1

Poštovani vještaci, kolegice, kolege i suradnici!

I nakon više od godine dana u HDSV dolaze upiti za primjerke rado-

va s II. kongresa HDSV-a održanog u Opatiji 2010. g., koji je značajno

obilježio rad HDSV-a tematskom raznolikošću i kvalitetom radova. Kako

smo većinu radova objavili u prošlom broju našeg ‘’Vještaka’’ u ovom

broju smo odlučili objaviti radove za koje smatramo da ih svaki vještak

želi imati i u papirnatom obliku.

Tema koju obrađuje rad kolege Kontreca ‘’Sudski vještaci u parničnom

i izvanparničnom postupku (neka razmišljanja iz prakse)’’ je središnja

tema ovoga broja. To je ujedno i rad kojim započinje analiza središnje

teme koju dopunjuju radovi ‘’Suština vještačenja i Elaborat vještaka’’ (D.

Radić) i rad “Etika i etički kodeks” kolegice Bestvine.

Opasnosti kojima smo izloženi svaki dan kao aktivni sudionici prometa

nisu male. O svom iskustvu u vještačenju sudara kolega Kovač radom

‘’Analiza sudara na raskrižju reguliranom semaforima’’ ističe da se u

takvim trenucima ništa ne prepušta subjektivnom iskazu sudionika u su-

daru i svjedoka sudionika u prometu raskrižja u doba nastanka nesreće,

nego tehničkoj analizi stvarnih činjenica i pouzdanih iskaza.

Radom ‘’Doprinos pješaka i biciklista kao sudionika u prometu pri

prouzrokovanju prometnih nesreća na cestama’’ utemeljenog na analizi

zakonskih odredbi Kaznenog zakona i odredbi Zakona o sigurnosti pro-

meta na cestama, a i statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku

RH te statističkim podacim PU Zagrebačke o prometnim nesrećama u

kojima su sudjelovali biciklisti i pješaci kroz primjere iz prakse, kolega

Kovačić ističe da kod pješaka i biciklista valja potaknuti svijest o njihovoj

dužnosti odgovornijeg sudjelovanja u prometu.

Grupa autora Žarković Palijan, Koludrović, Kovač, Kovačević radom

‘’Vještačenje psihičkih posljedica nakon tjelesnih ozljeda prema Hrva-

tskim orijentacijskim medicinskim tablicama (HOMT)’’ prezentiraju pravi-

la kojih bi se trebali pridržavati vještaci psihijatri kod takvih vještačenja.

Tema kolege Filakovića ‘’Medicinski koncept poslovne sposobnosti i de-

mencija’’ obrađuje dva koncepta, medicinski koji je univerzalan i pravni

koji je ograničen regulativom.

2

Grupa autora Čulo, Mahaček, Hruška obrađenom temom ‘’Financijski

aspekti u utvrđivanju pravilnosti upravljanja i raspolaganja namjenskim

sredstvima’’ ističu da mogućnosti fi nanciranja i zadovoljavanja različitih

potreba ovise o visini ostvarenih prihoda, uz obvezu namjenskog raspo-

laganja sredstvima.

Tema radova autora kolege Dobrinića ‘’Vještačenje riječkih karantana iz

XIX. st.’’ i grupe autora Martinaš, Dobrinić, Orlić, Jelovica ‘’Falsifi kati pre-

tisaka na riječkim markama’’ govore nam o specifi čnostima vještačenja

falsifi kata novca i poštanskih maraka.

HDSV ima novu, modernu, lijepu i preglednu internetsku stranicu koja će

značajno poboljšati i ubrzati razmjenu informacija među svim članovima

HDSV-a. U tom smislu je Uredničko vijeće u sastavu Radić, Kniewald,

Čulo, predložilo Upravnom odboru nove projekte upotrebe internetske

stranice koja će primjenom tih prijedloga postati jedinstvena i prestižna.

To su sljedeći projekti: a/ Internetske novine – glasilo podružnica koje će

uređivati same podružnice, b/ Ukidanje papirnate verzije našeg strukov-

nog glasila časopisa ‘’Vještak’’ i pokretanje njegove internetske inačice,

c/ Objavu na našoj novoj internetskoj stranici uz mogućnost internetskog

preuzimanja i naplatu radova iz riznice znanja HDSV-a, kao što su radovi

objavljeni u časopisu ‘’Vještak’’, kongresima, seminarima, knjigama, d/

Pokretanje izdavanja prvog znanstvenog časopisa HDSV-a u kojem će

se omogućiti harmonizirano djelovanje znanstvenog potencijala HDSV-a,

koji je ovoga trenutka akumuliran u 124 doktora znanosti i 117 magistra

znanosti, te će imati dvije inačice papirnatu i internetsku.

Za aktiviranje naše internetske stranice potrebno je utipkati sljedeće:

www.sudski-vjestaci.hr

Vaš glavni urednik

dr. sci. Dragan Radić, dipl. inž. građ.

3

Sudski vještaci u parničnom i izvanparničnom postupku

(neka razmišljanja iz prakse)

Damir Kontrec, dipl. iur.Sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Stručni članak

UDK: 340.69:347.91/.95

Sažetak

Vještaci u parničnom i izvanparničnom postupku predstavljaju vrlo važno dokazno sredstvo, ali ujedno su i pomagači suda u stvarima za koje sud ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjima. Kod toga predmet vještačenja treba biti precizno određen, kako se ne bi dogodila situacija da vještaci sami određuju što je potrebno utvrditi vještačenjem u konkretnom pred-metu. Treba uvijek imati u vidu da vještak nije sudac, radi čega treba izbjegavati, od strane samih vještaka, da daju svoja mišljenja na okolnosti koje su u isključivoj nadležnosti suda.

Ključne riječi: parnični i izvanparnični postupak, vještaci, nalog za vješta-čenje, nalaz i mišljenje vještaka.

Expert witnesses in civil proceedings and non contentious proceedings

(some refl exions from practice)

Damir Kontrec, LL.B.Judge of the Supreme Court of the Republic of Croatia

Summary

Expert witnesses in civil proceedings and non contentious proceedings repre-

sent very important means of evidence but also they help the court in issues

for which the court does not dispose with suffi cient expert knowledge. In this

context, the subject of expertise needs to be precisely established, in order to

avoid situations where expert witnesses establish themselves what is necessary

to be established by expertise in concrete subject. The entire time one should

4

bear in mind the fact that expert witness is not a judge. Therefore the expert wit-

nesses themselves should avoid the situations that they give their expertises on

circumstances which are exclusive within the court’s jurisdiction.

Key words: civil proceedings and non contentious proceedings, expert witness-

es, order for expertise, fi nding and opinion of expert witness.

1. Uvod

Jedno od vrlo važnih dokaznih sredstava u parničnom i izvanparničnom postupku su vještaci. Naime, razvoj ljudskog društva i pojedinih zna-nosti neminovno nameće potrebu da se u sudskim postupcima koriste stručnjaci iz različitih područja, koji imaju specifi čna znanja, a koji mogu iznijeti svoja zapažanja i mišljenja o činjenicama koje bi mogle biti od važnosti za meritorno odlučivanje u sudskom postupku.

No, isto tako smo često puta svjedoci u praksi da vještaci ne samo da pred sudom iznose svoja zapažanja i mišljenja o bitnim činjenicama, već preuzimaju i funkciju suca, čak i uz pomoć samih sudaca, pa se može slobodno reći da u tim predmetima vještaci donose i odluku, a ne sudac ili sudsko vijeće kojima je to posao.

Cilj ovog rada je da se ukaže na procesnu poziciju vještaka u civilnim, građanskim postupcima, što to vještaci mogu, a što ne mogu radi-ti u određenom sudskom postupku, s namjerom da se jasno ukaže da vještak treba biti osoba koja će sucu (sudu) pružiti potrebna stručna znanja kojima suci ne raspolažu. Isto tako ukazat će se na određene propuste prilikom provođenja dokaza vještačenjem, i to kako suda, tako i samih vještaka, prilikom određivanja određenog vještačenja, ali i pri-likom izrade nalaza i mišljenja.

2. Vještaci kao dokazno sredstvo

Vještak je osoba pozvana da pred sudom, koristeći se svojim stručnim znanjem, iznese svoja sadašnja zapažanja (nalaz) i mišljenje o činjenicama koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja.1 Dokaz vještačenjem sud provodi u slučaju kada mu je radi

1 Triva S., Belajec V., Dika M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, Narodne

novine, 1986. g., str. 433.

5

utvrđivanja ili razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. Zakona o parničnom postupku2).

Radi navedenoga ne može se provoditi vještačenje oko sadržaja pravnih propisa, oko toga koju bi normu trebalo primijeniti. Vještaku sud ne može nalagati da se izjasni je li primjerice, neka stopa ugovorene kamate zako-nita ili ne, iako bi vještak to morao znati, vještaka se ne može pitati koje je prometne propise povrijedio vozač koji je prouzročio prometnu nesreću, jer sud mora poznavati pravo (iura novit curia).

Vještaci uvijek obavljaju vještačenje prema nalogu suda (parničnog ili izvanparničnog), time da sud određuje osobu vještaka (ili više njih). Kako sud određuje osobu vještaka, to sud ima mogućnost uvijek odrediti dru-gog vještaka (čl. 251. st. 4. ZPP), no korisno je da se da mogućnost strankama da se izjasne oko osobe vještaka (čl. 251. st. 2. ZPP). Naime, ukoliko se strankama da mogućnost da se izjasne o osobi vještaka, tada se izbjegava mogućnost da kasnije stranke prigovaraju izboru vještaka, odnosno da traže izuzeće vještaka.

Funkcija vještaka u parničnom odnosno izvanparničnom postupku je dvostruka. S jedne strane u slučaju kada vještaci obavještavaju sud o svom nalazu oni predstavljaju klasično dokazno sredstvo, a s druge stra-ne ako svojom stručnošću pomažu sudu da izvodi zaključke, da oblikuje mišljenje, vještaci predstavljaju specifi čne pomagače u obavljanju funkcije suđenja pri utvrđivanju činjeničnog stanja.

Zadaća je vještaka ne samo da obavijeste sud o svojim zapažanjima, već da sudu dadu i svoje mišljenje o značaju, djelovanju, uzrocima i posljedi-cama određenih zbivanja.

Vještačenje je dokazno sredstvo čiju dokaznu snagu, dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a to znači na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti. To zapravo znači da je i vještački nalaz potrebno kritički ocjenjivati.

Bitno je naglasiti da sud nije vezan mišljenjem vještaka ako nađe da iznesena stajališta ne mogu pretrpjeti kritiku zasnovanu na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva. Upravo ovdje i nastaje problem u prak-

2 Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08.,

96/08., 123/08., dalje ZPP.

6

si, jer se zna dogoditi, istina ne često, da sud nekritički prihvaća nalaz i

mišljenje vještaka, koji nije prihvatljiv jer ne podliježe pravilima logičkog

zaključivanja i iskustva. Do takve situacije u praksi dolaze najčešće u

slučajevima kada sud vještaku ne da točan zadatak, predmet vještačenja,

kada se nalaz nekritički prihvaća, u kojem slučaju u pravilu postoji ne-

suglasnost između provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, te činjenica

koje bi proizlazile iz vještačkog nalaza.

3. Tko može biti vještak?

Vještak može biti samo fi zička osoba, pri čemu će vještačenje obavljati

fi zička osoba i u slučaju kada je vještačenje povjereno stručnoj usta-

novi, bolnici, laboratoriju, fakultetu, i sl. Prema odredbi čl. 252. st. 4.

ZPP-a, ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja

(vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje, i sl.),

takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu,

tim ustanovama. U slučaju kada je vještačenje povjereno ustanovi, tada

rukovoditelj ustanove određuje osobu vještaka u svakom pojedinačnom

slučaju.

Vještak mora imati one sposobnosti koje se zahtijevaju od svjedoka, a

to su sposobnost zapažanja, pamćenja, reprodukcije, s time da vještak

mora imati odgovarajuća stručna znanja koja su potrebna za točno

određeno vještačenje.

Prva dužnost vještaka je da se odazove pozivu suda i da iznese svoj na-

laz i mišljenje (čl. 253. st. 1. ZPP-a). Kod toga je bitno naglasiti da se je

pozivu suda dužan odazvati svatko, pa i onaj koji smatra da ne raspolaže

znanjem ili sredstvima potrebnim za vještačenje. Isto tako valja nagla-

siti da se pozivu suda dužan odazvati i onaj tko smatra da nije dužan

vještačiti iz drugih razloga, jer se ne može prepuštati samom vještaku da

stvarno i pravno ocjenjuje je li u mogućnosti vještačiti ili ne.

Ukoliko vještak smatra da zbog bilo kojeg razloga ne bi mogao vještačiti,

tada bi o tom razlogu trebao obavijestiti sud koji ga je imenovao

vještakom, a ocjenu može li vještak ili ne može vještačiti na kraju bi uvijek

morao donijeti sud. U praksi sudovi u pravilu usvajaju zahtjeve vještaka u

slučajevima kada isti ne mogu vještačiti, odnosno ukoliko vještak nema

dovoljno stručnih znanja da odgovori na postavljena pitanja suda.

7

Prema odredbi čl. 258. st. 1. ZPP-a, prije početka vještačenja sud će

pozvati vještaka da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno na-

vede sve što opazi i nađe, te da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu

s pravilima znanosti i vještine, time da će sud upozoriti vještaka na po-

sljedice davanja lažnog iskaza.

U nalogu za vještačenje sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i

mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pisano prije raspra-

ve, pri čemu u slučaju pisanog nalaza sud određuje i rok za podnošenje

nalaza i mišljenja (čl. 260. st. 1. ZPP-a). Mišljenje vještaka treba uvijek biti

argumentirano, obrazloženo, s time da je radi procesne ekonomičnosti

potrebno da se pisani nalaz i mišljenje dostave na očitovanje stranka-

ma u postupku, da se za to ostavi dovoljno vremena, te da se na prvo

sljedeće ročište pozove i vještak koji bi trebao odgovoriti na pitanja, od-

nosno primjedbe stranaka.

Postoji mogućnost da se odredi i više vještaka uz zahtjev da vještaci

daju zajednički nalaz i mišljenje, ukoliko se isti u nalazu i mišljenju slažu

(čl. 261. st. 1. ZPP-a). Ukoliko se vještaci ne bi slagali u svojim nalazima

i mišljenjima, tada bi svaki od njih dao svoj nalaz i mišljenje, s time da će

sud biti dužan iste ocijeniti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Ako bi se

podaci vještaka o njihovu nalazu i mišljenju bitno razlikovali, ako je na-

laz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun, neodređen, proturječan,

tada bi najprije bilo potrebno pozvati tog vještaka da otkloniti nejasnoće,

odnosno da upotpuni nalaz i mišljenje. Ako se to ne bi moglo otkloniti

ponovnim saslušanjem vještaka, tada će se obnoviti vještačenje s istim

ili drugim vještacima (čl. 261. st. 2. ZPP-a).

Odredba čl. 261. st. 3. ZPP-a daje mogućnost da se zatraži mišljenje i

drugog vještaka, ukoliko se nejasnoće, proturječnosti odnosno nedosta-

ci u nalazu ne bi mogli ispraviti ponovnim saslušanjem vještaka koji je

dao nalaz i mišljenje. Međutim, valja naglasiti da sud u parničnom odno-

sno izvanparničnom postupku nema mogućnost određivati provođenje

bilo kojeg dokaza, pa niti novog vještačenja po službenoj dužnosti, već

provođenje novog vještačenja ovisi uvijek o prijedlogu parničnih stra-

naka. Ako nije dan prijedlog za novo vještačenje, prvostupanjski sud bi

trebao koristiti, tzv. otvoreno pravosuđenje, te obrazložiti strankama da

je ranije vještačenje neprihvatljivo, navesti zbog kojih razloga, pa ako

stranka na kojoj je teret dokaza tada ne bi predložila novo vještačenje,

odluka će se zasnivati na pravilima o teretu dokazivanja.

8

U nastavku objavljujemo određena stajališta iz sudske prakse:

„Ukoliko postoje proturječnosti u nalazima i mišljenjima vještaka, sud je dužan pozvati oba vještaka kako bi otklonio proturječnosti, pa ako se iste ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka, dužan je zatražiti mišljenje dru-gog vještaka.“3

„Kada su nalazi i mišljenja vještaka proturječni, sud je dužan izvesti do-kaz saslušanjem vještaka, na način da svoj nalaz i mišljenje iznesu usme-no na raspravi, time da će njihovim saslušanjem, postavljenjem pitanja i traženjem objašnjenja u vezi s danim nalazima i mišljenjima pokušati otkloniti proturječnosti, a ukoliko nedostatke i proturječnosti ne može otkloniti ponovnim saslušanjem, vještaka, zatražit će mišljenje novog vještaka, odnosno ponovit će vještačenje s drugim vještakom.“4

„Dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stra-naka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svoj-stvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka koji je tužitelj priložio uz tužbu, te koji je sačinjen po nalogu tužitelja, prihvatiti samo stoga što je isti dan od strane osobe koja je stalni sudski vještak.“5

„Stranci je onemogućeno raspravljanje pred sudom kada njeni prigovori na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku niti je on o njima saslušan na glavnoj raspravi.“6

4. Izuzeće vještaka

Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razlo-ga iz kojih može biti izuzet sudac, uz razliku da se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok.

U odredbama čl. 71. i 73. ZPP-a propisani su razlozi za izuzeće suca, tj. kada sudac ne može obavljati sudačku dužnost, odnosno kada stranka ima pravo zatražiti izuzeće:

3 Sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, Gž. 187/06-2 od 16. listopada 2006.,

dostupno na internetu – sudovi.pravosudje.hr/zsvz.4 Isto kao pod 3 – Gž. 906/07-2 od 3. listopada 2007. g.5 Isto kao pod 3 – Gž. 1652/05-2 od 3. studenoga 2005. g.6 Isto kao pod 3 – Gž. 356/03-2 od 26. ožujka 2003. g.

9

Čl. 71. ZPP-a

Sudac ne može obavljati sudačku dužnost:

1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je

sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obvez-

nika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak,

2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u po-

stupku,

3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srod nik

po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog

stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do

drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije,

4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog za-

stupnika ili punomoćnika,

5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili

pred kojim drugim tijelom,

6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora su-

djelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća,

7) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristra-

nost.

Čl. 73. ZPP-a

Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postup-

ku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.

Nije dopušten zahtjev za izuzeće:

1) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih suda-

ca koji bi mogli suditi u nekom predmetu,

2) o kojem je već odlučeno,

3) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.

Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjed-

nik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće traženo.

Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka posebna žalba nije dopuštena.

Ako je zahtjev za izuzeće iz stavka 2. ovoga članka istaknut u pravnom

lijeku, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda.

10

Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji

razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim

sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.

Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku

ili odgovoru na pravni lijek.

U čl. 254. st. 2. ZPP-a određeno je da je stranka dužna podnijeti zahtjev

za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, najkasnije

prije početka izvođenja dokaza vještačenjem, time da ako je stranka

saslušana glede osobe vještaka, tada se o izuzeću stranka dužna izjasniti

tom prilikom. U samom zahtjevu stranka mora navesti razloge zbog kojih

je potrebno izuzeti vještaka, s time da o zahtjevu za izuzeće odlučuje

parnični, odnosno izvanparnični sud (čl. 254. st. 4. ZPP-a).

Protiv rješenja kojim se prihvaća zahtjev za izuzeće nije dopuštena žalba,

a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dopuštena posebna žalba,

što znači da se ta odluka može pobijati žalbom protiv odluke o glavnoj

stvari (čl. 254. st. 5. ZPP-a). No, ako bi stranka saznala za razlog izuzeća

poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga,

sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog

vještačenja (st. 6. istog članka).

5. Nalog za vještačenje

Jedan od većih problema kod vještačenja je pitanje određivanja vješta-

čenja, odnosno pitanje određivanja predmeta vještačenja od strane

parničnog odnosno izvanparničnog suda.

U praksi se nailazi na situacije u kojima sudovi određujući vještačenje ne

određuju točno što je to vještak dužan utvrditi, odnosno koje se činjenice

žele vještačenjem utvrditi. Takva nepotpuna rješenja o određivanju

vještačenja u konačnici rezultiraju da je vještak kod izrade nalaza i

mišljenja prepušten sam sebi, tj. da vještak sam određuje ili bolje rečeno

procjenjuje što se to od njega traži u određenom predmetu.

U takvim slučajevima čini nam se da bi vještaci trebali tražiti od suda,

prije izrade samog nalaza i mišljenja, da se predmet vještačenja točno

odredi, te da se sud izjasni što se točno traži od vještaka.

11

Daleko opasnije nam se čine situacije u kojima se, primjerice od vještaka traži da utvrdi koja je stopa zakonske zatezne kamate dozvoljena, kada se od vještaka traži da se utvrdi koje je prometne propise štetnik kršio u nekom prometnom deliktu, da se od vještaka traži mišljenje o tome u kojem stupnju postoji podijeljena odgovornost, itd. Takva postupanja sudo-va nisu pravilna, no isto tako i vještaci bi morali prilikom izrade nalaza i mišljenja jasno navesti da na ta i slična pitanja isti ne mogu dati odgovor, jer se radi o primjeni prava, što je dužnost suda. Dakle, u gore postavlje-nim hipotetskim pitanjima vještaci se ne bi trebali izjašnjavati o tome koja je kamata dozvoljena, koje je prometne propise štetnik povrijedio, koja je visina doprinosa parničnih stranaka nastanku štetnog događaja, itd.

Obzirom na gore navedeno možemo zaključiti da nalog za vještačenje mora biti jasan i određen, te iz njega mora jasno proizlaziti koja je dužnost vještaka, odnosno koje je to činjenice vještak dužan utvrditi, odnosno na koje okolnosti je vještak dužan iznijeti svoje stručno mišljenje.

U samom nalogu za vještačenje ujedno sud određuje koja stranka je dužna platiti predujam za vještačenje. U pravilu trošak vještačenja unaprijed plaća stranka koja je predložila vještačenje, no isto tako postoji mogućnost da se stranku u smislu čl. 172. ZPP-a7 oslobodi dužnosti plaćanja troškova vještačenja, te da ti troškovi padnu na teret proračunskih sredstava suda. Ako predujam ne bi bio plaćen, tada se vještačenje ne bi trebalo provoditi, pri čemu bi uvijek valjalo pričekati da se najprije plati predujam, a da se tek nakon toga predmet dostavi vještaku na vještačenje. Činjenicu da stranka koja je predložila provođenje odgovarajućeg vještačenja nije platila predujam za vještačenje sud će cijeniti prema pravilima o teretu dokazivanja.

O pitanju predujmljivanja troškova vještačenja u sudskoj praksi se nalazi sljedeće stajalište:

7 Čl. 172. ZPP-a glasi: Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja pre-

ma svome općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno

uzdržavanje svoje i svoje obitelji (st. 1.). Oslobođenje od plaćanja troškova postupka

obuhvaća oslobođenje od plaćanja pristojbi i oslobođenje od polaganja predujma

za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa (st. 2.). Sud može stranku

osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom o sudskim pri-

stojbama (st. 3.). Pri donošenju odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka

sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a osobito će uzeti u obzir vrijednost predmeta

spora, broj osoba koje stranka uzdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njezine

obitelji (st. 4.).

12

„Prilikom utvrđivanja obveze predujmljivanja troškova radi izvođenja do-kaza vještačenjem, sud je dužan voditi računa o specifi čnim okolnostima konkretnog slučaja, prije svega i o materijalnim mogućnostima sudionika u postupku, pazeći pri tome da se tužitelju ne onemogući zaštita nje-govih prava stavljanjem tužitelja u neravnopravan položaj zbog njegovih loših materijalnih prilika, odnosno objektivne nemogućnosti da predujmi troškove za izvođenje dokaza vještačenjem.“8

8 Isto kao pod 3- Gž. 1386/05-2 od 28. prosinca 2005. godine. Radi cjelovitosti cijele

odluke dajemo prikaz i obrazloženja navedene odluke: „Točno je da je u smislu odred-

be čl. 153. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) stranka koja predloži izvo-

đenje dokaza, dužna po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje

troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza, te da će sud, sukladno odredbi

čl. 153. st. 3. ZPP-a odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje

troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi, te da će činjenicu nepredujmljiva-

nja troškova tada samostalno cijeniti, a s obzirom na sve okolnosti slučaja. Međutim,

prvostupanjski sud je očigledno propustio imati u vidu st. 2. odredbe čl. 153. ZPP-a,

prema kojoj sud može odrediti i provođenje dokaza po službenoj dužnosti, u kojem

slučaju može odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke

na jednake dijelove, a isto tako navedenom odredbom dana je mogućnost da sud u

takvom slučaju odredi da potrebni iznos položi samo jedna strana. Radi razumijevanja

odredbe čl. 153. ZPP-a prvostupanjski sud valja upozoriti na stajalište Ustavnog

suda RH u odluci Ustavnog suda broj U-III-297/2000 od 04. listopada 2000. g.

prema kojem stajalištu odredbe Zakona o parničnom postupku o formi poduzimanja

procesnih aktivnosti jesu kogentne naravi, pri čemu je navedena forma ustanovljena

upravo u svrhu sprječavanja šikanoznog postupanja i radi osiguranja ravnopravnosti

sudionika u postupku. Propisana pravila postupanja u zakonom uređenim postupci-

ma ujedno trebaju jamčiti i da će se pravosudna aktivnost odvijati sukladno općim

društvenim ciljevima od kojih su primarni ciljevi sprječavanje nezakonitih činidaba,

pravna sigurnost i vladavina prava. Smisao je odredbe čl. 153. st. 2. ZPP-a davanje

mogućnosti sudu da, prema okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, ocije-

ni kome namenuti obvezu predujmljivanja troškova, jer je kod utvrđivanja obveze pre-

dujmljivanja troškova sud dužan voditi računa o specifi čnim okolnostima konkretnog

slučaja, prije svega i o ekonomskoj snazi sudionika u postupku, pa je postupanjem

prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o postupovnim pitanjima, propustio pri tome

ocijeniti bitne okolnosti za odlučivanje o dužnosti predujmljivanja troška izvođenja do-

kaza prema zakonskom ovlaštenju iz čl. 153. st. 2. ZPP-a, tužitelju doista onemogućen

pristup sudu radi zaštite njegovih prava, a stavljanjem tužitelja u neravnopravan polo-

žaj, a zbog njegove ekonomske snage, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pri

takvom načinu postupanja, a uz činjenicu da je tužitelja oslobodio od plaćanja sudskih

pristojbi u ovom postupku, obzirom na činjenicu da se nalazi na izdržavanju kazne

zatvora, te da ostvaruje minimalni iznos mjesečne naknade, istovremeno ga pozivajući

na plaćanje predujma za očevid i izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 3.442,24

kn, povrijedio ustavno jamstvo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. al. 4. Ustava RH,

što nije u skladu s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka

RH. Sadržajno, ustavno jamstvo na pravično suđenje u parničnom postupku jamči

13

6. Nalaz i mišljenje vještaka

Nalaz i mišljenje vještaka treba odgovoriti na pitanja postavljena od stra-ne suda u rješenju o određivanju vještačenja. Kod toga bi iz nalaza tre-balo biti vidljivo na temelju kojih činjenica, na temelju kojih utvrđenja je vještak zauzeo određeno stajalište, kako bi nalaz i mišljenje vještaka bilo moguće kritički ispitati, ali i obraniti kasnije u sudskoj odluci.

U praksi se relativno često javlja situacija da se nalaz i mišljenje ne dostavi sudu u roku koji je sud odredio, da se vještaci oglušuju na pozive suda da se dostavi nalaz, itd. Takve situacije uzrokuju da se predmeti vode dugo, pa u tim slučajevima i vještaci doprinose suđenju u nerazumnom roku, odnosno u konačnici obvezi države da plaća određene novčane iznose strankama u sudskom postupku zbog suđenja u nerazumnom roku.9

Ponovno naglašavamo da vještaci nisu suci u konkretnom predmetu, pa bi isti trebali izbjegavati u nalazu i mišljenju zauzimati pravna stajališta o tome tko je odgovoran za, primjerice, naknadu štete, tko je od stra-naka povrijedio koju odredbu nekog zakona i slično, jer su jedino sudovi ovlašteni suditi i zauzimati pravna stajališta.

7. Sankcije protiv vještaka

Prema odredbi čl. 255. st. 1. ZPP-a sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kn vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, vještaka koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti te vještaka koji svoj nalaz i mišljenje bez opravdanog razloga ne podnese u roku koji mu je odredio sud. Prema st. 2. istog članka rješenje o kazni sud može opozvati uz uvjete iz čl. 248. st. 6. ZPP-a. U toj pak odredbi je propisano da ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, da će tada sud opozvati svoje rješenje o kazni, a može svjedoka sasvim ili djelomično osloboditi naknade troškova.

sudionicima pravo na pristup sudu i poduzimanje svih dopuštenih postupovnih radnji,

kao i pravo stranke na jednak položaj u parnici bez diskriminacija po bilo kojoj osnovi

tijekom odlučivanja o osnovanosti njihovih tužbenih zahtjeva.“9 Čl. 27. i 28. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 150/05., 16/07., 113/08., i

153/09.).

14

U sudskoj praksi nailazi se na rješenje o izrečenim novčanim kaznama vještacima, i to u pravilu zbog činjenice da dulje vrijeme vještak nije do-stavio nalaz i mišljenje, niti je sud obavijestio o razlozima zbog kojih nije u danom roku izradio nalaz i mišljenje. Moramo istaći da suci nerado kažnjavaju vještake, jer su vještaci njihovi stručni pomagači. Neke bi se situacije mogle izbjeći u praksi ako bi sud i vještak dogovorili rok u kojem je objektivno moguće izraditi nalaz i mišljenje, bilo zbog samog pred-meta vještačenja, bilo zbog činjenice da vještak ima puno posla pa iz tih razloga nije u mogućnosti izraditi nalaz u danom roku. No, isto tako vještaci bi trebali, u slučaju ako nisu u mogućnosti poštivati rok za izradu nalaza, o tome obavijestiti sud, navesti razloge i tražiti dodatni rok za izradu nalaza.

U odredbi čl. 255. st. 3. ZPP-a određeno je da na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzroko-vao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da svjedoči. O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode, te žalba protiv tog rješenja ne odgađa ovrhu.

Valja posebno naglasiti da se novčana kazna može izvršiti u smislu odred-be čl. 10. ZPP-a, putem Porezne uprave.

Čini nam se ipak da neuredno obavljanje poslova vještaka najveću sankciju ima u činjenici da sudovi takve vještake više ne određuju za vještake, odnosno u činjenici da se takvi vještaci mogu brisati s popisa stalnih sudskih vještaka.

8. Zaključne napomene

Za parnični odnosno izvanparnični sud vještaci predstavljaju vrlo bitno dokazno sredstvo, te se slobodno može reći da se sudske odluke, u pred-metima u kojima se provodi dokaz vještačenjem, temelje na rezultatima provedenih vještačenja. Stoga je vrlo bitno da u nalazu i mišljenju vještak odgovori na sporna pitanja, te da se vještačenjem utvrde bitne činjenice za donošenje meritorne odluke. Vještaci trebaju uvijek imati u vidu da su oni stručni pomagači suda u situacijama kada sud ne raspolaže po-trebnim stručnim znanjima, te da oni nisu suci, da oni ne donose sudsku odluku, pa bi trebali izbjegavati upuštati se u donošenje odluke, neovi-sno o tome traži li to od njih sud.

15

Suština vještačenja

Dr. sc. Dragan Radić, dipl. ing. građ.

Stručni članak

UDK: 340.69

Sažetak

U radu se obrađuje tema koja je od posebnog značaja i zanimljiva je za vještake svih struka. Svako vještačenje u sebi sadrži nešto što spa-da u suštinsko razumijevanje predmetnog vejštačenja, a odnosi se na suštinsko, dubinsko razumijevanje problematike pojedine struke. Kroz prizmu intelektualnih, organizacijskih, prezentacijskih i sposobnosti pisa-nog izražavanja obrađuju se pitanja, tko je zapravo vještak, i tko može po-stati vještakom. Tema se obrađuje na primjeru građevinskog vještačenja iz kojeg se može napraviti ekstrapolacija i na druge struke.

Essence of expertise

Dragan Radić, PhD, graduated civil engineer

Summary

The paper lays out the theme which is of particular importance and inerest for

expert witnesses of all professions. Each expertise incorporates in itself some-

thing which falls within the essential understanding of subject expertise and

relates to essential, deep understanding of problem area of each individual pro-

fession. The question who actually is an expert witness and who can become

an expert witness is elaborated through prism of intellectual, organisational,

presentational and capability of written expression. The issue is elaborated on

example of civil engineering expertise, but out of it the extrapolation on other

professions can be done.

1. Uvod

Svako vještačenje u sebi sadrži nešto što nije napisano u zadatku

vještaka, nešto što se pronalazi u stranicama spisa kronološki pozicio-

nirano u trenutku kada su stranke u predmetu na pozicijama kulmina-

16

cijskih točki maksimalnog međusobnog udaljavanja u stavovima. U tom trenuktu neophodna je pomoć vještaka. Tada je potrebno vrlo precizno defi nirati zadatak kako bi vještak bio u mogućnosti dati svoje stručno mišljenje o spornim stvarima u predmetu. Često su okolnosti takve da su tog trenutka obje strane u pravu, pa je to otežavajuća okolnost u po-stupku defi niranja zadatka. Kada se pregledom spisa odvojeno analizi-raju stavovi jedne i druge involvirane strane u predmetu, na prvi pogled slika sporne točke koja se treba vještačiti je kristalno jasna, jedino što ne odgovara logici stvarnosti je to da su obje strane u pravu. Vještak tu može pomoći i prilikom defi niranja zadatka, a potom, kad se prihvati posla proučavanja spisa, pronaći suštinu predmeta, dakle točku od koje započinju razmimoilaženja u stavovima. Što preostaje nego krenuti od kraja, dakle od posljedica prema početku, zapravo stanju koje je pretho-dilo sudskom predmetu, vjerujući pritom da će vještak biti u mogućnosti pronaći suštinu predmeta u kojem svojom stručnošću može pomoći u njegovom rasvjetljavanju.

2. Primjeri o suštini vještačenja

Preuređenje lokala u prizemlju neke zgrade

Rješenjem suda imenovan je vještak. Zadatak je utvrditi uzroke nastanka pukotina na prvom katu zgrade u kojoj je u prizemlju preuređen lokal na način da je prostor proširen uklanjanjem jednog dijela nosivog zida, a na njegovo mjesto je postavljen čelični nosač. Osim toga nalaže se vještaku da izradi troškovnik i izvrši procjenu troškova za sanaciju nastale štete.

Opis postupka vještačenja:

• Izrada snimke zatečenog stanja;• Analiza pukotina na prvom katu;• Utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina je uklanjanje dijela nosivog

zida u prizemlju; • Izrada troškovnika s procjenom troškova za sanaciju nastale štete;• Izrada elaborata vještaka.

Nakon tridesetak dana stižu prigovori na elaborat vještaka, na koje vještak nema pravog odgovora, a napravio je sve što se od njega tražilo. Naime, suca je zanimalo jesu li planirani radovi, projekt, statički proračun i izved-

17

ba napravljeni sukladno zakonu. Investitora je zanimalo koji su uzroci na-stajanja pukotina jer je angažirao arhitekta da mu napravi projekt lokala, statičara koji je sve proračunao, a nakon dobivanja suglasnosti i dozvola investitor je odabrao izvođača koji je sve napravio sukladno projektima, zakonu, pravilnicima, stručnim propisima i pravilima struke. Tužitelja je zanimalo samo to da mu se sanira nastala šteta.

Dakle, jednom rječju nezavidna situacija u kojoj se svaki čovjek može zateči u ulozi investitora, projektanta, statičara, izvođača, tužitelja ili tuženog. Zanimljiv je položaj investitora. Iz njegovog kuta učinjeno je sve što je moguće učiniti. Razmotrimo li položaj projektanta, statičara i izvođača svi su napravili to što se od njih očekivalo sukladno, zakonu, pravilnicima, stručnim propisima i zahtjevu investitora.

Podrazumijeva se da je vještak obradio zadatak na najvišoj mogućoj ra-zini jer ima argumentirane odgovore na sva pitanja držeći se pritom za-datka, nalaza i mišljenja.

Navedeno je primjer kojim se želi ukazati na postojanje suštine vještačenja. Postavlja se pitanje: Je li u ovom primjeru suština vještačenja to što je vještak napravio ili je suština vještačenja između ostaloga i nešto drugo?

• Suština vještačenja je svakako sve to što je vještak napravio u po-stupku vejštačenja i izrade elaborata: a) izrada snimke zatečenog stanja, b) analiza pukotina na prvom katu, c) utvrđivanje uzroka na-stajanja pukotina, d) izrada troškovnika s procjenom troškova.

• Suština vještačenja je isto tako rekonstruirati logički slijed događaja koji se opisuje u predmetu, potražiti objašnjenje u zakonima prirode. Naime, suštinu ovoga predmeta uči se u sedmom razredu osnovne škole u predmetu fi zika. Opisat će se eksperiment:

Kada na dasku koja je oslonjena na dvije točke (lijevo i desno) u sredi-nu postavimo uteg dovoljne težine daska će se saviti prema dolje.

Pojasnit će se veza između eksperimenta i primjera. Kada se u zgradi ukloni dio nosivog zida i na to mjesto, specijalnim postupkom postavi čelični nosač, taj nosač počinje nositi teret koji se nalazi na njemu u trenutku kada se deformira, tj. pomakne prema dolje. Međutim, traverza se nalazi ispod ostatka zgrade, a ako se ona deformira, pomakne prema dolje, sve iznad nje će popucati.

18

Ovakvo dodatno pojašnjenje pomaže u rasvjetljavanju spornih točki pred-meta, sa stručno tehničkih gledišta. Podrazumijeva se da će vještak obrazloženje izraditi na najvišoj mogućoj stručnoj i akademskoj razini. Ovakva analiza, pomaže sudu u rješavanju predmeta, svim sudionicima je odjednom postalo kristalno jasno zašto su zidovi napukli, zapravo do-bili su objašnjenje koje ima ishodište u stvarnosti, iako su intuitivno znali da su pukotine nastale zbog uklanjanja dijela zida. Jedino što nisu znali zašto se to dogodilo. To je i razlog zašto postoje sudski vještaci, eksperti pojedinih struka, koji problem znaju i mogu analizirati do same suštine predmeta vještačenja. U konkretnom slučaju sve se je radilo po pravilima struke i zakonu, jedino se nije uvažavalo, nazovimo to, zakone prirode.

Moglo bi se reći da je u ovom teorijskom primjeru suština promakla svi-ma, započevši od investitora, projektanta, statičara, izvođača i na kraju vještaka. Utvrđuje se da je svaki sudionik ovog primjera obavio svoj dio posla.

Što se tiče zadataka vještaka, zadatak uglavnom govori o posljedicama, a uzroci nastajanja štete potrebni su kako bi se utvrdio počinitelj. Suština ovoga predmeta vještačenja je daleko od zadatka, zapravo sa zadatkom ima samo jednu dodirnu točku, a to su pukotine. Vještak je utvrdio da su pukotine nastale radi uklanjanja dijela zida ispod prvog kata. To je istina, kojoj strane u predmetu trebaju vjerovati ili ne vjerovati. Tim puko-tinama moglo bi se pridodati i sljedeće tumačenje, pukotine su nastale i zbog drugih razloga, a zahvati u prizemlju su ih samo potencirali. Takvo tumačenje je također istnito, ali jako zamagljuje stvarnu sliku i udaljava se od suštine vještačenja navedenog primjera.

Na ovome mjestu ističe se važnost preciznog defi niranja zadatka, isto tako nemoć sudionika predmeta prilikom defi niranja zadatka, jer da su u mogućnosti precizno defi nirati zadatak, vjerojatno bi pronikli i u suštinu problema.

Rušenje pregradnog zida na drugom katu zgrade od šestnaest katova

Rješenjem suda imenovan je vještak. Zadatak je utvrditi uzroke nastanka pukotina na pregradnim zidovima od trećeg do šestnaestog kata zgra-de. Naime, na drugom katu ove zgrade uklonjen je pregradni zid. Osim toga nalaže se vještaku da izradi troškovnik i izvrši procjenu troškova za sanaciju nastale štete.

19

Opis postupka vještačenja:

• Izrada snimke zatečenog stanja;• Analiza pukotina od trećeg do šestnaestog kata;• Utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina je uklanjanje pregradnog zida

na drugom katu;• Izrada troškovnika s procjenom troškova za sanaciju nastale štete;• Izrada elaborata vještaka:

Nakon tridesetak dana stižu prigovori na elaborat vještaka, na koje vještak nema pravog odgovora, a napravio je sve što se od njega tražilo. Naime, suca i sve tužitelje, stanare od trećeg do šestnaestog kata je zanimalo je li vlasnik stana na drugom katu uklonio nosivi zid jer su se kod njih pojavile pukotine u pregradnim zidovima. Investitora je zanimalo što ga sprječava u uklanjanju pregradnog zida u svome stanu, a za pukotine kod ostalih stanara na pregradnim zidovima smatra da su nastale su zbog potresa. Podrazumijeva se da su svi u pravu. Vještak je obavio vještačenje suklad-no pravilima struke na najvišoj mogućoj stručno-tehničkoj razini. Postav-lja se pitanje što je suština ovoga vještačenja:

• Suština vještačenja je svakako sve to što je vještak napravio u postupku vještačenja i izrade elaborata: a) izrada snimke zatečenog stanja, b) analiza pukotina na trećem do šestnaestog kata, c) utvrđivanje uzroka nastajanja pukotina, d) izrada troškovnika s procjenom troškova.

• Suština vještačenja je isto tako rekonstruirati logički slijed događaja koji se opisuje u predmetu, potražiti objašnjenje u zakonima prirode. Naime, suština ovoga primjera predmeta je u načinu zidanja pregra-dnih zidova. Opće je poznato da se zgrada gradi od temelja prema krovu. Međutim, kada je riječ o visokim zgradama, izvođači radi brzi-ne izgradnje po završetku jedne etaže nosivih zidova zidaju pregradne zidove na etaži ispod. Dakle izvođenje radova je sljedeće. Nosivi zido-vi se izrađuju odozdo prema gore. Na isti način se izrađuju i pregradni zidovi. Pogrešno! Pregradne zidove treba započeti izrađivati tek kada su sve etaže nosivih zidova završene. Pregradne zidove treba prvo započeti izrađivati na najvišoj etaži i spuštati se prema najnižoj etaži, dakle odozgo prema dolje.

Investitor koji je uklonio pregradni zid u svome stanu bio je u pravu, pregra-dni zid se može ukloniti. Stanari su isto tako u pravu jer su im pregradni zi-dovi popucali, ali ne od potresa već zbog toga što je uklonjen pregradni zid

20

na drugom katu. Suština ovoga primjera predmeta je ta da je u izvođenju koje je napravio izvođač radova jer se poveden kratkim rokovima izvedbe oglušio na prirodne zakone. Primjećujemo da se u predmetu izvođač niti ne spominje kao stranka, a tko zna postoji li taj izvođač i danas.

3. Tko je vještak?

Vještak je stručna osoba koja dobro poznaje materiju kojom se profe-sionalno bavi dugi niz godina. Ako, u teorijske svrhe, uvažimo razma-tranje iz prvog primjera vještak može biti i učenik koji je završio sedmi razred osnovne škole jer razumije suštinu problema. Polako se nameće razmišljanje da je vještak u biti stručna osoba koja ima sposobnosti razu-mijevanja suštine problema s jedne strane, dok s druge strane postoje propisi koji točno preciziraju tko može biti sudski vještak, koji su predu-vjeti i kakav je postupak imenovanja.

Snalaženje u konkretnoj situaciji sudskog predmeta prepušteno je vještaku kao pojedincu. Tu će mu pomoći znanje koje je stekao kroz obra-zovni sustav, praktično iskustvo koje je stekao na radnom mjestu, spoz-naje koje je usvojio razmjenom mišljenja u stručnim krugovima područja interesa vješ taka, proučavanjem stručne literature, kao i bitna karika u ovome spoznajnom lancu koja se nikako ne smije ispustiti a to je veza sa stvarnošću, veza s realnim životom, veza s prirodom i, nazovimo to, njezinim zakonima.

Osim navedenoga, vještak treba imati sposobnost prezentiranja rezultata vještačenja, posebno, u izlaganju, argumentiranim odgovorima, odvojiti bitno od ne bitnog. U današnjim dinamičnim trendovima poslovanja gdje su rokovi kratki, a zadaci opsežni, potrebno je imati talenta za organiza-ciju i efi kasnost, iako sud u pravilu određuje rok od 30 dana nije rijedak slučaj da se taj rok premaši i za nekoliko mjeseci. Iza toga trebaju stajati značajni argumenti.

Izrada elaborata vještaka zasebna je cjelina o kojoj se može i treba puno pisati, razmjenjivati iskustva, unaprjeđivati vlastitu sposobnost pisanog izražavanja, koristiti oblikovanje elaborata kao mogućnost iznošenja mi-sli u redoslijedu i količini koja će biti najbolja za predmetno vještačenje.

I na kraju vještak treba uvijek prepoznati granicu koju ne smije prijeći jer mu to položaj u sudskom predmetu ne dozvoljava, a to je da vještak daje

21

svoje mjšljenje o predmetu vještačenja i nikada ne smije preuzeti ulogu suda - suca da donosi presudu.

4. Zaključak

Navedeni primjeri imaju za svrhu potaknuti vještake na razmišljanje o suštini vještačenja koja osim odgovora na pitanja iz zadatka treba dati i odgovor na pitanje koje nije niti napisano u zadatku, jer će pomoći svi-ma u razumijevanju predmeta i elaborata vještaka, a prije svega pomoći će sucu. Tema koja je obrađena zasigurno je zanimljiva i za vještake drugih struka. Prepoznavanje suštine vještačenja je materija koja se ne može naučiti unutar obrazovnog sustava niti praktičnog radnog isku-stva. O njoj spoznaje dolaze same po sebi dubinskom analizom pred-meta vještačenja povezivanjem raznih činjenica nekog predmeta. Da bi se tema zaokružila bilo je potrebno usporedno razmotriti tko je vještak i tko može postati vještak, koje sve sposobnosti i vještine su potrebne za obnašanje funkcije sudskog vještaka.

23

Elaborat vještaka

Dr. sc. Dragan Radić, dipl. ing. građ.

Stručni članak

UDK: 340.69

Sažetak

U radu se obrađuje tema kako izraditi elaborat vještaka. Prikazuje se metodološki pristup s osvrtom na tehniku rada i sadržaj elaborata. Vještak je pozvan od strane suca kako bi mu pomogao rasvijetliti problematiku sudskog predmeta. Elaborat vještaka treba razraditi sukladno rješenju u kojem treba biti precizno defi niran zadatak. Elaborat treba biti jasan, ne-dvosmislen, pregledan, stručan, korektno napisan, gramatički i pravopi-sno besprijekoran, koji nema kolokvijalnih izraza, jer elaborat treba biti razumljiv sucu i svim sudionicima predmeta, a ne samo vještaku. Kroz primjer građevinskog vještačenja obrađuju se i suvremena tehnološka pomagala koja pridonose ljepoti i jasnoći elaborata.

Expert witness’s study

Dragan Radić, PhD, graduated civil engineer

Summary

The paper lays out the theme how to prepare the expert witness study. It shows

the methodological approach, with reference to work technique and contents of

the study. The expert witness is invited by the judge in order to help clarify the

issue of court subject. The expert witness study has to be elaborated, according

to the order which needs to defi ne the task very precisely. The study needs to be

clear, unambiguous, articulated, professional, correctly written, grammatically

and orthographic consummate, without colloquial expressions, since the study

has to be understandable to the judge and all other participants in the case, but

not only to the expert witness. Through the case of civil engineering expertise

the contemporary technological tools which contribute to the beauty and clear-

ness of the study are elaborated.

24

1. Uvod

Elaborat vještaka je pisani nalaz i mišljenje vještaka, eksperta specifi čne struke kojega sud angažira radi pomoći u rasvjetljavanju specifi čnih po-treba predmeta. Opće je poznato da vještak pomaže s u c u kako bi u specifi čnim područjima kojima se sudac nije imao prilike baviti, a niti mu ovlasti to dopuštaju, razjasnio neke stručne specifi čnosti predmeta. To se uglavnom događa kada se stranke u postupku nisu u mogućnosti stavovima približiti do točke koja je prihvatljiva za obje strane. Osim toga životne potrebe nas dovode i do situacija u kojima je potrebno stručno mišljenje sudskog vještaka u vansudskim predmetima kada pojedinci, tvrtke ili ustanove angažiraju sudskog vještaka, upravo zbog toga što je sudski vještak, na raznim zadacima jer im je neophodno stručno mišljenje o nekoj problematici.

Iako vještak primarno pomaže sucu, kojega u konačnici zanima samo mišljenje, a zbog suštine stvari elaborat treba sadržavati i poglavlja koja se odnose na nalaz, analizu ili neka druga poglavlja za koja vještak sma-tra da će pomoći u argumentiranju njegove spoznaje o predmetnoj pro-blematici. Vještak treba uvijek voditi računa i o strankama u postupku te izabrati takav način izražaja - prikaza svojeg stručnog mišljenja, koji će biti razumljiv i strankama u predmetu, a ne samo vještaku. Elaborat treba pisati tako da će zainteresirani biti u mogućnosti provjeriti teorijske i praktične aspekte mišljenja i ostalih poglavlja, naročito pretpostavki proračuna, korištenih dokumenata neophodnih za oblikovanja pojedinih dijelova elaborata. Jednom rječju provjeru metodologije vještačenja.

Važno je napomenuti da ne postoji regulativa kojom se defi nira elaborat vještaka u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Postoji samo iskustvo koje se prenosi iz našeg stručnog profesionalnog rada, odnosno danas iskustvo mentora koje se prenosi na kandidate. Iz toga proizlazi da je ela-borat vještaka unikatno autorsko djelo u kojem vještak iznosi spoznaje proučavane dugi niz godina, a nije rijedak slučaj čak 30 i više godina, o specifi čnoj problematici, a za potrebe suda.

Postoje i elaborati koje u stručnom razgovoru nazivamo tipskim elaborati-ma. To su elaborati kod kojih je metodologija i tehnika izrade u potpunosti defi nirana i postoji velika vjerojatnost primjene za više sličnih slučajeva.

Postoje i predmeti koji se mogu ‘’vještačiti’’ i na licu mjesta. U takvom slučaju vještak obavlja vještačenje na očevidu. Temeljem vizualnog pre-

25

gleda vještak uživo iznosi svoj nalaz i mišljenje obrazlažući ga, govori

o tome koji su uzroci, posljedice, nedostaci predmeta vještačenja, te

diktira sucu, odnosno u spis, nalaz i mišljenje. Takav zapisnik s očevida

isto tako predstavlja određenu vrstu elaborata vještaka. U slučaju da je

utvrđeno i zapisnički konstatirano, upravo baš to što će približiti u sta-

vovima suprotstavljene starne u predmetu, može se reći da je to jedno

od najefi kasnijih pristupa vještačenju jer nije potrebno pristupiti izradi

opsežnog postupka vještačenja i samog elaborata. Ovakav slučaj je rije-

dak, ali postoji te ga valja razmotriti i pripremiti se za takvu vrstu očevida

i vještačenja.

Iza nas su vremena u kojima je izrada elaborata vještaka bila vrlo složen

postupak jer s v i j e t nije bio na takvom tehnološkom stupnju razvoja

kao što je to danas. Izrada pisanog nalaza u kojem je osim teksta treba-

lo priložiti nacrte, fotodokumentaciju, tablice, bio je pravi izdavački po-

duhvat. Radilo se pomoću pisaćih strojeva, a crtalo se pomoću trokuta.

Danas je primjena kompjutera otvorila novo poglavlje u postupku izrade

elaborata vještaka, te je zahvaljujući tome vještak u mogućnosti izraditi

elaborat koji će zadovoljiti i najzahtjevnije slučajeve pisanog i sadržajnog

izražavanja za potrebe vještačenja.

Radi potreba kasnijih pojašnjenja o sadržaju elaborata vještaka, prisjećam

se, razmjene mišljenja u jednom parničnom predmetu s našim uvaženim

odvjetnikom, pokojnim dr. sc. Durmitorom Uglješićem. Bitan dio razgo-

vora tekao je ovako:

- Kolega inženjer, molim Vas da na jednoj stranici napišete Vaše mišljenje

koliko će iznositi troškovi potrebni za otklanjanje nastale štete u ovom

predmetu.

- Kolega dr. Uglješić, odgovorit ću Vam na Vaše pitanje, koje možemo za

potrebe ovoga razgovora nazavati pogledom pravnika na inženjerski

problem, na način pogleda inženjera na pravni problem. Odgovorio

sam: Neka se stranke u predmetu jednostavno dogovore.

- Komentar dr. Uglješića je bio: Toliko sam godina odvjetnik i nikada

nisam čuo ovako zanimljiv odgovor. Vrijedilo je čekati tolike godine na

susret s Vama.

- Pridodao sam: Hvala, također.

26

Ovim razgovorom smo obojica profi tirali. Postali smo bogatiji u spoznaj-nom dijelu o sadržaju elaborata vještaka.

Postavljam pitanje: Zašto elaborat vještaka ne može imati samo poglav-lje, mišljenje, iako su svi involvirani u sudskom predmetu zainteresirani samo za to poglavlje ?

o Usporedit ćemo dva elaborata: A/ elaborat koji ima samo poglavlje, mišljenje, i B/ elaborat koji ima i druga poglavlja, osim mišljenja. Razvidno je da u konačnici mišljenje u elaboratu ad A/ neće biti različito od mišljenja u elaboratu ad B/.

o Mišljenje u elaboratu ad A/ nije potkrijepljeno argumentima, a stranke u slučaju udaljavanja od željenih interesa u sudskom pre-dmetu mogu posumnjati u vjerodostojnost mišljenja vještaka. Takav elaborat vrlo je jednostavno odbaciti ili prihvatiti kao jedno od mišljenja u predmetu, jer ionako stranke u postupku imaju naj-manje dva različita mišljenja o predmetnoj stvari.

o Mišljenje ad B/ je potkrijpljeno poglavljima koja u logičnom i struč-nom slijedu objašnjenja i primjene metodologije rezultiraju miš-ljenjem. Ovakav elaborat je objektivan, nepristran, arumentiran i nedosmislen, a to znači da svi zainteresirani u predmetu imaju mogućnost razumijeti metodologiju vještačenja, a sukladno usvoje-nim pretopstavkama izvršiti i provjeru, te dobiti iste odnosno slične rezultate.

Dakle, elaborat vještaka, osim poglavlja mišljenje, treba sadržavati i argumen-tirani nalaz, a po potrebi i druga stručna poglavlja oplemenjena činjenicama i spoznajama struke, koja će mišljenje opravdati i logički, stručno i na svaki drugi način poduprijeti te učiniti vjerodostojnim i objektivnim.

Nikada nije dovoljno naglašeno da je elaborat vještaka unikatno autor-sko djelo. Pa kada je tomu već tako potrebno ga je kvantitativno i ka-vlitativno dignuti na najvišu moguću razinu u svakom pogledu tako da postane i remek djelo vještaka, eksperta za specifi čno područje. Mislim da je neophodno reći i to, da elaborat vještaka uzevši ga skupno od prve pa do zadnje stranice, čini jednu cjelinu.

Prilikom izrade elaborata vještaka, vještak ne smije biti površan ili se povoditi nagradom vještaka, kao mjerilom za kvalitetu elaborata, iako

27

je nerijetko ta nagrada neprimjerena uloženom znanju i trudu vještaka.

Uvijek treba imati na umu da iza tog elaborata vještaka, njegovog nalaza

i mišljenja stoje i sudbine ljudi. To je dovoljan razlog da elaborat treba

uvijek razraditi tako da je nedvosmislen, objektivan i jasan sucu i svim

sudionicima, a ne smo vještaku. Ako nismo u mogućnosti izraditi ovakav

elaborat uvijek postoji mogućnost ne prihvatiti predmet, pa proporučiti

kolegicu ili kolegu koji ima više spoznaja o predmetnoj materiji, nego

preuzeti predmet i teret predmeta, te ga odraditi ispod svake prihvatlji-

ve razine struke. Kako ne postoji regulativa o tome, ta razina može biti

vrlo niska, čak i ne prihvatljiva. Međutim, o tome donosi odluku sam

vještak koji se prihvatio tog predmeta, pa tako sav uspjeh ili neuspjeh

vještačenja, izrade elaborata vještaka kojim će vještak na primjeren način

pomoći u rasvjetljavanju nekih stručnih dubioza predmeta, ide samo na

dušu vještaka koji potpisuje elaborat, a elaborat, bio on dobar ili loš,

ostaje u spisu zavijen velom tajnosti istog.

2. Metodologija

Vještačenje se uvijek obavlja sukladno metodologiji. Nije rijedak slučaj

primjene vlastite metodologije koja je kombinacija više različitih postu-

paka. Tu vještaci često griješe jer primijenjenu metodologiju ne navode

niti je objašnjavaju, kao da se podrazumijeva da su svi sudionici pred-

meta upoznati s njom i da je razumiju. U nekim slučajevima metodologija

može biti i krucijalna, čak i sporna jer se strane u predmetu prvo trebaju

usuglasiti o primjeni metodologije vještačenja, a potom se može pristu-

piti vještačenju.

3. Sadržaj elaborata

Koji puta je jednostavnije prepričati ili nekome objasniti što se je u po-

stupku vještačenja utvrdilo nego li te misli staviti na papir, zapravo napi-

sati nalaz i mišljenje. Znalačkim oblikovanjem sadržaja elaborata autor

može otvoriti mogućnosti jednostavnijeg izražaja i redoslijeda misli. S

druge strane, ako se ne napravi kvalitetan sadržaj, prijeti opasnost od

zapetljavanja po odlomcima, tako da nalaz i mišljenje više ne predstav-

ljaju jednu cjelinu, te na kraju vještak umjesto da napiše to što je kao

stručnjak utvrdio, nađe se u gomili papira fragmentiranih odlomaka i ne-

povezanih misli.

28

Postoji nepisano pravilo i praktično iskustvo, kada je sadržaj elaborata napisan, postupak izrade elaborata je završen jer će sam sadržaj voditi vještaka u postupku izrade elaborata. Dakle, izradi sadržaja elaborata treba posvetiti dovoljno vremena i treba ga dobro osmisliti.

Kvalitetan sadržaj elaborata otvara nam brojne mogućnosti izražavanja i iznošenja materije koja se odnosi na predmetno vještačenje. Primjer kvalitetnog sadržaja elaborata:

i. Naslovna stranicaii. Fotokopija rješenja o imenovanju sudskim vještakomiii. Fotokopija rješenja suda u kojem je vještaku defi niran zadatak

1. Zadatak Poglavlje u kojem vještak detaljno pojašnjava što je zadatak, što

se od vještaka očekuje, zapravo koliko će se opseg vještačenja proširiti ili smanjiti sukladno potrebama predmeta kako bi vještak što je moguće bolje ispunio zahtjev suda i zadatak.

2. Nalaz Poglavlje u kojem vještak detaljno iznosi što je utvrdio u postupku

vještačenja. Često puta je razumno kronološki navoditi činjenice.3. Mišljenje

Poglavlje u kojem vještak iznosi svoje mišljenje koje treba biti suk-ladno zadacima i nalazu.

iv. Privici Citirani dokumenti koji su pregledani u postupku vještačenja Fotokopije bitnih dokumenata za postupak vještačenja i elaborat Fotodokumentacija Video dokumentacija Ostala dokumentacija za koju vještak smatra da je treba priložiti uz

elaborat u spis predmeta.

Elaborat koji je strukturiran na sljedeći način može dostojno reporezen-tirati svakog sudskog vještaka neovisno o struci za koju je ekspert. Ela-borat postaje pregledniji, jednostavniji i razumljiviji za sve stranke u pre-dmetu, a u konačnici podiže ugled sudskog vještaka koji se elaboratom predstavlja kao osoba koja zna predmetnu materiju obraditi na jednosta-van i razumljiv način. Primjer takvog sadržaja:

29

i. Naslovna stranicaii. Fotokopija rješenja o imenovanju sudskim vještakomiii. Fotokopija rješenja suda u kojem je vještaku defi niran zadatak

1. Zadatak Poglavlje u kojem vještak detaljno pojašnjava što je zadatak, što

se od vještaka očekuje, zapravo koliko će se opseg vještačenja proširiti ili smanjiti sukladno potrebama predmeta kako bi vještak što je moguće bolje ispunio zahtjev suda i zadatak.

2. Metodologija Poglavlje u kojem vještak detaljno opisuje metodologiju vješta-

čenja.

3. Nalaz Poglavlje u kojem vještak detaljno iznosi što je utvrdio u postupku

vještačenja. Često puta je razumno kronološki navoditi činjenice.

4. Analiza Poglavlje u kojem vještak analizira sve što je utvrdio u nalazu i po-

stupku vještačenja.

5. Komparativni prikaz rezultata Poglavlje u kojem vještak prikazuje rezultate i uspoređuje ih s po-

dacima iz zadatka, nalaza, analize i ostalim podacima za koje sma-tra da je potrebno izvršiti prikaz i usporedbu rezultata.

6. Mišljenje Poglavlje u kojem vještak iznosi svoje mišljenje koje treba biti suk-

ladno zadacima i nalazu.

iv. Privici Citirani dokumenti koji su pregledani u postupku vještačenja Fotokopije bitnih dokumenata za postupak vještačenja i elaborat Fotodokumentacija Video dokumentacija Ostala dokumentacija za koju vještak smatra da je treba priložiti uz

elaborat u spis predmeta.

Elaborati koji nisu strukturirani na prikazane načine nisu ništa manje

vrijedni i ne znači da su manje kvalitetni, jednostavno su takvi kakvi jesu,

30

predstavljaju našu stručnu razinu, životni su i daju rezultate, iako su možda razumljivi i jasni samo vještaku. Ovisno o rezulatima vještačenja i elabora-tu vještaka, vještak sukladno primjedbama suprotstavljenih strana u pre-dmetu ima manje ili više posla. Zapravo sve ovisi o tome što vještak želi postići elaboratom. Završiti ga brzo i efi kasno na uštrb kvalitete, a u korist isplate nagrade i opasnosti ne prihvaćanja vještačenja ili riješiti kvalitetno, tako da je elaborat razumljiv sucu i svim sudionicima predmeta.

4. Kako citirati dokumente koji su bitni za vještačenje – elaborat vještaka

Česta pogreška vještaka je nedosljedno citiranje dokumenata koje je vještak koristio u postupku vještačenja i izrade elaborata. Tada su svi zainteresirani čitatelji zbunjeni, odnosno ako dobro ne poznaju predmet-nu materiju nisu u mogućnosti razumijeti što je vještak želio postići citi-ranjem tog dokumenta. Navodim primjere:

A. Lošeg citiranja dokumenta: ... u proračunu troškova pripreme građevinskog zemljišta koristio sam Službeni List Grada Zagreba ...

B. Ispravnog citiranja dokumenta: .... u proračunu troškova pripreme

građevinskog zemljišta koristio sam tč. 12., str. XXX. koja se po-

vezuje s tč. 3. III., str. YYY., Zaključka Službeni glasnik Grada Za-

greba, službeni list Grada Zagreba, br. 20/1996. ...

5. Kako obraditi matematičke proračune koji se provode radi

potreba vještačenja

Nije rijedak slučaj da se zbog potreba vještačenja provodi jednostavniji

ili složeniji matemematički proračun. Bitno je znati da se taj proračun

provodi sukladno nekom postupku ili metodologiji, stoga se njego-

vo uporište nalazi u stvarnosti, fi zici i logici stvari. Proračun je ovisan

o pretpostavkama proračuna, te će njegova primjenjivost za konkretni

predmet direktno ovisiti o točnosti modela temeljem kojega je izrađena

metoda proračuna.

Ako imamo slučaj kada je sve to propisano zakonom, pravilnicima ili

službenim listovima, glasilima za pojedina specifi čna područja potrebno

31

je u detalje razumijeti metodologiju koja se nalazi u pozadini. U takvim

slučajevima neophodno je besprijekorno citirati dokument iz kojega je

preuzeta metodologija proračuna. Sve pretpostavke proračuna nabrojati

i detaljno opisati, napraviti vezu sa stanjem na terenu. Sve koefi cijente

nabrojati i obrazložiti zašto su odabrani baš ti koefi cijenti. Provesti korek-

tan poračun, objasniti ga, komentirati, analizirati i komparativno prikaza-

ti. Izrada takvog proračuna je složen postupak koji iziskuje dosta radnog

vremena, međutim pretpostavka je da vještak razumije problem i zna ga

stručno obraditi. Nikako nije prihvatljivo napisati rezultat proračuna bez

komentara. U teorijske svrhe navodim sljedeće primjere:

A. Lošeg proračuna: ... rezultat proračuna površine je 115,32 m2 ...

B. Ispravnog proračuna: .... Površina se računa pomoću sljedeće

formule P = A x B x Kup, gdje je P površina u m2 , A je dulja stra-

nica u m1, B je kraća stranica u m1, Kp = koefi cijent umanjenja

površine preuzet iz dokumenta (citirati dokument) ... A = 18,6 m1,

B = 12,4 m1, Kup = 0,5 (citirati dokument i točku u kojoj su preu-

zete vrijednosti koefi cijenta Kup i zašto ... P = 18,6 x 12,4 x 0,5 =

115,32 m2

6. Sredstva koja vještak koristi, točnost mjerenja, točnost proračuna

U svom radu prilikom vještačenja vještak koristi sredstva i pomagala radi utvrđivanja podataka koji su neophodni za vještačenje. Na primjer, duljine će se mjeriti običnim drvenim metrom točnosti očitanja 1 mm. Proračun će imati točnost od dva decimalna mjesta, a koefi cijenti koji su sastavni dio proračuna imat će točnost od 5 decimalnih mjesta.

7. Fotodokumentacija i video zapis

Čest je slučaj da vještak koristi digitalne foto aparate i obavlja fotografi ranje područja vještačenja u svrhu fotodokumentacije predmeta. U elaborat se prilažu fotografi je koje treba komentirati, ako su fotografi je bez komentara onda ih se ne treba priložiti u elaborat jer su zbunjujuće, a mogu poslužiti vještaku za potrebe izrade elaborata. Danas imamo mogućnosti izrade fotografi ja u boji i fotografi ja koje su crno-bijele. Ne treba smetnuti s uma

32

da je koji put, iako se to čini tehnološki zastarjelim načinom prikaza, neke fotografi je razumno napraviti kao crno-bijele jer će neke bitne stvari koje želimo istaknuti biti bolje uočljivije nego ako su u boji.

Video zapis je tehnološka novina koja je postala sve popularnija među vještacima od kada se pomoću specijalnih digitalnih kamera mogu izra-diti digitalni video zapisi, koji se mogu pohraniti na CD ili DVD. Primjena je jednostavna, vještak koristi digitalnu video kameru i snima područje vještačenja. Treba komentirati ili samo snimati. Ako je snimka bitna za predmet komentar u trenutku snimanja je neophodan, a ako snimka ne znači ništa za predmet onda je ne treba ni priložiti u elaborat već je treba zadržati za svoje vlastite potrebe u postupku izrade elaborata.

8. Mišljenje

Kada se piše mišljenje i gdje ga smjestiti u elaboratu vještaka? Mišljenje treba napisati nakon što je izvršeno vještačenj, nakon što je završeno poglavlje nalaz, analiza, i ostala poglavlja za koja vještak smatra da tre-baju biti sastavni dio elaborata, svakako ga treba uskladiti sa zadatkom, a prilagoditi ga ostalim poglavljima elaborata. Postoje različiti pristupi o smještaju mišljenja u elaboratu. Logično mjesto je nakon svih poglavlja koja prethode izradi mišljenja, a prije privitaka elaboratu.

Mišljenje treba dati konkretne odgovore defi nirane u zadatku. Poželjno se pozvati na pojedine točke pojedinih poglavlja koji su sastavni dio ela-borata ili dokumente koji se nalaze u privitku.

Mišljenje može i šire obraditi porblem nego što je to u zadatku defi nirano, ali onda treba napraviti i jedan sažetak, koji će vrlo konkretno dati od-govore na postavljena pitanja koja trebaju stručno rasvijetliti predmetnu problematiku vještačenja.

9. Zaključak

Elaborat vještaka je unikatno autorsko djelo, nije propisan, proizvoljan je, sadržaj i opseg elaborata vještak treba sam oblikovati na način za koji smatra de će mu omogućiti sustavno kronološki ili logički sređeno iznošenje činjenica i misli bitnih za predmet vještačenja. To je razlog zašto postoje i različiti pogledi na to kako treba izgledati elaborat vještaka. Za

33

sada ne postoje knjige ili priručnici koji bi sustavno obradili ovu proble-matiku, znanje i iskustvo se prenosi usmenom predajom s koljena na koljeno naraštajima vještaka. Danas se to obavlja na način da mentor svoja iskustva u praktičnom radu prenosi na kandidata.

Osim toga svaki elaborat vještaka ima određena poglavlja koja trebaju biti njegov sastavni dio. Tu imamo poglavlja koja je potrebno staviti radi, nazovimo to općeg dojma elaborata, iako za to postoje i značajniji razlo-zi zašto u elaborat staviti dokumente i poglavlja, kao što su: naslovna stranica, fotokopija rješenja o imenovanju sudskim vještakom, fotoko-pija rješenja suda u kojem je vještaku defi niran zadatak. Zatim dolaze poglavlja bez kojih elaborat vještaka nije elaborat vještaka. To su nalaz i mišljenje. I na kraju dolaze privici elaboratu.

U radu se sustavno obrađuju bitni aspekti metodologije i izrade elabo-rata vještaka. Ukazuje se na neka iskustva iz praktičnog rada koja mno-gim vještacima mogu biti od praktične uporabne vrijednosti. Elaborat je pisani materijal, stoga je potrebno vještim formiranjem sadržaja stvoriti mogućnosti za iznošenje činjenica koje je vještak utvrdio vještačenjem, a isto tako stvoriti mogućnost za iznošenje misli, analiza, usporedbi i ostalog što će vještaku olakšati posao u stvaranju jasnog, nedvosmi-slenog elaborata koji predstavlja sukus znanja o predmetnoj problema-tici samog vještačenja. Između ostaloga, posebno su istaknute neke od pogrešaka u postupku stvaranja elaborata.

35

Etika i etički kodeksi

Mr. sc. Melita Bestvina, dipl. ing. građ.predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka

Stručni članak

UDK: 17.01

Sažetak

U tekstu se izlaže povijest početaka etike, objašnjavaju se temeljni poj-

movi morala odnosno etike, metode etike, etika i politika, etika i ljudska

prava, etika u poslovanju, moralni kodeksi i profesionalna etika.

Ključne riječi: moral, etika, vrlina, znanje, mjerila – kriteriji za moralni sud,

svijest, savijest, osobna prava, politička prava, etika znanosti, profesional-

na etika, etika eksperimentiranja, etika odgovornosti za posljedice, etička

obveza stručnjaka, odgovornost, povjerenje.

Ethics and ethical code

Melita Bestvina, MSc., graduated civil engineerPresident of the Croatian Association of Expert Witnesses

Summary

The text lays out the history of the beginning of ethics; explain the basic moral-

ity, i.e. ethic concepts, methods of ethics, ethics and politics, ethics and human

rights, ethics in business, moral codes and professional ethics.

Key words: morality, ethics, virtue, knowledge, standards – the criteria for moral

judgement, consciousness, conscience, personal rights, political rights, ethics of

science, professional ethics, ethics of experimentation, the ethics of responsibil-

ity for consequences, ethical obligations of professionals, responsibility, trust.

1. Počeci etike

Prve grčke mislioce koji su promišljali etička pitanja nazivali su sedam mudraca. Premda u znanstvenoj literaturi ne postoji opće slaganje o tome tko su bili ti mudraci, neke ćemo od njih spomenuti kao prve mislioce, koji

36

se još nisu smatrali fi lozofi ma, a razmišljali su o najboljem društvenom uređenju, odnosima među ljudima i načinima njihova ponašanja. Katkad se ti prvi mudraci nazivaju i gnomici (grč. gnome – umna spoz-naja, mudra izreka). Njihovo djelovanje zabilježeno je u prvoj polovici 6. st. pr. Krista. Oni bijahu ugledni i utjecajni građani koji su, oslanjajući se na svoje praktično iskustvo, savjetima i opomenama upozoravali na nužnost njegovanja tijela i duše, na potrebu umjerenosti, poštovanja dru-gih, razvijanja društva, poštovanja roditelja. Zahvaljujući dobrom pozna-vanju ljudske naravi, oni su prvi postavljali pravila za snalaženje u životu. To su bili: Tales iz Mileta, Solon iz Atene, Hilon iz Lakedemona, Pitak iz Mitilene, Bijant iz Prijene, Kleobul iz Linda na Rodosu i Mison iz Hena.

2. Utemeljitelj etike – Sokrat

Nakon sedmorice mudraca bilo je još mislilaca koji su se bavili etičkim pitanjima. Pravi osnivač etike bio je poznati atenski fi lozof Sokrat (470. – 399. pr. Krista). On je učio da je krepost (vrlina) jednaka znanju. Ljudi griješe zato što ne znaju jer, kad bi znali, nitko ne bi mogao griješiti protiv znanja. Zato je najveću pozornost potrebno posvetiti ljudskom odgoju jer se vrlina može naučiti. On zahtijeva od svojih učenika: „Upoznaj sebe!“. To je početak etičkog raspravljanja, cilj i svrha moralnog djelovanja. Istina i moral za Sokrata su istovjetni pojmovi. Sokrat vjeruje u ljudski razum koji treba sve ispitati i reći kakvo je što, kako bi ljudi mogli činiti dobro što će koristiti pojedincu i zajednici. Njegovo je etičko učenje optimističko. Da bi se to postiglo, potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta:

1) Potrebno je posjedovati razna dobra: a) dobra tijela – zdravlje, dobar izgled, b) društvena dobra – časti, podrijetlo, c) dobra duše – umjerenost, pravednost, hrabrost, mudrost;2) Za sreću je nužno ispravno i mudro koristiti se tim dobrima.

Mudrost je dobra sama po sebi. Da bi ljudi bili sretni nije dovoljno po-sjedovanje dobara, nego je potrebna krepost koja omogućuje njihovo mudro korištenje. Ta je krepost znanje. Sretan je onaj tko je postigao znanje.

37

3. Temeljni pojmovi: moral i etika

Premda prvi mislioci nisu jasno formulirali etička načela, oni su u svom vremenu utrli put moralnom ponašanju. Izreke koje potječu od njih i da-nas mogu poslužiti kao mudri savjeti u svakodnevnom životu. Pojam „moral“ pripada čovjekovu svakodnevnom ponašanju u društvu. Moral (lat. mos, moris – običaj i narav), hrvatski ćudoređe, su društvena pravila ponašanja, norme kojih bi se svatko od nas morao pridržavati.

Pod moralom se podrazumijeva stanje stvarno vladajućih normi nekog kul-

turnog kruga. U svakom društvu postoje pravila ponašanja kojih se čovjek

drži, a da često nije toga ni svjestan. Primjerice, ako je netko pošten, isti-

noljubiv, plemenit, uredno obavlja svoje dužnosti, ne škodi nikome i drži

se načela da ne čini drugomu ono što ne želi da se njemu čini, za njega

kažemo da je moralan. Za onog koji laže, kleveće druge, krade, o svima

loše misli, bahat je, lijen, ne poštuje običaje ni ljude, kažemo da je nemo-

ralan. Znanost koja proučava moral zove se etika (grč. ethos – običaj,

način na koji je neko živo biće naviklo živjeti u svojoj životnoj sredini; ethikos

– moralan). Pravila ponašanja kojih se držimo u društvenoj zajednici nisu

pisana poput zakona, ali ih se ljudi pridržavaju. Takva su pravila uobičajena

i općeprihvaćena. Ona su nužna za funkcioniranje zajednice. S vremenom

se mijenjaju. Jedna bivaju zamijenjena drugima.

Etika i moral međusobno se odnose kao teorija i praksa. Moral se

može defi nirati kao „oblik ljudske prakse, oblik djelatnoga, praktičnog

odnošenja čovjeka prema svijetu, prema drugim ljudima, kao i prema sa-

mome sebi. Manifestira se u vrijednosnom procjenjivanju ljudskih postu-

paka i htijenja kao pozitivno ili negativno vrijednih (nevrijednih) pri čemu

prvi odobravaju, žele, preporučuju, zapovijedaju, a drugi ne odobravaju,

kude, osuđuju, zabranjuju.

Moral, dakle, podrazumijeva moralni sud ili ocjenu koja se odnosi na neki

postupak, držanje, ponašanje ili karakter pojedinca ili društvene grupe.

Moralni sud ili ocjena izražava individualne, međuljudske i društvene od-

nose ispoljene kroz određene postupke. Moralni sud govori da je nešto

dobro ili loše, a da bi se prosuđivalo o nečem kao o dobrom ili lošem,

potrebno je posjedovati mjerilo ili kriterij.

Mjerilo - kriterij za moralni sud pojavljuje se u obliku normi i pravila,

koje govore koji su to modeli i oblici ponašanja kojih se treba držati.

38

Norme i pravila imperativni su i obvezni, propisani od društva ili nekog

autoriteta.

Bitno je i neprocjenjivo za svaki moral da je on dugotrajna prisila.

Primjereno je naglasiti da je objekt moralne ocjene isključivo čovjek i

njegovi postupci, jer čovjek posredstvom moralnih sudova procjenjuje i

oblikuje samoga sebe u svom društvenom okružju.

Moral je ljudska obveza čijim se izvršavanjem čovjek ostvaruje kao ljud-

sko biće. Pri kršenju morala kao vanjska sankcija javlja se društvena osu-

da i isključivanje iz grupe, a kao unutarnja sankcija – grižnja savjesti.

Svijest

Za razvoj moralne svijesti čovjeka, potrebno je postojanje odgovarajuće

subjektivno-psihološke pretpostavke. Naime, nema moralnosti bez odre-

đenog stupnja svijesti, znanja, savjesti i volje.

S v i j e s t se izražava kao osobnost planiranja i predviđanja postupaka

i njihovih posljedica. Jedino čovjek kao svjesno biće može postavljenim

ciljevima i budućim stanjima koje je zamislio, odrediti sadašnje stanje,

oblikovati ga i voditi prema budućem željenom stanju, pa može reći da je

temeljna vremenska dimenzija za čovjeka upravo budućnost.

Za moralnu praksu svijest je bitna iz razloga što omogućava uvid u po-

sljedice ljudskih postupaka u odnosu na pojedinca i društvo kao cjelinu.

U fi lozofi ji se ova čovjekova sposobnost smatra temeljnom značajkom

ljudskosti po kojoj se čovjek izdvaja od ostalih živih bića i koja mu daje

sposobnost graditelja. Za donošenje moralnih sudova bitno je prije sve-

ga poznavanje ljudi i ljudskih odnosa.

Savjest

Savjest se izražava kao izraz ocjene vlastitih postupaka temeljem svijesti

o posljedicama postupaka i razvijenoga osjećanja dužnosti i obveznosti.

Ocjenjujući svoje postupke sa stajališta poštivanja potreba drugih lju-

di (altruistička osjećanja) pojedinac razvija osjećanje moralne dužnosti i

39

obveze. Uz altruistička osjećanja, osjećanja dužnosti i obveze, nužno je

za savjest da pojedinac ima spoznaju o tome što je dobro, a što je loše,

tj. zlo. Savjest se defi nira kao moralna samo-ocjena, kao moralni sud

osobe o sebi samoj, koja prati osjećanje zadovoljstva ili nezadovoljstva

sobom. To je jedna vrsta emotivnog stanja u kojem pojedinac temeljem

spoznaje što je dobro, a što loše, izriče moralni sud o vlastitim postupci-

ma, pokušavajući svoje postupke promatrati očima drugih ljudi. Savjest

može biti ispravna, neispravna i površna.

Savjest na neki način predstavlja naše objektivno ogledalo i kroz nju se po-dvajamo kao ličnost u onog tko donosi sud i onog na kojeg se sud odnosi.

Čovjeka karakterizira čin, djelovanje, iako i druga bića djeluju. Čovjek u životu djeluje nužno. Dok čini to što čini - pronalazi odgovore na pitanje, zašto to čini? Čovjek je vječito usmjeren prema drugom čovjeku i u tom odnosu s drugim želi pronaći sebe, te shvaća svoju ovisnost o drugima, svoju osobnost, tako različitu od drugih osobnosti. Shvaćajući sebe u odnosu na druge, on spoznaje bit, srž svog postojanja i objašnjava svrhu svog "ja".

Među drugim bićima jedino je čovjek e t i č k o b i ć e.

4. Etika kao fi lozofi ja morala

4.1. Predmet etike

Kada spomenemo riječ predmet, naše nas predodžbe upućuju na nešto tvarno ili stvarno. Kao što školski predmeti nisu materijalno stvarni, već sadrže znanje pohranjeno ili u ljudskome pamćenju ili u knjigama, kom-pjuterskim zapisima, itd., tako je i s moralom kao predmetom etike.

Moral je sadržan upravo u ljudskome znanju i na paradoksalan način predstavlja stvaran predmet samo u ljudskim mislima i djelovanju. U užem smislu predmet etike je moral i moralno djelovanje. Etika ispituje načela toga djelovanja, nastoji ih dokazati i objasniti. No, moral obuhvaća kako pojedinačnu razinu mišljenja i ponašanja, tako i društvene norme, običaje, zakone koji upravljaju tim ponašanjem, itd. Stoga, da bi ispi-tala sve te elemente morala, etika mora istražiti antropološke značajke

40

čovjeka kao bića i društveno-povijesne uvjete njegova života. Ona se ne smije svesti samo na opisivanje tih značajki i uvjeta kako to čini sociologija ili teorija društva. Predmet etike u širem smislu nije samo čovjek u svojemu moralnom djelovanju u konkretnim društveno-povijesnim uvjetima. Etika raspravlja o tome kakav treba biti ljudski život, kako je rekao So-krat. Ona, dakle, ima uputno, usmjeravajuće, normativno obilježje. To znači da ne govori o onome što jest, nego o onome što treba biti. Etika se, dakle, odnosi na jedno predmetno područje koje, osim stvarnosti, obuhvaća i svijet vrijednosti – onoga što treba biti. Upravo je stoga ona fi lozofska, a ne, primjerice, sociološka ili pravna disciplina. Potonje disci-pline proučavaju ono što jest, dakle društvo i pravni sustav, opisuju svoj predmet, objašnjavaju zbivanja, itd. Filozofi ja ne govori samo o tome što jest, nego i o tome kako treba biti. Njegovanjem vlastitih kreposti zadobivamo povjerenje ljudi s kojima živimo u zajednici. Koje su vrline potrebne da bi čovjek izgradio dobar odnos prema drugima? Zlatno pravilo kreposnog ponašanja izrekao je još Konfucije i uči nas: ne čini drugome ono što ne želiš da se čini tebi, a grčki fi lozofi često su ga ponavljali. Isus ga je potvrdio, navodeći ga kao osnovicu međuljudskih odnosa.

4.2. Metode etike

Metoda je, općenito govoreći, način na koji nešto spoznajemo. U njoj je sadržan određeni obrazac postupaka. Metode su u međusobnoj ovis-nosti s predmetom istraživanja: one trebaju biti primjerene naravi pred-meta. Ovisno o shvaćanju predmeta etike, izdvaja se nekoliko osnovnih metoda. Metoda utemeljenja etike najčešće je i metoda argumentacije u pojedinačnom slučaju. Pojasnimo najvažnije metode na primjeru jedne norme: Poštuj svoje roditelje!.

4.2.1. Hermeneutička metoda – metoda sabiranja povijesnog, tradi-cijskog iskustva moralnog djelovanja. Ona uvažava pojedina mnijenja, uvjerenja, običaje, nastojeći izvući one postavke koje su zajedničke, koje su međusobno vezane ili koje je moguće povezati. Hermeneutičar razu-mijeva djelovanja sa stajališta prethodnoga iskustva. Središnja metoda je analiza pisanih i nepisanih dokumenata, ispitivanje religijskih zapovijedi, kulturnih obrazaca ponašanja, itd. O odnosu prema roditeljima nalazimo mnogo podataka u religijskim tekstovima, mitovima, lijepoj književnosti, možemo koristiti stare obiteljske fotografi je, itd.

41

4.2.2. Dijaloška i diskurzivna metoda – svojstvena je većini etika koje su utemeljene u argumentacijskoj raspravi. Uzorni primjer te metode pružaju Platonovi spisi. Svaki sudionik rasprave iznosi svoje argumente koji se međusobno uspoređuju, korak po korak dokazuju, a istodobno se ispravljaju pogreške u dokazivanju.

Diskurzivna metoda polazi također od pred-znanstvenih, naivnih stavova sudionika diskursa. Oni se provjeravaju s težnjom postizanja konsenzu-sa svih sudionika. U diskursu svaki sudionik polaže pravo na važenje njegova vlastitog stava. Ono što se dogovori, postaje norma djelovanja. U našem primjeru vjerojatno bi trebalo doći do dijaloškoga slaganja različitih dobnih skupina. Kako nas povijest upozorava, sukobi naraštaja vrlo su česti, što znači da je to slaganje teško postići.

4.2.3. Jezičnoanalitička metoda – ona ispituje uvjet mogućnosti ute-meljenja etike analizom jezičnih iskaza. Usredotočuje se na iskaze u kojima se pojavljuju pojmovi s moralnim obilježjem: dobro, zlo, vrijed-no, korisno, nekorisno, dopušteno, zabranjeno, itd. Istražuje značenje tih pojmova kako u govornome aktu pojedinca, tako i sa stajališta dogo-vorenih, prihvaćenih značenja. U našem primjeru, to bi značilo analizu samoga pojma poštovanja. Prije svega, u središtu analize našlo bi se pitanje može li se reći: dobro je poštovati roditelje. Ako to nije moguće utvrditi, to uopće nije moralni problem. 4.2.4. Kazuistička metoda – postupak kojim se nastoji ustanoviti pravilo djelovanja u određenim, napose snažnim sukobima savjesti. Pretposta-vka je postojanje skupa pravila koja mogu služiti kao opća načela. Ako općih načela nema, mogu poslužiti već provjerene odluke u sličnim situa-cijama. Zatim se ispituje koja bi načela bila primjerenija u pojedinačnim situacijama, napose ako se može odlučivati na temelju više načela. U našemu primjeru načelo poštovanja moglo bi se kositi s načelom isti-noljubivosti ili opće dobrobiti (ako netko, poštujući roditelje, ne osporava njihove pogrešne stavove). 4.2.5. Induktivna metoda – pojavljuje se u različitim inačicama. To je postupak kojim se iz pojedinačnih slučajeva djelovanja nastoje spozna-ti opći zakoni. Riječ je zapravo o iskustvenome poopćavanju, primjeri-ce, u dovoljnome broju slučajeva shvatili smo je li nešto ispravno ili nije uočavajući moguće posljedice. Opća moralna pravila tako su stečena našom sposobnošću povezivanja (klasifi ciranja) različitih situacija. In-dukcija pretpostavlja da točno opisujemo situacije poštovanja prema

42

roditeljima, da ih međusobno razlikujemo – situacije skrbi, situacije da-vanja počasti, itd. – i da utvrdimo što je dobro ili loše prema posljedica-ma djelovanja u tim situacijama.

Kako smo vidjeli, etika se ne služi jednom jedinstvenom metodom. To je zbog toga što kao fi lozofska disciplina razmišlja i o samoj metodi. Ostale pak znanosti pretpostavljaju svoju metodu, razmišljajući samo koja je metoda najprimjerenija određenom postupku.

5. Etika i prirodne znanosti

Oblici djelovanja, koje može imati dobre i loše posljedice, dakle može biti predmet etičkoga vrjednovanja, u današnjem su svijetu povezani s napredujućim znanstvenim postupcima i tehničkim pomagalima. U suvre-menome zapadnom svijetu znanost postaje osnovna poluga društvenoga razvitka. Znanstvena istraživanja, uporaba visokorazvijene tehnologije, ula-ze u sva područja ljudskoga života. Nekada se smatralo da znanost treba promatrati i opisivati predmete istraživanja. Novovjekovna je znanost eks-perimentalna, ona samo ne promatra, ona proizvodi uvjete u kojima pro-matra, izrađuje tehnička pomagala kojima promatra i, naposlijetku, mijenja predmet promatranja. Svrha pak znanstvenih otkrića nije povećanje znanja o nekome predmetnom području, već primjena tih znanja. Engleski fi lozof F. Bacon izrekao je krilaticu novo-vjekovlja: znanje je moć.

Osnovno je etičko pitanje služe li ta otkrića dobru čovjeka i čovječanstva. Dapače, njemački etičar H. Jonas smatra da etika više ne smije biti antropocentrična, usmjerena isključivo na čovjeka. Ona mora uzeti u obzir da upravo čovjek svojom tehnologijom utječe na prirodu u cjelini. Etička stajališta koja napose promišljaju odnos čovjeka spram cjeline živoga jesu: ekoetika i bioetika.

- Ekoetika paradigmu moralnoga djelovanja nalazi u obzirnome odno-su spram ekosustava u kojemu čovjek živi.

- Bioetika se bavi moralnim problemima vezanim uz životni svijet čovjeka.

Danas praktično sve znanosti zadiru u životni svijet, mijenjaju ga i čine prijepornim čak i samo određenje života. Biologija proučava građu stani-ce, načine nasljeđivanja; kemija proučava ustrojstvo molekularnog svijeta;

43

fi zikalne je zakonitosti napose bitno poznavati pri izradi tehnologije kojom se prve dvije znanosti služe, itd. Nobelovac A. Schweitzer stoga ističe da bi temeljno načelo suvremene etike trebalo biti – strahopoštovanje pred životom. Shvaćajući s vremenom da osnovno pitanje suvremene etike nije što zna-nosti mogu, već što smiju činiti, sami znanstvenici ustanovili su kodeks znanstvenoga rada. Tako danas možemo govoriti o profesionalnim etikama.

Njemački etičar R. Hegselmann navodi šest mogućih značenja riječi etika znanosti:

1) profesionalna etika – pruža normativna određenja znanstvenicima, primjerice kodeks ponašanja;

2) etika eksperimentiranja – promišljanje o dopustivosti eksperimenata koji bi mogli, makar i minimalnom mogućnošću, oštetiti prava čovjeka ili imati negativne posljedice;

3) etika odgovornosti za posljedice – bavi se pitanjem u kolikoj mjeri znanstvenik može dogledati moguće posljedice svojega otkrića;

4) etička obveza stručnjaka – znanstvenici posjeduju više znanja o pojedinim problemima, tako da je njihova dužnost savjetovati manje upućene, založiti se za istinu;

5) moralni problemi fi nanciranja i korištenja znanosti – znanost je sku-pa pa se postavlja pitanje svrhe fi nanciranja;

6) pitanje korisnika znanstvenih istraživanja – industrija, vojni kom-pleks, školstvo, itd.

5.1. Etika i biologija

Etika je oduvijek vezana uz pojam života. Već je Aristotel rekao da osnov-ni predmet etike čini sretan, blažen život jer svi ljudi žele sretno živjeti.

Biologija je pak upravo znanost o živim bićima, od biljaka preko životinja do čovjeka. Sama činjenica da je čovjek biološko biće i da je njegov organizam pod-ložan biološkim zakonitostima čini tu znanost s etičkog aspekta možda i

najzanimljivijom prirodnom znanošću.

44

Tako se zahvati na samome čovjeku poput citoloških ili genetskih istra živanja smatraju moralno dopuštenim ako služe cjelovitoj viziji čovjeka.

5.2. Etika i medicina

Liječništvo je profesija koja je imala prvi povijesni etički kodeks, poznatu Hipokratovu prisegu. Liječništvo je u staroj Grčkoj bilo uzor moralnoga djelovanja. Smatralo se da je čovjek dužan činiti drugome dobro upravo onako kako liječnik skrbi za ozdravljenje bolesnih.

Renesansni fi lozof Paracelsus smatrao je, dapače, da liječnik utjelov-ljuje lik samoga Krista jer iz ljubavi prema bližnjima čini sve kako bi im povratio i očuvao zdravlje. Pritom treba imati na umu da se zdravlje ne shvaća u uskome biološkom značenju, već upravo kao duhovna kakvoća čovjeka. Odnos tjelesnoga i duhovnoga zdravlja često se prispodobljuje odnosu izvanjske i unutarnje slobode: kao što izvanjska sloboda čini samo pretpostavku za slobodu kao samoodređenje osobe, tako i tjele-sno zdravlje nije samo sebi svrha. Ono je pretpostavka zdravoga života shvaćenoga kao dobar život. Ta se postavka ističe napose u današnjemu svijetu kada se napretkom medicine smanjuje trpljenje od opasnih tjeles-nih oboljenja, ali se, s druge strane, povećavaju opasnosti tzv. psihičkih oboljenja. Toj skupini treba oprezno pridružiti i sve anomalije ponašanja, delikvencije, devijantnosti, ovisnosti, itd.

5.3. Etika i tehnologija

Čovjek je proizvodno biće, biće koje stvara, mijenja svoje okružje. Nije samo misaono i moralno biće, već stječe umijeća i služi se njima – a taj aspekt ljudskih odnosa zovemo tehnika.

Tehnologija stvara nove pojave u prirodi, ona mijenja prirodno okružje i sve ga više čini umjetnim (istraživačke stanice, nuklearne stanice, indu-strijska postrojenja).

U novije se doba predlaže etika odgovornosti kao etika tehnološke civili-zacije, pa se smatra da svaki znanstvenik i i tehnolog mora predvidjeti sve moguće posljedice svojeg djelovanja. Znanstvenici čak predlažu osnivanje stručnih tijela koja bi nadzirala primjenu novih tehnoloških otkrića.

45

6. Etika i ljudska prava

Pravo pripada osobi, ono je nepovrediva svojina, svojstvo osobe. Kon-cepcija ljudskih prava utemeljuje, određivanjem osnovnih prava osobe, ono što je nepovredivo u svim društvenim uređenjima. No ta pripadnost prava osobi nije, povijesno gledano, utvrđena za sve osobe. Osobnost je značajka koja se drugima pridaje prema slici čovjeka koja vlada u nekoj kulturi. U starim društvima robovi nisu smatrani osobama; čitavu povijest čovječanstva traju rasprave o tome je li ženska osobnost jednako vrijedna muškoj, itd. Unutar društva koje se poziva na slobodu i jednakost još uvijek postoje skupine stanovništva koje ne mogu uživati svoja ljudska prava.

Stoga je potrebno najprije podijeliti ljudska prava na:

a - temeljna ili osobna prava - njima se štiti fi zički i duhovni integritet čovjeka. To je pravo na život, pravo na slobodu, pravo na jednakost, pravo na zaštitu integriteta osobe, itd.;

b - politička prava - prava koja čovjek ima kao član zajednice. To je, prije svega, biračko pravo – čovjek ima pravo birati i biti biran. Toj skupini pripada, primjerice, pravo na azil, sloboda tiska, itd.;

c - gospodarsko-socijalna prava – određuju jednakost na tržišnome i socijalnom području. To je prije svega, pravo na rad, pravo na obra-zovanje, pravo na uvjete rada, pravo na zdravstvenu zaštitu.

Klasifi kacija prava katkada skreće pozornost s činjenice da su ona bitno povezana, međuovisna. Ako se uskraćuju temeljna prava, narušena su i neka od ostalih prava, kao i obratno. Isto tako, moguće je da se prava deklarativno proglašavaju, a u društvenom životu ne poštuju. Primjerice, u bivšem socijalističkom sustavu pravo biranja bilo je zajamčeno, ali samo unutar, tzv. delegatskoga sustava. Isto je tako pravo na rad zajamčeno, ali država ne osigurava mogućnost zaposlenja za sve članove, što se posebno odražava na zaposlenost mladih danas.

Verbalno prihvaćanje ljudskih prava često služi prikrivanju nepraved-nih odnosa u društvu. Ona su neotuđiva čovjeku, ali se ostvaruju samo u pravednim odnosima – kako u osobnome ophođenju ljudi, tako i na političkom i gospodarskom području.

Osnovna ljudska prava podijelit ćemo u pet osnovnih kategorija:

1. vitalna (fi ziološka) prava – predstavljaju mogućnosti osobe nužne za fi zičko postojanje, biološke i materijalne potrebe te osobe;

46

2. osobna prava – predstavljaju mogućnosti uzdržavanja, izražavanja, razvoja i zaštite moralne i psihološke individualnosti osobe, kao i duhovnosti te osobe;

3. kulturna (humana) prava – osiguravaju pristup duhovnim dose-zima čovječanstva, usvajanje i korištenje istih, kao i sudjelovanje u budućem razvoju takvih postignuća;

4. ekonomska prava – predstavljaju mogućnost osobe da u potpunosti iskoristi svoje potencijale i talente, kako bi postigla samoispunjenje i zaradila sredstva za život kroz sudjelovanje u proizvodnji materijalnih i drugih vrijednosti;

5. politička prava – dozvoljavaju osobi da sudjeluje u državnom i društvenom životu, da utječe na djelovanje različitih državnih tijela i društvenih organizacija koje su uključene u političko djelovanje.

7. Poslovna etika ili etika poslovanja

U posljednjih nekoliko godina poslovna etika je sve češće tema razgo-vora u poslovnim krugovima. Na popularizaciju i učestalije promišljanje o poslovnoj etici utjecalo je više motiva. Jedan od najvažnijih je poslovni neuspjeh ili gubitak ugleda te pad vrijednosti na tržištu nekih svjetski poznatih poduzeća. Neodgovorni pojedinci i same organizacije svojim odlukama i djelovanjem nanose velike gubitke. Te propuste je vrlo teško ili gotovo nemoguće nadoknaditi.

Tko može jamčiti da će poduzeću povratiti jednom izgubljeni ugled? Svjesni istinitosti činjenice, mnogi su započeli ozbiljnije voditi brigu o etici u poslovanju. U prilog tomu ide i činjenica da se svake godine pro-vodi i izbor tvrtki koje svoje poslovanje najuspješnije vode u skladu s poslovnom etikom.

Što je poslovna etika?

Ako posao defi niramo kao djelovanje s ciljem ili kao misiju, a etiku kao znanost koja uređuje i promišlja pravila ljudskog ponašanja, poslovna etika bi bila primjenjivanje ili uvažavanje etičkih načela u svim poslovnim aktivnostima.

Praktično provođenje etičkih načela u poslovnom svijetu ključni je problem poslovne etike. Poslovnu etiku ne možemo izjednačiti s čistom etikom, jer

47

je polje njenog djelovanja između težnje za dobiti i čistih etičkih načela, kao što su istina, prijateljstvo i slično. Kod poslovne etike, za dobro obav-ljeni posao očekujemo da i druga strana izvrši svoj dio obveze.

Etičnost se ogleda u izvršavanju ciljeva svih dogovorenih strana. U poslov-nom djelovanju gotovo ništa ne činimo samo za opće dobro, nego je prisutna i osobna korist, odnosno dobit. Etičnost se u poslovnom svijetu odnosi na korektno izvršavanje preuzetih ciljeva za koje smo odgovorni drugoj strani.U suvremenom društvu poslovanje se obavlja uglavnom za novac, premda npr. umjetnici, liječnici ili znanstvenici veliki dio svog djelovanja razmjenjuju za ugled, moć i slično. Poslovnu etiku, dakle, trebamo shva-titi i šire od pojma dobiti. Iz poslovne etike isključeni su oni koji obavljaju posao, a za njega ne primaju nikakvu korist (npr. saborski zastupnik koji ne prima nikakav oblik naknade, za posao koji obavlja nije subjekt po-slovne etike).

Svaki gospodarski subjekt ima odgovornost i treba poštovati etičke vrijed-nosti ljudi, zajednice, ali i prirodni okoliš. Iz toga možemo zaključiti da etičko poslovanje nije ništa drugo nego poslovanje u skladu s prirodom.

Hrvatski odbor za poslovnu etiku tvrdi: «Ako tvrtka nije etična, ne može biti ni odgovorna, stoga je etičnost nužan preduvjet za izgradnju društveno odgovorne poslovne sredine».

Promišljanja i saznanja o poslovnoj etici pomažu nam da se bolje snala-zimo kod etičkih dvojbi koje svakodnevno susrećemo. U kritičnim situa-cijama, i dobra osoba može donijeti lošu odluku. Poslovna etika pridono-si poslovnom uspjehu i pomaže nam pri osobnoj izgradnji.

48

Faktori koji utječu na etično ponašanje organizacije

Izvor: prilagođeno prema Daft, R. L.: Organization Theory and Design, Thompson South-

Western, Ohio, 2004., str. 376.

49

Proces donošenja etične odluke

Izvor: prilagođeno prema Sikavica, P., Bebek, B., Skoko, H., Tipurić, D.: Poslovno

odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999., str. 121. - 144.

Donošenje etičke odluke

To je cjelina prihvatljivih oblika djelovanja u poslovnim organizacijama ili cjelina načela i standarda koji određuju prihvatljivo djelovanje u poslov-nim organizacijama i promicanje društvene organizacije.

Temeljna moralna ispravnost u poslovnoj etici se sastoji uglavnom od:

1. dobrih običaja čija se primjena drži elementarnom pristojnošću ili kulti-viranošću;

2. većina tih dobrih običaja kodifi cirana je u zakonima, podzakonskim aktima i uredbama;

3. u etičkim kodeksima pojedinih grana poslovanja i struka.

50

Navedeni pravni akti postoje kako bi ohrabrili poslovne ljude da dje-luju sukladno mjerilima, vrijednostima, stavovima i oblicima djelovanja društva u kojem posluju.

Dakle, kao minimum moralne ispravnosti u poslovnoj etici postavlja se zakonsko ograničenje.

7.1. Uloga etike u poslovanju

Prvo, najvažnije i presudno je uvidjeti kako problemi i rješenja poslovne etike nadilaze pravnu regulativu poslovanja (onoga što je zakonom dopušteno ili zabranjeno) i ekonomsku dimenziju poslovanja (profi t kao cilj).

Ipak, moralna dimenzija poslovanja izgrađuje odnose povjerenja među kolegama u poslu i u poslovnim odnosima.

Kako je to teško postići, postoje konzultantske tvrtke koje pružaju pomoć kompanijama koje žele izbjeći etičke probleme u poslovanju i utemeljiti povjerenje među zaposlenicima.

Poslovna etika u poslovnoj praksi Republike Hrvatske

Unatoč jako razvijenoj “industriji” etike u svjetskoj poslovnoj praksi, ja kom naglasku na nužnost uspostave etičnog upravljanja organiza-cijom i naglasku na organizaciji koja promiče društvene vrijednosti te je društveno odgovorna, poslovna praksa u Hrvatskoj još uvijek u određenim područjima zaostaje za svjetskom praksom.

Nacionalno vijeće za konkurentnost u svojim Preporukama za povećanje konkurentnosti među najproblematičnije čimbenike poslovanja u Hrvat-skoj, između ostalih, navodi i lošu radnu i poslovnu etiku. Taj zaostatak vidljiv je kod malih i srednjih poduzeća koja u maloj mjeri imaju razvije-ni sustav upravljanja poslovnom etikom, za razliku od velikih poduzeća hrvatskoga gospodarstva koja su prihvatila svjetske trendove i uvidje-la da njihova uspješnost ovisi i o implementiranju poslovne etičnosti u svakodnevno poslovanje. Najviše je to vidljivo preko etičkih kodeksa koji su razvijeni u vodećim hrvatskim poduzećima te njihovoj uključenosti u društvena djelovanja. Kao što je prethodno navedeno, etički kodeks pred-stavlja tek početni stupanj primjene poslovne etike u poslovanju, no vid-ljive su i naznake daljnjeg razvitka u pogledu etičnog poslovanja.

51

Istraživanje UNICEF-a (2003.) o društvenoj odgovornosti poduzeća u Hr-vatskoj pokazalo je da je na uzorku od 100 poslovnih organizacija, čak 99% bilo uključeno u neki oblik “davanja”. Doniralo je 94%, sponzoriralo 73%, a 29% poslovnih organizacija je bilo u nekom obliku društvenog partnerstva. Nalazi drugog neovisnog istraživanja (2004.) ukazuju na tri dominantna područja društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj – ulaganja u tehnologiju i sustave upravljanja koji pogoduju zaštiti okoliša, ulaganja u razvoj ljudskih potencijala (posebice edukaciju) te ulaganja u lokalni društveni razvoj donacijama lokalnim udrugama građana i javnim ustanovama, posebice radi skrbi za djecu, bolesne i nemoćne.

Hrvatska još uvijek nije dosegla svoje granice kada su u pitanju zako-ni o poslovnoj etici i društvenoj odgovornosti. Brojni su primjeri koji to potkrepljuju, a možda kao najveći, ističe se nejasna privatizacija te sama državna uprava velikim dijelom korumpirana i birokratizirana.

No, kao što navodi i Bežovan /3, str. 30./, proces globalizacije i prisut-nost stranih poduzeća na hrvatskom tržištu potaknut će izgradnju novih društvenih mreža s naglaskom na etičnom djelovanju te širenje kulture društvene odgovornosti.

Pred organizacije se postavlja uvjet društveno odgovornog ponašanja koje počiva na temeljnim etičkim principima. Ti etički principi trebaju biti ukom-ponirani u svaku organizaciju prije svega putem etičkih standarda same organizacije koji se manifestiraju preko etičkih kodeksa, etičkih odbora, treninga te postaju sastavni dio organizacijske kulture. Zaposleni, iako prethodno već imaju razvijeni sustav vlastitih etičkih standarda, trebaju prihvatiti etičke standarde organizacije i raditi u interesu organizacije u postizanju društvene odgovornosti i etičnog poslovanja. Društvena odgo-vornost ne samo da omogućuje organizaciji prepoznatljivu sliku u okolini, već kao i djelovanje u skladu s etičkim standardima, privlači nove zaposle-ne, motivira i zadržava već prethodno zaposlene, omogućuje dugoročnu konkurentsku snagu i sliku organizacije kao “uzornog građanina”.

7.2. Etika inženjera

Etika inženjera morala bi biti tema u okviru svih tehničkih katedri i njihovih nastavnih programa, zaključak je u članku „Podučavanje etike inženjera“ u kojem autorica prof. Ksenija Mance s Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci proučava prisegu „Čestitost inženjera“.

52

Ova je prisega predstavljena je na Jedanaestom godišnjem sastanku Vijeća inženjera za profesionalni razvoj od strane Odbora o principima etike inženjera i jednoglasno je prihvaćena.

Američko vijeće inženjera za profesionalni razvoj, ili jednostavno Vijeće inženjera za profesionalni razvoj, VIPR utemeljeno je 1932. Kasnije je to postalo Akreditirano Vijeće za tehniku i tehnologiju, AVTT, profesionalno tehničko tijelo posvećeno naobrazbi, akreditaciji, propisu i profesional-nom razvoju tehničkih stručnjaka i studenata u Sjedinjenim Državama. Ono postavlja standarde i objavljuje kodekse etike i ostale materijale za inženjere i tehničke fakultete i organizacije u Sjedinjenim Državama.

Etika prema Websterovom enciklopedijskom neskraćenom rječniku je grana fi lozofi je koja se bavi vrijednostima koje se odnose na ljudsko ponašanje s obzirom na pravičnost i neispravnost izvjesnih postupaka i s obzirom na valjanost i nevaljanost motiva i nakane takvih postupaka.

Etika inženjera je tip profesionalne etike i kao takva se mora razliko-vati od osobne etike i etičkih dužnosti koje možda možemo imati kao nosioci ostalih društvenih uloga. Etika inženjera se bavi pitanjem kakvi bi trebali biti standardi u inženjerskoj etici te kako primijeniti te standarde na pojedine situacije.

Tekstovi kodeksa i prisege pokazuju „kodifi cirano znanje” koje se izražava u standardiziranom i kompaktnom formatu da bi se mogao lako i jeftino prenositi, provjeriti, pohraniti i reproducirati. Budući da se vrijeme i svijest mijenjaju te da u zadnje vrijeme postoje sve više važnih spornih točaka u tehničkim profesijama, „Prisega inženjera“ zaslužuje našu pozornost.

Na pitanje zašto bi tehnički fakulteti i organizacije u Hrvatskoj trebale sastaviti „Prisegu inženjera“ i norme etike odgovori su:

- da se pokaže moralna zrelost i odgovornost,- da se promiču visoki standardi tehničkog zvanja i „održivi razvoj“,- da se pokaže da su etički standardi profesije u skladu sa zajedničkim

propisima i zakonima,- da se pokaže da etički standardi profesije čak nadilaze zajednički

prihvaćenu moralnost,- jer se etička sporna pitanja u novoj tehnologiji moraju riješiti.

Tehnička profesija je ugledno zvanje i poziv koji je od ogromne važnosti za naše društvo. Međutim, inženjeri ne bi trebali pokazivati pretjeranu

53

oholost ili ponos nad svojim postignućima pri radu u svojoj profesiji niti

bi trebali držati monopol nad profesijom kao statusni simbol. Moralna

odgovornost i obveze prema društvu kao cjelini su na prvom mjestu.

Većina kodeksa naglašava više profesionalni ugled nego moralnu od-

govornost, obvezu, stabilnost okoliša i promicanje održavanja okoline.

Termin „održivi razvoj“ koji je najprije popularizirala Svjetska Komisija

za okolinu i razvoj, a koju su sponzorirali Ujedinjeni narodi, defi niran je

kao “razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez da se kompromitira

sposobnost buduće generacije da zadovolji svoje vlastite potrebe.”

Poštenje je bitna komponenta povjerenja pri traženju svojih prava ili

procjena koje se zasnivaju na pristupačnim podacima. Neki kodeksi

etike sugeriraju da bez povjerenja jedna organizacija ne može funkcioni-

rati učinkovito. Kodeks prisege treba osloviti i profesionalnu odgovornost

i autonomiju inženjera u odnosu prema menadžeru.

Mnogi inženjeri se suočavaju, međutim, s dvojbom, biti lojalan kompaniji

i poslodavcu ili biti odgovoran prema društvu u cjelini.

Inženjeri najvažnijim smatraju dobrobit javnosti - javno dobro. Što se

smatra javnim dobrom? Semantičko značenje izraza javno dobro alu-

dira na etički pojam „dobro” i na boljitak prilikom političkih odluka, i to

značenje se ne bi trebalo brkati s ekonomskim konceptom javnih doba-

ra premda su ta dva koncepta vrlo slična. U ekonomiji, javno dobro je

određeno ponajprije prema činjenici da je nemoguće isključiti potrošnju

javnog dobra. Javno dobro je defi nirano kao:

…dobro koje svi uživaju zajednički u smislu da svaka individualna

potrošnja takvog dobra ne vodi do toga da se oduzima od bilo koje druge

individualne potrošnje tog dobra … Javna dobra obuhvaćaju programe

za javno zdravstvo i socijalnu skrb, obrazovanje, istraživanje i razvoj, na-

cionalnu i obiteljsku sigurnost, ceste i čistu okolinu. Osim javnih dobara

postoje javna zla, tj. činjenje nedjela koja mogu imati negativne efekte

eksternalija (poput zagađivanja). Sporna pitanja u vezi s javnim dobrima

ponekad se zovu tragedy of commons (tragedija zajedničkog vlasništva)

zbog zlorabljenja javnih dobara. Primjer iracionalnog pristupa općem

dobru i iracionalnog razvoja javnih dobara (obratite pozornost na različita

značenja tih dviju fraza) je Three Gorges Dam u Kini koja premošćuje

rijeku Yangtze. S spremnikom koji je dugačak preko 600 km, to je najveća

riječna brana i najveća hidroelektrana na svijetu.

54

Premda postoje ekonomske prednosti zbog kontrole poplava i iskoriš-tavanja energije vode, potaknuta su mnoga ekološka pitanja, jer se nega-tivno djelovanje brane na okoliš ne može više popraviti; šteta je učinjena životinjskom svijetu regije, kvaliteti vode, lokalnim stanovnicima, vrijed-nim arheološkim i kulturnim mjestima, a došlo je i do odrona zemlje, erozije tla, zagađenja vode, i prijepora koji su prouzročeni nestašicom zemlje i vode.

Pitanje je možemo li žrtvovati naš okoliš u zamjenu za privremeni eko-nomski boljitak. I može li se, uostalom ova prisega inženjera modifi cirati tako da se osvrne na okoliš?

Kao primjer možemo spomenuti kodeks ADGI (Američko Društvo Građevinskih Inženjera) koji tvrdi da se inženjeri trebaju obveza-ti na poboljšanje okoliša i povećanje kvalitete života te da će inženjeri najvažnijim smatrati sigurnost, zdravlje, boljitak javnosti te da će se na-stojati pridržavati principa održivog razvoja pri vršenju svojih profesio-nalnih dužnosti. Kodeks etike IIEE (Instituta Inženjera Elektrotehnike i Elektronike), svjetske vodeće strukovne udruge za unapređenje tehno-logije, tvrdi da će se članovi IIEE opredijeliti za najviše etičko i profesio-nalno vladanje te se slažu da će prihvatiti odgovornost pri donošenju odluka u skladu sa sigurnošću, zdravljem i blagostanjem društva i da će promptno otkriti činjenice koje bi mogle ugroziti javnost ili okoliš; to je bilo prihvaćeno od strane IIEE Odbora Upravitelja, 2006. g. Tako je riječ okoliš eksplicitno spomenuta u kodeksu.

Prisega inženjera ima kratku jezičnu formu i stoga zahtijeva učinkovitu semantičku i jasnu komunikaciju koja neće završiti nesporazumom ili potcjenjivanjem normi etike. Kada se uvodi nova tehnologija, njene ne-namjerne potencijalne posljedice neće biti poznate desetljećima kasnije. Zbog toga se mora poboljšati razumijevanje nove tehnologije, tehničke kompetentnosti i njene odgovarajuće primjene. Kada uvodimo novu teh-nologiju, inženjeri moraju razmotriti fi zičku i ekološku sigurnost. U tom kontekstu moramo imati na umu da čovjek i okoliš znatno utječu jedan na drugog. Sve je usko isprepleteno, a zemaljski međusobno povezani ekosustavi nalaze se pod ekstremnim pritiskom. Upravo zbog toga od-govornost tehničke profesije je da podržava ravnotežu u prirodi.

„Život i okoliš razvijaju se zajedno kao jedan sustav tako da vrsta koja napušta svoje najuže srodstvo ne samo da će baštiniti okoliš već se i okolina sama koja favorizira najuže srodstvo održava.” James Lovelock

55

je formulirao hipotezu Gaia koja nam pruža zanimljivu ideju o interakciji fi zičkih, kemijskih, geoloških i bioloških procesa na Zemlji.

Etički standardi su uključeni u prisegu inženjera te se implicira da ako nečiji menadžer, poslodavac ili nadređeni ne djeluje da bi riješio, zau-stavio ili ublažio opasnosti od ozbiljne osobne ili društvene štete, treba uputiti poštenu kritiku ili čak javno progovoriti („zazviždati”) kako bi se što je moguće više smanjio rizik, priznale i ispravile greške, prekršaji ili negativne posljedice.

Etički unutarnji sud stručnjaka bi trebao biti odlučujući vodič pri odlučivanju da li da se „zazviždi” ili ne. Budući da su etički principi stvar integriteta i poštenja, oni bi trebali uvijek imati veći prioritet. Stručnjaci u tehničkom zvanju moraju minimizirati kvarove, bilo koju štetu učinjenu drugima i bilo koje ekološko djelovanje, a kad je potrebno trebao bi se tražiti savjet od drugih tehničkih profesija. Da bi se izbjegle opasnosti koje prijete društvu, stručnjaci u tehničkom zvanju imaju ogromnu od-govornost pri defi niranju primjerene i neprimjerene upotrebe tehničkih resursa, sustava i tehnologija.

Stručnjaci tehničke profesije osjećaju odgovornost da dijele tehničko znanje i stručno usavršavanje ne samo s mlađim članovima, kolegama i suradnicima već i s javnošću.

Stručnost, osobna odgovornost za stručni rad, povjerljivost informacija, poštenje, integritet, pošteno postupanje i doprinosi drugih moraju se priznati, moraju im služiti na čast, a na to ih obvezuje ne samo prisega inženjera već i ugovor ili zakon. Mito se ne smije prihvatiti, a maliciozne radnje kao nanošenje štete drugima mora se izbjegavati. Sve osobe bit će tretirane jednako bez obzira na dob, spol, rasu, religiju, invaliditet ili nacionalno podrijetlo. Nemoralnim i neetičkim pravilima i zakonima inženjeri se moraju suprotstaviti.

Prema tome, istaknuta poruka je jednostavna, da studenti nisu dovoljno prepoznali važnost profesionalnih standarda ponašanja te sociološkog i kulturnog konteksta inženjerske profesije; podijeljeni odgovori su stoga pokazali da postoji potreba za daljnjom raspravom i proučavanjem uloge etike inženjera.

Kao zaključak može se reći da postojeća prisega ne oslovljava inženjere adekvatno kao čuvare okoliša za buduće generacije. Politički izraz javno

56

dobro kao i izraz čovječanstvo ne stavljaju na prvo mjesto niti ekološku svijest inženjera, niti ne naslovljuju problem održavanja kvalitete okoliša. Inženjeri bi se sada trebali pridržavati principa o održivom razvoju te bi trebali imati moralnu odgovornost da se brinu i da održavaju okoliš zdra-vim za buduće generacije.

Negativne posljedice tehnologije danas se također mogu promatrati kao etički neprihvatljivima, jer tehnologija nije ništa drugo nego područje inte-rakcije nas kao pojedinaca i naše okoline. Inženjeri, prema tome, moraju biti svjesni kako će njihov rad utjecati na društvo u budućnosti. A profesio-nalni normativni standardi stoga nisu apstraktne moralne teorije. Tip prise-ge koji se razmatra u članku, određuje „etički temelj“ profesije s obzirom na stvarni sadržaj ili značenje riječi koje se izgovaraju. U ovom slučaju, vidi se da prisega daje inženjerima etički temelj na koji se mogu osloniti ili upu-titi prilikom donošenja etičkih odluka u svojim profesionalnim karijerama.

7.3. Etički kodeksi

Etički (moralni) kodeks ponašanja donose tzv. profesionalne etike(Najstarija – liječnička etika - Hipokratova zakletva).

Svaka djelatnost ima sebi svojstven ethos – skup pravila običaja, navika koje određuju ponašanje i prema kojima učimo načela svojeg radnog ophođenja. Prije svakoga akta samoodlučivanja o ponašanju, ima uvijek faza, tzv. ispi-tivanja ili donošenja odluke koju možemo nazvati defi niranjem situacije.

U zbilji, o ovome defi niranju situacije ne ovisi samo konkretni čin, već se postupno nizom takvih defi niranja počinje stvarati cijela životna politika i ličnost pojedinca… uvijek postoji sukob između spontanih defi niranja si-tuacije koje čini član organiziranog društva i defi niranja koje mu je društvo unaprijed već dalo. U vezi s time pojavljuje se moralni kodeks koji je u stvari zbir pravila ili normi ponašanja, koje uređuju izražavanje želja i koje su stvorene stalnim defi niranjem situacije. U praksi se prvo pojavljuje greška, a pravilo se postavlja naknadno da bi se ubuduće spriječila.

Moral, dakle, čine općeprihvaćene defi nicije raznih situacija; izražava se javnim mnijenjem ili nepisanim zakonom, formalnim pravnim kodeksom ili vjerskim zapovijedima i zabranama.

57

Odgovornost kao odliku slobodnog moralnog djelovanja možemo sma-trati osobnom vrlinom koja se očituje u svakome odnosu spram drugih, ali i kao profesionalnu i stručnu odgovornost.

Podrazumijeva se da su svaki inženjer, liječnik, ekonomist, agronom i stručnjaci ostalih struka odgovorne osobe, koje poštuju profesionalne standarde i postavljene „etičke temelje“ svoje struke.

Etički menadžeri, zaposlenici i odbori dio su organizacije koji uređuje poslove vezane uz poslovnu etiku. Njihova dužnost očituje se u razvijanju strategije i upravljanja koji će osigurati da se etički standardi organizacije provode i objave svima u organizaciji.

Veće organizacije, osim zaposlenika, mogu osnovati i etičke odbore ili komisije koje pružaju etički nadzor i kontrolu.

Etički konzultanti predstavljaju konzultante specijalizirane za područje poslovne etike te nude svoje savjetodavne usluge, ponajviše malim or-ganizacijama kojima je takvu uslugu jednostavnije eksternalizirati nego razvijati unutar vlastite organizacije.

Etička edukacija i trening pomaže da se raznim metodama nastoji edu-cirati zainteresirane za primjenu načela poslovne etike, razne alate za rješavanje etičkih dvojbi, ali i osvještavanje o nužnosti uspostave kvali-tetnog sustava upravljanja poslovnom etikom.

Cilj treninga nije podučiti etiku, već potaknuti svijest i promišljanja o po-slovnoj etici.

Izvještavanje, računovodstvo, revizija samo su neki od načina kontrole poslovanja, ali i pokušaj da se izmjeri učinak koji upravljanje poslovnom etikom ima na cjelokupnu uspješnost organizacije.

Uz navedene bitno je naglasiti i suvremeni koncept u upravljanju poslov-nom etikom, a to je koncept društvene odgovornosti poduzeća, kao je-dan od načina etičkog djelovanja organizacije s ciljem postizanja javnog dobra, odnosno za dobrobit društva općenito.

Mnogi inženjeri koji su članovi strukovnih Komora (liječnici, agro-nomi, prometni inženjeri, arhitekti, inženjeri građevinarstva, geodezije, strojarstva i elektrotehnike), a imenovani su za stalne sudske vještake, primjenjuju svakodnevno pravila svojih strukovnih kodeksa i kodeksa

58

vještaka. Međutim, u vremenu u kojemu živimo krše se mnoge etičke odrednice u poslovanju.

Najčešći oblik zakazivanja poslovnog morala je izbjegavanje plaćanja obavljene usluge ili robe. Dakako da nije etički „vrtiti“ tuđi novac i tako njegova vlasnika dovoditi u nepriliku, a i u pitanje opstanka njegove tvrt-ke i djelatnika.

Pridržavanje ugovornih obveza je važno pitanje u vremenima kada se ugovor potpisuje i unaprijed zna da se neće moći ili neće htjeti ispoštivati. Sudskim se tužbama ne mogu nadoknaditi prouzročene štete oštećenim stranama. Mnoge tvrtke zato pribjegavaju arbitražama uz pomoć HGK da bi se pronašla rješenja koja će odgovarati objema stranama.

Kodeks strukovne etike arhitekata i inženjera u graditeljstvu

Donošenjem Zakona o Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditelj-stvu 1998. (NN, 47/98.) počeli su se strukovni odnosi uređivati sukladno kao u razvijenim zemljama europske zajednice i svijeta.

Kodeksom strukovne etike uređuju se temeljna načela i pravila ponašanja u obavljanju poslova ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera (arhitek-ti, inženjeri građevinarstva, geodezije, strojarstva i elektrotehnike). Tim načelima i pravilima ponašanja u poslovanju ovlašteni arhitekti i ovlašteni inženjeri ispunjavaju svoje obveze prema društvu, struci, naručiteljima i svojim zaposlenicima.

Iako se Komora u od svibnja 2009. god. podijelila na četiri zasebne Ko-more (arhitekti, građevinari, geodeti, strojarski inženjeri i elektroinženjeri) primjena Kodeksa ostaje neupitna.

Značajan je broj stručnjaka naprijed navedenih struka (liječnici, agro-nomi, prometni inženjeri, inženjeri građevinarstva, arhitekti geodezije, strojarstva i elektrotehnike) u RH imenovano za stalne sudske vještake (3.100 od toga je 1.620 članova HDSV).

Sudski vještaci

Stalni sudski vještaci (engl. Court experts, njem. Gutachter) su osobe koje na temelju svoga stručnog znanja pružaju sudu uslugu davanja

59

vještačkog nalaza i mišljenja (vještačenje) kada je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja činjenica koje se utvrđuju u postupku, tj. koje su predmet dokazivanja u postupku.

Vještaci su dokazno sredstvo u parničnom postupku pomoću kojeg stranka koja je predložila to dokazno sredstvo nastoji sudu dokazati svoje tvrdnje i navode.

Važno je naglasiti da se vještačenjem utvrđuju samo nepravne činje-nice.

Dužnosti vještaka određene su Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima (NN, 88/08. i 8/09.), a ponašanje određuje skup etičkih načela utvrđenih Etičkim kodeksom sudskih vještaka.

U području vještačenja i pravosuđa značajni su kodeksi sudaca, odvjet-nika i vještaka.

Kodeks sudačke etike (NN, 131/06.) na snazi od 4. 12. 2006. god. je skup etičkih načela nužnih za uspješno obnašanje sudačke dužnosti. Poštivanje Kodeksa sudačke etike je sudačka obveza. Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama Kodeksa sudačke etike. Odluku o povredi Kodeksa donosi sudačko vijeće suda u kojem sudac na kojeg se pritužba odnosi obnaša sudačku dužnost.

Kodeks odvjetničke etike (Narodne novine, 64/2007.) na snazi od 18. 02. 1995;- dopune (Narodne novine, 72/2008.) na snazi od 23. 06. 2008. g.

Kodeks odvjetničke etike utvrđuje načela i pravila ponašanja kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda odvjetništva, odvjetnici uvijek dužni pridržavati pri obavljanju svoje službe.

Osnovna načela sadržana su u svečanoj prisezi koju svaki odvjetnik daje prije početka svoje odvjetničke djelatnosti. Ta načela trebaju biti sastav-nim dijelom svijesti i uvjerenja svakog odvjetnika

Etički kodeks sudskih vještaka

Temeljem odredbe članka 30. Statuta Udruge Hrvatskog društva sudskih vještaka, Skupština Udruge donosi dana 12. veljače 2011. godine:

60

ETIČKI KODEKS SUDSKIH VJEŠTAKAHRVATSKOG DRUŠTVA SUDSKIH VJEŠTAKA

I. OPĆA NAČELA

Članak 1.

Stalni sudski vještaci obvezni su poštivati odredbe Etičkoga kodeksa koji određuje odnos i postupanje sudskog vještaka u postupku sudskih vještačenja, odnos prema radu i strankama u sudskim postupcima, tije-lu pred kojim se vodi postupak, odnosno prema drugomu naručitelju vještačenja (u daljnjem tekstu: naručitelj), strankama, drugim sudskim vještacima i javnosti.

Članak 2.

Osnovna načela kojima se sudski vještak rukovodi u svom radu i vla-danju sadržana su u zakletvi koju polaže.Sudski vještak se tom zakletvom obvezuje svojom čašću da će povjerena vještačenja obavljati savjesno i po svom najboljem znanju i da će točno i potpuno iznijeti svoje nalaze i mišljenja, kao i dati potrebne procjene, sve utemeljeno na stvarnim činjenicama, prikupljenim i raspoloživim podaci-ma u spisu, sukladno pravilima struke.Osnovna načela i odredbe Etičkog kodeksa sudskih vještaka primjenjuju se i na poslove sudskih vještaka procjenitelja.

II. ODNOS PREMA RADU NA VJEŠTAČENJIMA

Članak 3.

Temeljna su načela:

NAČELO PONAŠANJA – vještak mora obaviti posao stručno, pošteno, istinoljubivo, angažirano – mora biti osoba u koju se možemo potpuno pouzdati.NAČELO ODGOVORNOSTI – vještak smije preuzeti samo one poslove za koje smatra da će ih obaviti na stručno besprijekoran način.NAČELO POVJERENJA – vještak treba prihvaćati obveze na način koji služi javnom interesu, poštivati povjerenje javnosti i biti predan svojem zanimanju.NAČELO VJERODOSTOJNOSTI – vještaci moraju obavljati radne obve-ze na što vjerodostojniji način kako bi zadržali i dodatno učvrstili javno povjerenje.NAČELO PROFESIONALNE PAŽNJE, odnosno STRUČNOSTI – vještak mora poštivati profesionalna i etička načela, standarde, mora neprekid-

61

no usavršavati svoje znanje, podizati kvalitetu usluga i ulagati sve svoje snage u obavljanje poslova.

U obavljanju svog poziva sudski vještaci dužni su pridržavati se svih zakon-skih propisa kojima je regulirano područje sudskog vještačenja kao i drugih propisa i pravila struke i savjesno ispunjavati sve dužnosti koje proizlaze iz njegova poziva, čuvati ugled sudskih vještaka i svojim radom i ponašanjem nastojati opravdati povjerenje pravosudnih i drugih tijela stranaka.

Članak 4.

Sudski vještaci dužni su izbjegavati sukob interesa koji uzrokuju primje-rice, obiteljski odnosi, prijateljske veze, intimne veze, fi nancijski interesi i sl., kao i uzdržavati se od primanja naknada u bilo kojem obliku, za koje se može pretpostaviti da će posredno ili neposredno imati utjecaj na objektivnost u obavljanju vještačenja.

Članak 5.

Tijekom vještačenja sudski vještak mora primjenom znanstvenih dostignuća te primjenom pravila struke i vještine objektivno promatrati i utvrđivati činjenice, kritički ih ocjenjivati i s jednakom pažnjom razmatrati zahtjeve svih subjekata, te nepristrano izvesti zaključak.

Članak 6.

Sudski vještak mora stalno proširivati svoja znanja, svoju stručnu nao-brazbu i neprekidno pratiti razvoj svoje struke.

Članak 7.

Ako sudski vještak ne može izvršiti postavljeni zadatak vještačenja, dužan je o tome izvijestiti naručitelja vještačenja.

Članak 8.

U obavljanju svojih dužnosti sudski vještak je dužan sačuvati neovisnost i nepristranost u donošenju nalaza i mišljenja, i to kako u odnosu na naručitelja, tako i u odnosu na stranke.

III. DUŽNOST ČUVANJA TAJNE

Članak 9.

Sudski vještaci dužni su tijekom cjelokupnog postupka vještačenja i kasnije čuvati tajnost svih podataka iz sudskog spisa ili na drugi način prikupljenih podataka u postupku vještačenja.

62

Dužnost čuvanja tajne obvezuje vještaka da ne daje obavijesti o onom što je saznao prigodom vještačenja iz spisa, na raspravi ili na drugi način, nikome osim naručitelju vještačenja.

IV. ODNOS I OBVEZE PREMA SUDU I DRUGIM NARUČITELJIMA

Članak 10.

Sudski vještak dužan je odazvati se pozivu suda i dati svoj nalaz i mišljenje.

U slučaju kad postoje opravdani razlozi za izuzeće vještaka, sudski je vještak dužan na to upozoriti sud odnosno naručitelja vještačenja.

Članak 11.

Sudski vještak dužan je upozoriti sud da je već ranije obavio vještačenje ili bilo koju radnju izvan postupka na zahtjev jedne od stranaka, ako mu je u tom predmetu povjereno vještačenje.

Članak 12.

Sudski vještak dužan je obaviti vještačenje u roku koji je odredio sud, a ukoliko ocijeni da neće moći održati zadani rok, mora izvijestiti sud o roku u kojem može obaviti vještačenje.

Članak 13.

Tijekom rada na vještačenju sudski vještak mora se držati postavljenih pitanja i zadataka u vještačenju, te dati odgovore na postavljena pitanja, a ako uoči potrebu šireg proučavanja koje objektivno omogućuje usta-novljavanje relevantnih i novih činjenica, predložit će sudu proširenje za-datka vještačenja.

Članak 14.

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka mora sadržavati točan i potpun prikaz svih utvrđenih činjenica, primijenjenih metoda u postupku vještačenja, svih rezultata istraživanja i treba biti razumljiv.Mišljenje mora dati jasan, cjelovit i jednoznačan odgovor na pitanja po-stavljena u zahtjevu za vještačenje.Vještak je dužan obrazložiti i argumentirati svoje mišljenje i uvijek naznačiti izvor podataka kojima se služio.

Članak 15.

Vještak je dužan odazvati se pozivu na raspravu radi usmenog obrazlo-ženja nalaza i mišljenja, a ako je u tome spriječen, mora o tome izvijestiti sud bez odgađanja, odnosno na vrijeme.

63

V. ODNOS PREMA STRANKAMA

Članak 16.

Sudski vještak ima časnu dužnost da sve svoje stručne, intelektualne-i fi zičke sposobnosti posveti izvršavanju zadataka vještačenja bez obzira na rasu, narodnost, vjerska ili politička uvjerenja, društveni ili ekonomski položaj stranaka.

Članak 17.

Sudski vještak treba izbjegavati kontakte sa strankama, osim onih koji se odnose na naručeno vještačenje i to samo radi određivanja i pribavljanja materijala i podataka potrebnih za vještačenje.

VI. ODNOS PREMA DRUGIM SUDSKIM VJEŠTACIMA

Članak 18.

Prema drugim sudskim vještacima vještak je dužan odnositi se kolegijal-no i s uzajamnim poštovanjem, te postupati u svemu tako da se očuva ugled sudskih vještaka. Međusobni odnosi ne smiju utjecati na savjesnost i objektivnost u da-vanju nalaza i mišljenja.

Članak 19.

Sudski vještaci se upućuju na suradnju, izmjenu stručnih znanja i isku-stava, te davanja stručnih savjeta. Osobito se preporučuje da sudski vještaci pomažu mlađe kolege savjetima, upućivanjem na stručnu litera-turu i izvore podataka potrebnih za vještačenje.

Članak 20.

U predmetima u kojima je već obavljeno vještačenje, potrebno je da sud-ski vještak uz obavljanje vlastitoga istraživanja temeljito ispita rezultate rada prethodnoga vještaka i preispita svoje rezultate u odnosu na rad prethodnoga vještaka, pa tek potom dade nalaz i mišljenje.Suradnja između vještaka temelji se na prijateljstvu, otvorenosti i prije-nosu iskustava.

VII. NADZOR

Članak 21.

Nadzor nad primjenom pravila ovog Etičkog kodeksa provode sva tijela upravljanja Udrugom, dok vođenje postupka i izricanje mjera zbog po-

64

vrede odredaba ovog Etičkog kodeksa provodi Sud časti na prijedlog bilo kojeg tijela upravljanja Udrugom, sukladno važećim pravilima.

VIII. STUPANJE NA SNAGU

Članak 22.

Ovaj ETIČKI KODEKS sudskih vještaka stupa na snagu danom kada ga usvoji Skupština Udruge.

Stupanjem na snagu ovog Etičkog kodeksa prestaje važiti Etički kodeks sudskih vještaka koji je donijela Skupština HDSV dana 06. travnja 2002. godine.

Predsjednik Skupštine: mr. sc. Melita Bestvina, dipl. ing. građ. stalni sudski vještak

Literatura:

1. Prof. Ksenija Mance, članak“Podučavanje etike inženjera“ Tehnički

fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2007. g.

Harris, Ch. E., Jr., Pritchard M. S., and Rabins, M. Engineering Ethi-

cs: Concepts and Cases (1995.), as in Engineering Practice and En-

gineering Ethics in Science, Technology & Human Values by Lynch,

W. T. and Kline R. Vol. 25, No 2, (2000.) 195. - 225; Dasgupta and

David, Toward a new economics of science. Paper presented at the

Center for Economic Policy Research Conference on the Role of

technology in Economics, (1992.) as in Callon M., Is Science a Pu-

blic Good? Science, Technology & Human Values, 19, 4 (1994.) 395.

- 424.

Kultgen, J, 1988., Ethics and Professionalism. Philadelphia; Univer-

sity of Pennsylvania Press, (1988.) pp. 212. - 213.).

Teubert W., My version of corpus linguistics, International Journal of

Corpus Linguistics, 10(1),

2. Ivan Čehok, Etika – priručnik, Zagreb, 2008.

3. Ana Aleksić, dipl. ecc., Poslovna etika – element uspješnog poslo-

vanja; Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 5, 2007.

65

4. P. Sikavica, Bebek B., Skoko H., Tipurić D.: Poslovno odlučivanje, Informator, 1999. g.

5. Bagić, A., Narančić, L., Škrabalo, M.: Pregled društvene odgovor-nosti poduzeća u Hrvatskoj, AED, Zagreb, 2004.

6. Bebek, B., Kolumbić, A.: Poslovna etika, Sinergija, 2003. 7. Bežovan, G.: Socijalna odgovornost gospodarstva i iskustva u Hr-

vatskoj, Revija za sociologiju, Vol. 33, br. 1-2, 2002., str. 17. - 32. 8. Crane, A., Matten, D.: Business Ethics: A European Perspective,

Oxford University Press, New York, 2004. 9. Daft, R. L.: Organization Theory and Design, Thompson South-We-

stern, Ohio, 2004.10. Daft, R. L.: The New Era of Management, International Edition,

Thompson South-Western, China, 2006.11. Dujanić, M.: Poslovna etika u funkciji managementa, Zbornik radova

Ekonomskog fakulteta u Rijeci, god. 21., sv. 1, 2003., str. 53. - 63.12. Fisher, J.: Surface and deep approaches to business ethics; Lea-

dership & Organization Development Journal, Vol. 24, br. 2, 2003., str. 96. – 101.

13. Karpati.

67

Analiza sudara na raskrižju reguliranom semaforima

Dr. sc. Joško Kovač, dipl. ing. strojarstvaStalni sudski vještak za prometno-tehnička vještačenja

Stručni članak

UDK: 656.1.084:656.1.056.4

Sažetak

Naslov članka govori, koji ćemo prometno-tehnički problem analizirati. U sudaru dvaju vozila u raskrižju, reguliranom semaforima, provedena je prometno-tehnička analiza, ali zaključak o trenutku sudara, u programu rada semafora, ne prepušta se subjektivnom iskazu sudionika u sudaru i svjedoka sudionika u prometu raskrižja u doba nastanka nesreće, nego tehničkoj analizi stvarnih činjenica i pouzdanih iskaza, koji nam se nude, a sukladni su s programom rada semafora. Smisao je ukazati kada i kako se - tehničkom analizom - može doći do zaključka o trenutku sudara u programu rada semafora, što je odgovor na središnje pitanje. Vidi se kako obarati tehnički neodržive verzije nastanka nesreće, kao i što sve generira nesreće. Ističe se nužnost usmjerenog pristupa očevidu nesreća ovog tipa.

Analysis of crashes on cross-roads regulated by traffi c lights

Joško Kovač, PhD, graduated mechanical engineer

Permanent expert witness for traffi c-technical expertises

Summary

The title of the article tells us which traffi c-technical problem we are going to analyze. During the car crash of two vehicles in the intersec-tion, which regulated by traffi c lights, the usual traffi c-technical analysis was done, but the conclusion about the time of car crash, within the traffi c lights program, is neither the subjective testimony of participants in the car crash nor witnesses in the traffi c of intersection in the time of the car crash. It is the technical analysis of real facts and reliable state-ments, which we are offered, and comply with the traffi c lights program. The point is to indicate when and how we can reach the conclusion about the time of car crash during the traffi c work program by technical

68

analysis,which is the answer to the main question. It is possible to see how to break the untenable versions of accident occurence and eve-rything that generates accidents. The necessity of oriented approach to the crime scene investigation of this type of accidents is pointed out.

Uvod

U radu se analizira prometni slučaj sudara vozila u raskrižju reguliranom semaforima. U statističkim podacima prometne nesreće su predstavlje-ne u 14 vrsta. Od 100% prometnih nesreća „bočni sudari“ participiraju s oko 20% ili svaka peta prometna nesreća. U ovoj grupi su i sudari u raskrižju.

Intenzitet prometa je u porastu. Promet postaje frekventniji i raskrižja su „uska grla“ prometne protočnosti i najopasnija u ugrožavanju sigurnosti prometa. Zato je ugradnja semafora na raskrižja u progresivnom porastu, jer istodobno povećava protočnost i sigurnost prometa u raskrižju. Ali, semafori su neumoljivi, imaju program u ciklusima i sigurnost ovisi o dis-ciplini sudionika u prometu. Na semaforiziranim raskrižjima su učestale prometne nesreće, a nedisciplina sudionika u prometu ih generira. Kad se na semaforiziranom raskrižju dogodi prometna nesreća, anali-zom treba zaključiti u kojoj vremenskoj točki – rada semafora – se zbi-la. U članku ćemo, na primjeru, provesti prostorno-vremensku analizu i

0

0

4

158

35

35

41

41

60

60

38

VRIJEME

ULICA „A“

ULICA „B“

sek.

PROMJENA SVJETALA “1“

PROMJENA SVJETALA “2“

PROMJENA SVJETALA “1“

PROGRAM RADA SEMAFORA

ŽUTO-CRVENO SVIJETLO

ŽUTO SVIJETLO

CRVENO SVIJETLO

69

sinkronizirati je s programom rada semafora, s ciljem utvrđivanja trenu-tka sudara u ciklusu semafora. Semafori su regulirani da je, uz potpunu disciplinu, sigurno da do sudara neće doći. To se vidi na donjem progra-mu rada semafora. Dok je smjeru „A“ zeleno, smjeru „B“ je crveno i tu ne treba analiza, jer je to slučaj kad jedan od vozača previdi ili ignorira crveno svjetlo, što su rijetki slučajevi. Veliki broj sudara u semaforiziranim raskrižjima svjedoči da se gotovo isključivo sudari događaju u području promjene signala, kada vozilo „A“ ulazi u raskrižje pri isteku zelenog signala, a vozilo „B“ na početku zelenog, odnosno obratno – alternativna promjena svjetala na semaforu.

1. Primjer prometno-tehničkog vještačenja

1.1. Opis mjesta i načina nesreće, tragovi, oštećenja i iskazi

Na raskrižju, gdje je promet reguliran semaforima, sudar je osobnog i kombi vozila. Osobno vozilo „KADETT“ ulazi u raskrižje ulicom „A“, dok je, njemu okomito, s desne strane, ulazio u raskrižje kombi „CITROEN“ iz ulice „B“ i vršeći skretanje ulijevo u ulicu „A“ došlo je do sudara.

U doba prometne nesreće je dan, a površina kolnika suha. Ograničenje brzine je 60 km/h. Zapisnik o očevidu je s crtežom mjesta nesreće sa zatečenim stanjem. Crtež u mjerilu s mjerama u zapisniku je defi nirao konačne položaje vozila i tragove. U ulici „A“ ispred semafora na des-nom traku je autobus i čeka prolaz, a osobno vozilo „KADETT“ mu je prošlo s lijeve strane, srednjim trakom, koji je za skretanje vozila ulijevo.

Ustanovljeni su tragovi kočenja vozila „KADETT“ u duljini 4,60 m i na kraju tragova je koncentracija čestica stakla, plastike, laka i prašine. Fotografi je oštećenja na vozilima, na posebnoj su stranici članka, a ovako su opisana u zapisniku o očevidu

Vozilo „KADETT“: Branik prednji, vezni lim prednji, far lijevi, blatobran prednji lijevi, poklopac motora, ovjes prednjeg lijevog kotača, nabijena su vrata prednja lijeva, razbijeno je prednje vjetrobransko staklo, i kolo upravljača, a refl eksno je deformiran i prednji desni blatobran.

70

71

Kombi „CITROEN“: Branik prednji, maska ukrasna, putno svjetlo lijevo,

blatobran prednji lijevi, ovjes prednjeg lijevog kotača s pogonskom osovi-

nom i prednje je vjetrobransko staklo razbijeno.

Vozači su dali svoje iskaze o nastanku nesreće, i to:

Vozač „KADETT“-a: „Vozio sam srednjim trakom u namjeri skretanja ulije-

vo. Stao sam na crveno svjetlo, krenuo na zeleno i ušao u sudar. Na

desnom traku je meni bio autobus. Vozač „Citroen“-a ulazi u raskrižje kad

mu je crveno, a mene ne vidi, možda od autobusa, i ulazi u sudar.“

Vozač „CITROEN“-a: „Na semaforu je bilo zeleno svjetlo i ušao sam u

raskrižje skrećući ulijevo. S lijeve strane je nailazio autobus i bio zaustav-

ljen, a s lijeve strane mu nailazi „Kadett“, trakom kojim to nije smio“.

1.2. Prometno-tehnička analiza

U ovom prometnom slučaju je neprijeporan smjer nailaska vozila pred

sudar, a prema iskazu jednog i drugog sudionika, te postojanja autobu-

sa zaustavljenog pred semaforom raskrižja ulice „A“, može se zaključiti

da se sudar zbio u vremenskom području promjene signala „1“ – Pro-

grama rada semafora. To je vremensko područje od završetka razdoblja

trajanja zelenog svjetla na semaforu iz ulice „B“ i početka zelenog

svjetla na semaforu ulice „A“, što je bitan zaključak u obradi prometnog

slučaja.

Potrebno je utvrditi brzinu jednog i drugog vozila u trenutku sudara, te

njihovu brzinu vožnje neposredno prije reagiranja vozača i mogućnost

izbjegavanja sudara u konkretnim prilikama. Središnje je pitanje, ovog

slučaja, trenutak sudara u PROGRAMU RADA SEMAFORA pa je nužno

sinkronizirati vrijeme iz prostorno-vremenske analize, s vremenom u ciklu-

su rada semafora.

1.2.1. Mjesto sudara među vozilima (prvi dodir)

Prostorno-vremenski tijek nastanka nesreće je u mjerilu 1 : 400 - „PRO-

METNA SITUACIJA“, gdje je konačni položaj vozila po zapisniku o

očevidu, a grafi čki su prikazani i rezultati analize.

72

2 2 5 0 1 4⋅ ⋅ = ⋅ ⋅a so oK , ,

Konačni položaji vozila su prikazani sukladno utvrđenju na očevidu, a označeni „K

M“ (Kadet - mirovanje) i „C

M“ (Citroen - mirovanje). Sudar

među vozilima je kada je os prednjih kotača „KADETT“-a na prekidu nje-govih tragova kočenja. Uvažavajući i oštećenja na vozilima, vozila su u trenutku sudara (prvi dodir), kako su ucrtani na crtežu i označeni s „K

S“

(Kadet - sudar) i „CS“ (Citroen - sudar).

1.2.2. Zaostale brzine vozila „KADETT“ i „CITROEN“ nakon sudara Nakon sudara među vozilima nije bilo značajnijeg pomaka, jer su im se prednji krajevi našli na mjestu sudara, a stražnji su se zanijeli (rotirali) u smjeru obrnuto kazaljci na satu. Težište vozila „KADETT“ imalo je pomak 1,4 m a vozila „CITROEN“ oko 1,0 m. Usporenje je 5 m/s2 u poprečnom proklizavanju po suhom kolniku.

soK

= 1,4 m soC

= 1,0 m ao = 5 m/s2

Zaostala brzina vozila „KADETT“ je nakon sudara:

voK

= = 3,7 m/s ili 13,3 km/h (1)

Zaostala brzina vozila „CITROEN“ je nakon sudara:

voC

= = 3,2 m/s ili 11,5 km/h (2)

1.2.3. Brzine vozila “KADETT“ i „CITROEN“ u trenutku sudara

Nemamo pouzdane ulazne elemente za primjenu grafoanalitičke metode izračuna brzina za jedno i drugo vozilo u trenutku sudara i primjereno je koristiti se EES–metodom (Energy Equivalent Speed). Stupanj točnosti zadovoljava sve daljnje kvantitativne i kvalitativne zaključke.

Za obujam oštećenja na vozilima i pomake na ovjesima kotača prema fo-tografi jama, transformirana je energija na deformacije oko 120.000 Jou-le-a. Masa vozila „KADETT-a“ je 920 kg, a „CITROEN-a“ 1.820 kg.

Edef

= 120.000 Joule mK = 920 kg m

C = 1.820 kg

2 2 5 0 1 0⋅ ⋅ = ⋅ ⋅a so oC , ,

73

74

Ukupni relativni pad brzine za oba vozila u sudaru (ali ne i jednaki) je:

(3) v

rel = 19,82 m/s ili 71,35 km/h

Relativni pad brzine vozila „KADETT“ u sudaru je:

(4)

Vrel-K

= 13,17 m/s ili 47,41 km/h

Relativni pad brzine vozila „CITROEN“ u sudaru je:

(5)

vrel-C

= 6,65 m/s ili 23,94 km/h

Brzina vozila „KADETT“ je u trenutku sudara:

(6) v

sK = 13,7 m/s ili 49,3 km/h

Brzina vozila „CITROEN“ je u trenutku sudara:

(7)

vsC

= 7,4 m/s ili 26,6 km/h

1.2.4. Brzina vožnje vozila „KADETT” kritične prilike

Prije sudara je vozilo „KADETT“ ostvarilo kočenje u duljini 4,6 m i na tom putu je realno ostvareno usporenje 7 m/s2, a prije početka kočenja, unu-tar vremena reagiranja je vrijeme uspostave punog kočenja 0,2 sec.

vm m

m mErel

K C

K Cdef=

+⋅

⋅ =+⋅

⋅2 2920 1820

920 1820120..000

vm

m mvrel K

C

K Crel− =

+⋅ =

+⋅

1820

920 182019 82,

vm

m mvrel C

K

K Crel− =

+⋅ =

+⋅

920

920 182019 82,

v v vsK oK rel K= + = +−2 2 2 23 7 13 17, ,

v v vsC oC rel C= + = +−2 2 2 23 2 6 65, ,

75

skp

= 4,6 m ak = 7 m/s2 t

uk = 0,2 sec

Brzina vozila „KADETT“ na početku kočenja je bila: (8)

vkK

= 15,9 m/s ili 57,2 km/h

Brzina vozila „KADETT“ je kritične prilike bila:

vK = 0,5 · a

k · t

uk + v

kK = 0,5 · 7 · 0,2 + 15,9 = 0,7 + 15,9

v

K = 16,6 m/sek ili 60 km/h

1.2.5. Brzina vožnje vozila „CITROEN“ kritične prilike

Za vozača “KADETT”-a je od reagiranja do sudara proteklo vrijeme:

(9)

t = 1,2 sek

Brzina vozila „CITROEN“ na početku kočenja:

Uz istodobno međusobno uočavanje i reagiranje, vozač „CITROEN“-a

isto ima na raspolaganju vrijeme za kočenje tkp

= 0,3 sec, prije sudara i

prihvativši nagonsko reagiranje na kočenje, smanjio je brzinu do sudara

(iako nema tragova). Dakle, na početku kočenja ima brzinu:

vkC

= vsC

+ tk · a

k = 7,4 + 0,3 · 7 = 7,4 + 2,1

vkC

= 9,5 m/sek ili 34,2 km/h.

Brzina vozila „CITROEN“ je kritične prilike bila:

vC= 0,5 · a

k · t

uk + v

kC = 0,5 · 7 · 0,2 + 9,5

vC = 10,2 m/sek ili 36,7 km/h.

3,09,07

7,139,15)2,07,0(k

sKkKrkpr a

vvtttt

v a s vkK k kp sK= ⋅ ⋅ + = ⋅ ⋅ +2 2 7 4 6 13 72 2, ,

76

1.2.6. Prostorno–vremenska analiza i mogućnost izbjegavanja

Vozilo „KADETT“ je prije sudara u kočenju 4,6 m, reagiranje na kočenje

0,9 sec [0,7 + 0,2 (tromost hidrauličnoga sustava)] i pripadni put reagi-

ranja:

srK

= 0,9 · vK = 0,9 · 16,6 = 15 m.

Na početku kočenja je „KADETT“ u položaju „KK“ - ucrtan na crtežu, i u

„KR“ je reakcija na kočenje 19,6 m prije sudara i vremenski 1,2 sec.

Vozilo “CITROEN” je također u kočenju 0,3 sek i put kočenja mu je:

skC

= 0,5 ·(vkC

+ vsC

)· tk = 0,5 ·(9,5 + 7,4) · 0,3 = 2,5 m.

Put reagiranja za vozilo “CITROEN” je:

srC

= tr · v

C = 0,9 · 10,2 = 9,2m.

Kad se vozači uočavaju i reagiraju, vozilo “CITROEN” je u “CR”, kako je

prikazano na crtežu i tada je udaljen od mjesta sudara:

sC = s

rC + s

kC = 9,2 + 2,5 = 11,7 m.

Vozači se uočavaju samo 1,2 sek prije sudara, jer im je AUTOBUS bio

zaustavljen u ulici „A“, pred raskrižjem na desnom prometnom traku, a

prikazan je i označen na crtežu s „BUS“.

Ova nesreća bi se mogla izbjeći, neovisno o tome tko je od vozača ušao

u raskrižje kad mu to nije bilo dopušteno, da se „KADETT“ mogao zau-

staviti na rastojanju 19,6 m.

sizbj

= 19,6 m ak = 7 m/s2 t

r = 0,9 sec

To bi mogao pri brzini:

(10)

vizbj

= 11,4 m/sek ili 41 km/h.

6,197279,079,02 22izbjkkrkrizbj saatatv

77

Ovaj zaključak nije bitan sa stajališta, primjerenog načina izbjegavanja nesreće, jer je u ovim prilikama regulacije prometa, prava mogućnost izbjegavanja nesreće - poštivati signal na semaforu. Ovdje je bitno istaći neodrživost dijela iskaza vozača „KADETT-a“, da je stajao prethodno pred semaforom, što je dokazano brzinom vožnje, jer je ušao u raskrižje bez zaustavljanja, brzinom 60 km/h i preko prometnog traka, koji je za skre-tanje ulijevo, a „KADETT“ nastavlja vožnju u pravcu, jer ovom brzinom se ne može obaviti skretanje. Sve ovo je još neovisno o trenutku sudara u ciklusu programa rada semafora.

2. Trenutak sudara u ciklusu programa rada semafora

2.1. Program rada semafora – opis vremenskog ciklusa

Na raskrižju je promet reguliran semaforima, koji su radili ispravno u vrijeme nesreće. Program rada semafora za raskrižje ulica „A“ i „B“ je u ciklusu od 60 sec i prikazan je s cijelim područjem uz obje promjene svjetala („1“ i „2“).

Ciklus rada semafora je 60 sek i on se, u pravilu ne mijenja. Postoje četiri programa i, ovisno o opterećenju prometa, mijenja se vrijeme punjenja raskrižja,odnosno vrijeme pražnjenja jednog smjera na račun drugoga, a prijelazni period - period promjene signala je stalno isti. U tom području rada semafora i nastaje najveći broj prometnih nesreća, a to je kad jed-no vozilo eventualno kasni s ulaskom u križanje, a dok drugo vozilo, iz okomitog smjera, eventualno uđe ranije u raskrižje.

Regulacija semafora je: Dok je za ulicu „B“ ZELENO svjetlo (Citroen), za ulicu „A“ je CRVENO (Kadett). Kad se upali ŽUTO ulici „B“, traje 3 sek, a ulici „A“ je još CRVENO. Kad se upali CRVENO svjetlo ulice „B“, CRVENO svjetlo u ulici „A“ traje još 1 sek i tek nakon toga se pali ŽUTO ZAJEDNO S CRVENIM i traje 2 sec, a iza toga se, u ulici „A“ pali ZELE-NO svjetlo. U Programu rada semafora se vidi da su ZELENA SVJETLA između jednog i drugog semafora razmaknuta vremenski za 6 sek, a CRVENA SVJETLA se preklapaju za 1 sek.

78

79

2.2. Trenutak sudara u ciklusu rada semafora

Vozač “KADETT”-a reagira na kočenje 1,2 sek prije sudara i tada je u položaju “K

R”, udaljen 19,6 m od mjesta sudara i to je trenutak kada

je uočavanje vozila “CITROEN” u odnosu na prednji lijevi kraj “BUS”-a. Reakcija ne može biti na pojavu žutog svjetla, jer je preblizu za zausta-vljanje, ako mu se ne upali ŽUTO svjetlo nakon CRVENOGA. Dakle, ŽUTO

svjetlo se “KADETT-u “ mora upaliti prije reagiranja vozača na kočenje. Naravno, ako vozač prati stanje na semaforu.

Granični slučaj, kad se najkasnije moguće pali ŽUTO – CRVENO SVJETLO (iza crvenoga i traje 2 sek), za vozilo “KADETT” je 2 sek prije sudara, kad je u “K

2” - ucrtan na crtežu. U ovom rubnom slučaju je sudar

na početku ZELENOGA SVJETLA za „KADETT“, a za „CITROEN“ je u 3. sek CRVENOG SVJETLA i nakon prethodnog isteka 3 sek ŽUTOGA SVJETLA, nakon ZELENOG (vidi grafi kon).

Nužno je, u pristupu analizi navedenog problema, postaviti rubni uvjet pa je tako napravljeno i u ovom slučaju. Međutim, u tehnici se zahtijeva maksimalno moguća točnost, ali idealne nema, nego je potrebno posta-viti realno područje. Postaviti je realno znači, da vozač vozila „KADETT“ neće, u približavanju CRVENOM SIGNALU semafora, čekati zadnji tre-nutak da bi se intenzivnim kočenjem zaustavio do crte STOP, nego će s udaljenosti barem 50 m ili 3 sek prije, početi s blažim kočenjem, ako mu se do navedenog rastojanja ne upali ŽUTO SVJETLO. Kada se postave ovi odnosi, sudar je, za vozilo „KADETT“ u 1. sec ZELENOG SVJETLA u CIKLUSU RADA SEMAFORA, a u 4. sec CRVENOG SVJETLA vozilu „CITROEN“. Realno vremensko područje sudara je prikazano u PRO-GRAMU RADA SEMAFORA, a rezultat je sinkronizacije PROSTORNO -VREMENSKE ANALIZE s CIKLUSOM RADA SEMAFORA.

3. Zaključak

Stručnim člankom se žele istaknuti posebnosti raskrižja reguliranog semaforima, kao i posebnosti u pristupu vještačenju, kada se dogodi nesreća. Središnje je pitanje, koje je vozilo ušlo u raskrižje kad mu to nije bilo dopušteno. Odgovor na ovo pitanje je otežan, jer se svjetla sema-fora mijenjaju pa sudionici nesreće pričaju svaki svoju priču. Međutim, promjene signala ne idu bilo kako, nego u vremenskom ciklusu programa

80

rada semafora što vještak koristi nakon prometno-tehničkog vještačenja,

kada obavi sinkronizaciju ova dva procesa, radi utvrđivanja trenutka su-

dara u ciklusu programa rada semafora. To je u primjeru i učinjeno.

Prometno-tehnička analiza konkretnog slučaja sudara dvaju vozila u

raskrižju reguliranom semaforima, tipičan je primjer kompleksnosti iz

kojega se vidi što sve treba pribaviti od pouzdanih ulaznih elemenata

i što se sve, nakon toga, može konačno zaključiti o nastanku nesreće,

u čemu je inicijalni uzrok njenog nastanka i onda „naslaga“ dodatnih

propusta vozača, čime doprinose nastanku nesreće i blokiranju svake,

možebitne, mogućnosti njenog izbjegavanja. Upravo zato je odabran

ovaj prometni slučaj, da zorno predoči ponašanje sudionika nastanka

nesreće i što generira nesreće na raskrižjima reguliranim semaforima.

Prometno-tehnička analiza, neovisno o radu semafora, prvi je dio posla

cjelokupne analize. Bitno je utvrditi sljedeće, kojem se vozilu dogodio su-

dar na početku ZELENOG signala, a kojemu na kraju CRVENOG. Poka-

zalo se da je ovo bitan detalj i on mora biti nedvojbeno utvrđen, a u ovom

slučaju i jest. Utjecaj na sudar ima i postojanje AUTOBUSA, ne samo radi

preglednosti, nego što ne kreće u raskrižje na promjenu signala, nego

„propušta“ „CITROEN“, jer ga vidi i s tim računa vozač „CITROEN-a“, ali

ne i vozač „KADETT“-a i - eto sudara. Da „stvar bude kompletna“, „KA-

DETT“ ulazi u raskrižje s prometnog traka za skretanje ulijevo, a nastavlja

vožnju u pravcu. Radi svoje složenosti je i obrađen ovaj slučaj. Ovime se

upućuje poruka sudionicima da poštuju signal semafora, a ne da „uzmu

stvar u svoje ruke“ i ponašaju se kako su to i učinili.

Obrada slučaja pokazuje što stvara prometne nesreće ovog tipa, te kako

pristupiti analizi kada se nesreća dogodi. Pokazuje i posebnost pristu-

pa očevidu ovog tipa nesreće, kako bi uopće imali ulazne elemente za

analizu. Vozač „CITROEN-a“ kasni u raskrižje, jer mu se CRVENO pali

prije crte STOP, a ŽUTO još 3 sec ranije, kada je trebao poduzeti zau-

stavljanje.

4. Komentar

U poglavlju UVOD istaknut je visoki postotak prometnih nesreća, koje

se događaju na raskrižjima, a uz naglasak da je „ulaskom semafora na

raskrižja“ broj nesreća opao. Međutim, broj nesreća u semaforiziranim

81

raskrižjima je ipak vrlo velik, a, teorijski gledano, semafori osiguravaju, uz disciplinu sudionika znatno manju mogućnost nastanka nesreće. Dakle, postoji nešto, zbog čega se nesreće ovog tipa generiraju. Te-meljem iskustva na analizama prometnih nesreća ovoga tipa, sudari se događaju u području vremena promjene signala u ciklusu rada semafora. Slučajevi, gdje jedan od sudionika ulazi „duboko“ pored crvenog signala, previđajući ga ili zanemarujući, iznimke su, koje se doista događaju, ali, ipak, iznimke potvrđuju pravilo. Do prije nešto više od 25 godina smo imali simetričnu regulaciju promje-ne signala na semaforima (jednako trajanje ŽUTOG svjetla pred otva-ranjem ZELENOG, kao i pred otvaranjem CRVENOG signala). Sada je to vrijeme ŽUTOG svjetla iza CRVENOGA skraćeno 1 sek (ovdje je to s 3 na 2 sek) i istodobno gori i CRVENO svjetlo, a ova 1 sek je išla na „prek-lapanje“ CRVENIH svjetala ulica „A“ i „B“, dok je vremensko rastojanje ZELENIH svjetala ostalo na 6 sek. Dodatno uvedeno „treptanje“ ZELE-NOG svjetla 3 sek pri kraju ZELENOG vremenskog razdoblja signala je sigurno smanjilo broj prometnih nesreća unutar ove promjene signala semafora. Međutim, u ovom razdoblju promjene signala, vozači svojim zakašnjelim ulaskom u raskrižje, još uvijek, uvelike generiraju prometne nesreće. Kod nastanka nesreće se, ovaj statistički podatak, niti može niti smije, a priori, koristiti za konačni zaključak, nego se svaka prometna nesreća posebno i analizira.

Izvori i literatura:

[1] Zakon o sigurnosti prometa na cestama. [2] Bilteni o sigurnosti u cestovnom prometu. [3] Programiranje semaforskih uređaja. [4] F. Rotim: Elementi sigurnosti cestovnog prometa - 1989. [5] I. Jelić: O mogućnostima procjene inicijalnog mehaničkog stanja u

udarnim procesima - Doktorska disertacija - Zagreb, 1991.[6] J. Kovač: Analize sudara na raskrižjima sa semaforima – Sudska

prometno-tehnička vještačenja.

83

Doprinos pješaka i biciklista kao sudionika u prometu pri prouzrokovanju prometnih nesreća

na cestama

Leon Kovačić, dipl. iur.*Sudac Općinskog suda u Karlovcu i predsjednik kaznenog odjela

Stručni članak

UDK: 340.69:656.1

656.183.084

656.142.084

Sažetak

U nastavnom članku navode se razmatranja o doprinosu pješaka i biciklista kao sudionika u prometu pri prouzrokovanju prometnih nesreća na cesta-ma, a koja tematika je nedovoljno zastupljena u javnim glasilima. U odnosu na navedenu tematiku članak analizira zakonske odredbe Kaznenog zako-na (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.), te odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10. i 74/11.), a obrađuje i statističke podatke Državnog zavoda za statistiku RH, te statističke podatke PU zagrebačke o prometnim nesrećama u kojima su sudjelovali biciklisti i pješaci. Članak opisuje nekoliko primjera iz sudske prakse iz kojih je razvidno isključenje kaznenopravne odgovornosti vozača motornih vozila, a ujedno ti primje-ri upućuju na znatan doprinos pješaka i biciklista pri nastanku prometnih nesreća u konkretnim slučajevima. Takvim razmatranjima nastoji se potak-nuti kod pješaka i biciklista svijest o njihovoj dužnosti odgovornijeg sudjelo-vanja u prometu, a sve u cilju prevencije ovakvih vrsta prometnih nesreća.

Contribution of pedestrians and bicyclists as participants in traffi c in causing of traffi c accidents on the roads

Leon Kovačić, LL.B.

Judge at the Municipal Court Karlovac

President of the Criminal Department

Summary

Evaluations of contribution of pedestrians and bicyclists as participants in traffi c

in causing of traffi c accidents are contemplated in this article, as these issues

84

are insuffi ciently presented in the media. In respect of these issues, the article

analyses legal provisions from the Penal Code (Offi cial Gazette 110/97, 27/98,

50/00,129/00, 51/01, 111/03, 190/03,105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08) and

provisions of the Road Traffi c Safety Act (Offi cial Gazette 67/08, 48/10,74/11),

while it also elaborates the statistical data from the Central Bureau of Statistics

as well as statistical data from Zagreb Police Directorate about traffi c accidents

in which pedestrians and bicyclists were the participants. The article describes

several case law examples in which the exclusion of criminal legal liability of mo-

tor vehicle drivers was excluded, while at the same time these examples refer to

substantial contribution of pedestrians and bicyclists in causing the traffi c acci-

dents in concrete cases. Through such considerations the awareness of pedes-

trians and bicyclists about their duty to participate in traffi c with more responsi-

bility shall be encouraged, in order to prevent such kinds of traffi c accidents.

1. Uvodno

Česti slučajevi prometnih nesreća na prometnicama u kojima, osim vozača motornih vozila sudjeluju i pješaci odnosno biciklisti, potiču na razmišljanje o kaznenopravnoj odgovornosti pješaka i biciklista odno-sno o njihovom doprinosu u nastanku prometnih nesreća te vrste, a s namjerom da se pojasni u kojoj mjeri (ne)odgovorno ponašanje ovih sudionika prometa može doprinijeti nastanku prometnih nesreća odno-sno poboljšati sigurnost sudionika u prometu. Budući je upravo u toj kategoriji sudionika u prometu, dakle, kod pješaka i biciklista, uvriježeno shvaćanje da oni kao ranjiviji sudionici u prometu zbog te svoje karak-teristike uvijek i u svakoj situaciji imaju prednost, takvo njihovo često pogrešno razmišljanje u bitnome doprinosi nastanku prometnih nesreća, a u mnogim slučajevima predstavlja i njihov jedini uzrok pa je sto-ga neophodno kroz slučajeve iz prakse ukazati na posljedice takvog shvaćanja uloge spomenutih sudionika u prometu, a sve u cilju senzibi-liziranja javnosti kod koje je česta, ali zato ne uvijek točna percepcija da odgovornost za nastanak prometne nesreće leži isključivo u ponašanju vozača motornih vozila. Nadalje, velik broj prometnih nesreća na našim prometnicama iziskuje što brže utvrđivanje prekršajne i kaznenopravne odgovornosti počinitelja u smislu specijalne i opće prevencije pa je u tu svrhu često potrebna kvalitetna suradnja između pravosudnih tijela, tj. policije, državnog odvjetništva i suda s jedne, te stručnih i iskusnih pro-metnih vještaka s druge strane. Upravo takvi prometni vještaci neophod-ni su pravosudnim tijelima jer, kao što će to biti vidljivo iz elaboriranih primjera sudske prakse, oni svojim znanjem i iskustvom mogu uvelike

85

doprinijeti pravilnom utvrđenju činjenica, a što pak predstavlja temelj za

primjenu odgovarajuće materijalnopravne zakonske odredbe.

2. Analiza zakonskih odredbi

Sudionike i pravila ponašanja tih sudionika u prometu na području Re-

publike Hrvatske propisuju odredbe Zakona o sigurnosti prometa na ce-

stama1 (u daljnjem tekstu ZSPC), koji ujedno defi nira i njihovu prekršajnu

odgovornost dok njihovu kaznenopravnu odgovornost propisuje odred-

ba članka 272. Kaznenog zakona2 (u daljnjem tekstu KZ), a koja se od-

nosi na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće.

Tako odredba članka 2. ZSPC-a u stavku 1., točki 65. propisuje da je

„sudionik u prometnoj nesreći“ svaki sudionik u prometu na cesti koji na

bilo koji način sudjeluje u prometnoj nesreći, dok ista odredba u točki 66.

opisuje da je „vozač“ osoba koja na cesti upravlja vozilom koje je defi ni-

rano u točki 28. istog zakonskog propisa kao svako prijevozno sredstvo

namijenjeno za kretanje po cesti, osim dječjih prijevoznih sredstava, prije-

voznih sredstava na osobni ili motorni pogon za osobe s invaliditetom

ili starije osobe, ako se pritom ne kreću brzinom većom od čovječjeg

hoda. Dakle, vozač bi, osim vozača auta, vlaka, autobusa i drugih vozila

takve vrste, bio i traktorist, biciklist, vozač zaprežnih kola, jahač i slično.

Nadalje, točka 68. navedene odredbe daje defi niciju „pješaka“ za kojeg

navodi da se radi o osobi koja sudjeluje u prometu, a ne upravlja vozilom

niti se prevozi u vozilu ili na vozilu, osoba koja vlastitom snagom gura ili

vuče ručna kolica, zaprežno ili motorno vozilo, dječje prijevozno sred-

stvo, bicikl ili prijevozno sredstvo na osobni ili motorni pogon za osobe

s invaliditetom ili starije osobe i pri tome se kreće brzinom čovječjeg

hoda ili osoba koja klizi klizaljkama, skijama ili saonicama ili se vozi na

koturaljkama, skateboardu i slično. U točki 49. defi niran je „bicikl“ kao

vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom

vozača.

Kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. KZ-a čini onaj tko

kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove

1 Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10. i 74/11.).2 Kazneni zakon (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04.,

84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.).

86

nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je dru-gome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, odnosno, ako je prouzročena smrt jedne ili više osoba.

Prema tome, u slučaju da su ispunjeni određeni uvjeti, postoji prekršajna odnosno kaznenopravna odgovornost ne samo vozača, već i drugih su-dionika u prometu poput primjerice, pješaka ili biciklista.

Prekršajno, odnosno kaznenopravno je odgovoran upravo onaj sudionik u prometu koji je izazvao prometnu nesreću ili je u većoj mjeri dopri-nio njezinom nastanku. U praksi najčešće upravo vozači motornih vozila prouzrokuju prometnu nesreću, ali ipak u nekim slučajevima odgovor-nost leži upravo u ponašanju biciklista i pješaka na kolniku ili u trenutku stupanja na kolnik pri čemu za postojanje kaznenopravne odgovornosti mora biti ispunjen i drugi uvjet, tj. potrebno je da neka osoba zadobije tešku tjelesnu ozljedu odnosno da nastupi smrt neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera. Tako će primjerice, pješak koji je neoprezno stupio na kolnik kaznenopravno odgovarati ako je pri tome srušio biciklista koji je uslijed toga zadobio tešku tjelesnu ozljedu ili ako je pri tome prouzro-kovao slijetanje s ceste i oštećenje vozila vrjednijeg od 300.000,00 kn.

U slučajevima u kojima nije ispunjen ovaj dodatni uvjet koji se odnosi na nastupjelu posljedicu, ne može se govoriti o kaznenopravnoj odgovorno-sti pješaka, ali može postojati njegova prekršajna odgovornost.

Međutim, u praksi takvo razlučivanje prekršajne ili kaznenopravne od-govornosti vozača nekog motornog vozila s jedne i pješaka odnosno biciklista s druge strane nije uvijek jednostavan zadatak i zahtijeva, kako detaljnu analizu svih utvrđenih činjenica čemu u bitnoj mjeri doprinosi i ekspertiza prometnog vještaka, tako i pravilnu primjenu materijalnog prava i ispravnog tumačenja zakonskih odredbi spomenutih zakonskih propisa.

Prilikom utvrđivanja činjenice koji je od sudionika u prometu kazne-nopravno odgovoran za nastanak prometne nesreće, valja razmatrati ponašanje svih sudionika u prometu neposredno prije i u trenutku pro-metne nesreće, ali i cjelokupnu situaciju na kolniku i uz kolnik koja je utje-cala na nastanak prometne nesreće. Tako je ovisno o konkretnom slučaju potrebno primjerice, utvrditi brzinu kretanja vozila ili pješaka, način stu-panja pješaka na kolnik i vrijeme njegovog boravka na kolniku, te vidlji-vost pješaka vozaču i slično, a sve u cilju utvrđenja koji od sudionika je

87

povrijedio odredbe ZOSPC-a. Ukoliko se utvrdi da je neki od sudionika ispunio spomenute objektivne okolnosti, za postojanje njegove kazne-nopravne odgovornosti potrebno je i ostvarenje subjektivnih okolnosti, tj. potrebno je utvrditi je li počinitelj kaznenog djela postupao s nehajem ili s neizravnom namjerom.

3. Statistički podaci

Prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku RH3 u pro-metnim nesrećama u Republici Hrvatskoj 2008. godine umrlo je 707 osoba od čega 133 pješaka i to najviše u Gradu Zagrebu, njih 22, zatim u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih 10, u Brodsko-posavskoj županiji, njih 13, u Primorsko-goranskoj županiji, njih 8, te u Zagrebačkoj županiji njih 7. Prema podacima navedenog Zavoda za 2009. godinu4 proizlazi da je u toj godini u prometu poginulo ukupno 616 osoba od čega 95 pješaka i to u Gradu Zagrebu, njih 14, u Osječko-baranjskoj županiji, njih 15, Primorsko-goranskoj županiji, njih 11, te u Zagrebačkoj županiji njih 5. Iz Izvješća o stanju i kretanju sigurnosnih pokazatelja u radu PU zagrebačke za 2008.5, 2009.6 i 2010.7 godinu proizlazi da je na području PU zagrebačke 2008. godine poginulo ukupno 25 pješaka, dok ih je 2009. godine poginulo njih 21, od čega je starijih od 60 godina bilo njih 17, odnosno 80,95%, a od 21 poginulog pješaka za nesreću je bilo od-govorno njih 4, dakle, jedna petina. Na pješačkom prijelazu poginulo je 8 pješaka odnosno njih 38,10%. Te godine policijski djelatnici utvrdili su 4.517 prekršaja pješaka i 3.519 prekršaja vozača koji nisu ustupili pred-nost pješacima. Nadalje, 2010. godine prema navedenom izvješću po-ginulo je ukupno 34 pješaka, što predstavlja rast za 61,9% u odnosu na 2009. godinu, dok je ozlijeđeno njih 452. Mopedi i biciklisti sudjelovali su u 568 nesreća u kojima je poginulo 15 osoba od čega 3 biciklista, za razliku od 2009. godine kada ih je poginulo 6 više, odnosno jedan biciklist više. Biciklisti su 2010. godine sudjelovali u ukupno 298 nesreća.

3 Priopćenje Državnog zavoda za statistiku RH za 2008. g.4 Priopćenje Državnog zavoda za statistiku RH za 2009. g.5 Izvješće o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području PU zagre-

bačke u 2008. g.6 Izvješće o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području PU zagre-

bačke u 2009. g.7 Izvješće o stanju i kretanju osnovnih sigurnosnih pokazatelja na području PU zagre-

bačke u 2010. g.

88

Prema PU zagrebačkoj8,9 najčešći uzroci prometnih nesreća u kojima su-djeluju pješaci su: nekorištenje obilježenog pješačkog prijelaza pješaka i prelazak kolnika za vrijeme kada je za pješake upaljeno crveno svijetlo, te od strane vozača neprilagođena brzina kretanja vozila i nepropuštanje pješaka.

Elaborirani primjeri sudske prakse nastojat će prikazati u kojoj mjeri pješaci i biciklisti odnosno vozači motornih vozila mogu utjecati na na-stanak prometne nesreće, odnosno prikazat će neke slučajeve iz kojih će biti vidljiva njihova odgovornost za nastanak nesreće.

4. Primjeri iz prakse

4.1. Primjer 1.10

Okrivljenik je kao vozač mopeda optužen jer je dolaskom na raskrižje skrenuo u bočnu ulicu bez da je obratio pozornost na pješaka koji je pre-lazio kolnik bočne ulice, te je mopedom udario u pješaka koji je uslijed pada zadobio ozljede od kojih je kasnije preminuo.Mopedist je ulazio u raskrižje za vrijeme dok je za njegov pravac kretanja bilo uključeno zeleno svjetlo, dok je pješak prelazio pješački prijelaz za vrijeme dok je za njegov pravac kretanja bilo uključeno crveno svjetlo. Radi utvrđivanja kaznenopravne odgovornosti bitno je pravilno izvesti sve dokaze i temeljem dokaza izvesti pravilne zaključke o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica vezanih za nastanak prometne nesreće. Neke se činjenice mogu utvrđivati isključivo iskazima saslušanih osoba, a neke i tehničkim putem. Tako u konkretnom slučaju tehničkim putem, tj. vještačenjem, niti nakon provedene rekonstrukcije nije moguće utvrđivati je li na nekom od semafora bilo uključeno crveno ili zeleno svjetlo već se ta činjenica utvrđuje isključivo temeljem iskaza okrivljenika i svjedoka ukoliko svjedoci postoje. Za razliku od te činjenice utvrđivanje brzine kretanja sudionika prometne nesreće može se utvrditi tehničkim putem ukoliko su na mjestu nesreće pronađeni i pravilno izuzeti tragovi.

8 PU zagrebačka – Stradavanje pješaka u prometnim nesrećama od 25. ožujka 2010.

g.9 PU zagrebačka – Akcija „Zaštita pješaka“ od 29. ožujka 2010. g.10 Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-372/10.

89

Za utvrđivanje brzine kretanja vozila prije mogućeg reagiranja kočenjem bitno je utvrditi koliku je udaljenost vozilo prošlo od trenutka kočenja pa do mjesta naleta i u kojem vremenskom intervalu, a u tu svrhu je potrebno utvrditi položaj vozila na kolniku u trenutku kada je vozač počeo kočiti, te ujedno izračunati i duljinu tragova kočenja kako bi se moglo izračunati prosječno usporenje vozila. Izračun brzine kretanja vo-zila olakšava i vještačenje tahografa ili zabilježavanje brzine na kojoj se zaustavila kazaljka brzinomjera. Međutim, iskazi svjedoka koji se nisu nalazili u vozilu teško mogu preciznije potvrditi brzinu kretanja vozila i to zato što je percepcija brzine izrazito subjektivna pa tako, osim što je promatraču teško procijeniti brzinu kretanja vozila, različite osobe imaju i različitu predodžbu o tome koja to brzina predstavlja brzu vožnju. U spomenutom predmetu je vještačenjem utvrđeno da se motorist kretao brzinom od 15 km/h. Međutim, za postojanje kaznenopravne odgovor-nosti nije dovoljno analizirati način vožnje okrivljenika već i ponašanje oštećenika u prometu, u konkretnom slučaju pješaka. Tako je u ovom predmetu vještačenjem utvrđeno da se pješak kretao brzinom od oko 4 km/h odnosno 1,11 metara u sekundi, pa da je od pločnika do mjesta na-leta put od jednog metra prošao u vremenu od oko jedne sekunde. Kako zaustavni put mopeda pri brzini od 15 km/h iznosi 5 metara, pa imajući u vidu da je u trenutku stupanja pješaka na kolnik vozač mopeda bio udaljen od mjesta naleta oko 4,16 m, to je nalet bio neizbježan. Iz ovog primjera je vidljivo da je upravo pješakovo nepropisno kretanje preko kolnika za vrijeme dok je za njegov pravac bilo uključeno crveno svjetlo prouzročilo prometnu nesreću jer je nalet za motorista koji se propisno kretao bio sasvim neizbježiv budući nije imao vremena reagirati i izbjeći nalet na pješaka. Iz ove situacije je vidljivo kako propisna vožnja vozača s jedne i nepropisno kretanje pješaka s druge strane može prouzročiti prometnu nesreću, te da i na pješacima kao sudionicima u prometu leži odgovornost savjesnog ponašanja u prometu. (K-371/10)

4.2. Primjer 2.11

Vozač osobnog automobila je optužen da je protivno odredbi čl. 38. st. 2. ZSPC-a, približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu, iz nehaja propustio obratiti pozornost na pješaka koji je na obilježenom pješačkom prijelazu za vrijeme dok je za njegov pravac kretanja bilo upaljeno crveno

11 Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-335/08.

90

svjetlo prelazio kolnik vozaču s desne na lijevu stranu, te da se uslijed ovakve vožnje automobil nije mogao pravodobno zaustaviti uslijed čega je prednjom lijevom stranom vozila naletio na pješaka koji je zbog zado-bivenih ozljeda smrtno stradao.

Dakle, vozač je prolazio kroz raskrižje za vrijeme dok je na njegovom semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, a prije reagiranja kočenjem kretao se većom brzinom od dozvoljene odnosno brzinom od oko 60 km/h, kao što je to naknadno vještačenjem utvrđeno, iako je na toj dionici naselje-nog mjesta brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h.

Od trenutka od kada je pješak stupio na kolnik on je, krećući se žurnim korakom odnosno brzinom od 2,5 m/s prešao put od 8 m do mjesta naleta vozila za što mu je trebalo 3,2 sekunde, te je okrivljeniku cijelo vrijeme bio u vidnom polju. Vozač je od trenutka stupanja pješaka na kolnik bio udaljen 53,4 m, te je s obzirom na preglednost kolnika isto-ga mogao uočiti. Budući je zaustavni put njegovog vozila s obzirom na mokar kolnik iznosio 35 m, okrivljenik bi, da je reagirao intenzivnim kočenjem u trenutku stupanja pješaka na kolnik uspio izbjeći nalet na pješaka jer bi mu za to trebalo 5,5 sekundi kroz koje vrijeme bi pješak uspio prijeći na suprotnu stranu kolnika, pa do naleta ne bi došlo. Kako vozač nalijeće na pješaka brzinom od oko 56,6 km/h, to znači da nije reagirao kočenjem odmah čim je mogao uočiti pješaka koji započinje prelaziti kolnik. Međutim, do nesreće također ne bi došlo da je pješak poštivao crveno svjetlo na semaforu za pješake i propustio vozilo jer ga je svakako mogao vidjeti kako se približava raskrižju, uz napomenu da je sada pokojni pješak zasigurno znao da prelazi kolnik za vrijeme dok je za pješake upaljeno crveno svjetlo što se zaključuje iz činjenice da je prelazio kolnik žurnim korakom.

U ovakvoj doista dvojbenoj situaciji postavlja se pitanje odgovornosti vozača, odnosno pitanje odgovornosti ili barem značajnog doprinosa pješaka. Nedvojbeno je da je pješak prekršajno odgovoran za prelazak preko kolnika za vrijeme dok je za njegov pravac bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, a da bi vozač prekršajno trebao odgovarati za vožnju bržu od dozvoljene u naseljenom mjestu.

Kako su oba sudionika ove prometne nesreće povrijedili odredbe ZSPC-a, valja odgovoriti na pitanje koja povreda navedenih odredbi ZSPC-a predstavlja neposredan uzrok ove prometne nesreće odnosno koja od njih je prouzročila nastanak nesreće.

91

Logičkim razmišljanjem dolazimo do zaključka da do nesreće ne bi došlo

u slučaju da pješak nije prelazio kolnik za vrijeme upaljenog mu crvenog

svjetla. Dakle, prvo pješak prelazi kolnik za vrijeme upaljenog mu crve-

nog svjetla, a potom vozač vozila reagira s tolikim zakašnjenjem da je

prometna nesreća neizbježna.

U ovom slučaju brzina kretanja vozila i nije uzrok prometne nesreće jer

bi vozač pravodobnim reagiranjem s obzirom na brzinu kojom se kretao

nesreću mogao izbjeći. Međutim, znači li to da vozač motornog vozila

ima pravo voziti po propisima i ne obratiti pozornost na pješake?

(sentenca). Odgovor na ovo pitanje je zasigurno negativan, ali valja imati

u vidu i to da je upravljanje vozilom na motorni pogon jedna kompleksna

radnja, naročito u naseljenim mjestima gdje su vozači fokusirani na rad-

nje drugih vozila, čitanje prometnih znakova i poštivanje propisa, a gu-

bitku koncentracije potrebne za sigurnu vožnju pridonose im i razgovor

sa suvozačem, slušanje radio emisije, mijenjanje cd-a, traženje željene

destinacije, slobodnog parkirnog mjesta ili pak sve veći broj reklama na

panoima uz cestu. Valja naglasiti i da tijekom vožnje vozači ne očekuju

kršenje prometnih propisa od drugih sudionika u prometu, pa uglavnom

i ne predviđaju da će primjerice, jedan pješak iz skupine njih koji stoje

na pločniku krenuti pretrčavati kolnik za vrijeme dok mu je upaljeno crve-

no svjetlo. Stoga, iako je pitanje odgovornosti okrivljenika iz navedenog

primjera očito kompleksno i diskutabilno, može se zaključiti da u ovom

slučaju ponašanje pješaka treba otkloniti kaznenopravnu odgovornost

okrivljenika jer je upravo pješak, iako znajući da mu je to semaforom za-

branjeno, krenuo pretrčavati u to vrijeme vrlo prometan kolnik, a nakon

čega je vozač vozeći neznatno većom brzinom, očito u trenutku nedo-

statka koncentracije propustio pravodobno reagirati te je došlo do naleta

na pješaka. Dakle, očito je do prometne nesreće došlo uslijed trenutka

nedostatka koncentracije na strani vozača i nepoštivanja prometnih pro-

pisa od strane pješaka.

4.3. Primjer 312

Sličan je slučaj okrivljenika koji je oko 02,30 h upravljao osobnim au-

tomobilom ulicom Prilaz V. Holjevca, pod utjecajem alkohola u krvi od

12 Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-152/11.

92

najmanje 1,75 g/kg, te protivno odredbi čl. 53. st. 1. i 2. ZSPC-a, vozio

prevelikom brzinom u trenutku približavanja raskrižju, gdje je unatoč po-

duzetom kočenju prednjom stranom automobila udario u desnu bočnu

stranu bicikla kojim je iz smjera ulice Kralja Tomislava, njemu s lijeve na

desnu stranu upravljala biciklistkinja koja je uslijed udarca vozila zadobi-

la ozljede od kojih je odmah i preminula.

Iako se iz ovako opisanog događaja čini da je nedvojbena odgovornost

vozača motornog vozila, treba naglasiti da je tijekom postupka utvrđeno

da je osim okrivljenika i biciklistkinja bila pod utjecajem alkohola od 1,73

g/kg te je prema tome bila apsolutno nesposobna za sigurno upravljanje

vozilom, a utvrđeno je i da je kroz raskrižje prolazila za vrijeme dok je

za njezin pravac kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a da je okrivljenik

prolazio kroz raskrižje dok mu je bilo upaljeno zeleno svjetlo, te da se

neposredno prije nesreće kretao brzinom od 123 km/h. Okrivljenik do-

laskom na 50,4 m, odnosno 1,55 sekundi prije mjesta naleta na dobro

rasvijetljenom raskrižju poduzima intenzivno kočenje, a u tom trenutku je

biciklistkinja od mjesta naleta udaljena 6,5 m u lijevo te upravo započinje

biciklom ulaziti na zapadni kolnik ulice Prilaz V. Holjevca, nakon što je

upravo prošla njegov istočni dio. Kočeći na način kao što je to u konkret-

nom slučaju učinio, prema mišljenju vještaka, okrivljenik bi uspio zausta-

viti svoje vozilo prije mjesta naleta da u trenutku poduzimanja kočenja

brzina njegovog vozila nije bila veća od teorijski 77 km/h, a praktično ne

veća od 72 km/h.

Upravo ovakav opis događaja ukazuje na sličnost s ranijim primjerom. I

u ovom slučaju biciklistkinja, u etiliziranom stanju, za vrijeme dok je za

njezin smjer kretanja upaljeno crveno svjetlo, prelazi istočni dio kolnika

te nastavlja vožnjom preko zapadnog dijela kolnika Prilaza V. Holjevca,

oduzimajući time prednost okrivljeniku koji je u križanje ulazio za vrijeme

dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo. Okrivljenik

doista vozi brzinom znatno većom od dopuštene, tj. većom od 70 km/h,

te bi se prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka mogao zaustavi-

ti prije mjesta naleta da je pravovremeno započeo kočiti, a na što je

očito utjecala činjenica da je vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju,

međutim, i ovdje kao i u ranijem slučaju dolazi se do zaključka da do

prometne nesreće ne bi došlo da biciklistkinja nije oduzela prednost mo-

tornom vozilu kojeg je mogla pravodobno primijetiti te ga propustiti, ali

zbog stanja alkoholiziranosti u kojem se nalazila to je propustila učiniti,

te je time prouzročila nastanak prometne nesreće.

93

4.4. Primjer 413

Jasan je slučaj kaznenopravne odgovornosti vozača koji je upravljajući svojim vozilom, protivno odredbi čl. 13. st. 1. ZOSPC, iz nehaja, u na-seljenom mjestu ispred kućnog broja 27 propustio obratiti pozornost na pješaka koji se nalazio na kolniku, već je prednjim dijelom vozila udario u pješaka koji je uslijed udarca zadobio ozljede od kojih je kasnije i pre-minuo.

Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je pješak bio u znatnoj mje-ri alkoholiziran te da je u tom stanju, za vrijeme dok je bila noć, ležao nepomično na kolniku i to na nizbrdici. Vidljivost je bila slaba, cesta mokra od susnježice koja je padala. Vještačenjem po prometnom vještaku proiz-lazi da se je okrivljenik neposredno prije prometne nesreće kretao brzinom od 33 km/h, a da je udarna brzina iznosila 28 km/h, te da do nezgode ne bi došlo da se je vozač kretao brzinom do 24 km/h jer bi tada uspio pra-vodobno zaustaviti vozilo. Vještak navodi i da je od alarmiranja vozača pa do udara u pješaka prošlo 1,08 sekundi, te da je tada vozač bio udaljen 9,7 metara od mjesta udara. Prema nalazu vještaka vidljivost na tom dijelu mokrog kolnika iznosila je oko 20 metara, a budući je vozač vozio s obore-nim svjetlima, pješaka nikako nije mogao pravodobno primijetiti.

U ovom slučaju vidljivo je kako je upravo i isključivo zbog znatnog dopri-nosa pješaka, za kojega vozač nikako nije mogao očekivati da će ležati nepomično na cesti, te kojega zbog vremenskih i noćnih uvjeta kao i zbog položaja u kojem se nalazio nikako nije mogao primijetiti došlo do prometne nesreće, te se prouzrokovanje iste nikako ne može amputirati vozaču motornog vozila.

4.5. Primjer 514

Odgovoran je međutim, vozač autobusa koji je u noćnim uvjetima, u na-seljenom mjestu, protivno odredbi čl. 13. st. 1. ZSPC-a, iz nehaja, pro-pustio obratiti pozornost na pješakinju koja se kretala u istom smjeru, uz desni rub kolnika, a koju je udario desnim dijelom autobusa te ju odbacio izvan kolnika, uslijed čega je pješakinja zadobila mnogostruke ozljede od kojih je kasnije i preminula.

13 Presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-553/06.

94

Okrivljenik je kao profesionalni vozač autobusa bio dužan obratiti po-

zornost na sve pješake koji se nalaze na kolniku tim više što se radilo o

naseljenom mjestu te je mogao očekivati da se na kolniku mogu nalaziti

pješaci. Autobus se prije prometne nesreće kretao brzinom između 50

i 60 km/h. Pokojna pješakinja je pridonijela nastanku prometne nesreće

time što se odjevena u tamno, po noćnim uvjetima kretala po desnoj

umjesto po lijevoj strani kolnika čime je zasigurno otežala vozaču da je na

vrijeme uoči, no vozač autobusa je kao profesionalni vozač ipak trebao

obratiti više pozornosti na pješake. Takav doprinos pješakinje u ovom

slučaju ne isključuje kaznenopravnu odgovornost vozača, ali budući je

doprinos značajan, isti utječe na vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije

izrečene okrivljeniku.

5. Zaključna razmatranja

Iz navedenih primjera fragmentalno je vidljiva kompleksnost situacija na

koje sudovi nailaze u praksi prilikom utvrđivanja razloga nastanka pro-

metne nesreće, a u cilju rasvjetljavanja prekršajne i kaznenopravne od-

govornosti sudionika u prometu koji je prouzročio prometnu nesreću.

Rasvjetljavanje ovakvih i sličnih prometnih situacija ne bi bilo moguće

bez primjerene stručne pomoći, u ovom slučaju pomoći prometnih

vještaka, te se ovom prilikom ukazuje na nužnost kvalitetne međusobne

suradnje između državnih tijela i vještaka. U tom su smislu sudovi, od-

nosno državni odvjetnici dužni vještake usmjeriti u pravcu u kojem tre-

ba vještačenje biti izvršeno i točno specifi cirati cilj vještačenja, odnosno

defi nirati koje činjenice trebaju vještaci utvrditi, dok su se vještaci dužni

držati zadanih im okvira iz kojih vještačenjem ne smiju izlaziti. Ovdje valja

upozoriti da je vještacima nužno omogućiti pravodobno i kvalitetno izuzi-

manje tragova s mjesta događaja radi kasnijeg vještačenja, kao i na po-

trebu da se u nekim slučajevima pravodobno provede vještačenje kako

zbog određenih vanjskih okolnosti ne bi došlo do uništenja za vještačenje

važnih tragova.

Zaključno, valja naglasiti da statistički gledano pješaci prouzrokuju oko

20% svih prometnih nesreća u kojima sudjeluju i to zbog toga što ne

poštuju odredbe ZSPC-a, tj. ne prelaze preko pješačkog prijelaza na kol-

niku i ne poštuju crveno svjetlo za pješake na semaforu. Naravno, pri tome

ne treba zanemariti i značajan broj prometnih nesreća, oko četiri petine,

koje prouzrokuju vozači motornih vozila. Iako je najveći broj prometnih

95

nesreća (oko 80%) u kojima sudjeluju pješaci uzrokovan nepoštivanjem propisa od strane vozača motornih vozila, valja napomenuti da se pre-vencijom u vidu edukacije, ali i kažnjavanja počinitelja prekršaja odnosno kaznenih djela, treba utjecati na svijest pješaka i biciklista da se i oni kao sudionici u prometu trebaju odgovorno ponašati, uz naglasak da odgo-vornost za prometne nesreće ne leži uvijek u ponašanju vozača motornih vozila.

97

Vještačenje psihičkih posljedica nakon tjelesnih ozljeda prema Hrvatskim orijentacijskim

medicinskim tablicama (HOMT)

Prim. dr. sc. Tija Žarković Palijansubspecijalist forenzični psihijatar i stalni sudski vještak

Predstojnik zavoda za forenzičku psihijatrijuNeuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot

Prim. dr. sc. Milivoj Koludrović specijalist neuropsihijatar i stalni sudski vještak

Prim. Marina Kovačsubspecijalist forenzični psihijatar i stalni sudski vještak

Zavoda za forenzičku psihijatrijuNeuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot

Dr. sc. Dražen Kovačevićforenzični psiholog i stalni sudski vještak

Zavoda za forenzičku psihijatrijuNeuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot

Stručni članak

UDK: [340.66:616.89]:347.426.4

Sažetak

U ovom članku prezentiraju se pravila kojih bi se trebali pridržavati vještaci psihijatri kod vještačenja psihičkih posljedica tjelesnih ozljeda prema pravilima Hrvatske orijentacijske medicinske tablice (dalje HOMT). Radi se o novom pristupu u vještačenju nematerijalnih šteta prema novom Za-konu o obveznim odnosima iz 2005. godine. U članku se daje detaljni prikaz psihijatrijskog dijela Medicinskih tablica i skala HOMT-e, kao i opći uvjeti vještačenja prema HOMT-i. Prosudba vještaka mora biti utemeljena na utvrđenim klasifi kacijskim sistemima, u ovom slučaju HOMT-e. Nije dovoljna samo analiza lošeg psihičkog stanja nakon povrede. Potrebno je analizirati težinu i dinamiku traumatiziranja, razvoj kliničke slike nakon traume, kauzalni neksus, te odnos predtraumatskih i posttraumatskih psihičkih smetnji. Što se to detaljnije obavi, time je nalaz vjerodostojniji.

98

Prezentira se i algoritam kojeg bi se vještaci trebali pridržavati prilikom vještačenja.

Ključne riječi: Hrvatska orijentacijska medicinska tablica, psihijatrijsko vještačenje, psihičke posljedice tjelesnih ozljeda, ZOO/05.

Expertise of psychical consequences after bodily injuries, according to Croatian orienteering medical tables (HOMT)

Chief physician Tija Žarković Palijan, PhDSub-specialist forensic psychiatrist and permanent expert witness

Head of Forensic psychiatry departmentNeuropsychiatric hospital Dr. Ivan Barbot

Chief physician Milivoj Koludrović, PhD Specialist neuropsychiatric and permanent expert witness

Chief physician Marina KovačSub-specialist forensic psychiatrist and permanent expert witness

Institute for forensic psychiatryNeuropsychiatric hospital Dr. Ivan Barbot

Dražen Kovačević, PhDForensic psychologist and permanent expert witness

Institute for forensic psychiatry

Neuropsychiatric hospital Dr. Ivan Barbot

Summary

This text lays out the rules which need to be observed by psychiatrist expert

witnesses when making expertises of psychical consequences of bodily injuries

according to the rules of the Croatian orienteering medical tables (hereinafter:

HOMT). They refer to new approach in expertises of intangible damages pursu-

ant to provisions of the new Obligatory Relations Act from 2005. The text lays out

detailed review of psychiatrist part of the HOMT Medical tables and scales, as

well as general provisions of expertises according to HOMT. The expert witness

assessment must be based on established classifi cation systems (HOMT in this

case). The sole analysis of bad psychical condition after injury is not suffi cient. It

is necessary to analyse the severity and dynamics of traumatising, development

of clinical feature after trauma, causal nexus as well as relation of pre-traumatic

and post-traumatic psychical nuisances. The more detailed this analysis was

99

made, the more credible fi nding will be. Algorithm which should be applied by

expert witnesses in the course of their expertise is also laid out in this paper.

Key works: Croatian orienteering medical table, psychiatric expertise, psychical

consequences of bodily injuries, Obligatory relations Act/2005.

Pojava Hrvatske orijentacijske medicinske tablice (dalje u tekstu: HOMT-a) bila je u ovom trenutku prijeko potrebna kako za psihijatre, tako i za stručnjake osiguravajućih društava. I ranije su postojale razne psihija-trijske orijentacijske tablice u Hrvatskoj i u Europi. Goreta /1/ je u knjizi Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblik nema-terijalne štete dao pregled svih značajnijih psihijatrijskih orijentacijskih tablica u Europi. Zadnja revizija MKF /2/ koja je bila temelj za donošenje Europskih indikativnih tablica i HOMT-a bila je 2010. godine. Donošenjem HOMT-a postiže se ujednačavanje sa zemljama Europske zajednice (EU). Važnije od toga je da su određeni jasni i detaljni kanoni, kojih bi se u svom radu trebali pridržavati svi vještaci. Na taj se način postiže ujednačavanje postotaka invaliditeta, daje se veći kredibilitet vještačkim nalazima i mišljenjima, i ono što je prema našem mišljenju najvažnije, uspijevaju se premostiti pravila psihijatrijskih doktrina i osiguravateljnih pravila. Tako dolazimo i do pojma osiguravateljne medicine /3/.

Neimovinske štete po ZOO/05., između ostalih povrede prava osobno-sti, obuhvaćaju i povredu prava na duševno zdravlje (psihički integritet, psihičku dobrobit1) i zato oštećeni primaju pravičnu novčanu naknadu. Sudovima su potrebni vještaci - psihijatri kako bi im omogućili razvrsta-ti povrede u odgovarajuće razrede po postotku. Za taj posao vještaci trebaju koristiti Medicinske skale i Medicinske tablice. Liječniku cenzoru osiguravajućeg društva dano je pravo i dužnost da meritorno prosuđuje o zdravstvenom stanju drugih osoba, pri čemu je ograničen osigurava-teljnim pravilima. On treba utvrditi:

1. Postoji li medicinska obveza osiguravatelja sukladna pravilima? Što se smatra, a što se ne smatra nezgodom?

2. Uzročno posljedičnu vezu. 3. Ocjenu stupnja invaliditeta u skladu s tablicama invaliditeta jer su one

sastavni dio ugovora.

1 Dobrobit: stanje dobra zdravlja, sigurnosti sreće i prosperiteta. Anić, A.: Rječnik hr-

vatskoga jezika. 1. izd. Zagreb: Liber; 1991:114.

100

Nisu dopušteni nikakvi drugi kriteriji. Dijagnoza nije dovoljna, potrebno je analizirati cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, a pregled oštećenog nije obvezan /3/.

Psihološki razvoj psihičkih smetnji nakon tjelesnih povreda je jasan. Bilo koja tjelesna povreda dovodi i do povrede ego ideala - psihičke slike o samom sebi što izaziva, u prvom redu depresivne smetnje, tjeskobu i strah, i dovodi do uporabe neurotskih mehanizama obrane. Stupanj regresa ovisi o psihičkom zdravlju oštećenoga. Samo psihički zdra-ve i emocionalno stabilne osobe mogu dulje vrijeme podnositi tjesko-bu, a njihova socijalna prilagodljivost čuva ih od regresije u socijalnom ponašanju. Što osoba u svojoj psihološkoj strukturi pokazuje veći od-mak od pojma psihičkoga zdravlja, to su mogućnosti neurotskih reakcija veće i pomažu nastajanju čvrstih obrazaca poremećenog funkcioniranja u većini aspekata pacijentovog života. Motivacija za takvo ponašanje je nesvjesna (tzv. primarna dobit od bolesti) vezana uz potpuno nesvjesne sadržaje, odijeljena od ostalih područja psihičkoga života /4/.

Psihička oštećenja zdravlja, bez obzira jesu li ona posljedica izravne psihičke traume ili komplikacija tjelesne ozljede, treba shvatiti u istom svijetlu kao anatomsko i fi ziološko oštećenje /5/. Značajan je pomak što su napušteni s psihijatrijske strane dobro razrađeni pojmovi duševne boli i pojačani psihički napori. Sada se kao psihičke komplikacije tjelesnih povreda (oštećenje psihičkog integriteta) priznaju samo one psihičke smetnje koje čine jasan psihijatrijski sindrom i koje imaju ozbiljnije poslje-dice na kvalitetu života - na svakodnevni život i rad oštećenoga. Ne smije ih se miješati s pojmom smanjenje kvalitete života, koja bi prema novim motrištima bila samo jedna od činjenica za procjenu stupnja oštećenja. Dijagnoza se postavlja korištenjem klasifi kacijskih sistema MKB-10 ili DSM-IV, a za dopunsko dubinsko psihološko objašnjenje može se ko-ristiti i Psihodijagnostički priručnik (PDM Task Force, 2006.) koji još nije preveden na hrvatski jezik /5/. Pojmove duševna bol i pojačani psihički napori zakon više ne poznaje i ne treba ih upotrebljavati /6/. Vještak treba ocijeniti postoje li povrede duševnog integriteta i, ako postoje, njihov in-tenzitet treba odrediti u postocima, zatim treba odrediti postoji li uzročno-posljedična veza s povredom. Hrvatska orijentacijska medicinska tablica za procjenu oštećenja zdravlja (HOMT) razlikuje trajni funkcionalni defi cit ili invaliditet (TFD) i privremeni funkcionalni defi cit (PDF).

Psihička reakcija na tjelesnu povredu u biti je slom adaptacijskih poten-cijala, ovisi i o osobinama ličnosti, dinamici nastajanja ozljede i liječenja,

101

ali i o dosta drugih kulturalnih, socijalnih, pa i ekonomskih činitelja /5/. Gotovo se kod svake tjelesne povrede, osim straha, javljaju i pojedinačni izolirani psihički simptomi. Radi se o prolongiranim negativnim emocija-ma koje ne ispunjavaju kriterije za dijagnostiku psihičkog poremećaja. Vještak ih ne treba honorirati. Isto tako, ako taj sindrom postoji, ali je sla-bog intenziteta (ispod 5%), tako da samo smanjuje kvalitetu života bez trajnih tjelesnih ili psihičkih oštećenja, tada se radi o lakim, beznačajnim posljedicama koje, iako prisutne, nisu takvog opsega i težine da bi pra-vo na naknadu bilo opravdano. Zakon vještaku jasno daje na znanje da svaka povreda osobnosti ne znači istovremeno i pravo na novčanu nak-nadu /6/. Potrebno je imati u vidu da svaki tjelesni simptom ima i svoj subjektivni korelat. To su normalne psihološki shvatljive smetnje. To je honorirao drugi vještak koji procjenjuje tjelesne povrede, a psihijatar to ne treba honorirati /7/.

Gotovo uvijek kada su smetnje jače ili traju duže nego što je to uobičajeno, vještak treba odgovoriti na pitanje – kako to da je to tako i objasniti in foro. Naravno, treba pripaziti da se ne radi o agravaciji ili simulaciji. Ako se to isključi, odgovore treba potražiti u premorbidnim oznakama ličnosti.

Stručnjaci Zavoda za forenzičku psihijatriju neuropsihijatrijske bolnice u Popovači (Koludrović i sur.) /7/ razvrstali su sve uzroke:

1. po vremenu nastajanja: na predtraumatske, traumatske i posttraumat- s ke činitelje;2. prema uzročno-posljedičnoj vezi: na neposredne i posredne činitelje.

Predtraumatski činitelji

• Neposredni činitelji - psihički poremećaji, poremećaji ličnosti, osobe s materijalnim ili osobnim problemima koji su postojali i prije povrede, povredu prezentiraju kao povod za svoje ranije emocionalne ili so-cijalne smetnje (sekundarna dobit). Pravno su irelevantni i ne smiju se honorirati.

• Posredni činitelji - neurotičari, emocionalno nezrele i senzitivne ličnosti, ljudi starije dobi i osobe zaostale u duševnom razvoju. Oni ozljedu doživljavaju kao psihičku traumu, njihove reakcije su bliže bolesti – neurozama (primarna dobit). Pravno su relevantne činjenice

koje vještak treba priznati i sud honorirati.

102

Traumatski činitelji

Važna je dinamika povređivanja. Teške emocionalne reakcije koje su se javile nakon povrede, ako je ona nastupila naglo i neočekivano, ili ako su bili ugroženi najbliži članovi obitelji spadaju u posredne činitelje i vještak ih treba honorirati.

Posttraumatski činitelji

Trajanje liječenja, komplikacije, dugotrajni bolni sindromi. Oni mogu dje-lovati i kao prolongirana psihička trauma i vještak ih treba prepoznati i honorirati. Emocionalne reakcije na posljedice ozljede i dugotrajnost procesa spadaju u neposredne činitelje i ne honoriraju se.

Prema HOMT-i /5/ za procjene postotaka koristi se Medicinska skala. Raspon se kreće od 0 do 100 posto. Nula posto znači potpuno zdra-vlje, a sto posto znači gubitak svih funkcija, bez da je i jedna funkcija održana: vegetativno stanje, budna koma /6/.

Kategorije oštećenja prema Medicinskoj skali2/5/:

1) Posve lake ozljede (nema oštećenja): 0 - 4%2) Lake ozljede - blago oštećenje: 5 - 24% Stupanj oštećenja je lagan, nizak, neznatan.3) Srednje teške ozljede: 25 - 49% Stupanj oštećenja je priličan, jasno oštećenje.4) Teške ozljede: 50 - 95% Stupanj oštećenja je visok, ekstreman.5) Osobito teške ozljede: 96 - 100% Stupanj oštećenja je potpun.

Medicinske tablice

Psihičke smetnje u HOMT-i obuhvaćene su u poglavlju I. D (psihijatrija) i podijeljene u dvije grupe /8/:

2 Prikazani su opći medicinski principi; Medicinske skale za psihičke poremećaje pri-

kazane su zajedno s Medicinskim tablicama.

103

• Afektivne smetnje i trajni poremećaji ličnosti;• Traumatski neurotski poremećaji.

Posttraumatski psihotični poremećaji, prolazni i trajni, nisu svrstani u ovu tablicu budući da nije dokazano da su oni traumatski uvjetovani /5/. To znači da se prolazne psihičke dekompenzacije nakon teških traumatskih doživljaja, psihotična pogoršanja u okvirima posttraumatskog organskog psihosindroma, shizofrene i afektivne psihoze ne mogu povezivati s tjeles-nom ozljedom ili teškom psihičkom traumom.

Afektivne smetnje i trajni poremećaji ličnosti (toč.18. - 21. tablica) obuhvaćaju:

• Akutnu reakciju na stres: (F 43.0) traje do tri dana - PFD 3%.• Poremećaj prilagodbe: (F 43.2) traje do mjesec dana - PFD do 5%.• PTSP: (F 43.1) Tjeskoba, mišićni trzaji, razdražljivost, smetnje

pamćenja, noćne more, prepodražljivost, depresija, seksualna i so-cijalna zakočenost čine PTSP samo kada se javljaju zajedno. Svaki od ovih simptoma može se javljati pojedinačno ili u drugim kombi-nacijama kao reakcija na traumatsku situaciju. Kad se javljaju mišićni trzaji, ponavljajuće noćne more i tjeskoba, iako oni još ne ispunjavaju sve dijagnostičke kriterije za PTSP, tada je jasno da je takva osoba doživjela psihološku traumatsku nezgodu (elementi PTSP-a). No, tada ih treba cijeniti kao lake. Javlja se opasnost da se jednom postavljena dijagnoza koristi kao standardna potvrda za ocjenu. Primjerice, svaki PTSP jednakog intenziteta ima pravo na jednaku odštetu. Možemo imati dva bolesnika s potpuno istim simptomima, a da se rezultati vještačenja i novčane naknade znatno razlikuju jer se razlikuju i činitelji u ličnosti i socijalnoj okolini koji su dali doprinos dinamici smetnji. PTSP traje do šest mjeseci i ocjenjuje se kao PFD u rasponu od 10 do 20%.

Medicinska skala za procjenu intenziteta afektivnih smetnji /5/:

• Preostala psihička sposobnost ne može se u cjelini realizirati, ali je uz pojačani napor dostatna - PFD do 10%.

• Ako se javljaju i kognitivne smetnje (dokaz je psihološko testiranje) pa i osnovni simptomi kod malih napora, pri obavljaju uobičajenih aktiv-nosti - PFD do 15%.

• Ako su kognitivne smetnje dominantne te je opseg smanjenja svakod-nevnih aktivnosti još više reduciran, no i nadalje je moguć samostalan

104

život, ali uz obvezno administriranje potentnih medikamenata - PFD

do 20%.

Trajni poremećaj ličnosti (F 62) ocjenjuje se kao TFD u rasponu od 3

do 20%.

Dijagnoza se smije postaviti jedino ukoliko su ispunjeni svi kriteriji za

taj poremećaj u MKB-10 (F 62.0), a koji nisu postojali prije stresogenog

događaja. Za dijagnozu je potrebno psihologijsko testiranje, praćenje

psihijatra te bolničko liječenje /5/.

Medicinska skala za procjenu trajnih afektivnih poremećaja i poremećaj

ličnosti intenziteta poremećaja /5/:

Nema - minimalne - PFD do 3%;

Blage - oštećuju subjektivni osjećaj dobrog stanja, ali uz pojačane napo-

re može funkcionirati - PFD do 5%;

Srednje teške - preostala funkcionalna sposobnost ne može se u cjelini

realizirati u svakodnevnim životnim aktivnostima, umanjenje psihičkog

integriteta prati niz tjelesnih simptoma - TFD do 10%;

Srednje teške - kod njih postoje i trajna kognitivna oštećenja koja se

javljaju i kod manjih opterećenja. Svakodnevna životna aktivnost je

značajno umanjena - TFD do 15%;

Teška trajna oštećenja - osim jasnih psihičkih poremećaja i oštećenja

kognitivnih aktivnosti životna aktivnost je i kod prilagođenih aktivnosti

smanjena ili ne postoji. Česte su liječničke kontrole i redovito uzimanje

lijekova i s/ili bez bolničkog liječenja - TFD do 20%.

Traumatske neuroze (toč. 22. tablica):

Prema MKB-10 obuhvaćaju dijagnostičke kategorije fobičnih, anksioz-

nih, opsesivno-kompulzivnih, disocijativnih poremećaja i somatofor-

mne poremećaje (dijagnostičke grupe F 40 - 45.). Ocjenjuju se i kao

PFD, i kao TFD od 5 do 20%. Kod njih je važno analizirati premorbidnu

ličnost oštećenoga. Ova posljedica javlja se zbog toga što je stresna

situacija jaka i neočekivana, i jer su promjene u psihosocijalnom i am-

105

bijentalnom kontekstu velike i drastične. One remete psihosocijalnu

ravnotežu koju nije u stanju povratiti bez angažiranja dopunskih emo-

cionalnih i kognitivnih mehanizama tijekom izvjesnog vremena. Ocjena

se može dati tek nakon određenog vremenskog razdoblja od približno

dvije godine.

Prema Medicinskoj skali /5/ psihičke posljedice traumatskih doživljaja

ocjenjuju se ovako:

• Blagi poremećaj - osjećaj općeg stanja je dobar, u potpunosti funkcio-

nira - do 5%;

• Srednje teški psihički poremećaj - znači da ne može realizirati sve

aktivnosti, ali uz pojačane napore uspijeva - do 10%;

• Teški psihički poremećaj - kod oštećene osobe funkcioniraju sve aktiv-

nosti uz pojačane psihičke napore - do 15%;

• Vrlo teški psihički poremećaj - osoba ne može samostalno funkcioni-

rati bez medikamenata, a aktivnosti su joj značajno reducirane, no još

uvijek može samostalno živjeti - do 20%.

Psihičke smetnje koje su posljedica traumatskih oštećenja mozga

klasifi cirane su u Medicinskim tablicama u poglavlje I. C – neurologija.

Ocjenjuju se temeljem neurološko-psihologijskog ispitivanja /5/. Znači li

to da je vještak – psihijatar isključen iz toga područja? Tim više jer su u

MKB-10 ti poremećaji svrstani među psihijatrijske poremećaje!

Poteškoća je u tome što se upravo tu često isprepliću emocionalni i

kog nitivni simptomi koji su vezani za organski supstrat ili čine isključivo

psihičku reakciju, ili su najčešće kombinacija ta dva izvorišta. Njihove in-

terakcije i moguće uzajamno potenciranje uzrok su značajnog smanjenja

kvalitete života kod ispitanika, ali i izvor poteškoća za vještake /4/. Mi-

slimo da bi neurolog, ukoliko se radi o izraženim psihičkim smetnjama

nakon povreda mozga, trebao zatražiti pomoć psihijatra. Preporučili bi-

smo da se psihijatri-vještaci upoznaju i s tim poglavljem Medicinskih ta-

blica i skala.

Goreta je u svojoj knjizi /1/ dao pregled svih značajnijih medicinskih tabli-

ca i skala u Europi i na kraju dao svoj prijedlog za potencijalnu hrvatsku

modifi kaciju kriterija za postotno vrednovanje težine povrede duševnog

integriteta. Ali, njegov se model ne uklapa u HOMT.

106

Što treba napraviti vještak da bi njegovo vještačenje bilo vjerodo-

stojno in foro /7/?

Za početak treba dobro proučiti Medicinske tablice i skale HOMT-a i po-

zorno pročitati uvodni dio. Nova pravila zahtijevaju vrlo visok stupanj vje-

rodostojnosti - isti kao kod vještačenja u kaznenim predmetima /5, 6/.

Dijagnoza

Klinički pregled, upitnici za samoprocjenu i psihologijsko testiranje kod

ovakvih vještačenja nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. HOMT daje

istu, ako ne i veću važnost analizi medicinske dokumentacije. Potrebno

je utvrditi vrijeme izbijanja i dinamiku psihičkih smetnji, te ih detaljno opi-

sati. Što su smetnje bliže ozljedi i intenzivnije, vjerojatnije je da su one

posljedice ozljede. Važno je detaljno opisati stupanj socijalne prilagodbe

u obitelji i sekundarnim grupama, na radnom mjestu prije i nakon ozljede,

te sve promjene koje su se pojavile nakon povrede. Potom je potrebno

opisati terapiju i tijek liječenja, a prognoza je obvezna. Ne treba prihvaćati

subjektivne izjave oštećenoga ako nisu potkrijepljene s medicinskom

dokumentacijom i koje se više ne mogu utvrditi tijekom vještačenja. One

su samo produžene reakcije zdravih ljudi na stres (npr. niti jedan vozač

nakon prometne nesreće nije prestao voziti). Vještak koji izradi svoj nalaz

i mišljenje isključivo na temelju analize medicinske dokumentacije, bez

kliničkog pregleda počinio je tešku stručnu pogrešku.

Važan je uvid u medicinsku dokumentaciju, posebno u osobni zdravstve-

ni karton jer se time dobiva uvid u opće tjelesno stanje i psihičke smetnje

prije povrede, ali i uvid u tijek i dinamiku smetnji.

Uvid u osobni zdravstveni karton

Ti podaci smatraju se liječničkom tajnom /9/. Sud ima pravo tražiti po-

datke. No, sve koji sudjeluju u parnici zanima samo jedan ograničeni

dio privatnih podataka, onaj najuži vezan samo za odgovarajuću odluku

suda. Liječnik primarne zaštite trebao bi tada dati samo onaj dio osob-

nog zdravstvenog kartona koji je obuhvaćen u odluci suda, dok ostatak

ostaje liječnička tajna. Naravno, ukoliko oštećeni ne da pristanak da se

dostavi cjelokupni osobni zdravstveni karton /9/.

107

Ne postoji jednakost između lake tjelesne povrede i lakih psihičkih smetnji. U dinamici nastajanja psihičkih smetnji sudjeluje mnoštvo čimbenika. No, globalno možemo tvrditi da teža tjelesna ozljeda, teški invaliditet i dugotrajni bolovi uzrokuju težu psihičku smetnju.

Goreta /10/ smatra kako su najčešće pogreške kod dijagnoze nedo-statna anamneza, nedostatan klinički pregled i nekritično prihvaćanje ranijih dijagnoza. Ovo zadnje ima veći značaj u kliničkoj medicini, dok se kod vještačenja u osigurateljnoj medicini treba prihvatiti s oprezom - cum maximo salis grano. Treba imati u vidu da se u hodogramu vještak i vještačenje javljaju tek na kraju dužeg rada niza psihijatara, psihologa i drugih medicinara.

Simulacija i agravacija

Simulacija je svjesno provociranje simptoma da bi se dobila neka korist (tercijalna dobit), u ovom slučaju novčana naknada. Po tome se razlikuje od sekundarne dobiti koja je često u pozadini ponašanja sa značajkama agravacije. Podaci iz literature o agravaciji i simulaciji su kontradiktorni: od 6% pa do 64% kod nematerijalnih šteta, a do 45% u radnom zako-nodavstvu. Općenito je prihvaćeno da samo klinički pregled ili upotre-ba dijagnostičkih kriterija za dijagnosticiranje simulacije nije pouzdana. Danas je metoda izbora kombinacija kliničkog pregleda i psihologijsko testiranje /7/.

Vrlo je važno detaljno opisati svaki poremećaj socijalne adaptacije nakon povrede u obitelji, na poslu i sekundarnim grupama. Potrebno je prihva-titi samo jasne simptome, a ne općenite formulacije. Izuzetno je važan uvid u osobni zdravstveni karton. Potrebno je usporediti terapijske pro-cedure i uspjeh liječenja na dinamiku smetnji. Bilo koji način liječenja: medikamentozni, psihoterapijski ili socio-terapijski mora donijeti, makar prolazno, poboljšanje, ako se ne radi o simulaciji ili agravaciji. Opsežne slobodne aktivnosti ili intenzivni socijalni kontakti ne mogu biti u suglasju s teškim psihičkim patnjama.

Psihologijska obrada

Psihologijska obrada može pomoći vještaku da razdvoji predtraumats ke od traumatskih i posttraumatskih činjenica i nezamjenjiva je kod sumnje

108

na simulaciju i agravaciju. Ako intenzitet smetnji nema kvalitetu psihija-trijskih sindroma psihologijskim testiranjem možemo utvrditi pojedine psihičke promjene (pad interesa, motivacije, kvalitete života), što vještaku pomaže da sigurnije procijeni stupanj oštećenja.

Uzročno-posljedična veza (nexus causalis)

Uzročno-posljedična veza je važna razlika između kliničkog i forenzičkog prosuđivanja. Tužiteljevi odvjetnici tražit će da se vještak izjasni jesu li smetnje koje vještak iznosi izravna posljedica povrede, dok će tuženikovi odvjetnici naglašavati one simptome koji nisu izravno posljedica povrede ili su agravacija i simulacija. Vještak se mora pridržavati forenzičkog mode-la etiologije nekog poremećaja, a ne kliničkog koji dopušta obuhvaćanje svih mogućih uzročnih čimbenika /4/. Ovdje trebamo naglasiti činjenicu da će i psihijatri ponekad davati neodređene odgovore i tako usporiti proces. Vještak treba dati jasne i određene odgovore.

To neće biti problem ako je izvršena dobra klinička obrada, obavljen strpljiv, iscrpan razgovor s pacijentom, detaljno analizirana medicinska dokumentacija i osobni zdravstveni karton, te obavljena psihologijska obrada.

Osnovni kriteriji za prosudbu su: premorbidna ličnost, razlikovanje nepo-srednih od posrednih činjenica, postojanje jasnog psihijatrijskog sindro-ma i tijek bolesti. Izuzetno je važno utvrditi i opisati poremećaje socijalne adaptacije nakon povrede u obitelji, na poslu i sekundarnim grupama, odnosno jasno odgovoriti na pitanje kakvo mu je psihičko zdravlje i kvali-teta života bila prije povrede i kakvo mu je sada, tijekom vještačenja.

Umjesto zaključka – dodatak

Međunarodna klasifi kacija funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja – MKF /2/ pripada u obitelj međunarodnih klasifi kacija koje je razvio SZO. Najvažnija je Međunarodna klasifi kacija bolesti MKB-10, jer osigurava etiološke okvire. Funkcioniranje i onesposobljenost, zajedno sa zdrav-stvenim stanjem klasifi cirani su u MKF-u.

MKF i MKB su kompatibilne klasifi kacije i omogućuju usporednu primje-nu. MKB osigurava dijagnozu, a MKF daje informacije o preostaloj spo-

109

sobnosti funkcioniranja i o stupnju onesposobljenja. Iako nije napisana samo za potrebe osigurateljne medicine, većina stručnjaka koja radi u osiguranju smatraju je metodom izbora za izradu Medicinskih tablica i skala kod procjene tjelesnih i duševnih povreda. Poslužila je kao podloga za izradu3 Europskih indikacijskih tablica i Hrvatske orijentacijske medi-cinske tablice. Godine 2006. MKF je prevedena na hrvatski jezik i izašla je u izdanju Medicinske knjige.

Literatura:

1. Goreta M., Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete. I. izd., Zagreb: Narodne novine; 2008., str. 48. - 98.

2. Strnad M., Banjak T., MKF - Međunarodna klasifi kacija funkcioniranja onesposobljenosti i zdravlja. Zagreb: Medicinska naklada; 2010.

3. Ljubičić N., Osiguranje osoba. Vještak 1995; 2: 29. - 35.4. Koludrović M., Magerle A., Lisec-Repić V., Vještačenje neimovinskih

šteta prema novom Zakonu o obveznim odnosima. U: Žarković Pa-lijan T., Kovačević D., ur., Iz forenzičke psihijatrije 2. Zagreb – Kutina: Naknada Ceres; 2007., 89. - 107.

5. Mlinarević M., Kuzmić M., Hercigonja J., Golubić L., Hrvatske orijen-tacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja. Konačan prijedlog. Inženjerski biro; 2010.

6. Strinović D., Škavić J., Pristup vještačenju nematerijalnih šteta pre-ma ZOO/05. Vještak 2009; 2: 43. - 98.

7. Koludrović M., Skočić P., Psihijatrijski pristup vještačenju postkontu-zijskog poremećaja u civilnom pravu. U: Gnjidić Ž., Bilić R., ur., Uvod u medicinska vještačenja u građanskim parnicama. Zagreb: Medi-cinska naklada; 2008., str. 148. - 153.

8 Žarković Palijan T., Psihičke smetnje uzrokovane tjelesnim ozljedama. U: Naknada neimovinske štete - Hrvatske orijentacijske medicinske tablice za procjenu oštećenja zdravlja. Zbornik radova sa savjeto-vanja u Opatiji 23/24. IX. 2010. Zagreb: Inženjerski biro; 2010., str. 201. - 206.

9. Čizmić J., Pravo na pristup podacima u medicinskoj dokumentaciji. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2009; 30(1): 110. - 119.

10. Goreta M., Profesionalna odgovornost psihijatra, I. izd., Zagreb: Or-ganizator; 2010., str. 10.

3 http://www. zdravlje. hr./clanak.php?id=12890& 21.12.2010.

111

Medicinski koncept poslovne sposobnosti i demencija

Prof. dr. sc. Pavo Filaković, prim. dr. med. specijalist psihijatar, Klinika za psihijatriju Medicinskog fakulteta

Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Klinički bolnički centar Osijek

Stručni članak

UDK: 340.66:[331.105.2-057.16:616.892.3]

Sažetak

Osobe s demencijom danas su vrlo često predmet vještačenja poslovne

sposobnosti, jer je s jedne strane sve više osoba s demencijom, a s druge

strane se sve više naglašavaju građanska prava mentalno oboljelih i zahti-

jeva se njihova zaštita do maksimalno mogućih granica. Umjesto dual-

nog koncepta: poslovno sposoban – poslovno nesposoban sve više se

inzistira na gradaciji sposobnosti, odnosno, preciznom utvrđivanju poje-

dinih aspekata poslovne nesposobnosti. Pri tome je uvijek polazna pret-

postavka da je dementna osoba poslovno sposobna i da treba uživati sva

prava, privilegije i obveze kao i drugi građani. Tek se u postupku ocjene

utvrđuju i pojedinačno navode oni aspekti poslovne sposobnosti koji se

zbog zaštite prava i interesa uskraćuju oboljeloj osobi i prenose na skrb-

nika kojeg određuje sud. Djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti

je mjera koja se primjenjuje uvijek kada postoji makar i samo jedan as-

pekt očuvane poslovne sposobnosti. U cilju što preciznijeg utvrđivanja

poslovne sposobnosti, danas se sve više koriste psihometrijski testovi.

Mogućnosti modernih dijagnostičkih postupaka za predviđanje razvoja

demencije koriste se kao pomoć potencijalno dementnoj osobi da sama

unaprijed planira svoje poslove i da sama odredi budućeg pomoćnika u

rješavanju zadaća koje neće u skoroj budućnosti moći sama izvršavati.

Naposljetku, treba razlikovati medicinski koncept poslovne sposobnosti,

koji je univerzalan, od pravnog koncepta, koji je ograničen regulativom

nacionalnog pravnog sustava pa se od zemlje do zemlje unekoliko razli-

kuje.

Ključne riječi: medicinski koncept, demencija, poslovna sposobnost.

112

Medical concept of legal capacity and dementia

Prof. Pavo Filaković M.D. Ph.D.

Psychiatric Clinic, Medical School Osijek, University of Josip

Juraj Strossmayer in Osijek, Clinical Hospital Centre Osijek

Summary

Given the increasing number of persons with dementia, they are often subjects of legal expertise concerning their legal capacity. On the other part, emphasis on the civil rights of mentally ill also demands their maxi-mal protection. The approach in determination of legal capacity is more focused on gradation of it´s particular aspects instead of existing dual concept: legally capable – legally incapable. The main assumption rep-resents how person with dementia is legally capable and should enjoy all the rights, privileges and obligations as other citizens do. Legal ca-pacity aspects for which person with dementia is going to be deprived, due to protection of one´s rights and interests, are determined in legal procedure and then passed over to the guardian decided by court. Par-tial annulment of legal capacity is measure applied when there is even one existing aspect of preserved legal capability. Towards more accurate determination of legal capacity the psychometric tests are being used. In prediction of possible dementia development, the modern diagnostic procedures are used as help for potentially demented individuals in order to plan own affairs and by oneself determine future guardian. Finally, it is to be distinguished medical concept of legal capacity which is universal and judicial concept which is restricted by rules of national legal system differing from country to country.

Key words: dementia, legal capacity

Uvod

Demencija je moždani sindrom obilježen poteškoćama u pamćenju, orijentaciji, prosuđivanju, izvršnim funkcijama i komunikaciji s okolinom. Demenciju mogu uzrokovati različite moždane bolesti, a najčešća je Alz-heimerova bolest. Osobe s demencijom danas su vrlo često predmet vještačenja poslovne sposobnosti, jer je s jedne strane sve više osoba s tim poremećajem, a s druge strane sve više se naglašavaju ljudska prava mentalno oboljelih i zahtijeva njihova zaštita do maksimalno mogućih

granica. Poslovna sposobnost je svojstvo da se očitovanjem vlastite volje

113

ostvaruju prava i obveze, odnosno pravne radnje svojstvene fi zičkoj prav-

noj osobi. Uz neke iznimke, ona se stječe automatski s punoljetnošću.

Za njezino stjecanje nije potreban nikakav pravni akt, ali je za ukidanje

potrebno provesti postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. Uz po-

stupak lišavanja poslovne sposobnosti uvijek se veže i postupak dodje-

le skrbnika koji će u ime osobe lišene poslovne sposobnosti nastaviti

ostvarivati njezina prava i obveze. Naizgled jednostavan, ovaj postupak

je sa sve većim udjelom dementnih osoba u općoj populaciji i sve većom

potrebom za zaštitom njihovih prava, postao za vještaka psihijatra vrlo

zahtjevan, složen i etički nadasve izazovan. Danas se od vještaka očekuje

da se pred sudom precizno odredi o preostalim kognitivnim sposobno-

stima dementne osobe i precizno obrazloži koje poslove ta osoba više

doista ne može izvršavati, a koje ipak može. Poslovna sposobnost se

kod značajnog dijela osoba s blažim kognitivnim defi citima niti ne dovodi

u pitanje, a tek kod manjeg dijela njih potrebno ju je vještačiti. Osoba s

demencijom može, primjerice biti nesposobna za sklapanje poslovnih

ugovora, jer je za to potrebna viša razina očuvanosti kognitivnih funkcija,

a sposobna za sastavljanje ili povlačenje oporuke, ženidbu, izbor mjesta

gdje će živjeti, pristanak na liječenje ili za glasovanje na izborima. Polaz-

na pretpostavka je uvijek da je osoba s demencijom poslovno sposobna,

te da ima pravo uživati sva prava i stečene privilegije, kao i izvršavati sve

svoje obveze. Tek se vještačenjem možebitno dokazuje suprotno. To je

u skladu s razvojem potrebe za zaštitom ljudskih prava ove kategorije

suvremenog društva.1,2

Pravni okvir vještačenja poslovne sposobnosti

Poslovna sposobnost je u Hrvatskoj defi nirana Obiteljskim zakonom iz

1998. godine, te novim Obiteljskim zakonom iz 2003. godine. Taj zakon

uvodi, uz već postojeće dvije kategorije poslovne sposobnosti – poslovno

sposoban i poslovno nesposoban i treću kategoriju - djelomično poslo-

vno sposoban. Time je izrazito povećana odgovornost vještaka-psihija-

tra, jer on mora kao rezultat vještačenja izlučiti i pojedinačno nabrojiti

sve poslove za koje neka osoba nije sposobna. Novi Obiteljski zakon iz

2003. godine kao uzrok poslovne nesposobnosti ne nabraja pojedinačne

primjere nego navodi samo uopćeno duševne smetnje. Pritom u čl. 159.

ipak navodi kako je „osoba s duševnim smetnjama duševno bolesna

osoba, osoba s duševnim poremećajem, nedovoljno duševno razvije-

na osoba, ovisnik o alkoholu i drogama ili osoba s drugim duševnim

114

smetnjama.“ Treba napomenuti kako niti Obiteljski zakon, a niti Zakon

o obveznim odnosima ne prepoznaju lucidne faze, odnosno remisije, u

tijeku duševne bolesti kao mogućnost privremenog vraćanja, odnosno

priznavanja poslovne sposobnosti.3,4

Osnove poslovne nesposobnosti u demenciji

Biti poslovno sposoban znači: razumjeti primljene informacije, temeljem

tih informacija donijeti odgovarajuću odluku i argumentirano je raspra-

viti s drugom osobom. Ukoliko netko za to nije sposoban, smatra se

poslovno nesposobnim. Poslovna nesposobnost u demenciji proizlazi

iz defi cita psihičkih funkcija, koji onemogućavaju izvedbu gore nave-

denih aktivnosti. U demenciji su najteže oštećene psihičke funkcije u

četiri šira područja mentalnog funkcioniranja: svijesti i pažnje, procesi-

ranja informacija, mišljenja i afektiviteta. Opisuju se četiri razine svijesti:

puna svijest, pospanost, sopor i koma. Stupanj pažnje, između osta-

log, uvelike ovisi i o stupnju svijesti, ali ne samo o tome. Za oštećeno

procesiranje informacija ključno je oštećenje memorije. To oštećenje

može biti oštećenje neposrednog prisjećanja, oštećenje kratkoročne

memorije i oštećenje dugoročne memorije. Na proces mišljenja uve-

like utječe sposobnost pravilnog primanja i procesiranja informacija,

a drugi ključni psihopatološki simptomi koji ometaju te sposobnosti

su iluzije, halucinacije i sumanute ideje. Krivo percipirana i obrađena

informacija može biti izvor neutemeljenih uvjerenja u nepoštene namje-

re bližnjih, ugovorom vezanih osoba ili skrbnika. Sposobnost modu-

liranja afektiviteta i afektivnih reakcija je u demenciji promijenjena na

različite načine. Može biti oslabljena afektivna ekspresija, afektivitet

može biti labilan ili neadekvatan, a može biti ometena i sposobnost

kontrole emocionalnih reakcija, često do emocionalne inkontinencije.

Dementne osobe se teško nose s prilagodbenim opterećenjima veza-

nim uz promjene životnih uvjeta, promjene mjesta stanovanja ili gubitka

bliske osobe pa u takvim okolnostima mogu reagirati težim promjena-

ma afektiviteta. One mogu biti vrlo sugestibilne, čak i kada kognitivno

nisu teško oštećene.5

Imati dijagnozu demencije ne znači biti poslovno nesposoban. Demen-

cija je proces koji se može zateći u različitim stupnjevima razvoja. Rani

znaci Alzheimerove bolesti, odnosno mentalni defi citi, mogu subjektiv-

no smetati bolesniku ili okolini, ali ne moraju nužno značiti da je takva

115

osoba poslovno nesposobna. Alzheimer’s Association (Udruga za Alz-

heimerovu bolest) je sastavila listu od 10 ranih znakova Alzheimerove

bolesti:

1. Gubljenje pamćenja - zaboravljanje svježih informacija je jedan od

najranijih znakova demencije. To zaboravljanje je često i bespovrat-

no;

2. Otežano izvršavanje poznatih zadaća - česti su problemi s izvrša-

vanjem svakodnevnih poznatih zadaća, koje je prije osoba obavljala

bez razmišljanja i pogrešaka (kuhanje, česti popravci i sl.);

3. Problemi s jezikom - poteškoće u pronalaženju riječi za imenovanje

pojedinih predmeta ili pojmova ili zamjene riječi;

4. Izgubljenost u vremenu i prostoru - osobe s Alzheimerom mogu za-

boraviti ne samo koji je danas dan nego i mjesec i godina, mogu se

izgubiti u vlastitoj ulici ili čak vlastitoj kući;

5. Smanjena sposobnost procjene - sposobnost procjenjivanja može

biti oslabljena u odnosu na svakodnevne procjene vremena potreb-

nog za neki posao ili usklađivanja odjeće s vremenskim prilikama,

kao i novčanog iznosa koji treba dati za neku vrijednost ili uslugu;

6. Otežano apstraktno razmišljanje - gubi se sposobnost apstraktnog

mišljenja, uključujući i sposobnost shvaćanja novčanih iznosa, broje-

va ili apstraktnih pojmova;

7. Gubljenje stvari - stvari se zameću na neobičnim mjestima i ne mogu

se više pronaći logičkom dedukcijom postupaka (primjerice, novčanik

se stavi u hladnjak, ključevi se bace u kantu za smeće i sl.);

8. Promjene u raspoloženju i ponašanju - osobe s Alzheimerom mogu

imati nagle promjene raspoloženja bez vanjskog razloga ili je razlog

neprimjeren raspoloženju;

9. Promjene osobnosti - kod Alzheimera može doći do drastičnih

promjena osobnosti pa inače tolerantna i staložena osoba postaje

sumnjičava, strašljiva, ovisna o članovima obitelji ili nagonski neo-

buzdana;

10. Pomanjkanje inicijative i motivacije - osobe s Alzheimerom mogu po-

stati usporene, pasivne, bezvoljne, bez interesa da rade poslove koje

su do sada svakodnevno radile.

U početku su ti znakovi suptilni, variraju u intenzitetu ovisno o dnevnom

raspoloženju i stupnju umora, ali se s vremenom pogoršavaju i dovode

116

u pitanje pojedine aspekte poslovne sposobnosti. Svi navedeni znakovi

mentalnog propadanja u Alzheimerovoj bolesti mogu se naći i kod dru-

gih oblika demencije, a njihov intenzitet i zastupljenost kod konkretnog

boles nika ovisit će o uzroku i lokalizaciji bolesnog procesa.6

Procjenjivanje mentalnih defi cita u demenciji

Za procjenu mentalnih defi cita u demenciji koriste se kognitivni testo-

vi. S relativno malim brojem takvih testova mogu se pratiti promjene

oštećenja viših moždanih funkcija koje kontroliraju inicijativu, motivaciju,

sposobnost planiranja, sposobnost kontrole impulsa, sposobnost ap-

straktnog mišljenja i sposobnost procjene situacije. Takvi testovi mogu

biti vrlo korisni vještacima u procjeni kognitivnih sposobnosti ispitanika,

ali oni sami ne mogu služiti za dijagnostiku demencije ili za procjenu po-

slovne sposobnosti, već se mogu koristiti samo kao pomoćno sredstvo

u tom postupku.7

Najčešće se koriste testovi Mini Mental State Examination (MMSE) i

Clock-drawing test.

MMSE je najčešće korišteni screening kognitivni test na svijetu. On pokriva

sedam kognitivnih područja ili funkcija s ukupnim maksimalno mogućim

skorom od 30 bodova: orijentacija u vremenu (5 bodova), orijentacija u

mjestu (5 bodova), prepoznavanje tri riječi (3 boda), pažnja i i računanje (5

bodova), prisjećanje tri riječi (3 boda), govor (8 bodova), vizuospacijalne

sposobnosti (1 bod). Prednost ovog testa je što može poslužiti za brzu

procjenu kognitivnih defi cita, premda nije usko specifi čan za frontalne ili

izvršne moždane funkcije i nije dovoljno osjetljiv za procjenu orijentacije,

kratkoročne memorije i govornih sposobnosti. Oni koji ga koriste moraju

biti svjesni njegovih dijagnostičkih ograničenja. Smatra se da skor ispod

26 indicira postojanje kognitivnih oštećenja, ali na njega mogu značajno

utjecati faktori, kao što su: primarni jezik, edukacija, premorbidni IQ i sl.,

pa na to treba obratiti pozornost.8

Clock-drawing test (test crtanja sata) drugi je široko korišteni screening

kognitivni test. Sastoji se od standardiziranog kruga i upute koja gla-

si: „Ovo je lice sata. Upišite brojeve tako da izgleda kao sat.“ Pacijen-

tu se tada naloži da postavi vrijeme, primjerice nacrta kazaljke tako da

pokazuju 5 minuta do 10 sati. Ovaj test objedinjuje procjenu mnogih

117

kog nitivnih funkcija u širokom rasponu od intelektualnih do perceptiv-

nih sposobnosti: objedinjavanje, planiranje, vizualnu memoriju i grafi čku

rekonstrukciju, vizuospacijalne sposobnosti, motorno programiranje i

izvedbu, numeričko znanje, apstraktno mišljenje, koncentraciju i napo-

sljetku frustrativnu toleranciju.9

Kako će u nadolazećim godinama biti sve veći broj starijih osoba u po-

pulaciji, očekuje se da će se ovakvi testovi sve više koristiti u svrhu br-

zog procjenjivanja njihovih kognitivnih sposobnosti u vrijeme realizacije

pojedinih pravnih poslova, kako bi se izbjegla ili učinila vjerodostojnijim

naknadna vještačenja njihove valjanosti. Naravno, postupak ocjene po-

slovne sposobnosti je puno složeniji proces od puke primjene ovih kog-

nitivnih testova.7

Postupak oduzimanja poslovne sposobnosti i uloga vještaka u njemu

O poslovnoj sposobnosti sud odlučuje u izvanparničnom postupku. Po-

stupak se pokreće obično na prijedlog centra za socijalnu skrb ili člana

šire obitelji, ali treba napomenuti kako je, prema čl. 160. Obiteljskog zako-

na, svatko dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o potrebi pružanja

zaštite osobi koja se nije sama sposobna brinuti o svojim potrebama,

pravima i interesima ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba. U

praksi taj prijedlog pred sudom u pravilu pokreće Centar za socijalnu

skrb, jer raspolaže zakonskim mehanizmom pribavljanja relevantne me-

dicinske dokumentacije. Naime, prema st. 2. čl. 160., zdravstvene usta-

nove su na zahtjev Centra za socijalnu skrb dužne dostaviti sve podatke

o duševnim smetnjama osobe za koju se podnosi prijedlog za ocjenu

poslovne sposobnosti. Na ročište se pozivaju predlagatelj (obično je to

centar za socijalnu skrb) osoba o kojoj se provodi postupak, te sve oso-

be koje mogu biti od pomoći pri izvođenju dokaza na okolnost poslovne

sposobnosti osobe, uključujući i vještaka psihijatra. Prema čl. 161. Obi-

teljskog zakona, Centar za socijalnu skrb je dotičnoj osobi dužan imeno-

vati posebnog skrbnika do završetka procesa, kako bi se zaštitila prava

i interesi osobe o kojoj se vodi postupak. Vještak vještači osobu o kojoj

se vodi postupak na temelju pregleda ispitanika i sve raspoložive medi-

cinske i druge dokumentacije priložene u sudskom spisu. Pritom koristi

sva raspoloživa dijagnostička sredstva koja su u konkretnom slučaju po-

trebna da bi dobro razlučio sve aspekte poslovne sposobnosti i odgo-

vorio na sva pitanja suda postavljena u Nalogu za vještačenje. Vještak

118

o rezultatima vještačenja sastavlja pisani ‘Nalaz i mišljenje’ s posebnim

osvrtom na utjecaj mogućih mentalnih defi cita na sposobnost osobe da

štiti svoja prava i interese ili ugrožava prava i interese drugih osoba. U

postupku ima pravo sudjelovati i osoba o kojoj se vodi postupak na način

da sudjeluje u pružanju dokaza i mišljenja o prijedlogu. Kada prikupi i

procijeni sve potrebne dokaze, sud donosi odluku o tome treba li poslo-

vnu sposobnost oduzeti u cijelosti, djelomično ili je ne oduzeti. Ukoliko

je poslovna sposobnost oduzeta djelomično, sud donosi rješenje o tome

koje poslove i radnje osoba više ne može samostalno poduzimati. Osoba

može sama poduzimati sve pravne poslove i radnje koje sud u rješenju

nije izrijekom naveo kao one za koje nije sposobna. Odluka o oduzimanju

poslovne sposobnosti dostavlja se predlagatelju, osobi kojoj se oduzima

poslovna sposobnost, ukoliko može shvatiti značenje i pravne posljedice

tog rješenja, te posebnom skrbniku. Centar za socijalnu skrb je dužan

u roku trideset dana od pravomoćnosti sudskog rješenja postaviti stal-

nog skrbnika. Stalni skrbnik će dalje štititi prava i interese te osobe i

zastupati je u provođenju pravnih radnji, a o svim svojim postupcima u

funkciji skrbnika izvješćivat će Centar za socijalnu skrb i tražiti od nje-

ga suglasnost za značajnije poslove. Naposljetku, rješenje o poslovnoj

nesposobnosti se izriče na neodređeno vrijeme, ali to ne znači da mora

biti trajno. Sud može prihvatiti prijedlog centra za socijalnu skrb ili oso-

be kojoj je poslovna sposobnost oduzeta i provesti postupak vraćanja

poslovne sposobnosti. Osim toga, prema novom Obiteljskom zakonu,

liječnik primarne zaštite je na zahtjev centra za socijalnu skrb dužan

svake tri godine dostaviti centru izvješće o stanju zdravlja poslovno ne-

sposobne osobe, koje se odnosi na njegovu poslovnu sposobnost, pa to

olakšava odluku o podnošenju prijedloga za vraćanje poslovne sposob-

nosti. Ukoliko sud utvrdi da su prestali razlozi za oduzimanje poslovne

sposobnosti, istu će vratiti djelomično ili u cijelosti, a Centar za socijalnu

skrb će razriješiti dužnosti skrbnika i o tome obavijestiti nadležni Matični

ured i Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda na čijem području osoba

ima nekretnine.1,3,4

Planiranjem budućeg života u demenciji mogu se izbjeći negativne

posljedice oduzimanja poslovne sposobnosti

Psihičke funkcije u demenciji slabe postupno pa osoba s demencijom nije

odmah poslovno nesposobna. Čak i kada nije sposobna voditi zahtjevan

nadzor novčanog prometa u obitelji, još uvijek može odlučivati o svom

119

liječenju, izreći oporuku ili odlučivati o mjestu svojeg boravka. Međutim,

kad-tad te psihičke funkcije toliko oslabe da osoba postane potpuno po-

slovno nesposobna s posljedicom nepredvidljivih materijalnih gubitaka i

nepovoljnih ugovora. Postavljanje skrbnika legalizira pravnu sposobnost

poslovno nesposobne osobe, ali je upitno koliko su poslovni potezi skr-

bnika sukladni onima koje bi ta osoba sama poduzimala u istim okolno-

stima. To može, a nerijetko se i događa, izazvati nezadovoljstvo osobe

kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili nezadovoljstvo rodbine, sukobe

u obitelji i mučne sudske postupke. Zato pravna rješenja u razvijenim

zemljama idu sve više prema potrebi za sve većim uvažavanjem ljudskih

prava osoba s demencijom putem rješenja koja ublažavaju taj problem.

Jedno od takvih rješenja je razvijanje pravnog okvira za planiranje života

s demencijom unaprijed. To planiranje je omogućeno putem instituta

trajnog opunomoćenika. Za razliku od skrbnika, trajnog opunomoćenika

bira i trajno opunomoćuje sama osoba pri nastupu prvih znakova ili čak

u predkliničkoj fazi demencije, utvrđene prepoznavanjem određenih

bioloških markera ili psiholoških parametara koji ukazuju na dolazak bo-

lesti. Trajnog opunomoćenika osoba s budućom demencijom bira među

osobama od najvećeg povjerenja (bliski član obitelji, bliski prijatelj), za

kojeg vjeruje da ga dobro poznaje i da će on dosljedno provoditi nje-

govu volju kada on to više ne bude sposoban činiti. Prednost instituta

trajnog opunomoćenika je i u tome što buduća poslovno nesposobna

osoba može, u razdoblju dok je još poslovno sposobna, nadzirati nje-

gov rad, usmjeravati ili uskraćivati neke njegove odluke. Na taj način se

osoba u riziku od razvoja demencije može na vrijeme uvjeriti hoće li trajni

opunomoćenik u budućnosti raspolagati njegovim novcem prema njego-

vim očekivanjima, odlučivati o njegovom liječenju kako je on planirao, ku-

povati prema njegovim navikama i prodavati pokretnu i nepokretnu imo-

vinu sukladno njegovim uputama. Trajnog opunomoćenika osoba može

opozvati sve dok joj se ne oduzme poslovna sposobnost. Nadalje, jedan

dio svojih životnih odluka osoba može zapisati u vidu pisanih uputa, koje

obvezuju trajnog opunomoćenika da postupa po tim uputama i nakon

što ona izgubi poslovnu sposobnost. Pisane upute se mogu odnositi na

to koje vrste liječenja osoba prihvaća a koje ne, za koga će glasati na

izborima, itd. Pretpostavlja se da svaka osoba ima nekog kome posebno

vjeruje i tko će nakon gubitka poslovne sposobnosti vjerodostojno za-

stupati njegova prava i interese. Takva pravna mogućnost ide ususret sve

većem naglašavanju ljudskih prava osoba s demencijom i zasigurno će

u sklopu europskih i svjetskih integracijskih procesa zaživjeti i na našim

prostorima.10,11

120

Etika vještačenja poslovne sposobnosti u demenciji

Etička načela

Kao i u drugim specijalnim granama medicine tako se i kod vještačenja

poslovne sposobnosti etika temelji na dvije osnovne etičke tradicije:

deontološkoj i teleološkoj. Deontološka tradicija naglašava obveze

liječnika prema bolesniku i kao takva izvor je stvaranja zakonskih i etičkih

normi, koje uređuju odnos liječnik - bolesnik. Teleološka tradicija propi-

tuje posljedice onoga što liječnik čini bolesniku u konkretnoj kliničkoj

situaciji i očekuje da on učini najbolje moguće baš za tog konkretnog

bolesnika, bez obzira što normativna, deontološka etika dopušta i nižu

razinu pomoći. Dobre etičke odluke u praksi uzimaju uvijek u obzir i jed-

nu i drugu tradiciju.12

U kliničkoj praksi ističu se četiri vodeća etička načela: poštovati auto-

nomiju, ne škoditi, koristiti i osigurati pravednost. Ako želi svoju prosu-

dbu o nečijoj poslovnoj sposobnosti temeljiti na tim načelima, liječnik-

vještak mora dobro ispitati ne samo simptome demencije nego u raz-

govoru s pacijentom osvijetliti njegov dugoročni sustav vrijednosti, nje-

gove životne nade, uvjerenja, zabrinutosti i dugoročne ciljeve kojima je

težio i teži u životu. Tek kada se uvjeri u kakvom su odnosu bolesnikove

odluke s njegovim životnim stajalištima i vrijednostima, liječnik može do-

nijeti ispravnu procjenu o njegovoj poslovnoj sposobnosti. Ta procjena

treba rezultirati odlukom koja: maksimalno moguće poštuje autonomiju

osobe s demencijom, ne škodi nepotrebnim uskraćivanjem određenih

prava, osigurava dobrobit i pravedno postupanje s bolesnikom. Budući

da za neke odluke trebaju veće, a za druge manje mentalne sposob-

nosti, ocjenjivanje poslovne sposobnosti je s jedne strane vrlo zahtjev-

na, a druge strane potencijalno etički vrlo problematična aktivnost. Zato

vještak mora u obrazloženju svoje odluke biti potpuno transparentan,

iskren i uvjerljiv u prikazu svojeg nalaza i mišljenja. Kategorija djelomične

poslovne sposobnosti i mogućnost vraćanja poslovne sposobnosti,

osiguravaju etičniju procjenu od prijašnjeg dualizma: sposoban – ne-

sposoban. Nažalost, naš pravni sustav još nije ugradio u svoje norme

mogućnost priznavanja djelomične ili pune poslovne sposobnosti u lu-

cidnim fazama bolesti, koje se mogu sresti kod dementnih u početnim

fazama procesa u kombinaciji s nekim drugim poremećajima (ovisnosti,

srčane dekompenzacije, psihotična stanja, itd.). Naime, Rimsko pravo

je uvažavalo lucidne faze duševne bolesti, dakle remisije, kao razdoblja

121

poslovne sposobnosti, a s napretkom psihofarmakoterapije demencija

i drugih psihičkih poremećaja, pitanje poslovne sposobnosti u lucidnim

fazama postaje ponovno aktualno i dodatno etički opterećuje konačno

mišljenje vještaka.13

Posebna etička pitanja

Osim uobičajenih procjena poslovne sposobnosti za potrebe suda, u koji-

ma se u pravilu procjenjuje sposobnost sklapanja ugovora, sposobnost

sastavljanja oporuke, sposobnost odlučivanja o mjestu boravka, sposob-

nost sklapanja braka i drugih pravnih radnji, danas su sve češće predmet

vještačenja i druge sposobnosti osoba s demencijom. Najčešće se po-

stavlja pitanje sposobnosti pristanka na određene terapijske zahvate, bilo

da je bolesniku oduzeta ili nije oduzeta poslovna sposobnost. Danas pre-

vladava stajalište kako treba, koliko je god moguće, izići u susret željama i

stajalištima bolesnika o načinu liječenja, ako su oni sukladni s bolesnikovim

prijašnjim sustavom vrijednosti dok je bio poslovno sposoban. Etički su

najupitnije intervencije koje tek na kraće vrijeme produžuju život, a koje

bolesnik odbija, a njegov skrbnik prihvaća. Posebno je etički problematičan

informirani pristanak na sudjelovanje u istraživanjima lijekova.13,14,15

Glasovanje na izborima osoba s demencijom je ne samo etički nego i

pravno upitno, te predstavlja područje potencijalnih zlouporaba srodnika

takvih osoba. Kako je broj osoba s demencijom u sve većem porastu,

sve više raste rizik zlouporabe glasova tih osoba.15

Starije osobe s tjelesnim i kognitivnim defi citima su rizične u vožnji mo-

tornih vozila otprilike koliko i mlađi punoljetni vozači. Pri procjeni vozačke

sposobnosti treba imati u vidu četiri temeljna etička načela.13

Naš pravni sustav ne dopušta niti pomaganje u samoubojstvu niti eu-

tanaziju. U nekim državama SAD-a (primjerice, Oregonu) je asistirano

samoubojstvo dopušteno, a u drugim ne. U nekim europskim državama

(Švicarska) dopuštena je i eutanazija. Javno izražena želja za prekidom

života u svakom slučaju pokreće etičke i pravne prijepore u javnosti.13

Etički prijepori vode se i oko toga smije li se bolesniku umjetno održavati

život uz pomoć aparata ili umjetnih putova prehrane, bez nade da će se

samostalne funkcije organa ikada ponovno uspostaviti i kako odluku o

122

tome uskladiti s bolesnikovim svjetonazorom i voljom koju bi iskazao da

je ima.16

U liječenju osoba s demencijom često se nameće pitanje priopćavanja

istine osobama o njihovim mentalnim sposobnostima. Ovo pitanje je

posebice važno kod ranih demencija, kada osoba još može, temeljem

priopćene istine o progresivnoj mentalnoj bolesti, blagovremeno srediti

pravne poslove, izabrati si opunomoćenika, napisati oporuku i upute o

postupanju s njom kada prestane biti poslovno sposobna. Drugo važno

pitanje je pitanje granice slobode i autonomije osoba s demencijom, koje

mogu svojim rizičnim ponašanjem izazvati prometnu nesreću, požar te

druge nepredvidive štete sebi ili drugima. U novije vrijeme postavlja se i

pitanje etičnosti genetskog testiranja za procjenu rizika obolijevanja od

demencije, koje za sebe često traže rođaci dementnih. Za sada ti testovi

samo daju postotak vjerojatnosti obolijevanja i nisu prediktivno sigurni.

Posebno se etički propituje pitanje sukoba interesa kod pružatelja uslu-

ga u liječenju i njezi ostarjelih osoba s demencijom, jer su mogućnosti

zlouporabe mentalnih defi cita takvih osoba vrlo velike.7,13

Sve ove dvojbe su proizišle iz značajnih demografskih promjena u razvije-

nim zemljama, te iz razvoja znanosti i društvene svijesti o pravima osoba

s mentalnim defi citima. Naposljetku, treba razlikovati medicinski koncept

poslovne sposobnosti, koji je univerzalan, od pravnog koncepta, koji je

ograničen regulativom nacionalnog pravnog sustava pa se od zemlje do

zemlje unekoliko razlikuje. Za očekivati je da će se i u nas odgovor na

uočene dvojbe dijelom naći u novim zakonskim rješenjima, kako je to već

učinjeno u pravnim sustavima nekih drugih zemalja.

Literatura:

1. Murray B., Jacoby R., The interface between old age psychiatry and

the law. Advances in Psychiatric Treatment 8 (2002) 271. - 280.

2. Moye J., Marson D. C., Assessment of decision-making capacity in

older adults: an emerging area of practice and research. Focus. 7

(2009) 88. - 97.

3. Alinčić i sur., Obiteljski zakon – novine, dvojbe i perspektive, Zagreb,

NN 2003; 89.

4. Folnegović-Šmalc V., Poslovna sposobnost duševnih bolesnika

(preuzeto iz časopisa Medix) http://www.plivamed.net

123

5. Fitzsimmons P., Legal mental capacity: a psychiatrist,s perspective.

Expert Pages. http://www.expertpages.com/news/legal_mental_ca-

pacity.htm

6. Alzheimer,s association, Washington D.C., http://www.kvantum-tim.

hr/index.

7. Shulman K. I., Cohen C. A., Kirsh F. C., Hull I. M., Champine P. R.,

Assessment of testamentary capacity and vulnerability to undue in-

fl uence. Am J Psychiatry 164 (2007) 5:722. - 727.

8. Shulman K. I., Herrmann N., Brodaty H., Chiu H., Lawlor B., Ritchie

K., Scanlan J. M., IPA survey of brief cognitive screening instrumen-

ts. Int Psychogeriatrics 18 (2006) 281. - 294.

9. Shulman K. I., Clock-drawing: Is it the ideal cognitive screening test?

Int J Ger Psychiatry 15 (2000) 548. - 561.

10. Mace N. L. M., Rabins P. V., The 36-hour day. Forth edition. Financial

and legal issues. Wellness Central, New York Boston (2008) 421. -

439.

11. Alzheimer’s Australia. Living with dementia, http://www.alzheimers.

org.au/legal

12. Lolas F., Bioethical narratives: toward the construction of social spa-

ce for moral imagination. Int J Bioethics 7 (1996) 53. - 55.

13. Drickamer M. A., Chapter 4 – legal and ethical issues, http://www.

geriatricsreviewsyllabus.org/content/agscontent/legal16..

14. Meulenbroek O., Vernooij-Dassen M., Kessels R. P. C., Graff M. J.

L., Sjörgen M. J. C., Schalk B. W. M., et al. Informed consent in de-

mentia research. Legislation, theoretical concepts and how to asses

capacity to consent. European Geriatric Medicine 1 (2010) 58. - 63.

15. Karlawish J. H., Bonnie R. J., Appelbaum P. S., Lyketsos C., James

B., Knopman D., et al. Addressing the ethical, legal, and social is-

sues raised by voting by persons with dementia. JAMA 292 (2004)

1345. - 1350.

16. The Hastings center, Guidelines for the termination of life-sustaining

treatment and the care of the dying. Bloomington IN. Indiana univer-

sity press (1987).

125

Financijski aspekti utvrđivanja pravilnosti upravljanja i raspolaganja namjenskim sredstvima

Dr. sc. Ivica Čulostalni sudski vještak

Dr. sc. Dubravka Mahačekviši državni revizor

Zdravko Hruška, dipl. oec.Ministarstvo fi nancija, Porezna uprava, Ispostava Samobor

Stručni članak

UDK: 352.073.52

353.073.52

Sažetak

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a isto tako i trgovačka društva u njihovom vlasništvu, ostvaruju različite vrste prihoda što je određeno zakonskim propisima koji uređuju njihovo korištenje, te je u skladu s njima propisana i namjena njihova korištenja. Mogućnosti fi nanciranja i zadovoljavanja različitih potreba ovise o visini ostvarenih pri-hoda, uz obvezu namjenskog raspolaganja sredstvima.

Ključne riječi: fi nanciranje, lokalna i područna (regionalna) samouprava, trgovačko društvo, prihodi, namjenska sredstva, rashodi.

126

Financial aspects of establishment of regularity in management and disposal of restricted use funds

Ivica Čulo, PhD

permanent expert witness

Dubravka Mahaček, PhDsenior state auditor

Zdravko Hruška, MSc Econ

Ministry of Finance, Tax Directorate, Samobor branch

Summary

Units of local and regional self administration, as well as the companies owned by

them, earn different types of income, as prescribed by law which regulates their

use and, accordingly, purpose of their use. Financing possibilities and meeting

of different needs depend on the volume of realised income, but in mandatory

disposal of such funds by established purpose.

Key words: fi nancing, local and regional self administration, company, income,

restricted use funds, expenditures.

1. Uvod

U ostvarivanju postavljenih proračunskih ciljeva svi proračunski subjek-ti su dužni upravljati i raspolagati proračunskim sredstvima pravilno i učinkovito. Sve je to uređeno zakonskim propisima čija dosljedna pri-mjena omogućuje ispravno i učinkovito postupanje, te ukazuje na od-govornost nositelja (čelnika) vlasti proračunskih subjekata čija odgovor-nost proizlazi iz odredbi Zakona o fi skalnoj odgovornosti (NN 139/10.) i drugih brojnih propisa te odredbi Zakona o sustavu unutarnjih fi nan-cijskih kontrola u javnom sektoru (NN 141/06.). Obveznost uvođenja su-stava upravljanja fi nancijama i unutarnje kontrole proizlazi i iz europskih standarda, te odredbi koje reguliraju fi nancijsko upravljanje i kontrole, a za koje su odgovorni čelnici korisnika proračuna. Tim se odredbama osigurava nužna sigurnost da će se u ostvarivanju proračunskih ciljeva proračunskim sredstvima raspolagati u skladu s etičkim pravilima te kri-terijima ekonomičnosti, djelotvornosti i učinkovitosti. U skladu s odred-bama Zakona o sustavu unutarnjih fi nancijskih kontrola u javnom sektoru (NN 141/06.) donesen je Priručnik za fi nancijsko upravljanje i kontrole čiji

127

je cilj pomoći korisnicima proračuna u uspostavi i razvoju tog sustava. Namijenjen je svim čelnicima, voditeljima i koordinatorima za fi nancijsko upravljanje i kontrole, te svim osobama koje su uključene u fi nancijsko upravljanje i kontrole. U nedostatku pravilno uspostavljenog sustava za fi nancijsko upravljanje i kontrole prisutne su određene nepravilnosti u upravljanju i raspolaganju, odnosno otuđivanju dijela proračunskih (javnih) prihoda. Ostvarene prihode jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave čini neko-liko skupina prihoda1. Nastavno se prati zakonska osnova ostvarenja namjenskih prihoda od komunalnog doprinosa koji se evidentira u okviru prihoda po posebnim propisima, te naknada za priključenje na objekte komunalne infrastrukture.

2. Ostvarivanje prihoda od komunalnog doprinosa te naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje

Prihodi od komunalnog doprinosa te prihodi od naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje ostvaruju se u skladu s odred-bama Zakona o komunalnom gospodarstvu2 kojima su određena sva pi-tanja koja se tiču obavljanja komunalnih djelatnosti. Komunalne djelatno-sti prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu su opskrba pitkom vo-dom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, prijevoz putnika u jav nom prometu, održavanje čistoće, odlaganje komunalnog otpada, te drugo. Zakonom je propisano na koji način se može urediti obavljanje komunal-nih djelatnosti, a odluku o tome donose lokalne jedinice.

Sredstva za obavljanje komunalne djelatnosti propisana su iz cijene ko-munalne usluge, iz komunalne naknade, iz proračuna jedinice lokalne samouprave, te iz drugih izvora po posebnim propisima. Cijena komu-nalne usluge može sadržavati i iznos za održavanje i fi nanciranje gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području jedinice lokalne samouprave na kojemu se isporučuje komunalna usluga, i taj se iznos

1 Detaljnije o tome: Mahaček, D., Čulo, I. & Radman-Funarić, M.: Namjenska proračun-

ska sredstva u fi nanciranju samoupravnih razina vlasti, Zbornik predavanja 2. kongre-

sa sudskih vještaka Hrvatske s međunarodnim učešćem, Hrvatsko društvo sudskih

vještaka, Opatija 05. - 06. ožujka 2010., 543. - 552., stručni rad.2 Zakon o komunalnom gospodarstvu, Narodne novine 26/03., 82/04., 110/04., 178/04.,

38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11.).

128

doznačava u proračun jedinice lokalne samouprave. Isporučitelj usluge pri svakoj promjeni cijene svojih usluga pribavlja prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave na čijem se području isporučuje usluga.

Jedinica lokalne samouprave za svaku kalendarsku godinu donosi Pro-gram gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji u sebi sadrži opis poslova s procjenom troškova za gradnju objekata i uređaja, te nabavu opreme i fi nancijska sredstva potrebna za ostvarenje Progra-ma i izvore fi nanciranja.

Građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za javne površine, nerazvrstane ceste, groblja i krematorije, te javnu rasvjetu fi nancira se iz komunalnog doprinosa, proračuna jedinica lokalne samouprave, nakna-de za koncesiju i drugih izvora. Prema tome, vidimo da ostvarena sred-stva komunalnog doprinosa imaju strogo određenu namjenu. Prihodi od komunalnog doprinosa utvrđeni su odlukom o komunalnom doprinosu i rješenjem o visini komunalnog doprinosa.

Građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i nabava opre-me za opskrbu pitkom vodom te odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda fi nancira se iz cijene komunalne usluge, naknade za priključenje, proračuna jedinice lokalne samouprave, naknade za koncesije i drugih izvora utvrđenih posebnim zakonom. Prihodi od naknada za priključenje na objekte i uređaje komunalne infrastrukture odnose se na uplaćene naknade za priključak na objekte i uređaje komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih i oborinskih voda. Utvrđeni su odlukom o priključenju na komunalnu infrastrukturu, prihod su jedini-ce lokalne samouprave, a namjena im je fi nanciranje građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Prihode od naknade za priključenje najčešće prikuplja trgovačko društvo u vlasništvu jedinice lokalne sa-mouprave, te ih usmjerava u skladu sa zakonskim propisima.

O značajnosti prihoda koji se ostvaruju od komunalnog doprinosa, te ko-munalne naknade, potvrđuje i izračun njihova udjela u ukupno ostvare-nim prihodima i primitcima kod pojedinih županija3. Udjel ostvarenja ovih prihoda u samoupravnim jedinicama na razini pojedinih županija vidimo da

3 Detaljnije o tome pogledati: Mahaček, D.: Uloga i značenje Državne revizije u nadzoru

fi nanciranja i korištenja sredstava na razini jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave, doktorska disertacija, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,

Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007.

129

je različit i kreće se od 6,84% do 22,61%.4 u 2005. godini. Lokalne jedinice obvezne su pratiti naplatu ovih prihoda, a preduvjet za to je osiguravanje podataka u analitičkim evidencijama i njihova usklađenost s glavnom knji-gom. Kada evidencije nisu pravovremeno ustrojene, te kada se ne provodi njihovo usklađivanje, moguće su nepravilnosti koje u nastavku opisujemo.

3. Moguće nepravilnosti u korištenju sredstava

Kod korištenja proračunskih sredstava, te sredstava trgovačkih društava u vlasništvu lokalnih jedinica koje također ubiru prihode čija je namjena zakonom propisana, a koji pripadaju lokalnim jedinicama, moguće su pojave nepravilnosti. Nepravilnosti se mogu pojaviti u svezi s izvršenim uplatama sredstava građana za komunalni doprinos, te izvršenim upla-tama naknada za priključenje i troškova priključenja na javni sustav vo-doopskrbe i odvodnje, što ćemo u nastavku detaljnije opisati. U praksi se susrećemo i s drugim primjerima, kao što su iz proračunskih sredsta-va izvršena plaćanja radova i usluga putem cesije (ustupanja tražbina), a da radovi i usluge nisu izvedeni, da je proračun izdao bjanko mjenice kao instrumente osiguranja plaćanja ugovorenih radova izvoditelju radova, koje je kasnije izvoditelj radova dao na naplatu iako radove nije izveo, iz kojih su također proizašle određene posljedice za proračun.

Sredstva komunalnog doprinosa mogu se uplaćivati na blagajni koja je ustrojena u lokalnoj jedinici. Najprije se donosi rješenje o komunalnom doprinosu kojim se utvrđuje iznos koji je potrebno uplatiti, te može biti odobreno plaćanje u obrocima. O izdanim rješenjima potrebno je vo-diti evidenciju. Nakon što je građanin izvršio uplatu pojedinog obroka na blagajni putem blagajničke uplatnice, evidentiranje uplate provodi se u blagajničkom izvještaju, te se novac polaže na žiroračun proračuna. U glavnoj knjizi se provodi evidentiranje povećanja novčanih sredstava uz istovremeno evidentiranje u okviru računa prihoda od komunalnog doprinosa. Evidencija po svakom građaninu kojemu je izdano rješenje treba biti uredna i osiguravati potrebne podatke o iznosima uplata ko-risnika, te stanju potraživanja od korisnika. Analitička evidencija mora biti usklađena sa sintetičkom evidencijom, a to znači da u određenom razdoblju izvršene uplate moraju u ukupnom iznosu odgovarati zbirnom iznosu evidentiranom u okviru računa glavne knjige.

4 Stanje prema ostvarenjima u 2005. godini.

130

Kod uplate komunalnog doprinosa mogu se, primjerice, pojaviti nepra-vilnosti da osoba koja je zaposlena na blagajni, nakon uplate građaninu izda blagajničku uplatnicu, ali istu ne evidentira u blagajničkom izvještaju isti dan i ne položi novac na žiroračun grada, već uplatu prikazuje u nekom drugom danu i novac polaže na žiroračun grada, odnosno uplatu izvršava sa zakašnjenjem od primjerice, dva ili tri mjeseca ili je niti ne izvrši.5 Ako analitička i sintetička evidencija nisu usklađene, ili se usklađivanje periodično ne obavlja (mjesečno, tromjesečno) nepravilnost je vrlo teško otkriti, odnosno nepravilnost se može otkriti u slučaju kada se građaninu pošalje opomena zbog neplaćanja obveze po rješenju, a on svojom uplatnicom potvrdi da je obvezu podmirio. Stoga je radi sprječavanja pojave nepravilnosti navedene prirode potrebno poduzeti aktivnosti na redovitom usklađivanju analitičke evidencije (tjednih, mjesečnih uplata) s računima glavne knjige. Za proračun u slučaju pojave takve nepravilno-sti nastaju određene posljedice, jer se radi o sredstvima koja su treba-la biti utrošena za propisane namjene. Procjenu mogućih posljedica za proračun moguće je utvrditi slanjem opomena građanima za neplaćanje u kojim slučajevima će isti uplatu potvrditi blagajničkom uplatnicom, te detaljnim pregledom izdanih rješenja o komunalnom doprinosu, odno-sno analitičke i sintetičke evidencije.

U nastavku razmatramo primjer u kojem treba procijeniti iznos štete za društvo.

Na blagajni trgovačkog društva u vlasništvu lokalnih jedinica građani su obavljali uplate naknada za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje. Naknade za priključenje su u skladu sa zakonskim odredba-ma prihod lokalne jedinice, a namjena je za građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i nabavu opreme za opskrbu pitkom vodom te odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda. Njihovu visinu su propisa-le lokalne jedinice svojim odlukama, te npr. naknada za priključenje na vodovodnu mrežu za stambene građevine u gradu iznosi 3.000,00 kn, a na kanalizacijsku mrežu iznosi 3.200,00 kn. Navedene naknade može prikupljati sama lokalna jedinica, ali mogu se uplaćivati i na blagajni trgovačkog društva koje je nositelj poslova vodoopskrbe i odvodnje za tu lokalnu jedinicu, ali i za više lokalnih jedinica s toga područja.

5 Zbog takvog postupanja u upravljanju i raspolaganju proračunskim (javnim) sred-

stvima, odnosno njihovog otuđivanja, u proteklih nekoliko godina pokrenuti su brojni

sudski sporovi i provedena vještačenja.

131

Ugovorom o priključenju na javni vodovod navedena je visina naknade za priključenje (u skladu s odlukom lokalne jedinice na području gdje se priključenje obavlja), način plaćanja naknade, cijena priključka (uključeni su troškovi rada i utrošenog vodovodnog materijala) i način plaćanja cijene priključka na javni vodovod. Ugovoreno je da se korisnik može priključiti na javni vodovod tek kada u cijelosti podmiri sve troškove. Zaključeni ugovor evidentiran je samo u evidenciji zaključenih ugovora, ali ne i u knjigovodstvenoj evidenciji u okviru računa potraživanja6. Pri-likom uplate naknade za priključenje evidentirala se obveza prema lokal-noj jedinici s čijeg je područja korisnik, a cijena priključka evidentirana je kao prihod trgovačkog društva. Cijena priključka određena je cjenikom trgovačkog društva.

Ugovorom o priključenju na javni sustav odvodnje otpadnih voda ugo-vorena je visina naknade za priključenje, način plaćanja naknade, cijena priključka (uključeni su troškovi rada – spoj prve cijevi) i način plaćanja cijene priključka na javni vodovod. Korisnik se može priključiti na su-stav odvodnje tek kada u cijelosti podmiri sve troškove. Zaključeni ugo-vor evidentirao se u evidenciji zaključenih ugovora, dok potraživanje od građanina za ugovoreni iznos nije bilo vidljivo iz knjigovodstvene evi-dencije, jer se nije evidentiralo. Prilikom uplate naknade za priključenje od strane građanina, formirala se obveza prema lokalnoj jedinici s čijeg je područja korisnik, a cijena priključka je evidentirana kao prihod trgovačkog društva. Cijena priključka određena je cjenikom trgovačkog društva.

Poslovni događaj započinje zaključivanjem ugovora s korisnikom za priključenje na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje, što se obavlja u komercijalnom odjelu. Ugovorom se određuje iznos koji korisnik mora platiti jednokratno ili najviše u šest obroka, a priključak se obavlja nakon izvršene cjelokupne uplate. Korisniku osoba za fakturiranje izdaje račun na temelju kojega obavlja plaćanje putem blagajne u trgovačkom društvu ili uplatu može izvršiti i na žiroračun. Korisnici su najčešće uplate obav-ljali putem blagajne. Nakon izvršene uplate korisnik dobiva blagajničku uplatnicu. Kada se izvrši uplata cjelokupnog ugovorenog iznosa, izdaje se radni nalog koji potpisuje rukovoditelj komunalnog sektora i nakon toga se izvršava priključak. Blagajničku uplatnicu blagajnik evidentira u blagajničkom izvještaju, te novac uplaćuje na žiroračun trgovačkog

6 U okviru konta skupine 14 u kontnom planu poduzetnika.

132

društva. Na temelju blagajničkih izvještaja provodi se evidentiranje u fi -

nancijskom knjigovodstvu.

Iz naprijed navedenoga vidimo da se neke radnje i postupci mogu pro-

vesti tek nakon što su im prethodile neke druge radnje i postupci. Stoga

je potrebno uspostaviti takav informacijski sustav koji omogućava do-

stupnost podataka i informacija svima koji za to imaju potrebu. Komer-

cijalna služba je provela zaključivanje ugovora, ali su toj službi i nadalje

potrebni podatci na temelju kojih će moći pratiti obavljaju li korisnici

plaćanje u skladu sa zaključenim ugovorima, te kolika su potraživanja po

korisnicima, a potrebno je pratiti plaćanje ugovorenih iznosa kako bi se

pravodobno mogle poduzimati mjere naplate. Komunalnom sektoru su

također potrebni podaci o korisnicima, te njihovom potpunom izvršenju

plaćanja, jer nakon što je izvršena uplata u cijelosti, korisnika se može

priključiti na sustav. Ako informacijski sustav nije uspostavljen da svim

sudionicima osigurava potrebne i pravodobne informacije, tada će doći

do poteškoća u njegovom funkcioniranju, a moguće su i pojave nepra-

vilnosti. Nepravilnosti se mogu pojaviti kod raspolaganja s uplaćenim

novčanim sredstvima navedenih naknada za priključenje na javni sustav

vodoopskrbe i odvodnje na blagajni trgovačkog društva, u svezi s oso-

bama zaduženim za primanje uplata od korisnika. Osobe koje su od-

govorne za evidentiranje izvršenih uplata korisnika ili iste ne prikazuju

pravodobno ili ih uopće ne prikazuju, najčešće se otkrivaju nakon upita

korisnika i određenog vremenskog razdoblja.

Nakon obavljene kontrole zaključenih ugovora za priključak na javni su-

stav odvodnje i vodoopskrbe i primljenih uplata naknada za priključenje

na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje, korisnicima su poslane opo-

mene. Tada su se pojavile stranke koje su uplate ugovorenih naknada

potvrdile blagajničkim uplatnicama. Prema tome, zaključujemo da je bilo

neopravdano stranku opominjati za neplaćanje jer je ista svoju obvezu

izvršila. Potrebno je bilo provesti u trgovačkom društvu detaljnu kon-

trolu i nadzor evidentiranja uplata ugovorenih naknada za priključenje i

izvršenih priključenja na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje. Nepravil-

nosti su uočene, te je stoga potrebno utvrditi i vrijednost nepravilnosti za

društvo.

Da bismo utvrdili koliki je iznos nepravilnosti najprije polazimo od evi-

dencije zaključenih ugovora i izvršenih priključaka. Potrebno je vidjeti

koliko je ugovora zaključeno, te koliko je priključaka izvršeno. Ako se broj

133

razlikuje, treba vidjeti koji su korisnici i na što priključeni, a da prethodno nije zaključen ugovor. Naknada za priključenje na sustav vodoopskrbe i odvodnje, kao i cijena priključka, je određena cjenikom, te uz utvrđivanje broja korisnika bez zaključenog ugovora, a izvršenog priključka, utvrđujemo iznos nepravilnosti. Od utvrđenog iznosa za koji smo utvrdili da je društvo oštećeno, odbit ćemo izvršene uplate za korisnike koji su priključeni, bez zaključenog ugovora, ukoliko za njih pronađemo u doku-mentaciji Društva uplatnice koje potvrđuju da su uplate ipak izvršene. Na taj način ćemo dobiti iznos za koji je društvo oštećeno.

Nadalje, uvidom u dokumentaciju, možemo utvrditi da neki korisnici imaju zaključen ugovor, da su priključeni na sustav vodoopskrbe i odvod nje, te pretpostavljamo da ovdje društvo nije oštećeno, ali zaključak ne bi bio ispravan. Potrebno je i kod takvih korisnika detaljno provjeriti iznos utvrđene obveze za uplatu prema zaključenim ugovorima i jesu li uplate izvršene u ugovorenom iznosu. To je potrebno provesti, ne iz razloga da utvrdimo koliko su korisnici obvezni još uplatiti jer su obveznici ugovo-rene uplate i izvršili, jer u protivnom ne bi bili priključeni na sustav, već iz razloga da utvrdimo iznos za koji je ovdje društvo oštećeno postu-panjem odgovorne osobe. Odgovorna osoba je u našem primjeru bila zadužena za izdavanje računa na temelju kojega je bilo potrebno izvršiti plaćanje. Kako se radno mjesto te osobe nalazilo u blizini blagajne, ista osoba je povremeno primala i uplate korisnika u blagajnu. Nakon što je stranka izvršila uplatu u blagajnu, za koju je kao potvrdu uplate dobila uplatnicu, isti primjerak uplatnice osoba je istrgnula iz talona, odnosno nije uplatnicu prikazala u blagajničkom izvještaju, novac nije položila u blagajnu i na žiroračun, niti je o uplati obavijestila osobu zaduženu za blagajnu. Kako je ista osoba povremeno imala pristup izdavanju naloga za priključenje, priključak je ipak bio izveden. Pri nadzoru ugovorenih i izvedenih priključaka potrebno je odrediti vremensko razdoblje koje je po-trebno obuhvatiti, a ovisno o tome kada se nepravilnost mogla pojaviti.7 Za pravilno i učinkovito ostvarivanje predviđenih proračunskih ciljeva od-govorni su čelnici proračunskih subjekata koji su dužni osigurati usposta-vu sveobuhvatnog sustava fi nancijskog upravljanja i kontrola. Uvođenje ovog sustava podrazumijeva zakonsku obvezu uvođenja, obrazovane i osposobljene stručnjake, jasno opredjeljenje proračunskog subjekta

7 U praksi susrećemo te ili slične primjere otuđivanja novca u kontinuitetu više godina

s višemilijunskim iznosima.

134

(ustanove i sl.) o sprječavanju nezakonitosti, korupcije, krađe i drugih nedjela, te strateško planiranje, primjenu suvremenih metoda upravljanja i raspolaganja imovinom i drugo. Pored toga, potrebno je kod svakog subjekta osigurati provedbu standarda Europske komisije na području unutarnje kontrole. Zbog specifi čnosti svakog subjekta ne postoji jedin-stveni model ustroja fi nancijskog upravljanja i kontrole već je prethodno potrebno provesti stručnu evaluaciju, na što ukazuju dosadašnja isku-stva. Uspostava tog sustava je nužnost, kako s pozicije osiguranja pra-vilnosti i učinkovitosti upravljanja i raspolaganja proračunskim (javnim) sredstvima, tako i odgovornosti nositelja (čelnika) vlasti proračunskih su-bjekata koja direktno proizlaze iz odredbi članka 11. Zakona o fi skalnoj odgovornosti prema kojem osnivač subjekta (ustanove) može zatražiti mjeru stavljanja mandata na raspolaganje.8

Zaključak

Ostvareni prihodi kako lokalnih jedinica, tako i trgovačkih društava u njihovom vlasništvu, često nisu dostatni za sve potrebne namjene, te se praćenju njihova ostvarenja posvećuje izrazita pozornost. U svrhu upravljanja i raspolaganja pažnjom dobrog domaćina, potrebno je vo-diti računa kako o njihovom ostvarenju, tako i trošenju. Nepravilnosti se mogu pojaviti u korištenju namjenskih sredstava, odnosno kod raspola-ganja novčanim sredstvima od strane odgovornih osoba. Radi njihovog otkrivanja i otklanjanja potrebno je uspostaviti unutarnju kontrolu i infor-macijski sustav koji će ih onemogućiti, odnosno omogućiti njihovo pra-vovremeno otkrivanje. Kada unutarnje kontrole nisu uspostavljene i kada su uspostavljene, a ne funkcioniraju na propisani način dolazi do pojave nepravilnosti koje su opisane u prethodnom primjeru. Ako se ipak do-gode, tada je potrebno provesti detaljan uvid u dokumentaciju, kako bi se mogla utvrditi vrijednost nastale nepravilnosti. Uz poznavanje propisa koji uređuju poslovanje subjekta, kako bi procjena bila ispravno naprav-ljena, potrebno je primijeniti i odgovarajuća znanja i vještine.

8 Uspješno provođenje izgradnje i uspostave sustava fi nancijskog upravljanja i kontrola

vidjeti na infi @hadrian.hr ili Hadrian d.o.o., 10 000 Zagreb, Tućanova 4.

135

Literatura:

1. Čulo, I. (2011.): Funkcioniranje lokalne i područne samouprave u Re-publici Hrvatskoj, Geno d.o.o., Požega.

2. Čulo, I., Funarić-Radman, M. & Mahaček, D. (2008.): Raspolaganje proračunskim sredstvima i njihov nadzor; Hrvatsko društvo sudskih vještaka, Trg Marka Marulića 10, Zagreb, “Vještak” broj 1/2009.; 1. kongres sudskih vještaka s međunarodnim učešćem, Opatija.

3. Mahaček, D. (2007.): Uloga i značenje Državne revizije u nadzoru fi -nanciranja i korištenja sredstava na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, doktorska disertacija, Sveučilište Jo-sipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek.

4. Mahaček, D., Čulo, I. & Radman-Funarić, M. (2010.): Namjenska proračunska sredstva u fi nanciranju samoupravnih razina vlasti, Zbornik predavanja 2. kongresa sudskih vještaka Hrvatske s među-narodnim učešćem, Hrvatsko društvo sudskih vještaka, Opatija.

5. Hrvatski sabor: Narodne novine, razni propisi.

137

Vještačenje riječkih karantana iz XIX. st.1

Red. prof. dr. sc. Julijan Dobrinić Stalni sudski vještak za numizmatiku pri Županijskom sudu u Rijeci

Stručni članak

UDK: 340.69:336.747.1(497.5Rijeka)"18"

Sažetak

Sredinom XIX. stoljeća u Rijeci (Fiume) su u optjecaj bili stavljeni sitni pa-pirni novci - bonovi pod nazivom ‘karantani’. Bili su u paritetnom odnosu s austrijskim krajcarima, a trebali su ih zamjenjivati u lokalnom novčanom prometu u Rijeci. Postojale su tri emisije karantana u apoenima od 3, 5 i 10 karantana.Pojavili su se i falsifi kati karantana treće emisije, izraženi dosta primitivno. Postoje također i dokumenti o vještačenju sumnjivih karantana. Sada se oni nalaze u Italiji u privatnoj pismohrani, a u priopćenju je prikazan cijeli postupak vještačenja. Utvrđeno je na temelju usporedbe sumnjivih pri-mjeraka s karantanima izuzetim iz tiskare, kako se radi o falsifi katu prema više značajki.

Ključne riječi: Rijeka; karantani; falsifi kati.

Expertise of Rijeka’s karantanas from the 19th century2

Professor Julijan Dobrinić, PhD

Expert witness for numismatics at County Court in Rijeka

Summary

By mid 19th century small paper money – coupons called Karantans were

circulated in Rijeka (Fiume). They had parity relations with Austrian krajcars and

should have been exchanged in local money circulation in Rijeka. There were

three issues of karantans, in denominations of 3, 5 and 10 karantans.

The forgeries of third issue of karantans appeared, but they were made in rather

poor way. There are also documents on expertises of suspicious karantans. Now

they are stored in Italy in private archives, while in the report the whole expertise

1 Tematika je dijelom obrađena u [12, 13].2 The theme is partially dealt with in [12,13]

138

procedure has been shown. According to comparison of suspicious items with

karantans taken from the printhouse, it has been established that it was a matter

of forgery according to several attributes.

Key words: Rijeka; karantans; forgeries.

Uvod

Pitanje utvrđivanja i određivanja falsifi kata u numizmatici postavljalo se

još od uvođenja novca kao mjerila vrijednosti roba i usluga. Ne ulazeći

dublje u razloge falsifi ciranja novca, takav se proizvod može načelno

razvrstati u više skupina, za novce iz antičkog doba do modernog novca,

od falsifi kata na štetu države do onih na štetu kolekcionara.

Riječki bonovi iz razdoblja 1848. - 1853.

U nastavku će biti riječi o jednome falsifi katu na štetu države, dakle to-

vremenskom falsifi katu papirnatog novca od 5 karantana (carantana) iz

1850. godine.

Za austrijske uprave na teritoriju grada Rijeke (Fiume), osim papirna-

tog i kovinskog novca velikih apoena bio je u uporabi i sitan kovinski

novac [1, 2]. Novčarska kriza je Rijeku zahvatila 1848. godine, kada i

ostale dijelove Monarhije. Među inim, očitovala se nedostatkom sitnog

kovanog novca. Riječka gradska uprava namjeravala je nastali problem

riješiti stavljanjem u optjecaj gradskog papirnatog novca, bonova, ma-

lih apoena [3, 4, 5].

Rijekom je u to doba upravljao banski povjerenik Josip Bunjevac, a uve-

denom gradskom novcu dat je naziv karantan (hrv.: križar, tal.: caran-

tan, njem.: Kreuzer). Naredbu o tiskanju tog novca potpisao je gradski

potkapetan Giuseppe Agostino Tosoni (1804. - 1856.). Novčanice su, u

tiskari braće Antonio i Giuseppe Karletzky dovršene krajem 1848. godi-

ne. Tiskane su na papiru tvornice Smith & Meynier iz Rijeke [6]. Ukupno

su poznate tri emisije toga papirnatog novca.

Novčanice su bile u optjecaju do 1853. godine, kada je prefekt grada ba-

run Kellersberg naredio njihovo defi nitivno povlačenje. Od sve tri emisije

139

u optjecaj je stavljeno 200.000 primjeraka u vrijednosti tadašnjih 16.500 forinti. Poznat je vrlo mali broj sačuvanih primjeraka ovog novca.

Značajke ovih jednostrano tiskanih bonova trebale su biti: oznaka valu-

te (3, 5 ili 10 karantana), serijski broj, tekstualni opis i uputa o zamjeni

te paritetu, potpisi kontrolora [7, 8], “posebna oznaka” i gradski pečat.

Posebna oznaka, iako se spominje, nije utvrđena, barem do sada nije

objavljen primjerak bona s tom eksplicitno utvrđenom posebnom oz-

nakom, niti je ona znanstveno utvrđena. Namjesto pečata na svim

novčanicama javlja se uz neznatne razlike prikaz grba grada Rijeke u

ovalnom polju.

Kontrolori, blagajnici i članovi trgovačke komore potpisivali su se na

bonovima na raznim pozicijama, često i po dvojica, crnom ili crvenom

tintom. Oni su bili obvezni verifi cirati otiskane bonove, no nema drugih

podataka o takvu njihovu radu, izuzev takvih njihovih potpisa na jednom

dijelu emisije. Potpisane osobe redom su iz riječkih patricijskih obitelji.

Kontrolor municipalne blagajne bio je Nicolò Camerra (N. Camerra), a

blagajnik Francesco Politei (Politei). Članovi trgovačke komore potpisa-

ni na novcu bili su Marziano Malle (M. Malle), Giuseppe Verzenassi (G.

Verzenassi), Munich (M. Munich) i Giuseppe Purkardhofre ili Francesco

Perreti (pfr).

Na bonovima prve i druge emisije nalaze se i serijske kontrolne oznake,

tj. numeracija, kao i kod modernih novčanica. Oznaka «No» je otisnuta,

a sam je broj naknadno upisivan ručno tintom. Bonovi treće emisije ne-

maju numeraciju.

Reversi svih bonova su prazni, bez tiska, tek u nekim slučajevima, kao

što će se vidjeti, mogu nositi kakvu službenu bilješku. Različite službene

bilješke stavljaju se na moderni novac i danas.

Postoje i falsifi kati riječkih bonova. O tome svjedoči objavljeni dokument

[10] vezan za pojavu falsifi kata od 5 karantana 1850. godine.

No, za objektivan prikaz potrebno je prikazati izgled originalnih karanta-

na. Originalni primjerci dati su na slikama 1. i 2. Na prvoj je karantan bez

potpisa, a na drugoj onaj s potpisom Perreti (pfr).

140

Slika 1. Originalni riječki karantan treće emisije iz 1850. godine bez potpisa, praznoga naličja

Slika 2. Originalni riječki karantan treće emisije iz 1850. godine s potpisom i juridičkom zabilješkom na (inače praznom) naličju

Slučaj, koji je predmetom ovoga prikaza dogodio se 23. siječnja 1851., dakle u prvoj godini uporabe karantana treće emisije. Gradski Magistrat je osumnjičio Karla Karletzkog zbog lažnih bonova od 5 karantana. Nai-me, kod njega su nađeni sumnjivi bonovi. U dokaznom postupku sumnjivi bonovi su uspoređivani s nedvojbeno originalnim bonovima iz Općinske riznice. U tu svrhu korišten je tiskarski arak originalnih bonova, ovjeren od suda, o čemu svjedoče rukom ispisani tekstovi na poleđini arka i sud-ski (notarski?) žigovi-naljepnice na prednjoj strani. Na slici 3. prikazan je tiskarski arak sa šest potpisanih i šest nepotpisanih bonova, a na slici 4. je naličje tog arka. Bonovi su, kako je već rečeno, tiskani jednostrano, a na poleđini je datum tiska (Pres. 23 Gen. 1851), broj arka (No 249), te juridička zabilješka.

141

Slika 3. Tiskarski arak riječkih karantana treće emisije iz 1850. godine3

3 Prema objavljenome u [10].

142

Slika 4. Naličje tiskarskog arka riječkih karantana treće emisije iz 1850. godine, s juridičkim zabilješkama4

4 Kao i prethodno.

143

U dokaznom postupku sročen je tada dokument o postupku utvrđivanja falsifi kata, a na kojem su bili nalijepljeni sumnjivi bonovi, slika 5.

Slika 5. Dokument s nalijepljenim sumnjivim bonovima5

5 Kao i prethodno.

144

Transkript teksta na dokumentu, izvorno na talijanskom, preveden je za potrebe ovoga rada na hrvatski jezik6. Oba teksta dana su u nastavku:

Fiume 23 Genarro 1851

In seguito all’insinuazione Mag.le proto-

collata qui al Numero 244, ed in proposito

dello scoprimento di falsa carta moneta

di Fiume in pezzi di Kni 5. – onde istitui-

re debito confronto colli comunicati buoni

falsi e coll’impronta trovata in occasione

d’instituita visita domiciliare nell’abitazione

di Carlo Karletzky, - il giudice si è recato

personalmente presso l’Uffi cio della Cassa

municipale, ed ha ritirato dal fascio di buo-

ni non peranco posti in circolazione:

- pezzi sei fi rmati, -

- pezzi sei non fi rmati, -

I premessi due pezzi di buoni da Kni 5, es-

sendo venuti col N. 244, siccome indiziati

di falso, si uniscono qui per instituirne il

confronto.

Le più apparenti discrepanze tra gli uni e

gli altri sono le seguenti:

1. La parola Municipio, per forma e situa-

zione di lettere, non combina, poichè

nei buoni levati dalla Cassa, il carattere

è più corsivo.

2. La estensione del quadrato è maggiore

negli originali.

3. L’O della parola buono è diversamento

ombreggiato.

4. La carta degli originali è piu forte.

Kobler Guido

Fiume (Rijeka), 23. siječnja 1851.

Na temelju sudskog mišljenja, ovdje pod

poslovnim brojem 244, te na osnovi otkrića

lažnih novčanica iz Rijeke u komadima od

5 karantana – kako bi se izvršila potreb-

na usporedba s priopćenim krivotvorenim

bonovima i s otiskom pronađenim prilikom

pretrage stana Karla Karletzkya – sudac se

osobno uputio u Ured gradske blagajne te

je podigao iz snopa bonova, koji nisu bili

još pušteni u optjecaj:

- komada šest potpisanih, -

- komada šest nepotpisanih.-

Dva prethodno navedena komada bono-

va od 5 karantana, budući da su stigla s

brojem 244, zbog sumnje da su krivotvo-

reni, ovdje se ujedinjuju kako bi se izvršila

usporedba.

Najprimjetnije razlike između jednih i dru-

gih su sljedeće:

1. Riječ Municipio (u prijevodu municipij),

po obliku i položaju slova se ne slaže,

budući da su na bonovima koji su uzeti

iz Blagajne slova položenija.

2. Veličina kvadrata je veća nego u origina-

lima.

3. Slovo “O” u riječi “Buono” je drugačije

osjenčano.

4. Papir originala je čvršći.

Kobler Guido

6 Prijevod s talijanskoga na hrvatski jezik: stalni sudski tumač za talijanski jezik Elisa

Velčić.

145

U samom procesu usporedbe, kako se vidi iz gornjega, nađeno je 4 ele-menta koji su potvrđivali sumnju. U potpisu vještačenja je Guido Kobler. Originalni dokumenti s nalijepljenim primjercima falsifi ciranih bonova djelomice su sačuvani, ali nažalost, ne nalaze se u Rijeci, već u Italiji. Od originalnog tiskarskog arka, koji je razrezan, pojedini bonovi su prodani kolekcionarima, ali je dio njih nabavljen i za Muzej grada Rijeke i nalaze se u tamošnjoj numizmatičkoj zbirci7.

Zaključak

Komparativna dokazna metoda pokazala se dostatnom u ovom slučaju postojanja odgovarajućih originalnih i falsifi ciranih primjeraka papirnatog novca. To pogotovo stoga, što u vrijeme kada su nastali, tiskarska tehno-logija nije poznavala gotovo nikakvih mogućnosti uporabe zaštitnih ele-menata u današnjem smislu tog pojma, što se vidi i u potrebi zaštitnog potpisivanja crvenom tintom od strane uglednih ovlaštenih osoba.

Literatura:

[1] Hellfert, OESTERREICHISCHE MÜNZEN UND GELDZEICHEN VON DEN JAHREN 1848 UND 1849, Numismat. Zeitschrift, VI / VII (1874/1875) 233.

[2] Müller, DIE MÜNZREFORM IN OESTERREICH WÄHREND DER FÜNFZIGJÄHRIGEN REGIERUNG DES KAISERS FRANZ JOSEPH I, 1848 - 1898, Numismat. Zeitschrift (1899) 145.

[3] G. Kobler, MEMORIE PER LA STORIA DELLA LIBURNICA CITTŔ DI FIUME, Stabilimento tipo-litografi co d’Emidio Mohovich, II (1896) 99 - 101.

[4] S. Gigante, STORIA DEL COMUNE DI FIUME, Bemporad, Firenze, 1928, 99 - 100.

[5] E. Mohovich, FIUME NEGLI ANNI 1867-68, Stabilimenti tipo-litogra-fi co fi umano, Fiume, 1869, 7.

[6] V. Tomsich, NOTIZIE STORICHE SULLA CITTŔ DI FIUME, Stabili-mento tipolitografi co fi umano, Fiume, 1886, 335.

7 2005. godine održana je u Rijeci u prostorijama Muzeja grada Rijeke numizmatička

izložba na kojoj je, među ostalima, bilo izloženo više dostupnih originalnih primjeraka

tih bonova iz spomenutog tiskarskog arka.

146

[7] M. Smoquina, LA CARTA MONETA CIVICA DI FIUME NEGLI ANNI 1848, 1849 e 1850, Rivista semestrale della Societŕ di studi Fiumani in Fiume, Fiume, Stabilimento tipografi co de “La vedetta d’Italia” s.a., anno X, I. e II. semestre 1932 (1933) 179 - 187.

[8] Gohl, FIUME VÁROS PÉNZTÁRI UTALVÁNYAI, Numizmat. Közlöny (1906).

[9] I. Rengjeo, PAPIRNI NOVAC U HRVATSKOJ G. 1848., 1849. i 1850, Numizmatika, V (1953) 44. - 57., + tablice III. i IV.

[10] C. Gamberini di Scarfea, RACCOLTA ALLA CARTA MONETATA IN ITALIA, Vol. II, A. Forni, Bologna, 1966, 199.

[11] J. Dobrinić, Corpus notarum pecuniariarum Fluminense, Dobrinić & Dobrinić, Rijeka, 1997.

[12] J. Dobrinić, Riječka numizmatika: riječki novci i novci s riječkim obilježjima 1848. - 2002., Katalog, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005.

[13] J. Dobrinić, O jednom falsifi katu riječkih bonova iz XIX. stoljeća, Zbornik Sveti Vid, Rijeka, 2008., str. 61. - 71.

147

Falsifi kati pretisaka na riječkim markama

Ivan Martinaš, dipl. ing.Ovlašteni ispitivač maraka pri

Hrvatskom fi latelističkom savezu

Red. prof. dr. sc. Julijan DobrinićStalni sudski vještak za numizmatiku pri

Županijskom sudu u Rijeci

Izv. prof. dr. sc. Nada Orlić Prof., Ivana Jelovica

Odjel za fi ziku Sveučilišta u Rijeci

Stručni članak

UDK: 340.68:655.3.066.36(497.5Rijeka)"191"

Sažetak

U razdoblju od 3. prosinca 1918. do 19. travnja 1919. godine na području poštanske uprave u Rijeci (Fiume) bile su u uporabi mađarske marke s pretiskom FIUME. Pretisci su na marke otiskivani strojno i ručno. Postoje osnovne dvije vrste strojnog pretiska i šest vrsta ručnoga pretiska. Pod-vrste su brojne.

Odmah po uvođenju takvog režima u poštanskom prometu su se pojavile marke s falsifi ciranim pretiscima. One su puštene u optjecaj od strane privatnih lica, a svrha takve djelatnosti bila je stjecanje imovinske koristi na štetu poštanske uprave i kolekcionara.

Razlikovanje falsifi kata utvrđuje se poglavito vizualno, usporedbom sa sigurnim izvornicima, a moguće je i drugim metodama. U priopćenju će biti prikazani rezultati primjene mikroraman-spektroskopije pri utvrđivanju mogućih falsifi kata. Metoda se sastoji u utvrđivanju razlika u Raman-spe-ktrima pretisaka izvornika i sumnjivih primjeraka.

Ključne riječi: riječke marke; pretisci; mikroraman spektroskopija.

148

Forgeries of reprints on Rijeka stamps

Ivan Martinaš, graduated engineerauthorised stamp examiner at the Croatian philatelic association

Professor Julijan Dobrinić, PhD.Expert witness for numismatics at County Court in Rijeka

Associate professor Nada Orlić, PhDprofessor Ivana Jelovica

Physics Department of Rijeka University

Summary

In the period from December 3, 1918 until April 19, 1919 the Hungarian stamps

with reprint FIUME were in use in Rijeka (Fiume). Reprints were printed on the

stamps by machines and manually. There are two basic types of machine re-

prints and six types of manual reprints. There were a number of varieties.

Immediately after introduction of such regime in postal traffi c, the stamps with

forged reprints appeared. They were circulated by private persons, with a pur-

pose to obtain gains at expense of postal authorities and collectors.

Distinction of forgeries is established primarily visually, by comparison to genu-

ine originals, but it can also be done by other methods. This communication

will show application of micro-raman spectroscopy in establishment of possible

forgeries. The method consists of establishment of differences in Raman spec-

trums of original and suspicious reprints.

Key words: Rijeka stamps; reprints; micro-raman spectroscopy.

Uvod

Riječke poštanske marke, koje su kao službeno sredstvo plaćanja

poštanskih usluga izdavane od 1918. do 1924. godine, su jedne od

najčešće falsifi ciranih poštanskih maraka u svijetu. Nakon pregleda vrlo

velike količine originalnih i falsifi ciranih maraka svih izdanja riječkih ma-

raka pokazalo se da je najteže utvrditi autentičnost i originalnost prvih

riječkih maraka. Prve riječke marke su nastale tako da su se na do tada

važeće mađarske poštanske marke otisnuli crni pretisci FIUME. Zbog

relativno jednostavnog i dostupnog načina pretiskivanja, vrlo je velika

količina falsifi ciranih pretisaka.

149

Povijesna i fi latelistička situacija u Rijeci nakon Prvog svjetskog

rata

Završetkom Prvoga svjetskog rata i ra-spadom Austro-Ugar-ske, krajem 1918. g., počela su prekrajanja granica nekadašnjih velikih carstava. Italija je na početku rata bila na strani Centralnih sila, ali je 25. svibnja 1915. godine prešla na stranu Saveznika u sk-ladu s potpisanim taj-nim Londonskim spo-razumom od 26. tra-vnja 1915. godine Tim sporazumom je Italiji, u slučaju pobjede, obećano proširenje na istočnu obalu Jadrana. Trebala je dobiti čitavu Istru do Kvarnera i po-krajinu Dalmaciju, ali ne i Rijeku. Člankom 5. predviđeno je da se Hrvatskoj ostavi obala od Voloskog do sjeverne dalmatinske granice. Kada se u Italiji sazna-lo za sadržaj tog pakta, započeta je propaganda za pripojenje ostatka, prije svega Rijeke, Italiji. Rješavanje Riječkog pitanja između Italije i Ju-goslavije protegnulo se sve do 1924. godine, kada je Rijeka pripojena Kraljevini Italiji. U tome vremenu (1918. - 1924.) Rijeka je imala svoj novac i izdavala je poštanske marke. Danas se te poštanske marke nalaze u svim svjetskim fi latelističkim katalozima kao izdvojena cjelina pod nazi-vom Fiume. Zbog male naklade, te marke su prilično rijetke i tražene.

U razdoblju od 1918. do 1924. godine izdano je ukupno 288 različitih maraka, s mnogim podvrstama i tipološkim podjelama. Marke Rijeke su

150

od početka, zbog male naklade, privlačile fi lateliste iz cijeloga svijeta. Na riječke poštanske činovnike, fi lateliste i druge vršen je veliki pritisak glede nabave novih riječkih poštanskih maraka. Najveći problem u svezi s tim markama su njihovi brojni falsifi kati. Falsi-fi cirane su čak i njihove najmanje vrijednosti. Loša ekonomska situacija u Rijeci krajem 1918. godine potaknula je mnoge falsifi ciranju. Veliki broj falsifi kata je nastao upravo u razdoblju nastajanja originala, pa se starost fi latelističkih zbirki ne može uzeti za prihvatljivu metodu u procjenjivanju originalnosti maraka.

Pretisak FIUME na mađarskim poštanskim markama iz 1918. godine

Prema nalogu Talijanskog nacionalnog vijeća, koje pod Savezničkom upravom preuzima svu vlast u Rijeci od 18. studenoga 1918. godine, pretiskivane su mađarske poštanske marke crnim pretiskom FIUME od 3. do 23. prosinca 1918. godine. Kompletni arci su pretiskivani strojnim pretiskom od 3. do 5. prosinca 1918. godine u riječkoj tiskari Urania, u vlasništvu Wadasza i Caravanicha, a u tiskari Adolf Kirchhofer & Co. su se pretiskivali djelomični arci, kao i pojedinačne marke, ručnim pre-tiskom. To je rađeno 6., 16., 20. i 23. prosinca 1918. godine pretiskom sastavljenim od metalnih tipografskih slova. Mala količina maraka je pre-tiskana strojnim pretiskom 23. prosinca 1918. godine u riječkoj tiskari Adolf Kirchhofer & Co. [1 - 4, 7, 8]. Danas se razlikuju dvije osnovne vrste strojnih pretisaka i šest vrsta ručnih pretisaka. Kod ručnih pretisaka su brojne podvrste. Mnogi pre-tisci variraju u boji pretiska, tako da postoje pretisci od tamno sive do izrazito crne boje. Budući da se klišej nije prao, pretisci načinjeni zadnjih dana su izrazito neuredni. Naklada pojedinih pretisaka je vrlo različita. Na poštama su pretiskivane zatečene mađarske poštanske marke pa je naklada pojedinih pretisaka bila od 30 do 90.000 komada. Sve to otežava utvrđivanje originalnosti samo uspoređivanjem [6].

strojni pretisci

151

ručni pretisci

Nadalje, problem kod utvrđivanja originalnosti je i vrlo velik broj falsi-fi kata. Prema do sada pregledanim markama, smatra se da je danas na fi latelističkom tržištu odnos broja falsifi ciranih prema onome originalnih maraka 1 : 5, a možda i više. Vrste i podvrste kod falsifi kata pretisaka su brojne, tako da do danas još nije napravljena niti objavljena njihova sistematizacija. Mišljenje autora je da postoji najmanje pedesetak vrsta falsifi kata FIUME pretisaka. Svi falsifi kati pretisaka su nastali na štetu fi latelista.

Ukupnoj zbrci doprinosi i veći broj nestručno napravljenih vještačenja – atesta, stoga zbog nedovoljno stručnog i površnog ispitivanja dijela sa-mozvanih ispitivača, postoje i falsifi kati koji na sebi imaju oznaku (puncu) originalnosti.

Korištene mjerne metode pri utvrđivanju falsifi kata pretisaka FIUME

Zbog svega navedenoga, za utvrđivanje originalnosti pretisaka FIUME, potrebno je rabiti i egzaktne, pored komparativne dokazne metode [5, 9 - 13]. Mikroraman-spektroskopija je vrlo precizna i pouzdana metoda kod utvrđivanja razlika između originalnih i falsifi ciranih otisaka na pa-pirnatoj podlozi (poštanske marke, papirni novac, dokumenti i sl.). Ona u kombinaciji s spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja (XRF) daje detaljne informacije o vrsti tinte koja je korištena za pretiski-vanje maraka.

152

Postupak ispitivanja

Analizirane su tri osnovne grupe pretisaka FIUME:

1. Mađarske poštanske marke izdanja Karlo i Zita, te žeteoci s pretiskom. Osnovne marke su crvene boje.1.1. – Falsifi cirani pretisak 1.2. – Originalni strojni pretisak1.3. – Originalni šesti tip ručnog pretiska

2. Mađarske porto marke s pretiskom FIUME. Osnovne marke su zelene s crvenim slovima.2.1. – Falsifi cirani pretisak 2.2. – Originalni strojni pretisak2.3. – Originalni treći tip ručnog pretiska

3. Mađarske poštanske marke iz niza žeteoci s pretiskom FIUME. Osnov-ne marke su zelenoplave boje.3.1. – Falsifi cirani pretisak 3.2. – Falsifi cirani pretisak, a poštanski žig na marci je originalan

153

U ispitivanju su korištene obje prije navedene metode, spektroskopija karakterističnog rendgenskog zračenja i mikroraman-spektroskopija. Obje metode su ne razarajuće, pa je moguće ponoviti veliki broj ispiti-vanja bez oštećenja maraka. Svaka marka je ispitana na nekoliko mjesta. Ispitana je tinta korištena za tisak osnovne marke i boja za pretisak.

Rezultati ispitivanja

Ispitivanja mikroraman-spektroskopijom:

• U svim slučajevima Raman-spektri slova pretiska FIUME pokazuju prisutnost amorfnog ugljika s dva karakteristična područja na 1.600 cm-1 i 1.315 cm-1.

• Originalni pretisci 1.2., 1.3., 2.2. i 2.3. pored amorfnog ugljika po-kazuju i prisutnost prusko plave boje koja ima prepoznatljive vrhove oko 2.154 cm-1 i 2.090 cm-1.

• Poštanske marke iz grupe 1 sadrže azo-pigmente, a marke iz grupe 3 indigo (Slika 1.).

• Poštanske marke iz grupe 2 pokazuju prisutnost ultramarin plave i prusko plave boje, olova (II) PbCrO

4 i barij-sulfata. Kombinacija pla-

vog i žutog (PbCrO4) pigmenta daje ovim markama zelenu boju. Crve-

ni broj na marci 2.1. sadrži svijetlo crveni β-benzin C24

H16

Cl3N

3O

2, na

marci 2.2. cinober HgS, a na marci 2.3. crvenu Hansa boju.

Slika 1. Raman-spektri azo-pigmenata

154

Ispitivanja spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja:

• Kod maraka s originalnim pretiskom FIUME je kao glavni element prona-đeno olovo (Pb), a na strojnom pretisku pored olova i živa (Hg) (Slika 2.).

• Na falsifi ciranim pretiscima nije pronađeno niti olovo niti živa (Slika 2.).

Slika 2. Spektroskopija karakterističnog rendgenskog zračenja pretisaka FIUME na mađarskim markama

Zaključak ispitivanja je da su originalni pretisci otisnuti tintom koja sadrži

amorfni ugljik, bez razlike u sastavu između strojnih i ručnih pretisaka. Fal-

sifi kati pretisaka sadrže amorfni ugljik i prusko plavu boju. Za same marke

nije bilo dvojbe u originalnost, koja je prije utvrđena drugim metodama, ali je

ovim metodama dodatno utvrđeno da su sve marke tiskane u istoj tiskari.

Najzanimljivije je to da je u tinti za crvena slova porto maraka (koje su

tiskane 1915. godine) zabilježena prisutnost β-benzina, koji je u upotrebi

tek od 1938. godine. Također, zanimljivo je da marka 2.3. u Raman-spek-

tru pokazuje jednu liniju na 616 cm-1 (Slika 3.).

155

Slika 3. Raman-spektri tinte slova U pretiska FIUME na marci 2.3.

Ona je bila predmetom rasprave, jer se može pripisati željeznoj boji. No, prevladalo je mišljenje, pošto su sve boje koje su se koristile za ove marke na bazi ugljika, da je ova linija kao i trag β-benzina vjerojatno ostatak neke tekućine u kojoj je marka bila tretirana kroz svoju fi latelističku povijest. Poznato je da još i danas mnogi fi latelisti za otkrivanje vodoznaka koriste benzin ili sličnu tekućinu. Nije slučajno da je ova nepravilnost zabilježena na porto markama jer jedino one imaju različite vodoznake u različitim izdanjima. Danas znamo da su različiti vodoznaci samo na porto-markama Fiume s crnim brojkama, ali moguće je da je netko u prošlosti, dok nije bilo tog saznanja, pro-vodio ispitivanja i na markama s crvenim brojkama.

Zaključak

Zbog velikoga broja falsifi kata pretisaka FIUME na mađarskim poštanskim markama, njihove jednostavne izrade i velike sličnosti s originalima, komparativna dokazna metoda nije dovoljna kod utvrđivanja njihove možebitne originalnosti. Mikroraman-spektroskopija u kombinaciji s

156

spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja, daje pouzdane i točne značajke tinte korištene za pretiskivanje maraka. Nažalost, trenut-no ova metoda zahtijeva sofi sticirane i skupe uređaje koji se nalaze samo u većim istraživačkim centrima poput, primjerice, Sveučilišta u Firenci.

Literatura:

1. Ciullo, C.: Fiume - Sintesi Prefi latelico e Storico-Postale, CEI, Mila-no, 2007.

2. Brom, M.: Fiume - 34 Filatelističke priručky, Praha, 1992. 3. Dehn, R. A.: The Stamps and Postal History of Fiume 1600 - 1924,

Norwich, 1998. 4. Nepoznat: Iz fi latelističke povijesti grada Rijeke, Filatelija 4/1947., str.

53. - 56. 5. I. Jelovica-Badovinac, et al., Nucl. Instr. and Meth. A (2009), doi:

10.1016/j. nima. 2009.10.174. 6. Martinaš, I.: Poštanske marke Rijeke, Fiume 1918. - 1924., Obol,

Zagreb, 2006. 7. Oliva, G.: Razionale catalogazione dei francobolli di Fiume, La rivi-

sta fi latelica d’Italia, Genova, broj(1956.) str. 6. - 15. 8. Sirsen, G.: Fiume terra d’Italia, Storia Postale, Filatelica e Numisma-

tica della Città del Quarnero, Circolo Filatelico-Numismatico, Mon-tagnana, 1995.

9. N. Orlić, I. Jelovica-Badovinac, J. Dobrinić: Analiza uzoraka iz područja kulturne baštine nedestruktivnim spektroskopskim meto-dama, Knjiga sažetaka 5. znanstvenog sastanka Hrvatskoga fi zikal-nog društva, Zagreb, 2007., str. 137.

10. I. Jelovica-Badovinac, N. Orlić, J. Dobrinić: Analysis of specimens from cultural heritage using nondestructive spectroscopic techni-ques, Book of abstracts, GIREP-EPEC Conference, Faculty Arts and Sciences, Rijeka, 2007., p. 91.

11. N. Orlić, I. Jelovica, J. Dobrinić, C. Lofrumento, P. R. Salvi: Analysis of ancient and medieval specimens using nondestructive spectro-scopic techniques, Nuclear Instrument and Methods in Physics Re-search A 580 (2007) 739 - 742.

12. J. Dobrinić, N. Orlić, Z. Kaliman: Trace elements in environmental samples determined by X- ray spectroscopy, Radiation Physics and Chemistry 71 (2004) 801 - 802.

13. N. Orlić, J. Dobrinić, P. R. Salvi: Elemental analysis of archaeological objects by X-ray emission spectroscopy, Radiat. Phys. Chem. Vol. 51, No. 4 - 6, p. 717, 1998.

157

Podružnica Sisačko-moslavačke županije

PRAVILNIK, ZAKON ILI KOMORA VJEŠTAKA

Prilog raspravama

Rasprava o pitanjima treba li promijeniti PSSV ili donijeti zakon ili

pristupiti osnivanju komore vještaka u HDSV-u je dosta odmakla. Za

sada nisu vidljivi potrebni i osnovani zaključci. Zbog toga se sma-

tra dobrim izraditi određenu analizu stanja, dostignuća i realnih

mogućnosti u tom sklopu pitanja, pa ovaj rad valja uzeti kao dopri-

nos tim raspravama.

UVODNO O CILJEVIMA DJELOVANJA HDSV-a

Hrvatsko društvo sudskih vještaka, skraćeno HDSV djeluje prema svojem

Statutu, a osnivanje je utemeljeno na Zakonu o udrugama - ZU, Zakonu

o sudovima - ZOS i Pravilniku o radu stalnih sudskih vještaka - PSSV.

U Statutu usvojenom u veljači 2011. g. u čl. 9. i 10. defi nirani su ciljevi i

djelatnosti Udruge, pa to ne treba ovdje ponavljati.

Kada se prouče oba članka, vidljiva je mogućnost velike širine djelovanja

HDSV-a i stalnih sudskih vještaka – SSV skraćeno, ali nigdje nema rješenja

o pitanjima logistike - najviše potrebnog novca za sve mogućnosti, po-

sebice ako bi se veći broj ciljeva pokušao ostvarivati istodobno. Nije

niti loše postaviti tako široko ciljeve, ali se rad mora planirati i odvijati u

određenim mogućim okvirima.

Primjer ovdje predloženih ciljeva ne traži promjene Statuta i mogli bi biti ci-

ljevi sljedećeg razdoblja, te trajni ciljevi koje bi morali zauvijek zadržati:

- Okupljanje vještaka svih struka zbog unifi kacije evidencija struka i li-

sta vještaka.

- Različita pomoć u radu vještaka kao što su informacije, stručne pu-

blikacije, dopuštene promocije, osiguranja, međusobno povezivanje,

itd.

- Ujednačavanje kriterija odabira SSV-a kao vještaka u svakom pojedi-

nom predmetu, pitanja naplate i plaćanja usluga vještaka, te osigu-

ranja vještaka u radu.

158

- Edukacija novih kandidata za vještake te ujednačavanje i podizanje

kriterija za kandidate SSV-a.

- Pomoć u stručnom radu i razvoju u strukama kroz koordinaciju, bolje

i svrsishodnije povezivanje sa strukovnim udrugama i strukovnim

komorama, stručnim školama, fakultetima i sveučilištima, i drugim

stručnim institucijama.

- Suradnja s drugim istovjetnim udrugama i asocijacijama u području

vještačenja, u i izvan Republike Hrvatske.

- Održavanje kongresa vještaka, kao odličnog načina pojavljivanja u

javnosti i izdavanje stručnog časopisa Vještak, publikacija i knjiga iz

područja djelovanja Udruge.

- Sudjelovanje u zakonodavnoj sferi u svezi vještaka i vještačenja na

razini Republike Hrvatske.

Ne treba biti dvojbi o tome, treba li širiti i poboljšati sva djelovanja ili potrebe

svakog daljnjeg i višeg obrazovanja vještaka u strukama i za vještačenje.

Dvojbe, koje su zapravo ograničenja, postoje u mogućnostima i uvjetima dje-

lovanja HDSV-a. Osim toga radi se o pojavi i daljnjim pokušajima i namjera-

ma stvaranja dvostrukih ili višestrukih ili usporednih djelovanja u područjima

edukacije, stručnih uzdizanja i sličnih aktivnosti u različitim strukama na

području djelovanja vještaka i vještačenja u Republici Hrvatskoj.

Međutim, čini se da se ovakvim radom i namjerama gubi pravi i najvažniji

smisao postojanja HDSV-a i drugih udruga vještaka. Temeljni smisao

jest taj, da se vještaci okupe i zajednički djeluju na zaštiti svog stručnog

dig niteta, svoje samostalnosti, nepristranosti i neovisnosti – sadržanih u

sintagmi SNN. Time SSV nastupaju pred pravosuđem Republike Hrvat-

ske i svim drugim vještačenjima, i kao stručne osobe od povjerenja svih

građana. Ova sintagama SNN je najvažniji element djelovanja SSDV-a i

bit njihovog postojanja.

S druge strane znamo da su svi stalni sudski vještaci prošli određenu

školsku sustavnu redovitu edukaciju i zatim nakon specifi čne edukacije

postali kandidatom za vještaka.

U HDSV-u je okupljeno na dobrovoljnoj osnovi oko 1.500 visoko i najviše

obrazovanih osoba najrazličitijih struka i nešto osoba različitih sposob-

nosti ili vještina. I u drugim udrugama postoji različitost struka, iako s

puno manjim brojem osoba. Činjenica jest da prema hrvatskim zakonima

niti jedan SSV nije obvezan biti u nekoj udruzi vještaka!

159

Baš zbog te raznolikosti struka, praktično koliko zanimanja toliko i struka

vještaka, uvijek ostaje pitanje, kako osigurati ravnomjernost djelovanja u

svim strukama u HDSV-u jer smo udruga svih stalnih sudskih vještaka

i svi plaćamo istu članarinu. Međutim, svaka struka nije jednako zastu-

pljena brojem SSV u članstvu HDSV-a, pa se osjeća prevladavanje jednih

struka u odnosu na druge. To je razvidno već neko vrijeme kod graditelj-

stva i možda još negdje u postupcima stručnih uzdizanja i u troškovima

toga, dakako. To jesu situacije koje sliče na preferiranje jedne ili dvije

struke u odnosu na sve druge. Ali valja istaknuti da HDSV, pa niti dru-

ge udruge vještaka nisu od države ili državnih institucija dobile nikakva

sredstva za svoj rad. Sve što se ostvaruje u udrugama rezultat je rada

članova i participacije kroz članarine, vrlo malih iznosa iz edukacija kan-

didata za vještake i kroz određene aktivnosti kao organizacija kongresa i

sl. Znamo da su tu zarade vrlo skromne.

Sasvim je na mjestu pitanje, treba li nam takvo široko djelovanje na polju

proširene ili usmjerene edukacije svih pojedinačnih struka ili samo nekih

struka u okvirima udruga vještaka i kome to ustvari treba u Hrvatskoj. Pi-

tanje jest i to, tko to može organizirati i provoditi s vrlo malim sredstvima i

na temelju relativno velike dobrovoljnosti! Kako bi odlučili što učiniti dalje

treba razmotriti što i kako djeluju drugi.

DJELOVANJE DRUGIH UDRUGA VJEŠTAKA,

STRUČNIH UDRUGA I KOMORA

Na početku valja razlikovati pojmove stalni sudski vještak i vještak. Stal-

ni sudski vještak - skraćeno SSV, je osoba imenovana od nadležnog

županijskog ili trgovačkog suda u tom svojstvu u određenoj struci, a

time se dobiva od pravosuđa preferirani stručni pomagač u sudovanju

u nepravničkim zanimanjima - strukama. Pojam vještak jest ili može

biti vještak po svojem stručnom znanju i zvanju, ali on to postaje tek

određivanjem takve osobe za vještaka u nekom određenom sudskom

predmetu, ako se za to pojavi potreba. Inače, skraćeni naziv SSV-a jest i

vještak, pa se i ovdje taj pojam kao takav može pojaviti.

(O tim pojmovima i drugim defi nicijama vidjeti u knjizi Vještaci i vještačenja,

B. Holzer i HDSV.)

Udruge vještaka provode opće pripreme - edukacije kandidata vještaka

u smislu Pravilnika o radu SSV, Zakona o sudovima, Etičkog kodeksa

160

vještaka i vještačenja. Hrvatsko društvo sudskih vještaka je započelo

određene aktivnosti na okupljanjima vještaka na temelju pojedinih struka

i u svezi tih struka, kao svojevrsno stručno uzdizanje, ma kakvo ono bilo

i što se nakon toga postiglo, te uz velike napore i prijepore. Ne prijepore

zbog potreba podizanja znanja, nego pitanja trebaju li udruge vještaka

i mogu li provoditi dodatna, napredna ili specifi čna stručna uzdizanja

SSV-a?

Iskustva iz prošle godine pokazala su da se djelovanje HDSV-a malo

rasplinulo u neke smjerove koji nisu prihvatljivi za sve, pa niti za Udru-

gu u cijelosti. Ovakve aktivnosti sada treba pozitivno ocijeniti, ali zbog

stečenog iskustva i iz dobivenih rezultata izvući pouke i zaključke.

Zaključci za sada jesu da nije moguće fi nancirati niti provoditi edukacije

ili stručne skupove i druga djelovanja u svim strukama za SSV u svakoj

pojedinačnoj struci. Posebice to nije moguće za one malobrojne struke

u svakoj udruzi vještaka. To je veliki napor i preveliki neizdrživi troškovi

za HDSV s postojećom članarinom. Postoje pojedinačni dobri primje-

ri aktivnosti kao Osječko-baranjske podružnice, koja je sama organizi-

rala i provela određene edukacije. Ali, čini se da više od toga nije bilo

moguće.

Treba naglasiti da su svi navedeni primjeri i iskustva prikaz objektivnog

stanja i limit mogućnosti rada svih udruga vještaka.

Također treba navesti da je možda zbog tih razloga i okolnosti došlo i

do određenih negativnosti u postupcima osnovne edukacije kandidata

za imenovanjem SSV bez dovoljno znanja i obučenosti. Takvih primjera

ima.

Spomenute su stručne udruge, ali ne vještaka i strukovne komore! Njihov

rad i djelovanje je zasnovano prema nazivu istih i podešeno određenim

potrebama i htijenjima. Tako je svaka stručna udruga ili strukovna udruga

ili strukovna komora zajednica koja okuplja osobe - stručnjake u jednoj

ili u srodnim strukama.

Treba razlikovati Hrvatsku obrtničku komoru kao svojevrsni kulturni sta-

tus, ali i specifi čnost djelovanja vrlo različitih struka obrta i zanatstva

od svih drugih strukovnih komora. Ako bi se osnovala komora vještaka,

kako postoje prijedlozi, ona bi sličila po različitosti struka u njoj, samo

161

ovoj komori obrtnika. I kao određena činjenica se navodi, da nije poznata

niti jedna komora vještaka u Europi ili drugdje.

Do sada nije bilo rasprave o pojmovima različitosti svih strukovnih

udruga i komora u odnosu na udruge vještaka. Te razlike dolaze iz

smisla osnivanja i djelovanja istih asocijacija. Smisao postojanja i

djelovanja vještaka i vještačenja jest općenita potreba svih građana

poduzeća i institucija da u sustavu pravne države ostvaruju svoja

zakonska prava i obveze. Udruge vještaka bi trebale organizirati

djelovanje i obrazovati vještake svih struka u vještačenju kako bi to

bilo prihvatljivo za pravosuđe i sve korisnike.

U RH imamo desetine stručnih udruga, kao i drugdje u svijetu, ali više

njih u Hrvatskoj imaju pravilnike za edukaciju vještaka i provode eduka-

cije.

Nadalje postoje strukovne komore, kao i drugdje u svijetu, ali isto tako u

Hrvatskoj više komora ima pravilnike za edukaciju vještaka i provode ih.

Treba spomenuti i činjenicu da postoje i stručne institucije države

u području vještačenja kao što su: Centar za forenzična ispitivanja,

istraživanja i vještačenja I. Vučetić Zagreb, Zavodi za sudsku medicinu

pri medicinskim fakultetima, kao i nekoliko Forenzičkih laboratorija u

Splitu, Rijeci i Zagrebu i dr.

R

Pitanja djelovanja udruga, strukovnih udruga, strukovnih komora i sličnih

organizacija je vrlo raznoliko s različitostima u osnovnim djelatnostima, u

pristupu svojem radu i u mogućnostima dobivanja ili vršenju javnih ovla-

sti itd. Postoje primjeri komora i udruga koje imaju javne ovlasti, kao Hr-

vatska stručna udruga za plin i većine današnjih strukovnih komora. Ali

većina udruga građana nemaju javne ovlasti, iako su neke ovlaštene za

određene stupnjeve javnog djelovanja prema hrvatskim zakonima. To je

slučaj s udrugama vještaka, koje prema Zakonu o sudovima i Pravilniku

o radu stalnih sudskih vještaka imaju pravo pripremati stručne osobe za

buduće vještake, čime se bavi desetak stručnih udruga i komora, te su

time postale i naša konkurencija.

Nadalje, kao bitna i jedna od osnovnih različitosti članova strukovnih

udruga i komora od članova udruga vještaka je to, što svi članovi prvih

asocijacija rade svoj posao u struci kao egzistencijalni posao. Vještačenje

je povremeni i privremeni posao, i korištenje usluga vještaka je fakulta-

162

tivno za sve stranke u postupcima pred pravosuđem, pa i za državna

odvjetništva od 1. 9. 2011. g., prema ZKP-u.

To i jest pitanje što bi trebale biti udruge vještaka ili bilo kako nazvane

ili postavljene asocijacije SSV-a. Postojeći zakonodavni okvir i načela

na kojima je postavljen zahtijevaju baš postojeću organizaciju udruga

vještaka, čija je najvažnija zadaća i ciljevi stvaranje novih SSV.

Nakon ovih činjenica valja iznijeti ono što, barem za sada, nemaju

strukovne udruge i komore, a HDSV ima. To je veliko iskustvo u

specifi čnostima svih pitanja edukacije vještaka i vještačenja neovi-

sno o strukama vještaka. To su zajednička pitanja, interesi i potrebe

svih vještaka te pravosuđa i svih korisnika usluga vještaka, da bi

vještačenje bilo pogodno, prihvatljivo i razumljivo svima u postupci-

ma pred pravosuđem.

Osim toga postoje različitosti kod pristupa i uvjeta za postajanjem

kandidatom za stalnog sudskog vještaka kod nekoliko struka

vještačenja kao što su medicinske, sudsko-medicinske, psihološke

i druge, a to je ugrađeno u današnji postojeći zakonodavni okvir u

Republici Hrvatskoj.

(Upućujem čitatelje na knjigu «Vještaci i vještačenja», autora B. Holzera i

HDSV-a, zbog podataka i činjenica o navedenim pitanjima.)

U prilikama koje vladaju u Republici Hrvatskoj s regulacijom «svega i

svačega» na novim osnovama samostalnosti, slobodnog tržišta i demo-

kracije, u zemlji punoj svakovrsne tranzicije, događaju se i negativnosti.

Za primjer, u srpnju 2011. g. Hrvatska agencija za tržišno natjecanje,

skraćeno AZTN, započela je postupak ocjene ugrožavanja tržišnih slo-

boda svojim članovima četiriju strukovnih komora, Hrvatske komore

inženjera elektrotehnike, građevinarstva i strojarstva, te Hrvatske komore

arhitekata. To je negativnost koja se nazire u pokušajima monopoliziranja

i ograničavanja djelatnosti ili pozicija koje su postigli ili dobili zakonima.

Postoje naznake uzurpiranja ovlasti i mogućnosti jednih u odnosu na

druge kroz komore ili udruge putem pojedinaca ili manjih grupica ili pak

zbog nerazumijevanja potreba i mogućnosti.

Ovi podaci se navode s ciljem podsjećanja da nas nikakav orga-

nizacijski oblik niti pravilnik ili zakon ili komora neće spasiti od

pogrešaka ili lošeg rada, usmjeriti nas na krivi put djelovanja, ili

163

nas ograničavati u nečemu, ako to svatko sam ne učini svojim

lošim radom.

Razvidna je potreba istaknuti prethodno navedeno o udrugama i komo-

rama, a u vezi je s raspravama u HDSV-u i drugim udrugama vještaka,

kao i strukovnim komorama. To su mnoga pitanja mogućeg reguliranja

vještaštva putem pravilnika, ili putem zakona o vještacima kao zamjene

postojećim pravilnicima (ima ih dva) ili stvaranja komore vještaka u smi-

slu strukovnih komora.

Pri kraju treba istaknuti, da je strukovna komora s javnim ovlasti-

ma višestruko skuplji ili najskuplji oblik organizacije, kojega mnogi

sada ne bi mogli niti podnijeti. Trajanje postupka stvaranja komore je

minimalno 18 do 24 mjeseca uz veliku benevolenciju vlasti RH i veliko

potrebno zalaganje više pojedinaca te troškova za koje neznamo tko bi

ih snosio osim vještaka. Troškovi osnivanja i rada poskupjeli bi godišnje

troškove svakog vještaka na oko 3.000 kn prema slobodnoj usporedbi

osnivanja nekih komora. Taj element dosadašnjih rasprava nije do-

voljno naznačen.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Treba utvrditi što je najvažnije za HDSV i SSV općenito! To je kao prvo

činjenica da smo prije svega stalni sudski vještaci ili SSV. Kao najvažnija

zadaća i postulati SSV-a i vještaštva mogu biti samostalnost, neovisnost

i nepristranost, skraćeno u sintagmi SNN!

Jedini imenovani vještaci u Republici Hrvatskoj su SSV kao službeni i

preferirani pomagači u sudovanju i djelovanju pravne države. To su

najvažniji elementi za naš status, djelovanje i obveze koji su ugrađeni u

zakonodavstvo RH kroz oko 25 različitih zakona. Sve to uz naše stručno

znanje daje mogućnost građanima i pravosuđu da s puno vjere pozovu

SSV na vještačenje.

Postavimo si ponovno pitanje, što je to SSV odnosno, tko i kakvi vještaci

moraju biti? U sintagmi SNN – dakle, samostalnost, neovisnost i nepri-

stranost, sadržana je naša bit, kao što to moraju biti još samo suci hr-

vatskih sudova. Vještaci nisu i ne mogu biti suci, ali u djelovanju moraju

prihvatiti tu poziciju slično kako svoju poziciju moraju imati i prihvatiti

164

suci i koja je propisana zakonima. Biti samostalni, neovisni i nepristrani.

Razlikovanje sudaca i SSV-a prema zakonima RH je sasvim jasno i oprav-

dano. Suci djeluju i rade putem zakona, ali i prema općeprihvatljivim i

prihvaćenim pojmovima etike oslonjenim na kulturu društva u kojem žive

i u kojem djeluju, te prema pojmovima prava i pravičnosti. Suci su, može

se reći, najbolji stručnjaci ili «vještaci» u pravu i zakonima.

Vještaci za razliku od sudaca moraju raditi prema najboljem znanju i pra-

vilima svatko u svojoj struci, ali «nepravničkoj» struci, i donositi, otkrivati

i tumačiti činjenice i materijalne dokaze strankama i sudovima, i sve to u

određenoj formi.

Vještaci moraju prihvatiti i neka ograničenja uz dobiveni status SSV-a,

kao što to moraju prihvatiti i suci, iako u drugačijoj formi. Suci ne smiju

biti u političkim strankama, raditi honorarne, privremene i povremene

poslove, ne smiju imati vlastita poduzeća i njima rukovoditi, odnosno ne

smiju biti interesno vezani nikada i ničime na ili uz moguće predmete u

pravosuđu RH.

Jednom uopćenom frazom mora se i može istaknuti, da suci i SSV ne

smiju nikada i ničime dovesti u sumnju svoj status iz sintagme SNN.

Nadalje, ako prihvatimo strogi kriterijski pristup djelovanjima SSV-a kroz

pojam i defi niciju vještaka, onda svaki SSV u svakom poduzeću na svom

poslu može biti u sukobu interesa s vještačkim pozivom ili vještačenjem

u određenoj situaciji! Trebamo li ići tako daleko i je li to jedino pitanje koje

treba procjenjivati. Ipak ostaje sasvim sigurno da takva i mnoga druga

pitanja moramo promotriti svestrano i uvijek procijeniti kako će drugi

gledati na to te ocjenjivati SSV kroz postulate ili sintagmu samostalnosti,

nepristranosti i neovisnosti - SNN!

Sasvim je sigurna potreba i mogućnost proširenog djelovanja vještaka

na svim poljima, ali u određenim okvirima i temama. Za primijetiti jest iz

prethodna dva kongresa, ali i iz tuđih iskustava, da je za to možda najbolji

oblik djelovanje kroz kongrese. Oni omogućuju javni nastup vještaka na

javnoj pozornici, posebice u svim pitanjima teorije i prakse djelovanja

vještaka i vještačenja, ali i pitanja u svezi pojedinih struka u područjima

vještačenja. Dosadašnji kongresi su to pokazali i dokazali, ali je bitno voditi

sljedeće kongrese tako da ne izgube nit vodilju, poveznicu s vještacima i

vještačenjima i da ne preferiraju pojedina pitanja iz pojedinih struka.

165

Tijekom 2011. g. razvila se rasprava o potrebi donošenja zakona o

vještacima, pa i osnivanju komore vještaka. Pisana pravila o radu i sta-

tusu te nagradama vještacima treba popraviti i doraditi, to je sigurno!

Ali čini se da smo u tim nastojanjima izgubili nit vodilju, a to je da nismo

promijenili niti pedalj poziciju vještaka u Republici Hrvatskoj. Treba razu-

mijeti da nije važno imati zakone ili komoru, ili kao sada pravilnike, nego

je važan sadržaj i djelovanje. Toga nema dovoljno! Svejedno je imamo li

zakon ili pravilnik o vještacima, ako on odgovara potrebama u stvarnosti!

Pitanje komore vještaka treba napustiti, zbog razloga i okolnosti koje

sam naveo. Inače bi se moglo dogoditi da to napustimo kasnije, ali uz

određeni izgubljeni trud i sredstva, dok će nam druge potrebe nazado-

vati ili stajati neriješene.

Voditelj podružnice i član UO HDSV-a:

B. Holzer, dipl. inž. kem. teh.

SSV za industriju nafte, plin i petrokemiju

167

IN MEMORIAMMILAN ČOVIĆ, diplomirani inženjer strojarstva

Rođen je u Zagrebu 03. 09. 1932. godine u tadašnjoj

Gregorijančevoj ulici, koja se sada zove Ulica Nike

Grškovića.

Osnovnu i srednju školu, te fakultet Strojarstva i bro-

dogradnje završio je u Zagrebu i diplomirao 1959.

godine.

Godine 1960. dobiva zaposlenje kao strojarski inženjer

u Ličkom Osiku, odakle se 1968. godine vraća u Za-

greb i zapošljava u Remontnom zavodu Bregana kao voditelj pogona za

remont teretnih vozila, a kasnije i servisa za vozila Nissan i Škoda.

Godine 1970. imenovan je sudskim vještakom za promet i strojarstvo, a

1973. godine osniva Zavod za vještačenja Zagreb – skraćeno ZVZ,

kao prvu neovisnu stručnu ustanovu čiji su se zaposlenici profesionalno

bavili isključivo vještačenjem, prvo u prometu i strojarstvu, a kasnije i u

drugim granama kao što su: graditeljstvo, fi nancije, zaštita na radu, gra-

fologija i drugo.

Kao direktor Zavoda za vještačenja i voditelj grupe prometnih vještaka,

uspostavio je blisku suradnju sa sudskomedicinskim vještacima Zavoda

za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, čime je prvi

puta u svijetu nastao pojam interdisciplinarnog vještačenja u prometu i

medicini, poznat u svijetu kao Zagrebačka škola vještačenja.

U suradnji s kolegama prometnim i sudskomedicinskim vještacima napi-

sao je 1987. godine knjigu “Vještačenja u cestovnom prometu”, koja je

prevedena na više jezika te izdavana i u drugim zemljama.

Kao predavač sudjelovao je na više kongresa prometnih sudskih vještaka

u zemljama zapadne Europe i SAD-a.

Milan Čović bio je na čelu Zavoda za vještačenja do 1990. godine, kada

odlazi u mirovinu, te se kao aktivni član Hrvatskog društva sudskih

vještaka nastavlja samostalno baviti vještačenjem.

168

26. prosinca 2011. završen je životni put kolege i prijatelja Milana. Toga

smo se zimskog dana s toplinom u srcu, s tugom i zahvalnošću oprostili

od njega, bogatiji mudrošću što smo je od njega baštinili.

Milan je obilježio živote svima koji su s njim podijelili makar i djelić životnog

puta. U sjećanjima prijatelja i kolega ostat će njegova skromnost, sprem-

nost da svakome pomogne, da kad treba i oprosti. Kako god, ostajemo

siromašniji za dragog prijatelja, uvaženog vještaka, velikog gospodina

Milana Čovića.

169

170

171

172

173

175

176

177

178