Pisma mogu biti osobna (intimna), otvorena (primatelj je publika u cjelini, usmjerena su

kulturnoj, društvenoj ili političkoj javnosti, pošiljatelj iznosi svoje stavove ili teze), apeli

(poticaj za pisanje ovih pisama su emotivni, šalju se preko medija, očekuje se povratna

informacija) i poslovna. Latinski naziv za pismo je epistola. Hrvatski naziv za pismo je i

poslanica. Javlja se još od antičkih vremena. Formalne osobine pisma su stereotipne i sastoje

se od datiranja, oslovljavanja primatelja na početku, objašnjavanje uzroka i povoda pisanja na

početku i potpisa primatelja.

Osobno pismo naziva se još i intimno pismo zbog toga što u njemu iznosimo svoje osjećaje,

intimna zapažanja i sl. Obično je to pismo kojim se obraćamo jednoj osobi, iznosimo joj svoja

razmišljanja, dvojbe, doživljaje i nadanja. Osobno pismo je usmjereno na prepričavanje i

opisivanje osobnih osjećaja i psiholoških stanja. Pismo je najosobniji način slanja poruka. U

njemu možemo predlagati, prepričavati doživljaje, možemo savjetovati ili tražiti savjet. To

pismo može biti i šaljive naravi. Može imati svrhu razveseliti osobu kojoj pišemo. Osobno

pismo se obično ne piše po nekim pravilima, niti je bitan stil, već su bitne emocije i iskrenost

u izražavanju osjećaja. Pisma se često dijele prema sadržaju, pa tako npr. postoje ljubavna

pisma. Obično se sastoji od četiri dijela:

1. Datum

2. Oslovljavanje

3. Sadržaj pisma

4. Pozdrav i potpis

Osobna pisma ponekad imaju i literarnu vrijednost. Primarna svrha pisanja takvih pisama

često nije nastajanje književnog djela, ali često na temelju njih nastaju književna djela, tj. ona

sama su literarno vrijedni uradci, pa tako neka pisma možemo promatrati i kao književnu

vrstu. U nastavku seminarskog rada donosim primjer jednog osobnog pisma, točnije primjer

ljubavnog pisma, a to pismo je pismo koje je Miroslav Krleža pisao svojoj ženi prije njene

smrti: (str 17.)

Draga moja B.

Stiglo je proljeće na Gvozd. Zvoni zvono Sv. Marka, kotrljaju se srebrne lopte

zvonjave po našem krovu, sunčano jutro, nadam se da si dobro spavala. „Pod ovim

tornjem Sv. Marka, u davnoj davnini, prije mnogo godina, srela se jedna djevojčica s

jednim dječakom, koji je pisao pjesme…“Taj mladić ni danas ne radi drugo, nego piše

pjesme, jedna od njih je i ovo pismo.

Do viđenja, tvoj M.K.

Obilježja osobnih pisma su uglavnom obilježja razgovornog funkcionalnog stila. Obilježja tog

stila su komunikacijska spontanost, neusiljenost, prirodnost i familijarnost. U tom

razgovornom stilu česti su kolokvijalizmi, poštapalice, dijalektizmi, vulgarizmi i slično, iako i

ne mora biti tako, neki ljudi pisma pišu pisma na standardnom hrvatskom jeziku.

Danas se osobna pisma pišu sve manje. Došlo je do promjene u načinu komunikacije,

elektronski načini komunikacije su prevladali, jer su ti oblici komuniciranja brži i dostupniji

pa se danas uglavnom šalju razne elektroničke poruke, dok su se nekad pisma pisala na papiru

i slala poštom. Tako bi razne mailove, sms poruke, Facebook poruke i slično mogli nazvati

osobnim pismima suvremenog doba. Nekad je pojam pisma bilo rukom pisano, kuvertirano,

adresirano te pismo odaslano poštanskim kanalima. Danas se dakle pišu elektroničke poruke

koje se oblikuju kao osobit način komunikacije pa i kao hibridni oblik između pisma i

razgovora ili pisanog i usmenog medija – za koji je između ostaloga karakterističan

nedostatak brižljivosti u oblikovanju rečenica, to jest, bolje reći, određeni otklon od

standardnog ili pisanog jezika. U tim elektroničkim porukama su česte pogrešno ispisane

riječi. Zbog tehničkih razloga može biti uvjetovana neuporaba dijakritičkih znakova i sl.

Poslovno pismo je dokument kojim se prenosi određena poslovna poruka. Od osobnih pisama

se razlikuju oblikom, stilom i namjenom, te pravilima koje treba poštovati. Za pisanje

poslovnih pisama postoje određena pravila i savjeti. To su poslovni dokumenti kojima se

prenosi određena poslovna poruka, predstavlja neka tvrtka, stvaraju i razvijaju poslovni

odnosi i stvaraju odnosi s javnošću. Osim navedenih obilježja obilježja valja spomenuti još

jednu karakteristiku poslovnog pisma, a to je da poslovna pisma ponekad predstavljaju i

obvezu u pravnom smislu, a to je bitno napomenuti zbog toga što je jedno od obilježja

poslovnog pisma jasnoća i jednosmislenost sadržaja, a pravna obveza to od poslovnog pisma i

zahtijeva. Postoje razne vrste poslovnih pisama, jer različite poslovne situacije zahtijevaju

različito oblikovana pisma. Tako postoje upiti i odgovori na njih, ponude, narudžbe, različiti

zahtjevi, pritužbe i odgovori na njih, pozivnice i slično. Ti oblici poslovnih pisma zahtijevaju

posebne zakonitosti i specifičnosti, ali postoje i neka opća pravila. Ta pravila su: 270

Pismo mora biti kratko

Ne smije biti suvišnih pojedinosti

Poruka mora biti jasna

Pismo mora biti pisano uljudno

Poslovno pismo ima i specifičnu strukturu. Sadrži neke osnovne dijelove koji će biti navedeni

i obrazloženi u nastavku seminara.

Prvi dio je zaglavlje. Zaglavlje sadrži naziv tvrtke, adresu, broj telefona, broj faksa, e-mail

adresu, adresu na kojoj je tvrtka registrirana. U današnjem informatičkom dobu pisanje

zaglavlja je znatno olakšano jer se na računalima nalaze memorandumi koji sadrže navedene

podatke, pa se taj dio samo kopira. Drugi dio je puna adresa primatelja koja sadrži i ime

primatelja. Ako ne znamo ime i prezime primatelja, navodimo samo funkciju osobe kojoj je

pismo upućeno (npr. voditelj ili direktor). Nakon toga se navode mjesto i datum. Preporučuje

se naziv mjeseca napisati slovima i to tako da naziv mjeseca bude napisan u genitivu. (npr. 21.

siječnja). Sljedeći dio poslovnog pisma je predmet. Predmet je teme ili naslov pisma. Obično

se u poslovnom pismu napiše Predmet i dvotočje, a onda se navodi tema. Zatim slijedi

oslovljavanje. Za oslovljavanje se upotrebljava jedna od uobičajenih fraza, npr. poštovani

gospodine ili cijenjeni gospodine i sl. Iza izraza oslovljavanja stavljaju se zarez ili uskličnik.

Nakon oslovljavanja slijedi najvažniji dio pisma, a to je sadržaj. Sadržaj se sastoji od uvodnog

dijela, središnjeg dijela, za koji bi se moglo reći da je „najvažniji dio najvažnijeg dijela“ jer

sadrži samu bit poruke koja se želi poslati i završetka. Sadržaj mora biti jasan , kratak i sažet.

Kao i ostali dijelovi mora biti bez jezičnih i pravopisnih pogrešaka. Nakon sadržaja slijedi

pozdrav za koji se kao i za oslovljavanje koriste ustaljene formule, npr. s poštovanjem,

srdačan pozdrav i sl. iza pozdrava se ne pišu nikakvi interpunkcijski znakovi. Zadnji dio

osnovne strukture poslovnog pisma je potpis.

Osim gore navedenih dijelova poslovno pismo može imati i neke dodatne dijelove koji se

dodaju ovisno o prirodi poslovnog pisma. Ti dijelovi su npr. kopija istog pisma, dopisak tj.

dio u kojem se rukom ili računalom nadopiše dio koji se zaboravio napisati, način otpreme itd.

Potrebno je nešto reći i o jeziku i stilu poslovnog pisma. Kod poslovnog pisma jako je važna

njegova poruka koja mora biti izrečena sažeto, precizno i jasno. Treba je sročiti tako da je

primatelj može razumjeti sa što manje truda. Kod pisanja poslovnih pisama treba pisati sa što

manje nepotrebnih preopširnih izraza i stereotipnih fraza, tj. treba pisati prirodno,

jednostavnim i svima razumljivim jezikom. Osim toga poruku koja se šalje treba sročiti

uljudno. Poruka ne smije biti napisana nepristojnim i uvredljivim tonom bez obzira na prirodu

poslovnih odnosa među pošiljateljem i primaocem pisma. Prilikom pisanja poslovnih pisama

treba paziti i na gramatiku i pravopis, kao i na stil pisanja. Ako netko napiše pismo prepuno

gramatičkih i pravopisnih pogrešaka to ostavlja dojam površnog i neobrazovanog pošiljatelja.

U knjizi Marijana Ožanića Poslovna pisma ili kako napisati učinkovito poslovno pismo

navodi se kako su uobičajena pisma suprotnost svemu navedenome. Prema njemu uobičajena

poslovna pisma su uglavnom:

Nerazumljiva

Zbrkana

Preopširna

S gramatičkim i pravopisnim pogreškama

Poslovna pisma imaju obilježja administrativnog funkcionalnog stila. Obilježja tog stila su

već spomenuta ustaljena pravila sastavljanja i izražavanja. Poslovna pisma su tekstovi zadane

strukture, ograničenog broja leksičkih, morfoloških i sintaktičkih sredstava s učestalim

klišeiziranim izrazima, pleonastičkim sintagmama (kako i na koji način), semantički praznim

riječima. Administrativni stil u želji da bude što jednostavniji dokida i ujednačuje svaku

gramatičku raznolikost. Još neka od značajki administrativnog stila su: činjeničnost,

objektivnost, logičnost, preglednost, analitičnost, neobilježenost, … u oblikovanju tekstova

pisanih administrativnim stilom sudjeluju sve vrste riječi osim usklika, a glagolski su oblici

svedeni na prezent, perfekt i futur. Red riječi u rečenicama je stilski neobilježen.