1

POVIJEST

EKONOMIST

DRUGO NASTAVNO PISMO

EUROPA I SVIJET U DRUGOJ POLOVICI XIX.ST.

HRVATSKA U DRUGOJ POLOVICI XIX.ST.

2. razred

Tekst uredila: Nikolina Kucelj Tkalčić, prof.

Zagreb, 2012.

2

SADRŽAJSADRŽAJ.............................................................................................................................3UVOD..................................................................................................................................42.EUROPA I SVIJET U DRUGOJ POLOVICI XIX.STOLJEĆA........................................................52.1.DRUGA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA...............................................................................52.1.1.Pronalasci u proizvodnji i primjena novih izvora energije...........................................52.1.2.Razvoj znanosti..........................................................................................................52.1.3.Novi izumi..................................................................................................................52.1.4.Gospodarstvo na prijelazu stoljeća.............................................................................62.2.EUROPSKE DRŽAVE I SAD U DRUGOJ POLOVICI XIX.STOLJEĆA.......................................62.2.1.Francuska kao europska sila.......................................................................................62.2.2.Ujedinjenje Italije.......................................................................................................62.2.3.Ujedinjenje Njemačke................................................................................................72.2.4.Rusija ........................................................................................................................72.2.5.Osmansko Carstvo .....................................................................................................72.2.6.Habsburška Monarhija...............................................................................................82.2.7.SAD u 2/2. 19.stoljeća................................................................................................82.3.DOBA IMPERIJALIZMA...................................................................................................82.3.1.Odnosi europskih sila na prijelazu stoljeća.................................................................82.3.2.Velika Britanija krajem 19.st.......................................................................................92.3.3.Frnacuska na kraju 19.st.............................................................................................92.3.4.Borbe za tržišta i izvore sirovina.................................................................................92.3.5.Podjela kolonija i oružani sukobi..............................................................................102.4.PROMJENE U NAČINU ŽIVOTA I NOVI SOCIJALNI PROBLEMI........................................102.4.1.Posljedice promjena.................................................................................................102.4.2.Život u gradu i položaj radništva ..............................................................................112.4.3.Radničke udruge – sindikati......................................................................................112.4.4.Promjene u umjetnosti.............................................................................................11HRVATSKA U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA.................................................................122.5.HRVATSKA U OSVIT MODRENOGA DOBA....................................................................122.5.1.Neoapsolutizam ......................................................................................................122.5.2.Slom neoapsolutizma...............................................................................................122.5.3.Sabori 1861.godine i početci višestranačja u Hrvatskoj.............................................132.6.HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA.................................................................................132.6.1.Priprema i prihvaćanje nagodbe...............................................................................132.6.2.Rakovička buna........................................................................................................14

3

2.6.3.Revizija nagodbe i gospodarski razvoj.......................................................................142.7.RAZVOJ MODERNE HRVATSKE; BAN IVAN MAŽURANIĆ...............................................142.7.1.Nastavak modernizacije Hrvatske u Mažuranićevo doba..........................................142.7.2.Kultura i gospodarstvo.............................................................................................152.7.3.Hrvatska pomoć ustanku u BiH.................................................................................152.7.4.Razlozi ostavke Ivana Mažuranića............................................................................152.7.5.Ukidanje Vojne krajine.............................................................................................162.7.6.Otpor nezakonitom postavljanju dvojezičnih grbova................................................162.8.NARODNI PREPOROD HRVATA U ISRTI I DALMACIJI; GRADIŠĆANSKI HRVATI I BAČKI HRVATI U UGARSKOJ........................................................................................................162.8.1.Preporod Dalmaciji...................................................................................................162.8.2.Odnosi Hrvata i Srba u Dalmaciji...............................................................................172.8.3.Preporodni pokret u Istri..........................................................................................172.8.4.Preporod Gradišćanski Hrvata i Bunjevaca i Šokaca..................................................172.9.HRVATSKA POTKRAJ XIX. I NA POČETKU XX.STOLJEĆA; BANOVANJE DRGUTINA KHUENA-HEDERVARYJA....................................................................................................182.9.1.Mađaronska politika................................................................................................182.9.2.Khuenova Narodna stranka......................................................................................182.9.3.Otpor Stranke prava.................................................................................................192.9.4.Slom Khuenove politike............................................................................................192.9.5.Gospodarsko stanje .................................................................................................192.9.6.Položaj radništva......................................................................................................202.10.AUSTRO-UGARSKA VLAST I HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI.....................................202.10.1.Politička situacija u Bosni i Hercegovini u 19.stoljeću..............................................202.10.2.Gospodarstvo i društvo..........................................................................................212.10.3.Politički život i Crkva...............................................................................................212.11.POLITIČKI POKRETI I STRANKE U HRVATSKOJ KRAJEM XIX. I NA POČETKU XX. STOLJEĆA..........................................................................................................................212.11.1.Nove političke stranke............................................................................................212.11.2.Dalmacija i Istra......................................................................................................222.11.3.Riječka i Zadarska rezolucija...................................................................................222.11.4.Iseljavanje Hrvata...................................................................................................222.12.PITANJA ZA SAMOPROVJERU ZNANJA.......................................................................24

4

UVODPoštovani učenici,

U ovom nastavnom pismu naučit ćete što je to obilježilo razdoblje Druge industrijske revolucije, koji su znanstvenici dali veliki doprinos razvoju medicine, kemije, bilogije, energetike, filmske umjetnosti i strojarstva. Naučit ćete nešto i o ujedinjenju razjedinjenih zemalja u 19.st. učiti ćete o Giuseppeu Garibaldiju, Ottu von Bismarcku, Napoleonu III.i Abrachamu Lincolnu.Pitanje Osmanskog Carstva je neizostavno, pa ćete i o njemu učiti. Kako je vrijeme odmicalo, pojedine zemlje su se radi zaštite vlastitih interesa udruživale u saveze. Naučit ćete koji su to savezi bili. Ni svakodnevni život ljudi nije zaobiđen, pa ćete obnoviti znanja o prvim udrugama radnika, kako je Crkva reagirala na položaj radništva i slično. Naučit ćete i kakva je bila situacija u Hrvatskoj u to vrijeme. Važno je znati doba Bachova apsolutizma, njagov pad i posljedice za Hrvatsku. Neizostavno je osnivanje prvih stranaka tijekom 1861.g. i njihove čelne ljude. Osoba koja je obilježila ovo razdoblje je i Ivan Mažuranić ban „pučanin“. Kako je on upravljao Hrvatskom kao banski namjesnik i što je sve uradio za poboljšanje kvalitete života svakako se mora znati. Naučit ćete i zašto je dao ostavku te tko su bili njegovi nasljednici koji su bili mađarski orjentirani. Pred kraj pisma naučit ćete osnovne elemente iz života Hrvata u susjednim zemljama.Posljednje poglavlje obrađuje stupanje na političku scenu Stjepana Radića i početak politike „novoga kursa“.Na samom kraju pisma su pitanja za provjeru vašeg znanja. Nadam se da ćete ih uspješno riješiti.Želim vam puno uspjeha u učenju.

5

2.EUROPA I SVIJET U DRUGOJ POLOVICI XIX.STOLJEĆA

2.1.DRUGA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

2.1.1.Pronalasci u proizvodnji i primjena novih izvora energije

Nakon prve industrijske revolucije ljudi željni novih modernijih načina proizvodnje i ujedno i kvalitetnijeg načina života nisu prestali s radom. Postojala su stalna istraživanja novih načina poboljšanja prometa i proizvodnje. Jedno od prvih postignuća je bilo izrađivanje peći za dobivanje čelika koji se upotrebljavao za izradu sve brojnijih strojeva u raznim industrijama. Nadalje počelo se koristiti i nove izvore energije kao što su nafta i električna energija. Kada je izumljen motor sa unutarnjim sagorijevanjem počela je masovna upotreba nafte za pokretanje automobila, brodova, lokomotiva, zrakoplova.Drugi revolucionarni izum je bilo otkriće generatora i elektromotora koji su omogućili proizvodnju i primjenu električne energije kao novog izvora energije. Izumi Nikole Tesle, izmjenična struja, i Thomasa Alve Edisona, električna žarulja, život ljudi je uvelike promijenjen. Ovi izumi tj. izumi upotrba nafte i električne energije glavno su obilježje druge industrijske revolucije.

2.1.2.Razvoj znanosti

2/2.19.stoljeća jest razdoblje kada se znanost posebno razvijala. Sada su postali poznati uzročnici mnogih bolesti i one su se nakon otkrića lijekova počele uspješno liječiti. Više nisu bile smrtonosne kao prije par godina. Tako je Robert Koch otkrio uzročnika kolere i bacil tuberkuloze; Louis Pasteur je otkrio cjepivo protiv bjesnoće i utemeljio bakteriologiju; Roentgen je otkrio rengenske zrake, ; Pierre Curie i supruga mu Maria Sklodowska-Curie otkrili su polonij i radij, a Alfred Nobel je pronašao dinamit i utemeljio zakladu koja i danas dodjeljuje nagade ljudima koji posebno obilježe pojedine sfere ljudkog života. Moramo napomenuti da je ovo doba kada je Hermann Dreser patentirao svima nama poznati Aspirin, a u proizvodnju ga je stavio Bayer(poznata tvornicakoja i danas proizvodi lijekove).U ovom razdoblju nastala je sociologija, a dalje su se razvijale historiografija, etnologija, arheologija.

2.1.3.Novi izumi

Izumi koji su obilježili drugu industrijsku revoluciju su: telegraf-Morse 1837.g.; telefon-Aleksandar Graham Bell1876.; motor sa unutarnjim sagorijevanjem-Daimler 1885.; Carl Benz-prvi automobil sa

6

tri kotača; braća Wright-prvii let motornim zrakoplovom; Edisom-kinetoskop; braća Lumiere-kinematograf i vezno uz njih i prvi film pod imenom „Ulazak vlaka u stanicu“.

2.1.4.Gospodarstvo na prijelazu stoljeća

Zarvoj znanosti je utjecao na razvoj gospodarstva mnogih zemalja. Posebice je bila jaka industrihalizacija u zapadnoeuropskim zemljama i Americi. Zahvaljujući napretku znanosti, ulaganju države u modernizaciju i pozitivnom stvu sveopće nacije, SAD su na prijelazu stoljeća postale gospodarski najrazvijenija država u svijetu. Kako je rasla proizvodnja gospodarski magnati su počeli svoja kolonijalna carstva, tzv. imperije. Na razni prometa morima parobrodi su postali realnost, a jedrenjaci prošlost. Prokopan je i Sueski kanal 1869.g., izgrađena transkontinentalna željeznica od istočne do zapadne američke obale, izgrađena je i Transsibirska željeznica, prokopan Panamski kanal i td. Povećao se je i broj tvornica koje su imale relativno jeftinu i masovnu proizvodnju, a to je dovelodo zasićenosti tržišta određenim proizvodima i nemogučnosti njihove daljnje distribucije. Zbog toga je periodički dolazilo smanjenja proizvodnje, propadanja nekih tvornica, otkaza ljudima, kriminala..., bila su to razdoblja gospodarskih kriza. One su se isprva javljale vrlo rijetko, no s modernizacojom društva i nerealnim stavovima glede proizvodnje i kupovne moći tj. potrošnje pojedinih gospodarstvenika postajale su sve češće.

2.2.EUROPSKE DRŽAVE I SAD U DRUGOJ POLOVICI XIX.STOLJEĆA

2.2.1.Francuska kao europska sila

Tijekom revolucije 1848.g. predsjednik republike je postao Louis Bonaparte koji se je 1852.g. proglasio carem. On je vladao kao Napoleon III., a bio je apsolutistički vladar. Mnoge tekovine revolucije je uništio, ali je radio na gospodarskom jačanju Francuske. Kroz vrlo kratko vrijeme Francuska je postala centar europskog kapitala jer su u toj zemlji osnivane mnoge banke koje su iznimno pozitivno poslovale. Da bi država pozitivno funkcionirala krenuli su i sa osnivanjem kolonijalnog imperija na afričkom i azijskom području. Francuska je bila uspješna i u svojoj političkoj dominaciji u Europi. Uspješno je ratovala u Krimskom ratu te spriječila jačanje Rusije u Europi i to u korist Osmanskog Carstva. Pomagali su i Talijane u želji da smanje utjecaj Habsburgovaca, a kada su zaratili s Pruskom teško su poraženi te je Napoleon III. morao abdicirati. Tada je Francuska po treći put postala Republika.

2.2.2.Ujedinjenje Italije

7

Italija se 1848.g. nije uspjela ujediniti, a Talijani su svakim danom bili sve svjesniji svoje pripadnosti jednom narodu. Najjača talijanska država je bila Kraljevina Sardinija te je njen premijer grof Camillo Cavour uz pomoć Francuske radio na ujedinjenju Italije. Prvo su zaratili i to uspješno protiv Austrije te su dobili Lombardiju. No Napoleon se je iznenada povukao iz tog savezništva te je Italija ostala sama. No narod je dalje sam radio na sjedinjenju zemlje. 1860.g. su se Parma, Modena i Toskana priključile Kraljevini Sardiniji. Iste godine je došlo do ustanka u Napuljskom Kraljevstvu, a ustanak je vodio Giuseppe Garibaldi. Kada je srušena vlast Bourbona, proglašeno je ujedinjenje s Kraljevinom Sardinijom. Konačno je 1861.g. stvorena Kraljevina Italija na čelu s kraljem Viktorom Emanuelom II. pitanje priključenja Venecije riješeno je nakon što je Austrija poražena od Pruske, a konačni je ujedinjenje završeno priključenjem Papinske države 1870. Godine. Glavni grad postao je Rim.

2.2.3.Ujedinjenje Njemačke

Ni Njemačka se 1848.g. nije uspjela ujediniti. Sredinom stoljeća je na ujedinjenju radio kancelar Otto von Bismarck. On je zemlju prvo gospodarski ojačao, a onda je ratovima krenuo sa ujedinjenjem. Ispočetka mu je Austrija bila savezni, a onda je zbog sukoba interesa došlo do razvrgavanja saveza i međusobnomg rata iz kojeg je Pruska izašla kao pobjednik. Ona je osnovala Sjevernonjemački savez kojem je predsjedala, a konačno jedinjenje je završilo pobjedom nad Napoleonom III. 1871.g. u siječnju je proglašeno ujedinjenje Njemačke koja je carstvo na čelu sa pruskim kraljem Vilimom I. Zrno budućih sukoba Francuske i Njemačke je bilo priključenje Alsacea i Lorrainea Njemačkoj.

2.2.4.Rusija

U Rusiji je 1861.g. ukinuto kmetstvo, no proces oslobođenja seljaka je dugo trajao jer nisu imali novca za otkup zemlje. Činilo se kao da je ruska modernizacija bila ubrzana, ali je zapravo u odnosu na njena bogatstva i zapad on bio prilično usporen. U prvom planu je bila željeznička povezanost zemlje(transsibirska željeznica), a radilo se i na razvoju metlne, rudarske i naftne industrije. U 2/2.19.st. Rusija je proširila svoj teritorij u pravcu juga i istoka. Važno je napomenuti da je u ovom periodu od Kine zakupila luku Port Arthur na Žuto moru jer joj je trebala kao luka koja se ne zaleđuje zimi.

2.2.5.Osmansko Carstvo

U 2/2.19.st. u Europi je bilo aktualno tzv. istočno pitanje. Radi se o pitanju opstanka Osmanskog Carstva. Austrija i Rusija su velike zemlje koje su željele da se taj problem riješi, a bilo je i malih, balkanski državica koje su bile zainteresirane za rješenje istočnog pitanja u svoju korist. Zbog toga izbija istočna kriza.

8

Rusija je bila zainteresirana zato jer se nadala da bi mogla kroz Bospor i Dardanele dobiti trajan izlaz na toplo more, a Austrija i Ugarska te Velika Britanija i Njemačka nisu željele jačanje ruskog utjecaja na Balkanu. 1878.g. na Berlinskom kongresu su konačno riješene nedoumice oko Osmansko Carstva. Srbija i Crna Gora su tada postale nezavisne, stvorena je Kneževina Bugarska i autonomna Istočna Rumelija koje su ostale pod vlašću Osmanskog Carstva, a Austro-Ugarska je dobila pravo okupacije BiH. Ovime je završena istočna kriza, ali istočno pitanje je i dalje bilo nerješeno.

2.2.6.Habsburška Monarhija

Znamo da je Habsburška Monarhija bila multinacionalna država u kojoj su glavnu rije vodili njemci. Mađari su smatrali da i oni imaju jednaka prava kao i njemački dio populacije te su stalno gledali kako da izbore dozu vlasti za sebe. To im se je ostvarilo nakon austrijskog rata sa Pruskom 1866.g. Naime, Austrija je tada izgubila i bila je oslabljena te je da bi zadržala vlast morala pristati na neke popuste Ugarskoj. 1867.g. potpisama je Austro-ugarska nagodba kojom je nastala dvojna Austro-Ugarska Monarhija, a poslovi države su podijeljeni u dva dijela. Samostalne poslove za svaki dio Monarhije koji su obuhvaćali poslove vlade i parlamenta te zajedničke poslove koji su bili: vanjski poslovi, vojska i financije. Prilikom podjele teritorijalne nadležnosti Hrvatska i Slavonija su došle pod nadleštvo Ugarske.

2.2.7.SAD u 2/2. 19.stoljeća

Zbog gospodarskog razvoja i pojave kapitalizma SAD su se s vremenom našle u situaciji iz koje je izlaz nađen u ratu. Sjever Amerike se razvijao kao kapitalistička zemlja za razliku od Juga gdje je robovski rad i dalje bio jedini rad u državi. Pojavom ideja o jednakosti svih ljudi započeo je proces u kojem je i crnačko stanovništvo Amerike trebalo biti olobođeno robovskog jarma. Bio je to pokret poznat pod imenom abolicionizam. Kulminacija je bila 1860. Kada je predsjednik SAD-a postao Abraham Lincoln, pristaša abolicionizma. U proljeće 1861.g. izbio je rat imeđu suprotstavljenih strana. Bio je to rat Sjevera i Juga u kojem su zastupnici robovskog rad bili organizirani u Konfederaciju Američkih Država i zaratili su protiv Unije koja je zastupala abolicionizam. Rat je trajao do 1865.g., a završio je pobjedom snaga Unije tj. Sjevera. Nekoliko dana nakon kapitulacijeJuga ubijen je A.Lincoln.Nakon ovog rata i Jug se je počeo razvijati kao kapitalistička zemlja, ukinuto je ropstvo i već 1867.g. crno stanovništvo dobiva pravo glasa. Bio je to vjetar u leđa američkom gospodarstvu koje je dovelo Ameriku do toga da postane prva industrijska sila u svijetu.

2.3.DOBA IMPERIJALIZMA

2.3.1.Odnosi europskih sila na prijelazu stoljeća

9

Zbog sličnih interesa i strahova u 2/2.19.st. europske zemlje su se krenule udruživati u saveze. Kao trajna napetost u društvu Europe stajale su Frnacuske težnje da vrati Alsace i Lorraine, sporovi oko interesa na Crnom moru između između Rusije i Velike Britanije i rusko-austrijske želje za prevlašću na Balkanu. S vremenom je došlo do udruživanja . Prvo su tajni sporazum sklopile Njemačka i Austro-Ugarska, a kasnije im se je pridružila i Italija. Talijanskim pridruživanjem 1882.g. nastao je Trojni savez. Njihovo savezništvo je bilo inicirano mogućom opasnošću od Rusije na Balkanu, a uspjeli su izolirati i Francusku koja je bila glavni njemački suparnik u Europi. To je bilo vrijeme kada je Otto von Bismarck bio na vrhuncu svoje vlasti.Kako su interesi Francuske i u Europi i svijetu bili ugroženi ona je sklopila savezništvo sa Rusijom. Istodobno Njemačka stvara jaku mornaricu što Britanija doživljava kao izravnu prijetnju svom imperiju te se polako u svojim političkim nastojanjima približava Francuskoj. Početkom 20.st. Engleska i Rusija su riješile svoje probleme u Aziji te je tada došlo do sporazuma o zajedničkom nastupu u obrani svojih interesa između Francuske, Velike Britanije i Rusije. Ime tog sporazuma je Antanta.

2.3.2.Velika Britanija krajem 19.st.

19.st u Velikoj Britaniji je obilježeno vladavinom kraljice Viktorije. To je vrijeme kada je Britanija dosegla vrhunac svoje imperijalne moći, a nije zanemariv niti razvoj umjetnosti i književnosti. Zbog toga je to doba nazvano Viktorijansko doba.Prva industrijska revolucija je jako učvrstila Veliku Britaniju kao gospodarsku i kolonijalnu silu. No razdoblje nakon druge industrijske revolucije je vrijeme kada su i druge europske i svjetske zemlje počele snažno napredovati. Tako su je SAD pretekle u industrijskom razvoju, a i Njemačka joj je u pojedinim industrijskim granama preuzela prvenstvo. Velika Britanije je ipak uspjela ostati jaka europska sila. Imala je dobro razvijene bankarstve poslove, a kapital je ulagala u vlastitim kolonijama. Također je davala zajmove drugim zemljama te joj je to priskrbilo prvo mjesto u bankasrkim poslovima u svijetu. Glavna kolonija joj je bila Indija, a britanski utjecaj se tamo i danas osjeti. S vremenom su pojedine britanske kolonije u kojima su dominirali bjelci dobile status dominiona(imaju vlastiti parlament i relativno veliku unutarnju samoupravu).Iako u industriji nije bila vodeća, po pitanju mornarice je i dalje bila broj jedan. Prokop Sueskog kanala joj je omogućio brži dolazak do Indije, a ubrzo je postala većinski vlasnik društva koje je izgradilo taj kanal. Na taj način je ostvarila mogučnost da nad Egiptom proglasi protektorat, i konačno postane i jedini vlasnik Sueza.

2.3.3.Frnacuska na kraju 19.st.

Ovo je razdoblje kada gospodarska moć Frnacuske počinje opadati. Na to su utjecali gubitci Alsacea i Lorrainea te ratna odšteta Njemačkoj, a i sami kapitalisti su počeli sa ulaganjima u druge države. No unatoč tome, Francuska je ostala druga po redu kolonijalna sila koja je i dalje uspjevala širiti svoje kolonije. Nakon Napoleona III. država je dobila novi ustav kojim su izregulirana pitanja glasovanja, predsjednički izbori i pitanja donošenja zakona.

10

2.3.4.Borbe za tržišta i izvore sirovina

Novonastale države u Europi bile su zainteresirane za sudjelovanje na svjetskoj razini po pitanju tržošta i iskorištavanja izvora sirovina. Njemačka je svoje interese usmjerila prema Balkanu i Bliskom Istoku, te je tu došlo do sukoba interesa sa Velikom Britanijom i Rusijom, a konačno je došlo do toga da je Njemačka krenula sa zahtijevima za preraspodjelom kolonija uz prijetnju sile. I Italija je krenula sa svojim pokušajima gospodarske i političke dominacije i to na području Istočne obale Jadrana i u Istočnoj Africi. Malo po malo sukobi oko interesnih sfera između Njemačke i Italije s jedne strane i Frncuske i Velike Britanije s druge strane dovest će do ratnih sukoba.

2.3.5.Podjela kolonija i oružani sukobi

Konačna podjela kolonija napravljena je krajem 19.st. Velika Britanija je ostala kolonijalna sila broj jedan, a slijedile su ju Francuska i Nizozemska. Samo domorodno stanovništvo u kolonijama je krajem 19.st. počelo reagirati na vlast kolonizatora. Počeli su izbijati ustanci koji su završavali pobjedama kolonizatora. Od poznatijih kriza mormo navesti prvu i drugu Marokansku krizu gdje je Njemačka pokušala istisnuti Frnacusku s područja Maroka. Poznat je i Burski rat u kojem su se potomci doseljenih Nizozemaca (Buri) sukobili sa Englezima na području Južnoafričke Republike. Ustank je ugušen na štetu Bura. Bilo je još pokušaja svrgavanja kolonizatora s vlasti u Africi, ali su svi mahom završavali porazom starosjedioca.Cijeli niz ovakvih i sličnih sukoba bio je ništa drugo doli uvod u najkrvaviji obračun do tada, Prvi svjetski rat.

2.4.PROMJENE U NAČINU ŽIVOTA I NOVI SOCIJALNI PROBLEMI

2.4.1.Posljedice promjena

Krajem 19.st. došlo je do velikih promjena u strukturi sveukupnog stanovništva. Zbog modernizacije proizvodnje poslodavcima više nisu bili potrebni skupi majstori koji poznaju cijeli proces proizvodnje nečega, već je bilo dovoljno poznavati rad na određenom dijelu proizvodnje koja je postala masovna zahvaljujući uvođenju rada na pokretnoj vrpci. Ovdje su posao tražili brojni seljaci koji više nisu mgli preživljavati od seoskog posla. Bilo je to zato što je i na selu došlo do modrenizacije u smislu pojave traktora za obradu zemlje, upotrebe umjetnih gnojiva i sl. To je rezultiralo povećanom proizvodnjom ali i nemogućnošću plasiranja svih viškova na tržište pa je dobar dio seljačkog stanovništva morao migrirati u gradove. U ovom razdoblju dolazi do produženja životnog vijeka čovjeka jer su otkriveni brojni novi lijekovi, poboljšana je prehrana i higijena ljudi.

11

2.4.2.Život u gradu i položaj radništva

Nije svakome bio lak život u gradu. Imućniji ljudi su mogli uživati sve blagodati gradskog života. Od obrazovanja, zabave, liječenja do stjecanja privatnosti u životu kakve nije bilo u seoskim sredinama. No obični radnici su živjeli potpuno drugačijim načinom života. Smještani su u radničke četvrti u malene nastambe koje nisu zadovoljavale osnovne životne potrebe. Radili su i više od 12 sati dnevno, a primali mizernu naknadu za to. Također je bio čest rad male djece u tvornicama i prisiljavanje žena na prostituciju. Zbog teškog rada, neuhranjenosti, premorenosti i nehigijene često su se u radničkom staležu javljale bolesti poput tuberkuloze i sifilisa.Poslodavci nisu imali razumijevanja za bolesti radnika te su oni nakon oboljenja bili otpuštani. S vremenom je položaj radništva posajao sve lošiji.

2.4.3.Radničke udruge – sindikati

Položaj radništva o kojem smo govorili doveo je u 19.st. do pojave teoretičara koji su zastupali ideje ukidanja privatnog vlasništva te da sve treba postati zajedničko vlasništvo. Bio bi to socijalizam i društvo bi se u njega preobrazilo mirnim putem. Kako je to bilo neostvarivo ovo učenje je nazvano socijalizam-utopizam. Karl Marx i Friedrich Engels su zastupali ideju preobrazbe duštva revolucionarnim putem i njihov nauk je nazvan znanstveni socijalizam jer su mu pokušali dati znanstvenu utemeljenost. 1864.g. u Londonu je,kao rezultat njihovih ideja, osnovana Prva internacionala – međunarodno udruženje radnika. Vrlo brzo se počelo osnivati i radničke stranke i sindikate. U sindikate su radnici ulazili da bi zaštitili svoja prava.I Crkva je pokušala utjecati na kapitaliste da promjene svoj odnos prema radničkoj klasi. Posebno se je istakao papa Lav XIII. Koji je napisao poslanicu „O novim stvarima“ kojom apelira na zaštitu radničkog digniteta s jedne strane te onda i poštivanje poslodavca.

2.4.4.Promjene u umjetnosti

I umjetnost je doživjela brojne promjene na prijelazu stoljeća. Pojavili su se novi pravci koji su bili najizraženiji u likovnoj umjetnosti i književnosti.To je bio realizam koji teži što realnije prikazati svakodnevin život, naturalizmu je bio glavni cilj što otvornije i jasnije oslikati svaki kutak onodobnog života i konačno u slikarstvu je to doba kada nastupa impresionizam koji se temelji na trenutnoj impresiji/dojmu stvaraoca.

12

HRVATSKA U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA

2.5.HRVATSKA U OSVIT MODRENOGA DOBA

2.5.1.Neoapsolutizam

Okreoiranu ustav je Bansko vijeće u početku odbijalo proglasiti u Hrvatskoj, no nakon sloma revolucije u Ugarskoj pod bečkim pritiskom taj je Ustav proglašen i u Hrvatskoj. U samo dvije godine ustav je omogućio caru da polako ali sigurno apsolutistički vlada. U Hrvatskoj se je iz dana u dan Sve više osječao bečki apsolutizam. Kada je 1851. Car ukinuo Oktroirani ustav i uveo otvoreni apsolutizam nastupilo je krajnje ugnjetavačko doba hrvatske povijesti. Zašto? Zato što je to bilo doba kada su zabranjene sve političke slobode, sloboda sastajanja, govora, slobodnog novinarskog izražavanja,.... i konačno je zabranjeno i isticanje hrvatske zastave i grba.Također je određeno da njemački bude službeni jezik, da se Hrvatski sabor ne sastaje, a uvedeno je i novo političko tijelo odano Beču-Carsko kraljevsko namjesništvo. Osoba koja je imala puno carevo povjerenje je bio ministar kancelar Aleksandar Bach prema kojem je cijelo ovo razdoblje do 1860.g. nazvano doba Bachova apsolutizma. Imao je on i svoje pomoćnike koji su u Hrvatskoj posprdno zvani Bachovi husari.U ovom razdoblju službeno tj. na papiru je vlast imao još uvijek aktualni ban Josip Jelačić. U stvarnosti njegova je funkcija bila ništavna jer ga nitko za ništa nije pitao te je on da bi ipak nešto napravio zaJrvatsku počeo raditi na kulturnom unapređenju života. U to vrijeme je zagrebačka biskupija postala nadbiskupija, Gradec i Kaptol su postali jedinstvena cjelina, otvoreno je Društvo za povjesnicu jugoslavjansu, potican je razvoj gospodarstva....it. 1859.g. Jelačić je preminuo u Zaprešiću zaboravljen od državnog vrha.

2.5.2.Slom neoapsolutizma

Uvod u slom neoapsolutizma jes rat između Pijemonta i Austrije. U tom ratu je ključan događaj bio austrijski poraz kod Solferina. Iscrpljena blagajna, vojnici na izmaku snaga i općenito nezadovoljstvo politikom Beča natjerali su cara da se predomisli po pitanju Bachova apsolutizma. Znajući da nekako treba odobrovoljiti narod car je odlučio ukinuti apsolutizam i uvesti ustavno stanje. To je učinio donoseći dokumenat pod imenom Listopadska diploma u listopadu 1860.g., već u veljaći iduće godine je donesen dokumenat pod imenom Veljački patent kojim je opet uvedeno stanje centralizacije vlasti.

13

2.5.3.Sabori 1861.godine i početci višestranačja u Hrvatskoj

1861. godine car je sazvao Sabore da bi izabrali poslanike za Bečko carevinsko vijeće. Sazvani su Hrvatski, Dalmatinski, Istarski i Ugarski sabor. U prvilu su oni raspušteni jer nisu odradili zadani im posao, no postoje okolnosti zbog kojih su nam oni bitni. Istra je te godine netom prije održavanja sabora dobila pravo na tu instituciju tj. do tada ga nije imala. Dalmatinski sabor je oformljen malo ranije, ali ipak ne dovoljno rano tako da su u njemu većinu imali autonomaši tj. pristaše ideja veće i/ili potpune povezanosti Dalmacije i Italije.Hrvatski sabor je bitan jer on ima svoju prošlost i sada su zastupnici tražili da se ispune neka elementarna hrvatska prava. Najvažnini je članak 42. U kojem se kaže da je 1849.g. prestala svaka pravna sveza između Hrvatske i Ugarske te da su Hrvati spremni poštivati Mađare ako im ovi priznaju nacionalnu ravnopravnost i teritorijalnu cjelovitost. Iako nisu izabrali poslanike u Carevinsko vijeće i sabor je Raspušten, car je ovaj zaključak prihvatio kao važeći. I na posljtku je zasjedao i Ugarski sabor. No njegovi zastupnici nisu radili što im je naloženo te je i on raspušten. Tijekom ove 1861.godine u Hrvatskoj su se isprofilirale neke stranke. To su unionisti koji su nasljednici preporodne Horvatsko-vugerske stranke. Zalažu se za što čvršće veze Hrvatske i Ugarske, a poznati unionisti su bili turopoljski plemići. Narodnjaci su nasljednici Ilirske stranke, ali su modrenizirali svoje ideje. Predvode ih biskup Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački. Njihova ideja je da Hrvatska treba ući u uniju s Ugarskom ali pod uvijetima koji joj ne bi narušili državni dignitet.Treća stranka je Hrvatska stranka prava pod vodstvom Ante Starčevića i Eugena Kvaternika. Oni su smatrali da Hrvatska treba biti samostalna država koju će s Austrijom i Mađarskom povezivati osoba vladara. I posljednja u nizu je Samostalna narodna stranka čiji su članovi bili: Ivan Kukuljević, Ivan Mažuranić, Juraj Haulik. Stranka je osnovana 1863.g. i njena ideja je bila stvaranje realne unije s Austrijom.

2.6.HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

2.6.1.Priprema i prihvaćanje nagodbe

Prema odredbama Austro-ugarske nagodbe Hrvatska se našla u položaju kada je svoje poslove trebala utanačiti s Ugarskim dojelom države. Da bi to Ugarska provela na mjesto bana u Hrvatskoj je postavljen poznati mađaron Levin Rauch koji je trebao sve pripremiti da bi se uspješno donijela Hrvatsko-ugarska nagodba. On je promijenio izborna pravila i kroz lažiranje izbora omogučio donošenje nagodbe 1868.godine.

14

Iako se je dugo vijećalo o stavkama tog dokumenta, konačna verzija je odredila podjelu poslova na zajedničke i samostalne. Kao zajednički poslovi navedene su: financije(Hrvatska daje u zajedničku blagajnu 55% svijih prihoda), vojska i vanjska politika.Samostalni poslovi su bili: vjerski poslovi, školstvo, sudstvo i unutarnji poslovi. U tim poslovima je službeni jezik bio hrvatski. Važno pitanje nagodbe i ono oko čega nije postignut sporazum je pitanje pripadnosti Rijeke. Mađari su smatrali da je ona njihova zabog prijašnjih carski odredbi, a Hrvati su bili oštro protiv toga. Dogovoreno je da će se pitanje pripadnosti Rijeke naknadno riješiti i takav dokumenat je poslan na potpis caru. Nakon što ga je car potpisao Mađari su na originalni dokumenat nalijepili komad papira na kojem je pisalo da je Rijeka njihova. Hrvati su oštro prosvjedovali zbog krivotvorenja nagodbe, ali car zbog situacije u državi i mađarskih pritisaka nije na to reagirao.

2.6.2.Rakovička buna

U protumađarskoj atmosferi 1871.godine je čelnik Stranke prava Eugen Kvaternik u selu Rakovica podigao bunu. Buna je bila usmjerena na rušenje mađarske vlasti u Hrvatskoj i stvaranje samostalne Hrvatske. S obzirom da ju nije pomno isplanirao i valjano izveo buna je nakon nekoliko dana ugušena, a on i neki pristaše ubijeni. Dio pristaša ga je izdao jer je uvidio besmisao pobune. Nakon gušenja bune dio pravaša je uhićen i vođeni su sudski procesi protiv njih. I sam Ante Starčević je uhićen, ali je tijekom suđenja dokazao da nije znao za Kvaternikov naum o podizanju bune.

2.6.3.Revizija nagodbe i gospodarski razvoj

Traženje ravizije nagodbe je ispunjeno 1873.g. tada je nagodba doživjela neke sitne preinake vezane uz financijski dio. Određeno je da sada u zajedničku blagajnu uplačuju 45% svojih prihoda. Iako je ovo razdoblje kada je mađarska vlast u Hrvatskoj bila jaka i radila je na mađarizaciji Hrvatske, gospodarskog napretka je bilo. Zemljoradnja je i dalje bila glavni izvor prihoda, a uz nju su se gradile tvornice koje su se prvenstveno bavile preradom poljoprivrednih proizvoda. Tako su otvarani mlinovi, pivovare, šećerane, tvornica za proizvodnju šibica, pilane...Da bi trgovina na ovom području bila olakšana počelo se graditi željezničke pruge. Prva je bila 1860.g. izgrađena u Međimurju, a nakon toga je 1862.g. izgrađena pruga od Zidanog Mosta preko Zagreba do Siska. 1873.g. izgrađena je pruga od Budima do Rijeke te su tako Mađari uz Zagreb dobili izravnu vezu sa morem. Sava je i dalje ostala glavna plovna rijeka, a u cestovnom prometu su bile značajne Jozefina i Lujzijana. I kada su se održavale gospodarske izložbe Hrvati su izlagali svje proizvode što je pokazatelj da je Hrvatska prije svega bila poljoprivredna zemlja.

2.7.RAZVOJ MODERNE HRVATSKE; BAN IVAN MAŽURANIĆ

2.7.1.Nastavak modernizacije Hrvatske u Mažuranićevo doba

15

Početkom sedamdesetih godina Hrvatskoj je bila potrebna modernizacija društva u svakom pogledu. Zbog političke orjentiranosti to nije sproveo nitko do dolaska na vlast bana Ivana Mažuranića. On je bio ban od 1873.-1880.g. bio je prvi ban koji nije bio plemičkog podrijetla, ali je svojim političkim djelovanjem pokazao da je zaslužno izabran na tu funkciju. Velika potpora u vlasti su mu je bili Narodna stranka, građanstvo i inteligencija. Reformirao je sudstvo tako da je odijelio sudstvo od uprave, suce je postavljao kralj, a sam ban je postao odgovoran za svoje postupke Hrvatskom saboru tako da se i njemu moglo suditi, dozvolio je slobodu tiska, govora, okupljanja. Reformirao je i školstvo. Tu je odredio da je obavezno četverogodišnje obrazovanje i da država preuzima nadzor nad tom institucijom. U njegovo vrijeme je otvoreno Sveučilište u Zagrebu sa tri fakulteta: Teološkim, Pravnim i Filozofskim.

2.7.2.Kultura i gospodarstvo

Hrvatska je kulturno napredovala iz dana u dan unatoč tome što je Austro-ugarskoj vlasti bilo u interesu da ostane zaostala zemlja kojom će gospodariti. Nakon što je 1866.g. osnovana JAZU, u doba Mažuranića su otvorene i druge institucije. Udruživali su se u oragnizirane udruge razni znanstvenici i umjetnici poput arheologa, pravnika, liječnika, književnika, sportaša... Ovo je vrijeme kada je počeo izlaziti Vijenac, književni česopis kojeg je od početka uređivao i vodio August Šenoa. I preporodna Matica ilirska je radila ali pod imenom Matica Hrvatska.Na gospodarsko planu Hrvatska je nastavila svoj razvoj. Upravo je povećanje broja tvornica , te jačanje trgovine bilo uzrok sve većih migracija stanovništva sa sela u gradove. No posla za sve nije bilo u gradu tako da je 2/2.19.st. vrijeme kada velik broj hrvata migrira u Ameriku.

2.7.3.Hrvatska pomoć ustanku u BiH

Susjedna i narodnosno bliska zemlja Hrvatskoj je bila Bosan i Hercegovina. U 19.st. ona je još uvijek bila pod upravom Osmanlija. Položaj bosanskog stanovništva je bio izrazito težak zbog stalnog nametanja novih poreznih obveza nemuslimanskom stanovništvu. Zbog toga je 1875.g. izbio ustanak kršćana u BiH. Vodstvo ustanka su preuzeli franjevci i imao je širokog odjeka. Mažuranić je na razne načine pomagao ustanike. Pružao je izbjeglicama utočište u Hrvatskoj, slao hranu i sanitetske potrepštine u Bosnu, sakupljana je i novčana pomoć , a i nemali broj dobrovoljaca je otišao u Bosnu u borbu. Narod se je nadao da će nakon ustanka doći do sjedinjenja Bosne sa Hrvatskom. Kada je 1878.g. održan Berlinski kongres i odlučeno da upravu nad Bosnom preuzima Austro-Ugarska mnogi su bili nezadovoljni takvom odlukom.

2.7.4.Razlozi ostavke Ivana Mažuranića.

Kroz godine svog banovanja ban Mažuranić je pokušao Hrvatsku dignuti na jedan viši politički, kulturni i gospodarski nivo. Hrvatska je za to imala sve predispozicije, ali vlasti u Beču nije nikako odgovaralo da se ta zemlja razvije i ojača u bilo kom smislu jer bi to rezultiralo njenim zahtjevima za političkom neovisnošći i konačno otcjepljenjem iz Monarhije.

16

Sam Mažuranić je dao ostavku na mjesto bana iz tri razloga: nerevizija nagodbe, nesjedinjenje Hrvatske i nepripajanje BiH te nepripajanje Vojne krajine Hrvatskoj. Ostavka je prihvaćena i na mjesto bana je postavljen Ladislav Pejačević

2.7.5.Ukidanje Vojne krajine

Pitanje Vojne krajine i njenog ukdanja Beču je postavljeno još na početku 19.stoljeća. Sama vlast je kao prvi korak odredila njeno razvojačenje, a daljni koraci su se odugovlačili. 1873.g. je došlo do ukidanja krajiških pukovnija u uvođenja redovne vojne obaveze, a nakon toga se čekalo sa daljnim korakom za pripajanje Vojne krajine Hrvatskoj zbog Mađarskih pritisaka na vlast u Beču. Oni su se bojali da bi pripajanje značilo povećanje zastupnika u Ugarskom saboru koji bi bili im bili opozicija. Pitanje je konačno riješeno 1881.g. carskim manifestom i kojim su ban i Sabor preuzeli upravu nad Krajinom.

2.7.6.Otpor nezakonitom postavljanju dvojezičnih grbova

Ladisla Pejačević koji je postao hrvatski ban nakon Mažuranića je bio unionist te je u njegovo doba pojačana mađarizacija. Mađarski je jezik nametan na željeznicama(za koje su Mađari tvrdili da su njihovo vlasništvo), u pošti i financijski uredima. Određeno je da neku funkciju u financijskom uredu se ne može dobiti ako posloprimac ne zna mađarski jezik pa je zbog toga uvedeno obrazovanje za tu struku na mađarskom jeziku. Slijedeći korak je bilo postavljenje natpisa na mađarskom jeziku iz hrvatski natpis na hrvatskim gbovima. To je izazvalo otpor Hrvata koji su počeli skidati i razbijati takove grbove. Ovaj oblik otpora je prerastao u protumađarski pokret koji je ugušen uz pomoć vojske. Sada su dvojezični grbovi zamijenjeni grbovima bez ikakvih natpisa. Ban Pejačević je dao ostavku na mjesto bana, a Mađari su nametnuli novog bana, Dragutina Khuena Hedervaryja. On je provodio još snažniju mađarizaciju(nametanje mađarskog jezika i kulture nemađarskim narodima).

2.8.NARODNI PREPOROD HRVATA U ISRTI I DALMACIJI; u GRADIŠĆANSKI HRVATI I BAČKI HRVATI U UGARSKOJ

2.8.1.Preporod Dalmaciji

Dalmacija je bila jedna od najslabije razvijenih pokrajina Monarhije, a u 19.st je bila pod direktnom upravom Beča. Dvije su osnovne političke struje se tamo razvile. Jedni su bili Talijani i talijanaši koji su zastupali ideju autonomije Dalmacije pod njihovom vlašću, a drugi su bili pripadnici Narodna stranke koji su bili za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom.

17

Početkom šezdesetih godina 19.st. došlo je od narodnog preporoda u Dalmaciji. Vođe su bili prvaci Narodne stranke Miho Klaić i Mihovil Pavlinović. Ono što su oni tražili jest da Dalmacija gospodarski i kulturno napreduje te da hrvatski jezik postane službeni i u Dalmaciji. Da bi to postigli počeli su kulturno i politički kalkulirati. Oni su 1862.g. pokrenuli list „Il Nazionale“ na talijanskom jeziku s „Prilogom k narodnom listu“. To su taki izveli jer su se nadali da će kod talijanski orjentiranih Hrvata probuditi nacionalnu svijest. List je imao uspjeha te je nakon 13 godina nastavio s izlaženjem samo na hrvatskom jeziku. Kao i preporoditelji u Banskoj Hrvatskoj i ovi su osnivali čitaonice, knjižnice, osnovali su Maticu dalmatinsku i konačni je njihova aktivnost počela davati rezultate. Hrvatski jezik je polako počeo ulaziti u škole, a službenim u Dalmaciji je proglašen 1883.g.Uspjeh preporoda u Dalmacji je bio očigledan, ali bečka vlast nije dozvoljavala ni sada da dođe do sjedinjenja Dalmacije s ostalim djelovima Hrvatske, to više je to bilo neizvedivo jer je nakon nagodbe hrvatska i službeno bila politički podijeljena na dvije sfere utjecaja. Na austrijski i ugarski dio i niti jednima nije bilo u cilju da se zemlja sjedini.

2.8.2.Odnosi Hrvata i Srba u Dalmaciji

Do druge polovice sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća hrvatski i srpski političari su jedinstveno natupali. Zajedno su djelovali i u Narodnoj stranci, no nakon ustanka u BiH njihovo politički nazori se počinju jasno javno izražavati. Srpski političari su tada javno krenuli podržavati ideju da bi se BiH trebala pipojiti Srbiji, štoviše, smatrali su da bi se i Dalmacija trebala pripojiti BiH. Na taj način bi se krenula realizirati ideja o nastanku velike Srbije. Pavlinović je prozreo srpske ideje i javno nastupao sa izjavama da postoje velike razlike hrvatskog i srpskog naroda na planu vjere, nacionalne svijesti, kulture, povijesti.... također je naglasio da Srbi u Dlmaciji mogu imati građanska prava ako priznaju hrvatsku državnost.

2.8.3.Preporodni pokret u Istri

Istra je dio Hrvatske koji je stoljećima bio odvojen od matične zemlje. Bila je pod vlašću talijana, austrijanaca i francuza. Austrijska i talijanske vlast ostavile su naijviše posljedica. Stanovništvo je bilo podijeljeno na one koji su živjeli u obalnom području, a to su bili Talijani i pokoji Austrijanac i domaći starosjedioci koji su živjeli u unutrašnjosti i bavili se poljoprivredom. Osoba koja je obilježila 2/2.19.st. u Istri je biskup Juraj Dobrila koji je bio i vođa preporodnog pokreta u Istri. Zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika u Sabor i škole. Djelovao je na kulturnom nivou tj. kroz molitve na narodnom jeziku, sazivanje tabora(narodnih sabora na otvorenom), poticanje otvaranja čitaonica.Nakon njegove smrti vodstvo preporodnog pokreta je preuzela mlada osvješćena generacija ljudi koji su dalje nastavili sa borbom za kulturni, gospodarski i politički preporod Istre. Sada se je istaknuo Matko Laginja čiji su govori na hrvatskom jeziku često prekidani, a kada god je bila prilika i on i njegovi istomišljenici su isticali potrebu sjedinjenja Istre sa ostalo Hrvatskom. Veliki uspjeh preporoditelja je bilo kada je 1893.g. u Puli osnovana Družba sv. Ćirila i Metoda koja je otvarala škole na hrvatskom jeziku, a vrhunac je osnivanje prve hrvatske gimnazije u Pazinu 1899.g.

18

2.8.4.Preporod Gradišćanski Hrvata i Bunjevaca i Šokaca

Gradišćanski Hrvati su Gradišće naselili u 16.st. kada su bježali pred Osmanlijama. Tamo su se zadržali do danas. Kod ovog dijela Hrvata nacinalnu svijest i jezik su stoljećima njegovali svećenici. Pod njihovi je vodstvom sredinom 19.st. došlo do preporaoda Gradišćanskih Hrvata. Oni su osnivali vjerske škole, tiskali neke udžbenike, izdavali kalendare, a sve to na hrvatskom jeziku. Šokci i Bunjevci su dio hrvatskog stanovništva koji je živio na području Bačke i Baranje u 19.st. U vrijeme turske opasnosti ovo je područje bilo teritorij koje naseljavaju Hrvati iz BiH i drugih dijelova Slavonije. Problem je nastao nakon protjerivanja Turaka kada je vlast na ova područja krenula naseljavati Mađare i Nijemce. Posebice su bili jaki Mađari koji su narod pritiskali s mađarizacom.Oni su s vremenom politički zagospodarili te se u 19.st. pokazala potreba za preporodnim pokretom i na ovom području. Svećenstvo je i ovdje bilo glavna karika koja je radila na promicanju hrvatskog jezika i buđenju nacionalne svijesti u Hrvata. Izdavali su nekoliko vrsta novina i održavali narodne svečanosti te na taj način radili na jedinstvu hrvatske misli. Koliko je pokret bio jak svedoči i osnutak Bunjevačke stranke 1906.g.

2.9.HRVATSKA POTKRAJ XIX. I NA POČETKU XX.STOLJEĆA; BANOVANJE DRGUTINA KHUENA-HEDERVARYJA

2.9.1.Mađaronska politika

Mađari su dolaskom na vlast Khuena-Hedervaryja počeli provoditi još jaču mađarizaciju. Vrijeme njegova banovanja obilježeno je raznim načinima mađarskog iskorištavanja i podčinjavanja Hrvatske. Gospodarski je gledano da Hrvatska ne ojača, a to su sprovodili na način da su imali monopol na određivanje poreza koji su unutar Hrvatske bili veći nego li prilikom izvoza u Mađarsku, a sav prihod je išao u zajedničku blagajnu iz koje se je ulagalo prvenstveno u Ugarskoj. Također je određeno da je službeni jezik na željeznicama, koje su smatrane mađarskim vlasništvom, bude mađarski. Bilo kakav gospodarski razvoj nije potican, nego se je htjelo samo što više iskoristiti ono postojeće u Hrvatskoj. Tako su i šume i prihodi od njihovog iskorištavanja odlazili za potrebe Ugarske. Neki hrvatski političari su mislili da je u redu što je Hrvatska pod Mađarskom jer su mislili da Hrvatska ne može opstatit bez mađarske skrbi, ali da treba nastaviti rad na revidiranju nagodbe.

2.9.2.Khuenova Narodna stranka

Kada je na izborima 1884.g. pobijedila Narodna stranka Khuen se je dao na posao i u njoj pronašao pristalice koji su mu olakšali vladanje Hrvatskom. Način na koji je vladao je bila politika zastrašivanja, podmićivanja, lažiranja izbornih razultata, zabrane slobode tiska, progoni političkih protivnika....Također mu je načelo vladanja bilo „Podijeli pa vladaj“ na račun Srba i Hrvata. To znači da je u određenim trenucima favorizirao Srbe na štetu Hrvata i tako stvarao razdor među susjednim stanovništvom. To je posebno vidljivo izlaskom članka u novinama „Srbobran“ u kojem se negira hrvatski narod. Nakon toga su u Zagrebu izbile protusrpske demonstracije.

19

U svojoj politici često je narod navodio na iseljavanje u bajoslavnu Ameriku, koja je kao Obećana zemlja.No pojedini su političari uspjeli iskoristiti svoju političku orjentiranost te su u doba Khuena-Hedervaryja radili na izgradnji kulturnih objekata. Poznat je Isidor Kršnjavi koji je potaknuo izgradnju Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagreb, a nabavio je i novac za obnovu crkava u Hrvatskoj. Kako se je dio narodnjaka priklonio mađarskoj politici, a dio je ostao vjeran prvotnoj narodnjačkoj ideje, došlo je do podjele sranke. Neodvisnu narodnu stranku su činili pristaše Khuenove vlasti i nazvani su obzoraši („Obzor“ su novine koje su pokrenuli).

2.9.3.Otpor Stranke prava

Na početku Khuenove vladavine najjača opozicija su mu bile Stranka prava i Narodna stranka. Nakon što je pridobio većinu narodnjaka najjača opozicija mu je bila Stranka prava koju je pokušao uništiti. Pod pritiscima vlasti stranka je počela slabiti i dio njenih pripadnika je postao pomirljiv prema Khuenovom načinu vladanja. Zbog toga je došlo do podjele i u ovoj stranci. Podijeljena je na Frnakovce koji su se okupljali oko Josipa Franka i prihvaćali ideju Starčevića i Kvaternika o Hrvatskoj kao trećoj federalnoj jedinici Monarhije. Također su vodili žestoku protusrpsku politiku zabog straha od velikosrpske politike. Drugi dio stranke su bili domovinaši (izdaju novine „Hrvatska domovina“) koji su prihvatili dualističku politiku, a vodio ih je Fran Folnegović.

2.9.4.Slom Khuenove politike

Početka kraja Khuenove politike datira u 1895.g. kada je u Zagreb pozvao Franju Josipa da dođe na otvorenje zgrade HNK. Tom prigodom je dio stanovništva, nezadovoljan Khuenovom vladavinom, na Trgu bana Jelačića spalio mađarsku zastavu. Vođa tog djela je bio mladi sveučilištarac Stjepan Radić. Iako Franjo Josip nije osudio ovaj čin(smatrao je to načinom izražavanja nezadovoljstva mađarskom vlašću), mađarska vlast je sudionike ovog čina osudila i protjerala sa Sveučilišta. Kulminacija otpora Khuenovom režimu je bila 1903.g. kada je oporba krenula tražiti financijsku samostalnost Hrvatske, a nakon toga su organizirani skupovi na kojima je traženo poštivannje građanskih i političkih prava Hrvata, sloboda tiska, govora, udruživanja...to izaziva demonstracije tijekom kojih je dio revoltiranog stanovništva na željezničkoj stanici u Zaprešiću skonuo i spalio mađarsku zastavu. Odgovor vlasti na ove demonstracije je bila upotreba sile nad narodom koja izaziva još veće prosvjede. Iako je Khuen uveo prijeki sud kao sredstvo smirivanja demonstracija, poželjne rezultate nije ostvario. Bio je to drugi protumađarski pokret koji je završio Khuenovom smjenom. Nakon ove dužnosti Khuen je postavljen u Ugarskoj za ministra predsjednika ugarske vlade.

2.9.5.Gospodarsko stanje

20

Na prijelazu stoljeća Hrvatska je bila pretežno poljoprivredna zemlja, a njen razvoj su kočili i Beč i Pešta. Mali dio stanovništva se bavio obrtom, tgovinom ili industrijom. Većina je i dalje bila orjentirana na poljoprivrednu proizvodnju. No i ta poljoprivredna proizvodnja je tražila da se počne ulagati u industriju koja bi se bavila preradom njihovih proizvoda. Tako je polako počela lagana industrijalizacija Hrvatske. Trgovina, kao dio hrvatskog gospodarstva, je bila slaba jer nije bilo prometne povezanosti Hrvatske, a vladajućima nije ni bilo u interesu ju prometno povezati. Konačno je veliki problem u Hrvatskoj nastao kada se je pojavila peronospora koja je uništila dobar dio vinograda (Hrvatska je bila poznati priozvođač kvalitetnih vina koja su pili poznati europski vladari).Bolest je najviše naštetila području Dalmacije iz koje se narod počeo iseljavati u prekooceanske zemlje, na prvom mjestu u SAD.

2.9.6.Položaj radništva

U 2/2. Polovici 19.st. i u Hrvatskoj se javlja radnički sloj stanovništva koji u doticaju sa europskim radničkim organizacijama jača. Prvi sindikat u Hrvatskoj je osnovan 1869.g., a od 1890.g. se slavi Prvi svibnja kao Međunarodni preznik rada. Radnici su se počeli politički udruživati u stranke, a prva radnička stranka u Hrvatskoj je bila Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije. Pod utjecajem poslanice pape Lava XIII. i u Hrvatskoj je crkva radila na poboljšnju položaja radništva te se zalagala za rješavanje socijalnih problema prema kršćanskim načelima. Kultura, umjetnost i sportUnatoč svim nedaćama koje su zahvatile Hrvatsku, kulturna djelatnost na orijelazu stoljeća je postojala. Književnost je obilježena realizmom, čiji su predstavinici su Ksaver Šando Gjalski, Eugen kumičić i Ante Kovačić, te modernom čiji je glavni predstavnik Antun Gustav Matoš.Kiparsku umjetnost na prijelazu stoljeća je obilježio Robert Frangeš Mihanović koji je bio i prvi dekan Akademije za likovnu umjetnost.Na polju arhitekture posebno su se istakli Isidor Kršnjavi i Herman Bolle.1896.g. su održane prve moderne Olimpijske igre pa je sportski duh nakon toga bio prisutan i u hrvatskoj. Posebno moramo naglasiti osnivanje prvih nogometnih klubova HAŠK-a i Hajduka. Najzaslužnija osoba koja je promovirala hrvatski sport jest Franjo Bučar koji je osnovao „Hrvatski športski savez“ i sudjelovao u radu Međunarodnog olimpijskog odbora.

2.10.AUSTRO-UGARSKA VLAST I HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI

2.10.1.Politička situacija u Bosni i Hercegovini u 19.stoljeću

Kako j politička moć Osmaskog Carstva u 18.st. opadala tako je i položaj tamošnjeg stanovništva bio sve lošiji. Kada je Carigrad krenuo sa reformama, one nisu bile dobro prihvaćene u Bosni te se je

21

narod krenuo buniti. Pobune su redom ugušivane. Kulminacija svih nezadovoljstava bosanskog stanovništva je bila 1875.g. kada je izbio ustanak nemuslimanskog stanovništva. Pobunili su se zbog neravnopravnih poreza i drugih nameta koji su ih doveli na rub egzistencije. Ustanak je konačno prerastao u rat protiv Osmanskog Carstva čiji je kraj označilo održavanje Berlinskog kongresa 1878.g. Tada je odlučeno da će Austro-Ugarska okupirati BiH i tamo provesti reforme. Nakon zauzeća BiH krenulo se je sa reformama; austrijski vojni i politički dužnosnici su postale vodeće osobe bosanskog političkog života. U ovom razdoblju se je posebno istakao Benjamin Kallay koji je modernizirao sudstvo, upravu i školstvo. Također je predlagao da se u ovoj austrijskoj pokrajini izbriše svaki nacionalni identitet uvođenjem jedinstvene bošnjačke nacije i bošnjačkog jezika. No narod to nije prihvatio, tj. jedini koji su bili za nacionalni unitarizam su bili Muslimani. Godine 1908. Austrija je konačno, bar je tako mislila, riješila pitanje Bosne na način da ju je anektirala tj. izravno ju je pripojila sebi.

2.10.2.Gospodarstvo i društvo

Austrija je u Bosni našla novi izvor sirovina potrebnih za jačanje gospodarstva Monarhije, ali je tu željela otvoriti i novo tržište za svoje proizvode. Ulagali su prometnu povezanost Bosne te otvarali rudnike i tvornice. Kako je 1919.g. donesen Zakon o otkupu kmetske zemlje, bilo je potrebno da stručnjaci upute tamošnji narod kako kvalitetno obrađivati zemlju i imati što bolje gospodarske prihode.Doseljenjem stručnjaka u Bosnu polako su se počeli prihvaćati i europski običaji u arhitekturi i kulturnim smjernicama.

2.10.3.Politički život i Crkva

U vrijeme Osmanske vlasti u Bosni su nosioci i kulturnog i političkog života bili franjevci. To se je promijenilo nakon Berlinskog kongersa. Pod utjecajem i Hrvatske i drugih europskih zemalja u Bosni se je počela buditi svijest o nacionalnoj pripadnosti naroda koji su tamo živjeli. S obzirom da je tamo živjelo i hrvatsko i srpsko i muslimansko stanovništvo, svak od njih je imao svoja politička uvjerenja koja su se kosila sa uvjerenjima onih drugih. Generalno gledajući Katolička crkva je i dalje ostala njjača institucija koja je vodila i kulturni i politički život Bosne. Nisu to više bili franjevci koji nisu podupirali austro-ugarsku politiku, već svjetovno stanovništvo.Bosna je 1881.g. dobila Vrhbosansku nadbiskupiju sa sjedištem u Sarajevu, a na mjesto nadbiskupa je postavljen Josip Stadler. Iako je radio na gospodarskom i kulturnom razvoju Bosne, mana mu je bila što je poistovjećivao katolicizam i hrvatstvo te je na taj način izgubio potporu muslimana. Zastupao je ideju trijalizma u kojem bi Bosna bila sjedinjena s Hrvatskom.

2.11.POLITIČKI POKRETI I STRANKE U HRVATSKOJ KRAJEM XIX. I NA POČETKU XX. STOLJEĆA

2.11.1.Nove političke stranke

22

Otpor mađarskoj vlasti i odlazak Khuena-Hedervaryja iz Hrvatske pokazali su da je politička borba moguća. To je potaklo nova politička udruživanja i osnivanje novih stranaka. Tako su Stranka prava tzv. Domovinaši i Neodvisna narodna stranka postale su Hrvatska stranka prava, Čista stranka prava je ostala samostalna, a Antun i Stjepan Radić su 1904.g. osnovali Hrvatsku seljačku stranku. Prodgram te stranke je bio opće pravo glasa i što veća uloga seljaštva u političkom životu, zahtijevali su i veću samostalnost Hrvatske,a rješenje uređenja Monarhije su vidjeli u sjedinjenju Hrvatske koja bi bila dio federalne jedinice južnoslavenskih zemalja. Zalagali su se da seljaci kupe dio posjeda veleposjednika s dugim rokom otplate ta na taj način da postanu socijalno zbrinuti dio hrvatskog stanovništva te da ih je nužno obrazovati. Pomoć poljoprivrednoj edukaciji su našli u izdavanju časopisa „Dom“.

2.11.2.Dalmacija i Istra

I početkom 20.st. Dalmacija je bila najzaostalija pokrajina Monarhije. Stanovništvo je preživljavalo baveći se ribolovom i poljoprivredom. Gospodarski problemi rezultirali su neprihvaćanjem austrijske politike i osnivanjem stranaka koje bi se izborile za napredak Dalmacije. Stranka prava i Narodna stranka su se ujedinile u Hrvatsku stranku, a osnovana je i Hrvatska napredna pučka stranka. Njihov cilj bila je i borba protiv autonomaša. Situacija se je malo promijenila uoči prvog svjetskog rata kada je Monarhija krenula ulagati u industrijsku proizvodnju za potrebe izvoza. Radilo se je i na razvoju turizma koji će malo-po-malo postati jedna od gospodarski najjačih grana privređivanja na ovom području. Istra je 20.st. dočekala politički nejedinstvena. Jake talijanske stranke dobile su opoziciju u Hrvatsko-slovenskoj stranci koja je počela dobivati političku moć te je na izborima 1907.g. imala pobjedničke kandidate za Carevinsko vijeće. U općinama gdje je ta stranka dobila većinu uveden je hrvatski tj. slovenski jezik kao službeni.

2.11.3.Riječka i Zadarska rezolucija

Gospodarska politika Austrije i njemački prodor na Istok su elementi koji su objedinili razmišljanja hrvatskih, srpskih i talijanskih političara u Dalmaciji. Oni su iskoristili krizu Monarhije 1903.g. i zajednički istupili protiv austrijske politike u korist Ugarske koja je tražola nezavisnost. Smatrali su da im je trenutno Ugarska manji politički problem od njemačkog prodoran na Istok. Bio je to temelj Politike“ novoga kursa“ čiji su vođe bili Frano Supilo i Ante Trumbić.Rezultati te politike su Riječka i Zadarska rezolucija potpisan 1905.g. Riječku rezoluciju su potpisali hrvatski političari koji su podržali mađarske zahtijeve za samostalnošću, a za uzvrat su tražili ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom te građanske slobode bez mađarizacije. Nakon toga su i srpski političari iz Dalmacije dali podršku tom dokumentu potpisavši Zadarsku rezoluciju. U kojoj su za uzvrat tražili da se srpskom narodu omogući ravnopravnost sa ostalim nacijama u Hrvatskoj. Politika „novog kursa“ je uskoro propala jer su Mađari i Austrijanci pronašli rješenja za izlazak iz političke krize u Monarhiji, a to rješenje nije imalo u vidu nikakvo poboljšanje hrvatskog položaja. Unatoč tome, hrvatstki i srpski političari su nastavili suradnju i vrlo brzo je došlo do osnutka Hrvatsko-srpske koalicije koja jedo sloma Monarhije bila najjača politička stranka u Hrvatskoj.

23

2.11.4.Iseljavanje Hrvata

Sam kraj 19.st. obilježen je gospodarskom krizom u Hrvatskoj koja je rezultirala promjenom broja stanovništva u Hrvatskoj. Radi se o tome da je ovo razdoblje kada je zbog nemogućnosti preživljavanja velik dio hrvatskog stanovništva iselio u SAD, Kanadu, Južnu Ameriku, Australiju, Novi Zeland. U zemljama u koje su doselili radili su najteže poslove, ali su imali za preživjeti. U kratkom roku nakon doseljenja u nove zemlje Hrvati su se počeli okupljati u društva gdje su njegovali hrvatsku kulturu, jezik i pomagali si. Najpoznatije takvo društvo je Hrvatska zajednica(koja danas djeluje pod imenom Hrvatska bratska zajednica) osnovana u Pittsburghu 1894.g.

24

Literatura: V.Đurić, I.Peklić: Hrvatska i svijet od sredine XVIII. do kraja XX. stoljeća,Profil2010.; Skupina autora:Povijesni atlas za srednje škole,Školska knjiga2008.

2.12.PITANJA ZA SAMOPROVJERU ZNANJA

Odgovorite na slijedeća pitanja

1.) Što je otkrio Nikola Tesla?__________________________________________________________________.

2.) Što je gospodarska kriza?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

3.) Kako je Giuseppe Garibaldi obilježio talijansku povijest?______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

4.) Pod kojim je imenom i titulom vladao Louis Bonaparte?________________________________________________________________________.

5.) Tko je proveo ujedinjenje Njemačke?______________________________________________________________________.

6.) Što je „istočno pitanje“?__________________________________________________________________________.

7.) Zašto je došlo do građanskog rata u Americi u 2/2.XIX.st.?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

8.) Koja je država bila najveća britanska kolonija?__________________________________________________________________________.

9.) Što su sindikati?_________________________________________________________________________.

10.)Tko su „Bachovi husari“?______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

25

11.)Što je „Riječka krpica“?___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

12.)Koji su bili samostalni poslovi Hrvatske prema nagodbi iz 1868.g.?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

13.)Koji su sabori zasjedali 1861.g.?___________________________________________________________________________.

14.)Koja su obilježja Bachova apsolutizma?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

15.)Tko je naslijedio Ladislava Pejačevića?___________________________________________________________________________.

16.)Što je mađarizacija?______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

17.)Što su Mađari htjeli načiniti od Hrvatske?___________________________________________________________________________.

18.)Navedi tri reforme bana Mažuranića!_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

19.)Kako su dvojezični grbovi utjecali na političku situaciju u Hrvatskoj?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

20.)Tko je trebao činiti Bošnjačku naciju?_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________.

NADOPUNITE SLIJEDEĆE REČENICE

21.)Ban Mažuranić je podnio ostavku zbog: ______________________________,____________________________________ i ___________________________________________.

26

22.)Rakovičku bunu je podigao_____________________________________________ bez znanja __________________________________________________.

23.)Khuen Hedervary je vladao po načelu____________________________ pa ________________________.

24.)1895.g. na Trgu bana Jelačića je ______________________________ sa svojim istomišljenicima _______________________________________________________.

25.)Riječkom rezolucijom je dogovorena suradnja hrvatskih i______________________________ političara, a Zadarskom rezolucijom suradnja hrvatskih i ____________________________________ političara.

26.)Začetnici „politike novog kursa“ su _______________________________________________________________________.

27.)Rakovičku bunu je podigao __________________________________ bez znanja ____________________________________________________.

28.)Sklapanjem ______________________________________1867.g. je nastala _______________________________________________________ Monarhija.

29.)Trojni savez čine _____________________________,___________________________ i _________________________________________.

30.)Antantu su činile_______________________________ i __________________________.

31.)Marokanske krize su bile sukob _____________________________________ i _______________________________________ oko kolonijalnih posjeda.

32.)Rusiju je početkom XX.st povezivala _______________________________________, a SAD__________________________________________________________.

33.)Novi izvori energije u XIX.st. su bili __________________________________ i _____________________________________________________________.

27

NADOPUNITE SLIJEDEĆU TABLICU34.)

OTKRIĆE ZNANSTVENIKŽarulja

Koch

Roentgen

Polonij

Dvosmjerna struja

Telefon

Pasteur

PRAVILNO UPARITE SLIJEDEĆA DVA STUPCA(jedno je ime višak)

35.) a) Stranka unionista 1. J.J.Strossmayer b) Narodna stranka 2.I.Mažuranić c) Stranka prava 3.L. Rauch d) Samostalna narodna stranka 4.A.Starčević

5.M. Vrhovac

a___________,b_______________c________________,d___________________

28