1

David Mandić

Povijest hrvatskoga jezika

Naglasni sustav

-- skripta --

Pula, 2008.

2

NAGLASNI SUSTAV

Razvoj naglasnih sustava hrvatskih govora može se pratiti tek od općeslavenskoga doba

naovamo, jer ranije je stanje gotovo nemoguće rekonstruirati. Naglasni su sustavi većine

hrvatskih govora razmjerno arhaični; naime, od općeslavenskoga su doba do danas pretrpjeli

prilično malo bitnijih promjena.1

Poteškoće pri proučavanju povijesnoga razvoja naglasnih sustava proizlaze iz činjenice da

se naglasak u pismu uglavnom ne bilježi, pa su nam većinom poznati tek suvremeni naglasni

sustavi. Ipak, poznati su i neki stariji sustavi, zabilježeni u ranim akcentuiranim ili djelomično

akcentuiranim tekstovima (npr. u nekim staroruskim tekstovima, hrvatskoj gramatici Bartola

Kašića s početka 17. stoljeća itd.).

Općeslavenski naglasni sustav nije posvjedočen, pa nije moguće znati kakav je točno bio.

Ipak, on se može prilično uvjerljivo rekonstruirati na temelju sustavâ suvremenih slavenskih

govora (osobito ruskih te zapadnih južnoslavenskih, među koje spadaju i hrvatski).

U naglasnim sustavima mnogih hrvatskih govora postoje opreke po duljini (kvantiteti)

samoglasnika, što se može promatrati i kao svojstvo samoglasnika, a ne naglaska (mada je

često povezano s njim). Duljinu samoglasnika označavamo dvotočkom iza samoglasnika (a:)

ili crtom iznad samoglasnika (ā). Usporedi:

a: - a ka:da (za kupanje) – kada (upitna riječ) o: - o mo:re (voda) – more (npr. noćne more) u: - u ku:piti (novcem) – kupiti (sakupljati) Drugo je obilježje mnogih hrvatskih naglasnih sustava ton, dakle promjena visine glasa

tijekom izgovora. Obično se kaže da postoji uzlazni i silazni ton, premda se u stvarnosti

(dakle na fonetskoj razini) ostvaruju (izgovaraju) i drugačiji tonovi.

U suvremenom standardnom hrvatskom jeziku postoje četiri tzv. naglaska, koji su zapravo

kombinacije tona i duljine samoglasnika. To su kratki silazni, kratki uzlazni, dugi silazni i

dugi uzlazni naglasak. Dugi se samoglasnici mogu ostvariti i u slogovima iza naglašenoga.

Ta se duljina naziva zanaglasnom duljinom.

1 Općeslavenskim se naziva razdoblje tijekom kojega se slavenski prajezik raspao na niz dijalekata od kojih su potom nastali zasebni slavenski jezici. Ono je počelo krajem seobâ naroda u 6. i 7. stoljeću, a završilo je u 10. stoljeću. Nakon toga vremena govorimo o zasebnim jezicima, kao što su (staro)ruski, (staro)poljski itd.

3

KU: nòga, ljepòta KS: no ge (mn.), vidjeti DU: rúka, prespávati DS: rûke (mn.), prâse ZD: nògōm, rúkōm, kožōm, strâžōm, prèspāvām Gotovo se svi današnji hrvatski govori odlikuju tzv. slobodnim naglaskom. To znači da

bilo koji slog u riječi može biti naglašen. Veoma rijetki govori imaju tzv. vezani naglasak,

dakle, mjesto naglaska u njima je određeno u odnosu na granicu riječi.2

Naglasni se sustav sa slobodnim naglaskom te oprekama po duljini i tonu rekonstruira i za

općeslavenski, premda između njega i današnjih hrvatskih sustava postoje mnoge razlike. Te

su razlike rezultat različitih naglasnih promjena koje su tijekom vremena zahvaćale pojedine

hrvatske govore.

Općeslavenski naglasni sustav

Naglasni sustav koji je postojao u općeslavenskom razdoblju nije nam poznat, jer na tom

jeziku nemamo nikakvih, a kamoli akcentuiranih tekstova. On se tek može rekonstruirati, na

temelju nama poznatih naglasnih sustava, uglavnom suvremenih govora.

Kao i u suvremenom hrvatskom jeziku, i u općeslavenskom su razdoblju postojale opreke

po duljini samoglasnika. Dakle, postojala je razlika između dugih i kratkih samoglasnika.

Kratki: nebo, oko, sъnъ (= san), konjь… Dugi: mę:so, tě:lo, klju:čь, ko:tъ (= kut)… Ta se opreka mogla ostvariti i u nenaglašenom položaju, tj. postojali su i nenaglašeni dugi

samoglasnici (mjesto naglaska označeno je znakom ' ispred naglašenoga sloga):

Zanaglasna duljina: *'kora:kъ, *'nosi:te… Prednaglasna duljina: *ro:'ka, *zi:'ma… Obje: *ču:'vajo:tь (= čúvajū)… Također, postojale su opreke po tonu, premda se katkada ne zna o kakvom je točno tonu

riječ. Kombinacije duljine i tona tvorile su sljedeće «naglaske»:

2 Vezani naglasak ima, na primjer, francuski jezik, u kojem je uvijek naglašen zadnji slog u riječi. Od hrvatskih govora vezani naglasak imaju neki kajkavski govori u Podravini. U njima je naglasak uvijek na zadnjem slogu riječi ako je taj slog dug, a na predzadnjem ako je zadnji slog kratak: 1. dugi zadnji slog: kolâč, letîm; 2. kratki zadnji slog: 2. je zik, jagoda, mlāti ti, mêso.

4

Praslavenski akut: *krava, *sy rъ, *języ kъ, *viděti, *nositi… Cirkumfleks: *sŷnъ, *grâdъ, *męso, A.jd. *rôko, *glâvo… Kratki: 1. *vòlja, *kònjь, *nogà, *però… 2. *oko, *nebo, *polje, A.jd. *nogo, *vodo… Novi akut: *sũša, *kljũčь, G.mn. *glãvъ, 2.mn. prez. *pĩšete… Treba imati na umu da se u suvremenom hrvatskom naglasak tih primjera često razlikuje

od općeslavenskoga (npr. primjeri s praslavenskim akutom). Kod nekih pak primjera nikakvih

promjena u naglasku nije bilo (npr. primjeri s cirkumfleksom ili 2. kratkim naglaskom).

Oba akuta i cirkumfleks bili su dugi, to jest pojavljivali su se samo u slogovima s dugim

samoglasnicima. Oba su se kratka, naravno, mogla pojaviti samo na slogovima s kratkim

samoglasnicima.

Točna fonetska priroda praslavenskoga akuta nije poznata jer taj «naglasak» nije očuvan

ni u jednom suvremenom slavenskom govoru. Dakle, ne zna se kako se on izgovarao.

Između dvaju kratkih «naglasaka» u izgovoru najvjerojatnije nije bilo razlike, tj. zvučali

su isto. Stoga bi se mogli i označavati istim znakom. Međutim, obično se bilježe različito jer

je postojala razlika u njihovu «ponašanju» u nekim uvjetima (vidi niže). Prvi se kratki katkada

naziva kratkim novim akutom, a drugi kratkim cirkumfleksom.

Cirkumfleks i drugi kratki naglasak (tj. kratki cirkumfleks) mogli su se ostvariti samo u

prvom slogu riječi. Štoviše, ako je ispred riječi stajala prednaglasnica, naglasak se ostvarivao

na prvom slogu prednaglasnice:

*grâdъ *vъ grādъ *prědъ grādomь *i prědъ grādomь *rôko *za rōko *nebo *na nebo *ni na nebo To bi se moglo prikazati i na sljedeći način, pri čemu znak ' pred nekim slogom označuje

mjesto naglaska na tom slogu:

'gra:dъ 'vъ gra:dъ 'prědъ gra:domь 'i prědъ gra:domь

'ro:ko 'za ro:ko 'nebo 'na nebo 'ni na nebo

5

Dakle, duljina samoglasnika uvijek je ista, ali mjesto naglaska uvijek je na prvom slogu

prozodijske riječi!3

Ta je pojava – koja je poznata kao JAKO PRENOŠENJE NAGLASKA – očuvana i u

mnogim današnjim štokavskim i čakavskim govorima te u hrvatskom standardnom jeziku,

iako je danas mnogo rjeđa nego što je bila u općeslavenskom: u grād, za rūku, na nebo (u

nekim govorima postoje i izrazi kao pre ko grāda, i u grād, i pred grādom i sl.).

Ostali naglasci (PS akut, novi akut i prvi kratki) nisu bili podložni takvomu prenošenju:

*za kravo, *otъ sũšę, *na kòžo!

Cirkumfleks i kratki naglasak bili su silazni po tonu.4 Tako je i u suvremenom hrvatskom.

Prikaže li se vrhunac visine naglaska slovom H, kratak samoglasnik znakom x, a dug dvama

znakovima x, te je naglaske moguće prikazati i na sljedeći način:

Zagradama su označeni slogovi. Vrhunac visine (H) ostvaruje se na samom početku riječi

(kod dugoga samoglasnika na njegovu prvom dijelu), a visina prema kraju riječi opada. To

daje dojam silaznosti.

Novi akut je bio uzlazan po tonu, a pojavljivao se, uz ostalo, u sljedećim uvjetima:

1. u dugom slogu pred poluglasom (ъ, ь): *kljũčь, *kõtъ (= kut), G.jd. *crъ�kъve…

2. kod mnogih ja-osnova: *sũša, *strãža…

3. u L. i I.mn. o/jo-osnovâ: L.mn. *kljũčīhъ, I.mn. *kljũči…

4. kod određenih oblika nekih pridjeva i kod rednih brojeva: *mõdryi (= mudri); *devẽ tyi

(= deveti)...

5. u prezentskoj osnovi nekih glagola: 2.mn. prez. *hrãnīte, *pỹtāte…

Čini se da je tu naglasak ranije bio na sljedećem slogu te se potom povukao na prethodni

slog. Osobito je to vjerojatno kod primjerâ prve skupine – naglasak je u ranijem razdoblju tu

bio na poluglasu, koji je kasnije «oslabio» i izgubio naglasak. Usporedi:

3 Prozodijska riječ (ili izgovorna cjelina) je skupina riječi koja se izgovara s jednim naglaskom, kao jedna riječ. 4 Vjerojatno su oba kratka naglaska bila silazna i među njima nije bilo razlike. To znači da u kratkim slogovima nije bilo tonskih opreka, već su one postojale samo u dugim slogovima.

6

N.jd. *kljũčь ranije: *kljūčь� G.jd. *kljūčà *kljūčà D.jd. *kljūčù *kljūčù N.mn. *kljūčì *kljūčì L.mn. *kljũčīhъ *kljūčîhъ

Vidi se da je ranije naglasak u svim oblicima bio na gramatičkom nastavku, a potom se u

nekim oblicima povukao na prethodni (dugi) slog, čime je nastao novi akut.

Prikažemo li kratak samoglasnik znakom x, dug dvama znakovima x, a vrhunac visine

naglaska slovom H, ta se pojava može ovako prikazati:

Isprekidana crta simbolizira prelazak visokoga tona na prethodni slog, a precrtana crta

gubljenje toga tona na ranije naglašenom slogu. Budući da je tim pomicanjem vrhunac visine

prešao na drugi dio dugoga samoglasnika (što je logično jer je taj dio bliži staromu mjestu

naglaska), novi se naglasak opaža kao uzlazni ton (novi akut).

Promjenjive su riječi u općeslavenskom mogle pripadati jednomu od dvaju naglasnih

tipova. To su:

1. nepomični naglasni tip (tzv. naglasne paradigme a i b)

2. pomični naglasni tip (tzv. naglasna paradigma c)

Riječi pomičnoga naglasnog tipa (naglasne paradigme c) imale su u jednim oblicima

naglasak na zadnjem (katkad na predzadnjem) slogu, a u drugim oblicima naglasak na prvom

slogu. Potonji su oblici uvijek imali cirkumfleks ili 2. kratki naglasak (kratki cirkumfleks).

N.jd. *nebo *polje *nogà *rōkà A.jd. *nebo *polje *nogo *rôko N.mn. *nebesà *poljà *nogy *rôky 1.jd. prez. *ljûbljo *sъ tvorjo (= volim, učinim) 2.mn. prez. *ljubītè *sъtvorītè (= volite, učinite) Ako je ispred oblikâ s početnim naglaskom stajala prednaglasnica, naglasak se, naravno,

ostvarivao na njoj (tzv. jako prenošenje naglaska):

7

*na polje, *na nebo, *na nogo, *vъ rōko, *ni vъ rōko *ne ljūbljo, *ne sъtvorjo

Riječi nepomičnoga naglasnog tipa imale su u svim oblicima naglasak na istom slogu

(uz malobrojne izuzetke). To nikada nije bio cirkumfleks ili 2. kratki naglasak! Riječi kojima

je naglašen bio neki od slogova osnove pripadale su naglasnoj paradigmi a:

N. *syrъ *potòkъ *vòlja *sũša G. *syra *potòka *vòlję *sũšę D. *syru *potòku *vòlji *sũši 1.jd. prez. *viďo 2.mn. prez. *vidīte Ako je pak naglasak u svim oblicima bio na gramatičkom nastavku, riječ je pripadala

naglasnoj paradigmi b:

N. *ženà *però G. *ženỳ *perà I. *ženòjo *peròmь Naglasnoj paradigmi b (dakle nepomičnomu tipu) pripadale su i riječi s kao: N.jd. *kljũčь *kònjь ranije: *kljūčь� *konjь� G.jd. *kljūčà *konjà D.jd. *kljūčù *konjù L.mn. *kljũčīhъ *kònjīhъ *kljūčîhъ *konjîhъ Kod njih se, naime, u ranijem razdoblju naglasak u svim oblicima nalazio na nastavku, a

povučen je sa slabih jerova i dugih samoglasnika. Ako je povučen na prednaglasnu duljinu,

nastao je novi akut (vidi i gore); a ako je povučen na kračinu, nastao je 1. kratki naglasak (tzv.

kratki novi akut).

* * *

Opisani naglasni sustav ne postoji ni u jednom posvjedočenom govoru (dakle, govoru koji

možemo čuti ili na njemu postoje akcentuirani tekstovi). Tijekom općeslavenskoga razdoblja

zahvatila ga je jedna promjena: gubljenje praslavenskoga akuta, što je dovelo do postanka tzv.

STAROGA TRONAGLASNOG SUSTAVA, od kojega su se potom razvili naglasni sustavi

svih suvremenih hrvatskih idioma.

8

Stari tronaglasni sustav

Tijekom općeslavenskoga je razdoblja nestao praslavenski akut. U to je doba, naime, u

slogovima s tim «naglaskom» skraćen samoglasnik, čime je praslavenski akut prešao u kratki

naglasak. Taj se novi kratki naglasak u izgovoru najvjerojatnije ni po čemu nije razlikovao od

dvaju starijih kratkih naglasaka, pa ih odsad sva tri bilježimo istim znakom, npr. a.

Nekadašnji PS akut: *krava, *sy rъ, *językъ, *viděti, *nositi… 1. kratki naglasak: *volja, *konjь, *potokъ, *noga, *pero… 2. kratki naglasak: *oko, *ne bo, *polje, A.jd. *nogo, *vodo… Naravno, samo se 2. kratki naglasak mogao ostvariti na prednaglasnici (premda su se sva

tri izgovarala isto):

*za kravo *za voljo

ali:

*na oko, *na polje, *po vodo... Uz taj kratki naglasak postojali su još novi akut (*sũša, *kljũčь) i cirkumfleks ili dugi

silazni naglasak (*sŷnъ, *grâdъ, *męso).

I dalje su postojale nenaglašene duljine: prednaglasne (*zīma) i zanaglasne (*pamē tь).

Također, i dalje su postojale tri naglasne paradigme (a, b i c).

Krajem općeslavenskoga razdoblja u govorima od kojih su se razvili hrvatski dijalekti

nestali su nosni samoglasnici te glas y. Nešto kasnije izgubili su se i poluglasi, a u većini

govora i glas jat (ě). Stoga će se nadalje primjeri navoditi u skladu s tim promjenama.

Stari tronaglasni sustav očuvan je do danas u mnogim hrvatskim čakavskim i kajkavskim

te u nekim staroštokavskim slavonskim govorima. U nekima su od njih nestale zanaglasne ili

prednaglasne ili pak sve nenaglašene duljine. Često se to dogodilo samo djelomično.

To je, dakle, najstariji posvjedočeni slavenski naglasni sustav.

Stariji tronaglasni sustav

U nekim je govorima novi akut u nekim uvjetima zamijenjen cirkumfleksom (tzv. dugim

silaznim naglaskom). To se najčešće dogodilo u jedinom ili zadnjem slogu riječi:

9

kũt > kût kljũč > kljûč čuvãr > čuvâr pedesẽt > pedesêt 3.jd. prez. letĩ > letî

ali: sũša, L.mn. kljũčīh, 2.mn. prez. napĩšete... Naglasni sustav u kojem se zbila ta promjena naziva se starijim tronaglasnim sustavom.

On danas postoji npr. u nekim čakavskim govorima na riječkom području.

Uzrok zamjene akuta (uzlaznoga tona) silaznim naglaskom u zadnjem slogu vjerojatno je

težnja da riječi završavaju silaznom, a ne uzlaznom intonacijom. Ovako se otprilike kreće

tonska krivulja u izgovoru riječi sũša, kljũčīh, pedesẽt i pedesêt. Vidi se da samo treći primjer

završava uzlaznom intonacijom, što je prelaskom akuta u silazni naglasak u zadnjem slogu

riječi nestalo.

Kao i mnogi govori sa starim tronaglasnim sustavom, i neki su govori sa starijim

tronaglasnim sustavom (bar djelomično) izgubili nenaglašene duljine.

Također, tri naglasne paradigme opisane u dijelu o općeslavenskom sustavu postoje i u

ovim govorima.

Prelazak akuta u cirkumfleks može se prikazati na sljedeći način (dva iksa predstavljaju

dug samoglasnik):

Dakle, vrhunac visine (visoki ton, H) prelazi s drugoga dijela sloga na prvi. Budući da

nakon vrhunca visina prema kraju sloga opada, to se opaža (čuje) kao silazni ton (tj. silazni

naglasak).

Stariji dvonaglasni sustav

U nekim je govorima novi akut prešao u cirkumfleks (dugi silazni naglasak) u svim

položajima. Time je akut u tim govorima nestao te su ostala samo dva «naglaska»: kratki i

dugi silazni. U tim govorima, dakle, nema opreka po tonu, već samo po duljini samoglasnika.

10

kũt > kût; kljũč > kljûč; čuvãr > čuvâr; pedesẽt > pedesêt; 3.jd. prez. letĩ > letî... ali i: sũša > sûša; L.mn. kljũčīh > kljûčīh; 2.mn. prez. napĩšete > napîšete... Ta se promjena, naravno, nije dogodila preko noći. Akut se postupno zamjenjivao dugim

silaznim naglaskom – u nekim riječima ranije, u nekima kasnije – i neko su vrijeme bili tek

fonetske inačice jednoga «dugog naglaska». Dakle, tada je bilo nevažno je li netko izgovorio

npr. sũša ili sûša. Tako je i danas u nekim čakavskim govorima.

Opet, i neki su govori sa starijim dvonaglasnim sustavom izgubili neke ili sve nenaglašene

duljine. Također, i tu se čuvaju tri stare naglasne paradigme. U nekim se govorima očuvalo i

jako prenošenje naglaska kod riječi pomičnoga tipa (tj. naglasne paradigme c).

grâd – u grād ili va grād pamēt – na pamēt

vodu – na vodu

ali: za kravu; od sûšē; na volju – jer te riječi pripadaju nepomičnomu naglasnom tipu. U istarskim čakavskim govorima to pomicanje nije očuvano (osim u nekim malobrojnim

izrazima). Nema ga ni u kajkavskom. U štokavskom i u ostalim čakavskim govorima ono se

pak bar donekle čuva.

Stariji jednonaglasni sustav

U nekim je govorima potpuno izgubljena opreka po duljini (kvantiteti) samoglasnika. Za

njih se često kaže da imaju «samo jedan naglasak». Takvi su npr. govori mnogih mjesta oko

Buzeta u sjevernoj Istri. Tu je važno samo mjesto naglaska (može se označiti crticom ispred

naglašenoga sloga):5

'pjæć < pêć 'gyšćerica < gu šćerica 'jydi < ljûdi 'slαno < slâno i'mẹli < imẹ li (= imali) gu'vædu < gove do re'kli < rekli ču'vẹk < č(l)ovẹk z u'nẹn < z onẹ m (= s onim) pripra'vjαw < priprāvljãl (= pripravljao)

5 Primjeri su iz govora gradića Roča (u sjevernoj Istri). Glas ć je tu palatalni okluziv („jako meko ć“), y je prednji zaobljeni samoglasnik (kao njemačko ü), α je stražnji niski samoglasnik, æ je prednji niski samoglasnik; ẹ (odraz jata, ě) izgovara se kao samoglasnik između e i i; w je usneni sonant (kao u engleskom).

11

* * * Kako se vidi iz primjerâ, svi stari(ji) naglasni sustavi čuvaju staro mjesto naglaska, koje

je naslijeđeno iz općeslavenskoga. Tek su ostala obilježja sustava (duljina i/ili ton) pretrpjela

neke promjene. Za razliku od toga novi(ji) se naglasni sustavi odlikuju pomacima naglaska

koji su djelovali tijekom vremena u većoj ili manjoj mjeri. U njima je, dakle, staro mjesto

naglaska tek djelomično očuvano. Stari sustavi nemaju nikakvih sustavnih promjena, dok u

starijima takve promjene postoje (npr. dosljedno gubljenje akuta u zadnjem slogu riječi ili

pak u svim položajima). Isto tako, kod novijih je sustava naglasak pomaknut sa staroga

mjesta samo u nekim uvjetima, dok se kod novih to dogodilo svugdje gdje je bilo moguće.6

Noviji tronaglasni sustavi

Postoji nekoliko vrsta novijih tronaglasnih sustava, a svi se, naravno, odlikuju pomakom

naglaska u nekim uvjetima. Naglasak se gotovo uvijek pomicao ulijevo, dakle prema početku

riječi.7 U svim tronaglasnim sustavima postoje jedan kratki i dva duga naglaska.

Noviji je tronaglasni sustav u mnogim slučajevima nastao od starijega dvonaglasnog

sustava pomicanjem naglaska na prethodni slog riječi, uglavnom sa zadnjega kratkog

otvorenog sloga. U mnogim se govorima pritom duljio kratak samoglasnik u slogu na koji je

pomaknut naglasak (to je tzv. kanovačko duljenje). Tim je pomicanjima nastao naglasak

jednak novomu akutu.

Bez pomaka: nebo, vodu, nositi, život, nārod...

dân, môre, sûša, napîšete, čuvâr, letîš...

S pomakom: zīma , kljūči, letīte... > zĩma, kljũči, letĩte...

voda, selo, konji, dobrota... > võda, sẽlo, kõnji, dobrõta...

U nekim se govorima naglasak povukao i sa zatvorenoga sloga: život, nārod... > žĩvot, nãrod...

6 Naravno, i tu ima izuzetaka, ali se ne uzimaju u obzir jer je uglavnom riječ o rubnim pojavama (vidi niže). 7 Pomicanje naglaska prema kraju riječi postoji u nekim kajkavskim govorima. U nekim je zagorskim govorima 2. kratki naglasak prenesen na sljedeći slog, npr. bednjanski eblaôk (od oblâk < oblāk); što je uobičajena pojava u slovenskom. To se dogodilo veoma davno, možda još u općeslavenskom razdoblju.

12

U nekim se govorima povukao i s unutarnjih kratkih slogova (osobito na prednaglasnu

duljinu):

plātiti, napīsati... > plãtiti, napĩsati...

Takve naglasne sustave imaju čakavski govori jugozapadne Istre.

I u tim se govorima čuvaju stare tri naglasne paradigme, samo što kod pomične naglasne

paradigme (c) često više nije riječ o pomicanju naglaska, već o promjeni tona, npr. stari odnos

između N.jd. rūka, noga i A.jd. rûku, nogu sada je zbog povlačenja naglaska preoblikovan u

odnos rũka, nõga – rûku, nogu.

Noviji dvonaglasni sustavi

Noviji dvonaglasni sustavi veoma su slični novijim tronaglasnim sustavima, a glavna je

razlika to što se u novijim dvonaglasnim sustavima u slogovima na koje je pomaknut naglasak

ne ostvaruje akut, već silazni ton. Vjerojatno je najprije pomicanjem nastao akut, a potom je

taj akut prešao u silazni ton. Dakle, razvoj je mogao teći ovako: zīma > zĩma > zîma. Takvi su

sustavi danas sve češći u južnoj Istri, osobito u selima koja su bliže Puli, pa se pod utjecajem

gradskoga govora tu polako gube tonske opreke (između akuta i silaznoga tona).

Dakle, ti se govori odlikuju djelomičnim pomicanjem naglaska sa staroga mjesta koje je u

konačnici rezultiralo postankom silaznoga tona. To pak znači da u njima postoje samo kratki i

dugi silazni naglasak. Neki od tih govora imaju i nenaglašene duljine.

Noviji jednonaglasni sustav

Noviji se jednonaglasni sustav odlikuje djelomičnim pomakom naglaska sa starih položaja

i nepostojanjem opreka po duljini samoglasnika. Takvi su govori nekih gradova (Rijeke, Pule,

Karlovca, Zagreba...), ali i neki seoski govori (npr. mnogi u Međimurju).

U tim je govorima bitno samo mjesto naglaska. Kao i kod starijih jednonaglasnih sustava,

naglasak se i tu može označiti crticom ispred naglašenoga sloga (ovdje se uspoređuju primjeri

iz novijega jednonaglasnog s onima iz staroga tronaglasnog sustava):

'konj, 'oko, 'riba < konj, oko, riba

'dan, 'more, 'ljudi < dân, môre, ljûdi

'žena, 'ruka, 'konji < žena, rūka, konji na'pisati, pre'skočiti < napīsa ti, preskočiti

13

ču'var, gospo'dar < čuvãr, gospodãr

* * *

U opisanim dvonaglasnim i jednonaglasnim sustavima naglasak nije dosljedno pomaknut

sa staroga mjesta, tj. u nekim uvjetima pomaka nije bilo. Stoga se ti sustavi nazivaju novijima,

a ne novima.

Noviji četveronaglasni sustavi

Noviji se četveronaglasni sustavi odlikuju nedosljednim povlačenjem naglaska, čime su

nastala dva nova uzlazna naglaska, dugi i kratki. Je li naglasak dug ili kratak, ovisi o duljini

samoglasnika u novonaglašenom slogu. Takvi su se sustavi uglavnom razvili od starijih

dvonaglasnih sustava, povlačenjem naglaska na prethodni slog u raznim uvjetima. U mnogim

se takvim govorima nije povlačio naglasak s dugoga sloga (tj. dugi silazni naglasak).

Bez pomaka: nebo, mêso

napîšēte/napîšete, zapâmtīte

čuvâr, gospodâr

S pomakom:

noga , dobrota, selo, konji > nòga, dobròta, sèlo, kònji

jezik, potok > jèzik, pòtok

govedo, preskočīm > gòvedo, prèskočīm

zīma, rūka, napīši > zíma, rúka, napíši

nārod, mūdrost > národ, múdrost

nārodi, mūdrosti, pīšite > národi, múdrosti, píšite

Gdjegdje je naglasak povučen i sa zadnjega dugog sloga: čuvâr, gospodâr, letîš > čùvār,

gospòdār, lètīš. U takvim se govorima naglasak na starom mjestu očuvao samo na nezavršnim

dugim slogovima i na početku riječi (odakle se i nije imao kamo prenositi).

U takvim govorima obično postoje zanaglasne duljine (pamēt, zapâmtīte). Čuvaju se i tri

stare naglasne paradigme, premda im je zbog povučenoga naglaska opis nešto složeniji nego

kod starijih sustava.

Novi su uzlazni naglasci nastali djelomičnim prenošenjem, to jest na prethodni se slog

povukla samo naglasna silina, dok je visina ostala na starom mjestu. Stoga je naglašeni slog tu

14

nešto niži od sljedećega sloga. To se može prikazati na sljedeći način (zvjezdica označava

mjesto naglaska, tj. jači, glasniji izgovor sloga; a slovo H označava vrhunac visine u riječi):

Na primjer, riječi vòda, dobròta i zíma mogu se ovako prikazati:

Kod silaznih se naglasaka pak vrhunac visine nalazi u naglašenom slogu, i to kod dugoga

silaznog naglaska negdje pri početku sloga (vidi gore).

Noviji peteronaglasni sustavi

Takvi naglasni sustavi nastaju od starog ili starijeg tronaglasnog sustava, nedosljednim

povlačenjem naglaska (najčešće sa zadnjega kratkog otvorenog sloga) na prethodni slog. Kao

i kod novijih četveronaglasnih sustava, i tu povlačenjem nastaju dva nova uzlazna naglaska.

Budući da u tim sustavima postoji i akut, oni imaju pet «naglasaka».

Bez pomaka:

nebo, potoci, nārod(i), 2.mn. imptv. napīšite grâd, mêso, zapâmtīte, 2.jd. prez. kopâš pũt, sũša, prepĩšete, gospodãr, I.jd. trāvõm

S pomakom:

voda, konji, pero, dobrota, donesi > vòda, kònji, pèro, dobròta, donèsi zīma, pīsmo, gospodāri, 2.jd. imptv. napīši > zíma, písmo, gospodári, napíši

U tim govorima često postoje prednaglasne (napīši te; trāvõm) i zanaglasne duljine (korāk,

pa mēt, hrãnīm). Čuva se i razlika među trima naglasnim paradigmama, premda je nekadašnja

pomičnost naglaska djelomično odražena kao promjena tona:

N.jd. glāva – A.jd. glâvu sada: gláva – glâvu I.jd. glāvõm – N.mn. glâve glāvõm – glâve

15

Dakle, sada se umjesto po mjestu naglaska (na nastavku ili na prvom slogu) neki oblici

razlikuju po tonu (uzlazni na prvom slogu – silazni na prvom slogu).

* * *

Razlika između triju dugih naglasaka odraz je odnosa u položaju naglasne siline i vrhunca

visine u riječi. Kod silaznoga je naglaska vrhunac visine (H) na početku naglašenoga sloga,

kod akuta bliže kraju naglašenoga sloga, a kod uzlaznoga naglaska na sljedećem slogu.

Na primjer: grâd (G.jd. grâda), tũći (ili tũć), zíma

Uzlazni naglasak uglavnom ne može stajati na zadnjem slogu riječi, jer iza mora biti bar

još jedan slog, na kojem je vrhunac visine. Kretanje tona u tim primjerima može se prikazati

otprilike ovako (u sva je tri, dakle, naglašen prvi slog, tj. on se jače čuje):

Kod primjerâ grâd i tũć, naravno, nema drugoga dijela krivulje, jer nema ni drugoga

sloga.

Novi četveronaglasni sustav

Novi četveronaglasni sustav (također se naziva novoštokavskim naglasnim sustavom)

svojstven je većini današnjih štokavskih govora, ali i hrvatskomu standardnom jeziku. Razvio

se od starijega dvonaglasnog sustava dosljednim povlačenjem naglaska na prethodni slog u

svim uvjetima. Na novonaglašenom su slogu nastala dva nova uzlazna naglaska. Zanaglasne

se duljine uglavnom (barem djelomično) čuvaju, dok prednaglasnih nema jer se na njih

povukao naglasak.

16

Bez pomaka: konj, ne bo, korāk, prijatelj, dân, môre, spâvām

S pomakom:

noga , selo, jezik, potok > nòga, sèlo, jèzik, pòtok

dobrota, životi > dobròta, živòti

govedo, jezici > gòvedo, jèzici

čuvâr, letî(m) > čùvār, lètī(m)

gospodâr > gospòdār

djevôjka, nahrânī(m) > djèvōjka, nàhrānī(m)

zīma, rūka, nārod > zíma, rúka, národ

gospodāri, napīši > gospodári, napíši

napīšite > napíšite

rūkôm, trūbîm > rúkōm, trúbīm

Ako je pred riječju s početnim naglaskom stajala prednaglasnica, naglasak je prenesen na

nju. To se naziva SLABIM PRENOŠENJEM NAGLASKA (jer je prenesena samo silina, ali

ne i vrhunac visine).

kuću – ù kuću

kućē – isprèd kućē

sûšē – òd sūšē

vidīte – nè vidīte

U današnje su vrijeme pomicanja naglaska na prednaglasnicu (i slabo i jako) mnogo rjeđa,

osobito u standardnom jeziku. Najbolje su očuvana u južnijim govorima.

Novi se četveronaglasni sustav od ostalih četveronaglasnih sustava razlikuje po tome što

je povlačenje u njemu provedeno dosljedno. To znači da je naglasak prešao na prethodni slog

gdje je god bilo moguće – dakle svugdje osim na početku riječi, jer se odatle nije imao kamo

pomaknuti (osim ako je ispred riječi prednaglasnica). Stoga u tim govorima silazni naglasak u

pravilu može stajati samo u prvom slogu riječi (jer je inače naglasak prešao na prethodni slog

i postao uzlazan), a zadnji slog ne može biti naglašen (jer naglasak na njega nije imao odakle

doći). Unutar riječi pak naglasak je uzlazan, a na početku može biti i uzlazan i silazan.

Ipak, u većini novoštokavskih govora postoje izuzeci od tih pravila, koji su, međutim,

uglavnom ograničeni na rubne skupine riječî (ili oblikâ) pa se ne smatraju bitnima. Jednu od

najznačajnijih skupina izuzetaka čine oblici genitiva množine imenica naglasne paradigme b

(= nekoć naglasak na nastavku) s nepostojanim a:

kamíčak (od *kamīčak) kamíčka (od *kamīčka) kamíčci (od *kamīčci)

17

ali bez prenošenja: kamîčākā (uz rjeđe kàmīčākā) Izuzeci su i mnoge tuđice, u kojima je, osobito u standardnom jeziku, moguć i završni

naglasak: sakô, kupê, rokokô (uz sàkō...).

U novoštokavskim se govorima također čuvaju ostaci triju naglasnih paradigmi. Međutim,

zbog povlačenja naglaska stanje je mnogo složenije nego u govorima sa stari(ji)m sustavima.

Nekadašnje su razlike po mjestu naglaska tu često odražene kao tonske alternacije, npr.:

Nagl. paradigma a Nagl. paradigma b Nagl. paradigma c

N.jd. krava, sûša sèstra, tráva (od sestra, trāva) nòga, gláva (od noga, glāva) G.jd. kravē, sûšē sèstrē, trávē (od sestrê, trāvê) nògē, glávē (od nogê, glāvê) A.jd. kravu, sûšu sèstru, trávu (od sestru, trāvu) nogu, glâvu N.mn. krave, sûše sèstre, tráve (od sestre , trāve) noge, glâve

Kod nekih riječi naglasne paradigme c postoje i alternacije mjesta naglaska: N.jd. je zero,

N.mn. jezèra (od jezera); što je u današnje vrijeme uobičajeno tek u nekim dijalektima, a

inače je rijetko.

* * *

Dakle, od općeslavenskoga razdoblja do danas u naglasnim su sustavima raznih hrvatskih

govora djelovale slične promjene, ali na različite načine. Najčešće su promjene:

1. prelazak akuta u silazni naglasak (tj. pomak vrhunca visine unazad, na početak sloga)

2. povlačenje naglaska na prethodni slog (također pomak unazad!, prema početku riječi)

3. kraćenje duljinâ, tj. dugih samoglasnika (nenaglašenih i pod naglaskom)

Prelaskom akuta u silazni naglasak ponajčešće od tronaglasnih nastaju dvonaglasni

sustavi. Povlačenjem naglaska na prethodni slog može iznova nastati akut ili pak noviji

uzlazni naglasak (pri čemu se potonji očituje na dugim i na kratkim slogovima). Kraćenje

nenaglašenih duljina česta je pojava i u nekim je govorima bila veoma dosljedna pa su

nenaglašene duljine potpuno izgubljene, dok je u nekim govorima sporadična ili je zahvatila

samo prednaglasne ili samo zanaglasne duljine. Kraćenje i u naglašenom slogu rezultiralo je

postankom jednonaglasnih sustava.

Te su se promjene, pored ostalih, odvijale različitim redoslijedom te u raznim omjerima i

kombinacijama, što je konačno dovelo do začuđujuće raznolikosti među naglasnim sustavima

današnjih hrvatskih govora.