlić Ivona Šokec

Engleski jezikMarko Ivanović - 6. mjesto u županiji

MatematikaVinko Martinčević - 5. mjesto u županijiIva Rengel - 6. mjesto u županijiMihael Cugovčan - 6. mjesto u županiji

Povijest Maja Rengel - 2. mjesto u županijiAnamarija Pecimotika - 5. mjesto u županiji

GeografijaTin Lovreković - 2. mjesto u županijiStefani Ivanic, 5. mjesto u županijiHrvoje Havliček - 6. mjesto u županijiLucija Novosel, 6. mjesto u županiji

www.preradovic.hr

naši uspjesi

28

Ako pitate neku osobu koja mu je omiljena poslastica, vrlo vjerojatno će vam odgovoriti da je to čokolada. Svi mi volimo tu famoznu čokoladu, ali što je ona zapravo? Čokolada je poslastica koja se dobiva miješanjem kakaove mase i veće ili manje količine šećera. Uglavnom na tržište stiže u obliku pločica.

Priča se da su Olmeci još prije 2600 godina kuhali čokoladnu smjesu. Visoko razvijena civilizacija Maja u travnju je priređivala proslave u čast boga kakaa Ek Chuaha. Tijekom tih proslava prinosile bi se životinjske žrtve i dijelili darovi, a zrna kakaovca bila su prihvaćena umjesto novaca. U Meksiku su potvrđena vrlo slična slavlja.

Čokolada kakvu poznajemo u današnje vrijeme novijeg je nadnevka i to zahvaljujući Nizozemcu Conradu J. van Houtenu, koji je 1828. patentirao hidrauličnu prešu koja je usitnjavala i mrvila zrna kakaovca u prah. Englezi su 1847. otkrili kako taj kakao prah miješati sa šećerom i rastopljenim kakao maslacem te je nastala prva čokolada za jelo.

Mnogi ljudi, kada nisu baš raspoloženi, vole pojesti nešto slatko. Pitate se zašto je to tako? Dokazano je da nas čokolada čini sretnima. Ona sadrži jedan sastojak poznat kao phenilethylamin, a on se nalazi u plodu kakaovca. Kada jedemo čokoladu, počinje djelovanje „hormona sreće“ na središnji živčani sustav.

O svakoj namirnici postoje mnoge zablude, pa tako i o čokoladi. Evo nekih zabluda.

Uzrokuje karijes. Nedostatak higijene uzrokuje propadanje zubi i bilo koja hrana koja sadrži fermentirajuće ugljikohidrate čini štetu zubima.

Uzrokuje akne. Niz istraživanja dokazao je da se jedenjem čokolade ne povećava broj akni.

Deblja. Kao i svaka hrana u pretjeranim količinama, i čokolada deblja. Ipak, kockica-dvije sprječava prejedanje i zadovoljava želju. Ipak, bitna je umjerenost.

Ima puno kofeina. U kockici čokolade znatno je manje kofeina nego u šalici kave, čaju ili nekim napitcima.

Povećava razinu kolesterola. Kakao maslac, tj. masnoća iz zrna kakaa, unatoč visoko zasićenim masnoćama, ne podiže razinu kolesterola u krvi. Stearinska kiselina, jedna od glavnih masnih kiselina u kakao maslacu, drugačije se iskorištava u tijelu i može sniziti razine kolesterola u krvi.

Izaziva ovisnost. To nije točno, iako neki ljudi imaju jače izražen apetit za čokoladu od drugih. Često konzumiranje čokolade može postati navika koja osigurava užitak , ali samo jedenje čokolade ne može postati ovisnost.

Napisala: Ivona Šokec, 7. a (izvor: Wikipedia)Fotografije: preuzete s interneta

Čokomanija

www.preradovic.hr

zanimljivosti

29

HORROR PRIČE

Usudite sepročitati…

Tobi

Prošli sam mjesec s roditeljima posjetila Berlin. Prije nego što smo krenuli na put, pozdravila sam se s prijateljima i obećala im detaljni izvještaj s putovanja. Vožnja zrakoplovom je bila ugodna, samo je hrana bila stvarno grozna. Kada smo sletjeli, uzeli smo taxi i krenuli prema kući tatinog prijatelja kod kojega ćemo odsjesti. Moj je otac godinama radio u Berlinu pa smo se vrlo brzo snašli.

Kada smo došli pred kuću, ostala sam bez daha! Bila je ogromna i izgledala je kao dvorac. Dočekao nas je tatin prijatelj te nam pokazao gdje možemo ostaviti stvari. Kada sam ušla u svoju sobu, veoma sam se iznenadila. Bila je kao iz bajke, a ja sam se u tom trenutku osjećala kao neka princeza. Jednostavno, bila je savršena. Ubrzo je stigla večer te sam, nakon ugodnog druženja s obitelji i našim domaćinima, krenula na spavanje. Dugo nisam mogla zaspati. Usred noći probudili su me neki čudni zvukovi. Iznenada se upalilo svjetlo. Tješila sam samu sebe uvjeravajući se da je svjetlo zasigurno ostalo upaljeno još prije nego sam pošla u krevet. Ustala sam kako bih ugasila svjetlo, no pred vlastitim mi je očima sa zida pala ogromna slika pomalo zastrašujućeg obiteljskog portreta. Strah mi se iste sekunde proširio cijelim tijelom, nisam mogla razmišljati, govoriti, disati… Ipak, uspjela sam krenuti prema vratima kako bih pokušala nekoga dozvati. Uhvatila sam za kvaku, no ona se nisu mogla otvoriti. Okrenula sam se prema mjestu gdje je stajao portret i ugledala kako se na zidu ispisuju riječi „Hello, I’m Tobi“. Počela sam nekontrolirano vrištati i trčati po sobi ne znajući što činiti. Odjednom sam začula kako mi mama govori: „Majo, probudi se! Slijećemo!“ Uh, to je bio samo san! Predahnula sam. U zrakoplovnoj luci dočekali su nas tatin prijatelj Markus i njegova simpatična supruga. Krenuli smo prema njihovoj kući. Kada smo stigli na odredište, bila sam zaprepaštena!

To je bila ista ona kuća kao u mome snu! Isti dnevni boravak, ista soba u kojoj ću spavati, isti portret na zidu sobe. Bilo me je užasno strah i nisam mogla oči sklopiti. Odjednom sam začula istu onakvu buku kao u snu. Počela sam urlati i trčati do sobe mojih roditelja koji su, srećom, bili budni. Rekla sam im da se ne osjećam dobro i zamolila ih da odsjednemo u hotelu. Ostatak boravka u Berlinu prošao je vrlo dobro. Mislim da više nikad neću ući u Markusovu kuću! Kada smo se vratili u Hrvatsku, slučajno sam začula razgovor roditelja o obitelji tatinog prijatelja. Imali su sina koji je još kao dječak umro od neke teške neizlječive bolesti. Sin se zvao Tobi.

Ivona Šokec, 7. a

Ukleta kuća iz susjedstva

Dogodilo se to jedne hladne večeri kada sam se spremala poći spavati. Vani je padao gusti snijeg, a prozori su bili zamagljeni što je stvaralo pravu zimsku idilu. Obukla sam pidžamu, ušuškala se u krevet i… buuum! Nešto je tako jako udarilo da sam iskočila iz kreveta brzinom munje. Budući da sam jako radoznala osoba, ni u ovoj me situaciji nije ništa sprječavalo da istražim što se dogodilo. Pomalo snena, bosih nogu, izašla sam u dvorište ne bih li pronašla neki trag koji bi me uputio na pravi put. Noge su mi se ledile, zubi cvokotali, a ruke se stiskale od zime. No, da sam otišla u kuću i toplo se obukla, sigurna sam da bih izgubila previše vremena. Zato sam stisnula zube i krenula prema cesti. Zvukovi su bili sve jači i sve učestaliji. Nisam se osvrtala, samo sam gledala prema cesti i prema kući koja se nalazila ispred moje. Mnogi su ljudi govorili besmislice u koje ja nisam vjerovala. Govorili su da je kuća ukleta.

Prije nekoliko godina u njoj je živjela jedna sretna obitelj. Imali su dvije kćeri i jednoga sina. Živjeli su lagodnim životom i bili su jako povezani. Voljeli su se. No, u jednoj automobilskoj nesreći poginuo im je najstariji sin. On je bio mezimac obitelji. Nakon toga, njegova mlađa sestra oduzela si je život jer nije mogla podnijeti tu vijest. Nekoliko dana nakon njihove smrti nestala je i druga sestra. A roditelji? Roditelji su se bacili u rijeku s obližnjeg mosta. I dan danas kruže priče kako se njihove duše vraćaju u tu kuću, u kojoj oni žive onaj sretni život koji je prekinula ta neočekivana automobilska nesreća. Priča se i da je sin, prije nego što je poginuo, u jednom kutu svoje sobe ostavio prsten koji je dobio od svoga djeda te da ga je skidao samo u nužnim situacijama. No, nitko ne zna zašto ga je skinuo baš taj dan. Je li on možda predosjećao svoju smrt? To je oduvijek bio i ostat će misterij.

Krenula sam prema kući te obitelji jer sam bila potpuno sigurna da su zvukovi dopirali upravo iz nje. Zakoračila sam preko ceste, sa svjetiljkom u ruci i nadom da ću riješiti taj misterij na kojega se nitko nije usudio ni pomisliti. Otvorila sam vrata kuće. Kuća je bila tamna i ruševna. Zakoračila sam kako bih se starim, klimavim stepenicama popela na kat kuće. Tada sam ugledala sjenu čovjeka. Bila je crna poput noći, a obrazi svijetli poput zore. Uplašena, nepomično sam stajala pred njom. Svjetiljka mi je pala iz ruku i razbila se u tisuće komadića. Osjetila sam da me noktima oštrima poput noža dodiruje po obrazima. Sjena mi je na tijelo utisnula vrući pečat, jedva primjetan, ali užasno bolan.

Užasnuta i prestravljena prenula sam se iz sna. Probudila sam se u svome krevetu. Brzo sam ustala i stala pred ogledalo. Bila sam neozlijeđena i sve je bilo na svome mjestu. Lice mi je bilo netaknuto, ni traga ogrebotinama niti pečatu. Odahnula sam i vratila se u topli krevet. Pogled sam skrenula prema ormariću gdje se nalazila svjetiljka. Nije je bilo. Još ni dan danas je nisam pronašla.

Nikolina Šubić, 8. c

www.preradovic.hr

horor priče

Iz naših školskih zadaćnica…Podravska šuma

Jesen je. Stojim u šumi na malo sunčeve svjetlosti. Toplo je kao u kući. Nema vjetra, a polako počinje kiša. Pokraj mene je mali grm božikovine s kožnatim lišćem. U daljini vidim vjevericu koja skače. Ima dugi kitnjasti rep kao četka. Bukva sa sivom, tankom, glatkom korom gleda u nebo. Divlja ruža s crvenim šipkom i malim trnjem nalazi se pokraj bukve. Ispod hrasta je puno žirova s kapicama, a on gleda u sunce koje se nakratko pojavilo. Ptice skaču po drveću i pjevaju: „Živ, živ!“ Mali vrganj kao vojnik stoji pod žutim i smeđim lišćem koje je palo s bukava i hrastova. Lišće na stablima šušti: „Šššššš!“ Srna je došla tražiti hranu, ali nije ju našla. Mirisno cvijeće odnekud zamiriše. Na trenutak začujem žubor potoka. Zastajem i osluškujem. Kiša prestaje padati. „Kako je lijepo ovdje“, pomislim i krenem prema izlazu iz šume.

Patrik Mrak, 6. c

Šuma iza moje kuće mala je i vrlo lijepa. U njoj se čuje poseban šum žućkastog i crvenkastog lišća. Jesen je. Šuma poprima prelijepe boje i zvukove. Lišće pada na tlo i prekriva ga tim čudesnim bojama. Grane šuškaju i njišu se na vjetru. Stabla svih vrsta: hrastovi, bukve, breze… imaju taj šum u krošnjama koji me opusti i očara. Mali potočić teče u kanalu i sprječava me da prijeđem na drugu stranu, osjećam se pomalo ograničeno i ne znam kako ga prijeći. Nema žive duše, samo šum lišća koje zvuči kao duh. Toliko sam očaran da želim kupiti tu šumu. Hrast, snažan i debeo, dijeli šumu s tankom brezom sivkaste kore i guste krošnje, dok ih bukva promatra u sjeni svoje velike krošnje i želi svoje mjesto u šumi.Nigdje nisam vidio tako lijepu šumu.

Tin Lovreković, 6. c

Nalazim se u podravskoj šumi. Sve je žute i crvene jesenje boje kao da je slikaru ponestalo drugih boja. Lišće pada po cijelom šumskom tlu i čuje se šum hodanja po njemu: „Šuššuš!“ U silnom lišću nalazi se pokoji pauk koji vreba kojeg mrava ili mušicu kao što lav vreba gazelu, a dok se plijen pojavi, hop, i pauk ima večeru. Tanko drveće izdiže se u nebesa za malo sunčeve svjetlosti. Topli zrak ugodno me grije, a sunčeva svjetlost, što prodire kroz guste krošnje drveća, dodatno zagrijava vlažni zrak. Vjetar prolazi kroz drveće i čuje se šum: „Ššššš!“ Jedan veliki panj privuče mi pažnju. Maknem lišće s panja i ugledam gljivu panjaru, veliku kao polegnuti kotač. Jedno drvo se ističe među drugima po svojoj neravnoj kori na kojoj su neobične izrasline. Šuma je lijepa i pelud miriše. 30

www.preradovic.hr

kistom i perom

Danela Relić, 7. b

Edi Kovač, 4. c

Laura Fel, 8. b

Manuella Mađerčić, 7. b

31

Pada mrak. Vidi se pokoja sova i čuje njen huk: „Huuu!“ Šuma polako pada u san, a sove počinju s noćnom zabavom. Sve je tiho kao da nema žive duše. Predivni prizori prirode urezuju mi se danas u sjećanje.

Kris Tkalčec, 6. c

U šumi sam na kraju moga sela. Velika stabla hrastova izgledaju poput divova. Pored njih se osjećam sićušno. Sunce se probija kroz guste zelene krošnje. Izgleda poput velike vatrene kugle koja će se svaki čas srušiti na mene. U daljini čujem različite zvukove životinja. Sova huhuće, golub guguće, cvrčak cvrči… Zemlja je vlažna, pomalo blatnjava. Zelenilo je posvuda: zelena trava, zeleno lišće, zelene stabljike… U blizini ugledam lisicu. Gleda me svojim opasnim očima. Izgleda ljuto, kao da će svakog trena skočiti na mene. Ima veliki narančasti kitnjasti rep, oštre kandže i zube. Stojim uplašena i ne mičem se… Ona se okrene i ode. Odahnem i smirim se. Osjetim lagani povjetarac. Krošnje zašušte, trava i cvijeće se zanjišu, sve se uzbuni. Sunce nestane, sivi se oblaci gomilaju. Utihne pjev ptica. Čini se da će oluja. Zapuše jak vjetar i počinje kiša. Stabla zvuče kao da razgovaraju u strahu. Odjednom nemir prestaje. Sunce se ponovo probija kroz krošnje. Sve je mokro. Priroda je tako nepredvidiva, čudesna i lijepa. Ana Škudar, 6. c

Nakon napornog školskog tjedna najviše me opušta šetnja kroz šumu uz rijeku Dravu. Približavajući se tim „zelenim plućima“, osjećam divan i svjež miris. Duboko dišem kao da prvi put udišem zrak. Promatram ljepotu koju je majka priroda stvorila za nas. Na rubu šume stoje visoki hrastovi poput stražara koji slušaju svoga gospodara. Mirno prolazim pored njih jer se već odavno poznajemo. Dodirnem njihove grančice i pod prstima osjećam njihove malene listove. Kroz rijetku krošnju njeguju me tople zrake sunca poput majčinih ruku. U šetnji mi društvo prave ptičice svojom veselom pjesmom, a ponekad mi neka plaha srna uputi sramežljiv pogled. Kroz središte šume prolazi potočić. Tiho žubori u svojem vijugavom koritu i kao da šumi želi reći sve novosti koje je saznao na svojem putu. Na ovom dijelu šuma je jako gusta pa hodam sporije i izbjegavam oštro grmlje. Mislim da me želi zaustaviti. Volim šetati šumom u svako godišnje doba, kad drveće odijeva zelene, žute, crvene i bijele haljine. Najljepše mi je u proljeće kad drveće obuče zelenu haljinu i miriše na proljetnice. Ponosim se time što poznajem podravsku šumu.

Nera Luca Ravlić, 6. a

www.preradovic.hr

kistom i perom

Lovro Prskalo, 4. c

Marta Šelimber, 7. b

Marko Bokan, 4. c

Marija Djakić, 7. b

Marko Siladić, 4. rPŠ Velika Črešnjevica

32

Sve što je lijepo, kratko traje…

Dan prvi.Naša pustolovina počela je 30. lipnja u jutarnjim satima kada se je stotinjak pospanih lica smjestilo u autobuse. Putem smo većinom razgovarali i razmišljali što ćemo sve doživjeti u tih pet dana. Prvo smo posjetili NP Krka. Tamo smo štošta naučili, a ljepota netaknute prirode nas je potpuno očarala. Posjetili smo i Šibenik te razgledali crkvu sv. Jakova. Kada smo napokon stigli u Pakoštane, nestrpljivo smo čekali podjelu soba. Zavladala je zbrka, no ubrzo smo se snašli i prilagodili pravilima hotela. Nakon kratkoga odmora krenuli smo put plaže. Svima nam je to bio najuzbudljiviji dio dana. Voda je bila užasno hladna, no trpjeli smo. Nakon kupanja slijedio je obrok te večernji provod kojeg smo svi s nestrpljenjem čekali. Sama šetnja plažom i mjestom bila je predivna, posebno zbog toga jer smo bili s najboljim prijateljima. Dan je protekao fantastično, a tek je bio prvi! Što li nas još sve čeka!

Dan drugi.Od jutra je bilo živahno. Nakon obilnog doručka pao je dogovor da idemo na plažu. Brzinski smo se spremili i čekali da krenemo. Vrijeme provedeno na plaži zasigurno je bilo najbolje iskorišteno. Družili smo se jedni s drugima. Kasnije toga dana posjetili smo Vransko jezero i Biograd na Moru.

Dan treći.Ranom zorom krenuli smo brodicom na otok Vrgadu. Vožnja je bila nezaboravna. Osjećaj kada gledaš u more koje je kristalno čisto, neopisiv je. Sam put do plaže na otoku bio je dosta kompliciran, no vrijedilo je mučiti se. Plaža je bila savršena. Bilo je veoma zabavno jer smo se neprestano šalili s učiteljima te fotografirali svaki trenutak koji smo htjeli upamtiti. Po povratku u Pakoštane išli smo u šetnju i razgledavanje. Odlično smo se zabavili, a čak i upoznali djecu koja žive u ovom mjestu.

www.preradovic.hr

Maturalac

Dan četvrti.Neopisiva vrućina od jutra. Nakon hitrog buđenja, pranja zubi, uređivanja i doručka krenuli smo u Zadar. Posjetili smo crkvu sv. Donata, Kalelargu, Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Došlo je i vrijeme za kupovinu i razonodu. Uglavnom smo razgledavali još neotkrivene dijelove grada i tražili suvenire za poklon roditeljima ili prijateljima. Budući da nam je to bila posljednja večer maturalca, smjeli smo malo duže ostati vani. Svi smo se međusobno družili te razmjenjivali doživljaje, priče i anegdote.

Dan peti. Posljednji dan maturalnog putovanja. Dan kojega smo se svi pribojavali. Trebalo se je oprostiti sa svim doživljajima i sa svim ljudima koje smo upoznali. Bilo je teško. Ujutro smo išli na oproštajno kupanje te smo posljednji puta svi bili na okupu. Nakon ručka smjestili smo se u autobuse i krenuli. Pomalo smrknutih lica, ali opet sretni što nam se sve to dogodilo. Pjevali smo iz sveg glasa, samo da ne mislimo na rastanak. Uistinu jedno prekrasno, nezaboravno iskustvo, prepuno smijeha, zabave, druženja i lijepih uspomena. Nešto što će svatko od nas pamtiti do kraja života.

Napisala: Erika Čižmar, 8. cFotografije: redakcija lista

33

www.preradovic.hr

Maturalac

34

Dani u školskim klupama prebrzo prolaze, pogotovo za nas, osmaše,

koji te zadnje dane provodimo opraštajući se od učitelja, od prijatelja

i, dakako, jedni od drugih. Još jedna generacija, još jedna školska

godina i još jedno veliko sjećanje. Svih tih osam godina prohujalo

je zajedno s nama. Nekima je to teško palo, dok su neki jedva čekali

da završe tu „dosadnu“ osnovnu školu. Ipak, mislim da u svakom

od naših malih srdaca postoji još jedno manje mjesto, neka sigurna

luka u kojoj su razbacane uspomene i zgode u ovih proteklih osam

godina.

A moj razred? Jednom je, jedan od učitelja za nas rekao: „Pametni su

oni, samo im se ne da misliti.“ Slažem se s njim. Nismo jedan od onih

razreda u kojemu se učenici natječu za bolju ocjenu. Ma kakvi! Ja,

kao ni svi ostali, to ne gledam kao manu. Pomažemo jedni drugima

pod ispitom, po hodnicima se pravimo važni jer smo najstariji i

želimo svima biti uzor. Valja spomenuti (kad smo već kod uzora) da

je razrednica ponajviše pomogla oko naše dileme u učenju, poticala

nas na jedinstvo te rješavala sve naše nesuglasice i probleme koji su

se ponekad znali dogoditi u razredu. Ona je bila jedna, a nas dvadeset

i nešto sitno pa su njezini savjeti mnogo pridonijeli svakomu od nas.

Kad bi školsko zvono oglasilo kraj nastave, ona bi uvijek stala kraj

prozora učionice te gledala kako uz širok osmijeh odlazimo svojim

kućama. Mislila je da je ne vidimo, no ipak smo svaki puta zamijetili

kako nas prati tužnim izrazom lica. Gledajući na školsko dvorište,

pratila je kako mi, njezini mali i nepokvareni učenici, rastemo i

sazrijevamo.

Sada, kada smo u tim ispisanim školskim klupama još svega nekoliko

mjeseci na okupu, sigurno je da ćemo jedni drugima jako nedostajati.

Nedostajat će nam nervoza pred odgovaranje na tehničkom, naš

„timski rad“ na ispitu iz hrvatskog, smijanje na matematici i još

mnogo detalja koji su se utisnuli duboko u naša sjećanja. Polako

postajemo svjesni da u vrtlog života moramo ući uzdignutih glava, s

osmijehom na licima. Uskoro ćemo se oprostiti od svih, ali bez suza,

jer – osmaši ne plaču!

Laura Fel, 8. b

Osmaši ne plaču

www.preradovic.hr

Osmaši

35

Razrednica: Bernada Slaviček Doroteja BanNikolina BegovićTomas BengerFilip BrlasStjepan ČerepinkoŠimun DijakovićIgor ĐakićAdrijan Giba

Benjamin GibaJosipa GucekKristian IvanovićPatricija JakupecZvonimir KapitanVanja KirinKristijan LončarićTena MarkovinovićPetra Mikec

Lana MojzešMarina OsmanovićKarlo SaićLeonardo StevanovićDomagoj ŠafarićHelena TorbašinovićDavid VitkovićLana Živko

8. a

8. bRazrednica: Liljanka Grbačić

Petra BarčanLara BarišićIrena CrlenjakLeonardo ĐurđekLaura FelToni Fereža

Nina FerićIvana HranilovićAntonio HrvoićPetar JakupecDarko KovačićKarlo KukavicaMartina KuntićLeopold Lovreković

Melany MaresićIzabela SiladićLucija SiladićIvan ŠkrinjarMatej ŠkrinjarMihael ŠpoljarićDražen TončićMihael Zorić

www.preradovic.hr

Osmaši

36

Razrednik: Darko Siladić

Škelćim AliLeon Željko BarčanAntonio BegovićIvan BegovićAntonio BijukMirna CiglenecMartin Ciglenec

Marin ČerepinkoErika ČižmarKarlo DemšićIvona DerežićIvan FičkoMarta GibaLuka GregurekKarlo LovrekovićTimislav Novosel

Josip PeterfiLeon PosavecPetra SabolićTea ŠokecAna ŠpiranecNikolina ŠubićStjepan VargaMatija Tržić

Razrednica: Romina Lukačić

Ema BegovićSara BlatarićIvan DebeljakNikolina DemšićHrvoj Fras

Karla HajtićPaulina HorvatLeeo KrmićDorijan MatančićIvan MikšaPatrik PodolnjakDominik PresečanIvana Presečan

Ivica SchmidtToni SidnjenkoViktorija ŠelimberKristian ŠimunijaKristijan ŠoljićMartina ŠpanićMihaela ŠubićJasmina Vida

www.preradovic.hr

Osmaši

8. c

8. d

37

Razrednik: Anton-Michael Dafčik

Andrej AbramovićGlorija BarkovićDominik BlažinčićPatrick BurekBožica Car

Darijo DjakovićMarina ĐakićIvana GibičarMarija KovačevićValentina KraljMihaela PodgoracSaša Sabljić

Nino SabolićAntonio ŠantićErina ŠpoljarićVedran VeršecMišel VitkovićDarijo Plivalić

Biseri na satu hrvatskoga jezika

Učiteljica: „Kako nazivamo promjenu glagola po licima?“Učenik: „Sprezanje ili komunikacija.“

Učiteljica: „Kako glasi infinitiv glagola hoću?“Učenik: „Hoći.“

Učiteljica: „Recite mi sve što znate o gajici.“Učenik: „Gajica je bila žena Ljudevita Gaja.“

Učenik: „ Pjesma u kojoj pjesnik otkriva svoja skrivena duševna stanja zove se lirska monoljubna pjesma.“

Učiteljica: „Nabroji osobne zamjenice.“Učenik: „Ja, ti, on, ona, ono; mi, vi, svi.“

Učenik: „Lirika izriče radnju, stanje i zbivanje.“

Školski biseri Učenik: „Sklonidba su riječi koje možemo skloniti kada su nepotrebne.“

Učiteljica: „Na temelju primjera imenuj glasovne promjene.“Učenik: „Sublimacija (umjesto: sibilarizacija) i isparavanje (umjesto: ispadanje).“

www.preradovic.hr

Osmaši

8. e

38

Jeste li znali?

- da djeca rastu brže u proljeće, nego u bilo koje drugo godišnje doba?- da se ljudi rađaju s 350 kosti u tijelu, ali kad osoba dosegne zrelu dob, ima samo 206 kosti? Razlog tomu je što se neke kosti spajaju i formiraju jednu kost.- da neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane?- da svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar polovicu svoje težine kako bi preživjela?- da mačke ne osjećaju sladak okus?- da na planetu Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu?- da čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litru sline?- da termiti rade 24 sata dnevno i uopće ne spavaju?- da ne postoji prirodno plava hrana?- da svaka kap morske vode sadržava približno milijardu atoma zlata?- da možete zapaliti vatru uz pomoć leda?- da puževi imaju 4 nosa?- da ovca može prepoznati druge ovce sa slika?- da zijevanje uglavnom traje oko 6 sekundi?- da u prosjeku čovjek izgovori skoro 5000 riječi - dnevno (80% od toga priča sam sa sobom)?- da se Coca-Cola u početku mogla kupiti jedino u ljekarni?- da je lubenica povrće, a rajčica voće?- da kad čovjek puše nos, brzina zraka koji izlazi pod pritiskom dostiže i 160 km/h?

- da je 10% muškaraca ljevoruko, a žena tek 7%?- da je badem član porodice bresaka?- da ako bi nosili slušalice samo 1 sat, povećali bi broj bakterija u svom uhu 700 puta?- da više od 50% ljudi na svijetu nikada nije obavilo telefonski razgovor?- da riba koja živi 800 metara ispod površine mora nema oči?- da su naše oči od rođenja uvijek istih dimenzija, ali - da nos i uši ne prestaju rasti?- da prosječan čovjek dnevno izgubi 100 dlaka na glavi?- da se čovjek poslije spavanja proteže da bi u pojedinim dijelovima tijela ubrzao protok krvi?- da je 1926. godine na svijetu bilo samo 100 TV uređaja?- da crv ima pet srca?- da oko dvije milijarde ljudi na svijetu ne zna čitati?

Mozgalice

Na kraju jednosmjerne ulice stajao je policajac i naplaćivao kaznu svim vozačima koji su vozili u nedozvoljenom smjeru. Kada je naišao taksist iz nedozvoljenog smjera, policajac ga je pozdravio i nije mu naplatio kaznu. Zašto?

Djed je obećao unuku da će mu kupiti role ako bude znao odgovor na ovo pitanje: „Gdje to čovjek ulazi kroz jednu rupu, a uvijek izlazi na dvije rupe i kad pomisli da je izašao, tek je onda u rupu ušao?“ Unuk je čitavu noć razmišljao, a sjetio se tek ujutro kad je ustao iz kreveta. Koji je odgovor na djedovo pitanje?

Što je to čega ima dva puta u jednom trenutku, a samo jednom u jednom momentu?

Da bi se skuhalo jedno guščje jaje, potrebno je najmanje 20 min. Koliko je najmanje minuta potrebno da se skuhaju tri guščja jaja?

Što leti, nema krila, plače i nema očiju?

Rješenja: 1.Taksist je išao pješice! 2. Hlače. Unuk se sjetio tek kad ih je počeo oblačiti. 3. Slovo „T“. 4. 20 min - kuhaju se zajedno. 5. Oblak.

www.preradovic.hr

zabavnik

39

Vicevi

Ispituje učiteljica Pericu: - Zašto si tukao Marka?- Zato što mi je prije tri godine rekao da sam nilski konj.- A zašto si ga jučer tukao?- Tek jučer sam vidio kako ta životinja izgleda!

Učiteljica proziva Pericu:- Perice, jučer ponovo nisi bio u školi!- Baka mi je bolesna!- Svaki put kad izostaneš iz škole tebi je baka bolesna. Ne vjerujem u to!- Pa da, učiteljice, i mi sumnjamo da baka izmišlja!

Pred spavanje Perica se moli Bogu:- Gospode, učini da od danas Prag bude prijestolnica Finske.Majka:- Sine, kakva ti je to molitva?- Ma, jučer smo imali kontrolni iz geografije.

Perica stoji na vratima u tramvaju. Prepriječio baki put i ona ga pita:- Izlaziš?Perica odgovori:- Može, nazovi me oko osam sati!

Učitelj: - Ivice, pročitao sam tvoj sastavak o majci i on je potpuno isti kao sastavak tvojeg starijeg brata od prošle godine.Ivica: - Pa naravno, učitelju, kad imamo istu mamu!

Učiteljica: - Tko je čovjekov najbolji prijatelj?Ivica: - Kalkulator.- Zašto?- Uvijek možeš računati na njega.

Učitelj je primio telefonski poziv:- Gospodine učitelju, Ivica danas neće doći u školu jer ima temperaturu. - A s kim razgovaram? - pita učitelj.- S mojim tatom. - zbunjeno će Ivica.

Zagonetke

Crna sam kao noć i uvijek te pratim. Po mraku se skrivam, po danu se vratim.

Bez obzira kolika je, nema težine. Ali, stavi je u bačvu i osvijetlit će je iznutra.

Iz visine gusto pada, nikad padom ne nastrada. A kad toplo sunce svane, rastopi se i nestane.

Crno, malo, gingavo na putu meso čekalo. Što je to?

Ako me baciš, razbit ću se. Ako mi se nasmiješiš, uzvratiti ću osmijeh. Tko sam ja?

Što možeš uloviti, a ne možeš baciti?

Leti, a nema krila. Plače, a nema oči. Što je to?

Rješenja: 1. Sjena, 2. Rupa, 3. Snijeg, 4. Trn, 5. Ogledalo, 6. Prehladu, 7. Oblak

www.preradovic.hr

zabavnik