plantaže topola i vrba u svijetu su u porastu - najviše u kini!

Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME �

broj

144Godina XII.,

Zagrebprosinac

2008.

broj

144Godina XII.,

Zagrebprosinac

2008.

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Kina 6

»uvari zelenog Zagreba 10

©tete kao atrakcija! 34

Rab 18

100 godina rasadnika Podbadanj 3

GospiÊ 28

� • Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

u ovom broju

Naslovna stranica:OkovŽeljko Grubijan

Zadnja stranica: Dolina KrupeMarinko Bošnjaković

2 – 6 2009. - godina krize i godina novih šansiRasadnik Podbadanj osnovala je Kraljevska zemaljska vlada 1908.

7 – 13 Plantaže topola i vrba u svijetu su u porastu - najviše u Kini!Čuvari zelenog Zagreba

14 – 21 Kako se boriti protiv požara, potresa, poplave, erozije, onečišćenja...Šume Lukovdola kroz povijest su promijenile mnoge gospodareŠume su najveće bogatsvo “zelenog” otoka!

22 – 27 Grobničke Alpe u zaleđu Rijeke privlače nesvakidašnjom ljepotom S punoljetnošću dolaze nove obveze!Kalmija (Kalmia)

34 – 39 Kako štete (od potkornjaka) pretvoriti u turističku atrakciju!Špilja Puzara veliki je izazov za one koji mogu - puzati!

40 – 45 Lovstvo u Spačvanskim šumamaŽute mrlje na snijeguD. Hirc - botaničar, geograf i putopisac

28 – 33 Bogati siromašnim šumama koje su još i minirane!Treba nam kult masline i maslinovog ulja!Kuhanje s maslinovim uljem - činjenice i zablude

46 – 48 Kako boravak u kancelariji učiniti ugodnijim i zdravijim?„Pozdravljam te, zelena šumo, velika...“Na skijanje u Mrkopalj!

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a �, Zagreb

tel.: 0�/4804 ��9faks: 0�/4804 �0�e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska �9Zagreb

Naklada: ��00

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .


Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.


Najmanje četiri važna pitanja s kojima se suočavaju Hrvatske šume „sudarila“ su se u jednom trenutku, na istom mjestu, i njihovo će rješavanje i te kako utjecati na sve daljnje

događaje vezane za budućnost tvrtke. To su odnosi s drvnom industrijom koji su i dosad bili

korektni, i s kojom se na neki način „dijeli“ teret recesije; tu je pritisak dijela gospodarstva na sredstva OKFŠ-a; zatim proces restrukturiranja tvrtke koji se priprema već duže vrijeme; konačno, ne manje značajno, odnosi sa sindikatom i te kako važni za mir u kući i socijalnu stabilnost firme. Naravno da su tu još neka pitanja koja se rješava-ju „u hodu“ (odnosi s udrugama zaštite prirode, povrat imovine, problem miniranih šuma), koja i te kako utječu

na poslovanje tvrtke ali na stanje u sektoru.

Uglavnom, božićni i novogo-dišnji blagdani, sigurno i naredna 2009. godina, bit će obilježeni aure-olom krize.

Pitamo predsjednika Uprave HŠ Darka Vuletića, čijih je prvih 300 dana na čelu tvrtke uspješno pre-brođeno, kako će se Hš postaviti u rješavanju nekih ključnih pitanja.

- Ovo je definitivno vrijeme isti-ne između Hrvatskih šuma i drvne industrije. Hrvatke šume su stabilna tvrtka čiji zaposlenici s Upravom na čelu znaju, mogu i moraju pronaći načina da se na pčoslovanju tvrt-ke koja gospodari s najvrijednijim prirodnim bogatstvom u Republici Hrvatskoj, što manje osjete posljedi-ce globalne recesije. Drvna industri-ja, dijelom zbog neorganiziranosti u svojim redovima, dijelom zbog objektivnih razloga, počela je po-kazivati prve znakove krize - njezin dug prema Hrvatskim šumama u posljednjih je mjesec i pol porastao za 70 milijuna kuna. Aktualni su i

naglašavam, nerealni zahtjevi drvoprerađivača za pro-duženjem roka plaćanja na 120 dana te za sniženjem ci-jena za preko 20%. Uz podršku koju imamo od sindikata, očekujem i podršku Vlade RH kako stabilnost HŠ i sigur-nost njezinih 10.000 zaposlenih ne bi bila ugrožena zbog neudovoljavanja nerealnim zahtjevima drvne industrije.

Možda će, stoga, ova kriza donijeti i ne-što dobroga, da se neki drvoprerađivači priti-snuti ovom situaciojm bolje organiziraju i dru-gčije strukturiraju.

interview DARKO VULETIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVE HRVATSKIH ŠUMA

Svjetska kriza pokucala je potkraj godine i na vrata Hrvatske pa tako svi društveno relevantni subjekti preispituju svoje planove za budućnost. Iznimka nisu ni Hrvatske šume, tim više što je sektor šumarstva i drvne industrije označen jednim od strateški važnih pravaca razvoja Hrvatske. Stoga će se i sve što će se događati u ovom sektoru, u kojem je zaposleno više od 50 tisuća ljudi, pratiti pod posebnim povećalom

�009. - godina krize i godina novih šansi

- U posljednje se vrijeme često spominju i sred-stva OKFŠ-a,onih 0,07 % koje gospodarstvo izdvaja prema Zakonu o šumama iz �990. i �005. „za gospo-darenje šumama na kršu..“

- Treba točno reći o čemu se radi da svima bude jasno da HŠ ne troše ničije novce za sebe! Oko oko 2,6 mil. ha državnih šuma i šumskog zemljišta s ko-jima gospodare HŠ, oko 50% otpada na krš. To nisu ekonmomske šume, one se ne mogu same izdržavati, u njima ne rastu trupci lužnjaka i bukve koji se mogu prodavati! No i njih treba uzgajati jer imaju posve dru-gu namjenu-to su zaštitne šume, taj zeleni pokrov krša valorizira se kroz hrvatsku turističku ponudu, njihove opće korisne funkcije višestruko premašuju njihovu ekonomsku ili bilo koju drugu vrijednost. Njih treba čuvati od požara, treba graditi brojne šumske protu-požarne ceste, promatračnice, treba sanirati opožare-na područja- a sve se to financira iz tih sredstava. Sve je to regulirano zakonima, a osiguranjem sredstava za gospodarenje tim šumama učinjen je značajan iskorak u hrvatskom šumarstvu. Mogao bih puno nabrajati, no evo samo jednog podatka: u posljednjih 17 godina s tim je sredstvima izgrađeno 3.500 km protupožarnih prosjeka s elementima cesta! Dio tih sredstava, pro-pisan zakonima, svake se godine usmjerava za una-prijeđenje gospodarenja privatnim šumama preko Šumarske savjetodavne službe, zatim u razminiranje šumskih površina, lokalnoj upravi i vatrogastvu na po-dručju krša, itd.

- Od �000. godine je bilo nekoliko (neuspjelih) pokušaja reorganizacije, no sve je ostalo na (manje ili više skupim) projektima i arcima ispisanog papira! No to je posao koji nas neminovno čeka.

- Projektni tim s Ekonomskog fakulteta pripre-ma projekt restrukturiranja. Radi se o vrlo velikom ali i osjetljivom projektu u kojem nema mjesta greškama, a koji će uskoro biti predstavljen Vladi. Restrukturiranje je dugotrajan proces, a cilj se može definirati kroz samo jednu rečenicu: stvoriti tvrtku koja će efikasnije poslovati sukladno standardima EU uz brigu za svakog od naših 10.000 radnika.

- I sinkdikat kao socijalni partner inzistira na ne-kim promjenama?

- Koliko god moramo biti korektni prema našim par-tnerima u sektoru, prije svega moramo voditi računa i o našim radnicima, o poštivanju njihovih prava zagaranti-ranih Kolektivnim ugovorom, kaže Vuletić. Ova Uprava dosad je ispoštovala sve obveze iz ugovora prema radni-cima, a činit će to i dalje. Da sa sindikatom dobro surađu-jemo dokaz je činjenica da su upravo u tijeku pregovori s najvećim sindikatom, Hrvatskim sindikatom šumarstva, o povećanju vrijednosti boda.

Uprava čini sve da u ovim vremenima zaštiti interes tvrtke kroz efikasnije i racionalnije poslovanje. No ne treba zaboravit i činjenicu da je tvrtka uspješna onoliko koliko su uspješni svi njezini radnci.

Darko Vuletić, predsjednik Uprave HŠ

Svim našim radnicima i njihovim obiteljima u ime Uprave i u svoje želim da i u ovim ozbiljnim vremenima u miru i zadovoljstvu provedu nadolazeće blagdane, Božić i Novu godinu i zajedničkim naporima i trudom narednoj 2009.

pokušamo posljedice opće recesije svesti na najmanju mjeru.

Piše: Miroslav Mrkobrad


pošumljavanje krša �00 GODINA RASADNIKA PODBADANJ U CRIKVENICI

Hrvatska šumarska struka znanstvenim je simpozijem, �4. i �5. listopada u hotelu Omorika u Crikvenici, obilježila �00-tu obljetnicu rada crikveničkog rasadnika Podbadanj u senjskoj Upravi i jednog od najstarijih europskih rasadnika. Jubilej struke uklopio se u niz manifestacija povodom Europskog tjedna šuma u Hrvatskoj te istodobno i u obilježavanje ��0-e godišnjice organiziranog turizma u Crikvenici

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše i Arhiva Simpozij je okupio niz eminentnih šumarskih stručnjaka koji su svojim radovima podsjetili na povijest rasadničarstva ne samo u Pri-morju, već i u Hrvatskoj.

Organizatori skupa bili su HŠD Zagreb te senjski ogranak HŠD-a, Hrvatske šume, te Šumarija Crikve-nica, a pokrovitelj Ministarstvo regionalnog razvoja, vodoprivrede i šumarstva.

Otvarajući skup, predsjednik HŠD-a Petar Jurjević naglasio je da su šume u Hrvatskoj, u njenoj dugoj povijesti oduvijek služile narodu za preživljavanje i oporavak poslije katastrofal-nih nesreća i ratova. Govorio je o značenju i ulozi crikveničkog rasadnika kroz povijest, ističući njeg-ovu važnost u pošumljavanju goleti Primorja, ali i ostalih krajeva Hrvatske. Osnovala ga je 1908. Kraljev-ska zemaljska vlada, a kroz svojih stotinjak godina postojanja pokazao je svoju opravdanost u proizvo-dnji sadnog materijala, sadnica četinjača i listača, ali i ukrasnog bilja i voćaka. Već 1909. u rasadniku je proiz-vedeno oko 900.000 komada sadnica. Više od polov-ice posađeno je po crikveničkim goletima, a ostale biljke podijeljene su zainteresiranim općinama, šumovlasnicima i pojedincima. Taj stav besplatne podjele biljaka traje od osnutka rasadnika pa do da-nas, što je njegovo jedinstveno obilježje.

O povijesti rasadnika, ali i pošumljavanju hrvatskog krša koje počinje za vrijeme vladavine

Rasadnik Podbadanj osnovala je Kraljevska zemaljska vlada �908.

Francuza početkom 19. stoljeća, govorio je Vlatko Skorup. Radovi se nastavljaju intenzivnije za vrijeme vladavine Austrougarske monarhije. A Josip Lorenci istovremeno počinje i znanstvena istraživanja vege-tacije na kršu (1873.) Godine 1875. Josip Wesseli po- zvan je iz Beča da prouči krš Vojne krajine. Sastan-kom austrijskih, hrvatsko-slavonskih i kranjsko-pri-morskih šumarskih društava 1879. u Rijeci i Senju donijeti su zaključci u vezi daljnjeg razvoja krškog područja u našoj zemlji.

Pošumljavanje crikveničkog područja sa sje-menom medunca i sadnicama crnog bora započinje 1880. g. zemaljsko šumarski nadzornik Bono Skormeža, a do 1898. bilo je pošumljeno oko 120 jutara.

Rasadnik Podbadanj osnovala je Kraljevska zemaljska vlada za potrebe pošumljavanja krša Pri-morja, sanaciju popuzina i vododerina na području Vinodola. Osnovan je pod nazivom Zemaljsko šumsko biljevište, kasniji mu je naziv Banski rasadnik te Podbadanj. Imao je površinu od 11.282 m2, od toga obradive površine 6700 m2, podijeljen na 14 polja. U rasadniku su izgrađeni i objekti poput vodotornja vi-sine 11 metara i zapremnine 18 m3, zatim prilazne ceste, a uređene su i staze. Iskopan je bunar dubine 13 metara čime je riješena opskrba vodom rasadnika. Kasnije je rasadnik vodom spojen na gradski vodo-vod. Uz to je izgrađena suša, mali staklenik, gnojište

Rasadik Podbadanj u prošlosti


4 • Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME

tak vrsta četinjača, a sjeme se sakuplja na 1350 ha priznatih i izabranih sastojina. Od 18 bjelogoričnih vrsta drveća koje se pro-izvedu u našim rasadnicima, sjeme se sa-kuplja na 16.309 ha izabranih i priznatih sjemenskih sastojina. Po vrstama, u rasa-dnicima se od četinjača u više od 50 posto slučajeva proizvodi smreka, a od listača hrast lužnjak, hrast kitnjak i poljski jasen.

Hrvatske šume u 34 rasadnika (od 43 upisana) danas proizvcode od 20 – 25 milijuna sadnica s prosječnom godišnjom isporukom od 12,5 milijuna sposobnih šumskih sadnica za sadnju na terenu (sta-rosti 2, 3 i 4 godine, odnosno jednogodišnje u kontejnerima), istaknuo je Milan Žgela, govoreći o značenju rasadničke proizvod-nje Hrvatskih šuma.

i burobran do ceste. Godine 1913. izgrađen je i stan za rasadničara.

Do kraja I. svjetskog rata u vlasništvu je Krajiške investicione zaklade, a ban je slo-bodno raspolagao sadnicama. Rasadnikom je dugi niz godina (od 1908. do 1932.) ru-kovodio Ivan Benić. Tih godina uz šumske sadnice uzgajalo se i do pedesetak hortikul-turnih vrsta i plemenitih voćaka (badema, oraha,kajsija i trešanja).

Gotovo 47 posto ukupne prosječne godišnje proizvodnje sadnica bespla-tno se dijelilo zainteresiranim općinama, šumovlasnicima i pojedincima, a takav način raspodjele sadnica zadržao se i do današnjih dana.

Govoreći o Rasadničarstvu senjskog kraljevskog nadzorništva-Inspektorata, Vicko Ivančević je istaknuo da počeci rasadničarstva u našoj zemlji sežu još u 1878. kada je osnovan Inspektorat. U 64 go-dine njegovog postojanja osnovano je 95 kultura-branjevina na 10.097 ha. Od osta-lih radova prirodno pomlađivanje izvršeno je na 7.435 ha, izgradnja suhozidova 260 km, čišćenja na 53 ha, proreda na 144 ha, izgrađeno je 3 km prosjeka i sl.Sanirani su i bujični tokovi pa je tako izgrađeno 166 poprečnih kamenih pregrada u betonu.

Najstariji naš rasadnik, Sveti Mihovil, podignut je u Senjskoj Dragi 1878., na nad-morskoj visini od 595 metara, površine 1,63 ha. Uz njega su podignuta i četiri manja rasadnika ukupne površine od 2,82 ha.

Najstarija trušnica je ona podignuta u Majoriji 1895.

Za vrijeme Kraljevskog nadzorništva-Inspektora pošumljeno je 3.197 ha (novo-sadnja 1.738 ha i popunjavanje na 1.441 ha) s ukupno 14.924.771 komada sadnica (74 vrste), od čega su 83 posto četinjače i 17 posto listače.

Osim sadnica crnog bora, proizvodile su se sadnice bijelog duda za uzgoj dudovog svilca, ali i za potrebe uređenja drvoreda u Ugarskoj i Vojnoj krajini te vrbe za san-aciju bujica. Dijelile su se i besplatno voćke stanovništvu za potrebe edukacije,a obav-ljaju i pokusi sa alohtonim vrstama drveća

zbog daljnje sadnje na terenu. Postoje i začeci kontejnerske proizvodnje sadnica uporabom suncokretovih cijevi.

Naredna predavanja bila su veza-na uz ulogu i značenje rasadničke proi-zvodnje u Hrvatskoj. Milan Oršanić sa Šumarskog fakulteta govorio je o Šumskoj rasadničkoj proizvodnji u Hrvatskoj. Prema popisu proizvođača šumskih sadnica s pravom proizvodnje, u Hrvatskoj je re-gistrirano 47 rasadnika, od čega su 43 u vlasništvu Hrvatskih šuma, jedan je rasadnik u vlasništvu Šumarskog insti-tuta Jastrebarsko, a dva su privatna rasadnika. Ukupna površina svih tih rasadnika iznosi 505,95 ha, a prosječna površina im je 10,76 ha. Najveći broj rasadnika, tridesetak, nalazi se na kontinentu, na području Prebora su tri i na Mediteranu 14. Godišnje se iz njih otpremi oko 16 milijuna sadnica (12,3 milijuna listača, 1,5 milijuna komada četinjača i 2,2 milijuna komada sadnica za priobalje). Proizvodi se oko dvadese-

Pogled na trušnicu u Majoriji

- 1908. osnovan Podbadanj na11.828m2

- 1909.proizvedeno900.000sadnica- 47 posto prosje-čne proizvodnje se

djelilo-Hrvatskešumeu34rasadnikadanas

proizvcodeod20–25mil.sadnica-Najstarijinašrasadnik,SvetiMihovil

podignutjeuSenjskojDragi1878.

Sudionici simpozija u Crikvenici

Većina sadnica su klasičnog uzgoja u tlu: listopadne (10 mil. kom.) sa zastupljenošću hrasta lužnjaka od 60%; 1,4 mil. kom. su sadnice crnogorice (smreka 70%), dok na sadnice obloženog korijenovog sustava za priobalje pripada godišnje 1,1 mil. kom.

Naglasio je da je zbog ozbiljno narušene prirodne ravnoteže šumskih sastojina i sve češćeg izostanka redovitog plodonošenja šumskih vrsta drveća, potrebno iznova aktualizi-rati ulogu rasadničarstva i sjemenarstva u našoj

Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME 5

Hortikultura u rasadniku

Šumski sadni materijal

Dodjela priznanja

zemlji, tražeći „pedantnu“ primjenu do sada stečenih šumarskih stručnih znanja vezanih uz obnovu, očuvanje i unapređenje šumskog fon-da. Osnova je svakog bavljenja rasadničarstvom šumsko sjeme neosporne kakvoće.

Istaknuo je prijedloge za funkcioni-ranje rasadničke proizvodnje u Hrvatskim šumama u budućnosti, a neki od njih su:

- maksimalnu pozornost i dalje usmje-

ravati na prirodnu obnovu sastojina. Kao rezervnu varijantu računati da rasadničke površine HŠ omogućavaju uz manja investi-cijska ulaganja, produkciju sadnog materi-jala za oko 50 posto veću od postojeće

- specijalizirati i održavati takav tim specijalista i rasadničara,

- izraditi što prije hrvatske standarde kvalitete sjemena i šumskih sadnica

- izraditi u informatičkom sustavu takve šumarske programe koji će pripomoći praćenju sjemenarstva i rasadničarstva

- definirati potencijale (površine, tehničke uređaje-stručne kadrove), te stanje tržišta vezano uz potrebe proizvo-dnje ukrasnog grmlja i drveća,u poticanja razvoja urbanog šumarstva kojim se misle Hrvatske šume u budućnosti baviti.

O sadašnjem stanju te o budućnosti rasadnika Podbadanj govorio je Boris Miklić, upravitelj Šumarije Crikvenica. Rasa-dnik se danas opskrbljuje vodom iz istog bunara i vodotornja koji su izgrađeni kada i rasadnik te dijelom iz gradskog vodovoda. Ima dva rastilišta sa sjenilima i ugrađenim sustavom automatskog navodnjavanja, tri plastenika, skladišne prostore, te poslovni

prostor nužan za njegovo funkcioniranje. U rasadniku rade revirnik, četiri stalno zaposlena i dva sezonska radnika. Od 1. siječnja 2007. u njegovom sastavu posluje prodajno mjesto Straško u Novalji na otoku Pagu. U budućnosti planiraju poboljšati po-slovanje povećanjem proizvodnje sadnica obloženog korijena-kontejnerska proizvo-dnja (mogućnosti dopuštaju proizvodnju do 3,5 milijuna komada takvih sadnica), povećanje plasteničkih površina, proširenje ponude u proizvodnju opremom za vrt (balkonske vaze, ukrasni kontejneri,alat za vrt, humus i sl), proširenje aktivnosti vezano uz provođenje projekta uređenja okućnica i turističkih mjesta.

Trenutno rasadnik ima veliku ulogu u subvencioniranju prodaje sadnica horti-

Prisutni Skupu su se obratili i čestitali vrijednu obljetnicu Jurica Tomljanović, voditelj senjske

podružnice, gradonačelnik Crikvenice Božidar Tomašek, Srećko Juričić iz Ministarstva re-gionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Blaženka Kulić, izaslanica župana PGŽ-a, Andrija Bogner dekan Šumarskog fakulteta u Zagrebu, akademik Slavko Matić, predsjednik Akademije Šumarskih znanosti, Silvija Zec iz Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Božidar Longin član Uprave Hrvatskih šuma te Ante Krpan iz Šumarskog instituta Jastrebarsko.

Priznanja Hrvatsko šumarsko društvo je za zasluge u razvoju rasadničarstva dodijelilo priznanja

Šumariji Crikvenica, akademiku Slavku Matiću., prof. dr. Milanu Glavašu, dr. Vicku Ivančeviću i mr. Vlatku Skorupu.

kulturnih vrsta (ukrasnog grmlja,drveća i cvijeća) u suradnji sa lokalnim turističkim zajednicama gradova i općina u okolici Crikvenice.

O proizvodnji šumskih sadnica u Podbadnju govorila je Sanja Perić iz Šumarskog instituta Jastrebarsko. U razdoblju od 1992. do 2007. u rasad-niku je proizvedeno ukupno 6,263.104 komada sadnica (od toga 97 posto su četinjače i 3 posto listače). Od četinjača se proizvode sadnice: crnog bora, alepskog bora, primorskog bora,obična jela, razne vrste čempresa, pinija i sl., Od listača: obična bukva, hrast kitnjak, hrast crnika,


Bogatstvo sadnog materijala

obični koprivić, hrast medunac. Osim toga proizvode se i hortikulturne vrste, ukrasno drveće i grmlje te razne vrste cvijeća namijenjenih za uređenje trgova, okućnica, uređenje ugostiteljskih objeka-ta i sl. Hortikulturne vrste proizvode se iz matičnjaka osnovanog u rasadniku.

Cjelokupni nadzor nad proizovdnjom provodi Šumarski institut u Jastrebarskom.

„Nekolioko riječi...“

Zanimljivo je bilo predstavljanje reprinta knjižice šumara Alfonsa Kaudersa, orginalno objavljene 1933. „Nekoliko riječi o pošumljavanju krša oko naših primorskih kupališta“. Knjižicu je za tu prigodu izdalo HŠD, ure-dio ju je Branko Meštrić, predgovorom opremio Vicko Ivančević, koji ju je ujedno i predstavio na ovom skupu šumara u Crikvenici.

Vodotoranj u Podbadnju

Djelo Alfonsa Kaudersa

Predavanje Petra Vrgoča na temu Intelektualno vlasništvo, oplemenjivanje, i rasadničarstvo dotaklo se nekih, dosada manje poznatijih sadržaja. Govorio je o kultivarima- vrsti biljaka koje su uzgojene kao proizvod intelekta oplemenjivača i lic-necira se kao intelektualno vlasništvo. Novi proizvodi ili primjerci kultivara prodaju se na tržištu zbog zarade. Postojanje intelek-

tualnog vlasništva omogućava autoru i proizvođaču novog kultivara, proizvodnju i prodaju na velikom tržištu, bez konkuren-cije, zaradu novca te sigurnost investicije u oplemenjivanje bilja i rasadničarstvo. Ističe prednosti nerazvijenih u odnosu na razvijene zemlje i to prirodom biodiver-ziteta egzotičnih biljaka, što predstavlja nezamjenjiv resurs stvaranja novih kulti-vara. Procjenjujući ponudu i potražnju za ukrasnim biljkama, on navodi da svjetsko tržište rezanog cvijeća godišnje raste od 6 do 9 posto. Tako je ukupna prodaja 1983. iznosila 13 milijardi eura, a 2001. 37 mili-jardi eura. Trendovi su slični i sa prodajom ukrasnih biljaka u posudama. Godine 1985. prihodi od prodaje lončanica iznosili su u svijetu 12,5 milijardi eura, a 2000. 23,5 mili-jardi eura.

O Novinama zakonodavstva o šumskom reprodukcijskom materijalu u procesima približavanja EU“ govorio je Goran Videc iz Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Naveo je čitav niz propisa vezanih uz problematiku proizvodnje i prometa šumskog reproduk-cijskog materijala koji moraju biti usklađeni sa direktivom Vijeća ministara EU iz 1999. Osim što se ovo područje mora uskladiti sa zakonodavstvom EU, ovim propisima bit će omogućen lakši pristup domaćim proizvođačima šumskog reprodukcijskog materijala na zahtjevno međunarodno tržište.

Povijest crikveničkih perivoja pred-stavila je Ljiljana Vegrin, a na 120 godina turizma u Crikvenici podsjetila je Gordana Jelenović.

Svečanosti povodom obilježavanja 100. godina rasadnika Podbadanj završile su na-rednog dana, otkrivanjem spomen ploče te razgledavanjem rasadnika.



Međunarodna komisija za topolu dio je organizacije FAO osnovane 1947. godine, čija je funkcija izučavati znanstvene, tehničke,

socijalne i ekonomske aspekte uzgaja-nja topola i vrba te poticati razmjenu novih dostignuća između znanstvenika, šumarskih gospodarstvenika i korisnika proizvoda. Plenarne sjednice IPC održavaju se svake četiri godine, a Hrvatska je, kao njezin puno-pravan član, primljena 1992. godine tijekom 19. zasjedanja IPC/FAO održanog u Zaragozi, Španjolska.

Nakon Zaragoze, redovna zasjedanja su održana u Mađarskoj 1996., u Kanadi i SAD

2000., u Čileu i Argentini zajedno 2004., a iduće zasjedanje održat će se 2012.g. u In-diji.

Ovogodišnje zasjedanje okupilo je stotinjak sudionika šumarskih stručnjaka i znanstvenika iz tridesetak zemalja sa svih pet kontinenata u glavnom gradu Kine, Pekingu, dok su stručne ekskurzije bile organizirane u više kineskih provincija.

Put do Pekinga večernjim letom iz Beča trajao je 8 sati, a vodio je najvećim dijelom rutom preko ruskih prostranstava sjeverno od Moskve pa iznad Urala i zapad-nog Sibira u susret izlazećem Suncu. Dugi let prema istoku skratio nam je dan za šest sati. U zoru, nekoliko tisuća metara ispod nas, snježnim vrhuncima zabljesnulo je Sajansko gorje, a nakon toga uslijedila su nepregledna prostranstva Mongolije, uglavnom obrasla travom. Kina se prvo predstavila pustin-jom Gobi pa slikovitim planinama sa sve više vegetacije i napokon se ukazala velika

Na Kineskom zidu

Plantaža topole nakon prorijede

Plantaže topola i vrba u svijetu su u porastu - najviše u Kini!

topolarstvo MEĐUNARODNA KOMISIJA ZA TOPOLU IPC/FAO, PEKING, KINA, LISTOPAD �008.

Međunarodna komisija za topolu (International Poplar Commission - IPC), svoje ��.redovno zasjedanje održala je u kineskom glavnom gradu Pekingu, od ��.listopada do 5. studenog ove godine. Zasjedanju je, među brojnim svjetskim, prisustvovala i grupa šumara ih Hrvatske: dipl. inž. Dragomir Pfeifer, predsjednik Stručnog povjerenstva za topolu, izv. prof. dr. sc. Davorin Kajba, zamjenik, mr. sc. Branko Belčić, član i dipl.inž. Željko Sučić

Piše: Dragomir Pfeifer

Foto: D. Pfeifer

Predsjednik IPC-a Stefano Bisoffi

nizina, zelena, gusto naseljena, kao potpuni kontrast pustoši preko koje smo preletjeli. Pekinški glavni aerodrom je nedavno obnov-ljen izgradnjom novog impozantnog termi-nala pa je prvi turistički susret s ovom zem-

ljom i njenim ljudima bio na olimpijskom nivou. Formalnosti su obavljene vrlo brzo i za kratko vrijeme već smo se vozili grad-skim ulicama prema hotelu, u kojemu su nas čekali domaćini s banketom dobrodošlice.


transformacije (6 referata), Genetska raznolikost i njezino očuvanje (4 referata), Oplemenjivanje i načini selekcije (11 referata), Zaštita biljaka (5 referata), Topole, vrbe i okoliš (6 referata), Fitoremedijacija (5 referata), Spolno razmnožavanje i poliploidija (3 referata), Uzgoj topola i vrba (6 referata), Tehnologije prerade drva (5 referata), te Nomenklatura i regi-stracija (3 referata). Svaki blok izlaganja popraćen je kraćom diskusijom o navedenim temama.

Osim zasjedanja s prezentacijama pripremljenih re-ferata, veliku su pozornost privukli i posteri izloženi u predvorju konferencijskih dvorana. Naša zemlja bila je zastupljena s posterom „ Differential Response of Ten Pop-lar Clones to Fertilization and Climate Effects under Condi-tions of Low Groundwater Table “ autora Nenada Potočića, Tomislava Ćosića, Davorina Kajbe, Marija Pecina, Borisa Vrbeka i Ivana Seletkovića.

Završnog dana 23. zasjedanja IPC-a održani su sastanci vodstava tematskih skupina koja su napravila sintezu prezen-

tiranog i predložila osnovne pravce djelovanja po temama i područjima kao što su štetni kukci, biljne bolesti, pridobivanje i korištenje drva, gene-tika - očuvanje i oplemenjivanje, tehnike uzgajanja te utjecaji na okoliš.

Sintezu pristiglih nacionalnih izvješća prezentirao je Jim Carle. Iz izvješća je vidljivo da je u svijetu došlo do povećanje površina

pod topolama i vrbama u odnosu na 2004. godinu za 2,5 milijuna hek-tara te je sadašnja površina 79,1 milijun ,od čega su prirodne šume 70,6 milijuna hektara (Kanda, Rusija i SAD). Najviše plantaža podig-nuto je u Kini i to 4,3 milijuna hektara, a povećanje u odnosu na 2004. godinu za istu zemlju iznosi 0,5 milijuna hektara. Ostale zemlje znat-no zaostaju za Kinom tako da je prva sljedeća po površini plantaža Francuska sa 236.000 ha, dok naša zemlja trenutno ima svega 12.000

Prvi dojam s recepcije, a to je blaga zbrka s mnogo nasmijanih lica koje žele pomoći, zadržao se gotovo u svim danima tijekom boravka u Kini. Kada smo pokušali dokučiti razloge tome, došli smo u šali do zaključka da zbrka nastaje zbog toga što sve poslove radi, za naše pojmove, previše lju-di pa za svaku odluku mora proći procedura usuglašavanja i utvrđivanja nadležnosti u njezinom donošenju. Za reg-istraciju sudionika, podjelu materijala i svaku pomoć bio je zadužen tim volontera, studenata šumarstva obučen u bijelo - plave trenirke pa smo ih nazvali „ ljudi u bijelom “. Oni su odradili ogroman posao tijekom konferencije te su na svršetku bili posebno pohvaljeni i nagrađeni iskrenim i du-gotrajnim pljeskom svih nas kojima su vrijedno pomagali.

Redovito 23. zasjedanje IPC-a otvorio je u Gingko dvorani Xijiao hotela, predsjednik komisije Stefano Bisoffi. Sudionike zasjedanja pozdravio je u ime Vlade zemlje domaćina doministar u Ministarstvu šumarstva NR Kine, Zhang Jianlong. Nakon njega, u ime Kineskog šumarskog društva i Komisije za topolu te svih suorganizatora skupa, sudionicima se pozdravima obratio prof. dr. Yin Weilun, čelnik delegacije zemlje domaćina i predsjedavajući zasjedanja. U ime FAO organizacije, sudionike je pozdravio Jim Carle, direktor službe razvoja šumskih resursa. Konferencija je nastavljena plenarnom sjednicom na kojoj su izlagači

dali pregled stanja uzgoja topola, naznačili trendove te ukazali na neke nove mogućnosti obzirom na promijenjene prilike u okruženju koje se događaju u rasponu od klimatskih sve do socijalnih.

Tijekom sljedeća tri dana zasjedanja, održana su brojna izla-ganja po tematskim skupinama i to: Topole kao činitelj ekonomskog i društvenog razvoja (9 referata), Kratke ophodnje i proizvodnja biomase (10 referata), Analiza genotipova i funkcije gena (15 referata), Genetske

U svijetu je došlo do povećanja površina pod

topolama i vrbama u odnosu na 2004. godinu za 2,5 milijuna

hektara te sadašnja površina

iznosi 79,1 milijun ha.

Seoska ljuštionica furnira topole


hektara (2004. godine – 13.000 ha). Na kraju, 23. zasjedanje IPC-a zatvorio

je uz zahvalu sudionicima i organizatorima Dr. Stefano Bisoffi, predsjednik IPC-a, koji je ponovno izabran na tu dužnost i u no-vom četverogodišnjem mandatu. U svojoj završnoj riječi naglasio je osnovni pravac budućeg djelovanja IPC-a. Taj se pravac može odrediti kao daljnje umrežavanje i partnerstvo između istraživača, donositelja odluka, planera i upravljača u održivom gos-podarenju takvim značajnim resursom kakav su topole i vrbe. Predviđeni ciljevi odnose se jednako na prirodne, kao i na umjetno

podignute šumske površine te na šumsko – poljoprivredne površine pod topolama i vrbama, s posebnim naglaskom na djelovan-ju u zemljama u razvoju.

Stručna ekskurzija započela je pos-jetom provinciji Henan i gradu Puyang os-novanom 1983. godine, a završila u provinciji Jiangsu u gradu Nanjing – južnoj prijestol-nici. Osnovni dojmovi s ove četverodnevne ekskurzije mogu se sažeti u sljedećih neko-liko redaka.

Kineska kultura je, prema najnovijim saznanjima, stara oko 6500 godina i za to dugo razdoblje brojno stanovništvo iskoris-tilo je svaki metar plodnog tla kako bi osigu-ralo potrebnu hranu za preživljavanje. Zbog toga, tijekom cijelog puta, u nizinskom dijelu nismo vidjeli niti jednog hektara prirodne šume. Treba se podsjetiti na to kako je samo trećina površine Kine plodna i to istočni i jugoistočni dio. Prema zapadu, udaljujući se od mora u unutrašnjost, aridnost postaje sve veća, a visoravni i planine sve hladnije

Samo trećina površine Kine je plodna i to istočni i jugoistočni dio.

pa tako opada i gustoća naseljenosti. Uslijed takvih prilika, a to je u prvom redu nedostatak plodne zemlje, pristupilo se podizanju kul-tura topole u kombinaciji s poljoprivrednom proizvodnjom na istoj površini tkz. „agrofor-estry“. Koristi takvog pristupa su višestruke: s jedne strane to je proizvodnja drvne mase za drvnu industriju i domaćinstva, a s druge strane poboljšanje poljoprivredne proizvo-dnje koja je patila od dezertifikacije, odno-sno odnošenja zemlje eolskom erozijom, s istovremenim nanošenjem pustinjskog pijeska. Drvoredi topola podignuti su upravo

sa svrhom da spriječe negativne tendencije i domaćini su nas uvjerili da se takvim pristu-pom uspijeva.

Kao dokaz rastuće potrebe za drvom poslužio je obilazak nekoliko pogo-na drvne industrije i to od seoskih ljuštionica furnira do tvornica panel ploča i laminata. Osim toga, vidjeli smo i nekoliko uspjelih plantaža topola u kombinaciji s proizvod-njom peradi na otvorenom, zatim zaštitne šume vrbe i topole uz veliki obrambeni na-sip pokraj Žute rijeke. Na mjestu gdje smo se spustili na njene obale, Žuta rijeka nije bila

veća od Dunava kod Aljmaša. Vjerojatno je to zbog toga što su kiše davno prestale, a monsun se okrenuo u smjeru od kopna prema moru. Uslijed niskog vodostaja obale su imale oblik prostranih pješčanih žala pa možda dojam o Žutoj rijeci vara.

Još jedna zanimljivost je vezana uz nasip, a to je da mu krunu krasi drvored što je kod nas potpuno nezamislivo. Tijekom obilazaka plantaža moglo se uočiti da su sve sađene na gušće razmake i da ih nema starijih od 15 godina. Nadalje, domaćini su uz njih često koristili pridjeve kao što su ekološki i rekreacijski što znatno odudara od pojma ekologije koji je uvriježen u našoj zemlji pa i u europskom okruženju. To samo govori u prilog šumi, jer u uvjetima kada je uopće nema, onda i ona jednolična, sađena u re-dove, siromašna prizemnim

Hrvatska delegacija na centru „Ptičjeg gnijezda“

Sa zasjedanja IPC – a

�0 • Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME

urbano šumarstvo

RADNA JEDINICA HORTIKULTURA / ZAGREB

Nedavnim potpisivanjem spora-zuma između grada Zagreba, Šumarskog fakulteta, Javne ustanove Maksimir i Hrvatskih

šuma, stvorena je mogućnost da Hrvatske šume, uz dosadašnje poslove, preuzmu i održavanje sjevernog dijela velikog Maksi-mirskog kompleksa. Time bi radnici special-izirane radne jedinice Hortikulture koja po-sluje u sastavu zagrebačke Uprave i koja je i dosad vodila brigu o južnom dijelu Maksi-mirskog parka (oko 45 ha), s novih 144 ha šumskih površina sjevernog dijela Maksi-mira, u pravom smislu postali čuvari zelenog Zagreba!

Horitikultura je radna jedinica zagrebačke Uprave osposobljena za obavljanje posebnih vrsta poslova uzdizanja, održavanja i uređivanja zelenih površina. Surađujući uspješno s gradom Zagrebom na održavanju dijela zelenog pokrova hrvatske metropole, radnici „univerzalci“ Hortiklulture, osposobljeni za sve poslove, od skupljanja lišća i košnje trave do zidanja i ostalih složenijih zahvata, prometnuli su se tijekom ovih godina u čuvare zelenog Zagreba. Evo priče o njima

Čuvari zelenog Zagreba


Foto: M. Mrkobrad, A. Pejić

Dip. ing. Petar Širinić

Vidikovac u Maksimiru

rašćem i bez podstojne etaže, postaje ekološka niša i oaza rekreacije.

Osim s plantažama upoznati smo i u kratkim crtama s rasadničkom proiz-vodnjom koja se bazira na gusto postav-ljenim matičnjacima u kojima se proizvode jednogodišnji prutovi i reznice za vegeta-tivno razmnožavanje. Kako je radne snage u izobilju tako je i minimalna uporaba me-hanizacije u rasadničkoj proizvodnji. Klonovi koji su najčešće korišteni bili su: P. × eura-mericana cv. Zhonglin 46, P. × euramericana cv. Guariento, P. ×euramericana cv. Neva, „NL-895“, „NL-95“, „Zhonghua redleaf“ i „Zhong-hua xiangyang“.

Osim proizvodnje drveta imali smo priliku upoznati se i s podizanjem rekreaci-jskih područja pošumljavanjem pokretnih pijesaka u okolici grada Puyang. Taj grad je u Kini poznat po školi za akrobate pa smo večernji izlazak iskoristili za akrobatsku pred-stavu koja je na sve nas ostavila vrlo snažan dojam.

Pravi doživljaj bio je i posjet muzeju topola u okolici grada Siyang uz koju je vezan i uspješan početak korištenja brzorastućih topola u Kini. U samom muzeju prikazane su topole sa svojom rasprostranjenošću,

raznolikošću, uporabom i svime što je ve-zano uz njih. Izložen je i povijesni prikaz rada IPC-a, sa svim njezinim predsjednici-ma, mjestima održavanja kongresa te foto-grafijama snimljenim na prošlim stručnim ekskurzijama. Na nekima od fotografija, snimljenima ne tako davno, prepoznali smo i lica naših starijih kolega i profesora pod čijim vodstvom smo napravili svoje prve korake u struci.

Zadnjeg dana putovanja provinci-jama Kine, imali smo prigodu upoznati se sa znamenitostima grada Nanjinga. Grad je poznat kao jedna od tri bivše prijestolnice tako da ima predsjedničku palaču, velike gradske zidine dugačke 33 km, mauzolej dr. Sun Yat Sena, prvog slobodno izabra-nog predsjednika Kine. Sam grad smješten je uz Yagtze, najveću rijeku u Kini i vrlo je užurban, prometan i šarmantan. Južno od njega snijeg je rijetka pojava, odnosno počinje suptropski pojas.

Povratak u Peking i nazad u Europu tra-jao je naizgled beskrajno dugo, a u stvari prema satu vrlo kratko. Bježeći pred Suncem u Frankfurt smo iz Pekinga stigli za „dva“ sata. Uz prvi obrok, kao pribor, dobili smo i štapiće, no kod drugog, negdje iznad Poljske, štapići su izostali što je bio znak da smo se nakon višednevnog izbivanja približili kući. Za kraj, nakon svih onih svjetskih, aero-drom na Plesu doimao se sa svojim radovi-ma i pomoćnim, zadimljenim prolazom za putnike u međunarodnom prometu vrlo neugledno i zapušteno.

Najviše plantaža podignuto je u Kini i to 4,3 milijuna hektara.

Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME ��

„Obzirom na to da se radi o novim velikim površinama koje će naša radna jedinica održavati, o povećanju ukupnog obima posla, to će zahtijevati i nova ulaganja u mehanizaciju i opremu“, kaže Petar Širinić, rukovoditelj Hortikulture. Dočekao nas je na velikom radilišu na ulazu u Maksimir gdje će biti novo sjediše jednog od više organizacijskih dijelova radne je-dinice, komunalne baze Maksimir. Može se također očekivati, nagovještava, da će zbog povećanja posla trebati i više novih radnika.

A osam novih modernih kontejnera u kojima će prebivati 20-ak radnika maksi-mirske baze, površine od 120 m2 te dodatni skladišni prostor od oko 100 m2 ostvarenje je davnih želja da se konačno uredi radni postor!

I ovdje moram istaknuti uviđajnost i dobru suradnju s gradom, napose s gradonačelnikom, podjseća Širinić, koji su nam dio parkirališnog prostora koji se up-ravo uređuje ustupili za postavljanje baze, na obostranu korist. Ovdje smo stacionirani praktično na radilištu, možemo interevnirati odmah, po potrebi.

Uređuje se KB Maksimir i parkiralište ispred

Spomen područje Dotršćina

U KB Grad mladih posebna pažnja poklanja se uređenju dječjih igrališta


Čuvari zelenog Zagreba

�� • Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME

Priča o komunalnoj bazi Maksimir zapravo je priča o Hortikulturi, o specifičnosti kako posla, tako i ustroja radne jedinice.

Hrvatski glavni grad oaza je zelenila gdje se, kao u rijetko kojoj svjetskoj metrop-oli, sljemenska šuma spušta u grad! Zelene površine treba čuvati, obnavljati, uređivati i među ostalim tvrtakama, koje to uspješno rade, dio posla obavlja i Hortikultura. Sljeme, Maksimir, Tuškanac, Zelengaj, Jelenovac, sva-kodnevna su destinacija zaposlenih u Horti-kulturi. Shodno tome, a to se pokazalo vrlo praktičnim, tako su smještene i komunalne baze (u Šumariji bi to bila radilišta, samo ovdje su to trajne lokacije!), u kojima su sta-cionirani radnici i mehanizacija koji obavljaju određeni dio posla. Na čelu komunalnih baza su šumarski inženjeri koji samostalno vode, ali i odgovaraju za svoj dio posla!

Dug je popis osnovnih poslova, i onih drugih, „sitnih“, ne manje važnih, koje 71 za-posleni u Hortukulturi svakodnevno obavlja. Kada se kaže održavanje perivojnog dijela Maksimira, odnosno Sljemena ili Tuškanca, to podrazumijeva puno toga: sječu suhih i opasnih grana, održavanje i izgradnju staza, vidikovaca, postavljanje stupića, održavanje i košnju livada, čišćenje snijega. Tu su i stručni poslovi održavanja bilja, posebno uz kom-pleks u Gradu mladih, sadnja i orezivanje mladica, ali i posve specifični poslovi kao što je izrada drvne galanterije.

Uspješna godinaU Hortikulturu se nakon nekog neko-

liko godina zastoja ponovno investira i to smatram najvažnijim pomakom u odno-su na ranije razdoblje. Druga iznimno važna stvar u cijeloj priči oko radne je-dinice je nastavak pa i proširenje tradicio-nalno dobre suradnje s gradom odnosno Gradskim uredom za poljoprivredu i šumarstvo i povećanje površina koje ćemo održavati, čime su stvoreni uvjeti za još bolje poslovne rezultate u narednom razdoblju, kaže P. Širinić. Mi smo i ovu, 2008. završili s dobiti, s tim da smo ove godine imali značajnih radova i ulaganja na uređenju radnog prostora: uveli smo plin u upravnu zgradu u Oboju, struju i vodu u novu zgradu na Sljemenu, struju na Pepeljarki, obnavljali komunalnu bazu Grad mladih i još dosta toga.

PovijestMali izlet u povijest pokazuje da

je potreba za posebnom jedinicom za održavanje zelenila grada postojala još dok je Šumarija Zagreb bila ustanova sa samostalnim financiranjem, i kasnije, 70-ih godina prošlog stoljeća kada je post-ala OOUR. Kao posebna radna jedinica osnovana je 1990. i otad djeluje u sastavu zagrebačke Uprave.

Mallinov park

Izrada stepenica

Nova zgrada i radnici KB na Sljemenu


Sve to govori, podvlači Širinić, da su naši radnici „univerzalci“, da mogu obavljati po-slove svih profila!

Za to je potrebna i posebna, specifičnim uvjetima rada prilagođna mehanizacija kao što su mali traktori i kamioni s prikolicama, (samohodne) kosilice, flaksalice, sakupljači trave, motorne pile kao i sve ostale vrste ručnog oruđa.

Obišli smo sve komunalne baze u ko-jima su nas njihovi rukovoditelji, diplomirani inžinjeri, Morana Lukić (KB Maksimir), Marija Lukač (Grad mladih), Vlatko Dremil (Sljeme), Ante Pejić (Tuškanac), upoznali s poslovima koje obavljaju u svom djelokurugu.

Radnici su (u Maksimiru) upravo uređivali žitno polje ispod Mogile, uzvišenja podig-nutog dovoženjem zemlje iz cijele Hrvatske 1925., u spomen na 1000. godišnjicu krunid-be kralja Tomislava. Obišli smo Obelisk, Vidikovac i druga opća mjesta Maksimira, prošli smo uz peto jezero koje pune potoci (najvećim dijelom) Bliznec i Piškornica, kao i retenciju u Jazbini koju su uredile Hrvatske vode i Vodoprivredno poduzeće Zagreb i koja bi trebala osigurati dovoljno vode u sušnim mjesecima. Iz petog jezera se poseb-nim sistemom, cjevovodima, napaja četvrto i ostala jezera. U djelokrug posla spada i održavanje Spomen područja Dotršćina (34 ha).

Na Sljemnu nas je dočekala magla, no ni sivi, kišni jesenski dan radnike nije sprečavao u obavljanju svakodnevnih poslova.

„Uz održavaje 45 ha perivojnog južnog dijela uskoro se planira krenuti i u sjeverni dio Maksimira“, kaže Morana Lukić. Zbog zaštitnog kakaktera parka, moramo se o svakoj akciji usaglasiti kako s Javnom ustanovom tako i s Gradskim uredom za popljoprivredu i šumarstvo te Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode. Moram reći da tu nema nikakvih problema i da se sve vrlo brzo obavlja.

S pojačanom pažnjom radi 10-ero za-poslenih u komunalnoj bazi Grad mladih.“ Obzirom na to da se ovdje dnevno kreće ve-liki broj djece, posebna briga vodi se o ukla-

Ovo tek treba urediti-KB Tuškanac

Postavljanje kanalica

njanju opasnih (trulih) stabala i grana“, ističe rukovoditeljica Marija Lukač. Na zahtjev domaćina, grada Zagreba i ustanove „Vladi-mir Nazor“, dodaje poslovođa Ratko Banaj, izrađen je elaborat o potpunom uređenju postojećih sadržaja za djecu.

Razloga za osobito zadovoljstvo imaju u komunalnoj bazi na Sljemenu gdje se osmero radnika, mahom iz Bistre, prije par dana uselilo u novu zgradu!“ Čekamo da nam još priključe vodu i uredi skladišni prostor te da krenemo s punom proizvodnjom“, ističe voditelj ove baze Vlatko Dremil. Uz uobičajene poslove održavanja, ovdje se, naime, proizvo-di iznimno traženi vrtni

(Cmrok, Zelengaj, Jelenovac, Dubravkin put, Mallinovac), to tek treba rješiti, upo-zorava na gorući problem ove grupe njezin voditelj Ante Pejić. Jedna dobra prilika je propuštena, uvjeti u drvenoj kućici u nekadašnjem rasadniku Pepeljarka, gdje su sada, sve su prije nego zadovoljavajući i to će biti jedan od prioritetnih zadataka.

Radna jedinica ima i grupu sjekača koja provodi osnovu gospodarenja, surađuje s kooperantima pri sječi opasnih stabala, pomaže po potrebi ostalima. Vodi je dipl. ing. Izabela Kuzle, a osmero zaposlenih je zbog sječe u pretežno zaštićenim prirodnim obje-ktima u najčešćem kontaktu s građanima, i pod posebnom lupom javnosti.

namještaj od polutrupaca (klupe, stolovi, nadstrešnice).

Dok su ostali riješili ili će to uskoro, osnovno pitanje smještaja i radnih uvjeta u komunalnoj bazi Tuškanac, u kojoj 14-ero zaposlenih radi na održavanje šireg područja ovog elitnog dijela metrople

Održavnje staza


prirodne katastrofe

Konferencija je održana pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, na Zadarskom sveučilištu, a organizirali su je European Asso-ciation of Remote Sensing Laboratoties (EAR-

SeL) u suradnji sa Znanstvenim savjetom za daljinska istraživanja HAZU (Scientific Council for Remote Senss-ing of the Croatian Academy of Sciences and Arts ), tvrt-kom GEOSAT Ltd. i Sveučilištem u Zadru.

Sudjelovalo je više od 70 stručnjaka iz 20 zemalja Sredozemlja, ali i iz drugih europskih zemalja pa i svi-

jeta (Kine, Indije, Irana, SAD, Kanade, Južnoafričke Re-publike i dr.).

Prikazano je oko 60 referata, mada je konferencija zaprimila više od 90 sažetaka napisanih od preko 200 stručnjaka (tiskana knjiga sažetaka).

Glavne teme konferencije bile su: šumski požari (Forest Fires),potresi (Earthquakes), poplave (Floods), degradacija zemljišta (erozija tla, desertifikacija, odroni zemlje, mulj), štete od olujnog vjetra, onečišćenje mora izlijevanjem nafte i drugi antropogeni aspekti.

Konferencija je radila u sedam sekcija, a prvoga dana, nakon uvodnoga govora prof. dr. Marinka Oluića, predsjednika Organizacijskog odbora, te pozdravnih govora gostiju, konferenciju je u ime EARSeL-a, otvorio prof. dr. Manfred Buchroithner. Nakon toga održana su četiri pozivna predavanja (keynote speakers):

PRVA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O KATASTROFAMA (ZADAR, RUJAN �008.)

Prva međunarodna konferencija o motrenju i upravljanju katastrofama u Sredozemlju, u svijetlu novijih tehnoloških dostignuća (First International Conference on Remote Sensing Techniques in Disaster Management and Emergency Response in the Mediterranean Region), održana je u Zadru ��.-�4. rujna �008. Na njoj se raspravljalo o posljedicama velikih šumskih požara, poplava, potresa, olujnih vjetrova, onečišćenja i drugih nepogoda

Prof. dr. Emilio Chuvieco s Universidad de Al-cala’ Colegios 2, iz Madrida (Španjolska) govorio je o „Sadašnjim potencijalima i problemima pri uporabi kod sprečavanja i procjene šteta od šumskih požara“ (Current potentials and problems of using methods in forest fires prevention and assessment; prof.dr.Mohsen Ghafory-Ashtiany s International Institute of Earth-quake Engineering and Seismology (IIEES), Teheran (Iran) imao je temu nazvanu „Prema opsežnom mode-liranju seizmičkog rizika i brzoj procjeni korištenja GIS i tehnologija daljinskih istraživanja u urbanim područjima“ (Towards Comprehensive Seismic Risk Modeling and Quick Loss Estimation in Urban Areas Us-ing GIS and Remote Sensing Technologies); dr. Vittorio

Barale s Institute for Environment and Sustainability Joint Research Centre, European Commission Ispra (VA) (Italija), prezentirao je rad “Okolinske dinamike i tren-dovi u Mediteranu: pogled iz satelita“

(Environmental Dynamics and Trends in the Medi-terranean Sea:a Satellite View); dr. Wenjian Zhang, World Meteorological Organization, svoje je izlaganje naslovio “WMO- uloga u sprečavanju i ublažavanju prirodnih katastrofa za sigurniji svijet” (WMO’s Role in Preventing and Mitigating Natural Disasters Working together for a safer world).

Poslije izlaganja, nastavljen je rad po sekcijama, kada su prezentirani radovi prikazani na posterima.

I drugoga dana, 22. rujna, radilo se po sekci-jama.

Predsjednik Organizacijskog odbora je već prije

Piše: Dr. sc. Joso Gračan

Foto: Arhiva

Kako se boriti protiv požara, potresa, poplava, erozija, onečišćenja...

Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME �5

konferencije obavio konzultativne razgovore s autorima uvodnih predavanja i nekim drugim sudionicima konferencije o mogućnosti izrade jedne deklaracije koja bi bila putokaz za buduće aktivnosti na ovom polju. Osnovni zadatak deklaracije bio bi da predloži smjer-nice za bolje i kvalitetnije korištenje podataka i informacija koje se mogu dobiti iz orbitalnih satelita (Earth observation from Space) u uspješnijem predviđanju potencijalnih katastrofa, zatim upravlja-nu rizicima i ublažavanju nastalih šteta. To se može postići boljom i tješnjom suradnjom među institucijama i različitim zemljama, uz korištenje satelitskih podataka i GIS tehnologija.

Izabran je tim stručnjaka u sastavu prof.dr. Marinko Oluić (Hrvatska), prof.dr. Mohsen Ghafory-Asthiany (Iran), prof. dr. Man-fred Buchroithner, (Njemačka), prof. dr. Emilio Chuvieco (Španjolska), prof. dr. Ivan Gušić (Hrvatska) i dr. Vittorio Barale (Europska komisija, Italija). Oni su izradili nacrt deklaracije, koju su nazvali “Zadarska deklaracija”.

Sudionici prve međunarodne konferencije u Zadru

Šumski požariU okviru Sekcije Šumski požari-prevencija i procje-

na prijavljeno je 16 referata, od kojih je jedan po-zivni: “Postojeći potencijali i problemi u sprečavanju i procjeni šumskih požara” (Carrent potentential and problems using methods in forest fires), autora prof.dr. Emilia Chuvieca sa Sveučilišta Alkala iz Madrida. Sudionici iz Hrvatske predstavili su šest referata, od kojih spominjemo: Šumski požari u Republici Hrvatskoj (1992.-2007.), autori: Petar Jurjević, Darko Vuletić, Joso Gračan, Gabrijela Seletković, koji je na engleskom predstavio dr. sc. Joso Gračan.

Kako se boriti protiv požara, potresa, poplava, erozija, onečišćenja...


Šume Lukovdola kroz povijest su promijenile mnoge gospodare

uređivanje šuma GOSPODARSKA JEDINICA LUKOVDOL / UŠ DELNICE

Šume Lukovdola se prostiru od 200 do 890 metara nadmorske visine. Reljef je jednostavan i karakterističan za područje sredogorja gdje prevladavaju blago nagnuti vrtačasti platoi s

ponekom dubljom vrtačom, krške uvale, glavice sa srednje strmim padinama Okrugljaka i Litorića. Kamen izbija na površinu i pokriva do 60 posto površina.

U neposrednoj blizini ovih šuma nalaze se rijeke Dobra i Kupa. Ima i nekoliko kraških izvora neznatnog kapaciteta koji ljeti presuše, a važniji izvori su Litorić, Nova voda i Gospin studenac.

Prevladavaju sljedeće biljne zajed-nice: brdska šuma bukve s mrtvom kopriv-om, šuma bukve i jele, šuma jele s rebračom, šuma bukve s rebračom. Zastupljena je i travnjačka vegetacija, uglavnom submedit-eranski i epimediteranski suhi travnjaci, sub-atlanski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima.

Glavna vrsta drveća u gospodar-skoj jedinici je bukva. Mjestimično su joj primiješani i gorski javor, mliječ, lipa, javor gluhač, obični grab, hrast cer i kitnjak.

Od crnogorice najzastupljenija je jela, koje ima najviše na padinama Litorića. Vrlo dobro se pomlađuje, a nalazimo je u raznim stadijima razvitka.

Gospodarska jedinica Lukovdol, ukupne površine ��57 ha, obuhvaća većim dijelom sjeverne dijelove općine Vrbovsko gdje joj je granica rijeka Kupa, jugozapadno je Dobra, na istoku se naslanja na katastarsku općinu Severin na Kupi te dio katastarske općine Gomirje-Vrbovsko, a sjeverozapadno na šume općine Brod Moravice. Ovaj privatni šumski posjed nalazi se uz rub državnih šuma i to gospodarskih jedinica Umoli, Dobra i Litorić ili su smješteni unutar njih

Smreka je uglavnom primiješana bukvi ili čini kultu-ru. Smrekom se vrši pošumljavanje livada ili popu-njavanje.

Naseljavanjem stanovništva na ovo područje šume su se uglavnom koristile za pašarenje, za ogrjev,lov, gradnju kuća i sl. Kako je u to vrijeme poljoprivredno zemljište imalo puno veću vrijednost, šume su se intenzivno krčile. Krajem 17. stoljeća počinju se koristiti i u komercijalne svrhe (pali se drveni ugljen, drvo se koristi kao piljena i tesana građa, za izradu vesala, kobilica brodova,dužica i sl.). Šume se sijeku prema potrebi i to uglavnom na pristupačnim terenima.

U povijesti, ove šume su bile u vlasništvu mnogih gospodara. Tako 1193. kralj Bela IV. daruje krčkim knezovima (Frankopanima) Modrušku župu koja je

obuhvaćala istočni dio Gorskog kotara,krajeve oko Bosiljeva, Severina i Vrbovskog.

Poslije pogibije Zrinskih i Frankopana (1671.) svi pos-jedi pa tako i šume ove GJ dolaze u vlasništvo Državne komore. Poslije ukinuća kmet-stva (1848.) postoje zahtjevi da se dio šuma i pašnjaka izdvoji za potrebe stanovništva. Se-gregacijom su izdvojeni dijelo-vi šuma i dani na korištenje stanovnicima i to osnivanjem zemljišnih zajednica (1894.) i imovnih općina (1871.). Do 1947. Ove su šume bile, s obzirom na vlasništvo, po-dijeljene na državne zemljišne zajednice, imovne općine, veleposjedničke i privatne šume.

Na području GJ Lukov-dol bile su sljedeće zemljišne zajednice: Lukovdol, Gorenci, Plemenitaš, Zaumol i Blaževci. Zemljišne zajednice ukinute su 1947. a šume su postale državno vlasništvo, mijenjajući vlasnike, sve do osnivanja Hrvatskih šuma, delničke Up-rave 1991., u čijem sastavu posluje i Šumarija Vrbovsko. Osnivanjem šumarsko savjeto-davne službe sve šume privat-nih šumoposjednika prelaze u njenu nadležnost pa tako i šume GJ Lukovdol.

Prvi Program gospo-darenja ovim šumama izra-

Šumska cesta u GJ Lukovdol

Piše: Vesna Pleše

Foto: M. Bukovac

Ukupna drvna zaliha iznosi

466.675 m3, drvna zaliha po hektaru je 211 m3/ha, godišnji tečajni prirast iznosi

11.873 m3 ili 4,21 m3/ha. Za razdoblje 2008. do 2017. etat

iznosi 57995 m3.


Šume Lukovdola kroz povijest su promijenile mnoge gospodare

dio je Odjel za uređivanje šuma Ogulin za razdoblje 1988. do 1997., drugi Program (1998.-2007.) izradio je Odjel za uređivanje šuma delničke podružnice.

Gospodarska jedinica ima ukupnu površinu od 2357 ha, od čega na obraslu površinu otpada 2211 ha, na neobraslu proizvodnu 289 ha, na neobraslu neproizvodnu 34 ha i neplodnu površinu 3 ha.

Ukupno ima 57 odjela s pripadajućim odsjecima.Ukupna drvna zaliha iznosi 466.675 m3, od toga crnogorice

64.092 m3 i bjelogorice 402.583 m3. Drvna zaliha po hektaru iznosi 211 m3/ha. Omjer smjesa iznosi 14 posto crnogorice i 86 posto bjelogorice. Ukupni godišnju tečajni prirast iznosi 11.873 m3 ili 4,21 m3/ha. Za razdoblje 2008. do 2017. etat iznosi 57995 mv.

Propisani su i radovi biološke obnove šuma: popunjavanje šuma i šumskog zemljišta šumskim reprodukcijskim materijalom

na 10 ha, njega mladika na 20 ha, čišćenje sastojina na 200 ha, odabiranje i obilježavanje stabala za sječu i obavljanje nadzora u izvršenju radova biološke obnove šuma na 2211 ha te projektiranje i izgradnja šumskih prometnica na 2 km. Sadašnja otvorenost šumskim prometnicama iznosi 5,96 km/1000 ha.

U elaboratu Mjere zaštite prirode za Program gospodarenja za GJ Lukovdol koju je izradio Državni zavod za zaštitu prirode dati su uvjeti zaštite prirode i navedena za-konska regulativa iz područja zaštite prirode. Elaborat se u cijelosti nalazi u prilogu programa. Da bi se očuvala bioraznolikost šuma i stabilnost cijelog šumskog ekosustava donijeti su uvjeti zaštite, a neki od njih su:

-u šumama GJ Lukovdol potrebno je osigurati stalan broj stabala (3 do 5/ha) starih i

suhih, stojećih i oborenih, a posebice stabala s dupljama (FSC cer-tifikacija),

-potrebno je očuvati postojeće travnjačke površine, - prigodom radova sječe i izvlačenja stabala nije dopuštena

devastacija izvora i vodotoka, -zbog inventarizacije i sustavnog praćenja (monitoringa),u

slučaju pronalaženja ugroženih vrsta ptica i njihovih gnijezda (na-vedenoj u stručnoj podlozi), evidentirati lokalitete i o tome izvije-stiti Državni zavod za zaštitu prirode.

Šuma u GJ Lukovodol

KomisijaDvodnevnim radom u uredu i na terenu (12. i 13. studeno-

ga) stručno povjerenstvo u sastavu Krešimir Turk predsjednik te članovi Stjepan Opalički i Damir Moćan pregledalo je Program za gospodarenje šumama šumoposjednika za GJ Lukovdol. Mini-starstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodnoga gospodarstva Šumarsko savjetodavna služba uputila je zahtjev za odobrenjem navedenog dokumenta, s rokom valjanosti od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2017.

U radu Povjerenstva sudjelovali su Boris Pleše i Tijana Grgurić iz Odjela za uređivanje šuma Delnice te Maja Bukovac iz Šumarske savjetodavne službe podružnice Gorski kotar-Kvarner.

Povjerenstvo


šumske razglednice ŠUMARIJA RAB /UPRAVA ŠUMA SENJ

Otok Rab smješten je u kvarnerskoj otočnoj skupini, na površini oko 90 četvornih ki-lometara, a prostire se u pravcu sjevero-zapad-jugoistok, usporedno s kopnom

podvelebitskoga primorja. U reljefu prevladavaju grebeni i udoline te čine bitno otočno geomorfološko obilježje. Uzdužno se protežu tri brdovite kose, a vapnenački niz Kamenjak najduži je, najviši i najuočljiviji reljefni oblik, koji dominira otokom. Rab gotovo sasvim leži u zimzelenoj vegetacijskoj zoni istočnojadranskoga primorja, s pravom ga nazivaju zelenim otokom, jer oko 40 posto njegove površine pokrivaju šume te je poslije Mljeta naš najšumovitiji i najzeleniji otok, s bogatom šumarskom prošlošću.

Šume su najveće bogatsvo “zelenog” otoka!Šumarija Rab

jedna je od sedam Šumarija Uprave šuma Podružnice Senj, a osim istoimenog otoka prostorno obuhvaća i Goli otok, Sveti Grgur, Dolin, Veliki i Mali Laganj te otočić Sveti Juraj

Dipl. ing. Boris Belamarić, upravitelj Šumarije

Pogled na grad Rab, park Komrčar i šumu Kalifront

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić


Njegova cjelokupna turistička prošlost, sadašnjost i budućnost temelje se na šumi, najvećem bogat-stvu toga područja. Šuma Kalifront i rezervat Dundo (Dundovo) čine ose-bujni, rijetki i neponovljivi šumski ambijent na Jadranu, s iznimnim bo-gatstvom biljnog i životinjskoga svi-jeta na krškoj zaravni. Kalifront je je-dan od najbolje očuvanih kompleksa šume hrasta crnike na cjelokupnom području Mediterana. Rezervat Dun-do( Dundovo) poznat je po najsačuvanijim šumama crnike, koje tek na manjim površinama nalazimo na Brijunima i Hvaru. Zajednica hrasta crnike sa crnim jasenom(Fraxino orni-Quercetum ilicis) pri-pada eumediteranskoj zoni, a njen najpovo-ljniji sastojinski oblik je jednodobna miješana sjemenjača normalnog stanja, u stadiju zre-losti. U takvoj sasto-jini preporuča se pod-jednak omjer smjese primorskog, alep-skog i brucijskog bora, sa crnikom u podstojnoj etaži. Tu još nalazimo vazdazelene(lemprika, veliki vrijes, planika, zelenika, mirta, lovor i dr.) te listopadne vrste( medunac, crni jasen, bjelograbić, šibika, kupina, drača i dr.). Makija i drugi oblici zelenila za-uzimaju više od dvije petine otočne površine. Vegetacijski dragulj otoka Raba je gradski park Komrčar u kojem rastu alepski, primorski i crni bor, hrast crnika, smreka, tetivika, čempresi, pavitina, mirta, planika i dr.

Pošumljavanjem do šuma vi-sokog uzgojnog oblika - Budući da se u rapskim šumama ne nalazi samonikla niti jedna vrsta šumskog drveća četinjača, pošumljavanjem su se četinjačama postupno pretvarale degradirane šume(kamenjara, ga-rig) u šume visokog uzgojnog oblika. Za prvo sustavno unošenje borova zaslužan je nadšumar Pravdoje Beli-ja, koji osniva kulture alepskog bora, primorskog bora, crnoga bora, a nas-taju i skupine te pojedinačna stabla pinije, brucijskoga bora, čempresa. Od 1994. godine započinje na rtu Sorinju jedna od najvećih akcija(poduhvata) pošumljavanja na sjevernom Jadranu, koja se nastavlja do današnjih dana. Danas na Rabu ima gotovo 800 ha borovih kultura, od čega u privatnom vlasništvu 49 ha.

Najzastupljenije panjače hras-ta crnike - Šumarija Rab prostire se na gotovo 5100 ha, jedna je od sedam Šumarija Uprave šuma Podružnice

Senj, a prostorno obuhvaća i Goli otok, Sveti Grgur, Dolin, Veliki i Mali Laganj te otočić Sveti Juraj. Gospodarska jed-inica Kalifront zauzima područje istoi-menog rta, na površini 1115,92 ha, od čega je čak 97 % obraslo (1086, 31 ha). Drvna zaliha je 101.256 m3, godišnji prirast 3809 m3, a s obzirom na nam-jenu, šume ove gospodarske jedinice su s ograničenim gospodarenjem. Njihova prosječna starost je oko 50 godina. Prevladavaju panjače hrasta

crnike(868 ha), a os-talo su sjemenjače alepskog bora(190 ha) i panjače primorskoga bora(29 ha). G.j. Kali-front graniči sa šumom Dundo(104 ha) koja je zbog svoje vegetaci-jske jedinstvenosti proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije. Premda je u vlasništvu Krčke biskupije, nesumn-jivo je najljepši dio širega šumskog kom-pleksa Kalifronta. S

Šuma Kalifront, jedan je od najbolje očuvanih kompleksa

šume hrasta crnike na cjelokupnom području Mediterana i rezervat Dundo(Dundovo) čine

osebujni, rijetki i neponovljivi šumski ambijent na Jadranu,

s iznimnim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta

na krškoj zaravni.Karta Šumarije

Šume su najveće bogatsvo “zelenog” otoka!

Pošumljena površina na goloj kamenjari nakon

“riperanja”(predio Sorinj, gospodarska jedinica Kamenjak)


turističkoga gledišta ovo je područje nedovoljno iskorišteno, a zanimljivo je, prije svega, zbog dobre pristupačnosti. Naime, gospodarsku jedinicu ispresijeca približno 58 km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta, koje se ljeti koriste kao biciklističke staze. Turistima je pristupačna karta prosjeka odnosno biciklističkih staza, a na terenu su postavljeni jasni putokazi. Zahvaljujući bogatom šumskom pokr-ovu, pedološki je pokrov na ovom području dobro sačuvan, s akumuliranim smeđastim glinenosil-itnim pijescima, nastalim eolskom aktivnošću(po mehaničkom sastavu glinovita tla).

Borove kulture na Kamenjaku - Gospodarska jedinica Kamenjak graniči na jugozapadu s g.j. Kalifront, a obuhvaća prostor Otoka Raba i okolnih otoka Sve-ti Grgur, Goli, Dolin te otočića Veliki i Mali Laganj. Proteže se na površini 3967 ha, a na obraslo tlo otpa-da tek 1138 ha(29 posto). Drvna zaliha iznosi 100.184 m3, a godišnji prirast 3560 m3. U sklopu jedinice, na sjeveroistočnome dijelu poluotoka Lopara, na-lazi se, zbog svoje geološko-morfološke vrijednosti, rezervat prirodnog predjela. Na ovome su prostoru

pretežito kulture primorskog i crnoga bora, s pojedinačnim sta-blima pinije, čempresa i dr., a dio površina je u postupku povratka

privatnome vlasništvu.Uspješno pošumljavanje na Sorin-

ju - U razgovoru s mladim i ambicioznim upraviteljem Borisom Belamarićem, koji u šumariji radi pet godina, doznali smo da je tijekom 2008. godine od uzgojnih radova planirano čišćenje mladih borovih kultura na 16 ha te pošumljavanje na 5 ha. Nakon pripreme tla “riperanjem” obav-ljena je sadnja žirom hrasta crnike na rtu Sorinj(gospodarska jedinica Kamenjak), na području golih kamenjara. Na tome prostoru nalaze se mlade kulture primor-skoga bora. Šumarija ovdje ima čestih problema s ovčarima koji obavljaju ispašu te svojataju ove površine. Zbog zaštite od ovaca nužno je podizati ograde.- S obzi-rom na golu kamenjaru, prorijeđen garig, malo tla i izravnu izloženost buri, radilo se u otežanim uvjetima, no ovo je prim-jer uspješnog pošumljavanja na području senjske podružnice Hrvatskih šuma-ističe upravitelj. Tijekom 2008. godine Šumarija

Danas na Rabu ima gotovo 800 ha borovih kultura,

od čega u privatnom vlasništvu 49 ha.

Na ulazu u posebni rezervat šumske vegetacije “Dundo”


Protupožarna prosjeka na rtu Sorinju

Punta(vrh) Kalifronta

nije planirala radove na sječi, a lani se u pro-redama posjeklo 317 m3 alepskog i primor-skoga bora te izradilo oko 52 m3 borovih trupaca i nešto celuloznog višemetarskog drva. Također je izrađeno oko 60 m3 ogrjevnog drva hrasta crnike. Prije nekoliko godina celulozno borovo drvo otpremalo se za Italiju. Sljedeći sjekački poslovi plani-rani su tek 2010. godine, a bit će provedena sanitarna sječa na više površina. Radove na sječi obično obavljaju sjekači iz šumarije Krasno.

Uzorna protupožarna zaštita-Prema riječima upravitelja, na cijelom otoku or-ganizirana je uzorna protupožarna zaštita, a tome znatno pridonosi cjelokupno stanovništvo svojim ponašanjem i visokom sviješću. Šumarija se svojim djelovanjem uspješno uklapa u otočni protupožarni sustav, a već dugo nije evi-dentiran neki veći šumski požar. Postoje dvije vatrogasne postro-jbe, u gradu Rabu i na Loparu, a rapska motriteljska služba dobro surađuje sa Šumarijom koja ima dvije ophodarske službe s uku-pno 6 radnika (Lopar, Kalifront). Obilazak uvala i najugroženijih mjesta organiziran je u dvije smjene, od 6-22 sata, od 1. lipnja do 15. rujna, a obavljaju ga uzgojni radnici.

Rab gotovo sasvim leži u zimzelenoj vegetacijskoj zoni istočnojadranskoga

primorja i s pravom ga nazivaju zelenim otokom.

Tek 11 zaposlenih - U šumariji Rab ima ukupno 11 zapo-slenih, a osim upravitelja rade iskusni revirnik Marin Šimičić, dva pomoćnika revirnika(čuvara šuma), 6 uzgojnih radnika te bl-agajnik-administrator. Čuvari šuma stanuju u atraktivnoj lovačkoj kući(lugarnici) “Dundo”, jedinom terenskom šumarijskom objektu, u kojem se nalazi i sala za sastanke.


U toj skupini planina ističu se vrhovi s visinom većom od tisuću metara. To su planine Obručke skupine Trstenik (1243 m), Obruč (1377 m), Suhi vrh (1350 m), Fratar( 1353 m),

Ćunina (1160 m), Osoji (1340 m), Crni vrh (1336 m). Unutar tih planina nalaze se prekrasni krajolici koji

bi se zahvaljujući prirodnim vrijednostima trebali zaštiti kao posebni rezervati i zaštićeni krajolici, preporučuje monogorafija „Prirodna baština Primorsko-goranske županije“. Tu spadaju: Pakleno, područje geomorfoloških posebnosti, bogato biljnim i životinjskim svijetom, cret Trstenik-relikt ledenog doba, draga Borovica, poznata po samonikloj šumi crnog bora i Mudna dol-kanjon poznat kao stanište divokoza i orlova.

Ispod planina smješteno je Grobničko polje pokriveno aluvijalnim i diluvijalnim naslagama. Nastalo je jačim raspadanjem i ispiranjem dolomitskih slojeva stijena Obruča-Jasenovice-Slemena i masiva Risnjaka u vrijeme pleistocena. Raniji naziv Grobničkog polja je Jelensko polje. Prostire se na 15 km2 površine i uz planine Obručke skupine, okružen je još sa dvadesetak planinskih vrhova. Brdo Hum 329 metara, dijeli ga na istočni krševitiji i manje nastanjeni dio, a brdo Čaval 328 metara na zapad-ni, zeleniji i naseljeniji dio. Prosječna nadmorska visina Grobničkog polja iznosi 310 metara. U istočnom dijelu obiluje velikim količinama šljunka, pretpostavlja se da su naslage na mjestima duboke od pet do deset metara. Na zapadnoj strani polja prostire se većinom obradivo tlo čija debljina iznosi od 20 cm do jednog metra. Ispod tog tla nalaze se debeli slojevi pijeska.

prirodna baština

Grobničke Alpe u zaleđu Rijeke privlače nesvakidašnjom ljepotom

U zaleđu Rijeke, iznad Grobničkog polja uzdižu se Grobničke Alpe, planine koje su bogatstvom reljefnih oblika i vegetacije u prošlosti bile značajne domaćem stanovništvu. Na njihovim obroncima i livadama žitelji su uzgajali ovce. Živjeli su u svojim pastirskim kolibama, kosili livade, izrađivali ogrjevno drvo, palili drveni ugljen. Danas ih posjećuju brojni planinari i izletnici

Od Grobničkog polja do najviših vrhova zapažaju se područja raznolike vegetacije, koja mu daju posebnu draž i ljepotu. Na prisojnim padinama i podnožjima vrhova rastu šume hrasta medunca i bijelog graba, tvoreći vrlo izražen pojas mediteransko-montane vege-tacije. Nastavno, na te se šume nadovezuje područje pretplaninske vegetacije,šume planinskog bora krivu-

Fratar

Obruč

Piše: Vesna Pleše

Foto: T. Grgurić i arhiva



lja. Područje bukovih šuma rasprostranjeno je u bujičnim udolinama, a posebice u predjelu Paklenog.

Na obroncima planina Obručke skupine nalaze se brojni trav-njaci prekriveni travom zvanom uskolisna šašika. Na dolomitnim grebenima i zaravnima rastu biljke poput kluzijeve sirištare, trocvjetne mlječike, šiljastog šaša, crvenog likovca. U vlažnim žljebovima rastu trava beskoljenka, ilirska gladiola,ilirska perunika, uskolisna pe-runika i kranjski ljiljan kao zaštićene biljne vrte.

U ponikvi Koprivenac između Fra-tra i Vidalja stanište je puzave vrbe vrlo rijetke vrste. U pukotinama stijena rastu endemične biljke, a jedna od najljepših je kitaibelov pakujac.

Krajolik je bogat i brojnim životinjskim vrstama poput medvjeda, vuka, lisice, divlje mačke, risa,divokoze i divlje svinje.

Od vodozemaca u lokvama podno Ćunine glave zabilježeni su veliki vodenjaci i žaba krastača, ali ima i drugih vrsta poput alpskog vodenjaka, žutog mukača i šumske žabe.

Na prostranim livadama uz bogat svijet kukaca ima i lep-tira kao što su kranjski ovnići i uskršnji leptiri. Od ptica su ne-zaobilazne ševe.

Značajniji vrhovi koje bi tre-balo posjetiti su Obruč, Fratar i Pakleno. Po svojoj ljepoti poznat je i kanjon Mudna dol.

Obruč je dobio ime po vodoravnim slojevima vapnen-ca, koji kad se gleda iz daljine podsjećaju na prstenove. Na Obruču su zanimljive brojne škrape, žljebovi i kameni blo-kovi.

Pakleno je šumska udolina divlje ljepote i teško prohodna.

Prepuna je velikih jama snježnica i kamenitih masiva izbrazdanih pu-kotinama. Pakleno se nalazi tridesetak minuta hoda od planinarske kuće na Hahliću.

Fratar je zanimljiv zbog lijepih vidikovaca, s posebno lijepim pogledom na obližnje Pakleno.

Kanjon Mudna dol, klanac je duboko usječen u planinu. Uspon do njega prilično je naporan, ali ga treba posjetiti zbog ljepota nedodirnute divlje prirode i bogatstva relje-fnih oblika. Na pojedinim mjestima širok je svega jedan do dva metra. U kamenitom koritu posebno su zanimljivi „lonci“koje su izdubile bujice.

Do svih ovih odredišta vodi nekoliko markiranih planinarskih staza. Najčešće se koriste putevi koji vode prema planinarskom domu na Hahliću, srcu ovih planina. Planinarski dom na Hahliću izgrađen je 1926. Izgorio je do temelja 1941. Ponovo

je obnovljen u razdoblju od 1964. do 1968.

Jedan od puteva vodi od Dražica i Podkilavca, mjesta na Grobničkom polju, preko doline Borovice i travnatih padina Bur-njaka do Hahlića.

Drugim putem može se od smjera Podkilavca preko pastirskih stanova Dvori i stijena Kobile na travnate strmine Ćunine.Jedna od varijanti puta ide preko prijevoja pod planinu, između Obruča i Ćunine.

Posebice je zanimljiv, ali vrlo naporan put preko Mudne doli. Iz zaleđa vodi i put od Suhog preko Previjka do Paklenog.

No, na Hahlić se može doći i iz smjera Platka i Kamenjaka, kao i iz smjera izvora Rječine, gdje pro-lazi uz poznati arheološki lokalitet Rimski zid.

Ponikva Ceclje

Mudna dol

Jelov naraštaj na kamenu

U toj skupini planina ističu se vrhovi s visinom većom od tisuću metara. To su planine

Obručke skupine Trstenik (1243 m), Obruč (1377 m), Suhi vrh (1350 m), Fratar

(1353 m), Ćunina (1160 m), Osoji (1340 m), Crni vrh (1336 m).


Grobničke Alpe u zaleđu Rijeke privlače nesvakidašnjom ljepotom


U prisutnosti vi- še od 500 sin-dikalaca iz cijele Hrvatske

te brojnih gostiju, najveći šumarski sindikat je kroz jednoipolsatni program ukratko, prikazivanjem promotivnog filma te prigodnim govorima, podsjetio na proteklo razdoblje ustrojavanja, rada i dostignuća. Većina poruka ipak je bila okre-

Hrvatski sindikat šumarstva, prva i najveća sindikalna organizacija u šumarstvu, postao je punoljetan. Točno na dan osnutka, ��. studenoga, ali �8 godina kasnije, u Kongresnom centru Globus na Zagrebačkom velesajmu svečano, a ipak skromno, skoro bismo rekli u duhu vremena koje je u cijelom svijetu označeno kriznim, obilježen je ulazak u doba zrelosti

nuta sadašnjem trenu-tku označenom krizom i onome što sindikalce čeka u narednom razdo-blju.

Predsjednica HSŠ-a Gordana Colnar je obraćajući se članstvu te gostima, podsjetila na trusne dane s početka 90-ih, na osnivanje sin-dikata, Domovinski rat i uključivanje sindikata u osiguravanje pomoći,

Gordana Colnar Darko Vuletić

S punoljetnošću dolaze nove obveze!

Herman Sušnik


Foto: Z. Lončarić

Sudionici proslave

�8 GODINA HRVATSKOG SINDIKATA ŠUMARSTVAsindikat


na razdoblje rasta i borbe za prava radnika.

Najvažnijim dostignu-ćima ona drži potpisivanje prvog Kolektivnog ugovora 1992. “jer ugovori su do 1990. bili nepoznanica, kako za sin-dikate tako i za poslodavce”, stalno pregovaranje za što bolje radničke uvjete, poseb-no plaće koje su kontinuirano rasle te uključivanje HSŠ-a u međunarodne sindikalne asocijacije. Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da HSŠ da-nas okuplja 76 % zaposlenih u šumarstvu i to je snaga s kojom moraju računiti i naši socijalni partneri“, rekla je. Predsjednica Colnar se dotakla i aktualnih zbivanja, opće krize te pokušaja nekih drvnih udruženja da to iskoriste traženjem produženja roka plaćanja ili pak otpuštanja radnika. Na takve zahtjeve, poručila je, ne treba nasjedati. Iznimno važnim Colnar drži i to što je HSŠ svih ovih godina ulagao u osposobljavanje i ob-razovanje svojih članova i povje-

S proslave jubileja

Dodjela priznanja

Dio rođendanskog slavlja

GostiObilježavanju punolje-

tnosti HSŠ-a prisustvovali su i državni tajnik Herman Šušnik, savjetnik ministra za šumarstvo Ivica Grbac, predsjedik NHS-a Krešimir Sever, tajnik Sindikata gozdarstva Slovenije Mari-jan Ferčec, predstavnik Vladina ureda za socijalno partnerstvo, članovi Nad-zornog odbora i Uprave Hrvatskih šuma, pred-stavnici drugih sindikata te brojnih institucija i ustanova.

PljesakPoseban pljesak zara-

dio je predsjednik Uprave HŠ Darko Vuletić kada je rekao da su Hš dosad ispunjavale sve obveze iz Kolektivnog ugovora prema radnicima, da će tako biti i ove godine „uz moguća iznenađenja“!

S punoljetnošću dolaze nove obveze!

renka. Novo doba nosi i nove obveze i HSŠ se, najavljujući preustroj, sprema za to.

Čestitajući HSŠ-u obljet-nicu, državni tajnik Herman Sušnik je rekao da je sindikat u proteklom razdoblju iska-zao svoju zrelost potvrdivši to i kroz članstvo u europskim udruženjima. On je podsjetio da je Hrvatska u fazi pregovora s EU te da i šumarstvo čeka proces promjena i prilagođavanja. „Ni Hrvatska nije ostala pošteđena globalne krize, a tek treba vi-djeti kako će se to odraziti na šumarstvo i drvnu industriju koji su jedna od strateški važnih djelatnosti pa su suradnja i do-bri odnosi u ovome sektoru i te kako važni“, rekao je.“ Racional-nim pristupom, dijalogom i su-radnjom treba se izboriti da se sačuvaju radna mjesta“, poručio je državni tajnik.

Predsjednik Uprave Hrva-tskih šuma Darko Vuletić je čestitajući jubilej, kazao kako je i HSŠ tijekom svoga postojanja ugradio “nekoliko ciglica u zgra-du koja se zove Hrvatske šume”. “Socijalni dijalog je uvijek potre-ban, posebno u kriznim situaci-jama, no neki tada pokušavaju hvatati u mutnom“, rekao je on, podsjetivši na neke inicijative

oko ukidanja OKFŠ-a. Okrenuvši se budućnosti, Vuletić je rekao da su Hrvatske šume stabilna tvrtka koja je dosad, a i ove će godine, ispunjavala sve obveze prema radnicima iz Kolektivnog ugovora. Tvrtku uskoro čeka re-strukturiranje “kojeg se ne treba bojati”, a već su počeli razgovori sa sindikatom o novoj vrijednos-ti boda.

Za svoj rad, koji je od osnutka do danas pridonio uspješnom razvoju HSŠ-a, po-jedincima i ustanovama na svečanosti jubileja podijeljena su priznanja i posebna priznanja.

Priznanja su dobili:Vlado Gradeček (Našice),

Mile Jurković (Gospić), Milivoj Marković (Koprivnica), Josip Cazin (Gospić), Ivan Luketić (Ogulin), Ivan Tomić (Osijek), Ilija Šarić, Ilija Lukić, Niko Lukač, Željko Stipanović (svi Vinkovci), Denis Štimac (Delnice); Upra-ve šuma Vinkovci, Delnice, Karlovac, Zagreb, Sisak, Split, Buzet, Podružnica HSŠ-a Del-nice, karlovački ogranak HŠD-a, Istraturist Umag, KUD Šumari. Posebnu nagradu i sindikalnu is-kaznicu dobio je student Božidar Hrvoj (s uspjehom nastupao kao junior na Svjetskom prvenstvu sjekača)


Rođendanska torta

KUD Šumari opet su oduševili

KUD Kralj Tomislav iz Biograda

Posebna priznanja:Hrvatske šume, Šumarija Makarska, Sindikat gozdarstva Slo-

venije, Odborovy zvaz drevo, lesi, voda Slovakia, Dragutin Lesar, članovi Inicijativnog odbora za osnivanje HSŠ-a, Ivan Grčić, Viktor Šporčić, Stjepan Šabarić, Gordana Colnar.

Svečanost obilježavanja punoljetnosti HSš-a svojim su na- stupom, kao i mnogo puta dosad, uveličali vjerni pratitelji šumarskih zbivanja, članovi KUD-a Šumari iz Vinkovaca (spletom kola iz Sla-vonije te međimurskih pjesama i plesova) te KUD Kralj Tomislav iz Biograda s pjesmama dalmatinskog podneblja.

Šumarska himnaProslava jubileja počela je izvođenjem Hrvatske himne

(KUD šumari), a završila Šumarskom himnom koju je otpjevao Ivica Grčić (opet uz Šumare). Na svoje su došli i ljubitelji Slavon-skih lola koje su zabavljale sindikalce u poslijepodnevnom programu.


mala enciklopedija šumarstvaRod kalmija (Kalmia) obuhvaća zimzelene,

rjeđe listopadne grmove iz porodice vrije-sovki (Ericaceae), kojoj u svijetu pripada više od 1500 vrsta. Lišće im je jednostavno, nasu-

protno, naizmjenično ili pršljenasto, sa cijelim rubom i kratkom peteljkom. Cvjetovi su jarko crveni (grimi-zni), ružičasti ili gotovo bijeli, u vršnim ili postranim štitastim cvatovima. Cvjetovi su rjeđe pojedinačni. Čaška je peterodijelna, vjenčić zdjeličast ili široko zvonast, ima deset prašnika, a plodnica je nadrasla.

Plod je suhi okruglasti pucavac (tobo-lac, čahura), peterodijelan, s mnoštvom sitnih sjemenki. Razmnožavanje kalmija je obično sjemenom, koje se posije rano u proljeće u toplim klijalištima ili sta-klenicima. Izrasli ponik se pikira i dalje presađuje. Razmnožavanje je moguće i poluodrvenjelim reznicama.

Sunčani i sjenoviti položaji - Kalmi- je dobro uspijevaju na pjeskovitom i ilo-vastom tlu, a glinasto i vapnenasto im ne odgovara. Premda ove biljke vole sjeno-vite položaje, rastu također i na sunčanim, a dovoljno svježim mjestima. Navodimo samo one koje se najčešće uzgajaju u na-sadima. Uskolisna kalmija (Kalmia an-gustifolia) je omanji zimzeleni grm koji izraste u visinu do 1 m. Ima duguljaste, nasuprotne listove, duge 2-6 cm, odozgo svijetlozelene i sjajne, a odozdo blijede. Cvjetovi su jarko crveni do ružičasti, u postranim štitastim cva-tovima, vjenčić je zdjeličast, lapovi jajoliki i žljezdasti.

Zbog izrazito lijepih raznobojnih listova i cvjetova, vrste ovoga roda, porijeklom iz Sjeverne Amerike, koje rastu u svijetlim šumama uzgajaju se u dekorativne svrhe, u vrtovima i na travnjacima

Kalmija (Kalmia)

Ova vrsta znakovita je po tome što godinama ne ogoli na donjim dijelovima, a cvate još bogatije od širokolisne kalmije. Na vlažnim tlima stvara korjenove izdanke. Osobito je atraktivna K. angustifolia ‘Ru-bra’, koja cvate sa crvenim cvjetovima, između žarke i tamnocrvene boje. Cvjetovi su rapoređeni u grupi-cama, a javljaju se tijekom lipnja i srpnja. Obrezivanje nije potrebno, jedino se mogu odrezati gole grane. Razmnožavanje se obavlja povaljenicama i zrelim ljetnim reznicama.

Širokolisna kalmija, lovorasta ruža(Kalmia latifolia) je oveći zimzeleni grm ili manje drvo, s gustom i zaobljenom krošnjom. Vrsta je udomaćena u Sjevernoj Americi, gdje postigne znatnu visinu (do 9 m), a u nas naraste približno 3 m visoko. Prvi put je opisana u Americi 1624. godine, a u Europu je done-

sena kao ukrasna biljka tijekom 18. stoljeća. Korijenje je vlaknas-to i tamno. Listovi su dugi 3-12 cm, , nasuprotni, eliptično lan-cetasti, odozgo tamnozeleni, a odozdo žućkastozeleni. Cvje-

tovi su ružičaste do bijele boje, zvjezda-stog oblika, u širokim vršnim štitastim cva-tovima s jarkocrvenim mrljama s unutarnje strane. Širokolisna kalmija ubraja se među najljepše zimzelene cvjetne grmove i pravi je izbor za svakog ljubitelja zelenila. Tako je tijekom svibnja i lipnja ovaj grm znako-vit po mnoštvu bijelih i ružičastih štitastih cvjetića. Pojedini cvjetići izgledaju poput porculana, a prašnici su razmješteni kao žbice na kišobranu, što cvijetu daje osobito atraktivan izgled. Zbog lijepih raznobojnih cvjetova uzgojeni su brojni kultivari koji se uzgajaju u vrtu ili na travnjaku. U punoj cvatnji biljka izgleda izvanredno lijepo, a zimzeleno lišće privlači pozornost tijekom cijele godine.

Svi dijelovi biljke su otrovni - Važno je napomenuti kako su svi dijelovi biljke otrovni, a simptomi otrovanja pokazuju

se nakon šest sati (anoreksija, depresija, neusklađeni pokreti, povraćanje, slabost, teškoće s disanjem, nes-vjestica, i na kraju smrt). I u nas, kao u pradomovini,

Širokolisna kalmija ubraja se među

najljepše zimzelene cvjetne grmove i pravi je izbor za svakog ljubitelja

zelenila. U prirodi je nalazimo

na stjenovitim padinama i u

brdskim šumskim područjima.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Močvarni lovor(Kalmia polifolia)

Širokolisna kalmija(Kalmia lati-folia)-čudesna raskoš cvjetova


ova je kalmija otporna na zimu. Nedostatak joj je što s godinama na donjim dijelovima postaje gola, no ispred nje se mogu posaditi niske vrste grmlja koje će je pokriti. U prirodi je nalazimo na stjenovitim padinama i u brdskim šumskim područjima, pokriva velika područja pod šumom, a nerijetko raste u šikarama.

Obje navedene vrste otporne su na zimu te su po prirodi biljke svijetlih šuma. Trebaju neznatnu sjenu, no podnose i izravnu sunčevu

svjetlost. Valja naglasiti kako se dobro mogu kombinirati sa slečevima, “alpskim ružama” (Rod Rhododendron), jer ovi imaju slične zahtjeve s obzirom na tlo i položaj.

Močvarni lovor (Kalmia polifolia; K. glauca) je zimzeleni grm koji naraste u visinu do 60 cm. Kora je crvenkastoljubičasta ili siva, iz-bojci su glatki, crvenkastoljubičasti, eliptičnog presjeka, debeli 1 mm. Ima ovalno do duguljasto, zaobljeno lišće, a cvjetovi su zvončasti na dugim izbojcima ružičasti do jarkocrveni, u vršnim štitastim cvato-vima. Plod je tobolac ljubičastocrvene boje, a sjeme žuto, nepra- vilno duguljasto dugo 1,5 mm, široko 0,3 mm. Razmnožavanje je sje-menom i korijenjem.

Biljka voli svježa i kisela tla(ph 3,0 do 7,9), vlažna i močvarna područja(borove močvare). Svi dijelovi biljke su otrovni.

Uskolisna kalmija je omanji zimzeleni grm koji izraste u visinu do 1 m. Ima duguljaste, nasuprotne listove duge 2-6 cm, odozgo svijetlozelene i sjajne, a odozdo blijede.

lika

Bogati smo siromašnim šumama“, riječi su kojima su me dočekali domaćini, upravitelj Šumarije Gospić

Mario Stilinović i rukovoditeljica gospićke Službe za ekologiju Mandi-ca Dasović. No, odmah su dodali da su to i jedne su od najljepših šuma!

I zaista, jesen u ličkim šumama iznimno je lijepa. Žuta, crvena i naranđasta, boje su koje dominiraju ovim krajem od rujna do listopada. Da su lijepe, ali i siromašne „stara je priča“ koja se vuče još od vremena Vojne krajine. Naime, razvojačenjem Vojne krajine i pripajanjem civil-

ŠUMARIJA GOSPIĆ

Šumarija Gospić, jedna od �� Šumarija gospićke Uprave, gospodari s blizu 4� 000 ha šuma u kojima je bukva zastupljena s 80%. Osim što su „bogati siromašnim šumama“, kako u ličkoj prijestolnici oslikavaju stanje šumskog resursa, što je premalo šumskih cesta, veliki problem u gospodarenju je i �8% još uvijek minski sumnjivih površina

Dipl. ing. Mario Stilinović

likaŠUMARIJA GOSPIĆ/UPRAVA ŠUMA SENJ


Bogati siromašnim šumama koje su još i minirane!nom dijelu Hrvatske, Austrija je morala riješiti pravo služnosti Krajišnika u krajiškim državnim šumama. Izlučene šume na području svake pukovnije činile su jednu cjelinu pod nazivom – imovne općine. Osnovano je 10 imovnih općina, a jedanaesta, Lička imovna općina nikada nije konstituirana jer je dobila loše i nekvalitetne šume. Tako je tim šumama upravljao kraljevski šumarski ured u Otočcu. Danas „ličkim šumama“ gospodari gospićka Uprava u čijem se sastavu nalazi 12 šumarija.

Jedna od od njih, Šumarija Gospić, zauzima sjeveroistočne padine srednjeg i južnog Velebita, dio Ličkog polja i Ličkog sre-dogorja. Ukupno je 56 zaposlenih, a o revirima brinu tri revirnika i jedna revirnica. Na jugu graniči sa Šumarijom sv.Rok i Udbinom, na zapadu sa Šumarijom Karlobag, a na sjeveru sa Šumarijama Perušić i Korenica. Nadmorska visina Šumarije Gospić kreće se od 565 do 1758 m/nm, što je ujedno i visina najvišeg vrha Vele-bita, Vaganskog vrha. Upravo se ovdje skriva jedan od razloga loše kvalitete ovih šuma. Nadmorska visina, snijeg i vjetar učinili su svoje te su na ovom području vrlo česte sastojine klekovine, bukve i bora. Upravo je bukva najzastupljenija šumska vrsta ovoga kraja te pridolazi s oko 80% u ukupnom udjelu drveća. Nakon nje slijedi hrast kitnjak, zatim grab, jela te kulture smreke, običnog i crnog bora te ariša i američkog borovca. Zbog velike površine Šumarije od gotovo 41 000 ha, ističe se orografska i biljna raznolikost. Nepristupačan i iznimno zahtjevan teren ra-zlog je i slaboj otvorenosti šuma – 6,01 km/1000 ha – što je dovelo do prezrelosti sastojina. Tamo gdje nepristupačnost šumama nije uvjetovana prirodnim preprekama (velike strmine i nagibi, vrtače i škrape), za to se pobrinuo čovjek te su nakon rata velike površine kojima gospodari Šumarija Gospić ostale pod minama. Šumarija je podijeljena u 13 gospo-darskih jedinica ukupne površine, a od ukupne površine Šumarije mini-rano je 28%, odnosno 11 286 ha. Drvna zaliha iznosi 5 059 739 m³, od toga je čak 37% na miniranom području. Godišnji prirast je 133 000 m³. Godišnji etat iznosi 56 786 m³, glav-ni prihod 33 602 m³ te pre-thodni prihod 23 184 m³.

Zanimljivost Šuma-rije Gospić jesu svakako kulture četinjača u Ličkom polju gdje se ističe GJ „Medačke borove kulture“. Podizanje nasada četinjača na području Ličkog polja započelo je krajem 19 st. (nacrt zemljišta pod na-zivom „Vriština“ je iz 1895 god.), no najintenzivnija sadnja kultura zbila se između 1963. i 1968. go-dine. Investicijski elabo-rat izradilo je tadašnje Šumsko gospodarstvo

Gospić i njime je planirano podizanje plantaža i inten-zivnih kultura brzorastućih četinjača na površini od 2000 ha. Zasadi su podizani školovanim sadnicama crnog i običnog bora, ariša, smreke i američkog boro-vca. Površina „Medačkih borovih kultura“ iznosi 2 350 ha s drvnom zalihom od 162 000 m³. No, zbog mini-ranosti terena nedostupno je 1 060 ha odnosno 102 470 m³ drvne zalihe.

Drvna zaliha iznosi 5,059.739 m³, od toga je čak 37% na miniranom

području.

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: M. Dasović, I. Devčić Buzov

I to su bukove šume

Lugarnica Jadovno

lika


Upravo je program razminiravanja na prvom mjestu prioriteta upravitelju Stilinoviću, no površina je puno, a sred-stava kao i uvijek malo.“ U protekle dvije godine odrađena su dva projekta na razminiravanju pristupnih puteva ,a u idućoj godini planira se nastavak razminiravanja, no u konkretnim odjelima koji su za Šumariju najbitniji“, naglasio je Stilinović.

U sastavu Šumarije nalazi se i rasadnik Vujnović Brdo koji se bavi proizvodnjom šumskog sadnog materijala, a u po-sljednje vrijeme sve se više pažnje pridaje i proizvodnji hor-tikulturnih biljaka. Površina rasadnika iznosi 14 ha od čega je proizvodno 10 ha. Za potrebe uzgoja običnog i crnog bora u rasadniku, još je 1966. godine uspostavljena klonska sjemenska sastojina na području GJ „Visočica – Razbojna draga“ u odjelu 93 a i 93 b. Plus stabla crnog bora porijeklom su iz Hrvatske, a manji broj je iz BiH. Broj klonova bio je 36, a u plantaži je bilo i 30 klonova običnog bora čija plus stabla su također iz Hrvatske i BiH. Plantaža je popunjavana 1978. godine zbog napada zečeva i glodavaca. U požaru koji je poharao plantažu 1988. go-dine izgorjelo je 54 stabla crnog bora i 404 stabla običnog bora. Plantaža je također dodatno nastradala i u Domovinskom ratu zbog sječe stabala te je nakon rata ostalo svega 40% sposobnih rameta za proizvodnju sjemena.

Zbog konfiguracije terena na području Šumarije nalazi se veći broj zaštitnih šuma koje imaju protuerozijsku funkciju. Je-dna od važnijih zaštitnih šuma nalazi se unutar GJ Jadovno-Jaz-bine oko vodocrpilišta kojim se opskrbljuje cijeli grad Gospić.

„Za iduću godinu planiramo izraditi dodatnih 11 km protupožarnih puteva“, kaže upravitelj Stilinović. Iako Šumarija

spada u područje II.kategorije opasnosti od požara, vatrene stihije nisu rijetkost, osobito tijekom mjeseca veljače i ožujka kada se pali korov na poljima. Tada najviše nastra-daju kulture četinjača koje se nalaze unutar polja, no zato se oko kultura radi zaštitni pojas od izrovane zemlje. Na području Šumarije na-lazi se jedna protupožarna

Borba za opstanak

Površina 4� 000 ha13 gospodarskih jedinica80% bukveOtvorenost šuma–6,01 km/1000 haDrvna zaliha 5,059.739 m³,37% drv.zalihe na miniranom područjuGodišnji etat 56.786 m³

osmatračnica - Oštra. Smještena je na vrhu brda te pokriva 90% područja kojim gospo-dari Šumarija Gospić. Preostali teren obilaze nadzornici parka prirode „Velebit“ te su ove dvije službe u stalnoj vezi tijekom trajanja protupožarne sezone. Upravitelj naglašava kako je suradnja između „velebitaša“ i šumara i više nego dobra tijekom cijele godine.

U ličkim šumama osim šumara i nad-zornika vrlo vjerojatno ćete sresti i medvjeda. Naime, kako kazuje Stilinović, medvjeda je sve više i gotovo se svakodnevno događaju su-sreti između radnika i lugara s ovim najčešćim stanovnikom Velebita. No, bez straha, jer do sada neugodnih susreta nije bilo. Sudeći po anegdoti koju je ispričao upravitelj, od nji-hove povećane brojnosti najviše pate pčelari. Naime, nakon stalne pljačke jedne od njego-vih košnica jedan pčelar je sve pčele odlučio premjestiti bliže gradu kako bi pobjegao od drskog razbojnika, no nakon nekoliko dana neugodno se iznenadio. Umjesto jedne uništene košnice ovoga puta naletio je na još osornijeg medvjeda koji je zaista imao veliku želju za slatkim jer mu je uništio sve do za-dnje košnice. Eto, ako u Lici dođe do nestašice meda – krivi su medvjedi!

Šume crnog bora

Minirana kultura četinjača


Ne zna se je li čuvena proročica Pitija u svo-jim poznatim proročanstvima antičkim veličanstvenicima, posebno vojskovođama koji su dolazili po savjete i tražili odgovor

uglavnom na jedno pitanje, ići u rat ili ne, prorekla i to da će se jednom, nekoliko tisuća godina kasnije, ispod jednog od najsvetijih mjesta antičke Grčke, Delfa, uzdizati nepregledno carstvo maslina. Kako se svaki njezin odgovor mogao dvojako tumačiti te je zbog toga uvijek bila u pravu, treba vjerovati da je i to predvidjela! I ne samo da će ova sveta biljka prekrivati veliku dolinu podno Delfa, nego da će zauzeti svaki slobodni prostor Grčke! A slika je doista fantastična: spuštajući se zavojitom cestom od Delfa prema moru ulazite i prolazite kroz šumu maslina, kojoj kao da nema kraja!

Maslina je u Grčkoj, prema legendi u zemlji svoga porijekla, bila sveta biljka, a to je danas još više! I Hrvatska se posljednjih godina poticajnom sadnjom ove najkorisnije voćke na svijetu pokušava priključiti ostalim sredozemnim zemljama gdje su masline i maslinovo ulje dosegli kult nezmjenjive i najzdravije namirnice. Kada bi se neki uvjeti poboljšali, a problemi (administrativni, zemljovlasnički pa i financijski) smanjili, taj bi proces na opću korist bio i brži

Delfi su danas jedno od nezaoblizanih mjesta svake turističke ture po Grčkoj pa iako ulaznice nisu baš jeftine (6 E), nitko neće propustiti vidjeti ostatke hrama boga Apolona, kazališta, stadiona na kojem su se održavala atletska natjecanja ili pak čuveni Tolis, dorsku kružnu građevinu od mramora. A u muzeju u Delfima čuvaju se iznimni eksponati kao što je Ini-ohos, Sfinga iz iz blaga Naksionjana, reljefi iz drugih gradova i drugo.

Za nedavnog višednevnog boravka u Grčkoj skupina šumara imala se priliku uvjeriti, kroz koje god mjesto da je prošla, kako je maslina doista posebno drvo, uz mnoge druge i jedan od simbola ove sre-dozemne zemlje. Uostalom, prema legendi, maslina je i ponikla u Grčkoj, iz dodira tla kopljem božice Atene


Treba nam kult masline i maslinovog ulja!

maslinarstvo KAKO POVEĆATI POVRŠINE POD MASLINAMA


Foto: M. Mrkobrad PitijaMitska proročica Pitija obitavala je u Delfima, proročištu boga sunca Apolona, zaštitnika proroka i pjesnika (8. st. p. K.). Njezine često puta halucinogene riječi i proročanstva posljedica su, istraže-no je mnogo godina kasnije, isparavanja plinova iz rasjeda i pukotina oko Delfa (metan, etilen ug. dioksid)


Barata se s više podataka o tome koliko Hrvatska danas ima maslina, od onih koji tvrde da je to pet, do izvora koji govore o šest milijuna stabala. I podaci o količini proizvedenoga extra djevičanskoga ulja su različiti, od 4,5 milijuna litara do 6 milijuna godišnje. Uz još uvijek inznimno malu potrošnju ni to nije dovoljno da zadovolji domaće potrebe (jer određene količine se izvoze) pa se oko dva milijuna litara uveze. E, tu ima svega i svačega, jer se ponekad i uveze „svašta“. U usporedbi s europskim standardima, Hrvatska u potrošnji još uvijek kaska za vodećim sredozmenim zemljama, ali i europskim prosjekom. Tako je danas najveći potrošač maslinova ulja Grčka pa i Malta (20 litara po stanovniku godišnje), Španjolci troše 16, Talijani 15, a Hrvati oko 1,5 litru godišnje! A Europa je i najveći proizvođač (80% svjetske proizvodnje) i najveći potrošač malsinovog ulja (70% ukupne svjetske potršnje!). Hrvatski proizvođači ne trebaju se stidjeti kvalitete svoga ulja, naprotiv. U jedini svjet-ski almaßnah s popisom najkvalitetnijih maslinovih ulja, L’exstraverginhe, za 2009. iz Hrvatske su ušla 54 maslinova ulja.

Maslinovo ulje jedna je od najzdravijh namir-nica današnjice. No ne koristi se samo u prehrani nego je oduvijek bilo, a danas je još više, i lijek. Nezasićene masne kiseline kao i vitamini A, D, E, i K smanjuju ta-kozvani loši kolesterol. Ova gotovo savršena masnoća, a bez nje ljudski organizam ne može, lako je probav-ljiva, smanjuje podložnost bolestima krvnih žila i srca, sprječava pojavu gastritisa, štiti jetru od masnih degeneracija, da spomenemo samo neke od blagot-vornih utjecaja maslinova ulja u čuvanju zdravlja. U novije doba sve više se koristi u farmaceutskoj indus-triji kao nezaobilazni sastavak različitih pripravaka za uljepšavanje!

Uzdizanju kulture, moglo bi se reći i kulta maslinova ulja, i općenito svijesti o korisnosti i potre-bi veće potrošnje, na svoj način pripomažu i novinari, članovi Zbora novinara za okoliš i Zbora novinara koji prate medicinu i zdrastvo, koji svake godine u Grožnjanu u Istri, u listopadu, organiziraju stručne tematske rasprave o maslinarstvu.

I ove godine među brojnim se temama našla i jed-na vrlo praktična: kako koristiti maslinovo ulje u (zdra-voj) prehrani?

U prilogu koji donosimno, vrsna stručnjakinja dr. sc. Donatella Verbanc piše o nekim zabludama oko upotrebe maslinovog ulja.

Na ovogodišnjoj 6. zdravstvenoj konferenciji o maslinovom ulju u Grožnjanu, početkom listopada, uz ostalo, predstavljena je nova, iznimna stručna publikacija s područja maslinarstva. Radi se o knjizi poznatog istarskog stručnjaka Itala Žužića „Maslina i maslinovo ulje-s posebnim osvrtom na Istru“.

„Ovo je gotovo prava mala enciklopedija maslinarstva, s posebnim osvrtom na Istru, u koju je vrsni praktičar Žužić pretočio svoje veliko iskustvo i dugogodišnji istraživački rad“, rekao je predstavljajući djelo njegov recenzent prof. Ivo Miljković, i sam veliki stručnjak i poznavatelj prilika u agraru. Stoga knjiga može dobro poslužiti i onima koji su početnici u maslinarstvu, ali i stručnjacim kao koristan priručnik. Osim mnoštva korisnih savjeta o uzgoju, tehnikama i sortama maslina, knjiga se bavi i maslinovim uljem, njegovim vrijednostima i načinom proizvodnje.

„Masline i maslinovo ulje-s posebnim osvrtom na Istru“

S predstavljanja knjige I.Žužića

Masline u izmaglici ispod Delfa u Grčkoj

Šuma maslina

koja se s bogom Posejdonom borila za prevlast u Atici. Svemoćni Zeus tada je presudio da je njezin dar grčkom naro-du vrjedniji i dodijelio joj Atiku.

Danas, Grčka je uz Italiju i Španjolsku zemlja s najviše površina pod maslinama. Prema posljednjim po-dacima ona raspolaže s oko 40 milijuna stabala ove najkorisnije voćke na svijetu pa onda i ne čudi što proizvodi najviše maslinova ulja, toga „tekućega zlata“, kako ga je još Homer običavao zvati.

I što je ulje tamo, za naše prilike, nevje-rojatno jeftino (pakiranje od pet litara može se dobiti za 19 eura (!) pa su naši turisti ispraznili policu u jednoj trgovini „do posljednje litre“!

Hrvatska (i) kao sredozemna zemlja ima privilegiju (baš tako!) mogućnosti uzgajanja maslina! Površine pod ovom voćkom se iz godine u go-dinu, zahvaljujući različitim državnim poticajima, povećavaju. Poticaji se daju i na posađeno stablo i na prodano ulje.


zdrava hrana

Evo nekoliko odgovora na takva pitanja koja se često predmet rasprave.

Maslinovo ulje nije zdravo ako se upotrebljava za kuhanje?

NETOČNO! Kuhanjem i prženjem

maslinovog ulja gube se neki biofenoli, lako hlapljivi alkoholi i esteri te se mijenja miris, ali se nutritivna vrijednost ne mijenja. S uljima koja imaju specifičan miris bolje je pripremati salate ili ih dodavati na već gotova jela.

Zagrijavanjem maslinova ulja nastaju zasićene i trans-masne kiseline?

NETOČNO! Maslinovo ulje ima u sebi

visoki postotak jednostruko nezasićene masne kise-line – oleinske kiseline pa je otporno na oksidaciju i hidrogenaciju. Ispitivanja su pokazala da oksidacija i hidrogenacija nastupaju mnogo manje kod maslino-va ulja u usporedbi s ostalim sjemenskim uljima. U svakom slučaju, do hidrogenacije može doći u vrlo malom postotku te se ona izuzetno rijetko događa prilikom klasičnog pripremanja hrane na maslinovom ulju u domaćinstvu. Zasićene masti ne mogu nastati u postupku kuhanja s maslinovim uljem prilikom sva-kodnevne pripreme jela (za to su potrebne znatno veće temperature) i dodatak vodika.

Kuhanje s maslinovim uljem smanjuje nutritivnu vrijednost jela?

NETOČNO!Kuhanjem i prženjem se smanjuje koncentracija

pojedinih biološki aktivnih spojeva i vitamina prisu-tnih u sirovim namirnicama. Nije riječ o ulju na kojem se kuha, već o samom procesu kuhanja, koje uništava neke termolabilne tvari iz hrane. Maslinovo ulje u sebi sadrži stabilizatore koji štite hranu od gubitka hra-njivih tvari prilikom kuhanja. Jedna od tih tvari, koja djeluje zaštitno, je vitamin E koji je značajno zastu-pljen u maslinovu ulju.

Koja je najbolja temperatura za pripremu jela s maslinovim uljem?

Kad se grije, maslinovo ulje je najstabilnija od svih masnoća. U prvom redu je to zahvaljujući stabiliza-torima prisutnim u ulju. Njegova visoka temperatura dimljenja (210 °C) znatno je viša od temperature koja je potrebna za prženje i pečenje hrane na maslino-vom ulju (oko 180 °C). Probavljivost maslinova ulja ne

Kuhanje s maslinovim uljem - činjenice i zablude

Je li preporučljivo i zdravo peći i pržiti na maslinovom ulju, koje su to optimalne i granične temperature, kako racionalno postupati u pripremanju hrane na maslinovom ulju, neka su od svakodnevnih pitanja onih koji su se u svojoj prehrani (potpuno) okrenuli pripremanju hrane na maslinovom ulju

mijenja se s grijanjem, čak i ako se upotrebljava više puta uzastopce za prženje.

Ponašanje maslinova ulja prilikom prženja hrane

Prilikom prženja, mast zamjenjuje dio vode sadržane u hrani. 60% vlage sadržane u hrani mora ishlapiti prije no što maslinovo ulje penetrira u hranu, dok se ostala ulja ‘’iz- mjenjuju’’ znatno ranije. Stoga, prženje u maslinovu ulju čini hranu manje masnom, više hruskavom, s manjim sadržajem masti i manje kaloričnom.

Što kaže znanost - Grijanjem maslinova ulja dolazi do smanjenja koncentracije hidroksitirosola i njemu sličnih biofenola. Grijanjem se djelomično razgrađuje alfa-tokoferol. Oleinska kiselina, steroli, skvalen, triter-penski alkoholi i biološke aktivne kiseline sadržane u maslinovom ulju ostaju stabilni prilikom grijanja.

Važno je da je ulje kvalitetno-extra djevičansko!

Piše: Dr. sc. Donatella Verbanc

Još jednom ponovimo!Maslinovo ulje je sok voćke – masline. Većina

ostalih ulja dobiva se cijeđenjem sjemenki. Ekstradjevičansko maslinovo ulje pojačava okus jela i čini jela ukusnijima. Maslinovo ulje neophodni je dodatak ukusnim sirovim jelima, ali se jednako tako može koristiti za pripremu jela ili se uz to dodaje i na gotova jela. Maslinovo ulje različitoga mirisa i jačine se može kombinirati za pripremu raznih vrsta jela i pogodno je za prženje, pečenje (jer ne penetrira u namirnicu, već je samo „obloži“ pa jedemo manje masnu hranu), a koristi se i u pekarstvu.



Piše: Tanja Devčić

Foto: O. Vlajnić

NJEMAČKA ISKUSTVA / ŠUMSKE ŠTETE I TURIZAMnjemačkaSuradnja dvaju ministarstava potvrđena je, još

ranije, na projektu introdukcije dabra u Hrvat- skoj pa je logično bilo očekivati da će se su-radnja nastaviti i na nekim drugim projektima,

konkretno na Šumarskoj pedagogiji.Riječ je o projektu EU za popularizaciju šuma i

šumarskog sektora kod djece i mladeži kako bi se smanjile tenzije i nerazumijevanje onih koji gospodare šumama i onih koji ih koriste za rekreaciju i uživanje. Ujedno, realizacijom projekta Šumarske pedagogije, Bavarci daju svoj obol „Dekadi edukacije“ za održiv razvoj 2004.-2015. koju je proglasila Opća skupština UN.

Europska unija provedbom Šumarskog akcijskog plana /Fo-rest Action Plan) promiče znanja o okolišu i omogućava razmjenu in-formacija s ciljem podizanja razine svijesti o šumarstvu i održivom gospodarenju šumama.

Šume u Bavarskoj su 54% u privatnom vlasništvu, 30% u vlasništvu države, a 13% imaju općine i gradovi. Privatne šume u rukama su 700 000 šumoposjednika pa tako prosječno svakome od njih pripada 2 ha šuma. Bavarske šume kao poduzeće u državnom vlasništvu osnovano je 2005. godine kada je obavljena šumarska reforma i osnovano je 47 poljoprivrednih i šumarskih ureda.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva države Bavar-ske bilo je domaćin grupi od 10 sudionika iz Hrvatske, predstavnika Ministarstva šumarstva, Hrvatskih šuma i JU parkova prirode Medvednica i Žumberak-Samobor-sko gorje.

Nakon radionica u Centru za doživljaj šume Grün-wald, nedaleko Munchena, gdje smo se upoznali s ne-brojenim mogućnostima upoznavanja djece sa šumom, otišli smo u posjet jedinom nacionalnom parku Bavar-ske.

Nacionalni park Bavarska šuma prostire se na 24.250 ha u području Donje Bavarske uz samu granicu s Češkom gdje se nalazi češki N.P. Šumava koji s Ba-varskom šumom čini prirodnu cjelinu. Bavarska šuma je prvi Nacionalni park u slobodnoj državi Bavarskoj utemeljen 1970.godine. Ovaj Nacionalni park u kome je šuma temeljni fenomen sastavljen od smrekovih sastojina u vršnom dijelu iznad 500 m/nm i mješovite predplaninske prirodne šume. Ovo naglašavam jer su smrekove sastojine uglavnom sađene.

Grupa hrvatskih šumarskih stručnjaka je u organizaciji Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva te Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva Slobodne države Bavarske u okviru studijskog putovanja od �4.do �7. listopada boravila u Bavarskoj (Njemačka). Cilj je bio upoznavanje hrvatskih stručnjaka šumara i biologa s bavarskim iskustvima u zaštiti i promidžbi šuma kroz Centre za doživljaj šume i projekt nazvan Šumarska pedagogija

Po svojim ljepotama Bavarske šume ne odskaču od, na primjer, šuma Gor-skog kotara, dok su vele-bitske daleko ljepše već i zbog krškog terena na ko-jem rastu.

Nešto im je ipak zajedničko – smrekov potkornjak koji je prisu-tan i u našem Nacional-nom parku Sj. Velebit, a u Bavarskoj šumi je napravio katastrofu. Bila je to jedin-stvena ocjena hrvatskih i bavarskih šumara. Blizu 4000 ha šume u planinskom dijelu parka doslovno je pojedeno od potkornjaka. Suha debla visokih smreka strše poput strašila prema nebu, druga leže na podu i raspadaju se u truleži. Pra-vo groblje s vranama koje kruže iznad ovog šumskog stratišta. Kada je pošast krenula 1983. godine vo-dile su se velike polemike što učiniti, kako zaustaviti katastrofu i propast šume. Lokalno stanovništvo tražilo je hitnu akciju i sječu (elimi-naciju) bolesnih stabala, ali zaštitari i djelatnici parka su odlučili prepustiti sve prirodi pa neka ona učini svoje i uspostavi ravnotežu, što koštalo da koštalo. Tako je napravljen sanitarni kor-

Cijelo područje zahvaćeno

potkornjakom ima izgled

„posljednjeg dana“

Stručnjaci iz Hrvatske u Njemačkoj

Grünwald

Kako štete (od potkornjaka) pretvoriti u turističku atrakciju!


don, a šuma u Nacionalnom parku prepuštena je njemu – njegovom veličanstvu potkornjaku. S vremenom su dovitljivi Bavarci baš taj dio šume odlučili učiniti pristupnim za razgled brojnim posjetiteljima. Napravili su drvene staze s rukohvatima kojima prolazite zgražajući se nad tim što mali insekt može učiniti velikom i jakom deblu. Cijelo područje zahvaćeno potkornjakom ima izgled „posljednjeg dana“ ili vijetnamskih šuma nakon bacanja defolijanata u ratu SAD i Vije-tnama.

Zanimljivo je da upravo taj dio Naci-onalnog parka izaziva veliku pozornost po-sjetitelja, daleko više nego li zdrave šume oku-pane jesenskim suncem i bojama od žute do crvene.

Priroda i vrijeme čine svoje pa se tako između mrtvih trupaca smreka i jela javljaju mlade smreke , breze te čitava lepeza grmolikih biljaka poput boro-vnica.

Objašnjenje stručnjaka Nacionalnog parka Bavarske šume glasi: „Ovo je Nacionalni park i tu ne želimo intervenirati, dovoljno imamo šume pa 4000 ha možemo prepustiti štetniku i vidjeti kako će se stvari razvijati i kako će se šuma sama oporaviti“.

Razmišljam o Lomskoj Dulibi na Velebitu, o Ledenoj Dragi i Lubenovcu, i ne bih željela na tim mjestima umjesto šume vidjeti ovakvo groblje, unatoč svijesti o tome da će priroda regulirati stvari na svoj način – dugotrajno i sigurno.

S jedne strane ovakav tip totalne zaštite, kakav primjenjuju Ba-varci, u slučaju potkornjaka i smrekovih šuma, a s druge strane kroz cijeli nacionalni park vozite se asfaltiranim cestama, doduše autobu-

som čiji je pogon na bioplin.Usred Nacionalnog parka Bavarska šuma

postoji i veliki ZOO, ograđeno područje u kome živi ris, koga možete fotografirati s čeka uokolo ograđenog prostora.

U Centru za posjetitelje možete se upoznati sa svim vrijednostima flore i faune Nacionalnog parka Bavarska šuma , u kojem

vaše dijete može koristeći stetoskop slušati kako kolaju sokovi sta-blom ili kako potkornjak buši hodnike u smrekovom deblu. To je samo mali djelić onoga što u društvu osposobljenog šumara možete doživjeti u šumi, koji vam otkriva jedan novi , drugačiji svijet od onog u kome danas živimo. To se posebice odnosi na djecu koja već s tri godine znaju i prepoznaju marke automobila, ali ne poznaju ni biljke

Zanimljivo je da upravo od pokrnjaka uništeni dio parka izaziva daleko veću pozornost posjetitelja od zdrave šume

okupane jesenskim suncem.

Turisti razgledavaju pustoš koju je ostavio smrekov potkornjak!

Kako štete (od potkornjaka) pretvoriti u turističku atrakciju!


ni mnoge šumske životinje. Stoga bi Centri za doživljaj šume i šumska pedagogija mogli naći mjesto i u našim prirodnim šumama.

Od predstavnika Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, našeg bavarskog domaćina Dirka Schmech-ela, saznajemo kako je Ministarstvo često na meti zele-nih udruga, zato što kažu da ne vode dovoljno računa o održivom gospodarenju šumama, da pretjeruju s otvaranjem šumskih cesta (koje usput i asfaltiraju) i na kraju zbog pretjerane sječe drveta. Zbog toga je u njihovom Ministarstvu šumarstva najvažniji i najbolje ekipiran odjel Šumarske politike i zaštite okoliša.

Hrvatski šumari sigurno bolje gospodare šumom od bavarskih šumara, ali mogu od bavarskih ko-lega naučiti kako komunicirati s javnošću i kako šumu i neophodno gospodarenje šumom predstaviti javnosti.

Jedan od načina su i velike informativne table ko-jima se građani mole za razumijevanje jer se „na ovom odjelu obavlja sječa neophodna za gospodarstvo, ali i pomlađivanje šuma. Zahvaljujemo na razumijevanju“ i u potpisu Bavarske šume . Može li se tako nešto vidjeti primjerice na Medvednici, u Parku prirode u kojem se gospodari šumom?

Na samoj granici Bavarske i Češke postavljena je Noina arka izgrađena od staklenih debelih traka koje su izradili u Spiegelau, gradiću koji je na samom rubu NP Bavarska šuma poznat po staklarskoj industriji, dok je ruku drveta koja nosi arku izradio kipar iz Češke.

Skulptura je teška 3 tone ,a dopremljena je na 1200 metara visine.

„Stratište“ smrekovih šuma nakon olujnog vjetra

Nekad bila šuma

Noina arka

Kako padne, tako ostane!



Špilja Puzara nalazi se između mjesta Rovanjske i Modriča, svega 15-ak metara iznad mora. Ulaz je relativno

malen, ali ništa naspram prvog pro-laza koji se nalazi samo par metara dalje. Radi se o rupi dimenzija 30x50 cm kroz koju se treba provući kako bi se ušlo u unutrašnjost špilje. Nemoguće?! To je bila i moja prva pomisao, no nakon detaljnih in-strukcija i demonstracije prolaza shvatila sam da ništa nije nemoguće. Potrebno je ruke ispružiti ispred sebe, glavu okrenuti u stranu, tako da je obraz položen na pod, i po-lako gmizati kao glista i naravno par

ŠPILJE, HRVATSKO PODZEMNO BLAGOšpilje

Ponukana velikom aktivnošću koja se posljednjih mjeseci događa u „hrvatskom podzemlju“, odlučila sam i sama zakoračiti u taj vječni mrak! Na moje veliko iznenađenje, u ovom mraku nisam srela niti jednog od aktera spomenutih događaja. Tada sam shvatila da je ipak pravo hrvatsko podzemlje obilje zanimljivih špilja kojim obiluje krški podvelebitski kraj. Među brojnima nalazi se špilja Modrič �, među speleolozima znana kao Puzara, što već samo po sebi daje određenu sliku ovog podzemnog objekta

Špilja Puzara veliki je izazov za one koji mogu-puzati!

dana prije toga ništa ne jesti. Nakon prvog adrenalinskog uzbuđenja uslijedilo je daljnje puzanje kroz 46 metara dug tunel koji je moguće prijeći na laktovima i koljenima, malenu neugodnost jedino stvaraju stalagmiti koji se nalaze na podu pa se taj dio naziva i „kukuruzište“. A i noga čovjeka koji puže ispred vas često završi na vašem čelu, no na sreću „pametni znaju čemu služi kaciga!“.

Špilja je ukupne dužine 396 m, a prva istraživanja započeli su članovi SO Liburnije 1987. Istraživanja su dovršena deset go-dina kasnije. Specifičnost ovog ob-jekta je vrlo mala nadmorska visina i temperatura, koja unutar špilje iznosi čak 20ºC. Špilja je bogato ukrašena, uglavnom stalaktitima, koji izgledaju kao čipkani zastori na stropu i zidovima.

Špiljski ukrasi

Akrobacije prilikom prolaženja

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: I. Devčić Buzov


Prvi istraživač ove špilje, Ivo Lukić, krenuo je u provlačenje kroz minijaturne prolaze ne znajući što ga čeka naprijed. Postojala je ve-lika mogućnost da kanali postanu sve uži i uži te bi u tom slučaju Ivo morao jednostavno ubaciti u „rikverc“, što je u takvim prostorima gotovo pa nemoguće. Deset godina kasnije, kada su nastavljena istraživanja prekinuta uslijed Domovinskog rata, mlada ekipa SO Li-burnije krenula je u daljnje istraživanje Puzare. Jedan od speleologa,

Poljak Bonk, dobio je u zadatak donijeti malo „dinamika“ (konop koji se koristi za penjanje u stijeni). Prilikom otklesavanja iznimno uskog prolaza Bonk je promrmljao sebi u bradu: „Šteta što sam zaboravio ponijeti onog dinjamita“, a ekipa je jednoglasno povikala „ne dinjamita, trebao si donijeti dinjamika!“. Tako je zbog zabo-ravnosti spriječena jedna od mogućih katastro-fa.

Velebit i podvelebitski kraj obiluju brojnim špiljama i jamama. Razlika između špilja i jama je što su špilje horizontalni, a jame verti-kalni objekti. To su krški fenomeni nastali poni-ranjem vode i njenim korozivnim djelovanjem na vapnenačke stijene. Hrvatski krš u sebi krije više od 7000 špilja i jama.

U Hrvatskoj je do sada istražena 51 jama du-blja od 250 m, a posebno se ističu Lukina jama, Slovačka jama i Jamski sustav Velebita koje su dublje od 1000 m!

Najdulja hrvatska špilja je 16,4 km dugačak Špiljski sus-tav Đulin ponor kraj Ogulina. Veliki broj špiljskih i jamskih objekata ugrožen je otpadom koji se sustavno baca u njih, zatim zagađenim vodama te zahvatima u okolišu, kao što je gradnja cesta, kamenolomi i sl. Na kraju, bitno je naglasiti kako su svi speleološki objekti Repub-like Hrvatske („hrvatsko podzemlje“) zakonom zaštićeni te bi se pre-ma njima na taj način trebalo i odnositi!

I još malo provlačenja

Prolazi su limitirani i kilažom!

Veliki broj špiljskih i jamskih objekata ugrožen je otpadom koji

se sustavno baca u njih, zatim zagađenim vodama te

zahvatima u okolišu, kao što je gradnja cesta, kamenolomi i sl.

O ŠUMI UČITI U ŠUMIškola u prirodi

Učenici šestih razreda Osnovne škole Ivanska jedan su rujan-ski lijepi dan, treću godinu zaredom, iskoristili za integri-ranu izvanučioničku nastavu i posjetili rasadnik Sjevernjaci u Šumariji Ivanska (UŠ Bjelovar), smješten u selu Utiskani.

Tu su im domaćini Šumarije, dipl. ing. Snježana Došen i Željko Erdec, održali zanimljivo predavanje o obilježjima listopadne kontinentalne šume te ih upoznali s biljem u rasadniku.

Nakon zajedničkog sata prirode slijedio je rad po odjeljenjima po predviđenom rasporedu. Na poticaj profesora i učitelja (Katica Šarlija, Milorad Medić, Jasminka Perišić, Anita Kapelac, Mirko Lekić, Martina Martoničkin, pedagoginja Željka Modrić), učenici su u okviru svojih predmeta pisali poticajne tekstove i pjesničke slike o šumi, rješavali matematičke zadatke, obrađivali na engleskom jeziku stablo i nje-gove dijelove, izrađivali plakate na temu stabla, niskog raslinja i bilja listopadnih šuma, crtali strukturu lista promatranjem.

Nastava je održana u, i oko lovačke kuće u rasadniku, a na samo-vrednovanju nakon nastave učenici su procijenili da su na integriranoj izvanučioničkoj nastavi bili aktivniji, da su više surađivali i naučili. Isto tako, da im se najviše svidio boravak u prirodi na svježem zraku, su-radnja i grupni rad u različitim predmetima.

Osnovci iz Ivanske u rasadniku Piše: Željka Modrić, pedagoginja

Foto: Ž. Modrić

Nastava u prirodi


Špilja Puzara veliki je izazov za one koji mogu-puzati!


ŠUMARSTVO I LOVSTVOlovstvo

U uvodnom dijelu mr. sc. Darko Beuk dao je povijesni pregled razvoja lovstva područja Spačvanskog bazena navodeći činjenicu kako se već 1496. godine koristi grb Sla-

vonije, na kojem se ističe krznašica kuna na crvenom polju između dviju rijeka, što govori o višestoljetnoj lovačkoj tradiciji ove danas regije Hrvatske, a u to vri-jeme države. Istina, u to vri-jeme ne možemo govoriti o nekome masovnom obliku lovstva, jer je u to vrijeme lov bio privilegija najviših slo-jeva društva: kraljeva, feudalaca i plemstva. Tek mnogo kasnije, u vrijeme Vojne krajine, slobodu lova imaju oficiri i poneki po njima uticajni i njima bliski staleži.

Prekretnicu u lovstvu Slavonije, pa i u cijeloj Hrvatskoj, donosi kraj XIX. stoljeća kada dolazi do prvih oblika organiziranog pristupa lovstvu, osnivanja društava za lov, uzgoj i zaštitu divljači. Ubrzo se donosi i Zakon o lovu 1893. g. koji je trebao unijeti više reda u slavonske šume, jer je uslijed krivolova, raznih prirodnih nepogoda, pojave grabežljivaca pa čak i ratnih prilika došlo do osiromašenja fondova divljači.

„Nekako u isto vrijeme dolazi i do promjena u ondašnjoj organizaciji šumarstva i lovstva, što sve ne-gativno utječe na kontinuitet razvoja ovih djelatnosti“, - naglašava mr. sc. Beuk.

Poslije II. svjetskog rata, dolazi iznova do podjela. Osniva se 1946. g. uzgajalište divljači Kunjevci, a 1948. g. dolazi do podjela lovišta Spačva na dva dijela. Spačva jug i Spačva sjever. Tek 2005. dolazi do ujedinjavanja ovih lovišta u jedno, Lovište Spačva, koje obuhvaća oko 25.000 ha. Jedinstveni prostor cjelovite šumske površine Spačvanskog bazena ima površinu od preko 40.000 ha, što predstavlja iznimno povoljne uvjete za uzgoj i gospodarenje krupnom divljači.

U našoj zemlji danas postoje odlični prirodni i drugi uvjeti za lovno gospodarenje. Zakon o lov-stvu i mogućnosti osnivanja površinski velikih lovišta primjerenih za gospodarenjem jelenskom divljači, omogućuju ostvarenje tih uvjeta.

A lovište Spačva sa svojom velikom lovnom površinom, uz ostale povoljne čimbenike prisutne na ovim prostorima, izuzetno pogoduje stabilnosti jelen-ske populacije, što pokazuju podaci posljednjih neko-liko godina.

Do Domovinskog rata ukupni fond jelenske divljači bio je u stalnom porastu, tako da je bilo zabilježeno 1990. g. 573 grla, od čega muških jedinki 217 grla. U lovu je te godine odstrijeljeno ukupno 35 grla.

Nažalost, ratna zbivanja na istoku naše zemlje, gdje

U okviru Festivala“ Dani slavonske šume“, tradicionalne manifestacije što je početkom rujna održana u Našicama, na jednom od više okruglih stolova vinkovački šumarski stručnjaci priredili su, u hotelu Park, nekoliko zanimljivih izlaganja i prezentacija na temu Spačvanskih šuma. Jedna od njih odnosila se i na lovstvo, a pripremio ju je mr. sc. Darko Beuk

Lovstvo u Spačvanskim šumama

je bila istočna bojišnica, ostavila je duboke tragove i na brojnom stanju divljači. Podaci iz poratnih godina go-vore kako se ukupni fond divljači sveo na jednu trećinu iz 1990., a odstrjel je bio sveden na najmanju moguću mjeru. Brojno stanje divljači sporo se povećavalo pa

se tek iza 2000. g. može go-voriti o nekom približnom stanju fonda divljači iz pred-ratnih godina, jer se brojke kreću od tristotinjak grla i svake godine se uvećavaju. Tako već 2003. bilježimo 366 grla jelenske populacije, od čega je bilo 167 muških

grla, a odstrijeljeno je 29 muških, odnosno 63 grla je-lenske divljači ukupno. Što je još važnije, uspjeli smo uspostaviti spolnu ravnotežu unatoč sve većem broju

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: V. Jumić

Šume hrasta lužnjaka pravo su bogatstvo ne samo Slavonije već i Hrvatske, pa je integralni način gospodarenja šumom i divljači najbolji,

jer osigurava trajnost šumskog fonda kao i prinosa od gospodarene divljači

Jelen obični

Mr. sc. Darko Beuk


Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME 4�

odstrijeljenih grla. U 2006. go-dini imamo ukupno 476 grla, od toga 223 jelena. Odstrijeljeno je bilo 41 grlo jelena i ukupno 108 grla jelenske divljači.

Za razliku od jelenske divljači, divlja svinja je tijekom rata pokazala iznimnu otpor-nost i snalažljivost u tim vre-menima i na njenoj populaciji nisu nastale velike štete.

Divlja svinja je u lovno – turističkoj ponudi kontinen-talne Hrvatske vrlo značajna i tražena divljač. Hrvatska lovišta su do sada na međunarodnim izložbama polučila 110 zlatnih odličja, što nas uvrštava u sam vrh Europe.

Za razliku od jelenske divljači, divlja svinja čini znatne štete u Spačvanskim hrastovim šumama, stoga je nužnost podi-zanja ograda oko lovišta, što je učinjeno posljednjih 20-ak go-dina. Međutim, velike površine lovišta ne daju osjećaj lova u ograđenom lovištu stranim lovci-ma. To je iznimno povoljna okolnost u turističkoj ponudi skupnih lovova te su gotovo svi termini za takav oblik lova unaprijed rasprodani.

Iskustva nekih naših uprava šuma u ograđivanju manjih dijelova lovišta u tzv. gatere, nude nam nove mogućnosti poboljšanja po-

nude lovnog turizma. Za sada postoji samo jedan gater od oko 800 ha, a planira se uskoro još jedan nešto manje površine.

Za najrasprostranjeniju krupnu divljač naše zemlje – srnu, priznatu po kvaliteti mesa i s osiguranim plasmanom divljačine, ističe mr. sc. Beuk, mogućnost intenzivnijeg uzgoja na području Spačve sve-

dena je na vrlo malu mjeru. Razlog tomu je niz poteškoća vezanih uz gospodarenje visokovrijednim hrastovim sa-stojinama, unutar kojih se s ovom vrstom divljači, koja nije tipično šumska, nikad nije intenzivnije gospodarilo. To između ostalog potvrđuje i njena razmjerno niska trofejna vrijednost.

Pored navedenih gospodarskih značajnih vrsta krupne divljači, u lovištu Spačva prirodno obitavaju i brojne vrste sitne divljači, dlakave i pernate, lovostajem zaštićene i nezaštićene te ostale vrste.

Od lovostajem zaštićenih vrsta, najčešće se susreću divlja mačka, zec, lasica, kuna, fazan, trčka, šljuka, divlja patka, liska, divlji golub i druge.

Od nezaštićenih vrsta tu su prije svega lisica, čagalj, tvor, vrana, svraka, čavka, šojka i dr.

Od ostalih vrsta koje obitavaju u Spačvi nalazimo ug-lavnom zaštićene vrste kao što je vidra, orao štekavac, škanjac mišar, crna rod, čaplja, djetlić, vivak i druge.

Za uspješan lovni turizam nije dovoljno imati u lovištu bogatstvo životinjskih vrsta, već je nužno stalno izgrađivati i podizati kvalitetu lovno-turističkih objekata što zahtjeva znatna financijska sredstva.

Najznačajnija dva objekta na području lovišta Spačva su Lovačka kuća Spačva i Lovački dom Kunjevci.

Trenutno najprestižniji u Hrvatskoj je novi LD Kunjevci, koji na gotovo 700 četvornih metara pruža gostima eu-ropski standard u šest apartmana s ukupno 12 ležaja. Svi apartmani su uređeni prema europskim standardima za lov i lovni turizma najviših kategorija i za najprobirljivije goste.

Ljubiteljima prirode, foto safarija i lova za razgleda-vanje šume i lovišta stoji na usluzi najsuvremenije eko - elektro vozilo. Otvaranjem ovog lovačkog doma, otvoreno je novo poglavlje razvoja kontinentalnog turizma i lovnog turizma Hrvatske – nagalašav mr. sc. Beuk.

Jelenska divljač-1990. god.- 573 grla (odstrjeljeno 35)-2003. god.- 366 grla(odstrjeljeno 63)-2006. god.- 476 grla(odstrjeljeno 108)

Lovački dom Kunjevci

Lovstvo u Spačvanskim šumama


4� • Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME

Žute mrlje na snijeguPiše: Zoran Timarac

Foto: Z. Timarac

Govoreći o značaju lovstva u očuvanju kvalitete Spačvanskih šuma, izlagač je naglasio kako područje Spačvanskog bazena pruža povoljne uvjete za razvoj gospodarski značajnih prirodnih resursa, iznimno kvalitetnih šumskih sastojina i prirodnih staništa kao potencijala za uzgajanje visoko-vrijedne krupne divljači.

U skladu s tim činjenicama najpo-voljniji način upravljanja ovim prirod-

nim dragocjenostima je tzv. integralni način gospodarenja šumom i divljači. Ovim načinom osigurava se trajnost prinosa od glavnih komercijalnih vrsta drveća, ali i prinosa od gospodarene divljači.

Kod lovstva, integralni pristup gospodarenju ponajprije znači kako se podjednaka pozornost i briga posvećuje očuvanju stabilnosti fon-da divljači, ali i poboljšanju lovno -

produktivnih površina, kao i izgradnji lovno – gospodarskih objekata, bez čega nema razvoja lovnog turizma.

Dobro gospodarenje s divljači zahtjeva mnogo stručnog znanja te materijalnih ulaganja, ali isto tako donosi duhovno i materijalno zado-voljstvo onome tko njome gospodari.

Svoje izlaganje mr. sc. Beuk je zaključio konstatacijom kako je „Spačva primjer koji vrlo dobro

potvrđuje opravdanost zajedničkog gospodarenja šumom i divljači na ovakvom cjelovitom, suvislom šumskom prostoru, koje bi se teško moglo provoditi u slučaju da ga čine dva različita gospodara.

Hrvatske šume preuzele su ovu veliku odgovornost za očuvanjem i unapređenjem ekološke stabilnosti gospodarskih šuma hrasta lužnjaka i visokovrijedne krupne divljači.“

Eko vozilo

U Spačvanskim šumama

tragovi divljači

Svi psi svijeta, vukovi, čagljevi, lisice i dru-gi članovi obitelji pasa ostavljaju mirisne oznake mokraćom, obično na nekim istak-nutim mjestima. Takve tuđe oznake njuše,

reklo bi se kako ih pročavaju. Ljudi to promatraju tisućama godina, no do novijeg vremena nisu znali zašto se te zvijeri tako ponašaju.

Oznake mokraćom najbolje se vide kada ima snijega - tada su to žute mrlje na putu divljači. Po njima se može odrediti i spol odraslih životinja: u ženke su žute mrlje u samom tragu, a u mužjaka li-jevo ili desno od traga. Osim toga, mužjaci iz obitelji pasa puno češće ostavljaju te oznake nego ženke. Na snijegu mogu biti i crvene mrlje. Primjerice, u vrijeme tjeranja lisica od ženki ili od borbe mužjaka za ženke.

Zanimljivo je jedno praćenje markiranja mokraćom kod lisice, koje su obavili znanstvenici. Pri tom nisu otkrivene veze aktivnosti markiranja s vre-menskim promjenama. Mužjaci markiraju svoj put mokraćom svakih 150, a ženke svakih 230 m. Uku-pno gledano, za jedan i pol puta više ima muških nego ženskih oznaka, ako bi računali da je isti broj mužjaka i ženki na nekoj teritoriji.

U razno vrijeme godine učestalost markiranja je različita, a nije ista ni po mjesecima. Najviše je žutih mrlja u vrijeme parenja lisica - u siječnju i veljači. Tada je pojačana reakcija mužjaka na mokrenje ženki. Uopće, uzbuđenje izaziva mokrenje.

Mokraćom se markiraju stabalca, grmovi, buseni trave, hrpice slame, panjevi, kamenje, snježni humci i grude i drugo. Zvijeri to rade tisućama godina, a ljudi do novijeg vremena nisu znali zbog čega se tako ponašaju


Žute mrlje na snijeguNa ravnoj površini snijega žute

mrlje se rijetko sreću, a češće gdje ima kakvih uzvisina i istaknutih mjesta. Ženke češće markiraju mokraćom na neistaknu-tim mjestima. Visina objekata koje marki-raju, obično ne prelazi dvadesetak centi-metara. Mujžaci u osnovi ostavljaju žute mrlje na višim predmetima - od dvadese-tak do sedamdesetak centimetara. To je i logično, jer ženke čučnu kada mokre, a mužjaci pri tom dignu lijevu ili desnu nogu. No, ako mužjaci češće marki-raju mokraćom, ženke to čine izmetom.

Više na rubovima šuma - Među objektima koji se marki-raju su: stabalca, grmovi, buse-ni trave, hrpice slame, panjevi, kamenje, snježni humci i grude i drugo. Mužjaci češće ostav-ljaju oznake na busenovima. Sve lisice gotovo uvijek marki-raju mjesta gdje su htjele ulo-viti miša ili drugi plijen ili naći strvinu. Više žutih mrlja je na snijegu u godinama bogatim sitnim glodavcima. Kada je mnogo hrane, ona se više koristi. Otuda je više izmeta, povećano uzimanje vode i kao posljedica, češće markiranje mokraćom.

Više tih mirisnih oznaka lisice os-tavljaju narubovima šuma, otvorenim površinama, a manje u šumi. To zavisi, ne samo o količini hrane na raznim dijelovi-ma, nego i o mogućnosti predaje miri-snih signala i informacija. Na otvorenim površinama mirisi se lako prenose vjetrom i mogu biti otkriveni na većim udaljenos-tima nego u šumi. Na rubu šume, gdje je više sitnih glodavaca i zaklona, lisice se češće zadržavaju. To je poput “društvenog

kluba” i na takvim mjestima su veće šanse da miri-sni signal primi druga lisica.

Kako to znanstvenici objašnjavaju? Mokraća sadrži oko sto pedeset različitih kemijskih spoje-va, od kojih mnogi imaju svoj miris. Sastav, a prema tome i miris, mogu se mi-jenjati u zavisnosti od uv-jeta života i drugog. Zato mokraća služi pripadnici-ma obitelji pasa i drugim životinjama kao važan iz-

vor informacija.Te informacije ne govore samo

o mjestu gdje je neka životinja bila, nego i o drugim podacima, koji se

ne mogu priopćiti tako točno pomoću zvučnih ili vidnih signala. Kemijski sastav mokraće, njen miris i boja, mijenjaju se u zavisnosti od raznih činitelja: prehra-ne, spola, starosti, zdravstvenog stanja i drugog.

Na prvi pogled ostavljanje ovakvih mirisnih oznaka je prosto izbavljanje orga-nizma od “nusprodukata” metabolizma. Ali, u prirodi je sve znatno složenije i mudrije nego što izgleda. Priroda je ekonomična i ne propušta procesu ili organu prido-dati nekoliko namjena, koristeći sporedne produkte njihove osnovne djelatnosti. Prvotna funkcija, ekskretorna, je vre-menom u procesu evolucije dopunjena onima ekološkog i etološkog karaktera.

Znanstvenici izdvajaju devet funkci-ja mirisnih oznaka putem mokraće i izme-ta. To je regulacija brojnosti smanjivanja ili povećavanja razmnožavanja; predavanje informacija o opasnim mjestima ili o on-ima gdje ima hrane; o sebi - starosti, spo-lu, hijerarhijskom položaju, fiziološkom i emocionalnom stanju i drugom, mjestu gdje se nalazi itd.; regulacija korištenja teritorija i pričuve hrane putem signal-izacije o zauzetosti “doma”, teritorija i gušenje mirisom agrasivnosti suparnika i neprijatelja.

Zatim je tu stvaranje parova životinja; obrana putem plašenja ili dezorijentacije neprijatelja; tjeranje ku-kaca i grinja - vanjskih nametnika; orijen-tacija i izučavanje na temelju markiranja raznih predmeta, teritorija, granica indi-vidualne teritorije, prehrambenih i opas-nih mjesta.

Tu je i građevinska funkcija kod nekih vrsta - korištenje izmeta za izradu skloništa i zatvaranje nastambi; dopunjavanje nedostataka prehrane putem konzumi-ranja izmeta i na kraju, udaljavanje iz orga-nizma produkata razmjene tvari i njegova priprema za /pre/opterećenje.Mokraća sadrži oko

sto pedeset različitih kemijskih spojeva,

od kojih mnogi imaju svoj miris. Zato ona služi pripadnicima

obitelji pasa i drugim životinjama kao važan

izvor informacija.

U razno vrijeme godine učestalost markiranja je različita, a nije ista ni

po mjesecima.


povijest šumarstva

Dragutin Hirc je je jedinstven i stoga što nikoga nije kopirao, sve što je stvorio napravio je sam, putujući i istražujući po Lijepoj našoj. Uživao je čarima u nedodirnute prirode,

otkrivao bogat biljni i životinjski svijet, penjao se po našim planinama. Sve što je otkrio opisao je u svojim djelima.

HRVATSKI ZNANSTVENIK DRAGUTIN HIRC

D. Hirc - botaničar, geograf i putopisac


Ove godine navršava se �55 godina od rođenja jednog od najpoznatijih hrvatskih učenjaka, prirodoslovaca, speleologa, geografa, planinara, ali prije svega najpoznatijeg našeg putopisca Dragutina Hirca. Bio je vrlo plodonosan autor i to u svim gore navedenim segmentima rada i stvaranja

Stoga je njegov radni i životni opus zaista bogat i zanimljiv i zaslužuje našu pozornost. Za svog života napisao je preko 1027 radova, od kojih 74 otpada na pedagogiju, 247 na zemljopis, 151 je iz područja botanike, 116 iz zoologije, 191 rad odnosi se na plani-narstvo, geologiju i mineralogiju 25 na gospodarstvo, itd.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i arhiva

Kupica

Dragutin Hirc

Hirčeva knjiga Lika

i Plitvice


Rođen je u Zagrebu 6. travnja 1853. u uglednoj obitelji, a tu je i umro 1. svibnja 1921.godine.

Poslije završetka učiteljske škole prvo radno mjesto učitelja dobi-va u goranskom mjestu Lukovdol 1873. Dolaskom u Gorski kotar budi se i njegov interes za prirodom, sakupljanjem biljaka, ali i opisivanjem goranskih krajolika. Putujući po Gorskom kotaru sakupio je dovoljno građe za svoju knjigu „Gorski kotar“ koju je izdao u Zagrebu 1898. Autor crteža u toj knjizi bio je poznati šumar Vaclav Anderle.

Službujući kao učitelj u Bakru napisao je raspravu pod na-zivom „Flora okolice bakarske“,u kojoj je opisao preko 114 novih vrsta hrvatske flore. Svojim kolegama botaničarima poslao je preko 10000 osušenih vrsta biljka,da bi se upoznali sa bakarskom florom. Saku-pljao je biljke i za herbar Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1910. opisao je floru predjela Marijan kod Splita, kad je poimence opisao oko 347 biljnih vrsta (članak je objavljen u Glasniku Hrvatskog prirodoslovnog društva).

Kada je 1890. bio je imenovan „perovođom“ jubilarne gos-podarsko-šumarske izložbe u Zagrebu, zajedno s Ljudevitom Vukotinovićem i Franom Kuraltom, tajnikom Gospodarskog društva, rukovodio je uspješno cijelim postavom izložbe.Za taj svoj rad primio je i priznanje. I inače je za svoj rad na brojnim izložbama odlikovan raznim odličjima, među kojima je najpoznatije ono kojim ga je od-likovao sam austrijski car za izloženo bilje na milenijskoj izložbi bilja u Budimpešti.

Na sveučilištu u Grazu završio je 1892. opću zoologiju i opću botaniku, te je imenovan za profesora muške učiteljske škole pri Botaničko-fiziološkom zavodu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Priznanje za svoj rad dobiva 1901. kada je imenovan pristavom Kraljevske sveučilišne knjižnice.

Najveća zasluga pripada mu kao osnivaču velikog herbarija domaće flore, sa više od 100 fascikala, koju je darovao Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U ovom herbariju nalazilo se bilje sakupljeno diljem Hrvatske,Slavonije i Dalmacije, u više od tisuću saku-pljenih primjeraka. Hirc je bio i suradnikom za hrvatsku floru i to u dje-lu „Synopsis der mitteleuropäischen Flora“ koje je tiskano u Leipzigu 1896.

Čitav niz njegovih botaničkih i zooloških radova objavljen je u „Glasniku Hrvatskog prirodoslovnog društva“, „Glasniku zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu“ i mnogim inozemnim časopisima. Najpoznatiji botanički rad pod nazivom „Revizija hrvatske flore“ ti-skan je 1905.,a u njemu je detaljno opisao 116 biljnih porodica, 520

rodova i 2700 biljaka. Ovim radom stekao je priznanje u naučnom svijetu, kako objavljivanjem u uglednim botaničkim časopisima tako i kod mnogih svjetskih botaničara.

Kao planinar i putopisac, pješke je prošao gotovo cijelu našu domovinu. Pisao je o speleološkim pojavama na Risnjaku, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Između ostalog opisao je ponor Gerovčice kraj Gerova,spilju Malenicu kraj Crnog luga,vrelo rijeke Kupe, ali i nekoliko jama na koje je nailazio obilazeći Risnjak.

Od 1878. do 1912. priveo je kraju 679 naučnih izle-ta, proučavajući kako floru i faunu, tako i život ljudi na određenom području Lijepe naše. Svoje utiske s putovanja objavljivao je u nizu djela pod nazivima „Lijepa naša domo-vina“, „Hrvatsko primorje“, „Gorski kotar“, „Lika i Plitvička jezera“,ali i mnogim drugima.Bio je i prvi urednik Hrvatskog planinara (od 1898. do 1903.) te suradnik časopisa Šumarski list.

Bavio se i izučavanjem narodnog jezika. Akademiji znanosti i umjetnosti odstupio je zbirku od gotovo tisuća novih riječi koje su tiskane u velikom akademskom rječniku. Svu svoju bogatu ostavštinu, predao je na korištenje svom najstarijem sinu dr. Miroslavu Hircu redovitom profesoru i svojevremeno dekanu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu.

Osim pisanih uradaka, ljubav spram prirodi prenosio je kao učitelj i na mlade naraštaje. Svojim učenicima, uz znanje, usađivao je ljubav prema knjizi i čitanju, budio čežnju za naukom koja oplemenjuje dušu.

Za njega se s pravom može reći da je bio veliki čovjek, znan-stvenik, ali i domoljub, koji je nesebično volio svoju domovinu. Osta-vio je neizbrisiv trag i zbog svega toga, šteta je što se o njemu danas premalo piše, premalo se spominje njegov veliki doprinos svekolikoj hrvatskoj znanosti. A tako skromnih i velikih ljudi, kao što je bio on, u hrvatskoj povijesti nema puno, i stoga je zaslužio da ga se češće prisjetimo, makar i na ovakav način.

Iznimno su lijepi i njegovi opisi šume, pa smo ovom prigo-dom izabrali i jedan takav opis šume na Grebenu nedaleko mjesta Turki (Kupska dolina) u Gorskom kotaru. Opis donosimo u au-tohtonom obliku: “Takvu drevnu šumu, kao što je ova na Grebenu, čovjek sa strahopočitanjem promatra, te ga nuka da se prenese u davne i daleke vjekove,kad se ona tuj već zelenila. Stotine i sto-tine časnih staraca okružava te sa svih strana, i kad bi samo jedan mogao progovoriti, čudne li bi nam stvari pričao! Koliko li je vjekova trebalo,dok se iz sitna sjemena razvilo toli ogromno truplo,kolike li bijaše promjene oko njega, dok je ono poraslo?! Koliko se puta listom zaodjenulo,koliko puta cvijetkom i plodom okitilo i tuj bujalo, kad na daleko ne bijaše stvora božjega. Časno se ističu ti divovi svojim truplima i debelim kvrgastim udovima, od kojih je gdje kojega grom oštetio, ili oluja skršila.

„Kićeno je odijelo..“D. Hirc je duboko doživljavao krajolike i mjesta koje je obilazio: Evo

dijela njegovog slijedećeg opisa Fužina u Gorskom kotaru iz 1898.: “Nema u domovini kraja gdje bi se na malom prostoru isticale tolike zanimljivo-sti, kao upravo oko Fužina. Malo ima krajeva i u stranim zemljama, gdje ti krasote leže kao na dlanu. Okolica Fužina, predivna je, ovo je pravi tip alp-skoga kraja. Okružena je visokim brjegovima, koje pokriva šuma crnogo-rice, ima tu jelvika... ima gorskih luka i laza, livada najbujnijeg planinskog i alpskog cvijeća, ima potoka, potočića, vrelašaca, dolina, prodola, polja, ima vidika koji ti do kraja rasplamte dušu, ima puno, puno toga i kićeno je odijelo što ga Fužina nosi i njime se ponosi.“


Pogled na vrh Risnjaka

D. Hirc - botaničar, geograf i putopisac

4� • Broj 144 • prosinac 2008. HRVATSKE ŠUME

zdravi život NAŠA SVAKODNEVNICA

Na svom radnom mjestu provodite osam sati svaki dan i nema razloga zašto to mjesto ne bi postalo barem donekle isto tako ugodno kao i vaš dom. U svrhu stvaranja toplije atmosfere

smjestite u ured, ili tamo gdje radite, mnogo zelenila ili sku-pite među kolegama mali prilog da se tjedno kupi jedan buket šarenog cvijeća. I nekoliko cvjetova u čaši vode na vašem stolu bit će dovoljno.

Tamo gdje je to moguće izvesti, lampa na radnom stolu, koju možete paliti i gasiti po želji, pridonosi osjećaju privatnosti i kontrole na svom radnom mjestu. Za još više privatnosti mogu poslužiti pregrade koje se stavljaju između stolova, ali koje su dovoljno visoke da onemoguće pogled na drugog radnika. Osim ako poduzeće izričito zabranjuje, korisno je staviti na zidove prostora gdje se radi razne postere, fotografije i tome slično. Jedan stručnjak kaže da većina ljudi uživa imati neku vrstu osobnog izražaja u svojoj bližoj okolini.

Hvala što ne pušite - Poželjne su male pauze u radu, jasno ako su moguće. Recimo svakih sat i pol dobro je prekinuti posao na pet minuta, prošetati nao-kolo i malo se istegnuti. Npr. podići ruke iznad glave, okretati vrat i svinuti se prema natrag. Takva mala šetnja pomaže i kad vam se, tamo negdje oko 13 ili 14 sati, mo-zak počne već pomalo “mutiti”. Svakako da kod ovakvih problema pomaže dobro uravnotežena i raznovrsna prehrana, ali nažalost, u većini naših poduzeća gableci, topli obroci, marende, često sadrže preveliku količinu masnoća. Alkohol valja izbjegavati - on još više umrtvlju- je i uspavljuje.

Ako ste nepušač stavite na svoj stol malu tablicu s natpisom “HVALA ŠTO NE PUŠITE”, što će spriječiti da ljudi zapale u vašem prostoru. Već je puno velikih poduzeća odredilo odvojene radne prostore za pušače i nepušače. Inače, mali kućni aparati - pročišćivači zraka, mogu pomoći da se iz sobne atmosfere odstrane prašina i dim cigareta.

Iskustvo je pokazalo da ako se pije više od 4 šalice kave dnevno da se već osjećaju nepovoljni učinci kofeina na organizam. Međutim, ako imate i hirovit, neuobičajen tjelesni kemizam, onda čak i jedna šalica može učiniti da “lebdite”. Glavni simptomi uzimanja prekomjernih količina kofeina su nesanica, nervna napetost i povećanje lučenja želučane kiseline.

Ako svaki dan napuštate posao s peckanjem i bolovima u očima, (a možda i glavoboljom), onda sigurno spadate u armiju onih koji pate od naprezanja očiju na radnom mjestu. Jedan od velikih krivaca za to je rad koji se odvija vrlo blizu očiju. Kod takvog rada oči se naprežu pa mogu nastati i razne smetnje. Za ljude koji mnogo rade na blizinu, preporučljivo je obaviti kontrolu vida. Inače, povre-meno odmarajte oči pogledom kroz prozor ili na neki pred-met na drugoj strani prostorije.

Kako boravak u kancelariji učiniti ugodnijim i zdravijim?

Da li se na kraju radnog dana osjećate mnogo lošije nego na njegovom početku? Ako je tako, možda naprosto ne volite svoj posao. Međutim, velika je vjerojatnost da ipak vaše radno mjesto i uvjeti u kojima radite pridonose tom problemu. Ako je poduzeće ili poslodavac voljan poboljšati te uvjete, onda u redu, ali ako nije ili s tim odugovlači, onda vi sami možete provesti neke male zahvate u uredu koji će učiniti posao lakšim, ugodnijim i podnošljivijim

Buka u pojedinim uredima može doseći zabrinjavajuću razinu. Razdražljivost, pored oštećenja sluha, česta je nus-pojava rada u takvim uvjetima.

Što činite kad vam šef prekomjerno podigne tlak? Obično se kaže da prigušivanje svojih osjećaja i zadržavanje reakcija unutar sebe u takvim slučajevima može dovesti do depresije ili oboljenja povezanih sa stre-som, a da ispražnjenja svojih osjećaja, direktno šefu u lice, može dovesti na listu tehnološkog viška, to jest na listu onih koji su za sljedeće otpuštanje s posla. Bez obzira na vrstu ljutnje koju osjećate, nemojte reagirati u momentu kad je “najvruće”. Pričekajte neko vrijeme dok se ohladite i sa- berete svoje misli. Čak i ako imate jake argumente, od toga će biti malo koristi ako to izrazite ljutnjom prema drugoj osobi. Međutim, ako radite već mnogo godina i imate ponavljane probleme sa šefovima, bilo bi uputno potražiti savjet psihologa. Možda se neka neriješena pitanja iz prošlosti upleću u vaš sadašnji život na poslu.

Ako ste pretrpani poslom, odredite prioritete. Jedan stručnjak za organizaciju rada kaže: “Efikasni ljudi ne rade više nego mi ostali. Oni samo znaju gdje je najbolje uložiti svoju energiju”.

Bolovi u leđima su najčešća zdravstvena tegoba na koju se žale uredski radnici. Postoje načini da se oni olakšaju. Povremeno, (a to znači i kod kuće), valja obavljati različite vježbe istezanja mišića koji postaju napeti i kruti tijekom radnog dana. Naravno, to su mišići leđa, križa i oni na stražnjoj strani natkoljenica. Sjediti valja uspravno. Donji dio leđa, to jest križa, trebaju se oslanjati na naslon stolice. Pravilno dizajnirana stolica smanjuje bolove u leđima. Noge se moraju oslanjati na pod (ili na neki stolac, sandučić i tome slično). Osobe koje dugo vremena provode u tip-kanju, papire iz kojih prepisuju trebaju držati na posebnim stalcima koji se postave u visinu očiju.

Ako ste čitav dan na nogama, onda nije svejedno ni kakve ćete cipele nositi. One moraju biti ugodne, a to znači mekan potplat, prednji dio (kod prstiju) ne tijesan i peta ne visoka. Valja izbjegavati čarape s čvrstom gumom koja može ometati krvnu cirkulaciju u nogama. Dajte svo-jim stopalima povremen odmor - za vrijeme pauze u radu podignite noge na klupicu ili neki drugi predmet kako bi olakšali povrat krvi iz nogu prema tijelu.

Čistoća zraka u uredskim prostorijama je veoma važna. Jedna studija je pokazala da su žene više osjetljive i da im nečist zrak više smeta nego muškarcima, (možda zato što se muškarci više kreću). Najveći zagađivač atmosfere u prostorijama je cigaretni dim. Dobra ventilacija u uredima može znatno poboljšati situaciju. Kad postoje mogućnosti, povremeno otvorite prozor ili vrata. Zimi, u zatvorenim zagrijanim prostorijama, suh zrak predstavlja veliku poteškoću. Suhoća sluznica očiju, usta, ždrijela, grkljana i kože je uzrok češćih infekcija tih or-gana. Kao što je poznato, rješenje je u stavljanju posuda s vodom u takvim prostorima.

Piše: Ivo Belan


dječji kutak ŠUME U PJESMAMA, PJESME U ŠUMAMA

Potreba za očuvanjem šuma - potreba je čovječanstva. Svijest o životno važnom blagu,

a zelenom pokrovu našeg pla-neta, o šumama što se uzdižu u nebo čuvajući nas od poplava i erozija, koje su izvor života, dom i utočište brojnim životinjskim vrstama, treba razvijati od najra-nijeg doba.

Takva potreba ponukala nas je na suradnju s najmlađima, kako bi djeci već od predškolske dobi usadili ljubav prema šumi i naučili ih da vole prirodu koja ih okružuje i čuvaju okoliš u kojem žive.

Dječji likovni izričaji doživljaja ljepote i vrijednosti šume, opisanih u „Pričama“ Ivane Brlić Mažuranić i u pjesma-ma drugih hrvatskih pjesnika, izlet su u dječji svijet mašte i iskrenosti kakvu samo još kod djece možemo naći.

Časopis Hrvatske šume će zajedno s dječjim vrtićima „I. B. Mažuranić“ iz Slavonskoga Broda, „Josipdol“ iz Josipdola i „Sesvete“ iz Sesveta, odsad pa nadalje objavljivati kratke odlomke iz priča ili pjesama koje su djeca iz spomenutih vrtića (vidjet ćete kako!), na svoj način doživjela i ilustrirala.

Projekt nazvan „Priče o šumama, šume u pjesmama“ (izbor citata iz „Priča“ I. B. Mažuranić, odabir pjesama) osmislile su mr. sc. prof. Jasna Ažman (S. Brod) i odgojiteljica Ljiljana Ivković (Ogulin).

Uživajte u dječjoj mašti!

„Pozdravljam te, zelena šumo, velika...“

Regoč„..Trče oni kao vjetar, ukraj rijeka, ukraj

livada i brda, ukraj dolina i brda. Bože mili, koliko li stvari zemlja nosi, pomisli Kosjenka radosno, gledajući ove ljepote. No, najviše joj se svidjelo, kad projuriše ukraj jednoga kraja, gdje bijaše gora, a na njoj divna šuma, pod gorom dva zlatna polja kao dvije zlatne marame, na njima dva bijela sela kao dva bijela goluba, a malo podalje velika voda..“

(Ivana Brlić Mažuranić)

Pozdrav šumiPozdravljam te, zelena šuma, velika.Pozdravljam te u ovo rano jutro mirisnoKad se granje pod teškom rosom savija Blistajući na sunčanoj svjetlosti.Korijenje tvoje crnu zemlju sapinje,A stabla stoje čvrsto kao divovi.O šumo, zelena šuma!Ja volim miris tvojih cvjetovaI šuštanje lišća na granama.O, kako volimo tvoje hladne izvore,I mahovinu, i bilje, i košute.Volim te kao majku, šumo.Tebe i tvoje ptice.

(Dragutin Tadijanović)

REGOČ Paola Pavlek, 5,6 g.(DV „Sesvete“)

REGOČ Lucija Benković, 5 g.(DV „Sesvete“)

REGOČAna Jakuš,6,8 g. (DV „Sesevete“)

POZDRAV ŠUMIVanessa Hrečuk,6,5 g. (DV „Sesvete“ )

POZDRAV ŠUMIAnabela Mijić (DV „Sesevete“)

POZDRAV ŠUMIMarija Pejić, 6,7 g. (DV „Sesvete“)

Kako boravak u kancelariji učiniti ugodnijim i zdravijim?


turistička razglednica

Goransko područje svoje posebnosti nudi u svakom godišnjem dobu, ali najljepše doba je zimski period kada su šume i livade zasute snijegom, a skijališta puna skijaša i gostiju iz raznih krajeva Hrvatske i susjedne Slovenije.

Gorani oduvijek znaju kako sa zimom i snijegom te kako zimsku priču učiniti posebnom.

Prvi skijaši počeli su dolaziti u Mrkopalj još davne 1912. godine. Iduće godine organizirani su prvi skijaški tečajevi, a prvo skijaško prvenstvo održano je 1914. godine.

Značajni pomaci desili su se tokom 2003. godine kada je izgrađeno skijalište Čelimbaša sa 2850 m skijališnih staza i stazom za djecu dužine 200 m te 4 km skijaških staza sa strelištem za potrebe Hrvatskog biatlonskog centra Zagmajna, izgrađenih po međunarodnim propisima.

Ukoliko vemenski uvjeti budu pogodni službeno otvorenje sezone skijanja 2008/09. predviđa se za Staru godinu, uz vatromet i doček Nove 2009. godine.

Na samom skijalištu gosti se mogu okrijepiti u buffetu Lipa, a prehrana i smještaj mogući su u Mrkoplju i u Begovom Razdolju, najvišem naseljenom mjestu u Hrvatskoj (nadmorska visina 1060 m).

Cijena dnevne karte je 80,00 kuna, a poludnevne 50,00 kuna.Djeca do 15 godina imaju pravo na popust.S nekoliko fotografija pravog zimskog ugođaja skijališta Čelimbaša (i buffeta Lipa)

predstavljamo našim čitateljima ovaj predio Gorskog kotara.

ZIMA U GORSKOM KOTARU

Na skijanje u Mrkopalj!

Gorski kotar je prostor očuvanih šumskih područja pretežno bukve i jele, skrovitih dolina, bistrih rijeka i jezera, jedinstvenog Nacionalnog parka Risnjak, strogih prirodnih rezervata, spomenika p rirodne i kulturne baštine, ruralnih i tradicijskih vrijednosti te nadasve gostoljubivih Gorana

Kontakt : UŠP Delnice, Šumarija Mrkopalj: tel.051-833-122, 833-102; e-mail: [email protected]

Pripremila: Vesna Poljak, dipl. oec.


Na skijanje u Mrkopalj!


Foto: D. Draženović

I ove se godine, prema tradiciji, u ra-nim večernjim satima 14. studenog, u lugarnici Krušak (Šumarije V.Gorica) od-vijao po Križevačkim štatutima i ostalim

regulama prastari običaj i dijalog između okupljenoga svijeta (šumarskoga) i vinsk-oga biskupa, običaj kršenja mladoga vina na dan Sv. Martina. Iako je kalendarski već bio prošao (11. studenoga) i premda su svi “željnočekajući” napamet znali poznate riječi o “ovogodišnjem mutežu, moštu nekrstu” koji eto, čeka da bude kršten i proglašen zrelim, pravim vinom, ugođaj posebnosti i radnosnoga isčekivanja pristune u lugarnici nije napuštao niti časa.

Nakon što je domaćin izabrao kuma (Zlatko Filipović), a (ovom prigodom)

vinski biskup pripravnik izgovorio poznate riječi kako je mošt nekrst “opsjednut svakakvimi nečistimi duhovi i u njemu je osa, pčela, muha i mušica, žaba i mra-va, pauka i skakavaca, crva, puževa i svakakvoga drugoga lizaćega i plazećega, skakajućega gada i smrada”, prišlo se krštenju.

“Mošte stupi naprijed da te krstim”, reče vinski biskup pripravnik, a mošt (Damir Brletić) stupi naprijed. A pajdaši i pajdašice u zboru su potvrđivali (okrijepi nas, po-mozi nas, ohrabri nas i oslobodi nas) i čin krštenja bio je, dizanjem čašice, završen.

Svima je odjedanput strahovito odlanulo, kao da dotad nisu probali ni kapi(!), a novo, mlado vino, svježe kršteno, kao da je kliznulo puno lakše niz grlo! Treba li reći, uz odlično raspoloženje, glazbu, pravu domaću (doduše ne previše dijetnu! ) hranu, patku s mlincima, buncek, odojak.

Tako, eto, stari običaj u velikogoričkoj Šumariji s novom rukovodećom postavom (upravitelj Zoran Bumber, zamjenica Dragana Draženović) nije napušten. A ne bi trebao ni biti obzirom na to da imaju veliki vinograd, podrum, znanje i iskustvo. Možda je još važnije, želju da se tradicija održi. A to ne bi trbebalo biti niti previše teško, budući da vinograd uredno dobro rodi pa su i ove godine, tvrdi veliki meštar krušačkoga podruma Zlatko Vnučec, “bačve bile pune i prepune”. A bit će ponuđeno novo Šumarsko vino (od graševina, pinota, škrleta).

MARTINJE U LUGARNICI KRUŠAK

Sv. Martin (��.-�97.)Smatra se da je Martin, kasnije popularni svetac, sin časnika rimske vojske, rođen oko 316.

godine negdje blizu današnjeg Szombathleya u Mađarskoj. Kao 15-godišnjak jednom je, kaže legenda, jahao na konju u vojnoj opremi, ogrnut velikim crvenim plaštem. Spazivši pokraj ceste siromaha koji se smrzavao od hladnog vjetra, koji ja najavljivao zimu, Martin mačem presječe svoj ogrtač i zaogrne ga. U snu mu se javi Isus i zahvali što je spasio siromaha.

S ocem časnikom, kasnije tribunom, Martin je puno putovao, mijenjao mjesta i gradove, dio mladosti proveo u Italiji gdje se obrazovao.

Po roditeljskoj želji započeo je i vojničku karijeru koju je, na vlastiti zahtjev, nakon dvogodišnjeg službovanja napustio. Zbližio se s francuskim biskupom Hilarijom koji umire 371., a za njegovog nasljednika izabran je Martin. Postaje širitelj kršćanstva, a kao biskup uvodi mnoge novosti. Za razliku od većine ostalih, posvetio se selu i siromasima pa u Mar-moutieru kod Toursa otvara Centar za odgoj budućih svećenika, neku vrstu prvog sjemeništa u Galiji. Ljudi, posebno siromašniji, voljeli su ga zbog nesebičnosti, predanosti i nevjerojatne energije. Već za života smatrali su ga najvećim francuskim biskupom. Umire 8. studenog 397. za vrijeme posjete jednom selu, a sprovod je bio tri dana kasnije, 11. studenog. Taj dan, blag-dan Sv. Martina, na Zapadu pa i u našim krajevima, pratilo je narodno veselje. Tako je nastao i običaj da se u nekim vinorodim krajevima na dan Sv. Martina krsti mlado vino. Nakon smrti, Martina su za zaštitnika uzeli putnici, gostioničari te posebno vinogradari.

Bačve pune i prepune!

u šumskom miljeu


Foto: D. DraženovićS Martinja

plantaže topola i vrba u svijetu su u porastu - najviše u kini!

Documents