pojam navike kod aristotela

IzvorničlanakUDK159.943.7:179.9/AristotelPrimljeno02.07.2007.

Vani RoščićSveučilišteuSplitu,Filozofskifakultet,Teslina12,HR-21000Split

[email protected]

Pojam navike kod Aristotela

SažetakAristotelov nauk o navici, osim toga što je važan i bogat u sebi, predstavlja temelj potpuni-jeg shvaćanja njegove teorije o vrlinama, a time i njegove cjelokupne etike. Osnovne ideje ove problematike kroz cijelu povijest filozofije često su budile interes, a i danas njegov nauk tvori jezgru razmišljanja o navici, te je neminovno polazište suvremenih spekulacija. Stoga ćemo se uz obradu glavnih tekstova o navici u Aristotelovim djelima osvrnuti i na inter-pretaciju talijanskog filozofa Luigi Pareysona, koji smatra da je Aristotelova originalnost u ideji vezivanja dvaju različitih pojmova éthos i héxis. Pareyson osobito osvjetljava vezu u kojoj éthos završava da bi dao mjesto héxisu te objašnjava kako héxis može proizići iz éthosa.U prvom redu iznijet ćemo razliku i odnos između héxis i éthosa te kako oni mogu biti izvor navici, koja je kao takva rezultat i uvjet čovjekova djelovanja. Po Aristotelu, preko ponav-ljanja čina navika omogućava da čovjek bude onakvim kakvim se sam čini, pri čemu se događa prijelaz sa slobode na neophodnost, te s truda na spontanost. Drugim riječima, one radnje koje su samoj volji u početku predstavljale napor i trud, nakon postizanja navike iste radnje obavlja spontano i lako. Ovu vlastitost navike Aristotel smatra vrlo važnom u odgoju i politici radi čega se može reći kako je ova tema i u današnjem vremenu vrlo aktualna.

Ključne riječihabitus,navika,krepost

UnutarAristotelovajedinstvenogshvaćanjastvarnosti,čovjeknijeodijeljenistih,čijebiseponašanjemogloproučavatiizoliranoodsvegaostalog.Čovjekjediocjelineukojojživabićazauzimajuposebnomjesto;ameđunjimasečovjekističepospecifičnimkarakteristikama,kojesuizvorjednogizuzetnoisvojstvenoorganiziranognačinaživota,kaoštojepolitičkazajednica.Usa-mimtemeljimatogorganiziranognačinaživotaAristotelvidivažnostnavike.Zbogkarakteristikekojasenalaziuponavljanju ipokojojstječeodređenesklonosti,navika jesredstvopokojemdušapostajenaravdabise jošvišeafirmiralakaoduhovnasupstancija,navikajesredstvoprekokojesedjelat-nostautomatizira,kakobisejošvišemoglarazvitikaodjelatnost.Navikajeisredstvoprekokojegseslobodačiniautomatskomkakobijošvišepotvrdilasvojekraljevanje, tepoAristotelupostajedodirnatočkaetike,pedagogijeizakonodavstva.Opojmunavikegovoriuraznimdjelima,najvišeuNikoma-hovoj etici,dokseuKategorijama,MetafiziciiRetoricinalazenekevažnijesmjernice.

1. Različite dimenzije habitusa

UsvojimspisimaAristotelčestopovezujedvarazličitapojmaéthosihéxis,štosuvremenitalijanskifilozofLuigiPareysonističekaoautorovuoriginal-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA107God.27(2007)Sv.3(559–570)

V.Roščić,PojamnavikekodAristotela560

nost.Usvojoj interpretacijiAristotelovenavike,1ovajautor,pažnjuusmje-rava premadvostrukomznačenju pojmahéxis, ovisno o tomeodnosi li senatranzitivnoilinetranzitivnoznačenjeglagolaécho.Utranzitivnomsmisluéchoznačiimati,potomehéxisznačiposjedovanje.»Nekičinonogakojiimaionogaštoima«,tojest»aktimateljaiimanoga«,kao»nekavrstadjelovanjaikretanja«,»jerkadneštotvorianeštojetvorevinaondajemeđunjimatvor-ba,takojeizmeđuimateljaodjećeiimaneodjeće,imanje«.2Zanasvažnijeznačenjehéxisanalaziseunetranzitivnomznačenjuglagolaécho,kojisvojeodgovarajućeznačenjeulatinskomimaumjestualiquo modo se habere,uovomshvaćanjuglagoléchoznači:naćise,stati,biti.Dokhéxis znači:stanje,uvjet,dispozicija.Utomsmisluhéxis ulatinskomprelaziuhabituskojaseuvriježilaiunašemjeziku.Aristoteliznosirazličitedimenzijehabitusa.Uprvomreduhabitusjestraspo-loženjeilidispozicijakojajejedannačinbivovanja,načinstanja,ponašanja,uvjeta,stava.OvdjenebitrebalizaboravitiAristotelovopojašnjenje:

»Habitusjestdispozicija,alisvedispozicijenisuneophodnohabitus.Habitusseoddispozicijerazlikujeutolikoštojetrajnijiineprestaniji.«3

Habitusikaotrajnedispozicijemogubitinaravniizadobiveni.Kadasuzado-biveni,proizlazeizobičaja,stečenihsklonosti,ponavljanjemiprivikavanjem.Dispozicije kojeAristotel postavlja kao tipične i najviše primjere habitusajesuznanostikrepost.4Znanostjedemonstrativnihabitushéxis apodeiktiké, tojesttrajnadispozicijaspoznaje.KrepostAristotelvidikaoizabranihabitushéxis proairetiké, tojestkaopermanentnudispozicijuodlučivanja.Aristotel ne pridodaje ništa drugo pri teoretiziranju ove razlike,međutim,analizirajućiovomjestoPareysonprimjećujekakonestabilnostjednostavnihdispozicijaproizlaziiznjihovavanjskoguzroka,tenemajunitijedanprincipkojibiopravdaonjihovupermanentnost,tesenjihovotrajanjenalaziuinerci-ji.5Stanjeprouzrokovanoodnekoguzrokazadržavasesvedoknenaiđenekinoviuzrok.Stoga,kadasuhabitusiprirodni,tadajenjihovasamanaravonakojagarantiranjihovupermanentnost.Kadasuhabitusizadobiveni,oniseusamomsubjektuukorjenjujunatemeljunamjernedjelatnostikojajeusmje-ravalačinepremanekomodređenomcilju,ovisnootomejelisubjektdobroililošedisponiran.Zbogtogasvrhainamjeradjelovanja,kaoduhovnikarak-teraktivnosti,jesuonoštogarantiraukorijenjenostitrajnostsamihhabitusa.Etičkakrepost,kaohabitusproizvedeniznavike,gdjeéthos završavakakobidaomjestohéxisu, jestodtemeljnevažnostizaproučavanjepojmanavike,tejenajboljiprimjerkonvergencijehabitusainavike.6

Aristotel smatrakako jehabitusuvijekpozitivnakvaliteta te jeoprečna li-šenosti.7Odsutnostnekebitnekvalitetenijesamonedostataknego istinskaipravališenost.Takvajesljepoća,višekodčovjekanegokodkrtice,jerakokrticinedostajevidtojeposnazinjezinevrste,doknasuprottomukodčovje-kakojiponaraviimavid,sljepoćaoznačavaograničenostnjegoveprirode.8Permanentnosthabitusa,bilozadobivenogbilonaravnog,dajedatajhabituspostanedioustrojstvasubjekta, teodnjegapostajeneodjeljiv.Habitusnijesamoakcidentalnostanje,nekaprolaznakvaliteta,negouistinupostajebitnavlastitost,istinskinačinbivovanja,tepostajejednosasamomnaravisubjekta.UovomsmisluAristotelponekadhabitusizjednačujesformom.9

Posljednja karakteristikahabitusa jest u tome što onne trebauvijekbiti uaktu,možeseusubjektunalazitinalatentannačin,neočitujućisvojedjelova-nje.10Ovdjejepotrebnorazlikovanjehabitusaodčina,imanjeodkorištenjailivježbe.Možeseposjedovatinekakvalitetaadasenekoristi,tojestdaje



seneprevedeuvanjskiiočitičin.Kaoonajtkojehrabar,alisenenalaziusituacijipokazatisvojuhrabrost,jerokolnostinisutakvedabiodnjegatražilevršenjetekreposti.Kaoštoniliječnikuokruženjuzdravihnemožepokazi-vatisvojeznanje.

»Možepostojatihabitus,alinemoraimatiprilikuizvršitinekodobro,kaokodonogakojispavailijenanekidruginačinneaktivan.«11

TakoninaOlimpijadinemorajupobijeditionikojisuuistinusnažnijiiljepši,akoovinisu sudjelovalina samomnatjecanju, tenisu imaliprilikuvršiti ipokazatinjihovekvalitete.Prisustvourođenoghabitusaučovjekujestbitnidionjegovastabilnogipermanentnogkaraktera.Upravojerjehabitusperma-nentan,nemapotrebustalnobitiuaktu,nekosemožečuvatizaonajtrenutakukojemćebitizgodnoineophodnovršenjesamoghabitusa.Moglobiserećikakojehabitussigurnaiuvijekspremnarezerva,iakojetrenutnoskrivenainepokretna.Zapravobitnidiočvrstoćeitrajnostihabitusajestovasposobnostpovučenostiimirovanja,raditoga,nedostatakvršenjahabitusakaouovomslučaju,nijeuzrokrasipanjailigubljenja,negojeznakstabilnogidefinitiv-nogposjedovanja.

2. Navika

Dok,sjednestrane,Aristotel,spominjemnogeelementekoddefiniranjapoj-ma‘habitusa’,sdrugestranevrlomalogovoriopojmuéthosa. ZasadasenećemoosvrnutinaAristotelovéthosusmisluetičkedispozicije(kojabibilaêthos),negonapojaméthosa kojegpreuzimaunjegovuuobičajenomznače-nju:stećinaviku,priviknutise,uobičajeno,običaj,navada,navika.éthos, kao

1

Luigi Pareyson, Iniziativa e liberà, Mursia,Milano 2005., str. 157–169. U ovom djelukojejetiskanoposthumno,donesenasuauto-rovapredavanjaizfilozofijepedagogije,gdjesenajvećimdijelomosvrćenavrlovažanfi-lozofskiipedagoškipojam‘navike’.Priličnodug uvodni dio ide za individualiziranjemosobne filozofskekoncepcije samogaautoraopojmunavike.Filozofskividnavikestavljauodnossdrugimdisciplinamakrozjednuori-ginalnuobradu.Kadagovorionaviciislobo-di,tadaovudrugunevidisputanomodprve,jerjenavikasredstvoprekokojegseaktivnostautomatizira,kakobisemoglaproširitiupra-vokaoaktivnostukojoj se slobodačini in-stinktom,pokojempostajejošslobodnija.Naslijedećimstranicamasamutemuprodublju-jekrozobradupojmanavikekodAristotela,Montaignea,PascalaiHumea.

2

Aristotel, Metafizika, Hrvatska sveučilišnanaklada, Zagreb 1992., 1022b, 5–10. (DaljeutekstupisatćesesamonaslovdjelaMeta-fizika.)

3

Aristotel, Kategorije, Hrvatska sveučilišnanaklada, Zagreb 1992., 8b, 25–28. (Dalje utekstupisatćesesamonaslovdjelaKatego-rije.)

4

Kategorije,8b,29.

5

Usp.L.Pareyson,Iniziativa e liberà,str.158.

6

Giovanni Reale također u svojim spisimarazvija odnos između habitusa i navike, na-glašujući ovu dimenziju proizlaženja nekenavikeizponavljanja,dokjerezultatnavikehabitus. Usp. Giovannii Reale, Storia della filosofia greca e romana, sv. IX, TascabiliBompiani,Milano2004.,str.87.

7

Usp.Metafizika,1055a,33.

8

Usp.isto,1022b,22.

9

Usp.isto,1044b,29–33.

10

Usp.Aristotel,Nikomahova etika, Hrvatskasveučilišna naklada, Zagreb 1992., 1099a.(DaljeutekstupisatćesesamonaslovdjelaNikomahova etika.)

11

Aristotel,Nikomahova etika.



običajkojiseustaliounekojzajednici,izvorjeosobnihnavika.Dokéthos,kaonavika,svojuzrok,izvoriprincipimauustaljenosti:»navicisedugujeonoštosečiniprekočestogčinjenja«.12IakonaprvipogledmožeizgledatikakoAristoteliznosipukudanostiskustva,onovojdefinicijiéthosa pridajedubokoznačenjetimeštopotvrđujeaktivnikarakternavike,čimetvrdikakojenavikauistovrijemerezultatiuvjetsamedjelatnosti.Očitojekakosamompojmuponavljanjatrebamoproširitigranice,tegauskovezatiuzpojamak-tivnosti.Procespokojemseformiranavikanalaziseuponavljanjučina,aponavljanječinaslijedisamojedanefektkojijeokarakteriziranaktivnošću.KakobismoboljeshvatiliovuvažnutočkuuAristotelovojteorijionavici,po-trebnojujeupotpunitisargumentimaukojimaontvrdikakoprirodnestvarinemajusposobnoststvaranjanavike.Ponjemu,postojirazlikaizmeđuefektaponavljanja i navike, jer svako ponavljanje ne proizvodi naviku.Tako, naprimjer,kamenkojiseponaravigibanadolje,nemožesenaviknutidasegibanagore,pamakargatkogodnatoprivikavaobacajućiganagoreidesettisućaputa;nitiseoganjmoženaviknutidagorinadolje,nitisebilokojaodstvarištoponaraviimajujedannačinmogupriučitinanekidrugi.13Pravil-nostljudskogdjelovanjainjegovaodređenostrazlikujeseodprirodnog,iakoseuobadjelovanjanalaziponavljanje.Razlikovanjeonogaštojeprirodnoilinaravnoodonogaštojeljudsko,jesttemakojasečestopojavljujeuAristote-lovojetici.SličnasetematikamožepronaćiiuMetafizici,gdjeautorrazlikujeonoštojeprouzrokovanoodnaravi,teseodlikujestalnošću,odonogštojeproizvedeno odlukom i izborom. Ponavljanje shvaćeno kao aktivnost, kaonavikarazlikuječovjekaodsvihostalihprirodnihstvari.Aristoteltumačiovurazlikuprekoizvorasamogdjelovanja.Onoštojenaravnousebinosiprincipgibanja,dokseprincipčovjekovadjelovanjanalaziusubjektutojest»uinte-lektuiliuvještiniilidrugimmoćima«,14drugimriječima,princippraktičnihdjelatnostinalaziseuonomekojidjeluje,unjegovojvolji.Utomsmisluonoštojenaravno,jestonoštojezadano,tenemamjestazačovjekovslobodanizborilizaodlučivanje.PoistojlinijiAristotelrazlikujeprirodnedispozicije,odonihkojesučovjekoveupravomsmisluriječi,tojestonihhabitusakojisuprouzrokovanineodnaravinegopoljudskomdjelovanju.Akojeprirodnoonoštoneovisiodsubjekta,čovjekovodjelovanje,upravostogaštoosu-bjektuovisi,nemožebitiprirodno.Prirodnesestvarinemogusuprotstavljatinavikamakojebibiledrukčijeodonihkojeimajuponaravi,nitiimjedo-voljnoponavljanjekakobiutisnulenekudrukčijusklonostilitežnju.Izčegaproizlazikakonaravprirodnih stvari ilinaravživotinjskog instinktau sebinemamogućnostproizvođenjanavike.15

Govorećionaravnimfenomenima,Aristotelpodcrtavapravilnost.Međutim,iakonaravdjelujeuvijeknaistinačin,neproizvodiuvijek,negosamoopće-nito,isteefekte.Izčegabisemoglozaključitikakoiuprirodnimhabitusimapostojepromjene,kojebimogle sličitinapromjenekoje seodvijaju ikodnavike.No,naravnailiprirodnadjelovanjaimplicirajutakođerimateriju,tenepravilnostidokojihmožedoćiuprirodnimprocesima,poAristotelu,po-tječuupravoizmaterijalnekomponente,16doksukodnavikepromjeneprekoponavljanjauzrokovaneduhovnomstvarnošću.Stogaponavljanjesamokodčovjekamožeproizvestinaviku,jeronaovisiointeligencijiiosamojvolji,jednomriječju,ovisiočovjekovojslobodi.Formiranjenavikenemoženastatidrugdjenegouduši;samoduhovnostdopuštadaponavljanjeproizvedepro-mjenu.Osimpermanentnostisamogahabitusa,duhovnikarakternavikejednajeodvažnijihAristotelovih tvrdnji, te je temeljnjegove teorijeohabitusu.Pokojoj,ukratko,habitusmožeproizlazitiizprirodeprijenegoliiznavike,anavikamožeproizvestiidrugestvariosimhabitusa.Točkakonvergencije



izmeđuhabitusainavikeosvjetljavajednoidrugounjihovupravomkarak-teru,gdjesemogushvatitikaouskopovezani,jerhabitusproizlaziiznavikeinavikaproizvodihabitus.

2.1.Navikakaodruganarav

Ponavljanjepojedinačnihčinapretvarajuisteuhabitus,kodnavikeponavlja-njenekogdjelovanjapretvaraseipostajebit.Uetičkomseživotuneprekidnoodvijapreobražajjednogdjelovanjaunekobiti.Čovjekpostajeonoštočiniodsamogasebe,aonoštouspijevamoučinitiodnasovisionašojetičkojak-tivnosti.Efikasnostnavikenalaziseudvostrukomgibanju,kojeideoddjelat-nostipremakarakteru,teodkarakterapremadjelatnosti.17Raditoga,upravoposnazinavike,vrijednostonogaštoserealiziraovisioonomeštoonajkojidjelujejest.LuigiPareysonsmatrakakoseizAristotelovihtekstovaonavicimoguizvućilinijezadvostrukudefinicijunavike.Prijesvega,onajepreo-bražajdjelovanjaubitak,štojejednavrstadrugenaravi,nadrugommjestunavikajerezultatiujednouvjetaktivnostiiutomsmisluprijelazodslobodeuneophodnost,teiztrudanaspontanost.Navika jepreobražajnekogdjelovanjau jednobiti, čimeonapostajenekavrstadrugenaravi.Navikaprekoponavljanjadajedačini,kojisunepovezanii kratkotrajni, postaju čvrste i trajne dispozicije, tj. habitusi. Preko navikečovjekmijenjasvojedjelovanjeusvojkarakter,mijenjasveukupnostsvojihčinausvojuduhovnusupstanciju.Drugimriječima,čovjekjestposredstvomonogaštočini.Ovajobratetičkeaktivnostiuetičkusupstancijujestkonkret-nomanifestiranjenavikekojasasvojomprisutnošćuustanovljuje,učvršćujeičuvačineuhabitusima.Izvornekogčinanenalazisesamouvršenjuistognegotajčinničeunakanionogakojidjeluje,doknavikanosisobomsigurnuitrajnusposobnost.Aristotelukazujeinarazlikuizmeđudjelovatiibiti.Tako,recimo,dabinetkobiodobargramatičarnijemudovoljnosamoponekadbavitisegramatikom,možesedogoditidamugramatikaidedobrosamoslučajno.Kakobisebilodobrimgramatičarom,potrebnojeusebisasvimasimiliratigramatiku,navik-

12

Aristotel,Retorika,ITP,Naprijed,Zagreb1989.,1369b,7.(Daljeutekstupisatćesesamona-slovdjelaRetorika.)

13

Usp.Nikomahova etika1103a,15–25.

14

Metafizika,VI2,1027a13.

15

Kodviših vrsta životinja,memorija pomažeza stvaranjeodređenihshema,pokojimanesamodaproizvodečine,negoimajuielemen-tarni način ponašanja. Kod čovjeka postojineštodalekosloženije,njegovojeponašanjeidjelovanjeuvjetovanoznanjemispoznava-njemonogaštočini(tékhne).Čovjekovopo-našanje svoj izvor imau subjektu, radi toganemožebitisvedenonaprepuštanjeinstinktuilislučajnostinegojesposobanzaodlukuinaizbor.Takoneštosasvimjerazličitoodnera-zumnihbićakojisutogališeni,tejenemogu-ćeljudskoponašanjesvestinabiološkunuž-

nost,tepoistovjetitietikusprirodnomznano-šću.Aristotel čovjekavidikaoonogkojinesamodajeobdarenposebnimnačinombitka,negomusesvijetpredstavljakaoonajkojijeobdareninteligibilnošćuistrukturamakojeneograničavajunjegovodjelovanje,aligasva-kakousmjeruju.Usp.Xavier,Zubiri,Natura Storia Dio, Augustianus,Palermo1985.,str.159.

16

Odnos između naravnog i čovjekova djelo-vanja iscrpno je obradio Ignacio Yarza, La razionalià dell’etica di Aristotele. Uno studio su ‘Etica Nicomahea’ I, ArmandoEditore,Ro-ma2001.,str.70–77.

17

SlijedećiLuigiPareysona,ovajsegmentdvo-strukosti samenavike vrlo dobro je obradioAlessandrodiChiara,L’iniziativa. Il pensiero etico di Luigi Pareyson, IlnuovoMelangolo,Genova1999.,str.72–75.



nuti se učiti je, te posjedovati kao znanost.Na sličan način, nije dovoljnoučinitidobarčin,dabinetkobiodobar,negomujepotrebnoimatihabitusdobrote.Izovogizvirevelikavažnostnavikeuetici,ali inapodručjubilokojegdrugogumijeća,jerjesamonavikaustanjudatikrepostivještinu,tojest jedinojenavikaumogućnosti transformiratidjelatnostuhabitus.RaditogaAristotelnavikuponekadshvaćakaodrugunarav,akoovajizražajinijesasvimnjegov,ipakdobroobuhvaćanjegovpojam.Govorećionaraviusmi-slukaraktera,pojašnjavakakota»naravmožebitiporođenju iliponavici«,18priznajućinatajnačinkakopostojiprvanarav,naravupravomsmisluriječi,tedruganaravkojasepostižeprekonavike.Druganaravjest,dakle,navika,onajenekodjelovatikojejepretvorenoubiti.Aristotelseneumarabilježitianalogijeizmeđunavikeinaravi–»navikaseproizvodikaonaravnajernavi-kaimanekusličnostsnaravi«.19

»Navikajepoputnaravi,kaoštoEuenkaže:‘Velimtitojedugotrajandružetrud.Štonakonculjudimanaravpostane.’«20

Doista, kada navika nastane, ukorjenjuje se čvrsto s permanentnošću prvenaravi,zamjenjujućijeimijenjajućije,tetakođerokrepljujućijenatrajanidefinitivannačin.Aristotel,pokazujućiponekesličnostiizmeđunaraviina-vike,kažekakojenavikapoputnaravi»preciznijaiboljaodbilokojegumi-jeća«,21aludirajućitimenakarakternjezinenepogrešivostikojunaravimaposebi,akojunavikazadobivaprekoponavljanjaivježbe.Nadrugomemjestu,govorećikakosuarhitekti cjenjenijiod radnika, jer arhitekti imajuznanje,dok radnici imaju iskustvo, radi tevrstespoznajeAristotel ihuspoređujesneinteligentnimbićima,»čine,alineznajudačineonoštočine«22sjedinomrazlikomštoneinteligentnastvorenjaneštočineponaravidokradnicipona-vici.OvimprimjeromAristotelosvjetljavajošjedankaraktersamenavike,atojenesvjesnost.Nakonštosenekanavikaponavljanjemustali,progresivnosesmanjujetrudšto,osimtoga,implicirapostupnosmanjivanjepozornostiispoznaje.Osimovog,navikajesličnanaravipoponavljanju.Međutim,po-navljanjenavikenalaziseuonomčinitineštočesto,dokjebitponavljanjanaraviuonomeštotočiniuvijek.

»Navikaimanekusličnostsnaravi:jerječestoblizuonomuvijek,atouvijekpripadanaravidokječestoodnavike.«23

Usvakomslučajunaravinavikasliče,jerseponavljaju;međutim,dokjezanarav toponavljanjemanifestiranje i efekt jedne trajne ikorijeniteustalje-nosti,dotlejeponavljanjezanavikunjezinasamabit.Navikaserađaprekoponavljanjaaponavljanjejeujednoiuzrokiefektsamenavike.Drugimri-ječima,ponavljanjejeproizvodimanifestiranjenavikesamoakojeonabilaizvoripočetaktogponavljanja.Krozpodcrtavanje srodnosti izmeđunavike inaravi,Aristotelosvjetljava injihoverazlike.Takonaprimjerkažekakonavikasličinaravipoteškoćiko-jomsemijenjaiskojomseiskorjenjuje,pokazujetakođerkakojenepromje-njivostineiskorjenjivostnaravimnogovećaodonekojasenalaziunavici.

»Onikojisuneuzdržniponavicilakšeseliječeodonihkojisutakviponaravi;naime,lakšejeizmijenitinavikunegonarav;azbogtogajetakvoštoteškoisnavikom,jerjeonapoputnaravi.«24

Sjednestrane,Aristotelpotvrđujepromjenjivostnavike,timeštonavikazarazlikuodnaraviimazaizvoripretpostavkuaktivnost,aktivnostjeonakojajemožepromijenitiizamijeniti.Takosenaravničimnedapromijeniti,ana-



vikaseizbijadrugomnavikom.Sdrugestrane,autorprepoznajekakonavikapostajeonolikonepromjenjivijakolikosevišepribližisamojnaraviisnažnijakolikosepretvoriusamunarav.

2.2.Navikakaoaktivnostispontanost

Nadrugommjestu,ugorespomenutojAristotelovojdefiniciji,nalazisenavi-kakojajerezultatiujednouvjetaktivnosti.Navikajesazdanaodpojedinačnihčinakojisujojizvoriprekokojihsejedinomožepokazivati.Navikanemoženastatidoliizaktivnosti,tesemoževježbatiivršitisamokaoaktivnost.Kakosmovećvidjeli,ponavljanjejeuzrokiefektnavike,onaseucjepljujesamoprekoponavljanjačinainemožesepokazatinitinajedandruginačinnegoprekoponavljanjasamihčina.Navikajedispozicijakojajeprouzročenaodobičaja,25alijeiuzroksamogobičaja.Procesprekokojegasusepojedinačničiniučvrstiliuhabituse,anekosedjelovanjeucijepiloubitak,sadaseobrće,tebitakpostajeprincipdjelovanja,ahabitusiseispoljavajuučinima.Navikajespremišteaktivnosti,ukojemsejeaktivnostakumuliralakakobisekasnijenanovomoglarazdijeliti.Navikajestaktivnostkojasepretvaraupojedinačnečine,aliseunjimaneraspršuje.Onajeaktivnostkojasekondenziralaunekuvrstusigurneinepresušnerezerve,kakobiseodržalaštoduže,tekakobiseodvijalasaštovećomlakoćom.Aristoteltvrdikakosvakihabitusprethodnoiziskujeodređenuaktivnost,jerse samopreko ponavljanja čina stvara habitus.Dapače, kvaliteta habitusa,bilodobrogbilološeg,određenajekakosmobilividjeli,kvalitetomčinaizkojihjenastao.

»Jednom riječju: iz jednakih djelatnosti nastaju i jednaka stanja (habitusi). Stoga djelatnostimorajuimatistanovitukakvoću.«26

Tako,ponavljanjenemanikakavutjecajnanašefizičkeilinaravnemoći,dokkodstvaranjanavike–ima.Osjetilnekvalitetepostojeunamanapotencijalannačinprijenegolismoihpočelikoristiti, teprelazeuaktkadaihpočnemokoristiti,doksnavikamanijetako,njihzadobivamoupravoprekoaktivnostiivježbe.Navikenemamoprijenegolismopočelidjelovati,zadobivamoihkorištenjem.Osjeteposjedujemoprijenegoliihpočnemokoristiti,dokjetokodnavikeobratno,prvoseunjojvježbamopajezadobijemo.Aktivnostkojaseakumuliralauhabitusudajenovipredznaksamočinukojiiznjegaizlazi.Djelatnostkojajenapravljenaponavicijestdrukčijaodonekojaseobavlja-laprijenavike.LuigiPareysonprimjećujekakoAristotel, svjestanutjecajanavikenaddjelatnostima,iznosirazličiteaspektetogutjecaja.UprvomreduAristotelsmatrakakoaktivnostponaviciprelazisaslobodenanužnost.UsvojojEticidonosi:

18

Nikomahova etika,11543a,33.

19

Retorika,1370a,6–7.

20

Nikomahova etika,1152a,30–32.

21

Nikomahova etika,1106b,14–15

22

Metafizika,981b,1–5.

23

Retorika,1370a,5–9.

24

Nikomahova etika,1152a,30.

25

Običajseovdjeshvaćakaoustaljenitradici-onalninačinponašanjauodređenimživotnimprigodamanekeljudskezajednice.

26

Nikomahova etika,1103b,20–25.



»Alidjelatnostinisujednakovoljnekaoistanja(habitusi);djelatnostisuunašojmoćiodpočet-kasvedokraja,jerznamopojedinosti;aodstanjasamopočetak.«27

Drugimriječima,činiihabitusinisuvoljninajednaknačin.Navikakojasemalopomalopočinjeukorjenjivatiučovjeku,tvorećinanekinačinnjegovobiti,težipremaumanjivanjučovjekovevolje,ugrađujućinamjestoslobodenužnost.Čovjekje,odpočetkapadokraja,gospodarsvojihčina,dokjekodhabitusagospodarsamonapočetku.Tako,onajkojiupočetkuvoljnoponav-ljanekenepravednečine,nakrajupostajenepravedan.28Činikojisuupo-četkubilivoljni,kasnijepostajuneophodnikaodasumupostalidruganarav.Prekonavike,aktivnostseudaljavaodvolje,tečinikojisuseprijeobavljalislobodnoprekoizboraiodluke,postajumehaničkiiautomatski.Naovoj točciAristoteluse javljapitanjeodgovornostinehotičnihčinakojiproizlazeizhabitusa.Ovajetičkiproblemonrješavaprekoaktivnogkarak-terahabitusa.Kakosmogorevidjeli,habitusjenekavrstaakumuliranjaak-tivnosti,gdjepojedinačničinihabitusatežeprematomedasvevišepostanunehotični;međutim,početničinikojisuformiralihabitusebilisuvoljniitomvoljombojesvečinekojislijede.Potomeseionečinekojiproizlazeizna-vikemožesmatrativoljnima.29Raditogasemožerećikakokrepostiiporocioviseonama,tekakojesvatkoodgovoranzasvojenavike.Slijedećiaspektnavikejestdaseprekoponavljanjačinaodtrudadolazidolakoćespontanosti.Prelazećisaslobodenanehotičnost,nosisasobomuma-njivanjetruda,ačinikojisesvevišeudaljavajuodcarstvavoljepostajuspon-tanima, tepoprimajukarakter lakoće iužitka.Radnjekojesuseupočetkuobavljalesmukomprekonavikepočinjuseobavljatispontanoidragovoljno.Čovjek je skloniji prema onome što više odgovara njegovoj naravi, sličnase stvardogađa i kod»drugenaravi«,koja se stvaraprekonavike.Ova jeznačajkanavikeAristoteluvrlovažnazaodgojitelje,»jernijeodmalevaž-nostijelisetkogododmladostinaviknuonaovakveilionakveobičaje«.30Takođerjevažnaizazakonodavce,»jeroniprekonavikagrađanečinedo-brima«.31Zakonodavacbisazakonimakojestvaratrebaoićizatimkakobigrađanimogli postati kreposni, te ostvariti svoj posljednji cilj.ObrađujućiovajdioAristoteloveetike,GiuseppeAbbàsmatrakakobipolitičkodruštvoprekosvojihzakonatrebalogarantiratiipromoviratičovjekovodobro,nenaizravanineposredannačin,negofavorizirajućiodgojukrepostimaitraženjeljudskogdobra.32 Onoštoolakšavaovuvelikuzadaću–biloodgojitelja,bilozakonodavaca–jestupravokarakteristikanavikekojaćeučinitispontanimidragovoljnimonoštojebilonametnutoprisilom,tejekoštalotruda,mukeinevoljkosti.LuigiPareysonsmatrakakoupravonavika,kaoonakojaimasposobnostprekopotpunodobrihčinapreokrenutinaravnadobro,stvarapro-storzakrepostupravomsmisluteriječi.33

3. Navika i kreposti

Aristotel semože smatrati najznačajnijimpredstavnikomantičke filozofijekojijepisaookrepostima.TočkaskojeAristotelpromatrakrepostijestčovje-kovodjelovanje.Posebnostovakvogpromatranjajestutomeštosegledištenalaziunutarsubjektakojidjeluje,unutarnjegovaintencionalnogdinamizma.Aristotel smatrakakosvakavještina, svaki izbor i svakodjelovanjeuvijekciljanekomdobrukojeizgledadostojnodostizanjairealiziranja.Uviđakakonjegovopromatranjenemožeimatidefinitivankarakter,jerjesvjestanrazno-likostiibogatstvanepredvidiveoriginalnostiljudskogživota.Raditoganitikrepostnijejednostavnimehaničkiprocesprekokojegabisubjektpoprimio



determiniranenačineponašanja.Svakaetičkakrepostsobomnosiinduktivniprocespromišljanjakoji subjektudajeshvatiti istinskačovjekovadobra, teusmjeritinjegovoponašanjepremaistinskojsreći.Bezprisutnostikreposti,vjerojatnobibilopogrešnoionotemeljnoiskustvo,izkojegizvireindukcijakoja vodi prema spoznaji univerzalnih principa, što bi subjektu otežalo ilisasvimzapriječiloshvaćanjeiostvarivanjesvrhekojajenjemuvlastitaikojajeujednoinjegovodobro.34

Aristotelovovrlosintetičkiizražavaumomentukadaopisujekreposthrabro-sti.Čovjekbisetrebaoodlučitinahrabarčin»radionogaštojelijepo,aneradignjeva«.35Čovjekovodobropredstavljasekaolijepo,jerjevrijednostusebi.Djelovanjeuviduetičkeljepote,vršitionoštojelijepo,dapače,Aristo-telnajprikladnijeodredištenekogživotaživljenogusvojsvojojpuninividiusretnomživotu.Ovatvrdnjausebinosiičinjenicukakosečovjekovživot,njegovoponašanje,jedinstvosvihčina,nemoguobjasniti,akoseneobjasnestočkečovjekovaposljednjegcilja,tojestsreće.Doposljednjegseciljapaknemožedoćibezsuradnjeitrudasvihdimenzijaljudskeosobe:inteligenci-je,voljeiosjećaja,štosenavanočitujepozadobivenimnavikama.Vidjelismokakohabitusprijeproizlaziizprirodenegoliiznavike,anavikamožeproizvestiidrugestvariosimhabitusa.Upravotočkakonvergencijeizmeđuhabitusainavikeosvjetljavajednoidrugounjihovupravomkarakteru,gdjesemogushvatitikaouskopovezani,jerhabitusproizlaziiznavikeinavikaproizvodihabitus.Ovasedimenzijaposebnoočitujekodetičkihkreposti.

27

Nikomahova etika,1114b,30.

28

Usp.Nikomahova etika,1114a,13–21.

29

Usp.Nikomahova etika,1114b,22–24;1115a,1–2.

30

Nikomahova etika, 1103b, 20–25.C.Mazza-relli smatrakakosekreposnimpostajeodgo-jiteljskimizakonskimprisilama.Prekonjihseformirajudobrenavike,koje,iakosezboginte-lektualnenezrelostineshvaćaju,ipakodgajajuza otvorenosti prema slijeđenju i shvaćanjuodređenihvrijednosti.Usp.ClaudioMazzare-lli, »Introduzione«, u:Aristotele,Etica Nico-machea, Russconi,Milano,21994.,str.23.

31

Nikomahova etika, 1103b, 5. IgnacioYarzasmatrakakoracionalnost,kojapoAristoteluvodizakonodavcaunjegovuzadatkustvara-nja zakona, jest praktična racionalnost kojajedijelompodložnaetičkojracionalnosti,jerjednaidrugaimajuistiprincipkojiihpokre-će,atoječovjekovodobro.Činjenicadaetikaipolitikadijelejedanodnajvažnijihprincipa,Aristoteluneznačinegiranjeautonomijesa-mojpolitici.IakojetočnokakozaAristotelapolitička znanost nije samodostatna, jer jenjezinkriterijvrednovanjačovjekovodobro,međutim vlastiti principi političke znanostinemogubitiupotpunosti riješeni s etikom.IgnacioYarza, »L’attualità dell’etica diAri-stotele«,u:StephenL.Brock(ur.),L’attualità

di Aristotele,Armandoeditore,Roma2000.,str.48–49.

32

Vidi GiuseppeAbbà,Felicità, vita buona e virtù,LAS,Roma1989.,str.266–270.

33

Usp.LuigiPareyson, Iniziativa e liberà, str.168.

34

Dobro, u pravom smislu te riječi,mora bititakvim radi sebe samoga, sva ostala dobrabitićesamokorisnailićebitikaosredstvauslužbidrugoga.Dobrose identificirasasvr-hom:dobrou sebi jest ono štou sebi ima isvrhu.Aristotel stoji pri hipotezi savršenogi posljednjeg cilja kojem su usmjerene sveljudske djelatnosti. Samo ako postoji jedanapsolutni cilj, mogao bi se opravdati govoro analognimciljevima.Akopostoje različiticiljevi, to je stoga jer postoji jedan najvišicilj. IgnacioYarza smatra kako ova postav-kaimpliciradasvakidrugiciljkojinijeonajnajviši,bivasubordiniranovomposljednjem,te niži ciljevi postaju sredstva posljednjem.AkoAristotel insistiranamogućnostiposto-janjaposljednjegcilja,onda je to radiomo-gućivanja mnogovrsnosti dobara i ciljeva,a time i opravdavanja ljudskog djelovanja.Usp. IgnacioYarza,La razionalià dell’etica di Aristotele. Uno studio su Etica Nicomahea I, str.196.

35

Nikomahova etika, III,8,1116b,11.



Promatrajućikrepostuopćenitomsmislu,onamožebitiprirodnailipakza-dobivenaprekonavike.Nasličannačinpostojehabitusikojiproizlazeizna-raviiliobičaja,ajesulilošiilidobriproizlaziizlošegidobrogkarakterailinavike.AlessandroDiChiaraističekakozaAristotelaprirodnakrepostnijeetičkakrepost,nitisusdrugestranelošihabitusi,akoproizlazeiznaravipraviporoci.Krepostiporokpretpostavljajurazum,voljuislobodu,atimeinavi-ku.36Istinskakrepost,tojestetičkakrepost,proizlaziiznavikeipretpostavljaobičaj.Promatrajućibrojnostetičkihkreposti,možeserećidaihimaonolikokolikoimaimpulsaiosjećajakojerazumtrebastavitiured.Čovjekjeposvo-jojnaravipotencijalnosposobanformiratietičkukrepost,aprekoponavljanjaivježbetupotencijalnostpretvarauakt.37

Krepostisuuskopovezanesrazumom.Zbogtoga,Aristotelukrepostinisustrasti,jerstrastinisuoneradikojihnasseprosuđujekaodobreililoše,negojenetkodobarililošponačinudominiranjastrastimailipodlaganjuistima.Krepostinisunisposobnosti,jeroneproizlazeiznaravi,adjelovanjepona-raviu sebinenosiodlučivanje ili izbor.Ovdje senazire razlog radikojegAristotelkrepostinazivahabitusimakoji se zadobivajuprekonavike, aponavicisestvarajuupravoonekvalitetepokojimasmozvanidobrimailizli-ma.38Aristotelprimjećuje:»nekimislekakopostajemodobriponaravi,drugiponavici,trećipopouci«,39prvisu,kažeon,manjina,danaimjedobranarav,aliovanjihovakrepostnijeetičkakrepost.Posljednjisutakođermanjina,jerseglasrazumaneslušauvijek,razmišljanjeipoukanemajuistiefektnasve:potrebnojeprijesvegapripremitidušunaslušanje.40Dijanoetičkekrepostisu one koje se zadobivaju i usavršavaju preko pouke i instrukcije, dok suetičkekrepostionekojeimajudrugiizvor,naviku.41Većinaljuditakopostajedobrimaprekonavike,tojestživljenjemetičkihkreposti.GiovanniRealeiz-dvajakakojeetičkakrepostzaAristotelahabitusizborasredineizmeđudvijeekstremnepozicije.Etičkakrepostbitnojeodređenaispravnimrazumom,aonjeopetsukladansmudrošću,jersamomudrostmožeukazatinaciljeveštoihjepotrebnoostvariti.42Pojmomizbor,Aristotelželiočitovatikakojete-meljničinetičkekrepostiispravnoizabiranje,odlukaučinitionoštobiovdjeisadabilopoželjnoučiniti.Budućidaetičkodobronapodručjukonkretnogdjelovanjapoprimamnogostrukuraznolikost,ovisnoookolnostima,krepostnemožeproizlaziti iznavikekojabibila shvaćenakaopukiautomatizam,jerjekrepost,nasuprottome,sposobnostrazlučivanjaiizabiranjeonogaštojeprikladnijeodređenojsituaciji.Krepostisezadobivajuipovećavajuprekoponavljanjaodređenihčinakojise,kadapostanutrajni,pretvarajuuhabituse.Raditogajeetičkakrepostnajboljiprimjerkonvergencijehabitusainavike,atimepostajeinezaobilazniargumentzashvaćanjeteorijeonavici.

Zaključak

Bezobzirakolikosmoizdvojenoanaliziralipojmovevezaneuzteorijunavi-ke,nemogućejeneprimijetitikakoonoštobitnokarakteriziraAristotelovuetikujestshvaćanječovjekovaživotaunjegovojcjelovitosti.Temeljnoetičkoiskustvoodkojegonpolaziusvojimspisimajesttoštočovjekvlastitiživotspontanoshvaćaividi,neuodijeljenimsegmentima,negounjegovojukup-nosti.Čovjekusvomživotustvaraprojektenatemeljuidealakojegjesamodredioprekovlastitihizboraidjelovanja,aciljkojimuorijentiraipokrećesvakuaktivnost,jestdobro.Jedanod sljedećih stožera čovjekovadjelovanja,poAristotelu,nalazi seuaktivnomkarakterunavike,kojajeuistovrijemerezultatiuvjetsamedjelat-



nosti.Dokseizvorsvakenavikenalaziuponavljanju,onamoženastatisamokodčovjeka,jerponavljanjemožeproizvestipromjenusamonaduhovnompodručju; to jest, navikaovisi o inteligenciji, volji i slobodi.Prekonavikečovjekmijenjasvojedjelovanjeusvojkarakter,mijenjasveukupnostsvojihčinauduhovnusupstanciju.Ovajobrataktivnostiuetičkusupstanciju jestkonkretnomanifestiranjenavikekojasvojomprisutnošćuustanovljuje,učvr-šćujeičuvačineuhabitusima.Budućinavikaimasposobnostpreokrenutina-ravnadobroprekodobrihčina,onastvaraprostorzaetičkukrepost.Navikanosisobomprogresivnosmanjivanjetruda,dokseproporcionalnotomesvevišeudjelovanjupovećavaspontanostiugodnost,štoolakšavavelikuzadaćuodgojiteljaizakonodavaca.Aristotelusvojimetičkimistraživanjimačestousmjeravapogledpremapo-litičkojzajednici, premanjezinimzakonima,običajimainavikama,jervidikakosamouispravnoorganiziranojzajednicičovjekovanaravprekovlastitogdjelovanja uspijevaaktualiziratisvesvojemogućnosti;tesamoondjegdjejepolis dostigaosvojupuninučovjekmožeupotpunostirealiziratisvojubit.

Literatura:

Abbà,G.:Felicità, vita buona e virtù,LAS,Roma1989.

Aristotel:Metafizika, Hrvatskasveučilišnanaklada,Zagreb1992.–– Kategorije,Hrvatskasveučilišnanaklada,Zagreb1992.–– Nikomahova etika,Hrvatskasveučilišnanaklada,Zagreb1992.–– Fizika, Hrvatskasveučilišnanaklada,Zagreb1992.–– Retorika,ITP,Naprijed,Zagreb1989.

Brock,S.L.(ur.):L’attualità di Aristotele,Armandoeditore,Roma2000.

DiChiara,A.:L’iniziativa. Il pensiero etico di Luigi Pareyson, Ilnuovomelangolo,Ge-nova1999.

Ghisleri,L.:Inizio e scelta. Il problema della libertà nel pensiero di Luigi Pareyson,Tra-uben,Milano2003.

Luño,A.R.:Etica, Lemonnier,Firenze1992.–– La scelta etica. Il rapporto libertà-virtù, Ares,Milano1988.

36

Usp. A. di Chiara, L’iniziativa. Il pensiero etico di Luigi Pareyson, str.75.AnalizirajućipojamželjeuAristotelovojdoktrini,AntonioMalo na sličan način osvjetljava etičnost iline-etičnostnaravnekrepostiihabitusa.Vidiu:Antonio Malo, Antropologia dell’affettività,ArmandoEditore,Roma1999.

37

Usp.G.Reale,Storia della filosofia greca e romana. Aristotele e il primo peripato, sv.4.,str.171–175.

38

Nikomahova etika,II,5.

39

Nikomahova etika, X,9.

40

Intelektualni habitusi osposobljavaju za do-bro djelovanje, ali ne osiguravaju ispravnokorištenje samih sposobnosti. Radi toga ovi

habitusi ne ispunjavaju u potpunosti smisaosame kreposti kao one kvalitete koja činietičkidobrimonogakojijeposjeduje.AngelRoderίgesLuño,obrađujućiusvojojeticiovutematiku,nadodajekakozadatakrazboritostinije poznavanje onoga što bi se neophodnotrebalo učiniti ili željeti, nego usmjeravanjeispravnog djelovanja. Međutim, razboritostnemožepostojatiakoosobaneželibitikre-posnaradičegasekoddijanoetičkihkrepostipretpostavlja dobra volja zajedno s drugimetičkim krepostima. Usp. Angel RoderίgesLuño, Etica, Lemonnier, Firenze 1992., str.227.

41

Usp.Nikomahova etika, II,1.

42

Usp.G.Reale,Storia della filosofia greca e romana. Aristotele e il primo peripato, str.177.



malo,A.:Antropologia dell’affettività,ArmandoEditore,Roma1999.

Mazzarelli,C.:»Inrtoduzione«,u:Etica Nicomachea, Russconi,Milano21994.

Pareyson,L.:Iniziativa e libertà,Mursia,Milano2005.

Reale,G.:Storia della filosofia greca e romana, sv.IViIX,TascabiliBompiani,Milano2004.

Yarza,I.:La razionalià dell’etica di Aristotele. Uno studio su Etica Nicomahea I, Arman-doEditore,Roma2001.–– »L’attualitàdell’eticadiAristotele«,u:L’attualità di Aristotele,Brock,StepfenL.(ur.),Armandoeditore,Roma2000.

Zubiri,X.:Natura Storia Dio, Augustianus,Palermo1985.

Vani Roščić

The Concept of Habit in Aristotle

AbstractBesides being important and rich in itself, Aristotle’s concept of habit represents the foundation of a more comprehensive understanding of his theory of virtues, and with it his ethics as a whole. Throughout the entire history of philosophy the underlying ideas of this issue have frequently generated interest; even today his teachings lie at the very core of one’s reflections on habit and are inevitably the very starting point of contemporary speculations. Thus, in addition to analysing Aristotle’s main texts on habit, this paper also examines the interpretations given by the Italian philosopher Luigi Pareyson, who holds that Aristotle’s originality lies in the idea of linking two different concepts, namely éthos and héxis. Pareyson sheds light on the relation in which ethos ends in order to make room for héxis, and further explains that the latter can issue from the former.The authoress first expounds the difference and relation between éthos and héxis, as well as the way in which they can be the source of habit, which is – as such – both the outcome and conditi-on of man’s deeds. According to Aristotle, by repeating acts, habits enable man to be such as he appears to be to himself, in which freedom transforms into necessity and effort into spontaneity. In other words, once the acts that were initially effortful and laborious to the will become a habit, the will does them spontaneously and with ease. Aristotle considers this property of habit vitally important in education and politics, due to which it can indeed be said that this topic is current even today.

Key wordshabitus,habit,virtue

pojam navike kod aristotela

Documents