polubrat/k 15.08.1904 22:10 page 1 lars saabye...

Lars Saabye ChristensenPOLUBRAT

polubrat/k 15.08.1904 22:10

NakladnikFidipid Zagreb

Biblioteka prijevodne knjiæevnostiKnjiga 5.

Za nakladnikaSlobodan DelaliÊ

UredniciDiana Burazer

Tonko MaroeviÊ

Design omotaElvis Duspara

Layout i grafiËka pripremaFidipid Zagreb

TisakSklad boja Zagreb

∂ Za hrvatsko izdanje Fidipid Printed in Croatia 2006

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 821.113.5-31=163.42

CHRISTENSEN, Lars SaabyePolubrat : roman / Lars Saabye

Christensen ; s norveπkog preveo MunibDelaliÊ. - Zagreb : Fidipid, 2006. -(Biblioteka prijevodne knjiæevnosti ; knj.5)

Prijevod djela: Halvbroren.

ISBN 953-99842-7-0

ISBN 978-953-99842-7-2

301031142

polubrat/k 15.08.1904 22:10

LARS SAABYE CHRISTENSEN

P O L U B R A T

Roman

S norveπkog preveoMunib DelaliÊ

polubrat/k 15.08.1904 22:10

Naslov izvornikaHalvbroren ∂ J. W. Cappelens Forlag a. s. 2001

Objavljivanje knjige su pomogliNorveπki fond za kulturu

i NORLA (Norwegian Literature Abroad) iz Osla

polubrat/k 15.08.1904 22:10

SADRÆAJ

(prolog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7ZADNJI RUKOPIS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11(festival) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13ÆENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33(tavan) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35(stan) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38(golub) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41(prsten) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43(telegraf) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55(dugme) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63(proljeÊe) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74(sat) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78(blåsen) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91(ime) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95KOV»EG S PLJESKOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101(vjetar) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103(smijeh) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133BARNUM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151(krπtenje) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153(ime πutnje) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172(nekrolog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205(boæanstvena komedija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213(barnumovo ravnalo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228(madeæ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247(nordpolen) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269(plesna πkola) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278(drvo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304

polubrat/k 15.08.1904 22:10

(paket) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312(akt) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320(labirint) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327(lijes) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334(nesreÊa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346(disk i smrt) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351(pogreb) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365(kazna) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376(glad) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443GOJENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 503ELEKTRI»NO KAZALI©TE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 525(ploËica s imenom) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 527(polumrak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540(barnumova divina commedia) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 548(joπ jedan prazan stol) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 560(zadnja slika) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 569(suncobran pod snijegom) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 573(red 14, sjedalo 18, 19 i 20) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 582(peau de peche) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 588(talog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595(viking) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600(pelikan) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 619(tempelhof) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 624(epilog) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 627

polubrat/k 15.08.1904 22:10

7

(prolog)

∑ Hvala lijepa!Stajao sam na prstima, ispruæio ruku najduæe πto sam mogao i

Esther mi dade kusur, dvadeset i pet era za jednu krunu. Nagnulase kroz tijesni prodajni otvor i spustila, Ëasak, smeæuranu ruku namoje æute kovrËe, nije mi se to baπ svialo, no nije bilo prvi put,tako da sam se poËeo na to navikavati. Fred je odavno okrenuolea, strpao vreÊicu s bombonima u dæep i, po naËinu njegovahoda, vidio sam da je zbog neËega bio ljut. A niπta me nije mogloviπe uznemiriti od Fredove ljutnje. Trljao je cipele o ploËnik,glavu uvukao meu visoka, oπtra ramena i kao da je krËio sebiput, kao da se morao iz sve snage probijati kroz jaki vjetar, a biloje tek tiho poslijepodne u svibnju, i subota je bila, i nebo ponadMarienlysta, sjajno i plavo i mirno, poput ogromnog kotaËa spu-πtalo se prema πumama iza grada. ∑ Je li Fred poËeo govoriti? pro-πapta Esther. Kimnem glavom. ∑ A πto je rekao? ∑ Niπta. Estherse nasmija. ∑ Poæuri za bratom. Da ti sve ne pojede.

Ona povuËe ruku iz moje kose i na tren je pomirisa, dok sam japotrËao da dostignem Freda, i to je ono Ëega se sjeÊam, to je miπiÊuspomene, a ne æuti prsti stare gospoe u mojim kovrËama, trËimza Fredom, svojim polubratom, kojeg je skoro nemoguÊe dostiÊi.Ja sam maleni, mlai brat, i mislim zaπto li je on ljut, osjeÊamπiljak srca u grudima i topli, sirovi vonj u ustima, moæda sam seugrizao za jezik trËeÊi ulicom. Stiskam πaku oko toplog sitniπa itrËim za Fredom, uskom, tamnom prilikom u svôm svjetlu okonas. Sat na zgradi Norveπke televizije pokazuje tri i osam i Fredje veÊ sjeo na klupu pored æbunja. PretrËim iz sve snage ulicu Kir-keveien, skoro da i nema prometa, jer subota je, samo mrtvaËki

polubrat/k 15.08.1904 22:10

8

automobil prolazi i naglo se zaustavi, pokvario mu se motor, na-sred raskriæja, i vozaË u posve sivoj odjeÊi izie i udari po haubii psuje, a u autu, u duguljastom prtljaæniku iza sjedala, je bijelilijes, ali on je zacijelo prazan, pa nitko se ne sahranjuje subotomposlijepodne, grobari sigurno ne rade, a ako netko tamo i leæi, nesmeta, jer mrtvi imaju vremena, tako mislim, mislim da bih naneπto drugo mislio, i onaj sivi vozaË, u crnim rukavicama, napo-kon opet pokrene vozilo i nestane prema Majorstui. Diπem dubo-ko u teπkom mirisu ispuπnih plinova i benzina i trËim preko trave,mimo malih pjeπaËkih prijelaza i semafora i ploËnika koji su tunapravljeni, poput grada za patuljke, gdje bismo jednom godiπnjedolazili da nas krupni policajci u uniformama i zategnutim, πiro-kim remenima uËe prometnim propisima. U tom sam malom gra-du prestao rasti. Fred sjedi na klupi i gleda posve na drugu stranu.Sjednem kraj njega, tu smo samo nas dvojica, tog subotnjeg po-slijepodneva u svibnju.

Fred stavi tvrdi komad kandita u usta i dugo ga sisa, grgoljinjegovim licem, vidim smeÊkastu pljuvaËku koja curi s usana.OËi su mu tamne, skoro crne, i drπÊu, πto sam vidio i prije. Onπuti. Golubovi se neËujno gegaju u besjajnoj travi. »ekam. I nemogu viπe izdræati. ∑ ©to je? upitam. Fred guta, njegov mrπavivrat se trese. ∑ Ne govorim s hranom u ustima. Fred natrpa joπkandita izmeu zuba i polako grize bombon. ∑ A zaπto si ljut?proπapÊem. Fred pojede sav kandit, zguæva smeu vreÊicu i bacina ploËnik. Jedan galeb se ustremi, rastjera golubove, s krikom sepribliæi asfaltu i uzleti na elektriËni stup. Fred povuËe Ëuperakunazad, ali on opet padne na Ëelo i osta tako da visi. Napokon onprozbori. ∑ ©to si ono rekao æeni? ∑ Esther? ∑ Kome drugom?Jeste li to vas dvoje i na ti? Gladan sam i muka mi je, najradijebih legao u travu, i zaspao, tu, meu golubovima. ∑ Ne sjeÊam seπto sam kazao. ∑ SjeÊaπ se, sjeÊaπ. Samo ako malo promisliπ. ∑»asna rijeË, Frede. Ne sjeÊam se. ∑ Kako se onda ja sjeÊam? A tise ne sjeÊaπ? ∑ Ne znam, Frede. Jesi li zato ljut? On iznenadaspusti ruku na moju glavu. Utonem u se. ©aka mu je stisnuta. ∑Jesi li glup? zapita. ∑ Ne. Ne znam, Frede. Ne budi takav, molimte. Njegova je πaka na mojim kovrËama. ∑ Molim te? Trta, maleni,a? ∑ Ne govori tako, molim te. Prsti mu klize mojim licem, miriπe

polubrat/k 15.08.1904 22:10

9

na slatko, kao da me ljepilom umazuje. ∑ HoÊeπ da ti kaæem πtosi rekao? ∑ Da, kaæi. Fred se sagne, ne mogu ga gledati u oËi. ∑Rekao si hvala lijepa.

Zapravo, laknulo mi je. Pomislio sam da sam moæda kazaoneπto drugo, a πto je moglo biti mnogo gore, neπto πto nikad nisamtrebao reÊi, πto mi je tek izletjelo iz usta, rijeË za koju nisam niznao da postoji, kurvina rupa. Nakaπljah se. ∑ Hvala lijepa? Zarsam to kazao? ∑ Jesi. Rekao si, jebo te, hvala lijepa! Fred jevikao, iako smo sjedili na istoj klupi, skroz jedan uz drugog. ∑Hvala lijepa! vikao je. Ne shvatih posve πto je htio, i postadoh joπuplaπeniji. Iπlo mi se u zahod. Prestadoh disati. Htjedoh reÊi pravurijeË, ali nisam znao πto, jer nisam shvatao πto je on htio. Hvalalijepa. A ne smjedoh ni cmizdriti. To bi Freda samo joπ viπerazbjesnilo, ili bi mi se nasmijao, πto bi bilo najgore. Sagnuh seprema koljenima. ∑ I? izustih. Fred zastenja. ∑ I? Mislim da si ipakglup. ∑ Nisam glup, Frede. ∑ Kako znaπ, a? Moradoh promisliti.∑ Mama to kaæe. Da nisam glup. Fred je Ëasak sjedio πuteÊi. Neusudih se pogledati ga. ∑ A πto mama kaæe za mene, a? ∑ Isto, brzoizustih. Osjetih njegovu ruku na svom ramenu. ∑ Ne laæeπ svombratu? on Êe, tiho. Iako sam ti samo polubrat? Podigoh pogled,svjetlo oko nas me zaslijepi, i kao da je sunce bilo ispunjenozvukom, odasvud glasni, prodorni sjaj. ∑ Jesi li zato ljut na mene,Frede? ∑ Zaπto? ∑ Jer sam ti samo polubrat? Fred pokaza na mojuruku, u kojoj sam joπ uvijek dræao kusur, dvadeset i pet era, bilaje topla i ljepljiva, kao spljoπteni bombon koji je netko dugo sisaoi ispljunuo. ∑ »iji je? upita Fred. ∑ Pa, naπ. Fred kimnu glavom viπeputa i svega me ispuni radost. ∑ I moæeπ ga dobiti, rekoh brzo.Htjedoh mu dati novac, no Fred je samo sjedio zureÊi u me. Opetse uznemirih. ∑ Zaπto onda kaæeπ hvala lijepa? Kad dobijeπ novackoji je naπ? Prestadoh disati. ∑ Tek tako. ∑ Promisli o tom sljedeÊiput, u redu? ∑ Da, promrsih. ∑ Jer ne bih htio imati brata koji ispa-da glup. Iako si mi tek polubrat. ∑ Da, proπaptah. Promislit Êu otom. ∑ Hvala lijepa je pravo sranje. Nikad ne reci hvala lijepa.ShvaÊaπ? Fred ustade, ispljunu debeli, smeÊkasti ispljuvak u viso-kom luku koji se s treskom prizemlji u travu pravo ispred nas.Ugledah roj mrava kako mile prema njemu. ∑ Æedan sam, izustiFred. Straπno sam æedan od kandita.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

Opet se zaputismo do Esther, do kioska u veæi odmah prekoputa bijele Majorstua crkve, gdje pastor nije htio krstiti Freda, aposlije ni mene, i to samo zbog mog imena. Stadoh ispred prodaj-nog otvora, podigoh se na prste, Fred se nasloni na ælijeb, podiæeruku i kimnu, kao da smo se usuglasili oko neËeg velikog. Estherse osmjehnu kad me spazi i nije mogla odoljeti a da joπ jednomne opipa moje kovrËe. Fred isplazi jezik najduæe πto je mogaopretvarajuÊi se kao da je pljunuo. ∑ I πto trebaπ sad, mali gospo-dine? upita Esther. Sklonih njene prste s glave. ∑ VreÊicu soka.Crvenu. Ona me zaËueno pogleda. ∑ Pa da, crvena vreÊica soka,naravno, kaza i donese ono πto sam traæio. Fred je stajao u hladu,jedva ga vidjeh zaslijepljen oπtrim blijeskom okreËenog crkvenogzida s druge strane. Fred je samo zurio u mene, nije me ispuπtaoiz vida, sve je vidio, sve Ëuo. Brzo stavih novac Esther u ruku iona mi odmah vrati pet era. ∑ Izvolite, reËe Esther. Pogledah je uoËi. Stajao sam na prstima i gledao je u oËi, progutah viπe putadok se nebo iznad nas joπ uvijek spuπtalo prema πumama, polako,poput ogromnog, plavog kotaËa. Pokazah pet era. ∑ Ovo je naπe,rekoh glasno. Tek toliko da znaπ! Esther samo πto se ne stropoπtas uskog otvora. ∑ Ali, za ime Isusovo, πto ti je? ∑ Nemam se za πtozahvaliti, kazah. Fred me uhvati za ruku i povuËe uz Kirkeveien.Dadoh mu vreÊicu soka. Meni se nije pilo. Zagrizao je u vreÊicui istiskao crveni sok Ëiji je trag ostajao za nama. ∑ Nije loπe, kaza.Dolaziπ sebi. Bî mi tako drago, poæeljeh mu dati i pet era. ∑ Zadr-æi ih, procijedi on, te stisnuh prste oko smeeg novca. Mogao sams njim igrati krajcarice, ako bi se netko htio igrati sa mnom.

∑ Hvala lijepa, rekoh.Fred duboko uzdahnu i ja se pobojah da Êe se on opet naljutiti.

Htjedoh odgristi si cijeli jezik i progutati ga. Ali on me zagrli,cijedeÊi zadnje kapi iz vreÊice po ploËniku. ∑ SjeÊaπ li se πto samte juËer upitao? zapita. Brzo kimnem glavom i skoro da se neusuujem disati. ∑ Ne, izustim. ∑ Ne? Zar se ne sjeÊaπ? SjeÊamse, no neÊu da se sjeÊam, a ne mogu da se ne sjeÊam. Ipak bi bilobolje da Fred nije progovorio. ∑ Ne, Frede. ∑ Da joπ jednom upi-tam? ∑ Da, proπapÊem. Fred se osmjehne. Nije ljut, nije, Ëim setako osmjehuje.

∑ HoÊeπ da ubijem tvoga oca za tebe, Barnume? upita on.Ime mi je Barnum.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

ZADNJI RUKOPIS

polubrat/k 15.08.1904 22:10

polubrat/k 15.08.1904 22:10

13

(festival)

Trinaest sati u Berlinu i veÊ sam ruπevina. Telefon je zvonio. »uosam ga, probudio me je. Ali bio sam na drugom mjestu, iako sambio tu. Bio sam iskljuËen, neuzemljen. Nisam imao znak slobodnelinije, samo srce koje je tuklo teπko i bez ritma. Telefon je na-stavio zvoniti. Otvorih oËi, iz ravnog mraka bez slika. Vidjehsvoju ruku, nije bio baπ lijep pogled. Primaknu se, dohvati mi lice,iskuπavajuÊi, kao da se probudila s neznancem u krevetu, priËvr-πÊena za tue tijelo. Iznenada mi se smuËi od tupih prstiju. I daljesam leæao. Zvonjava nije prestajala. »uh neke tihe glasove,izmeu stenjanja, da nije netko uzeo telefon za mene? A zaπto bionda joπ uvijek zvonilo? I tko bi to bio u mojoj sobi? Pa zar nisamlegao sâm? Okrenuh se, vidjeh da su zvuci dolazili s televizora.Dva muπkarca zabavljena oko jedne æene. Nije izgledala vesela,viπe ravnoduπna. Imala je tetovaæu na jednom dupetu, leptira, bioje æalosno postavljen. Bedra, puna modrica. Muπkarci su biligojazni i blijedi i jedva da su imali erekciju, no nisu se dali, prigu-πeno su stenjali dok su je uzimali sa svih moguÊih strana. Bilo jenespretno i neugodno. Æenino ravnoduπje Ëasak zamijeni bol,grimasa na licu, kad je jedan od muπkaraca svojim mlitavim peni-som udari po ustima. Ruka skliznu s mog lica, domalo nesta islike. Ako bih ukucao broj svoje sobe, mogao bih joπ dvanaest satigledati pay-tv. No, nije mi se dalo viπe gledati, a ne upamtih nibroj sobe. Leæah poprijeko na krevetu, napola izvuËen iz sakoa,po svoj prilici u pokuπaju da spavam na pristojan naËin, razo-djeven i normalan, ali oËito nisam viπe stigao prije nego se svjetlougasilo u krajnjem krilu glave. Jedna je cipela bila na prozorskojdasci. Da nisam tamo stajao diveÊi se pogledu, ili misleÊi na neπto

polubrat/k 15.08.1904 22:10

14

posve drugo? MoguÊe. Ili ne. Nisam znao. Boljelo me je koljeno.Opet pronaoh svoju ruku. Gurnuh je prema noÊnom ormariÊu, ikad se tamo zaklati, poput bolesne, raskriljene ptice ponad bijelaπtakora koji je treptao crvenim, zastraπenim okom, telefon prestazvoniti. Ruka je poletjela kuÊi. Tiπina doe otraga i povuËe tijesnipatentni zatvaraË na mom zatiljku liæuÊi kraljeπnicu jezikom odæeljeza. Zadugo se ne pomaknuh. Moradoh biti u ravnini. Zelenise zraËni mjehur morao brzo smiriti u prevrnutom mesu, u jamiciduπe. NiËega se nisam sjeÊao. Velika gumica je bila ponad mene,kao i mnogo puta ranije, nije ni bilo baπ malo gumica koje sampotroπio. Sjetih se samo kako mi je ime, a tko bi i zaboravio takvoime: Barnum. Barnum! Kakvi li su zapravo roditelji koji osuujusvoje sinove i kÊeri na doæivotnu robiju iza reπetaka slova. Zar nebi mogao promijeniti ime, kazali bi neki, koji ne znaju o Ëemugovore. Jer ne pomaæe, ime te samo progoni dvostrukim sramompokuπaπ li rijeπiti ga se. Barnum! Pola æivota sam proæivio s timimenom. A onda sam ga zavolio, i to je najgore. Uto spazih dadræim neπto u drugoj ruci, karticu za otkljuËavanje, neutralnikomad plastike sa stanovitim brojem rupa u odreenom uzorkuπto se moæe uvuÊi u bankomat vrata i isprazniti konto sobe, akoto veÊ nije uËinio proπli gost, koji je za sobom ostavio samo od-grizene nokte ispod kreveta i udubljenje u madracu nakon teπkihsnova. Mogao sam biti bilo gdje. U sobi u Oslu, ili na Røstu, usobi bez pogleda. KovËeg je stajao na podu, star, i nijem, joπneotvoren, a i Ëemu, svakako je bio prazan, nikakva pljeska, samojedan rukopis, nekoliko sklepanih stranica. Doπao sam i otiπao, tosam ja. Doπao i otiπao i opet dopuzao. Ali, joπ sam znao Ëitati.Preko stolice pokraj prozora bio je prebaËen bijeli hotelski ogrtaË.Na njemu sam mogao vidjeti ime hotela. Kempinski. Kempinski!A onda zaËuh grad. »uh Berlin: bagere s istoka i crkvena zvonasa zapada. Polako ustadoh. Dan je bio u pokretu, zapoËeo je bezmene. Potom se sjetih: imao sam sastanak. Ono crveno oko natelefonu nastavilo je bljeskati, poruka za mene. Baπ me briga,neka Peder Ëeka. Jer tko bi drugi osim njega zvao i ostavljao poru-ke u ovo doba dana? Naravno da je Peder, neka Ëeka. Peder je biodobar u Ëekanju, tome sam ga ja nauËio. Nitko pametan ne zaka-zuje sastanke prvog jutra u Berlinu, samo Peder, moj prijatelj, i

polubrat/k 15.08.1904 22:10

15

partner, moj agent, on ima dogovore prije doruËka, jer Peder jepostao pedantan. Bile su dvije minute do pola jedan. Brojevi susvijetlili zeleni i Ëetverokutni ispod mrtvog tv-ekrana i pretvoriπese u pola jedan toËno izmeu dva nekurentna udara srca. Svukohsa sebe odjeÊu, otvorih mini-bar i popih dva Jägermeistera. Potompopih joπ jedan, uoh u kupaonicu i za svaki sluËaj povratih.Nisam se mogao sjetiti kad sam zadnji put jeo. Toaletni papir jestajao netaknut, joπ nisam bio u zahodu. Oprah zube, na se naba-cih ogrtaË, uvukoh noge u bijele hotelske papuËe, i prije negoliizioh vidjeh da crveno oko telefona joπ uvijek zuri u mene; nekaPeder Ëeka, to i jest njegov posao. Neka priËa uprazno sve doksobu u kojoj sjedi ne zahvati poæar.

Spustih se liftom do bazena za plivanje, posudih kupaÊe gaÊe,popih pivo i joπ jedan Jägermeister i isplivah tri duæine dok se neumorih. Leæah na povrπini vode. KlasiËna muzika je strujala izzvuËnika koje nisam mogao vidjeti, Bach naravno, sintetiËne ver-zije, netaknute ljudskom rukom. Nekoliko je gospoa leæalo naleima i mirno plivalo. Plivale su po ameriËki, s rukama kao krili-ma, sa sunËanim naoËalama na licu koje su stalno morale podi-zati, da bi bolje vidjele, da bi susrele neËiji pogled, jer moæda bise mogao pojaviti Robert Downey iskrivljen pored bazena, AlPacino u cipelama s visokom petom, ili moj stari prijatelj SéanConnery kojega bih poËastio pristojnom Ëaπom i zahvalio mu seza proπli put. No nikog s tog nebeskog kata ne bî na vidiku, a janisam bogzna πto da bi se pogledalo. Gospoe opet spustiπe nao-Ëale plivajuÊi polaganim, plavim rukama, aneli u kloru, sa sit-nim, napuhanim trbusima. To me odjednom smiri, umori i smiri iskoro razveseli, te i ja zaplivah. Plivah po norveπki, s rukama uztijelo i prstima kao lopaticama da bih dræao ravnoteæu, tok, okre-tah se ukrug. Sad sam bio u ravnini. Potom se pojavi strah, on biuvijek doπao naglo, iako znadoh da Êe doÊi, kao snijeg. Strahposrka moj mir, isprazni ga. Da se nije πto sinoÊ dogodilo? Danisam kome trebao kupiti cvijeÊe, ispriËati se, moliti za oproπte-nje, uraditi πto besplatno, laskati? Nisam znao, sve se moglodogoditi. Bio sam u nasilju sumnje. Prevrnuh se i uzburkah voduispod ameriËkih gospoa, popeh uz neravne stube, poput grbave idvospolne Afrodite, Ëuh tihi smijeh ponad vode, i uto izie Cliff

polubrat/k 15.08.1904 22:10

16

Richard iz garderobe, a moæda i nije bio on, u hotelskom ogrtaËui papuËama. Kosa mu je bila poput platoa na glavi a lice svjeæe iuzdignuto, nalik na mumiju koja je pobjegla iz piramide iz πezde-setih. Drugim rijeËima, dobro se dræao i one se dame odmah ogla-siπe, disale su kao ljubazni dupini, iako Cliff moæda i nije stajaou vrhu njihove liste æelja. Ali, za mene je on bio viπe nego dobar.ZahvaljujuÊi njemu, naime, zaboravih Ëasak na strah, predahnuhuz njegovu golu prisutnost, kao i onda, u onom æivotu πto naπa jepriËa, moja i Fredova, i πto samo zovem onda, kad sjedio sam unaπoj sobi, onda, u ulici Kirkeveien, s uπima priljubljenim uz gra-mofon sluπajuÊi Livin’ lovin’ doll, dok je Fred leæao nijem u kre-vetu πirom otvorenih oËiju, on nije govorio 22 mjeseca, tolikoslonovi budu skotni, ni jednu jedinu rijeË nije izgovorio otkako jeStara umrla, i svi su bili digli ruke od pokuπaja da on progovori,mama, Boletta, razrednik, πkolski zubar, Esther iz kioska, Bog itko sve ne, nitko iz njega ni rijeË nije izvukao, pa ni ja. A kad sampodigao pick-up s namjerom da Livin’ lovin’ doll zasvira po dva-deseti put, Fred je ustao iz kreveta, iπËupao pick-up, siπao u dvo-riπte i bacio cijeli gramofon u smeÊe i poËeo govoriti. To je uspiojedan Cliff, i za to mu rado htjedoh zahvaliti. No sir Cliff Richardsamo proe mimo mene u velikom luku i sjede na ergometarbicikl izmeu ogledala u uglu i pojuri prema svojoj vlastitoj slici,ne sustiæuÊi je, poput mumije s teniskim laktom. Ruka mi kliznuπankom i podiæe prvo na πto naie, dæin tonik, Ëisti bombon. »eti-ri su sata pokazivala vremena u New Yorku, Buenos Airesu, Dæa-karti i Berlinu. Zadovoljih se s Berlinom, petnaest do dva. Pederse sigurno znojio. Razgovarao je, ispriËavao se, donosio pivo, ka-vu, sendviËe, zvao hotel, izdao potjernicu, ostavljao poruke, juriopress-centrom i kimao glavom svima koje je poznavao i naklanjaose svima koje nije poznavao i davao posjetnicu svima koji ga nisuprepoznali. Skoro da sam ga mogao Ëuti kako govori, Barnumstiæe uskoro, sigurno je krenuo zaobilaznim putem, pa znate kakoje, zar ne, dobre ideje najËeπÊe dolaze iz rasijanih glava, ja samsamo praktiËna maπta koja Êe ih uËiniti vidljivim, da nazdravimoza Barnuma! Da, Peder se sad definitivno znojio i tako mu je itrebalo. Nasmijah se na rubu bazena u Kempinski hotelu, dok seCliff Richard na biciklu utrkivao sa tri ogledala i gojaznim pogle-

polubrat/k 15.08.1904 22:10

17

dima ameriËkih gospoa i naglo, kao πto su strah i smijeh doπli,nastani se sjena u meni. ©to mi bî? U kakvu sam to naopakuekstazu stavljen, kakva me je crna sreÊa pojahala? Je li to zadnjismijeh, prije nego doe ono o Ëemu joπ niπta nisam znao, a Ëegase plaπih najviπe od svega? Posta mi hladno, Ëasak se zateturah,na zelenim mramornim ploËicama. Usisah smijeh u se, opozvahga. Pa nije to zatiπje pred buru, veÊ tiπina kojom se maËke uzbudemnogo prije negoli kiπa padne.

Istuπirah se i neko vrijeme razmiπljah da li da odem u solarij.Malo preplanule koæe i zategnuto lice prije sastanka ne bi bilonaodmet. Ali, bio sam u fazi smetenosti i ravnoduπja te, umjestotamo, otioh na pivo. Konobar se nasmijeπi kad mi pruæi bocu,odveÊ mlad je, pomislih. Nosio je livreju hotela s nespretnimdostojanstvom, skoro prkosno, poput djeteta koje je ukralo oËevotamno odijelo. Pomislih da je iz stare IstoËne NjemaËke, bilo jeneπto u tom prkosu πto me navede na takvu misao. OtpoËeo jesvoj dugi put uspinjanja u bazenu u Kempinskom. ∑ Gospon Bar-num? izusti on tiho. OËito je mislio da mi je to prezime, no nijejedini, bî mu oproπteno. ∑ Da? Ja sam. ∑ Imate poruku. Pruæi miπiroku omotnicu s logotipom hotela. Peder me je, usprkos svemu,pronaπao. I da sam se sakrio iza planina na Røstu naπao bi me. Ida zaspim u Êeliji za trijeænjenje, vjerojatno bi me Peder probu-dio. Probudim li se u Cochovu hospicu u ulici Bogstadsveien,Peder bi bio onaj koji pokuca na vrata. Naslonih se na πank. ∑Kako se zoveπ? upitah. ∑ Kurt, gospon. Glavom pokazah premaogledalima u uglu. ∑ Vidiπ li onog momka onamo, Kurte. Onogπto nemilice vozi bicikl. ∑ Da, gospon, vidim. ∑ A vidiπ li tko jeon? ∑ Naæalost, gospon. Ne. I shvatih da sam i ja ostario. ∑ Nesmeta, Kurte. Odnesi mu colu. Light. I stavi raËun na moju sobu.

Presavih omotnicu Ëetiri puta i stavih je u dæep ogrtaËa. Ako jePeder poæelio i mene oznojiti, æelja Êe mu biti ispunjena. Zaputihse s pivom u saunu i tamo smjestih na krajnju klupu. Tu su nekisjedili otprije, odnekud su mi bili poznati, no ne znadoh i otkud,stoga pozdravih tek malim pokretom glave, svojim specijalitetom,osobnom gestom svijetu. Ali ostali su zurili ravno u mene, bezustruËavanja. Ponadah se da tu nije nitko od mojih zemljaka, ka-

polubrat/k 15.08.1904 22:10

18

kvi dramaturzi iz Norveπkog Filma, ili novinari iz zabavnika,brbljavci iz magazina, ili kakav direktor. Odmah zaæalih zbog togmanevra, te vruÊe obilaznice, jer tu bi naime svi trebali biti goli,i muπkarci i æene. I onaj koji ima ruËnik oko pojasa uljez je kojiostale zbunjuje. Bio sam odjeveni koji njihovu nagost odmahuËini vidljivom i neizdræljivom, sve njihove proπirene vene, ravnestraænjice, salo, objeπene sise, oæiljke, nabore koæe, madeæe kojisu moæda bili zloÊudni. Moradoh skloniti ruËnik, ne bî druge.IziÊi nisam mogao, to bi razotkrilo moj kukaviËluk i obiljeæilo bime sumnjivim, voajerom, i to tri dana prije festivala. Nerado po-vukoh ruËnik i pokazah im da i ja mogu biti prirodan ispod svihsvojih kostima, da je i moja golotinja oËuvana. Sjedio sam, pre-kriæenih nogu, razodjeven u njemaËkoj zajedniËkoj sauni, i Ëudiose da je u ovoj urednoj i namrgoenoj zemlji bilo skoro obveznosjediti skupa, muπkarci i æene, ako se Ëovjek poæeli malo oznojiti.U prirodnoj Norveπkoj, koja se jedva izmigoljila iz ledenjaka, ne-πto bi takvo izazvalo krizu vlade i pisma Ëitatelja. A da je ovdjetako, i nije bez neke logike, pa u hotelu je samo jedna sauna, i njusu mogli koristiti i muπkarci i æene, goli, i istovremeno. A dobro-voljno bi veÊ bilo neumjesno, tad bi to moralo imati neke veze sratom. Sve je ovdje i imalo neke veze s ratom, pomislih na kon-centracijske logore, zadnje tuπiranje, gdje su pedantne masovneubojice razdvajale muπkarce od æena, jednom zauvijek, Ëak su bilii posebni logori za æene, Ravensbrück, i naËas, skoro uzbuen,povjerovah da bi se to moglo za neπto iskoristiti, taj misaoni skok,od istrjebljenja do sluËajnog susreta u sauni Kempinskija zavrijeme filmskog festivala u novom Berlinu. Ali, kao i Ëesto putau posljednje vrijeme, misao nestade, otpade s odveÊ tupe udice, iËim ona skliznu, utonuh i ja dublje u sumnju. »ime sam se za-pravo mogao isprsiti? Za kakve sam priËe bio stvoren? KolikoËovjek moæe ukrasti dok ne bude uhvaÊen? Koliko mora lagati dabi mu se povjerovalo? Nisam li uvijek bio sumnjalica? Jesam,sumnjao sam skoro u sve, da ne govorim o sebi samom, sumnjaosam Ëak da je i postojalo neπto πto bi se moglo mnome nazvati, umraËnim sam se trenucima smatrao ograniËenom koliËinom mesanaslaganog po odreenom sustavu koje je hodilo pod imenomBarnum. U sve sam sumnjao, osim u Freda, jer Fred je bio nesum-

polubrat/k 15.08.1904 22:10

19

njiv, on je bio uzdignut iznad sumnje. SjeÊam se onoga πto bi otacobiËavao reÊi: Nije vaæno ono πto vidiπ, veÊ ono πto vjerujeπ davidiπ. Ispraznih bocu i prepoznah jedno od onih πto su tu sjedili,a Ëega sam se i plaπio: poznata kritiËarka, stara znanica, neÊuspomenuti njezino ime, zvali smo je samo Losica, jer nas je uvi-jek podsjeÊala na zalazak sunca. Svojevremeno je bila napisala dasam ”folcika meu Rolls Roycima”, ali nikad nisam proËitao tajËlanak, jer tad sam bio negdje drugdje. Peder je planirao tuæiti jeradi uvrede, no sreÊom nikad od tog niπta nije bilo, a ako je iæeljela duel metaforama, naiπla je na pogreπnog Ëovjeka. Gledalaje u mom smjeru, osmjehnu se, i, iako je djelovala mnogo manjepompoznom ovdje nego u kolumnama, kao da je bila smekπalovoÊe oguljeno blanjom, nastojah ne uzvratiti tom osmijehu. Uosta-lom, moglo se dogoditi da kaæem neπto πto nikad ne bih rekao.Ona je bila moj zao duh, πto li je sad proricala? Ne usudih se nipomisliti, osmjehnuh joj se. ∑ Neka vas vrag nosi! procijedih.Nagnuh se preko koljena i snaæno zakaπljah, nije valjda da mi seopet jezik zaglavio, jezik je bio nit spoticanja. Jezik ti je tobogan,obiËavao je reÊi Fred. Samo ja Ëuh, neka vas vrag nosi. Losicaiznenaeno pogleda, kaπljao sam iz sve snage, baπ prije negopovratih, i joπ mi jednom Cliff Richard priteËe u pomoÊ. Ue,naime, baπ tad u saunu, s colom u ruci i podsjeÊanjem na omotgramofonske ploËe Livin’ lovin’ doll, zastade Ëasak pokraj pjeπËa-nog sata u kojem se pijesak spuπtao i peo, kao da vrijeme nije biloono πto Ëovjek ostavlja iza sebe, veÊ ono πto odlaæe na stranu. Aonda Cliff sjede u vrh saune, gdje sam i ja sjedio. Bilo je tijesno,ubrzo postade i pretoplo, igla je stajala na devedeset. Losici bîdosta, iπulja se iza svoga ruËnika, sa zadnjim pogledom, brzo,preko ramena. Je li se nasmijala? Meni? Da nije imala priËu kojubi veËeras mogla priËati za πankovima? Netko posu vodu pokamenjima, zacvrËa, i vlaga postade vidljiva poput kuhajuÊe ma-gle. Okrenuh se Cliffu, bio je suh, nije se znojio. Imao je finusmeu boju. Sad sam konaËno mogao reÊi. ∑ Hvala, on Êe, izne-nada. Za colu. ∑ Pa ja se trebam zahvaliti, uzvratih. Hvala. Cliffpodiæe bocu, osmjehnu se. ∑ A za πto? ∑ Tvojom je pjesmom mojbrat progovorio, kazah. Jedan se Ëasak on zamisli. ∑ Nije to bilamoja pjesma, veÊ boæja snaga, proπapta Cliff.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

20

Postade odveÊ vruÊe. Omotah se ruËnikom i izioh posrÊuÊi, svrtoglavicom i æei, opet se istuπirah, i spazih Kurta u baru. Dis-kretno kimnu i trepnu oËima, sad je on bio moj Ëovjek. Popeh seliftom do sobe. Joπ uvijek je telefon crveno svijetlio. Podigohsluπalicu i opet spustih, bacih ogrtaË na krevet, obukoh odijelo i usvaki dæep stavih po boËicu iz mini-bara. Mnogo je dæepova bilona tom odijelu, bio sam naoruæan alkoholom. Potom popih zad-njeg Jägermeistera, stajao je kao goreÊi stup od trbuha do nepca,pojedoh ælicu zubne paste i stavih uloæak u nove, talijanske cipele.Bio sam spreman za sastanak.

I πto sam mogao znati o svemu πto se dogodilo tamo gdje nisambio, o pokretima πto su bili izvan mog dosega? Joπ sam bio uneznanju, u nasilju sumnje, i nisam htio znati, tu, u sporom liftu,sa ogledalima na svim zidovima, Ëak i na stropu. Htjedoh bitisamo u tom trenutku, istovremeni Ëovjek koji uzima sekundu odtijeka, zatvoren u najmanji od svih razdoblja, tu gdje je bilo mje-sta samo za mene. NaËas spazih svoje lice u ogledalima i pomislihna dijete koje pada, opet ustaje i poËinje vriskati tek kad ugledazaprepaπtene i zabrinute ljude oko sebe, poput zakaπnjele boli,odjek πoka. Stigoh ispiti votku. Sjedokosi portir otvori vrata ihtjede me slijediti s kiπobranom, dadoh mu pet maraka da odusta-ne. Æalosno pogleda u novËanicu prije nego ona iznenada nestadeizmeu glatkih, sivih prstiju i bî nemoguÊe vidjeti jesam li gauvrijedio, davπi mu previπe, ili premalo. SliËio je na slugu iz kolo-nijalnog vremena. On je vukao sve konce u Kempinski hotelu,presavijajuÊi i role zahodskog papira. Izioh na crveni sag koji seveÊ izlizao po ivicama. »etiri su crne limuzine s Ëaavim prozo-rima stajale parkirane uz rub ploËnika, nijedna nije bila za mene.Stara je uzreËica u branπi: No limo, no deal. Nije vaæno, votka jepræila iza jezika. Pripalih cigaretu. Dvije TV-ekipe, CNN i NDR,Ëekale su neÊe li se πto dogoditi. Tanak je sloj kiπe leæao nadBerlinom, miris pepela, divlja buka s gradiliπta. Dizalice su sepolako okretale, jedva vidljive pod niskim oblacima, izgledalo jekao da se Bog igra s mehanizacijom. Joπ jedna limuzina, dugaËka,bijela lokomotiva s ameriËkim zastavicama, zaustavi se baπ ispredhotela, i iz nje izie neka æena s najuspravnijim leima koja samikad vidio. Devetnaest joj se kiπobrana nae na usluzi. Ona se

polubrat/k 15.08.1904 22:10

21

nasmija, smijehom navlaæenim whiskyjem, premazanim katra-nom i izglaËanim grubim πmirgl-papirom. Smijala se krenuvπionim crvenim sagom i maπuÊi vitkom rukom koja se proπulja ele-gancijom dæepara izmeu kapi i izvan domaπaja crnih kiπobrana.Nitko nije mogao hoditi crvenim sagom kao ona, Lauren Bacall.Bila je prisutna u sebi, u svakom gramu svoga tijela. Ispunjavalaga je do vrhova prstiju, do uπnih resica, do obrva. Kiπobrani su seizvrtali nad njom kad bi ona isturila bradu. Upravo je zauzelaNjemaËku. Stajah, priËvrπÊen za taj elektriËni pogled: Lauren Bacallpolako i suvereno prolazi pokraj mene i ja stojim u vrtlogu izanje, to je kao obrnuti predznak, déjà-vu u ogledalu: Pred oËima mije Rosenborg kino, red 14, sjedalo 18, 19 i 20, The Big Sleep,Vivian sjedi u sredini, blisko je i jasno, mogu Ëak osjetiti i onajnovi dæemper s visokim ovratnikom koji svrbi na zatiljku, moguËuti Lauren Bacall kako πapÊe Humphreyu Bogartu, glasom kojiizaziva jezu u naπim ustima i nemir u lenoj moædini, A lot de-pends on who’s in the saddle, i Peder i ja u isti Ëas zagrlimoVivian, moja ruka dodiruje Pederove prste, nitko od nas niπta nekaæe i Vivian se osmjehne, osmjehuje se samoj sebi, i nasloni nanaπe ruke. A kad se prema njoj okrenem, vidim da plaËe.

Stajah na kiπi u Berlinu, pokraj crvenog saga, ispred Kempinskihotela. Neπto se dogodilo, netko je joπ i vikao, a ja niπta nisamËuo. Svjetiljke su se ugasile, kamere iskljuËile, limuzine otiπle nadruga mjesta. Onaj isti portir oprezno mi dodirnu ruku. ∑ Je li sveu redu, gospodine? ∑ ©to? Njegovo se lice primaknu, svi se mora-ju k meni sagnuti. ∑ Gospodine, je li sve u redu s vama? Kimnuhglavom. Pogledah oko sebe, dizalice su stajale mirno, Bogu seviπe nije dalo igrati s mehanizacijom, ili se to moæda Ëinilo samozbog oblaka koji su jurili nebom u suprotnom smjeru. ∑ Sigurno,gospodine? Cigareta je plivala ploËnikom, netko je izgubio foto-grafski aparat, premotavao se, ostavljen. ∑ Bi li mogao pozvatitaksi? ∑ S radoπÊu, gospodine. Zazviæda u piπtaljku koju je sprem-no dræao u ruci. Izvukoh novËanicu, zasluæio ju je, no on odmah-nu glavom gledajuÊi na drugu stranu. ∑ Samo je zadræite, gospo-dine. Brzo gurnuh novac u dæep. ∑ Hvala lijepa, kazah.

Kad taksi stiæe, portir mi otvori vrata. U autu je mirisalo nazaËin, ili tamjan. Molitveni sag je stajao smotan na prednjem

polubrat/k 15.08.1904 22:10

22

sjedalu. ∑ Zoo Palast, rekoh. VozaË se naglo okrenu i nasmijeπi,zlatan zub bljesnu nasred crnih usta. ∑ Da stanem pokraj Zoolo-πkog vrta? I ja se moradoh nasmijeπiti. ∑ Ne, pored Festivalskogcentra. Tamo su zanimljivije zvijeri.

Trebalo nam je pola sata do tamo, a pjeπice sam mogao stiÊi zapet minuta. Ispraznih konjak i zaspah. U snu vidjeh Freda, vuËelijes po snijegu u dvoriπtu. VozaË me je morao probuditi, stiglismo. On se nasmija, i to smijehom milosrdnim, zlatni me zubzaslijepi. Platih mnogo viπe no πto sam trebao, moæda je pomislioda je nesporazum, da sam turist koji ne zna brojati, ili pijani πefkina u preskupom odijelu. Htjede mi vratiti novac, poπteni musli-man u Berlinu, ali veÊ sam bio na ploËniku, izmeu ruπevina ikatedrala, izmeu majmuna i zvijezda. Odmah se tu nae netkohtijuÊi mi prodati koænu jaknu, odgurnuh ga. Prestalo je kiπiti,dizalice nastaviπe svoje polagane krugove i nebo iznad Berlinaiznenada zasja, skoro prozirno. Prohladno je sunce stajalo ravnou mojim oËima dok jato golubova istovremeno uzleti kljucajuÊisvjetlo na komadiÊe.

Uoh u Festivalski centar. Dvojica naoruæanih straæara provje-riπe moju akreditaciju s malom slikom, snimljenom veËer prije,Barnum Nilsen, screenwriter, malo su poduæe zurili u moje licedok me nisu pustili preko granice, kroz sveta vrata izmeu onihkoji sudjeluju i onih koji ne sudjeluju. Sudjelovao sam. Ljudi sujurili jedni oko drugih kao ludi, s rukama punim piva, broπura,kaseta, mobilnih telefona, plakata i posjetnica. Æene su bile viso-ke i mrπave, sa zadignutom kosom, naoËalama na uzici oko vratai zategnutih, sivih sukanja, kao da su sve stigle ravno iz istogabutika. Muπkarci su uglavnom bili gojazni, niskoga rasta, mojedobi i ustreptala srca spletena u zakrvavljen pogled, do zabunesmo sliËili jedni na druge i najmanje jedan od nas Êe umrijeti dokraja dana. Na velikom ekranu prikazivan je ulomak iz nekogjapanskog gangsterskog filma, estetsko nasilje je zacijelo bilo naputu odomaÊiti se. Ubijati polako bilo je dozvoljeno. Netko midade Ëaπu sakea. Kad ispih, opet mi bî naliveno, bombardirao samjetru. Australijska televizija intervjuirala je Billea Augusta, ubijeloj koπulji, nitko nije imao bjelje koπulje od Billea Augusta. Otome su ga trebali pitati, koliko bijelih koπulja imate? Koliko Ëesto

polubrat/k 15.08.1904 22:10

23

mijenjate koπulje? Na drugom je mjestu stajao Spike Lee i gesti-kulirao pred kamerom. I kroz sve to dojuri Peder, Ëvor kravatevisio je nasred trbuha, usta su se pokretala cijelo vrijeme, kao daje hiperventilirao ili tek pokuπavao postaviti novi rekord u pasiv-nom puπenju. Nije nemoguÊe da Êe upravo Peder umrijeti tijekomove veËeri. Zaustavi se baπ ispred mene jedva dolazeÊi do daha. ∑Pa dobro, procijedi on. Puknuo si? ∑ Nikad nisam bio zaËepljen.∑ Koliko si pijan? ∑ Pet i pol. Peder se nagnu bliæe, nos mu je vi-brirao. ∑ Pet i pol? Pa viπe izgleda kao kaznena poπtarina, Barnu-me. ∑ Ni govora. Pod kontrolom sam. Nasmijah se, volio sam kadPeder koristi naπe stare viceve, no on se ne nasmija. ∑ Gdje sidoavola bio? ∑ U sauni. ∑ U sauni? Znaπ li koliko smo ovdjesjedili i Ëekali te? Znaπ li? Peder mi prodrma ruku, bio je izvanravnoteæe. ∑ Toliko sam toga jebo te lijepog kazao o tebi da mi sesad lijepo povraÊa! PovuËe me prema skandinavskom odjelu. ∑Smiri se, izustih. Tu sam. ∑ Zar ne moæeπ, u boæju mater, nabavitimobitel! Kao i svi drugi! ∑ Ne dobiva mi se rak glave, Pedere. ∑Onda nabavi pejdæer! Ja Êu ti jebo te kupiti pejdæer! ∑ Misliπ daradi u sauni? ∑ Radi i na Mjesecu! ∑ Pa ipak me pronaeπ, Pedere.Odjednom se on zaustavi dugo me gledajuÊi. ∑ Znaπ πto? Jebi meako sve viπe i viπe ne sliËiπ na onog svog ludog polubrata! I Ëim toPeder kaza, eksplodira trenutak, i vrijeme mi stiæe sa svih strana.Zgrabih ga za sako i satjerah uza zid. ∑ Da nikad to viπe nisi re-kao! Nikad! Peder me je zabezeknuto gledao dok mu se sakecijedio niz hlaËe. ∑ Jebi ga, Barnume. Nisam tako mislio. Mislimda su nas neki poËeli primjeÊivati. Bijes je bio u meni kao moædanikad dotad, skoro da sam se osjeÊao dobro. ∑ Serem se na to πtoti misliπ! I da me viπe nikad nisi usporedio s Fredom! ShvaÊaπ?Peder se pokuπa osmjehnuti. ∑ ShvaÊam! A sad me pusti, Barnu-me. Malo poËekah, a onda ga pustih. Stajao je posve mirno uzazid, zaËuen i zabrinut. Bijes se otrgnuo od mene i nije ostavioniπta drugo do srama, straha i zbunjenosti. ∑ HoÊu samo da me nepodsjeÊaπ na njega, izustih tiho. ∑ IspriËavam se, proπapta Peder.Bilo je nepromiπljeno od mene. ∑ U redu je. Da zaboravimo.Oprosti. Izvadih rubac i pokuπah istrljati onaj japanski alkohol snjegovih hlaËa, Peder se nije pomicao. ∑ HoÊemo li odmah na sa-stanak, izusti on. ∑ S kim? Peder uzdahnu. ∑ Dva Danca i Englez.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

24

∑ Baπ zabavno. Da nije kakav vic? Dva Danca i Englez. ∑ Imajuurede u Londonu i Kopenhagenu. PriliËno su se zauzeli oko Naizletu s miss Daisy. O tom sam ti priËao juËer, Barnume. Sakeomsam mu isprljao i cipele. Kleknuh i Ëistih πto sam mogao bolje.Peder stade udarati nogom. ∑ Saberi se! zagalami, te se uspravih.∑ ©to oni zapravo hoÊe? ∑ ©to hoÊe? ©to ti misliπ? Sresti tebe,naravno. Vole Vikinga. ∑ Hvala lijepa, Pedere. Da li se to nas dvo-jica i ulizujemo? ∑ Nismo. A sad idemo, Barnume.

Krenusmo, ljudi je bilo sve manje. Norveπki πtand je bio naj-udaljeniji, u uglu, πto je bilo tipiËno, joπ mi nismo preboljeliOpasnosti ribarskoga æivota, kamena temeljca norveπke melan-kolije, koji nas je gurnuo na periferiju Europe i festivala. Pravaavantura je stiÊi do Norveπke. Peder me veoma mrko pogleda. ∑Zvecka jebo te kao da cijeli mini-bar nosiπ sa sobom. ∑ IspraznitÊemo ga, Pedere. OtËepih whisky i ispih. Peder me uhvati za ruku.∑ Treba nam ovo, Barnume. Ozbiljno je. ∑ Miss Daisy? Zar to nijepravo sranje od filma? ∑ Sranje od filma? Znaπ li ti koliko jenominacija on dobio? Ovo su veliki momci, veÊi od nas. ∑ Zaπtoim se onda dalo Ëekati tri sata? ∑ Pa rekao sam ti, Barnume. VoleVikinga.

Sjedili su za stolom u separeu bara. Bili su na poËetku tridese-tih, u odijelima, po mjeri saπivenim, sa sunËanim naoËalama umalom dæepu, konjskim repom, prstenom u uhu, s velikim trbusi-ma i sitnim pogledima. Bili su ljudi vremena, nimalo mi se nisusvidjeli. Peder udahnu i povuËe Ëvor kravate naviπe. ∑ Dobar si,uljudan i trijezan, Barnume? ∑ I genijalan. Potapπah Pedera poleima, bila su posve mokra. Potom uosmo k njima. Peder sklopiruke. ∑ Tu je naπ æeljno oËekivani prijatelj! Izgubio se u zoolo-πkom vrtu, nije uoËio razliku. Ustadoπe, osmjesi se ukljuËiπe.Peder se izbrblja do banalnosti a joπ nije bilo ni tri sata. Jedan odDanaca, Torben, nagnu se preko pepeljare u kojoj su umirale dvijecigarete. ∑ Je li Barnum pseudonim ili tvoje pravo ime? upita. ∑To mi je pravo ime. Ali koristim ga kao pseudonim. Malo se na-smijaπe, Peder pokuπa podiÊi Ëaπu, ali Danac se nije dao takolako. ∑ Je li ti to ime ili prezime? ∑ I jedno i drugo. Zavisi s kimgovorim. Torben se osmjehnu. ∑ Nije li Barnum bio ameriËki va-ralica? There’s a sucker born every minute. ∑ Pogreπno, izustih.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

25

To je kazao bankar, David Hannum. A Barnum je rekao: Let’s getthe show on the road. Peder najzad nazdravi, kucnusmo se Ëaπamai sad onaj drugi Danac, Preben, doe na red da se nagne prekostola. ∑ Mi jednostavno volimo Vikinga! »udesan rukopis. ∑ Hva-la lijepa, prozborih i ispraznih Ëaπicu rakije. Samo πteta da nikadnije bio film. Peder doe do rijeËi. ∑ NeÊemo se sad kaËiti zadetalje. ∑ Pa, mislim da hoÊemo. Peder me udari nogom ispod sto-la. ∑ Bolje da gledamo naprijed, reËe. Novi projekti, nove ideje.Htjedoh ustati, ne uspjeh. ∑ Ali ako mislite da je rukopis Ëudesan,zaπto ne napravite film? Peder obori pogled, Torben se Ëasak vrtiona stolici, kao da je sjedio na ogromnoj pribadaËi. ∑ Kad bismodobili Mela Gibsona za glavnu ulogu, moæda bi i iπlo. Onaj drugiDanac, Preben, nagnu se prema meni. ∑ Uostalom, action je out,kaza. Action je old fashioned. ∑ But what about vikings in outerspace? upitah. NeËiji telefon zazvoni, svatko posegnu za svojim,poput pomalo umornih revolveraπa. Tim, Englez, odnese pobjedu.Govorilo se o nekim velikim ciframa, usput je spomenuto i neko-liko velikih imena, Harvey Keitel, Jessica Lange. Nije bilo drugeno da se nasmijeπimo jedni drugima i popijemo. Ipak ustadoh ikrenuh u zahod. Ispraznih dæin, prislonih Ëelo uza zid pokuπava-juÊi smisliti πto da kaæem. Nisam im htio dati ono πto sam imao.Bio sam blistavi scenarist na koga su Ëekali tri sata. Ugledah se uogledalu lifta, ne bî lijep pogled, ozlijeena vjea je pala, teπka.Pokuπah pronaÊi trenutak u koji bih se mogao sakriti, ne naohga. Kad se vratih, Peder je bio zamijenio moju rakiju za kavu, tenaruËih duplu rakiju. Tim je sjedio spreman s time-managerom,debljim od Biblije u Kempinski hotelu. ∑ Kao πto shvaÊaπ, Barnu-me, ti visoko stojiπ na naπoj listi scenarista s kojima bismo radosuraivali. Peder se smjeπkao od uha do uha. ∑ Imate li neke kon-kretne projekte? upitah. ∑ Voljeli bismo Ëuti πto ti imaπ. ∑ Prvo vi,uzvratih. Kako bih malo viπe doznao s kim imam posla. Tim pola-ko premjesti pogled s mene na Dance, Peder se opet silno znojio.∑ Barnum voli bacati lopticu, izusti brzo. ZazvuËa tako besmi-sleno da nisam mogao a da se ne nasmijem. Barnum voli bacatilopticu! Peder me joπ jednom udari nogom u cjevanicu, bili smokao stari braËni par. Odjednom se Ëaπica rakije nae ispred mene.Torben preuze. ∑ Okej, Barnume. I mi rado bacamo lopticu. Htjeli

polubrat/k 15.08.1904 22:10

26

bismo uraditi Divlju patku. S actionom je, kako je reËeno, gotovo.Publika je zainteresirana za bliske stvari, zar ne? Obitelj, napri-mjer. Stoga, Divlja patka. Peder je neprekidno zurio u mene, baπme je æivcirao. ∑ Ovo je neπto za tebe, Barnume, kaza na kraju.©to? Pretvorit Êeπ komad u film za par mjeseci, zar ne, Barnume?No nitko nije sluπao Pedera. ∑ HoÊe li to biti norveπka produk-cija? zapitah. Ili skandinavska? ∑ VeÊa, prozbori Torben i nasmi-jeπi se. AmeriËka. Keitel. Lange. Robbins. Nikakve smetnje da seubaci Max ili Ghita. Ali dijalog ide na engleskom. InaËe nemapara. ∑ I moramo ga malo osuvremeniti, doda brzo Preben. Rad-nju Êemo staviti u naπe vrijeme. Divlja patka devedesetih. ∑ IËemu to? upitah. ∑ Jasno da Êemo staviti radnju u sadaπnjost, umi-jeπa se Peder. Ne zanima nas film pod maskama, nije li tako?NaËas utihnu, dokopah se joπ jedne Ëaπice rakije. Tim πapnu neπtoPrebenu, koji se okrenu meni. ∑ Mislili smo neπto kao RainmansusreÊe Jesenju sonatu, kaza on. Moradoh se nagnuti bliæe. ∑Oprosti? Tko susreÊe πto? ∑ Htjeli bismo samo pokazati Ibsenovugenijalnost, oglasi se Torben. Naime, njegovu bezvremenost. ∑Bezvremenost? Miss Daisy susreÊe Smrt trgovaËkog putnika, je litako? Magla se malo navuËe na Torbenov pogled, ostali se kratkonasmijaπe. Peder viπe nije mogao izdræati, pokuπa izgladiti stvar.∑ Netko æeli neπto pojesti? zapita, no nitko ne odgovori. Pederpripali cigaretu, prvi put nakon osam godina. Torben sklopi rukegledajuÊi me preko zglavaka. ∑ I kakvu bi lopticu ti bacio, Bar-nume? ∑ PorniÊ, uzvratih. ∑ PorniÊ? ∑ Jutros sam u sobi gledaopay-tv. I zapanjilo me koliko su netalentirani i bezvezni ti porno-grafski filmovi. Nikakve dramaturgije, oËajni karakteri, straπancasting, neobiËno mizeran dijalog, odvratna scenografija. Torbenposta nestrpljiv. ∑ Misliπ erotski film? ∑ Ma ne, mislim porniÊ.Æestoki porniÊ. S dobrom priËom, zanimljivim karakterima i kaoπilo oπtrom dramaturgijom. Aristotelovska struktura, sve do orga-zma. PorniÊ za modernu publiku. Kako za æene, tako i za mu-πkarce, a i sve nas druge. To je kao Nora susreÊe Deep Throat. Eto bi bilo bezvremeno.

Englez ustade prvi, za njim Danci. Rukovaπe se s Pederom,razmijeniπe posjetnice. ∑ Bit Êemo u kontaktu, kaza Peder. Bar-num bi mogao zavrπiti skicu za nekoliko mjeseci. ∑ Podsjeti ga da

polubrat/k 15.08.1904 22:10

27

je ovo Ibsen, uzvrati Torben. A ne pay-tv. Peder se nasmija. ∑ Bezbrige! Barnuma dræim pod kontrolom.

Veliki su momci otiπli, za stolom smo ostali ja i zanijemjeliPeder. Jedino za Pedera tako kaæem, jer kad bi Peder odluËio bitiπutljiv, on bi, naime, zanijemio. Sad je bio nijem kao nikad prije,no nauËio sam æivjeti s tim, ako iπta znam, onda znam æivjeti snijemim ljudima. Preostaje samo da sâm zaveæeπ i Ëekaπ doknetko neπto ne kaæe. Peder ne izdræa. ∑ Baπ je iπlo fino, nema πto,procijedi gledajuÊi me. Tri sata zakasniπ, i kad napokon doeπ,budeπ kao Ëep pijan, bezobrazan, i praznih ruku. Skroz praznihruku! Pa to je nevjerojatno! Æivio, Barnume! Malo pijucnusmo, tered bî na meni da neπto kaæem. ∑ Misliπ da bi Meryl Streep igralapatku? upitah. Peder je gledao u stranu. ∑ Sad si na rubu, Barnu-me. O Boæe, aristotelovski porniÊ! ∑ ©to misliπ s tim na rubu? ∑Znaπ ti dobro. ∑ Ne, ne znam dobro. Peder se naglo okrenu premameni. ∑ Vidio sam to prije, Barnume. Vidio sam te kako padaπ. Iviπe mi se ne da podizati te. Ustadoh, odjednom uznemiren. Onose lice iz lifta vratilo, cijeli se roj lica ustremi na mene, jedno pojedno. ∑ Jebi ga, Pedere, mrzim naËin na koji oni govore. Rain-man susreÊe Jesenju sonatu. Sve je sranje πto oni kaæu. Jedno-stavno to mrzim. ∑ Da, da. Kao da ja to volim. No, jesam liotmjeniji zbog toga? Pa tako oni govore. Svi tako govore.Graduate susreÊe Sâm kod kuÊe i Waterfront susreÊe PrettyWoman. I mi Êemo jednom tako govoriti. Peder odgurnu Ëaπicu odsebe, pokri glavu rukama, i opet zanijemi. ∑ Susreo sam LaurenBacall, izustih. Peder polako podiæe pogled. ∑ ©to kaæeπ? Opetsjedoh, morao sam sjediti da bih to ispriËao. ∑ Vidio sam LaurenBacall, rekoh. Samo πto je nisam dodirnuo. Peder privuËe stolicubliæe osmjehujuÊi se. ∑ Naπu Lauren Bacall? ∑ Pedere, zar postojidruga osim naπe Lauren Bacall? ∑ Naravno da ne postoji, oprosti.Nisam posve pri sebi, upravo sam ispratio trojicu koji leæe naparama. Uhvatih ga za ruku, bila je topla i nemirna. ∑ Kako jeizgledala? proπapta on. Malo poËekah s odgovorom. ∑ Kao sfin-ga, rekoh. Kao plava sfinga koja se otrgnula s postolja reflektora.∑ Bravo, Barnume. ∑ Padala je kiπa i ona se nije smoËila, Pedere.∑ Mogu to zamisliti, Barnume. Vjerujem da je i Peder naËasodlutao u mislima, lice mu se posve pretvorilo u djeËje i jasno

polubrat/k 15.08.1904 22:10

28

sam mogao vidjeti kako se najeæio izmeu Ëvora kravate i uha,kao da je tu pustila korijenje ona veËer u Rosenborg kinu, red 14,kad smo istovremeno zagrlili Vivian, dok je Lauren Bacall govo-rila, onim promuklim, uzbuenim glasom: Nothing you can’t fix.

A kad se vratio, kao da je odjednom postao stariji. Jaka bora,koju prije nisam primjeÊivao, stajala je ukoso ispod lijevog oka,usred lepeze udubljenjâ koja su veÊ bila tu, praveÊi neravnoteæu ulicu te glava samo πto se nije prevrnula. Peder i ja smo poËeli sliËitijedan na drugog. ∑ Uostalom, Vivian je zvala, kaza. Zabrinuta jezbog Thomasa. ∑ Vivian je uvijek zabrinuta. Peder tuæno odmah-nu glavom. ∑ Trebali bismo kupiti neπto fino za Thomasa, reËe.Pokuπah se osmjehnuti, loπe ispade. ∑ Jasno, rekoh nasmijavπi se.»uo si πto su oni veliki momci kazali? Obitelj je sad vaæna. Pederse zagleda u Ëaπu Ëasak uπutjevπi. ∑ Svi misle da si govnar, nakraju izusti. »uh πto je rekao, ali rijeËi nisu dopirale do mene. ∑Svi? upitah. Peder me pogleda. ∑ Ne mogu se sjetiti nikoga tko nemisli tako, uzvrati. ∑ I Thomas? Peder pogleda u stranu. ∑ Thomasje dijete, Barnume. Ne znam πto on razumije. Pripalih cigaretu,bilo mi je gorko u ustima. Spustih ruku preko Pederovih prstiju. ∑Moæda bismo mogli neπto popola naÊi za njega? Neπto, baπ lijepo.A? ∑ Naravno, doËeka Peder.

Poslije smo preπli u festivalski bar, tamo je bila branπa. Pederje smatrao da moramo biti vidljivi, tako je rekao, moramo biti nastazi, u blizini, na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Pojeli smonekoliko masnih kobasica da bismo odræali ravnoteæu, mnogopopili, i postali vidljivi. Opet je bio govor o Sigrid Undset i kakobi jedan muπki redatelj uopÊe bio u stanju napraviti film o KristinLavranovoj kÊeri. Bila je to elita, nisam se mijeπao, mijeπao samsamo piÊa i mislio na Thomasa. Bio sam govnar. Trebao bih kupitiveliki dar za njega, moæda cijeli zid na kojem bi on mogao pisati,i dizalicu iz Berlina. Trebao bih ponijeti boæju mehanizaciju, kakobi Thomas, Vivianin sin, mogao iznova razapeti nebo. Glasovi sustizali sa svih strana. PiÊe me smiri, kad bih sklopio oËi, nestali bisvi zvuci, kao da je oËni æivac bio prikopËan za labirint uha, alidavno je to bilo kad sam vjerovao da i svijet nestaje, lako, kao uigri, samo ako dovoljno sklopim oËi. Najradije bih da i jedno idrugo nestane, i zvuci i svijet u kojem zvuci nastaju. Kad otvorih

polubrat/k 15.08.1904 22:10

29

oËi, naie naime kritiËarka iz saune, ona koja je bila moj zao duh.VeÊ je dobila festivalski pogled, kiklop s promilom. Potapπa,dabome, Pedera po leima. ∑ Imate li πto o Ëemu bi se pisalo kuÊi,momci? Osim πto je Barnum poËastio Cliffa colom u sauni? PederuvuËe glavu u ramena, kao da posta opasno tijesno ispod stropa.∑ Prerano reÊi, procijedi. No, fitilj gori. Napiπi da su Miil i Bar-num na stazi. Losica se cijela okrenu njemu, htjedoh zatraæitidisaljku. ∑ Da nemate kùpê u Kristin-vlaku? Da neÊe moædaBarnum prevesti rukopis sa πvedskog? Peder skloni njenu ruku. ∑Ako Kristin Lavranova kÊi postane πampanjac, kaza, onda pravi-mo teπku vodu. Losica se nasmija i zabaci glavu da bi ispila sveπto je bilo na dnu πiroke Ëaπe konjaka. ∑ Recite neπto viπe, momci.Dosta nam je starih metafora. ∑ Zamisli Los susreÊe Zalazak sun-ca, rekoh. Ona se polako okrenu prema meni pretvarajuÊi se kaoda me tek tad otkri, a cijelo vrijeme me je gledala. OdsjeËe pola-ganu grimasu. ∑ Javit Êemo ti kad bude vrijeme, Peder Êe brzo.Ekskluzivno. No, ona je i dalje gledala u mene. ∑ Onda, dogo-voreno. Pozdravi Cliffa, Barnume. Losica se odjednom nagnuskroz do mog uha. ∑ Neka vas vrag nosi, priπapnu.

A onda se izgubi u magli prema toaletima. Peder me povuËe zasako. ∑ ReËe li ono Cliff u sauni? Cliff i Barnum u sauni? ∑ UNjemaËkoj je sauna zajedniËka za sve, Pedere. ©to misliπ, ima lito neπto s ratom? ∑ O Ëemu to ti govoriπ? Jesi li bio u sauni sCliffom? ∑ Losica je veÊ bila tamo. Prvi put sam je vidio golu. ∑Radije ne bih o tome sluπao, Barnume. ∑ LiËi na smekπanu kru-πku. ∑ ©to ti je ono πapnula? ∑ Moju staru krilaticu. Neka vas vragnosi. Peder zakoluta oËima i opet utonu u se. ∑ Ne razdraæuj je dao tebi piπe gluposti, Barnume. To je zadnje πto trebaπ.

Kad bi se Peder ponekad napio, kao sad, sve bi na njemupokazivalo nadolje, kosa, bore, usta, prsti, ramena. Alkohol jevisio poput viska u njegovom tijelu, cijeli Peder se nagnuo premacipelama. Mogao bih mu reÊi da smo ostarjeli, da smo dvojeËudnih kompanjona koji su dijelili sve u æivotu i ostali tek s polo-vicom svega. I mogao bih, s osmijehom, oprezno pogladiti onunajdublju boru na njegovom licu.

∑ Zadnje πto trebam, kazah, je da ti kaæeπ πto zadnje trebam. ∑ Zadnje πto trebamo je piÊe, uzvrati Peder.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

30

On podiæe ruku, ali ona klonu i ostade izmeu pepeljara, vlaæ-nih ubrusa i boca. Netko je pjevao na norveπkom za stolom gdje,sreÊom, viπe nije bilo mjesta ni za koga. Pribliæavala se πpica,stiæe zadnje piÊe koje smo trebali. Peder podiæe Ëaπu objemarukama. ∑ Æivio, Barnume. Zapravo, i nemamo viπe πto posebnoraditi ovdje u Berlinu. Osim kupiti dar za Thomasa. Ili si i to veÊzaboravio? Oborih oËi, i odjednom se sjetih πto imam u kovËeguu hotelskoj sobi. ∑ Imam rukopis, prozborih. Peder polako odloæiËaπu. ∑ I to kaæeπ tek sad? Da jebo te imaπ rukopis? ∑ Zar ti nijedrago, Pedere? ∑ Drago? U boæju mater, daj mi neπto, Barnume!Neki znak. Naslov! ∑ NoÊnik, rekoh. ∑ NoÊnik, ponovi Peder osmje-hujuÊi se. ∑ Moraπ li sve kazati dva puta? ∑ O Ëemu se radi? Pitchmi, Barnume! Morao sam se nasmijati naπem naËinu razgovora,pitch mi, napuni mi, daj mi πto. ∑ Obitelj, prozborih. ©to inaËe?Peder se uhvati za glavu objema rukama i zatrese je. ∑ Zaπto niπtanisi rekao na sastanku? Zaπto kvragu nisi donio rukopis na sasta-nak! ∑ Jer si me probudio, Pedere. On spusti ruke i glava se pre-vrnu prema ramenu. ∑ Probudio te? ∑ Jesi, Pedere. Zoveπ i budiπme i prekidaπ vezu i posvud mi ostavljaπ poruke. Ni u sauni nisamimao mira, Pedere. A znaπ da to mrzim. ∑ Znam, Barnume. ∑Mrzim kad me gnjave. MuËili su me i gnjavili cijelog æivota. Svisu me muËili. Meni je naprosto dosta svega, Pedere. Njemu se oËiposve isprazniπe. ∑ Jesi li zavrπio, Barnume? ∑ Ne gnjavi, uzvra-tih. Peder se primaknu i pokuπa se uspraviti, skoro da me uhvatiza ruku. ∑ Ja te nisam zvao, proπapta. I nikakve ti poruke nisamostavljao.

I Ëim on to kaza, posta mi jasno, i ledeno, i sve oko mene stadei zadrhta, odvratno i blizu. Znadoh: sve πto sam odlagao, dogodilose. Krenuh, Peder me pokuπa zadræati, ne uspje. Izioh u berlin-sku noÊ. Snijeæilo je, treptanje izmeu svjetiljki i mraka. »uhæivotinje i njihovu vrisku u zooloπkom vrtu. Prolazih izmeuruπevina i pokraj restorana koji nikad ne zatvaraju, do Kempinskihotela, gdje su iste limuzine stajale poredane poput preureenihmrtvaËkih kola u beznadnom nizu, i onaj stari, sijedi portir otvoriteπka vrata i pozdravi dotaknuvπi rukom kapu i osmjehnu se,blagonaklono, i popeh se liftom do svoje sobe, zabravih i vidjehda je bila sobarica i pospremila, promijenila ruËnike, papuËe i

polubrat/k 15.08.1904 22:10

ogrtaË, i telefon je joπ crveno svijetlio, zgrabih sluπalicu, ali Ëuhsamo tui znak slobodne linije i uto ugledah omotnicu, onu kojusam presavio i stavio u dæep ogrtaËa, stajala je na pisaÊem stolupokraj zdjele s voÊem i boce festivalskog crnog vina. Ispustihsluπalicu i uzeh omotnicu, otvorih je i izvukoh papir, spustih se nakrevet. Bio je faks, u vrhu sam mogao proËitati odakle je poslan:Gaustad bolnica, odjel psihijatrije, isto jutro, 7.41 sati. Bio je ma-min rukopis, samo dva nakoπena reda drhtavih slova. Dragi Bar-nume. NeÊeπ vjerovati. Fred se vratio. Doi kuÊi πto prije. Mama.

ProËitah joπ jednom ta dva retka i polako ustadoh, skoro mirno,ruke koje su podigle papir bile su posve mirne, i bacih pogledpreko ramena, brzo, kao πto uvijek obiËavam uËiniti, vjerujuÊi danetko stoji tamo, u sjeni pokraj vrata, dræeÊi me na oku.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

polubrat/k 15.08.1904 22:10

ÆENE

polubrat/k 15.08.1904 22:10

polubrat/k 15.08.1904 22:10

35

(tavan)

»etvrtak je, 8. svibanj, 1945, i Vera, naπa majka, stoji u dnu tava-na u ulici Kirkeveien i skida rublje, koje je gore tijekom noÊipostalo suho i mekano. Tri su tu para vunenih Ëarapa koje Êe sezauvijek skloniti, dva zelena kupaÊa kostima na kopËanje i veza-nje oko vrata koji joπ nisu koriπteni, tri grudnjaka, jedan bijelirubac i posebno tri lagane haljine i svijetli prsluci u rajonu, kojisu tako dugo bili u ormaru u spavaÊoj sobi da su skoro izblijedjeliod mraka. Vera se nije usudila objesiti rublje u dvoriπtu, mnogotoga se dogaalo tih dana, tih godina, netko je mogao ukrasti nji-hovo ruho, i to sad, u zadnji Ëas. Æuri joj se, nestrpljiva je i nemavremena, jer iziÊi Êe u grad da proslavi mir, i pobjedu, sve Êe onaproslaviti, æivot, proljeÊe, skupa s Bolettom i Starom, a moæda sei Rakela vratila kuÊi, sad kad je mir, i kad je sve gotovo. Ona setiho nasmije pruæajuÊi se prema labavim konopcima koji su hra-pavi pod prstima i na koje se lako ubosti ako nije oprezna. Vera,naπa majka, stoji sama, na tavanu, smije se stavljajuÊi drveneπtipaljke u πiroki dæep pregaËe i spuπtajuÊi komad po komadodjeÊe u pletenu koπaru pokraj sebe. Zagrijana je i bez misli, tekispunjena, do vrha, velikom i Ëudnom radosti, dotad posve nepo-znatom. Jer sad je ona nova. Bio je rat pet godina, na ljeto joj jepunih dvadeset i sad, upravo sad, njen æivot poËinje, samo darublje snese, i pomisli ne bi li vunene Ëarape ipak ostavila, alibrzo se predomisli, pa ne moæe se rublje suπiti na ovakav dan, Ëakni na vrhu tavana. Vera se mora Ëasak odmoriti, lea su joj napetluk, zabaci glavu unazad i uæiva u mirisu Ëistog rublja, u one trihaljine. Opet se ona nasmije, skloni dahom kosu s Ëela. U uglu,ispod πahta za koks, sjedi sivi golub i guËe. Kao da Ëuje uzvike,

polubrat/k 15.08.1904 22:10

36

pjesmu i glazbu s ulica. Vera se pruæi prema konopcu s rubljem snamjerom da skine zadnju haljinu, onu svoju plavu, koju joπ nijestigla obuÊi, i upravo tad, kad jednom rukom oslobodi drvenuπtipaljku a drugom dræi haljinu da se ne vuËe praπnjavim podom,zaËuje korake iza sebe, polako se oni pribliæavaju i Vera naËaspomisli da je to Rakel koja se vratila i protrËala svim hodnicimada bi nju susrela, ali sigurno je Boletta koju je izdalo strpljenje idolazi da joj pomogne da s tim zavrπi, jer nemaju vremena zabacanje, mir je, rat je zavrπen, i Vera bi neπto da kaæe majci, pada, joπ je ova haljina ostala, gle kako je lijepa, ili da se samo na-smije, od gole radosti, poslije mogu zajedno snijeti koπaru s rub-ljem niza sve stube. Ali shvati da to ne moæe biti majka, a niRakel, jer ovi koraci imaju drugi ritam, drugu teæinu, kao dapodna daska popuπta, golub u uglu iznenada prestane gukati, ovosu koraci rata koji nastavljaju iÊi, i prije negoli se Vera uspijeokrenuti, netko je uhvati i Ëvrsto dræi, neka suha ruka pritisne licei ona ne stigne ni vrisnuti. Osjeti uæegli vonj neoprane koæe, sirovizadah iz usta nepoznatog muπkarca, jezik koji struæe po zatiljku.Pokuπa ugristi ga, zubi se zariju u grubu koæu, ali on ne popusti.Ne moæe disati. On je podigne, ona udara nogama iz sve snage,jedna cipela spadne i on je silom postavi na koljena i povuËenaprijed. Ugleda haljinu koja ukoso visi na konopcu na jednojπtipaljci i u padu je strgne. On skloni ruku s njenih usta i ona diπe,ali sad kad moæe vrisnuti, ne vrisne. Vidi njegove ruke koje kidajusuknju, samo mu ruke i vidi, na jednoj nedostaje prst i ona zasije-Ëe noktima u tu ruku, no nikakav zvuk ne doe od Ëovjeka, on jesamo devet prstiju. Gurne joj lice prema podu, obraz se sljubi sgrubom daskom, svjetlo je odatle nakoπeno, koπara s rubljemprevrnuta, golub πumi perjem. Osjeti njegove ruke oko bedara,devet prstiju koji struæu koæom, on je trga, rastavlja, ona ga neËuje, trpa haljinu u usta, ævaËe tanku tkaninu, s trzajem se sunceu potkrovnom otvoru pomakne, on proe kroz nju i uto se oglasecrkvena zvona, sva zvona u gradu istovremeno zazvone, i golubnaglo poleti iz ugla ispod πahta za koks i oko njih divlje krilimazamlati, ona osjeÊa krila kako je dodiruju i sve je sad prekasno,ona joπ nije napunila dvadeset godina i on na kraju vrisne.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

Sve poslije utihne. On je pusti. Ona moæe ustati, no i dalje leæi.On spusti ruku na njen zatiljak, vonj mokraÊe i povraÊetine. Aonda potrËi, ona osjeti beπumni tutanj prema licu. Priπuljao se donje, sad trËi dugim hodnicima na tavanu u Kirkeveienu, 8. svibnja1945. Golub sjedi na okviru potkrovnog otvora. Vera, naπa majka,leæi, s licem na podu, s haljinom u ustima i rukom punom krvi,dok pruga sunca polako preko nje prelazi.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

38

(stan)

Boletta, Verina majka, ni najmanje nije bila religiozna æena, na-protiv, dosta je njoj bilo Ëudesa, ali kad otvori vrata uskog balkonaprema ulici Gørbitzgate, stade uæivajuÊi u tom trenutku, u crkve-nim zvonima koja se u isti Ëas oglasiπe u cijelom gradu, s Ma-jorstue, Akera i Fagerborga, mogla ih je Ëuti Ëak i sa Sagena iUranienborga, taj meki i divlji zvuk koji kao da je svjetlompodizan, i vjetrom, i koji se peo kao jedan veliki ton πto zauvijekÊe nadgluπiti onu bijelu, oπtru jeku zraËne uzbune. ∑ Zatvori vra-ta! Propuh je! Boletta se okrenu prema dnevnoj sobi, skoro za-slijepljena. Mrak je unutra postao joπ dublji. Smei namjeπtaj jesliËio na teπke sjene koje se nisu dale pomaknuti, stegnute zavrt-njem oπtra tiktakanja sata iz predsoblja. Morala je naËas pokritioËi. ∑ Jesi li to naumila da se prehladimo baπ danas? Kad smo bilizdravi cijeli rat! ∑ Ne trebaπ vikati, majko.

Boletta zatvori balkonska vrata i spazi Staru pokraj police sknjigama. Stajala je tamo u do gleænjeva dugom kombineu icrvenim barπunastim papuËama i vadila knjige koje je bacala ukamin, govoreÊi neπto samoj sebi. Zvuk je crkvenih zvona jenja-vao postajuÊi jednostavna pjesma. Boletta oprezno prie. ∑ ©to toradiπ, majko?

No Stara ne odgovori, a moæda nije ni Ëula. Stara je naime bilagluha na jedno uho, a ni ono drugo nije bilo kako bi trebalo biti.Sluh joj je oπteÊen kad je Filipstad eksplodirao prosinca ‘43. Tadje Stara sjedila u blagovaonici i okretala stanice na radiju, koji jeodbila predati, rekavπi da je ona danski dræavljanin i stalo joj je dasluπa iskljuËivo program iz Kopenhagena. Tvrdila je da su eksplo-zije doπle iz radija, straπno snaæne, praÊene razigranom dæez gru-

polubrat/k 15.08.1904 22:10

39

pom iz Amerike, i tako je nakovanj u njenom lijevom uhu uniπten,dok je stremen, u drugom, pomjeren. Boletta bi se mirne duπezaklela da su majËine uπi bile u odliËnom stanju, no htjela je samoimati izliku da Ëuje tek ono πto ona æeli Ëuti. Vidje da su romaniKnuta Hamsuna to πto Stara izvlaËi iz polica i trpa u zeleni kamin.∑ ©to to radiπ! povika Boletta joπ jednom i uhvati majku za ruku.∑ Zavrπavam s Hamsunom! ∑ S Hamsunom? Ti koja voliπ Ham-suna! ∑ Nisam ga Ëitala pet godina! I odavno je trebao letjeti izkuÊe! Stara se okrenu kÊeri, mahala je Plodovima zemlje ispredlica. ∑ Osobito nakon onog πto je pisao u novinama! ∑ A πto jepisao?

Stara i Plodove zemlje baci u kamin te donese juËeraπnje Aften-postenovo veËernje izdanje, lupkala je kaæiprstom po naslovnojstranici kao da je htjela napraviti rupu u papiru. ∑ Sad Êu ti reÊiod rijeËi do rijeËi πto je kreten napisao! Mi, njegove odane prista-πe, saginjemo naπe glave u Ëasu njegove smrti. Stara podiæe glavu.∑ Moæeπ li zamisliti gori trenutak da bi se napisao nekrolog Hitle-ru? Osim toga, on nikad i ne treba imati nikakav nekrolog! Trebalibismo mu plesati na grobu!

Ona baci novine u kamin, i opet prionu na posao oko police sknjigama sa silnim gnjevom. Duga, sijeda kosa je stajala kaotanka lepeza oko nje, opsova pri svakoj knjizi koju baci iz Ham-sunovih sabranih djela, o kako bih volio to vidjeti: Stara, naπa pra-baba, 8. svibnja 1945. uklanja tragove nagluhog nobelovca udnevnoj sobi u Kirkeveienu. Ali, odjednom se zaustavi, u Ëasukad je trebala baciti zadnji svezak August-trilogije, Ali æivot æivi,i stane tako s tim prvim izdanjem u ruci nijemo se naginjuÊi policii iπËeprka neπto drugo, πto je stajalo sakriveno iza izdajnikovihromana: netaknuta Malaga iz 1936. Stara oprezno podiæe bocu inaËas zaboravi Hamsuna i cijelo njegovo biÊe. Boletta prie joπbliæe da vidi πto je posrijedi. ∑ Pa ovo sam posvud traæila, uzdah-nu Stara. U koπari s prljavim rubljem, u ormariÊu s osiguraËima,u gusterni. A ona, Bog mi pomogao, stoji ovdje, odmah iza Augu-stovih krivih lea! Poljubi bocu, te se opet okrenu policama. ∑Hvala na druπtvu, Knute. Sad nam se puti razilaze!

Za svaki sluËaj pogleda iza Hermana Banga i Johannesa V.Jensena, da i tamo ne stoji kakva boca, ali tu niπta nije bilo, pa ni

polubrat/k 15.08.1904 22:10

iza Ibsenovih sabranih djela. Stara se zaputi prema kuhinji, noBoletta je zadræa. ∑ Jesi li je ti sakrila u policu? upita. Stara razro-gaËi oËi. ∑ Ja? Pa ja bih je tad davno pronaπla i popila, i prije negoπto je Hitler upao u Poljsku! Mora da si je ti tamo stavila. Bolettase nagnu prema njenom zdravom uhu. ∑ ©to li si joπ sakrila, ha?

Ali niπta od toga Stara nije Ëula, nego stade okretati Ëep krivim,naboranim prstima, Boletta joj je morala dræati bocu dok je onaokretala i vukla, dugo su tako stajale i muËile se teπko diπuÊi.Odjednom Stara zastade i zaprepaπteno pogleda niza se, kao da jetek tad shvatila da uopÊe nije bila odjevena. Uze bocu od Bolette,skoro ljuta na sebe. ∑ Ne pije se Malaga iz 1936. u kombineu! ©tobî od Vere? Trebam svoju haljinu, odmah!

Boletta se naglo okrenu prema ovalnom satu koji je stajao nakomodi u predsoblju, magiËni sat iz æivotnog osiguranja PËelica ukoji smo svaki mjesec, uvijek u prvu subotu, stavljali premijuosiguranja, zbog Ëega sam dugo vjerovao da su naπi novci pokre-tali vrijeme. Boletta prie bliæe, nije valjda da je toliko, ma nijemoguÊe, pa davno je Vera trebala siÊi s rubljem, sat sigurno æuri,moæda jednostavno nije podnio napore posljednjeg dana rata te jepreskoËio nekoliko sati, kad su zarobljenici iz Grinija osloboenia general Rediess se zabravio na katu na Skaugumu, gurnuopiπtolj πto je mogao viπe u usta i povukao obaraË. Boletta je moglaËuti lagani tutanj zubatog kotaËa sekunda i kovani novac koji jejoπ uvijek zveckao u ladici ispod brojËanika.

Brzo pogleda na svoj sat, vrijeme je ipak bilo toËno. ∑ Idemvidjeti πto je s njom. ∑ Idi. Ja Êu dotle ohladiti nekoliko Ëaπa.Boletta zastade i pomno pogleda majku. ∑ Da nisi dohvatila bocudok mi ne siemo! Stara se samo osmjehnu. ∑ Radujem se opetvidjeti kralja Haakona. ©to misliπ, kad stiæe? Boletta se nagnu konom drugom uhu. ∑ Da se nisi usudila dohvatiti je! Prije nego jai Vera siemo! Stara poljubi kÊer u obraz i zadrhta od hladnoÊe. ∑Bogme Êu malo upaliti u kaminu. Rat je ohladio zidove.

Boletta uzdahnu, prebaci πal preko ramena, te æurno proe sta-nom i krenu uza strme stube.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

41

(golub)

Tavanska vrata stoje otvorena. Tiho je. Boletta ne Ëuje glasove,glazbu iz grada, s ulica, ni vjetar pod kojim se zidovi uvijek tresu,kao da se cijela zgrada malo pomiËe svaki put kad zapuπe. ∑ Vero?vikne. Ali nitko ne odgovori. Krene hodnikom, pored svih ostava,zategne πal ËvrπÊe oko sebe. Propuh je, no vjetar je beπuman,svijetla se praπina rasipa s visokih potkrovnih greda. ∑ Vero? opetvikne.

Zaπto li ne odgovara? Da nije pobjegla do Majorstue? Nemo-guÊe. Boletta se nasmije, kao da bi Vera pobjegla! Ma sigurno jeopet samo odlutala u mislima, a danas je to dozvoljeno. Danas jedozvoljeno zaboraviti, da bi se sutra mogli sjeÊati Ëega god hoÊe.Danas mogu Ëiniti sve. Boletti odjednom posta hladno, djeËja sukolica puna cjepanica stajala prevrnuta ispred nje.

Zaustavi se. ∑ Vero? Ni golubovi ne guËu. Tiπina je dvostruka.Vrata naπega tavana joπ drπÊu na πarkama. I uto zaËuje: ciktav,ravnomjeran zvuk, nalik na zujanje, kao roj kukaca koji se cijelovrijeme pribliæava, ali koji je nemoguÊe vidjeti. Taj zvuk nikadona neÊe zaboraviti. Boletta odgurne djeËja kolica, potrËi i zadi-hana se zaustavi na vratima. Tako pronae svoju kÊer. Vera ËuËipokraj koπare s rubljem. U krilu dræi onu novoopranu haljinu, igladi je, dok tiho pjevuπi, kao da se jedan iskrivljeni ton zaglaviou grudima. Boletta joj se polako pribliæi. Vera ne podiæe pogled.Ona zuri u svoje ruke koje poravnavaju tanku tkaninu, sve bræe ibræe. ∑ ©to ti je, Vero?

Vera se samo okrene na drugu stranu, gladeÊi plavu haljinu.Boletta klekne ispred kÊeri i brzo spusti ruku na njen skut ne bi lije zaustavila. Skoro da se naljutila, tako bi je rado malo prodr-

polubrat/k 15.08.1904 22:10

mala, ali nije baπ prikladno danas uzrujavati se i grditi. Pokuπa senasmijati. ∑ Stara je pronaπla bocu Malage iza Hamsuna. I neÊeda pije dok ne dobije haljinu. »ujeπ li? Vera se polako okreneprema majci i osmjehne. Lice, i usne su iskrivljeni, lijevi obraznateËen. Na sljepooËnici, ispod kose, rana. A najgore su ipak oËi.Jasne su i velike i nigdje ne gledaju.

Boletta je na ivici krika. ∑ Draga, malena moja. ©to se dogo-dilo? Vera pjevuπi. Vera nakrivi glavu i pjevuπi. ∑ Da nisi pala?Pala preko stube? Draga moja, reci neπto, Vero! Vera sklopi oËi iosmjehne se. ∑ Ne zaboravi pustiti goluba, izusti.

I uto Boletta osjeti da je ona nova haljina vlaæna i ljepljiva.PovuËe ruku sebi, prsti su tamni od krvi. ∑ Goluba? Kakva go-luba?

Ali Vera ne odgovori. Vera, naπa majka, prisvoji πutnju i otad neprogovori osam mjeseci i trinaest dana. Ne zaboravi pustitigoluba, bilo je zadnje πto je rekla. Boletta pogleda gore, dok krvkaplje s njene ruke. Sunce je na potkrovnom otvoru odavno nesta-lo. Sjena, poput stupa crne praπine, pada ukoso. Na konopcu,ravno iznad njih, nepomiËno stoji siva ptica.

Boletta zatrese rukom. ∑ Zaboga! Otkud ova krv! Vera se naslo-ni na majku koja oprezno podigne kÊer i ponese je hodnikom teniz stube, strah je sitnu Bolettu uËinio jakom i izbezumljenom.Jedna od njih plaËe, ili moæda obje, i Vera ne ispuπta onu krvavuhaljinu. ©tipaljke ispadaju iz dæepa njene pregaËe svakim kora-kom koji majka naËini, i ostaju rasute iza njih. Boletta ne mari,moæe ih pokupiti kad ode po koπaru s rubljem koja je ostala gorena tavanu. A ja se sjeÊam ptice koju smo, Fred i ja, jedne noÊipronaπli u dnu ostave, tvrdi, sasuπeni golub, poput mumije sperjem, tad je Fred donio lijes s namjerom da vjeæba umiranje, alido tog joπ ima vremena.

polubrat/k 15.08.1904 22:10

polubrat/k 15.08.1904 22:10 page 1 lars saabye...

Documents