povijest umjetnosti
DESCRIPTION
povijest umjetnostiTRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODJELA ZA POVIJEST UMJETNOSTI
OLIMPIJA
Mentor: Snježana Vasilj
Izradila: Anđela Aračić
Predmet: Umjetnost Antike
SADRŽAJ:
1. Uvod……………………………………………………………………………………1
2. Glavni dio………………………………………………………………………………2
2.1. Plan svetišta…………………………………………………………….
…………..2
2.2. Zeusov kip i Zeusov hram u
Olimpiji……………………………………………...3
2.3. Herin hram……………….
………………………………………………………...4
2.4. Olimpijske
igre……………………………………………………………………..5
2.5. Otkriće nalazišta…………………………………………………………...6
3. Zaključak……………………………………………………………………………….9
4. Literatura……………………………………………………………………………...10
1. UVOD
Olimpija je bilo svetište u Staroj Grčkoj koje je uživalo ugled religijskog I atletskog središta
više od 1000.godina. Ona se nalazila na poluotoku Peloponezu u starogrčkoj državi Elidi. Kao
središte postojala je još u mikensko doba, no tek za vrijeme dolaska Dorana mjesto dobiva
poseban povijesni značaj. Svetište je dobilo ime po planini Olimp, na kojem se nalazio Zeus,
grčki vrhovni bog.
2. GLAVNI DIO 2.1. PLAN SVETIŠTA
1: Sjeveroistočna propileja – 2: Pritaneon – 3: Filipejon – 4: Herin hram – 5: Pelopijon – 6:
Nimfa Heroda Atticusa – 7: Metron – 8: Zanes – 9: Kripta (nadsvođena staza do stadiona) –
10: Stadion (Stadium) – 11: Eko stoa – 12: Zgrada Ptolomeja II. i Arsinoja – 13: Stoa Hestia –
14: Helenistička zgrada – 15: Zeusov hram – 16: Zeusov oltar – 17: Zavjetna zgrada Ahejaca–
18: Zavjetna zgrada Mikitosa – 19: Pajonska Nika – 20: Gimnasion – 21: Vježbalište – 22:
Teokoleon – 23: Heron – 24: Fidijin kiparski atelier ( kasnije ranokršćanska bazilika) – 25:
Kupališta na rijeci Kladeos – 26: Grčko kupalište – 27: Prenočišta – 28: Prenočišta – 29:
Leonidijon – 30: Južna kupališta – 31: Buleterijon – 32: Južna stoa – 33: Neronova vila
Zgrade Riznice – I: Sikion – II: Sirakuza – III: Epidamnus – IV: Byzantium – V: Sibaris –
VI: Cirena – VII: Neutvrđeno – VIII: Oltar – IX: Selinunt – X: Metapontum – XI: Megara –
XII: Gela
Svetište, poznato kao Altis, sastoji od nekoliko neravno raspoređenih zgrada. Unutar granica
temenosa (svetog ozidanog područja) su Herin hram (ili Heraion/Heraeum) i Zeusov
hram,Pelopion i područje oltara gdje su se prinosile žrtve. Hipodrom i kasniji stadion su bili
na istoku.Sjeverno od svetišta se mogu naći Prytaneion i Philippeion, kao i riznice koje su
predstavljale različite gradove-države. Metroon je južno od tih riznica, a Echo Stoa na istoku.
Južno od svetišta je Južna Stoa i Bouleuterion, dok su na zapadnoj
strani Palestra, Fidijina radionica,Gymnasion i Leonidaion.
2.2 ZEUSOV KIP I ZEUSOV HRAM U OLIMPIJI
Još jedno svjetsko čudo je bio Zeusov kip u Olimpiji - vrhovnog boga starih Grka u čiju cast
su se održavale Olimpijske igre. U vrijeme Olimpijskih igara prestajali su ratovi, a atlete iz
Male Azije, Sirije, Egipta i Sicilije su dolazili da proslave Olimpijadu i obožavaju svog boga
nad bogovima - Zeusa. Statua se nalazila u samom gradu Olimpiji, na zapadnoj obali današnje
Grčke.
Računanje vremena kod starih Grka započinje 776. g.p.n.e. kada se vjeruje da je počelo i
održavanje Olimpijskih igara. Ogromni Zeusov hram konstruirao je arhitekt Libon i on je
izgrađen oko 450. g.p.n.e. Moć Grčke je rasla pa jednostavni hram u dorskom stilu je djelovao
obično. Rješenje je pronađeno u izgradnji ogromne statue. Atinski skulptor Fidija dobio je
ovaj "sveti" zadatak. Tokom narednih godina, hram je privlačio posjetioce i vjernike iz cijelog
svijeta. U drugom vijeku p.n.e. izgrađena statua je uspješno renovirana, a u prvom vijeku
p.n.e. rimski imperator Kaligula pokusao je da statuu prebaci u Rim - pokusaj je propao kada
su se građevinske skele koje su podigli njegovi radnici urušile. Kada su Olimpijske igre
zabranjene 391. g.n.e. po naredbi cara Teodosija I. kao poganski običaj, naređeno je i da se
Zeusov hram zatvori. Kasnije, Olimpiju su zadesili zemljotresi, odroni i poplave, a hram je
oštećen i u požaru u petom vijeku n.e. Nešto prije toga, statua je prebačena u carsku palaču u
Konstantinopolju, gdje se nalazila sve dok nije uništena u velikom požaru 462. g.n.e. Na
mjestu gdje je nekada bio stari hram danas nema ničega osim ostataka kamenja i temelja
građevine.
Fidija je izgradnju statue započeo oko 440 g.p.n.e. Nekoliko godina ranije, on je razvio
tehniku izgradnje ogromnih statua od zlata i slonovače pomoću drvenog rama na koji su se
postavljali komadi metala i slonovače, a zatim se skulptura prekrivala zlatom. Ova tehnika se
zvala hrizelfantija. Fidijina radionica i danas postoji u Olimpiji i identična je po veličini i
nalazi se na istom mjestu kao i u vrijeme kada je postojao Zeusov hram. U njoj je Fidija
klesao komade buduće statue koji bi zatim bili sklopljeni u cjelinu. Kada je statua završena,
jedva da je mogla da stane unutar hrama. Može se zaključiti da je impresivna veličina statue
nju upravo i činila tako izvanrednom. Osnova statue bila je 6,5 m široka i 1 m visoka. Visina
same statue je bila 13 m. Statua je bila toliko visoka, da su posjetioci više opisivali tron, nego
Zeusa i njegovu skulpturu. Podnožje trona bilo je ukrašeno rezbarijama sfinge i figurama
Pobjede sa krilima, skulpturama bogova Apolona, Artemide i Niobine djece, kao i mitskih
bića. Na Zeusovoj glavi nalazio se vijenac od maslinovog šiblja. U njegovoj lijevoj ruci
nalazio se žezlo sa orlom na vrhu, a njegova odjeća je bila ukrašena rezbarijama životinja i
ljiljana.
Bile su napravljene i kopije ove statue, uključujući i veliki prototip u Sirenu . Međutim,
nijedna od njih nije očuvana do današnjih dana. Tako je ova statua ostala zapamćena kao
najzapaženija tvorevina grčke skulptorske umjetnosti.
2.3. HERIN HRAM
Najstariji dio svetišta u Olimpiji je Herin hram, podignut početkom 6.
stoljeća prije Krista, točnije 600.g.p.K. Ovaj hram primjer je rane dorske
arhitekture. Ispočetka su stupovi i grede bili od drva a kasnije su zamijenjeni kamenim. To
je heksastilni peripter (6x16). Frizovi su u dorskom stilu i sastoje se od
metopa,odnosno međuprostora, i triglifa - ploče s tri okomita žlijeba. Hram je
prvotno bio peripter - hram s jednim ophodom drvenih odnosno kamenih stupova. Cela
- prostor u kojem se nalazila statua božanstva imala je dva reda stupova koji su se sastojali
od slobodnih elemenata i potpornja koji su bili povezani stropom ili zidovima
preko poprečnih zidića. Krov je bio jedini ukras, bio je prekriven terakotom.
2.4. OLIMPIJSKE IGRE
Pravi izvori o nastanku starovjekovnih Olimpijskih igara su izgubljeni u vihorima stoljeća, ali
kruže mnoge legende i predaje o njihovom nastanku. Jedna legenda govori da je Igre
ustanovio sam Zeus kao proslavu svoje pobjede, u bitci za vrhovništvom, nad ocem Kronom.
Druga kaže da je Heraklo, rimski: Herkul, jednom pobijedio (a kad nije) na nekoj utrci u
Olimpiji pa je odlučio da se na taj spomen svake 4 godine održavaju takve utrke.
Međutim, osim Igara u Olimpiji održavale su se i druge “konkurentne”, slične Igre. To su bile
Pitijske, Nemejske i Istmijske Igre, ali su Olimpijske igre, spletom političkih okolnosti,
nadvladale 572. godine prije Krista. Sve te priče u svezi sa starovjekovnim Igrama dovode nas
u vezu sa starogrčkim pojmom Olimpijskog primirja, kada su, prema legendama, grčke
državice prekidale međusobna neprijateljstva za vrijeme trajanja Igara (kamo sreće da je tako
i danas). A prvi vjerodostojan zapis o održavanju Igara u Olimpiji datira iz 776. godine prije
Krista, premda nije sigurno da su to bile i prve Igre u staroj Grčkoj. Neki povjesničari su
skloni zaključiti da su se slična natjecanja sporadično održavala čak i od XIII. st. prije Krista!
Isprva su Igre bile uglavnom događaj lokalnog značaja, a do XV. starovjekovnih Olimpijskih
igara održavala se samo jedna disciplina – utrka na 1 stadij (nešto manje od 185 m). Onda je
dodana utrka na 2 stadija, a prva dugoprugaška utrka, na 24 stadija održana je 720. prije
Krista. Baš uz te Igre vezana je i jedna zanimljivost. Isprva su se športaši natjecali odjeveni, u
laganu športsku opremu, kao danas. A onda su, na tim Igrama, tijekom utrke, jednom trkaču –
spale hlačice i nastavio je trčati gol. To je od ostalih atleta ubrzo objeručke prihvaćeno pa su
se natjecatelji od tada natjecali goli.
Ubrzo se je počeo povećavati i broj športova: 748. godine uveden je pankraton (kombinacija
boksa i hrvanja), 708. klasično hrvanje i petoboj, 688. šakanje (kao današnji boks), 680.
godine utrke kočija, itd. Bilo kako bilo, Olimpijske Igre postaju sve važnije u povijesti stare
Grčke, dostižući svoj vrhunac tijekom 6. i 5. stoljeća prije Krista.
Olimpijske su igre također imale velik vjerski značaj, održavane su u slavu vrhovnog
boga Zeusa kojemu je podignut veličanstveni kip u Olimpiji. Broj disciplina ubrzo je narastao
do dvadesetak, a same su se Igre održavale nekoliko dana. Olimpijski su pobjednici uskoro
postali osobe sveopćeg poštovanja, prilikom povratka u rodni grad, ako je trebalo, rušili su se
i dijelovi gradskih bedema da da bi s pratnjom mogli ući, te bi bili ovjekovječeni kroz pjesme,
predaje i podizali bi im se kipovi, a njihovi uspjesi bili su i materijalno nagrađivani. Ustalio se
ritam održavanja Igara – svake četiri godine, a vrijeme između prošlih i budućih Igara
prozvan je Olimpijadom. Stari su Grci te periode – Olimpijade koristili i kao jednu od metoda
brojanja godina.
Igre su polako gubile važnost tijekom Rimske vladavine nad Grčkom iako su i tada imale
veliki ugled i značaj. Priča se čak da je sam Rimski car Tiberije maštao o naslovu i časti
Olimpijskog pobjednika a i car Neron je rado posjećivao olimpijska borilišta. Međutim s
jačanjem kršćanstva, a pogotovu kad je ono postalo državnom religijom . Olimpijske igre su
sve više smatrane slavljenjem poganskih božanstava i ostacima poganskih rituala, pa je
konačno 393 godine Rimski car Teodozije ukinuo Olimpijske igre, zaključujući tako gotovo
12-stoljetnu povijest ovog veličanstvenog športskog događanja.
2.5. OTKRIĆE NALAZIŠTA
Točan položaj svetišta, ponovno je točno otkriven i lociran 1766. godine od strane engleskog
ljubitelja starina Richarda Chandlera. Prva iskapanja u Olimpiji nisu provedena sve
do 1829. godine, tada je iskapanja provela francuska znanstvena ekspedicija na Peloponez
Od 1870-ih arheološka iskapanja i zaštitu nalazišta provodi Njemački arheološki institut iz
Atene. Prva veća iskapanja u Olimpiji otpočela su1875. godine, koja je organizirala tadašnja
Njenmačka pod vodstvom arheologa Ernst Curtius i njegovih kolega; Gustava Hirschfelda,
George Treua i Adolfa Furtwänglera, njima su se pridružili arhitekti; A. Boetticher, Wilhelm
Dörpfeld i Richard Borrmann. Oni su doveli na svijetlo dana središnje dijelove svetilišta;
Zeusov hram, Herin hram, Metron, Bouleuterion, Filipejon, Echo Stoa, Riznicu i Palaestra.
Značajni nalazi bili su; kipovi iz Zeusova hrama, Nike of Paeonius, Praksitelov kip
boga Hermesa i jako puno brončanih predmeta. Ukupno je iskopano i evidentirano 14 000
objekata. Pronađeni objekti su izloženi u muzeju izgrađenom na samom nalazištu.
Iskapanja su se nastavila smanjenim intezitetom pod vodstvom Dörpfelda, između 1908. i
1929. godine. Puno sustavnija iskapanja otpočela su 1936. u Berlinu pod upravom njemačkih
arheologa Emila Kunzea i Hansa Schleifa. Njihova istraživanja koncetrirala su se na dio južno
od stadiona, na Južnu stoju, kompleks kupališta i Gimnasion.
Između 1952. i 1966. godine arheolozi Kunze i Schleif nastavili su svoja istraživanja, kojima
se pridružio arhitekt Alfred Mallwitz. Oni su uspjeli otkriti Fidijin atelier, hram Leonidajon i
sjeverni zid stadiona. Mallwitz je vodio iskapanja između 1972. do 1984. i točno utvdio
mjesto gdje se nalazio Pritanejon. Od 1984. do 1996. godine radove vodi Helmut Kyrieleis,
koji se više usmjerio na istraživanje ranije povijesti svetišta Olimpija, s novijim iskapanjima
na Pritanejonu i Pelopionu.
3. ZAKLJUČAK
Unatoč brojnim poteškoćama, nevremenima i požarima, Olimpija stoji na mjestu gdje se
nalazila tisućama godina. Stoji još uvijek kao podsjetnik na ono što je nekad bilo, nekadašnje
običaje i vjerovanja. Za vrijeme gradnje ovog impresivnog religioznog centra uloženo je
mnogo truda i rada vrhunskih majstora kao što je prije svega Fidija. Svetište obiluje
majstorskim, kako skulpturama tako i arhitektonskim pothvatima. Grčka je u umjetnosti
ostavila velik trag i utjecaj na druge kulture, kako Rim tako i svijet. Iako je velik dio objekata
ostao u ruševinama, ljudi se mogu diviti njihovoj ljepoti preko pisaca koji su opisivali takva
mjesta. To je umjetnost i kultura koja fascinira svijet sve do danas, svojim umjetnicima i
svojim vjerovanjima.
4. LITERATURA
-H.W.JANSON, Anthony, F.Janson, Povijest umjetnosti, 1997. Harry N. Abrams,
Incorporated, New York
-O. Keršovani, Umjetnost u slici; Klasična razdoblja antike, Rijeka 1978. god.
-Čudesne građevine svijeta, Stanek d.o.o., Varaždin 2005. god.