pisanje delotovrnih predloga za javnu prakti~nu politikuold.bos.rs/materijali/vodic.pdf · re~...
TRANSCRIPT
Pisanje delotovrnih predloga
za javnu prakti~nu politiku
Vodi~ za savetnike za prakti~nu politiku
u zemljama Srednje i Isto~ne Evrope
Oin Jang i Lisa Kvin
Izdava~
Beogradska otvorena {kola
Beograd, Masarikova 5/16, Palata Beograd
Tel: (011) 30 65 800, 36 13 112
Tel/Fax: (011) 36 13 112
Elektronska po{ta: [email protected]
http://www.bos.org.yu
Za izdava~a
Vesna \uki}
Naslov originala
Writing Effective Public Policy Papers
Eoin Young and Lisa Quinn
by Local Government and Public Service Reform Initiative,
Open Society Institute Budapest
http://lgi.osi.hu/
© OSI/LGI, 2002
Prvi put objavljeno 2002. godine
© za srpski jezik Beogradska otvorena {kola
Urednik
Milorad Bjeleti}
Prevodilac
Mile Veki}
Redakcija prevoda
dr Ivana Spasi}, Filozofski fakultet u Beogradu
Ivan Vejvoda, Balkanski fond za demokratiju
dr Aleksandar Baucal, Filozofski fakultet u Beogradu
Jezi~ka redakcija
Dr Ivan Klajn
Tira`
2200
Priprema i {tampa
Dosije
ISBN 86-83411-23-0
Objavljivanje ove knjige pomogao je Fond za otvoreno dru{tvo Srbije
Sva prava zadr`ana. Nije dozvoljeno da bilo koji deo ove knjige bude snimljen, emitovan ili
reprodukovan na bilo koji na~in, uklju~uju}i, ali ne ograni~avaju}i se na fotokopiranje,
fotografiju, magnetni upis ili bilo koji drugi vid zapisa, bez prethodne dozvole Izdava~a.
PREDGOVOR
Mi u Inicijativi za reformu lokalne uprave i javnih slu`bi (Local Government and Public Service Reform
Initiative — LGI) iz Instituta za otvoreno dru{tvo (Open Society Institute) u Budimpe{ti po~eli smo
tokom poslednjih godina postepeno da se okre}emo me|unarodnom razvoju. Pored tradicionalne ori-
jentacije ka realizaciji prakti~nih projekata, davanju donacija i programima obuke, sve vi{e smo
aktivno uklju~eni u procese koncipiranja (policy design) i kreiranja (policy making) prakti~ne politike
(policy). Tako smo po~eli da sara|ujemo sa novim partnerima i da ostvarujemo nove rezultate: LGI u
ve}oj meri podr`ava izradu predloga za prakti~nu politiku (policy paper), pru`a finansijsku podr{ku
~lanovima na{e mre`e stru~njaka da realizuju uporedna i primenjena istra`ivanja prakti~nih politika
i sara|uje sa me|unarodnim organizacijama u kreiranju prakti~ne politike i sprovo|enju programa
obuke za prakti~nu politiku.
U Srednjoj i Isto~noj Evropi suo~avamo se sa specifi~nim problemima: engleski jezik nije maternji
jezik na{ih partnera i tvoraca prakti~ne politike, ali se ~esto koristi kao sredstvo me|usobne komu-
nikacije. Autori predloga za prakti~nu politiku ~esto su prinu|eni da svoje ideje predstave kako na
jeziku svoje sredine, tako i na engleskom jeziku kada komuniciraju sa stranim investitorima, dona-
torima i savetnicima.
Na{a namera sa ovim vodi~em jeste da pru`imo podr{ku onima koji pi{u predloge za prakti~nu poli-
tiku. Ovo je istovremeno i priru~nik koji se mo`e koristiti kao referentna literatura. Ipak, s obzirom
na to da je ovaj vodi~ zasnovan na velikom broju radova o istra`ivanju prakti~ne politike, pisanju i
izdavanju predloga za prakti~nu politiku, on se mo`e koristiti i kao osnova za programe obuke u pisa-
nju predloga za prakti~nu politiku.
Nadamo se da }e ovaj vodi~ biti koristan i analiti~arima prakti~ne politike, kao i onima koji se bave
primenjenim i akademskim istra`ivanjima. Unapre|ivanje kvaliteta budu}ih predloga za prakti~nu
politiku izuzetno je va`no kako za LGI, tako i za korisnike na{ih budu}ih projekata. Studije, izve{taji,
~lanci i knjige treba da budu predstavljeni u formi koja je op{teprihva}ena u zajednici kreatora prak-
ti~ne politike (policy-making community) i onih koji koriste usluge savetnika za prakti~nu politiku.
Ovaj vodi~ se uklapa u LGI program Inicijative javne politike koji je osmi{ljen kao podr{ka timovima
stru~njaka (think tanks) i tvorcima prakti~ne politike u regionu. Ovaj program pru`a podr{ku nedavno
osnovanim institutima za prakti~nu politiku. Verujemo da }e ovaj vodi~ pomo}i ovakvim institutima,
drugim partnerima, kao i na{im kolegama u zemljama regiona.
PREDGOVOR
III
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
IV
LGI je veoma zahvalan Oinu Jangu (Eóin Young) i Lisi Kvin (Lisa Quinn) za njihov izuzetan rad na pisa-
nju i ure|ivanju ovog vodi~a. Tokom pripreme ovog vodi~a bili su nam dragoceni saveti i komentari
Hosea de Barosa (José de Barros), Petre Kova~ (Petra Kovács), Petera Radoa (Péter Radó) i Viole
Zentaj (Viola Zentai). Od velike pomo}i nam je bio i prethodni rad [arolte Keresi (Sarolta Kérészy) i
Eve Figder (Éva Figder).
Gabor Peteri
Direktor istra`ivanja
LGI
PREDGOVOR SRPSKOM IZDANJU
Pred ~itaocem je priru~nik. Uputstvo i vodi~ koji opisuje kako pisati sa`ete, jezgrovite,
analiti~ke tekstove koji treba da su osnova kod formulisanja prakti~ne politike vlada, min-
istarstava, dr`avnih agencija, lokalnih vlasti, dru{tvenih ustanova, organizacija gra|anskog
dru{tva.
U dana{nje vreme, na po~etku dvadesetprvog veka, koje zahteva veliku prilagodljivost na brze
promene u svim oblastima ljudskog delanja, u svetu koji je tesno povezan i gde je otvorenost,
me|uzavisnost i uzajamnost pre pravilo nego zatvorenost — potreba za adekvatnim odgovorima
na izazove i dileme koje globalizovano dru{tvo i na{ polo`aj u njemu name}u jeste od prvo-
razrednog zna~aja. Dinami~nost modernog sveta tra`i brze, razborite i usredsre|ene predloge
odgovora na pitanja sa kojima se dr`ava, privreda, javna uprava, sudstvo, {kolstvo, zdravstvo,
kultura i ostali delovi dru{tva suo~avaju.
Ovaj vodi~ je skroman ali koristan doprinos naporima da op{te i javno dobro, razborito i dobro
shva}en sopstveni interes na|u svoju jednostavnu ali i su{tastvenu formulaciju koja }e pomo}i
da se putem obuhvatnog uvida u problem uz odgovaraju}e alternativne mogu}nosti na|e najce-
lishodnije i najmanje r|avo re{enje. Ovaj priru~nik mo`e da pomogne ubrzavanju modernizaci-
je postupaka i procedura u pripremanju i dono{enju odluka u najraznovrsnijim ustanovama
dru{tva.
Policy je neprevodiva re~. Prevodilac je morao da pribegne opisnom re{enju: prakti~na politi-
ka. Re~ je prevodiva jednostavno sa re~ju politika kada se, na primer, ka`e spoljna politika,
ekonomska politika, zdravstvena politika, komunalna politika i mnoge druge. U ovakvim sintag-
mama zna~enjsko polje re~i politika je jasno ome|eno i odre|eno. Problemi se pojavljuju kada
re~ politika stoji sama. U javnom `ivotu Srbije politika se pre~esto razume islju~ivo kao borba
za vlast i mesto neracionalnih me|ustrana~kih sukoba. Upravo zbog takvih konotacija koje izazi-
va re~ politika, prevodilac je odlu~io da uka`e na prakti~ni aspekt koji dominira u engelskom
terminu policy, te je tako i nastala sintagma prakti~na politika.
Gotovo istovetna situacija nastaje i sa prevodom sintagme policy paper. Njome se ozna~ava
tekst ~iji je cilj da identifikuje odre|eni prakti~nopoliti~ki problem, analizira mogu}e opcije za
re{enje (ili ubla`avanje) problema i predlo`i re{enje. Posmatraju}i funkciju ovog dokumenta —
predlaganje re{enja problema, prevodilac je odlu~io da ga kreativno ozna~i sa predlogom za
prakti~nu politiku. U neka pro{la vremena ovakve „papire“ — predloge za prakti~nu politiku —
PREDGOVOR SRPSKOM IZDANJU
V
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
VI
ve}ma su pisale stru~ne slu`be skup{tina, vlada, ministarstava. Danas predlozi za prakti~nu poli-
tiku dolaze veoma ~esto i od univerziteta, instituta, nau~nih ustanova (dr`avnih i nezavisnih),
nevladinih organizacija, ad hoc grupa i pojedinaca. Jasno formulisani predlozi za prakti~nu poli-
tiku unose racionalnost i izvesnost u javni i politi~ki `ivot. Oni poma`u da sna`na vizija
budu}nosti, politi~ka i dru{tvena, demokratska i slobodarska, dobije svoje konkretno obli~je.
Beogradska otvorena {kola (BO[) ve} jedanaestu godinu obrazuje mlade ljude i ostale nosioce
promena u dru{tvu. Upoznaje ih sa problemima savremenosti na savremen na~in i poma`e im da
se njima suo~e na realan i pragmati~an ali i intelektualno strastven na~in. BO[ kroz svoj rad pri-
bli`ava i moderne upravne ve{tine. Ovaj vodi~ je jo{ jedan BO[-ov doprinos naporima dru{tva i
pojedinaca koji ga ~ine da {to pre osvoje nove prostore i ravnopravno mesto u modernom svetu.
Ivan Vejvoda
ZAHVALNOST
Upoznavanje sa onima koji se u zemljama Srednje i Isto~ne Evrope bave pisanjem predloga za prak-
ti~nu politiku i istra`ivanjem prirode ove vrste tekstova bilo je od klju~ne va`nosti za pisanje ovog
vodi~a. Zbog toga bi autori `eleli da izraze svoju zahvalnost slede}im saradnicima LGI, koji su nam
velikodu{no posvetili svoje vreme i pomogli nam da odredimo formu i sadr`aj ove knjige: Gaboru
Peteriju (Gábor Péteri), Petri Kova~, Hoseu de Barosu, Violi Zentaj i Tomu Basu (Tom Bass). @elimo
da zahvalimo i Svetskoj banci za dopu{tenje da u ovoj knjizi koristimo neke delove pojedinih predlo-
ga za prakti~nu politiku koje je publikovala ova organizacija. Na kraju, `elimo da se zahvalimo Judit
Kova~ (Judit Kovács) za oblik i izgled ove knjige.
Ukoliko ~itaoci imaju komentare ili povratne informacije u vezi sa knjigom, molimo ih da nas kontak-
tiraju na [email protected] ili [email protected].
Autori: Oin Jang i Lisa Kvin
Centar za akademski i profesionalni razvoj
Beogradska otvorena {kola
ZAHVALNOST
VII
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
VIII
MALI RE^NIK PRAKTI^NE POLITIKE
Analiti~ar prakti~ne politike (policy analyst). Stru~njak koji je neposredno, kroz odnos savetnik-kli-
jent, povezan sa donosiocima odluka o prakti~noj politici. Njegova je osnovna uloga da pomogne
donosiocima odluka da formuli{u i sprovedu u delo odre|enu prakti~nu politiku. Analiti~ari se obi~no
ne bave studijama prakti~ne politike, ali rezultate takvih studija koriste u svom radu.
Analiza prakti~ne politike (policy analysis). Predlog za prakti~nu politiku namenjen donosiocima
odluka, koji im poma`e da formuli{u prakti~nu politiku i da je sprovedu (implementiraju). Pi{u je
analiti~ari prakti~ne politike; retko sadr`i primarna istra`ivanja, ali se nu`no oslanja na zna~ajne
studije prakti~ne politike.
Ciklus prakti~ne politike (policy cycle). Proces kreiranja prakti~ne politike koji se sastoji od 6 faza
(Definisanje problema/Utvr|ivanje prioriteta; definisanje raspolo`ivih opcija prakti~ne politike/for-
mulisanje prakti~ne politike; izbor re{enja/izbor najpogodnije opcije prakti~ne politike; izrada kon-
cepcije prakti~ne politike; sprovo|enje i pra}enje prakti~ne politike; Procena (evaluacija)
Istra`iva~ prakti~ne politike (policy researcher). Stru~njak koji radi na studijama koje se bave
detaljnom obradom odre|enog problema prakti~ne politike (vidi Studije prakti~ne politike).
Javna rasprava o prakti~noj politici (policy debate). Razli~ite forme javnog prezentovanja i disku-
tovanja o odre|enim pitanjima prakti~ne politike, sa ciljem da se {to {iri krug zainteresovanih aktera
uklju~i u proces kreiranja prakti~ne politike. Istovremeno, javne rasprave pru`aju priliku stru~njaci-
ma za prakti~nu politiku da promovi{u svoje predloge i da na osnovu ubedljive argumentacije obezbe-
de javnu podr{ku za svoje preporuke.
Koncepcija prakti~ne politike (policy design). Detaljna razrada najpogodnije opcije za prakti~nu
politiku; defini{e sve aspekte i elemente date opcije koje je neophodno razraditi kako bi se
omogu}ilo delotvorno i efikasno sprovo|enje.
Nauka o prakti~noj politici (policy science). Za razliku od tradicionalne politi~ke nauke, nema za
cilj samo obja{njenje ili razumevanje ve} formulisanje re{enja za realne probleme prakti~ne poli-
tike, pri ~emu va`nu ulogu ima i odre|eni sistem vrednosti.
Prakti~na politika (policy). Upotreba vlasti ili politi~ke mo}i u vo|enju javne politike, tj. aktivnosti
usmerene ka re{avanju konkretnih problema ili unapre|enju stanja u zajednici.
Predlog za prakti~nu politiku (policy paper). Dokument u kojem se analizira odre|eni prakti~no-
politi~ki problem/pitanje, razmatraju raspolo`ive opcije i na osnovu procene (evaluacije) verovatnih
posledica razli~itih opcija predla`e najbolje re{enje. Obi~no ima formu studije ili analize prakti~ne
politike (vidi Studije prakti~ne politike i Analiza prakti~ne politike).
Proces kreiranja prakti~ne politike (policy-making process). Proces u kojem, pored onih koji imaju
mandat da donose odluke i sredstva da sprovode odre|enu prakti~nu politiku, u~estvuju istra`iva~i i
analiti~ari prakti~ne politike, kao i svi zainteresovani za dati problem.
Proces pisanja predloga za prakti~nu politiku (policy paper writing). Proces se sastoji od nekoliko
klju~nih faza: definisanje problema, razmatranje i procena raspolo`ivih opcija, odabir najpogodnije
opcije prakti~ne politike i navo|enje uverljivih argumenata koji potvr|uju izbor. Predlog za prakti~nu
politiku nije samo neutralna, objektivna analiza problema i raspolo`ivih re{enja, ve} uklju~uje vred-
nosne sudove.
Promovisanje prakti~ne politike (policy dissemination). Aktivnosti usmerene ka upoznavanju svih
va`nih aktera u zajednici sa preporukama za prakti~nu politiku, kako bi se oni ubedili da je
predlo`ena opcija prakti~ne politike najbolja od svih raspolo`ivih mogu}nosti.
Opcije prakti~ne politike (policy options). Razli~ita re{enja koja stoje na raspolaganju radi re{avanja
odre|enog problema ili pitanja sa kojima se suo~avaju tvorci prakti~ne politike.
Savetnik za prakti~nu politiku (policy adviser). Stru~njak za prakti~nu politiku koji svojim znanjem
poma`e ovla{}enim donosiocima odluka da koncipiraju i sprovedu odre|enu prakti~nu politiku. U ovoj
ulozi mogu se na}i obe vrste stru~njaka za prakti~nu politiku (v. pod Analiti~ari i Istra`iva~i prakti~ne
politike).
Skup instrumenata prakti~ne politike (policy instrument mix). Skup (pravnih, finansijskih itd.)
instrumenata koji stoje na raspolaganju vladinom telu ovla{}enom da kreira i vodi prakti~nu politiku
i koji }e se koristiti prilikom sprovo|enja najpogodnije opcije prakti~ne politike.
Stru~ni timovi ili stru~ni instituti (think tanks). Grupe stru~njaka ili instituti specijalizovani za
odre|ena pitanja prakti~ne politike, koji se uklju~uju u proces kreiranja prakti~ne politike. U taj pro-
ces se tako|e mogu uklju~iti ad-hoc timovi (stru~ne komisije) koji se formiraju radi pru`anja pomo}i
prilikom re{avanja nekog problema prakti~ne politike.
Studije prakti~ne politike (policy study). Predlog za prakti~nu politiku namenjen drugim stru~njaci-
ma iz oblasti prakti~ne politike; u njemu se detaljno istra`uje odre|eni prakti~nopoliti~ki pro-
GLOSARIJUM PRAKTI^NE POLITIKE
IX
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
X
blem/pitanje, kako bi se formulisale odre|ene preporuke. Pi{u ga istra`iva~i prakti~ne politike;
obi~no uklju~uje i primarna istra`ivanja.
Zainteresovani akteri (stakeholders). Svi pripadnici jedne zajednice koji imaju interes kada je u
pitanju re{avanje odre|enog problema prakti~ne politike, odnosno svi oni na koje bi uticao izbor
jedne ili druge opcije.
Institucionalna organizacija sprovo|enja prakti~ne politike (delivery organization mix). Izbor
organizacija i institucija (vladinih, nevladinih, javnih, privatnih itd.) koje }e u~estvovati u
sprovo|enju odabrane opcije prakti~ne politike kojoj daju prednost, zajedno sa specifikovanjem nji-
hovih pojedina~nih uloga i odgovornosti u tom procesu.
Zajednica kreatora prakti~ne politike (public policy community). Zajednica razli~itih aktera koji
su zainteresovani za re{avanje odre|enog problema prakti~ne politike i koji u~estvuju u procesu
kreiranja prakti~ne politike.
Mali re~nik nije deo originalnog engleskog izdanja. Za potrebe srpskog izdanja re~nik su sastavili
redaktori prevoda dr Ivana Spasi}, Ivan Vejvoda i dr Aleksandar Baucal (prim. ur.).
SADR@AJ
1. Uvod. .............................................................................................................1
2. Zajednica kreatora javne prakti~ne politike .............................................................5
2.1. Definisanje pojma „javna prakti~na politika“ .......................................................5
2.2. Pripadnici zajednice kreatora javne politike ........................................................7
2.3. Od politi~ke nauke do nauke o prakti~noj politici..................................................8
2.4. Nauka o prakti~noj politici kao primenjena disciplina ...........................................10
3. Proces kreiranja prakti~ne politike .......................................................................12
3.1. Ciklus prakti~ne politike ...............................................................................12
3.2. Uloga predloga za prakti~nu politiku u procesu kreiranja prakti~ne politike.................16
3.3. Promovisanje va{ih ideja o prakti~noj politici .....................................................18
4. Predlog za prakti~nu politiku: op{ti pregled............................................................19
4.1. Vrste predloga za prakti~nu politiku: politi~ka studija i politi~ka analiza ....................21
5. Predlog za prakti~nu politiku: Strukturni i tekstualni elementi ....................................24
5.1. Skiciranje dokumenta ..................................................................................25
5.2. Naslov.....................................................................................................26
5.3. Sadr`aj....................................................................................................29
5.3.1. Lista tabela i/ili grafi~kih prikaza ...........................................................32
5.4. Apstrakt ili sa`eti prikaz...............................................................................33
5.5. Uvod.......................................................................................................39
5.6. Opis problema ...........................................................................................45
5.6.1. Konstruisanje opisa problema — struktura i argumentacija.............................46
5.6.2. Konstruisanje opisa problema — tekst i argumentacija ..................................54
5.7. Raspolo`ive opcije za prakti~nu politiku............................................................64
5.7.1. Konstruisanje raspolo`ivih opcija za prakti~nu politiku: struktura i
argumentacija ..................................................................................65
5.7.2. Konstruisanje raspolo`ivih opcija za prakti~nu politiku: tekst i
argumentacija ..................................................................................75
5.8. Zaklju~ci i preporuke...................................................................................78
5.9. Bele{ke ...................................................................................................85
5.10. Bibliografija..............................................................................................87
SADR@AJ
XI
5.11. Dodaci ....................................................................................................89
5.12. Indeks .....................................................................................................91
6. Objavljivanje va{eg predloga za prakti~nu politiku ...................................................93
6.1. Uskla|ivanje va{eg rukopisa sa standardima izdava~a............................................93
6.2. Priprema rukopisa za izdava~a........................................................................94
6.3. Predaja rukopisa izdava~u ...........................................................................102
6.4. Rad s urednikom .......................................................................................102
7. Zaklju~ne napomene .......................................................................................105
Dodaci ..............................................................................................................106
Dodatak A: Primeri uvoda...................................................................................106
Dodatak B: Standardi citiranja APA........................................................................111
Dodatak C: Podsetnik sa kontrolnim pitanjima za jezi~ku proveru — engleski jezik..............115
Bibliografija .......................................................................................................119
Grafikoni
Grafikon 1.1. Pregled strukture ovog vodi~a ..............................................................2
Grafikon 2.1. Zajednica kreatora javne prakti~ne politike iz perspektive savetnika za
prakti~nu politiku .............................................................................8
Grafikon 2.2. Osnovna struktura nauke o prakti~noj politici ...........................................9
Grafikon 3.1. Ciklus prakti~ne politike ...................................................................13
Tabele
Tabela 4.1. Razlike izme|u studije prakti~ne politike i analize prakti~ne politike ................21
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
XII
1. UVOD
Razvijanje znanja i ve{tina neophodnih za pisanje delotvornih predloga za prak-
ti~nu politiku, koji }e biti objavljeni na stranom jeziku, podrazumeva ne samo do-
bro poznavanje tog jezika ve} je neophodno da postanete pripadnik zajednice
kreatora javne prakti~ne politike za koju pi{ete predloge. ^lanovi ove zajednice
su politi~ki savetnici, tj. istra`iva~i i analiti~ari prakti~ne politike. Za savetnike u
oblasti prakti~ne politike pripadanje ovoj zajednici podrazumeva dobro razu-
mevanje pristupa, ciljeva, konvencija i jezika koji su u njoj uobi~ajeni, kao i oru-
|a komunikacije koja se koriste u procesu kreiranja prakti~ne politike. Ipak, tre-
ba imati u vidu da }e va{e u~e{}e u `ivotu ove zajednice zavisiti i od specifi~nih
okolnosti koje odlikuju va{u lokalnu sredinu.
Polaze}i od takvog sociolo{kog pristupa1, ovaj vodi~ sadr`i dosta informacija o za-
jednici kreatora javne prakti~ne politike, o procesu njenog formiranja, kao i o
predlozima za prakti~nu politiku, mada ne treba o~ekivati da }e sve ove informa-
cije mo}i da se neposredno primene u va{oj sredini. Dakle, ova knjiga bi}e od naj-
ve}e koristi za vas i va{ dalji razvoj kao pisca predloga za prakti~nu politiku ako
vi sami odlu~ite koji je najbolji na~in da ih primenite u svom okru`enju. Polaze}i
od takvog sociolo{kog stanovi{ta, cilj ovog vodi~a jeste da vas podr`i u:
� razmatranju i razmi{ljanju o prirodi zajednice ~iji ste ~lan;
� ispitivanju uloge predloga za prakti~nu politiku kao instrumenta pri
dono{enju odluka u procesu kreiranja prakti~ne politike;
� razvijanju znanja i ve{tina u vezi sa strukturnim i tekstualnim elementima
predloga za prakti~nu politiku;
� svim fazama izrade i objavljivanja va{eg predloga za prakti~nu politiku.
Vodi~ za pisanje delotvornog predloga za prakti~nu politiku zapo~inje sagledava-
njem predloga kao instrumenta koji se koristi u zajednici kreatora javne prakti~ne
politike u procesu kreiranja prakti~ne politike, da bi se pre{lo na detaljni prikaz
klju~nih elemenata predloga, a zatim na proces objavljivanja. Grafikon koji sledi
prikazuje sa`eto sadr`aj ovog vodi~a:
UVOD
1
Klju~na stvar
kod pisanja
predloga za
prakti~nu
politiku jeste
pripadati
zajednici onih
koji se bave
javnom
politikom i
razumeti
njihove
konvencije i
instrumente
1 Sociolo{ki pristup koji se primenjuje u ovoj knjizi razvijen je pod uticajem radova slede}ih autora:
Berkenkotera i Hakina (Berkenkotter & Hackin, 1993), Hajlanda (Hyland, 2000), D`ons (Johns, 1997),
Milera (Miller, 1984), Prajora (Prior, 1998), Rasela (Russell, 1997) i Svejlsa (Swales, 1990).
Grafikon 1.1. Pregled strukture ovog vodi~a
Kratki prikaz ciljeva i pristupa koji je kori{}en u pisanju ovog vodi~a mo`e vam
pomo}i da koristite ovu knjigu na najbolji na~in. Ovaj vodi~ odnosi se na predloge
za prakti~nu politiku, koji se izra|uju u okviru studija prakti~ne politike, i oni su
detaljno opisani. Taj izbor odra`ava potrebu da se pru`i podr{ka brojnim pio-
nirskim studijama prakti~ne politike koje se upravo sprovode u mnogim zemljama
Srednje i Isto~ne Evrope. Mada je ovaj vodi~ prvenstveno namenjen istra`iva~ima
prakti~ne politike, njega mogu da koriste i analiti~ari prakti~ne politike, kako
zbog sli~nosti koja postoji izme|u studije i analize prakti~ne politike, tako i zbog
toga {to se u prvom delu ovog vodi~a ukazuje na razlike izme|u ove dve oblasti.
Opis predloga za prakti~nu politiku iznet u ovom priru~niku zasniva se na de-
taljnoj analizi objavljenih studija prakti~ne politike, na razgovorima sa regional-
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
2 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Objavljivanje va{eg predlogaza prakti~nu politiku
— Naslov
— Sadr`aj
— Apstrakt ili sa`etak
— Uvod
— Opis problema
— Raspolo`ive opcije
— Zaklju~ci i preporuke
— Bele{ke na kraju teksta
— Bibliografija
— Dodaci
Elementi:
Predlog za prakti~nu politiku
Proces kreiranjaprakti~ne politike
Zajednica kreatorajavne prakti~ne politike
Osnovni naglasak
je na predlozima
za prakti~nu
politiku koji se
izra|uju u okviru
studija prakti~ne
politike
nim stru~njacima i na va`nim karakteristikama ovog `anra. Da bi se stekao uvid u
konvencije koje le`e u osnovi predloga za prakti~nu politiku, analiziran je uzorak
nedavno objavljenih predloga koji su nastali u regionu Srednje i Isto~ne Evrope.
Na njih }emo se pozivati u daljem tekstu pomo}u oznaka od (I) do (V):
(I) „Fiskalna decentralizacija: od komandovanja do tr`i{ta“ (Bird, Ebel i
Wallich, 1995);
(II) „Slobodna konkurencija, transparentnost i nepristrasnost lokalnih uprava
u postupku ugovaranja pru`anja javnih usluga“ (Baar, 2001);
(III) „Izme|u aktivnog procenjivanja, pasivnog odobravanja i nepoverljivog
povla~enja“ (Swianiewicz, 2001);
(IV) „Od unitarnog ka pluralisti~kom: fino pode{avanje politike prema
manjinama u Rumuniji“ (Horváth i Scacco, 2001);
(V) „Povezivanje konkurencije i trgovinskih politika u zemljama Centrale i
Isto~ne Evrope“ (Hoekman i Mavroidis, 1994).
Po`eljno je da navedene dokumente pro~itate u celini2
jer }e vam to omogu}iti
da ovaj vodi~ iskoristite na najbolji na~in.
Sticanje dubljeg uvida u ulogu koju ima svaki od elemenata predloga za prakti~nu
politiku, u zajedni~ka strukturna i tekstualna svojstva predloga, i u pristupe koje
primenjuju drugi autori bi}e vam pouzdani oslonci i usmerava}e vas prilikom
pisanja predloga. Zbog toga su delovi navedenih predloga za prakti~nu politiku
kori{}eni kao primeri u petom poglavlju (uokvireni tekstovi koji nose naslov
„Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku“). Va`no je re}i da su ovi
primeri kori{}eni sa ciljem da se naglase i istaknu odre|ene ideje, a ne zato da bi
se u njima video „model“ za kopiranje. [tavi{e, imaju}i u vidu slo`enost faktora
koji uti~u na pisanje i objavljivanje predloga za prakti~nu politiku, takav uni-
verzalni model i ne mo`e postojati.
Polaze}i od uverenja da usvajanje znanja i sticanje ve{tina podrazumeva aktivno
u~e{}e pojedinca i da se najvi{e nau~i kroz prakti~nu primenu („learning by
doing“)3, u vodi~ su uvr{}eni i podsetnici koji treba da vam pomognu prilikom
UVOD
3
2 Detalji koji }e vam omogu}iti da prona|ete ove dokumente u integralnoj verziji nalaze se u delu
vodi~a pod naslovom Bibliografija.
3 Ideje samostalnog u~enja i u~enja kroz re{avanje problema razvijene su pod uticajem radova Brina
(Breen, 1987), Ha~insona i Votersa (Hutcinson & Waters, 1987), Ili~a (Ilich, 1970), Novlesa (Knowles,
1983), Nunana (Nunan, 1988) i Vidovsona (Widdowson, 1998).
planiranja i pisanja va{ih predloga. Ovi podsetnici osmi{ljeni su sa ciljem da vam
pomo}u liste pitanja pru`e podr{ku u svim fazama planiranja, pisanja i redigo-
vanja va{ih predloga za prakti~nu politiku.
Nadamo se da }e vam ova knjiga slu`iti kao korisno sredstvo koje }e vam pomo}i
u pisanju delotvornih predloga za prakti~nu politiku i, {to je jo{ va`nije, da }ete
ostvariti prakti~nopoliti~ki uspeh kao rezultat njihovog objavljivanja.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
4 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
2. ZAJEDNICA KREATORA JAVNE PRAKTI^NE POLITIKE
Ovaj odeljak sadr`i kratak prikaz zajednice kreatora javne prakti~ne politike i
na~ela kojima se rukovode pripadnici te zajednice. Za one koji tek po~inju da se
bave ovom obla{}u ovaj odeljak mo`e poslu`iti kao kratak uvod, a za one koji su
ve} iskusni stru~njaci mo`e biti prilika da jo{ jednom razmotre osnovne pojmove
i principe kojima se rukovode u svom radu. U su{tini, osnovni razlog da se na
samom po~etku pozabavimo ovom zajednicom jeste da postanete svesniji klju~nih
ideja, ideala, vrednosti i faktora koji uti~u na pisanje predloga za prakti~nu poli-
tiku.
Na po~etku ovog odeljka razmotri}e se ve}i broj definicija javne prakti~ne poli-
tike koje se koriste u pomenutoj zajednici. Zatim }e se razmotriti ko su sve pri-
padnici zajednice i koje su njihove uloge. Slede}a celina pru`i}e pregled istorije
nauke o prakti~noj politici; na kraju, ovaj odeljak zavr{i}e se razmatranjem
pitanja {ta je to {to nauku o prakti~noj politici ~ini primenjenom naukom.
2.1. Definisanje pojma
„javna prakti~na politika“
U okviru istra`ivanja javne prakti~ne politike nastale su razli~ite definicije ovog
pojma — od vrlo {irokih definicija kao {to je „sve ono {to vlade odlu~e da urade
ili da ne urade“ (Dye, 1992, citirano prema Anderson, 1994, str. 4) do onih koje
ukazuju na defini{u}e karakteristike, kao {to je „svrsishodna akcija koju realizu-
je jedan ili vi{e aktera, a kojom se re{ava neki problem ili zna~ajno pitanje“
(Anderson, str. 5). Da bi se stekla predstava o razlikama u razmi{ljanjima koja
postoji u ovoj oblasti, bi}e korisno da se izdvoje oni pojmovi koji se javljaju u
ve}em broju definicija. Polaze}i od Andersona, mo`e se re}i da su slede}i elemen-
ti klju~ni za pojam „javna prakti~na politika“:
� Akcija zasnovana na mandatu koji ima vlada
Javna prakti~na politika je aktivnost koju sprovodi neko vladino telo koje ima
zakonska, politi~ka i finansijska ovla{}enja da to ~ini.
ZAJEDNICA KREATORA JAVNE PRAKTI^NE POLITIKE
5
Postoje razli~ite
definicije javne
prakti~ne
politike, ali su
im su{tinski
elementi
zajedni~ki
� Odgovor na stvarne potrebe ili probleme
Javna prakti~na politika nastoji da odgovori na prakti~ne potrebe i probleme
dru{tva ili grupa u dru{tvu, na primer gra|ana, nevladinih organizacija (NVO) ili
vladinih tela.
� Orijentacija ka ciljevima
Javna prakti~na politika nastoji da ostvari odre|eni niz jasno definisanih ciljeva,
kojima se poku{ava odgovoriti na konkretne potrebe u zajednici.
� Niz aktivnosti
Javna prakti~na politika se ne sastoji od neke pojedina~ne odluke, akcije ili reak-
cije, ve} od dobro osmi{ljenog niza povezanih aktivnosti, zbog ~ega je bolje da se
o javnoj prakti~noj politici razmi{lja u terminima „pristup“ ili „strategija“.
� Odluka da se ne{to uradi ili da se ne uradi
Utvr|ena prakti~na politika se mo`e sastojati od odluke da se preduzmu neke
aktivnosti u cilju re{avanja nekog problema, ili mo`e biti zasnovana na uverenju
da }e problem biti re{en u okviru ve} utvr|ene prakti~ne politike, te da zbog toga
nije potrebno preduzimati dodatne aktivnosti.
� Sprovodi je jedan ili vi{e aktera
Prakti~nu politiku mo`e realizovati jedan predstavnik vlade ili vladinog tela, ili
vi{e aktera.
� Obrazlo`ena aktivnost
Uobi~ajeno je da dokument kojim se utvr|uje javna prakti~na politika sadr`i i
obrazlo`enje za datu prakti~nu politiku.
� Zasnovana na ve} donetim odlukama
Javna prakti~na politika sastoji se od odluka koje su ve} donete, a ne od namera
ili obe}anja.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
6 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
2.2. Pripadnici zajednice kreatora
javne prakti~ne politike
Po{to na~in na koji se kreira javna prakti~na politika ima neophodan uticaj na celo
dru{tvo, u proces njenog formulisanja uklju~en je, na razli~itim nivoima, veliki
broj razli~itih aktera. Pojedinci ili grupe koje imaju direktan ili indirektan interes
za posledice prakti~ne politike, tj. zainteresovani akteri, mogu biti organi vlade,
savetnici za prakti~nu politiku, {iroka lepeza NVO, grupa i pojedinaca. U sredi{tu
ove zajednice je nadle`ni organ vlade ili ustanove i organizacije koje su zadu`ene
da se bave odre|enim problemom ili pitanjem. U nekim slu~ajevima analiti~ar
prakti~ne politike, centar za prakti~nu politiku ili tim stru~njaka mogu biti
anga`ovani kao direktni savetnik nekog organa vlade, koja je u tom slu~aju njihov
klijent. U tom slu~aju, organ vlade o~ekuje da analiti~ar ili centar sprovede
detaljnu studiju odre|enog problema ili pitanja i sa~ini preporuke koje bi pred-
stavljale osnovu za prakti~nu politiku nekog organa vlade. U principu, empirijsku
osnovu ovih detaljnih studija predstavlja prethodni istra`iva~ki rad u datoj oblasti
prakti~ne politike. Iako u zemljama Srednje i Isto~ne Evrope ovakav direktan
odnos izme|u analiti~ara i vlade nije uobi~ajen, mnogi istra`iva~i prakti~ne poli-
tike, analiti~ari i centri nastoje da uti~u na oblikovanje javne politike kroz u~e{}e
u javnim raspravama o pojedinim pitanjima. Oni u~estvuju u javnoj raspravi
putem objavljivanja svojih studija, sa kojima se zatim {ira javnost upoznaje
putem medija ili na neki drugi na~in.
Nije potrebno nagla{avati da }e u svakom demokratskom dru{tvu zainteresovani
akteri u~initi sve {to mogu da promovi{u onu opciju prakti~ne politike koja im naj-
vi{e odgovara, koriste}i pri tom sredstva koja smatraju najdelotvornijim, na pri-
mer preko nadle`ni organa vlade, preko drugih vladinih slu`benika ili poslanika u
parlamentu ili preko medija. Zainteresovani akteri mogu biti nevladine organi-
zacije, me|unarodne vladine organizacije, drugi savetnici ili centri za prakti~nu
politiku, lokalne vlasti, politi~ke stranke, udru`enja, sindikati ili zainteresovani
gra|ani. Na grafikonu 2.1. predstavljena je ova {iroka zajednica i odnosi unutar
nje iz perspektive savetnika za prakti~nu politiku.
ZAJEDNICA KREATORA JAVNE PRAKTI^NE POLITIKE
7
Zajednica
kreatora javne
prakti~ne
politike okuplja
razli~ite
zainteresovane
aktere
Grafikon 2.1. Zajednica kreatora javne prakti~ne politike
iz perspektive savetnika za prakti~nu politiku
2.3. Od politi~ke nauke do nauke o
prakti~noj politici4
Peter de Leon (1994, citirano prema Howlett & Ramesch, 1994, str. 18) nagla{ava
da „studije prakti~ne politike imaju dugu istoriju i kratku pro{lost, odnosno da su
prakti~ne politike vlada bile predmet brojnih istra`ivanja tokom poslednjeg mi-
lenijuma, ali je njihovo sistematsko istra`ivanje zapo~elo tek pre nekoliko deceni-
ja“. U stvari, tek je krajem Drugog svetskog rata nastala potreba da se pored tra-
dicionalne politi~ke nauke razvije nauka o prakti~noj politici, odnosno da se stek-
ne uvid u prakti~nu politiku vlade i da se ona sistematski prou~ava. Ideali koji su
rukovodili ovim procesom su trostruki:
� Multidisciplinarnost
Nauka o prakti~noj politici po~iva na saznanjima, istra`ivanjima i metodologiji
dru{tvenih nauka, ali su tokom razvoja ove nauke formulisani i neki specifi~ni pris-
tupi.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
8 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Efekti prakti~ne politikeZahtevi/saveti/reakcijePreporuke za prakti~nu politiku
Analiti~ar/Centar zaprakti~nupolitiku
Nadle`ni organvlade
Istra`iva~/Centar zaprakti~nupolitiku
Drugizainteresovani
akteriI
Tri ideala nauke
o prakti~noj
politici: multi-
disciplinarnost,
re{avanje
problema,
normativnost
4 Prikaz je zasnovan na radovima Hauleta i Rame{a (Howlett & Ramesch, 1995).
� Re{avanje problema
Nauka o prakti~noj politici usmerena je ka re{avanju prakti~nih problema u
odre|enom dru{tvu.
� Normativnost
Iako je te`nja ka propisivanju normativnog okvira po~ela u poslednje vreme da
opada, mnogi izbori koji se moraju napraviti u okviru nauke o prakti~noj politici
nu`no se zasnivaju na odre|enim vrednostima.
Tokom vremena u okviru nauke o prakti~noj politici do{lo je do izdvajanja dve
oblasti. U prvu oblast spadaju studije prakti~ne politike koje te`e da razumeju
proces kreiranja prakti~ne politike i da pru`e podr{ku tom procesu na osnovu pri-
marnih istra`ivanja odre|enog problema ili pitanja. Za studije prakti~ne politike
obi~no su zainteresovani istra`iva~i prakti~ne politike i pripadnici akademske
zajednice. U drugu oblast spadaju analize prakti~ne politike. Ova oblast je mnogo
vi{e politi~ki motivisana i usmerena je ka ostvarivanju direktnog uticaja na prak-
ti~nu politiku predlaganjem prakti~ne politike organima vlade. Analizama prak-
ti~ne politike obi~no se bave analiti~ari ili centri za prakti~nu politiku/timovi
stru~njaka. Na narednom grafikonu predstavljena je osnovna struktura nauke o
prakti~noj politici:
Grafikon 2.2. Osnovna struktura nauke
o prakti~noj politici
ZAJEDNICA KREATORA JAVNE PRAKTI^NE POLITIKE
9
Dve oblasti
nauke o
prakti~noj
politici:
studije prakti~ne
politike i
analize prakti~ne
politike
Nauka o prakti~noj politici
Dru{tvene nauke
Studija prakti~nepolitike
(razumevanje/podr{kaprocesu kreiranjaprakti~ne politike)
Analiza prakti~nepolitike
(formulisanje prakti~nepolitike koja }e biti
realizovana)
Ovakav pristup nauci o prakti~noj politici tek je odnedavno prihva}en u zemlja-
ma Srednje i Isto~ne Evrope koje se nalaze u procesu tranzicije. To zna~i da je
ova disciplina u ranoj fazi razvoja u ovom regionu i da podela uloga, tj. ko {ta
radi, kako to radi i za koga radi, jo{ uvek nije jasno definisana. Pored toga, po{to
su prava empirijska istra`ivanja prakti~ne politike u ovom regionu po~ela tek
nedavno, to zna~i da ve}i deo onoga {to je ura|eno poslednjih godina spada u
po~etne studije prakti~ne politike, tj. te`i{te je bilo uglavnom na studijama prak-
ti~ne politike. Ipak, mnogi timovi stru~njaka u ovom regionu su, naro~ito od
po~etka devedesetih godina, bili u tradicionalnom odnosu klijent-analiti-
~ar/savetnik sa svojim vladama, na osnovu kojeg su promovisali i zastupali prak-
ti~nu politiku svojih me|unarodnih partnera, kao {to su Svetska banka i Me|una-
rodni monetarni fond (Krastev, 2001). Treba imati na umu da, u visoko politizo-
vanom svetu javne prakti~ne politike u nekom regionu ili dru{tvu, promene prak-
ti~ne politike ne moraju nu`no da se oslanjaju na empirijsku analizu. U agre-
sivnom i dinami~nom svetu politike, promene prakti~ne politike su ~e{}e pokre-
nute ~isto politi~kim motivima, kao {to je recimo ispunjavanje obe}anja datih
tokom predizborne kampanje.
2.4. Nauka o prakti~noj politici kao primenjena
disciplina
Rezimiraju}i ideale i vrednosti nauke o prakti~noj politici, mo`e se re}i da je
njena klju~na karakteristika to {to predstavlja primenjenu nauku. Postoje dve
va`ne karakteristike po kojima se nauka o prakti~noj politici razlikuje od tradi-
cionalne politi~ke nauke:
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
10 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Nauka o
prakti~noj
politici je u
procesu razvoja
u zemljama
Srednje i
Isto~ne Evrope
Planiranje: podsetnik
Tokom priprema za pisanje predloga za prakti~nu politiku razmotrite
slede}a pitanja:
� Da li biste svoje trenutne aktivnosti koje su povezane sa prak-
ti~nom politikom svrstali u studije prakti~ne politike ili u analizu
prakti~ne politike?
� Koji zainteresovani akteri, u okviru zajednice kojoj pripadate,
imaju interesa kada je u pitanju problem ili pitanje na koje se
odnosi va{ predlog za prakti~nu politiku?
� Sa kim direktno ili indirektno `elite da komunicirate pomo}u va{eg
predloga za prakti~nu politiku?
� Formulisanje re{enja za realne probleme
Za razliku od tradicionalne nauke o politici, ~iji je cilj da se razvija znanje unutar
akademske zajednice, nauka o prakti~noj politici odnosi se na realne probleme,
nudi preporuke kako da se oni re{e i kako da se ta re{enja sprovedu u delo. Na
primer, nije dovoljno samo da se analiziraju forme i uzroci nezaposlenosti u od-
re|enom dru{tvu i da se tako doprinese boljem razumevanju ovog dru{tvenog fe-
nomena; studija prakti~ne politike mora da primeni ta saznanja tako {to }e ukaza-
ti da taj problem postoji u zajednici i tako {to }e, na osnovu razumevanja uzroka
nezaposlenosti, predlo`iti kako problem mo`e da se prevazi|e. Dakle, mora se
shvatiti da je odnos problem-re{enje klju~ni element ove discipline, {to zna~i da
svaka analiza mora da bude rukovo|ena i usmerena ka formulisanju prakti~nog,
ostvarljivog i obuhvatnog re{enja.
� Izno{enje vrednosne argumentacije
Formulisanje prakti~nog re{enja ne zahteva samo dobro utemeljenu i sveobuhvat-
nu analizu svih raspolo`ivih podataka ve}, s obzirom na to da se radi o dru{tve-
nim problemima, tako|e zahteva od istra`iva~a i analiti~ara prakti~ne politike da
se oslanjaju na odre|eni sistem vrednosti prilikom odlu~ivanja koje re{enje je
najbolje za prevazila`enje datog problema u odre|enim okolnostima. Po{to se
odre|eno re{enje predla`e u visoko politizovanom okru`enju javne prakti~ne poli-
tike i {ire javnosti, to zna~i da klju~ni faktor uspeha nije da se hladne glave anal-
iziraju podaci, ve} je verovatno va`nija sposobnost da se drugi ubede da su date
preporuke najadekvatnije. Drugim re~ima, vrlo je verovatno da sámo predstavl-
janje rezultata va{e analize podataka ne}e biti dovoljno da ostvarite uticaj na
raspravu o nekom problemu prakti~ne politike. Najbolje {anse da ostvarite uticaj
ima}ete ako podatke i analize budete koristili kao povezanu i smislenu argumen-
taciju za re{enje koje `elite da preporu~ite. Majone (1989) je na odli~an i sa`et
na~in izrazio ovu ideju:
„Sli~no hirurgiji, kreiranje prakti~ne politike i pru`anje saveta za prak-
ti~nu politiku jesu ve{tine. Koliko je neko ve{t ne}emo procenjivati po
koli~ini informacija koje poseduje ili po koli~ini formalnog planiranja,
nego prema kriterijumima kao {to su pravovremenost i pa`nja koja se
posve}uje detaljima, sposobnost da se uo~i gde su granice mogu}eg,
sposobnost da se bude kreativan unutar postoje}ih ograni~enja, sposob-
nost da se u~i iz gre{aka drugih, sposobnost ne da se poka`e {ta treba
uraditi, nego da se drugi ubede da urade ono {to znaju da treba uradi-
ti“ (str. 20).
ZAJEDNICA KREATORA JAVNE PRAKTI^NE POLITIKE
11
Odnos problem-
re{enje je
klju~an
Izno{enje
vrednosnih
argumenata na
osnovu analize
podataka
3. PROCES KREIRANJA PRAKTI^NE POLITIKE
Po{to smo se u drugom odeljku osvrnuli na zajednicu koja se bavi javnom prak-
ti~nom politikom, u ovom odeljku posveti}emo pa`nju prirodi procesa kreiranja
prakti~ne politike i sredstvima komunikacije koja se koriste u tom procesu. Ode-
ljak zapo~inje pregledom procesa kreiranja prakti~ne politike, odnosno, da upo-
trebimo uobi~ajen izraz, „ciklusa prakti~ne politike“. Po{to cilj ovog vodi~a nije
da bude jo{ jedan op{ti pregled metodologije koja se primenjuje u ovoj oblasti5,
u ovom odeljku da}emo samo kratak pregled ciklusa prakti~ne politike. On treba
da vam pomogne da steknete uvid u to kako se predlog za prakti~nu politiku ko-
risti kao sredstvo komunikacije koje istovremeno slu`i da se zabele`i ishod tog
procesa.
U drugom pododeljku bi}e razmotrene razli~ite funkcije koje predlog za prakti~nu
politiku mo`e da ima u procesu kreiranja prakti~ne politike. Na kraju odeljka
izlo`i}e se strategija koju mo`ete da koristite prilikom odlu~ivanja o tome koja
jo{ sredstva komunikacije mo`ete da upotrebite radi promovisanja svojih ideja i
preporuka o prakti~noj politici {iroj javnosti. U poslednjem delu ovog odeljka
bavi}emo se odnosom izme|u predloga za prakti~nu politiku i tih drugih sredsta-
va komunikacije koja mo`ete koristiti.
3.1. Ciklus prakti~ne politike6
Iako postoje razli~iti pristupi procesu kreiranja prakti~ne politike, koji uglavnom
zavise od konteksta i cilja (ciljeva) koji se `ele ostvariti, model koji je {iroko
usvojen i koji se prikazuje u ud`benicima poznat je pod nazivom „ciklus prakti~ne
politike“ (videti grafikon 3.1).
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
12 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
5 Kao {to su studije: Anderson (1984), Bardak (Bardach, 1996), Daj (Dye, 1992), Hovlet i Rame{
(Howlett & Ramesch, 1996).
6 Ovaj odeljak se oslanja na studije: Anderson (1984), Bardak (Bardach, 1996), Daj (Dye, 1992), Hovlet
i Rame{ (Howlett & Ramesch, 1996), Ohajo univerzitet (Ohio University, 1998), Institut za otvoreno
dru{tvo (Open Society Institute, 1999), Pal (2000) i Smit (Smith, 2000).
Grafikon 3.1. Ciklus prakti~ne politike
Kao i u slu~aju drugih modela, snaga ovog modela le`i u njegovoj mo}i da usme-
rava, dok njegova slabost le`i u nedovoljnoj fleksibilnosti. Drugim re~ima, ovakav
model nikada ne mo`e precizno da propi{e konkretne aktivnosti koje stru~njak za
prakti~nu politiku treba da preduzme u svakoj pojedinoj situaciji, ali on defini{e
na~ela koja stru~njak treba da primenjuje ako `eli da sledi primere dobre prakse.
Pored toga, va`na odlika procesa kreiranja prakti~ne politike jeste to da svaka
faza mo`e da uti~e kako na prethodne faze, tako i na naredne korake u ciklusu.
Na primer, pore|enje razli~itih opcija da bi se izabrala ona najbolja ~esto mo`e
podsta}i da se produbi i pro{iri definicija problema. Otuda, kao {to ka`e Bardak
(Bardach, 1996), ovaj proces treba tretirati kao iterativni proces, tj. tokom
procesa prolazi}ete vi{e puta kroz iste delove svakog od koraka sve dok ne do|ete
do zadovoljavaju}eg rezultata.
Tako|e, va`no je uo~iti da sve faze u ovom procesu podrazumevaju saradnju i
me|uzavisnost. Najdelotvornije studije i analize prakti~ne politike obavljaju se
kroz timski rad, pri ~emu se podrazumeva da }e tokom procesa postojati razli~iti
nivoi odnosa sa zainteresovanim akterima. Na primer, ta interakcija mo`e se kre-
tati od diskusije sa istra`iva~ima prakti~ne politike prilikom definisanja problema,
preko razmatranja raspolo`ivih opcija prakti~ne politike u pogledu tro{kova i
koristi zajedno sa ciljnim grupama, pa do sastanaka sa predstavnicima vlade da
biste promovisali svoje preporuke za prakti~nu politiku. Sledi kratak prikaz svakog
koraka kako bi se ukazalo na njihove klju~ne karakteristike.
� Korak 1: Definisanje problema/utvr|ivanje prioriteta
Polazna ta~ka u procesu kreiranja prakti~ne politike sastoji se od identifikacije
odre|enog problema koji postoji u zajednici. Ukoliko ste i vi kao stru~njak za
PROCES KREIRANJA PRAKTI^NE POLITIKE
13
1. Definisanje problema/Utv|ivanje prioriteta
2. Definisanje raspolo`ivihopcija prakti~ne politike/Formulisanje prakti~nepolitike
3. Izbor re{enja/Izbor najpogodnijeopcije prakti~ne politike
4. Koncepcija prakti~ne politike
Sprovo|enje 5.(implementacija)
i pra}enje prakti~nepolitike
Procena (evaluacija) 6.
Ciklus prakti~ne
politike
usmerava, a ne
propisuje;
karakteri{e ga
ponavljanje i
saradnja
prakti~nu politiku zainteresovani za pronala`enja re{enja za dati problem,
poku{a}ete ili da ga uvrstite u plan rada vlade, odnosno da to postane jedan od
prioriteta ili, ukoliko se on ve} nalazi na listi politi~kih prioriteta, nastoja}ete da
on dobije ve}u va`nost. Da biste ovo ostvarili, potrebno je da ubedite i nedle`ne
vladine organe i {iru zajednicu da dati problem realno postoji i da se vlada mora
njime pozabaviti. Da biste to ostvarili, u krajnje politizovanom svetu javne
prakti~ne politike, potrebno je da iznesete uverljivu i obuhvatnu argumentaciju o
uzrocima, efektima i va`nosti problema, koja }e biti zasnovana na razli~itim
izvorima podataka.
� Korak 2: Definisanje raspolo`ivih opcija prakti~ne politike/Formulacija
prakti~ne politike
Kada se odre|eni problem na|e na listi prioriteta vlade i kada je on dovoljno
dobro definisan, slede}i korak sastoji se u formulisanju raspolo`ivih na~ina kako
problem mo`e biti re{en, odnosno u formulisanju raspolo`ivih opcija prakti~ne
politike. Da biste osmislili odgovaraju}e alternative, prvo treba da razmotrite {ta
je do sada ura|eno u vezi sa tim pitanjem, koje opcije su drugi ve} predlo`ili, kao
i koje opcije biste vi predlo`ili. Prilikom formulisanja raspolo`ivih opcija potreb-
no je da se one me|usobno isklju~uju, odnosno treba izbe}i opcije koje su samo
varijacije jedne iste ideje. Tako|e, imajte na umu da }e biti te{ko da prona|ete
idealnu alternativu, {to zna~i da treba da tragate za opcijom koja bi bila najpri-
hvatljivija i najrealisti~nija u datim okolnostima.
� Korak 3: Izbor re{enja/Izbor najpogodnije opcije prakti~ne politike
Nakon formulisanja razli~itih raspolo`ivih re{enja treba da odlu~ite kojoj od njih
dajete prednost, odnosno koje smatrate najboljim. Odluka o najboljem re{enju
treba da bude doneta na osnovu procene (evaluacije) raspolo`ivih re{enja. Upo-
treba evaluacije zasnovane na kriterijumima ne omogu}ava vam samo izbor odgo-
varaju}e opcije ve} vam pru`a i argumente koji }e vam omogu}iti da merodavno
zastupate re{enje koje predla`ete. Iako problem i okolnosti u kojima se re{ava
dati problem uti~u na izbor kriterijuma za procenu, neki kriterijumi su op{tepri-
hva}eni:
— Delotvornost: U kojoj meri dato re{enje mo`e da dovede do `eljenih rezul-
tata, odnosno do re{enja postoje}eg problema;
— Efikasnost: Polaze}i od analize tro{kova i koristi, uzimaju}i u obzir kako
finansijske resurse tako i uticaj na dru{tvo, utvrdite koje bi posledice dato
re{enje imalo na ciljne grupe;
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
14 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Uka`ite na
postojanje
problema koji
zahteva odgovor
vlade
Razmotrite sva
raspolo`iva
re{enja
Procenite sve
opcije i izaberite
onu kojoj
dajete prednost
(koju
preferirate)
— Pravednost: Da li dato re{enje dovodi do pravedne raspodele tro{kova i
koristi;
— Izvodljivost/Sprovodljivost: Da li postoji odgovaraju}i politi~ki, administra-
tivni i pravni okvir da se dato re{enje delotvorno i efikasno sprovede u delo;
— Fleksibilnost/Mogu}nost unapre|ivanja: Da li je dato re{enje dovoljno flek-
sibilno da mo`e da se modifikuje ukoliko se promene okolnosti i da li dozvol-
java unapre|ivanje.
Bardak (Bardach, 1996) daje korisne savete vezane za ovaj korak: probajte da
kvantifikujete {to vi{e aspekata razli~itih re{enja i u smislu finansijskih tro{kova
i u smislu socijalnih tro{kova, koristite uzro~ne modele i trudite se da budete rea-
listi~ni, a ne optimisti~ni u vezi sa mogu}im rezultatima razli~itih re{enja. Kada
obavite procenu razli~itih re{enja, uporedite njihove posledice i izmerite razlike
me|u njima, treba da odlu~ite koje re{enje ima najbolje posledice.
� Korak 4. Izrada koncepcije prakti~ne politike
Nakon izbora najboljeg re{enja i njegovog predstavljanja nadle`nom organu
vlade, a pod pretpostavkom da ono bude prihva}eno u celini ili uz izvesne modi-
fikacije, ono postaje javna prakti~na politika (kao {to je opisano u odeljku 2.1.).
Nadle`ni organ vlade mora tada da odlu~i kako najdelotvornije sprovesti dato
re{enje. Da bi se osmislila delotvorna koncepcija prakti~ne politike, nadle`ni
vladin organ treba da odabere skup instrumenata (npr. pravno, organizaciono i
mre`no osna`ivanje) i organizacionu strukturu za njegovo sprovo|enje (vladinu ili
nevladinu, javnu ili privatnu).
� Korak 5. Sprovo|enje i pra}enje prakti~ne politike
Slede}a faza podrazumeva sprovo|enje prakti~ne politike, u skladu sa prethodno
izra|enom koncepcijom. Najbolji rezultati se obi~no posti`u ukoliko se ostvari
ravnote`a izme|u dobre koncepcije prakti~ne politike i njene delotvorne prime-
ne. Pored toga, neophodno je neprekidno pra}enje procesa sprovo|enja, koje }e
predstavljati osnovu za sveobuhvatnu procenu na temelju razli~itih izvora podata-
ka. Prema Andersonu (Anderson, 1994) i Hauletu i Rame{u (Howlett & Ramesch,
1996), mnogi stru~njaci za prakti~nu politiku su pokazali veliko interesovanje za
razli~ite strategije sprovo|enja, po{to su uo~ili da one imaju direktan efekat na
kvalitet postignutih rezultata, a pojedini su objavili i radove na tu temu.
PROCES KREIRANJA PRAKTI^NE POLITIKE
15
Vlada bira
instrumente i
organizacionu
strukturu za
sprovo|enje
prakti~ne
politike
Vlada
sprovodi
(implementira)
prakti~nu
politiku i prati
taj proces
� Korak 6. Procena (evaluacija)
Svaka dobro koncipirana prakti~na politika, kao i dobar plan sprovo|enja,
uklju~uju i sveobuhvatnu procenu koja je klju~na da bi se utvrdila efikasnost
sprovo|enja i koja slu`i kao osnova za dono{enje budu}ih odluka. Prilikom
izrade plana evaluacije, organi vlade i organizacije koje sprovode prakti~nu
politiku treba da razmotre kako mo`e ta~no i efikasno da se izmeri u kojoj meri
su ostvareni predvi|eni ciljevi i kako }e se tako prikupljeni podaci koristiti pri-
likom dono{enja budu}ih odluka. Proces procene se sastoji od pra}enja
sprovo|enja prakti~ne politike, kako u pogledu ostvarenih ciljeva, tako i u
pogledu sredstava pomo}u kojih se sprovodi. Ovaj proces obuhvata {irok krug
ljudi, od administracije i politi~ara do nevladinih organizacija i ostalih zain-
teresovanih aktera.
Kao {to se mo`e videti iz kru`ne i ponavljaju}e prirode ciklusa prakti~ne politike,
na osnovu rezultata procene svaki korak mo`e se ponovo razmotriti: definisanje
problema, odabrana opcija za prakti~nu politiku, plan za prakti~nu politiku ili
primena prakti~ne politike. To zna~i da ova pitanja mogu ponovo biti stavljena
na dnevni red, preme{tena u drugi korak ili se primena mo`e nastaviti na isti
na~in.
3.2. Uloga predloga za prakti~nu politiku u procesu
kreiranja prakti~ne politike
Predlog za prakti~nu politiku je izuzetno mo}no sredstvo i mo`e se koristiti za
razli~ite namene u procesu kreiranja prakti~ne politike. U okviru istra`ivanja
prakti~ne politike objavljene su mnoge studije prakti~ne politike koje su bile
namenjene drugim stru~njacima ili stru~nim timovima s namerom da se oni bolje
informi{u i da se na njih izvr{i uticaj. Kao {to smo ranije pomenuli, u zemljama
Srednje i Isto~ne Evrope trenutno se objavljuje mnogo takvih studija, koje pred-
stavljaju prve primere dokumenata zasnovanih na nauci o prakti~noj politici. Ove
studije pru`aju op{te podatke i saznanja koji mogu da se upotrebe u ma kojoj fazi
kreiranja prakti~ne politike, ili se usredsre|uju na jednu posebnu fazu (ili vi{e
njih): neke nude listu raspolo`ivih opcija prakti~ne politike i preporu~uju neku od
njih, druge preporu~uju odre|eni na~in sprovo|enja, tre}e se bave procenom
odabrane opcije itd. U principu, po{to su istra`iva~i prakti~ne politike u svom
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
16 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Vlada i
organizacije koje
sprovode
prakti~nu poli-
tiku procenjuju
efikasnost
prakti~ne
politike
Predlog za
prakti~nu
politiku mo`e da
se odnosi na
razli~ite
faze
ciklusa prakti~ne
politike
radu nezavisni od donosilaca odluka, njihovi predlozi su uslovljeni pre svega prob-
lemom/pitanjem kojim se bave.
Takve studije prakti~ne politike obi~no se veoma razlikuju od predloga za prak-
ti~nu politiku koje pi{u analiti~ari prakti~ne politike. Ova druga vrsta predloga
namenjena je donosiocima odluka i nudi konkretne prakti~nopoliti~ke koncepcije
koje treba sprovesti. Razlike proisti~u ponajvi{e iz specifi~ne prirode odnosa u
okviru kojeg predlog nastaje: ako je re~ o odnosu klijent-savetnik uspostavljenom
izme|u nadle`nog organa vlade i analiti~ara, klijent }e imati velikog uticaja na
karakter i sadr`aj predloga. Uprkos tome, izme|u ove dve vrste predloga postoji
direktna veza, u tom smislu da analiti~ari koriste studije prakti~ne politike kao
osnovu za pisanje svojih predloga. Tako|e, treba primetiti da u postoje}oj fazi
razvoja nauke o prakti~noj politici u regionu postoji visok stepen preklapanja
izme|u ove dve vrste dokumenata.
PROCES KREIRANJA PRAKTI^NE POLITIKE
17
Studije
prakti~ne
politike zavise
od problema,
dok analize
prakti~ne
politike zavise
od klijenta
Planiranje: podsetnik
Tokom priprema za pisanje predloga za prakti~nu politiku razmotrite
proces kreiranja prakti~ne politike u koji ste uklju~eni i utvrdite da li
ste vi i va{e kolege odgovorili na slede}a pitanja:
� Na koji korak ili korake u ciklusu prakti~ne politike `elite da uti-
~ete?
� Koji zainteresovani akteri su uklju~eni u svaki od pojedinih koraka
procesa kreiranja prakti~ne politike?
� Da li ste jasno definisali problem kojim se bavite? Da li mo`ete da
ga sa`mete u dve re~enice?
� Da li raspola`ete dovoljnom gra|om kojom }ete dokazati da dati
problem zaista postoji?
� Da li ste prikazali i procenili raspolo`ive opcije prakti~ne politike
koje mogu predstavljati re{enje za dati problem? Koje kriterijume
ste koristili prilikom procene opcija?
� Da li ste se opredelili u pogledu opcije kojoj dajete prednost?
� Da li imate dovoljno argumenata kojima }ete delotvorno zastupati
odabranu opciju prakti~ne politike u odnosu na alternative?
3.3. Promovisanje va{ih ideja o prakti~noj politici
Bez obzira na to da li pi{ete studiju prakti~ne politike ili analizu prakti~ne poli-
tike, mo`da }e biti neophodno da informi{ete {iru publiku o temama i idejama
koje ste izneli u svom tekstu, kako bi va{e ideje izvr{ile sna`niji uticaj na javnu
raspravu o datom pitanju. Da biste ostvarili taj cilj, „nije dovoljno da se va{ pred-
log za prakti~nu politiku ~ita nego da ga ljudi shvate i da o njemu raspravljaju“
(Bartle, 2001). Me|utim, mnogi ~lanovi ove {ire publike nemaju redovan pristup
objavljenim predlozima za prakti~nu politiku. Zbog toga morate da se potrudite
da im svoje ideje izlo`ite u pristupa~noj formi, kako bi oni mogli u potpunosti da
razumeju va{e sugestije i da o njima diskutuju. Polaze}i od ideja koje `elite da
saop{tite svojim predlogom i ciljne grupe kojoj se obra}ate, treba da se opre-
delite za formu prezentacije koja bi bila najadekvatnija — npr. javni skup ili medi-
ji. ^esto }ete se odlu~iti za metod komunikacije prilago|en raznolikoj publici. U
takvim slu~ajevima, dobro je svoje poruke predstaviti u kratkoj formi, koriste}i
se jednostavnim, svakodnevnim re~nikom bez stru~nih termina.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
18 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Odaberiti onu
strategiju za
prezentovanje
koja odgovara
nameni i publici
Planiranje: podsetnik
Da biste osmislili delotvornu promociju va{ih ideja o prakti~noj politici,
razmotrite slede}a pitanja:
� Kome se obra}ate (politi~arima, nevladinim organizacijama, gra-
|anima)?
� Za{to `elite da komunicirate sa njima o datom problemu prakti~ne
politike?
� Kako su oni uklju~eni u dati problem prakti~ne politike?
� [ta oni ve} znaju o datom problemu?
� Koje klju~ne ideje iz va{eg predloga za prakti~nu politiku `elite da
im prezentujete?
� [ta oni treba da znaju o datom problemu da bi mogli da razumeju
i da prihvate va{e poruke?
� Koji bi na~in bio najdelotvorniji da prezentujete svoje poruke
ciljnoj grupi (li~na komunikacija, grupna prezentacija, izjava za
medije/konferencija za {tampu, okrugli sto)?
4. PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU:
OP[TI PREGLED
U odeljcima 4 i 5 bavi}emo se detaljnije predlogom za prakti~nu politiku. Ovaj
odeljak }e vam omogu}iti da steknete op{tu sliku o su{tinskim karakteristikama
predloga za prakti~nu politiku, uklju~uju}i njegovu svrhu i kontekst. Tip predloga
za prakti~nu politiku koji je glavni predmet na{e pa`nje — studija prakti~ne poli-
tike — predstavljen je i analiziran kroz pore|enje dve vrste predloga — onih
stvorenih u okviru studija prakti~ne politike i onih stvorenih u okviru analize prak-
ti~ne politike. U odeljku 5 bi}e detaljno prikazane strukturne i tekstualne karak-
teristike koje su zajedni~ke studijama prakti~ne politike. Iako su odeljci 4 i 5
razdvojeni da bi se dobilo na jasno}i, treba ih tretirati kao dva sastavna dela
celovitog opisa predloga za prakti~nu politiku.
U ovom op{tem pregledu predloga za prakti~nu politiku dve osnovne ideje treba
posebno ista}i:
� Predlog za prakti~nu politiku je instrument za dono{enje odluka
Bez obzira da li je predlog za prakti~nu politiku napisan u okviru studije prakti~ne
politike ili u okviru analize prakti~ne politike, on je orijentisan na problem i
po~iva na odre|enom sistemu vrednosti. U tom kontekstu, bez obzira da li je
namenjen drugim stru~njacima ili donosiocima odluka, njegov osnovni cilj je:
da obezbedi sveobuhvatnu i uverljivu argumentaciju, kojom se obrazla`u prakti~-
nopoliti~ke preporuke iznete u predlogu, i na taj na~in ostvari uticaj na ciljanu
publiku kao instrument za dono{enje odluka i poziv na akciju.
Ukratko, da bi se ostvario taj cilj, treba primeniti slede}i pristup:
— definisati i podrobno obraditi vrlo va`an problem sa kojim se suo~ava prak-
ti~na politika u datom okviru i na ~ije re{avanje treba prionuti;
— skicirati raspolo`ive opcije (alternative za prakti~nu politiku) koje mogu vo-
diti prevazila`enju datog problema;
— proceniti verovatne posledice raspolo`ivih opcija, na osnovu prethodno izra-
|enog analiti~kog okvira i dokazne gra|e izvedene iz postoje}eg prakti~-
nopoliti~kog konteksta;
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: OP[TI PREGLED
19
Predlog za
prakti~nu
politiku je
instrument u
procesu
dono{enja
odluka
— odabrati opciju koju smatrate najboljom (preporuka za prakti~nu politiku) i
pru`iti jake argumente koji potvr|uju da je va{ izbor najbolja mogu}a opcija.
� Predlog za prakti~nu politiku: prakti~an, a ne akademski dokument
Kao {to se mo`e zaklju~iti na osnovu svrhe kojoj slu`i predlog za prakti~nu poli-
tiku, re~ je o dokumentu koji se zna~ajno razlikuje od tradicionalnih akademskih
tekstova, po{to se svi rezultati istra`ivanja moraju primeniti na re{avanje proble-
ma i kao argumenti kojima se podr`ava niz odre|enih preporuka da bi se re{io
problem. Usled toga, klju~ni aspekt predloga za prakti~nu politiku jeste odnos
problem-re{enje; on treba da bude pokreta~ka sila prilikom pisanja predloga za
prakti~nu politiku, a sam predlog mora da bude jasno usmeren i usredsre|en na
zastupanje konkretnih prakti~nopoliti~kih preporuka.
Po{to usvoji ovakav pristup, autor treba da prona|e na~in da uspostavi ravnote`u
izme|u dve suprotstavljene potrebe:
— potrebe da se izlo`i sveobuhvatan opis problema i analiza raspolo`ivih opci-
ja prakti~ne politike u datom politi~kom okviru, {to mo`e uklju~iti i rezultate
autorovih primarnih istra`ivanja, kako bi se osigurao kredibilitet i omogu}ila
verodostojna procena; i, s druge strane,
— potrebe da se problem predstavi tako da budu uklju~ena samo ona bitna saz-
nanja i podaci koji su neophodni, jer podupiru iznete argumente.
Zaista, Bardak (Bardach, 1996) isti~e da autori naj~e{}e gre{e tako {to poku{avaju
da u dokument unesu sve podatke i sva saznanja do kojih su do{li u istra`iva~kom
procesu.
Druga bitna razlika izme|u predloga za prakti~nu politiku i tradicionalnih akadem-
skih tekstova le`i u tome {to je predlog zasnovan na odre|enom sistemu vrednos-
ti i ne predstavlja samo hladan, objektivni prikaz jedne pojave. Svojim tekstom
morate da predlo`ite prakti~no re{enje za realan problem, i to publici koja je
veoma raznovrsna i veoma politizovana. Iako se va{ tekst mora zasnivati na rig-
oroznoj analizi, tako|e je neophodno da vi, kao stru~njak za prakti~nu politiku,
zauzmete jasan stav u pogledu re{enja za koje verujete da }e imati najbolje
ishode. Prema tome, u procesu dono{enja odluka i procene razli~itih opcija, nor-
mativni aspekt je jedan od klju~nih elemenata va{eg predloga za prakti~nu poli-
tiku.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
20 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Predlog za
prakti~nu
politiku zastupa
primenu
konkretnog
re{enja za
re{avanje datog
problema
4.1. Razli~ite vrste predloga za prakti~nu politiku:
studija prakti~ne politike i
analiza prakti~ne politike
Kao {to smo ve} objasnili u odeljku 3, predlog za prakti~nu politiku je osnovno
sredstvo komunikacije koje koriste stru~njaci za prakti~nu politiku kako bi promo-
visali nalaze do kojih do|u na osnovu istra`ivanja prakti~ne politike. Primarna
ciljna grupa za one stru~njake koji se bave studijama prakti~ne politike jesu ili
drugi stru~njaci koji se bave studijama prakti~ne politike, ili stru~njaci koji se ba-
ve analizom prakti~ne politike. Izme|u studija i analize prakti~ne politike posto-
ji direktna veza u smislu da analiti~ari uglavnom baziraju svoje predloge na studi-
jama koje su napisali istra`iva~i prakti~ne politike. Ipak, predlozi za prakti~nu
politiku koje pi{u analiti~ari bitno su druga~iji, jer se oni pi{u za donosioce odlu-
ka i u zna~ajnoj meri su oblikovani bliskom vezom koja postoji izme|u analiti~ara
prakti~ne politike i njihovih naru~ilaca (klijenata). U tabeli koja sledi navedene
su ove i druge razlike koje postoje izme|u te dve vrste tekstova:
Tabela 4.1. Razlike izme|u studije prakti~ne politike i analize prakti~ne politike
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: OP[TI PREGLED
21
Predlozi za
prakti~nu
politiku koji se
pi{u u okviru
studija prakti~ne
politike i oni koji
se pi{u u okviru
analize prakti~ne
politike bitno se
razlikuju
Oblasti u
kojima postoje razlike
Vrste politi~kih dokumenata
Studije
prakti~ne politike
Analiza
prakti~ne politike
Ciljna grupa Usmeren na druge
stru~njake u oblasti
prakti~ne politike
Usmeren na donosioce
odluka
Usmerenost Usmeren na problem:
op{te preporuke i
informacije o odre|enom
prakti~nopoliti~kom
problemu
Usmeren na klijenta:
formuli{e specifi~nu
prakti~nu politiku koju
treba sprovesti u delo
(implementirati)
Metodologija Mo`e da obuhvati {iroka
primarna istra`ivanja
Retko obuhvata primarna
istra`ivanja
Ideje/jezik Koristi stru~ni jezik,
tehni~ke izraze i `argon
Mora da bude vrlo jasan
i jednostavan
Du`ina Sadr`i do 20.000 re~i Obi~no nije du`i od
5.000 re~i
Pored razlika koje se odnose na publiku, usmerenost i metodologiju, vrlo su va`ne
i razlike koje se odnose na du`inu predloga i na jezik koji se koristi prilikom pisan-
ja. Naravno, predlog za prakti~nu politiku treba da bude onoliko duga~ak koliko
je to potrebno da bi se izlo`ili svi argumenti neophodni da bi on bio ubedljiv. Ipak,
predlozi za prakti~nu politiku koji nastaju u okviru studija prakti~ne politike znat-
no su du`i od onih koji nastaju u okviru analize prakti~ne politike. Za prvi tip nije
neuobi~ajeno da sadr`i i do 20.000 re~i, pogotovu kad se ima u vidu njegova
usmerenost na problem i potreba istra`iva~a da iznese sve one nalaze i podatke
koji podupiru iznete tvrdnje i stavove. Ipak, me|u objavljenim predlozima posto-
je zna~ajne razlike u pogledu du`ine: pet primera koji se koriste kao uzorak u
ovoj knjizi variraju od 9.000 do 25.000 re~i, a prosek je oko 15.000. Pored toga,
najve}i broj izdava~a ima detaljna uputstva o du`ini teksta koja tako|e morate
uzeti u obzir.
Pored toga, po{to su predlozi za prakti~nu politiku obimni dokumenti, a razni
~itaoci ih koriste u razli~ite ciljeve — da bi stekli op{tu predstavu ili da bi na{li
neke specifi~ne informacije — ne iznena|uje to {to mnogi predlozi za prakti~nu
politiku koriste formu izve{taja: sadr`aj, apstrakt, mnogo pododeljaka i podnaslo-
va u okviru teksta, numerisanje delova teksta, prikazivanje podataka u vidu
tabela i/ili grafikona, posebno grafi~ko nagla{avanje nabrajanja itd. Svi ovi ele-
menti poma`u ~itaocima da pristupe tekstu na na~in koji odgovara njihovim
potrebama. U pogledu formatiranja, naj~e{}e }e postojati i posebna uputstva
va{eg izdava~a, koja treba da sledite.
Kona~no, po{to su primarni korisnici predloga za prakti~nu politiku nastalih u
okviru studija prakti~ne politike drugi stru~njaci u oblasti prakti~ne politike, oni
su u ve}oj meri tehni~ki nego {to je to slu~aj sa predlozima za prakti~nu politiku
nastalim u okviru analize prakti~ne politike. Ipak, imaju}i u vidu mogu}nost da va{
predlog za prakti~nu politiku dopre i do {ire publike, kao i ~injenicu da je u zem-
ljama Srednje i Isto~ne Evrope ova disciplina tek u povoju (kao {to je re~eno u
odeljku 2.2), preporu~ujemo vam da koristite jednostavan jezik, oslobo|en
stru~nih termina.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
22 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Predlog za
prakti~nu poli-
tiku treba da
bude dovoljno
duga~ak da
omogu}i
izno{enje
argumenata
neophodnih za
uverljivost
predloga
Predlog za
prakti~nu
politiku obi~no
ima formu
izve{taja
Koristite
jednostavan
jezik i
izbegavajte
stru~nu
terminologiju
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: OP[TI PREGLED
23
Planiranje: podsetnik
U okviru priprema za pisanje predloga za prakti~nu politiku razmotrite
slede}a pitanja:
Svrha i korisnici
� Koja je svrha va{eg predloga za prakti~nu politiku?
� [ta vi odnosno va{a institucija `elite da postignete pisanjem i ob-
javljivanjem ovog predloga za prakti~nu politiku?
� Ko su primarni korisnici va{eg predloga za prakti~nu politiku?
� Ko su sekundarni korisnici va{eg predloga za prakti~nu politiku i
va{ih ideja?
Pisanje i publikovanje va{eg predloga za prakti~nu politiku
� Da li ste vi jedini autor predloga za prakti~nu politiku? Ako niste,
da li ste odlu~ili na koji na~in }ete zajedni~ki pisati predlog za
prakti~nu politiku? Da li vi i va{i koautori imate istu koncepciju o
tome {ta je predlog za prakti~nu politiku?
� Ko }e objaviti va{ predlog za prakti~nu politiku?
� Znate li {ta va{ izdava~ o~ekuje od va{eg predloga za prakti~nu
politiku?
Rezimirajte svoje ideje
� Kona~no, zamislite da razgovarate sa nekim taksistom, koji vas pita
na ~emu trenutno radite. Rezimirajte svoje ideje jasno i koncizno
u tri re~enice. Prema mi{ljenju brojnih autora, ukoliko niste u
stanju da tako jasno i kratko rezimirate svoju zamisao, neophodno
je da svoje ideje dodatno razjasnite.
5. PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU:
STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
Do sada je naglasak prete`no bio na dubinskom ispitivanju dru{tvenog konteksta
predloga za prakti~nu politiku u okviru zajednice koja se bavi naukom o prakti~noj
politici. U ovom odeljku se pa`nja pomera prema utvr|ivanju na~ina na koji se
naj~e{}e ova vrsta dokumenta strukturira, kao i pristupe gra|enju teksta predlo-
ga za prakti~nu politiku. Odeljak po~inje navo|enjem strukturnih elemenata
predloga za prakti~nu politiku i kratkom ve`bom kako da strukturirate svoj doku-
ment. Posle toga se detaljno bavimo svakim od elemenata, stavljaju}i naglasak i
na strukturne i na tekstualne karakteristike koji ga zajedni~ki tvore.
Da bismo pokazali tesnu vezu koja postoji izme|u studije i analize prakti~ne poli-
tike u odeljcima 2, 3 i 4 uporedili smo ove dve vrste dokumenata. Me|utim, na{a
pa`nja u ovom odeljku bi}e pre svega usmerena na predloge prakti~ne politike
pisane za oblast studija prakti~ne politike, tako da svi primeri koji se koriste u ovom
odeljku poti~u iz oblasti studija prakti~ne politike.7
Putem tekstualne analize velikog broja primera i ocene brojnih dokumenata,
utvrdili smo slede}e zajedni~ke strukturne elemente predloga za prakti~nu poli-
tiku:
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
24 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
7 Izvori su navedeni po Bardachu (1996), Bartleu (2000); Bostonskom univerzitetu (2002); Caetiju
(2002); Univerzitetu Ohajo (1998); Univerzitetu Pacific Luteran (n.d.); Scottu i Garissonu (1995),
Univerzitetu Va{ington (2001)
Predlog za prakti~nu politiku
— Naslov
— Sadr`aj
— Apstrakt/Sa`etak
— Uvod
— Opis problema
— Raspolo`ive prakti~nopoliti~ke opcije
— Zaklju~ci i preporuke
— Dodaci
— Bibliografija
— Bele{ke
�
Uo~avanje istih elemenata u studijama prakti~ne politike potvr|uje visoku sli~-
nost pristupa koji autori imaju prilikom pisanja takvih dokumenata. Ovo ukazuje
i na to {ta }e izdava~i i ~itaoci o~ekivati od jednog ovakvog dokumenta. No, bez
obzira na to, navedena lista elemenata treba da poslu`i kao vodi~, ne kao pravi-
lo, i nije nu`no da u sve predloge uklju~ite ovim redom sve navedene elemente.
Vrlo je va`no shvatiti da nas ovakva lista upu}uje na to {ta se uobi~ajeno o~ekuje
od dokumenta za utvr|ivanje politike, ali je isklju~ivo na vama da donesete
odluku koji od pristupa }e najvi{e slu`iti va{im interesima kao autora, prirodi
teme i va{ih argumenata i o~ekivanjima va{eg izdava~a i ~italaca. Kako bismo vam
pomogli da prona|ete ravnote`u izme|u navedenih zahteva, najkorisnije }e biti
da po~nemo sa skiciranjem okvira va{eg predloga za prakti~nu politiku.
5.1. Skiciranje dokumenta8
Smatramo da je dobra ideja da svoj dokument skicirate pre nego {to pristupite
samom pisanju. Skiciranje }e vam pomo}i da lak{e isplanirate op{te usmerenje i
logiku dokumenta. Drugim re~ima, ovaj proces }e vam omogu}iti da lak{e done-
sete odluku o tome koja je klju~na poruka va{eg dokumenta i koji je najefikasni-
ji pristup koji mo`ete da primenite u njegovom oblikovanju kako bi poruka koju
{aljete bila preneta na ubedljiv na~in.
Jedan od mogu}ih na~ina na koji mo`ete pristupiti izradi dokumenta je taj da
prvo napi{ete, odnosno uobli~ite, radnu verziju svog iskaza o tome koja je name-
na dokumenta, odnosno koja je njegova svrha.9
Posle toga bi trebalo da po~nete
da razmi{ljate o na~inu na koji }ete izneti opis problema. To mo`ete u~initi tako
{to }ete pobrojati pitanja koja se ti~u osnovnog okvira i prakti~nopoliti~kog okru-
`enja unutar kojih razmatrate problem u pitanju, jer ih docnije morate {ire objas-
niti kako biste sveobuhvatno opisali ovaj problem. Slede}i korak je utvr|ivanje
teza unutar svakog od ovih pitanja na koje }ete se docnije osvrnuti i odabir
argumenata kojima }ete ih podupreti. Na isti na~in skicirajte i delove dokumen-
ta koji se odnose na raspolo`ive opcije prakti~ne politike i na deo koji sadr`i
zaklju~ke.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
25
Izaberite pristup
koji najvi{e
odgovara va{oj
temi, nameni i
publici
Koristite skicu
kako biste
isplanirali
usmerenje i
logiku va{eg
predloga
8 Prvi odeljak se zasniva na Bazermanu (1985), Gibaldi (1995) i Sigismundu Huffu (1999)
9 Radni iskaz o namerama predstavlja deo rada koji je u toku, on ozna~ava po~etak za koji mo`ete
o~ekivati da }ete ga kroz dalji rad menjati i doterivati.
Brojni su na~ini, od vrlo formalnih do neformalnih, na koje se mo`e uobli~iti skica:
upotreba brojeva, crtica ({to se mo`e videti u Gibaldijevom priru~niku iz 1995. g.).
Izaberite na~in koji vam najvi{e odgovara, ali ipak imajte u vidu i druge koji treba
da pro~itaju ili da upotrebljavaju ovu skicu.
Ovakvo skiciranje je naro~ito korisno prilikom timskog istra`ivanja i pisanja prak-
ti~nopoliti~kog predloga. Skica mo`e biti korisna osnova tokom rasprava o
budu}em dokumentu, a njeno eventualno redefinisanje mo`e poslu`iti kao potka
za postizanje dogovora o zajedni~koj viziji dokumenta. Skica je kao takva odli~no
sredstvo za prelazak iz faze istra`ivanja u fazu pisanja.
Proces skiciranja vam ne}e pomo}i samo u tome da organizujete logiku svog doku-
menta, naro~ito u po~etnim fazama rada, ve} }e vam i ukazati na delove doku-
menta u kojima treba da iznesete vi{e dokaza i argumenata. Pored toga, ovaj pro-
ces je naro~ito koristan jer vam poma`e da se usredsredite na dokument kao na
jedinstveno dokazno sredstvo, ~ime vam istovremeno poma`e i da odaberete po-
datke koji }e imati funkciju dokaza koji potkrepljuju va{e tvrdnje. Ovakav prist-
up }e vam, tako|e, ukazati na podatke koje nije neophodno uklju~iti.
5.2. Naslov
Prvi elemenat predloga za prakti~nu politiku koji }emo detaljno razmatrati je
naslov. Zna~aj upe~atljivih, delotvornih naslova se ~esto zanemaruje. Me|utim,
va`no je ista}i da je naslov prvo {to ~italac primeti i da se njime otvara proces
preno{enja poruke koja je sadr`ana u dokumentu. Delotvoran naslov treba
~itaocu ukratko da prenese ono {to je predmet, usmerenje i problem kojim se
dokument bavi. Tako|e, delotvornost naslova mo`e biti jedan od kriterijuma na
osnovu kojih }e ~italac odlu~iti da li }e dokument uop{te pro~itati ili ne}e. Zbog
toga je posve}ivanje odgovaraju}eg vremena i pa`nje izboru delotvornog naslova
za dokument od velikog zna~aja za privla~enje i o~uvanje pa`nje ~italaca.
Po{to je izbor naslova subjektivno pitanje i odra`ava li~ni stil pisca i namenu
dokumenta, ne postoje posebna pravila ~ijom primenom }ete do}i do efektivnog
naslova. Ipak, mo`da bi vam neka op{ta uputstva o pisanju naslova i analiza neko-
likih naslova mogla pomo}i da unapredite svoju ve{tinu.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
26 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Skica je naro~ito
korisna u
slu~ajevima
saradni~kog
pisanja
Naslov treba da
privu~e pa`nju
~italaca
Delotvoran naslov bi mogao da predstavlja kombinaciju slede}ih osobina:
— opisnost, {to zna~i da defini{e problem o kome se u dokumentu govori;
— jasno}a, {to je vi{e mogu}e;
— konciznost i jezgrovitost;
— zanimljivost za ~itaoce.
Ocenjivanje delotvornosti naslova je subjektivno pitanje; ipak, nekoliko opaski
proizilazi iz analize navedenih primera:
� Ve}ina naslova nije sastavljena od pune re~enice
Ovo poma`e da se privu~e pa`nja ~italaca, a osigurava i da naslovi budu relativno
kratki. Ipak, neke od navedenih naslova bismo mogli smatrati srazmerno
duga~kim, kao u primeru (II), {to ukazuje na te{ko}u uspostavljanja ravnote`e
izme|u potrebe da se kroz naslov pru`i dovoljno informacija kojima se opisuje
predmet dokumenta s jedne strane, a da se pri tom ne izgubi ~itao~eva pa`nja.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
27
Najbolji efekat
posti`u opisni,
jasni, kratki i
zanimljivi
naslovi
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pogledajte naslove ~etiri objavljena predloga za prakti~nu politiku i
razmotrite:
� jasnost predmeta, odnosno koliko je jasno ~ime se dokument bavi;
� delotvornost svakog naslova (~itanje uvodnih delova dokumenta
~iji se naslovi navode, a koje smo citirali u Dodatku A, pomo}i }e
vam da procenite delotvornost);
� razli~itost pristupa u izboru naslova.
Primer (I): „Poreska decentralizacija: od komandovanja do tr`i{ta“
(Bird, Ebel, and Wallich, 1995);
Primer (II): „Otvorena konkurencija, transparentnost i nepristrasnost
prilikom ugovaranja javnih usluga na lokalanom nivou“
(Baar, 2001);
Primer (III): „Izme|u aktivnog razmatranja, pasivnog odobravanja i
nepoverljivog povla~enja“ (Swianiewicz, 2001);
Primer (IV): „Od unitarnog do pluralisti~kog: fino pode{avanje ma-
njinske politike u Rumuniji“ (Horvath i Scacco, 2001).
� Klju~ne re~i su ~esto utkane u naslov
Prve re~i u naslovu naj~e{}e sasvim jasno govore o predmetu ili problemu kojim
se jedan tekst bavi i to zbog toga da bi se odmah probudila pa`nja ~italaca. Na
primer, pisac u primeru (II) je izabrao da na samom po~etku naslova navede tri
specifi~na pitanja koja se nalaze u centru ispitivanja u datom tekstu, a zatim i da
navede op{te usmerenje dokumenta i problem kojim se on bavi.
� Pojedini pisci dele naslov na dva dela upotrebom dve ta~ke
Primeri (I) i (IV) ilustruju ovakav pristup u pisanju koji autoru omogu}ava naslov
iz dva dela, ~ime je mogu}e da se ~itaocu pru`i vi{e informacija nego naslovom
koji se sastoji od samo jednog iskaza. Ovaj pristup obezbe|uje i ve}u jasno}u
naslova, jer se obi~no time jedan, verovatno du`i, naslov deli na dva dela.
Upotreba dve ta~ke ~esto predstavlja indikaciju da se u datom tekstu sa op{teg
usmerenja prelazi na tretiranje specifi~nih pitanja (primer (I)). Dve ta~ke se mogu
primeniti i zbog toga da bi se u naslovu, pored navo|enja pitanja kojim se doku-
ment bavi, iskazao i autorov stav o pitanju koje se obra|uje (primer (IV)).
� Pojedini autori u naslovu navode najzna~ajnija otkri}a do kojih su do{li
Ovaj pristup predstavlja sredstvo za bu|enje radoznalosti i interesa kod ~itaoca
da sazna kako je autor do{ao do svojih zaklju~aka. U slu~aju primera (III) pisac je
primenio ovaj pristup utoliko {to preko njegovog naslova ~italac ne sti~e saznanje
o ~emu se u dokumentu radi, ve} o nalazima do kojih je autor do{ao. Treba
primetiti da je ovaj primer naslova uzet iz knjige koja predstavlja zbirku teksto-
va i da pisac svakog od tekstova treba da ima uverenje da se naslov knjige, „Javna
percepcija lokalnih uprava: Kako gra|ani percipiraju reforme lokalne uprave i
lokalne demokratije u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope“, odnosi i na njegov
tekst.
� Ako pi{ete na engleskom jeziku, sve re~i se pi{u velikim slovom, osim vezni-
ka (npr. „but“), predloga (npr. „from“) i zamenica (npr, „our“)
Ovaj obi~aj olak{ava ~itaocu da uo~i najzna~ajnije re~i u naslovu. Ipak, ukoliko
re~ koja bi se uobi~ajeno pisala malim slovom dolazi na po~etak naslova ili posle
dve ta~ke, onda se i ona pi{e velikim slovom.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
28 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
5.3. Sadr`aj
Format dokumenta o predlogu prakti~ne politike, kao {to smo ve} napomenuli,
ima brojne karakteristike koje obele`avaju izve{taje. To je slu~aj i sa sadr`ajem.
Sadr`aj predstavlja kostur strukture dokumenta i sastoji se od sistema naslova i
podnaslova koji pokazuje ne samo ukupnu organizaciju dokumenta, ve} navodi i
njegove glavne odeljke i pododeljke. Sistem numeri~kog ozna~avanja naslova i pod-
naslova je op{teprihva}en na~in strukturiranja sadr`aja i predstavlja dodatno sred-
stvo ukazivanja na strukturu teksta i na odnose izme|u odeljaka u tekstu. Sastavni
deo sadr`aja je i navo|enje stranica na kojima se nalaze pojedini delovi teksta.
Uvr{}ivanje sadr`aja u tekst dokumenta poma`e ~itaocima na vi{e na~ina:
� Sadr`aj igra ulogu vodi~a i vodi ~itaoca kroz celinu dokumenta
Ukoliko ~italac ima pote{ko}a da razume strukturu dokumenta, on time mo`e biti
obeshrabren da se uop{te upusti u ~itanje. Naime, sadr`aj treba da pomogne
~itaocu da razume pi{~evu logiku i organizaciju teksta. Ovo je naro~ito va`no kada
se radi o tekstovima takve du`ine i slo`enosti kao {to je predlog za prakti~nu poli-
tiku.
� Sadr`aj olak{ava razli~ite na~ine ~itanja dokumenta
Sadr`aj, putem ozna~avanja ve}ih ili manjih celina u dokumentu i uz navo|enje
stranica na kojima se ti delovi nalaze, usmerava ~itaoca na specifi~ne odeljke za
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
29
Pisanje: podsetnik
Slede}a pitanja mogu prilikom pisanja ili redefinisanja naslova pred-
stavljati vrstu smernica:
� Koji pristup pisanju naslova }e najbolje slu`iti va{em cilju?
� Da li je va{ naslov delotvoran (opisan, jasan, koncizan i zanimljiv)?
� U kojoj meri va{ naslov odgovara, odnosno odra`ava sadr`aj va{eg
predloga za prakti~nu politiku?
� Da li va{ izdava~ zahteva posebnu stranicu na kojoj se navodi samo
naslov?
koje on mo`e biti posebno zainteresovan. Sadr`aj omogu}ava i {ematsko ~itanje,
jer olak{ava sticanje op{te slike o usmerenju i glavnim pitanjima o kojima se u
dokumentu govori.
Struktura, forma i prelom sadr`aja mogu zna~ajno da se razlikuju u zavisnosti od
namene va{eg dokumenta ili zahteva izdava~a. Ipak, mogu}e je uo~iti neke zajed-
ni~ke i klju~ne osobine na koje }emo se ovde osvrnuti.
Iz navedenog primera sadr`aja ~italac dobija jasne naznake da je dokument
podeljen na tri osnovna pitanja o kojima se u njemu govori. Sredi{te interesova-
nja i pitanja koja se obra|uju nazna~eni su u svakom odeljku/glavi i dalje
razja{njeni putem podnaslova. Autor koristi standardni format i izgled kroz ceo
sadr`aj, {to je vrlo va`no, jer se ~itaocu time poma`e da lako prati celinu doku-
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
30 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pro~itajte dole citirani sadr`aj iz primera dokumenta (II) „Slobodna
konkurencija, transparentnost i nepristrasnost lokalnih uprava prilikom
ugovaranja javnih usluga“ (Baar, 2001) i razmotrite:
� Delotvornost sadr`aja u prikazivanju autorove organizacije teksta;
� Sistem kojim se pravi razlika izme|u odeljka i pododeljaka u tek-
stu;
� Delotvornost naslova i podnaslova.
Sadr`aj
1. Uvod .......................................................................................................103
2. Zakoni kojima se reguli{u konkursi ......................................................106
2.1. Direktive EU ....................................................................................106
2.2. Nedavni propisi EU .........................................................................107
2.3. Zakoni o javnim nabavkama u CIE.................................................107
3. Pristup javnim ugovorima (Transparentnost)........................................110
3.1. Transparentnost u zapadnim zemljama..........................................114
3.2. Transparentnost i u~e{}e javnosti u uobli~avanju ugovora..........118
4. Zakoni o sukobu interesa ......................................................................119
4.1. Zakoni o sukobu interesa u dr`avama CIE ....................................119
4.2. Zakoni o sukobu interesa u EU i SAD............................................121
5. Zaklju~ak ................................................................................................124
Dodatak A...................................................................................................126
Dodatak B...................................................................................................130
Sadr`ajem se
uspostavlja
povezanost
dokumenta
menta i uo~i veze me|u pojedinim odeljcima, ~ime se zapravo uspostavlja kohe-
rentnost dokumenta.
� Sistem numeracije koji slu`i za pravljenje razlike izme|u glavnih odeljaka i
pododeljaka sadr`aja
U primeru koji analiziramo upotrebljeni su celi brojevi za ozna~avanje glavnih
odeljaka, a decimalni brojevi za ozna~avanje pododeljaka, npr. 2.1. Da je
kori{}en i tre}i nivo prilikom pravljenja pododeljaka, oni bi bili ozna~eni brojevi-
ma sa dva decimala, na primer 2.1.1. Ovaj {iroko prihva}en sistem je kori{}en u
ovoj knjizi.
� Funkcija uvu~enog reda (indenta) u ozna~avanju pododeljaka
U navedenom primeru autor zajedno sa brojevima koristi i uvla~enje redova.
Ponekad sam uvu~eni red slu`i za ozna~avanje odeljaka i pododeljaka. Za
ozna~avanje tre}eg nivoa manjih odeljaka upotrebljava se dvostruko uvu~eni red,
na primer:
2. Zakoni kojima se reguli{u konkursi
2.1 Direktive EU
2.1.1 Nema~ko zakonodavstvo
Kao {to ni izbor naslova nije ne{to {to se radi prema pravilima egzaktnih nauka (o
tome je bilo re~i u odeljku 5.2), tako to nije slu~aj ni sa naslovljavanjem odelja-
ka i pododeljaka, ali instrukcije i uputstva koja su izneta mogu poslu`iti i ovoj
svrsi. Va`no je da naslovljavanja budu jasna i samoobja{njavaju}a, tako da ~ita-
lac mo`e ste}i op{tu sliku o sadr`aju dokumenta.
Pojedini autori prave sadr`aj po{to zavr{e, dok drugi prvo sastave sadr`aj, jer
im to poma`e da bolje organizuju svoje ideje i dokument u celini. U ovom
pogledu postoji direktan odnos izme|u sadr`aja i skice va{eg predloga za prak-
ti~nu politiku (o tome je bilo re~i u odeljku 5.1). Glavne linije koje su razvijene
u fazi planiranja skoro su uvek razvijenije nego {to se to izra`ava u sadr`aju.
Me|utim, kada se iz skica izuzmu razli~iti nivoi detaljisanja i zadr`e naslovi i
podnaslovi, ovaj redukovani izraz skice teksta mo`e poslu`iti kao radni sadr`aj
dokumenta.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
31
5.3.1. Lista tabela i/ili grafi~kih prikaza
Posle sadr`aja obi~no slede navodi o podacima koji su izneti u dokumentu, npr.
lista tabela i/ili grafi~kih prikaza. Ova lista slu`i ~itaocu kao brz i neposredan
vodi~ u vrstu i izvore podataka koji se navode u tekstu. Ovaj elemenat mo`e biti
od velikog zna~aja u oblasti studija prakti~ne politike u kojima se dobija puno
novih podatak iz istra`ivanja i slu`iti kao instrument od koristi onima koji `ele da
steknu brz uvid u studiju.
Pitanja predstavljanja i obra|ivanja podataka se iscrpno razmatraju u odeljku
5.6.2. U nastavku ovog odeljka bavi}emo se nekim pitanjima formata i naslovlja-
vanja vezanim za podatke.
Neki aspekti navo|enja liste tabela/grafikona su jednaki sa onima koji se odnose
na sadr`aj, npr. navo|enje stranica kako bi se tabele/grafikoni prona{li. Ipak,
primer koji je naveden otkriva da se sistem numeracije za tabele i grafikone raz-
likuje od onog u sadr`aju. Numeracija brojevima sa dve decimale uz navo|enje
oznake „tabela“ ili „grafikon“ pre tih brojeva je naj~e{}i oblik ozna~avanja koji
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
32 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Lista tabela i/ili
grafi~kih prikaza
upu}uje ~itaoca
na podatke koji
se navode u
dokumentu
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pogledajte listu tabela i grafikona koja se navodi iz primera objavljenog
dokumenta (III): „Izme|u aktivnog razmatranja, pasivnog odobravanja i
nepoverljivog povla~enja“ (Swianiewicz, 2001) i usresredite pa`nju na:
� Format (sistem numeracije i izgled) ovog elementa dokumenta;
� Delotvornost naslova za tabele i grafikone.
TABELE
Tabela 1.1. Veli~ina lokalnih uprava u analiziranim zemljama .................20
Tabela 1.2. Kako gradona~elnici vide ciljeve lokalnih uprava...................24
Tabela 1.3. Da li mislite da lokalne vlasti va{eg grada (sela) aktivno
zastupaju interese skoro svih gra|ana, ve}ine gra|ana,
malog broja gra|ana ili samo veoma malih grupa? .................25
Tabela 1.4. Izlaznost na lokalnim i (vremenski najbli`im)
parlamentarnim izborima..........................................................26
GRAFIKONI
Grafikon 1.1. Model koji obja{njava varijacije u zemljama razmatranim
u modelu komunikacije izme|u lokalnih vlasti i gra|ana .....22
Grafikon 1.2. Trendovi u upravljanju javnim slu`bama.............................31
se sre}e u predlozima za prakti~nu politiku. Ovde prva cifra upu}uje na glavu/ode-
ljak gde se tabela ili grafikon nalazi, a druga na pododeljak unutar te glave. Drugi
uobi~ajeni na~in navo|enja tabela i grafikona je uz pomo} obi~nih brojeva, ~ime
se ukazuje na redosled po kome se tabele i grafikoni pojavljuju u tekstu.
5.4. Apstrakt ili sa`etak
Slede}i elemenat predloga za prakti~nu politiku je apstrakt ili sa`etak. Ove ter-
mine izdava~i koriste kao sinonime, ali ipak valja primetiti da postoji razlika
izme|u apstrakta i sa`etka. Analiza primera koji slede da}e nam op{ti uvid u obe
forme i pokaza}e nam razlike.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
33
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pro~itajte primer apstrakta predloga za prakti~nu politiku (IV) „Od uni-
tarnog ka pluralisit~kom — fino pode{avanje manjinske politike u Rumu-
niji“ (Horvath i Scacco, 2001) i sa`etka predloga za prakti~nu politiku
„Povezivanje konkurencije i trgovinskih politika u zemljama Centralne i
Isto~ne Evrope“ (Hoekman and Mavroidis, 1994).
Razmotrite slede}a pitanja:
� Razliku u du`ini dvaju primera;
� Vrstu informacija koju dva dokumenta sadr`e.
Primer (IV)
Apstrakt
Ovo poglavlje pru`a tipologiju glavnih manjinskih grupa u Rumuniji prema
kojoj se mogu razlikovati tri tipa manjina — ma|arska manjina, romska
manjina i druge „manje“ manjinske grupe (koje imaju manje od 100.000 pri-
padnika). Namena ove tipologije je da osvetli ~injenicu da se manjine u
Rumuniji ne mogu posmatrati jednostavno „kao celina“, kao monolitna kat-
egorija. Ova tri tipa manjina u Rumuniji se me|usobno bitno razlikuju po
stepenu dru{tvene, politi~ke i ekonomske integracije. Dalje, ove tri grupe
imaju razli~ite potrebe i nisu u jednakoj meri politi~ki mobilisane. U
poglavlju se nagla{ava da oni koji u Rumuniji u~estvuju u utvr|ivanju poli-
tika, ili ih sprovode, moraju prilikom bavljenja pitanjima vezanim za ove tri
manjinske grupe uzeti u obzir pluralitet manjinskih grupa koje `ive u zemlji.
Ova vrsta tipologije je od koristi i za lokalne i za centralne organe vlasti i
mo`e biti od zna~aja za one koji su odgovorni za upravljanje u multi-
etni~kim zajednicama u Rumuniji. U poglavlju se analizira i ocenjuje i ma-
njinska politika koju u Rumuniji vode centralne vlasti, kao i politike koje su
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
34 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
od 1989. godine inicirane na lokalnom nivou, a naglasak se stavlja na poseb-
ne probleme i politi~ke izazove na polju zakonodavstva koji su od zna~aja za
manjinska pitanja, prava manjina, institucionalni okvir za za{titu manjina,
manjinska pitanja vezana za reformu javne uprave posle 1989.g. i za obrazo-
vanje na jezicima manjina. Studija se zavr{ava nizom zaklju~aka koji sadr`e
odre|ene preporuke za prakti~nu politiku za svaku od navedenih oblasti.
Primer (V)
[brojevi paragrafa u uglastim zagradama su naknadno dodati radi docnijeg
upu}ivanja na njih]
Sa`etak
[1] [est zemalja Centralne i Isto~ne Evrope (CIE): Bugarska, ^e{ka
Republika, Ma|arska, Poljska, Rumunija i Slova~ka vode pregovore o
zaklju~ivanju Sporazuma o pridru`ivanju Evropskoj uniji (EU), koji ima
dalekose`ne posledice. Sporazum treba da dovede do uspostavljanja slo-
bodne trgovine robom i do toga da zemlje Centralne i Isto~ne Evrope preuz-
mu obaveze iz Rimskog ugovora. Ovaj dokument je fokusiran na jedan
aspekat evropskog sporazuma: na politiku konkurencije — i bavi se ovim
pitanjem sa aspekta pozicije zemalja Centralne i Isto~ne Evrope. Razmatra
mogu}e institucionalne mehanizme koje vlade u zemljama Centralne i
Isto~ne Evrope mogu primeniti kako bi se podigao stepen osetljivosti za
dono{enje zakona o konkurenciji u oblasti investicione i trgovinske politike.
[2] Utvr|eni ciljevi politike konkurencije u mnogim jurisdikcijama treba da
doprinesu alokaciji sredstava i sledstveno tome maksimalizaciji nacionalnog
blagostanja. Vlade prilikom vo|enja trgovinske politike imaju u vidu mnoge
ciljeve, ali efikasnost obi~no nije jedan od ciljeva kojim se rukovode.
Uobi~ajeno je da se aktivnom trgovinskom politikom prihod preraspodelju-
je na razli~ite segmente stanovni{tva kroz za{titu pojedinih industrija i
proizvodnih grana koje su zastupljene u toj zemlji, ali se ~esto to radi na
neefikasan na~in. Zbog toga je trgovinska politika ~esto neuskla|ena sa
proklamovanim ciljevima politike konkurencije. Na~in na koji se
neuskla|enost naj~e{}e izra`ava je taj da su zakoni usmereni na za{titu
konkurencije (i time ekonomske efikasnosti), dok bi u stvari politika
konkurencije trebalo da {titi konkurente, odnosno proizvodne faktore. Cilj
koji vlade treba da ostvare je taj da obezbede prevlast konkurencije. To
zahteva stvaranje institucionalnih mehanizama koji omogu}avaju vladama
da otvoreno razmatraju posledice trgovinske i investicione politike na
konkurenciju u odre|enim oblastima.
[3] Evropski sporazumi zahtevaju da zemlje Centralne i Isto~ne Evrope iz
Rimskih ugovora usvoje osnovna pravila koja se odnose na konkurenciju u
EU i da ih primenjuju u trgovinskim odnosima sa EU. Ova pravila se primen-
juju na ugovore zaklju~ene izme|u preduze}a kojima se ograni~ava
konkurencija, zloupotrebljava dominantna pozicija koju pojedina pre-
duze}a imaju u odre|enom privrednom sektoru; ona se primenjuju i na
ugovore zaklju~ene izme|u preduze}a kojima se ograni~ava konkurencija,
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
35
zloupotrebljava dominantna pozicija koju pojedina preduze}a imaju u
odre|enom privrednom sektoru; ona se primenjuju i na pona{anje javnih
preduzima~a (preduze}a u vlasni{tvu dr`ave) i na dr`avnu pomo} koja uti~e
na konkurenciju (~lanovi 85, 86, 90 i 92 Sporazuma o osnivanju EEZ).
Rimskim sporazumom je politika konkurencije {iroko definisana i treba da
obuhvati pona{anje kako vlada tako i preduze}a. Skoro sve zemlje
Centralne i Isto~ne Evrope su usvojile zakonodavstvo kojim se reguli{e
konkurencija i preraspodelile su nadle`nosti vezane za njeno sprovo|enje.
O~igledno je da u pogledu kriterijuma kojima se nadle`ni organi rukovode
u primeni legislative EU u zakonodavstvima tih zemalja postoje odstupanja
od jezika Evropske unije i od na~ela EU, neka su ~ak i su{tinska, ali je s
druge strane sasvim izvesno da je duh postoje}ih pravnih re{enja pro-
konkurentski.
[4] U zemljama Centralne i Isto~ne Evrope vlasti nadle`ne za politiku
konkurencije dobile su relativno {iroka ovla{}enja vezana za utvr|ivanje
cene vladinih politika i akcija kojima se ograni~ava konkurencija. U vezi s
ovim o~igledno je da je trgovinska politika oblast kojoj treba da bude data
prednost. Organi nadle`ni za pitanja konkurencije imaju na raspolaganju
dva na~ina kojima mogu da „internalizuju“ trgovinsku politiku. Prvo treba
da se suprotstave trgovinskim politikama koje preterano nanose {tetu
konkurenciji na doma}im tr`i{tima; drugo, mogu da uravnote`e anti-
konkurentske efekte trgovinske politike na ex post osnovi. Prvi, „direktan“,
pristup slede vlasti nadle`ne za pitanja konkurencije u nekoliko od ovih
zemalja i na~in njihovog rada se mo`e uporediti sa radom organa za pitan-
je konkurencije u zemljama OECD-a. Organi za pitanja konkurencije putem
davanja komentara ili prigovora na postoje}e ili predlo`ene politike
obezbe|uju da se prepoznaju i razmotre implikacije sektorskih politika i/ili
lobiranja na celu ekonomiju. Me|utim, glavna snaga organa za pitanja
konkurencije je, ipak, u delovanju ex post facto. Aktivno sprovo|enje poli-
tike konkurencije, zajedno sa uputstvima u kojima se jasno ukazuje na
odre|enje trgovinske politike, mo`e pomo}i u podizanju efikasnosti suprot-
stavljanja ex ante politi~kim predlozima koji ograni~avaju pristup tr`i{tima.
[5] Navodimo nekoliko vrsta akcija kroz koje se ostvarivanje konkurencije
mo`e osna`iti, a koje ~ak mogu doprineti i pove}anju osetljivosti trgovinske
politike na konkurenciju. Izgleda da u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope
nije u potpunosti iskori{}ena zakonska mogu}nost saglasno kojoj
antitrustovske vlasti mogu preduzimati akcije ex officio, mada ovo u dobroj
meri mo`e biti i posledica ~injenice da jo{ te~e proces prela`enja na privat-
nu svojinu i tr`i{nu ekonomiju. Razvijanje detaljnih uputstava i smernica bi
istovremeno doprinelo, s jedne strane, smanjivanju nesigurnosti u pogledu
prioriteta koje utvr|uju vlasti nadle`ne za pitanja konkurencije a odnose se
na vrste praksi koje naro~ito `ele da elimini{u, i razja{njavanju, sa druge
strane, toga koje od praksi se ne}e spre~avati. Jedna od zajedni~kih karak-
teristika zakonodavstva u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope jeste da su
vlastima nadle`nim za pitanja konkurencije poverena {iroka diskreciona
prava. To mo`e imati i svoju negativnu stranu, budu}i da pojedine zabrane,
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
36 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
po`eljne same po sebi, naprosto ne postoje. Vr{enje diskrecionog prava na
na~in koji izra`ava pro-konkurentsku orijentaciju predstavljalo bi potizivnu
protivte`u {irokim diskrecionim ovla{}enjima. Dalje, „jurisprudencija“
stvorena u ovoj oblasti bi mogla da bude u funkciji promocije ciljeva zakon-
odavstva u oblasti konkurencije. Tako bi ostvarivanje opredeljenja
trgovinske politike u jednoj odre|enoj oblasti trebalo eksplicitno da se uva`i
pri definisanju tr`i{ta na kome }e se primeniti antitrustovske klauzule.
Smernice koje se odnose na ostvarivanje ovog cilja trebalo bi da budu
objavljene. U svim slu~ajevima u kojima je tr`i{te podeljeno na pragove
(npr. pri definisanju dominantne pozicije), trebalo bi stvoriti mogu}nost da
oni budu osporeni, odnosno da se javno prizna da prvenstveni zna~aj ima
snaga tr`i{ta. Ovo bi bilo vrlo zna~ajno za razvoj tr`i{ne filozofije u zemlja-
ma Centralne i Isto~ne Evrope, a istovremeno bi objavljivanje obrazlo`enja
odluka koje donose organi nadle`ni za pitanja konkurencije doprinelo
unapre|enju transparentnosti njihovog rada.
[6] Uprkos tome {to postoji op{ta saglasnost o prihvatanju discipline
konkurencije koja je kompatibilna sa onom koja vlada u EU, i uprkos
~injenici {to slobodna trgovina i sloboda investiranja treba da budu ost-
varene u periodu od deset godina, u evropskim sporazumima nema odred-
aba o postepenom ukidanju dampinga. Stalna opasnost za{tite putem
kontingenata koja postoji na strani EU implicira da }e zemlje Centralne i
Isto~ne Evrope biti suo~ene sa druga~ijim standardima od onih koji se
odnose na konkurente iz EU. Firme iz EU }e mo}i da pribegnu praksi
diskriminatornih cena ili da prodaju ispod cene ko{tanja na tr`i{tu EU, dok
}e firme iz zemalja Centralne i Isto~ne Evrope zbog postojanja antidamping
procedura u EU biti u tome spre~avane ukoliko poku{aju da slede takvu
praksu. Pregled iskustava koja su ste~ena tokom ulaganja napora da se
ukine antidamping u kontekstu sporazuma o regionalnoj integraciji sugeri{e
da postoje najmanje tri uslova za ukidanje za{tite putem kontingenata: 1)
slobodna trgovina i sloboda investiranja; 2) disciplina vlade u pogledu
mogu}nosti pru`anja pomo}i firmama i industrijama sa sedi{tem na njenoj
teritoriji; 3) postojanje i sprovo|enje legislative u oblasti konkurencije (anti-
trustovsko zakonodavstvo). Mada }e ovi uslovi u velikoj meri biti ostvareni
u odnosima izme|u Evropske unije i zemalja Centralne i Isto~ne Evrope,
opcija antidampinga je i dalje zadr`ana.
[7] Pravac koji bi trebalo ispitati tokom prelazne faze na putu ka punoj
implementaciji evropskih sporazuma je uspostavljanje veze izme|u anti-
dampinga i anti-trusta u slu~ajevima u kojima se zemlje Centralne i Isto~ne
Evrope suo~avaju sa antidampin{kim pretnjama ili postupcima Evropske
unije. Od Komisije Evropske zajednice bi se moglo zahtevati da u anti-
dampin{kim procedurama prema proizvodima poreklom iz zemalja
Centralne i Isto~ne Evrope primeni kriterijume politike konkurencije, kako
bi bilo sigurno da postoji opasnost za konkurenciju uop{te, a ne samo za
odre|enog konkurenta iz EU. Ovo bi tokom prelaznog perioda moglo da se
zahteva na neformalnoj osnovi. Naravno, najbolja strategija za zemlje
Centralne i Isto~ne Evrope bila bi da pre svega zahtevaju da se antidampin{ki
^ak i na osnovu kratkog uvida u primere, o~igledno je da postoje bitne razlike
izme|u apstrakta i sa`etka u pogledu du`ine i vrste informacija koje sadr`e. Kroz
to se odra`ava i razli~itost funkcija svakog od predloga za prakti~nu politiku. Dve
glavne karakteristike ukazuju na sli~nosti i razlike izme|u apstrakta i sa`etka u
pogledu njihove namene i osobina:
� Apstrakt daje kratak uvid u sadr`aj dokumenta, dok sa`etak pru`a detaljan
sinopsis celog dokumenta
U {tampanoj verziji predloga za prakti~nu politiku apstrakt i sa`etak se nalaze pre
uvodnog dela, a ~injenica da oni predstavljaju samostalne delove (obi~no se oni
nalaze na stranicama pre nego {to po~ne uobi~ajena numeracija glavnog tela
dokumenta) ukazuje na ulogu koju imaju. Ovi delovi dokumenta predstavljaju
prvu priliku za {iru komunikaciju sa ~itaocem (posle naslova i sadr`aja); me|utim,
razlike postoje u pogledu interesa ~italaca i u pogledu vrste ~itanja koje njih
zadovoljava. Kao {to je to o~igledno iz primera (IV), apstrakt ima za cilj da
privu~e pa`nju ~italaca putem davanja sa`etog pregleda glavne teme i pitanja o
kojima je re~ u dokumentu. Apstrakt podr`ava dokument i njegovog autora jer
preko apstrakta autor vodi ~itaoca kroz dokument tako {to se kroz njega, od
samog po~etka („Ovo poglavlje pru`a tipologiju...“) do samog kraja, stalno i direk-
tno poziva na dokument („Studija se zavr{ava nizom zaklju~aka...“).
Preklapanje u ovoj funkciji postoji utoliko {to i sa`etak ima za cilj da zainteresu-
je ~itaoca da pro~ita ceo dokument. Me|utim, glavna funkcija sa`etka je da zado-
volji potrebe onih ~italaca koji ne}e pro~itati ceo dokument i ~italaca koji su pre
svega zainteresovani za rezultate dokumenta i za predlo`ene preporuke u vezi
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
37
postupci ukinu u trenutku kada evropski sporazumi u|u u fazu pune imple-
mentacije. Ukoliko se poka`e da je nemogu}e ukinuti antidampin{ko pos-
tupanje, slede}i najbolji pristup bi bio da se formalizuje veza izme|u
primene zakona koji se odnose na konkurenciju i antidampin{ke istrage.
Uop{teno re~eno, po{to su zemlje Centralne i Isto~ne Evrope u oblasti
konkurencije usvojile legislativu sli~nu onoj u EU, mo`e se pretpostaviti da
one automatski po{tuju minimalne standarde EU ve} time {to strogo
sprovode svoje zakonodavstvo u oblasti konkurencije. Re{enja koja su pri-
hva}ena mogu u praksi dovesti do toga da se podigne prag za industriju EU
kojoj konkuri{u uvozni proizvodi jer ona mo`e da zahteva antidampin{ko
postupanje. Striktno sprovo|enje discipline konkurencije u oblasti usluga,
naro~ito u uslugama koje su povezane sa raspodelom, mo`e tako|e pomo}i
da se smanji mogu}nost firmama iz EU da tra`e za{titu putem kontingenata.
Apstrakt je
sa`eti pregled
Sa`etak je
sa`eto izlo`en
ceo dokument
odre|ene politike, a takvi ~itaoci su pre svega sami donosioci politi~kih odluka.
Sa`etak, da bi ostvario svoj cilj, predstavlja ~itaocu ceo dokument i sadr`i sinop-
sis svih najva`nijih delova i nalaza, kao {to je to slu~aj u primeru (V).
� Imaju sli~an sadr`aj, ali su usmerenje i obuhvat razli~iti
Analize ovih i drugih primera otkrivaju da su slede}e ~etiri karakteristike zajed-
ni~ke i apstraktu i sa`etku i da su u korelaciji sa ~etiri glavna strukturna dela
dokumenta.
U svakom slu~aju, bez obzira na stepen razli~itosti u pogledu sa`etosti koja pos-
toji izme|u apstrakta i sa`etka, obe ove vrste prikaza predstavljaju skra}enu
verziju predloga za prakti~nu politiku, a njihove namene odre|uju njihovu du`inu
i opseg razrade specifi~nih pitanja. Razlika u pogledu stepena specifi~nih pitanja
se mo`e sagledati kroz navedene primere: primer (V) predstavlja sa`etak koji se
sastoji od 7 paragrafa i pribli`no 1200 re~i, a primer (IV) je apstrakt koji ima je-
dan paragraf i pribli`no 220 re~i. Apstrakt treba da bude vrlo koncizan jer poten-
cijalni ~italac `eli, pre nego {to po~ne sa pa`ljivijim ~itanjem celog dokumenta,
da stekne brz uvid u sadr`aj dokumenta. Zbog toga su pitanja koja predstavljaju
temu dokumenta samo ovla{ dodirnuta kako bi se predstavila celina dokumenta,
bez ikakvih dodatnih detalja. Ovo se jasno vidi u primeru (IV) u kome su namena,
problem i glavna pitanja samo kratko predstavljeni. Nasuprot tome, pisci u
primeru (V) predstavljaju svaku od ovih ta~aka i svaku od njih detaljnije razla`u,
odnosno obja{njavaju i pozadinu i namenu dokumenta (paragraf [1]; detaljno
raspravljaju problem (paragrafi [2], [3] i [4]), politi~ke opcije (paragrafi [5] i [6]);
zaklju~ke i preporuke za prakti~nu politiku (paragraf [7]). Ovaj stepen detalja
obezbe|uje da ~italac koji namerava da se pozabavi samo tim delom dokumenta
dobije adekvatan obim informacije.
Kada pi{u zaklju~ke i preporuke za prakti~nu politiku, autori se pona{aju na
razli~ite na~ine. Pojedini autori vi{e vole da eksplicitno iznesu rezultate doku-
menta i preporuke koje predla`u; na primer, to se vidi u poslednjem paragrafu
primera (V). Imaju}i u vidu namenu sa`etka, ~ini se da je ovakav pristup oprav-
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
38 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Apstrakt/Sa`etak:
— Namena dokumenta
— Definicija i opis problema
— Ocena ponu|enih alternativa za prakti~nu politiku
— Zaklju~ci i preporuke�
Sa`etak je
daleko detaljniji
opis nego
apstrakt
dan. Ipak, pojedini autori ne iznose zaklju~ke i preporuke do kojih su do{li tokom
rada na dokumentu, jer `ele da zaintrigiraju ~itaoca i da ga navedu da pro~ita
celinu dokumenta, ~ime posti`u dodatni u~inak. Poslednja re~enica u apstraktu iz
primera (IV) ilustruje ovu vrstu pristupa: „Studija se zavr{ava nizom zaklju~aka koji
sadr`e odre|ene preporuke za svaku od navedenih oblasti“. Prilikom pisanja ovog
dela treba da utvrdite koji pristup vi{e odgovara samom dokumentu i ciljanoj pub-
lici kojoj se obra}ate.
Prvi korak prilikom pisanja ovog dela dokumenta je da utvrdite da li izdava~ `eli
apstrakt ili sa`etak. Kao {to smo ve} napomenuli, re~i apstrakt i sa`etak se ~esto
koriste kao sinonimi; me|utim vi }ete iz opisa elemenata i du`ine uputstava koje
vam daje izdava~ razumeti {ta on tra`i. Slede}e smernice vam mogu biti od koristi
prilikom pisanja ovog va`nog dela va{eg dokumenta:
— Usvojite kao redovnu praksu ~itanje objavljenih apstrakata i sa`etaka kako
biste bolje razumeli {ta je to {to ih ~ini efektnim, koje elemente sadr`e i
kakav je stil kojim su napisani;
— Apstrakt i sa`etak treba da budu vi{e od prostog zbira odeljaka va{eg doku-
menta do koga ste do{li tehnikom „iseci i zalepi“ (cut and paste). Va`no je
da se ovaj deo dokumenta napi{e posebno, kako bi odisao sve`inom, koher-
entno{}u i zanimljivo{}u. Autori ~esto prave gre{ku time {to pisanje ovog
dela dokumenta ostavljaju za poslednji trenutak i {to ula`u relativno malo
napora u njegovo pisanje. Polaze}i od vrlo va`ne uloge koju ovaj deo doku-
menta mo`e imati u preno{enju va{e poruke ciljanim ~itaocima, potrebno je
da u va{em rasporedu rada na dokumentu planirate vreme koje }ete posveti-
ti pisanju apstrakta ili sa`etka.
— Tokom priprema za pisanje apstrakta, odnosno sa`etka, ponovo pro~itajte
svoj dokument u celini, naro~ito deo u kome izra`avate svoje namere, glavne
paragrafe i zna~ajne argumente kojima branite predmet dokumenta i ono {to
se nalazi u njegovom sredi{tu. Pregledajte {emu strukture dokumenta i
sadr`aj jer vam i to mo`e pomo}i u pisanju apstrakta ili sa`etka.
5.5. Uvod
Uvod u predlog za prakti~nu politiku ustanovljava i defini{e glavni sadr`aj onog
{to sledi u osnovnom delu dokumenta. Dakle, uvod otvara dokument i oja~ava
~itao~evo interesovanje tako {to se u njemu iznosi kontekst i priroda prakti~no-
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
39
politi~kog problema i saop{tava osnovni okvir u kome je istra`ivanje izvedeno.
Ovim se ~italac priprema za detaljnu poruku koju prenosi dokument, a naro~ito
za razumevanje autorovog pristupa i glavnih tvrdnji sadr`anih u argumentima koji
se navode u dokumentu. Neophodno je obezbediti i valjan uvid u pozadinu i
su{tinu dokumenta, imaju}i u vidu na~in na koji ~itaoci mogu da pristupe ~itanju
predloga za prakti~nu politiku: kao po~etni korak pre ~itanja celokupnog doku-
menta, mnogi ~itaoci prvo ~itaju delove koji pru`aju uvid u pregled dokumenta
(apstrakt ili sa`etak, uvod ili zaklju~ak). Ako su ovi delovi dokumenta, kao uvod u
njegovu celinu dobro napisani, ~italac }e ste}i jasnu sliku o pravcu, te`i{tu i
glavnim idejama koje su razvijene u samom dokumentu.
Kako bi se ovaj cilj zaista ostvario, potrebno je da uvod ima odre|ene strukturne
karakteristike. Analizom primera jednog uvoda po~e}emo sa njihovim razmatra-
njem.
Iz analize je o~igledno da postoje razlike u pristupu pisanju ovog dela teksta, jer
prilikom pisanja uvoda pisci poku{avaju da ostvare ravnote`u izme|u konciznosti
i davanja potrebnih informacija koje }e pripremiti ~itaoca za ~itanje dokumenta.
Ipak, analiza uvoda koje smo naveli kao primere otkriva postojanje slede}ih
zajedni~kih strukturnih karakteristika:
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
40 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Uvod priprema
~itaoca tako {to
se u njemu
iznosi pozadina
prakti~no-
politi~kog
problema i
studije
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pro~itajte uvod iz primera predloga za prakti~nu politiku koji smo naveli
u Dodatku A:
(II) „Otvorena konkurencija, transparentnost i nepristrasnost prilikom
ugovaranja javnih usluga na lokalnom nivou“ (Baar, 2001);
(IV) „Od unitarnog ka pluralisti~kom: fino pode{avanje manjinske poli-
tike u Rumuniji“ (Horvath i Scacco, 2001)
Pri ~itanju obratite pa`nju na:
� vrstu informacija koja je sadr`ana u uvodu;
� uverljivost uvoda sa aspekta pripremanja ~itaoca za ~itanje celog
dokumenta.
Razmatranje svake pojedina~ne karakteristike pomo}i }e da se stekne dublji uvid
u ovaj deo dokumenta.
� Kontekst prakti~nopoliti~kog problema
Uvod obi~no po~inje „opisom scene“, odnosno sme{tanjem problema o kome se
govori u dokumentu u {iri kontekst. Ovo ~itaoca uvodi u dokument i pru`a mu
op{ti okvir na osnovu koga mo`e da razume ono {to u tekstu dalje sledi. Me|utim,
potrebno je da ovaj deo dokumenta bude usredre|en i kratak, jer bi ~italac bilo
zbog previ{e detaljnih ili pak odve} uop{tenih opisa mogao izgubiti dalje intereso-
vanje za dokument. Iz ovog razloga mnogi pisci sasvim kratko iznose okvirne infor-
macije i odmah uvode pitanja koja se u tekstu obra|uju kao centralna tema. Ovo
je slu~aj u oba prethodno navedena dokumenta. Na primer, u primeru (IV) ovaj
deo zauzima pribli`no tre}inu uvoda i kretanje na navedeni na~in je uo~ljivo od
prve re~enice u prvom paragrafu, kojom se na uop{ten na~in uvodi pitanje mul-
tietni~kih zajednica u Rumuniji, do poslednje re~enice, kojom se uvode posebni
aspekti ovog pitanja (analiza razli~itosti), {to je predmet dokumenta. Prva
re~enica u prvom paragrafu glasi: „Rumunija je fascinantan slu~aj za prou~avanje
upravljanja u multietni~koj zajednici“. Ona istovremeno predstavlja vrlo jako
uvo|enje u problem i sna`an poziv za ~itanje dokumenta koji govori o „fasci-
nantnom primeru“, {to nesumnjivo odmah privla~i pa`nju ~itaoca. Stoga je pri-
likom pisanja uvoda vrlo va`no da se ovaj deo dokumenta po~ne na sna`an
na~in.
Kada se pi{e ovaj deo uvoda va`no je imati na umu da ra`nju ne treba usmeriti
na op{ti kontekst (npr. zemlju ili region), nego se usredsrediti na kontekst prob-
lema (npr. manjine u Rumuniji). Takav pristup treba primeniti u celom dokumen-
tu, jer kontekst koji se odnosi na problem odre|uje sadr`inu. Treba, tako|e,
primetiti da stavljanje te`i{ta na odnos problem-re{enje i sam cilj dokumenta o
mogu}oj politici zahtevaju da uvod u predlog za prakti~nu politiku bude sasvim
razli~it od uvoda u tradicionalni akademski rad. Otuda, pisac ne mora nu`no da
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
41
Uvod
— Kontekst prakti~nopoliti~kog problema
— Definicija prakti~nopoliti~kog problema
— Iskaz o namerama
— Metodologija i ograni~enja studije
— [ema dokumenta
�Ponudite jasan i
usmeren opis
konteksta va{eg
problema,
sa sna`nim
po~etkom
uvoda kako biste
privukli pa`nju
~itaoca
iznese ~itav pregled literature o pitanju ili da situira svoj dokument u odnosu na
tu literaturu, ve} je dovoljno da hitro pre|e na prakti~nopoliti~ki problem kao
sredi{nju temu svog teksta.
� Definisanje prakti~nopoliti~kog problema
Ovaj deo uvodnog teksta predstavlja korak kojim se prelazi sa informacija koje se
odnose na kontekst na specifi~na pitanja koja se nalaze u sredi{tu predloga za
prakti~nu politiku. Ovaj deo je od klju~ne va`nosti za pridobijanje ~italaca da
podele va{e gledi{te da postoji problem koji zahteva hitno re{avanje i da steknu
uverenje da je va{ dokument vredan ~itanja jer nudi mogu}a re{enja za izneti
problem. Tako|e je va`no da ovaj deo jasno izra`ava va{ stav o problemu, tako
da ~itaoci mogu da razumeju prakti~nopoliti~ke alternative i preporuke koje }ete
docnije predlo`iti u svom dokumentu.
Razlike u dva navedena primera uvoda u pogledu na~ina na koji se uvod mo`e
pisati ukazuju na neka zanimljiva pitanja. Prvo, pojedini autori uspostavljaju
tesnu vezu izme|u definicije problema i iskaza o namerama. Ovo se de{ava zbog
toga {to se iskaz o namerama ~esto odnosi na predlo`eno re{enje problema i
prirodno je da u dokumentu koji traga za re{enjem problema ova dva elementa
idu zajedno. Na primer, u primeru (IV) ova dva elementa su me|usobno povezana
u drugom paragrafu uvoda. Tako|e je zanimljivo {to su autori predloga (IV) iza-
brali da navedu definiciju problema posle iskaza o namerama. Ovo ukazuje na
razli~ite pristupe i sklonosti pisaca prilikom uobli~avanja ovih delova dokumenta.
Drugo, postoji jasna razlika u pristupu izme|u autora dva dokumenta u pogledu
saop{tavanja problema. U primeru (IV) je problem eksplicitno i sna`no naveden u
drugoj i tre}oj re~enici drugog paragrafa, {to se lako mo`e zaklju~iti iz upotrebe
re~i „to nije u~inila u dovoljnoj meri“ i „ne odgovara rumunskoj etnokulturnoj
slo`enosti“ prilikom opisivanja politike rumunske vlade prema manjinskim grupa-
ma. Tre}i paragraf u primeru (II) slu`i da se iznese problem na implicitan i indi-
rektan na~in, gde je prvenstveno usmerenje dokumenta na budu}e uticaje odlu-
ka o tome kako treba ugovarati pru`anje javnih usluga, a ne na trenutne prob-
leme vezane za njih.
Mada ne postoji takav pristup koji se mo`e ozna~iti kao jedini valjan za pisanje
uvoda, odnos problem-re{enje koji zauzima sredi{nje mesto u dokumentu o
mogu}im prakti~nim politikama ukazuje na zna~aj ovog odeljka za ube|ivanje
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
42 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Uspe{na
argumentacija
zahteva jasno
definisan
problem
~italaca da postoji neki va`an politi~ki problem. Zbog toga, ukoliko pisac jasnije
i sna`nije defini{e i prenese su{tinu i glavne odlike problema koji se analizira, uto-
liko }e ~itaoci pre ste}i uverenje da taj problem zaista postoji. Prema tome, ovaj
odeljak iznosi osnovni razlog za postojanje studije.
Slede}a pitanja mogu biti od zna~aja kada radite na ovom delu dokumenta:
— [ta je problem?
— Kako problem uti~e na dru{tvo?
— Ko su zainteresovani akteri kojih se problem neposredno ili posredno ti~e?
— [ta su sastavni delovi problema?
— Koje biste prideve upotrebili za opisivanje problema?
— Koja su klju~na pitanja ili kontroverze vezane za problem?
� Iskaz o namerama
Ovaj odeljak se sastoji od jedne ili dve re~enice u kojima se iznosi namera
ili cilj predloga za prakti~nu politiku. To je vrlo va`an deo dokumenta jer se njime
po~inje izgradnja argumentacije koja zauzima sredi{nje mesto u predlogu. Otuda,
u njemu se ~esto otkriva stav pisca prema problemu i on je tesno povezan sa
prethodnim delom u kome je sadr`ana definicija problema. Me|utim, dva primera
koje analiziramo ukazuju na razliku u pristupu me|u njihovim autorima kada se
radi o pisanju ovog dela dokumenta. Iskaz o namerama u primeru (IV) je sadr`an
u uvodnoj re~enici u paragrafu [2] u kojoj se ka`e: „U ovoj knjizi se navode argu-
menti u prilog tezi da, u pogledu manjinskih pitanja, donosioci odluka u sferi prakti~ne
politike u Rumuniji moraju da uva`e zna~ajne kulturne, politi~ke i demografske razlike
koje postoje izme|u raznih manjinskih grupa“. Pisci jasno i sna`no iznose svoj stav
o datom pitanju i ~italac mo`e o~ekivati da ceo dokument bude u slu`bi podr{ke
ovim argumentima.
Nasuprot tome, iskaz u namerama u paragrafu [4] primera (II) pre svega je
~injeni~no orijentisan i obave{tava ~itaoca o ~emu se govori u dokumentu: „Cilj
ovog poglavlja je da se pozabavi osnovnim pitanjima vezanim za primenu procesa slo-
bodne konkurencije, transparentnoti i nepristrasnosti u ugovaranju pru`anja javnih
usluga u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope, te da ponudi uporedan pregled prakse
u EU i drugim zemljama“. Stav pisca u ovoj fazi nije jasno iznet i ~italac mora da
sa~eka da otpo~ne proces argumentacije kako bi shvatio o ~emu je re~. Dva
primera koja smo naveli proizvode vrlo razli~it utisak na ~itaoca u pogledu
interesovanja koje bude i u pogledu sagledavanja hitnosti navedenog problema.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
43
Izno{enje cilja
dokumenta je
vrlo va`no za
izgradnju
ubedljive
argumentacije
Koji }ete pristup usvojiti prilikom pisanja uverljivog iskaza o namerama zavisi od
va{eg shvatanja {ta je glavna svrha iskaza o namerama, kakva je priroda proble-
ma i koliko je po va{em ose}anju problem urgentan.
� Metodologija i ograni~enja studije
Uobi~ajeno je da u uvodu pisci daju kratak pregled metodologije koja je upotre-
bljena u studiji prakti~ne politike, npr. primenjeni analiti~ki okvir ili procenjene
varijable. Pored pripremanja ~itaoca za ovaj aspekt dokumenta, odeljak o kome
je re~ zna~ajan je i zbog uspostavljanja kredibiliteta pisca kao istra`iva~a, kao i
zbog toga {to mo`e pomo}i da se poka`e da su analize i argumenti razvijeni na
osnovu dobrih, slikovitih primera. U oba primera uvoda koje navodimo pisci daju
kratak uvod o metodologiji koja je primenjena. U primeru (IV) ~itaoci su u posled-
njem paragrafu uvoda obave{teni da je u studiji napravljena klasifikacija vrsta
date pojave i navedena lista osnovnih varijabli. Pisac primera (II) pored toga {to
obja{njava metodolo{ki okvir studije kao komparativnu analizu, tako|e iznosi
detalje vezane za geografski doma{aj studije i istra`iva~ke metode koje je prime-
nio (u paragrafu 4).
Pojedini autori se tako|e opredeljuju da u ovom odeljku iznesu i obuhvat i
ograni~enja studije. Va{ kredibilitet istra`iva~a }e porasti ukoliko priznate da u
jednoj studiji ne mogu biti razmotreni svi aspekti prakti~nopoliti~kog problema
kojim se bavite, kao i da postoje ograni~enja koja se odnose na metodologiju
istra`ivanja, na primer u pogledu vrste i koli~ine podataka koji su bili dostupni
analizi. Pisac primera (II) obave{tava ~itaoca na kraju ~etvrtog paragrafa o prob-
lemima vezanim za podatke prikupljene za studiju: „...Mora se, me|utim,
napomenuti da, iako je o zakonodavstvu u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope bilo
mogu}no pribaviti manje-vi{e precizne informacije, o preovla|uju}im praksama izne-
ta su veoma raznorodna gledi{ta, a informacije o stvarnoj praksi nisu prikupljane sis-
tematski“. Navo|enje ovakvih ograni~enja ukazuje ~itaocu na slo`enost pitanja i
obave{tava ga da su iznete preporuke o mogu}oj prakti~noj politici rezultat
istra`ivanja u kome su ova ograni~enja uzeta u obzir.
� [ema dokumenta
U uvodu se obi~no na kraju navodi {ema koja daje pregled kako je dokument orga-
nizovan. Ovo je va`no jer se time poma`e ~itaocu da se pripremi za ~itanje
jednog slo`enog i ~esto duga~kog dokumenta. U uvodu primera (II) pisac u posled-
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
44 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
U kratkim
crtama iznesite
glavni okvir
analize i
obuhvatnost
studije
njem paragrafu jasno navodi tri glavna pitanja koja se obra|uju u dokumentu, ~ak
nabraja ta pitanja kako bi pomogao ~itaocu da jasno razume usmerenje i glavne
delove problema koji se analizira. (Ovakav pristup je, tako|e, u funkciji pred-
stavljanja okvira u kome je analiza izvr{ena, o ~emu }emo detaljno raspravljati u
5.7.1).
5.6. Opis problema
Po{to smo se pozabavili uvodom, prelazimo na raspravu o prvom elementu sre-
di{njeg dela teksta va{eg dokumenta, odnosno na definisanje problema. Imaju}i
u vidu odnos koji postoji izme|u ovog elementa predloga za prakti~nu politiku i
faze definisanja problema kao dela ciklusa prakti~ne politike (o ~emu je bilo re~i
u 3.1.), slede}e ~etiri ta~ke daju uvid u opis problema.
� Opis problema identifikuje, opisuje i razra|uje prirodu problema na koji
smo usresre|eni
Definisanje problema, shva}eno kao izno{enje {irokog i detaljnog uvida u problem
i njegovu prirodu, obi~no obuhvata raspravu o razli~itim aspektima problema:
akteri, uslovi, uzroci, ograni~enja, sukobi, interesi i vrednosti, uloge i odgo-
vornosti, ishodi i uticaj.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
45
Iznesite ukratko
na~in na koji je
dokument
organizovan
Opis problema
sadr`i argument
da je u pitanju
problem koji
zahteva hitno
re{avanje
Pisanje: podsetnik
Kada pi{ete ovaj deo predloga za prakti~nu politiku slede}a pitanja vam
mogu pomo}i da mu unapredite uverljivost:
� Da li ste u razvijanje povezanog uvoda uklju~ili sve elemente (kon-
tekst i definicija prakti~nopoliti~kog problema, iskaz o namerama,
metodologija i ograni~enja, {ema)?
� Da li je kontekst sa`eto iznet i usredsre|en na problem?
� Da li ste jasno preneli ideje o prirodi i hitnosti prakti~no-politi~kog
problema?
� Da li ste jasno naveli namenu dokumenta?
� Da li ste izneli svoju metodologiju i ograni~enja u pogledu {irine
studije?
� Da li je na~in na koji je dokument organizovan jasno predstavljen?
� Opis problema podrazumeva ube|ivanje ~itaoca da doto~ni problem zahte-
va vladinu akciju
U politizovanom svetu javnih prakti~nih politika mnogi ljudi se ne moraju slagati
da izneti problem zaista i postoji. Zbog toga opis problema, pored toga {to mo`e
sadr`ati opisne ili fakti~ke informacije, mora izneti i sveobuhvatan i ubedljiv
argument koji se ne mo`e dovesti u pitanje, a to je da problem zahteva neodlo`nu
vladinu akciju.
� Opis problema se mora usresrediti na izno{enje problema u okviru njegovog
neposrednog okru`enja, a ne na op{te okru`enje po sebi
Ovaj deo predloga za prakti~nu politiku zahteva da se fokus stavi neposredno na
problem i to u njegovom pro{lom i sada{njem okru`enju ili kontekstu, i nije pre-
poru~ljivo da se prvo govori o okru`enju, a tek onda pre|e na izno{enje proble-
ma. Na primer, pisac koji po~inje re~enicu na slede}i na~in: „Prvi sveobuhvatan
zakon koji reguli{e pitanja rasne diskriminacije donet je u Moldaviji godine...“, a
ne na primer „Republika Moldavija je osnovana godine...“ ima izra`eniji ciljni
pristup. Nasuprot tome, drugi pristup obi~no vodi ka pomeranju fokusa sa proble-
ma i navo|enju detalja koji nisu neophodni.
� Opis problema zahteva okvir unutar koga }e raspolo`ive opcije prakti~ne po-
litike koje se predla`u biti sveobuhvatno argumentovane
Opis problema je deo dokumenta u kome se iznosi detaljan uvid u prirodu prob-
lema; zbog toga on treba da bude dovoljno {irok kako bi se u tom delu dokumen-
ta izneli ~vrsti osnovi na kojima se iscrpno mo`e raspravljati o predlo`enim opci-
jama prakti~ne politike.
Dva pododeljka koja slede detaljno se bave strukturnim i tekstualnim karakteris-
tikama koje doprinose da se problem defini{e na delotvoran na~in. Mada je lako
primetiti da odeljci zajedno ~ine dobar opis problema, podeljeni su da omogu}e
jasnu ilustraciju i obja{njenje.
5.6.1. Konstruisanje opisa problema: struktura i argumentacija
Znanje o uobi~ajenim strukturnim karakteristikama opisa problema je va`no za
izgradnju sna`nog i ubedljivog argumenta. Primer koji sledi predstavlja osnovu za
analizu i diskusiju o strukturnim karakteristikama.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
46 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Opis problema
iznosi problem u
njegovom
kontekstu
Opis problema
gradi osnovu za
deo dokumenta
u kome su iznete
raspolo`ive
opcije prakti~ne
politike
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
47
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite izvod iz odeljka koji sadr`i opis problema iz primera pred-
loga za prakti~nu politiku (I) „Poreska decentralizacija: od koman-
dovanja do tr`i{ta“ (Bird, Ebel i Wallich, 1995). Trebalo bi da pro~itate
i uvod u ovaj dokument (naveden u Dodatku A) kako biste stekli bli`i
uvid u temu i usmerenje dokumenta, {to vam mo`e pomo}i u analizi.
Tokom ~itanja usmerite pa`nju na:
� aspekte opisa problema u ovom primeru
[broj~ano obele`avanje paragrafa u uglastim zagradama u ovom
primeru je naknadno dodato radi lak{eg upu}ivanja na njih]
Makroekonomski kontekst decentralizacije
[1] Ekonomije u tranziciji moraju simultano da se bave pitanjima stabi-
lizacije i liberalizacije. Me|uvladine poreske reforme se odvijaju unutar
slabog makroekonomskog okvira, {to je ~esto pra}eno i slabim fiskalnim
polo`ajem centralne vlade (tabela 1.5.). U Ma|arskoj je 1990. godine, kada
je uveden novi sistem lokalne samouprave, ukupan vladin deficit iznosio 4%
bruto nacionalnog proizvoda uz inflaciju od 32%. Deficit je 1992. g. iznosio
7% BNP, a 1994. g. se popeo na procenjenih 7% BNP-a, sa lokalnim i cen-
tralnim potrebama koje su u nagla{eno neprijateljskom fiskalnom okru`enju
bile u me|usobno konkurentskom odnosu. U Ruskoj Federaciji je fiskalni
deficit 1991. i 1992. prelazio 15% BNP-a; 1993. je i dalje ostao na visokom
nivou od 8% BNP-a; a u 1994. je procenjen na 10% BNP-a i pratila ga je vrlo
visoka stopa inflacije. Bugarski deficit je 1993. bio skoro 10%, dok je u
Albaniji bio ~ak vi{i, 16% BNP-a. U Rumuniji, mada je deficit bio mali, viso-
ka stopa inflacije odra`ava nagla{enu nestabilnost, a ima indicija da fiskalni
ra~uni prikazuju potcenjenu vrednost deficita. Ovako sveprisutna fiskalna
ograni~enja su izvr{ila veliki uticaj na oblikovanje me|uvladinog fiskalnog
sistema.
[2] Korak koji je u~injen prema privatnom preduzetni{tvu je doprineo
vitalnosti ekonomije, ali je istovremeno smanjio prihode centralne vlade.
Mnoga mala privatna preduze}a su izmicala mre`i oporezivanja, a cvetanje
neformalne, sive ekonomije predstavlja glavni izazov za njihovo
podvo|enje pod poreski sistem i uop{te za poresku administraciju.
Preduze}a u dr`avnoj svojini vi{e ne mogu obezbediti sigurnu bazu za pri-
hode. Poreska reforma je po`eljna i iz razloga efikasnosti tr`i{ta, ali }e
poreskoj administraciji biti potrebno jo{ dosta vremena za potpuno prila-
go|avanje bitno novom okru`enju. Uravnote`enost bud`eta je jo{ ote`ana
time {to je u ve}ini zemalja bud`etsko tro{enje i dalje optere}eno tro{enjem
novca na subvencije, na velikodu{ne programe pla}anja beneficija u gotovi-
ni i na, ~esto, {iroku podr{ku restrukturiranju i dokapitalizaciji preduze}a i
banaka.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
48 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
[3] Me|uvladine fiskalne reforme se odigravaju u kontekstu preduzi-
manja koncentrisanih napora da se smanji veli~ina upravlja~kog aparata. U
Ma|arskoj su tro{kovi pali sa 62% BNP-a 1988. na oko 57% 1993. U Rusiji
op{ti bud`et nije bio ve}i od 60% BNP-a krajem 80-ih godina, a oko 40%
1993.; cilj za 1994. je 20%. U Albaniji su tro{kovi opali sa 62% BNP-a 1991.
na 44% u 1993. (videti tabelu 1.1.)
Tabela 1.5. Fiskalna ravnote`a u posmatranim zemljama
u tranziciji, 1993
(deficit/suficit u procentima BNP-a)
‡ Podaci nisu raspolo`ivi.
Primedba: Uop{teno gledano, tro{kovima dr`avne uprave bud`eta ~esto se
smatraju i bud`eti raznih agencija, autonomnih entiteta i sl, pa
zbog toga bud`et dr`avne uprave uop{te nije u svim slu~ajevi-
ma samo zbir bud`etskih udela centralne i vlada na subna-
cionalnom nivou.
Izvor: Svetska banka i razli~iti izvori iz posmatranih zemalja.
[4] Ne mo`e se re}i da predstavlja iznena|enje ~injenica {to se brige
vezane za stabilizaciju nalaze na dnevnom redu centralne i regionalnih
vlada. Smanjivanje fiskalnog debalansa, kako na centralnom tako i na sub-
nacionalnom nivou, predstavlja u mnogim zemljama u tranziciji osnovni
zadatak programa prilago|avanja. Teku}a situacija je u o{trom kontrastu sa
prereformskim periodom kada je stroga centralna kontrola, koja je
obezbe|ivala finansiranje na subnacionalnom nivou, imala neznatan uticaj
na makroekonomiju. (Blejer i Szapary, 1989; Bahl i Wallich, 1992). Deoba
prihoda je u starom sistemu slu`ila jedino kao administrativno sredstvo koje
je trebalo da pojednostavi sistem alokacije centralnih sredstava, a rashodi su
se usmeravali prema normama centralnog plana. To je imalo za rezultat stal-
nu ravnote`u bud`eta na subnacionalnom nivou — bar u ra~unovodstven-
om smislu, a potrebna prilago|avanja su jednostavno vr{ena preko transfera
iz centralnog bud`eta.
Zemlja Dr`avna upravauop{te
Centralna vlada Vlade nasubnacionalnom
nivou
Albanija ‡16.0 ‡16.0 ‡
Bugarska ‡9.2 ‡9.2 0.0
Ma|arska ‡6.0 ‡5.1 ‡0.3
Poljska ‡2.5 ‡2.9 0.0
Rumunija ‡0.4 ‡1.5 ‡1.7
Rusija ‡7.9 ‡6.7 0.6
Ukrajina ‡6.2 ‡6.2 ‡
Iz navedenog primera sasvim jasno proizilazi da se opis problema bavi pro{lim i
sada{njim stanjem problema u pitanju. U ovom delu teksta se iznosi istorijski kon-
tekst pitanja kojim se bavimo i njegova priroda u teku}em politi~kom okru`enju.
Na primer, u paragrafu [1] su za zemlje u regionu navedeni i pro{li i sada{nji
makroekonomski indikatori (u ovom slu~aju od 1995). U paragrafima [2] i [5] se
raspravlja pro{li i sada{nji kontekst. Rasprava o teku}oj politici prema problemu
kojim se bavimo data je u pododeljku pod naslovom „Preusmeravanje odgovornos-
ti za rashode“ (paragrafi [6] i [7]). Ako jo{ jedanput pogledamo navedeni primer i
sa op{tije ta~ke razmotrimo ovaj deo dokumenta, mo`emo re}i da opis problema
sadr`i slede}a dva dela:
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
49
[5] Nove brige vezane za makroekonomsku stabilnost navele su cen-
tralnu vladu da u fiskalnoj decentralizaciji vidi priliku za smanjenje tro{kova
centralnog bud`eta i to na dva na~ina. Prvo, preno{enje odgovornosti za
odre|ene tro{kove na subnacionalni nivo smanjilo je deficit centralnog
bud`eta. Drugo, smanjivanje fiskalnih transfera u navodnoj nameri da se
vlade na subnacionalnom nivou u~ine nezavisnijim, ujedno, smanjuje cen-
tralne izdatke.
[6] Preno{enje odgovornosti za tro{kove. U pojedinim zemljama
bud`etska odgovornost za tro{kove socijalne za{tite i odr`avanje mre`e
socijalne za{tite preneta je na vlade na subnacionalnom nivou. U Ma|arskoj
je, na primer, odgovornost za socijalnu za{titu preneta na lokalne vlasti,
saglasno Zakonu o socijalnoj pomo}i, 1993. godine. U Ukrajini je, tako|e,
mre`a socijalne za{tite lokalna odgovornost. U Rusiji je centralna vlada 1992.
tro{kove za socijalna davanja, procenjene na oko 6% BNP, prenela na sub-
nacionalne vlade i tako smanjila deficit. Izgleda da se kroz ovakve poteze
izra`ava nada da }e lokalne vlasti lak{e sprovesti politi~ki bolne rezove koji
su nu`ni, mada }e, sa pogor{anjem ekonomske situacije tra`nja za takvim
davanjima verovatno pove}ati. Tako|e u Rusiji, 1993. godine, odgovornos-
ti za klju~ne nacionalne investicije koje obuhvataju vi{e grana, prenete su na
subnacionalni sektor (na primer u oblasti transporta).
[7] ^ak je i preno{enje imovine na subnacionalni nivo, {to se doga|alo
u pojedinim zemljama, izgleda delom bilo motivisano bud`etskim brigama.
Neka od transferisanih dobara — pre svega stambeni objekti i neka pre-
duze}a ‡ predstavljaju veliki teret s obzirom na te{ka optere}enja vezana za
njihovo odr`avanje i funkcionisanje, kao i ~injenicu da prihodi od iznajmlji-
vanja (u Ruskoj Federaciji je 1993. godine izvr{eno prilago|avanje cena prvi
put posle 1928.) ne pokrivaju ~ak ni mali deo tro{kova (Alm i Buckley,
1994).
U opisu
problema se
navodi pro{lo i
sada{nje stanje
problema
Ova dva odeljka, iz kojih se sastoji opis problema, mogu se opisati na slede}i
na~in:
� Pozadina problema
U ovom delu se prete`no govori o istoriji problema, njegovim uzrocima, gru-
pi/grupama ljudi kojih se problem ti~e, pravnoj, politi~koj, ekonomskoj i dru{tve-
noj pro{losti problema; politikama koje su u pro{losti preduzimane i njihovim
rezultatima.
� Problem u trenutnom prakti~nopoliti~kom okru`enju
Ovde se uobi~ajeno izla`e trenutni status problema; trenutni pravni, dru{tveni,
ekonomski i politi~ki kontekst i implikacije problema; trenutna {irina problema;
grupa (grupe) kojih se problem ti~e; prakti~na politika koja se trenutno vodi i
rezultati te politike, uspesi i proma{aji trenutnog pristupa.
Mada su ova op{ta uputstva korisna, ona daju samo ograni~en uvid u razli~ite
na~ine koje pisci koriste da bi prakti~no izgradili sveobuhvatan i ciljno usmeren
opis problema. Analiza koja sledi pomo}i }e vam da zapo~nete proces razmatran-
ja mogu}ih pristupa.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
50 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Opis problema— Pozadina problema
— Problem u trenutnom prakti~nopoliti~kom okru`enju�
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pro~itajte izvode iz sadr`aja izabranih predloga prakti~nih politika (I) i
(II). U njima je naveden sadr`aj koji se odnosi na opis problema u
svakom od dokumenata. Trebalo bi da pro~itate i uvod u ova dokumen-
ta (u Dodatku A) kako biste se obavestili o pitanjima koja se nalaze u
sredi{tu ovih analiza.
Tokom ~itanja obratite pa`nju na slede}e:
� obuhvatnost u kojoj je dato pitanje uklju~eno u svaki od opisa
problema;
� zbog ~ega se u primeru (I) raspravlja o vi{e pitanja nego u
primeru (II).
Vrlo je te{ko napraviti neka uop{tavanja kada se radi o na~inu na koji autori pris-
tupaju izgradnji opisa problema. Ipak, iz analize navedenih primera proizilaze
slede}i zaklju~ci:
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
51
Primer (I)
Skra}eni izvod iz sadr`aja predloga „Fiskalna decentralizacija: od ko-
mandovanja do tr`i{ta“ (Bird, Ebel i Wallich, 1995)
U ~emu je zna~aj lokalnih finansija
Povezivanje sistema
Potreba za {irim okvirom
Novije tendencije na planu decentralizacije
Vreme za transformaciju
Reorganizacija vlade
Struktura vlade
Uloga srednjeg nivoa?
Da li je veli~ina vladinih odeljenja efikasna?
Promena uloge vlade: od vlasnika do davaoca usluga
Makroekonomska dimenzija me|uvladinih finansija
Simultanost poreskih reformi i me|uvladine reforme
Makroekonomski kontekst decentralizacije
Unapre|ivanje ukupnih bud`etskih ishoda
Privatizacija i vlade na subnacionalnom nivou
Odgovornost za rashode
Primer (II)
Skra}eni izvod iz sadr`aja dokumenta „Otvorena konkurencija, trans-
parentnost i nepristrasnost prilikom ugovaranja javnih usluga na
lokalnom nivou“ (Baar, 2001)
2. Zakoni kojima se reguli{u konkursi
2.1 Direktive EU
2.2 Noviji propisi EU
2.3 Zakoni o javnim nabavkama u zemljama CIE
3. Pristup javnim ugovorima (Transparentnost)
3.1 Transparentnost
3.2 Transparentnost i u~e{}e javnosti u uobli~avanju ugovora
4. Zakoni o sukobu interesa
4.1 Zakoni o sukobu interesa u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope
4.2 Zakoni o sukobu interesa u EU i SAD
� Broj pitanja koja su uklju~ena u konstruisanje opisa problema zavisi od
prirode problema i namene dokumenta
Dva analizirana primera dobro ilustruju ovu tvrdnju: u primeru (II) poseban akce-
nat je na zakonodavnom okviru, dok se primer (I) bavi {irim problemom i zbog
toga opis problema obuhvata ne samo zakonodavni okvir, ve} i administrativni
pristup, ekonomski kontekst i strukturnu organizaciju lokanih i centralne vlade.
� Pisci imaju vrlo razli~ite pristupe kada poku{avaju da na ubedljiv na~in izne-
su opis problema
U nekim slu~ajevima je korisno odvojiti pozadinu problema od samog opisa prob-
lema u teku}em politi~kom kontekstu i organizovati ih u dva posebna pododeljka
opisa problema. Ipak, pisci dva navedena primera su smatrali da }e njihovi doku-
menti biti uverljiviji ukoliko rasporede pozadinu problema i teku}e politi~ke
rasprave u posebne pododeljke, tako da svaki bude posve}en jednom od ovih
pitanja. U stvari, ono na {ta `elimo da skrenemo pa`nju je to da su pisci svakog
od navedenih primera odlu~ili ne samo da smeste opis problema u zaseban podo-
deljak, ve} i da otvore raspravu o svojim prakti~nopoliti~kim opcijama o ovim
pitanjima pre nego {to pre|u na druga pitanja. To mo`emo ilustrovati izvodom iz
sadr`aja primera (I):
Makroekonomska dimenzija me|uvladinih finansija
Simultanost poreskih reformi i me|uvladine reforme
Makroekonomski kontekst decentralizacije
Unapre|ivanje ukupnih bud`etskih ishoda
Prilikom raspravljanja makroekonomskih pitanja vezanih za problem, pisci iznose
opis problema u prva dva pododeljka, a raspravu o prakti~nopoliti~kim opcijama
za ova pitanja u tre}em pododeljku.
Kao {to se jasno mo`e videti iz navedenih primera, prilikom planiranja rada i
pisanja opisa problema potrebno je da pa`ljivo razmotrite koji organizacioni
pristup najvi{e odgovara temi kojom se bavite, nameni dokumenta i publici kojoj
se obra}ate.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
52 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Organizujte
odeljak koji
sadr`i opis
problema na
na~in koji odgo-
vara njegovoj
temi, nameni i
publici
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
53
Pisanje: podsetnik
Slede}a lista pitanja vam mo`e biti od koristi prilikom pisanja opisa
problema:
� Razvijanje opisa problema
Pozadina problema
� Kada i kako je problem nastao?
� Iz kojih razloga?
� Koji je istorijski, pravni, politi~ki, dru{tveni i ekonomski kon-
tekst problema?
� Kako je problem privukao pa`nju javnosti?
� Koga je problem pogodio?
� Kakve su ranije prakti~ne politike primenjivane u suo~avanju
sa ovim problemom?
� Koje rezultate su ostvarile prakti~ne politike koje su primenji-
vane?
Problem u okviru teku}e prakti~no-politi~ke situacije:
� Kakav je teku}i pravni, dru{tveni, ekonomski i politi~ki kon-
tekst problema i njegov uticaj?
� Koji je teku}i obim problema?
� Kakva se prakti~na politika trenutno primenjuje u odnosu na
problem?
� Kakva sve mi{ljenja postoje o problemu i kakav je trenutni
pristup problemu?
� U kom pogledu je teku}a prakti~na politika
uspe{na/neuspe{na?
� [ta nije dobro kod trenutnog pristupa bavljenja problemom?
� Organizovanje opisa problema
� Koji aspekat problema treba da uklju~ite u odeljak koji
sadr`i opis problema kako biste izneli jednu obuhvatnu i
ubedljivu sliku problema?
� Kako }ete organizovati ovaj odeljak i u~initi ga {to
razumljivijim i {to ~itljivijim?
5.6.2. Konstruisanje opisa problema: tekst i argumentacija
Pisanje dobrog opisa problema zahteva ne samo znanje o tome {ta u ovaj deo
dokumenta treba uklju~iti i sposobnost logi~ke organizacije, ve} isto tako i dubin-
sko razumevanje konvencija o upotrebi teksta za gradnju ubedljivih argumenata.
Kako biste dobili uvid u ove konvencije, mi }emo se u ovom pododeljku koncen-
trisati na slede}e klju~ne oblasti: povezanost, konstruisanje ubedljivih argumena-
ta, podela na paragrafe i upotreba primarnih i sekundarnih izvora.
Primeri koje }emo analizirati i na kojima }emo raspravljati jesu izvodi iz doku-
menta (I), „Poreska decentralizacija: od komandovanja do tr`i{ta“ (Bird, Ebel i
Wallich, 1995), koji je naveden u 5.6.1. Paragrafi u ovom izvodu su naknadno
obele`eni brojevima i oni }e biti upotrebljeni u ovom pododeljku radi lak{eg
upu}ivanja na primere.
� Izgradnja povezanog argumenta, koji je ubedljiv i koji je lako pratiti
Jedna od najosnovnijih karakteristika dobre argumentacije jeste koherentnost,
{to podrazumeva obezbe|ivanje o~iglednih veza izme|u svih delova argumenta,
tako da se mo`e sagledati jasna slika celog argumenta. Analiza koja sledi ispituje
pojam koherentnosti u ovom smislu.
Opis problema je, kao {to se jasno mo`e uo~iti iz navedenog primera sadr`aja,
duga~ak i slo`en argument koji se sastoji od mnogo me|usobno podeljenih ode-
ljaka i pododeljaka. Kako biste ~itaocu olak{ali posao, potrebno je da napravite
napor i pove`ete sve ove delove u koherentnu celinu. Odeljke i pododeljke treba
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
54 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite izvod iz opisa problema (str. 47) i izvod iz sadr`aja (str. 50)
iz primera predloga za prakti~nu politiku (I) „Poreska decentralizacija:
od komandovanja do tr`i{ta“ (Bird, Ebel i Wallich, 1995).
Tokom ~itanja usmerite pa`nju na slede}e:
� na koji na~in je u ovom primeru uspostavljena koherentnost (pove-
zanost).
Ukoliko to ve} niste u~inili, treba da pro~itate i uvod u ovaj dokument
(u Dodatku A), kako biste se upoznali sa njegovim predmetom, jer }e
vam to pomo}u u analizi.
ne samo povezati uz pomo} dobre organizacije i jasnih i opisnih naslova i numera-
cije, ve} je potrebno uspostaviti njihovu povezanost unutar samog teksta. Na
primer, u pododeljku sa naslovom „Makroekomska dimenzija me|uvladinih finansi-
ja“ pisac je odlu~io da uklju~i slede}i paragraf kao uvod u ovaj pododeljak:
Reforme me|uvladinih finansija se odvijaju u ograni~avaju}em fiskalnom kon-
tekstu, u vreme kada se u nacionalnom sistemu ostvarivanja prihoda odvijaju
poreske reforme i druge velike promene. Teku}e brige vezane za stabilizaciju
mogu tokom izvesnog vremena neopravdano uticati na oblikovanje zdravog i
dugoro~nog me|uvladinog sistema.
U uvodu se uglavnom kratko opisuje ono {to se nalazi u sredi{tu pododeljka i
obja{njava povezanost pododeljka sa celinom argumenta. U stvari, ovakav uvod za
pododeljak predloga za prakti~nu politku je, iz razloga koherentnosti, uobi~ajen.
Pored uspostavljanja veza izme|u pododeljaka i celine argumenta, pisac treba da
uspostavi i jasnu vezu unutar svakog pododeljka. U izvodu iz primera koji se
odnosi na opis problema, iz prve re~enice koja glasi „Ekonomije u tranziciji moraju
simultano da se bave pitanjima stabilizacije i liberalizacije“ proizilazi argument
sadr`an u pododeljku ~iji je naslov „Makroekonomski kontekst decentralizacije“. Svi
ostali elementi pododeljka razvijaju temu koja je izneta u ovoj re~enici i podo-
deljak se zavr{ava navo|enjem teku}ih politika koje se sprovode radi re{avanja
iznetog problema, tj. „preno{enje odgovornosti za tro{enje i smanjivanje me|uvla-
dinih transfera“. Ovim se uspostavlja direktna veza sa slede}a dva pododeljka koji
se detaljno bave ovim prakti~nim politikama. Uspostavljanjem jasnih veza na raz-
li~itim nivoima dokumenta stvori}ete uslove za ~itaoca da prati tok va{eg argu-
menta u opisu problema.
� Koherentan (povezan) i usredsre|en razvoj svakog elementa argumenta u
pododeljku
Za razmatranje na~ina na koji se razvija svaki elemenat argumenta poslu`i}e
nam model argumentacije koju je predlo`io filozof Stiven Tulmin (Stephen
Toulmin, 1987). Tulmin tvrdi da se svaki argument sastoji od tri osnovna elemen-
ta: tvrdnje, potpore i garancije. Ti elementi se mogu objasniti na slede}i na~in:
— Tvrdnja je iskaz o va{em stavu/argumentu.
— Potpora je dokaz koji iznosite u prilog va{oj tvrdnji.
— Garancija je veza izme|u tvrdnje i potpore. Ukoliko autor smatra da je
ova veza o~igledna za ~itaoca, garancija ne mora biti izneta kao poseban
iskaz.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
55
Osvetlite veze
koje postoje
izme|u i unutar
pojedinih
elemenata
argumenta koji
navodite
Svi argumenti
se sastoje od
tvrdnje,
potpore i
garancije
Ova tri elementa su lako uo~ljiva u paragrafu [6] iz primera (I):
[6] Preno{enje odgovornosti za tro{kove. U pojedinim zemljama
bud`etska odgovornost za tro{kove socijalne za{tite i odr`avanje
mre`e socijalne za{tite preneta je na vlade na subnacionalnom nivou.
U Ma|arskoj je, na primer, odgovornost za socijalnu za{titu preneta
na lokalne uprave, saglasno Zakonu o socijalnoj pomo}i, 1993. go-
dine. U Ukrajini je, tako|e, mre`a socijalne za{tite lokalna odgovor-
nost. U Rusiji je centralna vlada 1992. tro{kove za socijalna davanja,
procenjene na oko 6% BNP, prenela na subnacionalne vlade i tako
smanjila deficit. Izgleda da se kroz ovakve poteze izra`ava nada da }e
lokalne uprave lak{e sprovesti politi~ki bolne rezove koji su nu`ni,
mada }e, sa pogor{anjem ekonomske situacije tra`nja za takvim
davanjima verovatno pove}ati. Tako|e u Rusiji, 1993. godine, odgov-
ornosti za klju~ne nacionalne investicije koje obuhvataju vi{e grana,
prenete su na subnacionalni sektor (na primer u oblasti transporta).
Imaju}i u vidu da su ovi osnovni elementi argumentacije od su{tinskog zna~aja za
uverljivo razvijanje pojedina~nih argumenata, mo`emo konstatovati da oni dopri-
nose uobli~avanju opisa problema, a otuda i izgradnji sveobuhvatne i ubedljive
argumentacije.
� Delotvorna upotreba podele na paragrafe koja vama poma`e da razvijete
argumentaciju, a ~itaocu da je prati
U ovom paragrafu }emo ukazati na upotrebu logi~kih i tekstualnih pauza. One ne
poma`u samo vama u organizaciji argumenta, ve} poma`u i ~itaocu da lak{e prati
svaki elemenat va{eg argumenta. Dobra podela na paragrafe poma`e onim
~itaocima koji ~itaju dokument na osnovu {eme koja je izneta u op{tem pregle-
du, a koja se ina~e ~esto koristi u duga~kim i slo`enim tekstovima.
U svakom paragrafu obi~no se razra|uje jedan argument, onako kako je iskazan u
naslovnoj re~enici. Naslovna re~enica je, kako to ka`e Tulmin, iskaz o stavu koji
se dokazuje u datom paragrafu, odnosno tvrdnja. Naslovna re~enica u paragrafu
3 „Me|uvladine fiskalne reforme se odvijaju...“ ilustruje ovaj stav. Specifi~na naslov-
na re~enica u jednom paragrafu mo`e predstavljati po~etak novog argumenta ili
dalje razvijanje specifi~ne ta~ke u {irem argumentu. Pored toga, razvijanje
jednog argumenta u svakom od paragrafa je klju~no za razumevanje na~ina na
koji paragraf mo`e da obezbedi delotvornu logi~ku pauzu i za pisca i za ~itaoca.
Analiza koja sledi detaljnije }e ilustrovati ovu tvrdnju.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
56 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
{{
{
Efektivno
obele`avanje
paragrafa
ukazuje na
logi~ke celine
unutar va{eg
argumenta
Tvrdnja
Potpora
Garancija
Osim u paragrafu 1, naslovna re~enica je u svim ostalim paragrafima obi~na
re~enica kojom taj paragraf zapo~inje. Ovo je uobi~ajeni na~in pisanja detaljnih
i slo`enih argumenata i ima za cilj da ~itaocima olak{a pristup argumentima.
Drugo bitno pitanje vezano sa pisanjem paragrafa je njihova koherentnost.
Uobi~ajene tehnike koje se koriste u ovom cilju su:
— ponavljanje klju~nih re~i;
— upotreba paralelnih struktura, na primer sli~nih izraza i re~eni~nih kon-
strukcija;
— upotreba prelaznih/prenosnih re~enica, to jest onih koje po~inju re~ima:
onda, zatim, na primer, pored toga, tako|e, me|utim.
Upotrebu ovih tehnika mo`emo uo~iti ako analiziramo paragraf [6] iz primera (I)
[6]Preno{enje odgovornosti za tro{kove. U pojedinim zemljama bud`etska
odgovornost za tro{kove socijalne za{tite i odr`avanje mre`e socijalne za{tite
preneta je na vlade na subnacionalnom nivou. U Ma|arskoj je, na primer,
odgovornost za socijalnu za{titu preneta na lokalne uprave, saglasno Zakonu o
socijalnoj pomo}i, 1993. godine. U Ukrajini je, tako|e, mre`a socijalne za{tite
lokalna odgovornost. U Rusiji je centralna vlada 1992. tro{kove za socijalna
davanja, procenjene na oko 6% BNP, prenela na subnacionalne vlade i tako
smanjila deficit. Izgleda da se kroz ovakve poteze izra`ava nada da }e lokalne
uprave lak{e sprovesti politi~ki bolne rezove koji su nu`ni, mada }e, sa pogor-
{anjem ekonomske situacije tra`nja za takvim davanjima verovatno pove}ati.
Tako|e u Rusiji, 1993. godine, odgovornosti za klju~ne nacionalne investicije
koje obuhvataju vi{e grana, prenete su na subnacionalni sektor (na primer u
oblasti transporta).
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
57
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite pododeljak naslovljen „Makroekonomski kontekst decen-
tralizacije“ iz primera (I) na str. 47.
Dok ~itate obratite pa`nju na slede}e:
� mesto na kome se nalazi naslovna re~enica u svakom paragrafu.
Ukoliko ve} niste to u~inili, trebalo bi da zavr{ite sa ~itanjem uvodne
analize u ovom odeljku jer }e vam to pomo}i da bolje razumete kon-
tekst navedenog argumenta.
Uverljiv
paragraf je
koherentno
(povezano)
razvijen
U drugoj, tre}oj i ~etvrtoj re~enici pisac upotrebljava paralelne strukture tako {to
svaku po~inje re~enicom: „u (zemlji)“, a sli~na struktura je upotrebljena i u
poslednjoj re~enici paragrafa. Pored toga, povezanost je ostvarena i upotrebom
tranzicionih izraza, „na primer“ u drugoj re~enici, i „tako|e“ u tre}oj re~enici.
Razmi{ljanje o koherentnosti svakog paragrafa i pravljenje logi~kih i fizi~kih
pauza u tekstu koji se odnosi na opis problema predstavlja bitan deo delotvorne
prezentacije va{eg argumenta.
� Uverljiva upotreba izvora radi kredibilnosti i uverljivosti argumenta
Klju~ni elemenat prilikom izgradnje ubedljivog opisa problema je upotreba
razli~itih izvora. Uvo|enjem izvora u tekst vi doprinosite kredibilnosti argumenta
koji navodite, doprinosite uobli~avanju sopstvenog doprinosa diskusiji o
politi~kom pitanju o kome govorite u svom dokumentu i obave{tavate ~itaoce o
osnovama na kojima ste izgradili svoj argument, koji o~igledno ima jaka upori{ta.
Analiza koja sledi ukaza}e na relevantna pitanja koja se ti~u uverljive upotrebe
izvora.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
58 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Uverljiv opis
problema je u
su{tini argument
koji se zasniva
na nizu izvora
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite upotrebu izvora u pododeljku „Makroekonomski kontekst
decentralizacije“ iz primera navedenog na str. 47.
Dok ~itate obratite pa`nju na slede}e:
� vrstu izvora koji su uklju~eni u pododeljak. Relevantni izvodi iz
bele`aka na kraju teksta i bibliografije navedeni su ni`e.
Bele{ke
[Bele{ke na kraju teksta br. 11 i 12 ne sadr`e reference]
Br.13: Izvori za rashode nacionalnih bud`eta su ministarstva u
Ma|arskoj, Rusiji i Albaniji
Izvod iz bibliografije
Alm, James and Robert M.Buckley. 1994. „Decentralization, Priva-
tization and Solvency of Local Governments in Reforming
Economies: The Case of Budapest.“ Environment and Pla-
nning, C: Government and Policy 12(3): 337—47.
U slede}ih {est ta~aka detaljno }emo razmotriti pitanja na koja smo ukazali u ovoj
analizi.
— Uverljivo biranje vrste izvora koje }ete navesti kao dokaze
Da biste uverili ~itaoca da su va{i argumenti pouzdani, potrebno je da iz brojnih
merodavnih primarnih i sekundarnih izvora10
navedete dokaze za to. Ovo }e
pokazati meru va{eg sopstvenog razumevanja problema i prirodu istra`ivanja koju
ste sproveli. Kako javne prakti~ne politike podrazumevaju zainteresovane aktere
u zajednicama razli~itih nivoa, nije neobi~no da su vrste izvora koje se koriste u
predlogu za prakti~nu politiku vrlo razli~ite; na primer zakonodavstvo i politi~ke
izjave, izve{taji vlada, nevladinih (NVO) i me|uvladinih organizacija, druge poli-
ti~ke studije, akademski ~asopisi, dokumenti sa konferencija, novine itd. Osim
toga, va{a studija mo`e sadr`ati podatke i rezultate iz va{ih sopstvenih istra`ivan-
ja. Analizirani primer ne sadr`i nikakvo primarno istra`ivanje. Sasvim je razumlji-
vo {to u dokumentu koji se bavi jednim tako {irokim pitanjem i ima regionalni
fokus najverodostojniji izvori poti~u iz vlada u regionu i me|uvladinih organizaci-
ja, poput Me|unarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, koje su aktivne u
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
59
Bahl, Roy and Christine I. Wallich. 1992. „Intergovernmental Fiscal
Relations in China“ PRE Working Paper 863. World Bank, Policy
Research Department, Washington D.C.
Blejer, Mario I., and Gyorgy Szapary, 1989, „The Evolving Role of
Fiscal Policy in Centrally Planned Economies under reform:
the Case of China.“ IMF (International Monetary Fund))
Working Paper WP89/26. Washington, D.C.
� namenu izvora navedenog u pododeljku; razmislite o nameni kojoj
navedeni izvor slu`i s aspekta tvrdnje, potpore i garancije.
� razloge zbog kojih postoji pozivanje na odre|ene izvore ili njihovo
citiranje, i za{to to nije ura|eno u slu~aju preostalih izvora.
Ukoliko to ve} niste u~inili, trebalo bi da dovr{ite ~itanje uvodne ana-
lize u ovaj odeljak jer }e vam to pomo}i da potpuno razumete kontekst
ovog argumenta.
Uklju~ite {irok
spektar
autoritativnih
primarnih i
sekundarnih
izvora
10 Primarni podaci ili informacije proizilaze iz va{ih sopstvenih istra`ivanja, na primer kroz upitnike,
intervijue ili modelovanje podataka. Sekundarni podaci ili informacije proizilaze iz istra`ivanja ili
rukopisa drugih autora u datoj oblasti.
regionu. O~igledno je da se prilikom izbora izvora morate, izme|u ostalog,
rukovoditi vrstom teme, geografskim usmerenjem, vrstom raspolo`ivih podataka i
publikom kojoj je dokument namenjen.
— Delotvorno uvo|enje izvora u argument
Uloga koju izvori imaju u izgradnji argumenata predstavlja slede}e va`no pitanje
o kome }emo ovde govoriti. Iz analize navedenog primera je jasno da su izvori
upotrebljeni kao dokaz koji daje potporu autorovoj tvrdnji. To je o~igledno, na
primer, u paragrafu 3 u kome su svi podaci upotrebljeni na ovaj na~in. U su{tini,
to je pristup koji i vi treba da primenite prilikom izgradnje argumenta. ^esta
gre{ka autora je da dopu{taju da izvori dominiraju, tako da njihova sopstvena
pozicija nije istaknuta u argumentu kako bi trebalo da bude. O ovome treba vodi-
ti ra~una, jer ovakav pristup obi~no vodi ka tome da se u argumentu izgubi cilj.
U zajednici u kojoj postoji veliki interes za mi{ljenje jednog autora o odre|enom
pitanju to posebno mo`e na{koditi va{em dokumentu.
— Odlu~ivanje o tome kada treba navesti reference (navode) za sekundarne
izvore uvr{}ene u dokument
Kada u dokumentu upotrebljavate podatak ili informaciju iz sekundarnog izvora
obi~no treba da navedete i reference/navode, na primer (Crilly, 1997), ali u poje-
dinim slu~ajevima to ne}e biti neophodno. Op{te je pravilo da sem ukoliko neki
podatak ili ~injenica nisu op{tepoznati zajednici kreatora prakti~ne politike,
treba napraviti referencu ili navod. Kao {to se mo`e videti u ovom primeru, podaci
za teku}i bud`etski deficit u terminima bruto nacionalnog proizvoda, navedeni u
paragrafu 1, smatraju se op{tepoznatim, dok se uz podatke o vladinim rashodima
u terminima BNP u paragrafu 3 upotrebljava puno citiranje. Sva pozivanja na
objavljene izvore su jasno povezana sa izvorima, koji se navode u tabeli sa
napomenama. Tako|e, navodi se puna referenca o objavljenom izvoru u situaci-
jama u kojima se smatra da informacija nije op{te poznata; na primer, u para-
grafu 4 koji se odnosi na biv{i komunisti~ki re`im i u paragrafu 7 u kome se navode
primeri odre|enih prakti~nih politika u odre|enim zemljama.
Nije uvek sasvim jasno {ta se smatra op{tepoznatom ~injenicom, a {ta ne. Ukoliko
navedete ne{to iz izvora koji nije op{tepoznat, a ne nazna~ite da je to citat,
mo`ete biti optu`eni za plagijat. Zapamtite, to se ne odnosi samo na navo|enje
re~i drugog autora bez oznake izvora, ve} i na kori{}enje tu|ih ideja i pristupa. O
ovome je potrebno da razgovarate sa svojim kolegama i drugim li~nostima koje su
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
60 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Upotrebljavajte
izvore kao
dokaze koji
podr`avaju va{e
argumente
Navedite
reference za
sve izvore,
osim ako se
podatak
smatra
op{tepoznatom
~injenicom
uklju~ene u zajednicu kreatora prakti~nih politika, kao i da steknete svest o ovo-
me dok ~itate razne izvore. U svakom slu~aju, ukoliko ste u nedoumici, navedite
izvor.
— Sledite konvencije o referencama/citatima koje va`e u va{oj nau~noj disci-
plini
Uop{teno posmatrano, razli~ite nau~ne discipline usvajaju razli~ite konvencije
koje va`e za citiranje i one su u skladu sa njihovim ciljevima, ~ime se posti`e da
se svako ose}a udobno prilikom kori{}enja tih konvencija. U oblasti prakti~no-
politi~kih studija obi~no se koristi prezime autora s godinom izdanja, na primer
(Dayle, 1994). Ovaj stil se koristi i kroz ceo primer koji analiziramo u ovom podo-
deljku, ali i kroz ceo vodi~. Me|utim, konvencije o citiranju propisuju mnogo vi{e
toga nego {to je na~in navo|enja autora u tekstu; one, tako|e, upu}uju autora
kako da konstrui{e referentnu bibliografiju i koju konvenciju o fusnotama da
koristi (za dalja obave{tenja pogledajte 5.9. i 5.10). Konvencije o citiranju, kao
{to su konvencije APA (Ameri~ke psiholo{ke asocijacije), Asocijacije za savremeni
jezik (MLA) (Gibaldi, 1995) i ^ika{kog univerziteta (University of Chicago), postali
su standardna sredstva tako da i izdava~i i ~itaoci o~ekuju da se ovi standardi pri-
menjuju. S ciljem da vam pru`imo kratak uvid u uobi~ajene stilove navo|enja
citata, u Dodatku B prenosimo skra}enu verziju pravila APA o citiranju. Ovaj
dodatak sadr`i uputstva o konvencijama koje se odnose na na~in navo|enja ref-
erenci u tekstu i na sre|ivanje referentne bibliografije. Kona~no, mada postoje
odre|ene konvencije koje se odnose na pojedine discipline, treba da imate u vidu
da je izdava~ va{a prva publika i da je zbog toga potrebno da u ovom pitanju saz-
nate i sledite njegove `elje.
— Odlu~ivanje o na~inu na koji }ete efektivno uklju~iti sekundarne izvore u
opis problema
Sekundarne izvore pisci u svom dokumentu obi~no koriste na jedan od ~etiri
na~ina: citati, parafraziranje, sumiranje ili uop{tavanje. Citiranje se koristi kada
autor `eli da potpuno bude veran originalu, kada `eli da predstavi `iv ili zanimljiv
jezik, ili kada mu je namera da se distancira od citata ili autora. Pisci se opre-
deljuju za sumiranje ili parafraziranje, odnosno za preno{enje re~i drugog autora
sopstvenim jezikom, onda kada `ele da u sopstveni argument glatko uvedu i ideje
drugih autora. Uop{tavanje ima isti cilj, ali se sastoji u sumarnom izno{enju ideja
nekolicine autora (vi{e od jednog). Izbor jedne od strategije navo|enja uglavnom
zavisi od konvencija odre|ene discipline.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
61
Obavestite se o
konvencijama u
pogledu
citiranja i
sledite ih
Uobi~ajeno je
da se u
prakti~no-
politi~koj
studiji izvori
navode u obliku
parafraza,
sumiranja ili
uop{tavanja
Kao {to mo`emo videti u navedenom primeru, svi sekundarni izvori su uneti ili
kao parafraze, sa`eci ili uop{tavanja i ovo predstavlja odraz potreba autora
tokom rada na opisu problema.
— Pozivanje na tabele/{eme u tekstu i komentarisanje njihovog zna~enja
[eme, tabele i grafikoni koji se unose u centralni deo teksta ili dodatke predstav-
ljaju uobi~ajeno sredstvo za uno{enje velikog broja podataka u odeljak koji se
bavi opisom problema. Tabele mogu biti upotrebljene za navo|enje i primarnih i
sekundarnih izvora. Ponovo pogledajte navedeni primer i razmotrite na koji na~in
su tabele upotrebljene i na koji na~in se autor poziva na njih u opisu problema.
U navedenom primeru dva puta se upu}uje na tabele: u drugoj re~enici paragrafa
1 i u poslednjoj re~enici paragrafa 3. U oba slu~aja pozivanje je navedeno u
zagradi (tabele 1.5.) i u oba slu~aja ono slu`i kao potpora za tvrdnje sadr`ane u
argumentima koji su izneti u navedenim paragrafima. U oba slu~aja re~enice za
koje one predstavljaju potporu nagla{avaju zna~aj podataka navedenih u tabelama,
odnosno one nam ukazuju na to koji su podaci u tabelama va`ni i zbog ~ega. U
stvari, za delotvorno kori{}enje podataka u tabelama, najva`nije je jasno uputiti na
njihov izvor i naglasiti za{to su ti podaci zna~ajni. Gre{ka mnogih autora je da u
tekst unesu tabele i grafikone, ali se uop{te ne pozivaju na njih. @elimo da podse-
timo da pisci imaju odgovornost da objasne zbog ~ega su naveli odre|ene podatke;
nije na ~itaocu da se bavi naga|anjima o tome {ta navedeni podaci zna~e.
Navedeni primeri nam ukazuju na to u kojim slu~ajevima su odre|ene tvrdnje u
argumentu podr`ane podacima koji su izneti u tabelama. Me|utim, navedene
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
62 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite pododeljak pod naslovom „Makroekonomski kontekst decen-
tralizacije“ na str. 47.
Dok ~itate obratite pa`nju na slede}e:
� na koji na~in tekst upu}uje na tabele;
� uloga koju ovo pozivanje igra u argumentu.
Ukoliko to ve} niste u~inili, trebalo bi da dovr{ite ~itanje uvodne ana-
lize u ovaj odeljak jer }e vam to pomo}i da potpuno razumete kontekst
ovog argumenta.
U svom tekstu
pozivajte se
neposredno na
tabele
koje ste u
njega uneli i
naglasite
zna~ajne
podatke koje
ste naveli
tabele i {eme se mogu navoditi i sa ciljem da pru`e {iru, op{tiju informaciju koja
ne mora neposredno da podr`ava tvrdnje sadr`ane u argumentu, ali ~itaocu
poma`u da bolje razume pitanje o kome se u dokumentu raspravlja. Na ovu vrstu
informacija se u tekstu obi~no ukazuje re~enicama kao {to su: „za dalje informa-
cije pogledajte Dodatak F“. Ipak, treba voditi ra~una da se u dokument ne unese
preveliki broj informacija ove vrste, jer to mo`e stvoriti utisak da dokument nije
fokusiran na glavni argument. Mo`da uno{enje ove vrste tabela treba rezervisati
samo za slu~ajeve kada podaci koji se navode u tabeli podr`avaju specifi~ne ta~ke
u argumentu, ali istovremeno obezbe|uju i op{tiju podr{ku drugim delovima
dokumenta.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
63
Pisanje: podsetnik
Slede}a pitanja vam mogu pomo}i prilikom pisanja uverljivog argumen-
ta u odeljku koji se bavi opisom problema:
Koherentnost (povezanost)
� Da li ste uverljivo povezali sve elemente opisa problema?
� Da li su ove veze sasvim jasne i u svakom pojedina~nom pod-
odeljku opisa problema?
Argumentacija
� Da li svaki od va{ih argumenata sadr`i tvrdnju, potporu i garan-
ciju?
Podela na paragrafe
� Da li je va{ opis problema adekvatno podeljen na paragrafe,
tako da ima dovoljno fizi~kih prekida koji olak{avaju ~itanje?
� Da li ste izdvojili u poseban paragraf svaku logi~ku jedinicu
argumenta?
� Da li ste koherentno razvijali paragrafe?
Upotreba izvora
� Da li ste za opis problema koristili raznovrsne izvore?
� Da li ste uklju~ili i izvore koji imaju dovoljno autoriteta da
podr`e va{e argumente?
5.7. Raspolo`ive opcije za prakti~nu politiku
Po{to ste detaljno prikazali pozadinu i aktuelno prakti~nopoliti~ko okru`enje pro-
blema kojim se bavite u svom predlogu, prelazite na odeljak koji govori o raspo-
lo`ivim opcijama. To podrazumeva razmatranje na~ina na koje se doti~ni problem
mo`e re{iti. Uzimaju}i u obzir vezu izme|u ovog odeljka va{eg predloga i faze for-
mulisanja prakti~ne politike iz ciklusa prakti~ne politike (koja je razmatrana u
poglavlju 3.1), odeljak posve}en raspolo`ivim opcijama analizira}emo kroz ~etiri
ta~ke:
Odeljak o raspolo`ivim opcijama:
� izla`e, procenjuje i upore|uje mogu}ne alternative za prakti~nu politiku
Da bi ovaj deo va{eg predloga bio sveobuhvatan i uverljiv, morate izlo`iti i
proceniti (evaluirati) sve mogu}e opcije za prakti~nu politiku, bilo da ste ih for-
mulisali vi sami ili neko drugi. Prilikom prikazivanja pojedina~nih opcija,
rasprava se naj~e{}e usredsre|uje na rezultate procene svake pojedine opcije
u pogledu re{avanja datog problema, kao i na pore|enje razli~itih opcija po toj
osnovi.
� pru`a uverljivu argumentaciju za odabranu prakti~nopoliti~ku alternativu
Izla`u}i opcije za prakti~nu politiku, autorov cilj treba da bude da iskoristi rezul-
tate procene i pore|enja kako bi dokazao da }e odabrana prakti~nopoliti~ka alter-
nativa najdelotvornije re{iti dati problem, ~ime se opravdava autorova odluka.
Naravno, dokaznu gra|u treba upotrebiti i za to da jasno poka`ete za{to ste odba-
cili preostale alternative.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
64 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
� Da li ste koristili izvore kao dokaze kojima podr`avate sopstvene
argumente?
� Da li ste se pozvali na/citirali izvore podataka za koje verujete da
se ne mogu smatrati op{tepoznatim?
� Da li ste po{tovali konvencije o citiranju koje zahteva va{ izdava~,
ili va{a disciplina?
Odeljak
posve}en
prakti~no-
politi~kim
opcijama iznosi
argumentaciju
za odabranu
najpovoljniju
prakti~no-
politi~ku
alternativu,
zasnovanu na
proceni svih
mogu}ih
alternativa
� fokusira se na izve{tavanje o donetim odlukama
Ovaj element va{eg predloga ne treba da prepri~ava, korak po korak, kako ste
sproveli fazu formulisanja prakti~ne politike iz prakti~nopoliti~kog ciklusa.
Umesto toga, ~itaoca treba ukratko da izvestite o odlukama koje ste doneli u vezi
sa svakom opcijom, i o razlozima za svaku od tih odluka.
� uspostavlja jasnu i koherentnu vezu sa odeljkom predloga za prakti~nu poli-
tiku koji je posve}enim zaklju~cima i preporukama
Argumentacija za najpogodniju prakti~nopoliti~ku opciju mora poslu`iti kao te-
melj i opravdanje za va{e kona~ne preporuke. Stoga ona mora biti jasno povezana
sa odeljkom o preporukama u zaklju~nom delu va{eg dokumenta.
U nastavku teksta nudimo detaljniju raspravu o strukturnim i tekstualnim
obele`jima odeljka posve}enog prakti~nopoliti~kim opcijama. Svakako, da biste
ovaj deo svog predloga valjano napisali, to dvoje mora i}i zajedno; ali ovde ih
prikazujemo razdvojene, da bismo ih jasnije ilustrovali i bolje objasnili.
5.7.1. Konstruisanje raspolo`ivih opcija za prakti~nu politiku:
struktura i argumentacija
Usredsre|ivanje na strukturna obele`ja ovog odeljka va{eg predloga polazi od
pretpostavke da je uspe{nom autoru predloga za prakti~nu politiku, radi izno{enja
uverljive argumentacije, potreban uvid u zajedni~ka strukturna i organizaciona
obele`ja ovog odeljka.
Odeljak posve}en raspolo`ivim opcijama za prakti~nu politiku sastoji se od dva
glavna strukturna obele`ja:
� Analiti~ki okvir
Kao {to je ve} re~eno, predlog za prakti~nu politiku predstavlja argumentovano
zalaganje za odre|eno stanovi{te o tome kako valja re{iti problem kojim se pred-
log bavi. To zalaganje mora biti utemeljeno na rigoroznoj analizi svih raspolo`ivih
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
65
Raspolo`ive opcijeprakti~ne politike
— Analiti~ki okvir
— Procena (evaluacija) alternativa prakti~ne politike�
podataka. Kao osnova za tu analizu slu`i okvir rukovode}ih na~ela koja autor
koristi tokom procesa procene. Drugim re~ima, taj okvir predstavlja izraz ideala i
vrednosti kojima se autor rukovodi prilikom zauzimanja odre|enog stava prema
razmatranim pitanjima. Analiti~ki okvir direktno nadahnjuje procenu razmatranih
prakti~nopoliti~kih opcija. Taj okvir morate jasno prikazati kako biste omogu}ili
drugima da adekvatno procene va{u argumentaciju. Analiza koja sledi opisuje
neke mogu}ne pristupe prilikom oblikovanja ovog obele`ja.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
66 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiti~ki okvir
defini{e ideale i
vrednosti kojima
se rukovodite
prilikom
procenjivanja
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pro~itajte odlomke iz odeljaka o analiti~kom okviru primera (I) i (II) iz
na{eg uzorka predloga za prakti~nu politiku. Tako|e treba da pro~itate
uvode u ove predloge (u Dodatku A), kako biste saznali kojim pitanjima
se oni bave, {to }e vam pomo}i prilikom analize.
Dok ~itate, usredsredite se na:
� razlike u pristupima koji su primenjeni da bi se sa~inio i prikazao
analiti~ki okvir.
Primer (I):
Odlomak iz „Fiskalna decentralizacija: od komandovanja do tr`i{ta“
(Bird, Ebel and Wallich, 1995). Ovaj odlomak daje skra}enu verziju
(samo prvi i zavr{ni paragraf) analiti~kog okvira, koji u izvorniku zauzi-
ma ~etiri stranice.
Potreba za {irim okvirom
[prvi paragraf] Me|uvladini fiskalni odnosi, daleko od toga da budu tek lo-
kalno pitanje, od klju~nog su zna~aja za reformske ciljeve u gotovo svim
tranzicionim ekonomijama. Tradicionalna analiza fiskalnog federalizma
ispituje fiskalne funkcije subnacionalnih i centralnih vlada u kategorijama
njihovih odnosnih (i uglavnom odvojenih) uloga i nadle`nosti u pogledu
stabilizacije, raspodele prihoda (kao {to je mre`a socijalne sigurnosti) i
alokacije resursa (Oates 1972; Musgrave 1983). Taj fokus nije dovoljno {irok
da se pozabavi va`nim aspektima lokalnih i me|uvladinih finansija u tranzi-
cionim ekonomijama, i to iz bar dva razloga. Prvo, pregledom relevantne li-
terature mo`e se uo~iti da taj pristup zanemaruje ulogu subnacionalnih
vlada u pogledu stabilizacije, mre`e socijalne sigurnosti i privatizacije.
Drugo, on ne poklanja dovoljno pa`nje nasle|u dirigovane ekonomije koja
je zajedni~ka tranzicionim privredama i koje one moraju uzeti u obzir.
* * *
Pisci ovih dvaju primera primenjuju razli~ite pristupe prilikom razvijanja i prikazi-
vanja analiti~kog okvira. Kao {to je jasno u prvom paragrafu, autori primera (I)
biraju da najpre iznesu svoje stanovi{te, zasnovano na konsultovanoj literaturi;
autor u primeru (II) to ne ~ini. Osim toga, me|u primerima postoje razlike u
op{irnosti i detaljnosti. Odlomak iz primera (II) sadr`i celokupan analiti~ki okvir u
tom predlogu za prakti~nu politiku, dok je analiti~ki okvir iz primera (I) mnogo
op{irniji no {to je ovde preneto. Zapravo, unutar pododeljka pod naslovom
„Potreba za {irim okvirom“, autori izla`u svoje stanovi{te o {irokom krugu pitanja:
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
67
[zavr{ni paragraf] U svakom sistemu bez izuzetka, fiskalna decentralizacija
je teku}i i dinami~an proces. Reformisti u Centralnoj i Isto~noj Evropi i u
biv{em Sovjetskom Savezu, me|utim, suo~avaju se i sa jednim posebnim
izazovom, utoliko {to moraju da razlu~e probleme strukturnog karaktera od
onih koji proisti~u iz tranzicije u tr`i{nu privredu. Oni moraju da izrade
detaljan nacrt me|uvladinog okvira koji je dovoljno ~vrst da poslu`i kao
osnova za akciju, na primer za regularizaciju transfera i poreskih tokova, ali
istovremeno dovoljno fleksibilan da koegzistira sa strukturnim prilago|ava-
njima ekonomije, koja su upravo u toku, u pogledu stabilizacije, preraspo-
dele i privatizacije.
Primer (II):
Odlomak iz „Slobodna konkurencija, transparentnost i nepristrasnost lo-
kalnih vlasti u postupku ugovaranja pru`anja javnih usluga“ (Baar, 2001)
Uklju~ena su slede}a pitanja:
(a) Primenljivost zakona o javnim nabavkama i drugih odredbi koje nala-
`u konkurentske procedure za odabir saugovara~a;
(b) Javna dostupnost ugovora i informacija koje se razmatraju u postupku
utvr|ivanja cena (sloboda informisanja);
(c) Zahtevi vezani za nepristrasnost i spre~avanje sukoba interesa prilikom
zbora saugovara~a.
Sve navedene ta~ke mogu se smatrati temeljnim preduslovima za to da se
ugovaranje sprovodi na na~in koji najbolje slu`i javnom interesu. Ako se
dopuste sukobi interesa, nadmetanje nije istinski konkurentsko. Bez
konkurentskog nadmetanja za ugovore, nema garancije da javnost dobija
najpovoljnije uslove pod kojima }e joj usluge biti obezbe|ene. Bez transpa-
rentnosti, korupcija je verovatnija, a javnost gubi poverenje da je proces iz-
bora bio po{ten. [tavi{e, bez transparentnosti, javnost je isklju~ena iz proce-
sa ugovaranja. Kao posledica, potencijalne dobiti od nezavisne javne kon-
trole, kritike i stru~ne analize su izgubljene.
Izvori prihoda; Utvr|ivanje cena u javnom sektoru; Rashodi; Transferi; Zadu`ivanje i
dr`avno vlasni{tvo. Ova razlika u op{irnosti i detaljnosti jasno predstavlja odraz
{irine tema kojima se bave ova dva predloga za prakti~nu politiku.
Uprkos tome, izme|u ova dva primera postoje i neke sli~nosti. I jedan i drugi
jasno iznose svoje stanovi{te u pogledu odre|enih pitanja:
Primer (I): Oni moraju da izrade detaljan nacrt me|uvladinog okvira koji je
dovoljno ~vrst da poslu`i kao osnova za akciju, na primer, za regularizaciju
transfera i poreskih tokova, ali istovremeno dovoljno fleksibilan da koegzistira
sa strukturnim prilago|avanjima ekonomije, koja su u upravo toku, u pogledu
stabilizacije, preraspodele i privatizacije.
Primer (II): Sve navedene ta~ke mogu se smatrati temeljnim preduslovima za to
da se ugovaranje sprovodi na na~in koji najbolje {to je mogu}no slu`i javnom
interesu.
Osim toga, i jedan i drugi nastoje da opravdaju stanovi{ta koja zauzimaju:
Primer (I): Reformisti u Centralnoj i Isto~noj Evropi i u biv{em Sovjetskom Sa-
vezu, me|utim, suo~avaju se i sa jednim posebnim izazovom, utoliko {to mora-
ju da razlu~e probleme strukturnog karaktera i probleme koji proisti~u iz tranzi-
cije u tr`i{nu privredu.
Primer (II): Bez transparentnosti, korupcija je verovatnija, a javnost gubi pove-
renje da je proces izbora bio po{ten.
Uop{te uzev, analiti~ki okvir naj~e{}e uklju~uje jasno izno{enje ideala i vrednos-
ti koje autor ispoveda, kao i obrazlo`enje tih stavova, zasnovano na njihovoj re-
levantnosti za dati problem, i/ili osobenu teorijsku ili normativnu poziciju koju
autor usvaja. Tako|e je uobi~ajeno da se obrazlo`enje potkrepi pozivanjem na
druge autore koji stoje na istom ili sli~nom stanovi{tu.
Jo{ jedno zanimljivo pitanje koje proizlazi iz analize ovih primera jeste mesto
analiti~kog okvira unutar predloga za prakti~nu politiku. Iako je ovo obele`je
direktno povezano sa procenom prakti~nopoliti~kih alternativa, u oba navedena
slu~aja autori biraju da svoj okvir iznesu pre no {to pre|u na opis problema kojim
}e se baviti. Da bi va{ dokument imao logi~an tok, analiti~ki okvir mora da pretho-
di raspravi o prakti~nopoliti~kim alternativama, kako bi procena razli~itih opcija
bila razumljiva. Me|utim, u oba ovde citirana predloga opis problema nije razd-
vojen od prakti~nopoliti~kih opcija, tj. autori su odlu~ili da izlo`e problem i prak-
ti~nopoliti~ke opcije za odre|eno pitanje zajedno, u istom pododeljku. To vero-
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
68 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiti~ki okvir
jasno iznosi i
obrazla`e
stavove koji se
zauzimaju
vatno obja{njava osobeno mesto analiti~kog okvira u oba teksta. Pozicioniranje
analiti~kog okvira na sam po~etak dokumenta mo`e biti korisno, budu}i da
poma`e ~itaocu da lak{e razume stanovi{ta izneta u opisu problema. Dok plani-
rate svoj predlog za prakti~nu politiku, dobro je da razmotrite da li bi ovaj prist-
up odgovarao i va{em predlogu, odnosno njegovom predmetnom fokusu i svrsi.
� Procena (evaluacija) prakti~nopoliti~kih alternativa
Po{to ste prikazali analiti~ki okvir, slede}e obele`je u okviru ovog odeljka jeste
rasprava o prakti~nopoliti~kim alternativama i njihova procena. Da bismo ovo
obele`je valjano ispitali, analiza koja sledi ilustruje procenu raspolo`ivih prakti~-
nopoliti~kih alternativa u njihovom kontekstu, i pokre}e niz va`nih pitanja.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
69
Pisanje: podsetnik
Da biste lak{e isplanirali i napisali svoj analiti~ki okvir, razmotrite
slede}a pitanja:
� Kojim na~elima, vrednostima i idealima }ete se rukovoditi prilikom
izrade analiti~kog okvira za svoj dokument?
� Kako se ta na~ela odnose prema problemu o kojem govorite?
� Koja je teorijska osnova za stanovi{te koje zauzimate?
� Koji su drugi razlozi za izbor stanovi{ta koje zauzimate?
� Da li va{e stanovi{te u`iva {iroko priznanje?
� Na koje mesto u svom predlogu }ete staviti svoj analiti~ki okvir?
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite odlomak iz primera predloga za prakti~nu politiku (I): „Fiskalna
decentralizacija: od komandovanja do tr`i{ta“ (Bird, Ebel i Wallich, 1995). Tu
je izneta procena prakti~nopoliti~kih alternativa za jedno od pitanja kojima
se predlog bavi. Navod koji smo iskoristili u analizi opisa glavnog problema
tako|e je bio uzet iz ovog pododeljka. Stoga, ako ste proanalizirali podode-
ljak o opisu problema, bi}e vam jasan odnos izme|u to dvoje, {to }e vam
pomo}i prilikom ~itanja ovog navoda. Tako|e treba da pro~itate uvod za ovaj
predlog (u Dodatku A), kako biste se upoznali s njim i konkretnim problemom
kojim se bavi, {to }e vam dobro poslu`iti u ovoj analizi.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
70 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Prilikom ~itanja, obratite pa`nju na:
� razlike u autorskom pristupu prilikom prikazivanja i rasprave o dve
prakti~nopoliti~ke opcije (Kontrola deficita i Restriktivno zadu`iva-
nje);
� identifikaciju nekoliko rukovode}ih vrednosti/na~ela na kojima se
zasniva procena (evaluacija) tih opcija, tj. koji su ~inili deo anali-
ti~kog okvira.
[Brojevi paragrafa u uglastim zagradama dodati su naknadno, radi
lak{eg snala`enja.]
Unapre|ivanje ukupnog bud`etskog u~inka
[1] Mada je sasvim jasno da je, posmatrano sa aspekta kratkoro~nih ciljeva
centralne vlade, bud`etska fleksibilnost po`eljna, transfere ne bi trebalo
smatrati delom nacionalnih bud`eta koji je podlo`an smanjivanju, kao {to
biva u pojedinim zemljama. Mnoge usluge koje pru`aju subnacionalne vlasti
od su{tinskog su zna~aja za politi~ku stabilnost i ekonomski razvoj. Mnoge
lokalne vlasti nisu u stanju da samo iz svojih sopstvenih izvora obezbede
ove usluge na adekvatan na~in. ^ak i iz perspektive kratkoro~nih potreba
stabilizacije, smanjivanje transfera mo`e se pokazati kao lo{e re{enje.
Subnacionalne vlade koje pate od manjka finansijskih resursa mogle bi
poku{ati da se izbore sa bud`etskim pritiscima tako {to }e posegnuti za
ekonomski nepo`eljnim izvorima prihoda, kao {to su profiti od eksploataci-
je dobara koja donose prihod i od direktne javne svojine nad lokalnim bizni-
som. Pored toga, u pojedinim zemljama stalna odgovornost lokalnih vlasti
za obezbe|ivanje socijalne sigurnosti mo`e dovesti do toga da se lokalne
vlasti neprestano urgentno obra}aju centralnoj vladi za dobijanje dodatnih
fondova, da pribegnu neodr`ivom pove}anju zaostajanja u pla}anjima ili
nepo`eljnom kratkoro~nom zadu`ivanju. Zaostajanje u pla}anjima je trenut-
no najve}i problem lokalnih vlasti u Bugarskoj, Rumuniji, Rusiji i Ukrajini.
Budimpe{ta se zadu`uje da bi pla}ala teku}e tro{kove (videti poglavlje 3).
Ruske „oblasti“ su ponekada i nekoliko meseci u zaostatku pri pla}anju
obaveznih penzijskih korekcija i nastavni~kih plata. Jedini na~in da se ovi
nepo`eljni razvoji odr`e na niskom nivou u narednim godinama u ve}ini
tranzicionih zemalja je izgleda taj da se o~uva odre|eni oblik me|uvladinih
transfera.
[2] Kontrola deficita. Direktna kontrola nad deficitima na subnacional-
nom nivou jedan je od na~ina na koji centralna vlada mo`e osigurati da
lokalne vlasti ne stvaraju makroekonomski pritisak. Ovakva ograni~enja se
primenjuju, na primer, u Rusiji. Odredbe ove vrste imaju smisla u okviru
„tvrdog“ bud`etskog ograni~enja, ali kombinacija kontrole deficita i mekih
bud`etskih ograni~enja u industrijskom sektoru mo`e izazvati kontraefek-
te.* U Rusiji i Bugarskoj je, na primer, centralna vlada, kao odgovor na privi-
dan suficit u ukupnim subnacionalnim bud`etima, prenela odgovornosti za
rashode na subnacionalni nivo, prilagodila stopu udela u porezima i mini-
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
71
malizovala transfere. Ali, po{to u Bugarskoj subnacionalne vlasti po zakonu
ne smeju da imaju deficit niti da se zadu`uju, ~ak ni radi odr`avanja likvid-
nosti, a u Rusiji su mogu}nosti zadu`ivanja lokalnih vlasti ograni~ene, nji-
hovi bud`eti po definiciji moraju ostvariti dovoljan suficit da bi pokrili
pla}anja mese~nih obaveza na lokalnom nivou.** Smanjivanje udela u pri-
hodu ili transfera ne}e eliminisati ovaj suficit; po{to subnacionalni bud`eti
ne mogu biti u deficitu, ove mere }e samo dovesti tro{kove do nivoa koji je
ispod „normalnog“ i pove}ati kumulativno zaostajanje u pla}anjima. U
ovakvom okru`enju zahtev usmeren prema lokalnim vlastima da balansira-
ju svoje bud`ete nije sam po sebi dovoljan.
Tabela 1.7. Zadu`ivanje vlada na subnacionalnom nivou u nekoliko
tranzicionih privreda
[3] Restriktivno zadu`ivanje. Ima dosta osnova da se lokalnim vlasti-
ma dozvoli da se zadu`uju u svrhu odre|enih kapitalnih investicija.
Me|utim, upadljiva karakteristika postoje}ih aran`mana za subnacionalne
finansije u pojedinim zemljama jeste zakonska dozvola lokalnim vlastima,
prakti~no bez ikakvih restrikcija, da se neograni~eno zadu`uju, ~ak i u ino-
Zemlja Pravo lokalne vlasti nazadu`ivanje
Aktivnosti finansirane izkredita
Albanija Neograni~ena sposobnostzadu`ivanja, isklju~ivo zainvesticije
Nema informacija
Bugarska Ograni~ena sposobnostzadu`ivanja, ali lokalna vlastmo`e da akumulirazaostajanja u pla}anjima
Od ministarstva finansija
Ma|arska Neograni~ena sposobnost Neke lokalne vlasti imajudugove iz pro{losti;minimalno novozadu`ivanje
Poljska Ograni~ena sposobnostzadu`ivanja
Servisiranje dugova neprelazi 15 % prihoda
Rumunija Nikakva sposobnostzadu`ivanja, ali vlastiakumuliraju zaostajanja upla}anjima
Prakti~no nema aktivnosti
Rusija Ograni~ena sposobnostzadu`ivanja (dekret iz 1993)
Minimalna nova zadu`ivanja(za odr`avanje likvidnosti)
Ukrajina Ograni~ena sposobnostzadu`ivanja iz doma}ihizvora
Minimalna nova zadu`ivanja(za odr`avanje likvidnosti)
Primedba: za navedene fusnote konsultovati listu fusnota iz tabela
Izvor: Procene Svetske banke
U ovom primeru, svaka prakti~nopoliti~ka opcija se prikazuje i iznosi se argu-
mentacija za ili protiv nje, na osnovu ranije iznetog analiti~kog okvira. To je
uobi~ajeni pristup prilikom strukturisanja ovog obele`ja. Iako nije lako identifiko-
vati specifi~nosti ovde primenjenog analiti~kog okvira, u celokupnom primeru (I)
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
72 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
stranstvu (tabela 1.7.). U Ma|arskoj, na primer, Zakon o lokalnoj samo-
upravi daje svim lokalnim samoupravama neograni~ena prava zadu`ivanja
na doma}em tr`i{tu za teku}e i kapitalne tro{kove. Lokalne vlasti u Albaniji
se, tako|e, mogu zadu`ivati bez ograni~enja u svrhu kapitalnih investicija.
Ipak, u ve}ini drugih zemalja postoje ograni~enja. U Poljskoj, na primer,
lokalne vlasti nemaju pravo da se zadu`uju preko granice od 5% teku}ih
bud`etskih rashoda.
[4] U vreme dirigovane privrede, obim zadu`ivanja vlada na subnacional-
nom nivou bio je ograni~en generalnim kreditnim planom i centralna vlada
je garantovala vra}anje dugova bankama, kao {to je to ~inila i za dr`avna
preduze}a. U postoje}im okolnostima, me|utim, tako velikodu{no otvaran-
je pristupa kreditima za lokalne vlasti bilo bi sasvim neumesno. Restriktivni
i ograni~eni sopstveni prihodi mogu predstavljati isku{enje za lokalne vlasti
da prekora~e po`eljan nivo zadu`ivanja. Nesigurna makroekonomska
situacija u mnogim tranzicionim privredama predstavlja dodatni argument
za ograni~avanje pristupa lokalnih vlasti kreditima. Pozajmljivanje za teku}e
tro{kove i slobodan pristup kreditima kroz takve instrumente kao {to je vlas-
ni{tvo lokalnih vlasti nad bankama, izgleda sasvim nepo`eljno. Tek mali
broj novih subnacionalnih vlasti ima iskustva sa investicionim finansiranjem,
a ve}ina ih jo{ nije u stanju da pripreme celovite i smislene projekte. U
ve}ini zemalja, fiskalni tokovi me|u organima vlasti na razli~itim nivoima
jo{ uvek nisu stabilizovani; vlasti na subnacionalnim nivoima raspola`u
ograni~enom samostalno{}u da nametnu korisni~ke doprinose i imaju malo
iskustva (i prostora) da uvedu sopstvene poreze.
Zbog toga je te{ko proceniti njihovu kreditnu sposobnost. Ve}ina finansi-
jskih institucija u tranzicionim ekonomijama jo{ uvek nije u stanju da pri-
likom odobravanja kredita za lokalne vlasti proceni dugoro~ne rizike ili
rukuje dugoro~nim finansijskim instrumentima. Svi ovi argumenti upozo-
ravaju na to da je potreban oprez u poslovima vezanim za zadu`ivanju
lokalnih vlasti. Uprkos tome, ako je re~ o projektu od koga se korist o~ekuje
tek u budu}nosti, zadu`ivanje lokalnih vlasti za infrastrukturne projekte ima
zdravu teorijsku osnovu. Finansiranje kapitalnih tro{kova iz teku}ih priho-
da bi nepotrebno ograni~ilo tempo i efikasnost ulaganja na subnacionalnom
nivou. Izazov se sastoji u tome da se defini{u odgovaraju}i finansijski me-
hanizmi koji ne ugro`avaju makroekonomsku stabilnost.* Me|utim, u ve}ini
zemalja ovaj zadatak, koliko god va`an, mora da sa~eka re{avanje mnogo
urgentnijeg posla, a to je razvijanje zdrave strukture za finansiranje teku}ih
tro{kova na subnacionalnom nivou.
naglasak je na izgradnji stabilnog i odr`ivog sistema fiskalne me|uzavisnosti iz-
me|u centralne vlade i organa vlasti na ni`im nivoima. Zapravo, to je jasan
odraz stanovi{ta usvojenog u analiti~kom okviru, koji je iskori{}en kao primer
na str. 66.
Oni moraju da izrade detaljan nacrt me|uvladinog okvira koji je dovoljno ~vrst
da poslu`i kao osnova za akciju, na primer, za regularizaciju transfera i poreskih
tokova, ali istovremeno dovoljno fleksibilan da koegzistira sa strukturnim prila-
go|avanjima ekonomije, koja su upravo u toku, u pogledu stabilizacije, pre-
raspodele i privatizacije.
U ovom primeru postoji uvodni paragraf koji rezimira teku}e makroekonomske
probleme i uvodi u raspravu o mogu}nim alternativama — kontroli deficita i
restriktivnom zadu`ivanju. Koherentnost ovog odeljka je dodatno oja~ana upotre-
bom podnaslova, koji ~itaocu skre}u pa`nju na razli~ite prakti~nopoliti~ke opci-
je. Nadalje, taj uvodni paragraf tako|e uspostavlja jasnu vezu sa ranije prikaza-
nim analiti~kim okvirom. Kao {to je ve} re~eno, maksimalna koherentnost nala`e
da stalno uspostavljamo veze unutar svakog pododeljka, kao i izme|u datog podo-
deljka i celine va{eg dokumenta.
U navedenom primeru, zapazimo interesantnu stvar da autori raspravu o mogu}im
prakti~nopoliti~kim opcijama zapo~inju osporavanjem prve opcije koju navode
(kontrola deficita), a zavr{avaju zalaganjem za opciju koju navode poslednju
(ograni~enje zadu`ivanja). U stvari, pisci kroz ceo predlog koriste isti pristup:
najpre iznose argumente protiv niza opcija, a na kraju navode onu kojoj sami daju
prednost. Taj pristup, o~igledno, sna`no isti~e opciju koju su autori odabrali,
pru`aju}i jaku komparativnu osnovu kojom se odabrana alternativa opravdava.
Time ujedno dobijamo ilustraciju za delotvoran i jasno usmeren na~ina izve-
{tavanja o donetoj odluci: umesto da se ~itaocu prepri~ava proces odlu~ivanja o
svakoj pojedinoj opciji, naglasak je na pru`anju odgovora na pitanje „za{to ne“ i
„za{to da“ za svaku od njih. Zavr{avaju}i odabranom opcijom, ovaj pristup tako|e
uspostavlja prirodnu vezu sa preporukama sadr`anim u zavr{nom delu dokumen-
ta. Ipak, ovakav pristup ne odgovara svim kontekstima i zato sami treba da
odlu~ite koji je pristup najbolji za vas.
Uop{te uzev, uobi~ajeno je da prilikom razmatranja pojedinih opcija iznesete i
obrazlo`ite svoju procenu svake od njih. Obrazlo`enje treba da se temelji na
prethodno izlo`enom analiti~kom okviru i da sadr`i i pozitivne i negativne strane
svake opcije. Kona~no, uobi~ajeno je da se kod svake razmatrane opcije navede
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
73
Iznesite i
obrazlo`ite svoju
procenu
(evaluaciju)
razmatranih
opcija na
temelju
analiti~kog
okvira
kako ona stoji u pore|enju sa ostalim alternativama, te da li je re~ o opciji kojoj
vi dajete prednost ili ne.
Ovaj primer pokre}e jo{ jedno pitanje u vezi sa na~inom prikazivanja odabrane
prakti~nopoliti~ke opcije. Iako autori prikazuju „restriktivno zadu`ivanje“ kao
opciju kojoj, u datim okolnostima, daju prednost, oni tako|e nazna~avaju uslove
pod kojima bi trebalo primeniti manje restriktivno zadu`ivanje, odnosno promeni-
ti prakti~nu politiku:
Uprkos tome, ako je re~ o projektu od koga se korist o~ekuje tek u budu}nosti,
zadu`ivanje lokalnih uprava za infrastrukturne projekte ima zdravu teorijsku
osnovu. Finansiranje kapitalnih tro{kova iz teku}ih prihoda bi nepotrebno
ograni~ilo tempo i efikasnost ulaganja na subnacionalnom nivou. Izazov se sas-
toji u tome da se defini{u odgovaraju}i finansijski mehanizmi koji ne ugro`avaju
makroekonomsku stabilnost*. Me|utim, u ve}ini zemalja ovaj zadatak, koliko
god va`an, mora da sa~eka re{avanje mnogo urgentnijeg posla, a to je razvija-
nje zdrave strukture za finansiranje teku}ih tro{kova na subnacionalnom nivou.
Odluka autora da u svoju opciju uklju~e ovakvu kvalifikaciju odraz je te{ko}e s
kojom se svi stru~njaci za prakti~nu politiku suo~avaju kada treba da izaberu
svoju opciju za neki veoma slo`en i dinami~an problem, koji se javlja u dru{tvu
koje se i samo neprestano menja. Zbog toga svi pisci predloga za prakti~nu poli-
tiku treba da razmotre mogu}nost da svoju odabranu prakti~nopoliti~ku opciju
prika`u zajedno sa svim njenim ograni~enjima.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
74 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Iznesite
ograni~enja
opcije koju ste
izabrali
Pisanje: podsetnik
Prilikom planiranja i pisanja procene (evaluacije) prakti~nopoliti~kih
alternativa mogu vam pomo}i odgovori na slede}a pitanja:
� O kojim raspolo`ivim opcijama }ete raspravljati u svom pred-
logu?
� Za koju opciju ste se opredelili?
� Na koji na~in }ete izneti argumente za alternativu koju ste
odabrali?
� Koja su ograni~enja opcije za koju ste se opredelili?
Za svaku od raspolo`ivih prakti~nopoliti~kih opcija:
� Kakva je va{a ukupna evaluacija date opcije?
� Za{to ste dali prednost ovoj opciji?/Za{to niste dali prednost
ovoj opciji?
5.7.2. Konstruisanje raspolo`ivih opcija za prakti~nu politiku:
tekst i argumentacija
Rasprava o tekstu i argumentaciji u ovom pododeljku polazi od pretpostavke da
je uspe{nom autoru predloga za prakti~nu politiku neophodno ne samo poznava-
nje strukturnih i organizacionih aspekata ovog elementa, ve} i znanje o tekstual-
nim konvencijama argumentacije koje se koriste prilikom pisanja ovakvih doku-
menata. Istom temom smo se bavili i kada je bilo re~i o tekstu i argumentaciji u
odeljku „opis problema“ (pogavlje 5.6.2). Mnoga pitanja koja su tamo rasprav-
ljana neposredno su relevantna i za pisanje ovog odeljka: koherentnost (pove-
zanost), definisanje elemenata argumentacije i podela na paragrafe. Zato }emo
se ovde usredsrediti isklju~ivo na razlike izme|u ta dva odeljka („opis problema“
i „raspolo`ive opcije“), a one se ti~u prevashodno upotrebe izvora. Ako jo{ niste
pro~itali odgovaraju}e poglavlje o opisu problema (5.6.2), preporu~ujemo vam da
to u~inite, kako biste u potpunosti razumeli raspravu koja sledi.
Iako primer koji se koristi u narednoj analizi obuhvata samo jedan deo odeljka
posve}enog proceni alternativa za prakti~nu politiku, na~ini gra|enja argu-
mentacije o kojima ovde raspravljamo direktno se odnose i na obele`je „analiti~ki
okvir“.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
75
� Koji je kriterijum iz analiti~kog okvira poslu`io kao osnova za
va{e opredeljivanje?
� Koji su pozitivni i negativni aspekti te opcije?
� Kako se ta opcija odnosi prema drugim opcijama koje ste
izneli?
Analiza objavljenog predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite odlomak iz odeljka o opcijama za prakti~nu politiku primera
(I) iz na{eg uzorka: „Fiskalna decentralizacija: od komandovanja do
tr`i{ta“ (Bird, Ebel i Walich, 1995), na str. 70. Tako|e treba da pro~itate
uvod za taj predlog (Dodatak A), kao i opis problema (str. 47), kako biste
se upoznali sa konkretnim problemom kojim se taj predlog bavi, {to }e
vam pomo}i u analizi.
Analiza ovog primera omogu}ava nam da se upoznamo sa dve osnovne razlike u
pristupu argumentaciji izme|u odeljka posve}enog mogu}nim prakti~nopoliti~kim
opcijama i odeljka posve}enog opisu problema:
� Ve}e prisustvo autora u biranju argumenata
Ve} povr{an uvid u odlomak koji se odnosi na raspolo`ive opcije za prakti~nu poli-
tiku otkriva da ovde ima manje ~injeni~nih i opisnih informacija, a vi{e argume-
nata koje odra`avaju stav autora, nego {to je to slu~aj u odeljku posve}enom
opisu problema. Na primer, argument u paragrafu 4 odlomka zasniva se isklju~ivo
na mi{ljenju, rezonovanju i odlukama autora:
U vreme dirigovane privrede, obim zadu`ivanja vlada na subnacionalnom nivou
bio je ograni~en generalnim kreditnim planom i centralna vlada je garantovala
vra}anje dugova bankama, kao {to je to ~inila i za dr`avna preduze}a. U posto-
je}im okolnostima, me|utim, tako velikodu{no otvaranje pristupa kreditima za
lokalne uprave bilo bi sasvim neumesno. Restriktivni i ograni~eni sopstveni pri-
hodi mogu predstavljati isku{enje za lokalne uprave da prekora~e po`eljan nivo
zadu`ivanja. Nesigurna makroekonomska situacija u mnogim tranzicionim
privredama predstavlja dodatni argument za ograni~avanje pristupa lokalnih
uprava kreditima. Pozajmljivanje za teku}e tro{kove i slobodan pristup krediti-
ma kroz takve instrumente kao {to je vlasni{tvo lokalnih vlasti nad bankama,
izgleda sasvim nepo`eljno. Tek mali broj novih subnacionalnih vlasti ima iskust-
va sa investicionim finansiranjem, a ve}ina ih jo{ nije u stanju da pripreme
celovite i smislene projekte.
Navedeni primer jasno pokazuje da autori zauzimaju vrlo ~vrst stav prilikom
izve{tavanja o odlukama koje su doneli u pogledu opcije za prakti~nu politiku
kojoj daju prednost. Zapravo, kroz ~itav ovaj primer primetan je isti sna`an
autorski pe~at. Ovakav pristup direktno uti~e na to kako se u ovom poglavlju
koriste izvori.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
76 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Dok ~itate, obratite pa`nju na:
� pore|enje uloge autora u ovom odeljku sa ulogom autora u odeljku
o opisu problema;
� na~in na koji se izvori koriste u ovom odeljku, za razliku od odelj-
ka o opisu problema.
U odeljku
posve}enom
prakti~no-
politi~kim
opcijama, glas
autora mora da
dominira
� Manje uo~ljivo kori{}enje primarnih ili sekundarnih izvora u argumentaciji
Analiza pokazuje da je u ovom odeljku kori{}enje izvora manje uo~ljivo nego u
opisu problema. Prvo, po{to u ovom odeljku autor ima preovla|uju}u ulogu, navo-
di se znatno manje primarnih ili sekundarnih izvora u funkciji dokaza. Drugo,
budu}i da su rezonovanje i stavovi izneti u ovom odeljku odraz veoma sna`nih i
definitivnih stanovi{ta, postoji razlika u tipu izvora koji se koriste kao potpora:
ovde se ~e{}e navode izvori koji iznose mi{ljenja drugih autora, a re|e izvori koji
opisuju stanje stvari. Tre}e, premda se izvori u oba odeljka koriste na isti na~in,
dakle kao dokazna gra|a kojom se potkrepljuju autorove tvrdnje, ovde se oni
navode u formi bele`aka na kraju teksta (umesto da budu citirani u samom toku
izlaganja), {to ih ~ini jo{ manje primetnim. Tako se autorov glas jo{ bolje ~uje.
U odeljku posve}enom raspolo`ivim opcijama savetnik za prakti~nu politiku mora da
poka`e svoje stru~no znanje i da preuzme vo|stvo u izno{enju argumenata u prilog
svojoj odabranoj opciji. Setimo se da nauka o prakti~noj politici treba da bude
okrenuta problemu i ciljno usmerena: ovo je prilika da doka`ete da va{ predlog nudi
prakti~no re{enje doti~nog problema, pa prema tome predstavlja vredan doprinos
raspravama o prakti~noj politici i zajednici kreatora prakti~ne politike u celini.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
77
Procenjivanjem
(evaluiranjem)
opcija autor
pokazuje svoje
stru~no znanje i
kreativnost
Pisanje: podsetnik
Kako biste lak{e sa~inili delotvornu argumentaciju za odeljak o prak-
ti~nopoliti~kim opcijama, razmotrite slede}a pitanja:
Koherentnost (povezanost)
� Da li su uspostavljene jasne veze izme|u odeljka o opisu prob-
lema i odeljka o raspolo`ivim prakti~nopoliti~kim opcijama?
� Da li ste delotvorno povezali sve pododeljke u okviru odeljka
posve}enog raspolo`ivim opcijama?
� Da li su uspostavljene jasne veze unutar svakog od pododelja-
ka u okviru ovog odeljka?
Argumentacija
� Da li svaki element u va{oj argumentaciji sadr`i tvrdnju, pot-
poru i garanciju?
Podela na paragrafe
� Da li je odeljak opcija za prakti~nu politiku adekvatno pode-
ljen na paragrafe, kako bi se obezbedio dovoljan fizi~ki raz-
mak me|u delovima teksta, tako da ga ~italac lako prati?
5.8. Zaklju~ci i preporuke
Ovaj poslednji va`an odeljak privodi kraju va{ predlog za prakti~nu politiku. U
njemu se daje sinteza najzna~ajnijih nalaza istra`ivanja i iznose autorove sugesti-
je u pogledu akcija koje treba preduzeti radi re{avanja problema koji predlog
analizira. Prema tome, osnovna namena predloga za prakti~nu politiku — da
poslu`i kao instrument za dono{enje odluka i poziv na akciju — kona~no se ispu-
njava upravo ovim odeljkom. ^injenica da su zaklju~ci i preporuke poslednji bitan
deo va{eg dokumenta isto tako zna~i da upravo od njega ponajvi{e zavisi koliko
}e trajan biti utisak koji va{ predlog ostavi na ~itaoca. Ako uzmemo u obzir pro-
ces ~itanja i prete`no interesovanje pojedinih ~italaca, otkrivamo jo{ jednu svrhu
ovog odeljka: naime, mnogi ~itaoci ~itaju ovaj odeljak zajedno sa uvodom i
apstraktom ili sa`etkom, pre nego {to pre|u na ~itanje celine dokumenta. Odeljak
sa zaklju~cima i preporukama, dakle, ima va`nu ulogu da takvim ~itaocima pru`i
jasan pregled ~itavog predloga. Neki ~itaoci su, opet, naro~ito zainteresovani za
preporuke u pogledu prakti~ne politike koje se u predlogu nude, tako da }e ~ita-
nje mo`da zapo~eti upravo od preporuka, a tek posle pre}i na ostatak teksta.
Podrobnije ispitivanje ovog odeljka predloga zapo~e}emo analizom dva primera.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
78 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
� Da li ste svaku logi~ku celinu svoje argumentacije izneli u
posebnom paragrafu?
� Da li su paragrafi koherentno (povezano) oblikovani?
Glas autora i upotreba izvora
� Da li va{a stanovi{ta i rezonovanje dominiraju kroz ~itav ode-
ljak posve}en raspolo`ivim prakti~nopoliti~kim opcijama?
� Da li ste u ovom odeljku navodili manje izvora nego u opisu
problema?
� Da li ste upotrebili izvore kao dokaznu gra|u kojom se potkre-
pljuju va{i argumenti?
� Da li ste po{tovali konvencije o citiranju koje zahteva va{
izdava~ ili va{a disciplina?
Zaklju~ak
ispunjava
namenu predloga
za prakti~nu
politiku da
poslu`i kao
instrument za
dono{enje
odluka
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
79
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pro~itajte ovde navedene delove koji sadr`e preporuke i zaklju~ke iz
primera (II) i (III) iz na{eg primera. Treba da pro~itate i uvode za svaki od
tih tekstova, navedene u dodatku A, kako biste bolje razumeli kontekst.
Dok ~itate, obratite pa`nju na:
� strukturu i sadr`aj ovog odeljka;
� delotvornost ova dva primera kao instrumenata za dono{enje odlu-
ka.
Primer (II)
„Slobodna konkurencija, transparentnost i nepristrasnost lokalnih vlasti
u postupku ugovaranja pru`anja javnih usluga“ (Baar, 2001)
Zaklju~ak
U zemljama Centralne i Isto~ne Evrope koje su prou~avane u ovoj studiji,
javna politika i regulativa koja se odnosi na ugovaranje javnih usluga pate
od ozbiljnih nedostataka. Znatan deo ugovora je izuzet iz zahteva o
konkurentnim nabavkama, ugovori se mahom tretiraju kao poverljivi, a
sukob interesa uglavnom nije regulisan. U datim okolnostima, javnost nema
mnogo razloga za poverenje ili po{tovanje prema procesu ugovaranja, a
su{tinski elementi u~e{}a javnosti i javne kontrole su isklju~eni.
Reforma u ovoj oblasti bi trebalo da obuhvati slede}e:
1. Svi ugovori o javnim uslugama (sem ugovora vrlo male vrednos-
ti) trebalo bi da budu predmet javnog nadmetanja;
2. Prodaja i iznajmljivanje javnih dobara i prodaja vlasni~kih udela u
javnim dobrima treba da podle`u istim zahtevima konkurencije
kao i ugovaranje javnih usluga;
3. Svi ugovori dr`ave o pru`anju javnih usluga koji se zaklju~uju sa
privatnim kompanijama treba da budu dostupni javnosti (uz vrlo
mali broj izuzetaka zasnovanih na posebnim okolnostima, i to
samo za odre|ene delove ugovora);
4. Pisanje nacrta ugovora u kome je dr`ava ugovara~ treba da bude
proces otvoren za pristup i sugestije javnosti;
5. Informacije koje se ti~u procesa utvr|ivanja cene treba da budu
dostupne javnosti;
6. Zakon o regulisanju sukoba interesa treba da sadr`i:
a. [iroku definiciju sukoba interesa;
b. Zahteve da dr`avni slu`benici prijave imovinu, na na~in
otvoren za javnost;
c. Zabranu biv{im dr`avnim slu`benicima da, tokom odre|e-
nog vremenskog perioda, predstavljaju privatne kompanije;
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
80 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
d. Za{titu onih koji otvoreno i javno ukazuju na nepravilnosti;
e. Kazne za kr{enje zakona;
f. Odredbe o nezavisnim nacionalnim komisijama zadu`enim
za primenu zakona o sukobu interesa.
Mo`e se dogoditi da se preko potrebne javne investicije u pru`anje javnih
usluga uop{te ne preduzmu, ili da se daju privatnim kompanijama pod
ugovor, jer bi ina~e prevazilazile finansijske mogu}nosti dr`ave. Me|utim,
reforme koje se ovde predla`u ne zahtevaju nove javne tro{kove, a
obezbe|uju uslove da se znatno unapredi investiranje u pru`anje javnih
usluga.
Primer (III)
„Izme|u aktivnog procenjivanja, pasivnog odobravanja i nepoverljivog
povla~enja“ (Swianiewicz, 2001)
Zaklju~ci
Kao {to smo naveli na po~etku ovog poglavlja, analizirane zemlje su pri-
likom izgradnje sistema lokalne uprave posvetile pa`nju razli~itim vrednos-
tima. ^e{ka Republika i Slova~ka su pa`nju usmerile, pre svega, na vrednos-
ti demokratskog predstavljanja u lokalnim zajednicama, dok je u Poljskoj
reforma vi{e pa`nje posvetila efikasnosti u pru`anju javnih usluga. Ove raz-
like, kao i razli~itost teritorijalne organizacije — sa relativno velikim op{tina-
ma u Poljskoj i sna`nom fragmentacijom u ostalim zemljama — donekle se
odra`avaju u odnosima koji postoje izme|u lokalne vlasti i op{te javnosti.
Kao {to je i bilo predvi|eno modelom koji je predstavljen na po~etku
poglavlja, prose~an nivo poverenja i interesovanja za lokalna pitanja, meren
procentom izlaska na lokalne izbore, vi{i je u ^e{koj Republici i Slova~koj,
dok se u Poljskoj gradona~elnici najbr`e menjaju. S druge strane, poljski sis-
tem lokalne uprave omogu}ava verovatno najefikasniju decentralizaciju
najve}eg broja javnih usluga. To pitanje je, me|utim, izvan fokusa ovog
poglavlja. Razlike me|u zemljama o kojima je re~ u ovom paragrafu mogu
biti u vezi sa razlikama u „filozofskim pretpostavkama“, kao i sa razli~itom
teritorijalnom organizacijom u analiziranim zemljama.
Ali, i pored brojnih uo~enih razlika, op{ta slika odnosa gra|anin-lokalna
uprava prili~no je sli~na u sve ~etiri analizirane zemlje. Istovremeno, ta slika
nipo{to nije jednostavna. Bilo bi pogre{no pretpostaviti da javnom mnjenju
nije stalo do postojanja lokalnih vlasti. Ve}ina ljudi je zadovoljnija delovan-
jem lokalnih vlasti nego centralne vlade. Oni smatraju da njihove lokalne
uprave rade prili~no dobro. Tako|e veruju da lokalne uprave nastoje da
reprezentuju interese celine lokalne zajednice, a ne samo malih, odabranih
grupa.
Me|utim, bilo bi jednako pojednostavljeno verovati u idealnu sliku lokalne
vlasti koje svi vole, u koju svi imaju poverenje, i koje su uspe{ne u mobil-
isanju lokalnih zajednica na zajedni~ke akcije u javnom interesu. Kao prvo,
pozitivna mi{ljenja o kojima smo govorili nisu jednodu{na. Dobar broj
gra|ana je odlu~io da se ne uklju~uje i oni nisu u stanju da formiraju sop-
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
81
stveno mi{ljenje o u~inku lokalnih vlasti. Postoji dosta ra{iren strah od
korupcije na lokalnom nivou, mada treba primetiti da bar u Ma|arskoj (ali
ne i Poljskoj) vlada op{te uverenje da su administracije lokalnih samoupra-
va po{tenije od centralne administracije. Procenat izlaska na lokalne izbore
je znatno ni`i od izlaska na parlamentarne izbore i — posebno — na
predsedni~ke izbore u Slova~koj i Poljskoj. Ovo je jo{ jedan primer niskog
stepena u~estvovanja gra|ana u lokalnim poslovima i njihove niske percep-
cije zna~aja lokalne vlasti.
Vredi naglasiti da op{ti trend u percepciji lokalne vlasti nije negativan.
[tavi{e, u nekim aspektima — kao {to je nivo poverenja — trend je poziti-
van i u velikoj meri stabilan. Nasuprot tome, podr{ka centralnim politi~kim
institucijama (vlada, parlament i predsednik) pokazuje zna~ajne fluktuacije,
~ak i u kratkim vremenskim razmacima. U nekim slu~ajevima smo uo~ili da
je na po~etku tranzicije postojao vrlo visok stepen o~ekivanja usmeren
prema lokalnim upravama, tako da je ubrzo potom do{lo do razo~aranja. Ali
nivo poverenja, zadovoljstva i interesovanja za lokalnu vlast potom se stabi-
lizovao na nivou koji je mo`da daleko od po`eljnog, ali svakako nije zabrin-
javaju}e nizak.
Poslednje, ali ne najmanje va`no: stavovi pojedina~nih gra|ana su veoma
raznovrsni. Za neke se mo`e re}i da „aktivno procenjuju“, drugi „pasivno
odobravaju“, dok se tre}i „nepoverljivo povla~e“ iz lokalnih poslova. Svaka
od navedene tri grupe je dovoljno velika da je uo~imo i da nas sa~uva od
olakih pojednostavljivanja.
Prakti~ne preporuke
Da li iz ove studije proisti~u neke prakti~ne preporuke? One se mogu sa`eti
na slede}i na~in:
� Lokalne uprave u analiziranim zemljama su etablirane i priznate
demokratske institucije. To va`i uprkos mnogim nedostacima lokalne
demokratije, koji su prikazani ranije u tekstu. Zbog toga, dalje ja~anje
polo`aja lokalnih uprava predstavlja mudar metod za dalje ja~anje
ukupnog demokratskog poretka.
� Potrebno je bolje informisanje o reformama koje se ti~u decentral-
izacije. U ve}ini opisanih slu~ajeva, stanovni{tvo podr`ava sprovo|e-
nje reformi decentralizacije. Ali, u pojedinim slu~ajevima ta podr{ka se
s vremenom istanjila, i ima osnova za pretpostavku da je takvo stanje,
bar delimi~no, posledica nedovoljne informisanosti o ciljevima i prak-
ti~nim konsekvencama uvedenih promena.
� Postoji potreba za ve}im brojem istra`ivanja. Mnogo znamo o tehnika-
ma unapre|ivanja komunikacije izme|u lokalnih uprava i gra|ana, ali
nedostaju sistematski podaci o rezultatima prakti~ne primene ovih
tehnika. Otuda, prva preporuka bi bila da je potrebno vi{e studija na
ovu temu.
[tavi{e, poznato nam je koje tehnike primenjuju lokalne uprave. Ali,
kada se samo bavimo pojedina~nim slu~ajevima, a ne sistemskim ana-
Analiza ovog i drugih primera ukazuje na tri strukturna obele`ja koja se obi~no
uklju~uju u odeljak posve}en zaklju~cima i preporukama:
U nastavku ispitujemo svako od tih obele`ja ponaosob, kako bismo vam pomogli
da napi{ete ovaj odeljak svog predloga za prakti~nu politiku.
� Sa`eta sinteza najzna~ajnijih nalaza
Odeljak o zaklju~cima i preporukama obi~no zapo~inje sintezom najzna~ajnijih
nalaza iz prethodna dva odeljka („opis problema“ i „raspolo`ive opcije za prak-
ti~nu politiku“). Po{to studija prakti~ne politike mo`e biti obimna, slo`ena i
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
82 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
lizama, ne znamo koliko su one rasprostranjene. To svakako zahteva
vi{e istra`ivanja.
� Potreban je ve}i obim konsultacija, ali one ne bi trebalo da pogoduju
samo najaktivnijim grupama. Lokalne uprave se svakako moraju pod-
sta}i da se vi{e potrude da saznaju koji su prioriteti gra|ana i da to
uzmu u obzir prilikom utvr|ivanja lokalne prakti~ne politike. Me|utim,
treba imati na umu da proces konsultacija ima i svoje zamke, koje treba
izbe}i. Po{to obi~no postoje neke relativno male grupe koje su najak-
tivnije u izno{enju svojih stavova, moramo biti obazrivi kako bismo
spre~ili da primena razli~itih tehnnika komunikacije sa javno{}u ne
dovede do prakti~ne politike koja je oblikovana prema potrebama
ovih grupa.
� Prvo treba razmotriti nivo usluga u lokalnoj zajednici. Imaju}i u vidu
relativno malu spremnost gra|ana da se neposredno uklju~e u for-
mulisanje prakti~ne politike, unapre|ivanje kvaliteta usluga na
lokalnom nivou mo`e predstavljati najbolju strategiju da se podigne
nivo zadovoljstva gra|ana ne samo u~inkom rada lokalnih vlasti ve} i
kvalitetom demokratije na lokalnom nivou. U mnogim slu~ajevima ovo
mo`e biti va`nije od primene razli~itih oblika komunikacije i interak-
tivnog upravljanja. Navodi izneti u poglavlju o Ma|arskoj sugeri{u da
su gra|ani kojima se na lokalnom nivou pru`aju usluge boljeg kvalite-
ta skloni da veruju da su njihovi prioriteti uzeti u obzir prilikom
utvr|ivanja prakti~ne politike. S druge strane, u mestima gde se
pru`aju usluge slabog kvaliteta, gra|ani su skloni da veruju da se nji-
hov glas nije ~uo.
Zaklju~ci i preporuke
— Sinteza najzna~ajnijih nalaza
— Lista preporuka za prakti~nu politiku
— Zavr{ne napomene�
detaljna, izvu}i zaklju~ke i pru`iti pregled i sintezu glavnih nalaza predstavlja
va`an korak pre no {to pre|ete na podroban prikaz konkretnih preporuka.
Me|utim, ovo obele`je ne sme da se sastoji samo od sa`etka ili ponavljanja najz-
na~ajnijih nalaza; drugim re~ima, ono mora da predstavlja sintezu koja povezuje
i podvla~i samo bitne rezultate analize, te obavlja funkciju pru`anja potpore i
opravdanja za prakti~nopoliti~ke preporuke koje slede.
U oba napred analizirana odlomka posve}ena zaklju~cima i preporukama jasno se
vidi da su oba pisca uverena i odre|ena kada sintetizuju i izvla~e zaklju~ke iz svo-
jih istra`ivanja, i to je vrlo zna~ajno za ubedljivost ovog dela predoga. Ipak,
izme|u dva navedena primera postoje i krupne razlike, u pogledu du`ine i podrob-
nosti sinteze. Sinteza u primeru (II) se sastoji od jednog kratkog paragrafa, dok je
u primeru (III) du`a od jedne strane. U pogledu du`ine nije mogu}e dati ~vrsta
uputstva, zbog toga {to slo`enost studije, primenjena metodologija, navedeni
podaci i broj analiziranih pitanja svi uti~u na du`inu ovog dela predloga. Kada
pi{ete ovaj odeljak morate dobro da razmislite koja najzna~ajnija saznanja do
kojih ste do{li treba ovde uklju~iti, i koliko detaljno, ne bi li prakti~nopoliti~ke
mere koje predla`ete logi~no iz njih proizlazile. Ipak, treba imati u vidu da je
svrha ovog obele`ja da pru`i sa`et pregled najzna~ajnijih nalaza i da {to pre
pre|e na izno{enje preporuka.
� Lista preporuka za prakti~nu politiku
U ovom delu va{eg predloga se nazna~avaju prakti~ni koraci koje treba preduzeti
radi sprovo|enja odabrane prakti~nopoliti~ke opcije, za koju ste se zalo`ili kada
ste razmatrali opcije. Taj deo je od centralnog zna~aja za celokupan va{ predlog
prakti~ne politike, zato {to osnovni cilj studije nije da prikupi i analizira podatke
o datom prakti~nopoliti~kom problemu ve} da na osnovu sprovedenih istra`ivanja
iznese listu preporuka.
Kako biste ubedili ~itaoca da su predlo`ene preporuke najbolji na~in za re{avanje
problema kojim se va{ predlog bavi, od klju~nog je zna~aja da preporuke budu
jasne, prakti~ne, ubedljive, logi~ne i sveobuhvatne. Da biste ostvarili cilj i izneli
uverljive preporuke, korisno je da se upoznate sa pristupima razli~itih autora. Na
primer, autor primera (III) naslovljava taj deo „Prakti~ne preporuke“, {to ~itaocu
jasno sugeri{e da predlo`ene mere sadr`e prakti~na re{enja za problem. Pisac,
tako|e, nudi kratak i jasan pregled svake od preporuka u jednoj re~enici, posle
~ega slede dalja obja{njenja i razlozi za svaku od preporuka. Na primer:
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
83
Sinteza
nagla{ava
najzna~ajnije
ta~ke iz odeljka
o opisu problema
i odeljka o
prakti~no-
politi~kim
opcijama
Kratko izlo`ite
mere koje
predla`ete za
re{avanje
problema
• Potrebno je bolje informisanje o reformama koje se ti~u decentralizacije. U
ve}ini opisanih slu~ajeva, stanovni{tvo podr`ava sprovo|enje reformi
decentralizacije. Ali, u pojedinim slu~ajevima ta podr{ka se s vremenom
istanjila, i ima osnova za pretpostavku da je takvo stanje, bar delimi~no,
posledica nedovoljne informisanosti o ciljevima i prakti~nim konsekvenca-
ma uvedenih promena.
Nasuprot tome, preporuke koje se navode u primeru (II) vrlo su koncizne i speci-
fi~ne, svaka je izneta u po jednoj re~enici, npr: „5. Informacije koje se ti~u proce-
sa utvr|ivanja cene treba da budu dostupne javnosti“. Prilikom odlu~ivanja o tome
kako }ete izneti svoje preporuke, treba da tragate za na~inom koji najvi{e odgo-
vara va{oj temi, saznanjima do kojih ste do{li i vrsti re{enja koje predla`ete.
Naj~e{}e, prakti~no re{enje problema zahteva strategiju, {to zna~i da nijedna
preporuka uzeta zasebno ne mo`e pru`iti kompletno re{enje. Zbog toga autori
obi~no podele preporuke u odvojene predloge, od kojih se svaki odnosi na po
jedan aspekt problema, odnosno re{enja, kao {to se vidi u analiziranim primeri-
ma. Tako primer (II) govori o {est razli~itih aspekata predlo`ene politike ugovara-
nja javnih usluga. To nam ukazuje da preporuke predstavljaju listu prakti~nih
predloga koje treba sprovesti u delo; na taj na~in, skup predlo`enih preporuka je
prikazan najjasnije i najubedljivije {to je mogu}no. Pri razdeljivanju i izno{enju
preporuka pisci primenjuju razli~ite pristupe i forme, kako bi bili sigurni da }e
~itaoci odmah i jasno sagledati preporuke. Preporuke mogu biti:
— izdvojene u zaseban segment, pod zaglavljem koje ukazuje na njihov zna~aj
(primer (III));
— ozna~ene brojevima i uvu~enim redovima u tekstu (primer (II));
— odvojene upotrebom posebnih grafi~kih obele`ja (primer (III));
— napisane kurzivom, da bi se naglasio klju~ni deo ili glavna ideja (primer (II)).
Pi{u}i svoju listu preporuka, razmislite kako se one mogu logi~no razdeliti na
zasebne predloge i koji je najbolji na~in da ih prika`ete tako da budu jasno
uo~ljive.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
84 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Kratko pregledajte primere poglavlja sa zaklju~cima i preporukama u
napred analiziranim predlozima i usmerite se na:
� format i izgled teksta koji sadr`i listu zaklju~aka i preporuka.
Razdelite i
prika`ite
predlo`eno
re{enje u vidu
niza zasebnih
mera
� Zavr{ne napomene
Autori se ponekada odlu~uju da daju nekoliko kratkih zavr{nih napomena i da time
zaklju~e argumentaciju koju su razvijali kroz ceo predlog. Ovaj deo slu`i i tome
da ~itaoca ostavi sa odre|enim zavr{nim mislima o temi predloga. Uobi~ajeni
pristup, koji mnogi autori usvajaju kada pi{u ovaj deo svog predloga, jeste da se
napravi pun krug u raspravi o osnovnoj temi, to jest da se te`i{te razmatranja
vrati na {iri kontekst problema, kojim obi~no zapo~inje uvodni deo predloga. Ovo
mo`e doprineti kona~nom utisku o kompletnosti i celovitosti dokumenta i efek-
tivno zaokru`iti argumentaciju, pokazuju}i ~itaocu kakav bi {iri uticaj na dru{tvo
imalo sprovo|enje predlo`enih re{enja. Iako ova mogu}nost nije iskori{}ena ni u
jednom od analiziranih primera, treba da razmislite da li bi ona bila primerena za
va{u studiju.
5.9. Bele{ke
Objavljeni predlozi za prakti~nu politiku, posle odeljka sa zaklju~nim razmatra-
njima i preporukama, ~esto sadr`e posebnu stranicu pod naslovom „Bele{ke na
kraju teksta“ ili „Bele{ke“. Ovaj odeljak se sastoji od spiska numerisanih
bele`aka, ~iji brojevi odgovaraju brojevima navedenim na odre|enim mestima u
glavnom tekstu. U pojedinim dokumentima, prednost je data sistemu fusnota, tj.
bele{ke su unete u glavni tekst, na dnu odgovaraju}e stranice. Bele{ke na kraju
teksta i fusnote se u pojedinim disciplinama koriste kao metod pozivanja na sve
izvore; me|utim, u studijama prakti~ne politike to nije uobi~ajena praksa. U
okviru sistema citiranja po autoru i godini izdanja, koji se obi~no koristi pri pisa-
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
85
Zavr{ne
napomene
upotpunjavaju i
zaokru`uju
predlog
U studijama
prakti~ne
politike ~e{}e se
koriste bele{ke
na kraju teksta
nego fusnote
Pisanje: podsetnik
Slede}a pitanja vam mogu poslu`iti kao vodi~ kada pi{ete ovaj deo svog
predloga:
� Da li ste napravili sintezu samo najzna~ajnih nalaza va{e studije?
� Da li su va{e preporuke logi~no razdeljene u zasebne jedinice i
jasno prikazane?
� Da li su sve preporuke napisane ubedljivo?
� Da li zaklju~ci doprinose utisku o kompletnosti va{eg dokumenta?
nju predloga za prakti~nu politiku, dopu{tena su oba sistema — i bele{ke na kraju
i fusnote — i mnogi izdava~i jasno nazna~avaju koji sistem radije primenjuju.
Mada je notiranje dopu{teno u oba sistema, podsti~emo autore da bele{ke koriste
{to je mogu}e manje. Analiza koja sledi ukazuje na funkcije ovog odeljka predlo-
ga za prakti~nu politiku.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
86 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Analiza objavljnih predloga za prakti~nu politiku
Razmotrite primer bele`aka na kraju teksta u primeru (III) „Izme|u
aktivnog procenjivanja, pasivnog odobravanja i nepoverljivog
povla~enja“ (Swianiewicz, 2001) i prou~ite:
� funkcije kojima slu`i {est bele`aka na kraju teksta.
Bele{ke
1Za vi{e informacija o pore|enju reformi decentralizacije u ~etiri ana-
lizirane zemlje videti npr. Baldersheim i dr. (1996).
2Projekat LDI je pomogla norve{ka Vlada, a koordinirao ga je Harald
Baldersheim sa Univerziteta Bergen, Norve{ka.
3Kada je u pitanju Ma|arska, mnogo je te`e formulisati kona~ne
zaklju~ke, budu}i da za tu zemlju ne raspola`emo sli~nim podacima o
vrednostima koje usvajaju lokalni politi~ari. Uzimaju}i u obzir teritori-
jalnu fragmentaciju, o~ekivalo bi se da je Ma|arska sli~nija ^e{koj
Republici i Slova~koj nego Poljskoj. Ali, posle prou~avanja ma|arskih
diskusija o lokalnim vladama, koje su vo|ene tokom poslednjih dese-
tak godina, mo`e se uo~iti da je mnogo pa`nje poklonjeno decentra-
lizaciji usluga i efikasnosti njihovog obezbe|ivanja.
4Istra`ivanje koje je sproveo IVVM u ^e{koj Republici, TARKI u Ma-
|arskoj, VILMORUS u Litvaniji i CBOS u Poljskoj u aprilu 2000. godine
zasnivalo se na reprezentativnom uzorku lokalnog stanovni{tva.
Na`alost, Slova~ka, kao ~etvrta zemlja koja se ovde analizira, nije bila
uklju~ena u navedenu studiju.
5Treba dodati da su pojedini gradona~elnici posle reforme iz 1988.
godine izabrali politi~ku karijeru na vi{im lokalnim nivoima. Ipak, ovaj
relativno mali broj ne menja op{tu sliku da je visok procenat
gradona~elnika izgubio polo`aj na kasnijim izborima.
6Nedostaju podaci za ^e{ku Republiku, ali nema razloga da se veruje da
je situacija u toj zemlji bitno druga~ija nego u ostale tri zemlje.
Iz primera se jasno vidi da bele{ke na kraju teksta imaju funkciju:
� da pru`e dodatno razmatranje, obja{njenje ili definiciju pojmova
U ovom slu~aju, dodatna informacija je relevantna za osnovni tekst i podr`ava ga,
ali nije u njega uklju~ena, iz dva razloga: nije neophodna za potkrepljivanje
glavnih argumenata predloga, a njeno uklju~ivanje bi prekinulo prirodan tok
osnovne diskusije. U primeru (III) pisac sve bele{ke na kraju teksta, osim jedne,
upotrebljava u ovu svrhu. Autori ponekad jasno nazna~avaju da se u bele{kama na
kraju nalaze dodatne informacije, kao {to je slu~aj sa bele{kom br. 5 koja po~inje
sa: „Treba dodati da ...“
� da uputi zainteresovane ~itaoce na izvore u kojima se mogu na}i dodatne
informacije o pitanjima o kojima se raspravlja u osnovnom tekstu predloga
O~igledno, autor ne mo`e u sam dokument da unese detaljnu raspravu o svakom
aspektu svih pitanja koja pominje; otuda bele{ke na kraju teksta mogu biti vodi~
za zainteresovanog ~itaoca prema daljim izvorima. Prva bele{ka u primeru (III)
ima upravo ovaj cilj, kao {to se jasno navodi na po~etku re~enice: „Za vi{e infor-
macija o...“.
5.10 Bibliografija
Bibliografija ili spisak kori{}enih izvora jeste vrlo va`an odeljak predloga za prak-
ti~nu politiku, jer va{im ~itaocima omogu}ava lak pristup temeljima na kojima se
zasniva va{a argumentacija. Time {to prila`ete spisak radova koje ste citirali
omogu}avate ~itaocu da donese ocenu o osnovama na kojima ste gradili svoju
argumentaciju i pru`ate mu iscrpan vodi~ za raspolo`ive izvore o temi i regionu o
kojima govorite, {to oni mogu koristiti za sopstveni rad. Zapravo, navo|enje bib-
liografije mo`e imati poseban zna~aj za stru~njake u oblasti studija prakti~ne
politike koji `ele da izvr{e uticaj na savetnike/analiti~are za prakti~nu politiku.
U ovom delu na{eg vodi~a razmotri}emo dva najzna~ajnija pitanja vezana za bib-
liografiju.
� Sledite konvencije u pogledu citiranja koje va`e u va{oj disciplini ili koje
zahteva va{ izdava~
Ve}ina disciplina, zarad ujedna~avanja na~ina upu}ivanja na izvore i uklju~ivanja
izvora u tekst, usvaja niz konvencija u pogledu citiranja. U oblasti studija
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
87
Bibliografija
omogu}ava
~itaocu da se
upozna sa
temeljima va{e
argumentacije
Bele{ke na kraju
teksta pru`aju
dodatne
informacije i
upu}uju na
dalje izvore
prakti~ne politike, konvencija je da se izvori navode prema autoru i godini izda-
nja, na primer: (Hackett, 2001). Kao {to je re~eno u odeljku 5.6.2. ovog vodi~a,
postoji nekoliko ustaljenih skupova pravila o na~inima citiranja prema autoru, na
primer, APA i ^ikago. Te konvencije se obi~no razvrstavaju prema formi upu}ivanja
na izvore u tekstu (na primer, po autoru i godini izdanja, ili pak u obliku bele`aka);
no, one tako|e pru`aju detaljna uputstva kako treba sa~initi spisak kori{}ene liter-
ature, odnosno bibliografiju. Naredni primer ilustruje bibliografsku referencu
prema sistemu APA koji se zasniva na podacima o autoru i godini izdanja:
Dornbusch, Rudger i Stanley Fisher (1987), Macroeconomics (4. izdanje),
Njujork: McGraw-Hill.
U Dodatku B ove studije dat je pregled sistema APA, zasnovanog na podacima o
autoru i godini izdanja. Tu }ete na}i i uputstvo kako da izvor unesete u tekst, te
kako da u svojoj bibliografiji sa~inite reference za izvore kao {to su knjige, ~lanci
u ~asopisima, novine/magazini i vladina izdanja. Konvencije sistema APA zasnovane
na autoru i godini izdanja usvojene su i u ovoj knjizi, tako da spisak referenci
prilo`en na kraju na{eg vodi~a mo`e poslu`iti kao primer bibliografije u stilu APA.
I pored toga {to su sistemi citiranja kao {to su APA ili ^ikago ~vrsto ustaljeni, ne
mo`e se re}i da svi izdava~i usvajaju ove sisteme. Zbog toga je va`no da utvrdite
koji stil citiranja va{ izdava~ zahteva od vas, kao i da ga se dosledno pridr`avate.
Sre}na je okolnost kada izdava~ u pisanoj formi napravi uputstva za pisanje pred-
loga, koja obuhvataju i sistem citiranja. Neki drugi izdava~i }e vam samo re}i da
prihvataju sistem navo|enja po autoru i godini izdanja. Iako vam sve ovo mo`e
isprva delovati kao mnogo napornog posla, nemojte smetnuti s uma da }ete
po{tovanjem ovih procedura obezbediti pristupa~nost svog rada ~itaocima i
doprineti svom li~nom kredibilitetu kao stru~njaka za prakti~nu politiku. To }e
vam tako|e pomo}i da razvijete svoje istra`iva~ke sposobnosti, jer se tokom
ovakvog rada zahteva bri`ljiva evidencija detalja.
� Posebnosti vezane za studije prakti~ne politike
U okviru ustaljenih konvencija u pogledu citiranja postoje brojne osobenosti
vezane za konkretne situacije. Dve me|u njima treba ovde pomenuti, jer su
zna~ajne za stru~njake za prakti~nu politiku iz Centralne i Isto~ne Evrope. Prvo,
zbog prirode pojedinih tema koje se obra|uju u studijama iz prakti~ne politike,
mo`da }ete morati da navedete {irok krug izvora, uklju~uju}i knjige, ~asopise,
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
88 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Studija
prakti~ne
politike naj~e{}e
sledi konvencije
citiranja prema
autoru i godini
izdanja
Utvrdite koju
konvenciju u
pogledu citiranja
va{ izdava~ `eli
da sledite
novine i drugu periodiku, izve{taje, pravne propise, vladine dokumente i inter-
vjue. Zbog te raznovrsnosti izvora, mo`da }ete se na}i pred zadatkom da, umesto
da naprosto svoje izvore pore|ate po azbu~nom redu prema imenu autora, morate
da podelite svoju bibliografiju na posebne pododeljke za svaki tip izvora. Drugo,
tokom pisanja predloga za prakti~nu politiku mo`da }ete morati da citirate izvore
koji nisu objavljeni na engleskom jeziku. Kada ih navodite u bibliografiji va{eg
dokumenta na engleskom jeziku, preporu~ujemo da glavne delove reference pre-
vedete na engleski, ~ime }ete svojoj me|unarodnoj publici obezbediti maksi-
malan uvid. Slede}i primer ilustruje uobi~ajeni pristup:
Office of National and Ethnic Minorities (1999). Kisbbségek Magyarországon
(Minorities in Hungary), Budapest: Author.
5.11. Dodaci
Iza glavnog teksta predloga za prakti~nu politiku autori obi~no uvr{}uju dodatke,
koji sadr`e dopunske informacije. Ovde }emo razmotriti ~etiri pitanja koja su
va`na za ovaj odeljak predloga.
� Dodaci podupiru i nadopunjuju glavne argumente koji su izneti u predlogu
Funkcija potpore slu`i onim ~itaocima koji `ele da steknu dodatna saznanja o
pitanjima o kojima je u dokumentu re~. To se posti`e pru`anjem dopunskih infor-
macija, pored onih navedenih u osnovnom tekstu. U primeru (II) „Slobodna
konkurencija, transparentnost i nepristrasnost lokalnih uprava u postupku ugo-
varanja pru`anja javnih usluga“ (Baar, 2001), autor je priklju~io dva dodatka:
„Dodatak A: Tekst ustavnih i zakonodavnih odredbi koji se odnose na slobodu
informisanja i izuzetke od slobode informisanja (uklju~uju}i zakonodavstvo koje se
odnosi na poslovnu tajnu) u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope“, i „Dodatak B:
Odluka ma|arskog ombudsmana — javnost ugovora o koncesiji za izgradnju autopu-
ta“. Ovi dodaci daju vrlo detaljne podatke iz pravne materije koji osvetljavaju
glavnu temu — ugovaranje javnih usluga. Na primer, Dodatak A sadr`i odlomke iz
ustava trinaest zemalja Centralne i Isto~ne Evrope. Ukoliko su pojedini ~itaoci
naro~ito zainteresovani za pitanja zakonodavstva ili ugovaranja, omogu}eno im je
da se upoznaju sa pravnim pojedinostima.
Kako bi dodaci zaista ispunili ovu svoju funkciju potpore, oni treba da se ekspli-
citno koriste, tj. autor treba da se pozove na odgovaraju}i dodatak kada u
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
89
Dodaci
potkrepljuju
glavne
argumente
predloga za
prakti~nu
politiku
osnovnom tekstu raspravlja o datoj temi. U primeru (II) autor se direktno poziva
na drugi dodatak kada razmatra pitanje transparentnosti i koristi Ma|arsku kao
primer: „Dodatak B sadr`i celovit tekst odluke ombudsmana“. Na ovaj na~in ~italac
mo`e lako da uvidi zna~aj dodatka i utvrdi kom delu predloga on slu`i kao potpo-
ra, umesto da naga|a za{to je autor izneo dodatne informacije.
� Dodatak nije obavezan i ne treba ga uklju~ivati u predlog ako nije neophodno
Mnogi primeri predloga za prakti~nu politiku koje smo prou~ili prilikom pisanja
ovog vodi~a ne sadr`e dodatke. Prema tome, autori treba da procene kolika bi bila
korist od pru`anja dopunskih informacija u dodacima. Odgovori na pitanja iz pod-
setnika, koja navodimo ni`e u tekstu, pomo}i }e vam da se odlu~ite.
� Uobi~ajeni kriterijumi za odlu~ivanje o tome {ta }e biti uvr{}eno u dodatke
jesu vrsta, du`ina i podrobnost informacija
Nije mogu}e unapred propisati {ta treba da bude sadr`ano u dodacima, budu}i da
se predlozi za prakti~nu politiku me|usobno razlikuju po problemima i pitanjima
kojima se bave, istra`iva~koj metodologiji i izvorima podataka. Pri dono{enju
odluke o tome {ta treba uvrstiti u dodatak va`no je proceniti koja vrsta informa-
cija mo`e da podupre osnovno razmatranje. U primeru (II) autor se u celom pred-
logu bavi prete`no pravnim pitanjima i zbog toga su u Dodatak A uvr{}eni rele-
vantni delovi zakonodavstva trinaest zemalja Centralne i Isto~ne Evrope, kao
bitne informacije kojima se podupiru osnovna razmatranja. Ugra|ivanje takvih
podrobnih informacija u osnovni tekst prekinulo bi tok rasprave, te ih je stoga
bolje uvrstiti u dodatak. Razmatranje metodologije i podataka koje koristite u
svom predlogu mogu vam, tako|e, pomo}i pri dono{enju odluke o potrebi dava-
nja dodatnih informacija. Na primer, ako su za va{u studiju sprovedena primarna
istra`ivanja, u dodatke mo`ete uvrstiti kopije istra`iva~kih instrumenata ili
detaljnu analizu podataka, kao informaciju za ~itaoca.
� Uobi~ajeno je da dodaci budu izdeljeni, a njihovi delovi ozna~eni pomo}u
slova i naslova
U primeru (II) dva dodatka su obele`ena slovima A i B koja slu`e kao sredstvo iden-
tifikacije. Redosled kojim su oni pore|ani odgovara redosledu kojim se na njih
poziva osnovni tekst. Tako|e je va`no dati dodacima opisne naslove, jer se na taj
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
90 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
na~in ~italac obave{tava o njihovoj sadr`ini. Naslovi dodataka mogu biti navedeni
i u sadr`aju, ~ime se ~itaocu olak{ava snala`enje.
5.12. Indeks
Indeks ili registar je uobi~ajeni deo publikacija, naro~ito kada je re~ o zborniku
radova, u kojem je okupljeno nekoliko predloga za prakti~nu politiku. Uobi~ajeni
naziv za ovu komponentu je „Indeks pojmova“, „Predmetni indeks“ ili „Predmetni
registar“. Ona predstavlja sredstvo pretra`ivanja koji obezbe|uje brz pristup poj-
movima sadr`anim u publikaciji. ^itaoci koji nemaju mnogo vremena po`ele}e da
brzo prona|u ono {to ih zanima, i zato }e se najpre okrenuti indeksu ure|enom
po azbu~nom redu kako bi prona{li delove knjige ili konkretnog teksta koji se bave
odre|enim pitanjem. Indeks, dakle, predstavlja pregled klju~nih re~i sadr`anih u
publikaciji; va`no je da on verno odra`ava knjigu i da ~itaocu bude lak za upotre-
bu. Da biste stekli jasniju predstavu o tome kako se sastavlja indeks, poslu`i}emo
se primerom.
PREDLOG ZA PRAKTI^NU POLITIKU: STRUKTURNI I TEKSTUALNI ELEMENTI
91
Pisanje: podsetnik
Pomo}u slede}ih pitanja procenite da li je potrebno da u svoj predlog
uklju~ite dodatke:
� Da li je uno{enje dodatnih informacija u vidu dodatka neophodno,
ili bi bilo dovoljno da se u samom tekstu (ili u fusnotama/be-
le{kama na kraju teksta) pozovete na originalni izvor u kome su te
informacije sadr`ane?
� Da li je informacija u dodatku presudna za podupiranje odre|enih
delova va{e argumentacije?
Analiza objavljenih predloga za prakti~nu politiku
Pogledajte ovaj odlomak iz indeksa preuzetog iz zbornika radova
„Decentralizacija socijalisti~ke dr`ave: me|uvladine finansije u tranzi-
cionim ekonomijama“ (Bird, Ebel and Walich, 1995.)
Razmotrite slede}a pitanja:
Indeks je korisno
sredstvo za
pronala`enje
pojedinih
pojmova
Kao {to se iz ovog primera mo`e videti, indeks predstavlja kombinaciju {irih poj-
mova-odrednica, koji slu`e kao glavni kriterijum za klasifikaciju, i detaljnijih,
opisnih pojmova koji potpadaju pod {ire pojmove. Pojmovi ni`eg reda op{tosti
slu`e da uka`u na hijerarhiju, a brojevi strana upu}uju na odgovaraju}e mesto u
tekstu gde se pojam javlja.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
92 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
� Vrsta pojmova uvr{}enih u indeks
� Format i izgled indeksa
Pro{ireni porezi na subnacionalnom nivou, 367‡68
Porezi na dobit preduze}a, 160, 162, 300, 3004‡5
Preduze}a: odgovornost za tro{kove, 36, 62, n20; svojina op{tina, 167, 198,
217‡18, 288; eksploatacija prirodnih bogatstava, 392, 296; sukob svojin-
skih prava sa rumunskim dr`avnim pravom, 232‡34; potencijalna
zloupotreba na lokalnom nivou, 9, 42; i otpor privatizaciji, n5, 296‡97,
311,318, n8; posledice prodaje, 31, 62, n18, 106, 133‡134; pru`anje
javnih i socijalnih usluga, 12, 198‡99, 287, 288‡89, 291, 318, n5, 352‡53,
vladina svojina na subnacionalnom nivou 19, 27‡8, 198. 217‡18, 232‡33,
274, 288; prodaja na subnacionalnom nivou 30‡31, 62, n.18, 103, 106,
133‡34, 351; oporezivanje na subnacionalnom nivou, 42‡43, 304‡5
Preduzetni{tvo: vlada na subnacionalnom nivou, 28‡30. 62, n17, 106, 274,
351—52
Porezi za za{titu okoline, 163, 392
Fond za za{titu okoline (Poljska), 163
Ujedna~avanje: blok preraspodela i, 161; deoba na unapred odre|enoj for-
muli, 47, 363—64. 365; formula preraspodele, 53, 89, 96, 99, 101, 102,
161, 215; transferi me|u vladama razli~itih nivoa, 51, 73—74, 313,
360‡61; i jednokratna dobit, 369‡71, 387‡88; merenje ruskog sistema,
358‡61; porez na svojinu i, 268; regulisanje prihoda i, 298; mobilizaci-
ja prihoda i 370; deoba prihoda i 270‡71; ciljana davanja i, 108;
utvr|ivanje poreza i, 212; deoba poreza i, 270‡71, 358‡61
Pravednost: utvr|ivanje tro{kova i, 28, 29; prihodi od prirodnih dobara i,
396, 400; oporezivanje prihoda od prirodnih dobara, 45; normativna
davanja i, 92; dodeljivanje prihoda, 212
Etni~ke zajednice: zahtevi za autonomiju, 380, 381, 384‡85, 403; geografs-
ka koncentracija 325
Evropska banka za obnovu i razvoj, 179
Evropska povelja o lokalnoj samoupravi (Savet Evrope), 156
Evropska unija, 41, 304
6. OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU
POLITIKU
Objavljivanje predloga za prakti~nu politiku predstavlja glavni na~in {irenja ideja
i politi~kih preporuka koje proisti~u iz studije prakti~ne politike. Objavljivanjem
se ostvaruje svrha predloga za prakti~nu politiku da poslu`i kao poziv na akciju;
to }e se dogoditi ako {irok krug zainteresovanih aktera dobije priliku da ga pro~ita
i deluje na osnovu njegovih preporuka. Objavljivanje tako|e igra va`nu ulogu u
otvaranju politi~ke debate o pojedinim pitanjima i u daljem razvijanju zajednice
kreatora prakti~ne politike u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope.
Autor tokom objavljivanja svog dokumenta ulazi u partnerstvo sa izdava~em.
Takav odnos je po svojoj prirodi uzajamno koristan, jer su izdava~i ~esto i sami
pripadnici zajednice kreatora prakti~ne politike, dakle imaju odre|enu misiju
koju `ele da ostvare objavljuju}i rasprave o odre|enim pitanjima. Saglasno tome,
oni }e za objavljivanje odabrati predloge za koje smatraju da doprinose ostvari-
vanju njihovog cilja. Postoje razli~iti na~ini za gradnju partnerstva: autor mo`e
preuzeti inicijativu i obratiti se izdava~u; pojedini izdava~i objavljuju konkurse za
{tampanje odre|enih vrsta studija; autori tako|e mogu biti ~lanovi ili saradnici
institucije koja se bavi izdava{tvom iz oblasti prakti~ne politike, pa je objavlji-
vanje radova deo njihovog posla. Bez obzira na to kakva je priroda ovog odnosa,
u trenutku kada bira izdava~a ili kada se izdava~ njemu obra}a autor treba da
bude siguran da su ciljevi koje dve strane `ele da ostvare me|usobno saglasni.
Proces objavljivanja predloga za prakti~nu politiku mo`e biti dugotrajan i slo`en.
U ovom poglavlju nastojimo da pru`imo uvid u taj proces i damo odre|ene savete
u vezi sa njim. Svaki korak u ovom procesu se razmatra posebno, mada su oni,
naravno, me|usobno povezani.
6.1. Uskla|ivanje va{eg rukopisa sa standardima
izdava~a
Polaze}i od onoga {to smo ve} kazali o odnosu autora i izdava~a, smatramo da
autor prilikom izbora izdava~a mora imati u vidu da, iako je {ira zajednica kreato-
OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU POLITIKU
93
Objavljivanje je
partnerski odnos
izme|u autora i
izdava~a
ra prakti~ne politike glavna publika kojoj je namenjen njegov predlog, prva pub-
lika sa kojom }e njegov predlog do}i u dodir jeste izdava~. Svaki izdava~ ima
vlastiti koncept u pogledu strukture, formata i pravila citiranja. Autor o tome
mora imati sasvim jasna obave{tenja, kako bi bio siguran da rukopis koji je sa~inio
i predaje u {tampu zadovoljava ove zahteve.
Mnogi izdava~i poma`u autorima da prilagode svoj na~in pisanja njihovim zatevi-
ma tako {to unapred pripreme uputstva. Takva uputstva se ~esto mogu na}i na
Internet stranicama ili u ranijim publikacijama istog izdava~a. Kao primeri uput-
stava neka poslu`e „Konkurs za radove“ koji objavljuje Mre`a instituta i fakulte-
ta za javnu upravu iz Centralne i Isto~ne Evrope11
(NISPAcee) i „Instrukcije za
priloge“ ^asopisa za socijalnu politiku (Journal for Social Policy)12
.
Uputstva mre`e NISPA su relativno kratka, dok su uputstva koje daje ^asopis za
socijalnu politiku mnogo op{irnija i detaljnija. Ova poslednja su podeljena u
nekoliko poglavlja: Re~ urednika; Predaja rukopisa; Priprema rukopisa, Priprema tek-
sta; Lektura i korektura; Separati.
Uop{te uzev, uputstva se odnose na o~ekivanu strukturu, stil, du`inu, formatira-
nje, na~in citiranja, autorska prava, teme kojima treba da se bave predlozi za
prakti~nu politiku, kao i na postupak ure|ivanja i recenziranja. Vrlo je zna~ajno
da uputstva za podno{enje rukopisa pa`ljivo pro~itate jo{ u fazi planiranja, pre
no {to po~nete da pi{ete svoj predlog, jer }e ona upravljati organizacijom va{eg
teksta i procesom pisanja. Tako|e je va`no da sledite i posebna uputstva, jer u
suprotnom va{ izdava~ mo`e odbiti tekst. Ukoliko izdava~ nije objavio svoja uput-
stva ili vi imate dodatna pitanja i potrebu za obja{njenjima, pre nego {to po~nete
da pi{ete svakako stupite u vezu sa urednikom edicije radi dobijanja dodatnih
uputstava. Da biste stekli uvid u o~ekivanja izdava~a i njegove konvencije koris-
no je, isto tako, da pregledate ranija i novija izdanja istog izdava~a.
6.2. Priprema rukopisa za izdava~a
U ovom vodi~u sve vreme smo govorili o pripremi nacrta, polaze}i od pretpostavke
da je koncept predloga za prakti~nu politiku radni dokument, koji jo{ uvek nije
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
94 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Sledite uputstva
izdava~a u
pogledu na~ina
pisanja predloga
za prakti~nu
politiku
11 Dostupne na Internet strani http://www.ecn.cz/aic/NEWAIC/publadmi.htm
12 Dostupne na Internet strani http://uk.cambridge.org/journals/jsp/jspifc.htm
dovr{en. Kada se zavr{i koncept svih odeljaka predloga po~inje proces prerade
(revizije), koji je od su{tinskog zna~aja za unapre|enje delotvornosti va{eg pred-
loga. Kao jedan od klju~nih aspekata partnerskog odnosa izme|u autora i
izdava~a, podrazumeva se da }e autor preuzeti na sebe da prepravlja tekst sve
dok on ne bude {to je mogu}no kompletniji i spreman za predaju uredniku.
Predavanje neadekvatno ispravljenog teksta mo`e imati mnoge negativne
posledice: urednik mo`e odbiti tekst; prerada rukopisa zajedno sa urednikom
traja}e znatno du`e i bi}e mnogo komplikovanija; urednik mo`e ste}i nepovoljan
utisak o autoru kao stru~njaku, ukoliko od njega dobije nedovr{en i neuredan
dokument. Po{to je ispravljanje teksta sastavni deo procesa pisanja, vrlo je koris-
no da se pa`ljivo pripremi delotvoran i efikasan postupak ispravljanja.
Svaki autor pristupa ispravljanju teksta na svoj na~in, i ne postoji postupak koji
se jedini mo`e smatrati ispravnim. Ipak, naredni primer o postupku u {est kora-
ka13
mo`e vam dati predstavu o ovoj va`noj fazi koja prethodi objavljivanju
rukopisa.
Primer postupka uno{enja ispravki:
— Proverite sadr`inu svakog odeljka va{eg predloga za prakti~nu politiku;
— Pregledajte stil koncepta va{eg predloga za prakti~nu politiku;
— Sprovedite jezi~ku proveru koncepta;
— Jo{ jedanput razmotrite ton svog predloga;
— Nekoliko puta pro~itajte i ispravite ceo dokument;
— Zamolite kolege da pregledaju dokument.
OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU POLITIKU
95
Autori izdava~u
treba da predaju
prvu verziju
svoga rada u
najboljoj
mogu}oj formi
Pisanje: podsetnik
Razmotrite slede}a pitanja koja vam mogu pomo}i u planiranju efikas-
nog procesa ispravljanja:
� Kako }ete pristupiti uno{enju ispravki?
� Koje korake }ete preduzeti?
� Koliko vremena planirate da posvetite ispravkama?
� Koga }ete jo{ uklju~iti u proces prerade (revizije) teksta?
13 Preuzeto u prilago|enoj formi iz: Sigismund Huff (1999).
� Proverite sadr`aj svakog odeljka va{eg predloga za prakti~nu politiku
Korisno je da, kao prvi korak, jo{ jedanput pro|ete kroz uputstva izdava~a i
uverite se da ste ispunili sve strukturne zahteve koji su navedeni u uputstvima.
Posle toga, potrebno je proceniti delotvornost i potpunost svakog odeljka i to sa
aspekta strukturnih i tekstualnih karakteristika, te cilja kome oni slu`e. Uobi-
~ajeno sredstvo procene je lista pitanja iz podsetnika za redigovanje. Takva lista,
bilo da ste napravili sopstvenu ili koristite neku ve} postoje}u, usmerava proces
redigovanja i poma`e vam da ne zaboravite da jo{ jednom proverite neke va`ne
ta~ke. Podsetnik sa kontrolnim pitanjima koji sledi sa~injen je tako da obuhvati
redom sve odeljke predloga za prakti~nu politiku, onako kako su opisani u ovom
vodi~u.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
96 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Napravite
procenu
delotvornosti
celog teksta i
svakog
strukturnog i
tekstualnog
elementa
pojedina~no
Pisanje: podsetnik
Upotrebite ovaj podsetnik da ocenite i jo{ jednom pregledate sadr`inu
svog predloga za prakti~nu politiku. Ukoliko vam je neko pitanje nejas-
no, ponovo pro~itajte odgovaraju}e poglavlje ovog vodi~a.
Ukupna delotvornost
� Da li va{ predlog uspe{no ostvaruje svoj cilj, a to je da iznese
delotvorne argumente u prilog opciji za prakti~nu politiku za
koju se zala`ete?
� Da li ste u predlogu argumente izneli tako da budu uverljivi za
publiku na koju primarno ciljate?
� Da li ste ispunili ono {to ste najavili u svojoj izjavi o namera-
ma, odnosno da li ste ostvarili ono {to ste svojim predlogom
nameravali da uradite?
Delotvornost naslova
� Da li je naslov zanimljiv, jasan, koncizan i informativan?
� Da li sadr`i klju~ne re~i koje jasno ukazuju na glavnu temu i
problem kojim se predlog bavi?
Delotvornost sadr`aja
� Da li sadr`aj daje jasan uvid u predlog?
� Da je sadr`aj jasno izdeljen i formatiran?
� Da li su naslovi odeljaka i pododeljaka delotvorni?
OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU POLITIKU
97
Delotvornost apstrakta ili sa`etka
� Da li apstrakt ili sa`etak dobro predstavljaju sadr`inu va{eg
predloga?
� Da li sadr`i sve neophodne delove koji predstavljaju karakte-
risti~na obele`ja predloga?
� Da li pobu|uju interesovanje da se pro~ita ceo predlog?
Delotvornost uvoda
� Da li uvod ube|uje i priprema ~itaoca da pro~ita ceo predlog?
� Da li je prakti~nopoliti~ki problem kojim se bavite jasno i
ubedljivo definisan?
� Da li je izjava o namerama delotvorno formulisana?
Delotvornost odeljka o opisu problema
� Da li va{ opis problema uverava ~itaoca da je re~ o vrlo va`-
nom problemu koji zahteva hitno re{avanje?
� Da li ste prilo`ili sa`et opis pozadine i teku}eg prakti~nopoli-
ti~kog konteksta datog problema?
� Da li su svi aspekti argumentacije u dovoljnoj meri i
delotvorno razvijeni i potkrepljeni?
� Da li ste valjano upotrebili izvore da poduprete svoju argu-
mentaciju?
� Da li su svi sekundarni izvori navedeni primereno i dosledno (u
skladu sa konvencijama u pogledu citiranja koje preporu~uje
izdava~)?
� Da li su podaci u tabelama i dijagramima jasno prikazani?
Delotvornost odeljka o raspolo`ivim opcijama za prakti~nu politiku
� Da li odeljak o raspolo`ivim opcijama za prakti~nu politiku
dokazuje da alternativa koju ste vi odabrali predstavlja
najbolje re{enje za dati problem?
� Da li je osnova na kojoj ste procenili opcije, tj. analiti~ki
okvir, jasno predstavljena?
� Da li su sve raspolo`ive alternative za prakti~nu politiku prika-
zane i procenjene?
� Da li je va{ stav prema svakoj alternativi jasno iznet i dobro
potkrepljen?
� Pregledajte stil prve verzije va{eg predloga
Ova faza podrazumeva unapre|ivanje jasno}e, povezanosti (koherentnosti) i
sa`etosti poruke koju saop{tavate ~itaocima. Koliko su ove stvari va`ne vidimo po
tome {to ~itaoci ne}e razumeti va{u poruku, ma koliko ona bila va`na, ako je ne
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
98 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
� Da li su svi sekundarni izvori navedeni primereno i dosledno (u
skladu sa konvencijama u pogledu citiranja koje preporu~uje
izdava~)?
Delotvornost zaklju~aka i preporuka
� Da li ovaj element jasno ocrtava pravac akcije kojim }e se
re{iti problem?
� Da li ovaj odeljak doprinosi utisku o potpunosti va{eg predlo-
ga?
� Da li su preporuke jasne i prakti~nog karaktera?
� Da li su preporuke jasno uo~ljive u tekstu?
� Da li }e ~itaoci ste}i jasan uvid u dokument ukoliko pro~itaju
samo uvod i zaklju~ak?
Delotvornost bele`aka na kraju teksta
� Da li ste sledili konvencije u pogledu citiranja koje pre-
poru~uje va{ izdava~, tj. bele{ke na kraju teksta ili fusnote?
� Da li sve bele{ke ispunjavaju funkciju podupiranja glavnog
teksta va{eg predloga?
Delotvornost bibliografije
� Da li su svi izvori na koje se pozivate u predlogu navedeni u
bibliografiji?
� Da li ste dosledno po{tovali konvencije u pogledu citiranja
koje preporu~uje va{ izdava~?
Delotvornost dodataka
� Da li su svi dodaci zna~ajni i odgovaraju}i za podupiranje ce-
line va{eg predloga?
� Da li su dodaci valjano upotrebljeni, odnosno da li se u glav-
nom tekstu predloga direktno pozivate na svaki dodatak?
iznesete i ne saop{tite jasno i jezgrovito. To bi ozbiljno umanjilo delotvornost
predloga za prakti~nu politiku kao sredstva za dono{enje odluka. U ovoj fazi rada,
korisno je da razmi{ljate o {irokom krugu potencijalnih ~italaca va{ih predloga i
da detaljno ispitate koliko }e za njih va{i argumenti, va{e kori{}enje pojmova i
terminologije, biti jasni i razumljivi. Tako|e je od presudnog zna~aja obezbediti
povezanost unutar svakog odeljka i me|u razli~itim odeljcima va{eg predloga kao
celine. Poslednja opaska se odnosi na du`inu teksta. Uobi~ajeno je da koncept
dokumenta bude podu`i, ali ako ulo`ite dodatan napor i bez `urbe preradite svoj
tekst tako da bude jezgrovitiji, lak{e }ete komunicirati sa ~itaocem; {tavi{e,
uklopi}ete se u ograni~enja u pogledu du`ine koja postavlja ve}ina izdava~a.
� Jezi~ki standardi
Dok pi{u koncept svog predloga, autori ponekad ne razmi{ljaju eksplicitno o tome
koliko jezik koji koriste odgovara njihovoj ciljanoj publici i temi kojom se bave.
Tako|e, dok su usredsre|eni na bitna sadr`inska pitanja autori su skloni da, iz
nepa`nje ili iz navike, prave jezi~ke gre{ke, koje sada treba ispraviti. Iako stilisti~ki
i gramati~ki priru~nici mogu ovde biti od koristi, imajte na umu da oni ~esto daju
vrlo kruta pravila (npr., ako je u pitanju engleski jezik, da treba izbegavati pasiv)
koja imaju tek ograni~enu vrednost, jer ne uzimaju u obzir svrhu i kontekst u kojem
se izvesne jezi~ke konstrukcije koriste — recimo, da se ne{to naglasi.
OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU POLITIKU
99
Razmotrite
jasno}u,
povezanost
(koherentnost) i
sa`etost prve
verzije teksta
Pisanje: podsetnik
Uz pomo} slede}e liste pitanja redigujte stil svog predloga:
� Da li argumente iznosite na direktan i logi~an na~in, tako da {irok
krug ~italaca (i stru~njaka i laika) mo`e lako da ih prati i razume?
� Da li je struktura predloga jasna i da li se lako prati?
� Da li odeljci i paragrafi logi~no slede jedan iz drugog?
� Da li je u tekstu lako prona}i odre|ene tra`ene informacije?
� Da li je sistem naslova i podnaslova jasan i da li slu`i kao delotvo-
ran vodi~ kroz tekst?
� Da li }e svi va{i ~itaoci razumeti jezik i terminologiju koju koristite?
� Mo`ete li da prona|ete i izostavite suvi{ne re~i koje ne doprinose
zna~enju?
Proverite da li u
tekstu ima
jezi~kih gre{aka
Bilo kako bilo, morate da sprovedete bri`ljivu jezi~ku proveru svog predloga,
imaju}i pri tom u vidu u kojoj meri kori{}eni jezik odgovara kontekstu. Ako u tek-
stu ima previ{e jezi~kih gre{aka, delotvornost i jasno}a u saop{tavanju `eljene
poruke bi}e umanjeni. Tako|e, ako za objavljivanje predate rukopis koji sadr`i
jezi~ke gre{ke, urednik }e smatrati da autor nije ispunio svoj deo zadatka, jer
nije valjano pripremio rukopis za objavljivanje. Pored toga, kada se do|e u fazu
da zajedno sa urednikom razmatrate tekst, za obe strane je mnogo produktivnije
da se prerada i diskusija usmere na su{tinska sadr`inska pitanja, umesto na ele-
mentarne jezi~ke gre{ke.
Kada je o jeziku re~, svaki autor ima individualne potrebe i treba da utvrdite na
koja jezi~ka pitanja vi treba da obratite posebnu pa`nju prilikom prerade svog
teksta. Neka od naj~e{}ih pitanja navedena su u podsetniku za primenu jezi~kih
standarda, koji se nalazi u Dodatku C. On vam mo`e poslu`iti kao dobro polazi{te
u ovoj fazi rada. Za vi{e informacija o kori{}enju jezika preporu~ljivo je konsul-
tovati neki dobar jezi~ki priru~nik.14
� Proverite ton svog predloga
Ovo je va`no pitanje u postupku redigovanja va{eg rukopisa, tesno povezano sa
prethodnim. Zna~aj ovog pitanja le`i u ~injenici da je va{ tekst va{ glas, ~iji je
cilj da izme|u vas i ~italaca pokrene dijalog o pitanjima kojima se bavite u svom
predlogu. Zbog toga va{ tekst mora da uspostavi i ostvari `eljeni ton, kako biste
delotvorno saop{tili svoju poruku. Morate da odlu~ite koji ton `elite da
postignete: neformalan, formalan ili profesionalan.
Treba da procenite ne samo koliko odabrani ton odgovara va{em ~itateljstvu i pub-
likaciji, nego i njegovu doslednost, tj. do koje mere se kroz ~itav predlog odr`ava
isti ton. Ovo nije lak zadatak, ali pitanja koja slede mogu vam u tome pomo}i.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
100 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Proverite u kojoj
meri va{ predlog
uspostavlja i
odr`ava `eljeni
ton
Pisanje: podsetnik
� Kakav ton `elite da uspostavite u svom predlogu?
� Kojim klju~nim re~ima biste opisali `eljeni ton?
� Kada ~itate svoj tekst, da li li~i na vas? Mo`ete li da ~ujete sebe
kako govorite?15
14 Npr. Murphy (1984); Swan (1988); Vince (1984).
15 Sigismund Huff (1999).
� Nekoliko puta pro~itajte i ispravite ceo svoj predlog
Mnogi autori, po{to pregledaju zasebne odeljke prve verzije teksta obra}aju}i
pa`nju na konkretna pitanja, nastavljaju tako {to prave vi{e verzija celog predlo-
ga, sve dok ne do|u do verzije za koju smatraju da je najbolja. Postoje razni
na~ini da se taj posao obavi: neki savetuju da se tekst ostavi po strani nekoliko
dana i da mu se potom vratimo, gledaju}i ga novim o~ima. To mo`e pomo}i da se
pobolj{aju neki aspekti predloga koje smo prevideli u prethodnim fazama pre-
rade. Da bi se stekla jasnija predstava o celini teksta, preporu~ljivo je od{tam-
pati ga i dalje raditi na papiru, umesto na ra~unaru. To vam omogu}ava da na
odre|enim mestima pravite zabele{ke, a osim toga neki autori ka`u da im ~itan-
je naglas sa od{tampanog primerka poma`e da uo~e neka stilisti~ka i jezi~ka
pitanja koja se lako previde kad se ~ita sa ekrana.
� Zamolite kolege da pregledaju tekst
Po{to zavr{ite sa preradom teksta, mo`e biti veoma korisno zatra`iti reakcije i
savete od drugih. Oni mogu pokrenuti nova pitanja, pru`iti vam korisne sugestije
i komentare u vezi s va{im radom. Ako je va{a studija prakti~ne politike nastala
kao rezultat timskog istra`ivanja, ili je pi{ete u timu, treba zamoliti druge
~lanove tima za komentare. U slu~aju da ste predlog napisali sami, va`no je da
pa`ljivo izaberete one koji }e ga ~itati pre objavljivanja, ali vodite ra~una da je
predlog za prakti~nu politiku obi~no obiman dokument i da ~itanje zahteva mnogo
vremena. Ukoliko postoji takva mogu}nost, obratite se za savet nekom drugom
~lanu zajednice kreatora prakti~ne politike koji ima iskustva sa objavljivanjem.
Da bi ova faza procesa objavljivanja bila produktivna, ne smete od kolega da
tra`ite samo pohvale. Rezultati }e biti najplodonosniji ako izri~ito zatra`ite kon-
struktivne kritike i konkretne sugestije kako da pobolj{ate svoj predlog. Dok
slu{ate reakcije drugih, va`no je ne shvatiti njihove kritike li~no, nego imati na
umu da vam recenzenti daju svoje mi{ljenje o va{em radu. Morate ozbiljno raz-
motriti njihove primedbe, proceniti koliko one mogu doprineti delotvornosti va{eg
predloga, te revidirati svoj tekst u skladu s time.
Proces prerade bi se mogao protegnuti u nedogled, ali va`no je znati kada dovr{iti
tekst i predati ga uredniku. Istina, proceniti kada ta~no treba stati nije lako; ali,
ako ste zavr{ili temeljan vi{efazni proces provere i ako ste sigurni da je va{a
OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU POLITIKU
101
Prepravljajte
celinu svog
predloga
nekoliko puta,
sve dok ne bude
spreman za
predaju
Obratite se
drugim
~lanovima zajed-
nice kreatora
prakti~ne
politike za
konstruktivnu
kritiku va{eg
teksta
sada{nja verzija u najve}oj mogu}oj meri dovr{ena, onda ste spremni za predaju
rukopisa. Odgovor na slede}e pitanje mo`e pomo}i da procenite da li je nastupio
taj trenutak: Da li smatrate da ste adekvatno ispunili svoju ulogu u okviru part-
nerskog odnosa sa izdava~em u smislu dovo|enja va{eg teksta u dovr{en oblik?
6.3. Predaja rukopisa izdava~u
Kada autor sprovede do kraja vi{efazni i temeljan proces prerade i zadovoljan je
kona~nim oblikom svog predloga za prakti~nu politiku, naredna faza u procesu
objavljivanja jeste predaja rukopisa uredniku. Kao {to je bio slu~aj sa struktur-
isanjem i formatiranjem predloga, obaveza je autora da sledi uputstva izdava~a
u pogledu predaje rukopisa. Na primer, ako izdava~ zahteva da rukopis predate u
elektronskoj formi u formatu A4, veoma je va`no da tako i u~inite. To vam mo`e
delovati trivijalno, ali urednici rade s mnogo rukopisa istovremeno i standardni
format im uveliko olak{ava rad.
Iako svaki izdava~ ima sopstvene zahteve u pogledu predaje rukopisa, ti zahtevi
se obi~no odnose na broj rukopisa koji se tra`i, na~in slanja (obi~nom ili elektron-
skom po{tom), ime i adresu primaoca, rok predaje, format dokumenta (veli~ina
strane, razmak izme|u redova, tip slova). Ako vam izdava~ nije dao izri~ita uput-
stva u pogledu predaje, treba se obratiti uredniku za savet. Iako uputstva to
obi~no ne pominju, nije lo{e uz rukopis prilo`iti i kratko propratno pismo; to ne
samo upotpunjava rukopis ve} i unapre|uje odnose izme|u autora i izdava~a.
6.4. Rad s urednikom
Do ove faze u procesu objavljivanja dolazi ako je izdava~ odlu~io da prihvati
rukopis. Ako je rukopis odbijen, autor treba da zatra`i obja{njenje od urednika,
kako bi jasno razumeo razloge za tu odluku. Na taj na~in autori mogu u~iti iz
iskustva i mo`da preraditi rukopis pre no {to ga predaju nekom drugom izdava~u.
Tako|e je va`no ne shvatiti odbijanje li~no: mnogo je ~inilaca koji mogu dovesti
do odbacivanja rukopisa, a funkcionalan partnerski odnos izme|u autora i poten-
cijalnog izdava~a nije uvek mogu}no uspostaviti.
Ako je va{ rukopis prihva}en, zapo~inje poslednja faza pred objavljivanje.
Slede}e ta~ke ispituju taj proces iz ugla oba partnera.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
102 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Predajte svoj
rukopis u formi
koju zahteva
izdava~
� Redigovanje rukopisa je proces saradnje
Predaja rukopisa ne zna~i da je uloga autora u procesu objavljivanja zavr{ena.
Ova faza se sastoji od zajedni~kog redigovanja rukopisa za objavljivanje, u kojem
obi~no u~estvuje vi{e aktera, npr. urednik, lektori i korektori, recenzenti i, na-
ravno, autor. Uloge i glavna interesovanja ljudi koji pregledaju va{ tekst veoma
se razlikuju, na primer recenzenti su obi~no stru~njaci za datu oblast koji iznose
svoje komentare o sadr`inskim pitanjima, dok se lektori obi~no usredsre|uju na
jezik, stil i ton. Proces redigovanja mo`e potrajati dosta dugo, u zavisnosti od
~inilaca kao {to su broj uklju~enih aktera, vreme potro{eno na pregled rukopisa,
kvalitet teksta kako ga oni vide, te obim diskusije i prerada neophodnih da bi i
urednik i autor bili zadovoljni. Urednik je du`an da obezbedi da sve publikacije
koje objavljuje njegova ku}a budu {to kvalitetnije i delotvorno usmerene na svoje
~itaoce. Autor je du`an da radi sa urednikom kako bi zajedno proizveli tekst koji
zadovoljava potrebe urednika i ujedno na najbolji na~in predstavlja autora kao
aktera koji doprinosi zajednici kreatora prakti~ne politike.
� Redigovanje je proces pregovaranja
Po{to je vi{e ljudi pregledalo rukopis, zapo~inje proces komunikacije i prego-
varanja, sve dok tekst ne do|e u stanje koje se procenjuje kao spremno za
objavljivanje. Kao i u slu~aju tra`enja reakcija od kolega na prvu verziju predlo-
ga za prakti~nu politiku, i proces recenziranja i redigovanja treba shvatiti kao pri-
liku da se ne{to nau~i. Procedura redigovanja u ovoj fazi razlikuje se od izdava~a
do izdava~a; neki specifikuju taj proces u uputstvima za predaju rukopisa. Ako to
nije slu~aj, autor treba da zatra`i kratak opis procedure. Mo`e se dogoditi da
urednici ili lektori unesu izmene u rukopis i/ili daju komentare i sugestije na bilo
koji aspekt predloga. Ako ste unapred upoznati sa procedurama, lak{e }ete se
boriti sa ose}anjem gubitka kontrole i vlasni{tva nad svojim tekstom, koje autori
ponekad do`ivljavaju. Autori nisu obavezni da unesu sve promene koje im se su-
geri{u ili da u potpunosti prihvate sve savete koje su im dali urednici ili recenzen-
ti. Ipak, recenzenti omogu}avaju nov pogled na va{ rad, obi~no dobro poznaju
temu koju obra|ujete, i ula`u mnogo vremena i truda da pregledaju rukopis.
Imaju}i to na umu, korisno je pa`ljivo razmotriti rezonovanje koje le`i u podlozi
njihovih sugestija i proceniti da li bi i na koji na~in one unapredile delotvornost
va{eg predloga. Ako smatrate da sugestije nisu adekvatne, va`no je to saop{titi i
OBJAVLJIVANJE VA[EG PREDLOGA ZA PRAKTI^NU POLITIKU
103
Redigovanje je
proces saradnje i
pregovaranja ~iji
je cilj da i autori
i urednici budu
zadovoljni
o tome porazgovarati sa urednikom, kako biste ga na obrazlo`en na~in, solidnim
argumentima objasnili za{to niste usvojili njihove savete. Dijalog treba da se nas-
tavi tokom ~itave ove faze, sve dok oba partnera nisu zadovoljna. Tada tekst ide
u {tampu.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
104 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
7. ZAKLJU^NE NAPOMENE
Pisanje i objavljivanje predloga za prakti~nu politiku je zna~ajno postignu}e.
Prvo, ako va{ predlog postigne svoj cilj, ima}ete satisfakciju da ste bitno doprineli
re{avanju problema u va{oj sredini. Drugo, time {to aktivno u~estvujete u zajed-
nici kreatora prakti~ne politike, razvijate se ne samo u li~nom i profesionalnom
smislu, nego i doprinosite razvoju ove zajednice u regionu, dele}i sa drugima svoj
rad i iskustvo.
Svaki put kad prolazite kroz dugotrajan proces pisanja i objavljivanja predloga za
prakti~nu politiku imate odli~nu priliku da unapredite svoje znanje i ve{tine u
svim aspektima tog procesa. Maksimalno iskori{}avanje tih mogu}nosti za u~enje
pomo}i }e vam da se razvijete kao istra`iva~ i pisac, a va{e naredno iskustvo s
objavljivanjem bi}e jo{ delotvornije i efikasnije.
ZAKLJU^NE NAPOMENE
105
Pisanje: podsetnik
Kada planirate novi proces pisanja predloga za prakti~nu politiku, raz-
motrite svoje prethodno iskustvo sa pisanjem i objavljivanjem:
� Koji su aspekti procesa istra`ivanja, pisanja i objavljivanja va{eg
predloga za prakti~nu politiku bili najuspe{niji?
� Sa kojim te{ko}ama ste se suo~ili u tom procesu?
� U kojim aspektima tog procesa ste ose}ali najvi{e samopouzdanja,
a u kojim najmanje?
� [ta biste slede}i put promenili da biste uve}ali delotvornost proce-
sa razrade va{eg predloga?
DODATAK A
Primeri uvoda
� Uvod u primer (I) „Fiskalna decentralizacija: od komandovanja do tr`i{ta“
(Bird, Ebel i Wallich, 1995)
Promena vlade ne zna~i i promenu sistema, ve} je samo jedan od preduslova za to.
Promena sistema je istorijski proces koji, ~ini se, mora trajati dugo.
Jano{ Kornai, The Socialist System
U Centralnoj i Isto~noj Evropi se odigravaju dramati~ne promene. Stvaraju se nove
institucije i nova ekonomska infrastruktura kako bi se stvorile osnove za pluralisti~ko,
demokratsko dru{tvo i uspe{no funkcionisanje tr`i{ne ekonomije. Aspekt ovih reformi
o kojem se najvi{e diskutuje jeste privatizacija — prelaz sa dirigovane privrede na
privredu liberalizovanog tr`i{ta i slobodnih ekonomskih subjekata. Drugi aspekt, jed-
nako presudan za prelaz na tr`i{nu privredu, jeste decentralizacija same uprave.
U ve}ini zemalja u tranziciji u vreme socijalizma postojao je neki tip strukture vlasti na
nivoima ni`im od nacionalnih. Me|utim, fiskalni sistem je bio krajnje centralizovan, pri
~emu je subnacionalni nivo dejstvovao kao administrativna jedinica ili ispostava cen-
tra, bez ikakvih fiskalnih ili zakonodavnih ovla{}enja. Kornai (1992) je detaljno opisao
socijalisti~ke sisteme. Indikativno je da ova op{irna studija jedva da pominje postojan-
je dr`avne administracije na subnacionalnom nivou, i samo zapa`a da se ti organi u
svakom pogledu nalaze pod striktnom kontrolom centralne birokratije. Organi vlasti
na subnacionalnom nivou predstavljali su u su{tini delegirane jedinice (ili ogranke)
centralne vlasti i imali su malo ili nimalo finansijske samostalnosti. Ovo va`i i za zeml-
je kao {to su SSSR (i ^ehoslova~ka), koje su se formalno nazivale „federacijama“.
Kreiranje prakti~ne politike bilo je kontrolisano i centralizovano, a lokalne uprave nisu
imale prakti~no nikakva nezavisna ovla{}enja u pogledu poreza ili rashoda — njihov
bud`et se smatrao naprosto slugom centralnog plana.
Danas se u mnogim zemljama Centralne i Isto~ne Evrope i biv{eg Sovjetskog Saveza
upravo sprovodi opse`na politi~ka i fiskalna decentralizacija. U politi~kom smislu, ona
je izraz reakcije odozdo na nekada{nju prekomernu kontrolu iz centra, i ujedno
poku{aj centralnih vlasti da odozgo nastave privatizaciju i olak{aju svoju tegobnu
fiskalnu poziciju. U ekonomskom smislu, decentralizacija je jednim delom motivisana
uverenjem da se javni resursi moraju koristiti efikasnije nego sto je to bio slu~aj u
pro{losti. Prekomerna centralizacija je karakterisala javnu upravu ovih zemalja, kao {to
je bila i op{te obele`je ekonomske aktivnosti. Decentralizacija, ukoliko je valjano
osmi{ljena i sprovedena, mo`e dovesti do pobolj{anja u pru`anju javnih usluga.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
106 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Decentralizacija je stoga klju~na dimenzija nacionalne tranzicije sa dirigovane na
tr`i{nu privredu. Kao i privredna tranzicija u {irem smislu, ona nala`e brojne, ~esto
bolne reforme. Ne samo {to se mora ponovo razmotriti mehanizam poreza i transfera,
a ovla{}enja u pogledu rashoda preraspodeliti me|u organima vlasti razli~itog nivoa,
ve} se moraju promeniti i shvatanja o tome {ta vlast mo`e i treba da radi. Ukupan nivo
aktivnosti javnog sektora mora dramati~no da se smanji, ali se istovremeno novim sub-
nacionalnim organima vlasti mora dozvoliti da izgrade svoje kadrovske i institu-
cionalne kapacitete tako da budu u stanju da odgovorno donose fiskalne odluke.
Teku}e reforme subnacionalnih i me|uvladinih finansija od velikog su zna~aja.
Me|uvladina reforma i ja~anje organa vlasti na subnacionalnom (srednjem i lokalnom)
nivou od su{tinskog su zna~aja za davanje podr{ke razvoju javnog i privatnog sektora.
U ve}ini privreda u tranziciji, organi vlasti na subnacionalnom nivou odgovorni su za
sve ve}i udeo aktivnosti u javnom sektoru, budu}i da se op{ta aktivnost vlade smanju-
je, a subnacionalni organi preuzimaju nadle`nost nad mnogim uslugama koje su rani-
je obezbe|ivale centralne vlasti. U Rusiji su 1992. godine bud`etski rashodi na subna-
cionalnom nivou apsorbovali 38,6% konsolidovanog nacionalnog bud`eta, a 1993.
42,9%. U Ma|arskoj, rashodi lokalnih uprava izra`eni kroz procenat konsolidovanih
rashoda vlade porasli su sa 22,3% u 1988. na 30,4% u 1993. godini (tabela 1.1.). Struk-
tura odnosa izme|u organa vlasti na razli~itim nivoima tesno je povezana sa klju~nim
pitanjima prakti~ne politike, kao {to su efikasna mobilizacija resursa, privatizacija,
mre`a socijalne sigurnosti i stabilizacija. U fiskalnoj sferi, na primer, poreska reforma,
kontrola deficita i me|uvladine finansije su isprepleteni: ukoliko je reforma u jednoj od
ovih oblasti nedovoljno dobro osmi{ljena, celokupna fiskalna struktura mo`e biti
ugro`ena. Sli~no tome, ukoliko su podsticaji ugra|eni u aran`mane me|u organima
vlasti razli~itih nivoa naopako postavljeni, tako da odr`avaju dominaciju centra ili
ugro`avaju razvoj privatnih tr`i{ta, mo`e do}i do razo~aranja procesom reformi, {to
dovodi u opasnost i demokratiju i tr`i{nu privredu.
� Uvod u primer (II): „Slobodna konkurencija, transparentnost i nepristrasnost
lokalnih uprava u postupku ugovaranja pru`anja javnih usluga“ (Baar, 2001)
Uvod
U zemljama Centralne i Isto~ne Evrope, ugovaranje i privatizacija osnovnih javnih uslu-
ga, uklju~uju}i daljinsko grejanje, vodovod i kanalizaciju, odno{enje sme}a, odr`avan-
je puteva i parkova, rasprostranjena je praksa, koja se neprestano {iri. Privatizacija
pru`anja javnih usluga ostvaruje se kroz kratkoro~ne ugovore, dugoro~ne koncesije
i/ili prodaju preduze}a za pru`anje javnih usluga.
U zemljama Centralne i Isto~ne Evrope lokalne uprave jo{ vi{e zavise od procesa ugo-
varanja i privatizacije nego one u Zapadnoj Evropi. Dok vlasti u Zapadnoj Evropi
uglavnom mogu da obezbede kapital za unapre|enje svog sistema po ni`im kamatnim
DODATAK A
107
stopama, za Centralnu i Isto~nu Evropu va`i upravo suprotno ‡ za bilo kakvo kapital-
no pobolj{anje lokalne uprave zavise od spoljnjeg kapitala. Osim toga, lokalne uprave
u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope se nalaze pod stalnim pritiskom da unaprede
vodovodnu i kanalizacionu mre`u da bi zadovoljile standarde za priklju~ivanje EU.
Tako|e se nalaze pod pritiskom da unaprede sisteme daljinskog grejanja kako bi
smanjile ozbiljan finansijski teret njihovog odr`avanja.
Na~in na koji se obavlja izdavanje u zakup i privatizacija pru`anja ovih usluga odredi}e
njihovu budu}u cenu, {to }e imati znatno dejstvo na bud`ete doma}instava, a odredi}e
i budu}e vlasni{tvo i kontrolu nad osnovnim javnim dobrima.
Cilj ovog poglavlja je da se pozabavi osnovnim pitanjima vezanim za primenu procesa
slobodne konkurencije, transparentnosti i nepristrasnosti u ugovaranju pru`anja javnih
usluga u zemljama Centralne i Isto~ne Evrope, te da ponudi uporedan pregled prakse
u EU i drugim zemljama. Tekst ispituje prakse ugovaranja u ~etiri zemlje Centralne i
Isto~ne Evrope (^e{ka Republika, Ma|arska, Rumunija i Slova~ka) i donosi kompara-
tivno razmatranje praksi u zemljama EU i SAD. Ono se zasniva na kombinaciji intervjua
i istra`ivanja. Mora se, me|utim, napomenuti da, iako je o zakonodavstvu u zemljama
Centralne i Isto~ne Evrope bilo mogu}no pribaviti manje-vi{e precizne informacije, o
preovla|uju}im praksama izneta su veoma raznorodna gledi{ta, a informacije o
stvarnoj praksi nisu prikupljane sistematski.
Obra|uju se slede}a pitanja:
(a) primenljivost zakona o javnim nabavkama i drugih propisa koji nala`u
konkurentske procedure za izbor saugovara~a;
(b) javna dostupnost ugovora i informacija od zna~aja u postupku utvr|ivanja
cena:
(c) zahtev nepristrasnosti i spre~avanje konflikta interesa pri izboru saugovara~a.
� Uvod u primer (III): „Izme|u aktivnog procenjivanja, pasivnog odobravanja i
nepoverljivog povla~enja“ (Swianiewicz, 2001)
Upore|ivanje stavova gra|ana u ^e{koj Republici, Ma|arskoj, Poljskoj i Slova~koj o
lokalnim upravama i li~nom u~e{}u u reformama lokalnih samouprava predstavlja, ~ini se,
poduhvat vredan truda. To je ponajvi{e zato {to je decentralizacija u ovim zemljama po~ela
skoro istovremeno i u sli~noj atmosferi. U Poljskoj je Parlament 1990. usvojio novi Zakon o
lokalnoj upravi, posle ~ega su, maja iste godine, odr`ani lokalni izbori. Prvi demokratski
lokalni izbori u preostale tri zemlje odr`ani su nedugo potom: izme|u oktobra i novembra
1990. godine.
Deset godina posle politi~ke tranzicije, vredi ispitati koliko su duboko te reforme izmenile
dru{tveno-politi~ko ustrojstvo ovih zemalja. Da li je lokalno stanovni{tvo zapazilo i odobri-
lo te promene, ili ve}ina gra|ana smatra nove lokalne uprave bezna~ajnima i/ili neefikasni-
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
108 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
ma? O~igledno, reforma lokalne uprave u ove ~etiri zemlje imala je mnogo sli~nosti, ali isto
tako i brojne razlike.16
Iz ugla ove knjige, dve najzna~ajnije razlike jesu metodi pravljenja nove politi~ke podele ter-
itorije i op{ta filozofija kojom se rukovode lokalne uprave u odno{enju prema svom novom
polo`aju, odre|enom tom podelom.
U sve ~etiri zemlje su tokom 1960-ih i 1970-ih tradicionalne male jedinice lokalne
samouprave spojene u {ire celine. Ovaj potez, koji je rukovo|en tada {iroko rasprostran-
jenom verom u ekonomiju veli~ine u javnoj upravi i pru`anju usluga, preduzeli su prethod-
ni komunisti~ki re`imi bez ikakvih stvarnih konsultacija sa gra|anima. Stoga ne iznena|uje
da su ga gra|ani mahom do`iveli kao ne{to nametnuto i proizvoljno.
Posle sloma komunisti~kog sistema, taj trend se brzo preokrenuo u ^e{koj, Ma|arskoj i
Slova~koj, ali znatno manje u Poljskoj. Poljska je odlu~ila — bez obzira na izvesno
pove}anje broja lokalnih uprava — da teritorijalni sistem odr`i na najni`em, tj. op{tinskom
nivou. U preostale tri zemlje skoro svaka zajednica, bez obzira na veli~inu, odlu~ila je da
uspostavi sopstvenu lokalnu upravu. Iako nije postojala zvani~no progla{ena, svesna politi-
ka podr{ke toj fragmentaciji, ~e{ki i ma|arski politi~ari su dopu{tali da se ta spontana ten-
dencija razvija tokom vremena. U Poljskoj, pritisak odozdo da se male op{tine dalje dele nije
bio tako sna`an. Tako|e, centralna vlast je odavala utisak da ne}e dopustiti teritorijalnu frag-
mentaciju. Rezultat ovih procesa je kratko predstavljen u Tabeli 1.
Tabela 1
Veli~ina lokalnih uprava u analiziranim zemljama
Izvor: T. Horváth (2000) G. Péteri (1991)
DODATAK A
109
16 Za vi{e informacija o pore|enju reformi decentralizacije u ~etiri analizirane zemlje videti npr.
Baldersheim i dr. (1996).
Prose~an broj stanovnikaProcenat lokalnih samouprava sa
manje od 1.000 stanovnika
Poljska 15.500 0%
Ma|arska 3.300 55%
Slova~ka 1.850 68%
^e{ka 1.700 80%
Moglo bi se tvrditi da ove razlike u pogledu teritorijalne organizacije lokalnih uprava u
velikoj meri proizlaze iz dubljih filozofskih razlika o ulozi lokalnih uprava u modernoj
dr`avi. Ove razlike, kao i model koji obja{njava njihov uticaj na model komunikacije
izme|u lokalnih uprava i gra|ana, opisane su dalje u tekstu.
� Uvod u primer (IV): „Od unitarnog ka pluralisti~kom: fino pode{avanje poli-
tike prema manjinama u Rumuniji“ (Horváth and Scacco, 2001)
1. Uvod
Rumunija je fascinantan slu~aj za prou~avanje upravljanja u multietni~koj zajednici.
Etni~ke manjine predstavljaju preko 10% stanovni{tva Rumunije. Mo`e se identifikovati
najmanje 16 manjinskih grupa, koje imaju vrlo razli~ite kulturne, politi~ke i
demografske profile. Manjine u Rumuniji su ostvarile razli~it stepen dru{tvene,
politi~ke i ekonomske integracije. Ove razli~ite grupe su, tako|e, pribegle razli~itim
politi~kim strategijama i u postkomunisti~kom periodu te`e vrlo divergentnim
prakti~nopoliti~kim ciljevima. Analiza tih razli~itosti mo`e nam pomo}i da uo~imo
posebne probleme sa kojima se suo~avaju rumunske manjine u nastojanju da o~uvaju
kulturni i etni~ki identitet.
U ovoj knjizi se navode argumenti u prilog tezi da, u pogledu manjinskih pitanja, dono-
sioci odluka u sferi prakti~ne politike u Rumuniji moraju da uva`e zna~ajne kulturne,
politi~ke i demografske razlike koje postoje izme|u raznih manjinskih grupa. U for-
mulisanju prakti~ne politike i u praksi, centralna vlada do sada to nije ~inila u dovoljnoj
meri; umesto toga, ona je bila sklona da pitanja i probleme koje su postavljale razli~ite
grupe strpa u isti ko{. Kao {to }e ova analiza pokazati, takav unitaran pristup prakti~noj
politici ne odgovara rumunskoj etnokulturnoj slo`enosti. Potreban je osetljiviji pristup
— pristup koji uzima u obzir pluralitet potreba i zahteva rumunskih manjina.
Smatramo da bi u Rumuniji bilo korisno razlikovati najmanje tri tipa manjinskih grupa
i to na osnovu slede}ih atributa: veli~ine, teritorijalne koncentracije, stepena politi~ke
mobilnosti, politi~kih ciljeva, istorijskog polo`aja i dru{tveno-ekonomskog polo`aja.
Tri grupe koje razlikujemo u na{oj analizi jesu: 1) ma|arska manjina: 2) „manje“ ma-
njinske grupe (sa manje od 100.000 pripadnika) uklju~uju}i Nemce, Ukrajince,
Lipovane i druge, i 3) Romi. Nastoja}emo da doka`emo da ova tipologija mo`e biti od
koristi za donosioce odluka u sferi prakti~ne politike kako na lokalnom, tako i na cen-
tralnom nivou vlasti u pitanjima upravljanja multietni~kim zajednicama.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
110 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
DODATAK B
Standardi citiranja APA17
Uputstva za navo|enje referenci u zagradama (u samom tekstu)
Pozicioniranje
Postoje tri mogu}nosti za pozicioniranje citata u odnosu na va{ tekst.
� Navedite autora/autore i godinu izdanja u zagradama koje su sme{tene na
odgovaraju}e mesto u okviru re~enice ili na njenom kraju
Primer: Istra`iva~i nagla{avaju da manjak obu~enog osoblja ~esto predstavlja
prepreku za ostvarivanje adekvatnog zdravstvenog obrazovanja (Fisher, 1999) i
pru`anje usluga (Weist and Christodulu, 2000).
� U zagradu stavite samo godinu izdanja
Primer: Fisher (1999) je izneo preporuku da se poha|anje zdravstvenog obrazo-
vanja postavi kao uslov za sticanje srednjo{kolske diplome u Kaliforniji.
� Uklopite i ime autora i godinu izdanja u samu re~enicu
Pravila za preno{enje (transkripciju) stranih imena su u srpskom jeziku
propisana Pravopisom.
Originalni oblik stranog imena autora se naj~e{}e navodi u zagradama, i to
samo kada se prvi put pojavi u tekstu (prim. ur.)
Primer: Vajst (Weist) je 2001. godine predlo`io shemu planiranja zdravlja dece i
adolescenata, po kojoj bi se analizirali i razvijali omladinski programi o~uvanja
mentalnog zdravlja u lokalnim zajednicama.
Rasporedite citate u okviru re~enice ili paragrafa tako da bude jasno koji mate-
rijal poti~e iz kog izvora.
DODATAK B
111
17 Preuzeto i prilago|eno iz The University of Wisconsin — Madison Writing Center Writer’s Handbook;
dostupno na internet stranici http://www. wisc.edu/writing/Handbook/DocAPA.html; i APA Style
Guide dostupan na internet stranici http://www.lib.usm.edu/ instruc/guides/apa.html
Vi{e informacija o citiranju po stilu APA mo`ete na}i na:
http://www. wisc.edu/writing/Handbook/DocAPA.html
Primeri referenci u spisku bibliografije
^lanci objavljeni u ~asopisima
Jedan autor ~lanka
Roy, A. (1982). Suicide in chronic schizophrenia. British Journal of Child and
Family Studies, 141, 171—177.
Dva autora ~lanka
Adkins, A., and Singh, N. N. (2002). Reading level and readability of patient educa-
tion materials in mental health. Journal of Child and family Studies, 10, 1—8.
Tri do {est autora ~lanka
Baldwin, C. M., Bevan, C. and Beshalske, A. (2000). At risk minority populations
in a church-based clinic: Communicating basic needs. Journal of
Multicultural Nuring and Health, 6(2), 26—28.
Ceo broj ~asopisa
Conover, T. N. (Ed.). (1986). Testing concepts: Measurements of health [Special
Issue]. American Psychologist, 42(18).
Elektronsko izdanje ~asopisa koji postoji u {tampanom obliku
Hackett, E. J. (Ed.). (1994). Perspective on scientific misconduct [Special issue,
electronic version]. Journal of Higher Education, 65(3).
Knjige
Knjiga koja ima samo jednog autora
Baxter, C. (1997). Race equality in health care and education. Philadelphia:
Balliere Tindall.
Urednici kao autori
Stock, G. and Campbell, J. (Eds.). (2000.) Engineering the human genome: An
exploration of the science and ethics of altering the genes we pass to our
children. New York: Oxford University Press.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
112 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
^lanak ili poglavlje u zborniku radova
Eiser, S., Redpath, A. and Rogers, N. (1987). Outcomes of early parenting: Knowns
and unknowns. U A. P. Kern and L. S. Maze (Eds.), Logical thinking in children
(pp.58—87). New York: Springer.
Preduze}e, organizacija ili institucija kao autor i izdava~
National Institute of Mental Health. (1989). Manual of cognitive learning.
Washington, DC: Author.
^lanak u magazinu (nedeljniku, dvonedeljniku, mese~niku i sl.)
Greenberg, G. (2001, August 13). As good as dead: Is there really such a thing as
brain death? New Yorker, 36—41.
^lanak u dnevnim novinama
Tekst na vi{e stranica koje ne slede jedna iza druge
Reichenbach, M. (1988, May 10). Mind and body of a child. Christian Science
Monitor, pp. 4, 16.
Ime autora nije navedeno
Understanding early years as a prerequisite to development. (1986, May 4), The
Wall Street Journal, p. 8.
Elektronska verzija ~lanka u dnevnim novinama: ime autora nije navedeno
Mad-cow may tighten blood-donor curbs. (2001, April 19). The Gazette
[Montreal], p. A13; Retrieved August 25, 2001, from Lexis-Nexis database.
Publikacija privatne organizacije
Swift, A. C. (1985). Determining our children’s future (Report no. 12). Milwaukee:
Child Care of Wisconsin.
Vladini izve{taji
Jedan autor
Williamson, F. J. (1983). Child psychology in public schools (Contract No. 100—4—
62), Washington, DC: National Institute of Education.
DODATAK B
113
Izve{taj organa vlade
National Institute of Mental Health. (1998). Priorities of prevention research (NIH
Publication No. 98—4321). Washington, DC: US Government Printing Office.
Elektronska verzija vladinog izve{taja
U.S. Public Health Service. (2000). Report of the surgeon general’s conference on
children’s mental health: A national action agenda. Washington, DC: U.S.
Department of Health and Human Services. Retrieved on August 25, 2001 from
http://www.surgeongeneral.gov/cmh/chilreport.htm
Intervjui
Archer, N. (1993). [Interview with Helen Burns, author of Sense and Perception].
Journal of Sensory Studies, 21, 211—216.
Neobjavljeni intervjui ne zahtevaju nikakve reference, jer oni predstavljaju ono
{to se u Priru~niku APA naziva „li~na komunikacija“, pa zbog toga nisu izvor dos-
tupnih podataka. U ovakvom slu~aju u referencu unutar teksta treba staviti inici-
jal imena, a zatim prezime intervjuisane osobe, te podatke o vrsti komunikacije
i datumu intervjua (N. Ar~er, li~ni intervju, 11. oktobar 1993).
Elektronski podaci
Potpune informacije o tome kako se navode razli~iti elektronski izvori mo`ete
prona}i na internet stranici http://www.apastyle.org/elecref.html.
Detaljne informacije o sastavljanju bibliografskih referenci u stilu APA mo`ete
na}i na stranici http://www.wisc.edu/writing/Handbook/DocAPA.html
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
114 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
DODATAK C
Podsetnik sa kontrolnim pitanjima za jezi~ku proveru
— engleski jezik18
Podsetnik sa kontrolnim pitanjima za jezi~ku proveru sa~injen je na osnovu tipo-
va jezi~kih gre{aka koje naj~e{}e prave autori naprednog nivoa znanja. Naravno,
on obra|uje samo neka pitanja upotrebe jezika na koja }ete vi morati da obratite
pa`nju prilikom redigovanja radne verzije svog teksta. Zbog toga nije lo{e po~eti
ovu fazu procesa redigovanja tako {to }ete sami napraviti spisak gre{aka koje
~esto pravite. Potom pregledajte ovde navedena pitanja, kako biste proverili da
li neko od njih mo`da treba dodati na va{u li~nu listu.
� Slaganje subjekta i predikata
Da li se glavni glagol u svakoj re~enici sla`e u broju sa imenicom?
Subjekat Predikat
The leaders of the postal workers union have (NE: has) proposed a wage
increase.
� Slaganje imenice i zamenice
Da li se sve zamenice (npr. I, he, they, us, him, it, this) sla`u u broju i licu sa
imenicom koju zamenjuju?
Imenica Zamenica
If the current policy continues to be implemented, it (NE: they (broj) niti
he (lice)) will change the nature of public participation.
� Odnos imenica — zamenica
Da li je jasno {ta svaka pojedina zamenica zamenjuje, odnosno na {ta se
odnosi?
DODATAK C
115
18 Lista je izra|ena na osnovu podataka sadr`anih u PSU Writing Center Online, Three Levels of
Revision, koji je dostupan na adresi http://www.writingcenter.pdx.edu/resources/revision.html i
The Purdue University Online Writing Lab, Editing and Proofreading Strategies for Revision, na adresi
http://www.english.purdue.edu/handouts/general/gl_edit.html
NIJE JASNO: The instrument mix in this policy design has proved very cost-
ly. This has impacted negatively on the success of the policy (nije jasno da li
se „This“ odnosi na „instrument mix“ ili na „cost“)
JASNO: The instrument mix in the policy design has proved very costly. This
financial overhead has impacted negatively on the success of the policy.
� Vremena
Da li ste kroz ceo tekst dosledno koristili odgovaraju}a vremena?
Uobi~ajena je praksa da pisci upotrebljavaju jedno gramati~ko vreme za
glavnu raspravu, a promene u vremenskom okviru nazna~avaju upotrebom
nekog drugog gramati~kog vremena. U predlozima za prakti~nu politiku,
obi~no postoji jasan prelaz u primarnom gramati~kom vremenu, sa pro{log na
sada{nje vreme u uvodu i odeljku o opisu problema, a sa sada{njeg na budu}e
u odeljcima o opcijama za prakti~nu politiku, te zaklju~cima i preporukama.
Da li ste upotrebili odgovaraju}a pro{la vremena u odnosu na primarno vreme?
— Pro{la primarna naracija korespondira sa Past Perfect-om (had + past
participle) za raniji vremenski okvir
By the time the Senator finished (past) his speech, the audience had
lost (past perfect) interest.
— Sada{nja primarna naracija korespondira sa Present Perfect-om (has or
have + past participle) za raniji vremenski okvir ili za trajnu radnju ili
radnju koja se ponavlja.
By the time the Senator finishes (present: uobi~ajena radnja) his
speech, the audience has lost (present perfect) interest.
— Budu}a primarna naracija korespondira sa Future Perfect-om (will have
+ past participle) za ranije vremenske okvire
By the time the Senator finshes (present — sugeri{e budu}e vreme)
his speech, the audience will have lost (future perfect) interest.
� ^lanovi
Da li ste ispravno upotrebili odre|ene (the) i neodre|ene (a, an) ~lanove?
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
116 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Uobi~ajena upotreba ~lanova19
— A(n) ozna~ava da je imenica bilo koji predmet, a ne neki odre|eni.
Otuda se ~lan a(n) nikada ne mo`e koristiti u mno`ini (npr. democracies)
ili sa imenicama koje se ne mogu brojati (npr. life).
— A(n) se obi~no upotrebljava kada se neka brojiva imenica, u jednini,
pominje prvi put; ali, to nije uvek slu~aj.
— The se upotrebljava kada se imenica pomene drugi put (bilo eksplicitno
ili implicitno).
The authority proposed an alteration to the current policy. The alter-
ation included the expansion of ...
— The se upotrebljava sa of-frazama (sintagmama) ili drugim oblicima
naknadne modifikacije (ali ne i prilikom prvog pominjanja partitivne of-
sintagme kao {to su molecule of oxygen, a layer of silicon, a piece of
information)
The behavior of the target group was studied.
The results of the investigation were inconclusive.
The information that was required was collected from the community.
� Predlozi
Da li ste upotrebili odgovaraju}i predlog koji uobi~ajeno prati jedan glagol?
The proposal is submitted to (NE: for) the local government official.
Da li ste se upotrebili odgovaraju}i predlog sa frazalnim glagolom ili idiomom?
The social security think tank came up with (= thought of) the ideas.
� Interpunkcija
Da li ste pravilno upotrebili zapete (,)?
Uobi~ajena upotreba zapete
— Upotrebite zapetu za razdvajanje dve nezavisne re~enice kada su one
povezane nekim od ovih {est veznika: and, but, for, or, nor so, yet.
DODATAK C
117
19 Odeljci pod naslovom „Uobi~ajena upotreba“ u ovoj kontrolnoj listi sadr`e samo najelementarnija
uputstva u vezi sa doti~nim jezi~kim pitanjem. Za detaljnije informacije, konsultujte neki dobar gra-
mati~ki priru~nik.
The proposed policy option was accepted, yet only in modified
form.
— Upotrebite zapetu iza a) re~enice (clause), b) sintagme (phrase) ili c)
re~i koje dolaze pre glavne re~enice.
Because of the high unemployment, the cost of social security
benefits was a great burden.
Having finished the evaluation, the choice of policy alternative
was placed back on the agenda.
Me|utim, nemojte stavljati zapetu iza glavne re~enice posle koje sledi
zavisna re~enica, osim u slu~aju ekstremnog kontrasta.
NEISPRAVNO: The process stalled, because they could not get licence from the
local authority.
Da li ste ispravno upotrebili ta~ku-zapetu (;)?
Uobi~ajena upotreba ta~ke-zapete
— Upotrebite ta~ku-zapetu kada `elite da pove`ete dve nezavisne
re~enice, a one nisu povezane drugim re~ima.
They couldn’t enforce the rule of law; those was little in the way of go-
vernment infrastructure.
— Ta~ku-zapetu mo`ete upotrebiti i kada `elite da pove`ete dve nezavisne
re~enice jednim od slede}ih subordiniraju}ih veznika: however, more-
over, therefore, consequently, otherwise, nevertheless, thus, itd.
The proces of evaluation was very arduous; however, it was completed
on time.
Proverite: da li ste neke dve re~enice nepravilno povezali, bez ta~ke, veznika
ili ta~ke-zapete?
NEISPRAVNO: They couldn’t effectively fund local government, the budget deficit
was too large.
ISPRAVNO: They couldn’t effectively fund local government; the budget deficit
was too large.
Da li svaka re~enica ima subjekat, predikat, i da li predstavlja zaokru`enu
misao?
NEISPRAVNO: Whenever citizens apply to register their vote. (ovo nije nezavisna
re~enica; stavljena je ta~ka na mesto gde bi trebalo da stoji ta~ka-zapeta).
ISPRAVNO: Whenever citizens apply to register their vote, they have to go throgh a
very bureaucratic process.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
118 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
BIBLIOGRAFIJA
American Psychological Association (2001). Publication manual of the American
Psychological Association. (5th ed.). NY: Author.
Anderson, James E. (1994). Public policymaking. 2nd
ed. Princeton, NJ; Houghton
Mifflin.
Baar, Kenneth K. (2001). Open competition, transparency and impartiality in local
government contracting out of the public services, in Péteri, Gábor and
Tamás M. Horvath (Eds.). Navigation to the Market: Regulation and compe-
tition in local utilities in Central and Eastern Europe. (pp. 103—139).
Budapest: LGI/OSI. [dostupno na internetu na:
http://lgi.osi.hu/publications/2001/76/Reg-Ch2.PDF]
Bardach, Eugene (1996). The eight step path of policy analyses: A handbook for
practice. Berkeley: Berkeley Academic Press.
Bartle, Phil (2002). Preparing a community development policy paper: Guidelines
for ministry leaders. Preuzeto 9. 4. 2002. sa http://www.scn.org/ip/cds/
cmp/modules/en.pol.htm.
Bazerman, Charles (1985). The informed writer: Using sources in the disciplines
(2nd
ed). Boston: Houghton Mifflin
Berkenkotter, Carol and Thomas N. Huckin (1993). Rethinking genre from a socio-
cognitive perspective. Written Communication, 10:4, 475–509.
Bird, Richard M, Robert D. Ebel and Christine I. Wallich (1995), Fiscal decentral-
ization: From command to the market: in Bird, Richard M, Robert D. Ebel and
Christine I. Wallich (Eds.) Decentralization of the socialist state: Inter-
government finance in transition economies (pp. 1—69), Washington DC,
World Bank [dostupno na internetu na: http://www.wds.worldbank.org. Idite
na SEARCH, ukucajte naziv knjige pa idite na veb stranicu.]
Boston University (2002). International relations Master’s paper guidelines.
Preuzeto 9. 4. 2002. sa http://www.bu.edu/ir/paperguide.html
Breen, Michael P. (1987), Contemporary paradigms in syllabus design. Part II,
Language Teaching, 20:3, 157—174.
DODATAK C
119
Caeti (2002). Policy research paper: Points to ponder. Preuzeto 9. 4. 2002. sa
http://www.unt.edu/cjus/ponderp.htm
De Leon, Peter (1994). Reinventing the policy sciences: Three steps back to the
future, Policy Science 27, 77—95.
Dye, Thomas (1992). Understanding Public Policy (7th
ed.). Englewood Cliffs, NJ:
Prentice Hall.
Gibaldi, Joseph (1995). MLA handbook for writers of research papers (4th
ed.).
NY: The Modern Language Association of America
Hoekman, Bernard M. and Petros C.Mavroidis (1994). Linking competition and
trade policies in Central and eastern European Countries. Policy Research
Working Paper 1346, Washington DC: The World Bank [dostupno na internetu
na: http://www-wds.worldbank.org/ Idite na SEARCH, ukucajte naziv knjige
pa idite na veb stranicu.]
Horváth, István and Alexandra Scacco (2001). From the unitary to the pluralistic:
Fine tuning minority policy in Romania in Biró, Anna-Mária and Petra Kovács
(Eds.). Diversity in action: Local public management of multi-ethnic commu-
nities in Central and Eastern Europe. (pp. 243—271). Budapest: LGI/OSI.
[dostupno na internetu na: http://lgi.osi.hu/publication/2001/18/2-5.PDF]
Howlett, Michael and M. Ramesh (1995). Studying public policy: Policy cycles and
policy subsystems, Toronto, Oxford University Press.
Hutchinson, Tom and Alan Waters (1987). English for specific purposes: A learner-
centred approach, Cambridge: Cambridge University Press.
Hyland, Ken (2000). Disciplinary discourses: Social interactions in academic writ-
ing, London, Longman.
Illich, I. (1971). Deschooling Society. New York: Harper and Row.
Johns, Ann M. (1997). Text, role and context, Cambridge: Cambridge University
Press.
Karbach, Joan (1987). Using Toulmin’s model of argumentation, Journal of
Teaching Writing, 6:1, 81—91.
Knowles.M. (1983). The adult learner: A neglected species, Houston: Gulf
Publishing Company.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
120 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI
Krastev, Ivan (2001). Think tanks: Making and faking Influence. Unpublished Paper
in Open Society Institute Policy Fellows Seminar Notes.
Majone, Giandomenico (1989). Evidence, argument and persuasion in the policy
process, New Haven: Yale University Press.
Miller, Carolyn R. (1984). Genre as social act, Quarterly Journal of Speech, 70,
131—161.
Murphy, Raymond (1994). English grammar in use (2nd ed.) Cambridge: Cambridge
University Press.
Nunan, David (1988). The learner-centred curriculum, Cambridge: Cambridge
University Press.
Ohio University (1998). Components of a technology policy paper, preuzeto 9. 4.
2002. sa http://oak.cats.ohiou.edu/~hill/polpap.htm.
Open Society Institute(1999). The Professional work of policy analysis,
Unpublished, OSI Policy Fellows Seminar Notes.
Pacific Lutheran University (n.d.) Writing your policy papers, Preuzeto 9. 4. 2002.
sa http://plu.edu/~olufsdw/polpapers.html.
Pal, Leslie A. (2000). Context for policy analysis, (neobjavljeno) Open Society
Institute Seminar Notes.
Prior Paul, (1998). Writing/disciplinarity: A sociohistoric account of literate
activity in the academy. Mahwah,NJ: Lawrence Erlbaum.
Russell, David (1997). Rethinking genre in school and society: An activity theory
analysis, Written Communication,14:4, 504—554.
Scott, Gregory M. and Stephan M. Garrison (1995) The political science student
writer’s manual, NJ: Prentice Hall.
Sigismund Huff, Anne (1999). Writing for scholarly publication, Thousand Oaks,
CA: Sage Publications.
Smith, Catherine F. (2000). Writing public policy: A practicum, Technical
Communication Quarterly 9:1:77—92.
Swianiewicz, Pavel (2001). Between active appreciation, passive approval and dis-
trustful withdrawal, in Swianiewicz, Pavel (Ed.) Public perception of local
BIBLIOGRAFIJA
121
governments: Citizens’ perception of local government reform and local
democracy in Central and Eastern Europe (pp. 19—40). Budapest LGI/OSI.
[dostupno na internetu na: http://lgi.osi.hu/publication/2001/75/PP-
Ch1.PDF .]
Swales, John M.(1990) Genre analysis, Cambridge, Cambridge University Press.
Swan, Michael (1996). Practical English Usage (2nd
ed.). Oxford, Oxford University
Press.
The University of Washington (2001). requirements for BLS 421 (Fall 2001) Prof
Collins. Preuzeto 9. 4. 2002. sa http://faculty.washington.edu/swcollin/
courses/bis421/requirements.htm
University of Chicago (1993). The Chicago manual of style (14th
ed.), Chicago, The
University of Chicago Press.
Vince, Michael (1994). Advanced language practice, Oxford: Heinemann English
Language Teaching.
Widdowson, H.G. (1998). Communication and community, The pragmatics of ESP.
English for Specific Purposes, 17:1, 3—14.
PISANJE DELOTVORNIH PREDLOGA ZA JAVNU PRAKTI^NU POLITIKU
122 INICIJATIVA ZA REFORMU LOKALNE UPRAVE I JAVNIH SLU@BI