podravina volumen 2, broj 3 str. 173 - 194 koprivnica 2003...

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 173 - 194 Koprivnica 2003. Podravina 173

prof. dr. sc. Dragutin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

ISaæetak

U zadnjim stoljeÊima srednjega vijeka i na podruËju sjeverozapadne Hrvatske formirana jemreæa centralnih naselja - trgoviπta (oppidum) i gradova (civitas). Ta centralna naseljapruæala su srediπnje, prvenstveno trgovaËke i obrtniËke usluge πiroj okolici. Najvaæniji grad odpoËetaka je bio Varaædin, ali su veliko znaËenje imali i Koprivnica, Prelog, »akovec i Legrad,te neka manja trgoviπta (Ludbreg, Rasinja, Komarnica, ProdaviÊ, –urevac, Gorbonog, Drnjeitd.).

U Ëlanku se temeljito opisuje nastanak, razvoj i prostorni raspored srednjovjekovnihbratovπtina u koje su se, ponajviπe u Varaædinu i Koprivnici, udruæivali graani vezani uzcrkvu i samostane, ali i obrtnici i trgovci. NajveÊi dio Ëlanka odnosi se na razradu osnivanjaprvih obrtniËkih cehova. Razraeni su njihov ustroj, funkcije, razvitak te prostorni raspored usjeverozapadnoj Hrvatskoj. Cehovi su od 16. do 19. stoljeÊa i na podruËju Podravine daliosnovni ton gospodarskom i druπtvenom æivotu gradova i trgoviπta.

KljuËne rijeËi: Bratovπtina, ceh, centralno naselje, obrtnici, trgovci

Key words: guild, fraternities, guild regulations, centralism, craftsmen, artisans’ functions, market-places, towns

Nastanak mreæe gradova i trgoviπta

U kasnom srednjem vijeku, a osobito od 13. do 15. stoljeÊa, sazreli su uvjeti za nastanak mreæegradova (civitas) i trgoviπta (oppidum) i na podruËju sjeverozapadne Hrvatske. Ti su gradovi i trgoviπtazadobili centralne funkcije (trgovaËke, obrtniËke, vjerske, upravne i druge) zahvaljujuÊi tomu πto su bilisjediπta veÊih vlastelinstava, a u pravilu su bili locirani na kriæiπtima vaænijih (karavanskih) puteva i naveÊim rijekama (Muri, Dravi, Bednji).

CEHOVI I BRATOV©TINE U PODRAVINIKRAJEM SREDNJEGA I PO»ETKOM NOVOGA VIJEKAGUILDS AND FRATERNITIES IN PODRAVINAIN THE LATE MIDDLE AGES AND AT DAWN OF THE NEW WORLD

Dr. Dragutin FELETAR

Geografski odsjek

Prirodoslovno-matematiËki fakultet

Zagreb, Hrvatska

Primljeno: 12. 5. 2003.

PrihvaÊeno: 23. 5. 2003.

Rad ima dvije pozitivne recenzije

This paper has two positive reviews

UDK/UDC 334.72 (497.5-3 Podravina) (091)

255 (497.5-3 Podravina) (091)

Izvorni znanstveni Ëlanak

Original scientific paper

Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 173 - 194 Koprivnica 2003.174

prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Za nastanak gradova i trgoviπta vaæna je bila i politika carskih dvorova prema njima. VeÊina kraljevasvojim poveljama i politikom razvoja lokalne uprave nastojala je jaËati gradove i trgoviπta. Tako sudvoru osigurali znatne prihode, a i lakπe su utirali puteve centralne vlasti u uzburkanim interesima veÊihi velikih vlastelinstava. Vaæno je bilo formirati sloj graana, dakle slobodnih ljudi koji su imali slobodukretanja. Temeljem kraljevskih (i drugih) povlastica ti slobodnjaci formirali su samostalne gradske ilitrgoviπne jedinice nad kojima vlastelin najËeπÊe nije imao izravnu vlast.

Da bi se stvorio sloj graana, valjalo je u podgraa (suburbiume) pokraj vlastelinskih utvrda i kaπtelanaseliti seljake slobodnjake, a osobito ljude koji su poznavali neki zanat ili su se bavili trgovinom.Graani (hospites, cives, inhabitatores, populus)1 regrutirali su se uglavnom iz dva izvora: (1) odkmetova koji su nauËili neku vjeπtinu (zanat), πto je u naπim krajevima iπlo vrlo sporo, te (2)naseljavanjem tzv. kraljevskih gostiju ili hospitesa, uglavnom iz srednje Europe. Joπ je ugarski kraljStjepan Sveti (998. - 1035.) u svojim zakonima pozvao hospitese da dou u gradove i trgoviπta uPanonsku nizinu. To je, zapravo, postao vaæan poticaj nastanku mreæe gradova i trgoviπta.2

U taj se proces ukljuËila i Hrvatska nakon stvaranja Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva (1102.). JaËanjemreæe gradova i trgoviπta te formiranje bratovπtina i kasnije cehova na podruËju sjeverozapadneHrvatske nastavljeno je osobito za kraljeva Andrije II. (1205. - 1235.), pa Ludovika I. Velikog (1342. -1382.), Æigmunda Luksemburπkog (1387. - 1437.), Matijaπa Korvina (1458. - 1490.), Ladislava II.JageloviÊa (1490. - 1516.) i Ludovika II. (1516. - 1526.). Razvoj cehova doæivio je svoj vrhunac uvrijeme renesanse i posebice baroka (od 16. do 19. stoljeÊa), dakle u vrijeme vladavine Habsburgovaca(nakon 1527.).3

Nova mreæa centralnih naselja dijelom je slijedila stare rimske, antiËke lokacije. To se osobito odnosina Ludbreg, koji je pod rimskim imenom Ioviae Botivo bilo glavno antiËko naselje u sjeverozapadnojHrvatskoj.4 Prostorni raspored kasnosrednjovjekovnih gradova i ovdje je bio odreen sigurnosnimrazlozima, pa su utvrde traæile lokaciju na istaknutim kotama ili pak u moËvarama uz rijeke. Razvojgradova, pa i vaænijih trgoviπta, tijekom cijeloga kasnog srednjeg vijeka izravno su poticali ipotpomagali hrvatsko-ugarski kraljevi. To su Ëinili osobito davanjem raznih povlastica i sloboπtinagradovima i trgoviπtima, za πto su najËeπÊe izdavali i posebne kraljevske povelje.5

NajveÊe i najvaænije podgrae (suburbium), koje je postalo snaæan civitas (grad) i bilo opasanogradskim zidinama te imalo samostalnu gradsku upravu, razvio je Varaædin. Iz njega su zraËile najjaËecentralne funkcije u πiroku gravitacijsku regiju. U gospodarskom smislu, najvaænije su bile upravotrgovaËke i obrtniËke funkcije. Dakako, tu je svoje sjediπte, u utvrenom kaπtelu uz suburbium, imaloi veliko varaædinsko vlastelinstvo. I funkcioniranje srediπta vlastelinstva svojim je potrebama imalopozitivan utjecaj na razvoj samostalnoga grada Varaædina. Tek nekoliko kilometara juænijesrednjovjekovni kaπtel u Gornjem Knegincu veÊ od 12. stoljeÊa bio je Ëuvar puteva prema Varaædinu.Tu je jedno vrijeme bio zatoËen i (kasniji) hrvatsko-ugarski kralj Andrija II., koji je veÊ 1209. godine,kao prvomu gradu u sjevernoj Hrvatskoj, Varaædinu podario povelju slobodnoga kraljevskoga grada(Libera et regia civitatis Varasdinensis).6

Ovdje, zapadno od Podravine, bilo je vaæno joπ nekoliko trgoviπta, koja su osobito u prvimstoljeÊima novoga vijeka znatno razvila i obrtne funkcije. Vaæan oppidum nalazio se u Varaædinskim

1 Budak Neven: Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Koprivnica - Zagreb 1994., str. 282 AndroiÊ Mirko: Obrtnici i obrt kroz varaædinsku proπlost, rukopis, Dræavni arhiv Varaædin3 KlaiÊ Vjekoslav: Povijest Hrvata III., Zagreb 1911.4 VikiÊ-BelanËiÊ Branka: AntiËko nasljee Ludbrega, Radovi Zavoda HAZU 10 - 11, Varaædin 1998., str. 477 - 495; TomiËiÊ

Æeljko: Arheoloπka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg), Ludbreg - umjetniËka topografija, Zagreb 1997., str. 21 - 425 Feletar Dragutin: Podravina I., Koprivnica 1988., str. 45 - 756 Budak: Gradovi..., o.c., str. 42 - 52; Horvat Rudolf: Povijest grada Varaædina, Varaædin 1993.



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

Toplicama, ali i zapadnije u oppidumima Remetinec (pokraj Novoga Marofa), Maarevo, Bela,

Ivanec, Kamenica, Petrijanec i osobito Vinica. I u veÊini tih trgoviπta postojali su zameci cehovskogorganiziranja obrtnika, a u nekima su djelovali i dobro ustrojeni cehovi.7

Na razvoj mreæe naseljenosti u Podravini utjecali su i drugi srednjovjekovni i ranovjekovni gradovii trgoviπta, koji su se nalazili juænije, sjevernije ili istoËnije od nje. U tom kontekstu vaæan faktor bilisu i civitasi i oppidumi u jugozapadnoj Maarskoj. U mreæi glavnih srednjovjekovnih (karavanskih)puteva posebno mjesto imali su Kriæevci, koji su povelju slobodnoga grada dobili veÊ 1252. godine.Upravo Kriæevci su bili i sjediπte povrπinom najveÊe srednjovjekovne æupanije u tadaπnjoj velikojSlavoniji (do provale Turaka). Tuda je, od »azme, preko Kamengrada (Koprivnice) prema StolnomBiogradu (Szekesfehervaru), vodio okrajak znamenite Kolomanove ili Velike ceste (Via magna).8

Ovdje, juæno od Podravine, na KalniËkom i Bilogorskom prigorju, nalazilo se joπ nekoliko vaænijihi manjih oppiduma. Vezana uz srednjovjekovne plemiÊke utvrde na Kalniku, razvila su se trgovaËko-obrtniËka podgraa Brezovica pod Velikim Kalnikom i Donja Rijeka pod Malim Kalnikom. U vreviplemiÊkih i turskih ratova ta su trgoviπta posve nestala, baπ kao i stari oppidum Sv. Mihalj (danas seloMiholec), zapadno od Kriæevaca. Blizu srednjovjekovne utvrde Topolovac na zapadnoj Bilogori razvila

7 –uriÊ Tomislav, Feletar Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica 1992.; Horvat Rudolf:Povijest trgovine, obrta i industrije Hrvatske, Zagreb 1994.

8 Budak Neven: Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 41-49; Bedenko Vladimir: UrbanistiËki razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 75-92

Kr i æ

ev

aË

k a æ u p a n i j aGrad / civitas

Trgovi�te / oppidum

Va�nija sela s obrtom

Va�nije dvojne utvrde

Dana�nje va�nije ceste

Pavlinski samostan

Kolomanova cesta(Via magna)Granice �upanija 1500. godine

Dana�nje dr�avne granice

T u m a �

Ormo�

VinicaPetrijanec

Nedeli��e

�AKOVEC

VARA�DIN

�trigova

Rackani�a / Raskri�je

Lendava

Sredi��e

Turni��e (Podturen)

Semenje

Letenje

Bek�in / Be�ehelj

Sepetnek

KotoribaGori�an

Bistrica / D. Vidovec D. Dubrava Novi Zrin

LegradM. Bukovec

elekovec

Kuzminec

IvanecLepoglava

MaarevoM. Kalnik

D. Rijeka

V. Kalnik

BrezovicaGlogovnica

KRI�EVCI Topolovec

Rovi��e

Cirkvena

Sv. Mihalj / Miholec

Po�ino brdo / Srijem

Sv. Kri� / Velika

Streza (Pavlin Klo�tar)

Su�ica

Komarnica /Novigrad

Sv. Ladisalv / Vlaislav

KOPRIVNICA

Kamengrad

Opoj

Rasinja

Ludbreg

V. TopliceRemetinec

G. Kneginec

Pusta Bela

Bela

Kamenica

Prodavi� / Virje

St. Georgen / urevac

D. Bukovica /�pi�i� Bukovica

Bu�evec / Bu�etina

VIROVITICA

Valko

Bobovec

Belavar

Bre�nica

�urgovD. Zakanj

G. Zakanj

KANI�A

Gorbonok /Klo�tar P.

Kopa�evec /Pitoma�a

Prelog

Z a l a d s k a æ u p a n i j a

Va r a æ d i n s k a æ u p a n i j a

Drava

Drava

BednjaBednja

Mura

Mura

�az

ma

Sto

lni B

iog

rad

ZagrebaËkaæupanija

VirovitiËkaæupanija

Sveto RimskoCarstvo

Drnje

Grebengrad

Prostorni raspored gradova itrgoviπta krajem srednjega ipoËetkom novog vijeka usjeverozapadnoj Hrvatskoj

©o

mo

s

ka

æu

p

an

i j a


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

su se joπ dva trgoviπta kojima danas viπe nema traga - Poπino Brdo (kod danaπnjeg sela Srijema) i Sv.

Kriæ (kod danaπnjeg sela Velike).Najvaænije trgoviπte u tom se kraju nalazilo neπto juænije - u RoviπÊu, koje je bilo vezano i uz

Kolomanovu cestu. Neπto zapadnije od RoviπÊa znaËajan oppidum bila je joπ i Cirkvena.9 Utjecaj narazvoj Koprivnice, a osobito srednjovjekovnog Kamengrada, imao je, osobito u 14. i 15. stoljeÊu,pavlinski samostan u Strezi (danas selo Pavlin Kloπtar). Taj je samostan jedno vrijeme u svojemposjedu dræao i predij Kameno (Kamengrad ili Starigrad juæno od Koprivnice).10

Mreæu gradova i trgoviπta u jugozapadnom kutu Panonske nizine upotpunjavala su i srediπnjanaselja sjeverno od Drave, ali i Mure - gdje je takoer æivjelo uglavnom hrvatsko stanovniπtvo. UMeimurju je vaæno zrinsko sijelo »akovec, koji je povelju slobodnog trgoviπta dobio 1579. godine(Zrinski su upravljali Meimurjem od 1546. do 1671., odnosno 1691. godine). Za razvoj obrtniËko-trgovaËkih funkcija osobito je vaæno bilo trgoviπte Prelog, koje su 1264. godine osnovali upravohospitesi (kraljevi gosti).11 U “insuli murodravani” trgoviπta su formirana i u Kotoribi, NedeliπÊu,

©trigovi, Rackaniæi (danas naselje Raskriæje), SrediπÊu (danas Mursko SrediπÊe) i TurniπÊu (danasPodturen). Uz njih, naroËito u vrijeme baroka, obrt i udruæenja obrtnika razvijali su se i u joπ nekolikoveÊih sela - primjerice u Donjoj Dubravi, Donjem Vidovcu i GoriËanu.12

S obzirom na to da granica prema Maarskoj gotovo i nije postojala, na mreæu naseljenostiPodravine znatan utjecaj imali su gradovi i trgoviπta koji su se nalazili sjeverno od Mure i Drave. Tu jenajveÊu vaænost imao grad Kaniæa (Velika Kaniæa, Nagykanisza). TrgovaËko-obrtniËke djelatnosti utim civitasima i oppidumima djeluju i u vrijeme turske okupacije tijekom druge polovice 16. i 17.stoljeÊa. Joπ su vaæna trgoviπta bila u Bekπinu (BeËehelju), Semenju i Sepetneku, a osobito ona uzDravu, poput oppiduma Gornji Zakanj, Donji Zakanj, »urgov, Breænica, Belavar, Valko i posebiceutvrda i trgoviπte Bobovec (Babocsa).13

IstoËno od danaπnje Podravine nalazila se slavonska VirovitiËka æupanija, koja je u srednjem vijekuobuhvaÊala malen prostor oko kraljevskoga grada Virovitice (Wereuce). Zapadno od Virovitice nalaziose veliki plemiÊki posjed Bukovica na kojem se razvilo trgoviπte Donja Bukovica (danas naselje ©piπiÊBukovica). Prema Dravi se joπ nalazilo trgoviπte Buπevec (danas Buπetina).14

Srediπnje mjesto u mreæi gradova i trgoviπta u Podravini veÊ u srednjem vijeku imala jeKoprivnica.15 Njezine juæne “obrambene kule”, Kamengrada (danas Starigrad), doticala se Velika iliKolomanova cesta, a upravo u Koprivnici kriæali su se (karavanski) putevi prema jugu (u smjeruKriæevaca i Zagreba), zapadu (u smjeru Varaædina), istoku (u smjeru Virovitice) i sjeveru (u smjeruKaniæe i Stolnog Biograda).16 Koprivnica je takoer bila sijelo velikoga vlastelinstva, a zemaljskigospodin veÊ rano je izgradio utvreni plemiÊki kaπtel (vjerojatno na lokaciji kasnijeg Dvorskog

9 PetriÊ Hrvoje: Promjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja sjeverozapadne Hrvatske od kraja 16. dopoËetka 19. stoljeÊa, StvaralaËki potencijali u funkciji druπtveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske,HAZU, Varaædin 2002., str. 133 - 152; AdamËek Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa,Zagreb 1980.; Engel Pal: Hungary in the late middle ages, PC-CD, Budapest 2001.

10 DoËkal Kamilo: Kamengrad u svjetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 113 - 12611 Horvat Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb 1944.; Feletar Dragutin: Pola stoljeÊa Ogranka SeljaËke sloge Prelog, Prelog

1978., str. 912 Feletar Dragutin: Pregled povijesti naselja Donji Vidovec, mjesto i æupa Donji Vidovec, Donji Vidovec 1996., str. 9 - 3513 Engel Pal: Hungary..., o.c., karta14 –uriÊ Tomislav, Feletar Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002.; Engel

Pal, o.c., karta15 Feletar Dragutin, Turek Zvonimir: UrbanistiËki razvoj Koprivnice, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979., str. 191 - 212; Grupa

autora: Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986.; Kolar-DimitrijeviÊ Mira: Gospodarsko stanje Podravine 1527 - 1699 -1765., Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

16 Demo Æeljko: Castrum Keukaproncha/Kuwar, poËetna istraæivanja, Podravski zbornik 10, Koprivnica 1984., str. 320 - 367



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

bastiona). Od 16. stoljeÊa Koprivnica postaje jedna od najvaænijih toËaka obrane od Turaka (tu je jednovrijeme bilo i sjediπte generalata), pa dobiva velebnu renesansnu nizinsku fortifikaciju.17

U kasnom srednjem vijeku razvijaju se dva podgraa ili suburbiuma: jedan uz plemiÊku utvrdubranjenu moËvarama uz rjeËicu Koprivnicu (civitas nostre Kaproncha), a drugi podno plemiÊke utvrdenastale na istaknutom breæuljku na sjevernom obronku Bilogore, uz Kamengrad (oppidum de sub castroKuwar).18 Dakako, snaæniji suburbium niËe uz nizinsku utvrdu, pa Koprivnica od poËetka postajenajvaænije trgovaËko-obrtniËko naselje u Podravini. BuduÊi da je postajala sve veÊe i vaænije trgoviπte,rano je dobila status grada (civitas), sa svim oznakama slobode i autonomije. U prvoj polovici 14.stoljeÊa dobiva i posebne privilegije hrvatskoga bana i slavonskoga hercega, a 1356. i poveljuslobodnoga kraljevskoga grada od kralja Ludovika I. Velikog.19

PoËetkom 15. stoljeÊa grad je zabiljeæio osobit gospodarski napredak, a istodobno se poËinjerazvijati i suburbium podno kastruma u Kamengradu, sa æupom Sv. Emerika. U doba kralja Æigmunda,1407. godine, u jednom dokumentu se Koprivnica i Kamengrad nazivaju “civitas nostre Kaproncha etcastri Kukaproncha”.20 Za napredak gradova i trgoviπta osobito je vaæno bilo pravo sajmovanja.Slobodu sajmovanja (forum liberum) naroËito je u gradovima afirmirao kralj Æigmund poËetkom 15.stoljeÊa, ali su se tjedni (pa i dnevni) sajmovi u Varaædinu (od 1209.), Koprivnici (od 1337.) i drugimcivitasima odræavali i znatno prije. Pravo sjamovanja imala su uglavnom i trgoviπta, a poznati su (stoËnii drugi) sajmovi u Ludbregu (od 1562.), Legradu, Drnju, ProdaviÊu i drugdje.21 Pravo na sajmovanjeznatno je pridonijelo razvoju obrtniπtva.

Prodorom Turaka u Slavoniju (Virovitica je pala 1552.) i jugozapadnu Ugarsku (Kaniæa je pala1600.) zaustavljen je normalan razvoj gradova i trgoviπta i u Podravini. Utvrda u Koprivnici postala jeglavna toËka u novom sustavu obrane. I na podruËju Podravine formira se sustav vojne granice, ali seunutar njegova funkcioniranja uspjela zadræati autonomnost grada (civitasa) Koprivnice. Godine 1581.poËinje se graditi nova koprivniËka utvrda, a do poËetka 17. stoljeÊa bila je sagraena velebnarenesansna tvrava u koju se kasnije uselio i general. Sustavu koprivniËkog dijela vojne granicepripadaju i tvrice Dernie (Drnje), Jelekovez (–elekovec), Rassiny (Rasinja), Novigrad (NovigradPodravski), St. Georgen (–urevac) i Ludbrich (Ludbreg).22 Tako je ostalo sve do reorganizacije vojnegranice, koju je uglavnom provela Marija Terezija - general se 1765. seli u novosagraeni Bjelovar, aKoprivnica je izuzeta iz Vojne krajine.23 Dakako, cehovske udruge su se zbog vojne vlasti u Koprivnicirazvijale u posve specifiËnim uvjetima.

Od desetak podravskih trgoviπta (oppiduma), najznaËajniji je bio Legrad, smjeπten na vaænomsutoku velikih rijeka, Mure i Drave. Jaka zemljana utvrda tu se spominje joπ 1488. godine kada Legradpostaje trgoviπte (oppidum).24 U jednom drugom navodu se kaæe da je “legradska utvrda izgraenasvakako prije 1526. godine”.25 OËito je veÊ tada razvijeno trgovaËko-obrtniËko podgrae jer imanaznaka da su se u Legradu obrtnici poËeli udruæivati u cehove iznimno rano - na kraju 15. stoljeÊa. O

17 Grupa autora: Koprivnica - grad i spomenici, o.c. 1986.: Feletar - Turek, o.c., str. 191 - 21218 Feletar - Turek, o.c., str. 191 - 212; Feletar: Podravina, o.c., str. 46 - 5619 Laszowski Emilije: Prijevod diplome kralja Ludovika I. iz godine 1356., Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. -

1953., str. 3 - 4; BrozoviÊ Leander: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.20 BrozoviÊ, o.c., str. 163; Kruhek Milan: Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloπki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb

1986., str. 25 - 3321 BrozoviÊ, o.c., str. 29; Budak: Gradovi..., o.c., str. 8622 BrozoviÊ, o.c., str. 53; Feletar: Podravina, o.c., str. 45 - 6423 Feletar: Podravina, o.c., str. 124 - 125; Horvat Rudolf: Poviest sl. i kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943. (reprint 1991.)24 Haller Jenö: Legrad törtenete, Eszek 1912.; Feletar Dragutin: Legrad, »akovec 1971.25 Haller, o.c., str. 24; Feletar: Legrad, o.c., str. 70; Æganec Vinko: SliËice iz proπlosti Legrada, Meimurski kalendar, »akovec

1924.


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

starosti toga oppiduma govori i saËuvani legradski grb na kojemu se nalazi godina 1610. Legrad osobitodobiva na vaænosti (uz gradnju velebne nizinske tvrave) u vrijeme Zrinskih (1546. do 1691.), jer jetada u sustavu obrane od Turaka postao srediπte Meimurske ili Legradske kapetanije. Ta je kapetanijabila u sastavu Kaniπkoga generalata, a pripadalo joj je desetak tvrica uz Muru u Meimurju.26 Legradse u nekim dokumentima spominje i kao grad (primjerice 1650. - civitas Legradiensis), a njegovistanovnici kao graani (cives), te je po broju stanovnika i razvijenosti obrta i trgovine bio tijekom 17.i 18. stoljeÊa u rangu Koprivnice, pa donekle i Varaædina.

Na zapadu Podravine, kao srediπte velikoga vlastelinstva, veliku je lokalnu gospodarsku vaænostimao Ludbreg. Utvrda se ovdje zasigurno spominje 1320., a 1373. kao castrum de Ludbregh. Krajemsrednjega vijeka Ludbreg je zasigurno i trgoviπte (oppidum 1461.), s manjim podgraem (u jednomdokumentu iz 1509. o Ludbregu se govori i kao o gradu - civitas).27 Ludbreg se kasnije nije razvio uvaænije trgoviπte, iako je igrao vrlo vaænu ulogu kao sjediπte velikoga vlastelinstva.

I ostala podravska trgoviπta nastala su uglavnom uz sjediπta veÊih ili velikih vlastelinstava. Rasinja

(s plemiÊkom utvrdom Opoj-gradom) spominje se kao oppidum veÊ u 15. stoljeÊu, ali se razvilo malopodgrae, koje nije imalo veÊe trgovaËko-obrtniËko znaËenje.28 Znatno kasnije, u 18. stoljeÊu, statustrgoviπta dobiva i Mali Bukovec (koji se nalazi pokraj sjediπta velikoga DraπkoviÊeva vlastelinstva uVelikom Bukovcu).29 Neπto veÊe znaËenje imalo je trgoviπte u Drnju, gdje je bio prijelaz preko granicena Dravi (solana, tridesetnica ili tadaπnja carina).30 U nekim dokumentima se kao trgoviπte spominje itvrica –elekovec.31

IstoËno od Koprivnice nalazila su se stara podravska trgoviπta i veÊa sela, a tu su djelovala i velikasrednjovjekovna plemiÊka vlastelinstva. Srednjovjekovna utvrda, koja je odigrala kljuËnu ulogu uobrani od Turaka, oËuvala se u –urevcu (St. Georgen) sve do danas. Staro srednjovjekovno podgrae(i æupa) gotovo je posve nestalo u vrijeme borbi s Turcima. Neπto juænije nalazila se utvrda i trgoviπteSuπica, kojoj se u sukobima s Turcima gubi svaki trag.32 Veliko znaËenje imao je posjed Virje

(ProdaviÊ) i njegovi gospodari. Do prodora Turaka i uz prodaviÊku utvrdu razvilo se oveÊe trgovaËko-obrtniËko podgrae.33 Srednjovjekovno trgoviπte Sv. Ladislav (kod danaπnjeg sela Vlaislav) razvilo seu malen oppidum tijekom 14. i 15. stoljeÊa, ali je nestalo veÊ poËetkom turskih provala u drugojpolovici 16. stoljeÊa.34 Posebno je znaËenje imao Gorbonok (kod danaπnjeg Kloπtra Podravskog)sutvrenim (franjevaËkim) samostanom, plemiÊkom utvrdom i podgraem. Sve je to nestalo u vihoruborbi s Turcima.35

Bez obzira na to πto nije imao formalni status oppiduma, Novigrad ili Komarnica (danas NovigradPodravski) ima posebno znaËenje (po njemu je dobio ime i KomarniËki arhiakonat). I tu je jednovrijeme bilo sjediπte srednjovjekovnog vlastelinstva, postojala je utvrda i podgrae, a Novigrad je igrao

26 Feletar: Legrad, o.c., str. 73; PetriÊ Hrvoje, Feletar Dragutin, Feletar Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica2001.

27 Budak, o.c., str. 86; Ludbreg, monografija, Ludbreg 1984.28 Feletar Dragutin: Stara rasinjska zdanja, Podravski zbornik 2, Koprivnica 1976., str. 153 - 191; DobroniÊ Lelja: Templari i

ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002., str. 10429 Hrupec Vjekoslav: Monografija BukoveËkog kraja, Veliki Bukovec 1996.30 PetriÊ Hrvoje: Drnje, monografija, Koprivnica 2001.31 PetriÊ Hrvoje: –elekovec u srednjem vijeku, Muzejski vjesnik 16, »akovec 1993., str. 90 - 9332 Horvat Rudolf: Poviest Gjurgjevca, Zagreb 1940.: Kruhek Milan: Stari –urevaËki grad u sistemu graniËne obrane od 16. do

19. stoljeÊa, Godiπnjak zaπtite spomenika kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982./83., str. 85 - 10733 Cvekan Paπkal: Virje, Virje 1976.; Virje na razmeu stoljeÊa, zbornik I.-V., Virje 1981., 1984., 1987., 1991., 1993.34 Engel Pal, o.c., karta; PetriÊ Hrvoje: Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, Novigrad

Podravski - izabrane teme, Novigrad Podravski 2001., str. 43 - 8035 Engel Pal, o.c., karta; Cvekan Paπkal: Od Gorbonoka do Kloπtra Podravskog, Kloπtar Podravski 1990.



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

i vaænu ulogu u vrijeme Vojne krajine.36 U zrelom srednjem vijeku se kao znaËajno naselje spominje iPitomaËa (KopaËevec), ali je teπko zakljuËiti je li postojalo i kakvo podgrae.37 Moæe se pretpostavitida je odreeno podgrae postojalo i kod utvrde i kasnosrednjovjekovnog plemiÊkog posjeda uKuzmincu,38 pa moæda u nekim drugim sjediπtima veÊih ili manjih plemiÊkih imanja.

Kao πto vidimo, tijekom kasnoga srednjega vijeka, a pogotovo u prvim stoljeÊima novoga vijeka,mreæa gradova i trgoviπta u Podravini i sjeverozapadnoj Hrvatskoj dosta se zgusnula. Time su stvoreniuvjeti za nastanak i razvitak obrta i trgovine, odnosno za razvoj bratovπtina i cehova. Upravo jestvaranje bratovπtina i cehova predstavljalo prekretnicu u ukupnom gospodarskom razvoju ovoga kraja.

Gradsko-trgoviπni ustroj i nastanak bratovπtina

Gradovi i trgoviπta formirali su se i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uz utvreni zamak (burg) ili utvrdu(castrum).39 Varaπ ili varoπ, odnosno civitas ili libera villa, bilo je naselje izvan zidina, odnosnopodgrae ili suburbium. SliËno znaËenje ima i trgoviπte (oppidum, villa, purga, tergowyschye), ali jeono vezano kao podgrae uz manje plemiÊke utvrde (najËeπÊe zemljanih bedema).40 Neka podgraa,osobito ona veÊa i vaænija, sagradila su vlastite obrambene utvrde i bedeme, poput Varaædina, ali iKriæevaca, a vjerojatno i Legrada.

Ukupno stanovniπtvo grada u dokumentima se spominje najËeπÊe kao populus ili inhabitatores. Bitipravim graanima grada znaËilo je proÊi odreenu proceduru i biti primljen meu graane, purgere(burgere) - odnosno nositi ime cives, hospites.41 Bitna oznaka za purgere (cives, hospites) bila jesloboda kretanja, odnosno oni su bili slobodnjaci koji su se preteæno bavili izvanpoljoprivrednimdjelatnostima. Tako je krajem srednjega vijeka i u podravskim gradovima i trgoviπtima nastajao sveutjecajniji i brojniji sloj trgovaca i osobito obrtnika.42

Struktura stanovniπtava gradova i trgoviπta veÊ je od kraja srednjega vijeka bila vrlo slojevita. Unjima su, dakako, æivjeli i kmetovi, podloænici plemiÊa (koji je najËeπÊe æivio u utvrdi). NajËeπÊe jealodij bio urbarijalni ili seliπni (kuÊa, oranice, vrt, okuÊnica, livade) ili pak izvanseliπni (krËevine,vinogradi). Kmetovi su bili æeliri ili inkvilini, gornjaci (vinogradari), predijalci (privilegirani seljaci nacrkvenim posjedima) ili slobodnjaci (obavljali su poslove na vlastelinstvu). Osim “kraljevih gostiju” ilihospitesa, dio bivπih kmetova, osobito slobodnjaka, regrutirao se s vremenom u sloj graana (obrtnikai trgovaca).43

Uz kmetove (serves), u gradu su preteæno æivjeli graani (cives). Meu njima su na prijelazusrednjeg u novi vijek najbrojniji bili kraljevi vitezovi i gosti (servientes, hospites), koji su u naπe krajeveuglavnom doπli iz srednje Europe. Posebnu je ulogu igrao sloj (staleæ) slobodnjaka (iobagiones castri)predijalaca i crkvenjaka. Tu su, dakako, joπ bili i plemiÊi (nobiles), a nakon formiranja vojne granicebrojni su bili vojnici i njihovi zapovjednici (koji su igrali ulogu zemaljskoga gospodara, a koprivniËkikapetan imao je i posjede u okolnim selima).44

36 Magjer Blaæ: »asti i dobru zaviËaja - Novigrad Podravski, Zagreb 1937.; PetriÊ: Novigradska Podravina..., o.c., str. 43 - 8037 Cvekan Paπkal: Od kopaËevca do PitomaËe, PitomaËa 1978.38 Feletar Dragutin, Feletar Petra: Povijest Kuzminca, Koprivnica 1992.39 Budak, o.c., str. 2040 Budak, o.c., str. 21; AdamËek Josip: Agrarni odnosi..., o.c., str. 16441 KlaiÊ Nada: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., str. 95; Budak, o.c., str. 2242 KlaiÊ Nada, o.c., str. 98; Budak, o.c., str. 20 - 2443 KlaiÊ, o.c., str. 73 i 95; BrozoviÊ, o.c., str. 2844 KlaiÊ Nada, o.c., str. 95; Herkov Zlatko: Povijest zagrebaËke trgovine, HAZU, Zagreb 1987., str. 5 - 10


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Gradovi, kao i slobodna trgoviπta, imali su veÊ od 13. stoljeÊa veliku samostalnost u upravljanju.Graani (purgeri, hospitesi, cives) svake su godine izravno birali odreen broj priseænika (iurati, iuraticives), te vijeÊnika ili savjetnika (consiliarii), koji su Ëinili gradsko vijeÊe. Birali su i gradskoga suca(iudex, villicus, rihtar), koji je zajedno s priseænicima Ëinio gradsku upravu ili magistrat. Graanima jemogao suditi jedino sudac njihova grada, a neki su suci imali velika ovlaπtenja (mogli su izreÊi i smrtnukaznu, ius gladii). Kod donoπenja vaænih odluka mogla se sazvati i skupπtina svih graana (consiliumgenerale civium). Funkcioniranje gradskoga vijeÊa i magistrata izravno je utjecalo na razvoj obrta itrgovine te drugih funkcija. Meu priseænicima i vijeÊnicima Varaædina, Koprivnice, Kriæevaca i drugihgradova uvijek je bilo najviπe obrtnika (trgovaca i drugih).45 SliËnu strukturu uprave imala su i vaænijatrgoviπta. Primjerice, u tada malom trgoviπtu Ludbregu, koje je 1520. u cijelom vlastelinstvu imalo 210dimova, djelovao je sudac, trgoviπni magistrat, a spominje se veÊi broj obrtnika i trgovaca.46

Za razvoj obrta i trgovine bila je vaæna i veliËina pojedinih gradova i trgoviπta. I prema tompokazatelju, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj dominirao je Varaædin. Za razdoblje kasnoga srednjega vijekavrlo je teπko procijeniti broj stanovnika Koprivnice, Legrada, ProdaviÊa, Komarnice, Ludbrega i drugihtrgoviπta u Podravini - za to nema vjerodostojnih podataka. PetriÊ je izvrπio procjenu uglavnom za 17.stoljeÊe, kada se granica s Turcima donekle stabilizirala, a iz toga vremena ima i viπe arhivske grae.47

U Podravini je i po broju stanovnika dominantno znaËenje imao grad Koprivnica. Godine 1659. ukoprivniËkoj tvravi æivjelo je od 500 do 600 stanovnika (uglavnom vojnika), a u suburbiumu (koji jezapravo Ëinio slobodni grad) joπ Ëak 1750 do 1800 ljudi. To ukupno iznosi oko 2250 do 2400stanovnika, πto je u ono vrijeme Koprivnicu svrstavalo meu najveÊe i najvaænije hrvatske gradove.48

Do kraja 17. stoljeÊa osobito je porasla regionalna vaænost Legrada (u dokumentima se spominje kaooppidum, ali je imao briæno organiziranu samostalnu upravu, suca i magistrat). Godine 1693. u Legraduje prebrojano 200 katoliËkih i 500 protestantskih kuÊa. RaËuna se da je tada u Legradu æivjelo gotovo3000 stanovnika.49 Za trgoviπte Ludbreg postoji procjena veÊ za 1598. godinu, kada je tamo mogloæivjeti izmeu 280 i 350 stanovnika.50 Godine 1659. taj se broj vjerojatno poveÊao na 450 do 700stanovnika. Trgoviπte Rasinja imalo je 1570. samo 12 poreznih dimova, a 1598. godine u njemu jeæivjelo 16 obitelji graana (oko 90 stanovnika). U Rasinji su 1659. popisana 143 kuÊegospodara s oko500 stanovnika.51 U Drnju su 1659. godine popisana 143 kuÊegospodara s oko 500 stanovnika.52 Ostalapodravska trgoviπta mogla su krajem 17. stoljeÊa brojati od 200 do 400 stanovnika.53

Koncentracija stanovniπtva i nepoljoprivrednih djelatnosti (obrt, trgovina, uprava, vojska, crkva)potaknula je razvoj specifiËnoga gospodarskog, duhovnog (vjerskog) i druπtvenog æivota iorganiziranja. Oko æupa i samostana stvaraju se zajednice vjernika, koje imaju i gospodarske funkcije.Potom se udruæuju i u strukovnom smislu - obrtnici i trgovci. RijeË je o odreenoj vrsti zaπtite steËenihsloboda, privilegija i poloæaja u druπtvu. Podatke o takvim zajednicama (udrugama) nalazimo ugradovima sjeverozapadne Hrvatske veÊ u 15. stoljeÊu, a najviπe njih odnosi se, dakako, na Varaædin.54

45 Herkov, o.c., str. 1846 Ludbreg - Ludbreπka Podravina, UmjetniËka topografija, Zagreb 1997., str. 213; Ludbreg se kao castrum spominje veÊ 1371.

godine47 PetriÊ Hrvoje: Procjene..., o.c., str. 136 - 14248 PetriÊ, o.c., str. 137; Budak, o.c., str. 172 - 17349 PetriÊ, o.c., str. 139; Feletar: Legrad, o.c., str. 14250 Budak, o.c., str. 169; PetriÊ, o.c., str. 14151 PetriÊ, o.c., str. 141 - 14252 PetriÊ Hrvoje: OpÊina i æupa Drnje, Drnje 2000., str. 38 - 5053 Feletar: Podravina, o.c., str. 142 - 15854 FiliÊ Kreπimir: Varaædinski mesarski ceh, Varaædin 1968.; Budak, o.c., str. 165 - 171



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

Najstarije takve vjerske ili strukovne zajednice bile su bratovπtine. U gradovima sjeverozapadneHrvatske bratovπtine su bile osnivane prema uzoru na takve zajednice u Austriji i NjemaËkoj ili pak uZagrebu (Gradecu i Kaptolu). Primjerice, najstarija obrtniËka bratovπtina spominje se u Zagrebu 1355.godine. Biskup Pavao Horvat osnovao je bratovπtinu ili kalendu Sv. Jeronima u Zagrebu 1380., aposebna sveÊeniËka bratovπtina osnovana je u ovom gradu 1398. godine.55

FiliÊ navodi da obrtnici i trgovci sve do druge polovice 15. stoljeÊa u sjeverozapadnoj Hrvatskoj“nemaju organiziranih cehova po zapadnom uzoru. Obrtnici u to doba nemaju joπ nikakvih kraljevskihpovlastica, kao ni pravila odobrenih od gradskih sudaca.”.56 Ipak, postoji povezanost meu obrtnicima,ali i vjernicima u pojedinim æupama. Oni Ëine bratovπtinu ili confraternitas. U toj se zajednici svinazivaju braÊom ili fratres. Da su bratovπtine odigrale vaænu ulogu u prvotnom organiziranju graana,osobito obrtnika, govori i podatak da se u veÊini obrtniËkih cehovskih pravila i navada sve do drugepolovice 17. stoljeÊa (u Varaædinu do 1662.) spominje usporedo i bratovπtina, a Ëlanovi cehameusobno se zovu braÊom (fratres).57

U Varaædinu su u 15. stoljeÊu postojale tri bratovπtine u kojima je glavnu ulogu igrala Crkva, alitakoer i obrtnici i trgovci. Bratovπtina Sv. Nikole je najstarija, osnovana sredinom 15. stoljeÊa(Confraternitas decanie b. Nicolai episcopi et confesoris). Bratovπtina Blaæene Djevice Marije djelovalaje najvjerojatnije pri franjevaËkom samostanu (confraternitas beate virginis), a bratovπtina TijelaKristova takoer je djelovala pri æupi, ali su u njoj uglavnom bili mesari (Brüderschaft Gotsleichnam).58

S obzirom na to da su u Zagrebu rano osnivane i bratovπtine pojedinih obrtniËkih struka (πto jeprethodilo organiziranju cehova), AndroiÊ zakljuËuje da su obrtniËke bratovπtine vjerojatno postojale iu Varaædinu (ili moæda i u Koprivnici, Kriæevcima i Legradu). On smatra da je veÊ u 15. stoljeÊu uVaraædinu djelovala bratovπtina πoπtarska, koja je uskoro prerasla u ceh.59 U 15. stoljeÊu i trgovci seorganiziraju u svoje strukovne bratovπtine. Oni su sve vaæniji gradski staleæ. Djelovali su sajamskitrgovci (mercator nundinatores), a pod imenom trgovac (mercator) obiËno se smatrao onaj koji jespecijalizirano prodavao jednu vrstu robe (primjerice, platnar, solar itd.). Trgovce koji su prodavalimjeπovitu robu obiËno su zvali kramari. Postojali su, dakako, domaÊi (mercator domesticus) i vrloutjecajni strani trgovci (mercator extraneus, ili quaestores exterorum nationum ili zvunski tergovec).60

Varaædin je u kasnom srednjem vijeku postao jedan od najjaËih trgovaËkih srediπta ovog dijela Europe.Svoju bratovπtinu varaædinski su trgovci osnovali veÊ 1458. godine - Societate in marcanensis. Tada se veÊkuje i hrvatski novac, moneta banalis.61 Kasnije je ta bratovπtina preπla u ceh trgovaca (pravila se spominjui 1683.), te konaËno u jak i utjecajan varaædinski “Graanski trgovaËki gremium”.62

BuduÊi da se prve vijesti o osnivanju obrtniËkih cehova u slobodnom i kraljevskom graduKoprivnici javljaju veÊ u drugoj polovici 15. stoljeÊa, analogijom sa Zagrebom i Varaædinom, moglo bise zakljuËiti da su i u koprivniËkom suburbiumu tada djelovale i bratovπtine. One su djelovale pri æupiSv. Nikole te pri franjevaËkom samostanu (crkvi Sv. Antuna Padovanskoga).63 MoguÊe je da je

55 KlaiÊ Nada, o.c., str. 290 - 29356 FiliÊ, o.c., str. 1557 FiliÊ, o.c., str. 15 - 16; Budak, o.c., str. 9058 Budak, o.c., str. 90; FiliÊ, o.c., str. 15 - 16; AndroiÊ, o.c., str. 1859 AndroiÊ, o.c., str. 18; u Hrvatskoj se koriste i sljedeÊe vrste srednjovjekovnog novca: caicar, denarius, florens auri, funta

denarium, libra denarium, marka denarium, pensa denarium; AndroiÊ, o.c., str. 87; Feletar, Podravina, o.c., str. 4760 Herkov, o.c., str. 5 - 6; Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 10961 AndroiÊ, o.c., str. 18 - 2062 Horvat, o.c., str. 109 i 19263 BrozoviÊ: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.; Cvekan Paπkal: Tri stotine godina samostana i crkve franjevaca u

Koprivnici, Koprivnica 1975.; Feletar Dragutin: ObuÊarstvo i koæarstvo varaædinskog kraja do 1945. godine, Radovi ZavodaHAZU, Varaædin 1989., str. 128


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

bratovπtina postojala i pri æupnoj crkvi u trgoviπtu Legrad gdje se cehovi spominju takoer veÊ od kraja15. stoljeÊa.64 Bratovπtine su bile uvod i prijelazno razdoblje prema osnivanju i djelovanju obrtniËkihudruga - cehova, koji su dali peËat gospodarskom i druπtvenom æivotu podravskih gradova i trgoviπtasve do kraja 19. stoljeÊa.

Stvaranje cehova od kraja 15. stoljeÊa

U 15. stoljeÊu, prvenstveno pod utjecajem iz germanskih zemalja, u gradovima i trgoviπtimasrediπnje i sjeverne Hrvatske poËinje stvaranje posebnih zajednica obrtnika iste ili sliËnih struka -cehova. Cehovi su prerastali iz dotadaπnjih bratovπtina ili su bili izravno osnivani. Cehovske udrugeuvelike su potpomagali svi kraljevi jer su od njih i gradova vidjeli velike prihode i lakπu provedbuvlasti. S obzirom na to da su obrtnici bili najbrojniji i najutjecajniji staleæ u gradovima i trgoviπtima,upravo cehovi uskoro postaju najvaænije udruge, koje su nekoliko sljedeÊih stoljeÊa davale osnovni tongradskom æivotu i razvitku.

Najstariji cehovi (der Zunft) stvarani su u njemaËkim zemljama, i to veÊ od poËetka 12. stoljeÊa.Tako je, primjerice, ceh postolara osnovan u Augsburgu veÊ 1106. godine, kada je svoja pravila dobioi ceh laara u Wormsu; ceh postolara u Würtzburgu postoji od 1128., ceh tkalaca u Kölnu od 1149., cehpostolara u Magdeburgu od 1158. itd. Cehovske navade potom su se πirile u austrijske zemlje, pa i naprostor tadaπnjeg Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva.65

Potkraj srednjega vijeka cehovske organizacije niËu i na podruËju tadaπnje Slavonije i Hrvatske.Predvodnici u tom procesu bili su slobodni kraljevski gradovi, a u kasnijim stoljeÊima cehovi seosnivaju i u trgoviπtima, pa i u nekim veÊim seoskim naseljima.66 Cehovi uskoro postaju privilegiraneorganizacije struka, kojih se zakonitost garantira silom dræavne (kraljevske) vlasti. Cehovi regulirajuproizvodnju, odreuju kvalitetu robe (standarde), cijenu te kontroliraju cjelokupni posao i æivotobrtnika. »esto organiziraju opskrbu sirovinama, pa i træiπte za gotovu robu (zajedniËki πtandovi nasajmovima, veze s udaljenijim træiπtima i sliËno), a postoje i pogoni za proizvodnju nekoliko obrtniËkihradionica (zajedniËke bojaonice, valjaonice, suπionice, striænice, skuplji strojevi itd.).67

Ceh odreuje cijene proizvoda te tako iskljuËuje nelojalnu konkurenciju. Svojim pravilima odreuje brojπegrta i djetiÊa, njihove nadnice, trajanje radnog vremena, sudjelovanje na crkvenim i drugim obredima isveËanostima, mijeπa se Ëak i u privatni æivot obrtnika. Poglavar ceha, cehmeπter, zajedno s upravom cehaima velika ovlaπtenja i golem utjecaj na æivot obrtnika, kalfi (djetiÊa) i πegrta, a time i na æivot grada ilitrgoviπta. Cehovska organizacija odreena je i omeena Ëvrstom disciplinom i redom, a u svrhu zaπtite iproπirenja steËenih povlastica i prava - za ceh u cjelini i za svakog majstora posebno.68

U Zagrebu (na Gradecu) broj obrtnika raznih struka (osobito koæara, tkalaca, krojaËa, kovaËa i sliËno)polovicom 15. stoljeÊa znatno se poveÊao. GriË je veÊ tada prerastao u najveÊe obrtniËko i trgovaËkosrediπte Slavonije i Hrvatske. I kasnije je broj obrtnika stalno bio u porastu, pa je krajem baroka (1773.)u Zagrebu æivjelo viπe od Ëetiri stotine obrtnika (422 obrtnika, od kojih 222 majstora).69 Vjerojatno suneke cehovske udruge nastale i prije, ali prva saËuvana pravila pripadala su zagrebaËkom cehu krojaËa -

64 Feletar: Podravina, o.c., str. 84 - 85; Feletar D.: Legrad, o.c.65 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 19866 Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 112 - 11467 BiÊaniÊ Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951., str. 51 - 5268 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 192 - 193; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 115; IlijaniÊ Mira, KapustiÊ Slavko: Bratovπtine

i cehovi, meπtri i djetiÊi, Sto godina obrta u Varaædinu, Zanatski list, Zagreb 13. svibnja 1981., str. 469 Herkov, o.c., str. 10



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

njih je 23. lipnja 1447. potpisao gradski sudac Andrija.70 SljedeÊih desetljeÊa osnovano je na Gradecu joπnekoliko cehovskih udruga, a do kraja baroka u Zagrebu je djelovalo viπe od trideset cehova. Spomenimosamo neke najstarije: kralj Matija Korvin potvrdio je 1466. pravila ceha postolara, te iste godine i pravilaceha krznara, uzdara, kovaËa, ostrugara i cestara (maËara).71

Obrtnici iz podravskih gradova i trgoviπta neka su pravila prepisali od zagrebaËkih cehova, alinajizravniji im je uzor bilo cehovsko organiziranje u Varaædinu. Sve razvijeniji varaædinski utvrenisuburbium bio je obeÊana zemlja za obrtnike raznih struka. VeÊ sredinom 15. stoljeÊa u Varaædinu jedjelovalo viπe od 200 obrtnika,72 da bi se taj broj do kraja baroka poveÊao na gotovo 450 zanatlija.73 Postrukama, najviπe je bilo mesara, Ëizmara, kovaËa, postolara, krznara, krojaËa, kramara, mlinara,tkalaca, solara, kupaliπtara, noæara, sedlara, remenara, pojasara, rukaviËara, bravara, zlatara, stolara,oruæara, tesara, vrtlara, brijaËa, puπkara, kamenara itd.74

RaËuna se da su se varaædinski obrtnici organizirali u cehove u drugoj polovici 15. stoljeÊa, ali otomu uglavnom nema dokumenata. Szadeczky navodi da je u Varaædinu 1480. osnovan krznarski ceh,ali to nije pouzdano. Vjerojatnije je da se to odnosi na pravila varaædinskog ceha, ceha krznara, uzdara,sedlara, πtitara, luËara i kopljara iz 1559. godine.75 Tijekom 16. stoljeÊa u gradu se osniva nekolikovaænih cehovskih udruga, koje su cehove definitivno afirmirale kao najvaæniji faktor u razvojuVaraædina. AndroiÊ kronoloπki navodi sljedeÊe najvaænije varaædinske cehove: 1557. ceh kirurga,barbira i kupaliπtara, 1599. ceh uzdara, sedlara, πtitara, izraivaËa lukova i strijela, kopljara i krznara,1559. ceh krojaËa, 1561. ceh tkalaca, 1569. ceh krojaËa i krznara, 1578. ceh postolara, 1589. cehmesara, 1613. ceh zlatara, 1625. ceh kovaËa i kolara, 1637. ceh gumbara, 1655. ceh klobuËara, 1697.ceh pekara, 1706. ceh pojasara i platnara, 1706. vunarski ceh, 1708. veliki (mjeπoviti) ceh, 1717. cehlonËara i peÊara, 1728. ceh zidara, kamenoklesara i tesara, 1763. ujedinjeni bravarski ceh (bravari,limari, noæari, Ëavlari, kotlari, turpijari, zvonoljevci), 1769. ceh mlinara i duhaËa (izraivaËaburmutinca i πnjifanca), 1767. ceh ËohaËa, 1774. ceh klobuËara, 1822. ujedinjeni ceh, 1826. ciglarskiceh i 1877. obnovljeni Ëizmarski ceh.76

Ti cehovi imali su velik utjecaj na razvoj cehova u Koprivnici, Legradu i drugim podravskim trgovi-πtima. Odreen utjecaj na podravske cehove imala su vrlo stara cehovska udruæenja slobodnoga kraljev-skoga grada Kriæevaca. I u tom gradu su prve bratovπtine, a vjerojatno i cehovi, djelovali veÊ u 15. sto-ljeÊu, a oËuvana su pravila ceha bravara i ostrugara, potvrena 10. veljaËe 1510. godine.77 Grad »akovecnije razvio veÊe podgrae, ali Haller spominje da je kralj Matijaπ veÊ 1480. potvrdio pravila ËakoveËkomnoæarskom cehu.78 Dvosmjerni utjecaji u stvaranju cehova bili su prisutni od kraja srednjega vijekaizmeu sjeverozapadne Hrvatske i Prekomurja. U tamoπnjim gradovima i trgoviπtima (Gornja Lendava iliGrad, Murska Sobota, TurniπÊe, Dobrovnik, Beltinci, Bogojina, Donja Lendava) zasigurno su bratovπtine,a i cehovi u zametku, postojali veÊ u 15. stoljeÊu. Tako se u Dobrovniku prvi ceh spominje oko 1480.godine, ali saËuvana cehovska pravila (artikuluπi) potjeËu uglavnom iz prve polovice 17. stoljeÊa.79

70 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 19971 Horvat Rudolf: Proπlost grada Zagreba, Zagreb 1942., str. 417 - 41872 IlijaniÊ-KapustiÊ, o.c., str. 16; Budak, o.c., str. 94 - 10573 Horvat Rudolf: Povijest Varaædina, Varaædin 1993.; IlijaniÊ-KapustiÊ, o.c., str. 674 Budak, o.c., str. 91; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 12175 FiliÊ, o.c., str. 19; Szadeczky Lajos: Iparfejlödes es a czehek törtenete Magyarorszagon (1307.-1848.), Budapest 1913.76 AndroiÊ, o.c., str. 19 - 20; Feletar: ObuÊarstvo, o.c., str. 121 - 123; FiliÊ, o.c., str. 19; Klemm Miroslav: O varaædinskim

cehovima, katalog izloæbe u Muzeju grada, Varaædin 1987.77 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 20278 Haller Jenö: Legrad törtenete, Eszek 1912., str. 133; Feletar Dragutin: Iz povijesti Meimurja, »akovec 1968., str. 16079 Konestabo Nataπa: Razvojna pot cehov v Prekmurju, Katalog Stalna razstava, Pokrajinski muzej, Murska Sobota 1997., str.

151-160


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

U hijerarhiji centralnih naselja u Podravini, prema razvijenosti obrta i cehovskih udruga, srediπnjemjesto zauzima Koprivnica. Tu srediπnju funkciju uspjela je zadræati i tijekom 16. i 17. stoljeÊa,usprkos bitnom smanjenju broja stanovnika zbog turske opasnosti. Razvitak cehova znatno je usporilai vojna uprava. UnatoË tomu πto je Koprivnica bila vaæno uporiπte na granici, graani su uspjeli saËuvatii civilnu upravu u suburbiumu, πto je omoguÊilo i razvoj cehova.80 Ta se dvojnost u upravi gradomprotegla sve do izuzeÊa Koprivnice iz vojne granice 1765. godine.

Najstariji saËuvani dokumenti o djelovanju koprivniËkih cehova potjeËu s poËetka 17. stoljeÊa, iakosu oni u ovom gradu zasigurno djelovali i znatno prije. Na to upuÊuje i tvrdnja L. BrozoviÊa da sesaËuvani (lapidarni) peËatnjak koæarskog ceha odnosi na kraj 15. stoljeÊa (kao vjerojatnu spominje1480. godinu).81 U drugoj polovici 16. stoljeÊa u Koprivnici se broj civilnog stanovniπtva smanjio tekna koju stotinu, pa je zastalo i cehovsko udruæivanje.

Prema rezultatima istraæivanja, najstarija koprivniËka cehovska povelja potjeËe iz 1607. godine.Prijepis te povelje Ëuva se u Hrvatskom dræavnom arhivu. Potvrdio ju je kralj Ferdinand III. 16. lipnja1655. godine.82 Iz toga prijepisa vidljivo je da originalni privilegiji potjeËu zapravo iz 1607. kada je (natemelju prijepisa odgovarajuÊih zagrebaËkih privilegija) povelju koprivniËkom cehu potpisao gradskisudac Ivan de Sancta Villa.83 Bio je to zajedniËki ceh viπe obrtniËkih struka: kovaËa, bravara, maËara,sedlara, remenara i zlatara.

Tijekom 17., a posebice u 18. stoljeÊu, cehovski se udruæuju obrtnici gotovo svih vaænijih struka, asvoje cehove organiziraju i djetiÊi (kalfe). Kralj Ferdinand III. potvrdio je 12. rujna 1635. godine ipravila snaænoga koprivniËkoga ceha bravara, kovaËa, krznara i remenara. S obzirom na to da su meukoprivniËkim meπtrima najbrojniji bili postolari, oni dobivaju svoja cehovska pravila veÊ 1673.godine.84 Pravila Ëizmarskog koprivniËkog ceha izdali su 20. veljaËe 1673. godine gradski sudac isenatori (iudex Kaproncensis tada je bio Nicolaus Szaich).85 Ti su arikuluπi (pravila) potvreni i 1681.godine. Potvrdio ih je tadaπnji koprivniËki sudac Antun VeËeti te kasnije, 1698., i kralj Leopold.86

Naslov pravila koprivniËkog Ëizmarskog ceha (koji je u cjelini pisan starim hrvatskim kajkavskimnarjeËjem) glasi: Czeski Artikulussi Plemenitoga Czeha Chizmesinszkoga na Horvatszki jezikpreobernjeni kak znutra.87 Godine 1681. svoja pravila dobiva i zajedniËki ceh koprivniËkih koæara,opanËara i postolara.88 KoprivniËki Ëizmari svoja su pravila priredili po ugledu na varaædinskepostolare, Ëija su pravila zapravo prepisali joπ 1672. godine.89 Potkraj 17. stoljeÊa, 1697. godine, svojapravila dobiva i koprivniËki mesarski ceh. I koprivniËki mesari svoja su pravila prepisali odvaraædinskih kolega.90

Za koprivniËke je cehove u 18. stoljeÊu uslijedilo zlatno doba. U doba kasnoga baroka je svojapravila dobila veÊina koprivniËkih cehova, a i prije osnovane cehovske udruge tada su nanovo

80 Feletar: Podravina, o.c., str. 84 - 8581 BrozoviÊ, o.c., str. 121; BrozoviÊ Leander: Osnutak Ëizmarskog ceha u Koprivnici, Zbornik Muzeja grada Koprivnice,

Koprivnica 1946. - 1953., str. 3182 Bach Ivan: Najstarija koprivniËka cehovska povelja, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 75 - 78;

Laszowski Emilije: Arhiv grada Koprivnice, Vjesnik kr. dræavnog arhiva IV., Zagreb 1929., str. 9183 PetriÊ: Procjene..., str. 144 - 14584 Jurdana Ela: Pravila koprivniËkog Ëizmarskog ceha iz 1673. godine, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1996., str. 75 - 8485 Jurdana, o.c., str. 75; dokument se Ëuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu86 BrozoviÊ: Osnutak..., str. 31; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 128; HorvatiÊ Franjo: Iz povijesti koprivniËkih cehova, Podravski

zbornik 11, Koprivnica 1986., str. 135 - 14187 Feletar Dragutin: KoprivniËki Ëizmarski ceh, Podravski zbornik 4, Koprivnica 1979., str. 24288 Feletar: KoprivniËki Ëizmarski..., o.c., str. 242; BrozoviÊ; Graa..., o.c., str. 4789 PetriÊ: Procjene..., o.c., str. 14590 FiliÊ Kreπimir: KoprivniËki mesari prepisuju pravila varaædinskog mesarskog ceha godine 1697., Zbornik Muzeja grada

Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 13



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

potvrivale svoje artikuluπe. Tako je 1713. godine svoja pravila dobio ceh lonËara i vuzlara (gumbara),a 24. rujna 1724. potvrena su pravila koprivniËkog ceha tkalaca.91 Godinu dana prije toga, 1723.,koprivniËki postolari i πtavljaËi koæa obnavljaju svoja pravila, koja su temeljena na onima iz 1681.godine. Ta su pravila sadræavala 21 Ëlan (artikuluss), a potvrdio ih je grof Adam Erdödy. Naslov imglasi: Articulussi ssostarszki y vargarszki pri varassu nassem koprivnichkom y po blisneh podKoprivniczu pripadajucheh meszter.92 SaËuvana su i pravila koprivniËkoga ceha koæara, opanËara ipostolara, izdana 5. sijeËnja 1786., dok Ëizmari obnavljaju svoja pravila 5. oæujka 1820. godine.93

Od druge polovice 18. stoljeÊa pa sve do donoπenja zakona o slobodi obrta 1872. (Ëime su cehovipraktiËki ukinuti) u Koprivnici djeluje devet velikih cehova, a obrtnika ima viπe od dvije stotine. Takoje svoja pravila 28. lipnja 1763. dobio koprivniËki lonËarski ceh, potom 22. veljaËe 1766. ceh mesara,pekara, licitara i mlinara, 18. veljaËe 1782. ceh krojaËa, 1795. osnovan je veliki Sztari Czeh, a u 19.stoljeÊu svoja pravila dobivaju klobuËari (18. kolovoza 1820.) te ceh kolara, limara, stolara i tesara (19.veljaËe 1872. godine.)94 Obrtnici su gradili svoje kuÊe uglavnom u srediπtu koprivniËkog suburbiuma,dakle na Piazzi (danas Zrinski trg), te na Villa Pique (Pod Pikom, danas NemËiÊeva i Trg mladosti).Meutim, dosta je obrtnika, osobito u 19. stoljeÊu, bilo i u susjednim ulicama i trgovima, kao naFlorijanskom trgu, Jamborici, Dugoj vulici, PijaËnoj, CigleniËnoj, GibaniËnoj i ©poljarskoj vulici.95

O devet aktivnih cehova u Koprivnici poËetkom 19. stoljeÊa dokumentirano govori i red kleËanjavu farnoj cirkvi Sv. Nikole iz 1830. godine: bili su to stari ceh, krojaËki, Ëizmarski, kolarski, ledarski,mesarski, tkalaËki, lonËarski i mjeπoviti. Evo kojim redom su Ëlanovi tih cehova kleËali u æupnoj crkviSv. Nikole: “Red Klechanya vu Farni Czirkvi Szlobodnoga y Kralyevszkoga Varosha Koprivnichkoga3-ga Oktobra obdersavala se bude szledechim nachinom: Od 6-te vure do 7-me Sztari czeh illitiRemenari, Szedlari, Kovachi, Spolyari, Kerznari y Bichari; od 7-me do 8-me Szaboli, Chuhachi yGumbari; od 8-me do 9-te Chizmari; od 9-te do 10-te Kolari, Pintari, Tichlari, Czimmermani, Draxlari,Zteklari y Klobuchari; od 10-te do 11-te Plemeniti magistrat z zebranom Obchinom; od 11-te do 12-teLedari, Shostari, Varge y Opanchari; od 12-te do 13-te Meszari, Mlinari, Peki, Liczitari, Vusari yCheztari; od 1 - 2 Tkalczi y Lonchari; od 2 - 3 Detichi Zstaroga y Szabolszkoga Czeha; od 3 - 4 DetichiChizmarszkoga y Kolarszkoga Czeha; od 4 - 5 Detichi Ledarszkoga y Messarszkoga Czeha y od 5 - 6Detichi Tkaleczkoga y Loncharszkoga Czeha”.96

Svojim obrtniËkim i trgovaËkim centralnim funkcijama, pa i demografskim rastom, najveÊepodravsko trgoviπte tijekom 17. i 18. stoljeÊa bio je Legrad. Moæe se pretpostaviti da su u 15. stoljeÊuu legradskom oppidumu djelovale i bratovπtine, a Haller spominje da je “1480. godine kralj Matijaπpotvrdio πtatute ËakoveËkom i legradskom noæarskom cehu”.97 Legradski kovaËi bili su poznatiizraivaËi noæeva i sablji sve do potkraj 19. stoljeÊa.98 U Legradu je djelovalo dvjestotinjak obrtnika iz

91 BrozoviÊ: Graa..., o.c., str. 47 - 49; Feletar: Podravina, o.c., str. 105 - 10692 Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 128; Feletar Dragutin: Tvornica obuÊe Sloga, Koprivnica 1980., str. 6. U zbirci cehalija Muzeja

grada Koprivnice Ëuvaju se vrijedni zapisnici πoπtarskog ceha od 1774. do 1860. godine, i to uglavnom na njemaËkom jeziku:Protocoll in der König Freistadt Kopreinitz privilegirten Schumacher und Lederer Meister

93 Horvat Rudolf: Poviest sl. i kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943., str. 13 - o tome detaljnije u Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str.128 - 129

94 Zbirka cehalija Muzeja grada Koprivnice; godine 1766. pravila je dobio i ceh kovaËa (i srodnih struka), Ëija je potpisnica bilacarica Marija Terezija; Feletar: Podravina, o.c., str. 157

95 Grupa autora: Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986.96 Zbirka cehalija Muzeja grada Koprivnice; Neπto o povijesti koprivniËkih cehova, Podravski glasnik, Koprivnica 7. i 13. oæujka

1921.; Feletar: Podravina, o.c., str. 158 - 15997 Feletar: Legrad, o.c., str. 172 - 174; Feletar: Podravina, o.c., str. 160 - 16198 Haller, o.c., str. 133 - 140; Feletar: Podravina, o.c., str. 161; PetriÊ: Procjene..., o.c., str. 146


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

oko 30 struka, koji su bili organizirani u desetak cehova (naæalost, oËuvana dokumentacija je vrlomanjkava, pogotovo zbog pljaËkanja legradskog muzeja potkraj Prvoga svjetskog rata - muzej jeosnovao uËitelj Haller 1912. godine).

S obzirom na povoljan strateπki i prometni poloæaj na sutoku Mure u Dravu, u Legradu su iznimnovaæni bili obrtnici koji su svojom djelatnoπÊu bili vezani uz rijeku: πajkaπi (prijevoz Ëamcima), mlinari,brodari (skelari), zlatari i drugi. Pravila legradskog mlinarskog ceha potpisala je carica Marija Terezija1768., a potvrena su i 1850. godine. Novi statut mlinarskoga ceha usvojen je 1840., a posljednjicehmeπter –uro LjubiÊ predao je cehovske oznake u legradski zaviËajni muzej 1912. godine.99 Svojposeban ceh osnovali su i legradski πajkaπi (trgovci na Ëamcima) - πajkaπki ceh dobio je svoja pravila1717., a potpisao ih je kralj Karlo III.100 Zanimljivo je da su pravila mlinarskog ceha u Legraduprepisana iz statuta istoimenoga ceha u Donjem Vidovcu. Moæe se s dosta sigurnosti pretpostaviti da jeod zlatara iz Donjeg Vidovca prepisan i statut legradskoga zlatarskoga ceha s kraja 18. stoljeÊa.101

U Legradu je 1747. postojao i tkalaËki ceh (cehmeπtar je tada bio Juraj Ros), a zasigurno i mesarskiceh.102 Kao i u ostalim znaËajnijim gradovima i trgoviπtima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i u Legraduje djelovao veliki ili stari ceh, koji je objedinjavao obrtnike razliËitih struka. U statutu legradskogstaroga ceha iz 1677. spominju se kovaËi, bravari, kolari i remenari. Haller spominje postojanje peËatastaroga ceha iz 1770. godine. Posebne artikuluπe imali su i djetiÊi u starom cehu, a ta je pravila potvrdio1674. godine grof Adam Zrinski (koji je sve do pogibije 1691. upravljao i Legradom).103 NajoËuvanijaje dokumentacija o djelovanju legradskog πoπtarskog i kuπnjarskog ceha (Sosztarszkii y kusnyarszkiMestrov czeh vu Varassu Legradskom) iz 1697. godine. Ta pravila sadræe 30 punctuma (artikuluπa), aËuvaju se u Arhivu Vojvodine u Sremskim Karlovcima.104 Legradski cehovi djelovali su vrlo aktivnosve do kraja 19. stoljeÊa.

Dokumentacija o osnivanju i djelovanju cehova u ostalim podravskim trgoviπtima vrlo je manjkava- to ne znaËi da cehovi u njima nisu djelovali. Posrednim vijestima i analogijom moæe se s dostasigurnosti tvrditi da su cehovi (osobito u 18. stoljeÊu) djelovali i u Rasinji, Ludbregu, Drnju (ovdjemoæda i ceh laara ili πajkaπa), Virju, –urevcu, te svakako i u Novigradu Podravskom i drugdje.NajËeπÊe je bila rijeË o osnivanju velikih ili starih cehova jer je bilo premalo majstora jedne struke dabi osnovali svoj zasebni ceh. U nekim od navedenih trgoviπta djelovali su i Ëizmarski ili postolarskicehovi, a moæda i neki drugi.105

Vaænost prostorne mreæe obrtniËkih cehova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj

Postoji organska veza izmeu geografskog prostora, stanovniπtva i povijesnog razvoja. Upravo jeobrtniπtvo (cehovi) bilo vrlo vaæna kateta toga razvojnoga trokuta na prostoru sjeverozapadne Hrvatskeu razdoblju od 15. do 19. stoljeÊa. Razina razvijenosti, demografska veliËina, pa onda i prostiranjegravitacijske zone pojedinih centralnih naselja ponajviπe su zavisili o kvantiteti i kvaliteti djelovanja

99 Haller, o.c., str. 133 - 140100 Haller, o.c. str. 133101 Ta pravila, naæalost, nisu saËuvana; Feletar: Podravina, o.c., str. 160 - 162102 Liber memorabilium, Æupni ured Legrad; Feletar: Podravina, o.c., str. 161103 Haller, o.c., str. 190104 Feletar Dragutin: Pravila legradskog πoπtarskog i kuπnjarskog ceha iz 1697. godine, Podravski zbornik 1, Koprivnica 1975.,

str. 135105 Feletar: Podravina, o.c., str. 162 - 164; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 125 - 131



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

cehova (obrtnika). Jer, radni rezultati obrtnika bili su najvaæniji faktori rasta i znaËenja pojedinihgradova i trgoviπta i u ovom dijelu Hrvatske. Cehovi su, dakle, bili jedan od osnovnih faktora stvaranjamreæe centralnih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u dugom razdoblju od 15. do 19. stoljeÊa.106

Za sve gradove (civitas) i trgoviπta (oppidum) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj teπko je na temeljuraspoloæive povijesne grae toËno utvrditi sve relevantne elemente i sastavnice, koji su potrebni zaodreivanje mreæe centralnih naselja i dosege njihovih gravitacijskih zona (primjerice, kako je toprimijenio u svojem modelu njemaËki geograf Walter Christaller 1933.). Stoga Êemo ovdje primijenitisamo neke kvantitativne pokazatelje do kojih smo doπli uglavnom procjenama na temelju raspoloæivearhivske dokumentacije i literature.107

Mreæa centralnih naselja (gradova i trgoviπta) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj znatno se izmijenila zbogturske opasnosti tijekom 16. i dijelom 17. stoljeÊa. Brojna trgoviπta, koja su bila znaËajna do krajasrednjega vijeka, u drugoj polovici 16. stoljeÊa gube na vaænosti, a neka i gotovo potpuno nestaju sgeografske karte (primjer Gorbonoka, KopaËevca, Suπice, Streze, Sv. Kriæa Velike, Poπina Brda, Sv.

106 Christaller Walter: Die centralen Orte in Süddeutschland, Darmstadt 1933.; MaliÊ Adolf: Centralne funkcije i prometne vezenaselja srediπnje Hrvatske, »akovec 1981.; Budak Neven: Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb -Koprivnica 1994.

107 Ta literatura i izvori uglavnom su veÊ navedeni u biljeπkama ispod teksta u ovom Ëlanku. Treba joπ dodati rezutlate prvogsveobuhvatnog popisa stanovniπtva u Hrvatskoj 1857. godine

Pretpostavljene uæe gravitacijske zone obrtniËke djelatnosti karakteristiËnih naselja sjeverozapadne Hrvatske poËetkom 19.stoljeÊa


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Ladislava, Bele, TurniπÊa itd.). Jedan broj trgoviπta je poveÊao svoje znaËenje (prvenstveno razvojemobrtniπtva) tijekom 18. i dijelom 19. stoljeÊa, ali je u suvremenom razvoju potkraj 19. i osobito u 20.stoljeÊu izgubio srediπnju poziciju (Legrad, Drnje, Virje, Donja Dubrava, Vinica, Mali Bukovec,Maarevo, Remetinec itd.).

VeÊ u 18., a osobito u 19. stoljeÊu dolazi do procesa zguπnjavanja (koncentracije) centralnih funkcijau manji broj naselja, odnosno do jaËanja glavnih gradskih srediπta. Procesima deruralizacije iurbanizacije stvara se nova slika naseljenosti, pa tako i nova mreæa centralnih naselja. Dominantnuulogu preuzimaju gradska srediπta smjeπtena na glavnim cestovnim (i kasnije æeljezniËkim)smjerovima. Srediπnje znaËenje Varaædina dominanta je koja ima kontinuitet od srednjeg vijeka dodanas. U drugoj razini centraliteta odmah su gradovi ili poveljna trgoviπta: Koprivnica, Kriæevci,Virovitica i »akovec. U treÊu razinu centraliteta pripadaju poveljna trgoviπta Legrad, Ludbreg, Prelog,

Tablica 1: Pokuπaj procjene broja obrtnika i stanovnika vaænijih gradova i trgoviπta sjeverozapadne Hrvatske u 18. i 19.stoljeÊu

Grad / Procjena broja Procjena broja

trgoviπte stanovnika obrtnika

1. Varaædin 5500 350

2. Legrad 3000 200

3. Koprivnica 2800 180

4. Kriæevci 1400 120

5. Prelog 1300 120

6. Drnje 1200 80

7. »akovec 1100 100

8. Virje 1000 50

9. –urevac 1000 30

10. Donja Dubrava 800 100

11. Kotoriba 800 50

12. Ludbreg 600 40

13. Novigrad Podravski 600 20

14. Vinica 500 30

15. –elekovec 500 20

16. Varaædinske Toplice 450 30

17. NedeliπÊe 400 30

18. PitomaËa 400 15

19. Rasinja 400 15

20. Petrijanec 400 20

21. Ivanec 300 20

22. SrediπÊe (Mursko SrediπÊe) 300 20

23. TurniπÊe (Podturen) 250 20

24. ©trigova 200 15

Izvor: PetriÊ: Procjena broja..., o.c., str. 134 - 143. Procjenu broja obrtnika, uglavnom na temelju popisnika iz 19. stoljeÊa,izvrπio D. Feletar



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

–urevac, Virje, Novigrad, Varaædinske Toplice i Vinica. KonaËno, Ëetvrtoj razini centraliteta pripadajuostala trgoviπta i veÊa naselja s obrtnim funkcijama. Dakako, mreæa zavisnosti i povezanosti centralnihnaselja πirila je svoje silnice od srediπnjih gradova prema okolici. Najπira gravitacijska zona formiralase oko Varaædina, zatim oko Koprivnice, Kriæevaca i Virovitice, te potom oko Preloga, »akovca,Legrada itd. (vidi priloæeni kartogram mreæe gravitacijskih zona, koji vrijedi za poËetak 19. stoljeÊa). Svremenom su se, gravitacijske zone pojedinih centralnih naselja πirile ili suæavale.

Broj obrtnika u gradovima i trgoviπtima sjeverozapadne Hrvatske se bitnije mijenjao tijekomvremena, a osobito u 18. i 19. stoljeÊu. Na poËetku 18. stoljeÊa kao najznaËajnija srediπta obrtaafirmirali su se gradovi i poveljna trgoviπta: Varaædin (s oko 350 obrtnika Ëetrdesetak struka idvadesetak cehovskih udruga), zatim Legrad (s oko 200 obrtnika i desetak cehova), Koprivnica (s oko120 obrtnika i desetak cehova), Kriæevci (s oko 120 obrtnika), Prelog (oko 120), »akovec (oko 100) iDonja Dubrava (oko 100 obrtnika). Ostala trgoviπta imala su od 15 do 50 obrtnika (osim Drnja u kojemje tada æivjelo oko 80 obrtnika).108 Valja zakljuËiti da se osnovna mreæa razine centraliteta naselja, kojaje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj formirana u doba cehova, uglavnom odræala do danas.

108 Na osnovi cehovske dokumentacije (i u usporedbi s popisnicama obrtnika iz 19. stoljeÊa, koje se Ëuvaju u Dræavnom arhivuu Varaædinu), autor ovoga Ëlanka izvrπio je procjenu broja obrtnika i cehova poËetkom 18. stoljeÊa

Broj obrtnika (majstora) krajem 18. i sredinom 19. stoljeÊa u karakteristiËnim naseljima sjeverozapadne Hrvatske


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Summary

As last centuries of the Middle Ages moved to their end, the northwestern Croatia withessedemerging of a network of centraliyed settlements. These markets (oppidum) and towns (civitas) alsoprovided functions and services in trades and crafts for a greater area. The heart of that area was thetown of Varaædin. But other towns, like Koprivnica, Prelog, »akovec and Legrad, had a greatimportance too, just as some smaller marketplaces like Ludbreg, Rasinja, Komarnica, ProdaviÊ,Gorbonog, –urevac, Drnje etc, were important too.

Craftsmen and artisans were the town’s most dynamic class, as they early had begun to organize andunite in guilds, in order to protect and keep their benefits and privileges.

The earliest forms of this process were newly formed fraternities, in part organized by the churchand citizens (craftsmen) too.

Earliest fraternities had been formed in 15th century in Varaædin, and almost simultaneously inKoprivnica and Legrad too. Emerging of fraternities and town settlements in northern Croatia is tightlyconnected with decrees by the Croat - Hungarian kings, allowing yeomen and freemen from centralEurope to settle freely on Croatian lands. Those new settlers were mostly artisans and craftsmen(hospites).

Broj stanovnika 1857. i cehova u 18. i 19. stoljeÊu u karakteristiËnim naseljima sjeverozapadne Hrvatske



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

In Podravina towns and marketplaces, craftsmen started forming and joining guilds in late 15thcentury (much later than in German towns). The oldest guilds here were started after 1480, in the townsof Varaædin, »akovec, Legrad and Koprivnica.

In the centuries to come, the very craft - guilds were dictating the economy and social life in townsand marketplaces of northwestern Croatia.

The article describes in detail development, spatial disposition and importance of fraternities andguilds.

OSNOVNA LITERATURA

1. AdamËek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa, Zagreb 1980.

2. AndroiÊ, Mirko: Navuka tkalechkoga mestre modussi nauade, red, szloboschine y prauicze, Pravila ceha tkalaca u

Varaædinu iz godine 1561. na hrvatskom jeziku, Arhivski vjesnik 10, Zagreb 1967.

3. AndroiÊ, Mirko: Obrtnici i obrt kroz varaædinsku proπlost, rukopis. Dræavni arhiv Varaædin

4. Bach, Ivan: Najstarija koprivniËka cehovska povelja, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica, 1946. - 1953.

5. Bedenko, Vladimir: Kriæevci - razvoj grada, Glasnik Arhitektonskog fakulteta 3, Zagreb 1975.

6. Bedenko, Vladimir: UrbanistiËki razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993.

7. BiÊaniÊ, Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951.

8. BrozoviÊ, Leander: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.

9. BrozoviÊ, Leander: Osnutak Ëizmarskog ceha u Koprivnici, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.

10. Budak, Neven: Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994.

11. Budak, Neven: Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993.

12. Buturac, Josip: Povijest æupe NedeliπÊe (1226. - 1992.), NedeliπÊe - monografija, NedeliπÊe 1993.

13. Christaller, Walter: Die zentralen Orte in S¸ddeutschland, Darmstadt 1933.

14. Cvekan, Paπkal: Djelovanje franjevaca u Varaædinu, Varaædin 1978.

15. Cvekan, Paπkal: Virje, Virje 1976.

16. Cvekan, Paπkal: Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Kloπtar Podravski 1990.

17. Cvekan, Paπkal: Od KopaËevca do PitomaËe, PitomaËa 1978.

18. Cvekan, Paπkal: Tri stotine godina samostana i crkve franjevaca u Koprivnici, Koprivnica 1975.

19. Demo, Æeljko: Castrum Keukaproncha/Kuwar - poËeci istraæivanja, Podravski zbornik 10, Koprivnica 1984.

20. DobroniÊ, Lelja: Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002.

21. DoËkal, Kamilo: Kamengrad u svjetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.

22. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica 1992.

23. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Zagreb 2002.

24. Engel, Pal: Hungary in the late middle ages, PC-CD, Budapest 2001.

25. Feletar, Dragutin: Legrad - monografija, »akovec 1971.


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

26. Feletar, Dragutin: Podravina I., Koprivnica 1988.

27. Feletar, Dragutin: Pravila legradskog πoπtarskog i kuπnjarskog cena iz 1697. godine, Podravski zbornik 1, Koprivnica 1975.

28. Feletar, Dragutin: Pregled povijesti naselja Donji Vidovec, mjesto i æupa Donji Vidovec, Donji Vidovec 1996.

29. Feletar, Dragutin, Turek, Zvonimir: UrbanistiËki razvoj Koprivnice, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979.

30. Feletar, Dragutin: Stara rasinjska zdanja, Podravski zbornik 2, Koprivnica 1976.

31. Feletar, Dragutin, Feletar, Petra: Povijest Kuzminca, Koprivnica 1992.

32. Feletar, Dragutin: ObuÊarstvo i koæarstvo varaædinskoga kraja do 1945. godine, Radovi HAZU, Varaædin 1989.

33. Feletar, Dragutin: KoprivniËki Ëizmarski ceh, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979.

34. Feletar, Dragutin: Tvornica obuÊe Sloga, monografija, Koprivnica 1980.

35. Feletar, Dragutin: Prilozi za povijest Podravke, Koprivnica 1980.

36. Feletar, Dragutin: Pola stoljeÊa SeljaËke sloge Prelog, Prelog 1978.

37. Feletar, Dragutin: Iz povijesti Meimurja, »akovec 1968.

38. FiliÊ, Kreπimir: Varaædinski mesarski ceh, Varaædin 1968.

39. FiliÊ, Kreπimir: KoprivniËki mesari prepisuju pravila varaædinskog mesarskog ceha godine 1697., Zbornik Muzeja grada

Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.

40. Haller, Jenö: Legrad törtenete, Eszek 1912.

41. Herkov, Zlatko: Povijest zagrebaËke trgovine, Zagreb 1987.

41. Horvat, Rudolf: Povijest grada Varaædina, Varaædin 1993.

43. Horvat, Rudolf: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1994.

44. Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb 1944.

45. Horvat, Rudolf: Poviest sl. I kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943.

46. Horvat, Rudolf: Poviest Gjurgjevca, Zagreb 1940.

47. Horvat, Rudolf: Proπlost grada Zagreba, Zagreb 1942.

48. HorvatiÊ, Franjo: Iz povijesti koprivniËkih cehova, Podravski zbornik 11, Koprivnica 1986.

47. Hrupec, Vjekoslav: Monografija BukoveËkog kraja, Veliki Bukovec 1996.

50. IlijaniÊ, Mira: Prilog historijskoj urbanistiËkoj dokumentaciji Varaædina od postanka do kraja 16. stoljeÊa, Peristil 6-7,

Zagreb 1963. - 1964.

51. IlijaniÊ, Mira, KapustiÊ, Slavko: Prilog istraæivanju stanovniπtva i urbanog razvoja Varaædina do zakljuËno 16. stoljeÊa,

Varaædinski zbornik 1181. - 1981., Varaædin 1983.

52. Jurdana, Ela: Pravila koprivniËkog Ëizmarskog ceha, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1966.

53. KlaiÊ, Nada: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.

54. KlaiÊ, Nada: Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.

55. KlaiÊ, Vjekoslav: Povijest Hrvata III., Zagreb 1911.

56. Klemm, Miroslav: Planovi »akovca, Koprivnice i Legrada iz druge polovice XVII. stoljeÊa u beËkom Vojno-povijesnom

muzeju, Radovi HAZU 1, Varaædin 1986.



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

57. Klemm, Miroslav: O varaædinskim cehovima, katalog izloæbe, Muzej grada, Varaædin 1987.

58. Kolar-DimitrijeviÊ, Mira: Gospodarsko stanje Podravine od 1527. - 1699. do 1765. godine, Scientia Podraviana 16,

Koprivnica 2002.

59. KolariÊ, Juraj: Povijesni slijed æupa Prelog i Draπkovec, Prelog - monografija, Prelog 1995.

60. KolariÊ, Juraj: Povijest Kotoribe, Zagreb 1992.

61. Konestabo, Nataπa: Razvojna pot cehov v Prekmurju, Katalog Stalna razstava, Pokrajinski muzej, Murska Sobota 1997.

62. Koprivnica - grad i spomenici, grupa autora, Koprivnica - Zagreb 1986.

63. KrivoπiÊ, Stjepan: Stanovniπtvo Podravine 1659. - 1859., Podravski zbornik 9, Koprivnica 1983.

64. KrivoπiÊ, Stjepan: Stanovniπtvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u XVIII. i prvoj polovici XIX. stoljeÊa,

Varaædin 1991.

65. Kriæevci - grad i okolica, grupa autora, Zagreb 1993.

66. Kruhek, Milan: Stari –urevaËki grad u sistemu graniËne obrane od 16. do 19. stoljeÊa, Godiπnjak zaπtite spomenika

kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982./1983.

67. Kruhek, Milan: Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloπki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica - Zagreb 1986.

68. Laszowski, Emilije: Arhiv grada Koprivnice, Vjesnik kr. dræavnog arkiva u Zagrebu IV., Zagreb 1929.

69. Laszowski, Emilije: Prijevod diplome kralja Ludovika I. iz 1356. godine, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica

1946.-1953.

70. LentiÊ-Kugli, Ivy: Varaædin, Zagreb 1977.

71. Ludbreg - Ludbreπka Podravina, grupa autora, Zagreb 1997.

72. Ludbreg - monografija, Ludbreg 1984.

73. Magjer, Blaæ: »asti i dobru zaviËaja - Novigrad Podravski, Zagreb 1937.

74. MaliÊ, Adolf: Centralne funkcije i prometne veze naselja srediπnje Hrvatske, »akovec 1981.

75. Matiπin, Martin: Iz proπlosti virovskih obrtnika, Virje na razmeu stoljeÊa 5, Virje 1993.

76. Pavleπ, Ranko: VlasniËki odnosi oko srednjovjekovnih Bregi, Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

77. PetriÊ, Hrvoje: Druπtveni i gospodarski razvoj od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, Ludbreg - Ludbreπka

Podravina, Zagreb 1997.

78. PetriÊ, Hrvoje: Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, OpÊina Novigrad Podravski,

Novigrad Podravski 2001.

79. PetriÊ, Hrvoje: OpÊina i æupa Drnje, Drnje 2000.

80. PetriÊ, Hrvoje: Procjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od kraja

16. do poËetka 19. stoljeÊa, stvaralaËki potencijali u funkciji druπtveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne

Hrvatske, HAZU, Varaædin 2002.

81. PetriÊ, Hrvoje: –elekovec u srednjem vijeku, Muzejski vjesnik 16, »akovec 1993.

82. PetriÊ, Hrvoje, Feletar, Dragutin, Feletar, Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica 2001.

83. PetriÊ, Hrvoje: Kamengrad u legendi i stvarnosti, Koprivnica - monografija, Koprivnica 1995.

84. PetriÊ, Hrvoje: Srednjovjekovni putovi u Podravini, Podravski zbornik 18, Koprivnica 1992.


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

85. Szabo, Agneza: O istaknutim velikaπkim obiteljima hrvatske Podravine i njihovom doprinosu na podruËju kulture i

prosvjete, Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

86. Szadeczky, Lajos: Iparfejlödes es a czehek törtenete Magyarorszakon (1307. - 1848.), Budapest 1913.

87. TomiËiÊ, Æeljko: Arheoloπka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg), Ludbreg - umjetniËka topografija, Zagreb

1997.

88. Wissert, Adolf: O sajmovima u sjevernoj Hrvatskoj pod konac srednjega vijeka, Zbornik Muzeja grada Koprivnice,

Koprivnica 1146. - 1953.

89. Winter, Marija: Iz povijesti Ludbrega i okolice, knjige I. - II., Koprivnica 2000.

90. Winter, Marija: Po dragom kraju - Ludbreg i okolica, Kaj 3 - 4, Zagreb 1970.+

91. VikiÊ-BelanËiÊ, Branka: AntiËko nasljee Ludbrega, Radovi HAZU 10 - 11, Varaædin 1998.

92. Æganec, Vinko: Iz proπlosti Legrada, Meimurski kalendar, »akovec 1924.

93. ÆmegaË, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb 2000.

podravina volumen 2, broj 3 str. 173 - 194 koprivnica 2003...

Documents