poticanje rane pismenosti u obitelji, odgojno-obrazovnim...
TRANSCRIPT
Sveučilište u Zadru
Odjel za informacijske znanosti
Izvanredni diplomski sveučilišni studij Informacijske znanosti - knjižničarstvo
Poticanje rane pismenosti u obitelji, odgojno-obrazovnim
ustanovama i narodnim knjižnicama
Diplomski rad
Student: Mentor:
Vjeruška Štivić dr.sc. Ivanka Stričević, izv.prof
Zadar, 2012.
2
Sadržaj:
1. Uvod…………………………………………………………………………………………..5
2. Rana pismenost u kontekstu ranog razvoja djeteta …………………………………...….…12
2.1. Govorno-jezični razvoj…………………………………………………..…….…..14
2.2. Povezanost govora, jezika i rane pismenosti……………………………...….…15
3. Vještine čitanja i pisanja u kontekstu rane pismenosti………………...…………………....18
3.1. Vještina čitanja………………………………………………………………….…18
3.1.1. Predčitačke vještine…………….………………………………………..20
3.1.2. Razvijanje predčitačkih vještina od rane dobi……….………….……….21
3.2. Vještina pisanja ……………………………………………………………….…..22
3.2.1. Razvijanje vještine pisanja……………………………………………...23
4. Pričanje i čitanje djeci predškolske dobi……………………………………………………25
5. Obiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti……………………………………28
5.1. Obiteljska pismenost………………………………………………………………30
5.2. Poticajne čitateljske aktivnosti u obiteljskom okruženju.……………………........31
6. Izvanobiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti….…………………………...35
6.1. Dječji vrtići i rana pismenost……………………………………………………...36
6.2. Uloga knjižnica u poticanju razvoja rane pismenosti………………………..…....40
6.2.1. Izvor kvalitetnih slikovnica i knjiga …………………………………….42
6.2.2. Igraonica u dječjoj knjižnici……………………………………………..44
6.3. Suradnja dječje knjižnice i zajednice………………………………………….…..46
7. Primjeri projekata za poticanje razvoja rane pismenosti u svijetu i Hrvatskoj………….….49
8. Istraživanje programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i dječjim vrtićima i mogući
oblici suradnje …………………………………………………………………………...…...52
3
8.1.Cilj i svrha istraživanja……………………………………………………….…….52
8.1.1. Istraživačka pitanja……………………………………………………...52
8.2. Metodologija istraživanja…………………………………………………………53
8.2.1. Metode istraživanja……………………………………………………...53
8.2.2. Uzorak…………………………………………………………………...53
8.2.3. Instrumenti………………………………………………………………54
8.2.3.1. Obrazac za studiju slučaja……………………………………..54
8.2.3.2.Obrazac za intervju……………………………………………..54
8.2.4. Tijek istraživanja………………………………………………………...55
8.3. Rezultati istraživanja………………………………………………………………55
8.4. Rasprava..…………………………………………………………………….……66
8.4.1. Smjernice za rad na poticanju razvoja rane pismenosti u dječjim vrtićima i
narodnim knjižnicama………………………………………………………………….72
9. Zaključak…………………………………………………………………………………….75
10. Literatura……...……………………………………………………………...…………….77
Summery……………………………………………………………………………………….82
Prilozi………………………………………………………………...……………………...…83
Prilog 1: Pitanja za intervju za odgajatelje i pedagoške djelatnike dječjeg vrtića…….83
Prilog 2: Pitanja za intervju za knjižničare i odgajatelje knjižnice……………….…... 84
Prilog 3: Transkripti intervjua ………………..………………….....……..………..…85
4
Sažetak
U suvremenom društvu potrebne su vještine pismenosti jer ona omogućuje ispunjenje
osobnih, društvenih, obrazovnih, profesionalnih i drugih životnih ciljeva svakog pojedinca. U
radu se objašnjava pojam rana pismenost te važnost rane pismenosti i poticajnog okruženja za
stvaranje kulture čitanja. Pored obitelji, dječji vrtić i narodna knjižnica smatraju se ključnim
čimbenicima u razvoju rane i obiteljske pismenosti. Jesu li i koliko ove ustanove toga svjesne
nastojalo se ispitati istraživanjem programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i dječjim
vrtićima i mogućim oblicima suradnje. Istraživanje je provedeno metodom studije slučaja u
Bjelovaru u Dječjem vrtiću Ciciban i u Narodnoj knjižnici Petar Preradović. Na temelju
analize rezultata zaključeno je da ustanove imaju organizirane programe kojima potiču ranu
pismenost, ali nedovoljno međusobno surađuju. Međuinstitucionalna suradnja je od presudne
važnosti jer samo organiziran, sveobuhvatan i dobro osmišljen rad šire zajednice i obitelji može
pridonijeti sustavnom radu na razvoju rane pismenosti.
Ključne riječi: pismenost, rana pismenost, obiteljska pismenost, dječji vrtić, narodna
knjižnica, suradnja
5
1. Uvod
Suvremeno doba, doba brzih promjena na svim područjima čovjekova života, uvjetovanih
stalnim informacijsko-tehnološkim napretkom koje omogućuje brzi protok informacija i znanja
i njihovu akumulaciju, stavlja pred čovjeka današnjice brojne izazove na koje treba pravilno
reagirati kako bi opstao. U kontekstu društva znanja, koje znanje promatra kao bogatstvo i
moć, a obrazovanje kao strategiju društvenog razvoja, pismenost ima jednu od značajnijih
uloga. Pojam pismenost se često upotrebljava kada se govori o poznavanju slova i vještinama
čitanja i pisanja. To je točno ako se misli na osnovnu, temeljenu ili bazičnu pismenost, koja je
samo jedna od mnogobrojnih pismenosti. Postoji više definicija pojma pismenosti, a navodimo
nekoliko najčešće upotrebljavanih koje daju određenje pismenosti s različitim stavovima o
njezinoj važnosti i utjecaju na čovjeka i društvo. Međunarodna organizacija za ekonomsku
suradnju (OECD) ističe važnost pismenosti kao jedan od bitnih čimbenika samoostvarenja
osobe i njegovog aktivnog sudjelovanja u svim područjima društva u kojem živi i definira ju
kao: „Sposobnost primjene znanja i vještina iz ključnih predmetnih područja koja su
neophodna za osobno ispunjenje, za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i
političkom životu te za uspješno zadržavanje radnog mjesta.“1 Prema OECD-u pismenost je
najvažnija u svijetu rada za uspješno pronalaženje i zadržavanje radnog mjesta koje pojedincu
omogućuje osobni napredak, a time i napredak zajednice. Druga definicija koju ističemo je
definicija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO):
„Pismenost je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja, interpretacije, stvaranja, odašiljanja i
procjene pri korištenju tiskanih i pisanih materijala različitih značenja. Uključuje kontinuirano
učenje da bi pojedinac mogao postići svoje ciljeve, razvijati znanje i potencijale i participirati u
društvu.“2 Ovdje se pismenost naglašava kao temeljna, odnosno, funkcionalna pismenost koja
je potrebna za osobni razvoj svakog pojedinca i za njegovo aktivno sudjelovanje u društvenim
zbivanjima, omogućuje cjeloživotno učenje kako bi svi imali jednake mogućnosti u životu i
kako bi svi ostvarili svoje osobne ciljeve bez obzira na spolnu, dobnu, rasnu, vjersku,
ekonomsku, socijalnu ili bilo koju drugu različitost. Međunarodni savez knjižničarskih
društava i ustanova (IFLA) na konferenciji održanoj 2003. godine u Berlinu, izdaje nacrt izjave
o pismenosti u kojoj ističe značenje i utjecaj pismenosti na život pojedinca koja je danas, više
1 Braš Roth, Michelle…[et al.]. PISA 2009 : čitalačke kompetencije za život. Zagreb: OECD PISA, 2010. Str. 10. 2 United National Educational, Scientific and Cultural Organization. The Plurality of Literacy and its Implications
for Policies and Programmes : Position Paper. 2004. URL:
http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (2012-04-02)
6
nego ikad prije, podložna neprestanim promjenama uvjetovanih novim tehnologijama te
novonastalim ekonomskim i društvenim okolnostima: "Pismenost je u najširem smislu
sposobnost korištenja različitih izvora informacija i unapređenja kvalitete življenja. Uključuje
sposobnost pronalaženja, evaluacije i pravilne uporabe informacija na različite načine. Kao što
je ljudski život podložan stalnim promjenama i razvoju u društvenom, ekonomskom i
tehničkom smislu, tako je i pismenost cjeloživotni proces koji traži stalnu nadgradnju“3 Prema
svim ovim definicijama pismenost se sagledava kao širok pojam koji obuhvaća i vještine
čitanja, pisanja i računanja ali je naglasak na niz drugih vještina, sposobnosti i znanja. Od
pronalaženja i pristupa do primjene informacije, pismenost uključuje vještine i znanja kao što
su čitanje s razumijevanjem, vještine pismenog izražavanja, poznavanje stranih jezika, vještine
komuniciranja, vještine kritičkog razmišljanja, znanje i vještine pri uporabi novih
informacijsko-komunikacijskih tehnologija, vještine i znanja za razumijevanje prirodnih i
društvenih zbivanja, znanja i vještine za rješavanje problemskih situacija, socijalne i društvene
vještine i mnoga druga znanja i vještine neophodne za čovjekov osobni razvoj i napredak koji
svojim djelima i znanjem aktivno doprinosi društvenoj zajednici što je i svrha opismenjavanja.
Pored brojnih definicija pismenosti, brojne su i njezine podjele. Promjenjivost i višeznačnost
fenomena pismenosti pokazuje njezin pluralizam, pa tako razlikujemo:4
– pismenosti u odnosu na povijesni razvoj (primarnu, sekundarnu i tercijarnu)
– pismenosti u odnosu na primjene novih tehnologija (osnovnu, računalnu, mrežnu,
digitalnu…)
– pismenosti u odnosu na sadržaj kojim se bavi (medijsku, vizualnu,
kulturalnu/multikulturalnu…)
– pismenosti u odnosu na ciljnu populaciju (obiteljsku, ranu, tinejdžersku…)
– pismenosti u odnosu na specifične kompetencije (kritičku, kreativnu, višejezičnu,
tehnološku, knjižničnu…)
Ono što je zajedničko svim vrstama pismenosti jest činjenica da bez poznavanja vještina koje
zahtijevaju razne vrste pismenosti i koje se objedinjuju pod pojmom informacijske pismenosti,
pismenosti dvadeset prvog stoljeća, suvremeni će čovjek teško imati priliku za
3Tibljaš Verena. Poticanje pismenosti od beba do tinejdžera, u svjetlu međunarodne knjižničarske zajednice.//
Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 7, 1-2 (2005) str. 594. 4 Usp. United National Educational, Scientific and Cultural Organization. The Plurality of Literacy and its
Implications for Policies and Programmes : Position Paper. 2004. URL:
http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (2012-04-02); Horton, W. Understanding
Information Literacy: A Primer. Paris: UNESCO, IFAP – Information for All Programme, 2008. URL:
http://unesdoc.unesco.org/images/0015/001570/157020e.pdf (2012-04-02)
7
samoostvarenjem u svijetu današnjice. Međunarodna čitateljska udruga (IRA)5 ističe da je
pismenost važan čimbenik za kvalitetan čovjekov život i o pismenosti govori kao o pravu
svakoga pojedinca, a težište se stavlja na ostvarivanje tog prava od najranije dobi koje se
proteže kroz cijeli čovjekov život. Da bi se ta prava i ostvarivala IRA donosi Smjernice razvoja
i programe za novo tisućljeće s posebnim osvrtom na ostvarivanje dječjih prava na području
pismenosti u kojima se naglašava važnost rane i obiteljske pismenosti.6 Sabolović-Krajina
također promatra pismenost u kontekstu suvremenih demokratskih prava svakoga pojedinca i
kaže: „Bez dobro usvojenih vještina čitanja, pisanja, računanja, jezičnoga i govornoga
izražavanja nije moguće kompetentno odlučivati o stvarima od osobnog i društvenog interesa.
[…] Pismenost je potpora doživotnom učenju; bez sposobnosti čitanja i pisanja nije moguće
živjeti život u punom smislu te riječi.“7 Pismenost koja se razvija kod djece u predškolskoj
dobi naziva se ranom. Američko knjižničarsko društvo (ALA) definira ranu pismenost kao sve
ono što dijete zna o čitanju i pisanju prije nego što čita i piše.8 Jeanne M. Machado proširuje
definiciju i kaže: „Izraz rana pismenost odnosi se na jezično umijeće, ponašanja i koncepte kod
predškolske djece, te vještine koje prethode i koje se mogu razviti u pismenost koja uključuje
čitanje, osnovno pisanje te pridonosi većem korpusu znanja i vještina pismenosti u kasnijoj
dobi. Odnosi se na promjenu u djetetovom razmišljanju o pismenosti i u strategijama koje mala
djeca koriste u svojim pokušajima da shvate ili stvore usmeni ili pismeni jezik.“9 Važno je
poticati razvoj rane pismenosti jer vještine i znanja koja dijete tako stekne, temelj su za
razvijanje svih drugih pismenosti dvadeset prvog stoljeća. Opismenjavanje započinje u obitelji,
gotovo od rođenja, kada roditelji, uglavnom nesvjesno i prirodno, komuniciraju sa svojim
dojenčetom i tako čine prve korake u razvijanju pismenosti. Rano djetinjstvo, od rođenja do
treće godine, je razdoblje razvoja mnogih kognitivnih sposobnosti koja se u tom razdoblju
ubrzano razvijaju, kada djeca s nevjerojatnom lakoćom usvajaju nova znanja i vještine i zato
već tada treba započeti s utjecajima i intervencijama od strane roditelja i drugih odraslih.
Brojna istraživanja na području dječjeg razvoja potvrđuju da djeca u prvih šest godina života
5 International Reading Asociation. URL: http://www.reading.org/General/Conferences/GlobalPerspectives.aspx
(2012-07-09) 6 Usp. Stričević, Ivanka. Pravo na čitanje i pismenost pravo je svakoga djeteta. Zrno: časopis za obitelj, vrtić i
školu. 49-50, 14(2002), Str. 2. 7 Sabolović-Krajina, Dijana. Pismenost, izazov suvremenog društva. Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu. 49-50,
14(2002), Str. 7-8. 8Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Dijete i
društvo : časopis za promicanje prava djeteta 9, 1(2007), str. 52. 9 Machado M., Jeanne. Early Childhood Experiences in Language Arts: Early Literacy. URL: http://books.google.hr/books?id=7IBp42adDVkC&pg=PA167&lpg=PA167&dq=definition+early+literacy&sourc
e=bl&ots=oSEHvasFws&sig=TvTCduCiNQ8LIK-
5PrtdK55LZls&hl=hr&sa=X&ei=okkLT6nTLY7Oswb8sd2TBA&ved=0CCoQ6AEwAjgK#v=onepage&q=defini
tion%20early%20literacy&f=false (2011-11-05)
8
imaju veliku sposobnost učenja i razvijanja vještina, kada poput spužvi upijaju sve što se nalazi
u njihovom okruženju, kada imaju snažnu potrebu za komuniciranjem, neovisnošću i
istraživanjem i kada u prvom redu uče putem pokreta i osjetila bez velikih napora.10
U
znanstvenoj i stručnoj literaturi opisane su velike mogućnosti učenja predškolskog djeteta kojih
trebaju biti svjesni roditelji i svi odrasli koji su uključeni u odgoj i obrazovanje predškolske
djece. Djetetov um ima sposobnost upijanja velikih količina podataka putem samog življenja, a
potakne li se njegov razvoj stvaranjem bogatog okruženja, pozitivni razvojni učinci odrazit će
se na sveukupnu kvalitetu života. Montessori otkriva kako postoje određena razdoblja
prijemljivosti, odnosno, osjetljiva razdoblja za učenje, kada je mozak spremniji učiti i
prijemljiviji je za nova iskustva, a za razvoj govora i jezika, bitne čimbenike rane pismenosti,
to razdoblje se odvija od rođenja do kraja šeste godine.11
Tijekom tog razdoblja dijete, sasvim
prirodno, nauči govoriti, usvaja pravila materinjeg jezika kojima se zna služiti, a izloži li se
dijete u tom razdoblju i nekom stranom jeziku, ono će i taj jezik naučiti jednako kao i
materinji. Razvijene govorno-jezične vještine imaju izravan utjecaj na vještine koje zahtijevaju
čitanje i pisanje, također važne čimbenike rane pismenosti. Prijemljivo razdoblje za razvijanje
čitanja i pisanja također započinje u predškolsko doba i isprepleteno je s razvojem govora i
jezika. Čudina-Obradović ističe drugu godinu djetetova života kada započinje osjetljivo
razdoblje za čitanje i pisanje i kaže: „Već od druge godine djetetova života mogu se primijetiti
počeci razvoja pismenosti, znakovi djetetova razumijevanja značenja i uporabe pisanog
teksta.“12
U obitelji djeca usvajaju prva znanja, vještine i navike, a roditelji su im modeli koje
djeca oponašaju i prvi učitelji. Utjecaj obitelji na razvijanje pismenosti vrši se na razne načine i
u raznim okolnostima. Mnogi roditelji intuitivno potiču razvoj rane pismenosti, neki su svjesni
važnosti svog roditeljskog utjecaja ali ne znaju kako to učinkovito činiti, a neki ne znaju ništa o
tome, stoga se roditeljima treba pružiti izravna pomoć ili podrška, usmjeravajući ih i obrazujući
na koje će sve načine poticati razvoj čimbenika rane pismenosti kod djece. Jedan od prvih
načina poticanja rane pismenosti je komunikacija i interakcija djece i odraslih u svakodnevnim
situacijama što je jednostavan ali vrlo važan način poticanja razvoja. Roditelji u razvijanju
pismenosti kod djece trebaju biti aktivni sudionici, a ne pasivni promatrači. Ostali načini su
unaprijed isplanirane aktivnosti vezane uz govorno-jezični razvoj i čitanje s jasnim ciljem kojih
je odrasla osoba svjesna, a dijete te aktivnosti doživljava kao igru koja je najprimjereniji način
10 Usp. Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena
com, 2003. Str. 16. 11 Usp. Isto. Str. 14. 12 Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. // Mladi i
čitanje u multimedijalnom okruženju / uredila Ivanka Stričević. Koprivnica : Hrvatsko čitateljsko društvo, 1999. Str. 25.
9
učenja predškolskog djeteta. Izlaganje djece raznim vrstama usmenih i pismenih oblika
komunikacije kao što je uključivanje djece u svakodnevne razgovore, pri tome koristeći
raznovrstan i bogat rječnik, zatim razne čitateljske aktivnosti kao što je zajedničko pjevanje,
recitiranje, pričanje, listanje i čitanje slikovnica, igranje riječima, dramatiziranje i još mnoge
druge aktivnosti potiče se razvoj rane pismenosti i stvaraju se preduvjeti za razvoj čitateljskih
vještina. Temelj za razvijanje čitateljskih vještina su razvijene predčitateljske vještine, a dobro
razvijene čitateljske vještine usko su povezane s kasnijim uspjehom u školi i stjecanjem
akademskih vještina.13
Tijekom razvoja pismenosti, od govora i jezika, preko predčitateljskih
do čitateljskih vještina razvijaju se kognitivne sposobnosti. Djeca kojoj se čita od rane dobi
osim što razvijaju vještine rane pismenosti potiču se i specifične funkcije mozga koje su
osnova svim kasnijim učenjima u životu djeteta. Aktivnosti vezane uz čitanje djeci pored
snažnog utjecaja na kognitivni razvoj djeteta, imaju jednako snažan utjecaj i na socio-
emocionalni razvoj.14
Obitelj i emocionalni odnosi koji vladaju unutar nje imaju izravan
utjecaj i na razvoj rane pismenosti i stvaranje čitateljskih navika kod djece. Zato čitanje treba
postati dio svakodnevnog druženja roditelja i djece jer ima mnogostruke učinke na kognitivni,
socio-emocionalni, moralni i drugi razvoj djeteta. Zajedničkim čitanjem gradi se uzajamnost i
bliskost, dijete se upoznaje s raznovrsnošću osjećaja, potiče se suosjećanje, socijalizacija i
komunikacijske vještine. Djeca koja odrastaju u poticajnom obiteljskom čitateljskom
okruženju, kojoj se priča i čita od rane dobi, brže se razvijaju, uče s više razumijevanja i bolje
se snalaze u komunikaciji s drugima. Na obiteljski utjecaj nadovezuju se, nadograđujući ga,
utjecaji izvan obitelji kojeg čine odgojno-obrazovne, kulturne, zdravstvene i druge ustanove
koje unutar okvira svojih specifičnih područja kojima se bave, provode programe namijenjene
predškolskoj djeci s ciljem poticanja razvoja rane pismenosti. Čudina-Obradović govori o
„predškolskoj okolini“ u kojoj uz obitelj koja ima najodgovorniju ulogu, utjecaji izvan obitelji
također nose dio odgovornosti: „[…] mnogi vanobiteljski utjecaji kao što su vrtić i predškola,
organizirane igraonice, pričaonice i knjižnice značajno mogu utjecati na razvoj dječje
pismenosti, a time i na uspjeh u budućem čitanju, u školi i u odrasloj dobi.“15
Utjecaji se vrše u
izravnom radu s djecom koja su polaznici neke od navedenih ustanova i u nekom obliku rada i
suradnje s roditeljima. Razni oblici suradnje svih sudionika u poticanju razvoja rane
pismenosti, iz obiteljskog i izvanobiteljskog konteksta, doprinose uspješnijem opismenjavanju
predškolskog djeteta. Primjerenost ovakvog načina poticanja razvoja rane pismenosti potvrđuju
13 Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Nav. dj. Str.
51. 14 Usp. Isto. Str. 53. 15 Čudina-Obradović, Mira.. Nav. dj. Str. 26.
10
i mnoge studije i istraživanja s područja rane i obiteljske pismenosti koje ukazuju na snagu
obiteljskog utjecaja u uspješnom opismenjavanju djece i važnost utjecaja izvanobiteljskog
konteksta. Uvidom u stručnu literaturu, koja se bavi ranom i obiteljskom pismenošću, nameće
se zaključak da su takva istraživanja najčešće provedena i najsustavnija u zemljama koje su
vodeće u odnosu na razvijenost čitateljskih navika i pismenost uopće, kao što su
anglosaksonske i skandinavske zemlje, Japan, Njemačka, Austrija, Nizozemska, Poljska.16
U
Hrvatskoj je proveden mali broj istraživanja na području rane i obiteljske pismenosti. 2001.
godine provedeno je istraživanje na području Zagreba pod nazivom Roditeljsko poticanje
čitalačkih vještina u djece predškolske dobi17
koje je pokazalo razliku stavova roditelja o
čitanju djeci i želje djece za slušanjem priča i stvarne situacije u obitelji vezane uz pričanje i
čitanje djeci u obiteljskom okruženju jer iako se u velikom postotku roditelji izjašnjavaju o
vrijednosti i korisnosti čitanja i pričanja, manje od polovice njih to zaista i svakodnevno čini.
Najpoznatije istraživanje u Hrvatskoj je terensko istraživanje obiteljske pismenosti koje je
proveo Filozofski fakultet Osijek 2003. godine na području Osječko-baranjske županije pod
nazivom Istraživanje čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladeži18
. Anketirani
su roditelji i staratelji djece obuhvaćene predškolskim odgojem na području Osječko-baranjske
županije, a rezultati pokazuju da se malo pozornosti pridaje čitanju ili pričanju predškolskoj
djeci te da dječje knjižnice nisu prepoznate kao podrška roditeljskom odgoju.19
Ovo
istraživanje ima i svoj nastavak, 2010. godine kada je prošireno na područje cijele Hrvatske i
na sve dobne skupine pod nazivom Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana
Hrvatske20
, a provedeno je u okviru istoimenog projekta na Sveučilištu u Zadru koje je
pokazalo da se u Hrvatskoj nedovoljno čita i nedovoljno dobro čita, kako u spoznajnom smislu
tako i u smislu izbora kvalitetnog teksta i predlaže se izrada strategije razvoja kulture čitanja i
pismenosti na nacionalnoj razini u smislu povezivanja i usklađenog djelovanja svih čimbenika
16Izvori o istraživanjima na području rane i obiteljske pismenosti dostupni su na: Sabolović-Krajina, Dijana.
Dijana. Pismenost, izazov suvremenog društva. Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu. 49-50, 14(2002), Str. 7-8. ; Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji : priopćenje o projektu istraživanje
čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladih. Život i škola, 14 2(2005.) HRČAK. URL:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2011-08-09) ; Cook, Vickie S. Review of
Family Literacy Programming Literature. Online submission, March 18, 2009. ERIC. URL: http://
www.eric.ed.gov/PDFS/ED504510.pdf (2011-05-05) 17 Maleš, Dubravka; Stričević, Ivanka. Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece predškolske dobi. //
Napredak 144, 2(2003), str. 173-177. 18 Više u: Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji. // Život i škola 14, 2(2005).
HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2011-08-09) 19 Isto 20 Stričević, Ivanka; Jelušić, Srećko. Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske. // Međunarodni
interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme: Zbornik radova / uredništvo Elli Pecotić…et.al. Split:
Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. 23-29.
11
pismenog društva.21
Mnoga čitateljska društva i organizacije, ponajprije u svijetu, kao što su
National Literacy Trust22
, Every Child Ready to Read & Your Library23
, Born to Read24
, a u
Hrvatskoj Hrvatsko čitateljsko društvo25
provode programe obrazovanja i informiranja o
obiteljskoj i ranoj pismenosti s ciljem osvještavanja roditelja i drugih odraslih o važnosti ranog
poticanja razvoja pismenosti jer su odrasli ti koji pomažu djeci u ranom razvoju vještina koje
samostalno teško ili nikako ne mogu razviti.
21 Usp. Isto 22 National Literacy Trust URL: http://www.literacytrust.org.uk/ (2012-04-07) 23 Every Child Ready to Read & Your Library URL: http://www.everychildreadytoread.org/ (2012-04-07) 24 Born to Read URL: http://www.borntoread.org/ (2012-04-07) 25 Hrvatsko čitateljsko društvo URL: http://www.hcd.hr/ (2012-04-07)
12
2. Rana pismenost u kontekstu ranog razvoja djeteta
Pismenost podrazumijeva četiri osnovne vještine, a to su slušanje, govor, čitanje i pisanje.26
U prošlosti se mislilo da se ove četiri vještine razvijaju razdvojeno i to određenim slijedom i da
nisu povezane. Tako se smatralo da djeca prvo samo slušaju, zatim počinju usvajati govor, a
kada svladaju te vještine, s polaskom u školu, počinju učiti čitati i pisati. Jezik i govor djeca su
učila u svojoj obiteljskoj okolini, slušajući i oponašajući odrasle bez dodatnog, namjernog i
smislenog poticanja njihovog govorno-jezičnog razvoja. Radi takvog razmišljanja razvoj
pismenosti započinjao bi tek u školi u sedmoj godini djetetova života. Šezdesetih godina
prošlog stoljeća provedena su mnoga istraživanja o ranom razvoju djece koja su rezultirala
novim spoznajama te novim pristupima i programima u poticanju djetetovog kompleksnog
razvoja.27
Zahvaljujući tim znanstvenim spoznajama, danas se razmišlja i djeluje potpuno
drugačije. Mnoga istraživanja o razvoju mozga djeteta pokazuju kako se on razvija od samog
rođenja i upućuju na izuzetno važno razdoblje djeteta i razvoj njegovog mozga u prve tri
godine života, koje dramatično utječe na rad mozga u preostalom dijelu života.28
Psihološki
razvoj mozga završen je već s osamdeset pet posto do treće godine života, a misaona
sposobnost i sposobnost učenja sa šezdeset posto do četvrte godine života.29
Čitav čovjekov
život, u pogledu spoznajnih i misaonih sposobnosti, uvelike zavisi o razvoju mozga i to u
razdoblju od rođenja do šeste godine života. Radonič ističe zašto je važno stimulirati mozak
od najranije dobi: „Na rođenju mozak djeteta ima približno sto milijardi neurona. Kratko nakon
poroda mozak stvara trilijune novih veza više nego ih u tom trenutku treba. Sinapse koje se
upotrebljavaju, koje su češće stimulirane u ranom djetinjstvu se sačuvaju, a one kojei se rijetko
upotrebljavaju eliminiraju se procesom tzv. "pruning-a".30
Stvaranjem razvojno poticajnih
situacija u obitelji u obliku komunikacije i interakcije s djetetom, stimulira se dječji mozak,
jačaju se i šire njegove moždane veze, a to izravno utječe na ukupni kapacitet mozga što
omogućava učinkovitiji razvoj vještina i povećava sposobnost učenja. Opismenjavanje djece
počinje u najranijoj dobi i slijedi prirodan tijek dječjeg razvoja u kojima se vještine slušanja,
26
Usp. Grginič, Marija. Što petogodišnjaci znaju o pismenosti. // Život i škola 17, 1(2007).
HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/20503 (2011-09-07) 27 Više u: Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. // Kako razvijati
kulturu čitanja: zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb; Knjižnice grada Zagreba,
1999. Str. 87. 28 Usp. Jovančević, Milivoj; Ježić, Cvijeta. Nasljeđe, ljubav i njega u ranom razvoju mozga. Dijete, vrtić, obitelj
48(2007), str. 4. 29 Usp. Šaban, Stjepan. Dijete uči od svoje okoline. // Narodni zdravstveni list 48, 558-559 (2006) URL: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/40/dijete.htm (2011-10-07) 30 Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Rođeni za čitanje: promocija glasnog čitanja djeci od najranije dobi. Pediatr
Croat 53, 1(2009). URL: http://hpps.kbsplit.hr/hpps-2009/pdf/dokoz.pdf/ (2011-11-23)
13
govorenja, čitanja i pisanja međusobno prožimaju i čine jedinstvenu cjelinu, ranu pismenost.
Poticanje razvoja rane pismenosti započinje komunikacijom između novorođenog djeteta i
drugih osoba iz njegova okruženja, najčešće majke, a zatim i oca i nastavlja se tijekom cijelog
djetinjstva u svim socijalnim situacijama i svim načinima komuniciranja. Grginič to naziva
komunikacijski model opismenjavanja koji ravnopravno uključuje sve četiri komunikacijske
aktivnosti koje su namijenjene međusobnom sporazumijevanju i bitno utječu na socijalni i
osobni razvoj svakog djeteta.31
Ako se bilo koja od ove četiri vještine ne razvije ni pismenost
se neće moći u potpunosti razviti. Za to mogu poslužiti kao primjer djeca s posebnim
potrebama, djeca sa slušnim teškoćama koja bez pomoći stručnjaka logopeda ne mogu razviti
vještinu govora ili djeca s disleksijom koja radi specifičnog jezičnog poremećaja teže
svladavaju vještine čitanja, pisanja i računanja. Od najranije životne dobi razvijaju se jezične i
govorne vještine koje su preduvjet za razvoj mnogih drugih područja razvoja tijekom
odrastanja kao što su čitanje i pisanje, razvoj mišljenja i razvoj društvenih vještina.32
Novija
istraživanja pokazuju kako su djeca, neposredno po rođenju, osjetljiva na govor i riječi dok još
ni ne razumiju njihovo značenje, nego razlikuju jezik temeljem ritmičkih obilježja govora.33
Istraživanja koja je proveo University of Reading pokazala su da djeca mlađa od godine dana
razumiju neke određene riječi koje nisu povezane s njihovim svakodnevnim životom, a da već
prije druge godine života mogu shvatiti određene specifične riječi.34
Mala djeca koja uče
govoriti nemaju razvijen smisao za misli koje su sadržane u jeziku već slušaju zvukove i ritam
koje proizvode druge osobe, pa i one zvukove koje sama proizvode i na taj način stvaraju
temelje za razvoj govora i razumijevanje jezika. Prema Patzlaff ona uživaju u intonaciji,
melodiji i boji glasa, naglascima i ritmičnosti rečenica, gestama i pokretu prilikom
svakodnevnog govora, a posebno prilikom pjevanja ili govorenja brojalica i nabrajalica.35
U
skladu s tim, pogrešna su razmišljanja da se u komunikaciji s malom djecom treba govor
maksimalno pojednostaviti, odnosno da vrijedi pravilo što su djeca mlađa treba koristiti malo
jednostavnih i poznatih riječi. Upravo suprotno, djecu se od najranije dobi treba izlagati
govorno-jezičnom bogatstvu. Roditelji trebaju u svakodnevnim situacijama govoriti s djecom
već od rođenja, izravno im se obraćati prilikom previjanja, kupanja, hranjenja, šetnje. Pored
govora koji je u službi svakodnevne komunikacije, djeci treba omogućiti i slušanje različitih
oblika govora kao što su pričanje priča i bajki, govorenje rimovanih stihova i drugih književno
31 Usp. Isto. 32 Usp. Velički Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Nav. dj. Str. 17. 33 Usp. Jovačević, Milivoj; Ježić, Cvijeta. Nav. dj. Str. 5. 34 Usp. Šaban, Stjepan. Nav. dj. 35 Usp. Velički Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Stihovi u pokretu: malešnice i igre prstima kao poticaj za govor.
Zagreb, Alfa. d.d. 2011. Str. 12.
14
umjetničkih tekstova. Pjevanjem pjesmica, pričanjem i čitanjem priča djeci od najranije dobi
odrasli stvaraju i posebne emotivne situacije koje bitno utječu na zdrav razvoj djeteta.
Emotivna vezanost između roditelja i djece tijekom prvih osamnaest mjeseci života oblikuje se
nesvjesnim procesom u kojem dijete traži roditeljsku blizinu i ako je ta veza stabilna dijete
razvija osjećaj povjerenja i sigurnosti što je preduvjet za njegov pravilan psihofizički razvoj, a
koji utječe i na učenje.36
Emotivno stabilna okolina ima utjecaj na kognitivni razvoj, a čitanje i
pričanje djetetu je aktivnost koja se provodi pod okriljem sigurnosti, pripadnosti i pozitivnih
emocija. Komunicirajući s djecom roditelji prenose na djecu i svoje osjećaje, misli, stavove i
vrijednosti od najranije dobi. Jovančević i Ježić također naglašavaju vrijednosti čitanja i
pričanja djeci od rane dobi koje imaju za zdravo odrastanje, te ih uvrštavaju među deset
čimbenika koje svako dijete treba za kvalitetan psihosocijalni razvoj.37
Stvaranjem situacija u
kojima se kontinuirano i namjerno potiče razvoj svih vještina rane pismenosti od rane dobi,
izgrađuje se temelj na koji se dograđuju sva druga potrebna znanja i vještine pismenosti
dvadeset i prvog stoljeća.
2.1. Govorno-jezični razvoj
Dijete od svog rođenja, pa do polaska u školu najbrže se i najviše razvija u svim
područjima, pa tako i u govorno-jezičnom. Govorno-jezični razvoj djeteta započinje i prije
njegova rođenja, dok u majčinu trbuhu čuje i sluša njezin govor. Dolaskom na svijet
novorođenče je odmah spremno s učenjem, odnosno, usvajanjem jezika. Ono ima urođenu
sposobnost svladavanja osnova komunikacije, reagira na majčin i druge poznate glasove, samo
proizvodi zvukove gugutanjem, smiješi se i plače, pokazuje interes za glazbu i zanimljive
predmete, usmjerava pogled prema zvukovima, reagira na majčino lice i dodir. Majke, također
instinktivno, započinju komunikaciju sa svojom bebom, bez svjesne namjere poučavanja jezika
i govora. Uloga roditelja je najvažnija u tom ranom dobu u poticanju govorno-jezičnog razvoja
jer su oni najvažnije sredstvo pomoću kojeg djeca usvajaju jezik i govor. Roditelj je model
koji dijete oponaša i zato je potrebno osvijestiti roditelje po pitanju važnosti njihove uloge
kako bi stvarali bogato jezično-govorno okruženje kojemu bi djeca bila svakodnevno izložena.
Da bi mogli stvoriti optimalne uvjete za govorno-jezični razvoj potrebno je poznavati i sam
razvojni ciklus. Tijekom prvih šest godina dijete prolazi kroz nekoliko faza usvajanja jezika i
36 Usp. Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Nav. dj. 37 Usp. Jovančević, Milivoj; Ježić Cvijeta. Nav.dj. Str. 7.
15
govora. Prema Apel i Masterson cijeli proces ovladavanja jezika i govora odvija se kroz četiri
osnovne faze38
:
1. faza dojenčeta u kojoj uči kontrolirati usta, oblikujući glasove jezika i stvara osnovu za
usvajanje jezika,
2. faza bebe ili faza jedne riječi u kojoj uči nove riječi, riječi s raznim značenjima i
funkcijama, a ova faza će završiti tako što će beba spajati dvije riječi u rečenicu,
3. faza mališana u kojoj se djetetove jezične vještine razvijaju velikom brzinom, započinje
sa spajanjem dvije riječi u rečenicu, a završava s vještinom pravog razgovora, dijete će
u ovoj fazi usvojiti glasovni sustav, rječnik, vrste riječi, gramatiku i društvene jezične
vještine i
4. faza predškolca u kojoj raspoznajemo prve znakove ovladavanja vještinama početnog
čitanja i pisanja, dijete u ovoj fazi i dalje razvija semantiku i gramatiku, glasove i
rječnik, vještine razgovaranja, slušanja, pričanja priča i na kraju ove jezično-govorne
faze završava razvoj govornog jezika.
Mesec39
navodi nekoliko etapa u razvoju jezika i govora koje započinju predgovornim
razdobljem koje traje od rođenja do devetog mjeseca djeteta, zatim govorno razdoblje koje
započinje pojavom prve riječi sa značenjem, od devetog do petnaestog mjeseca, slijedi etapa
kada se javljaju prve rečenice, od osamnaestog do dvadesetčetvrtog mjeseca, zatim naglo
širenje rječnika i usvajanje gramatičnosti, od dvadesetčetvrtog do tridesetšestog mjeseca i
zaključuje: „Najintenzivniji razvoj jezika i govora događa se u prve tri godine života kada
dijete prođe faze od prvog krika, glasanja, do kompetentne participacije u razgovoru u kojem
govorom može izraziti potrebe, osjećaje, stavove, boriti se za sebe, utjecati na druge.“40
Potrebno je poznavati faze ili etape jezično-govornog razvoja predškolskog djeteta kako bi
mogli kompetentno poticati i usmjeravati razvoj svih aspekata govora i jezika djeteta. Tijek
govorno-jezičnog razvoja jak je pokazatelj ukupnog djetetovog razvoja, a njegova vještina
govorne komunikacije ima veliku ulogu u kvaliteti života.
38 Usp. Apel, Kenn; Masterson J., Julie. Jezik i govor od rođenja do šeste godine: od glasanja i prvih riječi do
početne pismenosti – potpuni vodič za roditelje i odgojitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2004. Str. 13-15. 39
Usp. Mesec, Iva. Razvoj jezika i govora od rođenja do sedme godine.// Kako govori dijete?.Razvoj govora i
jezika, najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi. / Andrešić, Danica…[et al.].
Buševac:.Planet Zoe , 2010. Str. 8. 40 Isto.
16
2.2. Povezanost govora, jezika i rane pismenosti
Govor i jezik su osnova komunikacije kod ljudi. Ovladavanjem govorno-jezičnim
vještinama djeca mogu bolje izražavati svoje osjećaje, objašnjavati svoje misli i ideje, učiti i
intelektualno se razvijati, pratiti i zastupati svoje interese, razvijati svoje talente, prikupljati
informacije kako bi donosila dobre odluke, bila sposobna procjenjivati ono što čuju i čitaju,
aktivno sudjelovati na svim područjima svog života i zajednice. Apel i Masterson sažimaju sve
nabrojeno i kažu: „ […] jezik je most prema gotovo svakom aspektu djetetova života.“41
Rana
pismenost obuhvaća jezično-govorne vještine, razumijevanje smisla i rasporeda riječi,
sposobnosti pamćenja, prepričavanja i vještine dešifriranja koje se odnose na razvoj svijesti o
glasovima, slovima i riječima kod predškolskog djeteta. Čudina-Obradović navodi bitne
čimbenike rane pismenosti:42
- glasovna osjetljivost i osviještenost,
- govorno-jezične vještine,
- razumijevanje smisla primanja i odašiljanja poruka,
- razumijevanje konvencija pisanog teksta,
- uživanje u aktivnostima slušanja, govorenja i čitanja te proizvođenje pisanog teksta.
Tijekom predškolskog razdoblja, razvijajući jezično-govorne vještine djeteta, razvijaju se
osnove za pismenost. Kao i govorno-jezični razvoj i razvoj ostalih čimbenika pismenosti
započinje djetetovim oponašanjem odraslih koji će se postupno razvijati i bez namjernog i
smislenog poticanja njihova razvoja. No, stvaranjem bogatog govorno- jezičnog okruženja kao
što je govor usmjeren na dijete43
, pričanje priča i čitanje slikovnica djetetu, zajedničko igranje,
stvaranje raznih situacija u kojima se bogate djetetova iskustva, roditeljski pozitivni primjeri
korištenja pisanih materijala na raznim medijima, potiče se razvoj rane pismenosti. Čudina
opisuje kvalitetnu okolinu44
koja će biti poticajna za razvoj rane pismenosti i ističe da je za
povoljan razvoj rane pismenosti najvažnija okolina koja je sigurna i daje djetetu velike
mogućnosti istraživanja, važno je aktivno bavljenje djetetom od njegova rođenja i posebno
tijekom prve tri godine koje su presudne za njegov daljnji razvoj, pružanje roditeljskog
primjera korištenja svih čimbenika rane pismenosti i postupno uključivanje djeteta u slobodne i
41 Apel, Kenn; Masterson J., Julie. Nav. dj. Str. 15. 42 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. //
Mladi i čitanje u multimedijalnom okruženju. [Koprivnica, 20.veljače 1998] / uredila Ivanka Stričević. Koprivnica. Hrvatsko čitateljsko društvo, 1999. Str. 25-26. 43 Više u: Apel, Kenn; Masterson J., Julie. Nav. dj.. Str. 53.-56. 44 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Zagreb: Školska
knjiga, 2008. Str. 36-37.
17
organizirane aktivnosti poticanja rane pismenosti. Priča i knjiga trebaju biti neizostavni dio
dječjeg odrastanja jer pridonose razvoju ukupne djetetove osobnosti te potiču govorni,
kognitivni, emocionalni, socijalni i moralni razvoj. Kada se govori o vršenju utjecaja na razvoj
rane pismenosti u predškolskom razdoblju, misli se na čitav niz znanja i vještina kojima se
razvijaju vještine rane pismenosti kao što su slušanje, govorenje, predčitačke i predpisačke
vještine. U predškolskom razdoblju dijete se priprema za školovanje i učenje čitanja, pisanja i
računanja. Kao što se s razvojem govora započinje prije prve izgovorene riječi, tako se i s
razvijanjem vještina čitanja i pisanja započinje prije prve pročitane i napisane riječi.
18
3. Vještine čitanja i pisanja u kontekstu rane pismenosti
3.1. Vještina čitanja
Čitanje je vještina koja je temeljna za uspjeh u životu. S pomoću te vještine komunicira se s
drugima, informira, stječe znanje i izgrađuje identitet. Iako se čini da nove tehnologije pružaju
nove mogućnosti prenošenja i primanja poruke u kojima je sadržana informacija ili znanje gdje
vještina čitanja nije nužna, ipak se teško može zamisliti život u suvremenom okruženju bez
upotrebe te vještine, koja je danas potrebnija nego ikada ranije. Kujundžić vještinu čitanja
definira informacijski: „ […]čitanje je mentalna vještina obrade informacija; to je najprije
skupljanje informacija […], zatim njihovo prerađivanje, stvaralačko preoblikovanje i
djelovanje u praksi pod utjecajem informacijskih instrukcija.“ 45
Čitanje tako podrazumijeva
više složenih kognitivnih radnji koje se odvijaju paralelno i međusobno se prožimaju, koje
pored kognitivnih, obuhvaćaju i socio-emocionalne sposobnosti osobe koja čita. Čudina-
Obradović navodi da je čitanje složena kognitivna vještina čiji je smisao u razumijevanju
poruke koja je prikazana simbolima, riječima složenim u rečenice.46
Na vještinu čitanja ne
utječe biološki razvoj, čovjek nema posebnu, urođenu, čitateljsku sposobnost, već je ono
posljedica njegovog kulturnog razvoja. Zato je za razvoj čitanja još važnije stvaranje poticajne
čitateljske okoline od najranije dobi. Mnogobrojna istraživanja o procesu čitanja objašnjavaju
što se događa u ljudskoj svijesti pri čitanju, na koji način ljudski mozak obrađuje podatke, od
opažanja napisane riječi, do razumijevanja smisla i poruke. Čudina- Obradović navodi osnovne
spoznaje u procesu čitanja: 47
- čitanje je složeni proces obrade podataka u kojem istodobno sudjeluju procesi
jednostavne obrade (tehnika čitanja) i viši procesi obrade (razumijevanje pročitanog)“
- istodobno odvijanje procesa obrade slušnih i vidnih reprezentacija materijala koji se
čita,
- prepoznavanje i pretvaranje slova u glasove te povezivanje glasova u riječi (tehnika
čitanja),
- primjena abecednog načela koje je važno radi usvajanja korespondencije između slova i
glasova i pravila njihove zamjene (glasovna raščlamba i sinteza),
- proces traženja, pronalaženja i pamćenja smisla i sadržaja rečenice i cijelog teksta
(automatizacija procesa).
45 Kujundžić, Nedjeljko. Kako čitati. // Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-9(1994), str. 21. 46
Usp. Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Nav. dj. Str. 18-
19. 47 Usp. Isto. Str. 17.
19
Jedan od problema vezanih uz čitanje je da mnoga djeca razviju dobru tehniku čitanja, ali ne
razumiju pročitano. Oni su uspješno dekodirali simbole, ali nisu razumjeli poruku, nisu dobili
informacije i znanje i nisu emotivno doživjela sadržaj. Djeca trebaju vježbati čitanje da bi
mogla tečno i brzo čitati, ali smisao čitanja nije u brzini i dobro naučenoj tehnici, već u
razumijevanju sadržaja onoga što se čita. Ako djeca ne razumiju ono što čitaju, ona zapravo ne
čitaju. Ako čitajući ne odgonetavaju značenje, riječi postaju dosadno brbljanje i djeca nikada
neće shvatiti smisao čitanja, niti će u njemu uživati. Zimmermann i Hutchins kažu: „Važno je
prisjetiti se da značenje riječi na stranici ne počiva u njima poput čarolije. Značenje se stvara u
umu čitatelja. Čitanje djetetu i s djetetom, te pravi razgovori o tome što mislite dok čitate,
proširuju djetetov kapacitet shvaćanja značenja.“48
Ako se zna da je čitanje temeljna vještina za
sva učenja, a znanje predstavlja bogatstvo i napredak, djecu se mora poučavati kako čitati s
razumijevanjem. Zimmermann i Hutchins otkrivaju specifične strategije mišljenja kojima se
koriste profesionalni čitatelji i kažu da je čitanje interaktivan proces u kojem su dobri čitatelji
stalno uključeni u unutrašnji dijalog s tekstom koji im pomaže da razumiju i elaboriraju ono što
čitaju.49
Pravo razumijevanje čitanja povezano je s razmišljanjem, učenjem i proširivanjem
čitateljeva znanja i vidokruga. Svrha čitanja jest otkrivanje poruke ili smisla onoga što se čita.
S razvijanjem čitateljskih vještina zapravo se započinje u predškolskoj dobi razvijanjem
predčitačkih vještina, a nastavljaju se tijekom sedme godine, neposredno prije ili pri polasku u
osnovnu školu. Razvoj vještine čitanja završava se automatizacijom abecednog načela i
njegovim potpunim ovladavanjem i primjenom. Čudina-Obradović navodi: „Učenje čitanja jest
istodobno ovladavanje nizom čitačkih vještina, a to su: razvijanje govora, upoznavanje sa
značenjem pisma i teksta, uvježbavanje orijentacije u tekstu i upoznavanje s pismom,
razvijanje glasovne osjetljivosti, primjena abecednog načela (šifriranje i dešifriranje),
razvijanje pisanja (šifriranje) i postizanje glatkog čitanja s razumijevanjem“50
. Dijete ne može
samostalno razviti vještinu čitanja, potrebna mu je pomoć odraslih, roditelja i odgajatelja,
učitelja, knjižničara i zdravstvenih djelatnika. Razvoj rane pismenosti i zanimanje za knjigu i
čitanje od najranije dobi ovisi o nekoliko čimbenika kao što su:51
- Razgovori roditelja/odgajatelja/knjižničara u situacijskom kontekstu s djecom.
- Model odraslog koji i sam čita.
- Okruženost djeteta raznovrsnim čitateljskim materijalima.
48 Zimmermann, Susan; Chryse Hutchins. Nav. dj. str. 10. 49Usp. Isto, str. 5. 50 Čudina-Obradović Mira. Kad kraljevna piše kraljeviću. Nav. dj., str. 24. 51 Usp. Maleš, Dubravka; Stričević, Ivanka. Nav.dj. str. 171-172.
20
- Korištenje pisanog materijala iz djetetove okoline kao poticanje interesa za čitanje i
pisanje.
- Svakodnevno pričanje/čitanje priča, kazivanje poezije koje treba učiniti ugodnom
zajedničkom aktivnošću.
- Redovito posjećivanje knjižnice i uključivanje djece i roditelja u knjižnične
programe.
Neki roditelji to rade intuitivno, prema naslijeđenom modelu čitanja u obitelji, a neke roditelje
je potrebno osvijestiti i uputiti ih na koji način će čitati i razvijati pismenost s predškolskim
djetetom. Stvaranje bogatog čitateljskog okružja u obitelji i izvan nje, koje podrazumijeva
aktivno bavljenje razvojem djetetovih predčitačkih vještina omogućit će lakše usvajanje
abecednog načela i same tehnike čitanja, razumijevanje onoga što se čita i bolje uživljavanje u
tekst što izaziva ugodne emocije prilikom čitanja. Predškolsko dijete koje izvlači knjige s
police, prelistava ih i traži da mu se čitaju, raduju ga i zabavljaju aktivnosti vezane uz čitanje i
pričanje, razvija predčitačke vještine, a u školskoj dobi postaje vješt čitatelj s razumijevanjem
i čitatelj iz užitka.
3.1.1. Predčitačke vještine
Predčitačke vještine su jedan od čimbenika rane pismenosti koji obuhvaća skup vještina
i znanja kao što su fonološka osjetljivost, razumijevanje značenja riječi, razumijevanje smisla
odašiljanja i primanja poruka, poznavanje slova, razumijevanje pravila pisanog teksta i
razvijena motivacija za čitanje.52
One prethode čitateljskim vještinama i preduvjet su za njihov
razvoj. Čudina-Obradović predčitačke vještine definira kao: „ […] svjesnost djeteta o pisanom
jeziku, i to o njegova tri aspekta: o funkciji pisanog jezika, o tehničkim karakteristikama pisma,
te o procesima i tehnici čitanja.“53
Svijest o pisanom jeziku razvija se u ranom djetinjstvu u
nekoliko razvojnih faza:54
1. Oko druge godine života djeca pokazuju osnovno razumijevanje funkcije i značenje
pisanog jezika. Dvogodišnjaci su svjesni da čitanje ima svrhu uočiti i primiti poruku, a
to je upravo svrha čitanja. Pojavljivanje te svijesti ovisi o neposrednoj okolini i
prilikama u kojima se dijete nalazi.
2. Tijekom četvrte godine pojavljuje se sljedeća predčitačka razvojna faza - osvješćivanje
pojmova o pismu koja se sastoji od osvješćivanja razlika među slovima, svijesti o
52 Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja. Nav. dj. Str. 53. 53
Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Nav. dj. Str. 23. 54 Usp. Isto. Str 23-24.
21
načinu pisanja slijeva nadesno ili odozgo prema dolje, razumijevanju osnovne
interpunkcije, usvajanja rječnika koji opisuje pismo i njegove karakteristike slovo-riječ-
točka. Četverogodišnjaci riječi vizualiziraju kao zasebne jedinice, postupno se javlja i
osviještenost glasovne strukture riječi, pa prepoznaju prvi glas u riječi i rimu na kraju
stiha.
3. Sljedeća faza je svijest o uporabi glasovne strukture riječi u čitanju koja se javlja
između pete i šeste godine. Petogodišnjaci su spremni za igre riječima, pronalaženje
rime, pogađanje početnog glasa, rastavljanje i sastavljanje riječi. Tijekom ove
predčitačke faze djeca glasovni govor povezuju s fonemima, pisanim simbolima-
slovima što je osnova za razvoj čitateljske vještine.
4. Posljednja faza je potpuno usvajanje uzajamne veze glasa i slova kada su djeca
spremna za učenje čitanja. Ova faza može trajati od pete godine, pa sve do sedme
ovisno kojom se brzinom dijete kognitivno, emocionalno i psihološki razvija te o
poticajima okoline u kojoj se nalazi.
Poticanje razvijanja predčitačkih vještina obuhvaća provođenje raznih aktivnosti, djece i
odraslih zajedno, vezanih uz svakodnevnu komunikaciju, pričanje i čitanje predškolskom
djetetu, prepričavanje i razgovor o pročitanom, improvizacije i dramatizacije i igru, djeci
omiljenu aktivnost koja omogućava razvijanje vještina i usvajanje novih spoznaja na prirodan
način te stvaranje situacija u kojima djeca u svim tim aktivnostima doživljavaju ugodu i
zadovoljstvo jer takav emocionalni doživljaj jaka je motivacija djetetu za sudjelovanje u
aktivnostima kojima se razvijaju predčitačke vještine.
3.1.2. Razvijanje predčitačkih vještina od rane dobi
S razvijanjem čitateljskih vještina treba započeti vrlo rano, od rođenja djeteta. Slušanje
glasa odraslog razvija kod djece rane dobi slušnu osjetljivost za glasove i govor, stoga roditelji
trebaju što češće govoriti djetetu i to u raznim svakodnevnim prilikama. Djeca čiji roditelji
pred njima čitaju te pričaju i čitaju njima, ranije razvijaju svijest pisanih informacija i njihovu
važnost. Stričević naglašava da djeca jako dobro osjećaju da li roditelji, kao najvažnije osobe u
njihovu životu, misle o čitanju kao o važnoj, korisnoj i zabavnoj aktivnosti.55
Roditelji kao
modeli koje djeca oponašaju trebaju biti svjesni ranog poticanja čitateljskih vještina.
Predškolskoj djeci treba svakodnevno čitati i stvarati posebne rituale čitanja. Na taj način kod
djeteta razvijamo predčitačke vještine neophodne za samostalno čitanje. Svakodnevne
55 Usp. Stričević, Ivanka. Pomozite djetetu da uživa u čitanju. // Zrno, časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-9(1994),
str.12.
22
situacije i one namjerno stvorene, u kojoj odrasli puno čitaju, razgovaraju o knjigama, pričaju
djeci bajke ili samo za njih izmišljene priče, potiču djecu na listanje slikovnica i čitanju im iz
njih, stvaraju početni interes za čitanje još u predškolskoj dobi i razvijaju predčitačke vještine
koje su neophodne za razvoj vještina čitanja i pisanja.
3.2. Vještina pisanja u predškolskoj dobi
Pisanje je vještina kojom djeca ovladavaju i prije vještine čitanja. Djeca puno prije
nauče pisati, napišu prava slova na pravo mjesto u riječi, ali još uvijek ne mogu slovo po slovo
raščlaniti, pa povezati u cjelinu, dakle ne mogu pročitati ali znaju što znači napisano, to je
takozvano globalno čitanje. Za to je najčešći primjer kada predškolska djeca napišu vlastito
ime na svom crtežu. Vještina pisanja vrlo je bliska govoru i u početku zahtjeva samo
raščlanjivanje na glasove, ali od predškolskog djeteta se ne očekuje da ono ovlada tom
vještinom u potpunosti jer je ona spoj složene misaone aktivnosti i grafomotoričke vještine.
Prema tradicionalnoj definiciji pisanja to je vještina pretvaranja glasova zamišljene riječi u
odgovarajuća slova i spajanje slova u napisanu riječ.56
Počeci razvijanja ove vještine započinju
crtanjem i slikanjem, omiljenih dječjih aktivnosti. Svaki dječji crtež je jedna priča. Često
predškolska djeca imaju potrebu „pročitati“ svoj crtež, pa svojim roditeljima ili tetama u vrtiću
prepričavaju crtež, kao što oni njima čitaju priču iz slikovnice. Upravo na taj način mala djeca
počinju razvijati važne pojmove pismenosti. Uočavaju vezu između pisanja i čitanja i uče da
ono što je izrečeno, može biti i napisano. Razvoj vještina pisanja kod predškolskog djeteta
odvija se u nekoliko faza:57
1. Faza jest šaranje koja je prvi djetetov pokušaj pisanja.
2. Faza jest linijsko ili repetetivno crtanje, a naziva se još i osobni rukopis. Na tom
stupnju mogu se primijetiti sve pravilnije šare koje sliče standardnom pisanju.
3. Faza jest faza koja se naziva oblici slični slovima u kojoj dječje pisanje sve više
počinje sličiti pravim slovima.
4. Faza se naziva slova i početne veze između riječi i simbola i u ovoj fazi djeca
počinju reproducirati slova, a često koriste jedno slovo koje im predstavlja cijelu
riječ.
5. Faza jest vlastiti pravopis u kojoj djeca uspostavljaju vezu između glasova i slova,
ali još uvijek se često događa da ispuste slovo ili ga zamijene.
56 Usp. Čudina-Obradović Mira. Čitanje prije škole. Zagreb: Školska knjiga, 2002. Str. 46. 57 Usp. Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja. Lekenik: Ostvarenje, 2008. Str. 15-18.
23
6. Faza jest standardni pravopis u kojoj djeca u potpunosti shvate kako slova u nekoj
riječi imaju određeni redoslijed i da tako napisana riječ ima neko svoje značenje.
Osjetljivo razdoblje za razvoj vještine pisanja započinje u ranom djetinjstvu, razvojem govora,
jezika i motorike. Pravilan razvoj motorike i grafomotorike, preduvjet su za razvoj vještine
pisanja.58
Još jedna potvrda koliko je pismenost kompleksa. Mogućnosti razvoja pismenosti
protežu se na sve aktivnosti rada s djecom metodom igre, djeci najomiljenije aktivnosti. Dok se
igraju pisanim jezikom, prijelaz na pravo pisanje i čitanje čini se sasvim prirodan. No, ne smije
se zaboraviti, kao i kod usvajanja čitanja, izloženost djeteta bogatim materijalima koji potiču
razvoj pisanja i modelima ponašanja, omogućuju brži napredak u svladavanju vještine pisanja.
3.2.1. Poticanje razvoja vještine pisanja
Vještina pisanja nije samo spoj grafomotoričke vještine i niza misaonih aktivnosti već i
stvaranje poruke i sastavljanje teksta s informacijama iz kojeg možemo saznati o osobi,
njezinim interesima, željama, potrebama, kreativnosti, osobnosti, znanju. Putem napisanog
teksta pojedinac komunicira sa svijetom oko sebe. Prema tome, pisanje ima istu važnost kao i
čitanje. Da bi se stvorilo poticajno okruženje za razvijanje vještine pisanja bitna je svjesnost
odraslih o važnosti pisanja kao neodvojivog dijela pismenosti. U tom slučaju namjerno se
stvara poticajno okruženje koje se sastoji od dostupnosti raznovrsnog materijala i pribora za
crtanje i pisanje, davanja primjera vlastitog pisanja i sastavljanja poruka te uključivanje djeteta
tijekom tog postupka, poticanje djeteta na samostalno sastavljanje poruke, na prepoznavanje i
pisanje vlastitog imena i na uključivanje u raznovrsne aktivnosti pisanja.59
Neki poticaji doći
će spontano, kao dio svakodnevice u koju treba uključiti i dijete, a neke aktivnosti trebaju se
osmisliti i pripremiti ranije i onda u pravom trenutku pozvati dijete na igru. Najbolje je
organizirati igre koje su djeci poznate i koje na neki način oponašaju svakodnevicu, kao što su
igre trgovine, pošte, ljekarne, ambulante, vrtića, knjižnice u kojima će djeca imati zadatak
„pisati“ račune, recepte, pisma, iskaznice. Igrajući se dijete će koristiti olovku i papir, pisati će
poruke kojima daje značenje i kojima nam nešto poručuje, a na taj način uočava smisao
pisanja, otkriva vezu između pisanja, čitanja i poruke. U popularnoj pedagoškoj literaturi
mnoštvo je primjera za aktivnosti pisanja koje se mogu provoditi u obitelji, a isto tako i u
vrtićima, igraonicama, malim školama.60
U Švedskoj i Nizozemskoj, koje su među
58 Usp. Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena com, 2003. Str. 23. 59 Usp. Čudina-Obradović Mira. Čitanje prije škole. Nav.dj. str. 46. 60Usp. Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja : Aktivnosti za razvoj predčitačkih vještina i
početnog čitanja i pisanja u predškolskoj dobi i prvom razredu. Lekenik : Ostvarenje, 2008. Str. 269-292.;
24
najnaprednijima u području razvoja pismenosti,61
vrlo je popularan progresivni glazbeno-
pokretni program razvoja početnih vještina pisanja u djece, kratko nazvan Ples pisanja.
Njegova autorica, Oussoren ga definira ovako: „Ples pisanja je metoda vježbanja fine i grube
koordinacije koja se temelji na pokretu, a rezultira ležernim, čitljivim, brzim i prepoznatljivim
rukopisom.62
Autorica navodi da se s poučavanjem Plesa pisanja može započeti u četvrtoj
godini života, ali da se s predpripremama može započeti od dojenačke dobi kada djeca trebaju
vježbati grubu i finu motoriku, koordinaciju pokreta cijelog tijela, ruke i šake. U ovoj metodi
igra ima značajnu ulogu, a pored nje glazba i kretanje cijelog tijela, koje pomalo sliči na ples.
Program je predstavljen i u Hrvatskoj i njegovu učinkovitost prepoznali su mnogi odgajatelji te
ga počeli primjenjivati u svom radu i vrlo često aktivnosti iz Plesa pisanja povezuju s
aktivnostima pričanja i čitanja.
Usp. Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena com, 2003. 61 Sabolović-Krajina. Dijana. Nav. dj. Str. 8. 62 Oussoren, Ranghild A. Ples pisanja : progresivni glazbeno-pokretni program razvoja početnih vještina pisanja u
djece. Lekenik: Ostvarenje, 2007. Str. 5.
25
4. Pričanje i čitanje djeci predškolske dobi
O važnosti čitanja i pričanja djeci predškolske dobi te kakav utjecaj bogato čitateljsko
okruženje ima na razvoj rane pismenosti, Stričević ističe rezultate brojnih istraživanja63
koja
su pokazala da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, zaineresiranija su
za okolinu, brže uče, razvijaju osjećaje i empatiju tako da bolje razumiju sami sebe i bolje se
snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju opažanje, promatranje, pažnju, pamćenje,
mišljenje i logičko zaključivanje, unaprjeđuju sposobnosti slušanja, razvijaju predčitačke
vještine, bogate maštu i kreativno mišljenje, spremnija su za samostalno čitanje, a čitanje
doživljavaju kao zadovoljstvo i ugodu. Preporuke su da se s aktivnostima pričanja i čitanja
započne od najranije dječje dobi, u obiteljskom okruženju, koje je najprimjerenije za zdravo
odrastanje, a kojemu aktivnosti pričanja i čitanja itekako pridonose. Također se očekuje da su
aktivnosti pričanja i čitanja neizostavan dio rada s predškolskom djecom i izvan obitelji u
dječjim vrtićima, dječjim knjižnicama, igraonicama… Postavlja se pitanje je su li i koliko
odrasli svjesni važnosti pričanja i čitanja i u kojoj mjeri pričaju i čitaju djeci. Kakav status
imaju dječje priče u obiteljima i izvanobiteljskim ustanovama proučavala je Visinko u
znanstvenom projektu Recepcija dječje priče od 1997.-2001.64
te došla do rezultata koji su
pokazali da dječja priča ima svoje mjesto u obitelji, odnosno, da su se roditelji izjasnili u
visokom postotku kako su svjesni važnosti dječje priče, ali da je sama praksa pričanja ili
čitanja manje česta, a više povremena. U dječjim vrtićima priča je sustavno uključena u
programske sadržaje, pa ne treba čuditi visoki postotak kod ispitanih odgajatelja koji uključuju
priču u rad s djecom, no, rezultati dobiveni kvalitativnom analizom ukazuju na problem
izbora i interpretacije novijih priča, a koje su bliže današnjem djetetu i njegovom svjetonazoru,
što Visinko povezuje s činjenicom nepoznavanja odgajatelja o novijoj produkciji slikovnica i
knjiga s dječjim pričama kao i o nedostatku povremene edukacije odgajatelja na tom
području.65
Roditelji se još teže snalaze u hiperprodukciji slikovnica i knjiga za malu djecu
koje se nalaze na našem tržištu, a ne snalaze se dobro ni u odabiru primjerene priče prema dobi
i razvojnom stupnju djeteta, te u načinu donošenja i interpretacije priče. Stalno informiranje
roditelja i povremena edukacija bila bi im od velike pomoći, a to je i jedna od važnijih zadaća
knjižničara. Nedoumice postoje i oko pričanja i čitanja. Dok su naši preci djecu upoznavali s
pričama pripovijedajući im, današnji roditelji i odgajatelji više čitaju. Razlozi zašto se danas
63 Usp. Čitajmo im od najranije dobi!. URL:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c06ee (2011-11-11) 64 Visinko, Karol. Dječja priča: povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Zagreb: Školska knjiga, 2005. Str. 50-
64. 65 Isto. Str. 61.
26
više čita, a manje pripovijeda leže vjerojatno u načinu života suvremenog doba, koji je ubrzan i
ispunjen brojnim aktivnostima, ali i u velikoj brojnosti i dostupnosti slikovnica i knjiga na
tržištu. Metodičarka Velički čije područje rada obuhvaća govorno-jezični razvoj i poznavanje
književno-umjetničkih djela u predškolskom razdoblju, spominje razlike između čitanja i
pričanja i kaže: „Mala djeca ne mogu pročitano potpuno shvatiti niti se mogu potpuno u to
uživjeti. Što su djeca manja, to im je više potreban osobni kontakt kod prepričavanja, dakle,
priče bi manjoj djeci trebalo više prepričavati, a manje čitati. Kako djeca rastu, prelazimo na
kombinaciju prepričavanja i čitanja, sve do samog čitanja u predškolskoj dobi.“66
Velički je
proučavala odnos male djece i priče i objašnjava da mala djeca imaju potrebu za pričom,
odnosno putem priče imaju potrebu za kontaktom te im pričanje i prepričavanje služi za
proživljavanje onoga što su doživjeli i osjetili ili ih potiče na razmišljanje i zamišljanje onoga
što još nisu doživjeli i što još nisu upoznali67
Kod pričanja, kao i kod čitanja, važno je stvoriti
ugodnu, opuštenu atmosferu, koju će dijete i odrasli osjetiti kao jedan zajednički emocionalni
doživljaj. Pričanje, za razliku od čitanja, dopušta veću rastezljivost. Pripovjedač s djetetom
uspostavlja kontakt očima i dok priča stalno prati što se dešava na djetetovu licu, može vidjeti
sreću, tugu, strah, znatiželju, dosadu i prema tome usmjeravati priču. Kod pričanja stvara se
čvršći i prisniji kontakt s djecom, pripovjedač je slobodan, spontan i neusiljen, veća je
koncentracija i mogućnost doživljaja. Čitatelj također treba paziti da čitanje bude izražajno i
emocionalno obojano. Čitajući priču, treba više puta zastati i pogledati prema malim
slušateljima kako bi se primijetile njihove reakcije koje daju povratnu informaciju o recepciji
priče. Istraživanje pod nazivom Učinci pripovijedanja i čitanja na govorno jezičnu složenost i
razumijevanje priče kod male djece 68
imalo je za svrhu utvrditi kakav utjecaj ima pričanje, a
kakav čitanje na jezični razvoj i razumijevanje priče kod djece u dobi od tri do pet godina.69
Rezultati koji su dobiveni pokazuju kako i pričanje i čitanje imaju veliki utjecaj na razvoj rane
pismenosti, ali da postoje određene razlike u postignućima u govorno-jezičnom razvoju i
razumijevanju priče, između djece kojoj se pričalo i djece kojoj se čitalo, pa tako navode da su
djeca kojoj se pričalo, prepričavajući pokazala da su bolje razumjela priču, a da su djeca kojoj
66 Velički, Vladimira. Priča u predškolskom razdoblju: čitanje-pričanje-prepričavanje. Zrno: časopis za obitelj,
vrtić i školu 14, 49-50(2002), str. 24. 67 Isto. Str. 23. 68 Istraživanje The Effects of Storytelling and Story Reading on the Oral Language Complexity and Story
Comprehension of Young Children provedeno je na East Tennessee State Univerity pod vodstvom Rebbecce
Isbell, ravnateljice Centra izvrsnosti za učenje i razvoj u ranom djetinjstvu pri istom Sveučilištu. 69Usp Clark Christina; Lucy Hawking. Young People's Reading: The Importance of the home enviroment and
familiy support. More Findings from Our National Survey. National Literacy Trust, 2010. ERIC. URL:
http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED510272.pdf (2010-12-09)
.
27
se čitalo pokazala veći pomak u govorno-jezičnom segmentu.70
Pričanje je otvoreniji način
komuniciranja u kojem pripovjedač i slušatelj postaju sukreatori priče. Veliki utjecaj pričanja
priče ogleda se i u razvoju djetetove imaginacije i mašte jer djeca imaju bolju priliku za
zamišljanjem i fantaziranjem nego dok im se čita slikovnica u kojoj već postoje ilustracije na
koje se dijete oslanja.71
No, veliki utjecaj ima i čitanje koji se prvenstveno ogleda na govorno-
jezični razvoj, bogaćenje vokabulara, stvaranje znanja kako se koristiti s knjigama i
razumijevanje funkcija teksta i slike te na mnoge druge čimbenike rane pismenosti.72
Pričanje i
čitanje su aktivnosti koje su iznimno važne za razvoj dječjeg govora, ali i za razvoj mašte,
stvaralaštva i spoznaje. Utjecaj je velik jer djeluje na cjelokupnu djetetovu osobnost. I dok je
aktivnost čitanja vrlo učestala, aktivnost pričanja je manje zastupljena, što u praksi treba
ispraviti i podjednako koristiti oba načina donošenja priča djeci predškolske dobi jer će tako
djeca imati više prilika razvijati čimbenike rane pismenosti.
70 Usp. Isto. str.160-161. 71 Usp. Isto. Str. 158. 72 Usp. Isto.
28
5. Obiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti
Ljubav i razni poticaji koje djeca dobivaju u obiteljskom okrilju utječu na sve aspekte
razvoja djece te ih u određenoj mjeri oblikuju i određuju njihove buduće živote. Roditelji koji
aktivno sudjeluju u odgoju i obrazovanju svoje djece, razgovaraju s njima, pričaju im i čitaju,
provode s njima vrijeme u druženju i igri, pružaju puno poticaja za kognitivni, emocionalni,
socijalni i moralni razvoj te razvijaju potrebne kompetencije koje zahtjeva suvremeno doba, a
pismenost je svakako jedna od njih. Prema mišljenju većine stručnjaka obitelj ima značajnu
ulogu u razvijanju rane pismenosti i ima presudnu važnost za usvajanje čitanja i u stjecanju
čitateljskih navika.73
Najveći i najsnažniji utjecaj na razvoj pismenosti roditelji imaju u
predškolskoj dobi djeteta. Okolina u kojoj djeca odrastaju i koja ima pozitivan stav prema
čitanju stvara čvrsti temelj na kojemu će djeca graditi svoju vještinu čitanja. Pozitivna
čitateljska motivacija razvija se u obitelji koja stvara pozitivno i poticajno ozračje prema
čitanju, slikovnicama, knjigama i raznim aktivnostima vezanim uz čitanje. Djeca takvih obitelji
čitanje doživljavaju kao ugodu koja je povezana s igrom, veseljem i zabavom. Izravnu
povezanost između poticajne obiteljske okoline i čitanja potvrdila su brojna istraživanja. U
okviru projekta Filozofskog fakulteta iz Osijeka pod nazivom Istraživanje čitateljskih interesa i
potreba djece i mladeži,74
provedenog 2004. godine na području Osječko-baranjske županije,
prikupljeni su podaci o utjecaju roditelja na predškolsko dijete u razvijanju vještine čitanja i
čitateljske kulture. Dobiveni su statistički podaci, kvantitativni i kvalitativni čimbenici
obiteljske pismenosti, poput broja knjiga u kućnoj knjižnici, izloženost djeteta pisanoj građi,
broj knjiga koje pročitaju roditelji, učestalost čitanja djetetu, osobe koje najčešće čitaju djetetu,
aktivnosti vezane uz čitanje koje se najčešće provode, članovi obitelji koji su učlanjeni u
knjižnicu itd iz kojih se iščitalo da na razvoj rane pismenosti i čitateljske kulture znatno utječu
poticaji od strane roditelja. Ono je ujedno pokazalo da je za razvijanje pozitivnog stava prema
pisanoj riječi i čitanju izuzetno važno da djeca mogu u kućnom okruženju iz ponašanja svojih
roditelja i drugih osoba unutar obitelji vidjeti da se čitanje prakticira svaki dan. Poznato je da
su roditelji djetetov najveći uzor, osobe kojima najviše vjeruju i s kojima se identificiraju i
stoga je veoma važno da oni svojim ponašanjem i aktivnostima pokazuju da je čitanje korisna i
zabavna aktivnost. Istraživanje je ukazalo da je u Hrvatskoj potrebno razvijati programe
obiteljske pismenosti koji trebaju biti usmjereni prema majkama jer je majčinska uloga
posebno važna u razvijanju kulture čitanja i stjecanja čitateljskih navika. Istraživanje koje je
73 Usp: Čudina-Obradović Mira. Igrom do čitanja. Nav. dj., str. 32. 74 Više u: Petr, Kornelija. Obiteljska pismenost // Dijete i društvo, časopis za promicanje prava djeteta 7, 1-2
(2005), str 374.
29
2009. godine provela Nacionalna zaklada za čitanje (NLT)75
u Velikoj Britaniji pod nazivom
Mladi ljudi i čitanje i pisanje danas (Young Peoples's Readnig and Writing Today) objavljeno
2010. godine također ukazuje na važnost obiteljskog okruženja i njegove potpore u razvijanju
čitateljskih navika.76
Istraživanje se bavilo pitanjima tko u obitelji potiče dijete na čitanje, tko u
obitelji čita i koliko učestalo dijete razgovara s roditeljima o knjigama koje čita. Ispitivalo se i
koliki užitak donosi čitanje, navike i ponašanje prilikom čitanja. Rezultati istraživanja
pokazuju da se uključenost roditelja u razvijanje vještine čitanja i pismenosti pozitivno
odražava na djetetovo učenje i kasniji uspjeh u školi. Djeca iz poticajnog čitateljskog
obiteljskog okruženja, gdje se puno čita i gdje se djeca potiču da puno čitaju, da čitanjem uče,
istražuju i otkrivaju, postižu bolji školski uspjeh i pripremljenija su za akademsko obrazovanje,
imaju pozitivne odnose prema aktivnostima čitanja i čitaju iz užitka, a takvo čitanje omogućava
veću uživljenost u tekst, bolje razumijevanje sadržaja, bolje učenje i stjecanje znanja. Stričević
navodi nekoliko razloga zbog kojih dijete najviše uči u obiteljskom okruženju: 77
- za malo dijete situacije u obitelji predstavljaju prirodne mogućnosti za učenje jer se
one zbivaju u stvarnom životnom kontekstu;
- roditelji i dijete imaju zajedničko iskustvo što omogućuje da se novo iskustvo
nadovezuje na postojeće;
- postoje brojne mogućnosti za neprekinuti razgovor u kojem se roditelj koncentrira
na dijete;
- učenje se zbiva u kontekstu koji sa socio-emocionalnog stajališta za dijete ima
najveće značenje, a koje je posebno važno za poticanje i razvijanje čitateljskih
navika.
Emotivni odnosi između roditelja i djece, osjećaji ljubavi, sigurnosti i povezanosti, te
roditeljska briga, skrb i poticaji, značajni su čimbenici za zdrav razvoj djece i dobar temelj za
stjecanje novih vještina i znanja. Važno je za istaknuti i da sve ono što se propusti u poticanju
razvoja, u predškolskoj dobi, posebno tijekom prve tri godine života, a odnosi se i na
čimbenike rane pismenosti, skoro je nenadoknadivo u kasnijim godinama. Stoga je uloga
roditelja i poticajnog obiteljskog okruženja u razvoju svih čimbenika rane pismenosti i
75 National Literacy Trust je zaklada u Velikoj Britaniji, osnovana 1993. godine. Bavi se izgradnjom mreže za
razmjenu informacija te razvija programe s područja pismenosti i čitanja. Pod pismenošću podrazumijevaju
kombinaciju čitanja, pisanja, govorenja i slušanja, vještine koje dovode do uspjeha pojedinca, a time i do uspjeha
društvene zajednice u kojoj pojedinac djeluje. 76 Usp.Clark Christina; Lucy Hawking. Young People's Reading: The Importance of the home enviroment and
familiy support. More Findings from Our National Survey. National Literacy Trust, 2010. ERIC. URL:
http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED510272.pdf (2010-12-09) 77 Usp. Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. Nav. dj., str. 87-88.
30
stvaranju pozitivnih emocija prema knjizi i čitanju od najranije dobi, odgovorna i
nezamjenjiva. Odgovornost je još veća u današnje doba kada su roditelji pritisnuti
nedostatkom vremena zbog posla i brige o egzistenciji, a djeca previše izložena raznim
medijima koja nude zabavu i užitak kao što su televizija, računala i razne igraće konzole.
Diana Zalar ih naziva Neprijateljima čitanja (i intelektualnog i emocionalnog rasta).78
Iz
roditeljske perspektive progovara o aktivnostima vezanim uz stvaranje navike čitanja, koja se
provode u njezinoj obitelji. Suočeni s Neprijateljem čitanja ulažu dugotrajne roditeljske
napore kako bi svoju djecu razvili u strastvene čitatelje knjiga jer su svjesni važnosti čitanja i
pismenosti i koji utjecaj imaju na kvalitetu života. Mnogi roditelji suočeni su s istim
problemima, a ne znaju na koje bi ih sve načine mogli riješiti. Tu im trebaju pomoći
stručnjaci, knjižničari, odgajatelji, liječnici i drugi koji se bave poticanjem i usmjeravanjem
razvijanja rane pismenosti kroz svoje usluge, programe, savjetovališta i na razne druge načine
kojima se podiže svijest o važnosti pismenosti.
5.1. Obiteljska pismenost
Obiteljska pismenost je izraz koji se u stručnoj literaturi upotrebljava za obilježavanje
različitih djelatnosti i najraznovrsnijih obrazovnih postupaka kojima je cilj podizanje razine
pismenosti u svih članova obitelji. Obuhvaća i sve načine i situacije u kojima članovi obitelji
upotrebljavaju vještine čitanja i pisanja u svakodnevnom životu. Komisija za obiteljsku
pismenost pri Međunarodnom čitateljskom društvu (IRA) preporuča da se izraz obiteljska
pismenost koristi kao kompleksan pojam, obuhvaćajući različite odnose, koji se mogu razviti
između obitelji i pismenosti u najširem smislu.79
Knaflič smatra da je izraz obiteljska
pismenost primjeren za opisivanje situacija unutar obitelji koje su vezane uz pismenost, a kada
se radi o obrazovnim postupcima primjereniji je izraz programi obiteljske pismenosti.80
Osnovni cilj programa obiteljske pismenosti je poticanje roditelja ka većoj upotrebi pismenosti
u različitim situacijama obiteljskog života, posebno u interakciji s djecom. Uključivanjem
roditelja u programe obiteljske pismenosti stvaraju se bolji uvjeti za podizanje razine
pismenosti djece. Roditelji su prvi modeli koje djeca oponašaju i na taj ih način odgajaju i
ukazuju na vrijednosti čitanja i pismenosti kojima se koriste u najrazličitijim situacijama u
životu. Tako se prenose s roditelja na djecu i čitateljske navike koje pridonose razvoju
pismenosti u zajednici i društvu. Djeca najčešće postignu razinu pismenosti koja odgovara
78 Usp. Zalar, Diana. Čitanje danas ili kako zavarati neprijatelja. // Čitanje-obaveza ili užitak: zbornik /priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba. 2009. Str. 15. 79 Usp. Knaflič, Livija. Program obiteljske pismenosti./ Hrčak: glasilo hrvatskog čitateljskog društva 6, 8-
9(2000), str 14. 80 Isto.
31
pismenosti njihovih roditelja i to se naziva intergeneracijski prijenos pismenosti.81
Stoga su
programi obiteljske pismenosti usmjereni ka obrazovanju roditelja i podizanju razine njihove
pismenosti i njihove svijesti o važnosti čitanja u obitelji kako bi doprinijeli poboljšanju razine
pismenosti svih članova obitelji, a pogotovo djece. Ti programi pomažu roditeljima i njihovoj
djeci u stvaranju boljih uvjeta za uživanje u dobrobiti koje proizlaze iz više razine pismenosti
kao što je postizanje višeg stupnja obrazovanja, boljih uvjeta za zapošljavanje, veća
zdravstvena prosvjećenost, veće mogućnosti za uključivanje u društvo i korištenje kulturnog
bogatstva u svojoj okolini i općenito kvalitetniji život.82
Baker, Serpell i Sonnenscheim ističu
dvosmjernu narav odnosa roditelj-dijete prilikom razvijanja pismenosti.83
Roditelji svojim
pozitivnim ili negativnim stavom mogu utjecati na djetetov stav prema čitanju, ali i djeca
svojim pozitivnim ili negativnim stavom utječu na roditelja. Naime, dijete koje smatra
čitateljske aktivnosti razonodom željeti će sudjelovati češće i više u njima, dok dijete koje
smatra da su aktivnosti vezane uz čitanje dosadne i nezanimljive nastojat će ih izbjeći. Roditelji
su ipak ti koji su odgovorni za zdrav razvoj djeteta i koji svojim postupcima usmjeravaju
njegov razvoj. Odabir roditeljske strategije prilikom razvijanja pismenosti kod djece od
presudne je važnosti za djetetov početni interes i motiviranost za sudjelovanje u čitateljskim
aktivnostima. Zato je roditelj taj koji treba iznaći načine kako motivirati dijete, potaknuti ga i
uključiti u aktivnosti vezane uz razvoj rane pismenosti. Programi obiteljske pismenosti
obrazuju roditelje i djecu o pravilnim strategijama i metodama razvijanja kulture čitanja unutar
obitelji i upućuju ih na institucije koje im pri tome mogu biti od pomoći. Važno je promicati
obiteljsku pismenost i izvedbene programe jer se na taj način roditelji upoznaju s raznim
strategijama i tehnikama poticanja pismenosti djece od najranije dobi i poticajnim čitateljskim
aktivnostima unutar obitelji.
5.2. Poticajne čitateljske aktivnosti u obiteljskom okruženju
Proces poticanja i razvijanja čitateljske kulture u obiteljskom okruženju započinje u
djetetovoj ranoj dobi, traje tijekom njegova odrastanja, a mijenja se pristup s obzirom na dob i
djetetove interese. Pritom je osobito važno stvarati pozitivno obiteljsko ozračje prema čitanju
kao omiljenoj zajedničkoj aktivnosti djece i roditelja koja treba biti opuštena, vedra i poticajna
za daljnje čitateljske aktivnosti. Vezano uz poticajne čitateljske aktivnosti u obitelji, Stričević
naglašava kako roditelji trebaju biti poticaj svom djetetu u svim aktivnostima vezanim uz
81 Usp. Isto, str. 14. 82 Usp. Knaflič, Livija. Zašto razvijati programe obiteljske pismenosti? / pismenost-sposobnost bez koje se ne
može. Hrčak: glasilo hrvatskog čitateljskog društva 9, 17( 2003), str. 11. 83 Usp. Petr. Kornelija. Nav. dj., str. 366.
32
čitanje, kako trebaju i sami čitati jer djeca uče po modelu, u aktivnostima čitanja djetetu trebaju
sudjelovati oba roditelja, dijete treba biti okruženo knjigama, časopisima i raznim drugim
materijalima za čitanje, roditelji trebaju otkriti djetetove čitateljske interese, darovati djetetu
slikovnicu ili knjigu što češće, te učlaniti dijete u dječju knjižnicu što ranije.84
Roditelji koji i
sami čitaju, svojim osobnim primjerom pokazuju djeci da je čitanje zanimljiva i korisna
aktivnost. Čudina-Obradović kaže: „Odrasli su primjer korištenja pisane riječi kao obavijesti,
izvora znanja i pomoći u raznim životnim situacijama.“85
Pokazuju kako se čitanjem iz raznih
pisanih izvora kao što su časopisi, enciklopedije, leksikoni, stranice na internetu dolazi do
traženih obavijesti, uputa ili informacija i da se čitanjem doznaju mnoge važne stvari. U ranoj
dobi, kada je najveći utjecaj na dijete u stvaranju pozitivnih osjećaja prema čitanju, roditelji
razvijaju svijest o smislu čitanja, čitanja u svrhu prenošenja i dobivanja poruka i informacija,
čitanja kao izvora ugode, zadovoljstva i uživanja u tekstu te čitanja kao poticaja maštanju i
raznovrsnim kreativnim aktivnostima od likovnih, dramskih i pokretnih do djeci najomiljenije
aktivnosti, igre. Druženje s riječima započinje od rođenja. Brižni roditelji guguću svojim
bebama, govore im nježnim glasom, tepaju i pjevuše uspavanke, uzimaju ih na ruke i pjevaju
pjesmice i brojalice, svoje mališane stavljaju u krilo i čitaju im slikovnice, pričaju im priče i
razgovaraju o njima, uče ih riječi, pjesmice, kako listati knjige i kako ih čitati. Zimmermann i
Hutchins takve aktivnosti slikovito opisuju sintagmom uranjati dijete u jezik.86
Bogatstvo
rječnika, vještine kombiniranja riječi, načini slaganja rečenica djece rane dobi i njihova
zainteresiranost za aktivnosti čitanja i pisanja, pokazatelji su razvijenosti rane pismenosti.
Svakodnevno čitanje roditelja djeci jedan je od načina kvalitetno provedenog zajedničkog
vremena. Interakcija koja se tada događa između djece i roditelja ima posebnu važnost za
emocionalni razvoj djece. Čitanjem bajki i priča malom djetetu, roditelji pokazuju da su knjige
izvor uživanja u ljepoti riječi i slika i od rane dobi razvijaju sposobnost prepoznavanja
estetskih i literarnih vrijednosti. Uvođenje djece u svijet književnosti proces je koji se dešava
kroz tri osnovne faze i šest koraka:87
1. faza evokacije - pobuditi interes za čitanje
1. upoznavanje s knjigom
2. predviđanje događanja
3. listanje i razgledanje ilustracija
84 Usp. Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. Nav. dj., str. 88-89. 85 Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja. Nav. dj., str. 37. 86 Zimmermann, Susan; Chryse Hutchins. Nav. dj., str. 7. 87 Usp. Vonta Tatjana. Uvođenje djece u svijet knjiga. URL.
http://www.readingcorner.org/teachers/introducing_article.html (2012-04-07)
33
2. faza razumijevanja - otkriti značenje
4. čitanje i slušanje
3. faza refleksije – razgovarati o pročitanom
5. razgovor nakon čitanja
6. povezivanje teksta s drugim aktivnostima
Roditelj treba organizirati aktivnost pričanja ili čitanja i postepeno uvoditi dijete u priču
slijedeći osnovne faze i korake, pratiti reakcije djeteta i odgovarati na njih kako bi dijete u
potpunosti doživjelo sadržaj priče. Važno je uključiti dijete u aktivnost čitanja u kojoj roditelj
usmjerava i moderira interakciju, a dijete dobiva priliku voditi aktivnost. Aktivno pričanje i
čitanje djeci pruža užitak koji postaje njihova potreba i navika. Jedan od načina aktivnog
čitanja naziva se dijaloško čitanje koje ima oblik razgovora u kojemu se faze čitanja izmjenjuju
s fazama razgovora o pročitanom.88
Uloga roditelja u dijaloškom čitanju je vođenje djeteta kroz
tekst. Koristeći razne oblike komunikacije kao što su postavljanje poticajnih pitanja,
postavljanje pitanja slobodnog odgovora, obogaćivanje odgovora, uvažavanje djetetova
zanimanja, hrabrenje i pohvala, dijete se potiče na aktivno sudjeluje tijekom čitanja. Roditelje
treba upoznati s raznovrsnim aktivnostima kojima će poticati razvoj rane pismenosti i razvijati
naviku čitanja u obiteljskom okruženju.89
Međunarodna čitateljska udruga (IRA) objavila je
brošure90
za roditelje s uputama o načinima razvijanja čitateljskih navika tijekom djetetova
odrastanja. U brošuri pod nazivom Počeci pismenosti i vaše dijete: vodič kako pomoći Vašoj
bebi ili predškolcu da postane čitatelj (Beginnig Literacy and Your Child: A guide to Helping
Your Baby or Preschooler Become a Reader) podupire uvjerenje da dijete treba što ranije
započeti uvoditi u svijet čitanja i daje upute za razne aktivnosti kojima se djeca predškolske
dobi upoznaju s knjigama i čitanjem.91
Nacionalna zaklada za čitanje provodi čitav niz
programa i aktivnosti kojima osvještava važnost razvoja čitateljskih vještina i čitateljskih
navika s krajnjim ciljem opismenjavanja društva i ističe ulogu roditeljskog utjecaja od najranije
88 Usp Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja str. 39. 89 Primjeri aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti mogu se naći u: Čudina-Obradović, Mira. Igrom do
čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja u djece od 3. do 10. godine. Zagreb: Školska knjiga, 1995.,
Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena com,
2003., Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja : Aktivnosti za razvoj predčitačkih vještina i
početnog čitanja i pisanja u predškolskoj dobi i prvom razredu. Lekenik : Ostvarenje, 2008., Peteh, Mira. Svako
slovo nešto novo. Zagreb:Alinea, 1999., Peti-Stantić, Anita; Velički, Vladimira. Jezične igre za velike i male.
Zagreb: Alfa, 2008., Slunjski, Edita. Kad djeca pišu, broje, računaju… : neobične igre običnim materijalima.
Varaždin: Stanek d.o.o., 2003., Velički, Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Stihovi u pokretu : Malešnice i igre
prstima kao poticaj za govor. Zagreb: Alfa, 2011. 90 Opširnije informacije o brošurama za roditelje Međunarodne čitateljske udruge mogu se pronaći na :
http://www.reading.org/InformationFor/Parents.aspx 91 Usp. Sabolović- Krajina, Dijana. Kako privoljeti (i zadržati) djecu da čitaju. Hrčak: glasilo hrvatskog
čitateljskog društva 5, 6-7(1999), str. 24-25.
34
dječje dobi u uspješnom opismenjavanju. Njihov program Uključenost roditelja i uspješnost
opismenjavanja (Parental involvment and literacy achievemnt) temelji se na spoznaji da je
obiteljski kontekst i obiteljska pismenost ključna pri razvijanju kulture čitanja.92
Razvoj rane
pismenosti mora početi u obitelji, pa su se programom nastojale ustvrditi aktivnosti koje potiču
razvoj djetetove pismenosti i koje roditelji u zajedničkoj interakciji s djecom provode kod
kuće. Knjižnica i čitaonica Fran Galović Koprivnica objavila je brošuru s preporukama
roditeljima i aktivnostima za poticanje rane pismenosti pod nazivom Igrajmo se! Čitaj mi! :
Priče, igre i pjesmice za bebe i malu djecu 93
koje obrađuju teme odgoja i razvoja djece rane
dobi kao što su komunikacija, zdravlje, kreativnost, obitelj i problemske situacije, koristeći
slikovnicu kao osnovno pomagalo te pričanje i čitanje kao osnovne aktivnosti u obradi tih
tema. Poticajne čitateljske aktivnosti i aktivnosti za razvoj rane pismenosti trebaju biti dio
dječje svakodnevice tijekom cijelog predškolskog razdoblja. Mnoge obične situacije u obitelji
mogu se pretvoriti u aktivnosti poticanja razvoja rane pismenosti, pod uvjetom da su roditelji
upoznati s čimbenicima pismenosti i na koji način se razvijaju kod predškolskog djeteta.
Pismenost je područje koje svakako treba svjesno i namjerno razvijati od najranije dječje dobi,
prvo unutar obitelji koja je u djetetovom životu nezamjenjiva socio-emocionalna zajednica, a
zatim i izvan nje u okviru organiziranih programa odgojno-obrazovnih, kulturnih i
zdravstvenih ustanova, čija međusobna suradnja na području poticanja razvoja rane pismenosti
daje veće mogućnosti za razvoj predškolske djece i zaokružuje cijeli razvojni proces
obiteljskog i izvanobiteljskog konteksta u kojemu je središte dijete i njegovo opismenjavanje.
92 Više u: Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji. // Život i škola 14, 2(2005).
HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2010-12-09) 93
Petrić, Danijela; Bonta, Gordana; Sesvečan, Marija. Igrajmo se! Čitaj mi! : priče, igre i pjesmice za bebe i malu
djecu. Koprivnica: Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2012.
35
6. Izvanobiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti
Tek rođenom djetetu potrebni su roditelji koji se brinu o pravilnom rastu i razvoju u prvim
mjesecima njegova života. Paralelno s rastom djeteta, mijenjaju se njegove potrebe i interesi, a
dešavaju se i promjene u njegovoj okolini. Pored obitelji, u određenom periodu djetetova
života, skrb i briga o djetetu proširuje se i izvan obitelji. S navršenih djetetovih godinu dana,
roditelji koji su u radnom odnosu, vraćaju se na posao, a brigu o djetetu preuzimaju članovi
obitelji, osobe od povjerenja ili profesionalne dadilje, a veliki broj djece upisuje se, ovisno o
dobi, u jaslice ili dječji vrtić, organizirane institucijske oblike predškolskog odgoja i naobrazbe
i skrbi o djeci koji su dio sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske. Djeca koja ne
polaze dječji vrtić često se uključuju u neki oblik izvanobiteljskih kraćih predškolskih
programa kao što su male škole i razne igraonice, radi poticanja psiho-socijalnog i
intelektualnog razvoja. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta iz 2010.
godine u Hrvatskoj je u neki oblik izvanobiteljskih predškolskih programa uključeno: 94
1. u redovitim cjelodnevnim programima 112.346 djece (74,10%).
2. u programima predškole 15.668 djece (10,40%).
3. u kraće programe 23.500 djece (15,50%).
Može se zaključiti da je veliki broj predškolske djece obuhvaćen nekim oblikom
izvanobiteljskog programa i da pored obitelji, ti programi imaju odgovornu i važnu ulogu u
stvaranju okruženja koje će imati sve potrebne uvjete za pravilan rast i razvoj predškolskog
djeteta. Predškolski programi ostvaruju se na temelju Državnog pedagoškog standarda
predškolskog odgoja i naobrazbe95
koji donosi Sabor Republike Hrvatske na prijedlog Vlade
Republike Hrvatske kao redovni programi u jaslicama i dječjim vrtićima i kao kraći verificirani
programi predškolskog odgoja, prilagođenih potrebama i sposobnostima djeteta zasnovanim na
humanističko razvojnim pristupima djetetu, čime je u cijelosti ostvaren pluralizam programa
prema otvorenom Programskom usmjerenju.96
Izvanobiteljski programi nadopunjuju se s
obiteljskim odgojem i aktivnostima u poticanju ranog razvoja. Suvremena promišljanja
kurikuluma ranog odgoja idu u smjeru cjelovitog poimanja djeteta i stvaranja poticajnog
okruženja za razvoj i učenje svakog djeteta i imaju za cilj stvoriti optimalne uvjete za
kvalitetno odrastanje djece u izvanobiteljskim ustanovama. Rezultati Istraživanja želja i
94Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (2012-04-07) 95 Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, 17.09.2010. URL:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 ( 2012-07-09) 96 isto
36
potreba hrvatske obitelji za programima izvanobiteljskog predškolskog odgoja97
objavljeni u
knjizi Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj ukazuju na želje i
potrebe roditelja za korištenjem raznovrsnih programa izvanobiteljskog predškolskog odgoja i
programa, ocjene pogodnosti pojedinih ustanova za organiziranje programa za djecu
predškolske dobi te stavove roditelja o korisnosti dječjeg vrtića i drugih oblika predškolskog
odgoja, pokazali su da roditelji od kraćih programa koji nisu isključivo vezani za vrtić, najviše
zanimanja iskazuju za igraonice. Isto tako, pri odabiru institucije koja provodi program za
predškolsko dijete, roditelji se odlučuju najčešće za dječje vrtiće, ali u visokom postotku
navode da je jedna od institucija u koju imaju povjerenje i knjižnica.98
Čudina-Obradović vrtić,
predškolu i igraonicu u knjižnici izdvaja kao tri mjesta koja mogu biti od pomoći obitelji u
nastojanju razvijanja rane pismenosti,99
a ta se pomoć odvija kroz usmjeravanje i obrazovanje
roditelja u aktivnostima vezanim za poticanje razvijanja rane pismenosti, u provođenju
didaktičkih igara koje razvijaju glasovnu osjetljivost i primjenu abecednog načela, u sustavnom
organiziranju razvojno-čitačkih aktivnosti za djecu kao što su pričanje priča, zajedničko čitanje
velikih slikovnica i u provođenju dodatnih aktivnosti nakon pričanja ili čitanja kao što su
dramsko, likovno, govorno, pokretno ili neko drugo kreativno izražavanje, koje zaokružuje
samu aktivnost i pruža mogućnost djetetu da iskaže svoje doživljaje i osjećaje.
6.1. Dječji vrtić i rana pismenost
Dječji vrtići su dio odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske i namijenjeni su djeci
od šest mjeseci do šeste ili sedme godine starosti, odnosno do djetetovog polaska u školu u
kojima se ono razvija, obrazuje i odgaja na svim područjima dječjeg razvoja kao što su
psihomotorni, kognitivni i socio-emocionalni. Prema Zakonu o predškolskom odgoju i
naobrazbi iz 1997. predškolski se odgoj u dječjim vrtićima ostvaruje u skladu s razvojnim
osobinama i potrebama djece te socijalnim, kulturnim, vjerskim i drugim potrebama obitelji u
programima:100
1. redoviti programi njege, odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne
skrbi djece predškolske dobi, koji su prilagođeni razvojnim potrebama djece te
njihovim mogućnostima i sposobnostima,
2. programi za djecu predškolske dobi s teškoćama u razvoju,
3. programi za darovitu djecu predškolske dobi,
97 Usp. Jelušić, Srećko. Nav. Dj. Str 83 98 Isto. 99 Usp. Čudina-Obradović. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. Str. 29. 100 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (2012-04-07)
37
4. programi za djecu pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina,
5. programi predškole,
6. programi ranog učenja stranih jezika i
7. drugi programi umjetničkog, kulturnog, vjerskog i športskog sadržaja.
Suvremena stajališta o programima predškolskog odgoja i sustava ranog poučavanja
proučavala je Slunjski i došla do zaključka kako je promijenjena paradigma ranog odgoja te
kako ne postoji statičan teorijski okvir po kojemu bi odgajatelji praktičari trebali poučavati i
iznosi: „ Kurikulum je teorijska koncepcija koja se u praksi zajednički gradi, tj. konstruira i
sukonstruira na temelju zajedničkog učenja, istraživanja i participacije svih sudionika odgojnog
procesa (…)i koja se u praksi kontinuirano provjerava, dopunjuje i mijenja.“101
Prema Slunjski
kurikulum izranja iz kompleksne i dinamične odgojno-obrazovne prakse, koja je u svakom
vrtiću jedinstvena i autentična. Također ističe važnost cjelovitog, integriranog, holističkog i
humanističkog pristupa u poučavanju predškolskog djeteta. 102
U prilog tome govori i to da
prostor djetetova odrastanja, igre i učenja treba biti oblikovan po mjeri djeteta, te ističu važnost
sveukupnog vrtićkog okruženja kao što su fleksibilna organizacija prostora, obilje materijala,
mogućnost izbora, sloboda kretanja, pozitivno ozračje, međusobno povjerenje, prihvaćanje
različitosti i uvažavanje i suradnja svih unutar ustanove, te suradnja s roditeljima i drugim
zainteresiranim. Takav sustav sveobuhvatnog pristupa poučavanju djece predškolske dobi
pozitivno se odražava i na poticanje razvoja rane pismenosti jer ono podrazumijeva mnogo
različitih čimbenika koji na prvi pogled i nemaju veze s pismenošću, a itekako imaju utjecaja
na njezin razvoj, kao što je veza između razvoja motorike i govora ili simbolička igra103
.
Moglo bi se ići i tako daleko i reći da sve vještine koje se razvijaju i sva znanja kojima se
poučavaju imaju izravnu ili neizravnu vezu s pismenošću. Vrtićko okruženje u odnosu na
obiteljsko u drugačijoj socio-emotivnoj strukturiranoj sredini potiče razvoj rane pismenosti ali
s istim ciljem, razvijenim komunikacijskim i predčitačkim vještinama i razvijenim pozitivnim
osjećajima prema knjigama, čitanju i pisanju u djece predškolske dobi. Razvoj rane pismenosti
u vrtiću, prije svega, odnosi se na prepoznavanje, podržavanje i kultiviranje prirodnog interesa
za različitim oblicima govorne i pisane komunikacije kod djece od najranije dobi. Provodi se u
izravnom radu s djecom i u suradnji s roditeljima. Na poticanje rane pismenosti u vrtićima
veliki utjecaj imaju programska usmjerenja vrtića, odnosno na koji će sve način, kojim
oblicima i metodama i od koje dobi razvijati pismenost te ljudski čimbenik u obliku
101 Slunjski, Edita. Kurikulum radnog odgoja : istraživanje i konstrukcija. Zagreb: Školska knjiga , 2011 Str. 67. 102 Usp. isto. Str. 26-50. 103 Simbolička igra jest kreiranje izmišljene stvarnosti. U simboličkoj igri koristi se simbolizacija odnosno
prijenos značenja jednog predmeta ili osobina na drugi.
38
odgajateljevog uvjerenja i njegovih postupaka. Odgajatelji koji rade u vrtićima često imaju
različite stavove o razvijanju vještina rane pismenosti, o najprimjerenijem načinu razvijanja tih
vještina te o dobi kada bi se trebalo započeti s njihovim razvijanjem. Slunjski u svom
akcijskom istraživanju govori kako je zajednička rasprava odgajatelja o svakoj dvojbi ili
nedoumici najbolji put koji vodi do izgradnje ujednačenog i usklađenog odgojno-obrazovnog
pristupa u razvijanju rane pismenosti u vrtiću.104
Stoga je važno obrazovati odgajatelje o novim
spoznajama s područja ranog razvoja u kontekstu rane pismenosti kako bi u potpunosti mogli
sagledati problematiku vezanu uz ranu pismenost i donositi pravilne odluke prema kojima će
postupati u izravnom kontaktu s djecom u skupinama. Prema britanskoj studiji Spremni za
čitanje: izgrađujući vještine ranom brigom i obrazovanjem koja ističe važnost predškolskih
programa za razvoj čitateljskih vještina i da postojanje takvih programa može pridonijeti
prevenciji poteškoća u čitanju, ukazuje kako je dobar odgajatelj/učitelj nezamjenjiv čimbenik
kvalitetnog obrazovanja i nezamjenjiva karika u lancu pismenosti.105
Složenost
komunikacijskog procesa na relaciji odgajatelj-dijete u odnosu na interakciju sa slikovnicom
proučavala je Petrović-Sočo u akcijskom istraživanju Dijete, odgajatelj i slikovnica106
koje je
također ukazalo na važnost obrazovanja odgajatelja u njihovim postupcima prema djeci u
komunikaciji čija je tema slikovnica i to sa stajališta učinaka koje imaju na razvoj sposobnosti
dekodiranja slike i njihova prijevoda u govorni izraz djece predškolske dobi.107
Odgajatelj
treba znati na koji način će djeci ispričati ili pročitati slikovnicu kako bi potaknuo njihov
govorno-jezični razvoj, razvoj analitičkog mišljenja i logičkog zaključivanja i zadržao interes
za čitateljske aktivnosti jer se tako podiže razina rane pismenosti. Razvoj rane pismenosti u
vrtiću ne podrazumijeva poučavanje slova, odnosno znakova. Ono je višeslojan proces koji
obuhvaća stvaranje prostorno-materijalnih i socijalnih preduvjeta za razvoj raznih aktivnosti u
kojima djeca od najranije dobi koriste razne elemente pismenosti, aktivnosti slušanja, govorno-
jezične, predčitačke i predpisačke aktivnosti. Također treba naglasiti da se aktivnosti razvijanja
rane pismenosti temelje na dječjoj urođenoj znatiželji i potrebi za razumijevanjem svijeta oko
sebe. Djeca predškolske dobi jako su zainteresirana za sudjelovanje u aktivnostima za poticanje
rane pismenosti. Istraživanje koje je provedeno u Dječjem vrtiću Dječja igra Zagreb potaknuto
je samoiniciranim i samoorganiziranim aktivnostima djece u kojima su odgajatelji uočili
104 Usp. Slunjski, Edita. Nav. dj. Str. 120. 105 Usp. Jelušić, Srećko. Nav. dj. Str. 81. 106 Petrović-Sočo, Biserka. Dijete, odgajatelj i slikovnica: akcijsko istraživanje. Zagreb: Alinea, 1997. 107 Usp. Isto. Str. 173.
39
mnogo elemenata rane pismenosti.108
Nakon provedenog istraživanja došlo se do važnih
zaključaka:109
1. Rana pismenost djeteta uključuje mnogo više od onih ekspresija djece koja se oslanjaju
na korištenje standardnih znakova, tj. slova, brojeva i sl. Ona se očituje u mnoštvu
simboličkih prezentacija djece nastalih kao rezultat njihove namjere da zabilježe
vlastite poruke, te se njihovih značenja poslije mogu prisjetiti i o njima razgovarati s
drugima.
2. Na razvoj rane pismenosti značajan utjecaj ima kvaliteta prostorno-materijalnog
okruženja vrtića. Primjerenim oblikovanjem vrtićkog okruženja može se značajno
pojačavati motivacija djece za bilježenjem i time podupirati razvoj njihovih
kompetencija iz područja rane pismenosti.
3. Na razvoj rane pismenosti ima kvaliteta socijalnog okruženja vrtića koje uključuje
drugu djecu i odgajatelje.
Do sličnih rezultata došla je i Slunjski u svojem akcijskom istraživanju110
u kojem su detaljno
opisane rasprave odgajatelja o aktivnostima sa slovima i ranoj pismenosti djece u vrtiću koje su
rezultirale konkretnim zaključcima. Brojna pitanja kao što su treba li djecu u vrtićima
poučavati slovima, zatim, koji je najprimjereniji način da se to čini, pa koja je najprimjerenija
dječja dob za poticanje učenje slova, što uostalom znači poučavati predškolsku djecu slovima
te gdje je zapravo početak pismenosti i što sve taj pojam uključuje, dobila su svoje
odgovore:111
1. Djeca već od najranije dobi pokazuju veliki interes za bilježenje svojih poruka, misli,
ideja, osjećaja, rezultata istraživanja, što čine na mnoštvo različitih načina.
2. U razvoju rane pismenosti djece veliku ulogu ima cjelokupno fizičko i socijalno
okruženje vrtića.
3. Razvoj rane pismenosti djece u velikoj mjeri određuje način na koji odgajatelj
promatra, tumači i razumije njihove autentične aktivnosti. Razina razumijevanja djece
temelj je na kojem odgajatelj oblikuje svoje odgojno-obrazovne intervencije u području
poticanja rane pismenosti.
Ova istraživanja donose promjene u odgojno-obrazovnoj praksi vrtića i redefiniraju pristup
odgajatelja koji preusmjerava svoje aktivnosti s izravnog poučavanja djece slovima, najčešće u
godini pred polazak u školu, na stvaranje bogatog i poticajnog okruženja za razvijanje rane
108 Usp. Žuvela, Dinka; Guštin, Dijana. Istraživanje i poticanje razvoja rane pismenosti djece u vrtiću. // Dijete, vrtić, obitelj 15, 60(2010), str. 17. 109 Isto. Str. 18-20. 110 Više u: Slunjski, Edita. Nav. dj. Str. 98-141. 111 Isto str 125-127.
40
pismenosti od najranije dječje dobi već u jasličkim skupinama. Odgajatelji organiziraju i
provode raznovrsne aktivnosti u kojima se djeca igraju s elementima rane pismenosti, a
naglasak je na zainteresiranom, angažiranom, često i samoiniciranom načinu provođenja
aktivnosti u kojima su dijete i odgajatelj sukreatori. U ranom odgoju i obrazovanju na području
rane pismenosti važno je osigurati prostorne, materijalne i socijalne uvjete za poticanje razvoja
rane pismenosti putem raznovrsnih aktivnosti, a posebno je važno osigurati uvjete u kojima će
djeca poticanje razvoja rane pismenosti doživljavati i tumačiti kao zanimljivo, korisno,
potrebno i pozitivno iskustvo, od čega je najvažnije povezivanje tih aktivnosti s ugodom i
zadovoljstvom. Takva percepcija pismenosti temelj je uspješnog ulaska djeteta u sustav
formalnog obrazovanja i pretpostavka izgradnje pozitivnog stava prema učenju uopće.112
Dječji
vrtić podupire obiteljsko nastojanje u razvijanju rane pismenosti. Aktivnosti koje se provode u
vrtiću razvijaju čimbenike rane pismenosti koji omogućuju stvaranje kompetencija potrebnih
za cjeloživotno učenje i pismenost.
6.2. Uloga knjižnica u poticanju razvoja rane pismenosti
Polazeći od prava pojedinca na pismenost i slobodan pristup informacijama i znanjima
iz različitih izvora kao jednog od temeljnih ljudskih prava koje se proteže na sve dobne
skupine korisnika i sve kategorije, IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj narodnih
knjižnica definiraju knjižicu kao mjesto potpore obrazovanju i cjeloživotnom učenju, mjesto
koje osigurava pristup informacijama iz različitih izvora i mjesto koje potiče osoban, kulturni i
društveni razvoj.113
Dječje knjižnice u Hrvatskoj razvijaju se od sredine prošlog stoljeća
uvažavajući, tada vrlo napredan i zahtjevan, UNESCO-ov priručnik za rad s djecom u
narodnim knjižnicama prema kojemu su se kao korisnici dječjih odjela smatrala samo ona
djeca koja su znala čitati.114
Od tada, pod utjecajem novih spoznaja u području dječje
psihologije, pedagogije, sociologije i dječjih prava i djeca predškolske dobi postaju punopravni
članovi društva sa svim pravima koja imaju i odrasli. Događaju se velike promjene u dječjem
knjižničarstvu u odnosu na definiranje korisničkih skupina, u raznolikosti građe i usluga, u
otvorenosti prema javnosti te u prostornom uređenju. Uzimajući u obzir sve promjene koje su
se dogodile u društvu, znanosti, odgoju i obrazovanju, 2003. IFLA objavljuje Guidelines for
112 Žuvela, Dinka; Guštin, Dijana. Nav. dj. Str. 20. 113 Usp. IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice2. hrv. izd. uredile Christie koontz i Barbara Gubbin Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011.str.15 114 Usp. Stričević, Ivanka; Čičko, Hela; Križanić Delač, Đurđica. Knjižnične službe i usluge za djecu u hrvatskim
narodnim knjižnicama : razvoj, stanje, perspektive. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 1(2006). Str. 23.
41
Children's Libraries Services (Smjernice za knjižnične usluge za djecu, HKD, 2004.) 115
u
kojima se naglašava da pravo na dječju knjižnicu imaju sva djeca, od najranije dobi do
tinejdžera, djeca s posebnim potrebama, njihovi roditelji, odgajatelji, učitelji, pedagoški i
zdravstveni djelatnici, te svi zainteresirani za korištenje i razvoj dječje knjižnice. Smjernice se
pozivaju na Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. gdje je naglašeno pravo
svakog djeteta da u potpunosti razvije svoje mogućnosti, pravo na slobodan i besplatan pristup
informacijama, građi i programima, pod jednakim uvjetima i bez iznimke za sve.116
Kako se u
praksi, dobna granica korisnika dječjih knjižnica spuštala sve niže, 2007. godine IFLA
objavljuje i Guidelines for Library Services to Babies and Toddlers (Smjernice za knjižnične
usluge za bebe i djecu rane dobi)117
, u kojima se precizno određuju uvjeti koje bi svaka
knjižnica morala osigurati da bi mogla provoditi usluge i programe namijenjene bebama, djeci
rane dobi i njihovim roditeljima. Kako poticanje razvoja rane pismenosti dolazi od strane
odraslih, na prvom mjestu roditelja, jedna od uloga knjižnice jest obrazovanje roditelja vezano
uz ranu i obiteljsku pismenost koje obuhvaća stjecanje kompetencija vezanih uz čitanje unutar
obitelji i na kvalitetnu interakciju među članovim obitelji, ponajprije između roditelja i
djece.118
U izravnom radu s djecom predškolske dobi dječja knjižnica ispunjava važnu ulogu na
području poticanja razvoja rane pismenosti. Prema Smjernicama za knjižnične usluge za djecu
zadaća dječje knjižnice jest: 119
- osigurati širok izbor građe i aktivnosti
- omogućiti djeci da osjete radost čitanja i uzbuđenje otkrivanja znanja i djela mašte
- podučavati djecu i roditelje kako da što bolje iskoriste mogućnosti koje im pruža
knjižnica te da razviju vještine korištenja tiskane i elektroničke građe
- podupirati učenje čitanja, čitanje radi stjecanja znanja i čitanje iz užitka
- promicati knjige i drugu građu za djecu
- organizirati posebne događaje za djecu, kao što je pričanje priča i aktivnosti vezane
za knjižnične službe i izvore
- ohrabrivati djecu da se koriste knjižnicom od malih nogu jer to povećava
vjerojatnost da će i ostati korisnici knjižnice.
- osigurati knjige i drugu građu koje podupiru različitost i multikulturalnost.
115 Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. 116 Usp. Isto. Str. 5 117 Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2008. 118 Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ljučnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Nav. dj. Str.
52. 119 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav. dj. Str. 3-4.
42
U istom dokumentu je vidljivo da djecu treba ohrabrivati da se koriste knjižnicom od malih
nogu, da djecu i odrasle treba podučavati kako da što bolje iskoriste mogućnosti koje im pruža
knjižnica, da knjižnica treba osigurati široki izbor građe i aktivnosti kojima će poticati razvoj
pismenosti, stvarati navike posjeta knjižnici i uživanja u radosti čitanja koja pružaju djela
mašte.120
Tu je ključna uloga knjižnice u opismenjavanju djece od najranije dobi i u razvijanju
njihovih čitateljskih navika koja svojim uslugama i programima pomaže, usmjerava i upućuje
djecu i odrasle kako da to čine. Biti dijelom knjižnične zajednice predstavlja rano socijalno
iskustvo za predškolsko dijete koje stvara naviku dolaženja u knjižnicu i posudbe građe, potiče
razvoj rane pismenosti, prirodnu znatiželju i učenje te bogati maštu. Knjižničari su u svom radu
posebno usmjereni na djelovanje u području rane i obiteljske pismenosti. Mira Čudina-
Obradović kaže: “Osim zajedničkog čitanja, za razvoj čitačke motivacije predškolaca pokazali
su se jako bitnima i zajednički odlasci u knjižnicu i pregledavanje i posudba knjiga iz
knjižnice.“121
Djeca tako od rane dobi upoznaju knjižnične djelatnike i prostor knjižnice kao
prijateljsko i ugodno okruženje, bogato čitateljskom i drugom raznovrsnom građom, a to
sveukupno pozitivno iskustvo ostavit će neizbrisiv trag na njihove živote, djeca će vjerojatno
stvoriti trajne čitateljske navike i naviku dolaženja u knjižnicu i korištenja njezinim uslugama i
programima.
6.2.1. Izvor kvalitetnih slikovnica, knjiga i druge građe
Knjižnica je ustanova koja prikuplja, obrađuje, čuva i daje na korištenje knjige i drugu
građu. To je tradicionalna uloga knjižnica, koja ni danas nije ništa manje važna, nego u doba
nastanka prvih knjižnica. Jedna od motivacija upisa i dolazaka u knjižnicu roditelja i djece jest
upravo posudba slikovnica i knjiga i druge knjižnične građe. Zato je jedna od važnih zadaća
knjižničara stvaranje fonda prema određenim kriterijima koji su specifični za svaku knjižnicu,
a ovise o njezinoj namjeni, korisnicima i okruženju u kojem se knjižnica nalazi. Smjernice za
knjižnične usluge za djecu usmjeravaju knjižničare prema nabavci građe koja prije svega treba
zadovoljiti kriterije visoke kvalitete i koja treba biti primjerena dobi korisnika. Knjižničari kao
stručnjaci i poznavatelji kvalitetne građe imaju ulogu informirati, promicati i obrazovati svoje
korisnike koja je građa kvalitetna i na što trebaju obratiti pažnju pri odabiru građe što je
posebno važno kada se radi o korisnicima predškolske dobi. Hrvatsko knjižničarsko društvo na
svojim internetskim stranicama svake godine objavljuje popis kvalitetnih slikovnica i knjiga za
120 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Nav. Dj. Str. 13. 121
Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. Nav.dj.
Str. 28.
43
djecu, mlade i roditelje domaćih i stranih autora pod nazivom Top lista najkvalitetnijih
slikovnica i knjiga za djecu, mladež i roditelje.122
Kriteriji prema kojima se slikovnice i knjige
procjenjivane su kvaliteta ilustracije, teksta, jezika i opreme, te primjerenost i zanimljivost
sadržaja. Popis su izradili dječji knjižničari s ciljem lakšeg snalaženja korisnika u
hiperprodukciji slikovnica i knjiga na tržištu i preporuka dobrih naslova u tome što se
zanimljivo i kvalitetno može ponuditi mladim čitateljima i njihovim roditeljima kako bi oni
uistinu uživali u čitanju i dobroj literaturi. Za potrebe projekta Čitajmo im od najranije dobi123
Stričević je pripremila istoimeni letak u kojem se navode karakteristike dobre slikovnice čija se
kvaliteta procjenjuje prema ilustracijama i tekstu i njihovoj međusobnoj usklađenosti; tekstu
koji je zanimljiv, smislen, pisan jasnim i pravilnim jezikom, prilagođen djetetovoj sposobnosti
razumijevanja poruke koju prenosi; ilustraciji koja je jednostavna, estetski vrijedna, skladnih
boja, realna u slučaju pojašnjavanja pojmova i maštovita kada prati radnju koja dijete uvodi u
svijet mašte i stvaralaštva, s manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenije kompozicije za
stariju djecu.124
Za predškolski uzrast posebno su važne slikovnice, prve dječje knjige, jer one
podržavaju sve vidove dječjeg razvoja i pružaju ugodno zajedničko iskustvo odraslih i djece.
Takvo pozitivno iskustvo koje djeca doživljavaju u ranoj dobi u listanju, igranju i „čitanju“
slikovnica, prerasta u unutarnju motivaciju za čitateljske aktivnosti tijekom predčitačkog
razdoblja i kasnije, za samostalno čitanje, koja ostaje za cijeli život. Petrović-Sočo je
proučavala odnos odraslog/odgojitelja, djeteta i slikovnice koji ima pozitivan utjecaj na razvoj
govora i pismenosti predškolske djece i objašnjava kako dijete uči govoriti u interakciji i
komunikaciji s odraslima iz svog okruženja, ponajprije roditelja, a koristeći slikovnicu, odrasli
stvaraju novu situaciju u određenom kontekstu, koja omogućuje daljnje razvijanje govora,
jezika i pismenosti.125
Po pitanju razvijanja djetetove pismenosti uloga knjižnice ponajprije se
ogleda u suradnji i obrazovanju roditelja, odgajatelja i drugih te u omogućavanju slobodnog
pristupa raznovrsnom, pomno odabranom, čitateljskom materijalu.126
Obrazovna uloga se
ogleda u savjetovanju roditelja u izboru slikovnice, knjige, zvučne knjige, glazbe, računalne
122 Hrvatsko knjižničarsko društvo. URL:http:/www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/17/publikacija/174 (2012-04-
07) 123 Projekt čitajmo im od najranije dobi inicirala je 2004. Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež
Hrvatskog knjižničarskog društva i predsjednica dr. sc. Ivanka Stričević koja je voditeljica projekta. Od 2007.
godine projekt uz podršku Ministarstva kulture RH, Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež i partnera na
razini lokalnih zajednica provodi Hrvatsko čitateljsko društvo. 124 Usp. Čitajmo im od najranije dobi!. URL:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c06ee (2011-11-11) 125 Usp. Petrović-Sočo, Biserka. Dijete, odgajatelj, slikovnica. Zagreb: Alineja, 1997. Str. 7. 126 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. Nav.
dj. Str. 28.
44
igre i igračke koja bi bila najprimjerenija i zanimljiva za njihovo dijete, a odgajatelju za
njegovu vrtićku skupinu, te na koji način će se koristiti s odabranom građom.
6.2.2. Igraonica u dječjoj knjižnici
Jedan od oblika izvanobiteljskih kraćih programa za djecu predškolske dobi koje su se
razvile radi socijalizacijskih i obrazovnih potreba djece bile su igraonice. Prve igraonice su se
razvile šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u kao odgovor na pojačan interes za aktivniju
ulogu roditelja u programima izvanobiteljskog odgoja svoje djece.127
Maleš otkriva razloge
ekspanzije izvanobiteljskih programa za djecu rane dobi: „Spoznaja da upravo rano iskustvo
djeteta ima bitni učinak na njegov razvoj i obrazovna postignuća, te optimizam koji je vladao u
pogledu mogućnosti da se ranom intervencijom izjednačavaju obrazovni izgledi djece, što
može djelovati na smanjenje socijalnih razlika i izazvati društvene promjene, rezultirali su
nizom kompenzacijskih programa za djecu rane dobi.“128
Mogućnosti koje nudi igraonica
prepoznale su i narodne knjižnice u kojima se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća velikom
brzinom proširuju diljem svijeta. Igraonica u dječjoj knjižnici ima dvojaku ulogu, jedna se
ogleda u izravnom radu s predškolcima (funkcionalne, konstruktivne, imitativne, simboličke,
istraživačke, društvene, spontane igre, igre i aktivnosti za razvijanje vještina pismenosti,
pričanje, čitanje i slušanje priča, ples, gluma, pjevanje…) , a druga kroz obrazovne programe
za odrasle u kojima stječu znanja s područja odgoja i spoznaje o važnosti rane stimulacije
razvoja djeteta, na temelju čega mijenjaju stavove i svoje ponašanje prema djeci, a sve s ciljem
obogaćivanja cjelokupnog i primjerenog razvoja djeteta (programi obiteljske pismenosti, škola
za roditelje, izrada biltena i časopisa za roditelje, predavanja, savjetovanja i drugo). Najvažniji
cilj rada s roditeljima u knjižnici na razvijanju pismenosti i stvaranju čitateljskih navika jest
prijenos naučenih ponašanja i novih znanja u obiteljsko okruženje tzv. intergeneracijski
prijenos pismenosti.129
Stričević navodi korisne učinke uvođenja igraonice u dječje knjižnice
koji se mogu sagledavati sa stajališta knjižnice u vidu porasta broja članova privučenih novim
programom i pojačanog korištenja drugih usluga knjižnice, zatim sa stajališta djeteta u vidu
poticanja ranog dječjeg razvoja, stjecanja čitateljskih navika i navika korištenja knjižnicom te
sa stajališta roditelja u vidu zanimanja za druge djelatnosti knjižnice namijenjene odraslima i
127 Više o povijesti nastanka igraonica: Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke : podrška obiteljskom odgoju. //
Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 8, 1(2006). Str. 199-218. 128 Maleš, Dubravka. Znanstveni temelji eksperimentalnog programa : Druženje djece i
odraslih. 1992. Citirano prema. Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke : podrška obiteljskom odgoju. // Dijete i
društvo : časopis za promicanje prava djeteta 8, 1(2006). Str. 203. 129 Usp. Knaflič, Livija. Program obiteljske pismenosti. Nav. dj. str 14.
45
obrazovanja roditelja za roditeljsku ulogu.130
U igraonici, igra je temelj za provedbu
najrazličitijih aktivnosti. Igra je jedna od najvažnijih aktivnosti predškolskog djeteta, a vođena
i usmjeravana, jedna je i od najboljih metoda učenja. Igrajući se djeca se zabavljaju, ali i uče o
sebi, drugima i svijetu koji ih okružuje. U kontekstu rane pismenosti, igra pruža odgovarajući
okvir za različita poticanja razvijanja rane pismenosti. Igrajući se, djeca komuniciraju, verbalno
i neverbalno, međusobno i s odraslima, i na taj način usvajaju govor, i jezik, vještine
neverbalne komunikacije, vještine predčitanja i pretpisanja te tako izražavaju osobna stanja,
potrebe i mišljenja.131
Dječje knjižnice su mjesto u kojem su igra i čitanje često povezane i
isprepletene aktivnosti. Istražujući vezu između igre i čitanja u dječjim knjižnicama Courtney
govori o obje aktivnosti kao o zabavi, užitku, izazovu i pozivu na istraživanje i otkrivanje:
„ […] učiniti igračku dostupnom u javnoj knjižnici znači stvoriti nešto privlačno za djecu i
roditelje koji inače možda ne bi bili zainteresirani i ne bi razmišljali o dječjoj knjižnici kao
poželjnom mjestu za dijete.“132
Dječje knjižnice preuzele su model igraonica preoblikujući ih
prema svojem poslanju, usklađujući ih s knjižničnim ciljevima prema ciljnim skupinama.133
Aktivnosti koje se provode u igraonicama dječjih knjižnica usko su povezane sa stvaranjem
čitateljskih navika i korištenjem knjižnice od najranije dobi. Već sam prostor i izgled igraonice
u knjižnici ukazuje na važnost i vrijednost slikovnica, knjiga i drugih čitateljskih materijala,
obrazovnih i umjetničkih, koji se nalaze posvuda, u koritima, na policama, u izložbenom
prostoru, po stolovima. Djeca i roditelji u svakom trenutku mogu uzeti slikovnicu, povući se u
mirniji dio i započeti s listanjem, pričanjem ili čitanjem, a provode se i planirane aktivnosti
pričanja i čitanja koje osmišljava i vodi odgajatelj-knjižničar koje u izravnom radu s djecom
potiču razvoj pismenosti, a roditeljima se pokazuje na koji način trebaju pričati ili čitati svojoj
djeci. U kontekstu rane pismenosti, pored čitateljskih aktivnosti, u igraonicama u knjižnici
provode se likovne, glazbene, plesne, dramske, istraživačke, razvojne i druge aktivnosti. Za
poticanje razvoja rane pismenosti i stvaranje čitateljskih navika osobito je važna komunikacija
i suradnja knjižnice s roditeljima i drugim odraslima ih obiteljskog okruženja, te s
odgajateljima, pedagoškim i zdravstvenim djelatnicima iz odgojno-obrazovnih i zdravstvenih
ustanova radi zajedničkog usklađenog i usmjerenog djelovanja.
130 Usp. Stričević, Ivanka. Igraonice Nav. Dj. Str. 207 131 Usp. Nenadić-Bilan, Diana. Igra i čitanje u predškolskoj dobi. . //
Kako razvijati kulturu čitanja: zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice
grada Zagreba, 1999. Str. 80-86. 132 Courtney, E. L. More than Just Books : The Role of Public Library Services in the Provision of Resources for
Children’s Play, 1993. Citirano prema: Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke. Nav.dj. str. 207. 133 Više u: Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi, Nav. Dj. Str. 14-15. ; Smjernice za knjižnične
usluge za djecu. Nav. Dj. Str. 7.
46
6.2.3. Suradnja dječje knjižnice i zajednice
Suradnja se definira kao zajednički rad ili djelatnost na kakvom planu, projektu ili općem
djelovanju.134
Važno je još istaknuti da svaki suradnik pridonosi svojim znanjem, iskustvom i
djelovanjem ka ispunjenju cilja koji je zajednički svim suradnicima. Suradnja dječje knjižnice i
zajednice u kojoj djeluje važna je radi ostvarivanja poslanja knjižnice, proširenja resursa i
dodane vrijednosti, razmjene znanja i iskustava, sustava podrške i obrazovanja, zadovoljavanja
potreba i interesa istih korisnika, okrenutosti zajednici i prepoznatljivosti knjižnice u toj
zajednici. Knjižnice ne postoje radi sebe nego radi korisnika i ta otvorenost i okrenutost
knjižnice ka zajednici i korisnicima osnova je za svaku suradnju. Prema Smjernicama za
knjižnične usluge za djecu povezivanje i suradnja s drugim organizacijama i ustanovama u
lokalnoj zajednici važni su i korisni radi istraživanja informacijskih i kulturnih potreba
zajednice i nastojanje da se knjižničnom ponudom zadovolje te potrebe.135
Kada su u pitanju
djeca predškolske dobi, prirodni suradnici su roditelji odnosno obitelj, zatim odgajatelji u
dječjim vrtićima, predškolama i igraonicama, zdravstveni djelatnici i svi ostali koji se bave
bebama, djecom rane i predškolske dobi. Stričević o važnosti njihove suradnje kaže: „Danas,
posebno u svijetu, postoje razni mediji, ustanove i programi čija je svrha pomoći roditeljima u
odgoju djece, jer roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svog djeteta, kojima je potrebna
društvena pomoć u obavljanju odgojnih zadaća. No, uz obitelj postoje i mnogi drugi čimbenici
u organiziranom izvanobiteljskom odgoju koji vrše utjecaje na dijete i djeluju na njegov razvoj.
Upravo postojanje organiziranih odgojnih utjecaja na dijete izvan obitelji, nameće potrebu
njihove usklađenosti s obiteljskim utjecajima i obiteljskom sredinom. Preduvjet njihove
usklađenosti je dobra međusobna komunikacija između obitelji, odnosno roditelja i ustanova
organiziranog izvanobiteljskog odgoja, te njihova uspješna suradnja.“136
Dječja knjižnica ima
važnu ulogu kao potpora roditeljima u njihovom nastojanju da odgajaju, razvijaju i obrazuju
svoju djecu, posebno u poticanju razvijanja rane pismenosti, stvaranja kulture čitanja i čitanja
iz užitka. Odgojno-obrazovne predškolske ustanove nadograđuju i upotpunjuju obiteljski
utjecaj na dijete stoga se pridaje velika važnost usklađenosti obiteljskih i izvanobiteljskih
utjecaja koji se postiže suradnjom, a koja podrazumijeva zajedničko djelovanje. Suradnja
dječje knjižnice sa zajednicom može se promatrati i kao jedan od oblika dijeljenja
odgovornosti u odgoju i obrazovanju djeteta. Primjer uspješne suradnje dječje knjižnice i
roditelja ostvaren je u Knjižnici Medvešćak Zagreb u programu pod nazivom Druženje djece i
134 Usp. Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, 1998. Str. 1130. 135 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav. dj. Str. 12. 136 Stričević, Ivanka. Suradnja s roditeljima u dječjoj knjižnici : mogućnosti i perspektive. Društvena Istraživanja
Zagreb 18-19, 4-5(1995). str.587-588.
47
odraslih137
namijenjenom roditeljima i njihovoj predškolskoj djeci, članovima knjižnice koji su
dobili mogućnost aktivnog sudjelovanja u neposrednom radu s djecom i odgajateljem u
igraonici. Njegova osnovna namjera je stvoriti okruženje u kojem će djeca i roditelji dijeliti
zajedničko iskustvo u igri i aktivnostima, uz stručnu podršku odgojitelja i knjižničara. U
zajedničkom druženju i komunikaciji roditelji dobivaju odgovore na pitanja iz područja razvoja
djeteta te odgoja i obrazovanja, a mogu dobiti i savjet stručnjaka u rješavanju odgojnih
problema. Uz razne informativne i obrazovne materijale, predavanja i razgovore sa
stručnjacima, roditeljima je ponuđen najsloženiji oblik suradnje, njihovo aktivno uključivanje u
neposredan rad u igraonici.138
Kao primjer dobre suradnje dječjih vrtića i dječje knjižnice
navodimo jedan program i jednu uslugu Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar.
Program se zove Pričopričalice i provodi se u dogovoru s odgajateljicama bjelovarskih dječjih
vrtića, koje dovode vrtićke skupine u knjižnicu na pričanje i čitanje priča i popratne aktivnosti
vezane uz sadržaj priče, a jednom tjedno u stalnom terminu u poslijepodnevnim satima
Pričopričalice su otvorene za djecu i roditelje koji su tom prilikom zajedno s odgajateljem-
knjižničarom ravnopravni sudionici aktivnosti pričanja priče ili čitanja slikovnice. Usluga se
zove Torba puna knjiga, koja omogućava odgajateljima posudbu knjižnične građe za svoju
vrtićku skupinu. Pri tom odgajatelji mogu sami odabirati građu koja će biti u skladu s
aktivnostima koje provode u vrtiću ili mogu dobiti već pripremljen set koji se sastoji od dvije
slikovnice, jedne zbirke priča, jedne dječje enciklopedije i jedne stručne knjige s područja
predškolskog odgoja, te po jedan primjerak DVD-a, CD-a i CD-ROMA, primjerenih za
predškolsku dob, prema preporuci knjižničara. Odgajatelji dolaze u knjižnicu i posuđuju set
namijenjen dječjem vrtiću, a često dolaze i zajedno s djecom, tijekom šetnje, kada im je posjet
knjižnici i posudba jedan od ciljeva izlaska iz vrtića. Ista usluga ponuđena je i roditeljima koji
mogu na isti način posuditi obiteljski set, u kojemu se nalazi raznolika građa za cijelu obitelj.
Vinkovačka Gradska knjižnica i čitaonica svojim projektom pod nazivom Kolektiva iskaznica
starijih vrtićkih skupina139
ostvarila je dobru suradnju između dječje knjižnice, dječjeg vrtića i
obitelji koja je nastala na temelju uspješno provedenog programa Knjižnica u gostima. Svrha
tog projekta je produbiti suradnju između Dječje knjižnice mira i vinkovačkih dječjih vrtića s
usmjerenjem na roditelje koje se želi uključiti kao jednakopravne suradnike u stvaranju
137 Uvođenje programa Druženje djece i odraslih pratilo je akcijsko istraživanje koje je pokazalo kako su
odgajatelji koji su deklarativno bili za aktivno uključivanje roditelja u grupe, pružali otpor prema takvom obliku
suradnje s roditeljima i koji su tijekom istraživanja, zajedničkim analizama i procjenama svih sudionika
istraživanja, promijenili negativan stav i pomogli u stvaranju kurikuluma na temelju prakse. 138 Usp. Stričević, Ivanka. Suradnja s roditeljima u dječjoj knjižnici : mogućnosti i perspektive. Nav. dj. Str. 590. 139 Usp. Šimić, Sonja. Projekt kolektivna iskaznica starijih vrtićkih skupina. //Međunarodni stručni skup (Sisak, 6.
i 7. listopada, 2011.) : Pokaži što znaš : festival knjižničarstva: Programska knjižnica. / uredili Danijela Kulović;
Nataša Bujas; Jasmin Fajtović. Sisak: Narodna knjižnica i čitaonica Sisak, 2011. str. 14-15.
48
čitateljske kulture svoje djece i stvaranje navike dolaženja u knjižnicu. Svakog petka jedno
dijete iz vrtićke skupine sa svojim roditeljima dolazi u knjižnicu i odabire uz pomoć
knjižničara nove i aktualne slikovnice i knjige koje će u ponedjeljak donijeti u svoju vrtićku
skupinu i zajedno s odgajateljem i ostalom djecom čitati i razgledati tijekom tjedna. Sljedećeg
petka na redu je druga obitelj.140
Na taj način skreće se pozornost na važnost čitanja i pričanja
od rane dječje dobi u čiji proces poticanja i razvijanja trebaju biti podjednako uključeni i
usklađeni članovi obiteljskog i organiziranog izvanobiteljskog okruženja.
140 Usp. Isto.
49
7. Primjeri projekata za poticanje razvoja rane pismenosti u svijetu i
Hrvatskoj
Čitanje i pričanje djeci od rane dobi kao dobar način poticanja razvoja rane pismenosti
je od društvenog značaja, a u nekim zemljama ima toliku važnost da su te aktivnosti dobile
karakter državnog interesa. Te države sustavno provode nacionalne kampanje i projekte za
poticanje čitanja i razvijanja rane pismenosti i imaju visoki postotak pismenosti, a primjer za to
su skandinavske zemlje, Velika Britanija, SAD, Japan, Singapur, pa i susjedna Slovenija.141
Hrvatski nacionalni projekt Čitajmo im od najranije dobi! 142
pokrenulo je Hrvatsko čitateljsko
društvo na temelju pozitivnih rezultata istoimenog projekta koji je provela Komisija za
knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva. Projekt promiče
važnost čitanja u obitelji od najranije dobi, a cilj mu je informirati i obrazovati roditelje i
odgojitelje o najnovijim spoznajama u području čitanja djeci i razvijanja rane pismenosti. U
svojoj prvoj fazi kada se provodio na području grada Zagreba obuhvaćao je niz predavanja i
radionica u kojima su se roditelji upoznali s najnovijim znanstvenim spoznajama u području
čitanja i razvijanja rane pismenosti djece od najranije dobi, s projektima u svijetu koji se
provode s ciljem obrazovanja roditelja za poticanje rane i obiteljske pismenosti, s najnovijom i
kvalitetnom literaturom na tržištu, slikovnicama i knjigama za djecu i pedagoškom i
psihološkom literaturom za odrasle, te s modelima i načinima kako i što čitati djeci od najranije
dobi, a u drugoj fazi, kada prerasta u nacionalni projekt koji se temelji na suradnji pokretača
Projekta i hrvatskih rodilišta kada se u tjednu obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti
dijele informativno-edukativni paketi za novorođenčad i njihove roditelje koji sadrži
informativni letak o potrebi čitanja djeci od njihove najranije dobi, kratki popis kvalitetnih
slikovnica za djecu do treće godine, objavljenih u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina,
slikovnicu koju mogu „čitati“ i bebe, letak Ne! Po guzi!, prigodnu čestitku i besplatnu
jednogodišnju člansku iskaznicu za dječju knjižnicu i promotivni letak o udruzi Hrvatsko
čitateljsko društvo. 143
Jedan od ciljeva Projekta je i upoznati širu javnost o važnosti čitanja
djeci od najranije dobi i poticanja razvijanja rane pismenosti, posebno ciljnu populaciju,
141 Usp. Jelušić, Srećko. Nav. Dj. Str.77-90. 142Čitajmo im od najranije dobi!. URL:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c
06ee (2010-11-11) Projekt Čitajmo im od najranije dobi inicirala je 2004. Komisija za knjižnične usluge za djecu
i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva i predsjednica dr. sc. Ivanka Stričević koja je voditeljica projekta. Od
2007. godine projekt uz podršku Ministarstva kulture RH, Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež i partnera na razini lokalnih zajednica provodi Hrvatsko čitateljsko društvo. 143 Usp. Čitajmo im od najranije dobi!. URL:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c
06ee (2010-11-11)
50
roditelje i odgajatelje, pa se u sklopu Projekta vrši i edukacija za sve zainteresirane koji bi
provodili radionice u svojim sredinama. Čitajmo im od najranije dobi za sada je jedini takav
projekt na nacionalnoj razini koji se kontinuirano provodi, a svake godine u projekt se
uključuje po jedan ili dva nova grada koji provodi Hrvatsko čitateljsko društvo u suradnji s
Komisijom za knjižnične službe i usluge za djecu i mlade. Projektom je do sada obuhvaćeno
nekoliko hrvatskih gradova i svakako bi ga trebalo proširiti na sve gradove i mjesta u zemlji
kako bi prvenstveno svi roditelji, odgajatelji ali i šira javnost bila informirana o važnosti čitanja
djeci od najranije dobi jer razvijene predčitačke i čitatačke vještine preduvjet su za školski
uspjeh koji pridonosi kasnijem životnom uspjehu. Da bi se postigao uspjeh u području razvoja
rane pismenosti kod djece potrebno je u taj proces uključiti sve odgovorne za zdravo i sretno
odrastanje, prvenstveno roditelje i obitelj, zatim odgajatelje koji također imaju veliku ulogu u
zdravom odrastanju djece i sve one koji roditeljima i odgajateljima mogu pružiti podršku u
njihovim nastojanjima da kod djece razviju vještine pismenosti i svijest o njezinoj važnosti.
Prvenstveno se to odnosi na knjižničare i pedijatre koji imaju potrebne kompetencije za
pružanje podrške. Primjer suradnje knjižničara i pedijatara koji zajednički rade na
osvještavanju roditelja i odgajatelja o važnosti rane pismenosti i glasnog čitanja djeci od
najranije dobi je projekt pod nazivom Born to Read (Rođeni za čitanje)144
koji se provodi u
SAD-u, a u Italiji se proširio pod nazivom Nati per leggere.145
Cilj projekta je poticanje čitanja
na glas djeci od rođenja do šeste godine života. Knjižničari su uključeni u projekt tako što
odabiru sadržaje za knjige ovisno o kronološkoj dobi i sposobnosti shvaćanja djece, a pedijatri
zajedno s roditeljima i djecom na glas čitaju na redovitim sistematskim pregledima. Nakon
pregleda poklanjaju djeci pročitanu knjigu, pa se tako bogati kućna knjižnica kvalitetnim
slikovnicama.146
Radnu grupu Projekta na nacionalnoj razini čine pedijatri i knjižničar, a na
lokalnoj razini projektom koordiniraju knjižnice koje nabavljaju informativni materijal o
projektu i važnosti glasnog čitanja, popunjavaju knjižni fond i brinu o potrebnoj opremi te
organiziraju tečajeve za volontere koji čitaju djeci. Pedijatri informiraju roditelje o važnosti
čitanja za cjelokupni razvoj djeteta, pri čemu koriste znanja knjižničara o knjigama za
najmlađe i načinima čitanja. Pedijatri u javnome zdravstvu obrazovani su da, tijekom
zdravstvenih pregleda, kad god je moguće, roditeljima pruže smjernice o važnosti čitanja
naglas i ranoj pismenosti, čitaju naglas djeci i roditeljima, poklanjaju knjige i potiče roditelje
na odlaženje u knjižnicu, zajedno s djecom i korištenje njezinog fonda, usluga i programa.
144
Usp. Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Nav. dj. 145 Nati per leggere pokrenut je u Italiji 1999. godine, a provode ga Udruženje talijanskih knjižnica, Prosvjetno
društvo pedijatara i Centar za dječje zdravlje. 2001. godine Projekt je dobio nagradu Ministarstva kulture za
najbolji događaj na području čitanja i promocije knjige na nacionalnoj razini. 146 Usp. Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Nav. dj.
51
Uključivanje pedijatara pokazalo se vrlo bitnim jer oni imaju izravne kontakte sa svim
roditeljima i njihovom djecom od rođenja, a roditelji iskazuju veliko povjerenje prema
pedijatrima koji se brinu o zdravlju njihove djece za koje je važna i pismenost kao jedna od
bitnih životnih vještina koja utječe na zdravlje i kvalitetu života. Vrijednost Projekta prepoznali
su i pedijatri u Hrvatskoj, pa se tako od 2008. godine uspješno provodi u Dubrovniku pod
nazivom Rođeni za čitanje u suradnji s talijanskim pedijatrima na čijem se iskustvu temelji rad
dubrovačkih pedijatara koji na redovitim sistematskim pregledima, u čekaonicama
zdravstvenih ustanova i za vrijeme boravka u bolnici čitaju i poklanjaju djeci, sukladno
njihovoj kronološkoj dobi, dvije slikovnice, za djecu od 6 do 18 mjeseci Gledaj ova mala
slatka lica, a za djecu u dobi od 2 godine nadalje Idem spavati.147
Ovaj primjer dobre prakse,
suradnje pedijatara i knjižničara s roditeljima i odgajateljima trebalo bi slijediti i na nacionalnoj
razini uz potporu nadležnih ministarstava, a sve sa zajedničkim ciljem poticanja razvoja rane
pismenosti kao jedne od važnih kompetencija za cjeloživotno učenje i uspjeh u životu uopće
svakog pojedinca, što je ujedno i nacionalni interes.
147 Usp. Radonić, Marija. Rođeni za čitanje. // Kako zdravo odrastati : priručnik za roditelje o zdravlju i bolesti
djeteta od rođenja do kraja puberteta. / Bralić, Irena. Zagreb: Medicinska naklada, 2012. Str. 239-241.
52
8. Istraživanje programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i
dječjim vrtićima i mogući oblici suradnje
8.1. Cilj i svrha istraživanja
Cilj istraživanja je saznati postoje li i kakvi su programi knjižnica i dječjih vrtića koji su
usmjereni na poticanje razvoja rane pismenosti te postoji li i kakva je suradnja knjižnice s
dječjim vrtićima i obiteljima na području poticanja razvoja rane pismenosti i stvaranja
čitateljskih navika. Istraživanjem se želi i saznati kakvi su stavovi i znanja knjižničara i
odgajatelja o ranoj pismenosti i njezinom poticanju u predškolskoj dobi.
8.1.1. Istraživačka pitanja
Istraživanjem se žele dobiti odgovori na ova pitanja:
Kakvo je znanje knjižničara i odgajatelja o ranoj pismenosti i njezinom poticanju?
Koji su stavovi knjižničara i odgajatelja o ranoj pismenosti i njezinom poticanju?
Kakvi programi za poticanje rane pismenosti postoje u knjižnici i dječjem vrtiću?
Kakvi oblici suradnje knjižnice s obiteljima postoje, a koji su usmjereni na razvoj
rane pismenosti?
Kakvi oblici suradnje knjižnice s vrtićima postoje, a koji su usmjereni na razvoj
rane pismenosti?
Kakvi oblici suradnje dječjeg vrtića s obiteljima postoje, a koji su usmjereni na
razvoj rane pismenosti?
Od koje starosne dobi knjižničari i odgajatelji počinju s aktivnostima koje su
usmjerene na razvoj rane pismenosti?
Kojim aktivnostima knjižničari i odgajatelji usmjereno djeluju na razvoj rane
pismenosti?
Kakvo prostorno i materijalno okruženje stvaraju knjižničari i odgajatelji s obzirom
na poticanje razvoja rane pismenosti?
53
8.2. Metodologija istraživanja
8.2.1. Metode
Metoda koja se pokazala najpovoljnijom za ovo istraživanje jest studija slučaja s više
slučaja, jer se htjelo odgovoriti na pitanja kako i zašto se radi u stvarnom kontekstu u odnosu
na fenomene rane pismenosti koji se istražuju. Studija slučaja je empirijsko istraživanje koje
proučava suvremeni fenomen unutar njegova stvarnog životnog konteksta i njome se namjerno
žele obuhvatiti kontekstualni uvjeti.148
Studija slučaja s više slučaja svaki slučaj promatra
pojedinačno i ima svoju svrhu unutar općeg okvira istraživanja.149
Provedena je studija slučaja
s dva slučaja : Dječji vrtić Ciciban Bjelovar150
i Dječji odjel s igraonicom Narodne knjižnice
Petar Preradović Bjelovar151
. Važno je naglasiti da cilj studije slučaja nije generalizacija
rezultata nego se promatra određeni fenomen u kontekstu, te se na temelju toga zaključuje o
pojavama vezano uz predmetni kontekst koji vrijedi za taj kontekst. Na temelju dobivenih
informacija i podataka zaključivalo se o oba slučaja, a rezultati su se koristili za izradu
smjernica za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i knjižnicama. Obrazac za
obje studije slučaja obuhvaća one fenomene rane pismenosti koji su važni za obje ustanove i
koji predviđaju slične rezultate. Rezultati pojedinačnih slučaja su u fokusu sumarnog izvještaja
na temelju kojih su se izvodio jedan zaključak za oba slučaja. Radi uspješnijeg prikupljanja
podataka za studije slučaja valja koristiti više izvora podataka, a za potrebe ovog rada, pored
intervjua, koristila se i metoda analize sadržaja. Intervju je jedan od najvažnijih izvora
informacija za studiju slučaja. To je vrsta ankete u kojoj se do podataka dolazi posredno,
verbalnim komuniciranjem (usmenim ili pisanim) između istraživača i osoba za koje se
pretpostavlja da te podatke mogu dati.152 Intervju je usmjereni razgovor koji u studiji slučaja
ima dva zadatka, prvi je slijediti vlastiti smjer istraživanja, a drugi na nepristran način
postavljati tekuća pitanja.153
Ispitivanje pomoću intervjua je u najširem smislu metoda
prikupljanja podataka o pojavi koja se istražuje na temelju mišljenja i stavova ispitanika.
Metodom analize sadržaja prikupljene su neposredne informacije koje se nalaze u
faktografskim materijalima kao što su orijentacijski plan i program, pedagoška dokumentacija,
vizija i poslanje Vrtića i Knjižnice. Analiza sadržaja je znanstvena metoda kojom se dolazi do
148 Usp. Yin, Robert K. Studija slučaja : dizajn i metode. Zagreb: Politička misao, 2007. Str. 24. 149 Usp. Isto. Str. 61. 150 U daljnjem tekstu koristit će se skraćeni naziv Vrtić 151
U daljnjem tekstu koristit će se skraćeni naziv Knjižnica 152 Usp. Žugaj, Miroslav; Dumičić, Ksenija; Dušak,Vesna. Temelji znanstvenoistraživačkog rada: metodologija i
metodika. Varaždin: Sveučilište u Zagrebu: Fakultet organizacije i informatike Varaždin, 2006. Str. 121. 153 Usp. Yin, Robert K. Nav. dj. Str. 109.
54
spoznaje o različitim obilježjima simboličkog općenja.154
Analiza sadržaja odnosi se na sadržaj
poruke koji se analizira na temelju značenja, misli, ideja i sudova, te se pomoću kvantitativnih
sudova o značajkama sadržaja komuniciranja osiguravaju podaci za deskripciju i
objašnjenje.155
Za analizu sadržaja odabrani su oni dokumenti koji su pristupačni istraživaču, a
koji sadrže pouzdane podatke. Analizirani su Godišnji plan i program i Knjiga pedagoške
dokumentacije za Vrtić te Godišnji plan i program, Plan i program rada Igraonice i Mjesečni
programi rada u igraonici za Knjižnicu. Korištena je kvalitativna analiza sadržaja kojom se
evidentirala nazočnost programa i aktivnosti koje imaju veze s istraživanim fenomenima rane
pismenosti. Prikupljeni podaci upisani su u unaprijed pripremljene obrasce za studiju slučaja.
8.2.2. Uzorak
Ispitanici u Istraživanju su pedagoginja i pet odgajateljica Vrtića i voditeljica Dječjeg
odjela i dvije odgajateljice-knjižničarke Igraonice Knjižnice. Istraživanjem se obuhvatila i
dokumentacija Vrtića i Knjižnice koju je ispitivač dobio na uvid.
8.2.3. Instrumenti
8.2.3.1. Obrazac za studiju slučaja
Za potrebe studije slučaja napravljena su dva obrasca, jedan za Vrtić, a drugi za
Knjižnicu. Obrasci se sastoje od sedam skupina fenomena rane pismenosti koji su istraživani i
dva prazna stupca u koja su upisivani podaci dobiveni intervjuom i analizom dokumentacije.
8.2.3.2. Obrazac za intervju
U ovom istraživanju koristio se fokusirani intervju156
, što znači da se prilikom
ispitivanja slijedio niz unaprijed pripremljenih pitanja izvedenih iz obrasca svake pojedine
studije slučaja. Obrasci za intervju, posebno za Vrtić i posebno za Knjižnicu, sastoje se od pet
općih pitanja i devetnaest pitanja podijeljenih u sedam skupina prema obrascu za studiju
slučaja i fenomenima rane pismenosti. Intervju se proveo na radnom mjestu ispitanika.
8.2.4. Tijek istraživanja
Prije samog početka istraživanja, zatražilo se dopuštenje za provođenje istraživanja od
ravnatelja Vrtića i Knjižnice. Nakon primljenog odobrenja, započelo se s prikupljanjem
154 Usp. Žugaj, Miroslav; Dumičić, Ksenija; Dušak,Vesna. Nav. dj. str. 113. 155
Usp. Isto 156 Usp. Yin, Robert K. Nav. dj. Str. 109.
55
podataka na terenu koje je trajalo tri tjedna u svibnju 2012. godine. Prvo su ispitani ispitanici
Knjižnice na njihovom radnom mjestu, a zatim su intervjuirane pedagoginja i dvije
odgajateljice Vrtića na njihovom radnom mjestu, u prostorijama gdje su smješteni kutići
slikovnica i kutići pismenosti, u vremenu koje im je najviše odgovaralo s obzirom na dnevni
raspored rada s djecom. Samo trajanje intervjua nije bilo vremenski ograničeno, ispitanici su
imali onoliko vremena za odgovaranje koliko im je bilo potrebno, a to je bilo u prosjeku 45
minuta po ispitaniku. Prije samog intervjua svakom je ispitaniku rečen razlog zbog kojeg se
provodi intervju i upute na koji će se način voditi razgovor. Ispitivač je postavljao već
unaprijed sastavljena pitanja prvo pet općih pitanja, a nakon toga devetnaest pitanja o
fenomenu rane pismenosti, točnije o programima, aktivnostima, stavovima, znanju i suradnji.
Kad se ukazala potreba, postavljana su potpitanja, a neka pitanja su pojašnjavana. Odgovori
ispitanika, tijekom intervjua, bilježeni su na papir, a naknadno su uneseni u računalo u
unaprijed pripremljen obrazac. Dokumentacija Knjižnice pregledana je u Knjižnici. Većina
dokumentacije Vrtića potrebna za analizu sadržaja pregledana je uz prisustvo pedagoginje koja
je davala dodatna objašnjenja, a manji dio dokumentacije fotokopiran je i dan ispitivaču.
Prikupljeni podaci su pregledani, procijenjeni i obrađeni kvalitativnom metodom analitičkog
pristupa te prikazani u pisanom obliku uz tablični prikaz.
8.3. Rezultati istraživanja
Prva skupina pitanja intervjua za studiju slučaja sadržavala je opća pitanja koja su
služila za dobivanje općih informacija o ispitanicima (Tablica br. 1), koje su struke, koliko
godina radnog staža imaju, koje je uže područje kojim se bave u sklopu svoje profesije i s
kojom skupinom predškolske djece trenutno rade. Za potrebe istraživanja, ispitano je devetero
ispitanika, šestero iz Vrtića, a troje iz Knjižnice. Ispitanici Vrtića, pet odgajateljica i
pedagoginja, odabrani su na temelju njihova radnog mjesta, skupine s kojom trenutno rade i
odgojno-obrazovnog područja kojim se uže bave kako bi se obuhvatilo što šire djelovanje
Vrtića prema njihovom programskom usmjerenju koje potiče razvoj rane pismenosti. U
Knjižnici su ispitane tri djelatnice čiji je posao vezan uz rani odgoj i obrazovanje, dvije
odgajateljice-knjižničarke koje rade u igraonici i voditeljica Dječjeg odjela, knjižničarka.
Ispitanici su uglavnom više stručne spreme, sedam je odgajateljica predškolskog odgoja sa
završenom pedagoškom akademijom i položenim stručnim ispitom, dvije imaju položen i
stručni ispit iz knjižničarstva, jedan ispitanik ima završenu pedagošku akademiju nastavničkog
smjera i položen stručni ispit iz knjižničarstva i jedan ispitanik ima visoku stručnu spremu i
magisterij znanstvenog studija pedagogije. Radni staž ispitanika je pet godina (tri), deset
56
godina (dva), dvanaest godina (dva), dvadesetsedam godina (jedan) i tridesetdevet (jedan) na
temelju čega zaključujemo kako, pored teorijskog znanja koji su stekli akademskim
obrazovanjem imaju i potrebno praktično iskustvo u izravnom radu s predškolskom djecom u
okviru svojim profesija. Svi ispitanici se bave predškolskom djecom od jedne do sedam godina
starosti (uglavnom mješovite grupe), a uža područja zanimanja su rano učenje engleskog jezika
(jedan), rad s potencijalno darovitom djecom (dva), folklor (jedan), vođenje predškole (jedan),
rani odgoj i obrazovanje (jedan), igraonica kao kraći oblik rada s predškolskom djecom (dva),
dječje knjižničarstvo (jedan).
Tablica br 1. Odgovori ispitanika na opća pitanja
Ispitanici Ustanova u
kojoj radi
Godine
radnog
staža
Završena
škola
Uže područje
rada
Dob djece s
kojom radi
Ispitanik 1 Dječji vrtić
Ciciban
Bjelovar
12 godina Magistra
znanosti iz
pedagogije
Rani odgoj i
obrazovanje
Djeca
predškolskog
uzrasta (1-7 g.)
Ispitanik 2 Dječji vrtić
Ciciban
Bjelovar
10 godina VŠS
Odgajatelj
predškolske
djece
Rad s
potencijalno
darovitom
djecom
Mlađa vrtićka
dob (3-4 g.)
Ispitanik 3 Dječji vrtić
Ciciban
Bjelovar
10 godina VŠS
Odgajatelj
predškolske
djece
Folklor Starija vrtićka
dob (5-7g.)
Ispitanik 4 Dječji vrtić
Ciciban
Bjelovar
5 godina VŠS
Odgajatelj
predškolske
djece
Rad u
predškoli
Mješovita
vrtićka dob (3-7
g.)
Ispitanik 5 Dječji vrtić
Ciciban
Bjelovar
12 godina VŠS
Odgajatelj
predškolske
djece
Rad s
potencijalno
darovitom
djecom
Starija vrtićka
dob (5-7 g.)
Ispitanik 6 Dječji vrtić
Ciciban
Bjelovar
5 godina VŠS
Odgajatelj
predškolske
djece
Poticanje
ranog učenja
engleskog
jezika
Mlađa vrtićka
dob (3-4 g.)
Ispitanik 7 Narodna
knjižnica
Petar
Preradović
39 godina VŠS
knjižničar/
nastavnik
predmetne
nastave
Dječje
knjižničarstvo
Djeca
predškolskog i
osnovnoškolskog
uzrasta (0-15 g.)
Ispitanik 8 Narodna
knjižnica
Petar
Preradović
27godina VŠS
Odgajatelj
predškolske
djece
Rad s
predškolskom
djecom u
igraonici
Djeca
predškolskog
uzrasta (0-7 g.)
Ispitanik 9 Narodna 5 godina VŠS Rad s Djeca
57
knjižnica
Petar
Preradović
Odgajatelj
predškolske
djece
predškolskom
djecom u
igraonici
predškolskog
uzrasta (0-7 g.)
Druga skupina pitanja odnosila se na fenomene rane pismenosti koji su se istraživali:
organizirani programi kojima se potiče razvoj rane pismenosti, svakodnevne aktivnosti koje
potiču razvoj rane pismenosti, dobne skupine u kojima se potiče razvoj rane pismenosti,
stavovi i znanja knjižničara i odgajatelja o važnosti rane pismenosti, oblici suradnje s
roditeljima na području poticanja razvoja rane pismenosti, oblici suradnje s knjižnicom/dječjim
vrtićom na području poticanja razvoja rane pismenosti i poticajno okruženje/aplikacije,
didaktički materijali i dostupnost čitateljskih materijala. Odgovori ispitanika obrađeni su i
zabilježeni u unaprijed pripremljen obrazac za studiju slučaja svakog pojedinačnog slučaja, kao
i podaci do kojih se došlo analizom dokumentacije, za Vrtić (Tablica br. 2) i za Knjižnicu
(Tablica br. 3).
Tablica br. 2: Obrazac za studiju slučaja – Dječji vrtić Ciciban Bjelovar
Fenomeni istraživanja Intervju Analiza dokumentacije
Organizirani programi kojima
se potiče razvoj rane
pismenosti
Općeniti program-redovni 10 satni
program odgoja, obrazovanja, skrbi i njege
predškolskog djeteta-svakodnevni rad s
djecom prožet je s poticanjem razvoja svih
elemenata rane pismenosti kroz sve centre i
aktivnosti;
Program za rano poticanje učenja
stranog jezika (2x tjedno/ 35 min);
Program predškole za djecu koja su
polaznici redovitog programa Vrtića (2x
tjedno/30 min);
Program za darovitu djecu Bistrići (2x
tjedno/1,5h);
Program predškole za djecu koja nisu
polaznici redovitog programa (2x
tjedno/2h);
Godišnji plan i program je
dokument Vrtića za tekuću
pedagošku godinu koji obuhvaća
organizaciju rada, ustrojstvo
programa, materijalne uvjete,
program ranog odgojno-
obrazovanog rada i skrbi djeteta
kroz:
Redovni 10 satni program
odgoja i obrazovanja;
Program predškole (program
javnih potreba RH);
Program za poticanje rane
darovitosti (program javnih
potreba RH);
Posebni programi odobreni
(verificirani) od MZOŠ-a RH:
Program ranog učenja engleskog
jezika;
Program glazbene igraonice;
Program Lego igraonice
Svakodnevne aktivnosti koje
potiču razvoj rane pismenosti
Specifične aktivnosti u grupama u okviru
zadanih programa kojima se obavezno
potiče razvoj rane pismenosti – predčitačke
i predpisačke aktivnosti; Indirektno
poticanje razvoja rane pismenosti kroz sve
projekte koji zahtijevaju dubinsko
Knjiga pedagoške
dokumentacije sadrži
tromjesečne, dvomjesečne, tjedne i
dnevne zadatke za koje određuje
(predviđa, prati i evaluira) ciljane
predčitačke, predpisačke i
58
istraživanje teme - često je potaknut
interesom djece, a odgajatelj svemu daje
pedagošku notu (dijete se potiče na
postavljanje pitanja „Što znam, što hoću
znati i gdje ću to saznati“ odgajatelj kao
potpora u istraživanju - time se osigurava
veća dobit za dijete);
Aktivnosti kroz individualan rad sa
zainteresiranom djecom ili onima kojima je
potrebno više vježbanja; Jači ili slabiji
intenzitet poticanja ovisi o interesu djece;
Kutići/centri u kojima je ponuđen materijal
koji potiče razvoj rane pismenosti tzv.
Centar pismenosti i Kutić slikovnica koji se
često nalaze jedan pored drugog;
Svakodnevne aktivnosti u kojima se
direktno ili indirektno potiče i razvoj rane
pismenosti, Svakodnevno čitanje iz
slikovnica i knjiga ili pričanje priča;
Životno praktične i radne aktivnosti –
Uzgajanje vrta (ispisivanje imena posijanih
i posađenih biljaka pored slike); pomaganje
u kuhinji (globalno čitanje-prepoznavanje
namirnica prema izgledu naljepnice –
slika+slova); Aktivnosti raznih igara -
Govorne igre, igre s karticama i slikama;
Igre s didaktičkim slikovnicama; Igre
riječima, igre na početni i završni glas, igre
rime, rastavljanje riječi na slogove; Igre s
pjevanjem; Igre istraživanja, povezivanja,
otkrivanja; memory, slagarice, poklapaljke;
Simboličke igre (igra kao da pišu, čitaju,
računaju, rade u knjižnici, školi, trgovini);
Druženje i društveno zabavne aktivnosti - Odlasci u šetnje i posjeti raznim
ustanovama (knjižnica, muzej, kazalište,
škola, ambulanta, tržnica); Umjetničke
aktivnosti- izrada svojih slikovnica,
kalendara; Aktivnosti izrađivanja
didaktičkih i društvenih igara s brojkama,
slovima, riječima, pojmovima;
Aktivnosti izražavanja i stvaranja –
dramatizacije, improvizacije, govorno
izražavanje, likovno, plesno…izražavanje
Priča kao poticaj za prepričavanje,
dijaloško prepričavanje, prepričavanje uz
poticaj slike (aplikacije); Kreativna
slovarica (na što ih podsjeća neko slovo-
ispričaj ili nacrtaj); Globalno čitanje;
Istraživačko-spoznajne aktivnosti –
različita promatranja, dublje upoznavanje
predmatematičke aktivnosti kojima
se neposredno potiče razvoj rane
pismenosti.
Tjedni plan obuhvaća sve
aktivnosti prema Programskom
usmjerenju odgoja i obrazovanja
djece predškolske dobi (1991.g.) iz
kojeg proizlazi dnevni program
rada gdje su navedeni poticaji i
gdje se prate postignuća djece u
skupini tijekom aktivnosti:
Specifične aktivnosti;
predčitačke, predpisačke i
predmatematičke aktivnosti
Svakodnevne aktivnosti;
Svakodnevne aktivnosti čitanja i
pričanja.
U ostalim navedenim aktivnostima
iščitava se posredno poticanje
razvoja rane pismenosti.
59
Aktivnosti čitanja i pričanja
nekoga ili nečega, namjerno poticanje
kognitivnog razvoja i dodavanje novog
znanja i razvijanje vještina (radni listovi);
Specifične aktivnosti kretanjem -
Taktilne igre riječima (pisanje slova po
leđima i prepoznavanje), korištenje jednog
ili više tijela za oblikovanje slova;
Rad u vrtiću nastoji se prenijeti i na obitelj.
Aktivnosti čitanja i pričanja zastupljene su
svakodnevno u svim vrtićkim skupinama,
individualno i grupno, spontano ili kao
planirana aktivnost; Pričanje ili čitanje radi
same priče, pred uspavljivanje, kao poticaj
za daljnje aktivnosti/istraživanje. Poticaji
od strane djece, nakon odslušane priče, se
didaktiziraju. Važnost suradničkog učenja,
u vrtiću se naglašavaju humane vrijednosti i
djeca uče jedan od drugih, dok je priča u
obitelji češće emocionalno naglašena.
Važna je dostupnost i izloženost slikovnica
(kutići slikovnica) i poticaji
odraslih/suradnja s roditeljima.
Djeca su jako zainteresirana za aktivnosti
čitanja i pričanja (posebno vole bajke) i
jako često sami traže da im se čita ili priča;
Posebno vole „čitati“ slikovnice koje su
sami napravili. Motiviranje roditelja da s
djecom rade kod kuće, čitaju im i pričaju i
također da djecu učlane u knjižnicu.
Vrtićke skupine u kojima se
potiče razvoj rane pismenosti
Od jasličke do predškolske dobi (skupine
su mješovite), razlikuje se intenzitet
poticaja ovisno o dobi, mlađa djeca slabiji
intenzitet, a najjači je u godini pred polazak
u školu, također ovisi o interesu djece, neka
djeca žele ranije i više, a neka odbijaju i u
predškolskoj skupini, važno je da se sve
odvija nenametljivo, više kroz igru.
Interes za aktivnosti pismenosti javlja se
već u jasličkoj dobi, no nije isti kod sve
djece. Trogodišnjaci su već zaineresiraniji,
a najizraženiji je kod četverogodišnjaka.
Interes djeteta pak ovisi o poticajima od
strane odraslih – model oponašanja,
izloženost čitateljskim materijalima od
najranije dobi.
U svim programima ranog odgoja i
obrazovanja:
Jaslice (1-3 g.);
Vrtić (sve skupine koje su
mješovite);
Predškola (6-7 g.)
Stavovi pedagoga i
odgajatelja o važnosti rane
pismenosti
Pismenost u širem smislu definiraju kao
ranu kompetenciju djeteta koja uključuje
znanja, vještine i stavove koje odgajatelji
pokušavaju iskomunicirati s djecom kako
bi ih što bolje iskoristila za život. U užem
smislu pismenost obuhvaća predčitačke,
60
predpisačke i predmatematičke vještine, a u
još uže fonološku osjetljivost. Obuhvaća i
emocionalnu obojanost koja ide uz čitanje.
Jedna odgajateljica ju nije mogla definirati,
odnosno, smatra da se pismenost proteže
kroz mnoga različita područja i da se
razvija u okviru tih različitih područja.
Nabrajaju još da je rana pismenost
poznavanje slova, odnosno, povezivanje
glasa sa znakom, analiza i sinteza riječi,
pripremanje djece za „pravu“ pismenost,
osvještavanje općenito pojmova o čitanju i
pisanju, kako dijete postupa s knjigama i
usmjerenost i motiviranost za čitateljske
aktivnosti.
U predškolsko doba djeca trebaju svladati
predčitačke vještine (glasovna
osviještenost: prepoznavanje
slova/glasa/simbola, sintezu i analizu,
govorno-jezično područje: početni i završni
glas/slovo, rimovanje, globalno čitanje,
prepričavanje, slušanje, pričanje uz slikovni
poticaj, dramatiziranje,) predmatematičke
vještine (prepoznavanje simbola brojeva,
koju vrijednost ima koji broj, brojati),
predpisačke vještine (pravilno baratati
pisaćim priborom, razvijena fina
grafomotorika), pravilno baratati sa
slikovnicom pozitivan stav prema čitanju (
stvaranje čitateljske kulture), Ne trebaju
naučiti čitati i pisati niti ih tome poučavaju,
ali ako dijete samo pokaže interes potiču
ga. Naglašavaju veliku važnost imaju
odrasli, roditelji i odgajatelji u poticanju
razvoja rane pismenosti.
Imaju osigurane sve pedagoške uvjete,
fizičke, socijalne, organizacijske za
provedbu aktivnosti kojima se potiče
razvoj rane pismenosti: radni listovi,
didaktički materijali, slikovnice i drugi
čitateljski materijali, educirano osoblje,
prostorno prilagođeni uvjeti, puno vrtićke
djece učlanjeno je u narodnu knjižnicu,
odlična suradnja s roditeljima (donose u
vrtić puno čitateljskih materijala i drugih
stvari kao što su stare tipkovnice, stara
prijenosna računala i slično)
Oblici suradnje s roditeljima
na području rane pismenosti
Informiranje roditelja o radu s djetetom u
vrtiću s preporukom da se taj rad nastavi i
kod kuće (oglasna ploča, mjesečna
izvješća, individualni razgovori-
Svakodnevni razgovori s
roditeljima prilikom dovođenja i
odvođenja djece iz vrtića;
Tematski i komunikacijski
61
konzultacije, e-mail obavijesti);
Informativni letci i brošure, didaktički
materijali za obitelj, preporuke kvalitetnih
didaktičkih i čitateljskih materijala;
informiranje roditelja o događanjima u
gradu, a koja bi mogla zanimati
predškolsku djecu. Roditelj u gostima,
uključivanje u neposredan rad i zajedničke
aktivnosti( roditelj govori o svom
zanimanju ili roditelj poslužuje doručak,
obiteljske sportske igre), Radionice za
roditelje, djecu i odgajatelje (božićne,
uskršnje…); Roditelj kao suradnik u
projektima ( realizacija Godišnjaka,
Slikovnice, Kalendara, Završna priredba);
Roditeljski sastanci (pedagoške i
zdravstvene teme)
Škole za roditelje su izostavili iz svog
redovitog programa na području suradnje s
roditeljima jer su primijetili da roditelji ne
vole da ih se tretira kao neznalice i direktno
uplitanje u odnose unutar obitelji, pa su se
odlučili za manje formalne oblike
edukacije.
Deset odgajateljica, pedagoginja i
ravnateljica prošle su edukaciju Baby Signs
programa i certificirani su odgajatelji za taj
program, a jedna odgajateljica je Baby
Signs instruktorica.
Roditelji pokazuju veliki interes za sve
ponuđene oblike suradnje, a što se tiče rane
pismenosti najviše interesa pokazuju
roditelji djece u godini pred polazak u
školu.
roditeljski sastanci – pedagoške
tribine;
Druženja djece, roditelja i
odgajatelja;
Savjetovalište za roditelje s
pedagogom, zdravstvenim
voditeljem i
defektologom/logopedom;
Suradnja pri prikupljanju radnog
materijala za određene aktivnosti;
Rad na projektima;
Izdavanje tematskim letaka za
roditelje, CD ROM-ova i ostalih
materijala;
Komunikacija s roditeljima putem
interneta : E-mail informacije
Oblici suradnje s knjižnicom
na području rane pismenosti
Jednom godišnje obavezno dolaze u
knjižnicu na program Upoznaj svoju
knjižnicu! ( U Mjesecu hrvatske knjige);
Posjeti knjižnici, nažalost rijetko radi
udaljenost (željeli bi češće, ali zato upućuju
roditelje da oni vode djecu u knjižnicu i
naglašavaju im njezinu važnost); Koriste
uslugu Torba puna knjiga i vrlo rijetko
dolaze na program Pričopričalice ( dvije
odgajateljice nisu čule za ovaj program koji
je namijenjen njima); Jedna odgajateljica je
sudjelovala s djecom na ljetnom projektu
(Životvorna voda) Odgajateljice same
dolaze često radi posudbe građe. Važne su
im informacije i preporuke koje dobivaju
od knjižničara. Znaju za programe kao što
su književni susreti, promocije knjige,
U Godišnjem planu i programu
Vrtića suradnja s Knjižnicom
navodi se u obliku posjeta vrtićkih
skupina s odgajateljem tijekom
Mjeseca hrvatske knjige na
upoznavanje;
U letku Kako pripremiti dijete za
učenje čitanja i pisanja? koje je
pripremila pedagoginja Vrtića
roditelje se potiče da učlane djecu
u knjižnicu i da je redovito
posjećuju;
62
predstave, predavanja, tribine i slično ali ne
sudjeluju (samo je pedagoginja na jednoj
tribini sudjelovala kao predavač)
Poticajno okruženje/
aplikacije, didaktički
materijali, dostupnost
čitateljskih materijala
Vrtić koristi puno didaktičkih materijala i
raznovrsnih aplikacija za poticanje rane
pismenosti; Odgajatelji sami uređuju
interijer i prilagođavaju ga interesu i
potrebama djece te kao dodatak tekućim
aktivnostima; Aplikacije kupuju, ali ih
često i sami izrađuju, na zidu ima puno
aplikacija koje su napravila djeca, 3D
aplikacije koje sami izrađuju; Didaktički
materijali: radni listići (kupovni i koje su
sami izradili), slikovnice, knjige, časopisi,
papiri, bojice, olovke, blokovi, fascikli,
kutije, likovni pribor; Didaktičke
igre/igračke: slagarice, umetaljke,
memory, društvene igre, križaljka sa
slovima na čičak, scenske lutke (jako često
ih koriste za pričanje i prepričavanje),
simboličke igre (kao da…), CD ROM-ovi
(Sunčica i Učilica), DVD-i s
dokumentarnim, igranim i animiranim
filmovima, audio CD-i s pričama i
pjesmicama za djecu, igračke od pedagoški
neoblikovanog materijala (prema knjigama
Edite Slunjski), iskorištena ambalaža od
raznih proizvoda (kutije od keksa,
bombonijera, šampona, lijekova…)
Svaka odgojna skupina ima svoj kutić
slikovnica; U sobi pedagoginje nalazi se
polica s knjižnim fondom za odgajatelje
koji obuhvaća stručnu pedagošku,
psihološku i medicinsku literaturu s
područja predškolskog razvoja, odgoja i
obrazovanja, enciklopedije, vrijedne
slikovnice i knjige za djecu. Kutići
slikovnica se nalaze u mirnijem dijelu sobe
ili ako postoji mogućnost odvojeni su
pregradnim zidom, stoje odmah uz kutić
pismenosti i likovni kutić; uz kutić
slikovnica nalaze se strunjače i mekani
jastuci koji su odvojeni zavjesom gdje se
djeca mogu zavući, udobno zavaliti i u miru
listati, gledati i čitati slikovnice i pri tome
uživati. Djeca ne mogu posuđivati
slikovnice doma, ali vrlo često od kuće
donose svoje slikovnice i daruju ih
knjižnici.
Organizacijsko – materijalni
kontekst i sve aktivnosti;
Omogućavanje djeci svakodnevno
doticanje s materijalnom i
duhovnom organizacijskom
sredinom.
63
Tablica br. 3: Obrazac za studiju slučaja – Dječji odjel s igraonicom Narodne knjižnice
Petar Preradović Bjelovar
Fenomeni istraživanja Intervju Analiza dokumentacije
Organizirani programi kojima
se potiče razvoj rane
pismenosti
Igraonica;
Igraonica za bebe;
Igraonica za djecu i roditelje;
Pričopričalice;
Engleska igraonica
Program rada Narodne
knjižnice Petar Preradović
Bjelovar: Pedagoško-animatorski
rad s djecom predškolske dobi
kroz stalne i povremene programe:
Igraonica za bebe (1-3 g.),
Igraonica (3-7 g.),
Igraonica za djecu i roditelje
zajedno (3-7 g.),
Engleska igraonica (4-7 g.),
Glazbena igraonica (3-7 g.),
Igraonica u bolnici (U općoj
bolnici Bjelovar na odjelu
pedijatrije jednom tjedno za djecu
koja se nalaze na bolničkom
liječenju),
Pričopričalice (3- 8 g.),
Upoznaj svoju knjižnicu! (vrtićke grupe i grupe predškole),
Izložbe u prostoru igraonice i
knjižnice,
Obiteljski sastanak (za djecu i
roditelje zajedno, jednom
mjesečno, sastanak vodi
knjižničar, a u goste je pozvan
stručnjak određenog odgojno-
obrazovnog područja.);
Književni susreti i promocije
knjiga za predškolsku djecu,
Umjetnik- to sam ja, jednom
godišnje, izložba kreativnih
dječjih radova;
Čitateljski maraton – uz
međunarodni dan pismenosti,
cjelodnevno čitanje u igraonicama
i knjižnici,
Uberi priču, jednom godišnje,
sudjeluju djeca, polaznici
igraonice, koji sljedeće jeseni
kreću u školu;
Kazališne predstave,
profesionalne i amaterske, četiri
puta godišnje,
Plan i program Igraonice
64
(Program Igraonice verificiran je
od MZOŠ-a RH): kroz razne
aktivnosti, individualne i skupne,
potiču se svi elementi rane
pismenosti.
Aktivnosti koje potiču razvoj
rane pismenosti
Aktivnosti čitanja i pričanja
Zajednička usmjerena posudba građe
(knjižničar, roditelj, dijete); Pričanje i
čitanje djeci (Maraton čitanja);
Prelistavanje slikovnica; Prepričavanje;
Slušanje audio priča i pjesmica; Crtanje i
ilustriranje na temelju priče; Poticanje
govornog izražavanja; Govorno-jezične
igre; Vježbanje fonološke osjetljivosti;
Vježbanje grafomotorike i fine motorike;
Recitiranje i pjevanje pjesmica; Igre
zagonetki i pitalica; Scenske igre i
dramatizacija, igre sa scenskim lutkama;
Edukativne društvene igre; Računalne
edukativne igre; Organizirani posjeti
predškolske djece na upoznavanje knjižnice
i aktivnosti pričanja i čitanja; Odlasci
knjižničara u dječje vrtiće; Književni
susreti; Kazališne predstave; Posjete
izložbama; Šetnje.
Svakodnevno u različitim situacijama i u
knjižnici i u igraonici; Poticanje na
posudbu kvalitetne građe, dostupnost i
pristupačnost istaknuti su kao važni
čimbenici koji potiču predškolsku djecu na
korištenje slikovnica i druge građe;
Komunikacija s korisnicima, širok izbor
čitateljskih materijala u kutiću slikovnica,
izložbe, bilteni.
Mjesečni program rada u
igraonici razrađen je po tjednima;
Kroz razne aktivnosti i sadržaje
potiče se razvoj govora i jezika te
razvoj predčitačkih, predpisačkih i
predmatematičkih vještina
(govorno izražavanje, govorne
igre, prepričavanje, čitanje,
slušanje, vođeni razgovor,
pokretne igre s pjevanjem,
recitiranje, igre riječima, igre
slovima, zagonetke, crtanje,
igranje didaktičkim društvenim
igrama)
Svaki susret jedna slikovnica:
Svaki dan čita se slikovnica ili
prepričava priča iz knjige koja
prati tjednu temu (pričanje, čitanje,
slušanje, prepričavanje,
ilustriranje).
Dobne skupine u kojima se
potiče razvoj rane pismenosti
Od najranije dobi do godine prije polaska u
školu primjereno svakom razvojnom
stupnju ; Druga godina se ističe kao godina
kada se uočava prirodni interes djeteta za
knjigu i aktivnosti pričanja i čitanja.
Bebe (1-3 g.); Mlađa grupa (3-4
g.); Srednja grupa (4-5 g.); Starija
grupa (6-7 g.); Engleska (4-7 g.);
Roditelji i djeca zajedno (3-7 g.);
Pričopričalice (3-8 g.)
Stavovi knjižničara i
odgajatelja o važnosti rane
pismenosti
Upoznati su s terminom rana pismenost i
definiraju je kao zainteresiranost male
djece za aktivnosti čitanja, pričanja,
baratanja knjigom, odnosno, sve ono što
predškolska djeca znaju o čitanju, pisanju,
slovima, glasovima, grafomotorička
spremnost, razvijene vještine slušanja,
govorenja, komunikacijske vještine,
65
razvijeno logičko zaključivanje,
motiviranost za čitanje, pričanje i govorno-
jezične igre, spremnost za suradnju s
odgajateljem; Ističu važnost poticanja rane
pismenosti; Smatraju kako u predškolsko
doba trebaju razviti koncentraciju i pažnju
te motiviranost za slušanje priča, od
elemenata rane pismenosti trebaju razviti
slušanje, govorenje te predčitačke i
predpisačke vještine kao što su fonološka
osjetljivost, prepričavanje, finu motoriku;
Smatraju da se djecu ne treba prije škole
učiti čitati i pisati, ali da se trebaju razvijati
predčitateljske vještine, a ako koje dijete na
taj način i nauči čitati treba ga podržati u
tome i poticati njegov daljnji razvoj; Svi
ispitanici smatraju da imaju osigurane
pedagoške, fizičke, materijalne i
organizacijske uvjete za provedbu
aktivnosti poticanja razvoja rane
pismenosti.
Oblici suradnje s roditeljima
na području rane pismenosti
Svakodnevni informativni rad; Zajedničko
organizirano biranje slikovnica jednom
tjedno; Roditelji kao suradnici svih
programa, a posebno Igraonica za djecu i
roditelje zajedno; Povremeni programi
Škola za roditelje, tribine, predavanja,
izložbe; Roditeljska polica s izdvojenom
građom posebno interesantnom roditeljima;
Torba puna knjiga-obiteljski set.
Roditelji ne pokazuju onoliki interes za sve
oblike suradnje u odnosu na naša
očekivanja, odnosno, na našu ponudu
uslugama i programima namijenjenih
njima.
Individualne informacije
prilikom dovođenja i odvođenja
djece; Roditelj u gostima (govori
o svom zanimanju, Maraton
čitanja); Podjela informativno-
edukativnih paketa za
novorođenčad i roditelje HČD-a;
Priredbe djece Igraonice za
roditelje; Uključivanje roditelja i
djece zajedno u kreativne
radionice Knjižnice; Okupljanje
roditelja na Obiteljskim
sastancima gdje je gost stručnjak
određenog područja odgoja i
obrazovanja predškolske djece;
Upućivanje roditelja na korištenje
Biltena prinova i Biltena za
roditelje. Izložbe kreativnih
radova roditelja u Knjižnici.
Oblici suradnje s dječjim
vrtićom na području rane
pismenosti
Individualni posjeti odgajatelja radi
posudbe knjižnične građe – Torba puna
knjiga, set za vrtiće; Sudjelovanje
odgajatelja na predavanjima, tribinama koje
organizira knjižnica; Posjeti skupina
Dječjih vrtića knjižnici; Program Upoznaj
svoju knjižnicu!; Program Pričopričalice;
Suradnja s pedagozima dječjih vrtića;
Književni susreti i predstavljanje
slikovnica; Dječje predstave.
Kroz planiranu suradnju s dječjim
vrtićima u zajednici; Stalni
programi i usluge namijenjeni
vrtićima: Upoznaj svoju
knjižnicu!, Pričopričalice, Torba
puna knjiga-set za vrtiće;
Povremeni programi: književni
susreti i promocije knjiga,
predavanja i tribine, radionice,
izložbe.
Poticajno okruženje/ Prostor Dječjeg odjela knjižnice ispunjen je Uređenje izložbenih
66
8.4. Rasprava
Na temelju analize podataka dobivenih nakon provedenog intervjua i analize
dokumentacije dobiven je uvid u aktivnosti u području poticanja i razvoja rane pismenosti u
Vrtiću i Knjižnici i njihovoj međusobnoj suradnji. Istraživanjem fenomena vezanih uz ranu
pismenost podijeljenih u sedam kategorija, za svaku ustanovu posebno, dobili su se odgovori
koji će se koristiti za razvijanje programa i usluga na području poticanja razvoja rane
pismenosti i uspostavljanje intenzivnije suradnje svih sudionika u procesu ranog
opismenjavanja.
1. Fenomen istraživanja: organizirani programi kojima se potiče razvoj rane
pismenosti
Prvi fenomen koji se istraživao su organizirani programi Vrtića i Knjižnice kojima se
potiče razvoj rane pismenosti, a dobiveni rezultati pokazuju kako postoji više programa u obje
ustanove kojima se potiče razvoj rane pismenosti od kojih su u Vrtiću programi više usmjereni
na cjelovit razvoj predškolskog djeteta gdje se poticanje razvoja pismenosti provlači kroz sve
vrtićke programe i aktivnosti, dok su u Knjižnici programi više fokusirani na poticanje
pozitivnih emocija prema knjigama i čitanju i stvaranje čitateljske kulture od rane dobi. Vrtićki
Program predškole usmjeren je na poticanje razvoja rane pismenosti kojemu je to jedan od
osnovnih ciljeva. I Program za poticanje rane darovitosti također intenzivnije potiče razvoj
aplikacije, didaktički
materijali, dostupnost
čitateljskih materijala
knjižničnom građom; Kutići slikovnica u
DO i prostoru Igraonice koji su na dohvat
ruke; prostori su obogaćeni raznim
aplikacijama i didaktičkim materijalima
kojima se potiče razvoj rane pismenosti;
Aplikacije u Igraonici su vezana uz tjedna i
mjesečna događanja; Aplikacije često
izrađuju i sama djeca; Bojanke, ispunjaljke,
slovarice; Didaktičke igre: memory,
domino, umetaljke, premetaljke, slagarice,
loto; Didaktičke igračke; Didaktičke PC
igre: Sunčica, Mala učilica, Abeceda,
Čitajmo zajedno, Eva u svijetu slova;
Plakati i posteri; Zidne aplikacije koje
izrađuju odgajatelji, knjižničari i djeca;
slikovnice koje izrađuju djeca i odgajatelji;
Radni materijali, radne bilježnice, radni
listići; pribor za crtanje, slikanje i pisanje,
prazni papiri i blokovi; Dječji časopisi;
Novine i reklamni letci.
prostora/panoa dječjim likovnim
radovima i aplikacijama te ostalim
stvaralačkim radovima, izdvajanje
i izlaganje slikovnica iz fonda koje
se koriste u radu za određeni
tematski tjedan.
67
predčitačkih, predpisačkih i predmatematičkih vještina. Općeniti program Vrtića prožet je
ciljevima i zadacima koji su usmjereni na poticanje razvoja svih čimbenika rane pismenosti i
ostvaruju se raznim aktivnostima kojima se izravno i neizravno potiče njihov razvoj. U
Knjižnici se najintenzivnije potiče razvoj rane pismenosti, posebno predčitačkih, predpisačkih i
predmatematičkih vještina, u Programu igraonice koju pohađaju djeca u godini pred polazak u
školu. Knjižničnom programu Pričopričalice osnovni je cilj razvijanje pozitivnih emocija
prema knjigama i čitanju. Svim programima Knjižnice namijenjenim predškolskoj djeci cilj je
stjecanje navike dolaženja u knjižnicu i korištenje njezinim uslugama i programima od
najranije dobi.
2. Fenomen istraživanja: svakodnevne aktivnosti koje potiču razvoj rane pismenosti
Aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti, koje se provode u obje ustanove,
razvijaju sve čimbenike rane pismenosti, govorno-jezične, motoričke i grafomotoričke,
predčitačke i predpisačke vještine. Vrtić provodi specifične aktivnosti, predčitačke i
predpisačke, u svim grupama, kroz izravno poticanje gdje se ima za cilj omogućiti djetetu
stjecanje novog znanja i vještina s područja rane pismenosti i aktivnosti čitanja i pričanja
kojima razvija kulturu čitanja. Neizravno se potiče razvoj rane pismenosti u svakodnevnim
aktivnostima, životno-praktičnim i radnim aktivnostima, aktivnostima raznih igara, društveno-
zabavnim aktivnostima, umjetničkim aktivnostima, aktivnostima izražavanja i stvaranja,
istraživačko-spoznajnim aktivnostima i specifičnim aktivnostima kretanjem. Neizravno
poticanje je vrlo često, kroz sve projekte koji zahtijevaju dubinsko istraživanje neke teme i u
rješavanju zadaća kojima je cilj iz nekog drugog razvojnog područja kada posredno usvajaju i
neke čimbenike rane pismenosti (globalno čitanje - znak bolnice, slike zanimanja na kojoj i
slovima pišu ta zanimanja i drugo). U Knjižnici se provode razne aktivnosti kojima je temelj
igra i kada se izravno i neizravno razvijaju: govorne sposobnosti (govorno izražavanje,
govorno-jezične igre); sposobnosti pamćenja(prelistavanje i prepričavanje slikovnica, crtanje i
ilustriranje na temelju odslušane priče); koordinacije pokreta (vježbanje motorike i
grafomotorike, držanje slikovnice i listanje stranica); proširuje znanje (pričanje i čitanje iz
knjiga, odlasci u šetnje i posjete ustanovama, obrazovne društvene i računalne igre); razvija i
bogati maštu i kreativnost (pričanje i čitanje iz slikovnica, gledanje kazališnih predstava,
scenske igre i igre lutkama, dramatizacije). Aktivnosti čitanja i pričanja prisutne su
svakodnevno u radu s predškolskom djecom u obje ustanove, individualno i grupno, spontano
i kao planirane aktivnosti. Intenzitet tih aktivnosti ovisi o dobi i interesu same djece što
poštuju obje ustanove. Vrtić ističe da pričanje i čitanje priča u vrtiću ima ulogu promicanja
68
humanih vrijednosti i suradničkog učenja. U Knjižnici je pričanje i čitanje nezaobilazno u
svakodnevnom radu Igraonica, slikovnice određenog sadržaja prate temu koja se proteže kroz
sve aktivnosti jednog tjedna u svim grupama.
3. Fenomen istraživanja: dobne skupine u kojima se potiče razvoj rane pismenosti
U obje ustanove razvoj rane pismenosti se potiče od najranije dobi, u Vrtiću od
jasličkih skupina, u Knjižnici od Igraonica beba, pa dalje kroz sve skupine, razlika je u
intenzitetu poticaja koji se s odrastanjem pojačava. Većina ispitanika je uočila prirodnu
zainteresiranost za aktivnosti kojima se potiče rana pismenost koja se kod neke djece pojavljuje
negdje oko druge godine, a kod većine djece u četvrtoj godini, dok je najizraženiji interes i
motivacija za aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti kod djece u godini pred polazak u
školu, tada su i njihovi roditelji najzaineresiraniji za postignuća svoje djece na tom području jer
svi oni žele da njihova djeca stignu pripremljena u prvi razred. Razvijanje vještina rane
pismenosti i njezin utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta se svakodnevno prati, djelatnici Vrtića
imaju obavezu zapisivati sve promjene za svako dijete u knjigu pedagoške dokumentacije. U
Knjižnici se također prate postignuća djece, ali se ne bilježe, već se usmeno informira roditelje.
Često se individualno pristupa kod namjernih intervencija razvijanja rane pismenosti, pogotovo
u Vrtiću, koji u rad uključuju i logopeda ako je potrebna njihova stručna pomoć. U Knjižnici se
logoped povremeno uključuje kao vanjski suradnik. Svi ispitanici ističu model odraslog kojeg
dijete oponaša, te dostupnost i izloženost djece čitateljskim materijalima kao dobar način
razvijanja čimbenika pismenosti za svu predškolsku djecu.
4. Fenomen istraživanja: stavovi pedagoga, odgajatelj i knjižničara o važnosti rane
pismenosti
Ispitanici obje ustanove svjesni su važnosti poticanja razvoja rane pismenosti te ranu
pismenost definiraju kao jednu od nezaobilaznih kompetencija koju predškolska djeca trebaju
imati kako bi mogla uspješno svladavati životne i obrazovne zadaće i pri tom navode niz
vještina i znanja koja obuhvaća termin rana pismenost kao što su predčitačke vještine od kojih
najčešće navode fonološku osjetljivost, glasovnu osviještenost, vještine slušanja, prepričavanja,
pričanja, globalno čitanje, zatim predpisačke i predmatematičke vještine, vještine baratanja sa
slikovnicom i pozitivan stav prema čitanju i knjigama. Svi ispitanici, osim jednog iz Knjižnice
smatraju da djeca prije škole ne trebaju naučiti čitati već razviti predčitačke vještine,
koncentraciju, pažnju, motiviranost za čitateljske aktivnosti. Odgajatelji i knjižničari obiju
ustanova smatraju da ako djeca pokažu interes za slova i čitanje trebaju u tome biti podržani,
69
što znači da se djecu ne poučava u predškolskoj dobi čitanju i pisanju, ali ga se podržava u
njegovim samoinicijativnim nastojanjima da ovlada tim vještinama. Mnoga djeca koja od
najranije dobi odrastaju okružena bogatim čitateljskim materijalima i predčitateljskim
aktivnostima, čitaju i pišu prije polaska u školu, iako to nije bila namjera odraslih iz njihova
okruženja. Jedan ispitanik iz Knjižnice, znajući koje se sve aktivnosti za poticanje rane
pismenosti provode, smatra ako dijete u današnje vrijeme ne usvoji vještinu čitanja prije škole
da je to propust roditelja i odgajatelja. Prema mišljenju ispitanika obiju ustanova osigurani su
svi pedagoški, fizički, socijalni i organizacijski uvjeti potrebni za programe i aktivnosti kojima
se potiče razvoj rane pismenosti kao što su kompetentni djelatnici, programska usmjerenja i
prateći izvedbeni programi, prostorni uvjeti, radno vrijeme, didaktički i čitateljski materijali što
se iščitava iz sve tri tablice. Stav svih ispitanika je da pored roditelja i odgajatelji i knjižničari
imaju odgovornu ulogu u razvoju djeteta na području rane pismenosti.
5. Fenomen istraživanja: oblici suradnje na području rane pismenosti
Suradnja s roditeljima je bitna karika koja omogućuje šire i kompleksnije djelovanje na
razvoj djeteta. Ispitanici obje ustanove naglašavaju suradnju s roditeljima kao vrlo važan dio
njihova rada. Na području rane pismenosti ta se suradnja ponajprije odnosi na informiranje
roditelja o važnosti roditeljske uloge i njihovog utjecaja na razvoj rane pismenosti i koji su
načini poticanja razvoja rane pismenosti primjereni u obiteljskom okruženju, pa ispitanici obje
ustanove navode svakodnevne kontakte odgajatelja, knjižničara i roditelja kao jedan od
najvažnijih oblika suradnje. Suradnja s roditeljima u Knjižnici ima naglasak i na aktivnom
uključivanju roditelja u sve programe i projekte namijenjene predškolskoj djeci, koliko god
mogućnosti dozvoljavaju, kao što je zajedničko druženje u igraonicama, zajedničko biranje
slikovnica, zajedničko sudjelovanje u kreativnom radionicama i pričaonicama, jer se na taj
način djeci pokazuje da je knjižnica korisno i zanimljivo mjesto. Knjižničari također
informiraju roditelje o kvalitetnoj literaturi za djecu i odrasle. Obrazovanje roditelja kao jedan
od oblika suradnje zastupljena je u obje ustanove, za razliku od Vrtića koji koristi manje
formalne oblike edukacije kao što su savjetovališta za roditelje i informiranje putem tematskih
edukativnih letaka i svoje web stranice iz razloga što su primijetili kako roditelji nisu
zainteresirani za edukacije tipa škole za roditelje jer se na taj način stječe pogrešan dojam da su
roditelji neznalice na području roditeljstva, u Knjižnici se povremeno organiziraju škole za
roditelje, tribine i predavanja na kojima stručnjak iz određenog područja odgoja i obrazovanja
predškolske djece upoznaje roditelje s raznim konceptima roditeljstva. Ispitanici Vrtića
zadovoljni su interesom roditelja za sve ponuđene oblike suradnje i ističu da je interes
70
najizraženiji kod roditelja djece u godini pred polazak u školu. Ispitanici Knjižnice su manje
zadovoljni interesom roditelja za povremene aktivnosti kao što su škola za roditelje, tribine i
predavanja, ali su zadovoljni interesom koji pokazuju za uključivanje u programe igraonica za
bebe kao partneri odgajatelji-knjižničaru.
6. Fenomen istraživanja: oblici suradnje vrtića i knjižnice na području rane
pismenosti
Jedan od fenomena kojim se istraživanje bavilo je suradnja knjižnice i vrtića, a rezultati
do kojih se došlo pokazuju kako su obje ustanove svjesne važnosti i koristi uzajamne suradnje,
ali da ona nije realizirana u onoj mjeri u kojoj bi bile zadovoljene potrebe obje ustanove. Prema
Godišnjem plan i programu Vrtića navodi se posjet knjižnici kao kulturnoj ustanovi jednom u
Mjesecu hrvatske knjige, ali samo starijih mješovitih skupina. Ispitanici Vrtića su se malo ili
uopće nisu koristili s nekim knjižničnim programima i uslugama koje su namijenjene vrtićima,
a jedan od njih je stalan program Pričopričalice, na kojem tri ispitanika nikada nisu sudjelovala
sa svojim skupinama, a jedan ispitanik nije ni znao za taj program. Ispitanici iz Vrtića često
dolaze u Knjižnicu radi posudbe građe i informiranja o novostima na našem tržištu i kvalitetnoj
građi i koriste knjižničnu uslugu Torba puna knjiga-set za vrtiće. Iako je ta knjižnična usluga
popularna kod ispitanika Vrtića, sa stajališta Knjižnice ona i nije tako uspješna radi izostanka
izravnog kontakta s vrtićkom djecom, a to je bio jedan od glavnih ciljeva kad je vrtićima
ponuđena ova usluga jer je zamišljeno da prilikom šetnje ili ciljanog posjeta Knjižnici
odgajateljice zajedno s djecom biraju knjige i AV građu koju će posuditi za svoju skupinu.
Ispitanici Vrtića napominju da bi vjerojatno češće dolazili s djecom u knjižnicu da njihovi
objekti nisu toliko jako udaljeni od Knjižnice, ali također iznose kako ne propuštaju svaku
priliku da roditeljima djece, polaznika njihovog Vrtića, govore o važnosti korištenja knjižnice
i upućuju ih da učlane svoju djecu u knjižnicu i redovito ju posjećuju. Iako prema Planu i
programu Knjižnice stoji suradnja s vrtićima koja bi se realizirala kroz stalne i povremene
programe malo se od toga što u praksi ostvari. Knjižnica bi pri planiranju svojih programa
namijenjenih vrtićima trebala voditi računa o njihovoj dostupnosti i izvedivosti, pa bi trebala
konzultirati pedagoge i ravnatelje vrtića koji bi mogli pomoći u osmišljavanju programa koji bi
se mogli realizirati.
71
7. Fenomen istraživanja: poticajno okruženje
Poticajno okruženje u vidu organizacijsko – materijalnog konteksta kao što su
okruženost i dostupnost raznovrsnih čitateljskih materijala, aplikacije i didaktički materijali
kojima se potiče razvoj rane pismenosti u obje ustanove su na visokoj razini. U Vrtiću i u
igraonici Knjižnice koristi se puno aplikacija, gotovo na svakoj slobodnoj plohi nalazi se neki
plakat, poster ili slika, kupljena ili napravljena rukom odgajatelja ili djece, a koja pokazuje
nešto iz područja pismenosti (slova, riječi, brojevi, slikopriča…) Knjižnica je ispunjena
knjigama, slikovnicama i drugom čitateljskom građom i time ističe važnost knjige i čitanja. U
njezinom centralnom prostoru nalazi se kutić sa slikovnicama razvrstanih prema sadržajnom
području i razvojnom stupnju korisnika i nekoliko spužvastih sjedalica koje služe za mirno
prelistavanje prije nego što se korisnici odluče što će posuditi. Pored kutića slikovnica nalazi se
roditeljska polica na kojoj se nalazi izabrana građa, noviteti ili klasici, s područja odgoja i
obrazovanja i Bilten za roditelje. U Vrtiću svaka odgojna skupina ima svoj kutić slikovnica koji
se nalazi ili u odvojenoj prostoriji ili u mirnijem dijelu dnevne sobe s prostorom za samostalno
prelistavanje slikovnica i knjiga koji je odvojen paravanom ili zavjesom i u kojem se nalaze
strunjače i puno manjih i većih jastuka, radi postizanja sličnosti s uvjetima koje djeca imaju
kod kuće kada barataju sa slikovnicama. Kutići slikovnica u Vrtiću uglavnom se nalaze odmah
pored kutića pismenosti i likovnog kutića što djeci omogućuje povezivanje sadržaja iz svih
kutića. Ispitanici obiju ustanova koriste puno didaktičkih materijala u radu s djecom (radni
listovi, bojanke, ispunjaljke, enigmatika, knjige, časopisi, papiri, blokovi, fascikli, obrazovni
CD-ROM-ovi…), didaktičkih igračaka (slagarice umetaljke, preklapaljke, pamtilice, scenske
lutke…), pedagoški neoblikovan materijal (iskorištena ambalaža i slično za simboličke igre)
kojima se potiče razvoj rane pismenosti. U Knjižnici se vrlo često rade izložbe na kojima se
izlaže građa iz knjižničnog fonda, slikovnice, ilustrirane knjige, enciklopedije, karte,
fotografije, brošure, AV građa kojom se želi istaknuti bogatstvo i raznolikost građe i potaknuti
korisnike na posudbu.
Sagledavajući cjelinu, može se zaključit kako obje ustanove, Vrtić i Knjižnica, svaka u
skladu sa svojim ciljevima i zadacima, aktivno djeluje na području poticanja razvoja rane
pismenosti. Obje ustanove imaju organizirane programe kojima je obuhvaćeno područje rane
pismenosti i svakodnevno provode, izravne i neizravne aktivnosti kojima se potiče razvoj svih
čimbenika rane pismenosti od najranije dobi. Ispitani djelatnici obiju ustanova svjesni su
važnosti rane pismenosti, pravilno ju definiraju i imaju sve potrebne kompetencije za rad s
predškolskom djecom. Također su osigurani svi materijalni i organizacijski uvjeti kao i bogato
72
poticajno okruženje. Analizirajući odgovore ispitanika obiju ustanova o uključivanju roditelja
u rad na poticanju razvoja rane pismenosti svi ističu važnost te suradnje koja je više
informativna i savjetodavna nego partnerska. Na primjeru ova dva slučaja može se naslutiti
opći problem koji postoji u našem društvu, a to je neosviještenost roditelja po pitanju njihove
uloge u razvijanju rane pismenosti. Vrtić, a posebno Knjižnica trebali bi poraditi na svojim
programima koji bi imali za cilj skretanje pozornosti roditelja, prvenstveno majki na značaj
ranih poticaja za razvoj vještina čitanja i pisanja koje imaju utjecaj na uspjeh u školskoj dobi,
ali i tijekom cijelog života. Roditelje, a i širu javnost, treba senzibilizirat na važnost stvaranja
pozitivnog okruženja za poticanje čitanja i pismenosti od najranije dobi u obitelji i društvu
općenito. Ono što je istraživanje također pokazalo jest da bi se trebala intenzivirati i
međusobna suradnja obiju ustanova koja će otvoriti više mogućnosti djelovanja na tom
području, a što će potaknuti i roditelje, najodgovornije osobe za zdrav razvoj djece, da se i oni
aktivnije uključe u poticanje razvoja rane pismenosti. Zajedničkim djelovanjem, njihov rad na
tom području bit će vidljiviji u zajednici, a rana pismenost će se istaknuti kao jedna od važnijih
kompetencija za zdravo odrastanje djece.
8.4.1. Smjernice za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i
knjižnicama.
Cilj Smjernica je ponuditi okvirni koncept za poticanje rane pismenosti u ustanovama
koje imaju organizirane programe za djecu predškolskog uzrasta, dječjim vrtićima i
igraonicama u sklopu narodnih knjižnica koje su nastale na temelju rezultata provedenog
istraživanja u Vrtiću i Knjižnici.
Organizirani programi
Organizirani izvanobiteljski programi iz predškolskog odgoja i obrazovanja ostvaruju
se u primarnom (dječji vrtići) i kraćem obliku (igraonice u narodnim knjižnicama i kraći
programi u dječjem vrtiću) koji trebaju biti u skladu s važećim zakonskim aktima i verificirani
od strane MZOS-a. Programska usmjerenja dječjih vrtića i knjižnica trebaju biti u skladu s
razvojnim osobinama i potrebama djece i podupirati njihov cjelovit razvoj od najranije dobi, a
razvoj pismenosti jedan je od primarnih ciljeva.
Zadaće
Zadaće organiziranih programa su ostvariti pravo svakog djeteta na razvoj rane
pismenosti kao jedne od važnih kompetencija predškolskog djeteta u obiteljskom i
73
izvanobiteljskom kontekstu; stvoriti bogato i poticajno okruženje za razvoj rane pismenosti;
raznim aktivnostima poticati govorno-jezični razvoj, razvoj predčitačkih, predpisačkih i
predmatematičkih vještina; stvoriti bogato okruženje čitateljskim materijalima radi razvijanja
pozitivnih emocija prema knjigama i čitanju i stvaranja čitateljske kulture; informirati roditelje
i druge odrasle koji se bave predškolskom djecom o važnosti čitanja za razvoj jezičnih i
čitateljskih vještina i njihove uloge u procesu razvijanja: razvijati roditeljske kompetencije
potrebne za unaprjeđivanje djetetova razvoja na području rane pismenosti; uključiti roditelje u
vrtićke i knjižnične programe kojima se potiče razvoj rane pismenosti; informirati roditelje i
odgajatelje o građi primjerenoj za određenu dob i o izvorima koji su ima dostupni u njihovoj
narodnoj knjižnici; uvesti svakodnevno pričanje i čitanje priča u obiteljskom i
izvanobiteljskom okruženju.
Aktivnosti
Aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti proširuju znanje i razvijaju vještine
koje vode ka razvijanju cjeloživotne pismenosti: govorno-jezične vještine, predčitateljske
vještine, sposobnosti pamćenja, logičkog razmišljanja i zaključivanja; vještine motorike, fine
motorike i grafomotorike; utvrđivanje i proširivanje znanja; razvijanje mašte i kreativnosti.
Aktivnosti se mogu provoditi izravno kada je cilj razvijanje vještina rane pismenosti tzv.
specifične aktivnosti za razvijanje rane pismenosti i aktivnosti čitanja i pričanja ili neizravno
kada su primarni drugi ciljevi, a pismenost se razvija posredno.
Kompetecije odgajatelja i knjižničara
Za uspješnu provedbu programa i aktivnosti kojima se potiče razvoj rane pismenosti
potrebni su kompetentni djelatnici dječjih vrtića i narodnih knjižnica, odgajatelji, pedagozi,
logopedi i knjižničari koji imaju stručna znanja i vještine s područja dječjeg razvoja, dječje
psihologije i pedagogije, dječjeg knjižničarstva i s područja razvoja rane pismenosti. Pored
obrazovanosti, kompetencije obuhvaćaju i kreativnost, komunikativnost, i s djecom i s
njihovim roditeljima, sposobnost prilagođavanja, predanost i sposobnost timskog rada.
Naglasak je i na njihovim pozitivnim stavovima o poticanju razvoja rane pismenosti kod
predškolske djece od najranije dobi.
Suradnja
Obuhvaća suradnju s roditeljima, međusobnu suradnju dječjeg vrtića i knjižnice i
suradnju s drugim ustanovama i organizacijama u društvu koja se bave predškolskom djecom.
74
Dječji vrtići i knjižnice organiziraju programe kojima obrazuju roditelje o njihovoj ulozi u
poticanju razvoja rane pismenosti, provode stručnu, savjetodavnu i informativnu pomoć i daju
podršku roditeljima u njihovim nastojanjima razvijanja pismenosti kod djece. Roditelje se treba
uključivati u programe kojima se potiče razvoj rane pismenosti, u dječjem vrtiću uključivanjem
u povremene programe i aktivnosti koje se organiziraju u njihovo slobodno vrijeme, a u
knjižnici svakodnevnim aktivnim uključivanjem u programe knjižnice i igraonica. Dječji vrtić i
knjižnica trebaju približiti svoje aktivnosti kojima potiču razvoj rane pismenosti što širem
krugu roditelja. Međusobna suradnja dječjih vrtića i narodnih knjižnica ima ulogu pojačati
intenzitet poticaja na području razvoja rane pismenosti. Knjižničari preporučuju odgajateljima
kvalitetnu i primjerenu knjižničnu građu za određenu dob, promoviraju knjižnicu kao pozitivno
okruženje za poticanje razvoja rane pismenosti gdje su dobrodošli odgajatelji i djeca iz dječjih
vrtića, a odgajatelji i pedagozi su podrška knjižničarima u njihovim nastojanjima razvijanja
čitateljske kulture od najranije dobi. Druge ustanove i organizacije s kojima trebaju surađivati
dječji vrtići i knjižnice su zdravstvene ustanove, obiteljski centri, logopedski kabineti i svi
drugi koji mogu pridonijeti ukupnom razvoju pismenosti kod predškolskog djeteta. Suradnja
ujedno ima i ulogu promocije rane pismenosti kao važne kompetencije predškolskog djeteta
koja je temelj za cjeloživotnu pismenost.
Materijalni kontekst
Potrebno je osigurati siguran prostor koji je bogat i poticajan za razvoj rane pismenosti.
Materijalni kontekst je pozitivan dodatak aktivnostima koje se provode. Odgajatelji i
knjižničari trebaju sami uređivati prostor i prilagođavati ga prema interesu i potrebama djece.
Čitateljski materijali i didaktički materijali kojima se potiče razvoj rane pismenosti trebaju biti
na dostupnom i vidljivom mjestu, smješteni u mirnije dijelove vrtićkih soba, igraonica i
knjižnica. Aplikacije koje se stavljaju na zidove i druge slobodne površine pojačavaju interes i
pažnju djece za sadržaje vezane uz pismenost. Aplikacije se mogu kupiti gotove, mogu ih
izraditi odgajatelji i knjižničari, sami ili s djecom. Didaktičke igre i igračke također mogu biti
kupovne, a mogu ih izrađivati i djeca zajedno s odgajateljima i knjižničarima. U dječjim
vrtićima i knjižnicama cjelokupno materijalno okruženje s elementima pismenosti daje do
znanja djeci i roditeljima da su vještine rane pismenosti jedne od važnijih koje djeca trebaju
usvojiti prije polaska u školu.
75
9. Zaključak
Suvremeno doba karakterizira se kao doba naglog razvoja informacijsko-
komunikacijskih tehnologija, ogromne produkcije informacija te njihovog protoka. Ono
postavlja pred čovjeka današnjice nove zadaće čija rješavanja zahtijevaju kompetencije u vidu
raznih znanja i vještina koje se nazivaju pismenost. Biti pismen, znači imati razvijen cijeli niz
vještina i posjedovati širok korpus znanja od čitanja, pisanja i računanja do vještina
pretraživanja, pronalaženja i evaluacije informacija i pretvaranja tih informacija u novo znanje
koje donosi određenu vrijednost za život pojedinca. Pismenost je kompetencija neophodna za
cjeloživotno učenje i uspjeh u obrazovanju. S opismenjavanjem se započinje u ranoj dječjoj
dobi, prijemljivom razdoblju za razvijanje osnovnih čimbenika pismenosti, govora, jezika,
slušanja, čitanja i pisanja. U prvim godinama života, ranom djetinjstvu, odvija se
najintenzivniji razvoj na području tjelesnog, kognitivnog, psihičkog, socijalnog, emocionalnog
i moralnog razvoja i intervencije odraslih iz djetetove okoline, nenamjerne i namjerne,
određuju njegov cjelokupan razvoj. Ako se u tom razdoblju propusti djelovati u području
djetetova cjelokupnog razvoja ono se teško nadoknađuje kasnije u životu, a to se odnosi i na
osnovne čimbenike pismenosti. U predškolskoj dobi razvija se rana pismenost, govorno-
jezične i predčitateljske vještine koje dijete treba razviti do polaska u školu. Za razvoj rane
pismenosti važno je osigurati sredinu obogaćenu raznovrsnim poticajima koji stimuliraju dječji
mozak kako bi ono razvilo sve svoje potencijale pismenosti. Neki čimbenici rane pismenosti
kao što je govor, mogu se razviti i bez namjernih poticaja, što je i uobičajeno u svakodnevnoj
praksi. Roditelji i druge osobe koje okružuju dojenče, govore mu, tepaju, pjevaju i na neki
drugi način mu se obraćaju bez namjere da razvijaju njegov govor i jezik, posebno pismenost,
ono će razviti govor, ali on neće biti jezično obogaćen. Važne jezične i predčitateljske vještine
neće moći u potpunosti razviti bez namjernih poticaja iz djetetova okruženja. Poticajno
sociolingvističko i čitateljsko okruženje uključuje cijeli niz namjernih i nenamjernih utjecaja
odraslih na dijete, od njegove rane dobi, posebno tijekom prve tri godine života. Aktivno
bavljenje djetetom od njegova rođenja, pružanje velike mogućnosti istraživanja, način i
količina komunikacije, izlaganje raznovrsnim čitateljskim materijalima, model odraslog od
kojeg oponašanjem uči koristiti sve čimbenike rane pismenosti, dobri su načini poticanja
razvoja rane pismenosti. Odrastajući u obitelji u kojoj se čitanju pridaje velika važnost, velika
je vjerojatnost da će dijete razviti pozitivan stav za pisanu riječ, stvoriti čitateljske navike i
razviti predčitateljske vještine. Pričanje i čitanje iz djela mašte i znanja trebaju biti neizostavni
dio dječjeg odrastanja jer, ne samo da stvaraju čitateljske navike, već i pridonose razvoju
ukupne djetetove osobnosti. U suvremenom svijetu čitanje je vještina nužna za opstanak i
76
posljedica je kulturnog razvoja čovjeka. Usvajanje te vještine najvažniji je djetetov zadatak jer
mu ta sposobnost omogućuje stalni razvoj i to tijekom cijelog života. Poticanje razvoja rane
pismenosti kod djeteta od najranije dobi i razvijanje kulture čitanja odnosi se i na ispunjavanje
prava djeteta na stjecanje vještina i navika potrebnih za informacijsku pismenost, cjeloživotno
učenje, kulturu, zabavu i osobni razvoj. Iako se važnosti čitanja i rane pismenosti pridaje
značaj u obrazovnom sustavu, općenito u društvu situacija je sasvim drugačija o čemu svjedoče
brojna istraživanja koja su provedena kod nas i u svijetu. Neke zemlje su to već uvidjele, pa
provode nacionalne kampanje i projekte kojima se želi podići svijest javnosti, a posebno
roditelja, o važnosti utjecaja odraslih na pismenost kod djece od najranije dobi. Također
postoje i brojna društva i udruge koje se bave promicanjem čitanja i razvojem pismenosti kao
jedne od važnih kompetencija za opstanak u današnjem svijetu. Roditelji su najvažniji učitelji
svojoj djeci i njihov je utjecaj najveći na dječji razvoj, a pokazalo se da roditelji uglavnom
nisu dovoljno osviješteni i da nemaju sve potrebne kompetencije za poticanje razvoja rane
pismenosti. Obitelj treba imati potporu od stručnjaka, odgajatelja, pedagoga, zdravstvenih i
knjižničnih djelatnika koji, svako sa svog područja djelovanja, pridonose razvoju rane
pismenosti, u izravnom radu s djecom i u obrazovnom radu s roditeljima. Razvijanje rane
pismenosti složena je pedagoško-psihološka aktivnost koja, ukoliko se želi djelovati uspješno i
učinkovito, zahtijeva odgovarajuće kompetencije od svih uključenih u aktivnosti poticanja, a
važna je i njihova međusobna suradnja jer se na taj način postiže cjelovitost utjecaja na razvoj
rane pismenosti i u konačnici, na razinu pismenosti kod djeteta. Pored roditelja, dječji vrtići i
dječje knjižnice također imaju značajnu ulogu u poticanju razvoja rane pismenosti. Dječji vrtići
kao dio odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske profesionalno pristupaju ranom
odgoju i obrazovanju, uvažavaju i zadovoljavaju dječje potrebe na svim područjima, pa tako i
na području rane pismenosti gdje utječu i na razvoj roditeljskih kompetencija. Glavna zadaća
našega društva, koje se opisuje kao društvo znanja, postalo je cjeloživotno učenje i razvijanje
pismenosti. Knjižnica kao mjesto koje omogućuje slobodan pristup globalnim informacijama i
znanju, te svojim programima i uslugama razvija vještine neophodne za cjeloživotno učenje i
pismenost, više nego ikada ima važnu ulogu u opismenjavanju zajednice. Jedna od važnijih
zadaća dječjih knjižnica je da potiče i promiče vrijednosti čitanja kod djece od najranije dobi i
da obrazuje roditelje o važnosti obiteljskog čitanja te načinima kako poticati djetetov interes za
knjigu i čitanje iz užitka. Istraživanje programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i
dječjim vrtićima i mogući oblici suradnje koje je provedeno za potrebe ovog rada imalo je za
cilj saznati kakvi sve programi knjižnica i dječjih vrtića postoje, a koji su usmjereni na
poticanje razvoja rane pismenosti te postoji li i kakva je međusobna suradnja i suradnja s
77
obiteljima na području poticanja razvoja rane pismenosti i stvaranja čitateljskih navika. Podaci
dobiveni istraživanjem na temelju dva slučaja Vrtića i Knjižnice pokazali su da obje ustanove
provode programe kojima se potiče razvoj rane pismenosti, da su ti programi dio službenih
dokumenata koji su obvezujući za njihovo djelovanje što dokazuje neupitnu važnost rane
pismenosti za zdravo odrastanje svakog djeteta. Programi se ostvaruju kroz čitav niz aktivnosti
koje su izravno usmjerene na poticanje razvoja rane pismenosti, i neizravno, jer pismenost se
proteže i kroz mnoga druga područja. Programi obje ustanove verificirani su od Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta što ukazuje na njihovu visoku razinu i usklađenost s važećim
zakonskim aktima. Raznovrsnost aktivnosti kojima se potiče razvoj rane pismenosti u svim
vrtićkim skupinama i svim grupama knjižnične igraonice te drugim knjižničnim programima,
ukazuje kako je rana pismenost prepoznata kao važna kompetencija predškolskog djeteta koja
pridonosi zdravom odrastanju i kao takva uvrštena je u poslanja, godišnje programske
dokumente i izvedbene planove obje ustanove. Stavovi ispitanika Vrtića i Knjižnice se ne
razlikuju, i jedni i drugi su svjesni važnosti ranog poticanja razvoja pismenosti i svoje ulogu u
tom procesu. U svojoj radnoj okolini primjećuju djecu koju od rane dobi zanimaju aktivnosti
rane pismenosti. Također se slažu da djeca prije škole ne trebaju usvojiti vještinu čitanja, ali ih
treba poticati u razvijanju predčitateljskih aktivnosti, pa ako u tom slučaju djeca usvoje i
vještinu čitanja to je u redu. U obje ustanove ispitanici su izrazito motivirani za rad s djecom na
tom području što je vidljivo i u materijalnom okruženju koje je ispunjeno čitateljskim
materijalima, aplikacijama, didaktičkim igrama i igračkama i samom interesu djece za
aktivnosti koje ispitanici svakodnevno provode. Ističu kako su im aktivnosti čitanja i pričanja
jedne od dražih. Što se tiče suradnje, podaci pokazuju da postoji suradnja s roditeljima u vidu
svakodnevnih informacija, savjetovališta, tribina, predavanja, radionica, obrazovnih letaka i
slično koja je usustavljena. Suradnja između Vrtića i Knjižnice također postoji, ali ta suradnja
nije onog intenziteta koji bi zadovoljio želje i potrebe korisnika obiju ustanova, a otkriveni su i
razlozi manjeg intenziteta suradnje koji bi se mogli otkloniti. Potrebno je zajednički sagledati
situaciju i zatim dogovoriti okvir suradnje koja bi povećala učinkovitost na području poticanja
rane pismenosti obiju ustanova. Međusobna suradnja svih odgovornih čimbenika za poticanje
rane pismenosti je važna jer samo organiziran, sveobuhvatan i dobro osmišljen rad u kojem
pored obitelji učestvuje i šira zajednica može donijeti pozitivne pomake u ranom
opismenjavanju.
78
10. Literatura
Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, 1998.
Apel, Kenn; Masterson, Julie J.. Jezik i govor od rođenja do šeste godine : od glasanja do
početne pimenosti – potpuni vodič za roditelje i odgojitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2004.
Braš Roth, Michelle…[et al.]. PISA 2009 : čitalačke kompetencije za život. Zagreb: OECD
PISA, 2010.
Clark Christina; Hawking, Lucy. Young People's Reading: The Importance of the home
enviroment and familiy support. More Findings from Our National Survey. National Literacy
Trust, 2010. Eric. URL: http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED510272.pdf (2010-12- 09)
Cook, Vickie S. Review of Family Literacy Programming Literature. Online submission,
March 18, 2009. ERIC. URL: http:// www.eric.ed.gov/PDFS/ED504510.pdf (2011-05-05)
Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, 17.09.2010. URL:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 ( 2012-07-09)
Čitajmo im od najranije dobi. URL:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec41
47c32994de63ae9c06ee (2011-11-11)
Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina. Zagreb:
Školska knjiga, 2008.
Čudina-Obradović, Mira. Kad kraljevna piše kraljeviću. Zagreb: Udruga roditelja Korak po
korak, 2000.
Čudina-Obradović Mira. Čitanje bez muke. // Zrno, časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-
9(1994) str.4-5.
Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti
čitanja. // Mladi i čitanje u multimedijalnom okruženju / uredila Ivanka Stričević. Koprivnica :
Hrvatsko čitateljsko društvo, 1999. Str. 25-30.
Grginič, Marija. Što petogodišnjaci znaju o pismenosti. // Život i škola 17, 1(2007).
HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/20503 (2011-09-07)
Hrvatsko knjižničarsko društvo.
URL:http:/www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/17/publikacija/174 (2012-04-07)
International Reading Asociation. URL:
http://www.reading.org/General/Conferences/GlobalPerspectives.aspx (2012-07-09)
79
Isbell, Rebecca. The Effects of Storytelling and Story Reading on the Oral Language
Complexity and Story Comprehension of Young Children.// Early Clhildhood Educationt
Journal, 32, 3(2004), str.157.-163.
Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji. // Život i škola 14,
2(2005). HRČAK. URL:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2011-08-09)
Knaflič, Livija. Program obiteljske pismenosti. // Hrčak: glasilo hrvatskog čitateljskog društva
6, 8-9(2000), str 14-16.
Knaflič, Livija. Zašto razvijati programe obiteljske pismenosti? // Hrčak: glasilo hrvatskog
čitateljskog društva 9, 17(2003), str. 9-12.
Kujundžić, Nedjeljko. Kako čitati. // Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-9(1994), str.
21.
Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati.
Zagreb: Hena com, 2003.
Machado M., Jeanne. Early Childhood Experiences in Language Arts: Early Literacy. URL:
http://books.google.hr/books?id=7IBp42adDVkC&pg=PA167&lpg=PA167&dq=definition+ea
rly+literacy&source=bl&ots=oSEHvasFws&sig=TvTCduCiNQ8LIK-
5PrtdK55LZls&hl=hr&sa=X&ei=okkLT6nTLY7Oswb8sd2TBA&ved=0CCoQ6AEwAjgK#v=
onepage&q=definition%20early%20literacy&f=false (2011-11-05)
Maleš, Dubravka; Stričević, Ivanka. Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece
predškolske dobi. // Napredak 144, 2(2003), str. 168-179.
Mesec, Iva. Razvoj jezika i govora od rođenja do sedme godine.// Kako govori dijete?.Razvoj
govora i jezika, najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi. /
Andrešić, Danica…[et al.]. Buševac: Planet Zoe , 2010. Str. 8-18.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. URL:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (2012-04-07)
Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja : Aktivnosti za razvoj predčitačkih
vještina i početnog čitanja i pisanja u predškolskoj dobi i prvom razredu. Lekenik : Ostvarenje,
2008.
Nenadić-Bilan, Diana. Igra i čitanje u predškolskoj dobi. // Kako razvijati kulturu čitanja:
zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba,
1999. Str. 80-86.
Peteh, Mira. Svako slovo nešto novo. Zagreb: Alinea, 1999
Peti-Stantić, Anita; Velički, Vladimira. Jezične igre za velike i male. Zagreb: Alfa, 2008.
80
Petr, Kornelija. Obiteljska pismenost // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta
7, 1-2 (2005), str. 364-377.
Petrić, Danijela; Bonta, Gordana; Sesvečan, Marija. Igrajmo se! Čitaj mi! : priče, igre i
pjesmice za bebe i malu djecu. Koprivnica: Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica,
2012.
Petrović-Sočo, Biserka. Dijete, odgajatelj i slikovnica: akcijsko istraživanje. Zagreb: Alinea,
1997.
Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Rođeni za čitanje: promocija glasnog čitanja djeci od
najranije dobi. Pediatr Croat 53, 1(2009). Str. 7-11. URL: http://hpps.kbsplit.hr/hpps-
2009/pdf/dokoz.pdf/ (2011-11-23)
Radonić, Marija. Rođeni za čitanje. // Kako zdravo odrastati : priručnik za roditelje o zdravlju i
bolesti djeteta od rođenja do kraja puberteta. / Bralić, Irena. Zagreb: Medicinska naklada, 2012.
Str. 239-241.
Sabolović- Krajina, Dijana. Kako privoljeti (i zadržati) djecu da čitaju. // Hrčak: glasilo
hrvatskog čitateljskog društva 5, 6-7(1999), str. 24-25.
Slunjski, Edita. Kad djeca pišu, broje, računaju… : neobične igre običnim materijalima.
Varaždin: Stanek d.o.o., 2003.
Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko
društvo, 2008.
Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke : podrška obiteljskom odgoju. // Dijete i društvo :
časopis za promicanje prava djeteta 8, 1(2006), str. 199-218.
Stričević, Ivanka; Jelušić, Srećko. Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske.
//Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme : zbornik radova. //
Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme: Zbornik radova /
uredništvo Elli Pecotić…et.al. Split: Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. 16-31.
Stričević, Ivanka; Čičko, Hela; Križanić Delač, Đurđica. Knjižnične službe i usluge za djecu u
hrvatskim narodnim knjižnicama : razvoj, stanje, perspektive. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske
49, 1(2006). Str. 22-36.
Stričević, Ivanka. Pomozite djetetu da uživa u čitanju. // Zrno, časopis za obitelj, vrtić i školu
5, 8- 9(1994), str.12.
Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje.
// Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 9, 1(2007), str 49-61.
Stričević, Ivanka. Suradnja s roditeljima u dječjoj knjižnici : mogućnosti i perspektive.//
81
Društvena Istraživanja Zagreb 18-19, 4-5(1995),.str.587-599.
Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. // Kako
razvijati kulturu čitanja: zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb:
Knjižnice grada Zagreba, 1999. Str. 87-90.
Šaban, Stjepan. Dijete uči od svoje okoline. // Narodni zdravstveni list 48, 558-559 (2006)
URL: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/40/dijete.htm (2011-10-07)
Šimić, Sonja. Projekt kolektivna iskaznica starijih vrtićkih skupina. // Međunarodni stručni
skup (Sisak, 6. i 7. listopada 2011.) : Pokaži što znaš : festival knjižničarstva : Programska
knjižnica. / uredili Danijela Kulović; Nataša Bujas; Jasmin Fajtović. Sisak: Narodna knjižnica i
čitaonica Sisak, 2011. str. 14-15.
Tibljaš Verena. Poticanje pismenosti od beba do tinejdžera, u svjetlu međunarodne
knjižničarske zajednice.// Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 7, 1-2 (2005)
str. 593-597.
United National Educational, Scientific and Cultural Organization. The Plurality of Literacy
and its Implications for Policies and Programmes : Position Paper. 2004. URL:
http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (2012-04-02)
Velički, Vladimira. Priča u predškolskom razdoblju: čitanje-pričanje-prepričavanje. Zrno:
časopis za obitelj, vrtić i školu 14, 49-50(2002), str. 24.
Velički, Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Stihovi u pokretu : Malešnice i igre prstima kao poticaj
za govor. Zagreb: Alfa, 2011.
Visinko, Karol. Dječja priča : povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Zagreb: Školska
knjiga, 2005.
Vonta, Tatjana. Uvođenje djece u svijet knjiga. URL.
http://www.readingcorner.org/teachers/introducing_article.html (2012-04-07)
Zalar, Diana. Čitanje danas ili kako zavarati neprijatelja. // Čitanje-obaveza ili užitak:
zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba. 2009. Str. 9-20.
Zimmermann, Susan; Hutchins, Chryse. 7 ključeva čitanja s razumijevanjem. Lekenik:
Ostvarenje, 2009.
Žugaj, Miroslav; Dumičić, Ksenija; Dušak,Vesna. Temelji znanstvenoistraživačkog rada:
metodologija i metodika. Varaždin: Sveučilište u Zagrebu: Fakultet organizacije i informatike
Varaždin, 2006.
Žuvela, Dinka; Guštin, Dijana. Istraživanje i poticanje razvoja rane pismenosti djece u
vrtiću. // Dijete, vrtić, obitelj, 60(2010), str. 16-20.
82
Promoting Early Literacy in the Family, Educational Institutions
and Public Libraries
Summery
In modern society requires literacy skills because it allows the fulfillment of personal,
social, educational, occupational and other life goals of each individual. The paper discusses
the definition of early literacy and the importance of early literacy and stimulating environment
in creating a culture of reading. In addition to the family, children’s libraries and preschools are
viewed as key factors affecting the development of early and family literacy. The research
project for the development of early literacy in libraries and kindergartens and the possible
forms of cooperation sought to examine whether these institutions are aware of their important
role. This research was conducted at the “Ciciban” Preschool and at the “Petar Preradović”
Public Library in Bjelovar. The analysis of research findings revealed that the institutions have
targeted programs to encourage early literacy, but do not cooperate sufficiently. Institutional
collaboration is crucial because it is only the organized, comprehensive and well structured
work of the wider community that can bring positive changes in the spread of early literacy.
Key words: literacy, early literacy, family literacy, preschool, public library, cooperation.
83
Prilozi
Prilog br. 1 : Pitanja za intervju s odgajateljima/pedagozima
Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti
Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar
Istraživanje Programi knjižnice i dječjeg vrtića i oblici suradnje usmjereni na poticanje razvijanja rane
pismenosti
Hvala Vam što ste pristali sudjelovati u ovom Istraživanju. Želim saznati koje programe imate i koje
aktivnosti provodite u svojim ustanovama za poticanje razvoja rane pismenosti i surađujete li i na koji način s
knjižnicom/vrtićom i obiteljima. Molim Vas, odgovarajte onako kako stvarno jest, kako mislite i osjećate. Vaše
odgovore ću bilježiti, a nakon što ih obradim, dobivene rezultate prikazat ću u diplomskom radu sa svrhom izrade
smjernica za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i knjižnicama.
Unaprijed se zahvaljujem na suradnji!
Opća pitanja:
1. U kojoj ustanovi radite?
2. Koliko godina radnog staža imate?
3. Koju školu ste završili?
4. Imate li uže područje kojim se bavite i koje?
5. S kojom skupinom djece trenutno radite?
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti
Zahvaljujem na suradnji!
1. Postoji li program u vašem vrtiću koji je usmjeren na poticanje razvoja rane pismenosti?
2. Na koji način je organizirano provođenje tog programa?
3. Koje aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti provodite u svojoj skupini?
4. Koliko je pričanje priča i čitanje slikovnica zastupljeno u vašem radu?
5. Na koji način potičete djecu da koriste čitateljske materijale?
6. U kojim skupinama provodite aktivnosti poticanja razvoja rane pismenosti?
7. Je ste li primijetili kod djece prirodni interes za pismenost, u kojoj dobi se javlja?
8. Je ste li upoznati s terminom rana pismenost, kako biste ju definirali?
9. Prema vašem mišljenju koje elemente pismenosti trebaju naučiti u vrtiću? Smatrate li da djeca trebaju
naučiti u vrtiću čitati i pisati?
10. Imate li osigurane pedagoške uvjete (fizičke, socijalne i organizacijske) za provedbu aktivnosti?
11. Uključujete li roditelje i na koji način u aktivnosti razvijanja rane pismenosti i stvaranja čitateljskih
navika?
12. Provodite li i kakve programe edukacije za roditelje?
13. Kakav interes pokazuju roditelji za aktivnosti i programe te vrste koje provodite u vrtiću?
14. Posjećujete li i koliko često s vašom skupinom Knjižnicu? 15. Znate li koje su usluge i programi Knjižnice namijenjeni vrtićima?
16. Je ste li se koristili nekom od tih usluga ili sudjelovali u nekom od programa?
17. Koristite li u svom radu aplikacije s elementima pismenosti?
18. Koje didaktičke materijale za poticanje razvoja rane pismenosti koristite u svom radu?
19. Imate li formirane kutiće slikovnica i gdje se oni nalaze?
84
Prilog br. 2 : Pitanja za intervju s odgajateljima/knjižničarima
Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti
Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar
Istraživanje Programi knjižnice i dječjeg vrtića i oblici suradnje usmjereni na poticanje razvijanja rane
pismenosti
Hvala Vam što ste pristali sudjelovati u ovom Istraživanju. Želim saznati koje programe imate i koje
aktivnosti provodite u svojim ustanovama za poticanje razvoja rane pismenosti i surađujete li i na koji način s
knjižnicom/vrtićom i obiteljima. Molim Vas, odgovarajte onako kako stvarno jest, kako mislite i osjećate. Vaše
odgovore ću bilježiti, a nakon što ih obradim, dobivene rezultate prikazat ću u diplomskom radu sa svrhom izrade
smjernica za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i knjižnicama.
Unaprijed se zahvaljujem na suradnji!
Opća pitanja:
1. U kojoj ustanovi radite?
2. Koliko godina radnog staža imate?
3. Koju školu ste završili?
4. Imate li uže područje kojim se bavite i koje?
5. S kojom skupinom djece trenutno radite?
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti
Zahvaljujem na suradnji!
1. Postoji li program u knjižnici koji je usmjeren na poticanje razvoja rane pismenosti?
2. Na koji način je organizirano provođenje tog programa?
3. Koje aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti provodite u igraonici knjižnice?
4. Koliko je pričanje priča i čitanje slikovnica zastupljeno u vašem radu?
5. Na koji način potičete djecu da koriste čitateljske materijale?
6. U kojim skupinama provodite aktivnosti poticanja razvoja rane pismenosti?
7. Je ste li primijetili kod djece prirodni interes za pismenost, u kojoj dobi se javlja?
8. Je ste li upoznati s terminom rana pismenost, kako biste ju definirali?
9. Prema vašem mišljenju koje elemente pismenosti trebaju naučiti u predškolsko doba? Smatrate li da
djeca trebaju prije škole naučiti čitati i pisati?
10. Imate li osigurane pedagoške uvjete (fizičke, socijalne i organizacijske) za provedbu aktivnosti?
11. Uključujete li roditelje i na koji način u aktivnosti razvijanja rane pismenosti i stvaranja čitateljskih navika?
12. Provodite li i kakve programe edukacije za roditelje?
13. Kakav interes pokazuju roditelji za aktivnosti i programe te vrste koje provodite u vrtiću?
14. Dolaze li vam i koliko često u posjet djeca i odgajatelji dječjeg vrtića?
15. Kakav program imate suradnje Knjižnice i dječjeg vrtića?
16. Koje aktivnosti i usluge su namijenjene djeci i odgajateljima dječjeg vrtića?
17. Koristite li u svom radu aplikacije s elementima pismenosti?
18. Koje didaktičke materijale za poticanje razvoja rane pismenosti koristite u svom radu?
19. Imate li formirane kutiće slikovnica i gdje se oni nalaze?
85
Prilog br. 3 : Transkripti intervjua
Ispitanik br.1
Opća pitanja:
1. NKPPBJ
2. 39 g.
3. Viša pedagoška/predmetna nastava/stručni ispit iz knjižničarstva
4. Dječje knjižničarstvo
5. 1.-15.-te godine
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Postoje
2. Igraonica za bebe, Igraonica za roditelje i djecu zajedno, Igraonica za predškolce, kontinuirani programi
koje provodimo redovito svakog dana u tjednu. Pričopričalice – za stariji predškolski uzrast, jednom
tjedno.
3. Ponedjeljkom usmjerena posudba slikovnica i druge građe uz preporuku knjižničara. Obrada tematskih
cjelina pomoću slikovnica. Edukativne igre. Audio priče i pjesme. Edukativni CD-romovi. Pričanje priča
u Igraonici. Ilustriranje priča. Izložba nastalih radova i materijala. Poticanje na posudbu građe iz fonda
knjižnice – izložbe raznovrsne građe, bilteni prinovljene građe. Kutići slikovnica u posudbenom dijelu po
tematskim cjelinama i razvojnom stupnju i kutić slikovnica u Igraonici. Organizirani posjeti djece iz
vrtića i obitelji knjižnici uz priču o knjižnici i priču. Odlasci knjižničara u vrtiće. Posudba Torbe pune
knjiga za obitelj (obiteljski set) i za vrtiće (set za vrtiće), suradnja s odgajateljima kada im pretražujemo
građu za njihove potrebe. Književni susreti, prelistavanje slikovnica, ilustriranje, kazališne predstave,
prigodne predstave/priredbe djece Igraonice.=
4. Zastupljeno je, moglo bi se reći, svakodnevno, a najviše u programima za poticanje ljubavi prema
knjigama, priči i čitanju (Pričopričalice)
5. Izložbama, vozičeki za slikovnice, izbor kvalitetnih slikovnica, dostupnost, usmjeravanjem i
pomaganjem pri odabiru slikovnica ( i djeteta i roditelja). Bilteni u kojima se,nalazi odabir građe s
kratkim anotacijama. Stalne korisnike već i poznajemo, pa znamo njihove sfinitete i potrebe, pa im
pomažemo. Pristupačnost – pristup građi je u slobodnom prostoru – odabiru što žele.
6. Bebe (o-2 i 2-3 g.), djeca rane dobi (3-4 g.), djeca (4-5 g.) i predškola (6-7 g.)
7. Primijetila sam, a čini mi se da se javlja već oko druge godine. Najviše ovisi o roditelju u toj dobi, a i o
našem prihvaćanju. Knjižničar potiče takvog roditelja (prostor, dostupnost, puzanje među policama…-
roditelja i dijete se ne sprječava da naprave dar-mar, pušta ga se da se igra).
8. Upoznata sam, čula sam. Ranu pismenost bih definirala kao zainteresiranot male djece za slikovnice,
čitanje odraslih njima, DVD-e, CD-e s pjesmicama, edukativne igrice…
9. Mislim da trebaju kao prvo, razviti koncentraciju i pažnju za slušanje priča i svakako motivirati ga jer
kad je dijete motivirano ono i samo želi tu slikovnicu. Kontinuirano provoditi aktivnosti kroz igru
slovima, redovito zajedničko čitanje, dijete počinje uočavati slova i kroz neko vrijeme počne samo čitati.
(Navodi primjer kad dijete u dnevnom tisku uočava poznata slova). Mislim da djeca trebaju naučiti čitati
i pisati prije škole jer im se danas ta mogućnost pruža i trebaju to znati. Ako se djejetu kroz sve programe
daje mogućnost razvijanja pismenosti (razvijanje abecednog načela…) trebaju naučiti, ako ne nauče to je
propust djeteta i roditelja. Uči se koru i igru i djeca moraju naučiti čitati i pisati, iako toga nisu ni svjesni,
a naučili su čitati.
10. Uglavnom imamo, no uvijek može biti bolje. Ovdje se trudimo da te uvjete osiguramo.
11. Uključujemo ih. Pri samom učlanjenju upućujemo ih i upoznajemo ih s knjižnicom (građa prema uzratu).
Posebno napominjemo da smo ovdje na usluzi njima da im pomognemo u odabiru, upoznajemo ih s
prostorom knjižnice i igraonice. Usmjeravamo ih i preporučujemo već pri prvom kontaktu. Roditeljska
polica, kutići za djecu i roditelje gdje se mogu zavući i čitati. Pričopričalice za djecu i roditelje.
86
Uključivanje roditelja u Igraonicu da se aktivno uključe u rad s djecom i knjižničarom, predavanja,
tribine, savjetovanja, upoznavanje roditelja s najnovijom građom.
12. Škola za roditelje, tribine za roditelje na kojima se skreće pozornost na važnost čitanja odraslih djeci.
Povremeni programi. Svakodnevni informativni rad s roditeljima.
13. Roditelji koji imaju naviku čitati i koji znaju što znači čitanje vrlo rado prihvaćaju naše sugestije.
Rezultate postižemo našem upornošću i preporukama. Često interes djece bude veći primjer roditeljima
nego obratno. Koristimo interes djece (prirodnu zainteresiranost). Bitan je kontinuitet i stalne inicijative
ispočetka. Stalno privlačiti pažnju.
14. Dolaze nam vrlo često. Imamo jako dobru suradnju sa svim vrtićima u BJ. U početku je to bila inicijativa
s naše strane, a sad već postoji navika da barem jednom godišnje iz svih vrtića se izredaju sve grupe
vrtića, a dolaze i na naše organizirane programe. Imamo i zajedničke programe s vrtićima.
15. Posjeti, Torba puna knjiga, Pričopričalice, Izložbe, Suradnja s pedagozima.
16. Posudba, preporuke, informativni pult, Torba puna knjiga.
17. Naravno, pa koristimo. Cijeli prostor knjižnice je usmjeren poticanju pismenosti i stvaranju čitateljskih
navika.
18. Igrice, bojanke, ispunjaljke, slikovnice, priručnici, CD-i, DVD-i, posudba igračaka, slagalice, memory,
didaktičke igre, slovarice.
19. Imamo i nalaze se u središtu knjižnice DO, pristupačni su svim uzrastima predškolaca.
Ispitanik br. 2
Opća pitanja:
1. NKPPBJ
2. 5 god.
3. Viša pedagoška – odgajatelj/stručni ispit za odgajatelja/ stručni ispit knjižničarstva/ upisan diplomski
studij knjižničarstva u Zadru
4. S predškolcima od 1.-7. godine u Igraonici i knjižnici
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Ne baš. Program Igraonice indirektno potiče razvoj rane pismenosti, engleska igraonica.
2. Svakodnevno u sklopu termina koji je namijenjen određenom uzrastu u njihovoj grupi.
3. Zajedničko biranje knjiga ponedjeljkom (djeca, roditelji i knjižničari zajedno) kojim se potiče posudba i
čitanje. Igre riječima, pjesmice, rima, svaki susret jedna slikovnica, ilustriranje, kutić slikovnica koji
djeca sama koriste u slobodnoj igri s knjigama, na zadanu priču govorno izražavanje, samostalan rad
slikovnice, govorno-jezične igre, zagonetke, kvizovi, pitalice, odgonetke, ponekad scenske igre djece,
dramatizacije uoči priredbi, igre s lutkama, crtanje, vježbe grafomotorike, vježbanje fonološke
osjetljivosti,.
4. Obavezno, jako puno. Gotovo kod svakog susreta i u svim grupama.
5. Zajednička posudba, one slikovnice koje se čitaju u Igraonici djeca žele posuditi za kući, kutić u
Igraonici se popunjava novim slikovnicama, izložbe u prostoru Igraonice.
6. Od druge godine, nadalje. S bebama je individualan pristup kada dijete samo donese slikovnicu (1-2
djece+teta)
7. Ne pokazuju sva djeca u isto vrijeme interes za pismenost. Ovisi o koncentraciji, koliko se kod kuće s
njim radi, ta djeca su ranije spremnija. Može se slobodno reći od druge-treće godine.
8. Upoznata sam. Definirala bih ju kao sve ono što djeca znaju o čitanju , pisanju, slovima, glasovima,
razlikovanju slova od ostalih znakova, fonološka osjetljivost, kako se drži i lista slikovnica,
grafomotorička spremnost, a sve prije škole. Zatim, razvijene vještine slušanja,govorenja i ostale
87
komunikacijske vještine, logičko zaključivanje, znatiželja, motiviranost za čitanje i igre riječima,
spremnost na suradnju s odgajateljem i djecom.
9. Slušanje, govorenje, predčitateljske i predpismene vještine. Ja osobno mislim da djeca ne trebaju naučiti
čitati i pisati prije škole. Mislim da je važnije da djeca usvoje dobro predčitateljske vještine, odnosno,
elemente rane pismenosti. Mogu se izdvojiti neke stvari, ali kroz igru, ali da predškolci uče, to ne.
10. Imamo, uglavnom, ali uvijek može bolje.
11. Da, stalno uključujem roditelje, kroz svakodnevne susrete, radionice, u grupama Igraonica, individualni
razgovori.
12. Ne, odnosno, vrlo rijetko.
13. Slabo, slab je odaziv roditelja na te programe.
14. Dolaze, ima perioda kada dolaze pojedinačno kao kad je MHK il inešto drugo, i dio kada dolaze manje
(zimi). Vjerojatno je problem što je većina vrtića udaljena od Knjižnice. Odgajatelji često dolaze, gotovo
svakodnevno, ali to su oni koji su i inače naši korisnici. S njima i ostvarujemo lakšu i bolju suradnju.
Mogli bi poraditi na tome da sve odgajatelje zainteresiramo za Knjižnicu.
15. Imamo, Pričopričalice i program Upoznajmo knjižnicu!
16. Usluga ATorba puna knjiga, upoznavanje s knjižnicom, sudjelovanje na izložbama, informacijske
potrebe za odgajatelje. Mislim da je suradnja s vrtićima dosta slaba i da je to ono osnovno i trebalo bi se
na tom području više napraviti.
17. Da, koristim se. U sklopu tjednih programa izrađujemo aplikacije koje imaju direktnu ili indirektnu vezu
s pismenosti. Često u izradu aplikacija uključujemo djecu.
18. Društvene igre, didaktičke igre 8slagarice, umetaljke, premetaljke, memory, domino, loto…)
19. Imamo, nalaze se u posudbenom odjelu i u Igraonici gdje i nije na primjerenom mjestu i trebao bi biti
veći. Djeca ga jako vole.
Ispitanik br. 3
Opća pitanja:
1. NKPPBJ
2. 27 g.
3. Viša pedagoška-odgajatelj/ stručni ispit iz knjižničarstva/ upisan diplomski studij knjižničarstva u Zadru
4. Rad s predškolskom djecom
5. Predškolci
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Postoji. Pričopričalice i Igraonica
2. Svakodnevno kroz programe u Igraonici. Priča kao poticaj za ostale aktivnosti koje se provode.
3. Pričanje, prepričavanje, igra i didaktičke igračke, govorne igre, izrada igara (memory loto)
4. Svakodnevno
5. Izložbe u Igraonici na panoima, kutić slikovnica, tjedna zajednička posudba.
6. U svim, od beba do djece u godini pred polazak u školu.
7. Kod nekih da, nije to kod sve djece. Zainteresiranost je velika. Već kod beba se pokazuje interes za
knjigu, traže da im se čita, sami uzimaju slikovnice i inzistiraju da sami biraju. No, od druge godine je
kod većine djece.
8. Jesam. Definiram ju kao interes djeteta i pružanje djetetu primjenjivog sadržaja vezanog uz knjigu, priču,
prepričavanje, usvajanje govora i prepoznavanje slova uz glas.
9. Fonološku osjetljivost, prepričavanje (jasno i sposobno), koncentracija. Ne smatram da trebaju naučiti
čitati i pisati. Ako dijete pokaže interes treba mu omogućiti / dati koliko ono traži i može primiti.
10. Imamo
88
11. Uključujemo. Ponedjeljkom u aktivnost zajedničkom biranja i posuđivanja slikovnica i ostale građe,
pomoć pri odabiru, kad se obrađuje neka tema upućuje se na posudbu tematskih slikovnica. Polica za
roditelje na kojoj mogu naći literaturu za sebe, odnosno, literaturu koja se bavi razvojem rane pismenosti.
12. Kroz tematske tribine. Torba puna knjiga (obiteljski set)
13. Li-la. Zainteresirani su, ali ne u onoj mjeri kojoj bi mi željeli i očekujemo s obzirom da su naši korisnici i
da im besplatno nudimo.
14. Dolaze, uglavnom u MHK, na naš poziv, a i samostalno, na njihovu inicijativu.
15. Kroz programe upoznavanja Knjižnice, Torba puna knjiga (set za vrtiće). Pozivamo ih također u
programe koji su za predškolski uzrast. Predstavljanje slikovnica, književni susreti, Pričopričalice,
tematske tribine.
16. Istokao u 15.
17. Da, koristimo slikovnice i knjige, Izrađujemo ih i sami s djecom, uz motivacijsku priču.
18. Memory, didaktičke igračke, samostalno izrađujemo radne materijale i igračke (slikovnice s velikim
slovima, slovarice – slika-slovo, kocke –slika-slovo, puzzle abeceda….)
19. Imamo i nalaze se u Igraonici na dohvat ruke djeci i u posudbenom dijelu Knjižnice. Slikovnice su
razvrstane prema uzrastu i na dohvat su ruke.
Ispitanik br. 4
Opća pitanja:
1. DV Ciciban BJ
2. 12 g.
3. Magisterij- znanstveni studij pedagogije Filozofski fakultet Zagreb
4. Radni odgoj i obrazovanje
5. Predškolskom djecom
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Općeniti program-redovni 10 satni program odgoja, obrazovanja, skrbi i njege djeteta predškolske
dobi. Cjelodnevni program djeteta u vrtiću. Temelji se na programskom usmjerenju nastalom još '91. koji
se stalno nadopunjuje i mijenja. Obuhvaćena su djeca od 12 mjeseci do polaska u školu. Obuhvaća rad u
svim razvojnim područjima (intelektualno, moralno, socijalno-emocionalno, tjelesno-kinestetičko)
Područja se preklapaju. Posebni programi- Program predškole u kojem se posebno radi na poticanju
rane pismenosti i Program za poticanje darovite djece.
2. Redovni program u sklopu 10 satnog za svu djecu upisnu u vrtić, provodi se u vrtićkim grupama i
individualno. U sklopu redovitog programa u mješovitim grupama djeca prije škole 2x tjedno imaju
intenzivan rad na razvijanju rane pismenosti pored svakodnevnog rada s cijelom grupom, često se koristi
individualiziran rad. Predškola – program javnih potreba RH, organiziran je za djecu u godini pred
polazak u školu. Traje 250 sati tijekom pedagoške godine (9.-6. mjeseca). Program predškole provode
dvije educirane odgajateljice, grupni i individualiziran rad.
3. Može se ići po specifičnim aktivnostima u kojima se obavezno potiče razvoj rane pismenosti u svim
skupinama. Svaki projekt je dubinsko istraživanje neke teme, potaknut je interesom djece, odrasli daju
pedagošku notu (time se osigurava veća dobrobit za dijete). Obavezno – rana pismenost, specifičnije,
predčitatčke i predpismene vještine (što znam, što hoću znati i gdje ću to saznati). Rad s odgajateljima
nastoji se prenijeti i na obitelj. 1. Aktivnosti od životno šraktičnih i radnih aktivnosti (uzgajaju vrt, uvijek
se služe velikim tiskanim slovima riječ + fotografija, kutić stomatološke i liječničke ambulante), susreti s
književnicima, rano učenje stranog jezika. 2. Reaznovrsne igre koje mogu biti jako različite, didaktičke
igre (memory, pokrivaljke, slagarice, puzzle), simboličke igre (prave se da su učiteljice, frizerke,
glumci…), jezične igre. 3. Druženja i društveno zabavne aktivnosti – svakodnevne šetnje kada ih se
upozirava na natpise, znakove, posjete ustanovama, trgovinama, tržnici… 4. Umjetničke aktivnosti -
89
izrada slikovnica, kalendara, 5. Raznovrsne aktivnosti izražavanja i stvaranja- primjeri gdje su sami
izradili vlastite slikovnice (nekad djeca zapišu tekst, a nekad odgajatelji), dramatizacije, improvizacije,
govorno izražavanje, likovno izražavanje, plesno… 6. Istraživačko-spoznajne aktivnosti- različita
promatranja (što radi odgajatelj, upoznavanje različitih zanimanja), upoznavanje nekoga ili nečega –
služimo se ljudima različitih profesija. Namjerno učenje i poučavanje – glasovima, analiza-sinteza,
glasovno-fonološka osjetljivost (prvi i završni glas, rastavljanje na slogove), 7. Specifične aktivnosti
kretanjem – pokaži tijelom slovo, od dva tijela napravite slovo, pisanje slova po leđima, upoznavanje
slova kroz opip, brain gym, ples pisanja…
4. Dosta poprilično s tim da bismo htjeli još više. Kad dijete radi s roditeljem to je nezamjenjiva situacija
obojana snažnim emocijama. U vrtiću, u grupi, dijete korigira svoj odnos prema tekstu u skladu s
vršnjacima, tzv. Suradničko učenje i to je druga situacija. Obje su jednako važne i trebaju biti
zastupljene. Kad djeca čitaju priču u vrtiću ( i to se objavljuje na oglasnom panou radi informiranja
roditelja), priča se analizira s mngo strana, prepričava se po skicama, poticaj je za daljnje
istraživanje…što više sadržaja na koja nas djeca potiču – didaktiziraju se, ali kroz igru i zabavu i ugodna
doživljaj. Sve kreće od toga da nešto saznaju na prirodan način. Poticaj dolazi iznutra. Htjeli bi više jer
smatramo da je to kasno za razvoj njihove osobnosti, a čitajući u vrtiću potičemo i roditelje da čitaju u
obitelji. U vrtiću se čitanjem naglašavaju opće humane vrijednosti, a u obitelji emocije.
5. Izloženost – dijete ih mora vidjeti u svom okruženju. Dijete potičemo da se učlani u knjižnicu. Poticanje
roditelja na rad kod kuće s knigama. Primjer odraslog – model oponašanja.
6. Od jasličke do predškolske – skupine su mješovite u našem vrtiću.
7. Apsolutno, konkretno oko četvrte godine gdje baš traže materijal da se prave da čitaju i pišu. Ali od
jaslica se mogu vidjeti djeca s interesom ra razvoj rane pismenosti (baratanje čitateljskim materijalima,
globalno čitanje). Pristup modela je jako bitan i izloženost takvim sadržajima.
8. Širi pojam od predčitačkih i predmatematičkih vještina. Pismenost je rana kompetencija koja uključuje
znanja, vještine i stavove koje pokušavamo iskomunicirati s djecom kako bi ju što bolje iskoristila za
život. Uže područje bi obuhvaćalo predčitačke, predpisačke i predmatematičke vještine, a još uže
fonološku osjetljivost. Obuhvaća i emocionalnu obojenost koja ide uz slikovnice i čitanje, uključuje i širi
čitateljski materijal.
9. Pozitivan stav prema čitanju, stvaranje čitateljske kulture. Trebaju pomoć odraslih koji će odabrati
slikovnice koje su kvalitetne i kojima se potiče razvoj (estetski, moralni, kognitivni…), ovladavanje
predčitatčkim i predpisačkim vještinama, govorno-jezično područje, slušanje, prepričavanje,
dramatizacija, pričanje uz slikovni poticaj, glasovna analiza, sinteza, glasovna osviještenost… Djeca u
vrtiću ne trebaju naučiti čitati i pisati, ali smatram da trebaju ovladati predčitatčkim, predpisačkim i
predmatematičkim vještinama. Ako ima dobre temelje iz ovih vještina u školi će pravilno naučiti čitati i
pisati. Ako dijete želi naučiti čitati i pisati i nauči to još u vrtiću to ćemo poticati. (npr. prepoznavanje
oblika slova)
10. Da, imamo. Osnovani smo kao vrtić, sobe dnevnog boravka tako su napravljene po mjeri svakog djeteta,
prilagođene svoj djeci, za igru i rad.
11. Roditelji dobivaju upute – Mjesečna izvješća – informacije što se radi u vrtiću kako bi nastavili to raditi s
djecom doma. Rade se materijali za doma, informativni letci, brušure, izbor dobrih didaktičkih materijala
(slikovnice, igračke, radni materijali), roditelji u gostima. Roditeljima se na e-mail šalju obavijesti za
predstave, promocije, predavanja da budu informirani što se sve događa u lokalnoj zajednici, zatim u
zajendičke aktivnosti i u neposedan rad, aktivnosti vezane uz neki događaj (roditelj poslužuje doručak u
vrtiću uz svjetski dan zdrave hrane, obiteljske sportske igre, radionice uz blagdane Uskrs, Božić,
Valentinovo…), suradnja s roditeljima vezana uz izavanje vrtičkog Godišnjaka, Slikovnica (Gledam svoj
grad Bjelovar), Kalendara…
12. Roditeljski sastanci vezani uz pedagoške i zdravsktve teme i koji se mogu povezati s ranom pismenošću.
Individualni sastanci (konzultacije s roditljeima – pregledava se razvojan mapa- naglašavaju se koraci
naprijed u razvoju, ali i ako se stagnira i nazaduje – sve je podloga za razgovor). Radionice – razmjena
iskustva, znanja, stavova… Primjetili smo da roditelji ne vole upletanje u odnose unutar obitelji i ne vole
da ih se tretira kao naznalice koje treba podučavati stoga smo izbacili formu Škole za roditelje iz svog
redovitog rada na području suradnje, a radije se priklonili drugim oblicima, manje formalnim.
90
13. Roditelji pokazuju interes. Najintenzivniji je interes za područje rane pismenosti kod roditelja djece pred
polazak u školu.
14. S vrtićima posjećujemo, najmanje jednom u pedagoškoj godini.
15. Znamo. Torba puna knjiga – izvrstan i stručan komplet – kompetentna pomoć nama odgajateljima.
Pričopričalice, tribine za roditelje i pedagoške djelatinike, susreti s književnicima.
16. Na jednoj tribini sam sudjelovala kao predavač.
17. Sigurno i puno. Neki metodičari da ne.
18. Nešto što je izradio odgajatelj (slagarice, pokrivaljke…), kupovne didaktičke materijale, radni listići,
slikovnice, knjige, CD-romovi (Sunčica, Učilica), DVD-i s dokumentarnim, animiranim i igranim
filmovima, audio CD-i s pričama i pjesmama za djecu.
19. Imamo, svaka odgojna skupina ima svoj kutić slikovnica. Nastoji se stvoriti mirni kutić, mekana
strunjača, malo zaklonjeno. Imamo i knjižni fond za odgajatelje, nalazi se u mom uredu na ove dvije
police, obuhvaća stručnu pedagošku, psihološku i medicinsku literaturu s područja predškolskog razvoja,
odgoja i obrazovanja, kvalitetnih slikovnica i knjiga za djecu. Djeca ne mogu posuđivati vrtičke
slikovnicem ali često donose svoje slikovnice koje ostaju na neko vrijeme u vrtiću, a ponekad nam i
daruju.
Ispitanik br. 5
Opća pitanja:
1. DV Ciciban
2. 12 g.
3. Odgajatelj/Pedagoška akademija u Zagrebu – odjel za predškolski odgoj
4. Rana darovitost
5. Starija skupina
Pitanja o poticanje razvoja rane pismenosti:
1. Postoji – program predškole i s ostalom djecom kroz centre aktivnosti koji su im svakodnevno dostupni.
U sklopu 10 satnog programa kroz sve aktivnosti. Program je zadan ciljevima i zadaćama, a kako će se to
ostvariti ovisi o odgajatelju u grupi – prilično je slobodan.
2. Aktivnosti s djecom, kutići/centri u kojima su djeci ponuđeni materijali koji potiču razvoj rane
pismenosti. Neki dan je jačeg intenziteta, a neki slabijeg, ali gotovo svakodnevno se provlači kroz sve
aktivnosti. Odlasci u šetnju, posjete ustanovama (knjižnica, muzej, škola, ambulante), trgovina, tržnica…
Često idemo u kazalište. Igra, posebno u scenskom kutiću, imamo i kutić knjižnice.
3. Prvenstveno čitanje priča od najranije dobi ij potiče na pismenost. Igre riječima, slovima… Priča je
poticaj za daljnje aktivnosti kao što su prepričavanje (dijaloško), prepričavanje uz poticaj slike
(aplikacije), govorne igre, kartice sa slikama, igre rime, početno slovo, slagarice, rastavljanje na slogove i
slično. Taktilne igre riječima (pisanje po leđima i prepoznavanje). Često koristimo knjigu Anite Peti
Stantić i Vladimire Velički Jezične igre za velike i male u svom radu. Koristim se i didaktičkim PC-
igricama kao što su Sunčice i Učilica. Jako se vole igrati simboličke igre u kojima se igraju pisanja,
čitanja, imitiraju odrasle kako to oni rade, pišu recepte, imaju blokić koji im služi kao radni materijal,
ispunjavaju neke obrasce, upisuju rezervacije i sl.
4. Jako puno. U mom radu svakodnevno. Ovisno da li dođe spontano (djeca ih donose od kuće i traže da im
čitamo) ili je planirana aktivnost koje se nastavlja i nakon čitanja. Djeca jako vole kad im se čita,
posebno bajke.
5. Ponudimo im. Svakodnevna dostupnost. Donosimo im književne materijale. Izrađuju vlastite slikovnice,
preklope si 5-6 papira i sami si izrade slikovnicu koja se može i plastificirati, pa izgleda kao prava. Te
slikovnice posebno čuvaju. Koristimo i dječje časopise. Imamo kutić slikovnica pored Kutića pismenosti
gdje se sve to nalazi. Također, skupljamo sve što radimo, od toga napravimo fascikle koja nam služe i za
roditelje da vide što rade njihova djeca u vrtiću, a i djeca im se rado vraćaju.
91
6. Od jaslica, iako ja radim već godinama u starijoj skupini, pa i nemam toliko kontakata s malima.
7. Postoji prirodni interes djece za pismenost, možda od treće godine. Ima djece već u jaslicama koja se
interesira za pismenost.
8. Ne mogu ju definirati. Sve ono što dovodi do pismenosti. Ako postoji interes za to treba ih poticati.
9. U predškolskom razdoblju treba osvijestiti glasove (početni, završni, svaki glas jedno slovo/simbol,
sinteza i analiza…) Trebaju biti u stanju prepričati svoj događaj, kraću priču. Biti upoznat s knjižnicom i
imati naviku odlaženja u nju i posuđivanja. Odrasli trebaju svakodnevno čitati djeci i stvarati naviku
slušanja – djeca kojoj se čita ona se često igraju mame ili odgajatelja koji „čita“ drugoj djeci – lijepi
primjer simboličke igre povezane s interesom za čitanje.
10. Imamo baš puno!
11. Imali smo baš roditeljski na tu temu, što bi on mogli kod kuće raditi s djecom. Individualni razgovori
kroz koje obavještavamo roditelje i samom razvoju, odnosno interesu (koraci naprijed-nazad u razvoju).
Radionice s roditeljima, oglasne ploče, informativni letci. Roditelje ukljčujemo u svakodnevni rad
(roditelj predstavlja svoje zanimanje) i često nam roditelji pomažu kod organizacije posjeta i prikupljanja
materijala.
12. Posebne programe edukacije roditelja nemamo, takav je stav Vrtića
13. Roditelji su posebno osjetljivi na pismenost, pogotovo prije škole jer žele da njihovo dijete dođe spremno
u 1. Razred.
14. Više puta.
15. Program Pričopričalice, usluga Torba puna knjiga. AV građa. Ljetni projekti. Posjeti u MHK i
upoznavanje s radom Knjižnice.
16. Torba puna knjiga, najčešće. Redoviti posjeti Knjižnici. Bila sam i na Pričopričalicama.
17. Da. Ponekad mislim da je to previše – bombardirani su. Sami uređujemo interijer i prilagođavamo ga
potrebama djece i aktivnostima. Ima puno njihovih radova po zidovima i drugdje jer vole vidjeti što su
sve napravili sami.
18. Razne slagarice, umetaljke, mamory, društvene igre, scenske lutke jako često, PC igrice, simboličke igre,
materijali koje sami imenuju (papiri, olovke, blokići, fascikli, kutije…) Igračke prilagođene razvojnom
stupnju djeteta. Tu je i likovni pribor.
19. Imamo. Kutić slikovnica se nalazi u mirnijem djelu sobe. Povezan je s predčitateljskim, scenskim i
likovnim kutićem.
Ispitanik br. 6
Opća pitanja:
1. DV Ciciban
2. 5 godina
3. Odgajatelj predškolske djece/ Viša učiteljska akademija Petrinja
4. Vodim predškolu
5. Mješovita, djeca od 3-7 godina
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Program predškole. Program za darovitu djecu i učenje stranog jezika.
2. Za vanjske su popodnevni termini 2x tjedno po 2 sata, a za djecu u vrtiću u vrijeme popodnevnog odmora
2x tjedno odvija se Mala škola.
3. Poklapaljke, didaktičke igre koje prate blagdane, praznike i druge važne datume, igre rječima, igre na
otvorenom….
4. Svakodnevno, skoro. Prije spavanja im čitam, a sami uzimaju u kutiću slikovnica gdje su im dostupne.
5. Često im čitam i onda i oni sami to žele „čitati“. Često traže da im ponovo čitam. Imamo razne čitateljske
materijale, pored slikovnica i dječje časopise, dječje enciklopedije, brošure, novine iz kojih smiju
izrezivati. Donose nam i svoje slikovnice u vrtić.
92
6. U svim skupinama.
7. Jesam. Od 3 i pol godina.
8. Rana pismenost je prepoznavanje slova, povezivanje glasova sa znakom. Analiza i sinteza riječi.
9. Ne trebaju naučiti pisati, a čitati trebaju. Sve ovisi o interesu djeteta. Jako je važan rad odraslih s djecom.
Bitan je interes koji se potiče čitanjem i pričanjem. Prepričavanje je jako važno i to treba svakako
razvijati.
10. Da, definitivno ( radni listovi, slikovnice, didaktički materijali…) i Vrtić je učlanjen u Knjižnicu.
11. Posjete roditelja koji su nastavnici skupinama u vrtiću. Ujutro kod dovođenja donose nam slikovnice.
Individualni razgovori, letci. Djeca dobivaju zadaće kojeo nda rade doma s roditeljima.
12. Ne, više individualni razgovori s roditeljima.
13. Da, zainteresirani su. Pogotovo roditelji djece predškolske dobi 6-7 godišnjaka.
14. Da mi posjećujemo često. Najčešće sa starijom djecom. Išli bi i češće ali Knjižnica nam je malo daleko.
Ali dosta njih odlazi i s roditeljima.
15. Kofer sa slikovnicama, Igraonica, program Upoznajte Knjižnicu.
16. Da, kofer i s malom školom i Igraonici, i program upoznavanja rada knjižnice. Ne, za Pričopričalice
nisam čula.
17. Da, postere, plakate, štapne lutke.
18. Poklapaljke, memory, društvene igre, križaljka sa slovima na čičak, slikovnice, radni listići…
19. Imamo, na dohvat ruke. Dostupne su svakodnevno. Kutić je odvojen zavjesom, unutra se nalazi strunjača
s jastucima, djeca se tu vole zavući jer u miru mogu listati i gledati slikovnice.
Ispitanik br. 7
Opća pitanja:
1. DV Ciciban
2. 10 g.
3. Odgajatelj/viša učiteljska akademija Petrinja – smjer predškolski
4. Folklor
5. Starija skupina
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Postoji. Program predškole i svi svakodnevni programi kroz svakodnevne aktivnosti (pričanje priča,
radni listići, razne igre…)
2. S Predškolom 2x tjedno, iza ručke oko pola sata kada se baš rade radni listići. Nakon doručka unutar
aktivnosti za taj dan. Jako ovisi o interesu i raspoloženju djece, a mi se time vodimo, ništa ne forsiramo.
3. I principu sve oko njih potiče razvoj rane pismenosti. Nekad imamo ciljane aktivnosti, a nekad indirektno
potičemo i razvoj rane pismenosti.
4. Svakodnevno na bilo koji način. Nekad u jutarnjim terminima, nekad na kraju dana. Da li oni sami
donesu ili im ja pripremim. Kao poticaj za daljnje aktivnosti, npr. Dan voda -slikovnica o vodi je bila
poticaj za razne istraživačke aktivnosti koje su slijedile, a pregledavali smo i nekoliko enciklopedija i
stručnih časopisa o vodama.
5. Izloženost i dostupnost. Izdvajamo i razne didaktičke igračke koje se stalno obnavljaju. Labirniti su im
super. Igre i aktivnosti u kojima izrađuju svoju slikovnicu su jako učestale. Vole jako pisati svoje priče.
Kad napišu nešto sami jao su ponosno na svoj rad i sami na sebe. Ne ispravljam ih u pisanju (zrcalna
slova, naglavačke, ispuštena, zamjenjena…) jer je to njihovo viđenje te riječi.
6. Da od rane dobi.
7. Postoji, a to je individualno. Neka djeca već u trećoj, a neke ne zanima ni pred školu.
8. Pripremanje djece. Svaki pokret rukom u jaslicama bliže je pismenosti. Ne treba djecu u vrtiću učiti čitati
i pisati.
9. Djeca koja idu u knjižnicu znaju se koristiti knjigama i čitati ih.
93
10. Imamo
11. Uključujemo. Pratimo razvoj pismenosti, pa obavljamo individualne razgovore s roditeljima o uspjehu i
neuspjehu s ciljem bolje pripreme i razvoja djeteta. Radionice s roditeljima.
12. Nemamo.
13. Veliki, pogotovo na radionicama. Vole se uključivati zajedno s djecom i odgajateljima. Prijašnje
generacije roditelja su očekivale da vrtić više radi na pismenosti, a sad se roditelji i sami uključuju i
prihvaćaju savjete.
14. Jednom u pedagoškoj godini.
15. Torba puna knjiga, Posjeti radi upoznavanja Knjižnice.
16. To dvoje. Nisam čula za Pričopričalice.
17. Od onih koje ručno izrađujemo sami i s djecom preko onih koje skidamo s interneta do kupovnih. Često
ih izmjenjujemo jer djeca vole promjene, to su im novi izazovi.
18. Slikovnice, razne didaktičke materijale, didaktičke igračke, sve također izrađujemo i sami i kupujemo
gotove. Za neke igre nisu ni potrebni neki posebni materijali, npr igra na slovo, na slovo S… zatim PC
igre.
19. Imamo i nalaze se u sobi dnevnog boravka i to u mirnijem dijelu.
Ispitanik br. 8
Opća pitanja:
1. DV Ciciban BJ
2. 10 g.
3. Odgajatelj predškolske djece/Učiteljska akademija Zagreb
4. Rad s potencijalno darovitom djecom
5. Mlađa vrtićka dob (3-4 god)
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti
1. Program predškole, program za rano poticanje učenja stranog jezika, program za darovitu djecu.
2. Bistići 2x tjedno u popodnevnom terminu od 1 i pol. Manje grupe i individualni rad (dvije odgajateljice
na 13 djece)
3. Aktivnosti raznih igara, igre na početni i završni glas, kreativna slovarica (na što ih podsjeća neko slovo),
igre istraživanja, povezivanja, otkrivanja (rebusi), aktivnosti izrađivanja igara (didaktičnih, društvenih).
4. Svakodnevno
5. Organiziranje kutića i poticaji odgajatelja. Slovarica od modeliranih slova koja služe za prepoznavanje
slova.
6. Ovisi o interesu, a kreće od jaslica. Već u jaslicama djeca traže da im se imenuju stvari. Primijetila sam
da prvo usvoje pojam broja ( u jaslicama „od kojih je brojeva moje ime“).
7. Jesam, od jasličke dobi, a najizraženije je kod četverogodišnjaka.
8. Rana pismenost je osvještavanje općenito pojmova o čitanju i pisanju. Pridruživanje simbola slova i
glasova.
9. Prepoznavanje slova, baratanje s knjigom i tekstom, grafomotorika. I jedno i drugo bi trebali, ali ovisi o
interesu djece. Kad imaju razvijene te vještine oni i sami nauče.
10. Da, imamo.
11. Pozivamo roditelje u goste (mama učiteljica priča priču). Donose materijale u vrtić, kao što su slikovnice,
tipkovnice, prazni papiri…
12. Ne. Usmjeravamo ih kroz individualne razgovore.
13. Da, rado. I samo roditelji traže od nas pomoć u izboru radnog materijala za učenje slova kad primijete
interes kod kuće kod svog djeteta.
14. Da, jednom godišnje. Nažalost, radi udaljenosti.
15. Kofer s knjigama (stručna literatura, slikovnice). Preporučivanje slikovnica i stručne literature,
Pričopričalice.
94
16. Da, kofer i preporuke.
17. Da. Puno didaktičkih materijala, od kupovnih, a puno i sami izrađujemo (3D aplikacije) igračke od
pedagoški neoblikovanog materijala, koristi se puno ambalaža od raznih proizvoda (kutije od lijekova u
doktorskom kutići, kutije od hrane u kutiću kuhinje, kutije i kozmetičke kutije u kutiću frizera…) na
kojima piše ime proizvoda što djeca zapamte, pa to onda i čitaju (globalno čitanje).
18. Društvene igre (vizualno čitanje) s istaknutim pravilima, didaktičke igre, čitateljski materijali razni.
19. Da imamo i nalazi se uz kutić pismenosti.
Ispitanik br. 9
Opća pitanja:
1. DV Ciciban, područni
2. 4,5 g.
3. Odgajatelj predškolske djece/učiteljska akademija Petrinja
4. Program za rano učenje engleskog jezika
5. Mlađa vrtićka (4. godine)
Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:
1. Poticanje darovitosti, program za učenje stranog jezika, program predškole.
2. Engleski je organiziran u 4 grupe. Predškolska grupa je najbrojnija i održava se u sklopu boravka djece u
vrtiću. Prema interesu djeteta, otprilike 2x tjedno. Ako netko ne želi – ne mora. I samo često traže čim
me vide igre na engleskom. Trajanje ciljane aktivnosti oko 35 min.
3. Čitanje priča i slikovnica, poticanje prepričavanja, igre s didaktičkim slikovnicama (knjiga s radnim
materijalima), igre riječima, igre na poticaj odgajatelja, globalno čitanje (natpisi i imena na naljepnicama
koje vizualno zapamte), radni listovi.
4. Svaki dan prije spavanja. Slikovnice uzimaju i samostalno u kutiću slikovnica, a pored njega se nalazi i
kutić pismenosti, pa koriste slikovnice i druge čitateljske materijale za igru čitanja i pisanja.
5. Slikovnice, brošure, časopise, enciklopedije. Ne moramo ih poticati, oni sami traže. Imamo super
suradnju s roditeljima, pa donose i od kuće i tako popunjavaju naš fond u kutiću slikovnica.
6. Uzimaju stare laptope i tipkovnice, pa se prave kako pišu. To primjećujem već od jaslica.
7. Ovisi o djetetu, nije bitna dob nego njegov interes. Važan je i kućni odgoj (okruženje), ako doma ima
puno slikovnica i ako mu čitaju roditelji onda djeca pokazuju veću interes i to u ranijoj dobi.
8. Rana pismenost se prepoznaje po tome kako dijete postupa s knjigama (kako ih dri, kako lista, kako
okreće glavu i pravi se da čita), razvijene predčitateljske vještine, njihova usmjerenost i motiviranost za
knjigu i slova. Primjećujem da svaku generaciju sve ranije počinju zanimati odrasle stvari , a čitanje i
pisanje su jedne od najzanimljivijih djeci.
9. Predčitačke vještine, baratanje sa slikovnicom, pravilno držanje slikovnice („da slova ne stoje na glavi“).
Prepoznavanje slova i riječi (globalno čitanje), prepričavanje, slušanja. To je dosta složeno jer kad me
netko traži ja ga potičem.
10. Da, imamo
11. Roditelji su nam partneri u radu. Donose nam stvari, slovarice, knjige, slikovnice i sve ono što bi nam
moglo koristiti u radu kao što su stari papiri, ispisani papiri su djeci posebno zanimljivi jer ispisuju svoja
slova preko već napisanih.
12. Radim Baby signh s roditeljima (edukacija za roditelje), ali privatno, kod kuće, ali je usko vezano u zmoj
posao, pa neke stvari koristim u radu na poslu s djecom. Iz vrtića je nekoliko odgajatelja išlo na
edukaciju Baby sighn, ali ga provodimo samo s djecom.
13. Interes je veliki, rado se odazivaju na aktivnosti u koje ih pozivamo da se uključe.
14. Ne tako često, nažalost, jer smo mali pa nam je Knjižnica daleko.
15. Kofer s knjigama. Igraonica
16. Da Kofer s knjigama i jednom smo bili na radionici u Igraonici.
95
17. Da, zidovi su nam prepuni tih stvari. Ima ih i na policama.
18. Puno toga izrađujemo sami, a imamo puno i kupovnih. Puni su nam ormari i kutije. Kad se djeca
izdovolje onda promijenimo s drugom grupom igračke. Nove stvari su im poticaj za dalnji napredak.
19. Imamo, nalazi se u mirnijem dijelu uz kutić pismenosti i likovni kutić.