misije u godini vjere 1 misijski pastoral u godini vjere dragi svećenici, redovnici i...

1

Misije u Godini vjere

2

IMPRESUM SADRŽAJ

Radni listovi za Svjetski dan misija 2012.

Glavni urednik: Vlč. Antun Štefan

Zamjenik glavnog urednika: Don Ivan Štironja

Suradnici: dr. Milan Šimunović, Vlč. Marko Kovač, s. Tea Ana Juratović, s. Marijana Cvi-tanović, s. Mirjam Bubnić, p. Piotr Palowski, Lidija Miler, Sanda Blokar, Veronika Ćaćić

Grafička urednica: Ines Sosa Meštrović

Izdavač i nakladnik: Nacionalna uprava Papinskih misijskih djelau Republici Hrvatskoj Nova Ves 4, 10000 Zagrebtel: + 385 (0) 1 46 69 253

Nacionalna uprava Papinskih misijskih djelau Bosni i HercegoviniKaptol 32, 71000 Sarajevotel: + 387 (0) 33/66 78 89

Tisak: MMV-94

Riječ urednika 3 Misijski pastoral u Godini vjere

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan misija 4Naša tema: 11

• Misijska svijest pokazatelj vitalnosti kršćanske zajednice

Liturgija 35• 28. tjedan kroz godinu

Liturgijska čitanjaMeditacijeMolitva vjernika

• 29. nedjelja kroz godinu SVJETSKI DAN MISIJA

Liturgijska čitanja Molitva vjernika Prijedlog homilije

Kateheza 55• Naši misionari• Otac Ante Gabrić - svjetlo u

Isusovoj službi

Misijski pastoral 67Dodatak 81

• Naši projekti

3

1

MiSiJSki pAStoRAl u goDini vJeRe

Dragi svećenici, redovnici i vjeroučitelji!Dragi animatori svetih misija!

Svjetski dan misija slavi se ove godine na nedjelju 21. listopada. Tom prili-

kom Sveti Otac Benedikt XVI. poslao je i prigodnu poruku čiji je naslov izabrao iz svog Apostolskog pisma ‘Porta fidei’: “Po-zvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine”.

Potaknuti time, Nacionalne uprave Pa-pinskih misijskih djela u Republici Hr-vatskoj i u Bosni i Hercegovini, zahva-ljujući velikom i izvrsnom sudjelovanju raznih stručnjaka, izradile su knjižicu koja sadrži razne materijale za misijsku animaciju župnih zajednica, pod naslo-vom: Misije u Godini vjere.

Uz Papinu poruku, u prvom dijelu nala-zi se jedno izvrsno promišljanje (za naše podneblje jedinstveno) profesora Milana Šimunovića (vrsnog pedagoga), naslovlje-no: ‘’Misijska svijest – pokazatelj vitalno-sti kršćanske zajednice’’, promišljanje koje nas potiče da oživimo misijski pastoral u našim župnim zajednicama. U drugom di-jelu, liturgijskom, nalaze se misna čitanja tjedna prije i samog Svjetskog dana misi-ja, s biblijskim meditacijama i molitvama vjernika.

Treći dio je katehetski u okviru kojeg su predložene župne kateheze za različite uzraste. U zadnjem dijelu radnih listova donešene su meditacije za klanjanje i za misijsku krunicu. Na kraju se nalaze kre-ativne radionice i razne druge korisne informacije koje mogu izvrsno poslužiti za animaciju misijskog pastorala.

Čestitam svima koji će se htjeti okoristi-ti ovim materijalima i dati sebi i drugima novi polet, posebno župnim zajednicama: “… u sve raznolikijim prilikama, u kon-tekstu globalizacije i novoga prožimanja naroda i kultura, potreban nam je novi misionarski duh, novi apostolski zamah i gorljivost apostolskoga naviještanja.” (dr. Milan Šimunović).

Vlč. Antun ŠtefanNacionalni ravnatelj PMD

u Republici Hrvatskoj

4

Proslava Svjetskog dana misija ove godine ima sasvim posebno zna-

čenje. Pedeseta obljetnica koncilskog dekreta Ad gentes, otvorenje Godine vjere i Biskupske sinode na temu nova evangelizacija pridonose tome da se ponovno potvrdi spremnost Crkve s većom se hrabrošću i žarom zauzeti u missio ad gentes da poruka evanđelja dopre i do najudaljenijih krajeva svi-jeta. Drugi vatikanski koncil, na ko-jem su sudjelovali katolički biskupi iz svih krajeva svijeta, bio je jasni znak univerzalnosti Crkve, jer se na njemu prvi put okupio tako veliki broj kon-cilskih otaca iz Azije, Afrike, Latinske Amerike i Oceanije. Bilo je među nji-ma biskupa misionara i domaćih bi-skupa, pastira zajednica rasutih među nekršćanskim pučanstvom, koji su na Koncil predstavili sliku Crkve prisutne na svim kontinentima i približili slo-žene stvarnosti tadašnjeg takozvanog “Trećeg svijeta”. Obogaćeni iskustvom pastoralnog djelovanja u mladim Cr-kvama i u Crkvama u nastajanju, no-šeni poletom za širenjem Božjeg kra-ljevstva oni su značajno pridonijeli ponovnom potvrđivanju nužnosti i urgentnosti evangelizacije ad gentes i samim tim stavljanju misijske naravi Crkve u središte ekleziologije.

32

poRukA pApe BeneDiktA Xvi. ZA SvJetSki MiSiJSki DAn 2012.

Misionarska ekleziologija

Taj pogled nije ni danas iščeznuo, štovi-še doživio je plodno teološko i pastoralno promišljanje i, istodobno, predstavlja se s obnovljenom nužnošću jer se povećao broj onih koji još uvijek ne poznaju Krista: “Go-lem broj ljudi još uvijek čeka Krista”, govo-rio je blaženi Ivan Pavao II. u enciklici Re-demptoris missio o trajnoj vrijednosti misij-ske naredbe, te dodao: “Ne možemo ostati mirni promatrajući na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristo-vom krvlju, koji žive ne znajući za Božju lju-bav” (86). I ja sâm sam, prilikom proglaše-nja Godine vjere, napisao da nas Krist “da-nas kao i nekoć – šalje po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim na-rodima na zemlji” (Apostolsko pismo Por-ta fidei 7). To naviještanje, kako je govorio također sluga Božji Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi, “nije nešto neobvezatno: po naredbi Gospodina Isusa to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjero-vati i da bi se spasili. Da, ta poruka je neop-hodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je nečim drugim nadomjestiti” (5). Trebamo se stoga vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajedni-ce koje su, premda male i nezaštićene, bile kadre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu.

“Pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine” (Apost. pismo Porta fidei, 6)

5

3

Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil i kasnije crkveno učiteljstvo na poseban na-čin insistirali na misijskom poslanju koje je Krist povjerio svojim učenicima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećeni-ka, đakona, redovnika, redovnica, laika. Za-daća naviještanja evanđelja u svim dijelovi-ma svijeta u prvom redu spada na biskupe, koji su izravno odgovorni za evangelizaciju u svijetu, bilo kao članovi biskupskog zbora, bilo kao pastiri krajevnih Crkava. Oni su, naime, “posvećeni ne samo za neku bisku-piju nego za spasenje svega svijeta” (Ivan Pavao II., Enc.Redemptoris missio 63), “gla-snici vjere koji će dovesti nove učenike Kri-stu” (Ad gentes, 20) i čine “vidljivim misijski duh i žar Božjega naroda, tako da cijela bi-skupija postaje misionarskom” (isto, 38).

Prioritet evangeliziranja

Poslanje naviještanja evanđelja ne iscrplju-je se stoga, za jednog pastira, u pozornosti prema dijelu Božjeg naroda povjerenog njegovoj pastoralnoj brizi, niti u slanju ponekog svećenika, laika ili laikinje fidei donum. Ono mora zahvaćati cjelokupno djelovanje krajevne Crkve, sva njezina područja, riječju, čitavo njezino biće i djelovanje. Drugi vatikanski koncil je na to jasno ukazao a kasnije učiteljstvo to je snažno potvrdilo. To zahtijeva stalno prilagođavanje načinâ života, pastoralnih planova i biskupijske organizacije toj te-meljnoj dimenziji crkvenosti, osobito u našem svijetu izloženom stalnim promje-nama.

6

To vrijedi također za ustanove posveće-nog života i družbe apostolskog života, kao i za crkvene pokrete: sve sastavnice velikog mozaika Crkve moraju se osjetiti snažno pozvanima od Gospodina navije-štati evanđelje, da bi se Krista naviještalo posvuda. Mi pastiri, redovnici, redovnice i svi koji u Krista vjeruju, moramo ići sto-pama apostola Pavla, koji, “sužanj Krista Isusa za vas pogane” (Ef 3, 1), je radio, tr-pio i borio se da evanđelje donese među pogane (usp. Kol 1, 24-29), ne štedeći snage, vrijeme i sredstva da pomogne drugima da upoznaju Kristovu poruku. I danas misija ad gentes mora biti stal-ni obzor i paradigma svakog crkvenog djelovanja, jer ono što Crkvu čini pre-poznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponov-nog dolaska u slavi.

4

Poput svetog Pavla moramo biti pozorni prema onima koji su daleko od Crkve, prema onima koji ne poznaju Krista i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da “se suradnja danas proširuje na nove obli-ke koji uključuju ne samo ekonomsku po-moć nego i izravno sudjelovanje u evan-gelizaciji” (Ivan Pavao II., Enc. Redemp-toris missio, 82). Proslava Godine vjere i Biskupske sinode o novoj evangelizaciji bit će zgodne i korisne prigode za ponov-no pokretanje misionarske suradnje, po-glavito u ovom drugom pogledu.

Vjera i navještaj

Silna želja da naviještamo Krista potiče nas da zavirimo u povijest da bismo on-dje otkrili probleme, težnje i nade čovje-čanstva, koje Krist mora ozdraviti, očistiti i ispuniti svojom prisutnošću. Njegova je poruka, naime, trajno aktualna, utkana je u samo središte povijesti i kadra je dati odgovor na najdublje nemire svakoga čo-vjeka.

Zbog toga Crkva, u svim svojim sastav-nicama, mora biti svjesna da “beskrajni obzori crkvenog poslanja i složenost sa-dašnje situacije danas traže obnovljene načine da bi mogli priopćavati učinkovi-to Riječ Božju” (Benedikt XVI., Posinod. apost. pobud. Verbum Domini, 97). To za-htijeva, prije svega, novo prianjanje oso-ba i zajednica vjerom uz Evanđelje Isusa Krista, “u času duboke promjene kao što je ova kroz koju prolazi čovječanstvo” (Apost. pismo Porta fidei, 8).

7

5

Jedna od prepreka zanosu evangelizacije, naime, je kriza vjere, ne samo u zapadno-me svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i doveden za stol kruha života i vode žive, poput Samarijanke koja dola-zi na Jakovljev zdenac i razgovara s Isu-som. Kao što pripovijeda evanđelist Ivan, zgoda s tom ženom je posebno značajna (usp. Iv 4, 1-30): ona susreće Isusa, koji joj traži piti, ali joj zatim govori o novoj vodi, koja može zauvijek ugasiti žeđ. Žena na početku ne razumije, ostaje na materijal-noj razini, ali ju Gospodin polako vodi do vjere koja je navodi da prepozna u njemu Mesiju. I u vezi s tim sveti Augustin kaže: “pošto je prihvatila u srcu Krista Gospo-dina, što je drugo mogla učiniti (ta žena) već ostaviti svoju amforu i pohitati da na-vijesti Radosnu vijest?” (Homilija 15, 30). Susret s Kristom kao živom osobom koja gasi žeđ srca naprosto mora dovesti do želje da s drugima podijelimo radost te prisutnosti i da im pomognemo upoznati Krista da bi i oni sami iskusili tu radost.

Treba s obnovljenim oduševljenjem širi-ti vjeru da bismo promicali novu evan-gelizaciju zajednica i zemalja najstarije kršćanske tradicije, koji gube vezu s Bo-gom, tako da ponovno otkriju radost vje-rovanja. Briga za evangelizaciju ne smije nikada ostati na marginama crkvenog djelovanja i kršćaninova osobnog živo-ta, već ga mora snažno karakterizirati, sa sviješću da smo u isti mah i oni kojima je evanđelje namijenjeno i oni koji su po-zvani evanđelje širiti.

Središte navještaja ostaje uvijek isto: keri-gma Krista umrlog i uskrslog za spas svi-jeta, kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječ-noga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.

Vjera u Boga, u tome naumu ljubavi što ga je Krist ostvario, prije je svega dar i otaj-stvo koje treba prihvatiti u srcu i životu i za kojeg treba uvijek zahvaljivati Gospodinu. Ali vjera je dar koji nam je dan zato da ga dijelimo s drugima; to je talent kojeg smo primili zato da može donijeti ploda; to je svjetlo koje ne smije ostati skriveno, već mora svijetliti čitavoj kući. To je najvažniji dar koji nam je dan u našem životu i ko-jeg mi ne smijemo zadržati samo za sebe.

Navještaj postaje ljubav

“Jao meni ako evanđelja ne navješćujem”, govorio je apostol Pavao (1 Kor 9, 16). Te riječi snažno odzvanjaju za svakog kršća-nina i za svaku kršćansku zajednicu na svim kontinentima.

I za Crkve na misijskim područjima, a to su uglavnom mlađe, tek nedavno osnova-ne Crkve, misionarstvo je postalo jedna prirođena dimenzija, premda one same još uvijek trebaju misionare. Mnogi sve-ćenici, redovnici i redovnice, iz svih kra-jeva svijeta, brojni laici pa čak i cijele obi-

8

Draga braćo i sestre, zazivam nad djelo evangelizacije ad gentes, i na osobit način na njegove radnike, izlijevanje Duha Sveto-ga, da im Božja milost pomogne odlučnije kročiti u povijesti svijeta. Zajedno s blaže-nim Johnom Henryjem Newmanom želim moliti: “Prati, Gospodine, svoje misionare u krajevima koje treba evangelizirati, stavi im prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi plodom”. Neka Djevica Marija, Majka Cr-kve i Zvijezda evangelizacije, prati sve mi-sionare evanđelja.

Iz Vatikana, 6. siječnja 2012., na svetkovinu Bogojavljenja

Papa Benedikt XVI.

telji napuštaju svoje zemlje, svoje mje-sne zajednice i odlaze u ostale Crkve da svjedoče i naviještaju Kristovo ime, u kojem čovječanstvo nalazi spasenje. Ri-ječ je o izrazu dubokog zajedništva, dije-ljenja i ljubavi među Crkvama, da bi svaki čovjek mogao, prvi put ili pak ponovno, čuti navještaj koji ozdravlja i pristupi-ti sakramentima, izvoru pravoga života. Zajedno s tim uzvišenim znakom vjere pretočene u ljubav, podsjećam i zahvalju-jem Papinskim misijskim djelima, koja predstavljaju oruđa za suradnju u općoj misiji Crkve u svijetu. Zahvaljujući nji-hovu djelovanju navještaj evanđelja se pretvara također u pomoć bližnjemu, pravednost prema najsiromašnijima, mogućnost pružanja izobrazbe u naju-daljenijim selima, liječničku pomoć u dalekim krajevima, oslobađanje od bi-jede, vraćanje prava obespravljenima, potporu razvoju naroda, prevladavanje etničkih podjela, poštivanje prema ži-votu u svim životnim dobima.

9

Misijska nakana u listopadu

Da slavljenje Svjetskog dana misija bude prigoda obnovljenom zauzimanju za evangelizaciju.

Neki važni datumi u listopadu:

01.10. sv. Terezija od Djeteta Isusa05.10. Svjetski dan učitelja07.10. Kraljica sv. krunice20.10. Dan smrti o. Ante Gabrića 21.10. Svjetski dan misija

11

N a š a t e m a

12

MiSiJSkA SviJeSt pokAZAtelJ vitAlnoSti kRŠĆAnSke ZAJeDniCe

8

prof. dr. Milan Šimunović

Uvod

Još je sredinom sedamdesetih godina papa Pavao VI. u apostolskom nagovo-

ru o evangelizaciji u suvremenom svije-tu napisao da valja nadvladati premnoge teškoće koje stoje na putu evangelizacije. Pritom upozorava, u prvome redu, na “nedostatak revnosti”, na pojavu “umor-nosti i razočaranja”, “otupjelosti i nezain-teresiranosti”, a ponajviše na “nedostatak veselja i nade”. Mnogi pokazatelji govore da se taj men-talitet sve više ‘uvlači pod kožu’ i suvre-menoga kršćanina. I zato se Papa nada da će svijet našega vremena koji traži, sad u tjeskobi, sad u nadi, uzmoći “pri-miti Radosnu vijest ne od tužnih i ma-lodušnih, nestrpljivih i tjeskobnih na-vjestitelja nego od službenika evanđelja čiji život ižaruje žarom, koji su prvi u sebe primili Kristovu radost i koji dra-govoljno na kocku stavljaju svoj život da bi Kraljevstvo bilo naviješteno i da bi se Crkva zasadila usred svijeta.” 1

Zapaža se, naime, da se u nekim kršćan-skim zemljama i zajednicama sve više gubi ‘negdašnja ljubav i revnost’, a koja se iskazivala i u nebrojenim četama mi-

1 PAPA PAVAO VI. Evangelii nuntiandi. Apostolski nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu (8. prosinca 1975.), KS dokumenti 50, Zagreb, 1976., br. 80 (u daljnjem tekstu: EN)

sionara i misionarki koji su odlazili navi-ještati Krista u daleke zemlje. Od tada se mnogo toga promijenilo. Današnje kultu-ralno ozračje sve više ugrožava vjeru, ne-vjerovanje se podrazumijeva, nameće se ‘antropologija bez Boga i bez Krista’, raste unutarnja praznina, koja razdire mnoge osobe, kao i gubitak vjere u smisao živo-ta, što pogoduje nastajanju dobi pomutnje i napasti pomračenja nade.2 Ne vrijedi li i za naše zajednice ono što Ivan piše u Knjizi Otkrivenja, odnosno što se poručuje “anđe-lu Crkve u Efezu”: “Postojan si, podnio si za ime moje, i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela.” (Otk 2, 3-5)! U situaciji, kada je vjera “na udaru kušnji i prijetnji, štoviše opkolje-na i napadnuta”3 držim da je od presudne važnosti za Crkvu i na našim stranama ‘činiti djela prva’, čega nema bez stavljanja na put ‘nove evangelizacije’, novog jačanja vjere u “Godini vjere” (2012.-2013.), a time i ponov-nog postavljanja pitanja misionarske svijesti, bilo da se radi o naviještanju tamo gdje je evanđelje već davno naviješteno, ali gdje se uvelike živi ‘kao da Boga nema’, bilo među

2 Usp. IVAN PAVAO II. Ecclesia in Europa. Postsinodalna pobudnica o Crkvi u Europi (28. lipnja 2003.), Verbum, Split, 2003. br. 7-9.(u daljnjem tekstu: EE)3 Usp. EN, br. 54.

13

9

brojnim narodima koji za Krista još nisu ni čuli, a čemu ovdje posvećujemo poseb-nu pozornost. Pritom nije dovoljno da ta svijest živi u nekim pojedincima ili duhov-nim pokretima, već da ona poraste u cije-lom Božjem narodu, u Mjesnim crkvama i, dakako, u župnim zajednicama, koje će u budućnosti trebati daleko više biti misi-onarske. Zato je bitno da se i u Godini vjere više razmisli o nekim konstatacijama i pret-postavkama za misionarnost u gotovo sa-svim novim okolnostima u kojima se našla Crkva na Zapadu.

1. Koncilsko jačanje misijske svijestiU prvom redu, valja voditi računa o činjeni-ci da misionarski navještaj odgovara samoj biti Crkve. Razglašavati evanđelje prvi je zadatak Crkve i sačinjava njezin ‘razlog po-stojanja’. Da bismo shvatili važnost, finalitet, adresate i sadržaj prvoga navještaja evan-đelja, potrebno je krenuti od prioritetnoga poslanja Crkve, i u tom smislu pozvati se na Drugi vatikanski koncil, odnosno dogmat-sku konstituciju Lumen gentium.4 U tom dokumentu nalazimo i jako znakovitu tvrd-nju s obzirom na biskupe, čiji je prvi zadatak navještaj evanđelja onima koji nisu kršćani, da Kristu dovode nove učenike.5 Slično go-vori i dokument o misijskoj zadaći Crkve Ad gentes6 te o životu i službi prezbitera.7

4 Dogmatska konstitucija “Lumen gentium” (u daljnjem tekstu: LG), br. 17., u: II. VATIKANSKI SABOR, Dokumenti, KS, 1970.5 Isto, br. 25.6 Dekret “Ad gentes” o misijskoj djelatnosti Crkve (u daljnjem tekst: AG), br. 20., u: II. VATIKANSKI SABOR, Dokumenti, nav. dj.7 Dekret “Presbyterorum ordinis” o službi i životu

Koncil ne prestaje upozoravati na važnost eksplicitnog navještaja evanđelja Isusa Krista. Koncilski papa Pavao VI. u apo-stolskom nagovoru Evangelii nuntiandi inzistira da nema prave evangelizacije bez izričitog navještaja evanđelja jer lju-di ne mogu zazivati Boga ako prije nisu povjerovali, odnosno, ne mogu vjerovati ako o njemu nisu čuli govoriti (Rim 10, 14.17). Isto i dokument Ivana Pavla II. Re-demptoris missio, s naglaskom da Crkva ne može lišiti ljude “radosne vijesti” da su ljubljeni i spašeni od Boga.8 To znači da je u sve raznolikijim prilika-ma, u kontekstu globalizacije i novoga prožimanja naroda i kultura, potreban novi misionarski duh, novi apostolski zamah i gorljivost apostolskoga navi-ještanja poslije Pedesetnice, koji će biti sposoban izvršiti zahtjev nove inkultura-cije kršćanstva. To neće moći biti povje-reno malom broju ‘stručnjaka’, već će mo-rati obuhvatiti odgovornost svih članova Božjega naroda. Naime, Drugi vatikanski koncil jasno kaže da je “cijela Crkva mi-sionarska, a djelo evangelizacije temeljna dužnost Božjega naroda.”9 Naime, papa Pavao VI., govori o potrebi onoga koji je evangeliziran da i sam počne evange-lizirati, što je inače “provjera istinitosti, kamen kušnje u evangelizaciji”, sve dotle

prezbitera (u daljem tekstu: PO), br. 4., u: II. VATIKANSKI SABOR, Dokumenti, nav. dj.8 IVAN PAVAO II. Redemptoris missio. Enciklika o trajnoj vrijednosti misijske naredbe (7. prosinca 1990.), u daljnjem tekstu: RM), KS, dokumenti 96, Zagreb, 1991., br. 44.9 AG, br. 35.

14

10

da je “nemoguće zamisliti da je netko Ri-ječ prihvatio i predao se Kraljevstvu, a da sam sa svoje strane ne počne svjedočiti i naviještati.”10 To zacijelo pretpostavlja svoje-vrsnu ‘revoluciju pastoralne strategije’ koja se više okreće misionarskoj perspektivi.11

2. Sve veće prepreke kršćanskom navještaju

2. 1. Kršćanski doktrinarni identitet i rela-tivizam religija ili religiozni indiferentizamU govoru o misionarnosti Crkve, odnosno obnovi misijske svijesti, valja imati pred očima nemale prepreke. Naime, u situaciji rastućega religioznog indiferentizma po-stoji već dosta raširena tvrdnja tzv. relati-vizma religija prema kojoj se sve religije u biti izjednačuju.

10 EN, br. 24.11 Usp. J. GEVAERT, Prima evangelizzazione. Aspetti catechistici, Elle Di Ci, Leumann (Torino), 1990.; ISTI, La proposta del Vangelo a chi non conosce il Cristo. Finmalita, destinatari, contenuti, modalità di presenza, Elle Di Ci, Leumann (Torino), 2001.

To znači da se i među kršćanima, koji se pozivaju na Božju dobrohotnost i sveu-kupni plan spasenja, širi uvjerenje da se sva ljudska bića mogu spasiti, neovisno od toga ispovijedaju li ili ne kršćansku vjeru. Uostalom, nije li i kršćanstvo jedan od tolikih putova koje je Bog predodredio za spasenje ljudi? S druge strane, pojav-ljuju se razmišljanja da u religiji nije toli-ko važan problem ‘istine’ (dogme, doktri-ne). Naime, ono što je istinito za neke ne mora biti za druge, već samo činjenica da se čovjek osjeća sigurnim i sretnim i da je, prema tome, važno biti ‘dobar čovjek’.Ukratko, kršćanstvo ne bi moglo pre-tendirati na onu vrijednost ili apsolutnu istinu što ga je do sada obilježavalo. Ne bi moglo računati na neki privilegiran status ili neku superiornost u odnosu na druge vjere ili religije. Slijedom toga jedina i pri-vilegirana pozicija Isusa Krista stavlja se u pitanje. Pripadati jednoj ili drugoj re-ligiji smatra se privatnom stvari, nečim izrazito subjektivnim. Tako je jedan ka-tolik, drugi protestant, budist ili čak ate-ist, odnosno agnostik, a da se pritom ne postavlja pitanje razloga u čemu je jedan izbor bolji od drugoga. ‘Istina’ određene religije mjeri se uglavnom po tome koliko doprinosi humanizaciji čovjeka i svijeta. Na taj se način stvara sve uža veza između relativizma religija i činjenice religioznog pluralizma. U tom smislu vatikanski do-kument Dominus Iesus12 navodi da trajni

12 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dominus Iesus. Deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Krista i Crkve (6. kolovoza 2000.), br. 4. (u daljnjem tekstu: DI).

15

11

misionarski navještaj Crkve biva stavljen u opasnost od tzv. relativističkih teorija koje opravdavaju religiozni pluralizam, ne samo de facto već i de iure. Drugim ri-ječima, neke temeljne istine vjere ‘stavlja-ju se u pitanje’. U teološkom dijalogu često se izbjegava uzimanje u pretres problema istine. To, uz ostalo, očito dovodi u krizu misijsko djelovanje Crkve, posebno u dalekim ze-mljama. Rad misionara cijeni se uglav-nom po socijalnom kriteriju, tj. koliko pomaže ljudima, a malo ga se gleda u ulo-zi navjestitelja odnosno svjedoka evanđe-oske vjere.S druge strane, zanimanje za upoznava-nje religija je povećano, također i u školi. Promijenilo se i ponašanje prema sljed-benicima tih religija, u pozitivnom smislu riječi. Pojavljuje se fenomen ‘široke’ reli-gioznosti u kojoj žive mnogi kršteni koji već dugo vremena ne posjećuju crkvu. Uzimaju od kršćanstva ono što im odgo-vara, po subjektivnim kriterijima, i na taj se način javlja tzv. selektivno kršćanstvo. Tako se uočavaju sve manje razlike izme-đu različitih vjernika (katolika, protesta-nata i dr.).Tvrditi da se svi bez razlike mogu spa-siti, odnosno svatko u svojoj religiji i u svojim uvjerenjima, praktički je jednako kao i reći da doktrinarne tvrdnje kršćan-stva nisu toliko važne. Prevladava opći osjećaj prema kojem u religiji nije važno ono što netko vjeruje već ono što ‘osjeća’. Na crti ‘izbjegavanja različitosti’ odnosno niveliranja svega, neuralgična točka je upravo u tome što ‘u drugi plan’ dolazi bit

kršćanstva. Istina, nemalom broju ljudi još uvijek je teško shvatiti da je samo je-dan Bog, a toliko vjera (religija). Svaka od njih pretendira da je najbolja, odnosno ona prava. I tko ima pravo? Mnogi pri-mjećuju da su prošle i sadašnje podjele među kršćanima jedna od najvećih za-preka za isticanje prioriteta kršćanstva u odnosu na druge religije? U posljednje se vrijeme ističe slučaj i same Svete zemlje, gdje na ‘najsvetijim mjestima’ za kršćane postoje velike razmirice i podjele koje se ne smanjuju. Sve to pogoduje vjerskom relativizmu i indiferentizmu koji smjera prema za-ključku da ‘jedna vjera vrijedi koliko i druga’.13 Vjere su sve jednake ili posto-ji neka ‘bolja i ispravnija’ od druge? M. Gandhi, ‘Veliki duh’ Indije, znao je uspo-ređivati religije s granama istoga stabla. Možda bi ipak bilo ispravnije zamišljati ih kao zrake, više ili manje svjetleće, isto-ga sunca ili kao putove koji vode k Bogu. U tom smislu zašto bi za druge bila uvreda ako misionar tvrdi da je kršćanska vjera, slikovito rečeno, upravo ona ‘najdirektni-ja autocesta’ koja povezuje Nebo i Zemlju. Jer, bjelodana je činjenica da nije izmišlje-na od ljudi, ma koliko bili prosvijetljeni i sveti, već se Bog objavio u Isusu, svome Sinu, pravom Bogu i čovjeku i jedinom primjeru u povijesti koji je porazio grijeh i samu smrt. Njegovo uskrsnuće dokaz je da je Mesija poslan od Boga da nam otvori vrata neba. Samo je on Živi koji se može predstaviti svijetu kao “Svjetlo, Put, Istina i Život”.

13 Usp. RM, br. 36.

16

12

Činjenica je da kršćanska vjera raspo-laže, za razliku od drugih, s ovim jakim i sigurnim ‘adutom’, a taj je da je Raspeti uskrsnuo. U svjetlu rečenoga, vraćajući se spomenutom dokumentu Dominus Iesus, razumljiva je tvrdnja da nasuprot relativi-stičkim stavovima, treba potvrditi definiti-van i kompletni karakter objave Isusa Kri-sta, odnosno da u njegovu misteriju, kao utjelovljenom Sinu Božjemu, kao putu, istini i životu, imamo puninu božanske istine. On je posrednik i punina cjeloku-pne objave. Kršćanski identitet traži, u pr-vom redu, da svaki kršćanin bude sposo-ban reći jednostavnim riječima u čemu se sastoji njegova nada koju je primio u Isusu Kristu i da to ‘dijeli’ s drugima u Crkvi.

2. 2. Antimisionarski sindrom među kr-šćanimaDakako, Crkva se pritom mora suočiti, kako kaže belgijski stručnjak misiologije i religiozne antropologije V. Neckebrouck, sa svojevrsnim ‘sindromom nijemoga de-mona’. Naime, on je publicirao knjigu pro-vokativnog naslova “Nijemi demoni”. An-timisionarski sindrom u zapadnoj Crkvi”. “Nijemi demoni” odnose se na one osobe koje, u govoru Evanđelja, imaju zloga duha ili nijemoga demona, i u susretu s Isusom zadobivaju riječ (Mk 9,17; Lk 11,14; Mt 9,32-33). Mnogi kršćani danas ne govore drugima o radosti svoga otkrića Isusa Kri-sta i evanđelja, štoviše, ne zalažu se u navi-ještanju onima koji ga ne poznaju.14

14 Cit. prema G. GEVAERT, La proposta del vangelo a chi non conosce il Cristo, Elledici, Leumann (Torino), 2001., str. 11-12.

I među svećenicima se pojavljuje pitanje: zašto uznemiravati one koji žive u drugim religijama? Koji je smisao na obraćenju drugoga, kada on to doživljava kao neku manipulaciju? Mnogi zapadni kršćani smatraju da je prošlo vrijeme misija i mi-sionarskoga djelovanja. Zašto se zabrinja-vati u pozivanju drugih na obraćenje i na vjeru u Krista? Ti su kršćani inače osjetlji-vi na inicijative kao što je potpora huma-nitarnih djela, solidarnost izvan granica, dijalog s religijama, odgoj za svjetskost, humanitarni volontarijat, i sl. To znači da je dovoljno svesti poslanje Zapada na pomoć zemljama u razvoju, ili tiho svje-dočiti življeno kršćanstvo. Međutim, na tu pojavu valja odmah odgovoriti da u središtu kršćanstva ipak nije etika, nije to najvažnije, već milost i pomirenje, za čim čovjek vapi. Riječ je o grandioznoj Božjoj inicijativi u odnosu na čovjeka i pomi-renju čovjeka grešnika, što je iznad sva-ke etike. Vjera nije puki humanizam već ljubav i klanjanje Bogu, povjerenje u nje-ga i u njegovu spasiteljsku ljubav u Isusu Kristu, prihvaćanje Kraljevstva Božjega i nade u život vječni, što se onda pretvara u sebedarnu ljubav prema bližnjemu. Tada je kršćanstvo “radosna vijest” Isusa Krista, koju je predao Crkvi da ju naviješta i živi. Ozbiljnije razmišljanje o misijama u dalekim zemljama, odnosno pomaganje misija s novim zvanjima može i nesvjes-no zakočiti uvjerenje kako se čulo u kon-cilskim raspravama da su danas područja misije praktički posvuda, znači i u Europi, koja je u ‘misijskom stanju, jer je mnoštvo ljudi ohladnjelo i postalo nevjernicima.

17

13

S pravom se inzistiralo da se ipak nači-ni razlika između europskih i azijskih i drugih zemalja, odnosno, da se ne za-sjeni pravo značenje misija ‘ad gentes’. Jer “ako u Europi ljudi vjeruju, to je drukčije nego ako ne vjeruju u Aziji. U Europi im sve govori o kršćanstvu, a onima u Azi-ji ništa, jer tamo kršćanstva još nije bilo. Europljani su kao bogataš kojim ima pun stol jela pa radije umire od gladi jer neće jesti, a Azija i Afrika su kao siromah koji nema što jesti. Zašto ne bi onda misionari uzeli ovo blago i odnijeli ga siromasima u Aziji i Africi.”15

3. Nužnost prijelaza iz ‘vremena kr-šćanstva’ u misionarsku situaciju Novonastala situacija govori da evange-lizaciji i katehezi predstoji velik posao na buđenju misionarske svijesti, odnosno u naglašavanju da je zalaganje za spašavanje samo vlastite sreće ‘kršćanski egocentri-zam’. Držim, stoga, da je prvi korak ‘pastoralno obraćenje’ Staroga kontinenta, kojemu i mi pripadamo kako bi porasla misionarska svijest u odnosu na daleke zemlje koje još nisu čule za Krista. U tom smislu na razi-ni Crkve u Europi posljednjih godina na više se razina raspravlja o nužnosti ‘misij-skih zaokreta’ u katehezi. Može se reći da je svojevrsnu katehetsku prekretnicu označio i kongres europske katehetske ekipe, u Li-sabonu (28. svibnja do 2. lipnja 2010.), na temu: Misijska dimenzija kateheze.16

15 T. Š. BUNIĆ, Ali drugog puta nema, KS, II. izd., Zagreb, 1986., str. 285-286.16 Na tom Kongresu iz Hrvatske su sudjelovali

Nema sumnje da u tome veliku odgo-vornost ima kršćanski navještaj uopće. Na djelu je određena nesposobnost os-posobljavanja mladoga čovjeka za pravo shvaćanje identiteta kršćanina koji mora svjedočiti svoju vjeru u pluralističkom svijetu u misionarskom duhu. Zadatak je kateheze fokusirati se na temeljnu viziju ili nadu evanđelja (nova evangelizacija). Kršćanin mora znati ‘izreći’ svoju vjeru, što kaže apostol Petar ‘pružiti razloge nade’ (usp. 1 Pt 3, 15-16).Činjenica je da su mnoge župne zajednice postale sve svjesnije da se nalaze u misio-narskom kontekstu. Druge još kasne pri-znati kako se situacija bitno promijenila. A najveći dio oklijeva da iz toga izvuče potrebne zaključke i da se suoče sa situ-acijom koja je misionarska ‘sui generis’, s obilježjima koji su dosta različiti od onih u Africi ili Aziji. Štoviše, može se reći da je ‘originalna’ jer takve još nije bilo.

katehetičar Alojzije Hoblaj i Josip Baričević. Ovdje se koristim dijelom sažetaka, koje je na temelju predavanja i rasprava, imajući pred očima hrvatsku katehetsku situaciju, načinio: A. HOBLAJ, Misijska dimenzija kateheze, u: Katehetski glasnik, VI (2008.), 2, str. 63-68.

18

14

Možda se može usporediti s velikim pro-mjenama s kojim se suočila evangelizaci-ja (npr. izlazak iz judaizma i susret s po-ganstvom helenističkog svijeta; suočenje s modernitetom, svijetom znanosti i fe-nomenom sekularizacije).

3. 1. Nastupila je misionarska situacija U svakom slučaju nema više ‘vremena kr-šćanstva’, kada se pretpostavljalo da su svi kršćani, već je nastupila bitno misionar-ska situacija:- ne radi se više o pretežno kršćanskom druš-tvu, već o svijetu naveliko sekulariziranom;- jača dekristijanizacija javnoga života i sa-vjesti ljudi;- religiozni pluralizam smatra se normal-nim, s raširenim mentalitetom da su sve re-ligije dobre da se čovjek može spasiti;- u tijeku je povrat religioznog, ali često bez Boga, bez objave i bez vjere, pogotovo kr-šćanske;- preferiranje fragmentarne religioznosti, vrlo malo vezane uz religiozne zajednice ili tradicionalne Crkve;- veliki utjecaj drugih oblika sekularne i ne-opoganske socijalizacije koji, izgleda, obez-vrjeđuju kršćansko djelo obitelji i kršćanskih zajednica;- u nekim dijelovima kršćani postaju manji-na ili žive u dijaspori u suočenju s velikom većinom koja ne dijeli i nadasve ne poznaje i ne slijedi put Isusa Krista do spasenja.Stoga, ako se želi misionarski djelovati valja imati pred očima da nije dovoljna samo teološka erudicija. Ovdje je evan-gelizator osobno izazvan da svjedoči vla-stitim životom, vlastitim traženjem Boga,

kako je ‘otkrio’ kršćansku vjeru i koje značenje ima za njegov život. Treba govo-riti riječima koje će sugovornik razumje-ti, polazeći od njegove kulture i njegovih temeljnih pitanja s obzirom na život. U svakom slučaju potrebno je prihvatiti ovu situaciju kao ‘normalnu’ za Crkvu. Svijest da je Crkva misionarska nije neka novost, već pripada biti same Crkve. Naime, u Crkvi u Europi već unatrag dvadesetak godina traju promišljanja i donose se smjernice i modeli rada u svijesti potrebe misionarskoga zaokreta pastorala. Tako je raniji Papin Vikar za Grad Rim i predsjednik Talijanske bi-skupske konferencije, na njezinom Stal-nom vijeću, analizirajući situaciju župe u postmodernom vremenu, postavio vrlo provokativno pitanje: “Je li župa u stanju prihvatiti i ostvariti veliki zaokret koji bi se mogao nazvati misionarskim obraćenjem našega pastorala, ili je naprotiv prepušte-na biti izvan toga, ostajući zarobljenicom dviju tendencija, međusobno djelomično suprotnima ali objema vrlo malo otvoreni-ma misionarnosti; one koja smjera prema tome da župa bude usredotočena na samu sebe, u kojoj vlada zadovoljstvo ‘nalaženja zajedno’, te one koja je u ‘stanju podjelbe’ sakramenata, pretpostavljajući da je samo po sebi razumljivo da oni koji ih traže ima-ju vjeru, dok je ustvari ona gotovo sasvim odsutna?” 17

17 Vidi: CEI - LII Assemblea generale (Assisi, 17-20 novembre 2003.) “La parrocchia, Chiesa che vive tra le case degli uomini”, u: Il Regno (Quindicinale di attualità e documenti), XLVIII (2003.) n. 936 1. dicembre, Bologna, 2003., str. 668.

19

15

Očito je da se i hrvatska župa počinje sve više približavati ‘slici’ europske župe. Stoga ne treba čekati da to bude još evi-dentnije pa da se tek onda počne raditi na tome da župe postanu misionarske zajednice kako bi se, prema riječima re-nomiranoga bibličara B. Dude, počelo događati ‘poevanđeljenje svijeta’. Pritom, uza sve pojave vjerske ravnodušnosti, sve do praktičnoga ateizma, prema kojemu se živi ‘kao da Boga nema’, nužno je poći od uvjerenja da ljudi ipak trebaju Boga, iako to nisu kadri pravo artikulirati u situaciji u kojoj im je, uslijed raznih utjecaja, uvelike zapriječen izvorni susret s osobom Isusa Krista, odnosno s evanđeoskim vrednota-ma. Jasna je riječ Isusova: “Ispunilo se vri-jeme, Kraljevstvo nebesko je blizu: obra-tite se i vjerujte Evanđelju’’ (Mk 1,15). Cilj je dakle da onaj koji nije kršćanin može

susresti i prihvatiti Kraljevstvo Božje, ući u njega posredstvom obraćenja i vjere, i postići veliku sudbinu života vječnoga. “I mnoge je druge znakove Isus učinio. Ovi su zapisani da vjerujete da je Isus Krist, Sin Božji i da vjerujući u njega ima imate život vječni’’ (Iv 20, 30-31). Prvi navještaj želi:- stvoriti mjesta gdje će biti moguće imati iskustvo kršćanstva i pronaći realne moguć-nosti da se može susresti Isusa Krista i nje-govo Evanđelje;- činiti da se upozna veliki događaj, prijedlo-zi i temeljni zahtjevi Evanđelja Isusa Krista;- pozivati da se ozbiljno ostvari obraćenje Bogu i prianjanje uz Isusa Krista i njegovo Evanđelje;- pratiti osobe koje su zainteresirane tijekom cijeloga procesa temeljne promjene njihova života.

20

Trajanje ovisi od osobe do osobe. To može i dugo potrajati, čak i nekoliko godina.Vjera u jedinoga Boga, stvoritelja neba i zemlje, u Boga objavljenog u Isusu Kristu u prvom je planu. Središnji sadržaj kri-stološke kerigme jest iskreno i uvjerljivo svjedočenje velikog pashalnog misterija. Ne radi se o doktrini već o svjedočenju velikog događaja Isusa Krista, u kojem se objavilo bezgranično Božje milosrđe, i put spasenja za sve one koji ga prihva-ćaju u vjeri. Dakako, pritom treba imati pred očima da su misije ponajprije Božje djelo. Duh Sveti je, kako kaže Ivan Pavao II., “protagonist misije.”18 Jer, poticajima Duha kršćanska se vjera odlučno otva-rala ‘narodima’ i svjedočanstvo o Isusu širilo se na najvažnija središta istočnog Sredozemlja da potom dopre do Rima i do nakraj Zapada, i dalje. Duh je trajno djelotvoran, te i danas nadahnjuje velika misionarska djela.

4. Okrenutost ‘prema narodima’ u ra-dosti vjereIvan Pavao II. kaže da se i danas “od svih kršćana, od partikularnih Crkava i od sveopće Crkve traži ona ista hrabrost koja je tjerala misionare prošlosti i ista spre-mnost poslušati glas Duha.”19 Jer naro-di do kojih nije dopro Kristov navještaj predstavljaju većinu čovječanstva. Uzevši u obzir veliki demografski rast kod tih naroda, broj nekršćana bit će sve veći. Zar to ne bi trebala biti alarmantna činjenica za današnje kršćane?

18 Usp. RM, br. 21-30.19 Isto, br. 30.

Osobno mislim da je najpreči i najteži zadatak svladavati određenu apatiju i re-zignaciju. Što učiniti da ispovijest vjere “Isus je Gospodin” odjekne u svoj snazi kao nešto pobjedničko, zanosno i odu-ševljavajuće? Na dan preuzimanja Petrove katedre papa Benedikt XVI. je rekao: “Nema ničega ljepšeg nego dopustiti da nas evanđelje iznenadi. Nema ničega ljepšeg od susreta s Kristom. Nema ničeg ljepšeg nego njega upoznati i drugim priopćiti svoje prija-teljstvo s njim.”20

Naspram ranije spominjanog indiferen-tizma s jedne strane, kao i vjere u ‘sve-općenitost spasenja’, odnosno da Duh kojega je Isus poslao “puše gdje hoće” ( Iv 3, 8) i da prema tome mase nekršte-nih ljudi ne bi smjele biti ‘izgubljene’, štoviše u Očevoj kući bi i za njih trebalo biti mjesta, nameće se temeljno pitanje i nastojanje kako oduševiti kršćane za mi-sije? Kako pripremati kršćane, odnosno nove misionare, da idu priopćiti svima “neistraživo bogatstvo Kristovo i osvije-tliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori” (Ef 3, 8-9)? Naime, već je sa psihološkog staja-lišta po sebi razumljivo da ono lijepo što nosimo u sebi želimo priopćiti drugima, ne zadržavamo za sebe. Kako tek zadrža-ti za sebe radost, ljubav, praštanje i mir koje nam je Isus donio? U tom smislu papa Pavao VI. izvrsno naglašava da premda će se “ljudi moći spasiti i drugim putovima, zahvaljujući

20 Usp. Acta Apostolicae Sedis (2005.),711.

21

milosrđu Božjem, čak ako im mi i ne na-vijestimo evanđelje, no mi, možemo li se mi spasiti ako iz nemara, straha, sti-da – da, sv. Pavao za to kaže “stidjeti se evanđelja” (usp. Rim, 1, 16) – ili zbog po-vođenja za lažnim idejama, propustimo naviještanje?”21 S druge strane, kršćanin se treba suočiti s izričitom Isusovom naredbom da bude misionar. Naime, na dan uskrsnuća Isus šalje svoje učenike da idu po svemu svije-tu i naviještaju njegovu poruku spasenja. Slijedom toga poslanja Crkva, a prema tome i svaki kršćanin, postoji radi propo-vijedanja evanđelja svim ljudima.

5. Evangelizacija, misije, pastoralPremda je to čitateljima uglavnom po-znato, pokušajmo ipak pojasniti neke pojmove. Naime, često čujemo govor o misijama i misijskom djelovanju Crkve, o pastoralu, te u novije vrijeme o novoj evangelizaciji. - Evangelizacija (radosni navještaj) je proces ‘poevanđeljenja’ svijeta, odnosno nastojanje Crkve da, nošena Duhom Sve-tim, provodi Isusov poziv na dan uskr-snuća da se svim narodima naviješta evanđelje kraljevstva Božjega, nov način odnosa s Bogom i s ljudima, što ga je on započeo. To pretpostavlja obraćenje osobne i kolektivne svijesti, te povjerenje u Isusa, u njegovoj Crkvi. Poslije Drugog vatikanskog koncila taj se izraz sve više upotrebljava, čime se želi staviti nagla-sak da u tom temeljnom i cjelokupnom

21 EN, br. 80.

poslanju Crkve treba doći do izražaja no-vost i radost koju donosi Isusovo evanđe-lje, kako se kršćanstvo ne bi svelo na po-znavanje vjerskih istina i rutinsko vršenje dužnosti i pobožnosti, a bez temeljnog opredjeljenja za Krista, bez radosti što stvara novoga čovjeka i novi svijet. Sto-ga se u posljednje vrijeme sve više upo-trebljava izraz ‘nova evangelizacija’, jer se konstatira da su cijele skupine kršćana u pojedinim narodima gotovo izgubile osjećaj vjere te žive kao da Boga nema. Njima je potreban novi, zapravo često prvi navještaj. Kateheza se tu smješta kao čin produbljenja i jačanja početne vjere, prihvaćene evangelizacijom, te uvođenja u vjeru i život kršćanske zajednice, gdje se vjera najbolje, uči i slavi (liturgija), te postaje djelatna u služenju (dijakonija). - U okviru procesa evangelizacije nužno je nastojanje oko misijskog djelovanja, odnosno pothvata kojima kršćani upri-sutnjuju evanđelje u cijelome svijetu. Na taj način misije (od lat. riječi missio) zna-če poslanje Crkve onim narodima, odno-sno krajevima koji još nisu čuli za Krista i njegovo evanđelje, koji još nisu kršteni. One koji to provode zovemo misionarima. - Pod izrazom pastoral misli se na crkve-no djelovanje u krajevima gdje je evan-đelje već odavna navješteno, gdje postoje crkvene strukture (biskupije i župe), od-nosno gdje treba vršiti pastoralnu skrb za vjernike po uzoru na Isusa dobroga pastira, putem trajnog navještaja, dija-konije (služenja), zajedništva i liturgije te apostolata (odgoj kršćanske zajedni-ce, okupljanja oko euharistije, te struk-

22

turirane prema karizmama i službama). Ako pratimo Djela apostolska, možemo vidjeti da je Crkva ‘misiju ad gentes’ “dr-žala normalnim plodom kršćanskog ži-vota, brigom svakog vjernika kroz osob-no svjedočenje i izričit navještaj kad je to moguće.”22 To znači da je redoviti pastoral i u službi misijskog poslanja, odnosno da se plodnost kršćanskog života mora oči-tovati u raznim pothvatima u svezi s bri-gom za misije i izvan župne zajednice, sve do nakraj svijeta.Dakako, ne radi se o nekoj čvrstoj podje-li ovih djelovanja Crkve, kao da bi jedno bilo odijeljeno od drugoga. Tako se može reći da su evangelizacija i misije praktički istoznačni. Naime, sve se crkvene djelat-nosti tako isprepliću i prožimaju da danas kažemo kako su svi kršćani evangelizato-ri, odnosno misionari i katehete u odno-su na okolinu, a da su misije upravljene i prema kršćanima koji su se ‘zapustili’, žive mimo svakog kršćanskog života (pa otud i naziv ‘pučke misije’).

7. Razvijanje misijske svijesti u Godini vjerePremda se o misijama može govoriti i u zemljama u kojima kršćanstvo već postoji, ali su mnogi ohladnjeli i postali nevjerni-ci, ovdje se prvenstveno misli na poslanje Crkve u onim dijelovima svijeta, kao npr. afričkog ili azijskog kontinenta, gdje široke mase ljudi nisu još niti čule za Krista. Tu se radi o prvom navještaju kako bi se ‘zasadila’ Crkva i počela redovito pastoralno djelovati u daljnjem izgrađivanju toga naroda.

22 Usp. RM, br. 27.

Ivan Pavao II. usprotivio se pasivnosti u odnosu na misijsko poslanje. Jer kršća-ni trebaju biti svjesni riječi apostola Pe-tra da osim Isusovog “nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4, 10. 12). U enciklici o trajnoj vrijednosti misijske naredbe isti papa naglašava da nas Gos-podin neprestano poziva da izađemo iz samih sebe i da dobra koja imamo podi-jelimo s drugima, počevši od onoga što je najdragocjenije, a to je vjera. U svjetlu toga misionarskog zahtjeva treba mjeriti vrijednost i izvrsnost ustanova i pokreta, župa i djela apostolata u Crkvi. Upravo to svaka župna zajednica mora imati pred očima u Godini vjere (2012.-2013.). Nužno je da se dogodi pomak od ‘naslijeđene vjere’, koja se temelji na ne-kim običajima, a to znači i pasivne vjere, prema osobnijoj i zrelijoj vjeri, a to znači i angažiranoj. Jedino takva vjera, koju resi razumijevanje i uvjerenost, jedino vjer-nik koji voli Isusa Krista, koji promatra povijest kao što je to Isus činio, koji pro-suđuje poput njega, izabire, ljubi i daruje se za druge poput njega, živi zajedništvo s Ocem kako ga je on živio, sav posvećen Kraljevstvu Božjemu i njegovoj pravdi, jedino takva vjera može biti misionarska, a takav kršćanin misionar. Pripremni dokument za 13. Sinodu biskupa u Rimu (listopad 2013.): “Nova evangeliza-cija za prenošenje kršćanske vjere”23 poziva se na Ivana Pavla II. koji je naglašavao da su nova evangelizacija i misionarska aktivnost usko povezani.

23 Usp. Lineamenta, br. 19.

23

Zato nam valja imati na pameti njegove misli i u pripravi za Godinu vjere, u kojoj treba doći do izražaja ‘nova evangelizacija’. Crkve sa višestoljetnom kršćanskom tra-dicijom ne mogu biti misionarske prema nekršćanima drugih kontinenata ako ne gaje duh misionarnosti u svojim sredina-ma. Jer kršćanin i Crkva – ili su misionari ili ih nema. I u tom smislu pomanjkanje misionarskoga žara znači i pomanjkanje vjere. Papa postavlja kritičko pitanje: je-smo li zainteresirani za prenošenje vjere i da steknemo nekršćane? Imamo li zaista na srcu misije?24Takav kršćanin ne samo da se zanima već traži načina kako da se uključi u ‘djela Crkve’.

24 RM, br. 34

Tom prevažnom misijskom pothvatu Cr-kve posvećena je posebna vatikanska in-stitucija Papinskih misijskih djela. U tom smislu postoje: Djelo za širenje vjere pri-godom treće nedjelje u listopadu odno-sno Misijske nedjelje, kada se više govori o važnosti uključivanja u misijska djela, moli i skuplja pomoć za misije; Djelo sv. Djetinjstva, prigodom blagdana Bogojav-ljenja ili Sv. triju kraljeva, s naglaskom na brizi za djecu u dalekim zemljama (razne akcije u korist siromašne djece), Djelo sv. Petra apostola, uz misu posvete ulja i ob-nove svećeničkih zavjeta i uz samu svet-kovinu; te Misijska zajednica (unija), kao ona koja objedinjuje sve slojeve vjernika u Mjesnim crkvama, odnosno župnim za-jednicama u jedinstvenu akciju (molitva,

24

razne inicijative). Cilj im je u Božjemu narodu promicati opći misijski duh, or-ganizirati misijsko poslanje Crkve među nekršćanskim narodima, brinuti se za nova misijska zvanja za što je dakako po-trebna i materijalna pomoć. Na nacional-nim razinama sve to koordiniraju Uredi Papinskih misijskih djela pri biskupskim konferencijama,25 uz suradnju s Povjeren-stvima za misije u pojedinim biskupijama.

7. 1. Prema pokretanju ‘misijskih zajed-nica’ na biskupijskoj i župnoj raziniDok treba pohvaliti činjenicu da u dobrom dijelu župnih zajednica postoje pojedini vjernici koji imaju misijsku svijest, ipak se osjeća potreba za njihov preustroj u or-ganiziranijoj brizi za misije. U tom smislu se, s ciljem da župna zajednica postane vitalnija stanica Crkve, mjesto izričitijeg naviještanja, odgoja vjere i djelovanja iz vjere, u posljednje vrijeme sve više govori o njoj kao višeobličnoj zajednici, odnosno zajednici zajednicâ ili ‘živih vjerničkih krugova’.26 Uz razne skupine ili zajednice, poput liturgijske, biblijske, obiteljske, ka-ritativne, molitveno-meditativne, i dr.,27 25 Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji djeluje Ured za misije kojem predsjeda mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški, a aktualni nacionalni ravnatelj PMD je vlč. Antun Štefan iz Varaždinske biskupije. 26 HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program (17. rujna 2000.). Na prijedlog HBK izradili M. Šimunović i B. Škunca, NKU HBK-HILP, Zagreb-Zadar, 2000.27 Usp. M. ŠIMUNOVIĆ, Kateheza prvenstvena zadaća Crkve. Identitet i perspektive hrvatske kateheze i katehetike. U obliku bilance, KS, Zagreb, 2011.,

važno mjesto pripada i misijskoj zajed-nici za promicanje misijskih djela. Taj ‘živi vjernički krug’ može postati pravo katehetsko mjesto za njegove članove, ne samo starije, već i za djecu i mlade, koji tu imaju velike mogućnosti za angažman.Nezaobilazna katehetska građa za poučni dio povremenih susreta su dva temeljna dokumenta, i to koncilski Dekret o misij-skoj djelatnosti Crkve (Ad gentes) i enci-klika Ivana Pavla II. o trajnoj vrijedno-sti misijske naredbe Redemptoris missio (Misija Krista Otkupitelja). Upravo ovaj dokument predstavlja pravi ‘misijski ka-tekizam’, koji bi trebali pročitati svi svje-sniji vjernici. On razvija veliko bogat-stvo koncilskog crkvenog nauka o Isusu Kristu Spasitelju, Kraljevstvu Božjemu, Duhu Svetomu kao protagonistu misije, o beskrajnim obzorima i misijskom po-zivu svakog kršćanina, o vodstvu i izvrši-teljima misijskog poslanja te o suradnji u misijskom djelu. Očito valja uzimati u obzir i Papinu poru-ku za Svjetski dan misija (Misijsku nedje-lju), te materijale koje donosi i hrvatski misijski mjesečnik Radosna vijest.Jedan od zadataka ove misijske zajednice jest da njezini članovi, a preko njih i cijela župna zajednica, rastu u ispravnoj svijesti o misijskom poslanju, a time i o misijskim zemljama, misionarima i misionarkama.

str. 447-480. Tom pitanju, osobito “misionarskom modelu odnosno licu” župne zajednice posvećena je nova knjiga koja uskoro izlazi u okviru izdanja Glasa Koncila (Budućnost župne zajednice u drugačijem shvaćanju župne kateheze u misionarskoj Crkvi).

25

Naime, već se u raspravama na Drugom vatikanskom koncilu upozoravalo na ispravljanje gledanja na misije, u čemu se najviše isticao isusovački general p. Arrupe. Uz ostalo riječ je o infantilnom govoru o misijama, osobito u obraćanju djeci i mladima. I mi stariji se u Hrvat-skoj prisjećamo takvog ‘govora’, priča i ‘filmina’ o malim ‘crnčićima’, s primje-som određene egzotike, o neprohodnim džunglama i ‘zemljama palmi’, ovisno o tome kako je koji ‘avanturist’ sve snimio i prikazao. Misionari su bili često prika-zivani kao ‘prosjaci’ koji nešto traže za izgladnjelu dječicu. U narodu se njego-vao osjećaj sažaljenja, a time i superior-

nosti, što nema nikakva temelja. Ako je nekada, negdje još i danas, tako izgle-dalo, ipak o Aziji, Africi, Japanu i dru-gim zemljama valja imati objektivnije viđenje. Te zemlje imaju bogatu kulturu, sveučilišta i dr. i silno su napredovale. Mnoge su zemlje, ili pojedini dijelovi, razvile bogat crkveni život s original-nim projektom kršćanske inicijacije (po uzoru na ranokršćanski katekumenat), s razvijenom katehezom u pojedinim (ba-zičnim) skupinama, i dr., sve dotle da se počinje govoriti da će Europa, koja slabi u vjeri, štoviše sve više gubi svoje vjer-nike, trebati pomoć od misionara iz tih dalekih zemalja. Ali to ne znači da treba smanjiti odlazak misionara u te zemlje. Naprotiv, jer još uvijek postoje veliki narodi i skupine koji nisu čuli za Krista. Misijska svijest nikada se neće smje-ti umanjiti. Obzori misija su beskrajni, mnogi narodi čekaju, zadaci se umnaža-ju, tako da se s Ivanom Pavlom II. može reći da je “misionarsko djelovanje tek na početku.”28

Osim poticanja misijske svijesti misij-ska zajednica odnosno taj živi vjernički krug treba pomoći zainteresiranima u uključivanju u pojedine zadaće. Najprije je potrebno organizirati mrežu molitelja za uspjeh misijskog poslanja Crkve, za misije i misionare i za nova misijska du-hovna zvanja, kako svećenika, redovnika i redovnica, tako i za uključivanje laika. Naglasak je, dakle, i na laičkim zvanjima,

28 Usp. RM, br. 30.

26

kako bi sam Božji narod postao svjestan svoga misijskoga djela. (kao npr. liječnika i bolničara, tehničara, profesora, katehe-ta, i dr.). Dakako, nije svatko za misiona-ra, jer je potrebno imati ‘posebno zvanje’, ljubav prema narodu kojemu je poslan, sposobnost za inkulturaciju evanđelja s posebnom širokogrudnošću i odvažno-šću u ime Isusovo. Misionar nastupa sa sviješću da nosi Kristovu riječ zato što je ona istina, zato što su pronašli u njemu smisao i istinu za svoj život. U svakom slučaju, od mjesnih Crkava i pojedinih redovničkih zajednica očekuje se da razvijaju svijest univerzalne Crkve, da potiču ‘misijsku velikodušnost’ i što se tiče odgoja misijskih zvanja. Pritom je važna i suradnja s Nacionalnim uredom Papinskih misijskih djela te s biskupij-skim povjerenstvom za misije. Jer poma-ganje misijskoga djela hitan je i neodlo-živ zadatak svih mjesnih Crkava. Misij-ska će zajednica razmisliti koje bi sve inicijative mogla poduzeti tijekom ‘pa-storalne godine’ već od Misijske nedje-lje: misijski tjedan s ponudom misijskih kateheza i za druge posebne zajednice na temelju pojedinih dijelova iz enciklike

“Redemptoris missio” i papine Poruke za misijsku nedjelju, organizacija tribina o nekom posebnom projektu za misi-je, izložba na ulazu u crkvu, animiranje euharistijskog slavlja na samu nedjelju, prikupljanje novčanih sredstava, dijelje-nje letaka i drugih misijskih materijala, i dr., ovisno i o sugestijama Nacionalnog misijskog ureda odnosno povjerenstava. Dakako, skupljanje novčanih sredstava za misionare ne vrši se samo na Misij-sku nedjelju. Tu akciju valja poticati i u drugim prilikama, kao npr. za dan Djela sv. Djetinjstva, za što je uputno animi-rati djecu na katehetskim susretima da pomažu svojim vršnjacima u dalekim zemljama. Važno je povezivati se s nekom ‘misij-skom postajom’ radi pomaganja ne-kom misionaru ili misionarki u smislu ‘kumstva’,29 uz ostalo i radi školovanja nekog svećeničkog kandidata. Uputno je i u drugim prilikama organizirati misijske izložbe i prikazivanje suvremenijih filmo-va radi popularizacije misijskog djelova-nja, posjet župi povjerenika za misije te, ako je moguće, i nekog misionara ili misi-onarke koji će ‘iz prve ruke’ progovoriti o

29 Valja istaknuti te divne geste ‘kumstva’ o kojima vodi brigu Ured Papinskih misijskih djela. Očito postoje i drugi dobri ljudi koji i nisu registrirani u tim uredima, a pomažu pojedinim ljudima u dalekim zemljama. Tako mi je bilo drago čuti da je moj bivši riječki ministrant koji se našao u Ruandi po službenom poslu, upoznao jednu obitelj i odlučio, po povratku, zajedno sa svojom majkom, uplaćivati mjesečni doprinos za školovanje jednoga dječaka.

Jedan od zadataka ove misijske za-jednice jest da njezini članovi, a pre-ko njih i cijela župna zajednica, rastu u ispravnoj svijesti o misijskom po-slanju, a time i o misijskim zemljama, misionarima i misionarkama.

27

misijama, o problemima ali i radostima u Crkvama dalekih zemalja, koje su ‘stasale’ sa sve više ‘domaćih’ svećeničkih i redov-ničkih zvanja i koje nam mogu biti pri-mjer aktivnoga djelovanja iz vjere. Upra-vo valja preporučiti ovu inicijativu susre-ta s misionarima, s tim divnim ljudima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima kojima treba oda-ti veliko priznanje, kojima treba pružiti svakovrsnu podršku jer oni su ‘heroji Božje ljubavi’, bilo da još djeluju u misij-skim zemljama, ili su se vratili u domo-vinu. Oni bi mogli biti ‘katehete-misio-nari’, koji svjedoče ono što ‘ih je nosilo i nosi’, ono što su doživjeli u projektu ‘zasađivanja Crkve’, odnosno ono u čemu

bi katolici ovdje mogli više i bolje pomo-ći. Sve to može pomoći rastu plemenite velikodušnosti u zalaganju oko sveopće misije.

7. 2. Euharistijska zajednica – misijska zajednicaRad na obnovi župne zajednice, kako bi bila više misionarska, nužno mora poče-ti od jačanja euharistijske svijesti. Papa Benedikt XVI. napisao je da je “auten-tično euharistijska zajednica misijska zajednica”.30

30 BENEDIKT XVI., Sacramentum caritatis. O Euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanja Crkve (22. veljače 2007.), KS Dokumenti 146, Zagreb, 2007., 84

28

Jer, kaže Papa: “Ljubav koju slavimo u sa-kramentu, ne možemo zadržati za sebe. Ona po svojoj naravi zahtijeva da je pri-općimo svima. Svijet je potrebit Božje ljubavi, susreta s Isusom Kristom i vjere u njega.”31 “Idite u miru” nije samo ‘ot-pust vjernika’, već označava ‘poslanje’, zapravo, kako kaže papa Benedikt XVI. “misijsku narav Crkve. Zato je dobro po-moći Božjemu narodu kako bi produbio tu nosivu dimenziju crkvenoga života, uzimajući liturgiju kao polazište.”32 ‘Sla-bljenje vjere’, osobito euharistijsko-ga života, u isto vrijeme je i slabljenje

31 Isto32 Isto, br. 51

misionarske svijesti. Oslabljena vjera, odnosno euharistijska svijest, drastično je smanjila i misionarska zvanja. Stoga, nema sumnje da se može ustvrditi da je, što stoji u naslovu ovoga rada, učinko-vitost i vitalnost naše vjere usko poveza-na s porastom misijske svijesti. To znači da je župna zajednica pozvana jačati euharistijski život, što je preduvjet za rast misionarske svijesti. Stoga je da-lekosežna značenjem Poruka pape Be-nedikta XVI. da je “izgrađivanje crkvene zajednice ključ misije”.33

33 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan misija, 24. listopada 2010.

29

Obnavljanje misionarske djelatnosti, otvo-renosti univerzalnim obzorima, odnosno veća briga za misije ‘ad gentes’, bit će ja-san znak da se Crkva oblikuje ‘evanđeljem nade’, a to znači da radosno i odvažno ‘di-jeli ono što je od Krista primila’.

U obliku zaključkaVrijeme je za istinski evangelizacijski pastoral koji će biti okrenut misijama ‘ad intra’ i ‘ad extra’, u čemu nova evangeli-zacija i kateheza mogu i moraju izvršiti presudnu ulogu. Da je ‘nada, ipak, uteme-ljena’, bez obzira na to što se može primi-jetiti da se ‘urušavaju’ mnogi dojučerašnji modeli rada, što se i misija tiče, poslužio bih se riječima velikog belgijskog kate-hetskog stručnjaka A. Fossiona. On misli, pozivajući se na jednu afričku poslovicu koja kaže, kako ‘staro stablo’ koje se ruši stvara veću buku od ‘šume koja raste’, da se u Crkvi mnogi previše trude ‘održati na nogama staro stablo’ koje se ruši, od-nosno neke stare ‘forme mentis’ i načine postupanja, odnosno evangelizacijske modele. I to je naravno potrebno, ako se radi o tome da se uspori ‘pad’ te da neko-ga ili nešto prebrzo ne ‘zgnječi’, odnosno da se zbog sve izraženijega vjerskog indi-ferentizma prebrzo ne izgubi volju. Međutim, ono što je važno naglasiti jest da je potrebno biti svjestan činjenice da u ‘šumi ovoga vremena’ ipak rastu ‘nova stabla’. Premda se danas ne može točno zamisliti ili kompletno programirati sve ‘ono što raste’, ipak se može pogodova-ti njegovu rastu. Najviše energije treba utrošiti, svjesno i bez nostalgije, za rast

‘velike šume malih stabala’, odnosno novih misijskih usmjerenja i inicijativa koje mogu donijeti bogat plod,34 na Sta-rom kontinentu i u dalekim prostran-stvima svijeta. Pritom je od presudnoga značenja vodi-ti računa da su misije Božje djelo, djelo Duha Svetoga koji traži našu suradnju. Završio bih riječima velikog bibličara, ranijega milanskoga nadbiskupa C. M. kard. Martinija: “Pred temeljnom kri-zom naše epohe koja se sastoji u gubitku osjećaja za nevidljivo i transcendentno, krizom osjećaja za Boga, Duh, u nevid-ljivom i neznatnom, igra svoju pobjedo-nosnu utakmicu.”35

34 Usp. A. FOSSION, Ricominciare a credere, EDB, Bologna, 2004., str. 136.35 C. M. MARTINI, Život po Duhu, KSC, 1997., str. 9.

31

L i t u r g i j a

32

Prvo čitanje: Gal 4, 22-24. 26-27. 31-5,1

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja. To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo — to je Hagara. Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. Pisano je, doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš,podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove!Jer osamljena više djece ima negoli udana.Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne. Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 113, 1-5a. 6-7

Blagoslovljeno Ime Gospodnje dovijeka!

Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje! Blagoslovljeno ime Gospodnje sada i dovijeka! Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Gospodnje! Uzvišen je Gospodin nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. Tko je kao Gospodin, Bog naš? Gleda odozgo nebo i zemlju, podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha.

Pjesma prije evanđelja: usp Ef 1, 17-18

Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!

Evanđelje: Lk 11, 29-32

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Gospodnja

Ponedjeljak 15. listopada 2012.

18

33

Isusu hrli mnoštvo. Sv. Luka donosi riječi koje im je, među ostalim, Gospodin uputio: Naraštaj

ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Prisjetimo se! Bog šalje proroka Jonu propovi-jedati Ninivljanima, čija je zloća prodrla do neba (usp. Jon 1,2). Jona Boga ne sluša, nego od njega bježi u suprotnu smjeru. Na moru nastaje velika oluja. Mornari Jonu bacaju u more i ono se stiša-va. Bog zapovijeda ribi da ga proguta. Našavši se u utrobi ribe, Jona obećava da će izvršiti zavjet. Na-kon tri dana riba ga izbljuje na obalu. Jona odlazi u pogansku Ninivu i propovijeda obraćenje. Niniv-ljani poslušaše, započeše post i molitvu, a Gospo-din im se smilova i spasi grad. Brojni su ovakvi čudesni znakovi u Svetom pi-smu. No, ljudi ne vjeruju. Ne vjeruju tolikim Bož-jim čudesima, kao ni Kristu koji je, radi ljudi, mu-čen, raspet i pokopan, koji je treći dan ustao iz gro-ba. Ljudi, poput Jone, odbijaju poslušnost Bogu. Ne priznaju da je zloća mnogih naših gradova, mjesta i sela stigla do Boga. O tomu šutimo. Zlo ne prepoznajemo, niti ga nazivamo zlom. Možda smo ga i sami prihvatili kao nešto normalno. Svaki je naš grad, selo i mjesto poput Ninive. U isto vrijeme, svaki je kršćanin, bez iznimke, kao i Jona, pozvan propovijedati, upirati prstom u grijeh i pozivati na obraćenje. Poput naših misionara! No, koliki od nas bježe od Boga i od propovijedanja? Umjesto da bježimo od zla. U isto vrijeme, ne pre-stajemo tražiti čudesa i znakove po svojoj vlastitoj mjeri. Isus je jasan: Bog je jedini mjerodavan da-vati znakove spasenja. Imamo ih dovoljno: Božje zapovijedi, Božja Riječ, Krist, Crkva s učiteljstvom, sakramenti, sveci… Sve nas to poziva da se u ovoj Godini vjere pokrene-mo. Zamisionarimo svojim obiteljima i radnim mjesti-ma. Zlu i grijehu dajmo pravo ime. Odrecimo se đavla i njegova sjaja. Prihvatimo se molitve i žrtve. Misionar-skim žarom naviještajmo spasenje u zgodno i u nezgod-no vrijeme. Tako ćemo spasiti sebe, svoje gradove i svoj narod od uništenja, i ujedno izvršiti zadano poslanje.

Okupljeni oko Isusa, koji nam govori kao nekad mnoštvu, uputimo svoje molitve

Ocu nebeskomu ponajprije za naše misio-nare i misionarke, te Božje blagovjesnike, kojih se osobito sjećamo u ovom Misijskom tjednu.

Recimo zajedno: Gospodine, usliši nas!

1. Neka se tvoja Crkva neprestano okuplja oko Krista, svoje Glave i Spasitelja, da slu-šajući tvoju riječ bude istinski znak pomi-renja i praštanja u svim dijelovima svijeta, molimo Te!

2. Da blagovjesnici hrabro, vjerno i odano idu onamo kamo ih šalješ, te svojim krje-posnim životom budu prepoznatljivi znak tvoje dobrote i ljubavi, molimo Te!

3. Da svi ljudi u svijetu prepoznaju Krista, prihvate njegovu riječ, oživotvore je i dru-gima posvjedoče, molimo Te!

4. Da Misijska nedjelja na koju se ovaj tjedan duhovno pripravljamo bude početak zau-zetije brige naviještanja evanđelja svima, molimo Te!

5. Da svaki kršćanin svojim životom bude istinski misionar, prepoznatljiv znak Božje ljubavi i milosrđa, molimo Te!

Gospodine, iskreno se kajemo za sva bježa-nja od tebe. Oprosti nam sve trenutke nepo-slušnosti, primi naše ponizno kajanje i usliši nam molitve, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

isus, Božji znak i put u nebo Molitva vjernika

19

34

Utorak 16. listopada 2012.

20

Prvo čitanje: Gal 5, 1-6


Braćo! Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neće koristiti. I ponovno jamčim svakom čovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo pravednost, nadu svoju. Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje nego — vjera ljubavlju djelotvorna.

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 119, 41. 43-45. 47-48

Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.

Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene i spasenje tvoje po tvom obećanju. Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u sudove tvoje. Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka. Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem. U zapovijedima tvojim moja je naslada, jer ih ljubim. Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke, i o tvojim odredbama razmišljam.

Pjesma prije evanđelja: Fil 2, 15d. 16a

Svjetlite kao svjetlila u svijetudržeći riječ Života!



U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.«

Riječ Gospodnja

35

isus poziva na čistoću srca Molitva vjernika

Sveto Pismo ne donosi ni jednu Isusovu riječ koja bi bila naklona farizejima. Kada ih god

spominje, redovito je to prijekor: jao vama, fari-zeji. To nas više začuđuje ovo Lukino izvješće koje govori da se Isus odazvao pozivu nekoga farizeja i došao k njemu na objed. U društvu s farizejom Isus se ne libi držati svoje, biti drugačiji. Svojim posjetom potvrđuje poštova-nje prema farizeju. Od svoga božanskog bogatstva ima mu što ponuditi, kazati i dati. Isus preska-če obred pranja ruku i ravno ide k stolu. Svakom svojom gestom poučava ili priprema plodno tlo za svoju pouku. Izazvao je čuđenje kod farizeja kako bi ga poučio: Vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdje-le, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Kada je zlo u pitanju, nema okolišanja. Isus do-bro znade koliko je farizeju važno slovo zakona i stopostotno vanjsko obdržavanje toga zakona. Ne niječe da je to važno. Ali ima nešto puno važnije i puno vrjednije. Bezumno je voditi brigu samo o izgledu, o onomu što oči vide. Daleko je važnije brinuti se o srcu i duši, o onomu što Bog vidi. Nije važno samo tijelo koje ne koristi ništa, nego je važ-na duša jer duh je onaj koji oživljuje (usp. Iv 6,63). Danas se Isus želi svratiti pod krov moj i tvoj, u moju i tvoju obitelj, u našu zajednicu. Želi se s nama naći za euharistijskim stolom. Želi nam progovoriti o važnosti duše. Nama prepušta tijelo, vrstu jela i mar-ku odijela. Njega zanima duša. Jasno upozorava: Sva-ki onaj koji na prvo mjesto stavlja vanjštinu i brine se samo o njoj, ravan je farizeju. Sigurno bi mnogi od nas rado ugostili Isusa. Njegov dolazak pod naš krov bila bi posebna čast. No, ne znam bismo li priznali svoje stanje koje je često ravno farizejskom. Jer, ako izračunamo koliko dnevno vremena posvećujemo tijelu, a koliko duši, vidjet ćemo da nismo na dobru putu. Koji put je jedina razlika između nas i farizeja u tome što nam ni zakon puno ne znači kao ni duša. Jer, najčešće ispunjamo ono što traži zakon tijela.

nalazeći se s kristom gospodinom za euha-ristijskim stolom, ujedinjeni s našim misi-

onarima i misionarkama širom svijeta, uputimo Bogu svoje zahvale i molitve govoreći:

Ostani s nama, Gospodine!

1. Zahvaljujemo ti, Gospodine, koji si se kao Kruh živi darovao svojoj Crkvi, ostao u njoj trajno prisutan po sakramentu Euharistije i darovao se svakomu onom koji te želi.

2. Zahvaljujemo ti za sve biskupe, svećenike, misionare koji savjesno vrše službu u tvojoj Crkvi i vjerno se brinu za duhovno dobro povjerenih im duša.

3. Zahvaljujemo ti, Liječniče koji liječiš naše boli i nemoći, što se nudiš svima kao lijek i okrjepa za zdravlje duše i tijela.

4. Zahvaljujemo ti za milosrđe i strpljivost u našoj farizejštini, dvoličnosti, oholosti, u gri-jesima koji proistječu iz tih zala.

5. Zahvaljujemo ti što nam po sakramentu svete ispovijedi i svojim praštanjem uvijek daješ novu priliku sjedinjenja s tobom u svetoj pričesti.

Primi, nebeski Oče, našu iskrenu zahvalnost. Usliši nam molitvu da trajno ostanemo živi i djelatni članovi tvoje Crkve, po Kristu Gospo-dinu našemu. Amen.

21

36

Srijeda 17. listopada 2012.Prvo čitanje: Gal 5, 18-25


Braćo! Ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tomu slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 1, 1-4. 6

Tko ide za tobom, Gospodine, imat će svjetlo života.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je ko stablo zasađeno pokraj vódâ tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi. Jer Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih.

Pjesma prije evanđelja: usp. Dj 16, 14bOtvori, Gospodine, srce našeda se priklonimo riječima Sina tvoga!



U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti. «»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«

Riječ Gospodnja

22

37

isus poziva na pravednost Molitva vjernika

Bogu, koji je sama pravednost i ljubav, upra-vimo svoje molitve, osobito za one koji su

žedni i gladni tih Božjih darova.

Recimo zajedno: Oče, usliši nas!

1. Za svetu Crkvu kojoj je povjerena zadaća ši-renja Božje ljubavi, pravde, istine i mira; da ostane vjerna i poslušna Kristu svojoj glavi, molimo Te!

2. Za Papu, biskupe, svećenike, redovnike i re-dovnice, za misionare i misionarke, da odano i hrabro šire Božje kraljevstvo, molimo Te!

3. Za sve naše župne zajednice, za sve župljane, da prepoznaju svoje mjesto u naviještanju Evanđelja i daju svoj udio u širenju Radosne vijesti, molimo Te!

4. Za sve kršćane koji vrše javne poslove u društvu da se bez straha i srama bore kako bi u svijetu vladala Božja ljubav i praved-nost, molimo Te!

5. Za sve pokojne misionare, misionarke, misij-ske djelatnike, prijatelje i dobročinitelje, da njihove misijske žrtve i napori nađu stostru-ku nagradu kod tebe, molimo Te!

Oče nebeski, tvoj je dar da ti možemo služiti u onomu što si svojom rukom stvorio i čovje-ku darovao. Učini nas vjernim i pravednim upraviteljima svojih dobara u ovom svijetu, poKristu, Gospodinu našemu. Amen.

U ovom kratkom evanđeoskom izvješću Isus četiri puta kaže „jao vama“. Tri puta je to

upućeno farizejima a jednom zakonoznancima. Isus upozorava da su pravednost i ljubav Božja temelj na kojemu svijet stoji. Stoga, svijet se ne spašava i ne brani sitničavo prikupljenim name-tima, pogotovu ako nisu pravedni i u ljubavi pro-pisani, nego brigom da u njemu vlada pravednost i ljubav Božja. Želi li živjeti, čovjek premda mate-rijalan, mora dopustiti da njegovim tijelom pro-kola živodajna krv pravde i hrana ljubavi Božje. Iz Isusova nastupa čitamo brigu za svijet. On je Kralj neba i zemlje. Kao takav najbolje zna što svijetu tre-ba. Svijet ne živi od brige onih koji su sebi umislili da o njima ovisi, koji traže da ih se u hramovima slavi i na trgovima časti. Svijet živi zahvaljujući savršenu redu i miru koji dolazi od njegova Stvoritelja i Uzdr-žavatelja. Stoga mu se ne može pomoći mazanjem i glancanjem vanjštine, klanjanjem egoizmu, nego po-štovanjem Stvoritelja i reda koji je on postavio. Istina, Bog je svijet dao čovjeku na upravljanje. Ali to ne znači da čovjek može raditi što god hoće, gdje god hoće i kada god hoće. Nažalost, to se često doga-đa zbog farizejske oholosti. Čovjek se u ime znanosti proglašava majstorom i čuvarom svijeta. Stavlja svoje prste tamo gdje može stajati samo Božji prst. Tako svojom ohološću i egoizmom potkopava vlastite te-melje i u isto vrijeme prezire ljubav i brigu Božju. Milijuni gladnih u svijetu znak su nepravde. Mnoge misijske zemlje žive na prosjačkom štapu. Ne samo zbog nepravedne raspodjele i nameta desetine, nego i zbog toga što im „farizeji“ odnesoše sve. Isus svoju Crkvu poziva i šalje da svijetom nosi pravdu i svjedo-či ljubav Božju. To upravo čine naši misionari i misi-onarke kojih se uvijek, a osobito u ovom misijskom tjednu, rado sjećamo, za njih molimo, a na Misijsku ćemo nedjelju dati i svoj dar za njihove gladne i siro-mašne, bolesne i nemoćne o kojima se brinu u Isuso-vo i u naše ime.

23

38

Četvrtak 18. listopada 2012.Prvo čitanje: 2 Tim 4, 10-17b

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju

Predragi! Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje. Tihika sam poslao u Efez. Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada dođeš, donesi. I knjige, osobito pergamene. Aleksandar kovač nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! Njega se i ti čuvaj jer se veoma usprotivio našim riječima.Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi.

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 145, 10-13b. 17-18

Prijatelji tvoji, Gospodine, objavljuju slavu kraljevstva tvoga.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore! Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.

Pjesma prije evanđelja: usp Iv, 15, 16

Ja vas izabrah iz svijeta da idete i rod donositei rod vaš da ostane, govori Gospodin!



U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’«

Riječ Gospodnja

24

39

Misionari Molitva vjernika

Isus vidi daleko. Isus vidi obilje žetve, mnoštvo onih koji su spremni živjeti evanđelje. Misi-

jsko polje proteže se do na kraj Zemlje. Jesmo li stvarno uvjereni da je žetva velika? Jesmo li pozorni na pozitivne znakove oko nas, koji ukazuju da bi mnogi ljudi bili spremni prihva-titi Isusa? Radnika nedostaje ... radnika koji su spremni ući u svu tajnu božanskog zvanja. Od samog početka, Isus, pred tim nedostatkom radnika (koji je ne samo nedostatak u našem vremenu), dovodi do jedinstvenog rješenja ... molitva! Za Njega je jasno da je apostolski poziv Božji dar. Sveti Pavao će reći: “Milošću Božjom jesam što jesam” (1 Kor 15,10). Molimo li za zvanja? Isusove upute nisu najprije preporuke doktri-narnog karaktera i ne donose sadržaj vjere za naučavanje. To su prije svega smjernice koje su fokusirane na ponašanje propovjednika Riječi, na konkretne stavove, odjeću, prtljagu. Zašto? Vjerojatno zato što je za Isusa ‘’misija’’ prije sve-ga Događaj, “čin”. Misionari naviještaju Kralje-vstvo Božje najprije svojim načinom života. Prva preporuka koju Isus daje svojim mis-ionarima: nenasilje. Kad kaže: “poslanici Božji”, misionari, misli prvenstveno na ljude “bez obrane”, “jaganjce” usred vukova. Na takav način oni kažu da njihova snaga nije u njima. Druga preporuka: siromaštvo. Tako “po-slani” ne smiju se prvenstveno oslanjati na ljudske resurse ... da ne trebaju pridavati prev-eliku važnost vrijednostima ovoga svijeta. Krajnji cilj našeg života nije ovdje. Blizina Kraljevstva koje brzo dolazi sve sigurnosti čini smiješnima. I naviještanje te Blizine je tako hitno da ne treba gubiti vrijeme u dugim pozdravima, kao što to čine npr. istočnjaci. Treća preporuka: mir, radost. Komunikaci-ja mira i radosti. Trebalo bi ponovno čitati i ponovno razmišljati o tim prekrasnim formu-lama, i ponovno usmjeriti svoje živote prema tom svjetlu.

25

Gospodine, Ti si nekada pozvao ljude da budu tvoji neumorni apostoli. Ti i danas zoveš i

šalješ nas u svijet da svjedočimo za Tebe. Obnovi u nama žar i želju da budemo tvoji revni apostoli.

1. Gospodine, navješćivati evanđelje ponekad nam se čini preteško i ne osjećamo se dovoljno sposob-ni za tu službu. Često Ti na poziv, poput Petra u trenutku čudesnog ribolova, kažemo: “Idi od mene, Gospodine! Grešan sam čovjek!” (Lk 5, 8). Daj nam više pouzdanja u Tebe, molimo Te!

2. “Žetva je velika” i puno toga treba napraviti! Kao i nekada, tako i danas brojne duše žeđaju za Tobom, Gospodine. A Ti nas pitaš: Koga da pozovem? Daj našim duhovnim pastirima, Gospodine, dobrih ideja u pastoralu zvanja i ustrajnosti u izvršavanju, molimo Te!

3. Naša se vjera učvršćuje kada je dijelimo s drugima. Po svojem krštenju svaki od nas je zato pozvan da bude misionar. Daj da kao mis-ionari laici pomognemo ljudima upoznati i za-voljeti Isusa, molimo Te!

4. Isuse, Ti nas potičeš da molimo da pošalješ rad-nike u žetvu svoju. Daj nam da ozbiljno shva-timo tvoju želju. Daj da ponajprije molimo za sve nas, a posebno za naše mlade koji imaju sve potrebne kvalitete da postanu svećenici i časne. Daj da osjete da su stvoreni za tu veliku službu, molimo Te!

5. Gospodine, ti nas šalješ pred sobom da Ti pripravimo put. Mi na takav način postajemo glasnici tebe, Velikoga Kralja, navjestitelji Kraljevstva Božjega, misionari Radosne vijesti. Gospodine, udahni nam radost života za to po-slanje, molimo Te!

Gospodine Isuse, ti i danas, kao i nekada, pozivaš radnike u žetvu svoju. Svjesni smo da je žetva velika, a da je radnika premalo. Daj da Te mnogi od nas sli-jede kao svećenici, misionari i misionarke. Pošalji nas u svoju žetvu, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

40

Petak 19. listopada 2012.Prvo čitanje: Ef 1, 11-14

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo!U Kristu, u kome i nama - predodređenimapo naumu Onogakoji sve izvodi po odluci svoje volje —u dio padeda budemo na hvalu Slave njegove —mi koji smo se već prije nadali u Kristu. U njemu ste i vi,pošto ste čuli Riječ istine— evanđelje spasenja svoga —u njemu ste,prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,koji je zalog naše baštine:otkupljenja, posvojenja —na hvalu Slave njegove.

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 33, 1-2. 4-5, 12-13

Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.

Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. Slavite Gospodina na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! Jer prava je riječ Gospodnja, i vjernost su sva djela njegova. On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Gospodnje. Blago narodu, kojemu je Gospodin Bog, narodu koji on odabra sebi za baštinu! Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje.

Pjesma prije evanđelja: Iv 14, 6

Ja sam put i istina i život, govori Gospodin,nitko ne dolazi Ocu osim po meni.



U ono vrijeme: Kad se skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima:»Čuvajte se kvasca farizejskoga,to jest licemjerja.Ništa nije skrivenošto se neće otkritini tajno što se neće saznati.Naprotiv, sve što u tami rekoste,na svjetlu će se čuti;i što ste po skrovištima u uho šaptali,propovijedat će se po krovovima.«»A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!«

Riječ Gospodnja

26

41

Živjeti otvoreno Molitva vjernika

V elike mase ljudi išle su za Isusom. Grčki tekst govori o “bezbroj ljudi”. Znamo kako je teš-

ko procijeniti brojku demonstranata. Luka, čini se, ipak govori o “nekoliko desetaka tisuća” ljudi. Koje li hrabrosti! Usuditi se izjasniti tako javno pred tolikim mnoštvom, osobito pred dostojan-stvenicima. Ne zaboravimo da su farizeji stvarno bili uglednici toga vremena, i često, bez sumnje, izvanredni ljudi, vjernici, pažljivi vršitelji Zako-na, znalci, znanstvenici, stručnjaci u vjerskim pi-tanjima. Isus ne osporava njihove vrijednosti, ali ne može podnijeti njihovu bahatost, aroganciju i nepoštivanje malenih, siromašnih ljudi koji ne znaju dobro “njihov vjeronauk’’ i koji nisu sasvim razumjeti komplicirane teorije i zahtjeve onih koji su sebe smatrali “liderima” naroda. Velika opasnost, “loš kvasac” svih onih koji mi-sle da vode i savjetuju druge je licemjerje. Prema drugima su prezahtjevni, utječu na njih i dijele im lekcije, a sebe smatraju savršenima i samodostatni-ma. Primamljivo je željeti ispasti besprijekoran, ali je strašno to ne biti iznutra. Čuvajmo se licemjerja! Čuvajmo se zvučnih sloga-na! Čuvajmo se ohole samodopadnosti! Čuvajmo se ako mislimo da smo savršeni, i da smo istina mi sami!Suprotno od licemjerja je istinitost. Danas se mnogo govori o “javnom mnijenju”. Isus poziva da Crkvu izađe u javnost ispred svih, u staklenu kuću u kojoj svatko može sve vidjeti i čuti. Nemamo li tendenciju, ponekad, da napravimo “kapele”, zatvorene klubove, podzemne garaže gdje treba pokazati svoje vjerodajnice da bi se moglo ući? Živjeti otvoreno, izložiti se javnom mišljenju ne znači “pljeskati populističkom mišljenju.” Na-protiv, Isus jasno predviđa slučaj da će njegovi uče-nici ići protiv struje, a usuđuje se reći i stvari koje nisu ugodne. Govoriti jasno i često se pripremati na “progon”. Isus je tražio od svojih da se ne boje: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo”. Bog se brine i o najmanjima od svojih stvorenja. Bog gleda vrapčiće. Bog se interesira o onome koji se ne pravi velikim. Sve mu je važno, a ljudi najviše!

Gospodine, upućujemo Ti molitve da nas sa-čuvaš od oholosti i licemjerja. Daj nam do-

sljedan život, u kojem će nam misli i nakane biti prožete kršćanskim duhom.

1. Gospodine, molimo Te za sve kojima si dao odgovornost u Crkvi i za misionare koji navi-ještaju tvoju Riječ kao Radosnu vijest. Daj da vrše svoje poslanje na način Isusa Krista, kao gostoljubivi službenici, ali i vjerni bez popušta-nja pred osrednjošću, molimo Te!

2. Gospodine, Ti nas poznaješ i bdiješ nad našim rastom prema svetosti. Nije Ti svejedno da li Te danas molimo ili ne, da li ispunjavamo ili ne svoje duhovne i apostolske dužnosti. Daj da Te volimo u svojim mislima, riječima i djelima, molimo Te!

3. Gospodine, Ti si nam rekao da se ne trebamo bojati onih koji ubijaju tijelo, koji nas mogu “ubiti” svojim kritikama ili neodobravanjem s obzirom na ispravnost naše savjesti. Pomozi nam da u takvim situacijama ostanemo vjerni Kristu, molimo Te!

4. Gospodine, i danas nam nedostaju svećenici, redovnici i misionari. Molimo te da između nas izabereš i posvetiš mlade za tu svetu službu. Daj da s tvojom milošću tako postanu neumorni apostoli u službi braće, obitelji, kolega i zajed-nica i svih dalekih naroda svijeta, molimo Te!

5. Gospodine, unatoč poteškoćama iznutra i izvana, unatoč protivštinama koje nam se čine nepremo-stivima za Tvoje poslanje, dolazile one od naših hirova ili našega temperamenta, naših strasti ili naših iskušenja, pomozi nam da idemo naprijed i da prigrlimo svoj poziv s povjerenjem u Tebe, mo-limo Te!

Gospodine, kada gledamo na teške situacije u svom životu, ponekad se prepustimo zabrinutosti i malodušnosti. Ne uspijevamo biti niti strpljivi niti velikodušni. Pomozi nam da ti vjerujemo i stavljamo svoje povjerenje u Tebe, po Kristu Gos-podinu našemu. Amen.

27

42

Subota 20. listopada 2012.Prvo čitanje: Ef 1, 15-23

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo! Otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama:Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave,dao vam Duha mudrosti i objavekojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznatekoje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slaveu baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu, nego i u budućem. Sve mu podloži pod noge,a njega postavi — nad svime — Glavom Crkvi,koja je Tijelo njegovo,punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 8, 2-3a. 4-7

Sinu si svome dao vlast nad djelima ruku svojih.

Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji,

veličanstvom nebo natkriljuješ! U ustima djece i dojenčadi hvalu si pripravio. Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti — pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji, te ga pohađaš? Ti ga učini malo manjim od anđelâ, slavom i čašću njega ovjenča. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži.

Pjesma prije evanđelja: Iv 4, 42.15

Gospodine, ti si uistinu Spasitelj svijeta;Daj mi vode žive da ne ožednim



U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.«»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.«»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.«

Riječ Gospodnja

28

43

Svjedoci Molitva vjernika

Utjelovljenje Sina Božjega, koje ispovijeda-mo u “vjerovanju”, je, u smislu verbalne

deklaracije, jednostavno ali i dalje ostaje velika tajna, čak i za našu najcjenjeniju vjeru. No to nije razlog da napustimo ovaj biser svo-je kršćanske vjere. To nije samo jedno čudo ili mnogo čudesa, koja nas vode prema vjeri, to je cijelo Evanđelje. Ne bi bilo dovoljno da otrgne-mo samo nekoliko stranica koje nam smetaju, trebalo bi otrgnuti cijelo Evanđelje! Isus jedno-stavno obećava, kao nešto što ide samo po sebi, da će se staviti pred Boga u korist onih koji su se stavili na Njegovu stranu. Kad kaže da će se oprostiti onima koji će “go-voriti protiv Isusa”, On jednostavno pretpostav-lja da možemo biti u zabludi o njemu, jer je on samo čovjek koji živi među ljudima, malen u svojoj čovječnosti sluge i siromaha, da možemo pogriješiti u dobroj vjeri o Njegovom utjelov-ljenju, ako ga sudimo samo prema našim ljud-skim sposobnostima. I sam Isus će o sebi reći svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Lk 23, 34). Isus je oprostio i Petru koji ga je zatajio, iz slabosti, u strahoti tragičnih sati svoje muke. (Lk 22, 61-62) Naprotiv, Isus smatra mnogo ozbiljnije ono što on naziva “huljenje protiv Duha Svetoga.” Što je to? U Mateju 12, 32 Isus ne prihvaća da se može ostati slijep na jasne manifestacije Duha: to jest uskrslog Krista ili apostolskog propovi-jedanja nadahnuta Duhom (Dj 2, 38; 3, 46; 13, 46; 18, 6). To je važnost Duha za Isusa. Duh Sveti će nas poučavati na vrijeme što ćemo trebati reći, tako nas uči Isus. I dalje je kršćanin čovjek kojeg svijet “sudi’’! To su Isu-sovi siromasi koji čak nemaju ni povjerenja u svoje argumente, ali potpuno vjeruju Bogu. Bog, Duh, uvijek je s njima u sudskoj dvorani. Gospodine, i mi ti se želimo potpuno povjeri-ti. Uči nas bez prestanka. Predlaži nam što da kažemo da što bolje govorimo o Tebi, da svje-dočimo o Tebi.

Gospodine Bože, pomozi nam da obnovimo svoju vjeru dajući se bezrezervno Tvojim

planovima. Daj da imamo sigurnost da si s nama, da nam pomogneš i da nas vodiš.

1. Gospodine, često smatramo da su svakidaš-nje male stvari u našem životu premalo važne s obzirom na veliki plan koji vlada svemirom. Spasitelj nam je govorio o pticama koje “ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani.” I dodao: “Vredniji ste nego mno-go vrabaca!” Gospodine, daj da zavolimo svoju svakidašnjicu i detalje svog života, molimo Te!

2. Gospodine, Spasitelj nam je rekao da je teško svjedočiti u svijetu tako materijalističkom i rav-nodušnom kao što je današnji. Zato si nam dao snažnu motivaciju da izdržimo: “Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin čovječji pri-znat će se njegovim pred anđelima Božjim.” Daj da ti budemo vjerni, molimo Te!

3. Gospodine, molimo te za kršćane koji ne us-pijevaju u svojim nastojanjima da navijeste Evanđelje, za one koji su i danas progonjeni u mnogim zemljama: u Kini, Koreji, i drugdje. Obasjaj ih svojim mirom, radošću i nježnošću, molimo Te!

4. U prvim desetljećima kršćanstva, u periodu ve-likih teškoća i progonstva živjeti evanđelje če-sto je bilo povezano s fizičkom kaznom, ili čak i krvavim mučeništvom. U naše moderno vrije-me također postoji mučeništvo, ali više moral-no ili duhovno: kritika, kleveta, napadi na našu čast, uvrede,… Daj nam milost da u takvim trenucima shvatimo da smo pozvani svjedočiti Isusa, molimo Te!

Gospodine, zahvaljujemo Ti za sve tvoje milosti i dobročinstva, za Tvoju potporu u dobrim i lo-šim vremenima. Dopusti nama koji su potrebiti Tvoje milosti i Tvoga milosrđa, da obavljamo svoj posao na Tvoju slavu i usliši ove naše molitve, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

29

44

Zborna molitva

Bože, ti hoćeš da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.Pogledaj svoju veliku žetvu i pošalji radnike, da svakom stvorenju navijeste evanđelje,skupljaj svoj narod riječju životai jači snagom otajstava da ide putem spasenja i ljubavi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje: Iz 53, 10-11

Čitanje Knjige proroka Izaije

Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost, i nasititi se spoznajom njezinom.Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Riječ Gospodnja

Pripjevni psalam: Ps 33, 4-5. 18-19. 20. 22

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kaš to se u tebe uzdamo!

Jer prava je riječ Gospodnja,i vjernost su sva djela njegova. On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada, on je pomoć i zaštita naša. Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!

Darovna molitva

Gospodine, pogledaj lice Krista svogakoji je samoga sebe predao za spas sviju.Daj da narodi od istoka sunčanog do zapadaveličaju tvoje ime i tebi posvuda prinose istu žrtvu.Po Kristu.

Ulazna pjesma

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojimda bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

29. nedjelja kroz godinu

30

45

Darovna molitva

Gospodine, pogledaj lice Krista svogakoji je samoga sebe predao za spas sviju.Daj da narodi od istoka sunčanog do zapadaveličaju tvoje ime i tebi posvuda prinose istu žrtvu.Po Kristu.

Drugo čitanje: Heb 4, 14-16

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo! Imamo velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega. Zato se čvrsto držimo vjere! Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo, dakle, s pouzdanjem k Prijestolju milosti, da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Riječ Gospodnja

Pjesma prije evanđelja: Iv 8, 12

Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin;tko ide za mnom, imat će svjetlost života!

Pričesna pjesma

Učite sve narode čuvati sve što sam vam zapovijedio,govori Gospodin.I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.

Popričesna molitva

Gospodine, ova služba našega otkupljenjaobnovila je u nama božanski život.Molimo te da se po ovom djelotvornom sredstvu našega otkupljenja neprestano širi Kristova vjera.Po Kristu.

Svjetski dan misija 21. listopada 2012.

31

Evanđelje: Mk 10, 35-45

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe k Isusu Jakov i Ivan, sino-vi Zebedejevi, govoreći mu: „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.“ A on će im: „Što hoćete da vam učinim?“ Oni mu rekoše: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna a drugi slijeva.“ A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: „Možemo.“ A Isus će im: „Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim, bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.“ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospo-duju svojim narodima, i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude posluži-telj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupni-nu za mnoge.“

Riječ Gospodnja

46

MolitvA vJeRnikA

Braćo i sestre, po misionarima di-ljem svijeta Bog nam progova-

ra duhom služenja i jednostavnosti te nas zove da, ohrabreni primjerom Isusa iz Nazareta, budemo sudionici Njegove povijesti spasenja.

Zazovimo ga, zajedno moleći:

Gospodine, usliši nas!

1. Gospodine, na nedjelju kada poseb-no molimo za misionare i povjereni im narod, oplemeni naše misli rado-snom spremnošću na darivanje svo-jih sposobnosti i vremena svim po-trebitima, molimo Te!

2. Gospodine, u misijskim zemljama poduzimaju se mnoge plemenite ak-cije kako bi se lokalnome stanovniš-tvu olakšale tegobe života i umanjila oskudica duha i tijela. Podari nam svijest da ne dajemo od svoga suviška i da čuvamo dostojanstvo svakog čo-vjeka, molimo Te!

3. Gospodine, vrijedan je radnik plaće svoje. Svima koji marljivo i ustrajno rade na Tvojoj njivi i u Tvome vino-gradu, ali i u Tvojoj pustinji, podari si-gurnost svoje prisutnosti, molimo Te!

4. Gospodine, misionarima diljem svi-jeta jedina je naplata uloženih napora Tvoja milost. Da ne tražimo prven-stveno dobitak i probitak, već da se vrši volja Tvoja i da se ostvaruje Kra-ljevstvo Božje na zemlji, molimo Te!

5. Gospodine, da u svemu što radimo budemo radosni jer imamo milost no-siti Isusa u sebi i darivati Ga drugima, molimo Te!

6. Gospodine, sve misionare i misionar-ke, koji su i u smrti ostali s povjerenim im narodom, nagradi vječnim gleda-njem svojega Lica, molimo Te!

Svemogući Bože, ponizno smo Ti uputili ove molitve, uzdajući se u Tvoje veliko mi-losrđe. Pomozi nam da vjerno i ustrajno nasljedujemo put istine te vjerodostojno živimo darovano nam evanđelje, po Kri-stu, Gospodinu našem. Amen.

32

Lidija Miler, dipl. teolog, Zagreb

47

Ovo je prijedlog homilije i zato ne moramo izgovoriti svaku riječ oti-

snutu na ovom papiru, niti je svojim glasom izreći. Ovom je prijedlogu, ovim mislima tek želja da otkaju novo tkanje oplemenjeno nitima poticaja, a sve u že-lji da i mi i oni koji nas slušaju ili čitaju bivaju nukani na razmišljanje, a možda i čine vezane uz misterij svakodnevice kršćanina na koji nas je pozvao Isus: misije.

Pred kraj Evanđelja po Marku Isus po-ziva učenike: “Pođite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svemu stvore-nju”. “Sve stvorenje” u ono doba bilo je Sredozemlje s različitim narodima, a u naše dane to su novootkriveni kontinen-ti. Zato “propovijedati evanđelje svakom stvorenju” znači ići među pripadnike svih naroda te im svjedočki naviještati Isusova djela i riječi. Uz to, Isus aposto-lima govori da će ih pratiti znakovi: u Isusovo će ime izganjati zloduhe, zborit će novim jezicima; na nemoćnike će po-lagati ruke i bit će im dobro. Taj Isusov govor vjerom nam daje sigurnost da se to može događati i danas. No ako današ-nji misionari možda neće činiti čudesa kao Isus i Apostoli, mogu činiti čudesa dovodeći kršćanske učitelje, liječnike, medicinsko i tehničko osoblje koje će

narodima u razvoju graditi ceste, podi-zati škole i poduzeća, učiti ih da s do-stojanstvom priskrbljuju hranu za svoje obitelji. Isus je uskrsnućem ušao u proslavljeno stanje iz kojega može pomagati ljudima. Kršćani koji vjeruju u Isusovu proslav-ljenost osjećaju se dužnima pridonosi-ti da što veći broj naroda i pojedinaca dobije udio na Isusovoj proslavljenosti po krsnoj vjeri. Okusivši to, i sveti Pa-vao piše Korinćanima: “Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je.

Što ZnAČi Biti MiSionAR?

33

Vlč. Marko Kovač

48

Doista, jao meni ako evanđelja ne navje-šćujem.” Svoje misionarsko djelovanje među poganima Pavao smatra dužnošću zato što mu se ukazao uskrsli Krist te ga pozvao da bude vjernik i poslao da nje-govo ime i evanđelje naviješta poganskim narodima. Toliko smo puta slušali i čitali o ljudi-ma i o njihovim herojskim pothvatima. Njihove životne priče ispunjaju naš duh i prožimaju naše tijelo trncima stra-hopoštovanja, divljenja ili pak želje za oponašanjem, pa čak i premašivanjem njihovih dostignuća. Iako je Isus rekao da učenik nije nad učiteljem, želja da se njegove dosege i spoznaje nadmaši ne može se tek lako zatomiti ili izbrisati.

Govoreći o misijama, želja mi je osim novozavjetnih osoba spomenuti i neki suvremeniji primjer. Možemo govoriti o svojim željama, svojim konkretnim iskustvima misijskog djelovanja u svo-joj domovini, ali primjer želimo potra-žiti daleko. Tamo nas kršćane misao nužno vodi kad u našim ušima odje-kne riječ misija: daleko, među drukči-jima, najčešće siromašnima. No opet, taj primjer tražim blizu kako bih bio razumljiv našem mentalnom sklopu, našoj duši. I nalazim ga u imenu Ante Gabrića. Kako bismo osvježili svoje poznavanje tog čovjeka, navodim tek nekoliko biografskih crtica. Rođen je 1915. godine u Hrvatskoj, u Metkovi-

34

49

ću. Jednom zgodom, u vremenu dok je bio učenik u travničkoj gimnaziji, na njega su izuzetan dojam ostavila dva misionara koji su prije odlaska u Indiju svratili u Travnik. Bila je to za njega i njegove prijatelje prava atrak-cija. Njihov stav, govor, primjeri bili su vjerojatno ono što je odgovaralo njegovoj duši. Ante je odlučio postati svećenik i stupio je u isusovački red sa željom da postane misionar u Indi-ji. Nakon novicijata i studija filozofi-je 1938. brodom»Victoria« otišao je u daleku Indiju. Prve godine proveo je u mjestu Hazaribaghu i Bošontiju učeći jezik i običaje Bengalaca. Studij teolo-gije završio je na obroncima Himalaja u mjestu Kurseongu, gdje je i zaređen za svećenika 1943. Iscrpljen o. Ante je umro 20. listopada 1988. te je pokopan po vlastitoj želji pod palmama nado-mak bengalske džungle u Maria Polli-ju, uz kapelu koju je gradio. Ispunili su mu i posljednju želju te mu u grob sta-vili onu grudu hrvatske zemlje koju je sa sobom ponio iz domovine i bočicu mora Jadrana. U napasti smo sada na-brajati akcije, izgrađene zgrade, crkve, škole, bolnice, brojke krštenih. No, po-trebno je spomenuti koliko je vrijedno ono što je učinjeno u skrovitosti, ono gdje su darivani dugi sati nekom “bez-vrijednom” za ovaj svijet.Ante, recimo, smatra velikim misijskim pothvatom ispuniti želju za narančom bolesne djevojčice Magdalene i šalje čo-vjeka sedam milja po nju. “Oboljela je od tifusa.... Htio sam nešto dati Magda-

35

leni. Imao sam nekoliko biskvita u torbi. Nabavio sam joj malo mlijeka u selu pa sam sve to za nju pripravio. Onda sam je zapitao da li još nešto želi. Kao da se bojala reći. Onda potiho pro-šapće: ‘Jednu malu naranču!’ I oborila je oči jer se bojala da je previše tražila. Malo poslije otvori oči. Bolne oči, s bla-gim, prikrivenim osmijehom, kao da su se molile da se ne ljutim na nju zbog ove molbe...’Malu naranču’. Gdje ću je dobi-ti u ovom pustom kraju?! No, bilo kako bilo, Magdaleninu želju treba ispuniti. I onda mi sinu sretna misao: danas je sajam kojih sedam milja odavle, u selu Beltoli. Tamo će doći trgovci sa svih strana. Bit će sigurno i voća. Izvadio sam 50 centa i poslao jednoga čovjeka u Beltoli. Već se spuštao sumrak; kad se on vratio - s narančom u ruci”. I premda je od oca Ante bilo daleko sva-ko teoretiziranje o biti misija, ipak iz jed-nog razgovara s njim njegovi životopisci bilježe: “Što znači biti misionar? Znači: dati Isusa drugima, dati život za druge. Isus je najveći misionar. Draga je Gos-pa također misionarka jer je nama dala Isusa.” K a k o j a m o g u d a t i I s u s a d r u -g i m a ? K o m e ? Š t o č i n i m i z a o n e d a l e k o i l i o n e k o j i o n i m a d a l e k o d a j u I s u s a ? N e k a n a m o v i h n e k o l i k o m i s l i b u d u p o t i -c a j z a t r a ž e n j e m o d g o v o r a n a p o t o n j a p i t a n j a , i s t r a ž i v a n j e n a d a h n u ć a u s a m o m d r u ž e n j u s I s u s o m , m o l i t v e z a s n a g u s p o z n a t o s p r o v e s t i u d j e l o …

51

K a t e h e z a

52

38

nAŠi MiSionARi - niži razredi osnovne škole

s. M. Tea Ana Juratović, Požega

Oblici rada: frontalni, individualni

Mediji komuniciranja:

• stolice složene u krug• u sredini upaljena svijeća i globus ili

prostrta veća karta svijeta• instrumentalna glazba, ako je moguće

s misijskih područja• papiri s tekstovima pjesama „Glasnik

nebeskoga Kralja“ i “Tamo gdje palme cvatu”

• papirići s imenima hrvatskih misiona-ra (prema izboru vjeroučitelja)

• papir, olovka, omotnica

Molitveno-meditativni početak:

• Pjesma “Glasnik velikoga Kralja”• Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu

Motivacija:

Porazgovarati o tekstu pjesme koju smo upravo pjevali (o čemu ona govori, koji zadatak nam ona daje).

Najava teme:

Danas ćemo razgovarati o onima koji odlaze drugima govoriti o Isusu i tako ih dovoditi vječnoj gozbi koja se spominje u ovoj pjesmi. No najprije da vidimo što to Isus govori svojim učenicima, a onda i svima nama.

Interpretativno čitanje evanđeoskog teksta

Pročitati tekst iz NZ-a Mt 28, 16-20

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnja-še. Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve na-rode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.”

Emocionalno intelektualna stanka:

Napraviti kratku stanku kako bi vjerou-čenici mogli promisliti o upravo pročita-nom tekstu.

Ciljevi• upoznati tko su misionari i koja

je njihova zadaća• otkriti kako i ja mogu u svojoj

sredini biti misionar• upoznati jednog misionara i tako

si još više približiti njegovu ulo-gu u ovome svijetu

53

39

Izražavanje prvih dojmova:

Razgovarati što se vjeroučenicima svidje-lo u tekstu ili možda nije. Protumačiti ne-jasne pojmove.

Interpretacija u užem smislu:

Otkrivati na što je to Isus pozvao svo-je učenike prije nego je otišao na nebo. Poslao ih je da svim narodima govore o njemu.Što to znači? (Da svi ne znaju za Njega!)

Ima li i danas onih koji ne znaju za Isusa? (Ima!)Znači i mi danas smo pozvani ići onima koji još nisu čuli za Isusa i da im o Njemu govorimo. Jeste li kada čuli za one koji odlaze u daleke zemlje govoriti o Isusu? Ako jeste, znate li kako ih zovemo? (Misionari!)

Kada vam netko spomene misionare koji idu siromašnim nekrštenim narodima koji dio svijeta vam prvi padne na pamet? (Afrika!)


54

40

Tražimo na globusu/karti mjesta koja vje-roučenici navedu i gledamo koliko je to udaljeno od mjesta u kojem se mi nalazimo ili od Hrvatske.

Zna li netko tko su zapravo misionari i što oni rade tamo daleko sa siromašnim ljudima, djecom koja nemaju novaca da bi išla u školu, koja su gladna? Što misli-te sjede li oni cijelo vrijeme i samo pri-čaju kako je Isus dobar i kako će im On svima pomoći? (Ne!)

Isus je njih poslao da pomognu tim lju-dima i na taj način im govore o Isusu. Što bi oni onda mogli raditi s tim ljudi-ma, djecom? (Učiti ih moliti, proizvoditi hranu, držati nastavu, pomagati stariji-ma...!)

A možemo li i mi biti mali misionari ov-dje gdje jesmo, u svojoj župi, školi, u svo-me mjestu, obitelji? (Možemo!)

Kako? Što mi možemo činiti i kako po-magati drugima? (Pomoći prijatelju oko gradiva koje mu je teško naučiti, pomoći mami i tati kod kuće, otići u trgovinu ne-kome tko si ne može sam otići, posjetiti nekoga tko je bolestan...)

A možemo li i mi kako pomoći onim mi-sionarima koji su daleko u Africi ili gdje drugdje u svijetu? Kako? (sakupljanjem novaca, igračaka, odjeće...)

Sinteza s aktualizacijom:

Danas smo govorili o misionarima i o tome kako i mi možemo biti mali mi-sionari u svom mjestu. Vidjeli smo da misionari odlaze govoriti o Isusu onima koji za njega još nisu čuli, pomagati im i tako svojim primjerom dobrote svjedočiti kako je Isus dobar. To znači da misionari odlaze iz onih zemalja gdje se za Isusa zna i gdje se u Isusa vjeruje i Njemu se ljudi mole.

Što mislite, ima li i iz naše zemlje onih koji su postali misionari i otišli u daleki svijet drugima govoriti o Isusu? Poznajete li ko-jeg misionara iz Hrvatske? Ako i ne pozna-jete, vaš sljedeći zadatak će vam pomoći da ih upoznate!


55

41

Sada ćete izvući papirić s imenom jednog hrvatskog misionara i zemljom u kojoj se trenutno nalazi. Zatim ćemo na globusu/karti pronaći gdje je to i vidjeti koliko je to daleko od nas.

Vaš zadatak će biti napisati mu pismo. U tom pismu pokušajte saznati sve što vas zanima o tome kako je to biti misio-nar negdje tamo daleko. Znači, možete ga pitati što to znači biti misionar, kako izgleda njegov dan, što sve radi, kako mu ti možeš pomoći da bi on mogao još više pomoći ljudima kojima je poslan i još mnogo drugih pitanja.

Naravno, pismo koje ćete poslati svom misionaru putovat će jako dugo i morat ćete dugo čekati na njegov odgovor. No nemojte se obeshrabriti.

Molitveno-meditativni završetak:

• Pjesma “Tamo gdje palme cvatu”

• Gospodine, Ti si svoje učenike poslao po svem svijetu da Te po njima svi upoznaju. Pozovi i danas između nas one koji će tvoje ime pronositi cijelim svijetom i svima naviještati Tvoju lju-bav. Amen!


56

42

Ima samo našu snagu da bi ljude priveo k sebi.Krist više nema Evanđelja koje bi ljudi još čitali.Jedino Evanđelje koje ljudi danas još čita-ju jesu naše riječi i djela.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu….

Motivacija:

Sudionici sjede u krugu, a u sredini gori svijeća.Potaknemo sudionike da pišu asocijaci-je na riječ “SVIJEĆA.” Pročitati neke od asocijacija i pitati sudionike da kažu kada se u životu osjećaju poput svijeće...

Ili: Pročitati priču

Priča jedne svijećeZapalili ste me i gledate moje svjetlo. Radu-jete se jasnoći i toplini koju darivam. Vese-lim se što smijem gorjeti za vas, jer da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj kutiji, bez ikakve koristi. Smisao dobivam tek po tome što gorim. Ali dobro znam da što dulje gorim, to kraća postajem, to se više bližim svome kraju. „Izgorjela je!“ reći ćete, a ono što je od mene ostalo, bacit ćete. Znam, za mene postoje uvijek ove dvije mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami, ili gorim, postajem sve kraća, dajem sve što imam. U korist svjetla i topline do-vodim sebe kraju. Ipak mislim da je ljepše i

otAC Ante gABRiĆ - SvJetlo u iSuSovoJ SluŽBi - viši razredi osnovne školes. Marijana Cvitanović, Metković

Ciljevi• upoznati život i djelo oca Ante

gabrića• u svakom čovjeku, osobito potre-

bitom, vidjeti krista• shvatiti da je punina života u nese-

bičnom darivanju Bogu i ljudima

Oblici rada: frontalni, individualni, za-jednički

Mediji komuniciranja:• svijeća• tekstovi o ocu Anti Gabriću• flomasteri, drvene bojice• škare, ljepilo• papir u boji

Molitveno-meditativni početak:

Krist više nema ruku,Ima samo naše ruke da bi danas činio svoja djela.Krist više nema nogu.Ima samo naše noge da bi danas išao k ljudima.Krist više nema glasa.Ima samo naš glas da bi danas govorio o sebi. Krist više nema snage.

57

43

pametnije ako smijem nešto dati od sebe, nego ostati hladna i ležati u mračnoj kutiji. Gledaj, isto je tako s vama ljudima: ili se po-vučete, ostanete sami za sebe i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi i tek onda dobi-va vaš život smisao: biva ispunjen. Ali znajte da za to morate dati nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti, od svoje srčanosti, od svojega smijeha, možda nešto od svoje tuge. I ne treba bojažljivo razmišljati o tome kako ćete sačuvati sami sebe. Mislim da samo onaj tko druge veseli postaje još ve-seliji. Samo onaj tko je svjetlo drugima, sam će primati svjetlo. Što više gorite za druge, to će svjetlije biti u vama samima. Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i ne-raspoloženi jer se boje biti ovdje za druge, donositi drugima svjetlo. Tuže se i nepre-stano mrmljaju kako su teška vremena. Još nisu shvatili: to jedno jedino svjetlo koje gori više je vrijedno nego sva tama svijeta. Dopustite, dakle, da vas malo ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.

L. Balling

O čemu ste razmišljali slušajući priču? (poslušati više odgovora - razmišljanja su-dionika)

Najava teme:

Danas ćemo upoznati život i djelo čovje-ka koji je poput svjetla gorio i izgorio za

Boga i ljude. To je naš zemljak, hrvatski misionar u Bengaliji, otac Ante Gabrić.Voditelj ukratko prezentira život i djelo oca Ante Gabrića, a na prigodni pano stavit će sliku s likom oca Ante Gabrića.

Rad u skupinama:

Formiraju se tri radne skupine, s tim da u drugoj skupini može biti više sudionika.(Svakoj radnoj skupini podijeliti materijale koji se nalaze u prilogu)

I. skupina

“On me odabrao” Pročitati stihove oca Ante Gabrića i odgovoriti na pitanja: (vidi prilog br. 1)Jesam li ja Isusovo svjetlo? Kako mogu svijetliti? Kome? Koja me tama okružu-je? Što ja mogu učiniti da oko mene bude manje mraka i hladnoće?

Odgovoriti kao skupina usmeno na po-stavljena pitanja, a zatim pismeni uradak na temu: „I ja sam pozvan biti svjetlo”.

Ili:

Na crnom papiru od kolaža kidanjem malih komadića napraviti svijeću čiji pla-men razgoni tamu. Na zrake flomasterom napisati što ja činim da Isus preko mene svijetli u svijetu.

otAC Ante gABRiĆ - SvJetlo u iSuSovoJ SluŽBi - viši razredi osnovne škole

58

44

II. skupina(U ovoj skupini može biti više sudionika)

Pročitati kratak životopis oca Ante Gabrića (vidi prilog br. 2).

Izraditi slikovnicu “Hrvatski katolički misionar otac Ante Gabrić”.

III. skupinaPročitati misli oca Ante Gabrića (vidi pri-log br. 3).

Sudionici skupine, po vlastitom izboru, raspravljaju i zapisuju svoja razmišljanja o pojedinim izrekama oca Ante Gabrića.U zajedničkom pisanom uratku uočiti aktualnost tih izreka u današnjem vre-menu.

Prezentacija radnih skupina

Nakon završetka svaka skupina prezenti-ra svoj rad

Sinteza s aktualizacijom:

• Otac Ante Gabrić najpoznatiji hrvatski misionar u povijesti.

• Život posvetio siromasima Bengalije.• Osnovao je misijsku postaju „Maria

Polli” s vjerskim, zdravstvenim i huma-nitarnim ustanovama.

• Umro je 20. studenog 1988. u Kalkuti.

• Pokopan je po svojoj želji u postaji “Maria Polli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa.

• Za zadnjeg posjeta domovini (9. stu-denog 1984. g) rekao je: “Rastanak; Rastanka i nema, braćo i sestre, To će biti sastanak u ljubavi njegovoj, u srcu njegovom, u srcu njegove Majke, u Pre-čistom srcu Blažene Gospe. To je naša sreća, naša nada. Pa kad čujete da se njegova svijeća gasi i da se ugasila, iz-molite molitve za njega i za dušu njego-vu, za dušu njegovih vjernika u dalekoj Bengaliji.

• Molimo se i mi da o. Antu Gabrića što skorije proglase blaženim.

• Molimo da poput njega izgaramo za Boga i bližnjega.

Molitveno-meditativni završetak:

Susret završiti pjesmom:

“OD NERETVE DO BENGALIJE”

Od Neretve do BengalaNosila te jedra Duha,Isusova Riječ te zvalaDa doneseš živog kruha.

Hrlio si među ljudeI k Bogu ih dovodioNoseć svjetlo i istinuOd truda si izgorio.


59

45

Kad maleno Božje sjemeU srcu nam se pomoliDa urodi plodom vjereOče Ante, za nas moli.

A kad naše male lađeVjetar Duha osokoli,Da spasenja luku nađuOče Ante, za nas moli.

Od Neretve do BengalaSlavio si višnjeg Boga,Sva Indija da bi znalaZa Isusa Spasa svoga!

Moli i sad SvevišnjegaZa drage ti sve HrvateDa mir Božji i sloboduU dom svoj i narod vrate!


Prilog br. 1

Stihovi pjesme don Ante Mateljana

60

46

ON ME ODABRAO (napisao otac Ante Gabrić)

Ja sam Njegovo živo svjetlo, određeno da budem vječno svjetlo.Tama je još posvuda.Mrak i hladnoća.Isus mene treba.On me odabrao za ovu uzvišenu službu: svi-jetliti, gorjeti, i napokon za Njega izgorjeti u Njegovoj službi, pred životnim oltarom moga predanja Njemu i neumrlim dušama.

Prilog br. 2

Kratki životopis oca Ante Gabrića

Hrvatski katolički svećenik, isusovac, mi-sionar, sluga Božji (Metković, 28. II. 1915. – Kalkuta, Indija, 20. X. 1988.). Rodio se u Metkoviću u kršćanskoj obitelji kao deve-to dijete. Primljen je u Isusovačko sjeme-nište u Travniku 1926., gdje je maturirao 1933. Iste godine primljen je u isusovački novincijat. Položio je isusovačke redovnič-ke zavjete i studirao filozofiju u Italiji. Kra-jem 1938. otišao je kao misionar u Indiju.

Godinu dana učio je engleski i bengalski jezik. U misiji Bošonti zaređen je za sve-ćenika 1943. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi.

Osnovao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje su prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu smještao u sirotišta.

Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu slao je na dodat-no školovanje.

Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Za života je pokrstio na tisu-će ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom. Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti.

Pokopan je, po svojoj želji u postaji „Maria Polli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa.

U grob je sasuta šaka zemlje iz Metko-vića. Pokrenut je postupak, da se pro-glasi blaženim i svetim.


61

47

Prilog br. 3

Misli oca Ante Gabrića“Sve je slađe kad se dijeli, kad se daje. I da-rovi i život! Najslađe je kad sve možeš dati. To je poruka Kalvarije.”

“On ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan za svako srce, ključ za svaki problem, melem za svaku bolest.”

“Treba gorjeti i izgorjeti… a mi dimimo! Zašto ću ja dimiti, molim vas lijepo?!”

“A ne bih ništa drugo ni želio nego biti žrtva. Gori, brate, pa izgori potpuno!… Treba se pretvoriti u kandilo, koje gori pred oltarom. Na taj način čovjek ispuni svoj život i ujedno dade život drugima.”

“Križ, žrtva, pokora, samoodricanje sve čudne riječi. Kad ih jednom shvatimo, zavolimo, provedemo u djelo, Bože dragi, koje li radosti u njima! Radost sve više ra-ste. Križ je čuvar sreće.”

“Mislim da bez molitve ne može biti, ne samo svećenički život, nego ni život dru-goga kršćanina. Možete staviti i najljepše žarulje, ali neće biti svjetla ako električ-ne instalacije nisu uključene u centralu. Tako je i s našim životom!”

Iz predloženih kateheza mogu se izabra-ti neki dijelovi kao materijal za vjerona-učni susret u školi ili katehetski susret u župnoj zajednici. Mogu se prilagoditi za prvopričesnike, krizmanike i za zajednice mladih.

Kateheze kao i dodatni materijali bit će dostupni na internetskim stranicama Na-cionalnih uprava Papinskih misijskih dje-la u Republici Hrvatskoj (www.misije.hr), te u Bosni i Hercegovini (www.missio.ba)


63

M i s i j s k i p a s t o r a l

64

RAZMiŠlJAnJA uZ MiSiJSku kRuniCu

SL AVNA OTAJST VA

Kao Kristovi učenici pozvani smo biti misionari – da u svijetu nosimo Kristove poruke. To možemo i molitvom misijske krunice, koja nas povezuje sa svijetom Crkve. “Molitva treba pratiti korake misio-nara, tako da navještaj Riječi može stupiti na snagu kroz božanske milosti”, piše papa Ivan Pavao II u enciklici Redemptoris mi-ssio.

1. KOJI JE OD MRTVIH USKRSNUO

Gospodine Isuse, ti si ustao iz tame gro-ba, a tvoje proslavljene rane zablistale su pred očima apostola. Rekao si im: “Mir vama! Ne bojte se! “

Sveta Marijo, moli za misijske krajeve, za ljude koji žive u tami straha, praznovjerja i beznađa. Tvojim zagovorom i zalaga-njem misionara neka Isusovo svjetlo i mir dotakne svakog čovjeka.

2. KOJI JE NA NEBO UZAŠAO

Isuse, mnogim svojim poslanicima si re-kao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite daleko, po cijelom svijetu, i učinite sve ljude mojim učenicima. Lije-čite, oslobađajte, činite dobro u moje ime. Ja želim da se svi spase. “

Majko Marijo, moli za siromašne, gladne, bolesne, osamljene, za djecu, starce i sve potrebite, da primajući pomoć misionara osjete blagu ruku Božju.

3. KOJI JE DUHA SVETOG POSLAO

Isuse, ti si obećao svojim učenicima: “Pri-mit ćete silu Duha Svetoga i bit ćete mi svjedoci sve do nakraj zemlje.” I danas nam daješ svoga Duha i tražiš ljude koje bi učinio svojim svjedocima.

Marijo, Majko Crkve, moli za sve misi-onare, posebno za misionare iz Crkve u Hrvata. Neka ih Duh Božji jača u poteš-koćama, krijepi u klonućima, prosvjet-ljuje u nejasnoćama. Neka Duh Sveti mnoge mlade ljude obdari misionarskim zvanjem, da nikada ne ponestane Božjih poslanika.

52

s. Mirjam Bubnić, misionarka u Rusiji

zelena boja predstavlja Afrikucrvena Amerikubijela Europuplava Oceanijužuta Aziju

65

4. KOJI JE TEBE, DJEVICE NA NEBO UZEO

Isuse, tvoja ljubav prema Mariji, tvojoj Majci i vjernoj Božjoj službenici, kao i prema svima nama, ljubav je vjerna. Po završetku njenog zemaljskog života uzeo si je k sebi, dušom i tijelom. Time i nama pokazuješ cilj kojemu nas pozivaš – k pu-nom zajedništvu s tobom.

Marijo, naš uzore i zvijezdo vodiljo! Moli za novoobraćene narode i pojedince, da shvate veličinu cilja, na kojemu nas Isus čeka, i neprocjenjivu vrijednost svetih sa-kramenata po kojima već na zemlji živi-mo u jedinstvu s njim.

5. KOJI JE TEBE, DJEVICE, NA NEBU OKRUNIO

Gospodine Isuse, ti s Ocem i Duhom Sve-tim daješ Mariji udjela u svome vladanju svijetom. Kao i nekad na zemlji ona osta-je tvoja pomoćnica u djelu spasenja ljudi. Njezino majčinsko srce bdije nad svom djecom Božjom.

Marijo, Majko, Kraljice neba i zemlje! Vladaj nad ljudskim srcima i izmoli nam mir. Blagoslovi rad naših misionara i daj da svi ljudi upoznaju Božju ljubav, da pre-stanu sukobi i progoni. Neka Božje kra-ljevstvo pravednosti, istine, ljubavi i mira zavlada po cijelom svijetu!

53

66

klAnJAnJe pReSvetoM oltARSkoM SAkRAMentu

Za vrijeme izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta pjeva se Svet, svet, svet ....

Uvodna molitva

U mnogim zemljama ljudi još ne poznaju Boga. Zato je potrebno približiti im Božju Riječ da ih uzdigne k Bogu i da im ga pri-bliži. Božja ljubav nikoga ne isključuje, s radošću poziva na obraćenje jer od Boga smo prihvaćeni upravo onakvi kakvi je-smo. Budućnost bez Krista je nemoguća. Zato su naši misionari svjetlo koje po-kazuje put, vjesnici riječi Božje, nositelji nade i vjere. Razmišljajući o misionari-ma, ne možemo isključiti svoju molitvu za njih. Nastojmo cijeniti njihov trud te molitvama zahvaljivati Bogu za njihove živote i duhovno služenje. Bez stalne mo-litve ne možemo osjetiti ljepotu i veličinu milosti koju nam Bog daje. Zato je pre-nosimo s radošću drugima i budimo dio naših misionara te se svi skupa približimo onima koji još nisu upoznali Božju ljubav.

Pjesma: Bog, je moj Spasitelj

Iz evanđelja: Iv 20, 19-21

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili za-tvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i

Misijska skupina župe sv. Antuna Padovanskog, Smiljevac-Zadar

reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”

Klanjanje i osobna molitva

Razmatranje 1

Gospodine, Ti si svojim učenicima, koji su se zbog straha i očaja zatvorili u dvo-rani Posljednje večere, donio neizreci-vu radost došavši među njih i rekavši: „Mir vama!“ I mi smo, Isuse, poput Tvojih učenika: zatvorili smo se u svoja srca prepuna strahova i briga. I mi smo potrebiti Tvoje blizine koja vraća nadu i radost, koja obnavlja život i donosi mir. Dođi, Isuse, u naša srca, daruj nam svoj mir i ostani s nama zauvijek da bi-smo mogli vršiti poslanje koje si nam dodijelio rekavši: „Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.“ Ti svoj spasitelj-ski plan nisi želio ostvariti sam, već tra-žiš suradnju čovjeka. Zato nas šalješ da mir koji smo od Tebe primili donosimo drugima, da radost koju smo doživjeli u susretu s Tobom velikodušno dijelimo s drugima i da tako naša radost bude potpuna. Ne dopusti, Gospodine, da se oglušimo o Tvoj poziv, nego otvori naša srca za onaj plan koji Ti imaš s nama i sa svim ljudima, kako bismo radosno i odvažno vršili svoje poslanje.

67

Pjesma: Moj Isus

Razmatranje 2

Isuse, Ti si svakog od nas poslao u mi-siju. Ali za tu misiju ne treba putovati u neke daleke i nepoznate zemlje, već si nam sve priredio upravo ovdje gdje ži-vimo: u našim obiteljima, među našim prijateljima, na poslu, u školama. Naša životna misija je da budemo Tvoji svje-doci, ali često se, Gospodine, u svojoj slabosti skrivamo pred drugim ljudima. Često zatvaramo vrata pred drugima i bojimo se svjedočiti jer bi nas mogli osuditi. Ti si, Gospodine, svjestan na-ših strahova i zato nam prilaziš s rije-čima mira. Ti kažeš „Mir vama!“ i tada se ruše naši zidovi straha pred našom braćom. Kad si srušio naše strahove, donosiš nam snagu Duha Svetoga kako bi mogli izvršiti svoju zadaću. Tada mo-žemo bez straha i s potpunim pouzda-njem svjedočiti: „Vidjeli smo Gospodi-na!“. Tada svakog brata koji ne vjeruje

u Tebe gledamo kao siromaha koji nije pronašao gdje mu je Blago u životu. Tada možemo donijeti Tebe u svijet i biti sudionici u preobražavanju ovoga svijeta. Hvala Ti, Isuse, što si nas uči-nio suradnicima u vinogradu Oca ne-beskog.

Razmatranje 3

Biti sretan, biti ispunjen, to je želja sva-kog čovjeka, ali kršćanin zna da je to nešto što može postići samo u Kristu. Tek kad njega upoznamo, kad spozna-mo tko je on i kad kroz njega i po nje-govom primjeru naučimo ljubiti Boga, sebe i ostale ljude, naš život dobije svoj smisao. Ali ljubav i radost koju nam Isus daje ne smijemo zadržati za sebe. Pozvani smo te darove dijeliti sa svojim bližnjima. Bože, daj nam snage i hra-brosti da i mi budemo misionari koji će tvoju riječ naviještati u svojoj obite-lji, među svojim prijateljima, na svom radnom mjestu. Gospodine, daj da ra-zumijemo da smo svi jedno tijelo i da nam je glava Krist. Daj nam suosjećanje za tuđe probleme, da pomažemo svojoj braći i sestrama koji su u potrebi.

Pjesma: Bože moj dopusti mi

Razmatranje 4

Gospodine, dok većina nas svoje posla-nje ima vršiti u svojoj domovini, u svo-me gradu, na svome radnom mjestu i u svojoj obitelji, neke si ipak pozvao da Ti

68

služe posvećenim životom naviještajući Radosnu vijest dalekim i nepoznatim na-rodima. Oni su se hrabro odazvali Tvo-me pozivu i nesebično se daruju za dobro drugih u Tvojoj Crkvi. Molimo Te, podaj im ustrajnosti na tome putu, da nikada ne klonu duhom, nego da u njima sve jače plamti oganj vjere, nade i ljubavi. Budi im pomoćnik spreman u nevolji, svjetlo u tami i snaga u slabosti. Providi im sva duhovna i materijalna sredstva koja su im potrebna za služenje u ovoj osobitoj za-daći i pobrini se da nikada ne ponestane radnika na Tvojoj njivi.

Razmatranje 5

Ponesite Evanđelje Krista na sve strane i propovijedajte po svem svijetu. Budite po-stojani u jednom duhu i borite se za evan-đeosku vjeru, ne plašite se protivnika. Budite ispunjeni radošću i zajedništvom, njegujte ljubav, budite ponizni i jedni druge smatrajte višima od sebe. Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova! Svršetak im je propast jer mi-sle samo na zemaljsko. Naša je Domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja Isu-sa Krista koji će nas preobratiti. Recite svima: “Snaga Kristova veća je od svakog zla, kojeg bi se čovjek mogao bojati.“ Zato narodi cije-loga svijeta trebaju čuti te riječi. Njihova svi-jest treba prihvatiti činjenicu da postoji net-ko, tko u svojim rukama drži sudbinu ovog prolaznog svijeta. Taj netko je Ljubav koja je raspeta, koja je uskrsla i koja je neprestano prisutna među ljudima. Zaista, zaista kažem vam: tko povjeruje ima život vječni. Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.

Pjesma: Tamo gdje palme cvatu...

Molitva vjernika

Danas nam je zadaća naviještati Rado-snu vijest kako bi se događala obraće-nja. Molimo Gospodina za obraćenje svih koji nisu susreli Krista i koji nisu prihvatili njegov put spasenja. Recimo zajedno: Gospodine usliši nas!

1. Gospodine, za sve misionare koji po cijelom svijetu navještaju Tvoju riječ: pošalji na njih svog Duha Svetoga, nek im On daruje snagu i mudrost da nađu riječi ohrabrenja i nade za sve siromašne i bolesne i za sve ostavlje-ne i zaboravljene, molimo Te!

2. Gospodine, pozovi mnoge nove mi-sionare i misionarke da budu radnici na Tvojoj njivi, da navješćuju Tvoju Riječ, šire Evanđelje i tako privode ljude k spasenju, molimo Te!

69

S. Kruh s neba dao si njima, aleluja.N. Koji svaku slast u sebi ima, aleluja.

Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu Muke svo-je, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osje-ćamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakra-mentom

Blagoslovljen budi Bog!

Blagoslovljen budi Bog!Blagoslovljeno njegovo sveto ime!Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!Blagoslovljeno ime Isusovo!Blagoslovljeno presveto srce Isusovo!Blagoslovljena predragocjena krv Isusova!Blagoslovljen Isus u presvetom oltarskom Sakramentu!Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj!Blagoslovljena velika Bogorodica, presve-ta Djevica Marija!Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino Začeće!Blagoslovljeno njezino slavno Uznesenje!Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik!Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima!

Pjesma: Ostani s nama

3. Gospodine, za one koji primaju Tvoju Riječ po našim misionarima: da nji-hova srca budu plodna tla koja će do-nijeti obilan rod, molimo Te!

4. Gospodine, za duše pokojnih mi-sionara i misionarki; milostivo im oprosti grijehe i nagradi ih vječnom radošću za sve ono što su učinili za Tvoje najmanje, molimo Te!

Gospodine, molimo Te, učini nas svojim oruđem kako bismo sijali radost gdje god prolazimo. Daj da nam vjera bude čvrsti temelj života te da budemo istin-ski primjeri življenja kršćanskog poziva i moralne kreposti. Pomozi nam širiti Tvoju ljubav i zajedništvo među ljudi-ma koji Tvoju Riječ još nisu čuli te tako svojim načinom života širimo Radosnu vijest svijetom, po Kristu Gospodinu na-šem. Amen.

MOLITVA ZA MISIJE

Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim misionarima u svijetu.Oni su darovani za dobro drugih u Tvojoj Crkvi, na svim kontinentima.Daj da budu uvijek radosni u svom darivanju, neumorni u svom služenju i velikodušni u svojoj žrtvi.Da njihov primjer potiče i druga srca te poslušaju i slijede Tvoj poziv. Amen.

Divnoj dakle

70

“Biseri dobrih djela” sv. Male Terezije

Jeste li ikada čuli za “sveca zaštitnika”?

Crkva proglašava svece da nam pomognu moliti za mnoge stvari, od škole do bole-sti i za sve ostalo. Sv. Terezija od Lisieux-a je svetica koju je Crkva dala da nam po-mogne moliti za misije. Ona je, uz sv. Fra-nju Ksaverskog, suzaštitnica misija.

Svetica je živjela u Francuskoj u 19. stolje-ću. Žarko je željela ići u misije, no ta joj se želja nikad nije ostvarila. Umjesto da ot-putuje u neku daleku zemlju, ona će mi-sijama pomagati molitvom, i zato ulazi u samostan i postaje karmelićanka. Još kao mala djevojčica dosjetila se da bi mogla koristiti bisere kako bi brojala dobra djela koja je učinila drugima. I vi sebi možete napraviti “bisere dobrih djela”. Oni će vas podsjećati da molite za misije i na dobro koje trebate činiti drugi-ma. Bog može naš rad i naše molitve pre-tvoriti u velike stvari za druge ljude, čak i ako žive daleko.

Slijedite upute te uz pomoć katehete ili mame i tate, napravite svoje “bisere do-brih djela”.

Što vam je potrebno:

• 63 cm tanke špage za nakit• 11 perlica• 1 čudotvorna medaljica i 1 raspelo/

križ (potražite ih u vašem katoličkom dućanu)

Što učiniti:

Stavite čudotvornu medaljicu na špagu:

Uzmite svoju prvu perlicu i provucite kroz nju špagu.

Uzmi drugi kraj špage i provuci ga kroz istu perlicu tako da špaga tvori X unutar perlice.

Povucite krajeve špage u suprotnim smje-rovima, tako da perlica dođe tik do me-daljice. Pri povlačenju pazite da oba kraja ostanu približno iste duljine.

Uzmite sljedeću perlicu i ponovite upute iz prošlog koraka. Ponavljajte ovaj korak dok ne nanižete deset perlica.

54

pRiJeDlog kReAtivne RADioniCe

Sanda Blokar, prof., Zagreb

71

Ostavite oko tri perlice duljine i vežite dvostruki čvor. Zatim uzmite posljednju perlicu i provucite oba kraja špage s iste strane perlice. Vežite drugi čvor.

Uzmite raspelo/križ i provucite oba kraja špage s iste strane. Vežite dvostruki čvor. Odrežite višak špage.

Počnite koristiti svoje “bisere dobrih dje-la”! Za svako učinjeno dobro djelo, povu-cite jednu perlicu dolje prema križu.

55

Postoje različite kreativne ideje koje možete iskoristiti za rad u misijskoj skupini. Najveći uspjeh svake radi-onice, pa tako i prilikom izrade mi-sijskih suvenira je to što svi skupa rade bez obzira na godine.

Potičemo vas da nam javite ako imate neku misijsku ideju koja vam se čini uspješna i koju ste već pri-mijenili u svojoj sredini.

72

kAko oRgAniZiRAti MiSiJSki SAJAM

Veronika Ćaćić, misijska zajednica župe Uskrsnu-će Kristovo, Sesvetski Kraljevec

U mojoj je brojčano velikoj župi nei-zostavno prisutna i velika radost.

Župa je puna događanja i iščekivanja jednog od sljedećih događaja. Lijepo je radovati se uvijek iznova onom nadola-zećem. Bogati smo: zajednicama, zboro-vima, radionicama, legijama, različitim pobožnostima u kojima svatko ostvaru-je sebe kroz jedan zajednički cilj, a to je darivanje u ljubavi, bilo molitvom, pje-smom, radom ili brigom za siromašne. Radom i molitvom, nesvjesno nadilazi-mo one svakidašnje prepreke i slabosti svakoga od nas.

Jedan od sretnijih dana za nas misiona-re jest iščekivanje Svjetskog dana misija. Malo nas je članova, ali s puno vjere u ostvarivanje vlastitog cilja koje uvijek ima plemenite i lijepe zadatke. Molitva za misije samo je jedan od načina kako moja zajednica misli i suosjeća s najpo-trebitijima. Istina, molitvom započinje-mo, potom slijedi čin naših djela za male koji će jednom biti veliki. Organizira-mo i misijski sajam prigodom Svjetskog dana misija. Naše pripreme započinju puno prije misijskog dana. Lavanda i čajevi dolaze nam iz drugih krajeva Li-jepe naše. Beru se u srpnju i kolovozu, a suvenire i odljeve izrađujemo po nekoli-

ko mjeseci ranije kako bi sve bilo suho i spakirano u ukrasne vrećice, naravno s našim logom. Izrada kolača dolazi često u zadnji čas, petkom ih radimo, subo-tom pakiramo, a nedjeljom prodajemo. Sav novac koji prikupimo odlazi za mi-sije. Vrlo smo sretni da naša zajednica svjesno i savjesno brine, te da pomaže i drugim župljanima kako bi, osviješteni i s vjerom u Boga, znali darovati ono što svi članovi daruju, a to je ljubav.

U naš angažman uključujemo gotovo sve dobne skupine, najstariji imaju bo-gato iskustvo, a naši mladi puni su elana i suosjećanja iako im je teško zamisliti u kakvim uvjetima žive njihovi daleki pri-jatelji. Misijski pano, kojeg naslonimo ispred oltara, izlažemo pred Svjetski dan misija. Mala crna djeca i njihove potrebe stavljene na pano postaju bijeda svih nas ako se oglušimo na njihove potrebe. Tako naslonjeni na Isusa panoi ostaju u Nje-govoj blizini još tjedan dana kako bi naši župljani mogli zastati, pogledati slike, pročitati tekstove koji uz malo riječi izra-

Pomažući, postajemo ne samo čovjeku nego i Bogu bliži.

73

žavaju veliku bol i odbačenost. Na samu nedjelju, prije svetih misa, dolazimo po četvero-petero pred crkvu, iznosimo klu-pe koje ukrašavamo ručnim radovima i izlažemo. Priprema i izlaganje je uvijek prije, a prodaja nakon svete mise. Blago-slivljamo Boga za dan kada smo započeli ovu radost misijskog djelovanja. Već je osam lijepih godina iza nas, već toliko vremena zajednički uveseljavamo i olak-šavamo život, noseći breme siromaštva afričkog djeteta.

Pomažući, postajemo ne samo čovjeku nego i Bogu bliži. Dajemo tako malo, oni dobivaju tako puno. Primarna je zadaća svakog kršćanina, ublažiti ljudsku bol. Ne dati siromasima jednako je kao i krasti im ili oduzimati im život. Naš rad u župi važan je kako za njih, tako i za nas same. Naš rad je ujedno i naša vlastita izgrad-nja. Prepoznatljiv je po djelima milosrđa za one o kojima tako malo znamo, a ipak s njihovom neimaštinom duboko suosje-ćamo.

U današnje je vrijeme od neizmjerne važ-nosti osvrtanje na potrebe drugih, znati podijeliti, znati iskoristiti Bogu na slavu svoje vlastito vrijeme i darovati ga ljudi-ma koji čekaju na nas. Otvorenih očiju i pogleda usmjerenog na druge, tamo gdje siromaštvo zamagljuje svaki tračak nade, i gdje bijeda “kraljuje”, otvara se naše srce. Vrlo je važno znati slikama prikazati i pri-bližiti djeci kao i mladima potrebe afrič-kog djeteta. Osjetljivost na tuđu bijedu danas je gotovo zamrla, uz naša radosna

druženja nastojimo učiniti život što kvali-tetnijim i ispunjenijim, kako djetetu tako i odraslom afričkom čovjeku. Po Njemu jesmo i postajemo braća, čineći sve i uvi-jek za Isusa, za druge. Služeći siromasi-ma, mi služimo Isusu.

Sposobnošću da živi svoju vjeru kroz rad i molitvu u svakodnevici kršćanin svje-doči svoje temeljne vrijednosti u borbi protiv mraka prianjajući uz dobro.

Naš rad u župi važan je kako za njih, tako i za nas same. Naš rad je

ujedno i naša vlastita izgradnja.

74

Neka nam je milost Božja uvijek prisut-na kako bismo svi mogli postići svoje unutarnje jedinstvo.

Naša zajednica, usudila se biti hrabra, biti svjedok današnjeg vremena, biti kvasac, a onda i kruh onima kojima je toliko potreban. Pozvani u Njegovo Kra-ljevstvo, prinosimo naše zajedništvo, koje se zove ljubav, ljubav sve razumije i sve zakone usklađuje. Podržani vjerom drugih pridonosimo podupiranju vjere drugih. Jer nitko ne može sam vjerovati, kao što nitko sam ne može živjeti. Vjeru i ljubav, koju smo besplatno primili, dužnost nam je be-splatno drugima prenijeti.

Potičemo sve župnike, katehete, vodite-lje zajednica da organiziraju Misijski sa-

jam ispred svoje crkve (ili na nekom dru-gom prikladnom mjestu u gradu) kako

bi se svi mogli upoznati s djelima naših misionara i misionarki diljem svijeta.

Za sve informacije i pomoć u organi-zaciji (plakati, suveniri, ideje...)

obratite se u:Nacionalnu uprava

Papinskih misijskih djela u RHNova Ves 4, Zagreb

telefon: + 385 (0) 1 46 69 253e-mail: [email protected]

ili

u Bosni i Hercegovini:Nacionalna uprava Papinskih misij-

skih djela u BiHKaptol 32, 71000 Sarajevo

e-mail: [email protected]

75

nAŠi MiSionARi u SviJetu

77

D o d a t a k

78

Akcija MivA Hrvatska i MivA Bosna i Hercegovina

Akcija MIVA (Misijska vozila) – ‘’Moj dar slavi Boga za svaki

sretno prijeđeni kilometar’’ svake godine nas podsjeća na lijepe tre-nutke provedene na cesti i na sva naša sretna putovanja. Istodobno nas potiče na solidarnost s onima koji će, po našem daru mi-sijskog vozila, spasiti živote i vratiti zdravlje bolesnima, koji će siromaš-nima omogućiti pristup školi, koji će doći do vjernika koji ih željno čekaju, koji će im dovesti i potreb-nog materijala za gradnju crkve, za gradnju škola i ambulanti.

56

Kao i svake godine pripremili smo misijski kalendar za 2012.

godinu s 12 listova koji je ujedno i imendanski. Uz prigodne fotogra-fije iz misija posebno su označeni dani pojedinih misijskih proslava i zaštitnici misija. Na zadnjoj stranici je karta s popisom svih hrvatskih misionara i misionarki po zemljama i kontinentima.

Misijski kalendar

Dimenzije kalendara su 28 cm x 22 cm. Cijena je 8,00 kn. Narudžbe se primaju na adresi: Nacionalnu upravu Papinskih misijskih djela u RH, Nova Ves 4, 10000 Zagreb tel: +385 1 46 69 253, e-mail: [email protected]

Dvanaestlisne, jednolisne, stolne i džepne kalendare može se naručiti i u Bosni u Hercegovini na adrese Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u BiH, Kaptol 32, 71000 Sarajevotel: + 387 33 667 889, e-mail: [email protected]

79

n acionalne uprave Papinskih misijskih djela u RH i u BiH imaju i svoje web stranice na kojima možete

naći razne tekstove i materijale za misijsku animaciju.

www.misije.hr

www.missio.ba

Misijski informativni list koji izlazi već 40 godina donosi vijesti o misijama i o na-

šim misionarima koji svojim životom i radom svjedoče Radosnu vijest diljem svijeta.

Časopis izlazi mjesečno. Može se naručiti u uredima Nacionalnih uprava PMD u Zagrebu i u Sarajevu.Godišnja pretplata iznosi 90,00 kn / 24 KM

Radosna vijest

57

letak za misijeU svim župama u Hrvatskoj potražite

letke s uplatnicom pomoću kojih možete i tijekom godine pomagati misije i misionare. U njemu donosimo priču mis-ionarke iz Zambije.

Web stranice

Na tim stranicama moći ćete preuzeti sve materi-jale za Svjetski dan misija i u digitalnom obliku.

80

MOLITVA ZA MISIJE

Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života

svim misionarima u svijetu.Oni su darovani za dobro

drugih u Tvojoj Crkvi, na svim kontinentima.

Daj da budu uvijek radosni u svom darivanju,

neumorni u svom služenju i velikodušni u svojoj žrtvi.

Da njihov primjer potiče i druga srca te poslušaju

i slijede Tvoj poziv. Amen.

misije u godini vjere 1 misijski pastoral u godini vjere dragi svećenici, redovnici i...

Documents