P. D. JAMES

CRNA KULA

Prevela s engleskog:NEDELJKA PARAVIĆ

Naslov originala

P.D. JamesTHE BLACK TOWER

Primjedba

Nadam se da će mi ljubitelji Dorseta oprostiti što samsamovoljno promijenila topografiju te pre-krasne grofovije, aposebno zbog drskosti što sam Dorset nagrdila dvjema izmišljenimgradevinama — Toynton Grangeom i crnom kulom na obali kodPurbecka. Premda sam krajolik posudila, njegovi ljubitelji ipak ćeodahnuti kad doznaju da su likovi moja umotvorina i da nemajunikakve sličnosti s bilo kojom mrtvom ili živom osobom.

I

OSUĐEN NA ŽIVOT

Trebala je to biti posljednja vizita, ali Dalgliesh je znao da ni liječnik nion neće tugovati zbog toga, jer ni arogancija i snishodljivost s jedne straneniti slabost, zahvalnost i ovisnost s druge nisu osnova za zdrav odnos međuodraslim osobama, ma kako privremen bio. Specijalist je ušao uDalglieshovu malu bolničku sobu — ispred njega medicinska sestra, izanjega svita asistenata — već odjeven za otmjenu svadbu što ju je trebaopočastiti svojom prisutnošću kasnije tog prijepodneva. Da u zapučku nijeponosito nosio crvenu ružu umjesto uobičajenog karanfila, čovjek bi pomislioda je on mladoženja. I on i cvijet doimali su se dotjerano do neprirodnogsavršenstva, poput dara u nevidljivoj foliji za zaštitu od slučajnog vjetra,mraza i grubih prstiju, koji bi mogli upropastiti tako osjetljivo savršenstvo.Osim toga, i on i cvijet bili su poprskani skupim mirisom, najvjerojatnijebrijaćim losionom. Dalgliesh ga je nanjušio kroz bolnički zadah kupusa ietera, na koji se njegov nos već toliko navikao u toku proteklih nekolikotjedana da ga je jedva registrirao. Studenti medicine sakupili su se okokreveta, dugokosi i u kratkim bijelim ogrtačima, poput jata priprostihdjeveruša.

Sestra je vješto i ravnodušno razodjenula Dalgliesha radi još jednogpregleda. Hladna pločica stetoskopa prolazila je njegovim grudima i leđima.Posljednji pregled bio je formalnost, ali je liječnik, kao i uvijek, bio temeljit;ništa nije radio površno. Ako je i pogriješio u prvobitnoj dijagnozi, bio jepreviše samouvjeren da mu ponudi nešto više od simbolične isprike.

— Imamo najnoviji patološki nalaz — reče uspravivši se — pa sada

možemo biti sigurni da smo imali pravo. Citološki je nalaz od početka bionejasan, a dijagnoza otežana zbog upale pluća. Međutim, nije posrijedi akutnaleukemija, nijedan tip leukemije. Nasreću, oporavljate se od atipičnemononukleoze. Čestitam vam, commander. Zabrinuli ste nas.

— Vi ste mene zabrinuli, a ja sam vas zainteresirao. Kada ćete meotpustiti?

Veliki se čovjek nasmije i okrene prema svojoj pratnji pozivajući ihsmiješkom da kao i on budu obzirni prema još jednom nezahvalnomrekonvalescentu.

— Pretpostavljam da će vam trebati krevet — brzo doda Dalgliesh.— Uvijek trebamo više kreveta no što ih možemo dobiti. Ali, čemu takva

žurba? Pred vama je još dug put. No vidjet ćemo. Vidjet ćemo.Kad su izišli iz sobe, pružio se na krevetu, i pogled mu je stao lutati

skučenom, aseptičnom prostorijom kao da je vidi prvi put — umivaonik spipama koje su se mogle otvarati i zatvarati laktovima, praktični noćniormarić s prekrivenim vrčem za vodu, dvije stolice presvučene umjetnomkožom za posjetioce, slušalice na zakrivljenom nosaču iznad njegove glave,zavjese s diskretnim cvjetnim uzorkom, jedinim znakom dobrog ukusa.Mislio je da će to biti posljednje stvari što će ih vidjeti u životu. Bijedno,bezlično mjesto za umiranje, činilo mu se. I ova je prostorija poput hotelskesobe bila namijenjena prolaznim gostima. Izlazili oni iz nje na vlastitimnogama ili pokriveni plahtom na mrtvačkim nosilima, nisu iza sebe ništaostavljali, pa ni sjećanje na strah, patnju i nadu.

Smrtnu osudu izrekli su mu rečenicama uobičajenim u takvimslučajevima, ozbiljna izraza, s lažnom srdačnošću, savjetujući se šapatom,spominjući bezbroj laboratorijskih pretraga, i tek kad je počeo inzistirati,oklijevajući su mu saopćili dijagnozu i prognozu. Osuđujući ga na život, smanje mudrovanja, kad su prošli najkritičniji dani njegove bolesti, još su gaviše povrijedili. Njegovi su liječnici, razmišljao je, vrlo neuviđavni, ako ne inemarni, što su ga tako temeljito pripremili za smrt, a zatim se predomislili. Snelagodom se sjetio kako se brzo, gotovo ne žaleći, oprostio s radostima ibrigama, jer su se s neizbježnošću gubitka pokazale onakvima kakve jesu —u najboljem slučaju samo utjeha, a u najgorem, nepotrebno rasipanje vremenai energije. Sada će ih ponovno morati prihvatiti i povjerovati da su važne,barem njemu. Sumnjao je da će ikada više biti važne drugim ljudima. S

povratkom snage sve će se nedvojbeno vratiti na svoje mjesto. S vremenomće se fizički oporaviti. Pomirit će se sa životom, jer nije imao drugog izbora,a taj nastrani napad zlovolje i apatije pripisat će jednostavno slabosti i početivjerovati da mu je uspjelo izbjeći smrt. Njegovi kolege neće više bitizbunjeni u njegovoj prisutnosti i čestitat će mu. Smrt je sada zamijenila sekskao tabu temu sa svim svojim značajkama stidljivosti, pa bi bilo krajnjeneukusno umrijeti prije nego što si počeo smetati drugima i prije nego što suti prijatelji s pravom zapjevali litaniju o »sretnom izbavljenju«.

Međutim, zasad još nije bio siguran hoće li se moći ponovno priviknuti naposao. Budući da se pomirio s ulogom promatrača, a ubrzo i s tim da višeneće biti ni promatrač, osjećao je da nije dovoljno spreman da se vrati ubučnu životnu arenu, no ako već tako mora biti, odlučio je pronaći manjenasilan kutak. O tome nije dublje razmišljao u svjesnim trenucima; nije bilovremena. Bilo je to prije uvjerenje nego odluka. Došlo je vrijeme zapromjenu kursa. Bilo mu je dosta policijskih pravila, rigor mortisa,saslušanja, razmišljanja o raspadanju leša, smrvljenim kostima i svim timodurnim poslovima povezanima s lovom na čovjeka. Mogao je i drugačijeispuniti vrijeme. Nije znao kako, ali već će se domisliti. Pred njim su bila jošdva tjedna rekonvalescencije, pa je imao vremena da donese odluku,temeljito razmisli o njoj, opravda je pred sobom i, što će biti još teže, iznađeriječi kojima će je opravdati pred komesarom. Bit će nezgodno otići sada izScotland Yarda. Nazvat će ga dezerterom. Doduše, bit će uvijek nezgodnootići.

Nije točno znao da li je izgubio iluzije o poslu samo zbog bolesti, togneugodnog ali korisnog upozorenja na neumitnu smrt; možda je to biosimptom dublje depresije, onog stadija u srednjim godinama u kojem sesmjenjuju bezvjetrina i nesigurni vjetrovi, kad čovjek shvati da se odgođenenade više ne mogu ispuniti, da luke u koje nije pristao neće nikada ni vidjeti,da je to putovanje, kao i druga prije njega, bilo možda pogrešno, da više nevjeruje ni kartama ni kompasu. I sve ostalo činilo mu se banalnim i nije gazadovoljavalo. Ležeći besano, kao zacijelo i mnogi drugi pacijenti prije njega,u toj sumornoj, bezličnoj sobi i promatrajući kako po stropu jure svjetlaautomobila što su prolazili ulicom, slušajući prigušenu buku noćnog života ubolnici, sastavljao je sumornu bilancu svoga života. Tuga za mrtvom ženom,tako iskrena, tako duboka u ono vrijeme — kako li mu je samo dobro došla

osobna tragedija da izbjegne nove emotivne angažmane. Njegove ljubavneveze — kao i sadašnja koja mu je tu i tamo oduzimala malo vremena i neštoviše energije - bile su suzdržane, civilizirane, ugodne, neopterećene. Nije bioapsolutni gospodar svog vremena, ali osjećaji su bili samo njegovi. Te sužene bile emancipirane, slobodne. Bavile su se zanimljivim poslovima, imalezgodne stanove i zadovoljavale se onim što su mogle dobiti. Oslobodile su sei neugodnih, ropskih, razornih osjećaja koji unose zbrku u život drugih žena.Kakve li veze s ljubavlju, pitao se, imaju ti brižljivo odmjereni susreti, nakojima se oba partnera pripremaju za užitak poput para maznih mačaka,kakve veze s neurednim spavaćim sobama, neopranim suđem, pelenama, stoplim, intimnim, klaustrofobičnim bračnim životom i obavezama. Tugu,posao, pjesme, sve je to iskoristio da bi opravdao svoju samodovoljnost.Njegove su partnerice pokazivale mnogo više razumijevanja za njegovupoeziju nego za njegovu pokojnu ženu. Nisu posebno marile za osjećaje, alisu pretjerano cijenile umjetnost. A najgore u svemu - a možda i najbolje —bilo je to što se nije više mogao promijeniti da je i htio. Nije mu to bilo nivažno. Nimalo. U posljednjih petnaest godina nije namjerno povrijedionijedno ljudsko biće. Odjednom mu je sinulo da bi bilo teško izreći poraznijisud o bilo kome.

Doduše, ako ništa od svega toga ne može promijeniti, može promijenitiposao, razmišljao je. Međutim, najprije će morati ispuniti jednu osobnuobavezu. Bio je neugodno svjestan činjenice da se još maloprije nadao kakoće ga smrt osloboditi te dužnosti. Sada više nije imao izgovora. Nalaktivši sena jednu ruku, pružio je drugu, te iz ladice ormarića izvadio pismo ocaBaddeleya i tek ga tada pažljivo pročitao. Starcu je zacijelo bilo blizuosamdeset godina; nije bio mlad ni prije trideset godina kad je došao unjihovo selo u Norfolku kao kapelan Dalglieshova oca, plašljiv, usporen,izluđujuće nesposoban, rastresen u svemu osim u bitnim načelima, no uvijekvjeran svom beskompromisnom karakteru. Bilo je to tek treće pismo što ga jeDalgliesh uopće primio od njega. Poslao ga je 11. rujna.

»Dragi moj Adame,Znam da imaš mnogo posla, ali bih se silno obradovao tvom

posjetu, jer je posrijedi nešto za što bi mi dobro došao tvoj stručni

savjet. Nije baš tako hitno, ali čini mi se da mi se srce izmorilo višeod drugih dijelova tijela, pa se ne mogu previše nadati da ćudočekati sutrašnji dan. Ovdje me možeš naći svaki dan, ali bi tebimožda najviše odgovarao vikend. Da znaš što te čeka, moram ti rećida sam kapelan Toynton Grangea, privatnog doma za invalide i daživim ovdje u »Kući nade« na imanju zahvaljujući ljubaznostiupravitelja, Wilfreda Ansteya. Obično ručam i večeram u Grangeu,ali tebi to možda neće odgovarati, a bili bismo osim toga i manjezajedno. Stoga ću iskoristiti prvi odlazak u Wareham da se opskrbimnamirnicama. Imam još jednu sobicu u koju se mogu preseliti, paćeš ovdje imati svoju sobu.

Molim te, obavijesti me dopisnicom kada ćeš doći.Nemam auto, ali ako doputuješ vlakom, ni pet minuta od stanice

naći ćeš agenciju za iznajmljivanje automobila Williama Deakina(kolodvorsko osoblje pokazat će ti put). Vrlo je pouzdan i nije skup.Autobusi iz Warehama su neredoviti i voze samo do sela Toynton.Odande do Toynton Grangea ima još više od dva kilometra hoda, išetnja je vrlo ugodna ako je vrijeme lijepo, no možda bi je radoizbjegao poslije dugog putovanja. U svakom slučaju, nacrtao sam tikartu na poleđini pisma.«

Ta bi karta nedvojbeno zbunila svakog tko se navikao služiti uobičajenimizdanjima Državnog geodetskog zavoda, a ne pomorskim kartama s početkasedamnaestog stoljeća. Valovite linije vjerojatno su prikazivale more.Nedostaje još samo kit koji štrca vodu, pomislio je Dalgliesh. Toyntonskaautobusna stanica bila je jasno označena, ali drhtava linija iza nje krivudala jeprolazeći pokraj polja, vrata, gostionica i šumaraka, koje je svećenikprikazao trokutastim, nazupčanim jelama. Gdjekad se linija i vraćala kad jeotac Baddeley shvatio da je, metaforički rečeno, zalutao. Ispod sićušnogfaličkog simbola na obali, koji je vjerojatno nacrtao kao orijentir, jer nije bioblizu označenog puta, pisalo je »crna kula«.

Skica se dojmila Dalgleisha baš kao što bi se prvi djetetov crtež dojmiopopustljiva oca. Pitao se u kakav je to ponor slabosti i apatije zapao da nijeosjetio čar tog crteža. Izvadio je iz ladice dopisnicu i napisao u nekolikoriječi da će doći autom u ponedjeljak poslije podne, prvog listopada. Tako će

mu ostati dovoljno vremena da se nakon izlaska iz bolnice vrati u svoj stan uQueenhytheu i nekoliko se dana odmori. Potpisao se samo inicijalima iodlučio dopisnicu poslati ekspresno. Zatim ju je naslonio na vrč s vodomkako ne bi zaboravio zamoliti jednu od bolničarki da je odnese na poštu.

Čekala ga je još jedna sitna obaveza koju još nije bio u stanju riješiti. No,imao je vremena. Morao je posjetiti Cordeliju Gray ili joj pismeno zahvalitina cvijeću. Nije znao kako je doznala da je bolestan, možda preko prijateijana policiji. Budući da je vodila detektivsku agenciju Bernieja Prydea - akodosad već nije propala, što se već moralo dogoditi po svim ekonomskimzakonima - vjerojatno je bila u vezi s ponekim policajcem. Osim toga, bio jeuvjeren da su u londonskim večernjim novinama usput spomenuli i njegovuneugodnu bolest izvještavajući o najnovijim gubicima među višimslužbenicima Scotland Yarda.

Bio je to malen buket, brižljivo aranžiran, koji je sama izabrala, izuzetankao i sama, Cordelia, ugodna suprotnost ostalim darovima — ružama izstaklenika, prevelikim krizantemama nalik na resaste četke za prašinu,neprirodno uzgojenom proljetnom cvijeću i ružičastim gladiolama nalik naumjetno cvijeće, krutih vlaknastih peteljki sa zadahom anestetika. Zacijelo jebila u nekakvom seoskom vrtu; pitao se gdje. Zatim mu je palo na umnerazborito pitanje ima li ona dovoljno za jelo, ali je odmah odagnao tusmiješnu pomisao. Jasno se sjećao tog buketa: nekoliko srebrenki, trigrančice rumenog vrijeska, četiri ružina pupoljka narančastih i žutih latica, nezakržljala i čvrsto zatvorena kao zimi, nego nježna i poluotvorena poput prvihljetnih pupova, pa nekoliko krhkih krizantema, grančica narančastocrvenihbobica, jedna dalija jarke boje u sredini poput dragulja, a sve je bilookruženo sivim dlakavim lišćem koje su u djetinjstvu nazivali zečjim ušima.Takva dirljiva, mladenačka gesta ne bi nikada potekla od starije, rafiniraniježene. Cvijeće je stiglo samo s kratkim pisamcem. Pisala mu je da je čula zanjegovu bolest i da mu želi skoro ozdravljenje. Morat će je posjetiti ili jojpisati i osobno zahvaliti. Telefonski razgovor što ga je u njegovo ime obavilajedna sestra s njezinom agencijom nije bio dovoljan.

No ta odluka i druge važnije obaveze mogle su pričekati.Najprije mora posjetiti oca Baddeleya, ne samo iz plemenitih pobuda ili

sinovske dužnosti. Premda je predviđao određene teškoće i neugodnosti,ustanovio je da se raduje što će ponovno vidjeti starog svećenika. Nije kanio

dopustiti ocu Baddeleyu da ga i nesvjesno ponovno namami na stari posao.Ako je posrijedi doista slučaj za policiju, u što je sumnjao, može ga preuzetidorsetska policija. Ako se pak nastavi to lijepo i sunčano ranojesenskovrijeme, Dorset će mu dobro doći za oporavak kao i svako drugo mjesto.

No kruti bijeli pravokutnik naslonjen na vrč s vodom bio je vrlonametljiv. Ćutio je kako mu neprekidno privlači pogled poput moćnogsimbola, poput napisane osuđe na život. Bilo mu je drago kad je u sobu ušlaodjelna sestra i rekla mu da odlazi kući, te odnijela dopisnicu.

II

SVEĆENIKOVA SMRT

1

Poslije jedanaest dana, još slab i blijed od ležanja u bolnici, ali ueuforičnom raspoloženju zbog varljivog osjećaja da je prizdravio, kojiobuzima svakog rekonvalescenta, Dalgliesh je u ranu zoru izišao iz svogstana u Queenhytheu, sjeverno od Temze, te se otputio iz Londona u pravcujugozapada. Konačno i nevoljko oprostio se od svog prastarog »cooperbristola« dva mjeseca prije negoli se razbolio, pa je sada vozio »jensenhealey«. Bilo mu je drago da je uhodao nova kola i da se već gotovo pomirios promjenom. Bilo bi previše banalno da novi život simbolički počne spotpuno novim autom. Uzeo je samo jedan kovčeg, nekoliko izletničkihpotrepština i vadičep, i sve to strpao u prtljažnik. U džep je stavio Hardyjevepjesme, roman Povratak domoroca i vodič Građevine Dorseta Newmana iPevsnera. Trebao je to biti pravi odmor rekonvalescenta: poznate knjige,kratak posjet starom prijatelju kao cilj putovanja, ruta koju će prepustitisvakodnevnom nahođenju i koja će uključivati i poznate i nepoznate krajeve.Dobro mu je došao i taj osobni problem, premda ga je isprva smetao, daugodi sam sebi i opravda samoću i ljenčarenje. Zbunio se kad je opazio,ogledavši se posljednji put stanom, da mu ruka poseže za kriminalističkomtorbom. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put putovao bez nje, nosio juje i na praznike. No ostavljanje torbe kod kuće bila je prva potvrda odluke okojoj će savjesno razmišljati u toku sljedećih četrnaest dana, premda je udubini duše znao da ju je već donio.

Stigao je u Winchester i doručkovao u jednom hotelu u sjeni katedrale, azatim je proveo ondje još dva sata ponovno otkrivajući ljepote tog gradića.Naposljetku je krenuo u Dorset preko Wimborne Minstera. Odjednom jeosjetio kako se nešto u njemu opire odredištu. Pošao je zaobilaznim putom,gotovo besciljno, prema sjeverozapadu i stigao u Blandford Forum gdje jekupio za ručak bocu vina, pecivo s maslacem i sirom, voće i nekoliko bocaamontillada za oca Baddeleya, a zatim odlutao prema jugoistoku, te prekoWinterbournea i Warehama stigao u Corfe Castle.

Veličanstvene ruševine, simbol hrabrosti, okrutnosti i izdaje, stražarile su

uz procijep na hrptu gorja Purbeck već tisuću godina. Dok je jeo u prirodipoput pustinjaka, Daiglieshov pogled neprekidno su privlačili goli kameniostaci tvrđave, koji su se ocrtavali visoko prema nebu. Kao da mu se nijevozilo u sjeni te ruševine i kao da nije htio prekinuti samoću tog mirnog,jednostavnog dana, proveo je ondje još neko vrijeme uzalud tražeći sirištare umočvarnom šipražju, a tek tada krenuo da prevali posljednjih pet milja doodredišta.

Selo Toynton, niz kućica čiji su sivi kameni krovovi svjetlucali naposlijepodnevnom suncu, gostionica, ne baš slikovita, na kraju sela;nezanimljiv crkveni toranj. Cesta, oivičena niskim kamenim zidićem, blago seuspinjala izmedu rijetkih nasada jela, pa je Dalgliesh počeo raspoznavatiorijentire na karti oca Baddeleya. Ubrzo je trebao stići na križanje od kojegće jedna uska cesta skrenuti na zapad i ostaviti rt za sobom, a druga gadovesti do nekakvih vrata, do Toynton Grangea i mora. Kako je i očekivao,naišao je na teška željezna vrata usađena u suhozid od plosnatog kamenja.Zid je bio gotovo metar visok, a kamenje vješto, umjetnički složeno i vezanolišajima i mahovinom, na vrhu obraslo ustalasanom travom, tvoreći zaprekuvječnu kao i rt iz kojeg kao da je izrastao. Lijevo i desno od vrata bio jenatpis na drvenoj ploči. Na lijevoj je pisalo:

MOLIMO DA IZ LJUBAVl PREMA BLIŽNJEMUPOŠTUJETE NAŠ MIR

Desni natpis bio je poučniji. Premda izblijedjele, riječi su bilenedvosmislene.

ULAZ ZABRANJENOVO JE ZEMLJIŠTE PRIVATNI POSJED

OPASNE HRIDINE! NEMA PRILAZA OBALIPARKIRANI AUTOMOBILl I KAMP-PRIKOLICE

BIT ĆE UKLONJENI

Ispod natpisa bio je montiran veliki poštanski sandučić.Dalgliesh je pretpostavljao da će svaki vozač ostati ravnodušan na tu

dobro smišljenu mješavinu molbe, upozorenja i prijetnje, ali će dobrorazmisliti prije negoli stavi na kocku amortizere. S druge strane vrata put se

naglo pogoršao, i ta suprotnost razmjerno glatke prilazne ceste i kamenogputa omeđenog stijenama gotovo je simbolički odvraćala ulieze. I sama vrata,premda otključana, imala su teški zasun komplicirane konstrukcije, pa biuljez, manipulirajuči njime, imao dovoljno vremena da se pokaje zbog svojenepromišljenosti. Još uvijek slab, Dalgliesh je s mukom odgurnuo vratnice.Kad je kolima prošao kroz njih i zatvorio ih, nije se mogao oteti dojmu da seupustio u nešto što mu nije bilo posve jasno, a vjerojatno i nerazborito.Problem najvjerojatnije neće, na njegovu neugodnost, imati bilo kakve veze snjegovim zvanjem, i samo je nerealni starac — koji je već možda pomalosenilan - mogao pomisliti da ga policajac može riješiti. No, barem je predsobom imao neposredni cilj. Premda nerado, vraćao se u svijet u kojem suljudska bića imala probleme, radila, ljubila, mrzila, spletkarila da bi bilasretna i - budući da će se drugi i dalje baviti poslom, koji je on odlučionapustiti, usprkos njegovu bijegu - ubijala i bivala ubijana.

Prije negoli je ponovno sjeo u auto, zapela mu je za oko mala skupinanepoznatog cvijeća. Blijedoružičaste glavice izdizale su se iz mahovinastogjastučića na vrhu zida i blago podrhtavale na povjetarcu. Dalgliesh im jeprišao i stao promatrati u tišini njihovu pritajenu ljepotu. Tek je tada osjetiočist i donekle varav slankasti miris mora. Topli povjetarac blago mu jemilovao kožu. Iznenada je oćutio kako ga prožima sreća i — kao i uvijek utim rijetkim, prolaznim trenucima — očarava posve fizička priroda njegoveradosti. Polako je uskipjela prodirući mu kroz žile. Bila je neuhvatljiva, pa bije bilo besmisleno analizirati. No prepoznao ju je — bio je to poslije bolestiprvi jasni nagovještaj da život može biti i lijep.

Automobil je poskakivao na putu koji se uspinjao. Kad je za dvije stotinemetara stigao na vrh uspona, pomislio je da će ugledati La Manche kako se,plav i blago uzburkan, pruža prema dalekom horizontu, i ponovno je doživioono nezaboravljeno razočaranje iz djetinjstva, kad je na praznicima, nakontolikih lažnih nada, jedva čekao da vidi more, a ono još nije na vidiku. Prednjim se pružala plitka stjenovita dolina, ispresijecana uzduž i poprijekoneravnim puteljcima, a zdesna mu je očito bio Toynton Grange.

Bila je to solidno građena kvadratna kamena zgrada, vjerojatno iz prvepolovine osamnaestog stoljeća. Vlasnik očito nije imao sreće s graditeljem.Kuća je bila arhitektonski promašaj, pa nije zavrijedila naziv »georgijanska«.Pročelje joj je gledalo prema unutrašnjosti — ocijenio je da je okrenuto

prema sjeveroistoku — i time je graditelj povrijedio nepisano praviloarhitektonskog ukusa, koje je, prema Dalglieshu, trebalo glasiti da kuća naobali mora gledati na more. Iznad trijema nanizala su se dva reda prozora:veći prozori s divovskim zaglavcima, a oni iznad njih, neukrašeni i bijedneveličine, kao da su nasilu bili umetnuti ispod najupadljivije značajke na kući- golemog jonskog zabata s kipom na vrhu, kamenom gromadomneraspoznatljivom s te udaljenosti. U sredini je bio okrugli prozor, zloslutnokiklopsko oko što je žmirkalo na suncu. Zabat je veličinom zasjenjivaoneugledni trijem, pa se zbog toga cijelo pročelje doimalo smanjeno inezgrapno. Dalgliesh je smatrao da bi zgrada bolje izgledala da je pročeljeuravnoteženo s dvije prostrane zatvorene verande, ali ponestalo je ilinadahnuća ili novca, pa se kuća doimala nekako nedovršeno. Iza tezastrašujuće fasade nije bilo nikakva znaka života. Možda su stanari - ako ihse tako moglo nazvati - živjeli u stražnjem dijelu. Bilo je tek pola četiri,najmirniji dio dana, kako se sjećao iz bolnice. Vjerojatno su se svi odmarali.

Ugledao je i tri kućice, dvije otprilike stotinu metara od Toynton Grangea,dok je treća stajala sama, malo poviše na rtu. Učinilo mu se da prema morunazire i četvrti krov, ali nije bio siguran. Možda je to bio samo izdanak nekestijene. Ne znajući koja je »Kuća nade«, činilo mu se najpametnijim da seuputi do prve dvije. Dok je razmišljao što da najprije učini, na trenutak jeisključio motor i tek tada začuo šum mora, neprekidno, ritmično, tihoudaranje valova, taj tipični mrmor koji uvijek budi čežnju i uspomene. Jošnije bilo nikakva znaka da je netko zamijetio njegov dolazak; sve je bilo tiho,nije bilo čuti ni ptice. Osjetio je nešto čudno i gotovo zloslutno u toj prazninii osami, i taj dojam nije moglo raspršiti ni blago poslijepodnevno sunce.

Kad se približio kućama, nijedno lice nije se pojavilo na prozoru, nijedanlik u reverendi nije se ukazao na trijemu. Bio je to par starih, spojenihprizemnica od vapnenca, čiji su stari kameni krovovi, tipični za Dorset, biliprošarani jastučićima sjajne smaragdnozelene mahovine. »Kuća nade« bila jedesno, a »Kuća vjere« lijevo - imena su im bila u novije vrijeme napisanabojom. Treća, malo udaljenija, zvala se najvjerojatnije »Kuća ljubavi«, aliDalgliesh je sumnjao da je otac Baddeley imao ikakve veze s tim imenima.Nije morao pročitati ime na vratima da bi znao u kojoj je kućici stanovaootac Baddeley. Koliko ga se sjećao, nije mogao povezati njegovu potpunuravnodušnost prema okolini s tim pamučnim zavjesama s cvjetnim uzorkom,

tom visećom košarom bršljana i fuksija iznad vrata »Kuće vjere«, ili s dvijejarkožute bačvice ljetnog cvijeća živih boja, simetrično postavljene s jedne idruge strane trijema. Dvije betonske gljive, po svoj prilici serijski proizvodi,krasile su ulazna vrata sa svake strane i doimale se vrlo konvencionalno, pase Dalgliesh začudio da na njima ne sjede patuljci. »Kuća nade« izgledala jenaprotiv vrlo strogo. Masivna hrastova klupa ispred prozora služila je očitoza sjedenje na suncu, a u zastakljenom trijemu ugledao je gomilu štapova ijedan stari kišobran. Prozori su bili zastrti teškim, zagasitocrvenimzavjesama.

Nitko nije odgovorio na njegovo kucanje. Nije ni očekivao da će mu senetko javiti. Obje kuće bile su očito prazne. Na vratima je bio jednostavnizasun, ali bez brave. Pričekao je trenutak, a zatim digao zasun i ušao umračnu unutrašnjost, koja ga je dočekala s poznatim, pomalo pljesnivimzadahom knjiga i odmah ga vratila trideset godina unatrag. Razmaknuo jezavjese, i svjetlo je prodrlo u kuću. Tada je prepoznao poznate predmete:okrugao stolić od palisandrovine na jednoj nozi, potamnio od prašine, usredini sobe, rolo pisaći stol uza zid, fotelju s visokim naslonom, već takostaru da se strunjak probijao kroz izlizanu tkaninu, a sjedalo uleknulo dodrvenog okvira. Nije li to onaj isti naslonjač? To iznenadno sjećanje zacijeloje bila nostalgična iluzija. No bio je tu još jedan predmet, također poznat,također star. Iza vrata visio je crni plašt oca Baddeleya, a iznad njegaistrošena, mlohava francuska kapa.

Tek pogled na plašt naveo je Dalgliesha na pomisao da možda nešto nijeu redu. Bilo mu je čudno da ga njegov domaćin nije dočekao i pozdravio, nobilo je i za to nekoliko objašnjenja. Možda se njegova dopisnica izgubila,možda su ga hitno pozvali u Grange, možda je otac Baddeley otišao uWareham da nešto kupi, pa se još nije vratio jer mu je pobjegao autobus. Amožda je čak potpuno zaboravio dolazak svoga gosta. No, ako je bio negdjevani, zašto nije uzeo plašt? Nije ga mogao zamisliti bez plašta ni ljeti ni zimi.

Tek tada Dalgliesh je na pisaćem stolu opazio nešto što je njegovo okozacijelo već ugledalo ali zanemarilo — hrpicu papira s otisnutim crnimkrižem. Uzeo je najgornji list i prinio ga prozoru nadajući se možda da će mujače svjetlo pokazati da se prevario. Nije se, dakako, prevario. Na listu jepisalo:

Michael Francis Baddeley, svećenikRođen 29. listopada 1896. Umro 21. rujna 1974.

Počivao u miruPokopan na groblju Crkve St. Michael&All Angels,

Toynton, Dorset 26. rujna 1974.

Prošlo je jedanaest dana od njegove smrti i pet od sprovoda. Naravno,mogao je umrijeti tek nedavno. Kako bi inače objasnio taj osjećaj njegoveprisutnosti što ju je još osjećao u kući, taj osjećaj da je on tako blizu, da ćese nakon samo jednog glasnog povika njegova ruka pojaviti na zasunu?Gledajući poznati izblijedjeli plašt s masivnom kopčom — zar ga staracdoista nije zamijenio novim punih trideset godina? — iznenada je oćutiožaljenje, čak tugu, čija ga je žestina iznenadila. Starac je umro. Zacijeloprirodnom smrću; brzo su ga pokopali. Nisu nigdje objavili njegovu smrt isprovod. No nešto mu je bilo na duši, i umro je ne povjerivši se nikome.Dalglieshu je odjednom postalo neobično važno da se uvjeri je li otacBaddeley zaista primio njegovu dopisnicu, je li umro misleći da je njegovpoziv u pomoć bio uzaludan.

Trebalo je očito najprije pogledati u ranoviktorijanski pisaći stol koji jenekada pripadao majci oca Baddeleya. Sjetio se da ga je otac Baddeleyzaključavao. Nije uopće bio čovjek koji bi skrivao tajne, ali svaki jesvećenik morao imati barem jedan pretinac ili pisaći stol samo za sebe kakobi se sačuvao od nezasitnih očiju čistačica ili suviše znatiželjnih župljana.Dalgliesh se sjećao oca Baddeleya kako kopa po dubokim džepovima svogaplašta tražeći starinski ključić što ga je držao na uzici i pričvrstio starinskomkvačicom da ga lakše nađe i prepozna. Vjerojatno je još bio u jednom oddžepova njegova plašta.

Posegnuo je duboko u oba džepa s osjećajem krivnje kao da pljačkamrtvog čovjeka. Ključa nije bilo. Prišao je pisaćem stolu i pokušao podićipoklopac. Lako ga je otvorio. Sagnuo se da pregleda bravu, a zatim doniobateriju iz auta i ponovno je pregledao. Tragovi su bili nedvojbeni: brava jebila obijena. Dobro obavljen posao za koji nije bilo potrebno mnogo snage.Brava je bila dekorativna ali nesolidna, namijenjena samo obrani odbesposlenih znatiželjnika, ne od odlučnih obijača. Netko je dlijeto ili nož,vjerojatno oštricu džepnog nožića, ugurao između poklopca i stola i tako obio

bravu. Začudo, šteta je bila mala, ali tragovi struganja i slomljena bravarječito su pokazivali što je posrijedi.

Ali nisu otkrivali krivca. Možda je to bio sam otac Baddeley. Ako jeizgubio ključ, vjerojatno ga nije mogao nadomjestiti, a tko bi u tomzabačenom mjestu i našao bravara? Obijanje pisaćeg stola nije mogaopripisati čovjeku kakav mu je ostao u sjećanju, ali ni to nije bilo nemoguće.A možda je netko nasilno otvorio poklopac poslije smrti oca Baddeleya? Akonisu mogli naći ključ, netko iz Toynton Grangea morao je obiti bravu. Moždasu trebali nekakve dokumente i papire, zdravstvenu knjižicu, imena prijateljakoje je trebalo obavijestiti, oporuku. Otresao se nagađanja, ljutit što je većpomislio da treba navući rukavice i tražiti dalje. Zatim je brzo pregledaosadržaj ladica.

Ondje nije našao ništa zanimljivo. Oca Baddeleya očito je malo zanimaosvijet. No zapelo mu je za oko nešto što je odmah prepoznao. Bile su touredno naslagane dječje bilježnice u kvart-formatu sa svijetlozelenimuvezom. Dalgliesh je znao da je u njima dnevnik oca Baddeleya. Znači, jošprodaju iste bilježnice, posvuda iste svijetlozelene bilježnice s tablicommnoženja na poleđini koje su podsjećale na osnovnu školu baš kao gumica iliravnalo umrljano tintom. Otac Baddeley oduvijek je upotrebljavao tebilježnice za svoj dnevnik, jedna bilježnica po tromjesečju. Zagledavši se ustari crni plašt što je mlohavo visio na vratima i osjećajući njegov pljesniv,crkveni zadah, Dalgliesh se sjetio, jasno kao da mu je ponovno deset godina,jednog razgovora s ocem Baddeleyem, tada srednje, ali naizgled neodredivedobi.

— To je običan dnevnik, oče? Nije o vašem duhovnom životu?— To i jest duhovni život; ono uobičajeno što čovjek radi iz sata u sat.— Pišete samo o onom što vi radite? Zar mene ne spominjete? — upitao

je Adam s dječačkim samoljubljem.— Ne. Samo ono što radim. Sjećaš li se u koliko se sati poslije podne

sastalo Društvo majki? Danas je sastanak bio u salonu tvoje majke. Ne uuobičajeno vrijeme, čini mi se.

— U petnaest do tri umjesto u tri, oče. Arhiđakon je želio otići ranije.Morate li zaista biti točni?

Otac Baddeley razmislio je o tom pitanju, kratko ali ozbiljno, kao da muje to nešto novo i neočekivano zanimljivo.

— Oh, da. Mislim da moram. Inače ne bi imalo smisla.Mladi Dalgliesh, koji ionako nije mogao shvatiti taj smisao, otišao je od

njega i posvetio se zanimljivijim i neposrednijim stvarima. Duhovni život. Taje izreka često bila na usnama očevih svjetovnijih vjernika, ali nikada neočevim. Povremeno je pokušavao zamisliti taj tajanstveni drugi život. Jesu liga proživljavali kao obični, propisani život koji se sastojao od ustajanja, jela,škole, praznika, ili je to bio život na nekoj drugoj razini na koju on ineupućeni nisu imali pristupa, život u koji se otac Baddeley mogao povućikad god je htio? Bilo kako bilo, sve je to svakako imalo malo veze s timbrižljivim bilježenjem svakodnevnih trivijalnosti.

Podigao je posljednju bilježnicu i prelistao je. Otac Baddeley nijepromijenio metodu. Sve je bilo tu: dva dana po stranici, jedan odvojen oddrugog crtom koju je uredno izvukao ravnalom. Zapisivao je vremenajutarnjeg i večernjeg bogoslužja, gdje je i koliko šetao, odlazak autobusom uDorchester jedanput na mjesec, odlazak u Wareham jedanput na tjedan, satešto ih je proveo pomažući u Toynton Grangeu; marljivo je bilježio slučajne»izlete«, metodično opisivao kako je provodio svaki sat svog radnog danagodinu za godinom, jednom beznačajnom kao i drugom, sve dokumentiraopedantno poput knjigovođe. - To i jest duhovni život; ono uobičajeno štočovjek radi iz sata u sat. — Nije valjda sve bilo tako jednostavno...

Gdje li je bio najnoviji dnevnik, bilježnica za četvrto tromjesečje 1974?Otac Baddeley običavao je čuvati dnevnik iz posljednje tri godine. Trebalo jebiti petnaest bilježnica; bilo ih je samo četrnaest. Dnevnik je završavaopotkraj lipnja 1974. Dalgliesh je gotovo grozničavo počeo pretraživati ladicepisaćeg stola. Dnevnika nije bilo. No našao je nešto drugo. Ispod tri plaćenaračuna za ugljen, petrolej i struju, bio je umetnut list jeftinog, vrlo tankogpapira s nestručno i koso otisnutom glavom Toynton Grangea. Ispod toganetko je natipkao:

»Zašto ne odeš iz te kuće, ti glupi stari licemjeru, i ne daš da u njojstanuje netko od koga bismo ovdje doista imali koristi? Nemoj misliti da neznamo što ti i Grace Willison radite dok je ona tobože na ispovijedi. Zardoista ne poželiš da možeš? A što je s onim dječakom iz pjevačkog zbora?Nemoj misliti da ne znamo.«

U prvom trenutku Dalgliesh se više razljutio zbog gluposti tog pisma negozbog njegove zlonamjernosti. Bila je to djetinjasta i bezrazložna pakost,

nimalo vjerodostojna. Jadni stari sedamdesetsedmogodišnji otac Baddeley,optužen u isto vrijeme za blud, sodomiju i impotenciju! Koji bi razumničovjek ozbiljno shvatio tu djetinjastu besmislicu i još je primio k srcu? Utoku svoje karijere Dalgliesh je vidio mnogo pogrdnih pisama. Ovo je bilorazmjerno blago. Gotovo mu se činilo da se pisac nije unio u njega. »Zardoista ne poželiš da možeš?« Većina pisaca anonimnih pogrdnih pisamaslikovitije bi opisala natuknutu radnju. Pa ta aluzija na dječaka iz crkvenogzbora - ni imena, ni datuma. Očito nije imala veze s konkretnim činjenicama.Je li otac Baddeley doista bio tako zabrinut da je pozvao profesionalnogdetektiva, koga nije vidio gotovo trideset godina, samo zato da čuje njegovsavjet ili da ga zamoli da istraži tu beznačajnu pakost? Možda. Možda to nijebilo jedino pismo. Ako je to bila endemska boljka u Toynton Grangeu, ondaje situacija ozbiljnija. Pisac pogrdnih pisama u zatvorenoj zajednici mogao biizazvati stvarne teškoće i nevolje, jer takav čovjek može katkada biti iubojica. Ako je otac Baddeley sumnjao da su i drugi dobili slična pisma,tada je mogao potražiti stručnu pomoć. Ili je netko htio — a to je bilo jošzanimljivije — da Dalgliesh povjeruje upravo u tu mogućnost? Nije li munetko namjerno podmetnuo to pismo? Svakako je bilo čudno što ga poslijesmrti oca Baddeleya nitko nije našao i uništio. Netko iz Toynton Grangeazacijelo je pretražio njegove papire. Bilo bi teško povjerovati da je netkoostavio to pismo kako bi ga drugi mogli pročitati.

Presavio ga je i stavio u novčanik, a zatim stao obilaziti kuću. Župnikovasoba bila je upravo onakva kakvu je očekivao. Malen prozor s otrcanimkretonskim zavjesama, krevet, još namješten, pokrivač napet preko mekanogjastuka, dva zida obložena knjigama, malen noćni ormarić i na njemu jeftinasvjetiljka, Biblija, nezgrapna. i kričava porculanska pepeljara s reklamom zapivo. Lula oca Baddeleya još je visjela na svom držaču, a pokraj njeDalgliesh je ugledao šibice u presavijenoj kartonskoj ambalaži kakve sedijele u restoranima i barovima. Na ovima je bila otisnuta reklama za YeOlde Tudor Barn blizu Warehama. Pola je šibica nedostajalo. U pepeljari jebila samo jedna izgorjela šibica, raščehana sve do glavice. Dalgliesh senasmiješio. Zadržao je i tu naviku više od trideset godina. Sjetio se njegovihkratkih prstiju, kao u vjeverice, kako čehaju tanki karton u komadiće kao dažele potući vlastiti rekord. Dalgliesh je podigao šibicu i nasmiješio se: šestdijelova. Otac Baddeley nadmašio je sama sebe.

Ušao je u kuhinju. Mali staromodni plinski štednjak doimao se poputpredmeta što će ga uskoro izložiti u zavičajnom muzeju. Na kameni sudoperispod prozora bila je pričvršćena izguljena drvena ocjedna ploha koja jezaudarala na ustajalu mast i kiseli sapun. Izblijedjele kretonske zavjese sgotovo neprepoznatljivim uzorkom neskladno isprepletenih ocvalih ruža isunovrata bile su razmaknute i omogućavale pogled na udaljene brežuljkePurbeck. Prorijeđeni poput dima iz cigarete, oblaci su hitali i rasplinjavali sebeskrajnim plavim nebom, a na udaljenim pašnjacima polegle su ovce poputbijelih puževa.

Pretražio je smočnicu. Barem je u njoj bilo dokaza da ga je otacBaddeley očekivao. Doista je kupio više hrane, uglavnom konzerve, bijednesvjedoke onoga što je otac Baddeley smatrao odgovarajućom prehranom.Jadni starac očito je kupio hranu za dvije osobe, uvjeren da će jedna od njihimati veći apetit. Od svega je imao po dvije konzerve, jednu veliku i jednumalu: bijeli grah, tunjevina, pirjana govedina na irski način, špageti, nabujakod riže.

Dalgliesh se vratio u dnevnu sobu. Bio je svjestan svoje iscrpljenosti. Putga je izmorio više no što je očekivao. Masivni zidni sat u kućištu odhrastovine iznad kamina, koji je još kucao, pokazivao je da još nije ni četirisata, ali njegovo se tijelo pobunilo dajući mu na znanje da je dan već predugza njega. Ćeznuo je za čajem. U smočnici je našao limenku s čajem, alimlijeka nije bilo. Pitao se ima li još plina.

A tada je pred vratima začuo korake, zveket zasuna. Na pragu se ukazaoženski lik obasjan poslijepodnevnim suncem. Čuo je dubok, hrapav, ali vrloženstven glas s laganim irskim naglaskom.

— Zaboga! Ljudsko biće, a k tome i muškarac! Što radite ovdje?Ušla je u sobu ne zatvorivši za sobom vrata, i sada ju je jasno vidio.

Moglo joj je biti trideset pet godina. Bila je snažna, dugih nogu i guste plavekose, vidljivo tamnije pri korijenu, sve do ramena, koja je uokvirivalačetvrtasto lice, uske oči debelih kapaka i široka usta. Na sebi je imala smeđehlače lošeg kroja s gumenom vrpcom ispod stopala, bijele tenisice zamrljanetravom i bijelu pamučnu majicu bez rukava s dubokim izrezom, koji jeotkrivao smeđ pjegav trokut preplanule kože. Nije imala grudnjak, pa su jojpune, teške grudi lelujale ispod tanke pamučne tkanine. Tri drvene narukvicezveckale su joj na lijevoj ruci. Sve u svemu, odisala je nametljivom, ali ne i

neprivlačnom seksualnošću, i premda se nije namirisala parfemom, soba seispunila njezinim posebnim, ženstvenim mirisom.

— Zovem se Adam Dalgliesh - reče. - Došao sam u posjet ocuBaddeleyu. Ćini mi se da je to sada nemoguće.

— Tako nekako. Zakasnili ste točno jedanaest dana. Došli ste jedanaestdana prekasno za posjet i pet dana prekasno za sprovod. Tko ste vi, njegovprijatelj? Nismo znali da ih je imao. Doduše, mnogo toga nismo znali onašem velečasnom. Bio je tajanstven čovječuljak. U svakom slučaju, zatajiovas je.

— Sastali smo se samo nakratko nekoliko puta od mog djetinjstva, a tekdan prije njegove smrti napisao sam mu da dolazim.

— Adam. Sviđa mi se to ime. Danas se mnoga djeca tako zovu. Ponovoje u modi. No sigurno vam je malo smetalo u školi. Ipak, pristaje vam. Neznam ni sama zašto. Ne čini mi se baš da su vas stvorili iz praha, ne? Sadaznam zašto ste ovdje. Došli ste po knjige.

— Po knjige?— Po one koje vam je Michael oporučno ostavio. Adamu Dalglieshu,

jedinom sinu pokojnog kanonika Alexandera Dalgliesha, da preuzme svemoje knjige ili da raspolaže njima po najboljem nahođenju. Točno se sjećam,jer su mi ta imena bila vrlo neobična. Niste baš gubili vrijeme, zar ne? Ćudimse da su vam odvjetnici već stigli pisati. Bob Loder obično nije tako revan.No ne bi se uzbuđivala da sam na vašem mjestu. Nisu mi baš izgledaleosobito vrijedne. Hrpa suhoparnih teoloških svezaka. Usput rečeno, nistevaljda očekivali da će vam ostaviti dio svog novca? Ako jeste, imam nekenovosti za vas.

— Nisam znao da je otac Baddeley imao novaca.— Nismo ni mi. I to je bila jedna od njegovih malih tajni. Ostavio je

19.000 funti. Nije baš neko bogatstvo, ali dobro dođe. Sve je ostavioWilfredu u korist Toynton Grangea. Koliko mi je poznato, novac je stigao upravom trenutku. Grace Willison je jedina druga nasljednica. Dobila je staripisaći stol. Barem će ga dobiti onda kad se Wilfred potrudi da ga preseli.

Smjestila se u naslonjač ispred kamina, zabacila glavu i položila je nanaslon te raširila noge. Dalgliesh je privukao jedan od naslonjača i sjeo jojsučelice.

— Jeste li dobro poznavali oca Baddeleya?

— Ovdje se svi dobro poznajemo, otuda barem polovica naših problema.Kanite li se zadržati ovdje?

— Možda dan-dva. No čini mi se da sada neću moći ovdje...— Ne vidim zašto ne biste ostali ako želite. Kuća je prazna, barem dotle

dok Wilfred ne nađe novu žrtvu... stanara, htjela sam reći. Mislim da ne biimao ništa protiv. Osim toga, morat ćete razvrstati knjige, nije li tako?Wilfred će ih htjeti iseliti prije negoli useli novi duhovnik.

— Znači, Wilfred Anstey je vlasnik kuće?— On je vlasnik Toynton Grangea i svih kuća osim kuće Juliusa Courta.

Ona je malo dalje na rtu, jedina s pogledom na more. Wilfred je vlasniksvega ostalog na posjedu, pa i nas.

Odmjerila ga je pogledom.— Nemate nikakvo praktično zanimanje, zar ne? Hoću reći, niste ni

fizioterapeut, ni bolničar ili doktor, ni knjigovođa? Barem mi tako neizgledate. No, ako jeste, savjetujem vam da se klonite Wilfreda prije no štoon zaključi da ste i suviše korisni da bi vas pustio otići.

— Mislim da mu moje znanje i iskustvo ne bi mnogo koristili.— Tada bih ostala da sam na vašem mjestu, ako vam odgovara. No da

vam najprije opišem situaciju. Možda ćete se predomisliti.— Počinite od sebe — reče Dalgliesh. — Niste mi se predstavili.— Zaboga, i nisam! Oprostite. Ja sam Maggie Hewson. Moj je muž

liječnik u Grangeu. Doduše, živi sa mnom u kući koju nam je odredioWilfred i prikladno je nazvao »Kuća ljubavi«, ali većinu vremena provodi uToynton Grangeu. Pitat ćete se što li ga ondje još privlači kad je ostalo samopet pacijenata. Što kažete na to? Što mislite, Adam Dalgliesh, što ga ondjetako privlači?

— Je li vaš muž liječio oca Baddeleya?— Zovite ga Michael. Svi smo ga tako zvali osim Grace Willison. Da,

Eric se brinuo o njemu dok je bio živ i potpisao je prijavu smrti kad jeMichael umro. Ne bi je mogao potpisati prije šest mjeseci, ali sad kad su mumilostivo vratili dozvolu za rad, može se potpisati na taj komadić papira ipotvrditi da ste propisno i zakonski umrli. Bože, krasne li povlastice!

Nasmijala se, stala prekapati po džepu hlača, te izvukla kutiju cigareta ipripalila jednu. Pružila je kutiju Dalglieshu. Odmahnuo je glavom. Slegnulaje ramenima i otpuhnula dim prema njemu.

— Od čega je umro otac Baddeley? — upitao je.— Srce mu je prestalo kucati. Ne, ne želim se praviti duhovitom. Bio je

star i srce mu se umorilo, pa je 21. rujna stalo. Akutni infarkt miokardazakompliciran blagim dijabetesom, ako vam je do liječničkog žargona.

— Je li bio sam?— Mislim da jest. Umro je u noći, barem ga je Grace Willison posljednji

put vidjela živog u tričetvrt osam na večer kad mu se ispovjedila. Čini mi seda je umro od dosade. Ne, već vidim da to nisam smjela reći. Neukusno,Maggie. Ona kaže da joj je izgledao kao uvijek, malo umoran, naravno, alitek tog jutra bio je otpušten iz bolnice. Došla sam ovamo idućeg dana udevet sati da ga pitam treba li što iz Warehama... Kanila sam poći autobusomu jedanaest, jer Wilfred ne dopušta privatne automobile - a kad tamo, bio jemrtav.

— U krevetu?— Ne, u naslonjaču u kojem sada sjedite, klonuo, otvorenih usta i

sklopljenih očiju. Na sebi je imao reverendu i ono ljubičasto oko vrata. Svepo propisu. Ali, nedvojbeno mrtav.

— Dakle, vi ste prvi našli tijelo?— Ako prije mene nije došla Millicent iz susjedstva, pa se tiho iskrala i

vratila kući kad joj se nije svidio njegov izgled. Ako vas zanima, ona jeWilfredova sestra. Udovica je. Zapravo, prilično je čudno da nije došla jer jeznala da je bolestan i sam.

— Zacijelo vas je zaprepastila njegova smrt.— I nije. Bila sam bolničarka prije udaje. Tko bi se sjetio koliko sam

mrtvaca vidjela. A on je bio vrlo star. Pogodi vas smrt mladih ljudi, pogotovodjece. Bože, baš sam sretna što više nemam veze s tim prljavim poslom.

— Ma nemojte! Zar ne radite u Toynton Grangeu?Digla se i stala uz kamin prije negoli mu je odgovorila. Otpuhnula je

oblak dima u zrcalo iznad kamina, a zatim mu približila lice kao da proučavanjegov odraz.

— Ne radim, ako to ikako mogu izbjeći. Bog mi je svjedok da ga pošto-poto nastojim izbjeći. Zašto vam to ne bih rekla? Iako sam član te zajednice,zanemarujem svoje dužnosti, ne surađujem, otpadnik sam i heretik. Ne sijem,pa i ne žanjem. Ne diraju me čari dragog Wilfreda. Začepim uši na krikovebolesnika. Ne klečim pred tim svetištem.

Okrenula se prema njemu gledajući ga poluizazovno, poluzamišljeno.Dalglieshu se činilo da taj izljev nije baš bio spontan, da je takav protestnigovor održala već i prije. Njezine su riječi zvučale poput obrednogopravdanja, i slutio je da joj je netko pomogao sastaviti scenarij.

— Pričajte mi o Wilfredu Ansteyu — potakne je on.— Nije li vas Michael upozorio? Nije, pretpostavljam da ne bi. Čudna je

to priča, ali nastojat ću je skratiti. Wilfredov pradjed sagradio je ToyntonGrange. Njegov djed ostavio ga je oporučno kao zakladu čiji su korisnici biliWilfred i njegova sestra Millicent u jednakim dijelovima. Wilfred je otkupionjezin dio kad je počeo graditi ovaj dom. Prije osam godina Wilfred serazbolio od multiple skleroze. Bolest se razvijala vrlo brzo; za nekolikomjeseci bio je osuden na bolesnička kolica. Zatim je otišao na hodočašće uLourdes i izliječio se. Očito se nagodio s Bogom. Ti ćeš me izliječiti, a ja ćuposvetiti Toynton Grange i sav svoj novac službi invalida. Bog mu jenapravio uslugu, i sada se Wilfred svojski trudi da ispuni svoj dio nagodbe.Vjerojatno se boji da će se bolest vratiti ne bude li se držao nagodbe. Nekrivim ga zbog toga. Možda bih i sama tako osjećala. U duši smo svipraznovjerni, pogotovu kad je posrijedi bolest.

— Mislite li da bi se htio izvući?— Ne bih rekla. Dom mu daje osjećaj moći. Okružen je zahvalnim

pacijentima, žene ga obožavaju kao da je nekakvo božanstvo, a Dot Moxon -takozvana glavna sestra - tetoši ga poput stare kvočke. Wilfred je potpunosretan.

— Kada se točno dogodilo to čudo?— Kad su ga uronili u vrelo, tvrdi on. Prema njegovim riječima, najprije

je osjetio šok od velike hladnoće, odmah zatim trnce od topline koja mu jeprožela cijelo tijelo, a nakon toga oćutio je veliku sreću i mir. Upravo takoosjećam se i ja poslije trećeg viskija. Ako Wilfred može u sebi izazvati tajosjećaj kupajući se u ledenoj vodi punoj bakterija, mogu samo reći da jevraški sretan. Kad se vratio u Samostansko prenoćište, stao je na vlastitenoge prvi put nakon šest mjeseci. Poslije tri tjedna skakutao je uokolo poputmladog jarca. Nije se ni potrudio da ponovno ode u Bolnicu sv. Spasa uLondonu, u kojoj se liječio, da bi registrirali čudesno izlječenje na njegovukartonu. Bilo bi zapravo šaljivo da je to učinio.

Zastala je kao da se sprema još nešto reći, ali je samo dodala: —

Dirljivo, ne?— Zanimljivo. Odakle mu novac da ispuni svoj dio nagodbe?— Pacijenti plaćaju prema svojim mogućnostima, a liječenje nekih

pacijenata plaća lokalna uprava. Osim toga, naravno. iskoristio je vlastitikapital. No situacija je postala očajna, barem tako on tvrdi. Nasljedstvo ocaBaddeleya stiglo je u pravo vrijeme. Wilfred, dakako, slabo plaća osoblje.Ne plaća Ericu onoliko koliko se plaća za taj posao. Philby, Wilfredovdomar, bivši je kažnjenik i vjerojatno ne bi nigdje dobio posao, a Dot Moxon,glavna sestra, ne bi baš lako našla mjesto poslije istrage zbog okrutnostiprema pacijentima u bolnici u kojoj je prije radila. Mora biti zahvalnaWilfredu što ju je zaposlio. Naravno, svi smo neizmjerno, neizmjernozahvalni dragom Wilfredu.

— Morao bih otići u Grange i predstaviti se — reče Dalgliesh. — Kažeteda je ostalo samo pet pacijenata...

— Ne smijete ih zvati pacijentima, premda ne znam kako bi ih, poWilfredovu mišljenju, trebalo zvati. Izraz »štićenici« previše podsjeća napopravni dom, premda bi i on bio prikladan. Ostalo ih je samo pet. Ne primanikoga s liste čekanja sve dok ne donese odluku o budućnosti doma. ZakladaRidgewell pokušava ga se dočepati, i Wilfred razmišlja ne bi li im predaocijeli kompleks, i to besplatno. Zapravo, bilo je šest pacijenata prije nekihčetrnaest dana, ali bilo je to prije no što se Victor Holroyd bacio s klisure ismrskao na stijenama.

— Hoćete li reći da se ubio?— Pa, sjedio je u invalidskim kolicima tri metra od ruba klisure i tada je

ili sam otpustio kočnice, pa su se kolica survala na obalu, ili ga je gurnuoDennis Lerner, bolničar, koji je bio s njim. Kako Dennis nema hrabrosti ni daubije pile, a kamoli čovjeka, svi smatraju da se Victor sam ubio. No budućida ta predodžba pogađa osjećaje dragog Wilfreda svi se marljivo pretvaramoda je to bio nesretni slučaj. Nedostaje mi Victor, voljela sam ga. Bio je jedinaosoba s kojom sam mogla razgovarati. Ostali su ga mrzili. A sada, naravno,sve peče savjest i pitaju se nisu li pogrešno sudili o njemu. Ništa ne možetoliko dovesti ljude u nepriliku koliko smrt. Hoću reći, ako čovjekneprekidno govori da ne vrijedi živjeti, mislite da samo govori ono što jeočito. Kad tu izjavu potkrijepi djelom, počinjete se pitati nije li on bioodlučniji no što ste mislili.

Zvuk automobila spasio ga je odgovora. Maggie, koja je očito imalaizoštren sluh kao i on, skočila je iz naslonjača te istrčala van. Veliki crni»mercedes« približavao se raskršću.

— Julius - objasni mu Maggie i stane bjesomučno mahati rukama.Auto je na trenutak stao, a zatim skrenuo prema »Kući nade«. Čim je

usporio, Maggie je stala trčati uz njega poput nametljive djevojčice i bujicomriječi nešto mu objašnjavati kroz otvoren prozor. Auto se napokon zaustavio,i iz njega je ležerno izišao Julius Court, visok mladić vitkih udova.

Na sebi je imao hlače i zeleni pulover s kožnatim zakrpama na ramenimai laktovima. Svijetlosmeđa, kratko podšišana kosa uokvirivala je njegovuglavu poput svjetlucave kacige. Lice mu je bilo autoritativno, samouvjereno,ali izraziti podočnjaci pod opreznim očima i hirovita, mala usta iznad čvrstebrade pokazivali su da se rado prepušta užicima. U srednjim godinama bit ćemožda debeo, pa i tust, pomisli Dalgliesh. No na prvi pogled ostavljao jedojam mladića pomalo arogantnog i svjesnog svoje privlačnosti, koju je prijenaglašavao nego narušavao bijeli trokutasti ožiljak iznad desne obrve, nalikna vodeni žig.

— Žao mi je što ste zakasnili na sprovod - rekao je pruživši Dalglieshuruku.

Izustio je te riječi takvim tonom kao da mu je žao što je Dalglieshzakasnio na vlak.

— Ali dragi - uplete se Maggie plačljivim glasom. — Ne razumiješ! Nijedošao na sprovod. Gospodin Dalgliesh nije ni znao da je starac umro.

Court se zagledao u Dalgliesha s malo više zanimanja.— Oh, oprostite. Možda bi bilo bolje da odete u Grange. Wilfred Anstey

moći će vam ispričati više o ocu Baddeleyu od mene. Ja sam bio u svomstanu u Londonu kad je starac umro. Uđite oboje u kola. Imam straga nekeknjige iz Londonske knjižnice za Henryja Carwardinea, pa ću mu ih usputpredati.

Maggie Hewson smatrala je da je propustila dolično upoznati dvojicumuškaraca, pa je to učinila s malim zakašnjenjem.

— Julius Court. Adam Dalgliesh. Vjerojatno se niste susreli nigdje uLondonu. Julius je prije bio diplomat, ili se možda kaže diplomata?

— Ni jedan ni drugi naziv ne odgovara razmjerno niskom položaju štosam ga postigao u toj službi — reče Court opušteno kad su sjeli u kola. - A

London je velik. Ali ne brini, Maggie, poput one pametne žene u kvizu»Pogodi što sam«, čini mi se da sam otkrio čime se gospodin Dalgliesh bavida bi zaslužio kruh.

Kavalirski joj je otvorio vrata, a zatim je »mercedes« polagano krenuoprema Toynton Grangeu.

2

Georgie Allan digao je pogled sa svog visokog, uskog kreveta ustacionaru. Usta su mu počela groteskno podrhtavati. Vratni mišići su muiskočili, tvrdi i napeti, kad je pokušao podići glavu s jastuka.

— Valjda ću moći na hodočašće u Lourdes? Neće me ostaviti ovdje, štovi mislite?

Riječi su mu nahrupile iz usta poput graktave, disonantne jadikovke.Helen Rainer nadigla je rub madraca, te izravnala plahtu i čvrsto je podvukla,točno po bolničkim propisima.

— Povest će te, naravno — žustro mu je odgovorila. — Bit ćeš glavnipacijent na hodočašću. A sada budi dobar, prestani se uzrujavati i pokušajmirovati do čaja.

Ohrabrila ga je bezličnim, profesionalnim smiješkom školovanebolničarke. Zatim se okrenula prema Ericu Hewsonu i dala mu mig. Zajednosu prišli prozoru.

— Koliko ćemo još moći izlaziti s njim nakraj? — upitala je tiho.— Još mjesec-dva. Strašno bi ga uzrujalo kad bi morao sada otići. I

Wilfreda. Za nekoliko mjeseci obojica će biti spremniji da prihvateneizbježno. Osim toga, toliko mu je stalo do putovanja u Lourdes. Kadbudemo sljedeći put išli, sumnjam da će biti živ. Svakako ga ovdje neće biti.

— On je sada doista bolnički slučaj. Mi nismo registrirani kao bolnica.Mi smo samo dom za kronične bolesnike i invalide. Imamo ugovor slokalnom upravom, ne sa socijalnim osiguranjem. Ne pretvaramo se dadajemo potpunu medicinsku njegu. I ne smijemo. Vrijeme je da Wilfred odsvega digne ruke ili odluči čime će se ovdje baviti.

— Znam. — Dobro je znao, oboje su znali. Nije to bio novi problem.Zašto se, pitao se, većina njihovih razgovora pretvara u dosadno ponavljanjeočitih činjenica. Bilo mu je pomalo dosta i Helenina visokog, didaktičkog

glasa.Zajedno su se zagledali u malo, popločeno unutarnje dvorište oko kojeg

su se uzdizala dva nova jednokatna krila s bolničkim sobama i dnevnimboravcima. Na njemu se sakupila grupica preostalih pacijenata da bi uživalau posljednjim sunčevim zrakama prije užine. Četvora bolesnička kolica bilasu pažljivo razmaknuta i okrenuta od kuće. S prozora su mogli vidjeti samozatiljke pacijenata. Nepomično su sjedili i netremice zurili prema rtu: GraceWillison sijede, neuredne kose koju je mrsio povjetarac; Jennie Pegram, vratautonula između ramena, dok se aureola njezine plave kose rasprostrla prekonaslona bolesničkih kolica kao da je bijeli na suncu; mala okrugla glavaUrsule Hollis na tankom vratu, uzdignuta i nepokretna, poput lubanjenataknute na štap, tamna glava Henryja Carwardinea na iskrivljenu vratu,obješena kao u slomljene marionete. Svi su oni i bili marionete. DoktoruHewsonu ukazala se na trenutak u mislima suluda slika: vidio je sebe kakojuri na dvorište i nevidljivim koncima pokreće njihove glave, drmajući ih injišući, dok zrakom odjekuju njihovi glasni, disonantni krikovi.

— Što im je? — upita on iznenada. — Nešto nije u redu.— Više nego obično?— Da. Zar nisi zamijetila?— Možda im nedostaje Michael. Bog zna zašto. Nije se baš trudio. Ako

Wilfred kani zadržati dom, moći će sada bolje iskoristiti »Kuću nade«.Zapravo, htio sam mu predložiti da je dade meni. Bilo bi nam lakše.

Pomisao ga je zaprepastila. Znači, to je planirala. Obuzela ga je većpoznata tjeskoba, teška poput olovna tereta. Dvije odlučne, nezadovoljnežene tražile su od njega nešto što im on nije mogao dati. Nastojao je suzbitistrah u glasu.

— Ne bi išlo. Tebe trebaju ovdje. A ne bih mogao ni dolaziti k tebi u»Kuću nade«, ne s Millicent u susjedstvu.

— Ne čuje ništa kad uključi televizor. To znamo. A postoje i stražnjavrata budeš li morao brzo pobjeći. Bolje išta nego ništa.

— Ali Maggie bi posumnjala.— Sumnja i sada. A jednoga dana morat će i doznati.— Razgovarat ćemo o tome drugom prilikom. Nije baš pogodan čas da

time opterećujemo Wilfreda. Svi smo napeti otkako je Victor umro.Victorova smrt. Pitao se zbog kakvog je mazohističkog poriva spomenuo

Victora. To ga je podsjetilo na studentske dane kad je s olakšanjemrazotkrivao gnojne rane, jer ga je pogled na krv, upaljeno tkivo i gnojkudikamo manje plašio od predodžbe onoga što se skrivalo ispod mekanegaze. Da, navikao se na krv. I na smrt. Možda će se jednoga dana naviknuti ina to da je liječnik.

Zajedno su pošli u malu ordinaciju u prednjem dijelu zgrade. Prišao jeumivaoniku i stao temeljito prati šake i podlaktice kao da je kratki pregledmalog Georgieja bio prljav kirurški zahvat poslije kojeg treba dobro opratiruke. Iza leđa čuo je zveckanje instrumenata. Helen je nepotrebno još jednomčistila ormar za instrumente. Malodušno je shvatio da će morati s njomrazgovarati. Ali još ne. Još ne. Znao je što će ona reći. Sve je to već priječuo, stare, uporno ponavljane argumente, izgovorene samouvjerenimvojničkim tonom. — Ovdje propadaš. Ti si liječnik, a ne apotekar. Moraš seosloboditi, osloboditi se od Maggie i Wilfreda. Odanost Wilfredu ne smije tibiti preča od tvog poziva. - Njegov poziv! Te je riječi i njegova majka uvijekupotrebljavala. Jedva se obuzdao da ne prasne u histeričan smijeh.

Okrenuo je pipu na puni mlaz, i voda je zašištala, zaklokotalaumivaonikom, ispunjajući mu uši zvukom nalik na šum nadolazeće plime.Kako li je Victor osjetio taj pad u zaborav? Jesu li ta nespretna kolica, uzaletu od vlastite inercije, otplovila u prostor poput onih smiješnih letećihnaprava što ih je vidio u jednom filmu o Jamesu Bondu u kojem je nekakavčovječuljak, svezan među instrumentima, samo trebao povući jednu polugu ipoletjeti? Ili su se kovitlala i strmoglavo padala kroz zrak odskakajući odstijena, dok je Victor, zarobljen u platnenom i metalnom lijesu, nemoćnomlatio rukama, dok su se njegovi krikovi miješali s krikovima galebova? Je lise njegovo teško tijelo na pola puta oslobodilo sigurnosnih pojasova ili ga jeto platno držalo sve do konačnog razornog pada na plosnate stijene tvrdepoput željeza, sve do prvog pohlepnog vala nemilosrdnog i bezdušnog morakoja ga je progutalo? Što li je tada osjećao? Ekstazu ili očaj, strah ili blaženoništavilo? Jesu li čisti zrak i more sve isprali, bol, ogorčenje, pakost?

Victorova pakost izišla je potpuno na vidjelo u dodatku oporuke tekposlije njegove smrti. Za života se trudio da drugim pacijentima dade naznanje kako ima novaca, da plaća sve troškove u Toynton Grangeu, madanisu bili pretjerani, i da ne ovisi poput svih ostalih, osim HenryaCarwardinea, o dobrohotnosti lokalne uprave. Nije im nikada otkrio porijeklo

svoga bogatstva — napokon, bio je srednjoškolski profesor, a oni su slaboplaćeni - i nisu ga ni do danas znali. Možda je rekao Maggie, naravno. Mnogoje toga mogao ispričati Maggie. No ona je o tome neobjašnjivo šutjela.

Eric Hewson nije vjerovao da se Maggie zanima za Victora samo zbognovca. Napokon, imali su nešto zajedničko. Nisu uopće tajili da mrzeToynton Grange, da su ondje samo zato što tu moraju biti, a ne po vlastitomizboru, da preziru društvo u kojem su se našli. Vjerojatno se Maggie sviđalanjegova strahovita pakost. Svakako su proveli zajedno mnogo vremena.Wilfredu je njihovo druženje, čini se, odgovaralo, kao da je smatrao kako seMaggie napokon snašla u Toyntonu. I ona je ponekad vozila Victora u teškimkolicima na njegovo omiljeno mjesto. Smirivao ga je pogled na more. Maggiei on znali bi provesti sate zajedno na rubu klisure, daleko od pogleda iz kuće.No to ga nije smetalo. Znao je — nitko bolje od njega - da Maggie ne binikada mogla voljeti čovjeka koji je fizički ne bi mogao zadovoljiti. Njihovomu je prijateljstvo odgovaralo. Barem joj je ispunjavalo vrijeme, smirivaloje.

Nije se mogao točno sjetiti kada ju je počeo uzbuđivati novac. Zacijelojoj je Victor nešto rekao. Maggie se gotovo prekonoć promijenila. Postala ježivahna, gotovo vesela. Bila je okružena nekakvom aurom grozničava isuspregnuta uzbuđenja. A tada je Victor iznenada zatražio da ga odvezu uLondon na pregled u Bolnicu Sv. Spasa i na razgovor s odvjetnikom. Maggiemu je upravo tada natuknula nešto o oporuci. I njega je pomalo zarazilasvojim uzbuđenjem. Pitao se čemu se svatko od njih nadao. Je li u novcuvidjela samo spas od Toynton Grangea ili i od njega? Bilo kako bilo, oboje bise spasili. Zamisao nije bila glupa. Znalo se da Victor nema rodbine osimjedne sestre u Novom Zelandu kojoj nikada nije pisao. Ne, pomislio jepružajući ruku za ručnikom da obriše ruke, nije to bio apsurdni san; bio jemanje apsurdan od zbilje.

Sjetio se povratka iz Londona, toplog, zatvorenog svijeta u »mercedesu«,Juliusa koji je ležerno držao volan, ceste nalik na srebrnu vrpcu istočkanuzvijezdama, koja je beskonačno nestajala pod automobilom, prometnihznakova što su iskakali iz tame da bi išarali crnoplavo nebo, malih inakostriješenih, od straha skamenjenih životinja, načas osvijetljenihreflektorima, blijedožuta odsjaja jarkih svjetala na bankinama. Victor jesjedio straga s Maggie, omotan pletenim, kockastim ogrtačem, i smiješio se,

samo se smiješio. A atmosfera je bila nabijena tajnama, podijeljenim inepodijeljenim.

Victor je doista promijenio svoju oporuku. Dodatkom oporuke ostavio jesav imetak svojoj sestri, i to je bio posljednji dokaz njegove uskogrudnosti ipakosti. Grace Willison ostavio je toaletni sapun, Henryju Carwardineutoaletnu vodu za ispiranje usta, Ursuli Hollis deozodorans, a Jennie Pegramčačkalicu.

Ericu se činilo da je Maggie dobro primila novosti. Zaista vrlo dobro, akose njezin divlji, zvonki, neobuzdani smijeh mogao tako protumačiti. Sjetio sekako se nemoćno previjala od histerije u njihovu malom dnevnom boravku,zabacujući glavu i štekćući od smijeha koji je oštro odjekivao od zidova, kaou menažeriji, odzvanjajući sve do obale, pa se bojao da će ga čuti sve doToynton Grangea.

Helen je stajala pokraj prozora.— Vidim jedan auto ispred »Kuće nade« — reče ona prodornim glasom.Prišao joj je. Pogledali su zajedno kroz prozor, a tada su im se pogledi

polako susreli. Uzela ga je za ruku, a glas joj se odjednom raznježio, onakavkakav je bio kad su prvi put vodili ljubav.

— Ne moraš se uopće zabrinjavati, dragi. To znaš, zar ne? Nemaš sezbog čega zabrinjavati.

3

Ursula Hollis zatvorila je knjigu iz knjižnice, sklopila oči da se zaštiti odposlijepodnevnog sunca i predala se sanjarenju. Znala je da se ne bi smjelaodati takvom užitku u tih kratkih petnaest minuta prije čaja, a budući da seubrzo, kao i uvijek, osjetila krivom zbog tog nedopustivog zadovoljstva,najprije se uplašila da čarolija neće djelovati. Obično bi pričekala da navečerlegne u krevet, pričekala čak da san smiri krkljanje Grace Willison s drugestrane pregrade, pa bi se tek onda predala mislima o Steveu i stanu u BellStreetu. Taj se obred s vremenom pretvorio u svjesni napor. Ležala bi, neusuđujući se gotovo ni disati, jer su slike, ma kako ih jasno vidjela umislima, bile vrlo krhke i lako bi se raspršile. No danas je sve prekrasnopočelo. Usredotočila se na amorfne oblike i nestalne šare gledajući kako sestapaju u sliku, jasnu kao na razvijenom negativu, udešavajući uši nazvukove iz svog doma.

Vidjela je na suprotnoj strani zid kuće iz devetnaestog stoljeća. Jutarnjeje sunce obasjavalo inače neugledno pročelje, pa se svaka opeka posebnoisticala u šarenilu svjetla i boje. Skučeni dvosobni stanić iznad trgovinedelikatesnom robom gospodina Polanskog, ulica, ta prenapučena i šarolikakvadratna milja Londona između Edgware Roada i stanice Marylebone,potpuno su je zaokupili i očarali. U mislima je ponovno bila ondje šetajući saSteveom sajmištem u Church Streetu prije podne u subotu, najsretnijimdanom u tjednu. Vidjela je žene u kutama s cvjetnim uzorkom i šarenimvunenim papučama, njihove glomazne vjenčane prstene usječene u kvrgave,izrađene prste, njihove blistave oči na bezobličnim licima, vidjela ih je kakosjede ogovarajući pokraj svojih kolica s rabljenom odjećom; mlade ljude ušarenoj odjeći kako čuče na rubniku ispred štandova sa starudijom; turiste,čas vedre i odlučne, čas oprezne i razborite, kako se dogovaraju na što ćepotrošiti dolare ili kako pokazuju neobično blago što su ga kupili. Ulica je

odisala mirisom voća, cvijeća i začinskog bilja, ali osjećao se i vonjuznojenih tijela, jeftina vina i starih knjiga. Vidjela je crnkinje izbočenihstražnjica i čula njihove odsječne povišene glasove, njihov iznenadni grlatismijeh dok su se skupljale oko štanda s golemim nezrelim bananama iplodovima manga velikim poput nogometne lopte. Prstiju nježno isprepletenihsa Steveovima, u mislima je, nevidljiva poput duha, pošla dalje poznatimputovima.

Osamnaest mjeseci braka prošlo je u velikoj, ali i nesigurnoj sreći,nesigurnoj zato što nije nikada imala osjećaj da se ta sreća temelji nastvarnosti. Kao da je postala druga osoba. Prije je zadovoljstvo nazivalasrećom. Poslije je shvatila da postoji svijet iskustva, osjećaja, pa i misli, kojije dočekala nespremna i nakon prvih dvadeset godina života u predgrađuMiddlesbrougha i dvije i pol godine provedene u domu Kršćanske zajednicemladih žena u Londonu. Samo je nešto kvarilo njezinu sreću - strah, koji nijenikada uspjela potpuno potisnuti, da se sve to događa krivoj osobi, da jenjezina radost varka.

Nije mogla zamisliti što je na njoj tako iznenada privuklo Stevea već prviput kad je došao u općinu, na šalter za informacije, da pita za porez nanekretnine. Je li zbog te njezine osobitosti, koju je smatrala gotovo manom,da joj je jedno oko plavo a drugo smeđe? Ta ga je neobičnost nedvojbenoprivukla i svidjela mu se, pa je zbog nje, kako je i sama zamijetila, bila jošprivlačnija u njegovim očima. Promijenio joj je izgled nagovorivši je da pustikosu do ramena, đonoseći joj kući duge šarene suknje od indijskog pamukašto ih je kupovao na uličnim sajmovima ili u trgovinama oko Edgware Roada.Kad bi ponekad ugledala svoj odraz u staklu nekog izloga i vidjela kako sečudesno promijenila, ponovno bi se upitala što li ga je to ponukalo da izaberenju, koje li je mogućnosti, nepoznate i njoj i drugima, vidio u njoj. Nekanjezina osobina privukla je njegov ekscentrični ukus, baš kao i osebujnipredmeti na štandu za prodaju drangulija u Bell Streetu. Obično bi mu okozapelo za neki predmet koji prolaznici nisu zamjećivali, a zatim bi ga nadlanu okretao prema svjetlu u svim pravcima, sav opčinjen. Povremeno bimu pokušala prigovoriti.

— Ali, dragi, nije li odvratan?— O, ne, zgodan je. Sviđa mi se. I Moggu će se svidjeti. Hajde da ga

kupimo Moggu.

Mogg, njegov najbolji i, kako joj se katkada činilo, jedini prijatelj, zvaose zapravo Morgan Evans, ali je više volio svoj nadimak smatrajući gaprikladnijim za pjesnika narodne borbe. Sam se nije baš borio; zapravo,Ursula još nikada nije upoznala nekoga tko je tako obilno jeo i pio na tuđiračun. Svoje smušene stihove s bojnim pokličima anarhiji i mržnji verglao jeu lokalnim pubovima u kojima su ga njegovi čupavi sljedbenici tužnih očijušutke slušali i grčevitim pokretima lupali pivskim čašama po stoluodobravajuči mu groktavim glasovima. No Moggov prozni stil bio jerazumljiviji. Pročitala je njegovo pismo samo jedanput prije negoli ga jevratila u džep Steveovih traperica, ali sjećala se svake riječi. Gdjekad sepitala nije li ga hotimice ostavio u hlačama da ga ona nađe, nije li slučajnozaboravio isprazniti džepove traperica baš one večeri kad bi ona nosilaprljave stvari u praonicu. Bilo je to tri tjedna nakon što je u bolnici doznaladefinitivnu dijagnozu.

»Rekao bih da sam te već upozorio, ali zakleo sam se da ovajtjedan neću govoriti banalnosti. Prorekao sam ti nesreću, ali netakvu. Moj jadni i bespomoćni Steve! Zar ne možeš dobiti razvod?Zacijelo je imala nekakve simptome te bolesti i prije negoli se udalaza tebe. Možeš - ili bi mogao - dobiti razvod ako je u vrijemesklapanja braka već postajala venerična bolest. A što je triper prematoj bolesti? Zaprepaštava me neodgovornost takozvanogestablishmenta kad je posrijedi brak. Trube o svetosti braka,propovijedaju da ga treba štititi kao temelj društva, a tada te puštajuda se vjenčaš sa ženom koja je prošla manje pregleda nego polovniauto. U svakom slučaju, valjda ti je jasno da se moraš osloboditi.Nastradat ćeš ako to ne učiniš. I ne traži utočište u kukavnomsaželjenju. Možeš li doista zamisliti kako je guraš u kolicima ibrišeš joj stražnjicu? Znam da to neki muškarci čine. No nisi bašnikada uživao u mazohizmu, nije li tako? Osim toga, muževi koji tomogu raditi znaju što je ljubav, ali se ni ti, dragi moj Steve, ne biusudio tvrditi da je ljubiš. Usput, nije li ona katolikinja? Budući daste se vjenčali kod matičara, sumnjam da se ona smatra udatom upravom smislu. To bi ti mogao biti izlaz. U svakom slučaju, vidjet

ćemo se u Paviours Armsu, u srijedu u 8 navečer. Proslavit ću tvojunesreću novom pjesmom i pintom piva.«

Nije ni očekivala od njega da je gura u kolicima. Nije htjela da je služi, nida joj pravi najjednostavnije usluge, a kamoli one intimne. U samom početkubraka zapazila je da mu je odvratna svaka bolest, pa i prolazna prehlada ilimučnina, i da ga sve to plaši. No nadala se da će se bolest razvijati polako ida će se barem nekoliko dragocjenih godina moći sama brinuti za sebe.Zamislila je kako će sve to ostvariti. Ustajat će rano, pa ga neće smetatinjezina sporost i nespretnost. Premjestit će pokućstvo samo nekolikocentimetara — on vjerojatno neće ništa ni opaziti — kako bi dobilaneupadljive podupirače da ne mora tako brzo prijeći na štapove i Thomasoveudlage. Možda bi mogli naći prikladniji stan, u prizemlju. S rampom doulaznih vrata mogla bi danju sama ići u kupovinu. A ostale bi im i zajedničkenoći. Valjda njih ne bi ništa promijenilo?

Međutim, ubrzo se pokazalo da se bolest, koja je nemilosrdno izjedalanjezine živce poput grabežljivca, širila svojim tempom, a, ne njezinim. Njeziniplanovi - da će ležati nepomično pokraj njega, daleko od njega na širokombračnom krevetu, nadajući se da ga grčenje mišića neće smetati — sve su seviše udaljavali od stvarnosti. Gledajući je kako se svojski trudi, nastojao jebiti obziran i ljubazan. Nije joj prigovarao, samo se povukao od nje,osuđivao njezinu sve izrazitiju slabost, samo je pokazivao da njemunedostaje snage. U svojim ružnim snovima tonula je; mlatarajući rukama igušeći se u beskrajnom moru, grabila je plutajuću granu, ali je osjetila kakotone pod njezinim rukama, meka poput spužve i trula. Osjetila je, svautučena, da poprima pomirljiv izgled invalida s usnama vječno razvučenim uglupi osmijeh. Bilo joj je teško ponašati se prirodno prema njemu, a još težerazgovarati. Sjetila se kako ju je znao promatrati, opružen na sofi, dok ječitaia ili šivala, plod svog izbora i stvaranja, biće odjeveno u ekscentričnehaijine koje joj je on odabrao i u kojima je uživao. Sada se bojao da im sepogledi ne susretnu.

Sjetila se kako joj je objavio neugodnu vijest da je razgovarao sasocijalnim radnikom u bolnici i da bi ubrzo moglo biti mjesta u ToyntonGrangeu.

— To je na moru, draga. Oduvijek si voljela more. Posve mala zajednica,

ne kao te goleme bezlične institucije. Upravitelj je vrlo ugledan čovjek, aToynton Grange je zapravo vjerska zaklada. Sam Anstey nije katolik, ali sviipak redovito odlaze u Lourdes. To će ti biti drago, hoću reći... oduvijek te jezanimala vjera. Znam da se zapravo nismo slagali u tom pogledu. Vjerojatnonisam shvaćao tvoje potrebe onako kako ih je trebalo shvatiti.

Sada je mogao sebi dopustiti da bude popustljiv prema toj njezinojslabosti. Zaboravio je da ju je naučio da može i bez Boga. Oduzeo joj jevjeru, obezvrijedivši je svojom površnošću i nerazumijevanjem. Doduše,vjera joj doista nije bila važna, samo utješna zamjena za seks, za ljubav. Nijese mogla pretvarati da se posebno odupirala gubitku svih ohrabrujućih iluzija,o kojima je učila u osnovnoj školi St. Matthew, što ih je upila iza nabranihterilenskih zavjesa u salonu tetkine kuće u Middlesbroughu, uz svete slike,fotografiju pape Ivana, uokvireni papinski blagoslov povodom vjenčanjanjezine tetke i tetka. Sve je to bio dio njezina djetinjstva lišenog roditelja,spokojnog, ali ne i nesretnog, koje je sada bilo maglovito kao i daleka stranaobala viđena samo jednom. Nije se mogla vratiti jer više nije znala puta.

Naposljetku joj se ipak svidjela pomisao da će otići u Toynton Grange,da će ondje naći utočište. Zamišljala je sebe kako s drugim pacijentima sjediu kolicima na suncu i gleda more; more, nestalno ali vječno, ohrabrujuće aipak zastrašujuće, koje joj svojim neprekidnim ritmom govori da zapravoništa nije važno, da je ljudska bijeda beznačajna i da sve s vremenom prolazi.Napokon, Toynton Grange i nije bio trajno rješenje. Steve se namjeravao uzpomoć općinske socijalne službe preseliti u novi, prikladniji stan; bili susamo privremeno odvojeni.

No ta je privremenost trajala već osam mjeseci, osam mjeseci u kojimase njezina invalidnost sve više povećavala, a ona bivala sve nesretnija.Pokušavala je to sakriti, jer je nezadovoljstvo u Toynton Grangeu bilo grijehprotiv Svetog Duha, grijeh protiv Wilfreda. Mislila je da joj je varkauglavnom polazila za rukom. Imala je malo dodirnih točaka s ostalimpacijentima. Grace Willison, dosadna, srednjih godina, pobožna.Osamnaestogodišnji Georgie Allan, prostački bučan, odahnula je kad odbolesti više nije mogao napustiti krevet. Henry Carwardine, nepristupačan,sarkastičan, postupao je s njom kao da mu je podređena. Jennie Pegram, kojase stalno češljala i smješkala glupim, tajanstvenim smiješkom. I VictorHolroyd, strašni Victor koji je mrzio i nju i svakoga u Toynton Grangeu.

Victor, koji nezadovoljstvo nije smatrao grijehom, koji je često izjavljivao dabi ljudi, koji su se posvetili propovijedanju ljubavi prema bližnjemu, trebaliimati nekoga kome će i dokazati tu ljubav.

Bila je uvjerena da je Victor natipkao ono pogrdno anonimno pismo.Pogodilo ju je kao i ono Moggovo što ga je našla u Steveovim hlačama.Potražila ga je i sada, duboko u džepu svoje suknje. Još je bio ondje, listjeftina papira, zgužvan od čestog dodirivanja. No nije ga trebala čitati. Znalaga je napamet, čak i prvi odlomak. Pročitala ga je jedanput, a zatim presavilataj dio da ne mora više gledati te riječi. Obrazi bi joj se zažarili kad bi samopomislila na njih. Kako li je mogao znati - vjerojatno ga je napisao muškarac- kako su ona i Steve vodili ljubav? Kako bi to bilo tko mogao znati? Zar jemožda vikala u snu, stenjući odavala potrebu i čežnju? Mogla ju je čuti samoGrace Willison iz susjedne sobe, ali kako je mogla razabrati što govori?

Sjetila se da je negdje pročitala kako opscena pisma obično pišu žene,osobito usidjelice. Možda ga i nije napisao Victor Holroyd. Grace Willison,dosadna, suzdržana, religiozna Grace. No kako je mogla pogoditi ono štoUrsula nije ni sama sebi priznala?

»Zacijelo si znala da si bolesna kad si se udavala za njega. Zar se nesjećaš trzanja, slabostl u nogama, nespretnih kretnji ujutro? Znala si da sibolesna, nije li tako? Prevarila si ga. Nije čudno što ti rijetko piše, što tenikada ne posjećuje. On ne živi sam, znaš. Valjda ne očekuješ da će ti ostativjeran.«

I tu se pismo prekidalo. Činilo joj se da je ostalo nedovršeno, da je pisaczamislio dramatičniji kraj. No možda ga je netko prekinuo, možda je netkoiznenada ušao u kancelariju. Pismo je bilo natipkano na jeftinom papiruToynton Grangea, koji je upijao tintu, i na starom »remingtonu«. Gotovo svipacijenti su povremeno nešto tipkali. Koliko se mogla sjetiti, osobno jeviđala većinu pacijenata kako se služe tim starim pisaćim strojem. Naravno,bio je to Gracein stroj; smatrali su ga zapravo njezinim; pisala je njimematrice za tromjesečni bilten. Često je radila sama u kancelariji kad su ostalipacijenti već završili radni dan. A tada nije bilo teško pobrinuti se da pismostigne u prave ruke.

Bilo je najsigurnije staviti ga u knjigu iz knjižnice. Znalo se tko čita kojeknjige, a kako i ne bi? Knjige su ležale na stolovima, stolicama, svakomepristupačne. I osoblje i pacijenti zacijelo su znali da ona čita najnoviju knjigu

Iris Murdock. I začudo, pismo je našla baš na onom mjestu do kojeg je došla.Isprva joj je bilo posve razumljivo da je pismo samo još jedan primjer

Victorove sposobnosti da povrijedi i ponizi. Tek poslije njegove smrti u njojsu se pobudile sumnje, pa je kradomice zagledala lica drugih bolesnika,pitajući se, bojeći se. Ne, bilo je besmisleno nagađati. Nepotrebno se mučila.Pismo je zacijelo napisao Victor. Ako ga je doista on napisao, više neće bitipisama. No kako je i on mogao znati toliko toga o njoj i Steveu? Victor je,začudo, mnogo toga znao. Sjetila se razgovora što su ga ona i Grace vodile snjim sjedeći upravo ovdje, na dvorištu. Sunčajući lice i razvlačeći usne uuobičajeni, priglupi, blagi osmijeh, Grace je počela pričati o svojoj sreći, oidućem hodočašću u Lourdes.

— Vaša je radost euforična — grubo ju je prekinuo Victor. — To jekarakteristika vaše bolesti. Ljudi koji boluju od multiple skleroze uvijek sunerazborito ispunjeni srećom i nadom. Čitajte udžbenike. To je poznatisimptom, a ne vrlina. Time samo nama drugima idete na živce, dovraga.

Sjetila se kako je Gracein glas drhtao od boli koju joj je zadao.— Nisam tvrdila da je sreća vrlina. No da i jest samo simptom, ipak

osjećam zahvalnost; to je neka vrsta milosti.— Samo vi zahvaljujte, ali nemojte očekivati da ćemo vam se i mi

pridružiti. Zahvalite Bogu što niste nimalo korisni ni sebi ni drugima. I kadste već pri tome, zahvalite mu i na drugim blagodatima što nam ih je podario- na milijunima koji se kinje da zarade kruh na neplodnoj zemlji, poplavljenojili spaljenoj od suše, na djeci podbuhlih trbuha, na izmučenim zarobljenicima,na svoj toj prokletoj, bemislenoj nevolji.

Susprežući prve suze, Grace mu se tiho usprotivila: — Kako možete takogovoriti, Victor? Patnja nije sve u životu; valjda ne mislite da Bog ne haje zanas. Pođite s nama u Lourdes.

— Poći ću, naravno. To mi je jedina prilika da se izvučem iz ovogmučnog, idiotskog kažnjeničkog doma. Volim promjenu, volim putovati,uživat ću gledajući sunce kako sja nad Pirenejima, uživat ću u bojama.Uživam čak i u neukusnoj komercijalizaciji svega toga, u tisućama svojihbližnjih koji se zavaravaju više od mene.

— Ali, to je bogohulno!— Doista? Eto, ja uživam i u tome.— Kad biste barem porazgovarali s ocem Baddeleyem, Victor — uporno

je nastavila Grace. — Uvjerena sam da bi vam pomogao. Ili možda sWilfredom. Zašto ne razgovarate s Wilfredom?

Prasnuo je u razuzdan smijeh iz kojeg je, uza svu ironiju i zastrašujućunotu, izviralo iskreno zadovoljstvo.

— Da razgovaram s Wilfredom! Zaboga, nasmijali biste se kad bih vamrekao što sve znam o našem svetom Wilfredu, a jednoga dana, ako mepošteno razljuti, vjerojatno ću vam i reći. Da razgovaram s Wilfredom!

Učinilo joj se da još čuje daleku jeku tog smijeha. »Kad bih vam rekaošto sve znam.. « Samo što im nije rekao i nikada neće. Razmišljala je oVictorovoj smrti. Što li ga je navelo da se baš onog poslijepodneva usprotivisudbini? Bio je to zacijelo nekakav poriv: srijedom nije običavao izlaziti, iDennis ga nije htio izvesti u kolicima. Točno se sjećala scene na dvorištu.Victor, nesnosan, uporan, upotrijebio je svu snagu da provede svoju volju.Dennis, zajapuren, mrzovoljan poput prkošljiva djeteta, naposljetku jepopustio, ali nerado. Izišli su zajedno na tu posljednju šetnju, i ona ga višenije vidjela. O čemu je razmišljao kad je otpustio kočnice i bacio se skolicima u propast? Da, bio je to zacijelo trenutačni poriv. Nitko ne biizabrao tako groznu i spektakularnu smrt ako postoje bezbolniji načini. Abezbolnijih načina svakako je bilo; gdjekad bi uhvatila samu sebe kakorazmišlja o njima, o ta dva najnovija smrtna slučaja — o Victoru i o ocuBaddeleyu. Otac Baddeley, blag, nesposoban, otišao je kao da ga nikada inije bilo; njegovo ime nije se gotovo ni spominjalo. Kao da je samo Victorjoš bio među njima. Nad Toynton Grangeom još je lebdio Victorov jetki,nemirni duh. Ponekad, osobito u sumrak, nije se usudila svrnuti pogled nakolica do sebe da ne bi u njima ugledala Victorov glomazni lik omotandebelim vunenim kockastim pokrivačem, njegovo tamnoputo, ironično lice sukočenim grčevitim smiješkom. Ursula je iznenada zadrhtala usprkos topliniposlijepodnevnog sunca. Otpustivši kočnice na bolesničkim kolicima,okrenula se i odvezla prema kući.

4

Ulazna vrata Toynton Grangea bila su otvorena, i Julius Court uveo ih jeu četvrtasto predvorje s visokim stropom. Zidovi su bili obloženi hrastovomoplatom, a pod opločen crnim i bijelim mramornim kockama. Iz unutrašnjostikuće prodirala je vrućina, kao da prolaze kroz nevidljivu zavjesu vrelogzraka. Predvorjem se širio čudan miris; nije to bio uobičajeni bolnički zadahtijela, hrane i laštila za pokućstvo, prekriven mirisom antiseptika, negoslatkast i ezgotičan, kao da je netko palio tamjan. U prostoriji je vladaopolumrak kao u crkvi. Taj dojam naglašavala su dva prerafaelitska vitraja naprozorima s jedne i druge strane ulaznih vrata. Lijevi je prikazivao izgon izzemaljskog raja, a desni Izakovo žrtvovanje. Dalgliesh se pitao čija jenastrana mašta smislila tog feminiziranog anđela bujne plave kose podšljemom ukrašenim perjem ili taj mač, uljepšan tamnocrvenim, svijetloplavimi narančastim rombovima, kojim je anđeo bezuspješno sprečavaoprekršiteljima ulazak u edenski voćnjak. Na licu Adama i Eve, čiji suružičasti udovi bili taktično ali i neuvjerljivo isprepleteni lovorom, čitao seizraz lažne duhovnosti i kajanja. Desno se isti anđeo poput supermena obaraona Izakovo sputano tijelo, dok ga je iz guštika promatrao vrlo čupavi i očitoprestravljeni ovan.

U predvorju su stajale tri stolice, nezgrapne tvorevine od obojena drvetapresvučenog plastikom, i same deformirane. Jedna je bila neobično visoka, adruge dvije vrlo niske. Sklopljena bolnička kolica bila su naslonjena nasuprotni zid. Na oplatu je u visini pasa bio vijcima pričvršćen drvenirukohvat. Kroz otvorena vrata zdesna nazirala se prostorija koja je mogla bitikancelarija ili garderoba. Dalgliesh je zapazio nabore kockastog vunenogplašta koji je visio na zidu, dasku s kukama za ključeve i rub masivnogpisaćeg stola. Lijevo od vrata stajao je rezbareni stol, a na njemu mjedeniposlužavnik s pismima pritisnutima golemim vatrogasnim zvonom.

Julius ih je poveo kroz stražnja vrata u središnji trijem iz kojeg seuzdizalo rezbareno stubište. Ograda je bila odrezana na polovici da bi senapravilo mjesta za metalni kavez prostranog modernog dizala. Kad su prišlitrećim vratima, Julius ih je teatralno otvorio i najavio;

— Posjetilac mrtvima. Adam Dalgliesh.Zajedno su ušli u sobu. Hodajući između svojih pokrovitelja, Dalgliesh je

osjetio nelagodu kao da je pod pratnjom. Nakon polutame u predvorju isredišnjem trijemu blagovaonica ga je zaslijepila svjetlošću. Kroz visokedvokrilne prozore prodiralo je malo prirodnog svjetla, ali prostorija je bilajarko osvijetljena dvjema fluorescentnim cijevima kojima su unakazili reljefnistrop. Slike kao da su se stopile, a zatim razdvojile i izoštrile, pa je jasno,kao na grupnom portretu, ugledao stanovnike Toynton Grangea oko hrastovogrefektorijskog stola uz čaj.

Njegov dolazak kao da ih je na trenutak iznenadio i natjerao na šutnju.Četvero ih je bilo u bolesničkim kolicima, tri žene i jedan muškarac. Ostaledvije žene očito su pripadale osoblju; jedna je bila odjevena kao glavnasestra, ali bez uobičajenog amblema na kapi. Bez njega se doimala nekakokrnje. Druga, mlađa, plavokosa žena imala je na sebi crne hlače i bijelu kutu,ali se usprkos toj neuobičajenoj odjeći doimala strogo i sposobno. Za stolomsu sjedila i trojica zdravih muškaraca u tamnosmeđim redovničkim haljama.Nakon kratke šutnje muškarac na čelu stola digao se i prišao im, sporo isvečano kao na nekom obredu, pružajući mu ruke.

— Dobro došli u Toynton Grange, Adam Dalgliesh. Ja sam WilfredAnstey.

Dalglieshu je na prvi pogled nalikovao na epizodnog glumca koji suvježbanom uvjerljivošću igra ulogu asketskog biskupa. Smeđa redovničkahalja tako mu je dobro pristajala da bi ga bilo nemoguće zamisliti u drugojodjeći. Bio je visok i mršav, a ručni zglobovi, koji su stršali iz širokihvunenih rukava, bili su smeđi i krhki poput jesenskih grančica. Kosa mu jebila sijeda, ali čvrsta i vrlo kratka, otkrivajući zakrivljenost lubanje. Mršavoduguljasto lice bilo je išarano smeđim mrljama, kao da je ljetna preplanulostnejednoliko nestajala. Dvije sjajnobijele mrlje na lijevoj sljepoočiciukazivale su na moguću kožnu bolest. Bilo je teško odrediti njegove godine.Možda pedeset. Blagim, radoznalim i mladolikim očima, vrlo bistrih plavihšarenica i bjeloočnica mutnih kao mlijeko, kao da je htio pokazati da smjerno

podnosi patnje drugih ljudi. Rastegnuo je usta u neobično privlačan smiješak,ali su dojam pokvarili nepravilni, požutjeli zubi. Dalgliesh se pitao zaštofilantropi tako često zanemaruju odlaske zubaru.

Dalgliesh mu pruži ruku i osjeti kako ju je Anstey zarobio izmedu svojihdlanova. Morao se svjesno svladati da se ne lecne od tog dodira ljepljiva,vlažna mesa.

— Nadao sam se - reče Dalgliesh - da ću provesti nekoliko dana uposjetu kod oca Baddeleya. Mi smo stari prijatelji. Sve do dolaska ovamonisam znao da je mrtav.

— Mrtav i kremiran. Njegov je pepeo pokopan prošle srijede na grobljuCrkve Sv. Michael u Toyntonu. Znali smo da bi on htio da ga pokopamo uposvećenoj zemlji. Nismo objavili njegovu smrt u novinama jer nismo znalida ima prijatelja.

— Osim nas ovdje - ispravila ga je blago ali odlučno jedna pacijentica.Bila je starija od ostalih bolesnika, sijeda i ukočena poput nizozemske lutke.Mirno i zainteresirano pogledala je Dalgliesha svojim toplim očima.

— Naravno - reče Anstey. - Osim nas ovdje. Mislim da je Grace bilabliskija Michaelu od bilo koga drugog. Blla je s njim one večeri kad je umro.

— Kaže mi gospoda Hewson - reče Dalgliesh - da je umro sam.— Nažalost, tako je. Zapravo, svatko umire sam. Nadam se da ćete s

nama popiti čaj. I ti, Julius, i Maggie, naravno. Nadali ste se da ćete odsjestikod Michaela, zar ne? U tom slučaju, morate svakako ovdje prenoćiti. -Okrenuo se prema glavnoj sestri. - U Victorovoj sobi, Dot. Kako bi bilo da jeposlije čaja spremiš za našeg gosta?

— Vrlo ste ljubazni — odgovori Dalgliesh — ali ne bih vam htio smetati.Bi li vas smetalo ako ostanem nekoliko dana u kući oca Baddeleya? Doznaosam od gospođe Hewson da mi je otac Baddeley ostavio svoju biblioteku.Rado bih sortirao i spakirao knjige, kad sam već ovdje.

Je li mu se samo učinilo da mu se njegov prijedlog nije baš svidio? NoAnstey je oklijevao samo trenutak prije no što mu je odgovorio: — Svakako,ako vam više odgovara. Dopustite da vas najprije upoznam sa svojomobitelji.

Uslijedio je službeni obred upoznavanja. Niz ruku - suhih, hladnih,vlažnih, suzdržanih, čvrstih - stisnulo je njegovu. Grace Willison, usidjelicasrednjih godina, studija u sivom; sve se na njoj doimalo pomalo prljavo —

koža, kosa, haljina, čarape — pa je izgledala poput staromodne, ukočenelutke koju su predugo zanemarivali u prašnom ormaru. Ursula Hollis, visoka,pjegava, mlada žena u dugoj suknji od indijskog pamuka, koja mu seosmjehnula i nevoljko mu pružila ruku. Lijeva joj je ruka mlitavo ležala nakrilu, kao da se umorila od težine glomazna vjenčanog prstena. Nešto mu jebilo čudno na njezinu licu, ali tek kad se udaljio od nje, shvatio je da joj jejedno oko plavo, drugo smeđe. Jennie Pegram, najmlađa pacijentica, alivjerojatno starija no što je izgledala, blijeda lica oštrih crta i blagih očijunalik na oči lemura. Vrat joj je bio vrlo kratak, pa je izgledala kao da sezgrbila u bolesničkim kolicima. Zlatnožuta kosa, razdijeljena u sredini, visjelaje poput zgužvanih zavjesa oko njezina patuljastog tijela. Na dodir njegoveruke ustuknula je kao da se ispričava i bolećivo mu se nasmiješilaprošaptavši »drago mi je«. Henry Carwardine, lijepa autoritativnog lica, aliizbrazdana dubokim borama od bolesti, kljunasta nosa i velikih usta. Bolestmu je iskrivila glavu, pa se doimao poput ohole ptice grabljivice. Nijeprihvatio Dalglieshovu pruženu ruku, već je samo promrsio »drago mi je« sprizvukom dosade koja je graničila s neuljudnošću. Dorothy Moxon, glavnasestra, mrka, gojazna, sumornih očiju pod tamnim šiškama. Helen Rainer,visoka, pomalo izbuljenih zelenih očiju pod kapcima tankim poput kožica nagrožđu, lijepe građe koju nije mogla prikriti ni široka kuta. Bila bi moždaprivlačna, pomislio je, da joj se od nezadovoljstva nisu objesili obrazi kao uhrčka. Odlučno je stisnula Dalglieshovu ruku i prijeteći ga pogledala kao dapozdravlja novog pacijenta od kojeg očekuje nevolje. Doktor Eric Hewson,plavokos, zgodan muškarac s izrazom lica kao u dječaka kojemu je potrebnazaštita, svijetlosmeđih očiju obrubljenih upadljivo dugim trepavicama.Dennis Lerner, mršav, ispijena lica, nervoznih, žmirkavih očiju iza naočala učeličnom okviru, stisak vlažnih ruku. Misleći valjda da je za Lernerapotrebno dodatno objašnjenje, Anstey je primijetio da je Dennis bolničar,

— Preostala dva člana naše obitelji, Alberta Philbyja, domara, i mojusestru Millicent Hammitt vjerojatno ćete upoznati kasnije. Naravno, nesmijem zaboraviti ni Jeoffreya. — Kad je mačak, koji je drijemao naprozorskoj klupčici, čuo svoje ime, protegnuo se, spustio nezgrapno na pod istao se šepiriti između njih, uzdignuta repa.

— Nazvali smo ga po mačku Christophera Smarta. Nadam se da sesjećate te pjesme.

»Jer cijenim svog mačka Jeoffreya.Jer on je sluga živoga Boga, i vjerno mu svagda služi,Jer odbija sile tame svojim električnim krznom i plamenim očima,Jer odbija Đavla, koji je smrt, radujući se životu.«

Dalgliesh mu je rekao da poznaje tu pjesmu. Mogao je dodati i daAnstey, ako je namijenio tom mačku duhovničku ulogu, nije bio sretne rukepri izboru legla. Jeoffrey je nalikovao na šarenu bačvicu s lisičjim repom, ibilo je očito da život posvećuje zadovoljenju mačjih strasti, a ne službi svomstvoritelju. Pogledao je Ansteva nezadovoljnim pogledom koji je održavaodugotrajnu patnju i odbojnost, te lako i proračunato skočio Carwardineu nakrilo, gdje je bio dočekan s negodovanjem. Ne obazirući se naCarwardineovu očitu mrzovolju, mačak je marljivo preo i tapkao na krilu svedok se nije smjestio i udostojio sklopiti oči.

Julius Court i Maggie Hewson sjeli su za drugi kraj dugog stola, a tada jeJulius iznenada uzviknuo:

— Pazite što govorite pred gospodinom Dalglieshom, jer bi se to moglozapisati i upotrijebiti kao dokaz. Voli putovati inkognito, ali on je zapravocommander Adam Dalgliesh iz New Scotland Yarda. Njegov je posao da loviubojice.

Šalica Henryja Carwardinea počela je zveckati na tanjuriću. Bezuspješnoju je pokušavao smiriti lijevom rukom. Nitko ga nije ni pogledao. JenniePegram zinula je od zaprepaštenja, a zatim samozadovoljnim pogledomobuhvatila sve za stolom kao da je učinila nešto pametno.

— Odakle znate? - oštrim glasom upita Helen Rainer.— Živim među ljudima, dragi moji, i povremeno čitam novine. Lani je

riješio jedan zloglasni slučaj, što je privuklo pažnju javnosti. — Zatim seobratio Dalglieshu: — Poslije večere Henry i ja popit ćemo čašu vina islušati glazbu. Hoćete li nam se pridružiti? Mogli biste ga dovesti k meni.Wilfred će vas ispričati, uvjeren sam.

Poziv nije bio osobito ljubazan, jer je isključivao sve prisutne osimdvojice i svojatao pravo na pridošlicu uz simboličnu ispriku domaćinu. Nočini se da to nikoga nije smetalo. Možda su njih dvojica običavali zajednonešto popiti kad je Court bio kod kuće. Napokon, zašto bi pacijenti morali

dijeliti svoje prijatelje sa svima drugima ili pozivati svakoga? Osim toga,Dalgliesh je očito bio pozvan kao pratnja bolesniku. Kratko je zahvalio napozivu i sjeo za stol između Ursule Hollis i Henryja Carwardinea.

Bio je to skroman, internatski čaj. Stolnjaka nije bilo. Na izguljenuhrastovom stolu, izbrazdanom ogorjelinama, stajala su dva velika smeđačajnika, iz kojih je Dorothy Moxon točila čaj, dva tanjura debelo narezanihkriški kruha, tanko premazanih margarinom — barem se Dalglieshu takočinilo — staklenka meda i džema, te zdjela domaćeg peciva s crnim ribizom.U jednoj zdjeli bilo je i jabuka. Izgledale su kao da ih je netko pobrao ispodstabla. Svi su pili iz smeđih zemljanih šalica. Helen Rainer prišla je ormaruza posuđe ispod prozora i donijela posjetiocima tri slične šalice sodgovarajućim tanjurićima.

Bila je to neobična čajanka. Carwardine nije ni gledao gosta, samo mu jedogurao tanjur kruha s maslacem. Ni s Ursulom Hollis Dalgliesh se isprvanije pomakao ni koraka. Njezino blijedo, napeto lice bilo je neprekidnookrenuto prema njemu, a dva nejednaka oka netremice su ga promatrala. Snelagodom je osjetio da ona nešto traži od njega i očajnički se nada da će unjemu pobuditi nekakvo zanimanje, čak sklonost, koju on nije shvatio nitimogao pružiti. A tada je, nasreću slučajno spomenuo London. Lice joj serazvedrilo, upitala ga je poznaje li Marylebone, sajmište u Bell Streetu.Zatekao se u živom, gotovo opsesivnom razgovoru o londonskim uličnimsajmištima. Živnula je, gotovo se proljepšala i, začudo, taj razgovor kao da juje donekle utješio.

Iznenada se Jennie Pegram nagnula prema njemu i prezirno izjavila, hinećigađenje: - Čudno zvanje - hvatanje ubojica i vješanje. Ne znam kako vam seto može sviđati.

— Ne uživamo u tome, a danas više ne vješaju ubojice.— No dobro, ali ih doživotno zatvaraju. Mislim da je to gore. No kladim

se da su neke, koje ste uhvatili, objesili dok ste bili mlađi.U njezinim je očima otkrio uživanje, gotovo lascivan sjaj. Nije mu bio

nov.— Petoricu - mirno je odgovorio. - Zanimljivo je da ljude privlače baš

oni.Anstey se blago nasmiješi. — Pa nije valja posrijedi samo kazna, Jennie -

izusti glasom pravednika. - Ne zaboravi zastrašivanje, potrebu da se u

ljudima pobudi gnušanje prema nasilju i zločinu, nadu da će se zločincipopraviti i rehabilitirati. Osim toga, dakako, treba se osigurati da zločinac neponovi krivično djelo.

Anstey je Dalgliesha podsjetio na antipatičnog nastavnika koji je izdužnosti često poticao otvorene razgovore, ali bi svima pokroviteljski dao doznanja da dopušta nekonvencionalna mišljenja samo do neke granice, uz uvjetda učenici unutar određenog vremena shvate ispravnost njegova mišljenja,jedinog pravog mišljenja. Međutim, Dalgliesh danas više nije moraosudjelovati u toj igri, a i nije joj bio sklon. Stoga je, kad je Jennieprostodušno zaključila da nitko ne može ponovno počiniti zločin ako gaobjese, jednostavno upao djevojci u riječ: — Znam, to je zanimljiva i važnatema, ali oprostite mi ako je osobno ne smatram privlačnom. Na odmorusam... zapravo, oporavljam se Od bolesti... pa nastojim zaboraviti svojposao.

— Bili ste bolesni? — Canvardine je vrlo pažljivo, poput djeteta koje jošne zna što može, pružio ruku i poslužio se medom. - Nadam se da niste nipodsvjesno došli ovamo radi samog sebe. Niste se valjda došli zanimati zaslobodno mjesto u budućnosti? Nemate nekakvu progresivnu neizlječivubolest?

— Svi mi bolujemo od progresivne neizlječive bolesti. Zove se život -primijeti Anstey.

Carwardine se nasmiješi kao da čestita sam sebi na poenu u igri koja jesamo njemu bila poznata. Dalglieshu se sve više činilo da je upao međuluđake, ali ipak nije mogao utvrditi je li Ansteyeva primjedba lažnodubokoumna ili samo glupa. Bio je samo siguran da ju je Anstey većupotrijebio. Nakon kratke i neugodne tišine Anstey se ponovno javio:

— Michael nas nije obavijestio da vas očekuje. - Te su riječi zvučale kaoblagi prijekor.

— Možda nije primio moju dopisnicu. Trebala je stići na dan njegovesmrti. Nisam je našao u njegovu pisaćem stolu.

Anstey je počeo guliti jabuku, i žuta se kora omatala oko njegovih tankihprstiju. Napeto se posvetio svom poslu dok mu je odgovarao:

— Kući su ga dovezla kola hitne pomoći. Tog jutra nije mi bilo zgodnoda odem po njega. Koliko mi je poznato, kola su stala kod poštanskogsandučića, vjerojatno na Michaelovu molbu da pokupi pisma. Poslije je dao

pismo meni i sestri, pa je morao primiti i vašu kartu. U svakom slučaju,nisam u pisaćem stolu našao nikakvu dopisnicu kad sam tražio njegovuoporuku ili eventualne pismene upute. Bilo je to rano ujutro poslije njegovesmrti. Naravno, možda mi je promakla.

— Onda bi bila tamo - odvrati Dalgliesh mirno. - Vjerojatno ju je otacBaddeley bacio. Šteta je što ste morali obiti pisaći stol.

— Obiti? - U Ansteyevu glasu osjetila se samo uljudna, nehajnaznatiželja.

— Brava je bila obijena.— Ma nemojte! Michael je po svoj prilici izgubio ključ pa je bio prisiljen

na tu krajnost. Stol je bio otvoren kad sam tražio njegove dokumente. Žao mije, ali nisam se sjetio da pogledam bravu. Je li to važno?

— Možda će biti važno gospođici Willison. Čuo sam da je pisaći stolsada njezin.

— Oštećena brava svakako mu smanjuje vrijednost. No vidjet ćete da uToynton Grangeu polažemo malo važnosti na materijalna dobra.

Ponovno je smiješkom dao znak da ne želi više razgovarati o toj sitnici,pa se okrenuo prema Dorothy Moxon. Grace Willison usredotočila je pažnjuna tanjur i nije dizala glavu.

— Vjerojatno je glupo što to pitam — reče Dalgliesh — ali volio bihznati da li me otac Baddeley očekivao. Mislio sam da je možda ugurao mojudopisnicu u svoj dnevnik, ali posljednje bilježnice nema u pisaćem stolu.

Anstey je ovaj put podigao glavu. Plave oči susrele su se stamnosmeđima, nevine, uljudne, bezbrižne.

— Da, opazio sam. Po svoj prilici odustao je od pisanja dnevnika potkrajlipnja. Zapravo, čudno je da ga je uopće i vodio, a ne da je odustao od tenavike. Naposljetku čovjeku ipak dosadi samoljublje zbog kojeg bilježibanalnosti kao da imaju trajnu vrijednost.

— Svakako je neobično da ga je nakon toliko vremena prekinuo usredgodine.

— Upravo se bio vratio iz bolnice poslije teške bolesti, i vjerojatno mu jeprognoza bila jasna. Možda je odlučio da uništi dnevnike znajući da smrt nijedaleko.

— I počeo sa zadnjim dijelom?— Uništavanje dnevnika vjerojatno je jednako uništavanju uspomena.

Tada se počinje s godinama koje se najlakše prebole. Stare uspomene nezaboravljaju se lako. Stoga je najprije spalio posljednju bilježnicu.

— Nije je spalio, Wilfred — ponovno ga blago ali odlučno ispravi Grace.- Otac Baddeley se koristio električnom pećnicom nakon povratka iz bolnice.Pod rešetkom kamina je nekakva posuda s osušenim travama.

Dalgliesh se prisjetio dnevne sobe u »Kući nade«. Imala je, dakako,pravo. Sjetio se starinskog sivog kamenog ćupa i zgužvanog svežnja suhoglišća i trave što je stršao između šipki u uskom kaminu. Vjerojatno ih nitkonije dirao veći dio godine.

Živahni razgovor za drugim krajem stola iznenada je zamuknuo, kao iuvijek kad ljudi naslute da se govori o nečem zanimljivom što treba čuti.

Maggie Hewson sjedila je posve blizu Juliusa Courta, pa se Dalglieshpitao ima li on dovoljno mjesta da popije čaj. Dok su pili čaj, otvoreno jeočijukala s njime — no bilo je teško reći ponaša li se tako da napakosti mužuili da ugodi Courtu. Kad god bi ih Eric Hewson pogledao, postidio bi sepoput zbunjena školarca. Savršeno opušten, Court je poklanjao jednakupažnju svim prisutnim ženama osim Grace Willison.

Odjednom ih je Maggie sve pogledala i prasnula: - Što je? Što je rekla?Nitko joj nije odgovorio.Julius je prekinuo iznenadnu i neobjašnjivo napetu tišinu.— Zaboravio sam vam nešto reći. Vaš gost nije ovdje samo u jednom

svojstvu. Ne lovi samo ubojice, nego objavljuje i stihove. On je AdamDalgliesh, pjesnik.

Svi su primili tu obavijest zbunjeno i s tihim odobravanjem. Dalgliesh jeu žamoru razabrao Jennienu primjedbu »baš lijepo« koja mu se činilaposebno neumjesnom.

— Naravno - ohrabrujuće se nasmiješio Wilfred i dodao:— Vrlo smo počašćeni. Adam Dalgliesh dolazi u pravo vrijeme. U

četvrtak se održava naša mjesečna obiteljska društvena večer. Smijemo li senadati da će nam naš gost recitirati svoje pjesme?

Mogao mu je odgovoriti na više načina, ali ni jedan ne bi bio ljubazan niumjestan s obzirom na stanje njegovih slušatelja.

— Žao mi je, ali ne nosim sa sobom svoje knjige — reče Dalgliesh.Anstey se nasmiješi.— Nema problema. Henry ima vaše dvije posljednje knjige. Uvjeren sam

da će vam ih posuditi.— Budući da pravo na privatni život ovdje očito ne postoji — tiho će

Carwardine ne dižući glavu s tanjura — nedvojbeno znaš napamet što sveimam u svojoj biblioteci. No kako dosad nisi pokazao nikakvo zanimanje zaDalglieshova djela, ne kanim posuđivati svoje knjige kako bi mogao prisilitigosta da ti glumi poput majmuna u kavezu!

Wilfred se malo zacrveni i pogne glavu nad tanjur.Time je sve bilo rečeno. Nakon kratke šutnje, razgovor se nastavio,

bezazlen, svagdašnji. Nitko nije više spomenuo ni oca Baddeleya ni njegovdnevnik.

5

Ansteya očito nije uznemirila Dalglieshova želja da poslije čaja nasamoporazgovara s gospođicom Willison. Vjerojatno je taj zahtjev shvatio samokao znak uljudnosti i poštovanja. Rekao je da je Graceina dužnost hranitikoke i sakupljati jaja prije mraka. Možda bi joj Adam mogao pomoći?

Na dva veća kotača bolesničkih kolica bila su montirana još dvaunutarnja, kromirana kotača kojima se invalid mogao sam pokretati premanaprijed. Grace Willison čvrsto ih je uhvatila i polako krenula asfaltnimputeljkom. Njezino se krhko tijelo trzalo poput marionete. Dalgliesh jeopazio da joj je lijeva šaka deformirana i da u njoj nema dovoljno snage, pasu se kolica zanosila i sporo odmicala. Prišao joj je slijeva i, hodajući uz nju,nenametljivo je spustio ruku na naslon kolica i stao ih polako gurati. Nadaose da će prihvatiti tu gestu. Gospođica Willison mogla mu je zamjeriti i nataktičnosti i na neizrečenoj sućuti. Učinilo mu se da je osjetila njegovuzbunjenost i odlučila da je ne pojačava ni zahvalnim smiješkom.

Prateći kolica, pažljivo ju je promatrao i registrirao sve detalje na njezinutijelu kao da je ona mlada i poželjna žena, a on gotovo zaljubljen u nju.Promatrao je njezine oštre ramene kosti kako se ritmički trzaju ispod tanke,sive pamučne haljine; ljubičasti pritoci vena iskočili su joj poput konopca nagotovo prozirnoj koži lijeve šake, tako krhke i sitne u usporedbi s lijevom.No i lijeva je ruka, kojom je hvatala kotač energično poput muškarca,izgledala deformirano jer je bila neusporedivo veća i snažnija. Njezine noge uzgužvanim vunenim čarapama bile su tanke kao štapići; stopala u sandalama,očito prevelika za tako slabe potpornje, bila su kao zalijepljena na metalnompodnožniku. Sijeda kosa s mjestimice vidljivim prhutom bila je upletena udugu debelu pletenicu, te smotana na tjemenu i pričvršćena bijelim,plastičnim i ne osobito čistim češljem. Potiljak joj se doimao prljavo, ili zbogizblijedjele preplanulosti ili zbog nedovoljne higijene. Gledajući je odozgo,

vidio je kako se bore na njezinu čelu produbljuju u brazde od naporapotrebnog za pokretanje vozila, a oči grčevito žmirkaju iza naočala tankihokvira.

Kokošinjac je bio velik, rasklimani kavez od labave žice pričvršćene nastupove premazane kreozotom. Očito je bio konstruiran tako da se njimemogu koristiti invalidi. Ulazilo se kroz dvoja vrata, pa je Grace Willisonmogla ući kolicima kroz prva, zatvoriti ih, otvoriti druga i ući u glavni kavez.Glatka asfaltna staza, široka toliko koliko i kolica, prolazila je s jedne i drugestrane ispred pretinaca za gnijezda. Polica od grubo tesana drveta bila jepričvršćena na potpornom stupu iza prvih vrata. Na njoj je stajala zdjela spripravljenom hranom, plastična kanta s vodom i drvena žlica na dugomdršku, očito za sakupljanje jaja. Grace Willison spustila ih je s mukom nakrilo, te pružila ruku da otvori i druga vrata. Kokoši, koje su se tko zna zaštostisnule u drugom kutu kaveza poput preplašenih djevica, podigle su kuglasteglavice pakosnih očiju i nahrupile prema njoj kokodačući kao da se spremajuna krvavu žrtvu. Grace Willison lagano se trgnula, a tada počela pred njihbacati pregršti hrane poput neofita koji želi umilostiviti furije. Kokoši supočele uzbuđeno kljucati i gutati.

— Kad bih ih barem mogla više voljeti, ili one mene - rekla je obrisavširuku o rub zdjele — bilo bi nam svima lakše. Mislila sam da životinje zavoleruku koja ih hrani, ali čini se da se to ne odnosi na kokoši. Ne znam zašto ibi. Temeljito ih iskorištavamo: najprije im uzimamo jaja, a kad prestanu nesti,zakrenemo im vratom, pa s njima u lonac.

— Nadam se da im ne morate zakretati vratom.— Oh, ne. Albert Philby obavlja taj neugodni posao; mislim da mu baš i

nije neugodan. No pojedem svoj dio kuhane peradi.— Slažem se s vama - reče Dalgliesh. — Odrastao sam u Norfolku, u

župnom dvoru, i moja je majka uvijek držala kokoši. Voljela ih je, a čini mise da su i one voljele nju. Otac i ja smatrali smo da je to gnjavaža, ali smoipak voljeli svježa jaja.

— Znate, sram me je što vam moram reći da doista ne mogu razlikovatiova jaja od kupovnih. Wilfredu je važno da jedemo samo prirodnu hranu.Prezire industrijaliziranu poljoprivredu i, dakako, ima pravo. Njemu bi sezapravo više sviđalo da smo svi vegetarijanci, ali dobavljanje hrane bilo bitada još teže no što je sada. Julius je pravio neke računice i dokazao mu da

nas ova jaja stoje dva i pol puta više od kupovnih, ne ubrajajući u to,naravno, moj rad. Ta nas je računica obeshrabrila.

— Znači li to da Julius Court vidi knjigovodstvo Toynton Grangea? -upita Dalgliesh.

— Ah, ne! Ne vodi on pravo računovodstvo, ono koje uključuje godišnjubilancu. Za to Wilfred ima pravog računovođu. No Julius se razumije ufinancije, i znam da ga Wilfred često pita za savjet. Obično su ti savjetinažalost obeshrabrujući, jer radimo s ograničenim sredstvima. Nasljedstvooca Baddeleya došlo je kao pravi blagoslov. I Julius je vrlo velikodušan.Lani je kombi, koji smo unajmili da nas na povratku iz Lourdesa odveze izluke u Toynton Grange, imao prometnu nesreću. Bili smo svi vrlo potreseni.Kolica su bila straga i dvoja su se slomila. Telefonska poruka koju su ovdjeprimili bila je prilično alarmantna, ali situacija ipak nije bila tako strašnakako je Wilfred isprva mislio. Julius je tada otišao ravno u bolnicu u koju sunas odvezli na pregled, unajmio drugi kombi i za sve se pobrinuo. A zatimnam je kupio posebno adaptirani autobus, kojim se sada služimo, pa ni okome ne ovisimo. Dennis i Wilfred mogu se smjenjivati u vožnji sve doLourdesa. Julius nikada ne ide s nama, naravno, ali uvijek je ovdje da namorganizira zabavu za dobrodošlicu nakon povratka iz Lourdesa.

Ta nesebična dobrota razlikovala se od mišljenja što ga je Dalglieshstvorio o Courtu, premda ga je tek maloprije upoznao.

— Oprostite mi ako vam moje pitanje bude zvučalo nepristojno - opreznoupita Dalgliesh - ali što Julius Court ima od toga, od tog zanimanja zaToynton?

— Znate, katkada se i sama to pitam. No čini mi se da je takvo pitanjezapravo neumjesno kad je očito što Toynton Grange dobiva od njega. Kaddođe iz Londona, kao da sa sobom donese dah vanjskog svijeta. Sve nasrazvedri. No znam da želite razgovarati o svom prijatelju. Da najprijepokupimo jaja pa nađemo neki mirni kutak?

Prijatelj. Ta jednostavna riječ izgovorena tihim glasom zvučala mu jepoput prijekora. Napunili su posudice vodom i stali sakupljati jaja.Gospođica Willson grabila ih je vrlo spretno drvenom žlicom zahvaljujućidugoj praksi. Našli su ih samo osam. Cijeli taj posao, koji bi zdrava osobaobavila za deset minuta, bio je zamoran, dug i ne naročito produktivan.Dalgliesh nije cijenio posao samo radi posla, pa se pitao što li ta žena doista

misli o radu koji je očito bio zamišljen - usprkos svim ekonomskimračunicama — da u njoj stvori iluziju kako je korisna.

Krenuli su natrag, u malo dvorište iza kuće. Ondje je sjedio samo HenryCarwardine s knjigom na krilu, ali njegove su oči netremice gledale premanevidljivom moru. Grace Willison dobacila mu je zabrinut pogled i već sespremala nešto izustiti, ali ipak nije ništa rekla sve dok se nisu smjestilitridesetak metara od nijemog lika - Dalgliesh na jedan kraj drvene kupe, aona do njega.

— Nisam se nikada mogla naviknuti da budem tako blizu mora, a da gaipak ne vidim. Jasno ga čujete, katkada tako kao mi sada. More nas jegotovo opkolilo, pa ponekad osjećamo njegov miris i čujemo ga, a opet kaoda smo stotinu milja od njega.

Glas joj je bio ispunjen čežnjom, ali ne i gorčinom. Neko su vrijemesjedili šuteći. Dalgliesh je doista čuo more, dugo uzmicanje i struganjeplimnog vala po šljunku, koje mu je donosio povjetarac s obale. Tajneprekidni šum zacijelo je budio u zatočenicima Toynton Grangea predodžbuprimamljivo bliske ali nedokučive slobode, širokih plavih horizonata, oblakanošenih vjetrom, bijelih krila što se obrušavaju i sunovraćuju u zračnimstrujama. Bilo mu je jasno kako potreba da se sve to vidi može prerasti uopsesiju.

— Gospodin Holroyd uspio je privoljeti nekoga da ga odvozi do mjesta skojeg je mogao promatrati more — rekao je namjerno.

Bilo mu je važno da vidi njezinu reakciju, i odmah je opazio da njegovuprimjedbu smatra vrlo netaktičnom. Bila je duboko potresena i potištena.Desnom je rukom stisnula naslon kolica, a lice joj je najprije preplavilo ružnocrvenilo koje je ubrzo zamijenilo mrtvačko bljedilo. Načas je poželio da nijeništa rekao. No žaljenje je bilo prolazno. Ironično je ustanovio kako mu se,uza sav trud da to spriječi, vraća profesionalna želja da istraži činjenice.Koliko god se one naposljetku pokazale važnima ili nevažnima, rijetko bi ihotkrio bez određene cijene, premda je on obično nije plaćao. Prenuo ga jenjen tihi glas, pa je morao sagnuti glavu da bi je razumio.

— Victor je osjećao posebnu potrebu da pobjegne, da bude sam. Mi smoga shvaćali.

— Zacijelo je bilo teško gurati takva kolica neravnom livadom i uz brdodo ruba litice.

— Njegova su bolesnička kolica bila nalik na ova, ali veća i jača. Bila sunjegovo vlasništvo. I nije ih bilo potrebno gurati strminom rta. Postoji iputeljak, podalje od obale, koji vodi, čini mi se, do uske utonule staze. I timse putem može doći do ruba litice. Doduše, Dennisu je i to bilo teško. Svakidan morao se pola sata mučiti gurajući kolica tamo i natrag. Ali vi ste htjelirazgovarati o ocu Baddeleyu.

— Ako vam nije teško. Rekli su mi da ste ga posljednji vidjeli živog.Zacijelo je umro ubrzo nakon vašeg odlaska iz njegove kuće, jer je na sebijoš imao stolu kad je idućeg jutra gospođa Hewson našla njegovo tijelo.Inače bi je sigurno skinuo ubrzo nakon ispovijedi.

Šutjela je kao da mora nešto odlučiti.— Skinuo ju je, kao i obično, čim me odriješio od grijeha — rekla je

naposljetku. — Složio ju je i prebacio preko naslona stolice.U dugim i teškim danima u bolnici mislio je da ni taj osjećaj neće više

nikada doživjeti: uzavrelost krvi kad čovjek shvati da je rečeno nešto vrlovažno, da plijen postoji iako ga još nema na vidiku niti se može otkriti njegovtrag. Pokušao se osloboditi te nemile navale napetosti, ali bila je takoelementarna i nesvjesna kao osjećaj straha.

— Ali, to znači da je otac Baddeley ponovno stavio stolu poslije vašegodlaska - reče Dalgliesh. - Zašto bi to učinio?

Ili ju je stavio netko drugi na njega. Međutim, nije glasno izrekao tumisao, jer je pravo značenje te pretpostavke trebalo još pričekati.

— Vjerojatno ga je posjetio još jedan grešnik — tiho je odgovorila. — Toje očito objašnjenje.

— Ne bi je odjenuo za večernju molitvu?Dalgliesh se pokušavao sjetiti običaja svoga oca u onim vrlo rijetkim

prigodama kad nije čitao molitvu u crkvi; no uspio je dozvati u sjećanje samonejasnu sliku iz djetinjstva kad su njih dvojica, zatečeni snježnom mećavom uCairngormsu, potražili utočište u jednoj kolibi. Vidio je sama sebe kakopromatra, napola s dosadom, napola sa zanimanjem, šare što ih je uzvitlanisnijeg ocrtavao na prozorima, dok je njegov otac u gamašama, vjetrovci ivunenoj kapi tiho čitao iz svog malog crnog molitvenika. Tada svakako nijena sebi imao stolu.

— Oh, ne bi! — reče gospođica Willison. - Nosio bi je samo kad bidijelio sakrament. Osim toga, molio se kad sam stigla, pa sam mu se

pridružila u posljednjoj molitvi.— Ako vas je netko slijedio, niste ga vi posljednji vidjeli živog. Jeste li

ikome napomenuli tu činjenicu kad su vas obavijestili o njegovoj smrti?— Jesam li to morala učiniti? Mislim da nisam. Ako je ta osoba odlučila

da šuti, zašto bih se upuštala u nagađanja? Dakako, da je itko osim vasshvatio važnost stole, nagađanja se ne bi mogla izbjeći. Ali nitko to nijeuočio. Ako i jest, nije ništa rekao. Previše tračamo u Toyntonu, gospodineDalgliesh. Možda je to neizbježno, ali nije... hm... moralno zdravo. Ako je tevečeri još netko osim mene išao na ispovijed, onda se to tiče samo te osobe ioca Baddeleya.

— Ali otac Baddeley imao je i idućeg jutra stolu na sebi - uporno jenastavio Dalgliesh. — To pokazuje da je možda umro dok je njegovposjetilac bio još kod njega. Ako je tako, prva bi reakcija bila, koliko god taprigoda bila tajna, pozvati liječnika, zar ne?

— Posjetilac je možda bi uvjeren da je otac Baddeley umro, pa jesmatrao da mu liječnik ne može pomoći. U tom slučaju, možda je došao uiskušenje da ga ostavi u njegovu naslonjaču i iskrade se. Mislim da to otacBaddeley ne bi nazvao grijehom, a ni vi zločinom. Možda vam se takavpostupak čini bešćutnim, no je li doista takav? Možda je to dokazravnodušnosti s obzirom na ustaljena pravila ponašanja, ali to ipak nije isto,nije li tako?

A možda i dokaz, pomislio je Dalgliesh, da je posjetilac bio liječnik ilisestra. Je li gospođica Willison aludirala na to? Nestručna osoba svakako binajprije potražila pomoć ili se barem potrudila da pronađe nekoga tko možepotvrditi da je smrt zaista nastupila. Ako, dakako, posjetilac nije bio čvrstouvjeren da je Baddeley mrtav. No ta zloslutna mogućnost nije, čini se, pala naum gospođici Willison. A zašto zapravo i bi? Otac Baddeley bio je star,bolestan, očekivalo se da će umrijeti, pa je i umro. Zašto bi itko posumnjao uprirodno i neizbježno? Spomenuo je vrijeme njegove smrti, a ona mu je blagoali nepopustljivo odgovorila:

— U vašem poslu vjerojatno je uvijek važno točno vrijeme smrti, pa stese i usredotočili na tu činjenicu. No je li to važno u stvarnom životu? Važnoje umrijeti u milosti Božjoj.

Na trenutak mu se u mislima ukazala bezbožna slika njegova narednikakako pokušava pedantno odrediti i registrirati tu bitnu informaciju o žrtvi u

službenom kriminalističkom izvještaju. Ta ga je razlika, koju je gospođicaWillison tako lijepo izložila, između policijskog posla i stvarnog životazapravo korisno upozorila na mišljenje što ga drugi imaju o njegovu poslu.Već se veselio kako će to ispričati šefu, a tada se sjetio da se zacijelo nećeupuštati u takav ležerni razgovor prilikom tog posljednjeg poluslužbenog ineizbježno neugodnog dijaloga koji će označiti kraj njegove kriminalističkekarijere.

Nažalost, gospodica Willison nedvojbeno je pripadala kategoriji neobičnopoštenih svjedoka s kakvima je oduvijek teško izlazio nakraj. Koliko god tobilo paradoksalno, bilo je teže hvatati se u koštac s takvom čestitošću isavjesnošću nego s okolišanjima, izgovorima ili bombastičnim lažima kakveje svakodnevno slušao. Bio bi je rado upitao tko je iz Toynton Grangeamogao posjetiti oca Baddeleya radi ispovijedi, ali je shvatio da bi to pitanjesamo narušilo njihovo međusobno povjerenje i da ne bi dobio odgovor. Bio jeto zacijelo netko od zdravih. Nitko drugi nije mogao potajno doći i otići, osimako nije imao ortaka. Bio je sklon isključiti ortaka. Netko bi putem svakakovidio kolica i u njima bolesnika, gurao ih netko ili vozi autom.

Nadajući se da se ne doima strogo poput istražitelja usred saslušanja,Dalgliesh je upitao:

— Što je radio kad ste odlazili od njega?— Samo je mirno sjedio u naslonjaču ispred kamina. Nisam htjela da se

diže. Wilfred me bio dovezao malim kombijem k ocu Baddeleyu. Rekao jeda će posjetiti sestru u »Kući vjere« dok sam kod oca Baddeleya i da će mečekati vani za pola sata, ako prije toga ne pokucam na zid.

— Znači, zvukovi se čuju kroza zid između te dvije kuće? Pitam vas zatošto mi je palo na um da je otac Baddeley mogao pokucati na zid i dozvatigospođu Hammitt ako mu je pozlilo nakon vašeg odlaska.

— Rekla je da nije kucao, ali ga vjerojatno ne bi ni čula ako je pojačalaton na televizoru. Te su kućice vrlo solidno građene, ali zvukovi se čujukroza zid, pogotovu ako netko govori povišenim glasom.

— Hoćete li reći da ste mogli čuti razgovor gospodina Ansteya sasestrom?

Grace Willison kao da se pokajala što je pretjerala, pa je brzo rekla: —Samo povremeno. Jednom sam morala upotrijebiti snagu volje kako me to nebi smetalo. Poželjela sam da govore tiše, a tada se zastidjela što sam

dopustila da mi nešto tako lako skrene pažnju. Bilo je lijepo od Wilfreda štome dovezao. Inače je otac Baddeley dolazio u našu zgradu da me posjeti, pabismo sjeli u takozvanu mirnu sobu pokraj kancelarije, tik do ulaznih vrata.No oca Baddeleya otpustili su iz bolnice tek toga jutra, i ne bi bilo u reduzahtijevati od njega da izlazi iz kuće. Mogla sam odgoditi svoj posjet dok onojača, ali mi je još iz bolnice pisao kako se nada da ću ga posjetiti i naveo mije točno vrijeme kada da dođem. Znao je koliko mi to znači.

— Je li bio dovoljno jak da bude sam? Čini mi se da nije.— Eric i Dot... to je sestra Moxon... htjeli su da dođe ovamo i da se

brinu za njega barem prvu noć, ali on je uporno tražio da ode ravno kući.Tada je Wilfred predložio da netko spava u gostinskoj sobi ako mu u tokunoći zatreba pomoć. Nije ni na to pristao. Uporno je zahtijevao da te noćiostane sam; bio je vrlo autoritativan, sve onako miran i tih. Mislim da jeWilfred poslije zamjerio sebi što nije bio uporniji. No što je mogao? Nije gamogao silom dovući ovamo.

Naravno, za sve njih bilo bi jednostavnije da je otac Baddeley pristao dau Toynton Grangeu provede barem prvu noć nakon izlaska iz bolnice. Zaštoje tako uporno, čak bezobzirno, što nije bilo nimalo nalik na njega, odbijaonjihov prijedlog? Je li očekivao još jednog posjetioca? Je li se možda htio snekim hitno i nasamo sastati, s nekim kome je, kao i gospođici Willison,napisao da dođe u točno određeno vrijeme? Ako je bilo tako, ta je osobadošla zacijelo sama, bez ičije pomoći, bez obzira na razlog posjeta. Upitao jegospođicu Willison jesu li Wilfred i otac Baddeley razgovarali prije negoli jeona izišla iz kuće.

— Nisu. Pošto sam provela kod oca Baddeleya trideset minuta, pokucaoje žaračem na zid, i ubrzo zatim Wilfred je zatrubio. Domanevrirala samkolicima do vrata kad je došao Wilfred da ih otvori. Otac Baddeley još jesjedio u svom naslonjaču. Wilfred mu je doviknuo »laku noć«, ali mislim damu nije odgovorio. Čini mi se da se Wilfredu žurilo da što prije dođe kući.Millicent je izišla iz kuće da mu pomogne ugurati moja kolica u stražnji diokombija.

Znači, ni Wilfred ni njegova sestra nisu se obratili Michaelu prije odlaskate večeri, nitko od njih nije ga vidio izbliza. Bacivši pogled na snažnu desnicugospođice Willison, Dalgliesh se na trenutak upitao nije li Michael već tadabio mrtav. No, predodžba je bila psihološki nevjerojatna, štoviše besmislena.

Grace Willison nije mogla biti sigurna da Wilfred neće ući u Michaelovukuću. Doduše, bilo je zapravo čudno što nije ušao. Michael se tek tog jutravratio iz bolnice. Bilo bi svakako prirodno da je ušao unutra i raspitao se zanjegovo zdravlje, da je s njim proveo nekoliko minuta. Međutim, razmišljaoje Dalgliesh, Wilfred Anstey naglo je otišao, i nitko nije izjavio da je posjetiooca Baddeleya poslije tričetvrt osam. Baš zanimljivo.

— Kakvo je osvjetljenje bilo u kući - upitao je - dok ste bili kod ocaBaddeleya? - Ako ju je to pitanje i iznenadilo, nije pokazala.

— Bila je upaljena samo mala stolna svjetiljka na pisaćem stolu izanjegova naslonjača. Pitala sam se može li uopće čitati iz molitvenika, nomolitve su mu, dakako, bile poznate.

— A svjetiljka je bila isključena idućeg jutra?— O, da. Maggie je rekla da je kuća bila u tami.— Prilično je čudno — reče Dalgliesh — što nitko nije kasnije te večeri

navratio da pita oca Baddeleya kako mu je ili da mu pomogne leći.— Eric Hewson je mislio - žustro je odgovorila - da će ga Millicent

posjetiti prije spavanja, a ona je tko zna zašto shvatila da će to učiniti Eric iHelen... sestra Rainer, znate. Svi su oni sutradan ujutro okrivljavali sebe. No,kako nam je objasnio Eric, s medicinskog gledišta ne bi se ništa promijenilo.Otac Baddeley izdahnuo je u miru Božjem ubrzo nakon mog odlaska.

Sjedili su šutke nekoliko trenutaka. Dalgliesh se pitao je li došlo pravovrijeme da je pita za pogrdno anonimno pismo. Sjetivši se kako ju je potreslopitanje o Victoru Holrovdu, nije ju htio još više zbunjivati. Ipak, morao je todoznati. Gledajući iskosa njezino usko lice, spokojno ali i odlučno, Dalglieshje rekao: - Ubrzo nakon svog dolaska pogledao sam u pisaći stol ocaBaddeleya ne bih li našao nekakvu poruku ili neposlano pismo adresirano namene. Našao sam prilično neugodno anonimno pismo ispod starih priznanica,Zanima me je li ikome o tome govorio, je li još netko iz Toynton Grangeaprimio takvo pismo.

Pitanje ju je potreslo još više nego što je očekivao. Na trenutak nijemogla izustiti ni riječi. Zurio je ravno preda se sve dok joj nije začuo glas.No kad mu je naposljetku odgovorila, bila je već pribrana.

— I ja sam dobila takvo pismo tri-četiri dana prije Victorove smrti. Biloje... bilo je opsceno. Razderala sam ga u sitne komadiće i bacila u zahod.

— Najbolje mjesto za takva pisma - odgovorio joj je vedro i energično.

— Ali, kao istražitelju, uvijek mi je žao kad se uništi dokazni materijal.— Dokazni materijal?— Slanje anonimnih pisama je kažnjivo; štoviše može uzrokovati mnoge

nesreće. Vjerojatno je najbolje uvijek obavijestiti policiju, pa prepustiti njimada nađu krivca.

— Policiju! O, ne! Nismo to mogli učiniti. Policija ne bi mogla pomoći utakvim slučajevima.

— Nismo tako bešćutni kako Ijudi katkada misle. Ne moramo krivcauvijek sudski goniti. No važno je prekinuti takvu vrstu dosađivanja, apolicija ima za to najbolje mogućnosti. Takvo pismo možemo poslati naispitivanje vještaku za dokumente u kriminalističkom laboratoriju.

— No za to bi morali imati dokument, a ono pismo nisam mogla nikomepokazati.

Znači, bilo je prilično oštro, pomisli Dalgliesh i upita: —Hoćete li mireći, ako vam nije teško, kakvo je to pismo bilo? Je li bilo pisano rukom,strojem, na kakvom papiru?

— Natipkano na papiru Toynton Grangea, s dvostrukim proredom, nanašoj staroj »imperijalki«. Gotovo svi smo naučili strojopis. Jedan od načinada se pokušamo uzdržavati sami. Nije bilo pravopisnih grešaka. Ništa midrugo nije zapelo za oko. Ne znam tko ga je natipkao, ali mislim da je autorseksualno iskusan.

Znači, razmišljala je o problemu, premda joj je bio mučan.— Samo ograničen broj ljudi ima pristupa pisaćem stroju — reče on. —

Policiji taj slučaj ne bi bio pretežak.— Policija je već bila ovdje zbog Victorove smrti — nepopustljivo je

nastavila blagim glasom. — Bili su vrlo ljubazni, vrlo obzirni, ali smo seužasno uzrujali. Wilfredu je to bilo grozno, a i svima nama. Mislim da to nebismo još jednom podnijeli. Wilfred sigurno ne bi. Znam da se policajci trudeda budu taktični, ali ipak moraju neprekidno postavljati pitanja sve dok neriješe slučaj, nije li tako? Nema ih smisla zvati i očekivati od njih da zbognaše osjetljivosti zanemare dužnost.

Bila je to nepobitna istina, i Dalgliesh joj nije imao što prigovoriti. Upitaoju je da li je još nešto učinila osim što je uvredljivo pismo bacila u zahod.

— Rekla sam Dorothy Moxon. Činilo mi se da je to najpametnije. Nisamo tome mogla razgovarati s muškarcem. Dorothy mi je rekla da ga nisam

smjela uništiti, da nitko ne može ništa učiniti bez dokaza. Ipak, složila se daneko vrijeme nikome ništa ne govorimo. Wilfred je bio prilično zabrinut zbognovca, pa nije htjela da mu se još nešto svali na leđa. Znala je da bi ga toprilično uzrujalo. Osim toga, čini mi se da je nagađala tko je krivac. Ako jeimala pravo, više nećemo dobivati anonimna pisma.

Znači, Dorothy Moxon bila je uvjerena, ili se samo pretvarala da jeuvjerena, da je Victor Holroyd pisao pisma. Ako je pravi autor dovoljnopametan i pribran da prekine pisanje, nitko neće moći bez dokaza pobiti tuzgodnu teoriju.

Pitao ju je da li je još netko primio slično pismo. Nitko, koliko je njojbilo poznato. Nitko drugi nije pitao za savjet Dorothy Moxon. Ta mogućnostkao da ju je uzrujala. Dalglieshu je bilo jasno da je smatrala pismobezrazložnom pakosti namijenjenoj samo njoj. Saznanje da je i otac Baddeleyprimio anonimno pismo uzrujalo ju je gotovo isto kao i prvo pismo. Budućida je iz iskustva znao kakav je mogao biti sadržaj tog pisma, rekao joj jeblagim glasom: — Ne bih se previše zabrinjavao zbog pisma upućenog ocuBaddeleyu. Ne bih rekao da ga je uzrujalo. Bilo je zapravo bezazleno, samopakosna poruka da nije baš pomogao Toynton Grangeu i da bi u toj kućimogao stanovati netko drugi i korisniji. Bio je suviše skroman i razborit da bise obazirao na takvu glupost. Mislim da ga je sačuvao samo zato što se htioposavjetovati sa mnom, pretpostavljajući da možda nije jedina žrtva.Razboriti ljudi bacaju takve gadarije u zahodsku školjku. No ne možemouvijek biti razboriti. U svakom slučaju, ako primite još jedno takvo pismo,hoćete li mi obećati da ćete mi ga pokazati?

Lagano je odmahnula glavom, ali je šutjela. No Dalgliesh je vidio da jezadovoljnija. Pružila je smežuranu lijevu ruku, načas je spustila na njegovu ilagano je stisnula. Taj mu je dodir bio neugodan, ruka joj je bila suha ihladna, a kosti klimave pod kožom. No ta je gesta bila i ponizna idostojanstvena.

U dvorištu je zahladnjelo i smračilo se, Henry Carwardine već je ušao ukuću. Bilo je vrijeme da i ona uđe.

— Nije važno — reče Dalgliesh brzo razmislivši — i molim vas, nemojtemisliti da živim s poslom kamo god pošao. No pomogli biste mi kad biste seu toku sljedećih nekoliko dana sjetili kako je otac Baddeley proveoposljednjih desetak dana prije odlaska u bolnicu. Nemojte nikoga pitati.

Samo me obavijestite o tome što je po vašem sjećanju radio, koliko je putadošao u Toynton Grange, gdje je još mogao provoditi vrijeme. Htio bih sebistvoriti predodžbu o posljednjih deset dana njegova života.

— Znam da je u srijedu, prije negoli se razbolio, otišao u Wareham -odgovori ona. - Rekao je da mora nešto kupiti i s nekim se službeno sastati.Sjećam se toga, jer mi je u utorak objasnio da sljedećeg jutra neće kao iobično doći u Grange.

Dakle, bilo je to onoga dana, zaključio je Dalgliesh, kad je kupionamirnice, uvjeren da nije uzalud pisao pismo. Imao je i pravo.

Još su neko vrijeme sjedili bez riječi. Pitao se što li ona misli o njegovojneobičnoj molbi. Kao da se nije iznenadila. Možda je tu želju za predodžbomo posljednjim prijateljevim danima na zemlji smatrala savršeno prirodnom. Atada ga je iznenada spopao strah, pa je postao oprezan. Nije li možda trebaonaglasiti da je njegova molba posve privatna? Ne, nipošto. Rekao joj je danikoga ne pita. Nije smio pretjerivati jer bi samo pobudio sumnju. Zar je tomožda bilo opasno? Sa čime je uopće mogao početi? Sa slomljenom bravom,nestalim dnevnikom, stolom na mrtvom ocu Baddeleyu? Nije bilo stvarnogdokaznog materijala. Jedva se oslobodio neobjašnjive strepnje i zloslutnanagovještaja. Sumorno se sjetio onih dugih noći u bolnici kad se nemirno ipolusvjesno borio protiv iracionalnog straha, nejasne strepnje. Noiracionalnost se vratila, i trebalo joj se ponovno razumno oduprijeti, u oblikutog smiješnog uvjerenja da njegova jednostavna, gotovo usput nabačenamolba, od koje nije mogao mnogo očekivati, zvuči vrlo jasno poput smrtneosude.

III

NEZVANI GOST

1

Prije večere Anstey je predložio Dalglieshu da s Dennisom Lerneromrazgleda zgradu. Ispričao se što mu neće osobno biti vodičem, jer mora hitnonapisati jedno pismo. Pošta se predaje i sakuplja odmah poslije devet ujutroiz poštanskog sandučića pokraj vrata koja su vodila na imanje. Bude li Adamimao pisma, neka ih samo ostavi na stolu u predvorju, pa će ih Albert Philbypokupiti s drugim pismima iz Toynton Grangea i odnijeti u poštanskisandučić. Dalgliesh mu je zahvalio. I on je morao napisati hitno pismo, BilluMoriartyju u Scotland Yard, ali ga je namjeravao osobno poslati kasnijeistoga dana iz Warehama. Nije ga nipošto htio izložiti znatiželji ilinagadanjima Ansteya i njegova osoblja.

Prijedlog za razgledanje Grangea imao je snagu zapovijedi. Helen Rainerpomagala je pacijentima da se operu prije večere, a Dot Moxon nestala je sAnsteyem, pa su mu jedini pratioci bili Lerner i Julius Court. Dalglieshu bibilo najdraže da je razgledanje završilo ili, još bolje, da ga je mogao izbjećine uvrijedivši nikoga. S nelagodom se sjetio kako je na Božić kao dječakposjetio s ocem jednu gerijatrijsku bolnicu, sjetio se uljudnosti s kojom supacijenti dočekali još jedan prodor u svoju intimu, javne izložbe boli inakaznosti, otužne revnosti osoblja da pokaže svoje sitne pobjede. Kao ionda, osjetio je da je bolesno osjetljiv i na najmanji trag odbojnosti u svomglasu. Štoviše, pomislio je da je u njemu otkrio nešto još uvredljivije —prizvuk pokroviteljske srdačnosti. Činilo se da Dennis Lerner ništa nezamjećuje, a Julius je živahno hodao uz njih ogledajući se radoznalo kao damu je tu sve novo.

Dalgliesh se pitao je li pošao s njima da pripazi na Lernera ili na samogDalgliesha.

Dok su išli iz prostorije u prostoriju, Lerner se oslobodio prvobitnesumnjičavosti, pa je postao povjerljiv, gotovo brbljav. Bilo je nečeg dirljivog

u njegovu naivnom ponosu onim što je Anstey pokušavao postići. Anstey jenedvojbeno pokazao domišljatost u adaptaciji zgrade. Sam Grange sa svojimprostranim sobama visokih stropova i hladnih mramornih podova, sdeprimantnom tamnom hrastovom oplatom na zidovima i dvokrilnimprozorima s križnom rešetkom bio je posve neprikladan za invalide. Osimblagovaonice i salona u stražnjem dijelu zgrade, koji je zapravo postaozajednička dnevna soba i soba za gledanje televizije, Ansteyu je zgradauglavnom služila za vlastiti smještaj i smještaj osoblja, pa ju je stragaproširio i sagradio jednu kamenu jednokatnicu kako bi dobio desetjednokrevetnih bolesničkih soba u prizemlju te ambulantu i još nekoliko sobana prvom katu.

Prigrađena jednokatnica bila je povezana s nekadašnjim stajama, koje sus njom bile pod pravim kutom i tvorile zaštićeno unutrašnje dvorište zapacijente. Same staje bile su adaptirane u garaže, jednu radionicu i nekolikoprostorija u kojima su se pacijenti mogli baviti stolarijom i modeliranjem.Ovdje su također proizvodili i pakirali kremu za ruke i puder na radnom stoluiza prozirne plastične pregrade, vjerojatno zato da pokažu kako poštujupravila laboratorijske čistoće. Te su proizvode prodavali da novčanopotpomognu dom. Zadržavši se ispred te pregrade, Dalgliesh je ugledaobijele sjene zaštitnih odijela.

— Victor Holroyd bio je nastavnik kemije - objasni mu Lerner — pa namje dao recept za kremu i puder. Krema se zapravo sastoji samo od lanolina,bademovog ulja i glicerina, ali je vrlo djelotvorna i čini se da je ljudi vole.Dobro se prodaje. A ovaj kut radionice namijenjen je modeliranju.

Dalgliesh je već gotovo iscrpio repertoar pohvala, ali sada je doista bioiskreno impresioniran. Na sredini radnog stola, na malom drvenom stalku,stajala je glava Wilfreda Ansteya, modelirana u glini. Vrat, izdužen i snažan,izdizao se kao u kornjače iz nabora kukuljice. Glava je bila nagnuta naprijedi malo desno. Bila je to gotovo karikatura, ali je ipak u sebi imala izuzetnusnagu. Kako li je kipar samo uspio, pitao se Dalgliesh, prenijeti blagost iupornost koju je Anstey izražavao tim jedinstvenim smiješkom, oblikovatisućut i svesti je istovremeno na samozavaravanje, prikazati poniznostodjevenu u rednovničku halju, a ipak izraziti bahatost i snagu zla. Grude ismoci gline, umotani u plastiku i porazbacani na radnom stolu, samo sunaglašavali snagu i savršenstvo tog jedinog završenog djela.

— Henry je modelirao glavu — objasni Lerner. — Mislim da su ustamalo iskrivljena. Wilfredu je svejedno, ali svi ostali smatraju da rad nijevjeran.

Julius je nakrenuo glavu i napućio usne karikirajući kritičara.— Ne bih rekao. Ne bih rekao. Što vi o tome mislite, Dalgliesh?— Mislim da je izvanredan. Da li se Carwardine bavio modeliranjem

prije negoli je došao ovamo?— Mislim da uopće nije — odgovori Lerner. — Bio je viši državni

činovnik prije negoli se razbolio. Ovu je glavu modelirao prije nekolikomjeseci, ali Wilfred mu nije uopće pozirao. Sasvim dobro za prvi pokušaj,zar ne?

— Zanima me da li je to napravio svjesno - primijeti Julius. — Ako jest,onda ima i previše talenta da bi ga ovdje rasipao. Ili su pak njegovi prstisamo slušali podsvijest? U tom slučaju, ovo djelo moglo bi potaknutizanimljiva nagađanja o porijeklu takve kreativnosti, a još zanimljivija oHenryjevoj podsvijesti.

— Ja mislim da mu je slučajno tako ispala - javi se Lerner. Gledao je tuglavu sa zagonetnim strahopoštovanjem jasno pokazujući da ne vidi u njojništa što bi pobudilo zanimanje ili tražilo objašnjenje.

Naposljetku su ušli u jednu od malih soba na kraju dograđene zgrade.Bila je namještena kao ured i opremljena s dva drvena pisaća stola umrljanatintom, nalik na otpad iz državne kancelarije. Za jednim je Grace Willisontipkala imena i adrese na perforiranom bloku naljepnica. Donekle iznenađen,Dalgliesh je zamijetio da za drugim stolom Carwardine nešto tipka, vjerojatnoprivatno pismo. Oba pisaća stroja bila su vrlo stara. Henry je pisao na»imperialu« a Grace na »remingtonu«. Dalgliesh je stao i preko njezinaramena pogledao popis imena i adresa. Uočio je da bilten šalju na mnogeadrese. Osim u obližnje župne urede i domove za kronične bolesnike, biltenesu slali na mnoge adrese u Londonu, dva čak u Sjedinjene Države, a jedan uokolicu Marseillea. Zbunjena njegovom znatiželjom, Grace je nespretnotrgnula laktom, pa je uvezani popis, iz kojeg je prepisivala imena i adrese,pao na pod. No Dalgliesh je dovoljno vidio; malo slovo »e« koje je ispadaloiz reda, umrljano slovo »o«, blijedo, gotovo nečitko veliko slovo »w«. Nijebilo dvojbe. Anonimno pismo ocu Baddeleyu bilo je napisano na tom stroju.Podigao je adresar i pružio ga gospođici Willison.

— Hvala vam, ali ne moram zapravo ni gledati u njega - rekla jeodmahujući glavom i ne pogledavši ga. - Znam svih šezdeset osam adresanapamet. Već dugo to radim, znate. Mogu zamisliti jude već i po njihovimimenima i po imenima njihovih kuća. Oduvijek sam dobro pamtila imena iadrese. To mi je koristilo dok sam radila u dobrotvornim organizacijama zapomoć otpuštenim zatvorenicima, pa sam morala tipkati mnoge popise. Ovajje vrlo kratak, naravno. Hoćete li da i vama šaljemo naš kvartalni bilten?Stoji samo deset penija. Nažalost, uz takvu visoku poštarinu moramozaračunati više no što bismo željeli.

— U ovom tromjesečju — javi se Henry Carwardine podigavši glavu -imat ćemo, čini mi se, pjesmu Jennie Pegram koja počinje:

»Jesen mi je najdraže doba, volim njegove jarke boje.«— Rekao bih, Dalgliesh, da vam se isplati dati deset penija i vidjeti kako

se bori s rimom.Grace Willison zadovoljno se nasmiješi.— Znam, to je amaterski rad, ali ipak je Liga prijatelja Toynton Grangea

obaviještena o tome što se ovdje događa, a i naši osobni prijatelji, naravno.— Moji nisu — reče Henry. — Znaju da se ne mogu služiti svojim

udovima, ali ne želim pokazati da se ne mogu služiti mozgom. U najboljemslučaju, taj bilten dostiže književnu razinu župnog časopisa; u najgorem, tribroja od četiri nepodnošljivo su nezrela.

Grace Willison pocrveni, i usne joj zadrhte.— Stavite i mene na popis — brzo će Dalgliesh. — Da vam odmah

platim za cijelu godinu?— Baš ste ljubazni! Možda bi šest mjeseci bilo sigurnije. Ako Wilfred

ipak odluči da Toynton Grange prenese na Fondaciju Ridgwell, možda će oniimati drukčije planove s biltenom. Nažalost, budućnost je zasad vrlonesigurna za sve nas. Hoćete li ovdje napisati svoju adresu? Queenhythe. Toje nedaleko od Temze, zar ne? Baš vam je lijepo. Vjerojatno vam ne trebakrema za ruke ili puder, premda puder šaljemo i dvojici-trojici muškihmušterija. Doduše, to je zapravo Dennisov posao. On se brine za slanje iuglavnom pakira sam. Nažalost, naše drhtave ruke ne bi mu mnogo pomogle.No uvjerena sam da će za vas odvojiti malo pudera.

Zvuk gonga oslobodio je Dalgliesha potrebe da odgovori na njezin sjetniupit.

— Upozoravaju nas — objasni Julius. — Još jedan signal, i večera je nastolu. Vratit ću se kući da vidim što mi je ostavila moja nenadoknadivagospođa Reynolds. Usput, jeste li upozorili commandera da se u ToyntonGrangeu večera u tišini prema propisima trapističkog reda? Ne bismo htjelida prekrši pravilo neumjesnim pitanjima o Michaelovoj oporuci ili omogućim razlozima zbog kojih se jedan pacijent u ovom prebivalištu ljubavibacio s litice.

Brzo se izgubio kao da će ga netko, ako se zadrži, pozvati na večeru.Grace Willison vidljivo je odahnula kad je otišao, ali se ipak hrabro

nasmiješila Dalglieshu.— Ovdje doista vrijedi pravilo da se ne priča za večerom. Nadam se da

vam to neće biti neugodno. Svake večeri smjenjujemo se u čitanju nečega štosami izaberemo. Večeras je red na Wilfređu, pa ćemo slušati jednu Donneovupropovijed. Naravno, Donneove su propovijedi vrlo lijepe, otac Baddeleyuživao je u njima, znam, ali meni su prilično teške. Osim toga, mislim da neidu s kuhanom ovčetinom.

2

Henry Carwardine odvezao se na kolicima do dizala, s mukom povukaočeličnu rešetku, tresnuo vratima i pritisnuo dugme za gomji kat. Inzistirao jena sobi u glavnoj zgradi. odlučno odbijajući oskudne, škrto dimenzioniranećelije u dogradnji, i Wilfred je nevoljko pristao usprkos opsesivnom i, poHenryjevu mišljenju, paranoidnom strahu da bi se u slučaju požara našao uklopci. Henry se očito definitivno odlučio za Toynton Grange jer je iz svogstana u Westminstem preselio nekoliko komada biranog namještaja i praktičkisve knjige. Soba je bila prostrana, s visokim stropom, a s dva prozora pružaose širok pogled na jugozapadni dio rta. Do nje je bio nužnik i kupaonica stušem koju je dijelio samo s pacijentima na njezi u stacionaru. Znao je bezimalo grižnje savjesti da ima najudobniji smještaj u zgradi. Sve češćepovlačio se u svoj uredni svijet samoće, zatvarajući teška rezbarena vrata daga nitko ne smeta, podmićujući Philbyja da mu povremeno donosi jelo usobu, da mu u Dorchesteru kupuje specijalne sireve, vina, paštete i voćekako bi pojačao bolničku hranu koju je naizmjence pripravljalo osoblje uGrangeu. No Wilfred mu nije prigovarao zbog te sitne neposlušnosti, togkršenja zakona o zajedništvu.

Pitao se što li ga je potaklo da se tako pakosno okomi na bezazlenu,jadnu Grace Willison. Već je nekoliko puta poslije Holroydove smrtizamijetio da se ponaša kao Victor. Ta ga je pojava zainteresirala i potakla daponovno razmišlja o onom drugom životu kojeg se prerano i odlučnoodrekao. Već je i prije, na sastancima raznih komisija, kojima je predsjedao,zapažao kako svatko igra svoju ulogu, gotovo kao da mu je unaprijeddodijeljena: jastreb, golubica, prevrtljivac, autoritativni stariji državnik,nepredvidiv nekonformist. Kako bi brzo, ako je netko bio odsutan, nekikolega preuzeo njegove stavove, pa čak vješto promijenio i glas i držanje dapopuni prazninu. Tako je očito i on preuzeo ulogu Holroyda. Ironično je

zaključio da mu se ona zapravo sviđa. Zašto ne? Tko bi u Toynton Grangeubolje odigrao tu odbojnu, nekonformističku ulogu?

Bio je jedan od najmlađih državnih podsekretara u povijesti. U kuloarimasu ga spominjali kao budućeg ministra. I on se zanosio tom mišlju. A tada jebolest, zahvativši živce i mišiće, razorila njegovo samopouzdanje i svebrižljivo smišljene planove. Diktiranje osobnoj tajnici postalo je neugodno iza nju i za njega, pa su od njega strahovali i izbjegavali ga. Svaki telefonskirazgovor bio je prava muka; već prvi dugi signal, nabijen strepnjom, bio jedovoljan da mu se zatrese ruka. Sastanci, u kojima je uvijek uživao i kojimaje predsjedavao mirno i vješto, premda i strogo, pretvorili su se unepredvidive borbe uma i neposlušnog tijela. Postao je nesiguran tamo gdjeje bio najsigurniji.

Nije bio sam u toj nesreći. Viđao je i druge, neke od njih u vlastitomministarstvu, kojima su pomagali da iziđu iz grotesknih, ružnih invalidskihautomobila i sjednu u bolesnička kolica, koji su prihvaćali niži rang i lakšeposlove ili prelazili u odjele koji su sebi mogli priuštiti nepokretneslužbenike. Ministarstvo bi pomirilo ekspeditivnost i javni interes sodgovarajućim obzirom i suosjećanjem. Zadržali bi ga i kad bi im prestao bitikoristan. Mogao je i umrijeti, kako je vidio i druge da umiru, na poslu, posluoterećenom i prilagođenom njegovim krhkim ramenima, ali ipak poslu.Shvaćao je da i za to treba hrabrosti. No on je nije imao.

Konačnu odluku donio je na sastanku dvaju ministarstava, kojemu jepredsjedavao. Još se jasno, sa stidom i grozom, sjećao tog užasnog prizora.Još se u mislima vidio kako nemoćno tapka, kako štapom bubnja po podudok se mučio da zakorači prema stolici, sjećao se kako mu je još zapozdravnog govora slina navrla na usta i poprskala papire čovjeka koji je donjega sjedio. Sjetio se kruga očiju oko stola, životinjskih, budnih,grabežljivih, zbunjenih očiju koje se nisu usudile susresti s njegovima. Samoje jedan zgodni mladić, šef jedne službe u Ministarstvu financija, netremicegledao predsjedavajućeg, ne sućutno nego gotovo liječnički zainteresiranokao da za neku buduću priliku registrira još jedan primjer ljudskog ponašanjapod stresom. Napokon je ipak normalno progovorio. Nekako je izdržao dokraja. No za njega je to bio kraj.

Čuo je za Toynton Grange, kako se to obično dozna, od jednog kolegečija je žena primala tromjesečni bilten tog doma i financijski ga pomagala.

Činilo mu se da je pronašao rješenje. Bio je neženja, bez obitelji. Nije semogao nadati da će se unedogled moći brinuti o sebi, niti da će od invalidskepenzije moći plaćati stalnu bolničarku. Osim toga, morao se maknuti izLondona. Kad već nije mogao uspjeti, htio je potpuno nestati, povući se uzaborav, daleko od neugodne sućuti svojih kolega, daleko od buke izagušljivog zraka, od opasnosti i smetnji agresivnog svijeta prilagođenogzdravima i sposobnima. Napisat će knjigu o donošenju odluka u javnojupravi što ju je kanio pisati kad ode u mirovinu, obnoviti znanje grčkog,ponovno pročitati cijelog Hardyja.

Prvih šest mjeseci bio je uglavnom zadovoljan. Bilo je nedostataka što ihzačudo nije očekivao ili ih nije uzeo u obzir: nemaštovita, uvijek ista jela,prisilno zajedništvo s potpuno različitim ljudima, kašnjenje pošiljaka knjiga ivina, nedostatak pametnih razgovora, egocentričnost bolesnika, njihovazaokupljenost simptomima i tjelesnim funkcijama, strašna djetinjastost i lažnavedrina života u takvoj instituciji. No sve je bilo nekako podnošljivo, pa nijehtio priznati promašaj, jer su sve druge mogućnosti bile gore. A tada je stigaoPeter.

Došao je u Toynton Grange prije nešto više od godinu dana. Bio je žrtvadječje paralize. Imao je sedamnaest godina i bio je jedini sin udovice jednogprijevoznika iz industrijskog Midlandsa. Triput je posjetila Grange inametljivo se raspitivala prije negoli je izračunala može li sebi priuštiti daprihvati slobodno mjesto u domu za sina. Henry je slutio da je ona, u strahuod osamljenosti i prvih sumornih mjeseci udovištva, već tražila drugog mužai shvatila da joj je njezin sedamnaestogodišnji bolesni sin zapreka koju ćemogući ženidbeni kandidat pažljivo odmjeravati i usporedivati s novcemnjezina pokojnog muža, njezinim godinama i očajničkom seksualnošću.Slušajući bujicu ginekoloških i bračnih intimnosti što je navirala iz nje, Henryje ponovno shvatio da invalide smatraju drukčijim sojem. Nisu nikomeprijetili, ni seksualno ni na bilo koji drugi način, nisu nikome konkurirali. Udruštvu su bili korisni kao i životinje, jer se pred njima slobodno moglopričati doslovce o svemu. Naposljetku je Grange zadovoljio DoloresBonnington, i Peter je došao u dom. U početku ga se dječak nije posebnodojmio. No postupno je počeo cijeniti njegove umne sposobnosti. Petera suveć kod kuće njegovale patronažne sestre. Kad mu je zdravstveno stanjedopuštalo, vozili su ga u lokalnu opću srednju školu. Ondje nije imao sreće.

Nitko, a najmanje njegova majka, nije otkrio koliko je inteligentan. HenryCarwardine je i sumnjao da bi ona to bila u stanju, ali je zato više okrivljavaoškolu. Uza sve teškoće, nedovoljan broj nastavnika i prevelike razrede, teneizbježne logističke probleme goleme gradske srednje škole, netko je odosoblja te loše organizirane i opremom pretrpane menažerije moraoprepoznati Peterov veliki potencijal. Upravo je od Henryja potekla ideja dase Peteru omogući obrazovanje koje je izgubio, kako bi se na vrijeme upisaona fakultet i sam počeo zarađivati svoj kruh.

Na Henryjevo iznenađenje, Peterove pripreme za niži stupanj završnogispita zaokupile su sve stanovnike Toynton Grangea u kojem je odjednomzavladao duh jedinstva i zajedništva kakav Wilfred nije uspio postićinijednim svojim eksperimentom. Pomogao im je čak i Victor Holroyd.

— Čini mi se da mali nije glup. Dakako, potpuno je neobrazovan.Njegovi nastavnici, ti bijedni seronje, bili su vjerojatno previše zaokupljeniodnosima među rasama, seksualnim odgojem i drugim suvremenim dodacimanastavnom programu, kao i čuvanjem škole od barbara, pa nisu imalivremena za nekog doista pametnog.

— Trebao bi polagati matematiku, Victor, i barem još jednu prirodnuznanost koja dolazi u obzir za završni ispit. Kad bi nam ti mogao pomoći...

— Bez laboratorija?— Imamo ambulantu. Ondje bi mogao nešto urediti. Valjda neće uzeti

znanost kao glavni predmet na višem stupnju završnog ispita?— Neće, naravno. Jasno mi je da su moje discipline uključene samo zato

da bi se stvorio privid ravnoteže predmeta. Ipak, dječaka treba naučiti daznanstveno misli. Znam gdje možemo nabaviti opremu. Vjerojatno bih mogaonešto i sam improvizirati.

— Ja ću platiti, naravno.— U redu. I ja bih mogao sebi priuštiti taj trošak, ali čvrsto sam uvjeren

da ljudi trebaju sami plaćati svoje zadovoljstvo.— Možda će Jennie i Ursula htjeti učiti s njim.Prijedlog je zapanjio i samog Henryja. Naklonost — još nije mogao

upotrijebiti riječ ljubav - učinila ga je plemenitim.— Bože sačuvaj! Ne mislim otvarati dječji vrtić. No radit ću s dečkom

matematiku i prirodne znanosti.Holroyd mu je davao satove triput na tjedan, brižljivo se držeći vremena.

No nije bilo sumnje u kvalitetu njegove nastave.Oca Baddeleya privoljeli su da podučava Petera latinski. Sam Henry

preuzeo je na sebe englesku književnost i organizaciju nastave. Ustanovio jeda Grace Willison govori francuski bolje od bilo koga u Toynton Grangeu. Upočetku se kolebala, a zatim pristala na satove konverzacije dvaput natjedan. Wilfred je strpljivo pratio pripreme, ne sudjelujući aktivno u njima, alii ne prigovarajući. Svi su odjednom bili zaposleni i sretni.

Peter je sve prihvaćao mirno, premda ne i požrtvovno. No bio jenevjerojatno marljiv, njihov zajednički entuzijazam možda ga je donekle izabavljao, ali je pokazao da može sačuvati koncentraciju, što je bio znaknjegova intelektualnog potencijala. Uvjerili su se da ga je gotovo nemogućepremoriti radom. Bio je zahvalan, poslušan, ali rezerviran. Gledajući njegovostaloženo, pomalo ženstveno lice, Henryja bi katkada svladao neugodanosjećaj da su nastavnici sedamnaestogodišnjaci, a da je sam dječak opterećentužnim cinizmom zrelosti.

Henry je znao da nikada neće zaboraviti onaj trenutak kad mu je dječaknaposljetku radosno priznao ljubav. Bilo je to jednog toplog dana početkomproljeća; zar je to doista bilo prije samo šest mjeseci? Sjedili su zajedno naovom istom mjestu, obasjani ranim poslijepodnevnim suncem, s knjigama nakrilu, spremajući se da u pola tri počnu sat povijesti. Peter je imao na sebikošulju, ali je zasukao rukave da osjeti prvu bockavu sunčevu toplinu nadlačicama podlaktica. Sjedili su u tišini, baš kao i on sada. A tada je Peter,ne okrenuvši glavu da ga pogleđa, pružio ruku, te donjom, mekanom stranompodlaktice prekrio Henryjevu ruku, oprezno kao da je svaki pokret dionekakva obreda ili potvrde, isprepleo prste s njegovima, pa su im se dlanovispojili, meso na meso. Henry je zapamtio taj trenutak i pamtit će ga sve dosmrti. Doživio je ekstazu, iznenada spoznao radost, buđenje čiste,nepomućene sreće, koja je, usprkos valovima uzbuđenja, bila paradoksalnočvrsto povezana s ispunjenjem i smirenjem. U tom trenutku kao da je sve štose dogodilo u njegovu životu — posao, bolest, dolazak u Toynton Grange -neizbježno vodilo k toj ljubavi. Sve je vodilo k njoj - uspjeh, neuspjeh, bol,razočaranje - i ona je sve opravdavala. Još nikada nije bio toliko svjestandrugog tijela, bila na tankom ručnom zglobu, labirinta plavih vena, tik donjega, krvi što je kolala u skladu s njegovom, nježne, nevjerojatno meke kožepodlaktice, kostiju dječačkih prstiju što su tako povjerljivo dodirivali

njegove. U usporedbi s intimnošću tog prvog dodira svi njegovi dotadašnjiputeni doživljaji postali su lažni. Sjedili su u tišini, neizmjerno dugo, sve dokse nisu pogledali u oči, najprije ozbiljno, a zatim smiješeći se.

Sada se pitao kako je mogao tako potcijeniti Wilfreda. Sretan i siguran uljubav, priznatu i uzvraćenu, primao je Wilfredove aluzije i opomene — kadbi mu doprle do svijesti — sa sućutnim prezirom smatrajući ih nevažnim ineopasnim poput brbljarija plašljiva, nesposobna nastavnika koji opsesivnoupozorava dječake na neprirodne poroke.

— Lijepo je od tebe što Peteru posvećuješ toliko vremena, ali nesmijemo zaboraviti da smo mi u Toynton Grangeu jedna obitelj. I drugi bihtjeli da i njima posvetiš malo pažnje. Nije možda ni plemenito ni mudropokazivati pretjeranu sklonost prema jednoj osobi. Čini mi se da se Ursula iJennie, pa i jadni Georgie, katkada osjećaju zanemareni.

Henry ga gotovo i nije slušao, a nije se ni potrudio da mu odgovori.— Henry, Dot mi kaže da zaključavaš vrata kad daješ Peteru satove.

Volio bih da to ne činiš. Jedno od naših pravila jest da se vrata nikada nezaključavaju. Kad bi nekome od vas iznenada zatrebala liječnička pomoć,bilo bi vrlo opasno.

Henry je nastavio zaključavati vrata i uvijek je nosio ključ sa sobom. Oni Peter kao da su bili jedini ljudi u Toynton Grangeu. Ležeći noću u krevetu,počeo je snovati planove i sanjati, najprije oprezno, a zatim s euforičnomnadom. Predao se i suviše rano, i suviše lako. Pred njim je još bila nekakvabudućnost. Majka nije gotovo ni posjećivala Petera, a rijetko je i pisala.Zašto njih dvojica ne bi napustili Toynton Grange i živjeli zajedno? Imao jemirovinu i nešto kapitala. Mogao bi kupiti kućicu, možda u Oxfordu iliCambridgeu, te je adaptirati za invalidska kolica. Kad se Peter upiše nafakultet, trebat će mu dom. Pravio je kalkulacije, pisao direktoru svojebanke, planirao organizaciju zajedničkog života kako bi mogao predočitiPeteru konačni plan u svoj njegovoj razboritosti i ljepoti. Bio je svjestan iopasnosti. Njegovo će se stanje pogoršati, a Peterovo, bude li imao sreće,moglo se čak malo poboljšati. Neće smjeti dopustiti da padne malome nateret. Otac Baddeley spomenuo mu je Petera samo jedanput. Donio je uToynton Grange knjigu iz koje je Henry kanio odabrati odlomak za vježbanjekratkog sastava.

Na odlasku mu je rekao, blago i, kao i uvijek, ne plašeći se istine: -

Tvoja je bolest progresivna, Peterova nije. Jednoga dana morat će se snaćibez tebe. Zapamti to, sinko. — U redu, zapamtit će.

Početkom kolovoza gospođa Bonnington došla je po sina da ga odvedekući na četrnaest dana. Rekla je da ga vodi na praznike.

— Nemoj pisati - rekao mu je Henry. - Nikada ne očekujem ništa dobro upismu. Ponovno ću te vidjeti za dva tjedna.

Ali Peter se nije vratio. Jedne večeri, uoči dana kad se Peter trebaovratiti, Wilfred je objavio novost, brižljivo izbjegavajući Henryjev pogled.

— Bit će vam drago zbog Petera kad čujete da mu je gospođa Bonningtonnašla mjesto bliže svom domu, pa se Peter više neće vratiti k nama. Nada seda će se ubrzo ponovno udati. Ona i njezin budući muž žele češće posjećivatiPetera. Povremeno će moći dolaziti k njima na vikende. U novom domupobrinut će se da Peter nastavi školovanje. Svi ste s njim marljivo radili.Znam da će vam biti drago kad čujete da vaš trud nije bio uzaludan.

Morao je Wilfredu priznati da je sve vrlo mudro isplanirao. Zacijelo jebilo diskretnih telefonskih poziva i pisama majci, pregovora s novim domom.Peter je zacijelo tjednima bio na listi čekanja, možda i mjesecima. Henry jemogao zamisliti riječi što ih je Wilfred upotrijebio: — Nezdravi interesi,neprirodna skonost, pretjerani rad, duševni i psihički pritisak.

Gotovo nitko u Toynton Grange nije poslije razgovarao s njim o Peterovupremještaju. Nisu se htjeli zaraziti njegovom boli.

— Svima će nam nedostajati - rekla je Grace Willison, skupivši se odpogleda njegovih ljutih očiju. — Ali njegova majka... Prirodno je da ga želi usvojoj blizini.

— Naravno. Moramo se svakako pokoriti svetim pravima majčinstva.Za tjedan dana zaboravili su Petera i vratili se svojim starim zanimanjima,

ležerno poput djece kad odbace neželjene igračke što su ih dobili za Božić.Holroyd je demontirao svoje aparate i nekamo ih otpremio.

— Neka ti to bude dobra pouka, dragi moj Henry. Nemoj imatipovjerenja u lijepe dječake. Ta nisu ga silom odvukli u novi dom.

— Možda i jesu.— Ma hajde! Dječak je praktički punoljetan. Ima i glavu i jezik. Može

pisati. Moramo se suočiti s činjenicom da ga naše društvo nije očaralo onakokako smo zamišljali. Peter je poslušan. Nije se bunio kad su ga ovdjeistovarili, a uvjeren sam da nije prigovarao ni kad su ga odvukli odavde.

Henry je nagonski uhvatio za ruku oca Baddeleya koji je upravo prolazio.— Jeste li i vi doprinijeli toj pobjedi morala i majčinstva?Otac Baddeley samo je odmahnuo glavom. Bila je to gotovo

nezamjetljiva gesta. Zaustio je kao da kani nešto reći, a zatim je samo stisnuoHenryjevo rame i produžio, iznimno u neprilici, bez riječi utjehe. No Henry jeosjetio kako u njemu kipi bijes i raste mržnja prema Michaelu kao premanikom drugom u Toynton Grangeu. Prema Michaelu koji se mogao služitisvojim nogama i glasom, kojega srdžba nije preobrazila u drhtavu, slinavubudalu, koji je nedvojbeno mogao spriječiti tu strahotu da ga nije zakočilaplašljivost, strah i odbojnost prema puti, kojemu nije bilo mjesta u ToyntonGrangeu jer nije mogao afirmirati ljubav.

Nije dobio nikakvo pismo. Ponižavao se podmićujući Philbyja koji sebrinuo za poštu. Opsjednut paranojom, počeo je vjerovati da Wilfredpresreće njegova pisma. Sam nije pisao nikakva pisma, premda se cijelogdana pitao bi li pisao Peteru ili ne bi. Međutim, šest tjedana poslije Peterovaodlaska gospođa Bonnington javila je Wilfredu da je Peter umro od upalepluća. Henry je znao da se to moglo dogoditi bilo gdje i bilo kada. To nijemoralo značiti da je medicinska njega u novom domu bila slabija nego uToynton Grangeu. Peter je uvijek bio posebno izložen takvim opasnostima,No u dubini duše Henry je znao da je on mogao spasiti Petera. Podmuklopremjestivši Petera u novi dom, Wilfred ga je ubio.

No Peterov ubojica i dalje se mirno bavio svojim poslom,samozadovoljno se smješkao, prenemagao se i omatao ogrtačem kako bi sesačuvao od zaraze ljudskim osjećajima, samodopadno razgledao uništeneobjekte svog dobročinstva. Je li se Henryju činilo da ga se Wilfred počeobojati? Sada su rijetko razgovarali. Po prirodi usamljenik, Henry je postaojoš mrzovoljniji poslije Peterove smrti. Uglavnom je izlazio iz sobe samo udoba obroka. Ostalo vrijeme provodio je gledajući pusti rt, mučen smrtnomdosadom. Nije ništa radio ni čitao. Znao je da mrzi više iz principa negoemotivno. Ljubav, radost, gnjev, pa i tuga bili su prejaki osjećaji za njegovuoslabljenu ličnost. Mogao je osjećati još samo blijede sjenke tih emocija. Nomržnja je poput latentne groznice drijemala u njegovoj krvi, a katkada bi serazbuktala do delirija. Upravo ga je u takvom raspoloženju jednom u dvorištuzatekao Holroyd. Dovezao se i stao tik do Henryja da mu nešto prišapne.Holroydova usta, ružičasta i izrazita poput djevojačkih, pomalo nalik na ranu

među glomaznim plavim čeljustima, stegnula su se da izbace otrov. Još je unosnicama osjećao Holroydov kiselkasti dah.

— Čuo sam nešto zanimljivo o našem dragom Wilfredu. Saznat ćeš svejednog dana, a u međuvremenu mi oprosti što ću još malo sam uživati u tojtajni. Otkrit ću ti je u pravom trenutku. Čovjek uvijek teži zanajdramatičnijim učinkom. - Zar ih je na to svela mržnja i dosada, pitao seHenry, da poput dva đačića jedan drugome došaptavaju tajne i sitničavo kujuosvetu i izdaju.

Pogledao je kroz visok, zakrivljeni prozor prema zapadu, prema hrptu rta.Spuštao se mrak. Negdje daleko nemirna plima ispirala je stijene, stijenezauvijek oprane od Holroydove krvi. Nije ostalo ni krpice njegove odjeće zakoju bi se mogao prilijepiti lupar. Holroydove mrtve ruke, nalik na lelujavumorsku travu, tromo su se gibale na valovima plime, oči pune pijeskaokrenute prema gore, prma galebovima koji su se obrušavali. Kako li sezvala ona pjesma Walta Whitmana što ju je Holroyd pročitao za večeromuoči dana svoje smrti?

»Priđi moćna spasiteljice,Kada je tako, kad si ih uzela,ja radosno pjevam mrtvima,Izgubljenim u ljubljenom uzbibanom oceanu tvom,Oplakanim u poplavi blaženstva tvog, o smrti.

Noć u tišini pod zvijezdama mnogim,Obala oceana i promukli šapat valačije glasove poznajem,A duša okrenuta tebi, o silna i dobro zastrta smrti,Dok tijelo se zahvalno privija uz tebe.«

Zašto je odabrao baš tu pjesmu, tako sentimentalno rezigniranu, takostranu Holroydovu borbenom, nepopustljivom duhu, a ipak tako proročanskiprimjerenu? Je li im htio podsvjesno reći da zna što se mora dogoditi, da toprihvaća i pozdravlja? Peter i Holroyd. Holroyd i Baddeley. A sada je iz

Baddeleyeve prošlosti došao taj njegov prijatelj policajac. Zašto i zbog čega?Možda će nešto doznati kad poslije večere odu k Juliusu na piće. A iDalgliesh, naravno. »Nema te vještine da s lica nekom duša se pročita.«

No Duncan nije imao pravo. Bilo je vještine, itekako, a commanderLondonske policije bio je u tom pogledu iskusniji od njih. Pa ako je zatodošao, mogao bi početi već poslije večere. Večeras će on, Henry, večerati usvojoj sobi. Philby će mu na poziv donijeti poslužavnik s večerom i tresnutiga gunđajući na stol ispred njega. Od Philbyja nije mogao kupiti uljudnost, alije mogao kupiti gotovo sve ostalo, pomislio je likujući.

3

»Moje tijelo je moj zatvor; i poštivat ću zakon, pa nikada neću pobjeći izzatvora; neću požurivati svoju smrt trapljenjem ovoga tijela i gladovanjem.No sprže li taj zatvor neprekidne groznice, ili ga smrve neprekidne tuge, hoćeli itko ljubiti tlo na kojem je stajao taj zatvor i poželjeti da ostane na njemuumjesto da pođe kući?«

Donne bi se još nekako mogao podnijeti uz ovčetinu, razmišljao jeDalgliesh, ali domaće vino nipošto. Ni jelo ni vino nisu bili neukusni. Pirjanas crvenim lukom, krumpirom i mrkvom, začinjena travama, ovčetina je bilaneočekivano ukusna, premda malo masna. Bazgovo vino nostalgično ga jepodsjetilo na službene posjete gostoljubivim bolesnim župljanima, u koje jeišao s ocem. Međutim, jedno s drugim bilo je neprobavljivo. Posegnuo je zavrčem vode.

Nasuprot njemu sjedila je Millicent Hammitt, četvrtasta plosnata licaublažena svjetlom svijeće. Prodoran miris laka koji je prodirao do njega izkrute, nakovrčane prosijede kose objašnjavao je njezinu popodnevnuodsutnost. Svi su bili prisutni osim Hewsonovih, koji su vjerojatno večerali usvojoj kući, te Henryja Carwardinea. Za drugim krajem stola, malo podaljeod ostalih, sjedio je Albert Philby, kaliban u smeđoj redovničkoj haljini,napola zgrbljen nad svojim jelom. Glasno je mljackao, kidao kruh ukomadiće i njima žustro mazao tanjur. Svim pacijentima pomagali su pri jelu.Susprežući gadljivost, Dalgliesh se nastojao oglušiti o prigušeno slinjenje,odsječno zveckanje žlica po tanjurima, iznenadno povraćanje koje supokušavali nenametljivo obuzdati.

»Ako se u miru digneš od ovoga stola, možeš u miru napustiti ovaj svijet.I mir će vladati za ovim stolom ako vaše želje budu pobožne, a duhzadovoljan...«

Wilfred je stajao pred pultom za čitanje na čelu stola. S jedne i druge

strane gorjela je po jedna svijeća u metalnom svijećnjaku. Jeoffrey se naduood jela i udobno se smotao do njegovih nogu. Wilfred je imao ugodan glas iznao se njime koristiti. Promašeni glumac? Ili glumac koji je pronašao svojupozornicu i igra na njoj, pa od opijenosti ne zapaža sve malobrojniju publiku,ne osjeća da sve dublje ponire u san? Opsesivni neurotičar? Ili čovjeksavršeno uravnotežen i siguran u sebe?

Svijeće na stolu odjednom su zatreperile i zapištale. Dalgliesh je začuotiho cviljenje kotača, lagani udarac metala o drvo. Vrata su se polakootvorila. Wilfred je zapeo, a zatim zanijemio. Jedna je žlica zazveketala natanjuru. Iz sjene su se pojavila kolica i u njima čovjek pognute glave, omotandebelim vunenim ogrtačem. Gospođica Willison tiho je zastenjala i prekrižilase. Ursula Hollis glasno je uzdahnula. Nitko nije rekao ni riječi. JenniePegram je odjednom vrisnula prodornim glasom nalik na zvuk limenezviždaljke. Taj je zvuk bio tako nestvaran da je Dot Moxon naglo okrenulaglavu kao da ne zna točno odakle taj zvuk dolazi. Vrisak je prešao u hihot, atada je djevojka dlanom prekrila usta.

— Mislila sam da je to Victor! - rekla je. — To je Victorov ogrtač.Nitko se drugi nije ni pomakao ni progovorio. Dalgliesh je pogledom

preletio stol i oči mu se zamišljeno zaustaviše na Dennisu Lerneru. Lice muse preobrazilo u masku strave koja se polako pretvorila u olakšanje, a zatimkao da se objesilo i izobličilo, te poprimilo izgled amorfne i zamrljane slike.Carwardine se dovezao u kolicima do stola. S mukom je pokušavaoprogovoriti. Kapljica sline na njegovoj bradi zasvjetlucala je poput žutogdragulja na svjetlu svijeće.

— Mislio sam da bih vam se mogao priključiti uz kavu - izustio jenapokon visokim, jedva razumljivim glasom. — Bilo bi nepristojno da seisključim jz društva već prve večeri boravka našeg gosta.

— I baš u tom ogrtaču?— oštro će Dot Moxon.— Visio je u kancelariji, a bilo mi je hladno. Budući da toliko toga

dijelimo, moramo li isključiti mrtve?— Smijem li vas podsjetiti na naša pravila? — obrati im se Wilfred.Okrenuli su se prema njemu poput poslušne djece. Pričekao je da

ponovno počnu jesti. Ruke kojima je uhvatio za pult bile su mirne, a lijepiglas savršeno obuzdan.

»Kad si usidren i u bezvjetrini, kad ti je Bog dahom života produžio put

ili te izdahom smrti doveo u luku, možeš otići u miru...«

4

Poslije pola devet Dalgliesh se uputio prema kući Juliusa Courta gurajućiu kolicima Henryja Carwardinea, nimalo lak zadatak za čovjeka koji se tekpočeo oporavljati poslije bolesti. Premda mršav, Carwardine je začudo biovrlo težak, a krivudava kamenita staza prilično strma. Dalgliesh mu nije htiopredložiti da ga poveze autom, jer bi unošenje kroz uska vrata moglo biti jošbolnije i ponižavajuće za njegova suputnika nego invalidska kolica na koja senavikao. Anstey je prolazio predvorjem kad su odlazili. Pridržao im je vrata isavjetovao Dalglieshu kako će spustiti kolica niz rampu, ali mu nije nipokušao pomoći, niti mu je ponudio da preveze Carwardinea kombijem zabolesnike. Dalgliesh se pitao nije li mu se samo učinilo da je u Ansteyevupozdravu otkrio prizvuk neodobravanja.

Prvi dio puta nisu razgovarali. Carwardine je među koljena smjestio teškudžepnu svjetiljku i pokušao usmjeriti snop svjetla na puteljak. U svjetlosnomkrugu, koji se vrtio i trzao ispred njih kad god bi kolica poskočila, jasno serazabirao tajanstveni noćni svijet, džbunje uz puteljak i životinje što bi utrenu nestale u tami. Donekle ošamućen od umora, Dalgliesh se osjećao kaoodrezan od fizičke okoline. Dvije debele gumene ručke bile su klizave ilabave te su se okretale pod njegovim rukama, kao da nemaju nikakve veze skolicima, i to mu je išlo na živce. Kotači su neprekidno poskakivali nakamenju i pukotinama. Noć je bila tiha i topla za jesen, a zrak je bio prožetteškim mirisom trave i kasnog ljetnog cvijeća. Niski oblaci zastrli suzvijezde, pa su odmicali u gotovo potpunoj tami prema sve glasnijem mrmorumora i četiri osvijetljena pravokutnika »Kuće Toynton«. Kad su se dovoljnopribližili, te u najvećem pravokutniku raspoznali stražnja kućna vrata,Dalgliesh je rekao, prepustivši se trenutačnom porivu:

— Našao sam prilično neugodno anonimno pismo u pisaćem stolu ocaBaddeleya. Netko iz Toynton Grangea očito ga nije volio. Pitam se da li je

pisac bio osobno kivan na njega i da li je možda još netko primio sličnopismo.

Carwardine ga iskosa pogleda. Gledano odozgo, lice mu je izgledalonekako neobično skraćeno, nos nalik na koštani izbojak, a čeljust obješenakao u marionete ispod bezobličnih usta.

— Ja sam ga dobio prije desetak mjeseci. Našao sam ga u knjizi izbiblioteke. Odonda više nisam dobio ni jedno, a ne znam da li ga je još netkodobio. O takvim se stvarima ne priča, iako mislim da bi se vijest o tomeproširila kad bi problem poprimio endemske razmjere. Moje je pismo bilouobičajeno smeće. Anonimni pisac predlagao mi je nekakve akrobatskemetode seksualnog samozadovoljavanja pretpostavljajući da sam fizički jošdovoljno jak da ih primijenim. Smatrao je želju za zadovoljavanjem gotovomčinjenicom.

— Znači, bilo je prije opsceno nego uvredljivo?— Da, opsceno u smislu da je htio prije pobuditi gađenje nego zavesti i

pokvariti.— Imate li pojma tko je to mogao biti?— Bilo je natipkano na papiru s glavom Toynton Grangea i na staroj

»remingtonki«, kojom se uglavnom koristi Grace Willison kad šaljetromjesečni bilten. Ona mi se čini najvjerojatnijim kandidatom. Ursula Hollisnije; ona je došla tek dva mjeseca kasnije. A ne šalju li obično takva pismapoštovane ostarije usidjelice?

— U ovom slučaju sumnjam.— U redu... priznajem da ste mnogo iskusniji kad je posrijedi opscenost.— Jeste li ikome to ispričali?— Samo Juliusu. Savjetovao mi je da nikome ništa ne kažem i predložio

da poderem pismo i bacim ga u WC. Budući da se taj savjet podudarao smojom željom, prihvatio sam ga. Kako rekoh, nisam više primio nijednotakvo pismo. Vjerojatno takva zabava gubi čar ako žrtva ni jednim znakom nepokaže da je to uzrujava.

— Je li to mogao biti Holroyd?— Nije to zapravo bio njegov stil. Victor je znao biti ujedljiv, ali ne baš

na takav način, rekao bih. Njegovo je oružje bila riječ, ali ne pisana. Nisammu osobno toliko zamjerao koliko drugi. Prije bi se moglo reći da je zadavaoudarce poput nesretna djeteta. U njemu je bilo više osobne gorčine nego

prave pakosti. Doduše, tjedan dana prije smrti dodao je ponešto djetinjastkodicil svojoj oporuci; svjedoci su bili Philby i Juliusova domaćica, gospođaReynolds. No dodao ga je vjerojatno zato što je odlučio umrijeti, pa nas ježelio rasteretiti obaveze da ga zadržimo u lijepom sjećanju.

— Vi, znači, smatrate da se ubio?— Naravno. Kao i svi ostali. Kako bi se to inače moglo dogoditi? To je

najvjerojatnija pretpostavka. Ili je bilo samoubojstvo ili ubojstvo.Bilo je to prvi put da je netko iz Toynton Grangea spomenuo tu zloslutnu

riječ. Izgovorena Carwardineovim afektiranim, prilično visokim glasom,doimala se nedolično poput bogohuljenja na usnama opatice.

— Ili su kočnice na kolicima bile neispravne - reče Dalgliesh.— S obzirom na okolnosti, to bi za mene bilo isto što i ubojstvo.Na trenutak su zašutjeli. Kolica su naglo poskočila prelazeći preko

jednog kamena, i snop svjetla je u širokom luku zaparao nebo poputminijaturnog reflektora. Carwardine je smirio svjetiljku i rekao: - Philby jepodmazao i pregledao kočnice u osam i pedeset, večer prije Holroydovesmrti. Bio sam u to vrijeme u radionici i zabavljao se glinom za modeliranje.Vidio sam ga. Ubrzo zatim izišao je iz radionice, a ja sam se ondje zadržaootprilike do deset sati.

— Jeste li to ispričali policiji?— Jesam, jer su me pitali. Raspitivali su se, bezuspješno se trudeći da

budu taktični, gdje sam proveo tu večer i jesam li dirao Holroydova kolicaposlije Philbyjeva odlaska. Naivno pitanje, jer ne bih priznao tu činjenicu dasam ih i dirao. Ispitivali su i Philbyja, ali ne u mojoj prisutnosti. Siguran samda je potvrdio moju priču. Imam ambivalentan stav prema policiji;ograničavam se striktno samo na odgovore na njihova pitanja, ali polazim odpretpostavke da, općenito govoreći, imaju pravo na istinu.

Stigli su na odredište. Svjetlo je prodiralo kroz stražnja vrata, i JuliusCourt, tamna silueta, izišao je da ih dočeka. Preuzeo je kolica od Dalgliesha istao ih gurati kamenim hodnikom koji je vodio u dnevni boravak. Dalglieshje u prolazu stigao baciti pogled kroz otvorena vrata i vidjeti zidove obloženeborovinom, crvene pločice na podu i blistavi krom Juliusove kuhinje, kuhinjeodveć nalik na njegovu, u kojoj je njegova domaćica, koju je previše plaćao ipremalo iskorištavao da bi ublažio osjećaj krivnje što ju je uopće zaposlio,povremeno pokušavala zadovoljiti njegov pretjerano izbirljiv ukus.

Dnevni boravak zauzimao je cijelo prizemlje u prednjem dijelu kuće.Očito su tu prvobitno bile dvije kuće. Vatra od naplavljenog drvlja pucketalaje u otvorenom kaminu, premda su oba prozora bila širom otvorena. Kamenizidovi vibrirali su od udaraca valova. Dalgliesh je osjećao da je rub liticeblizu, ali nije znao točno koliko blizu, i ta ga je pomisao smetala.

— Udaljeni smo šest metara — reče Julius kao da mu čita misli - odlitice koja se ruši četrnaest metara do stijena na obali. Ispred kuće je kamenodvorište s niskom zidanom ogradom, pa možemo kasnije sjesti tamo ako nebude hladno. Što želite popiti, nešto žestoko ili vino? Znam da Henry radopije crno vino.

— Crno, molim.Dalgliesh nije požalio izbor kad je ugledao etikete na tri boce što su

stajale na niskom stoliću ispred kamina. Dvije su već bile otvorene. Začudiose što Court nudi vino takve kvalitete slučajnim gostima. Dok je domaćindonosio čaše, Dalgliesh je prošetao sobom. Bilo je tu predmeta na kojima bimogao pozavidjeti Juliusu da mu je bilo do procjenjivanja osobne imovine.Oči su mu zasjale dok je promatrao prekrasni sunderlandski keramički vrč sprizorima trafalgarske bitke, tri rane staffordshirske figurice na kamenomokviru kamina, nekoliko zgodnih marina na najduljem zidu. Iznad vrata, kojasu vodila na rub litice, bio je montiran prekrasno izrezbaren hrastov lik, ukrass pramca broda; dva kerubina podupirala su galion sa štitom na kljunupovezan sa dva komplicirana mornarska čvora.

— Izradio ga je otprilike 1660. Grinling Gibbons — dobaci Juliuszapazivši njegovo zanimanje — navodno za Jacoba Courta, ovdašnjegkrijumčara. Koliko sam mogao ustanoviti, uopće nije moj predak. Šteta. Ovoje vjerojatno najstariji poznati ukras trgovačkog broda. U muzeju uGreenwichu smatraju da imaju stariji ukras, ali ja mislim da je moj primjerakipak nekoliko godina stariji.

U drugom kraju sobe svjetlucalo je na postolju mramorno poprsje krilatogdjeteta koje je u debeloj ručici držalo kitu ružinih pupoljaka i đurđica.Mramor je bio boje bijele kave osim svijetloružičastih kapaka sklopljenihočiju. Ruke bez žila držale su cvijeće u okomitom položaju, u prirodnoj pozisvakog djeteta; dječakove usne bile su malo rastavljene u mirnom itajanstvenom osmijehu. Dalgliesh je pružio prst i nježno ga pogladio poobrazu; kao da je osjetio toplinu pod dodirom. Julius mu je prišao noseći

čaše.— Sviđa vam ss moja mramorna bista? - upita Julius.— To je spomenik, naravno, iz sedamnaestog ili s početka osamnaestog

stoljeća u Berninijevu stilu. Henryju bi se vjerojatno više svidio da jeoriginalni Bernini.

— Ne bi mi se više svidio — uzvikne Henry. - Rekao sam da bih ga biospreman više platiti.

Dalgliesh i Court vratili su se do kamina i sjeli. Noć je očito bilaodređena za dugu sjedjeljku uz piće. Dalglieshov pogled lutao je sobom. Nijebilo nikakvih upadljivih predmeta, nikakve svjesne želje za postizanjemoriginalnosti ili efekta. A ipak je tu bilo uloženo mnogo truda; svaka je stvarbila na mjestu. Julius ih je kupio, pomislio je, zato što su mu se sviđale, a nezato da smišljeno uloži novac ili iz opsesivne potrebe da poveća zbirku. NoDalgliesh je slutio da ti predmeti nisu slučajno otkriveni i jeftino kupljeni. Ipokućstvo je odavalo bogatstvo. Kožnata sofa i dva kožnata naslonjača svisokim naslonom bili su možda odveć raskošni za dimenzije i osnovnujednostavnost te prostorije, ali Julius ih je očito odabrao radi udobnosti. NoDalglieshu se - premda je prekorio sama sebe zbog puritanizma — ipak višesviđao topli, oskudno namješteni i otrcani dnevni boravak oca Baddelya.

Carwardine, koji je sjedio u kolicima i zurio u vatru iznad ruba čaše,iznenada je upitao: — Je li vas Baddeley upozorio na bizarnije manifestacijeWilfredova čovjekoljublja, ili ste došli ovamo bez određene namjere?

Dalgliesh je očekivao to pitanje. Naslutio je da obojicu više no slučajnozanima njegov odgovor.

— Otac Baddeley napisao mi je da bi me rado vidio. Došao sam ovamoprepustivši se trenutačnom porivu. Bio sam neko vrijeme u bolnici, pa sammislio kako bi bilo zgodno da se nekoliko dana oporavljam kod njega.

— Znam pogodnija mjesta za oporavak od »Kuće nade« — odvratiCarwardine — ako je iznutra onakva kakva je izvana. Jeste li ga dugopoznavali?

— Od djetinjstva; bio je kapelan moga oca. No posljednji put vidjeli smose, samo nakratko, dok sam još bio student.

— A sada ste, posve prirodno, pošto već cijelo desetljeće, a možda idulje, niste komunicirali, ucviljeni što je umro u krivom trenutku.

— I više nego što sam mislio — odgovori mirno Dalgliesh ne obazirući

se na provokaciju. - Rijetko smo se dopisivali. Samo smo slali jedandrugome čestike za Božić, ali on je, čini se, bio češće u mojim mislima odnekih ljudi koje sam svakodnevno viđao. Ne znam zašto nisam nikada stupios njim u vezu. Čovjek često traži izgovor u poslu. No, koliko ga se sjećam,nije mi posve jasno kako se uklopio u ovu sredinu.

— I nije se uklopio. Wilfred ga je zaposlio u jednoj od svojihortodoksnijih faza, vjerojatno je htio Toynton Grangeu pridati vjerski ugled.No posljednjih mjeseci osjetio sam da se njihov odnos ohladio. A ti, Henry?Otac Baddeley vjerojatno više nije znao hoće li Wilfred svećenika ili gurua.Wilfred napabirči malo filozofije, metafizike i religije, oduševi se time isagradi svoje carstvo snova u tehnikoloru. A zbog svega toga, kako ćete se isami uvjeriti ako ostanete dulje, ovdje nedostaje jedinstvenog duha. Ništa nemože više nauditi uspjehu. Uzmite moj klub u Londonu koji se posvetio samouživanju u dobrim jelima i pićima i isključivaju gnjavatora i pedera. Tonigdje ne piše, ali svi znamo na čemu smo. Ciljevi su jednostavni irazumljivi, a stoga i ostvarljivi. Ovdje ti jadnici ne znaju jesu li u domu,sanatoriju, komuni, hotelu, samostanu ili posebno otkačenoj ludnici.Povremeno čak organiziraju meditacije. Ćini mi se da je Wilfreda zgrabiozen.

— Smušen je — upadne Carwardine — ali tko od nas nije? U osnovi jedobar, dobronamjeran, potrošio je vlastito bogatstvo na Toynton Grange.Barem mu se to može priznati u današnje vrijeme nametljivog i sebičnogisticanja vlastitih interesa u kojem svatko izbjegava odgovomost i bilo kakvuosobnu žrtvu.

— On vam se sviđa? - upita Dalgliesh.Henry Carwardine odgovorio je iznenađujuće osorno: — Budući da me je

spasio od najstrašnije sudbine, zatočeništva u bolnici, i dao mi privatnu sobupo cijeni koju mogu platiti, dužnost mi je, da ga smatram simpatičnim.

Nastala je kratka, neugodna šutnja. Osjetivši je, Carwardine je dodao: -Najlošije u Toyntonu jest hrana, ali i tome se može doskočiti, makar seponekad osjećam kao proždrljivi školarac koji se gosti sam u sobi. No,barem ne moram slušati ostale supatnike kako čitaju svoje omiljene,popularne teološke bljuvotine i drugorazrednu englesku poeziju.

— Zacijelo je teško s osobljem — reče Dalgliesh. — Prema riječimagospode Hewson, Anstey se uglavnom oslanja na bivšeg kažnjenika i glavnu

sestru koja bi inače bila nezaposlena.Julius Court posegnuo je za bocom i ponovno im napunio čaše.— Draga Maggie, diskretna kao i uvijek - reče on. - Istina je da Philby,

domar, nema čistu prošlost. Nije baš reklama za Toynton, ali netko mora pratiposteljinu, klati piliće, čistiti zahode i obavljati sve druge poslove od kojihnaš osjetljivi Wilfred zazire. Osim toga, strastveno je odan Dot Moxon, štonju nedvojbeno čini sretnom. Budući da vam je Maggie već toliko togaizbrbljala, zašto ne biste doznali istinu i o Dot. Možda se sjećate togslučaja... Dot je ona ozloglašena medicinska sestra iz Gerijatrijske bolnice uNettingfieldu. Prije četiri godine udarila je jednu pacijenticu. Bio je to laganudarac, ali je starica pala udarivši glavom o noćni ormarić i zamalo umrla. Uizvještaju o istrazi moglo se između redaka pročitati da je ta starica bilasebična, teška ženetina pogana jezika, koja bi izazvala i sveticu. Njezinaobitelj nije htjela imati veze s njom — nisu je čak ni posjećivali — sve doknisu otkrili da bi pravednim gnjevom mogli postati popularni. Vrlo ispravno,nedvojbeno. Koliko god bili neugodni, pacijenti su nedodirljivi, i u našem jeinteresu da poštujemo to divno pravilo. Taj je događaj potaknuo ljude danapišu gomilu žalbi na tu bolnicu. Uslijedila je temeljita istraga o upravi,medicinskim uslugama, hrani, njezi, o svemu. Stoga nije bilo čudno što suotkrili mnogo toga što je trebalo istražiti. Poslije toga otpustili su dvabolničara, a Dot je otišla na vlastiti zahtjev. Istražna komisija izrazila ježaljenje što je Dot izgubila vlast nad sobom, ali ju je oslobodila sumnje da jebila namjerno okrutna. No više se ništa nije dalo ispraviti; nijedna je bolnicanije htjela. Osim sumnje da nije potpuno pouzdana u stresnim uvjetima rada,okrivljavali su je da je potaknula istragu koja nikome nije donijela dobro,nego je i dvojicu bolničara stajala radnog mjesta. Poslije je Wilfred pokušaostupiti s njom u vezu; pročitavši u novinama o istrazi, zaključio je da su bilinepravedni prema toj ženi. Trebalo mu je vremena da joj uđe u trag, ali jenaposljetku uspio i pozvao je da ovdje radi kao nekakva vrsta glavne sestre.Zapravo, kao i ostalo osoblje ona radi sve što je potrebno — od njegebolesnika do kuhanja. Njegovi motivi nisu bili potpuno nesebični. Nikadanije lako pronaći osoblje za takvu zabačenu specijalnu ustanovu kakva jeova, da ne govorimo o Wilfredovim neuobičajenim metodama. Kad bi izgubioDorothy Moxon, ne bi joj lako našao zamjenu.

— Sjećam se tog slučaja, ali ne i njezina lica — reče Dalgliesh. - No

poznata mi je ona mlada plavokosa djevojka. Jennie Pegram, nije li tako?Carwardine se zadovoljno i pomalo prezrivo nasmiješi.— Pretpostavljao sam da ćete pitati za nju. Wilfred bi trebao pronaći

način da je iskoristi za prikupljanje novaca, to bi joj se svidjelo. Nepoznajem nikoga tko tako dobro kao ona znade poprimiti izraz sjetne izbunjene, ali moralno čvrste patnice. Vrijedila bi Toynton Grangeu zlata kadbi se njezine sposobnosti pametno iskoristile.

Julius se nasmije.— Kao što vidite, Henry je ne voli. Ako vam je poznata, vjerojatno ste je

vidjeli na televiziji prije nekih osamnaest mjeseci. Mediji su se tog mjesecaokomili na britansku savjest zbog mladih kroničnih bolesnika, pa je producentposlao svoja potrčkala da potraže povoljnu žrtvu. Pronašli su Jennie. Već jebila dvanaest godina na njezi, na izvrsnoj njezi, na gerijatrijskom odjelu zatošto, čini mi se, nije bilo povoljnijeg mjesta za nju ili zato što joj se sviđalo dabude maza i pacijenata i posjetilaca, a možda i zato što je ta bolnica imalagrupnu psihoterapiju i prostorije za radnu terapiju, pa je Jennie moglaiskoristiti i te pogodnosti. Kako i sami možete pretpostaviti, televizija jedebelo iskoristila njezin slučaj. »Nesretna dvadesetpetogodišnja djevojkazatočena među starcima i samrtnicima; odvojena od zajednice, bespomoćna, ubeznadnoj situaciji.« Pred kamerom su je okružili najsenilnijimpacijenticama, i Jennie je veličanstveno odigrala svoju ulogu. Voditeljiemisije oštro su osudili Ministarstvo zdravlja, regionalnu bolničku upravu iupravu bolnice zbog nehumanosti. Kako se moglo i pretpostaviti, sljedećegdana došlo je u javnosti do provale negodovanja koje je trajalo sve do idućegprotestnog programa. Suosjećajna britanska javnost zahtijevala je da se zaJennie nađe pogodniji smještaj. Wilfred joj je pismeno ponudio mjesto uovom domu, Jennie ga je prihvatila i stigla prije četrnaest mjeseci. Nitkozapravo ne zna što ona o nama misli. Što bih sve dao da joj mogu zaviriti uglavu!

Dalgliesh se začudio da Juiius tako dobro poznaje pacijente u ToyntonGrangeu, ali nije više ništa pitao. Neprimjetno se povukao u sebe i pijuckaovino, slušajući s pola uha tih, nevezan razgovor dvojice muškaraca koji suimali zajedničke znance i interese, koji su jedan o drugome znali upravoonoliko koliko je bilo potrebno za stvaranje iluzije prijateljstva. Nije osjećaonikakvu želju da im se pridruži. Vino je bilo vrijedno šutnje. Bilo je to prvo

kvalitetno vino što ga je okusio otkako se razbolio. Ohrabrila ga je činjenicada u životu još ima užitaka koji čovjeka mogu obodriti. Trebala mu je cijelaminuta da shvati kako mu Julius nešto govori.

— Oprostite što sam im spomenuo da pišete pjesme. No nije mi baškrivo, jer taj slučaj dokazuje nešto što ćete i sami zapaziti. Iskorištavaju vas.Ne čine to namjerno, ali ne mogu se tome oduprijeti. Govore kako žele da ses njima postupa kao s običnim ljudima, ali postavljaju takve zahtjeve kakveobični ljudi ne bi ni u snu postavili, i ne možete ih, dakako, odbiti. Stoganemojte preoštro suditi o nama koji nismo toliko oduševljeni Toyntonom.

— Nama?— Mislim na malu skupinu zdravih, ili barem tjelesno zdravih, što ih je

Toynton Grange zarobio.— Ubrajate li se i vi među njih?— Oh, da! Tu i tamo pobjegnem u London ili u inozemstvo, pa se malo

otrgnem od čari. No zamislite Millicent, zarobljenu u toj kući zato što jojWilfred ne naplaćuje stanarinu. Ona se samo želi vratiti k stolovima za bridž icheltenhamskim kolačima. Zašto se ne vrati? Pa Maggie. Maggie bi rekla daželi samo malo života. Kao da to svi ne žele, malo života. Wilfred ju jepokušao zainteresirati za promatranje ptica. Sjećam se njezina odgovora.»Budem li morala gledati kako ti prokleti galebovi seru po toyntonskimstijena, skočit ću vrišteći u more.« Draga Maggie. Vrlo mi je draga kad jetrijezna. A Eric? Pa i on bi pobjegao kad bi imao hrabrosti. Briga za petpacijenata i nadziranje proizvodnje kreme za ruke i pudera nije baš posaodostojan liječnika opće medicine, a kamoli nekog s nesretnom sklonošćuprema djevojčicama. Tu je i Helen Rainer. Doduše, rekao bih da našazagonetna Helen ima elementarniji i opipljiviji razlog da ne ode. Ali, svi suoni žrtve dosade. A sada i ja vama dosađujem. Hoćete li slušati malo glazbe?Kad je Henry ovdje, obično slušamo ploče.

Dalglieshu bi bilo dovoljno crno vino bez glazbene ili govorne pratnje, alije zamijetio da Henry jedva čeka glazbu, kao što je i Julius vjerojatno jedvačekao da se pohvali vrhunskom kvalitetom svog stereouređaja. Julius jeprepustio Dalglieshu izbor, i on se odlučio za Vivaldija. Dok je ploča svirala,izišao je u mrak. Julius je pošao za njim. Stali su bez riječi do niskogkamenog zida blizu ruba litice. Ispod njih prostiralo se more, svjetlucavo,sablasno obasjano raspršenim, hladnim zvijezdama visoko na nebu.

Pretpostavljao je da je oseka, ali more mu se činilo vrlo blizu dok je skladnoudaralo o stjenovitu obalu, poput basa koji prati visoke, milozvučnekontrapunkte dalekih violina. Dalgliesh je bio gotovo uvjeren da osjeća pjenuna čelu, ali kad ga je opipao, shvatio je da je to samo varka zbogosvježavajućeg povjetarca.

Posrijedi su dva pisca anonimnih pisama, zaključio je, od kojih se samojedan iskreno pozabavio opscenim sadržajima. Sudeći po zbunjenosti GraceWillison i Carwardineovu zgražanju, bilo je očito da su oni primili posvedrugačija pisma od onoga što ga je pronašao u »Kući nade«, Bilo je teškovjerovati da bi dva pisca anonimnih pisama mogla u isto vrijeme biti na djeluu takvoj maloj zajednici. Vjerojatno je pismo upućeno ocu Baddeleyu bilopodmetnuto u pisaći stol poslije njegove smrti kako bi ga on, Dalgliesh,pronašao. Ako je njegova pretpostavka bila točna, onda ga je tamo stavionetko tko je znao barem za jedno od anonimnih pisama, tko je čuo da je bilonatipkano strojem i na papiru iz Toynton Grangea, premda ga zapravo nijevidio. Pismo upućeno Grace Willison bilo je natipkano na »imperijalki«, iGrace se povjerila samo Dot Moxon. Carwardineovo kao i Michaelovopismo bilo je natipkano na »remingtonki«, a Henry se povjerio JuliusuCourtu. Zaključak je bio jasan. No zar je čovjek Courtove inteligencijemogao očekivati da će takvim djetinjastim lukavstvom uspjeti prevaritiprofesionalnog detektiva ili čak oduševljenog amatera? S druge strane, je li todoista bilo lukavstvo? Dalgliesh je dopisnicu što ju je poslao ocu Baddeleyupotpisao samo inicijalima. Ako ju je našao netko nečiste savjesti dok jegrozničavo pretraživao pisaći stol, ta mu dopisnica nije mogla ništa reći osimčinjenice da otac Baddeley prvog listopada poslije podne očekuje posjetioca,vjerojatno bezazlenog poput svećenika ili starog župljanina. Ali, ako je otacBaddeley nekome povjerio da ima nešto na duši, taj netko je možda smatraoda bi trebalo izmisliti i podmetnuti lažni trag. Pismo je gotovo sigurno bilopodmetnuto u svećenikov pisaći stol neposredno prije Dalglieshova dolaska.Ako je Anstey govorio istinu izjavivši da je pregledao njegove dokumenteujutro poslije njegove smrti, nije mu moglo promaknuti anonimno pismo.

Usprkos svim tim složenim pretpostavkama i mogućnosti da je otacBaddeley doista primio anonimno pismo, Dalgliesh je sada bio uvjeren da gasvećenik nije pozvao zbog toga. Otac Baddeley bi lako i sam otkriopošiljaoca i riješio slučaj. Nije bio vičan svjetovnim problemima, ali nije bio

ni naivan. Za razliku od Daigliesha, vjerojatno se u svom zvanju manjesusretao sa spektakularnijim grijesima, ali to nije značilo da ih on ne shvaćaili da ne suosjeća s njihovim počiniteljima. U svakom slučaju, pitanje je da lisu takvi grijesi najštetniji. Poput svih župnika, otac Baddeley imao jenedvojbeno posla s obiljem jetkijih, sitnijih, podlijih prijestupa u svojnjihovoj tužnoj ali ograničenoj raznovrsnosti. Imao je i spremne odgovore,suosjećajne ali nepopustljive, izgovorene, sjećao se Dalgliesh s ironijom, smirnom arogancijom apsolutne sigurnosti. Ne, kad je otac Baddeley napisaoda želi njegov stručni savjet, on je upravo to i mislio: savjet koji je mogaodobiti samo od policijskog službenika, jer je smatrao da ne može sam riješitiproblem koji ga je mučio. A to svakako nije imalo veze s otkrivanjemzlobnog ali ne i osobito opakog pisca anonimnog pisma u maloj zajednici čijeje sve članove nedvojbeno vrlo dobro poznavao.

Pomisao da bi trebalo pokušati otkriti istinu ispunila je Dalglieshadubokom potištenošću. Došao je u Toynton Grange u posjet, kao privatnolice. Nije imao nikakvih službenih ovlaštenja, pa ni opreme. Mogao jerazvući sortiranje knjiga oca Baddeleya na tjedan dana, možda i više. Akakav bi izgovor da ostane mogao naći poslije? Nije otkrio ništa što biopravdalo pozivanje lokalne policije. Zar su neodređene sumnje ili slutnjenešto značile? Starac koji umire od srčane bolesti mirno doživljava konačni iočekivani napad u naslonjaču ispred kamina, poseže možda u posljednjemtrenutku svijesti za stolom, želi je opipati, stavlja je posljednji put prekosebe, tko zna zašto; možda mu ni samom nisu bili posve jasni razlozi - zbogutjehe, ohrabrenja, simbolike ili samo zbog potvrde svećeništva ili vjere.Svakome je moglo pasti na um desetak objašnjenja, jednostavnijih iuvjerljivijih od tajnog posjeta tobožnjeg grešnika i ubojice. Pa nestali dnevnik— tko bi ikada mogao dokazati da ga otac Baddeley nije sam uništio prijeodlaska u bolnicu? Obijena brava — ništa nije nedostajalo osim dnevnika i,koliko mu je bilo poznato, ništa vrijedno nije bilo ukradeno. U nedostatkudrugih dokaza, kako bi mogao opravdati službenu istragu zbog zametnutogključa i slomljene brave?

Ipak, otac Baddeley ga je zamolio da dode. Nešto mu je ležalo na duši.Uspije li - bez prevelikog angažmana, neugodnosti ili teškoća - za tjedan ilideset dana otkriti što je mučilo svećenika, onda će se prihvatiti tog posla.Barem je to dugovao starcu. Ali, tu će i stati. Sutra će službeno posjetiti

policiju i odvjetnika oca Baddeleya. Ako išta izađe na vidjelo, policija tomože srediti. On je završio policijski posao, i profesionalno i amaterski, isamo ga je nešto mnogo ozbiljnije od smrti jednog starog svećenika moglonatjerati da se predomisli.

5

Kad su se vratili u Toynton Grange odmah nakon ponoći, Carwardine jeosorno procijedio: — Nažalost, od vas se očekuje da mi pomognete leći.Lerner me obično vozi u »Kuću Toynton« i dolazi po mene u ponoć, alibudući da ste vi ovdje... Mi smo veliki izrabljivači u Toynton Grangeu, kakoje rekao Julius. Morao bih se i istuširati. Dennis je sutra ujutro slobodan, aPhilbyja ne podnosim. Moja je soba na prvom katu. Idemo dizalom.

Henry je znao da mu glas zvuči neljubazno, ali nagađao je da će takav tonnjegovu šutljivom pratiocu biti prihvatljiviji od poniznog ili samosažalnog.Zamijetio je da i Dalgliesh loše izgleda. Možda je njegova bolest bila teža nošto su mislili.

— Da smo popili još pola boce - mirno odgovori Daigliesh — vjerojatnobismo obojica trebali pomoć. No učinit ću sve što budem mogao. Pripišitemoju nespretnost neiskustvu i vinu.

No bio je začudo vrlo obziran i spretan, pa je brzo razodjenuo Henryja,pomogao mu da ode do nužnika i naposljetku ga odgurao na kolicima podtuš. Nije mu trebalo mnogo vremena da prouči napravu za dizanje i ostaluopremu i pametno ih iskoristi. Kad nije znao što treba učiniti, upitao biHenryja. Izgovorili su samo tih nekoliko kratkih, potrebnih rečenica. Henryjuse činilo da mu već dugo nitko nije pomogao s toliko obzira i pažnje. A tada,zamijetivši u kupaonskom zrcalu odraz zabrinutog, umornog lica svogapratioca, njegove tajanstvene tamne oči i upale obraze, iznenada je poželio daga nije zamolio za pomoć, da se samo neopran i odjeven skljokao na krevet,da nije morao osjetiti ponižavajući dodir tih spretnih ruku. UsprkosDalglieshovoj mirnoći, slutio je da mu svaki dodir njegova golog tijelapredstavlja samo neugodnu dužnost. Sam se pak iznenadio nelogičnom strahušto bi ga osjetio na svaki Dalglieshov dodir. Najradije bi bio zavikao: — Štoradite ovdje? Odlazite; ne uplećite se, ostavite nas na miru. - Poriv je bio

snažan, pa je gotovo povjerovao da je glasno izgovorio te riječi. A kad ga jenjegov privremeni bolničar udobno smjestio u krevet, naglo mu zaželio lakunoć i odmah izišao ne progovorivši više ni riječi, Henry je znao da jeDalgliesh tako postupio zato što ne bi mogao podnijeti ni najmanju riječzahvalnosti.

IV

ZLOKOBNA OBALA

1

Probudili su ga nešto prije sedam neugodni, poznati zvukovi —klokotanje u odvodnim cijevima, lupanje aparata, cviljenje invalidskih kolica,iznenadni užurbani koraci, izvještačeno vedri glasovi. Sav omamljen,govoreći sam sebi kako su kupaonice sada potrebne pacijentima, odlučno jezaklopio oči da ne gleda sumornu, bezličnu sobu i prisilio se da ponovnozaspi. Kad se jedan sat kasnije probudio iz nemirna sna, u dograđenoj zgradivladala je tišina. Kao kroz maglu sjetio se lika u smeđoj redovničkoj halji,koji mu je bio stavio šalicu čaja na noćni ormarić. Bio je hladan, sivkast,prošaran mlijekom. Navukao je kućni ogrtač i pošao u potragu zakupaonicom.

Kako je i očekivao, doručak su servirali u zajedničkoj blagovaonici. Noosam i trideset bilo je ili prerano ili prekasno za većinu stanovnika ToyntonGrangea. Kad je ušao, samo je Ursula Hollis doručkovala. Plaho mu jepoželjela dobro jutro, a zatim ponovno spustila oči na knjigu, nesigurnonaslonjenu na staklenku meda. Doručak je bio jednostavan, ali dostatan:zdjelica pekmeza od jabuka, domaći müsli koji se uglavnom sastojao odzobenih pahuljica, mekinja i ribanih jabuka, crni kruh i margarin, red kuhanihjaja, označenih imenom, svako u svojoj šalici. Ostala su još dva, hladna.Vjerojatno su sva bila skuhana ranije, a oni koji su htjeli topla jaja, morali suse potruditi da dođu na vrijeme. Dalgliesh je uzeo jaje na kojem je olovkombilo napisano njegovo ime. Na vrhu je bilo želatinozno, a pri dnu tvrdo. Biloje zacijelo potrebno perverzno kulinarsko umijeće, pomislio je, da bi se topostiglo.

Poslije doručka pošao je u potragu za Ansteyem da mu zahvali nagostoprimstvu te da ga upita treba li mu što iz Warehama. Odlučio je da dioposlijepodneva posveti kupovini kako bi se udobno smjestio u Michaelovojkućici. Premda se činilo da u zgradi nema nikoga, Dalgliesh je ubrzo našao

Ansteya s Dorothy Moxon u kancelariji. Sjedili su za stolom s otvorenomknjigom pred sobom. Kad je pokucao i ušao, oboje su u isto vrijeme podigliglave kao da ih je otkrio u zavjeri. Čini se da im je trebalo nekoliko sekundida shvate tko je. Ansteyev smiješak, kad se naposljetku ukazao, bio jeumiljat kao i uvijek, ali oči su mu bile zabrinute, a pitanja u vezi s udobnostigosta samo formalnost. Dalgliesh je osjetio da Anstey ne bi žalio za njegovimodlaskom. Anstey je sebe možda rado vidio u ulozi gostoljubivasrednjovjekovnog opata, koji uvijek rado dijeli kruh i pivo, ali zapravo čezneza gostoljubivošću bez gostiju. Rekao je da ne treba ništa iz Warehama iupitao Dalgliesha koliko kani ostati u »Kući nade«. Naravno, dodao je, nemanikakve žurbe. Njihov gost ne smije ni pomisliti da nekome smeta. Kad jeDalgliesh odgovorio da će ostati samo dok složi i spakuje knjige ocaBaddelya, bilo mu je teško sakriti olakšanje. Predložio je da mu pošaljePhilbyja s ambalažom, sanducima za pakiranje. Dorothy Moxon je šutjela. Idalje je netremice promatrala Dalgliesha kao da je odlučila da nijednimtreptajem sumornih očiju ne pokaže da je njegova prisutnost smeta i da seželi ponovno posvetiti glavnoj knjizi.

Odahnuo je kad se vratio u »Kuću nade«, kad je ponovno oćutio poznaticrkveni miris, i već se radovao dugoj istraživačkoj šetnji strmom obalomprije odlaska u Wareham. No nije još stigao ni izvaditi stvari iz kovčega iobuti čvrste cipele za pješačenje kad je začuo da se ispred zgrade zaustavioautobus za pacijente. Prišavši prozoru, ugledao je Philbyja kako istovarujeobećanu ambalažu. Podigao je sanduk na ramena i žustrim se koracima uspeokratkim puteljkom, pa nogom otvorio vrata, unoseći sa sobom jak zadahustajala znoja.

— Ima ih još straga - primijetio je otresito, spustivši sanduk Dalglieshupred noge.

Bio je to očito poziv da mu ih pomogne istovariti, i Dalgliesh ga jeprihvatio. Sada je prvi put vidio domara pri punom svjetlu, i slika mu se nijenimalo svidjela. Štoviše, u životu je upoznao malo ljudi koji su bili tolikofizički odbojni. Philby je bio jedva nešto viši od metar i pedeset, zdepast,kratkih i debelih ruku i nogu, blijedih i bezobličnih poput zguljenih debala.Glava mu je bila okrugla, a koža, premda je uglavnom bio na suncu i zraku,ružičasta, sjajna i posve glatka poput napuhnutog balona. Njegove oči bile bimnogo izrazitije na privlačnijem licu. Bile su malo kose s velikim crnoplavim

šarenicama. Rijetka crna kosa bila je začešljana preko zaobljene lubanje izavršavala je neurednim, masnim čupercima. Na nogama je imao sandale,desnu svezanu uzicom, a na tijelu prljave bijele hlačice, gotovo nedoličnokratke, te potkošulju zamrljanu znojem. Preko svega toga prebacio je smeđuredovničku halju, rastvorenu, koju je pridržavao samo konop oko pasa. Bezte neobične odjeće izgledao bi prljavo i sumnjivo, a u njoj se svakakodoimao mračno.

Budući da se nije pomakao da ode kad su istovarili sve sanduke,Dalgliesh je zaključio da očekuje napojnicu. Pruženi novčići kliznuli su udžep habita s prokušanom prefriganošću, ali bez riječi zahvale. Dalgliesh jesa zanimanjem ustanovio da usprkos skupom eksperimentu s domaćim jajimanisu izumrli svi ekonomski zakoni u tom utočištu bratske ljubavi, daleko odsvijeta. Philby je za oproštaj pakosno udario tri sanduka nogom kao da želipokazati da su kvalitetni i da je zaslužio napojnicu. Kad su na njegovorazočaranje ostali čitavi, još ih je jednom kiselo pogledao i otišao. Dalglieshse pitao gdje li je Anstey pronašao taj osebujni dodatak svom osoblju. Philbyje bio slika i prilika klasičnog silovatelja na uvjetnoj slobodi, ali možda je tobilo pretjerano i za jednog Wilfreda Ansteya.

I drugi pokušaj da se makne od kuće spriječio je posjetitelj. Ovaj put bilaje to Helen Rainer koja je kratki put od Toynton Grangea do »Kuće nade«prevalila biciklom, natovarenim njegovom posteljinom. Wilfred se bojao,objasnila mu je, da posteljina u »Kući riade« nije prozračena. Dalgliesh sezačudio što nije iskoristila priliku da dođe s Philbyjem autobusom. Nomožda joj se gadila njegova blizina, što bi bilo razumljivo. Ušla je tiho aližustro ne dajući mu previše do znanja da joj smeta, no jasno mu je pokazalakako nije došla da s njim razgovara jer je čekaju važnije dužnosti. Zajedno sustali namještati krevet. Sestra Rainer spretno je i stručno navlačila ipreklapala plahte, pa se Dalgliesh, zaostajući sekundu-dvije iza nje, osjećaosporim i nespretnim. Najprije su radili u tišini. Nije bio siguran je li došaopravi trenutak da je taktično upita kako je nastao nesporazum zbog kojegnitko nije došao posjetiti oca Baddeleya posljednje večeri njegova života.Boravak u bolnici zacijelo ga je zastrašio.

— Vjerojatno sam preosjetljiv — reče Dalgliesh upotrijebivši snagu volje- ali žao mi je što nitko nije bio s ocem Baddeleyem kad je umro ili ga baremposjetio kasnije te večeri da vidi je li s njim sve u redu.

S pravom bi mu mogla odgovoriti, pomislio je, da ta kritika, premdaposredna, nije umjesna jer dolazi od čovjeka koji gotovo trideset godina nijepokazao da mari za tog starca. Međutim, odgovorila mu je bez gorčine,gotovo nestrpljivo:

— Da, to nije bilo u redu. Medicinski se ne bi ništa promijenilo, ali dotog nesporazuma nije smjelo doći, netko od nas morao ga je posjetiti. Hoćeteli i treći pokrivač? Ako ga nećete, vratit ću ga u Toynton Grange, jer je naš.

— Dva će mi biti dosta. Što se zapravo dogodilo?— Ocu Baddeleyu? Umro je od akutnog miokarditisa.— Htio sam pitati kako je došlo do tog nesporazuma?— Kad je stigao iz bolnice, servirala sam mu za ručak hladno pile i

salatu, a zatim mu pomogla da prilegne poslije ručka. Počinak mu je biopotreban. Dot mu je poslije podne donijela čaj i pomogla mu da se opere.Odjenula mu je pidžamu. Tražio je da preko nje stavi reverendu. Neštoposlije pola sedam pripravila sam mu kajganu. Uporno je zahtijevao da ga tevečeri više nitko ne posjećuje osim, dakako, Grace Willison, ali ja sam murekla da će netko navratiti oko deset. To ga je, izgleda, potpuno zadovoljilo.Rekao je da će žaračem pokucati na zid ako mu ne bude dobro. Zatim samotišla u susjedstvo i zamolila Millicent da pripazi na njegov eventualni signal.Rekla je da će ga pogledati prije spavanja. Barem sam je tako razumjela.Očito je mislila da ćemo doći Eric ili ja. Kako rekoh, to se nije smjelodogoditi. Ja sam kriva. Eric nije kriv. Kao njegova bolničarka, morala sam sepobrinuti za njega i spremiti ga na spavanje.

— Kad je inzistirao na tome da bude sam — nastavio je Dalgliesh - jesteli dobili dojam da očekuje nekog posjetioca?

— A koga bi drugog mogao očekivati osim jadne Grace? Mislim da muje bilo dosta ljudi dok je bio u bolnici, pa je samo htio malo mira.

— A te večeri svi ste bili u Toynton Grangeu?— Svi osim Henryja koji se još nije bio vratio iz Londona. A gdje bismo

drugdje bili?— Tko mu je raspakirao kovčeg?— Ja. Primili su ga u bolnicu kao hitni slučaj, pa je imao malo stvari,

samo one koje smo našli pokraj njegova kreveta.— Njegovu Bibliju, molitvenik, njegov dnevnik?Bezizražajno ga je pogledala, a zatim se ponovno sagnula da poravna

pokrivač.— Da.— Što ste učinili s tim stvarima?— Ostavila sam ih na stoliću pokraj njegova naslonjača. Možda ih je

kasnije spremio.Znači, dnevnik je bio s ocem Baddeleyem u bolnici, pa je sve ažurno

zapisao. Ako Anstey nije lagao izjavivši da dnevnika nije bilo idućeg jutra,netko ga je uklonio u neko doba u tih dvanaest sati.

Pitao se kako da formulira iduće pitanje a da u njoj ne pobudi sumnju.— Možda ste ga zanemarili u životu — reče Dalgliesh naizgled nehajno -

ali ste se temeljito pobrinuli za njega poslije njegove smrti. Najprijekremiranje, a zatim ukop. Nije li to bilo malo pretjerano?

Na njegovo iznenađenje, iz nje je provalila bujica riječi kao da ju jepotaknuo da podijeli s njim opravdano ogorčenje: - Pa naravno da je bilopretjerano! I smiješno! Millicent je kriva. Ispričala je Wilfredu kako joj jeMichael često govorio da bi htio biti kremiran. Ne znam ni kada ni zašto.Premda su bili susjedi, nisu bili baš tako prisni. Ali, tako ona kaže. Wilfredje pak bio uvjeren da Michael želi pravi kršćanski sprovod, pa je jadnikdobio jedno i drugo. Zbog toga je bilo dodatnih teškoća i troškova, a prijavusmrti morao je uz Erica potpisati i doktor McKeith iz Warehama. A sva tagužva samo zato što je Wilfreda pekla savjest.

— Pekla savjest? Zbog čega?— Ah, ni zbog čega. Samo mi se činilo da Wilfred smatra kako je

Michael na neki način bio zanemaren... uobičajena grižnja savjestiožalošćenih. Hoće li vam ovaj jastuk biti dobar? Prilićno je kvrgav, a sudećipo vašem izgledu, mislim da vam ne bi škodio zdrav noćni san. Samo dođitegore u Grange ako vam nešto zatreba. Mlijeko nam ostavljaju kod vrata nagranici imanja. Naručila sam za vas pola litre mlijeka na dan. Ako vam je topreviše, u Grangeu ga uvijek možemo upotrijebiti. Imate li sve što vamtreba? .

Ne želeći se opirati njezinoj strogoj disciplini, Dalgliesh je samo pokornopotvrdio. Odrješitost sestre Rainer, njezina samouvjerenost i usredotočenostna posao kojim se bavila, pa i njezin ohrabrujući osmijeh na odlasku — svega je to svelo na status pacijenta. Kad je odgurala bicikl puteljkom i ponovnose popela na njega, Dalgliesh je imao osjećaj da ga je posjetila patronažna

sestra. No gledao ju je s više poštovanja. Kao da mu nije zamjerila napitanjima i bila je svakako vrlo susretljiva. Zašto, pitao se.

2

Jutro je bilo toplo i maglovito, a nebo zastrto niskim oblacima. Kad jeprešao dolinu i stao se s mukom uspinjati stjenovitim puteljkom, iz oblaka suse počele spuštati prve krupne kapi kiše. More je bilo mliječnoplavo, mutno itromo, a valovi istočkani kapima kiše i načičkani promjenljivim šaramaplutajuće pjene. Osjećao se dah jeseni kao da netko u daljini spaljuje lišće neodajući se ni oblačićem dima. Uski puteljak uspinjao se uz rub litice, častako blizu da je Dalgliesh na trenutak osjetio vrtoglavu opasnost, časkrivudajući prema unutrašnjosti između vjetrom raščerupanih nakupinabrončano-smeđe paprati i niskog grmlja kupine čije su crne bobe bile tvrde isuhe za razliku od sočnih plodova podalje od obale. Rt je bio ispresijecanniskim i polusrušenim suhozidovima te išaran malim vapnenim stijenama.Neke su od njih, poluzakopane, nesigurno stršale iz zemlje, kao da će sesvaki čas srušiti, nalik na ostatke porazbacanih nadgrobnih spomenika.

Dalgliesh je oprezno hodao. Bila mu je to prva šetnja u prirodi poslijebolesti. Zbog zahtjevnosti njegova posla šetnja mu je uvijek bila rijedak iposebni užitak. U početku se kretao malo nesigurno, opreznim koracimarekonvalescenta, ali ubrzo su osjetila i mišići ponovno otkrili poznate užitke,ne prihvaćajući ih neobuzdano i veselo, nego blago i spokojno kao stareznance: kratak metalni i hrapav pjev crnogrlih batića što su živahno lepršalioko kupina; osamljeni crnoglavi galeb na izboju stijene, nepomičan poputizrezbarenog lika na pramcu broda; buseni petrovaca sa svojim grimiznimštitastim cvatovima-, maslačci, jarkožuti vršci na izblijedjeloj jesenskoj travi.

Nakon deset minuta hoda puteljak se počeo blago spuštati sve dok senaposljetku nije ukrstio s uskim putom koji je vodio od ruba litice premaunutrašnjosti. Pet-šest metara pred morem prešao je na blago nagnutuvisoravan obraslu jarkozelenom travom i mahovinom. Potaknut sjećanjem,Dalgliesh je stao kao ukopan. Ovo je najvjerojatnije mjesto, pomislio je, na

kojem je Victor Holroyd rado sjedio, s kojeg se bacio u smrt. Načas jezažalio što mu se našlo na putu. Pomisao na nasilnu smrt iznenada seneugodno nametnula njegovu euforičnom raspoloženju. No mjesto jenedvojbeno bilo privlačno, osamljeno i zaštićeno od vjetra, prožeto osjećajemmira, nesigurnog mira za čovjeka prikovanog na invalidska kolica, jer je samosnaga kočnica održavala ravnotežu između života i smrti. No možda je i tobio dio privlačnosti. Možda je samo u toj ravnoteži, visoko iznad mora, natom samotnom potezu mahovine, frustrirani Holroyd, prikovan na kolica,mogao steći privid slobode, privid vlasti nad svojom sudbinom. Možda jeoduvijek kanio na tom mjestu potražiti konačni spas, pa je mjesec zamjesecom uporno tražio da ga doguraju tamo i čekao povoljnu priliku pazećida nitko u Toynton Grangeu ne posumnja u njegovu pravu namjeru. Dalglieshje nagonski stao istraživati tlo. Prošlo je više od tri tjedna od Holroydovesmrti, ali mu se činilo da još razabire u travi neznatna udubljenja od kotačapa i manje izrazite tragove što su ih ostavili policajci gazeći uokolo.

Prišao je rubu litice i pogleđao dolje. Ostao je bez daha od togveličanstvenog i zastrašujućeg pogleda. Stijene su se promijenile, i vapnenacje ustupio mjesto gotovo okomitom zidu crnkaste gline prošaranevapnenastim kamenom. Gotovo pedeset metara niže litica se spajala saširokim prirodnim nasipom od razlomljenih gromada, ploča i bezobličnihplavocrnih stijena koje su izgledale tako kao da ih je obalom bijesnorazbacala nečija divovska ruka. Bila je oseka, i kosa linija pjene tromo semicala među najudaljenijim stijenama. Dok je promatrao tu kaotičnu itjeskobnu kamenu i vodenu pustoš te pokušavao zamisliti kako je završioHolroydov pad, sunce se na mahove promaljalo iza oblaka, pa se suncemobasjani pojas pomicao rtom — osjećao je njegovu toplinu na zatiljku poputdodira ruke - pozlaćujući paprat, marmorirajući razbacano stijenje. No obalaje ostala u sjeni, sablasna i neprijazna. Dalgliesh je načas povjerovao dagleda nekakvu prokletu, zlokobnu obalu na kojoj nikada ne sja sunce.

Dalgliesh se bio uputio prema crnoj kuli označenoj na crtežu ocaBaddeleya, ne toliko iz znatiželje koliko iz potrebe da odredi cilj svoješetnje. Još obuzet mislima o Hoiroydovoj smrti, stigao je do kule gotovoneočekivano. Bila je to nezgrapna, zastrašujuća, apsurdna građevina, kružnado dvije trećine visine, pokrivena osmerokutnom kupolom, nalik na soljenku,s osam uskih prozora s čijih se stakala odražavalo svjetlo na sve strane

svijeta, pa je kula donekle podsjećala na svjetionik. Sa zanimanjem ju jeobišao dotičući crni zid. Bila je sagrađena od vapnenastih blokova obloženihcrnim škriljevcem koji se na suncu presijavao poput ulaštenog crnog jantara.Mjestimice se škriljevac odljuštio, pa je površina na tim mjestima bilašarena; crne sedefaste ljuske bile su razasute uz podnožje zida i svjetlucale utravi. Na sjevernoj strani, zaklonjenoj od mora, izrastao je splet biljaka, kaoda je netko jednom pokušao na tom mjestu uzgojiti mali vrt. Od njega nijeostalo ništa osim nepravilnih skupina miholjskih zvjezdana, samozasijanihzjevalica, nevena i potočarki te jedna jedina požutjela ruža s dva bijela,osušena pupoljka, čija se stabljika savila prema kamenu kao da, pomirena sasudbinom, čeka prvi mraz.

Na istočnoj strani bio je kićeni kameni trijem iznad hrastovih vrata saželjeznim okovima. Dalgliesh je s mukom podigao tešku kvaku i okrenuo je,ali vrata su bila zaključana. Podigavši pogled, zapazio je grubu spomenpločus urezanim natpisorm

U OVOJ KULI UMRO JE WILFRED MANCROFT ANSTEY27. LISTOPADA 1887. U 70. GODINI ŽIVOTA

CONCEPTIO CULPA NASCI PENA LABOR VITA NECESSIMORI

ADAM IZ ST. VICTORA AD 1129.

Čudan epitaf za viktorijanskog seoskog plemića i apsurdno mjesto zaumiranje. Sadašnji vlasnik Toynton Grangea naslijedio je možda dio teekscentričnosti. CONCEPTIO CULPA: moderni čovjek odbacio je teološkinauk o istočnom grijehu s ostalim neugodnim dogmama; zacijelo je već 1887.bio zastario. NASCI PENA: anestezija se smilovala i podrila valjanost tedogmatske tvrdnje. LABOR VITA: ne, ako je čovjeku dvadesetog stoljećamogla pomoći tehnologija. NECESSI MORI: da, u tome je problem. Smrt.Čovjek ju je mogao ignorirati, bojati je se, čak je i pozdraviti, ali je nijemogao nikada pobijediti. Ostala je, nametljiva ali i trajnija od takvihnadgrobnih spomenika. Smrt: ista jučer, danas i zauvijek. Je li WilfredMancroft Anstey sam odabrao i našao utjehu u tom sumornom, neobičnommementu mori?

Nastavio je hodati rubom litice koja se uzdizala iznad šljunčane plaže umalom zaljevu. Dvadesetak metara dalje neravni se puteljak spuštao naplažu, strm i vjerojatno opasan za kišnih dana. Nastao je očito prirodnim,zahvalnim rasporedom ravnih površina stijena, ali i čovjekovim radom.Neposredno ispod njega greben je prelazio u gotovo okomitu vapnenustijenu. Iznenađeno je ustanovio da se već u to rano doba dana dvojicamuškaraca, vezana užetom, uspinju stijenama. U prvom, gologlavnom likuodmah je prepoznao Juliusa Courta. Kad je drugi podigao glavu, Dalgliesh jena trenutak ugledao lice ispod crvenog planinarskog šljema. Courtov pratilacbio je Dennis Lerner.

Penjali su se polako ali stručno, tako stručno da se nije htio povući, nebojeći se da će im iznenadna pojava promatrača poremetiti koncentraciju.Očito su već i prije svladavali taj uspon. Sada su bili na posljednjoj dionici.Promatrajući Courtove gipke, spretne pokrete, njegove udove pružene poputpijavica na površini stijene, sjetio se sličnih doživljaja iz svog djetinjstva i umislima se uspinjao s njima i planirao svaki pojedini stadij: presjeći desnootprilike pet metara i osigurati se klinovima: zatim nagore i dalje do malogizbojka stijene; osvojiti sljedeći kuk preko stjenovite police; popeti se dužžlijeba s dva klina i omčom do vodoravne pukotine; ponovno žlijebom domale police u kutu, završni uspon s dva klina.

Deset minuta kasnije Dalgliesh je polako prišao mjestu gdje se Juliusupravo penjao preko ruba litice. Uspravio se i stao, malo zadihan, doDalgliesha. Bez riječi zabio je klin u pukotinu stijene pokraj ovećeg kamenogbloka, provukao uže kroz ušicu klina i oko pasa, pa stao povlačiti uže. Slitice se začuo veseli povik. Julius se naslonio na kameni blok, s užetom okopasa, te povikao: - Penji se kad budeš spreman — te počeo oprezno vući uže,centimetar po centimetar. Ni petnaest minuta kasnije Lerner je stao pokrajnjega i počeo motati uže, a zatim žmirkajući skinuo naočale u čeličnimokvirima, obrisao tragove morske pjene ili kiše s lica i drhtavim rukamaponovno namjestio naočale.

— Jedan sat i dvadeset minuta — reče Julius pogledavši na sat. — Našrekord. - Okrenuo se prema Dalglieshu. — Na ovom dijelu obale nemamnogo pogodnih uspona zbog škriljevca, pa pokušavamo poboljšati vrijeme.Bavite li se i vi ovim sportom? Mogao bih vam posuditi opremu.

— Nisam mnogo planinario poslije škole, a sudeći po onome što samvidio, nisam tako vješt kao vi.

Nije im objasnio da je poslije bolesti još preslab za bezbrižno penjanje.Nekad bi možda smatrao potrebnim da opravda takvo odbijanje, ali većnekoliko godina nije mu bilo do toga kako će ljudi ocijeniti njegovu hrabrost.

— Wilfred se nekada penjao sa mnom — reče Julius. — No prije trimjeseca otkrili smo da je netko namjerno iskrzao njegov konop. Slučajnosmo se spremali svladati baš ovaj uspon. Nije htio tražiti krivca. Vjerojatnoje netko iz Toynton Grangea na taj način izrazio svoje negodovanje. Wilfreddoduše mora očekivati takve povremene nezgode. Profesionalni rizik kadglumiš boga. Nije nikada bio u pravoj opasnosti. Uvijek inzistiram napregledu opreme prije negoli krenemo. No to ga je naljutilo, a možda ipružilo dobrodošli izgovor da se okani penjanja. Nije mu baš išlo. Sadaovisim o Dennisu i čekam da dobije slobodan dan. Kao danas.

Lerner se okrene i nasmiješi Dalglieshu. Smiješak mu je preobrazio lice,oslobodio ga napetosti. Odjednom se doimao poput dječaka.

— Uglavnom se bojim kao i Wilfred — povjerio mu se — ali učim.Divno je, i sve mi se više sviđa. Ni kilometar odavde je blagi uspon kojipočinje od stjenovite police na kojoj se gnijezde tankokljuni tučnjaci. Odandesmo Julius i ja krenuli. Doista je vrlo blag. Mogli bismo ondje pokušati akohoćete.

Njegova dječačka gorljivost i želja da i drugi podijele njegov užitak bilesu Dalglieshu simpatične.

— Ne znam hoću li se toliko zadržati u Toyntonu da bi se to isplatilo.Zapazio je hitar pogled što su ga njih dvojica razmijenili, gotovo

neprimjetni susret očiju. Što li je značio? Olakšanje? Upozorenje?Zadovoljstvo?

Šutjeli su sve dok Dennis nije smotao uže. Zatim je Julius pokazaoglavom prema crnoj kuli.

— Ružna je, zar ne? Wilfredov pradjed podigao ju je tek pošto jeponovno sagradio Grange na mjestu nekadašnjeg malog elizabetinskog dvorcakoji je izgorio 1843. Šteta. Zacijelo je bio slikovitiji od današnje zgrade.Pradjed nije imao oko za ljepotu oblika. Ni zgrada ni ova ludorija nisu bašuspjele, nije li tako?

— Kako to da je ovdje umro? - upita Dalgliesh. - Hotimice?

— Moglo bi se reći. Bio je jedan od onih neljubaznih i svojeglavihekscentrika kojima je, čini se, vrvjelo viktorijansko doba. Izmislio je vlastitureligiju koja se osnivala, koliko mi je poznato, na Otkrivenju. Početkom1887. zazidao se u kuli i gladovao sve dok nije umro. Sudeći po priličnozbrkanoj oporuci, čekao je drugi Kristov dolazak; nadam se da ga je dočekao.

— I nitko ga nije spriječio u tom naumu?— Nitko nije ni znao da je ovdje. Stari je bio lud, ali i lukav. Ovdje je

sve potajno pripremio - kamen, žbuku i ostalo — pa svima rekao da ide nazimovanje u Napulj. Našli su ga tek poslije tri mjeseca. Razgulio je prste dokosti pokušavajući se osloboditi. Nažalost, predobro je obavio zidarskiposao, jadnik.

— Grozno!— Da. Nekada, prije negoli je Wilfred zabranio pristup na imanje,

mještani su izbjegavali ovo mjesto, ali i ja ga izbjegavam, otvoreno govoreći.Otac Baddeley povremeno bi dolazio ovamo. Kako kaže Grace Willison,izmolio bi nekoliko molitvi za pradjedovu dušu, poprskao kulu svetomvodom i time je valjda dekontaminirao. Wilfred je koristi za meditacije,barem tako on tvrdi. Osobno mislim da dolazi ovamo kako bi pobjegao izGrangea. Čini se da ga ne muče zlokobne obiteljske uspomene, premda onezapravo i nemaju s njim veze. On je posvojče. Ali, vjerojatno vam jeMillicent Hammitt več sve ispričala.

— Još nije. Nisam s njom gotovo ni razgovarao.— Ne brinite, ispričat će vam.— Meni se sviđa crna kula — javi se Dennis na Dalglieshovo

iznenađenje. - Pogotovu ljeti kad ovdje vlada mir i kad sunce obasja crnikamen. Ona je zapravo simbol, zar ne? Izgleda magično, nestvarno, kao da jesagradena da bi se djeca zabavljala. A iza svega toga krije se strava, bol,ludilo i smrt. Jedanput sam to rekao ocu Baddeleyu.

— I što je odgovorio? - upita Julius.— Rekao je: »Ne, sinko. Iza svega toga krije se Božja ljubav.«— Ne treba mi falički simbol što ga je podigao viktorijanski ekscentrik

— grubo reče Julius — da me podsjeća na ono što me čeka. Poput svihrazumnih ljudi, znam se i sam braniti.

— Kako? — upita Dalgliesh.

Premda izrečeno mirnim glasom, to je pitanje i njemu samom zazvučalopoput zapovijedi. Julius se nasmiješi.

— Novcem i onim što mogu njime kupiti: odmor, prijatelje, ljepotu,putovanje. Kad sve to zakaže, a jednoga dana neizbježno hoće, kako meupozorio i vaš prijatelj otac Baddeley, kad Dennisova četiri konja Apokalipsepreuzmu vlast, ostaju mi još tri metka u pištolju. — Ponovno je podigaopogled prema kuli. - U međuvremenu mi ne trebaju nikakva upozorenja. Umojim žilama kola pola irske krvi, pa sam stoga praznovjeran. Spustimo sena plažu.

Polako i oprezno spuštali su se klizavim puteljkom. Na podnožju liticebila je uredno složena smeđa redovnička halja Dennisa Lernera, pritisnutakamenom. Odjenuo ju je, svezao konopcem oko pasa, izuo cipele i obuosandale što ih je izvadio iz džepa, pa se tako preobražen i s planinarskimšljemom pod rukom pridružio Dalglieshu i Courtu koji su gazili po šljunku.

Bili su svi umorni, pa nitko nije progovorio ni riječi sve dok se izgledlitice nije promijenio kad su se našli ispod crnog škriljevca. Obala je izblizabila još neobičnija — široka, sjajna, glinena ravnina prošarana kamenjem,raspucana i razlomljena kao od potresa, gola, nemilosrdna. Lokve su bileplavocrne jame okićene sluzavom morskom travom; nijedno sjeverno morenije se odlikovalo takvim egzotičnim zelenilom. Čak su i uobičajeni,sveprisutni otpaci — smolaste trijeske, kartonske kutije u kojima sesakupljala prljava pjena, boce, ostaci smolom ulijepljenih konopaca, krhkeizblijedjele kosti morskih ptica — nalikovali na kobne posljedice katastrofe,na tužne ostatke mrtvoga svijeta.

Kao po dogovoru, približili su se jedan drugome oprezno birajući putpreko ljepljivih stijena sve do mjesta gdje je more ispiralo ravnije kamenje,pa je Dennis Lerner morao podići habit. Julius je iznenada zastao i okrenuose prema litici. Okrenuo se i Dalgliesh, samo je Dennis netremice gledaoprema moru.

— Plima je brzo nadolazila. Zacijelo je već bila doprla dovde. Spustiosam se na plažu ovim putem kojim smo sada došli. Morao sam nekolikominuta naporno trčati, ali taj je put bio bliži, zapravo jedini. Nisam vidio ninjega ni kolica dok sam posrtao po šljunku. Kad sam stigao do crne litice,morao sam se prisiliti da ga pogledam. Isprva nisam zamijetio ništa neobično,samo more koje se pjenilo između stijena, a tada sam ugledao jedan od

kotača njegovih kolica. Ležao je nasred jedne glatke stijene, a krom i metalnešipke svjetlucali su na suncu. Izgledao je vrlo dekorativno, točno nasredstijene, pa sam čak pomislio da nije slučajno tamo dospio. No vjerojatno jeodskočio od siline udarca i otkoturao se na tu stijenu. Sjećam se da sam gapodigao i bacio ga na obalu glasno se smijući. Od šoka, čini mi se. Zvuk jeodjeknuo od litice.

Ne okrenuvši se, Lerner je izustio prigušenim glasom: — Sjećam se. Čuosam te. Mislio sam da se Victor smije; kao da se Victor smijao.

— Znači, vidjeli ste nesreću? — upita Dalgliesh.— S udaljenosti od pedesetak metara. Poslije ručka vratio sam se kući iz

Londona i odlučio poći na kupanje. Bio je izuzetno topao dan za rujan. Baškad sam se popeo na uzvisinu, vidio sam kako kolica poskakujući hitajuprema ponoru. Nisam mogao ništa učiniti, ni ja ni bilo tko drugi. Dennis jeležao na travi desetak metara od Holroyda. Skočio je na noge i potrčao zakolicima tuleći poput narikače. Zatim je stao amo-tamo trčati duž ruba liticelomatajući rukama poput velike smeđe, sulude vrane.

— Znam da se nisam baš hrabro ponio — reče Lerner stisnutih usana.— Nije bilo ni prilike da pokažeš hrabrost, momče. Nitko ne bi od tebe

tražio da se baciš s litice za njim, premda sam na trenutak pomislio da ćeš toi učiniti. - Obratio se ponovno Dalglieshu: - Ostavio sam Dennisa dapotrbuške leži na travi. Mislim da je bio u šoku. Samo sam mu zaurlao daode po pomoć u Toynton Grange, a zatim krenuo puteljkom. Dennisu jetrebalo desetak minuta da se pribere i pomakne. Bilo bi razboritije da samviše pažnje obratio njemu i poveo ga dolje sa sobom da mi pomogne potražitileš. Zamalo ga nisam našao.

— Kolica su zacijelo prilično brzo sletjela s litice ako su se zaustavilačak ovdje — primijeti Dalgliesh.

— Čudno, zar ne? Tražio sam ga bliže obali. Zatim sam pet-šest metaradesno ugledao hrpu metala do koje je već dopirala plima. Naposljetku samspazio i Holroyda. Izgledao je poput velike nasukane ribe što se valjda napličini. Lice mu je bilo blijedio i podbuhlo, no bilo mu je takvo i za života,jadniku. Zbog steroida što mu ih je davao Eric. Izgledao je groteskno.Zacijelo se odvojio od kolica prije udarca; u svakom slučaju, ležao je podaljeod olupine. Toga je dana na sebi imao samo hlače i pamučnu košulju, alikošulju su rastrgale stijene i odvuklo more, pa sam vidio samo njegov

masivni bijeli torzo kako se okreće i nadiže na plimnom valu. Na glavi jeimao duboku otvorenu ranu. Vratna arterija bila mu je prerezana. Zacijelo jeiskrvario, a za ostalo se pobrinulo more. Kad sam došao do njega, pjena jeoko njega još bila ružičasta, pa me podsjetila na pjenušavu kupku. Izgledaoje kao da u sebi nema ni kapi krvi, kao da je već mjesecima u moru.Beskrvno tijelo, polugolo, koje se valjalo u vodi.

Leš bez kapi krvi. Ubojstvo bez kapi krvi.Te su riječi nehotice proletjele Dalglieshovim mislima.— Kako ste ga uspjeli dovući na obalu? — upitao je Courta što je

ravnodušnije mogao.— Nije bilo lako. Kako rekoh, plima je brzo nadolazila. Uspio sam

provući ručnik kroz njegov pojas pa sam ga pokušao izvući na jednu višustijenu, vrlo nedostojanstveno, moram priznati, i nespretno. Bio je mnogo težiod mene, a težina mu se povećala i zbog promočenih hlača. Bojao sam se daće mu ih voda skinuti. Vjerojatno ne bi smetalo da je i ostao bez njih, ali utom trenutku činilo mi se važnim da mu sačuvam barem nekakvodostojanstvo. Iskoristio sam svaki val da ga odvučem bliže obali i, koliko sesjećam, uspio sam ga dovući do ove stijene. I sam sam bio promočen do kožei drhtao usprkos vrućini. Sjećam se da sam se čudio što mi se odjeća nijeosušila na suncu.

Dok je Court pričao, Dalgliesh je gledao Lernerov profil. Na tankomvratu, crvenom od sunca, bilo je radilo kao pumpa.

— Nadajmo se — reče ravnodušno — da je Holroydova smrt bila manjebolna njemu nego vama.

Julius Court se nasmije.— Ne zaboravite da nema svatko vaše profesionalno sklonosti prema

takvoj zabavi. Kad sam ga dovukao do stijene, grčevito sam ga držao, kaošto ribar drži svoju lovinu, sve dok nisu stigli s nosilima iz Toynton Grangea.Došli su posrćući plažom, kraćim putem, usplahireni, padajući prekokamenja, prekrcani poput neorganiziranih izletnika.

— A kolica?— Sjetio sam ih se tek kad smo stigli u Toynton. Bila su, dakako,

otpisana. Svi smo to znali. No pomislio sam da bi ih policija htjela pregledatida provjeri jesu li kočnice bile neispravne. Mudro od mene, zar ne? Čini mise da to nikom drugom nije palo na um. Međutim, kad su iz Grangea ponovno

otišli u potragu, pronašli su samo kotače i srednji dio. Nedostajali su bočnidijelovi i mehanizam ručne kočnice. Policija je idućeg jutra temeljitijepretražila obalu, ali bez uspjeha.

Dalgliesh bi ga bio rado upitao tko je iz Toynton Grangea išao u potragu.No odlučio je da ne pokaže radoznalost. Uvjeravao je sama sebe da ga sve toi ne zanima. Nasilna smrt nije ga se više ticala, a ta nasilna smrt neće ga se nislužbeno ticati. Ipak, bilo je čudno da nisu pronašli dva bitna dijelainvalidskih kolica. A na ovoj stjenovitoj obali s dubokim usjeklinama,jamama punim vode i mnogim skrovištima mogli su se savršeno sakriti takviostaci. Valjda se lokalna policija toga sjetila. Bit će to vjerojatno jedno odpitanja koje će im taktično morati postaviti. Otac Baddeley pisao mu jemoleći ga pomoć dan prije Holroydove smrti, ali to nije značilo da ta dvadogađaja nisu bila ni u kakvoj vezi.

— Je li oca Baddeleya potresla Holroydova smrt? - upitao je. — Mislimda jest.

— Prilično, kad je doznao za nju. No to je bilo tek tjedan dana kasnije.Dotad je istraga završila i Holroyd bio pokopan. Mislio sam da vam je toGrace Willison ispričala. Imali smo pune ruke posla s Michaelom i Victorom.Kad je Dennis dotrčao u Grange s viješću o Holroydovoj nesreći, spasioci sukrenuli ovamo ne rekavši pacijentima ni riječi. Bilo je to shvatljivo, ali inezgodno. Kad smo četrdesetak minuta kasnije uteturali u Grange s mrtvimHolroydom koji je napola visio s nosila, Grace je upravo na kolicimaprolazila predvorjem. Da uzbuđenje bude veće, doživjela je šok. U svakomslučaju, Wilfred je smatrao da bi se Michael mogao konačno potruditi dazaradi svoju plaću, pa je poslao Erica u »Kuću nade«. Eric je zatekao ocaBaddeleya u mukama od srčanog infarkta. Pozvali smo stoga još jedna kolahitne pomoći — mislili smo da bi Michael mogao izdahnuti bude li se moraovoziti u bolnicu s Victorovim posmrtnim ostacima - pa je starac otišao usretnom neznanju. Odjelna sestra priopćila mu je vijest o Victorovoj smrtičim su liječnici smatrali da će je moći podnijeti. Prema njezinim riječima,mirno ju je primio, ali je očito bio uzrujan. Mislim da je Wilfredu pismenoizrazio sućut. Otac Baddeley bio je već svojim zvanjem obdaren umijećemda mirno prima vijest o smrti. Osim toga, on i Holroyd nisu bili posebnoprisni. Vjerojatno ga je profesionalno uzrujala pomisao na samoubojstvo.

— Osjećam se krivim jer sam odgovoran - javi se iznenada Lemer tihim

glasom.— Ili ste gurnuli Holroyda preko litice ili niste. Ako niste, osjećaj krivnje

očito vam pruža zadovoljstvo.— Što ako sam ga gurnuo?— Onda je to opasno zadovoljstvo.Julius se nasmije.— Victor je počinio samoubojstvo. Svi to znaju... ti, ja i svatko tko je

poznavao Victora. Ako počneš fantazirati o njegovoj smrti, budi sretan štosam to poslijepodne odlučio poći na kupanje i što sam se u pravom trenutkupojavio na uzvisini.

Kao po dogovoru, počeli su gacati šljunkovitom obalom.Promatrajući Lemerovo blijedo lice, trzanje mišića u kutu njegovih

mlohavih usta, zabrinuto žmirkanje. Dalgliesh je zaključio da su dostarazgovarali o Holroydu. Počeo se raspitivati o stijenama. Lemer se gorljivookrenuo prema njemu.

— Divne su, zar ne? Volim raznolikost ove obale. Isti takav škriljevacimate na zapadu, u Kimmeridgeu; ondje ga zovu kimerički ugljen.Bituminozan je, znate, možete čak njime ložiti. Iskušali smo ga u ToyntonGrangeu. Wilfredu se svidjela zamisao da ne moramo kupovati gorivo. Notako je zaudarao da smo morali odustati od toga. Praktički nas je istjerao izkuće svojim smradom. Mislim da su ga ljudi pokušavali iskorištavati većsredinom osamnaestog stoljeća, ali još nikome nije uspjelo da mu uklonizadah. Ugljični škriljevac inače je bez sjaja i nezanimljiv, ali ako ga uglačatepčelinjim voskom, zablistat će kao ahat. Pa vidjeli ste učinak na crnoj kuli.Ljudi su još u rimsko doba pravili ukrase od njega. Imam knjigu o geologijiove obale kao vas zanima, a mogao bih vam pokazati i svoju zbirku fosila.Wilfred misli da ih ne bi više smio sakupljati kad su stijene tako ogoljele, pato više ne činim. No imarn prilično zanimljivu zbirku. Imam i komadić jednenarukvice. Mislim da je od škriljevca, iz željeznog doba.

Šljunak je škripao pod nogama Juliusa Courta koji je hodao malo isprednjih. Okrenuo se i doviknuo Lerneru: — Ne gnjavi ga svojim oduševljenjemza staro kamenje, Dennis. Sjeti se što je rekao. Neće se toliko zadržati uToyntonu da bi mu se to isplatilo. — Nasmiješio se Dalglieshu. Njegove suriječi zazvučale poput izazova.

3

Prije odlaska u Wareham Dalgliesh je napisao pismo Billu Moriartyju uScotland Yardu. Ukratko ga je izvijestio o svemu što je saznao o osoblju ipacijentima Toynton Grangea i zamolio ga da mu javi eventualne službeneinformacije. Već je zamišljao Billovu reakciju na njegovo pismo i predvidaonačin na koji će mu odgovoriti. Moriarty je bio prvorazredni kriminalist, ali jebio sklon - osim, na sreću, u službenim izvještajima - šaljivom, naoko vedromstilu kad je pisao ili govorio o svojim slučajevima, kao da jedva čeka danasilje ublaži humorom ili da pokaže profesionalnu hladnokrvnost uprisutnosti smrti. No premda se Moriartyjevu stilu moglo prigovoriti, njegovesu informacije bile uvijek temeljite i točne. I brzo je reagirao, što je bilo jošvažnije.

Kad je na pošti u selu Toynton predao pismo, telefonirao je za svakislučaj okružnoj policiji najavljujući svoj posjet. Stoga su očekivali njegovodlazak. Višeg inspektora neočekivano je pozvao na sastanak šef policije, pase ispričao i ostavio upute kako da se pobrinu za posjetioca. Prije odlaskaobratio se inspektoru Danielu, zaduženom da primi gosta.

— Žao mi je što se neću vidjeti s commanderom Dalglieshom. Upoznaosam ga prošle godine kad je predavao na Bramshillu. Barem on ublažavabahatost londonskih policajaca svojom uglađenošću i vjerodostojnomskromnošću. Pravo je osvježenje kad upoznaš nekoga iz Londona tko s namane postupa kao s provincijalcima, kao da regrutiramo ljude čučeći predpećinama i vabeći ih komadima sirova mesa na štapu. Premda je komesarovljubimac, Dalgliesh je dobar policajac.

— Zar on ne piše pjesme, gospodine?— Ne bih mu se time ulagivao. Ja sastavljam križaljke iz hobija, što

vjerojatno zahtijeva uglavnom isti stupanj intelektualnog umijeća, ali neočekujem da mi ljudi zbog toga dijele komplimente. Posudio sam u knjižnici

njegovu najnoviju knjigu. Nevidljivi ožiljci. S obzirom na činjenicu da je onpolicajac, mislite li da je taj naslov ironičan?

— Ne bih mogao reći, gospodine, kad nisam čitao knjigu.— Razumio sam samo jednu od tri pjesme, ali možda sebi i laskam. Je li

rekao zašto nam dolazi?— Nije, gospodine, ali odsjeo je u Toynton Grangeu, pa ga možda zanima

slučaj Holroyd.— Ne znam zašto bi ga zanimao; no bit će bolje da vam narednik Varney

bude pri ruci.— Već sam zamolio Varneya da pođe s nama na ručak, gospodine. U

uobičajenu gostionicu. Je li to u redu?— Zašto ne? Neka commander vidi kako žive siromasi.I tako su nakon uobičajenih uvodnih rečenica pozvali Dalgliesha na ručak

u Duke’s Arms, neprivlačni lokal koji se nije vidio s glavne ceste. Do njegaje vodio mračni i uski prolaz između trgovine žitom i tipične provincijskeprodavaonice mješovite robe u kojoj je bio izložen svakakav vrtni alat, doksu sa stropa visjele limene kante, sjedeće kade, metle, konopci, aluminijskičajnici i uzice za pse, a sve je bilo prožeto zadahom petroleja i terpentina.Inspektora Daniela i narednika Varneya pozdravio je, ne razmećući sesrdačnošću, ali ipak zadovoljno, krupni gostioničar u košulji, koji je očitomogao sebi dopustiti da u svom lokalu pozdravi lokalne policajce ne bojećise da će time doći na zao glas. Gostionica je bila krcata, bučna i zadimljena.Daniel ih je poveo uskim prolazom u kojem se osjećao jak zadah piva, adonekle i mokraće, a zatim su se neočekivano našli na sunčanom dvorištu,popločenom oblutkom. Nasred dvorišta rasla je trešnja, a njezino je stablobilo okruženo drvenom klupom. Bilo je tu i pet-šest čvrstih stolova i drvenihstolica. Na dvorištu nije bilo ni žive duše. Stalni gosti vjerojatno su većinuradnog vijeka provodili pod vedrim nebom, pa su se radije družili podkrovom, u zadimljenom lokalu, dok turisti, koji bi znali cijeniti takvo ugodnoutočište, najvjerojatnije nisu zalazili u Duke’s Arms.

Gostioničar im je samoinicijativno donio dvije pinte piva, tanjur peciva sasirom, staklenku domaćeg chutneya i veliku zdjelu rajčica. Dalgliesh jenaručio isto. Pivo je bilo izvrsno, sir je bio engleski cheddar, a pecivo jeočito bilo pečeno u domaćoj pećnici, a ne neukusna gnjecava masaindustrijske proizvodnje. Maslac je bio neslan, a rajčice su mirisale na sunce.

Jeli su u ugodnoj tišini.Inspektor Daniel bio je flegmatičan tip, visok otprilike metar i osmadeset,

guste neukrotive sijede kose i rumena, preplanula lica. Sudeći po izgledu,bližio se dobi za mirovinu. Njegove crne, nemirne oči neprekidno su prelaziles lica na lice, vedro, zadovoljno, pa i samozadovoljno, kao da se osobnosmatrao odgovornim za vođenje svijeta i bio sretan što mu to polazi zarukom. Te blistave, nemirne oči potpuno su odudarale od tromih pokreta i jošsporijeg seljačkog glasa.

Narednik Varney bio je malo niži, okrugla, blaga, dječačkog lica na kojemiskustvo još nije ostavilo traga. Izgledao je vrlo mlad, slika i prilika policajcačija mladenačka privlačnost potiče vječnu zamjerku sredovječnih građana dasu policajci svake godine sve balaviji. Njegovo ponašanje premapretpostavljenom bilo je prirodno, uljudno, ali ne pokorno i laskavo.Dalgliesh je osjetio da je neobično samouvjeren i da to jedva prikriva, no kadje mladić počeo govoriti o istrazi slučaja Holroyd, Dalgliesh je shvatiorazlog. Pred njim je bio inteligentan i vrlo sposoban mladi policijskislužbenik koji je točno znao što hoće i kako će to postići.

Dalgliesh im je vrlo oprezno i suzdržano iznio razlog svog posjeta.— Bio sam bolestan kad mi je otac Baddeley pisao, a kad sam došao

ovamo, već je bio mrtav. Ne bih rekao da me je htio pitati za savjet u vezi snečim važnim, ali savjest mi govori da sam ga iznevjerio. Stoga sam i odlučioda s vama progovorim riječdvije i da se propitam događa li se u ToyntonGrangeu nešto što ga je moglo zabrinuti. Moram vam reći da mi se to činipotpuno nevjerojatnim. Ćuo sam za smrt Victora Holroyda, naravno, ali otacBaddeley pisao mi je dan prije njegove smrti. Međutim, ipak se pitam nije libilo nečeg što je dovelo do Holroydove smrti i zabrinulo oca Baddeleya.

— Nije bilo dokaza - odgovori narednik Varney — da je Holroydova smrtimala veze bilo s kim osim s njim samim. Kao što vjerojatno znate, poslijeistrage porota je donijela odluku da je to bila smrt izazvana nesretnimslučajem. U poroti je bio i doktor Maskell, i mogu vam reći da je odahnuokad se sve tako završilo. Gospodina Ansteya neobično cijene u ovom kraju,premda stanovnici Toynton Grangea žive potpuno odvojeno, i nitko ne želipovećati njihovu nevolju. Međutim, po mom mišljenju, gospodine, posrijedije čisto samoubojstvo. Rekao bih da je Holroyd postupio nagonski. To nijebio dan kad su ga obično vozili u kolicima na vrh grebena, i čini se da se

iznenada odlučio da ode tamo. Imamo iskaze gospođice Grace Willison igospode Ursule Hollis, koje su sjedile s Holroydom na dvorištu i koje tvrdeda je pozvao Dennisa Lernera i gnjavio ga da ga izveze. Lerner je izjavio daje Holroyd putem bio posebno zle volje, a kad su stigli na uobičajeno mjestona vrhu litice, počeo ga je tako vrijeđati da je Lemer uzeo knjigu i legao natravu malo dalje od kolica. Ondje ga je ugledao i gospodin Julius Court kadse popeo do vrha baš u trenutku kad su kolica jurnula niz kosinu i survala sepreko litice. Kad sam idućeg jutra pregledavao tlo, zamijetio sam zgnječenocvijeće i polegnutu travu ondje gdje je Lerner ležao. Njegova knjiga,Geologija dorsetskog primorja, još je ležala na travi. Čini mi se, gospodine,da ga je Holroyd namjerno izazivao kako bi ga udaljio od kolica i timeonemogućio da mu pritekne u pomoć kad otpusti kočnice.

— Je li Lerner na sudu objasnio što mu je Holroyd doslovce rekao?— Nije išao u detalje, gospodine, ali mi je manje-više priznao kako ga je

Holroyd optuživao da je homoseksualac, da se ne pretrgava od posla uToynton Grangeu, da samo traži lagodan život i da je grub i nesposobanbolničar.

— Ne bih baš rekao da nije išao u detalje. Koliko ima istine u svemutome?

— Teško je reći, gospodine. Sve bi moglo biti istina uključujući i prvo,što ne znači da je Lerner bio oduševljen onim što mu je Holroyd rekao.

— On nije grub bolničar — uplete se inspektor Daniel — i to je sigurno.Moja sestra Ella je medicinska sestra u privatnoj klinici Meadowlands kodSwanagea. Stara gospođa Lerner... sada joj je više od osamdeset godina...pacijentica je u toj klinici. Sin je redovito posjećuje i rado im pomaže kadimaju posla. Čudno je što se ne zaposli ondje, ali možda nije loše odvojitislužbu od privatnog života. Možda i nemaju slobodnog mjesta za bolničara.Osim toga, nedvojbeno je odan Wilfredu Ansteyu. Bilo kako bilo, Ella imavrlo visoko mišljenje o Dennisu Lemeru. Dobar sin, tako ga opisuje. Sigurnomu najveći dio plaće odlazi na plaćanje troškova maminog boravka uMeadowlandsu. Kao i sve dobre klinike, ni ta nije jeftina. Ne, rekao bih da jeHolroyd bio nemoguć tip. U Grangeu će svi biti mnogo sretniji bez njega.

— Čini mi se - reče Dalgliesh - da je to prilično nesiguran načinsamoubojstva. Znate, čudim se da mu je uspjelo pokrenuti kolica.

Narednik Varney otpije poveći gutljaj piva.

— I ja se tome čudim, gospodine. Nismo uspjeli naći sve dijelove kolica,pa nisam mogao napraviti pokus. No Holroyd je bio težak, nekoliko kila težiod mene, po mom proračunu. Napravio sam pokus s jednim starijim kolicimaiz Toynton Grangea, koja su po tipu najsličnija Holroydovima. Na čvrstomtlu i s nagibom većim od trideset posto, mogao sam ih pokrenuti naglimtrzajem. Julius Court izjavio je da je vidio kako se Holroydovo tijelo trgnuloi nagnulo naprijed premda, kako kaže, nije s te udaljenosti mogao vidjeti da lije netko gurnuo kolica ili je to bila Holroydova spontana reakcija, šok, kad jeosjetio da se kreće. Osim toga, gospodine, treba imati na umu činjenicu damu pri ruci nije bilo drugih metoda za samoubojstvo. Bio je gotovo potpunonemoćan. Bilo bi lakše uzeti pilule, ali one su zaključane u ambulanti naprvom katu; bez tuđe pomoći nije se mogao domoći ničeg opasnog. Mogao sepokušati objesiti ručnikom u kupaonici, ali na vratima kupaonica i nužnikanema brava. To je, dakako, mjera opreza ako se pacijenti onesvijeste ili supreslabi da dozovu pomoć, ali to znači i da u Toynton Grangeu nitko ne možeuživati u svom miru.

— Jesu li kolica možda bila defektna?— I o tome sam razmišljao, gospodine, i spomenuo tu mogućnost na

istrazi. Međutim, našli smo samo sjedalo i jedan kotač. Dvije bočne strane ipoprečna šipka sa zaporima kao da su nestale.

— Upravo oni dijelovi invalidskih kolica na kojima bi kvar kočnica biovidljiv, bez obzira na to da li je bio slučajan ili namjerno izazvan.

— Da smo barem mogli pravovremeno naći dijelove, gospodine, dok ihmore nije previše uništilo. Ali, nismo ih nikada našli. Tijelo se negdje u zrakuodvojilo od kolica ili je od udarca ispalo iz kolica, a Court se, naravno,usredotočio na tijelo. Valovi su ga bacakali, hlače su bile pune vode, pa jebilo preteško da ga odvuče na obalu. Stoga je provukao ručnik kroz pojasHolroydovih hlača i uspio ga je držati sve dok nije došla pomoć — gospodinAnstey, doktor Hewson, sestra Moxon i domar Albert Philby - s nosilima.Zajednički su uspjeli smjestiti tijelo na nosila i odnijeti ga obalom u ToyntonGrange. Tek su nam tada telefonirali. Čim su stigli u Grange, gospodin Courtse sjetio da bi trebalo potražiti kolica radi istrage, pa je poslao Philbyjaponovno na obalu. Sestra Moxon je dobrovoljno otišla s njime. Plima sedotad povukla dvadesetak metara, pa su našli glavni dio kolica - sjedalo inaslon — i jedan kotač.

— Čudim se da je Dorothy Moxon pošla u potragu za kolicima.Očekivao bih da će ostati s pacijentima.

— I ja, gospodine. No Anstey nije htio napustiti Toynton Grange, adoktor Hewson je očito mislio da mu je mjesto uz pokojnika. Sestra Rainer jeimala slobodno poslijepodne, pa nisu imali koga poslati osim gospođeMillicent Hammitt, a mislim da nikome nije ni palo na pamet da gospođiHammitt povjeri tu dužnost. Bilo je, čini se, važno da dva para očiju potražekolica prije sumraka.

— A Julius Court?— Gospodin Court i gospodin Lerner smatrali su da moraju ostati u

Toynton Grangeu i dočekati nas, gospodine.— Vrlo pravilno. A dok ste vl stigli, bilo je već i suviše mračno za

uspješnu potragu.— Tako je, gospodine. Bilo je sedam i četrdeset kada smo došli u

Toynton Grange. Do jutra smo mogli samo zapisati iskaze i pobrinuti se zaprijevoz tijela u mrtvačnicu. Ne znam jeste li vidjeli tu obalu za oseke,gospodine. Izgleda poput goleme crne karamele koju je nekakav snažni divsmrskao gigantskim čekićem da bi se zabavio. Pretražili smo priličnotemeljito veći dio obale, no ako su se metalni dijelovi zabili u procijepeizmeđu tih stijena, trebao bi nam detektor metala da ih otkrijemo — tko znada li bismo i tada imali sreće — i čekrk da ih izvadimo. Najvjerojatnije su ihvalovi zakopali pod šljunak. More je prilično uzburkano za plime.

— Je li bilo ikakvog razloga koji bi potkrijepio pretpostavku - upitaDalgliesh - da se Holroyd iznenada počeo baviti mišlju o samoubojstvu? Izašto baš u tom trenutku?

— I to sam pitao, gospodine. Tjedan dana prije, točnije petog rujna,gospodin Court, doktor Hewson i njegova supruga odvezli su ga Courtovimautom u London, jer je htio otići k svom odvjetniku i specijalistu u BolniciSv. Spasa. U toj klinici stažirao je i doktor Hewson. Čini mi se da Holroydunisu dali nade da se išta može za njega učiniti. Kako kaže doktor Hewson,pregled ga nije previše rastužio. Nije ni očekivao promjenu. Doktor Hewsondao mi je manje-više do znanja da je Holroyd inzistirao na liječničkompregledu samo zato da bi otputovao u London. Bio je uznemiren i rado jetražio izgovor da povremeno pobjegne iz Toynton Grangea. Gospodin Courtionako je putovao u London i ponudio mu je da ga odveze. Glavna sestra,

gospođa Moxon, i gospodin Anstey uporno su tvrdili da se Holroyd nijevratio iz Londona neraspoložen. Doduše, njima nije nimalo po voljipretpostavka o samoubojstvu. Pacijenti su mi ispričali posve drukčiju priču.Zamijetili su promjenu na Holroydu poslije povratka iz Londona. Nisu reklida je bio utučen, ali nije nipošto bilo lakše živjeti s njim. Rekli su da je biouzbuđen. Gospođica Willison upotrijebila je riječ »ushićen«. Njoj se činiloda je Holroyd donio nekakvu odluku. Mislim da je ona gotovo uvjerena da seHolroyd ubio. Doduše, kad sam je ispitivao, zaprepastila se od te pomisli iuznemirila zbog gospodina Ansteya. Kao da isprva nije htjela u topovjerovati. No mislim da je ipak bila uvjerena da je to istina.

— A kako je prošao Holroydov posjet odvjetniku? Da nije ondje doznaonešto što ga je oneraspoložilo?

— To je stara odvjetnička firma... Holroyd i Martinson.,. u BedfordRowu. Sada je Holroydov stariji brat glava tvrtke. Telefonirao sam mu, alinisam mnogo doznao. Prema njegovim riječima, posjet je bio posve privatneprirode, i Victor je bio neraspoložen kao i uvijek, ni više ni manje. Nikadanisu bili bliski, ali Martin Holroyd je povremeno posjećivao brata u ToyntonGrangeu, pogotovu kad je htio razgovarati s Ansteyem o njegovimposlovima.

— Hoćete li reći da su Holroyd i Martinson Ansteyevi odvjetnici?— Koliko mi je poznato, njihova tvrtka radi za njegovu obitelj više od

150 godina. To je vrlo stara veza. Tako je Victor Holroyd i saznao za Grange.On je bio Ansteyev prvi pacijent.

— A što je s Holroydovim kolicima? Da li ih je netko u Toynton Grangeumogao oštetiti na dan Holroydove smrti ili večer prije toga?

— Philby je to mogao učiniti naravno. Imao je najpovoljniju priliku. Nomogli su to učiniti i drugi. Holroydova teška kolica, ona što ih je koristio zatakve izlete, stajala su u radionici na kraju hodnika, u dograđenoj zgradi. Neznam da li vam je to poznato, gospodine, ali do nje se može doći i kolicima.To je uglavnom Philbyjeva radionica. Ondje drži uobičajenu opremu te alatza stolariju i obradu metala. No radionicom se mogu koristiti i pacijenti,štoviše potiču ih da mu pomažu ili da se ondje bave vlastitim hobijima. IHolroyd se bavio jednostavnom stolarijom prije negoli mu se stanjepogoršalo. Gospodin Carwardine povremeno modelira u glini. Pacijenticeobično ne odlaze u radionicu, ali nije nimalo čudno kad se tamo zateknu

muškarci.— Carwardine mi je rekao — pripomene Dalgliesh — da je bio u

radionici kad je Philby podmazao i pregledao kočnice u tričetvrt devet.— Vama je, znači, rekao više nego meni. Prema onome što je izjavio

meni, dobio sam dojam da zapravo nije vidio što Philby radi. Philby setobože nije mogao sjetiti je li pregledao kočnice. Nisam se iznenadio. Bilo jeprilično očito da im je svima bilo stalo da tu smrt prikažu kao nesretni slučaj.Naravno, pazili su da se ne izlože prijekoru suca istražitelja zbog nehata.Međutim, imao sam malo sreće kad sam ih ispitivao o događajima koji su sezbili ujutro na dan Holroydove smrti. Poslije doručka Philby je ponovnootišao u radionicu, malo prije devet. Zadržao se ondje samo jedan sat izaključao ju je prije odlaska. Nešto je lijepio, pa nije htio da mu netkopokvari posao. Rekao bih da Philby smatra radionicu svojim vlasništvom izapravo mu se ne sviđa što se pacijenti mogu njome služiti. Bilo kako bilo,spremio je ključ u džep i nije otključavao tu prostoriju sve dok Lerner, savusplahiren, nije zatražio ključ, nešto prije četiri sata, kako bi uzeoHolroydova kolica. Pretpostavimo li da je Philby govorio istinu, jedine osobekoje nemaju alibi u vrijeme dok je radionica bila otključana rano ujutrodvanaestog rujna bile su Anstey, sam Holroyd, Carwardine, sestra Moxon isupruga doktora Hewsona. Court je bio u Londonu i vratio se kući tek maloprije no što su Lerner i Holroyd izišli. I Lerner je nevin. Bio je zauzet spacijentima u sva kritična vremena.

Sve je to u redu, razmišljao je Dalgliesh, ali praktički ništa ne dokazuje.Radionica je bila otključana prethodnu večer kad su Carwardine i Philbyotišli, a vjerojatno i cijelu noć.

— Bili ste vrlo temeljiti, naredniče - pohvali ga Dalgliesh. — Jeste li sveto uspjeli doznati ne uznemirivši ih previše? -

— Mislim da jesam, gospodine. Čini mi se da ni trenutka nisu pomislilida je itko od njih kriv za Holroydovu smrt. Vjerojatno su pretpostavljali dasamo provjeravam kakva se prilika mogla pružiti Holroydu da sam prčka pokolicima. Ako su hotimice bila oštećena, uvjeren sam da ih je sam oštetio.Čuo sam da je bio pakostan čovjek. Vjerojatno ga je zabavljala pomisao daće svi u Toynton Grangeu biti osumnjičeni kad pronađu u moru kolica iotkriju kvar.

— Nekako ne mogu vjerovati - reče Dalgliesh - da su obje kočnice mogle

slučajno zatajiti u isto vrijeme. Gledao sam ta kolica u Grangeu. Kočnice suvrlo jednostavne, ali djelotvome i sigurne. Isto tako, teško mogu zamisliti dabi netko namjerno izvršio sabotažu. Kako bi se ubojica mogao osloniti na toda će kočnice zatajiti u određenom trenutku? Lerner ili Holroyd mogli su ihispitati prije polaska ili otkriti kvar kad je Holroyd zakočio na vrhu litice, pai putem. Osim toga, očito nitko nije znao da je Holroyd inzistirao na izletu toposlijepodne. Što se zapravo dogodilo na vrhu litice? Tko je zakočio kolica?

— Holroyd, prema Lernerovom iskazu. Lerner doduše priznaje da nije nipogledao kočnice. Samo je rekao da nije na kolicima zapazio ništa neobično.Holroyd se nije služio kočnicama sve dok se nisu zaustavili na uobičajenommjestu.

Na trenutak su zašutjeli. Bili su već poručali, pa je inspektor Danielposegnuo u džep te izvadio lulu. Prešavši paicem preko glave lule prijenegoli ju je napunio, tiho je upitao: - Zar vas nešto brine u vezi sa smrćustarog svećenika?

— Prema dijagnozi bio je osuđen na smrt, ali mi je žao što je umro prijemog dolaska. Brine me činjenica što ga nisam posjetio na vrijeme da saznamšto mu je na duši; no to je moja stvar. Kao policajca me zanima tko ga jeposljednji vidio prije smrti. Službeno je to bila Grace Willison, ali slutim daga je poslije nje još netko posjetio, možda drugi pacijent. Kad je sutradannađen mrtav, na sebi je imao stolu. Nema mu dnevnika, a netko je provalio unjegov pisaći stol. Budući da oca Baddeleya nisam vidio više od dvadesetgodina, vjerojatno je nerazborito od mene što sam toliko uvjeren da to nijebilo njegovo djelo.

Narednik Varney obrati se inspektoru.— Što se događa, gospodine, u teološkom smislu, ako se netko ispovjedi,

dobije odrješenje, a zatim ubije svećenika da ga ušutka? Bi li ispovijedvrijedila?

Varneyevo mlado lice bilo je preozbiljno za njegovu dob, pa je bilonemoguće zaključiti je li mladić mislio ozbiljno ili se samo šalio nainspektorov račun ili je htio iz dubljih razloga saznati odgovor. Daniel jeizvadio lulu iz usta.

— Zaboga, vi mladi puke ste neznalice i pravi pogani! U djetinjstvu samna veronauku stavljao na pladanj novčiće za gladne crnčiće, koji nisu niupola takve neznalice kakve ste vi. Vjeruj mi, mladiću, ne bi ti to koristilo ni

u teološkom ni u bilo kojem drugom smislu.Zatim se okrene prema Dalglieshu.— Imao je na sebi stolu, kažete. Zanimljivo.— Doista zanimljivo.— Zar je to tako neprirodno? Bio je sam i možda je znao da će umrijeti.

Možda se osjećao ugodnije sa stolom oko vrata. Što kažete vi, gospodine?— Ne znam što bi otac Baddeley učinio ni kako bi se osjećao. Odakle

bih i znao poslije dvadeset godina?— A obijeni pisaći stol? Možda je odiučio da počne uništavati svoje

dokumente, a nije se mogao sjetiti gdje je ostavio ključ.— Posve moguće.— I kremirali su ga?— Da, na traženje gospođe Hammitt. Njegov je pepeo pokopan uz

odgovarajući obred Anglikanske crkve.Inspektor Daniel nije više rekao ni riječi. I nije imao što reći, gorko je

pomislio Dalgliesh kad su se digli da odu.

4

Kancelarije odvjetničke tvrtke Loder i Wainwright, koja je zastupala ocaBaddeleya, bile su smještene u jednostavnoj ali lijepoj zgradi od crveneopeke, koja je gledala na South Street i bila, po Dalglieshovu mišljenju,tipičan primjer ljepših kuća građenih poslije 1762. godine kada je gradpraktički uništio požar. Otvorena vrata pridržavao je minijaturni mjedeni topčija je blistava cijev bila prijeteći uperena na ulicu. Izuzevši taj ratničkisimbol, sama kuća i njezin namještaj djelovali su gostoljubivo i ostavljalidojam solidnog bogatstva, tradicije i profesionalnog poštenja. Na obijeljenomzidu predvorja visjeli su bakrorezi s prikazima Dorchestera iz osamnaestogstoljeća. Posvuda se širio miris laštila za pokućstvo. Otvorena vrata slijevavodila su u prostranu čekaonicu s golemim okruglim stolom na rezbarenompodnožju i šest masivnih rezbarenih stolica od mahagonija s neudobnimnaslonom. Na zidu je visjela slika koja je prikazivala nepoznataviktorijanskog gospodina, bradatog i brkatog, vjerojatno osnivača tvrtke,okićenog ordenima; palcem i kažiprstom držao je pečat na lancu džepnog satakao da se boji da će ga slikar zaboraviti. Bila je to kuća u kojoj bi se svakiimućniji Hardyjev junak osjećao kao kod kuće i mogao samopouzdanorazgovarati o posljedicama ukidanja zaštitnih carina na uvoz žita ili opokvarenosti francuskih gusara. Nasuprot čekaonici bila je prostorijaodijeljena pregradom, u kojoj je radila jedna mlada djevojka odjevena dopasa poput viktorijanske guvernante, s crnim čizmama i dugom suknjom, a odstruka nagore kao trudna mljekarica. Nešto je tipkala tako polagano da jeDalgliesh odmah shvatio zašto se Maggie Hewson tužila na sporost te tvrtke.Kad joj se Dalgliesh obratio, pogledala ga je kroz zavjesu ravne kose i reklada je gospodin Robert vani, ali da će se vratiti za deset minuta. Vjerojatno nežuri s ručkom, pomislio je Dalgliesh i pripremio se na polsatno čekanje.

Loder se vratio za dvadesetak minuta. Daligliesh ga je čuo kako veselo

ulazi u prijemni ured; čuli su se i nekakvi glasovi, a sekundu kasnije Loder sepojavio u čekaonici i pozvao posjetioca da uđe u njegovu kancelariju ustražnjem dijelu zgrade. Ni ta prostorija — tijesna, zagušljiva i neuredna —ni njezin vlasnik nisu ispunili Dalglieshova očekivanja. Nisu bili u skladu skućom. Bob Loder bio je crnomanjast, krupan muškarac, četvrtasta lica,bubuljičav, nezdravo blijed, sitnih, malodušnih očiju. Njegova glatka kosabila je ravnomjerno tamna - pretamna da bi bila prirodna - osim tanke srebrnelinije na obrvama i zaliscima. Brkovi su mu bili uredno podrezani, a usta takocrvena i vlažna kao da će ih njih svakog časa procuriti krv. Bore u kutu očijui mlohavi vratni mišići dali su naslutiti da nije ni tako mlad ni tako dinamičankakvim se nastojao pokazati.

Pozdravio je Dalgliesha srdačno i veselo, što nije bilo primjereno ninjegovoj osobi ni toj prilici. Njegovo ponašanje podsjetilo je Dalgliesha naneprirodnu srdačnost nekih njegovih znanaca, bivših oficira koji se nisuprilagodili civilnom životu, a pomalo i na prodavača polovnog automobilakoji ne vjeruje da će šasija i motor izdržati probnu vožnju. Dalgliesh mu jeukratko objasnio tobožnji razlog svog posjeta.

— Nisam znao da je otac Baddeley umro sve dok nisam došao u Toyntongdje sam od gospođe Hewson čuo za nasljedstvo koje mi je oporučnoostavio. To nije važno. Vjerojatno mi još niste stigli pisati. Međutim,gospodin Anstey htio bi isprazniti kuću za novog stanara, pa sam mislio da bibilo bolje sve raščistiti s vama prije negoli uzmem knjige.

Loder je otvorio vrata i doviknuo da mu donesu fascikl s tim predmetom.Dobio ga je začudo brzo. Preletjevši ga pogledom, rekao je: — U redu.Savršeno u redu. Oprostite što vam nisam pisao. Ne zato što ne bih stigao, alinisam znao vašu adresu, ne poznajemo vas. Dobri starac nije na to ni mislio.Ime mi je, dakako, poznato. Mislite li da bih vas trebao poznavati?

— Ne bih rekao. Možda je otac Baddeley spomenuo moje ime kad vas jeposjetio. Čini mi se da je bio kod vas dan-dva prije negoli se posljednji putrazbolio.

— Imate pravo, bio je ovdje u srijedu, u jedanaest sati navečer. Zapravo,tada smo se tek drugi put vidjeli. Prvi put došao je po pravni savjet prije trigodine, ubrzo poslije dolaska u Toynton Grange. Zbog oporuke. Nije imaomnogo, ali nije mnogo ni trošio, pa se sakupila lijepa svotica.

— Od koga je doznao za vas?

— Ni od koga. Starac je htio sastaviti oporuku, a kako je znao da će mutrebati odvjetnik, sjeo je u autobus za Wareham i ušao u prvu odvjetničkukancelariju na koju je naišao. Slučajno sam u to vrijeme bio u kancelariji, itako je postao moj klijent. Po njegovoj želji sastavio sam mu oporuku, apotpisala su je dva moja službenika. Moram vam reći da je stara dobričinabio najjednostavniji klijent što sam ga ikad imao.

— Zanima me je li jedanaestoga došao k vama zbog nečega što ga jezabrinjavalo. Iz posljednjeg pisma što mi ga je poslao razabrao sam da mu jenešto na duši. Ako mogu bilo što učiniti... - Dalgliesh je zastao i upitno gapogledao.

— Pa, zapravo je i bio nekako uznemiren. Razmišljao je o promjenioporuke, ali se još nije bio odlučio. Mislio je, čini mi se, da bih mu ja mogaočuvati novac dok se ne odluči. Rekao sam mu: »Dragi gospodine, akovečeras umrete, novac će pripasti Wilfredu Ansteyu i Toynton Grangeu. Akone želite da se to dogodi, morate se odlučiti, morate znati što hoćete, pa ćuvam sastaviti novu oporuku. No taj novac postoji. Neće tek tako nestati. Ali,stara oporuka bit će i dalje na snazi ako je ne poništite ili ne promijenite.«

— Mislite li da je bio pri zdravoj pameti?— O, da. Bio je. Možda smušen, ali je shvatio situaciju. Odmah je znao o

čemu se radi čim sam mu naglasio činjenice. Samo je načas poželio da togproblema nema. Poznat osjećaj, zar ne?

— I sljedećeg dana otišao je u bolnicu, a ni dva tjedna kasnije njegov seproblem riješio.

— Da, jadnik stari. Vjerojatno bi rekao da je tako Providnost odlučila.Providnost se očito nije dvoumila.

— Je li vam barem natuknuo što mu leži na duši? Ne želim zabadati nosu vaše profesionalne tajne, ali čvrsto sam uvjeren da se htio zbog nečegaposavjetovati sa mnom. Ako je htio da nešto učinim za njega, rado bih muudovoljio želji. Osim toga, kao policajca tjera me znatiželja da istražim što jehtio i dovršim započeti posao.

— Policajca?Nije li tračak iznenađenja i uljudnog zanimanja u tim umornim očima bio i

suvlše očit da bi bio prirodan?— Je li vas pozvao kao prijatelja ili kao policajca? — upita Loder.— Vjerojatno i kao prijatelja i kao policajca.

— Nažalost, ne znam što ćete sada moći učiniti. Da mi je i rekao štonamjerava s oporukom i da znam kome je htio ostaviti novac, sada jeprekasno da bilo što učinim.

Zar Loder ozbiljno misli, pitao se Dalgliesh, da se nadam tom novcu, pase sada raspitujem o mogućnost osporavanja opomke oca Baddeleya?

— Znam — reče Dalgliesh. — Ne bih rekao da je njegov poziv imaoikakve veze s oporukom. Ipak je čudno što mi nije pisao da mi je namijenioneku ostavštinu, a očito ni glavnog nasljednika nije obavijestio o ostavštini. -Bilo je to puko nagađanje, ali i pun pogodak. Loder je oprezno birao riječi,malo preoprezno.

— Nije? Prije bih rekao da je baš ta neugodna situacija bila glavni uzrokstarčeve nedoumice. Nije htio razočarati onoga komu je već nešto obećao. —Zastao je kao da razmišlja je li rekao premalo ili previše, ali je ipak dodao:— Wilfred Anstey može to ipak potvrditi. — Ponovno je zašutio kao da ga jezbunila neka gotovo nezamjetna aluzija u vlastitim riječima, pa je, očito ljutšto ga je razgovor odveo na stranputicu, odlučnije izjavio: — Htio sam reći,ako Wilfred Anstey kaže kako nije znao da je glavni nasljednik, onda nijeznao, a ja nemam pravo. Ostajete li dugo u Dorsetu?

— Svakako manje od tjedan dana. Upravo toliko da sortiram i spakujemknjige.

— Ah, da, knjige, naravno; možda vas je zbog njih otac Baddeley htiopitati za savjet. Možda je smatrao da će vam biblioteka teoloških djela bitisamo teret, a ne prihvatljiv legat.

— Možda. - Razgovor kao da je odumirao. Nastala je kratka, neugodnastanka, a zatim se Dalgliesh digao i rekao:

— Znači, koliko je vama poznato, ništa ga nije zabrinjavalo osim togproblema kako da se riješi novca. Nije se s vama savjetovao ni zbog čegadrugog?

— Ne, nije. Da i jest, možda bi to bilo nešto što vam ne bih mogao reći ada, ne odam profesionalnu tajnu. No budući da nije, ne znam zašto vam to nebih rekao. A što me je mogao i pitati, jadnik? Nije imao ni žene, ni djece, nirodbine, koliko mi je poznato, nikakvih obiteljskih problema, nije imao niauta, živio je besprijekornim životom. Zašto bi mu trebao odvjetnik nego damu sastavi oporuku?

Bilo je prekasno razgovarati o profesionalnoj tajni, pomislio je Dalgliesh.

Loder mu doista nije trebao povjeriti da je otac Baddeley razmišljao opromjeni oporuke. Budući da je nije mijenjao, obzirni bi odvjetnik smatrao datakvu informaciju treba zadržati za sebe.

Dok ga je Loder pratio do vrata, Dalgliesh je nehajno primijetio: -Oporuka oca Baddeleya donijela je samo zadovoljstvo, ali to se ne bi mogloreći za Holroydovu.

Umorne oči odjeđnom su živnule i poprimile gotovo zavjerenički izraz. —Znači, i to ste već čuli!

— Jesam, ali sam iznenađen da vi to znate.— Ah, u provinciji se vijesti brzo šire, znate. Imam nekoliko prijatelja u

Toyntonu. Bračni par Hewson, zapravo Maggie. Upoznali smo se zimus nabalu konzervativaca. Prilično dosadan život za živahnu mladu ženu, u onojpustoši na hridima.

— Slažem se.— Maggie je ženska i pol. Pričala mi je o Holroydovoj oporuci. Kako

sam čuo, otišao je u London da posjeti brata, pa su svi pretpostavili da je htiorazgovarati o oporuci. No čini se da se starijem bratu nisu svidjeli Victoroviprijedlozi, pa mu je savjetovao da razmisli. Naposljetku je Holroyd samsastavio dodatak oporuci. Nije mu to bilo teško. Svi u obitelji bili supravnici, pa se i sam Holroyd spremao za advokaturu prije negoli je odlučioprijeći u nastavnike.

— Koliko mi je poznato, Holroyd i Martinson zastupaju obitelj Anstey.— Tako je, već četiri generacije. Šteta je što se djed Anstey nije

posavjetovao s njima prije no što je sastavio svoju oporuku. To samopokazuje da nije mudro sam sebe zastupati. Pa, doviđenja, commanderDalgliesh. Žao mi je što vam nisam mogao više pomoći.

Prije negoli je skrenuo iz South Streeta, Dalgliesh se okrenuo i vidio kakoLoder još gleda za njim, a sjajni mjedeni top do njegovih nogu doimao sepoput igračke. Odvjetnik je nedvojbeno bio zanimljiv svat. Uz ostalo,zanimalo ga je i odakle je doznao za njegov čin.

No morao je obaviti još jednu dužnost prije kupovine. Posjetio jeChristmas Close, bolnicu s početka devetnaestog stoljeća. Nije imao sreće.Nisu ništa znali o ocu Baddeleyu; primali su samo kronične bolesnike. Akoje njegov prijatelj pretrpio srčani infarkt, najvjerojatnije su ga primili na odjelza intenzivnu njegu u okružnoj općoj bolnici bez obzira na njegove godine.

Uslužni vratar predložio mu je da se raspita u općoj bolnici u Pooleu iBlandfordu ili u bolnici Victoria u Wimborneu, pa mu ljubazno pokazao putdo najbliže telefonske govornice.

Najprije je pokušao telefonirati u Poole. Imao je više sreće nego što senadao. Službenik, koji se javio na telefon, bio je vrlo sposoban. Kad mu jeDalgliesh rekao datum otpuštanja oca Baddeleya, odmah mu je potvrdio da jevelečasni bio njihov pacijent i spojio Dalgliesha s odgovarajućim odjelom.Javila se odjelna sestra. Da, sjećala se oca Baddeleya. Ne, nisu čuli da jeumro. Izrazila mu je sućut s nekoliko uobičajenih riječi koje su se čakdoimale iskreno. Zatim je pozvala sestru Breagan na telefon. Sestra Breaganobično je nosila pisma pacijenata na poštu. Možda bi ona mogla pomoćicommanderu Dalglieshu, rekla je.

Znao je da njegov čin ima nekakve veze s njihovom uslužnošću, ali nesamo čin. Bile su prije svega ljubazne i voljne da se potrude i za neznanca.Objasnio je svoj problem sestri Breagan.

— Eto, nisam znao da je moj prijatelj umro sve dok jučer nisam stigao uToynton Grange. Obećao je da će mi vratiti spise na kojima smo radili, ali ihnema među njegovim stvarima. Zanima me da li mi ih je poslao iz bolnice namoju privatnu adresu u Londonu ili na Scotland Yard.

— Znate, commander, velečasni nije baš volio pisati. Čitati da, ali ne ipisati. Doduše, odnijela sam mu na poštu dva pisma. Koliko se sjećam, obana lokalne adrese. Znate, moram uvijek pogledati adrese kako bih ubacilapisma u odgovarajući sandučić... Datum? Ne sjećam se. No sjećam se da miih je oba dao u isto vrijeme.

— Jesu li to bila možda pisma za Toynton, jedno adresirano na gospodinaAnsteya, drugo na gospođicu Wiliison?

— Kad razmislim, commander, čini mi se da se sjećam tih imena, alishvatite, nisam baš sigurna.

— Čestitam vam što ste se i toliko sjetili. I sigurni ste da je poslao samota dva pisma?

— Potpuno. Znate, možda mu je i neka druga sestra poslala pokojepismo, ali to će mi biti teže otkriti. Neke su otišle s odjela. No mislim da ihnije davao nikome osim meni, jer ja obično raznosim poštu. A i nije mu bašbilo do pisanja. Stoga se i sjećam samo tih dvaju pisama.

To je moglo značiti nešto, ali nije moralo. Ipak, trud mu se isplatio. Ako

je otac Baddeley s nekim ugovarao sastanak, mogao je to učiniti telefonski izbolnice kad mu se stanje poboljšalo ili pismeno. A samo su Toynton Grange,Hewsonovi i Julius Court imali telefon. No možda mu je bilo jednostavnijepisati. Jedno pismo bilo je vjerojatno upućeno Grace Willison radi dogovorao vremenu ispovijedi. A drugo, upućeno Ansteyu, bilo je možda ono kojimmu je izrazio sućut zbog Holroydove smrti i koje mu je spomenula Grace. Nomožda i nije.

Prije negoli je spustio slušalicu, upitao je sestru da li je otac Baddeleynekome telefonirao iz bolnice.

— Jedanput jest, ako se dobro sjećam, kad se pridigao. Sišao je učekaonicu za vanjske pacijente i pitao me može li ondje naći londonskitelefonski imenik. Zato se i sjećam.

— U koje doba dana?— Ujutro. Prije dvanaest. Upravo sam odlazila s posla.Znači, otac Baddeley morao je telefonirati nekome u Londonu i potražiti

njegov broj u telefonskom imeniku. I uspio je razgovarati, ne u toku večeri,nego u uredovno vrijeme. Dalgliesh je očito mogao istražiti još nešto, ali jemorao pričekati. Bilo mu je jasno da još nije doznao ništa što bi opravdalo injegovo neslužbeno upletanje. A kad bi se i upleo, kamo bi ga odvele svesumnje, sve indicije? Samo da šačice praha na toyntonskom groblju.

5

Dalgliesh je večerao prilično rano u gostionici nedaleko od ruševinadvorca Corfe, a tek se tada uputio natrag u »Kuću nade« i počeo sortiratiknjigu oca Baddeleya. No najprije je morao obaviti nekoliko malih alipotrebnih kućanskih poslova. Zamijenio je mliječnu žarulju u stolnoj svjetiljcijačom žaruljom, očistio i podesio žižak na plinskom grijaču vode iznadsudopera, ispraznio dio kuhinjskog ormara da smjesti svoje namirnice i vino,a zatim džepnom svjetiljkom pronašao u šupi pokraj kuće pocinčanu kadu ihrpu naplavljenog triješća za potpaljivanje vatre. U »Kući nade« nije bilokupaonice. Otac Baddeley vjerojatno se kupao u Toynton Grangeu. NoDalgliesh se nakanio skinuti i oprati u kuhinji. Bio je spreman žrtvovatikomfor, samo da izbjegne kupanje u Toynton Grangeu, taj zadah bolnice iraskužnih sredstava, jer sve ga je to neumoljivo podsjećalo na bolest iinvalidnost. Šibicom je pripalio suhu travu u kaminu i promatrao kako sevatra odmah rasplamsala pretvarajući travu u crne igle i ispunjavajućiprostoriju ugodnim mirisom. Zatim je pokušao zapaliti vatru od malo triješćai s olakšanjem ustanovio da dimnjak vuče. Uz vatru, dobro osvjetljenje,knjige, hranu i dovoljno vina nije vidio razloga da poželi boravak na drugommjestu.

Procijenio je da bi na policama u dnevnom boravku moglo biti izmeđudvije i tri stotine knjiga, a u spavaćoj sobi triput više, knjige su zapravozauzele sobu, pa je bilo gotovo nemoguće prići krevetu. Izbor knjiga nije gaiznenadio. Mnoga teološka djela bila bi zanimljiva nekoj londonskojteološkoj biblioteci, neka bi rado udomila njegova tetka, a neka je namijeniovlastitim policama. Pronašao je Grčki Stari zavjet H. B. Swetea u tri sveska,Kempisovu Imitaciju Krista, Ozbiljni poziv Williama Lawa, Život i djelauglednih duhovnika 19. stoljeća u dva sveska, prvo izdanje NewmanovihPropovijedi. No našla se tu i reprezentativna zbirka važnih engleskih

romanopisaca i pjesnika, a kako je otac Baddeley povremeno sebi priuštio ipokoji roman, kupio je i malu ali zanimljivu zbirku prvih izdanja.

U petnaest do deset začuo je korake i cviljenje automobilskih guma, aodmah zatim odlučno kucanje na vratima. U kuću je ušla Millicent Hammittpraćena ugodnim mirisom svježe skuhane kave, vukući za sobom natovarenstolić za serviranje. Na njemu je ugledao masivan vrč kave, ukrašen plavomprugom, sličan vrč vrela mlijeka, zdjelicu smeđeg šećera, dvije šalice,također ukrašene plavom prugom i tanjur keksa od neprosijanog brašna.

Dalgliesh je znao da joj ne može prigovoriti kad je s odobravanjempogledala vatru, natočila obje šalice kave i jasno mu dala do znanja da joj senikamo ne žuri.

Dalgliesh se dan prije na brzinu upoznao s njom prije večere, no stigli surazgovarati samo pola minute, jer je Wilfred stao ispred pulta za čitanje inastupila je obavezna tišina. Iskoristila je priliku, pa je vještim i otvorenimpitanjima, i ne razmišljajući o finesama, doznala da je Dalgliesh doputovaosam jer je udovac i da mu je žena umrla na porođaju zajedno s djetetom. -Kakve li tragedije! Nije li to neobično u današnje vrijeme? — izustila je ioptužujućim pogledom preletjela stolom kao da time želi naglasiti da je netkobio neoprostivo nehajan.

Na nogama je imala vunene papuče, a uz suknju od debelog tvidaodjenula je ružičasti, rupičasti, biserjem obilato ukrašeni vuneni džemper kojise nije slagao sa suknjom. Dalgliesh je slutio da je i njezina kuća sličanneskladni kompromis korisnih stvari i kiča, ali to nije namjeravao provjeriti.Na njegovo olakšanje nije se ni pomakla da mu pomogne oko knjiga, nego sesmjestila na rub stolice sa šalicom na krilu. Sjedila je raširenih noguotkrivajući mliječnobijela nabrekla bedra prošarana venama sve do rubačarapa. Dalgliesh se ponovno prihvatio posla spustivši šalicu do sebe na pod.Protresao je svaku knjigu prije negoli ju je smjestio na odgovarajuću hrpu nebi li iz nje ispala nekakva poruka. Ako ispadne, pomislio je, smetat će muprisutnost gospođe Hamrnitt. No znao je da su te mjere opreza samoposljedica profesionalne navike da ništa ne prepusti slučaju. Za razliku odoca Baddeleya.

Gospođa Hammitt pijuckala je u međuvremenu kavu, blagoglagoljiva ipovremeno indiskretna, očito uvjerena - što je Dalgliesh već prije zapazio —da čovjek koji fizički radi čuje samo polovicu onoga što mu se govori.

— Ne moram vas ni pitati kako ste spavali. Wilfredovi su kreveti na zluglasu. Određena tvrdoća je vjerojatno dobra za invalide, ali ja volim madracu koji mogu utonuti. Iznenađena sam da vas Julius nije pozvao da prenoćite unjegovoj kući. Doduše, on nikad ne prima goste. Valjda ne želi premaratigospođu Reynolds. Ona je udovica ovdašnjeg seoskog pozornika i radi zaJuliusa kad god je on ovdje. Velikodušno je plaća, naravno. Doduše, on tosebi može priuštiti. Čula sam da ćete noćas ovdje spavati. Vidjela sam HelenRainer kad je došla s posteljinom. Valjda vam neće biti neugodno da spavateu Michaelovu krevetu. Neće, naravno, kad ste policajac. Sigurno nisteosjetljivi ili praznovjerni. Imate pravo; naša je smrt tek san i zaborav. Ilimožda mislim na život? U svakom slučaju, to je Wordsworthova misao.Nekada sam neobično voljela poeziju, kad sam bila djevojka, ali ne shvaćamte moderne pjesnike. Ipak, žao mi je što nam niste čitali svoje pjesme.

Izustila je posljednju rečenicu takvim tonom kao da smatra da bi samoona ekscentrično uživala u njima. No Dalgliesh ju je prestao slušati.Pronašao je prvo izdanje Dnevnika jednog nikogovića s posvetom nanaslovnoj strani, napisanom dječačkim rukopisom.

»Ocu Baddeleyu za rođendan, s ljubavlju od Adama. Kupio sam je odgospodina Snellinga u Nonvichu. Prodao mi ju je jeftino, zato što je nadvadesetoj strani crvena mrlja. Ispitao sam je, nije od krvi.«

Nasmiješio se. Znači, ispitao ju je, bezobrazni mali klipan. Kakva li ga jetajanstvena mješavina kiselina i kristala iz kompleta za kemijske pokuse,kojeg se još sjećao, navela na tu samouvjerenu stručnu izjavu? Posveta jesmanjila vrijednost knjige mnogo više od mrlje, ali on je znao da otacBaddeley nije tako mislio. Spustio ju je na hrpu knjiga koje je namjeravaozadržati i ponovno dopustio riječima Millicent Hammitt da mu prodru usvijest.

— Znate, ako se pjesnik ne može potruditi da bude jasan obrazovanomčitatelju, bolje je da ga se obrazovani čitatelj okani.

— Vjerujem vam, gospođo Hammitt.— Zovite me Millicent. Ovdje bismo svi trebali biti sretna obitelj. Ako se

već moram pomiriti s time da mi se Dennis Lemer i Maggie Hewson obraćajuimenom, pa i taj odvratni Albert Philby — nemojte misliti da mu dajemmnogo prilike za to — ne znam zašto me i vi ne biste zvali Millicent. A ja ćuvas pokušati zvati Adam iako znam da mi neće biti lako. Niste osoba kojoj

bi se čovjek mogao obraćati imenom.Dalgliesh je brižljivo obrisao prašinu s tri sveska Monumenta ritualica

ecclesiae anglicanae i rekao da Victor Holroyd, po onome što je o njemučuo, nije mnogo pridonio predodžbi sretne obitelji.

— Ah, čuli ste, znači, za Victora? Valjda se Maggie izbrbljala. Doista jebio vrlo težak čovjek, bezobziran i u životu i u smrti. No uspijevala sam snjim izaći nakraj. Mislim da me je poštovao, Bio je vrlo pametan, i od njegaste uvijek mogli doznati nešto korisno. Međutim, nitko u Grangeu nije gapodnosio. Čak je i Wilfred manje-više položio oružje i puštao ga na miru.Maggie Hewson bila je iznimka. Čudna žena; uvijek se mora razlikovati odostalih. Znate, uvjerena sam da je mislila kako joj je Victor zavještao novac.Dakako, svi smo znali da on ima novaca. Svima nam je stavljao na nos da onnije pacijent koji ovisi o socijalnim službama. Vjerojatno je mislila da će sedomoći barem dijela tog novca ako spretno odigra svoje adute. Jedanput mije to natuknula. Tada je bila supijana. Jadni Eric! Dajem tom braku jošnajviše godinu dana. Možda je neki muškarci smatraju fizički privlačnom,valjda im se sviđa ta obojena, plava kosa, nemarnost i pretjerana seksualnost.Dakako, njezina veza s Victorom, ako se to može nazvati vezom, bila je vrlobestidna. Seks je za zdrave. Znam da invalidi imaju osjećaje kao i drugi ljudi,ali čovjek bi pomislio da će takve stvari izbaciti iz glave kad ih bolestprikuje za invalidska kolica. Ta mi knjiga izgleda zanimljivo. Barem je uvezdobar. Mogli biste za nju dobiti nekoliko šilinga.

Uklanjajući prvo izdanje Newmanovih Traktata izvan dosega Millicentinastopala i stavljajući ga među knjige što ih je izabrao za sebe, Dalgliesh je sgađenjem ustanovio, premda je osuđivao Millicentinu nesputanu brbljavost,da mišljenje te žene nije daleko od njegova. Kako li je čovjeku, zarobljenu umrtvom tijelu, kad osjeti čežnju, ljubav pa i pohotu? Ili, još gore, u tijelu kojei suviše reagira na neke nagone, ali je nekoordinirano, ružno, groteskno?Kako li je čovjeku koji reagira na ljepotu, a prisiljen je živjeti s vlastitomružnoćom? Činilo mu se da počinje shvaćati Holroydovu gorčinu.

— Što se naposljetku dogodilo s Holroydovim novcem? - upitaDalgliesh.

— Naslijedila ga je njegova sestra u Novom Zelandu, svih šezdeset i pettisuća funti. Tako i treba. Novac mora ostati u obitelji. No uvjerena sam dase Maggie nadala da će ga ona dobiti. Vjerojatno joj ga je Victor više-manje

obećao. On bi bio u stanju tako nešto učiniti. Znao je biti pakostan. Nobarem je ostavio bogatstvo onome kome pripada. Bila bih vrlo razočaranakad bi Wilfred zavještao Toynton Grange nekom dmgom, a ne meni.

— A vi biste ga htjeli?— Pacijenti bi morali otići, naravno. Ne mogu sebe zamisliti kao

upraviteljicu Toynton Grangea, barem ovakvog kakav je danas. Poštujem onošto Wilfred pokušava učiniti, ali on osjeća posebnu potrebu za takvim radom.Vjerojatno su vam pričali kako je otišao u Lourdes i doživio čudo. U redu,nemam ništa protiv. No meni se nije dogodilo čudo, hvala Bogu, a nije mi donjega ni stalo. Osim toga, već sam dosta učinila za kronične bolesnike. Otacmi je ostavio pola Grangea, a ja sam ga prodala Wilfredu kako bi mogaootvoriti dom. Naravno, tada smo službeno procijenili kuću, ali cijena nije bilabaš visoka, jer su takve kuće slabo prolazile na tržištu. Sada, dakako, vrijedicijelo bogatstvo. Prekrasna je, zar ne?

— Arhitektonski je svakako zanimljiva.— Baš tako. Originalne kuće u stilu regency postižu fantastične cijene.

Ne mislim time reći da bih je prodala. Napokon, tu smo proveli djetinjstvo ivolim tu kuću. No vjerojatno bih se riješila zemljišta. Kad već govorimo otome, Victor Holroyd poznavao je nekoga u mjestu tko bi ga rado kupio,nekoga tko bi ga uredio za autokamp.

— Grozne li zamisli! - nehotice uzvikne Dalgliesh.No Millicent Hammitt nije se dala zbuniti, nego je samozadovoljno

nastavila: - Ma kakvi! Vrlo sebično mišljenje, ako smijem reći. Siromašnimaje potreban odmor kao i bogatima. Juliusu se to ne bi sviđalo, ali ja se nemoram obazirati na Juliusa. Vjerojatno bi prodao kuću i otišao. On posjedujejutro i pol zemlje, ali ga ne mogu zamisliti kako prolazi auto-kampom kadgod dođe iz Londona. Osim toga, ljudi bi mu više-manje prolazili mimoprozora kad bi se spuštali na plažu. To je jedina plaža dostupna za plime. Većih vidim: očevi kvrgavih koljena u čistim kratkim hlačicama, s izletničkimtorbama, a iza njih mame s treštavim tranzistorima, kričavom djecom irasplakanom dojenčadi. Ne, ne mogu zamisliti da bi Julius ostao ovdje.

— Je li ovdje itko zna da ćete naslijediti Toynton Grange?— Naravno; to nije tajna. Tko bi ga drugi naslijedio? Zapravo, imam

pravo na cijeli posjed. Možda niste znali da Wilfred nije pravi Anstey, da jeposvojče?

— Čini mi se da je to netko spomenuo — odgovorio je Dalglieshoprezno.

— Onda možete čuti i cijelu priču. Vrlo je zanimljiva, ako se bavitepravom.

Gospođa Hammitt ponovno je napunila šalicu i, promeškoljivši se,ponovno se zavalila u naslonjač kao da se priprema za važnu raspravu.

— Moj je otac žarko želio sina. Neki su muškarci takvi, kćerke im ništane znače. Potpuno mi je jasno da je bio razočaran kad sam se rodila. Akomuškarac doista želi sina, pomirit će se i s kćerkom, samo ako je lijepa. A janisam nikada bila lijepa. Nasreću, moj muž nije time sebi razbijao glavu.Dobro smo se slagali.

Dalgliesh je promrmljao nešto što se moglo shvatiti kao čestitanje. Što jojje drugo i mogao odgovoriti?

— Hvala vam - rekla je Millicent Hammitt kao da zahvaljuje nakomplimentu, pa zadovoljno nastavila. - Bilo kako bilo, kad su liječnici rekliocu da majka više ne može roditi, odlučio je usvojiti muško dijete. Mislim daje doveo Wilfreda iz dječjeg doma, ali meni je u to doba bilo samo šestgodina i mislim da mi nikada nisu rekli kako i kada su ga našli. Dakako, bioje nezakonito dijete. Dvadesetih godina ljudi su više osuđivali takve stvari,pa je i izbor neželjene djece bio veći. Sjećam se da sam bila uzbuđena štosam dobila brata. Bila sam osamljena, a nosila sam u sebi i previše ljubavi.U to doba nisam u Wilfredu gledala suparnika. Neobično sam ga voljela udjetinjstvu. I još ga volim. Ljudi to katkada zaboravljaju.

Dalgliesha je zanimalo što se poslije dogodilo.— Djed je napisao oporuku. Starac nije vjerovao advokatima, pa ni

Holroydu i Martinsonu koji su bili obiteljski zastupnici, pa ju je samsastavio. Prema toj oporuci, moji su roditelji bili doživotni uživaoci zemljišta,a cijeli je posjed podijelio unucima na četiri jednaka dijela. Nametnulo sepitanje: je li u to uključen i Wilfred? Naposljetku smo zbog toga morali ići nasud. Ta je parnica uzbudila duhove u to vrijeme, pa se postavilo pitanjeprava usvojene djece. Možda se sjećate tog slučaja?

Dalgliesh se doista sjećao tog slučaja, ali vrlo neodređeno.— Je li vaš djed sastavio oporuku prije ili poslije usvojenja?— To je upravo bio glavni dokaz. Wilfred je zakonski usvojen 3. svibnja

1921. godine, a djed je potpisao oporuku točno deset dana kasnije, 13.

svibnja. Potpisala su je još dva svjedoka, dvojica slugu, ali oni su umrli prijenegoli je pitanje oporuke dospjelo na sud. Oporuka je bila jasna i ispravna,samo što u njoj nisu bila upisana imena. No Wilfredovi odvjetnici uspjeli sudokazati da je djed znao za usvojenje i da je zbog toga bio sretan. A uoporuci je doista pisalo djeca, u množini.

— Možda je pomišljao na to da će vaša majka umrijeti prva i da će sevaš otac ponovno oženiti.

— Baš ste mudri! Vidim da imate iskvarenu pravničku maštu. Isto jetvrdio i moj pravni zastupnik. No nije pomoglo. Wilfred je dobio parnicu.Sada valjda razumijete moj odnos prema Grangeu. Da je moj djed potpisaotu oporuku prije 3. svibnja, sve bi bilo drugačije, kažem vam.

— No ipak ste dobili pola vrijednosti imanja?— Nažalost, nije dugo potrajalo. Moj dragi muž brzo je trošio novac. Ne

na žene, drago mi je što to mogu reći. Na konje. I oni su skupi, pa inepredvidljiviji od žena, ali kao suparnici svakako su manje neugodni. Baremse veselite kad pobijede. Wilfred je uvijek govorio da je Herbert poseniliokad se demobilizirao, ali ja se nisam tužila. Više sam ga voljela takvog. Ali,novac je rasipao.

Pogledom je preletjela sobu, a zatm se nagnula prema Dalglieshu idobacila mu lukav, zavjerenički pogled.

— Reći ću vam nešto što nitko u Toynton Grangeu ne zna osim Wilfreda.Ako ga doista proda, dobit ću polovicu novca. Ne samo polovicu dodatnedobiti, nego pedeset posto od svega što dobije. Imam pismeno jamstvo odWilfreda, koje je Victor propisno potpisao kao svjedok. Zapravo, to mi jeVictor predložio. Smatrao je da je takav dokument zakonski valjan. Držim gadaleko od dosega Wilfredovih ruku, kod Roberta Lodera, odvjetnika uWarehamu. Wilfred je valjda bio uvjeren da nikada neće morati prodatiGrange, pa nije ni mario za ono što potpisuje, ili se možda time htiooduprijeti iskušenju. Mislim da ga nikada neće prodati. Previše mu je stalodo doma. No ako se predomisli, dobro ću proći.

— Kad sam došao ovamo — hrabro će Dalgliesh - gospođa Hewsonspomenula je Fondaciju Ridgewell. Ne namjerava li gospodin Anstey predatidom u njihove ruke?

Gospođa Hammitt primila je te riječi mirnije negoli se nadao.— Glupost! — odbrusila je. — Znam da Wilfred od vremena do vremena

priča o tome, ali ne bi tako olako predao Toynton Grange. A zašto i bi?Novaca nema, dakako, ali ionako ga nikad nema. Samo treba povećatipristojbe ili nagnati lokalnu socijalnu službu da plaća više za pacijente koješalje. Zašto bi ih potpomagao? Ako ni tada Toynton Grange ne buderentabilan, bit će bolje da ga proda, bilo čuda ili ne bilo.

Dalgliesh je natuknuo da je iznenađen što Anstey, s obzirom na okolnosti,nije prešao na rimokatoličku vjeru. Millicent je žestoko reagirala na njegoveriječi.

— Da samo znate kako se duhovno borio u to vrijeme. — Glas joj seprodubio i zadrhtao kao da opisuje kozmičke sile u borbi na život i smrt. -No drago mi je da je ostao u našoj crkvi. Naš otac... - Glas joj je zagrmio odiznenadne provale prijetećeg žara, pa se Dalgliesh trgnuo ne znajući što gaočekuje — ... bio bi strašno razočaran. Bio je gorljivi anglikanac,commander Dalgliesh. Drago mi je da Wilfred nije prešao na drugu stranu.

Kao da se Wilfredu pred rijekom Jordan nije svidio ni izgled vode niti jeimao povjerenja u čamac, pomisli Dalgliesh.

Dalgliesh je već pitao Juliusa Courta za Ansteyevo vjersko uvjerenje, alije dobio drugačije i najvjerojatnije točnije objašnjenje. Sjetio se njihovarazgovora na terasi, prije negoli su se ponovno pridružili Henryju, i Juliusovihironičnih riječi: »Otac O’Malley, koji je trebao uputiti Wilfreda u tajneKatoličke crkve, otvoreno je rekao da će se njegova Crkva u budućnostiizjasniti o nizu pitanja koja je Wilfred smatrao svojim prerogativom. Dragomje Wilfredu sinulo da se zamalo priključio golemoj organizaciji koja smatrada on obraćanjem više prima nego daje. Nakon nedvojbeno korisne duševneborbe odlučio je ostati u susretljivijem stadu.«

— Usprkos čudu?— Usprkos čudu - odgovori Millicent. - Otac 0’Malley je racionalist.

Priznaje postojanje čuda, ali daje prednost dokazima koje treba datiodgovarajućoj komisiji na temeljito ispitivanje, a Crkva će u svojoj mudrosti,u dolično vrijeme, donijeti odluku. Wilfredova javna objava o primanjuposebne milosti Božje miriše mu na drskost. I još gore, vjerojatno to smatraneukusnim. Otac O’Malley vrlo je savjestan. On i Wilfred zapravo se neslažu. Mislim da je otac O’Malley kriv što je njegova crkva izgubila jednogobraćenika.

— No hodočašća u Lourdes još se nastavljaju? — upita Dalgliesh.

— Da, da. Redovito. Dvaput na godinu. Ja ne idem. Odlazila sam upočetku, kad sam došla ovamo, ali me je brzo prošla volja. No obično ihdočekam s čajem i zakuskom.

Vraćajući se u mislima na sadašnjost, Dalgliesh je osjetio kako ga boleleđa. Uspravio se baš kad je sat na okviru kamina otkucao tričetvrt.Pougljenjena klada pala je s rešetke, pa su uvis poletjele posljednje iskre. ZaMillicent Hammitt bio je to znak za odlazak. Dalgliesh je htio najprije opratišalice, pa je pošla za njim u malu kuhinju.

— Bilo mi je ugodno, commander, no sumnjam da ćemo ponoviti taj našsusret. Nisam od onih susjeda koji redovito upadaju u nečiju kuću. Hvalabogu da mogu biti sama. Vrlo sam snalažljiva, za razliku od jadne Maggie. Akad je riječ o Michaelu Baddeleyu, moram reći da je bio izuzetno diskretan.

— Sestra Rainer mi je rekla da ste ga uvjerili u prednosti kremiranja.— Ona je to rekla? Pa, ima i pravo. Možda sam to i spomenula Michaelu.

Smatram da je šteta trošiti dobru zemlju na pokapanje trulih tijela. Koliko sesjećam, starac nije mario što će se s njim dogoditi, samo mu je bilo do togada počiva u posvećenoj zemlji i da mu netko održi dolično pogrebno slovo.Vrlo pametno. Potpuno se slažem s tim mišljenjem. Ni Wilfred nije imao ništaprotiv kremiranja. On i Dot Moxon složili su se sa mnom. Helen se bunilazbog dodatnih problema, ali zapravo joj se nije svidjelo to što je trebalopribaviti potpis još jednog liječnika. Valjda je mislila da će se time stvoritiloša slika o liječničkoj sposobnosti našeg dragog Erica.

— Zar je netko natuknuo da je dijagnoza doktora Hewsona bila pogrešna?— Nije, naravno! Michael je umro od srčanog infarkta, i mislim da je čak

Eric bio u stanju ustanoviti uzrok smrti. Ne, ne morate me pratiti. Imambateriju. Ako vam bilo što zatreba možete mi u svako doba pokucati na zid.

— A hoćete li me čuti? Niste čuli oca Baddeleya.— Nisam, naravno, jer nije ni kucao. A poslije pola deset nisam više ni

pazila. Znate, mislila sam da ga je već netko posjetio i pomogao mu da legne.Vani je vladala tama, hladna i nespokojna, crna i slatkasta maglica s

mirisom mora, ne samo odsutnost svjetlosti, nego nekakva tajanstvena,gotovo opipljiva sila. Dalgliesh je oprezno pregurao stolić za serviranje prekopraga. Hodajući uz Millicent kratkom stazom i upravljajući stolićem jednomrukom, upitao ju je hotimice nezainteresirano: — Onda, jeste li čuli nekoga?

— Nisam čula, ali sam vidjela. Tako mi se barem činilo. Htjela sam

popiti nešto toplo, pa sam se pitala da li bi i Michaelu prijao topli napitak.No kad sam otvorila ulazna vrata, kao da sam spazila nekakav lik u ogrtačukako nestaje u tami. Budući da u Michaelovoj kući nije gorjelo svjetloprirodno je da ga nisam htjela uznemirivati. Sada znam da sam se prevarila.Ili sam se prevarila ili sam pošizila. Ovdje ne bi bilo teško izgubiti pamet. Tega večeri nitko nije posjetio, i sada ih sve grize savjest zbog toga. Sada mi jejasno kako sam se prevarila. Bila je ovakva večer. Puhao je povjetarac, atama kao da se pomicala i sakupljala u nekakve oblike. Nisam ništa čula, nikorake. Vidjela sam samo na trenutak pognutu glavu pod kukuljicom i ogrtačkako vijori u tami.

— I to je bilo oko pola deset?— Ili malo kasnije. Možda u vrijeme kad je umro. Osoba bujne mašte

mogla bi se uplašiti i pomisliti da je vidjela njegov duh. To je i natuknulaJennie Pegram kad sam im u Toynton Grangeu rekla što sam vidjela. Baš jesmiješna!

Kad su se približili vratima »Kuće vjere«, zastala je i obratila mu se,impulzivno i, barem se njemu tako činilo, pomalo zbunjeno.

— Čula sam da vas brine slomljena brava na Michaelovu pisaćem stolu.Bila je ispravna večer prije negoli se vratio iz bolnice. Ponestalo mi jeomotnica, a morala sam hitno napisati jedno pismo. Smatrala sam da mi nećezamjeriti ako pogledam u njegov pisaći stol. Bio je zaključan.

— A kad je vaš brat došao potražiti oporuku ubrzo nakon što su pronašlinjegovo tijelo, bio je obijen.

— Tako on tvrdi, commander.— Ali, vi nemate dokaza da ga je on obio?— Nemam dokaza da ga je itko obio. Kuća je bila puna ljudi koji su

ulazili i izlazili. Wilfred, Hewsonovi, Helen, Dot, Philby, pa i Julius kad jestigao iz Londona; u kući je bilo kao na sajmu. Samo znam da je pisaći stolbio zaključan u devet sati navečer, dan uoči Michaelove smrti. I uopće nesumnjam da se Wilfred polakomio da vidi tu oporuku i provjeri da li jeMichael sve što posjeduje ostavio Toynton Grangeu. Osim toga, uvjerenasam da Michael nije sam obio svoju bravu.

— Kako znate, gospođo Hammitt?— Jer sam našla ključ, odmah poslije ručka, na dan njegove smrti. Ondje

gdje ga je vjerojatno uvijek držao - u limenki od čaja, na drugoj polici ormara

za namirnice. Znala sam da ne bi imao ništa protiv da uzmem preostalu hranu.Ključ sam spustila u džep da se ne izgubi kad Dot počne pospremati kuću.Na koncu konca, taj stari pisaći stol vrlo je vrijedan, i bravu treba popraviti.Zapravo, da ga Michael oporučno nije ostavio Grace Willison, ja bih gapreselila ovamo i propisno ga čuvala.

— Znači, još imate ključ?— Naravno. Nitko za njega nije ni pitao osim vas. Mogu vam ga i dati

kad vas već toliko zanima.Zavukla je ruku u džep suknje, a zatim je osjetio hladnoću metala na

dlanu. Otvorila je vrata svoje kuće i rukom potražila prekidač. Zatreptao jeod iznenadnog blještavila, a zatim je jasno ugledao srebrni ključić, krhakpoput filigrana. Bio je svezan tankom uzicom na crvenu plastičnu kvačicu,tako crvenu da je na trenutak pomislio da mu je dlan umrljan krvlju.

V

PAKOSNI ČIN

1

Kad se poslije sjetio prvog tjedna boravka u Dorsetu, Dalglieshu se činiloda gleda niz prizora, toliko različitih od kasnijih slika nasilja i smrti da jegotovo povjerovao kako je Toynton doživio na dvije razine i u dva različitavremenska razdoblja. Te prve, blage slike, za razliku od kasnijih, grubihcrnobijelih fotografija kao iz lošeg filma strave, obilovale su bojom,osjećajem i mirisom. Vidio je sebe kako gazi po šljunku što ga oplakuje morena obali u Chesilu, dok mu je u ušima odzvanjao ptičji pjev i prodornagrmljavina valova, koja se čula iz Portlanda čije su se tamne stijene uzdizaleprema nebu. Vidio je sebe kako se penje golemim zemljanim bedemimautvrde Maiden Castle i stoji - osamljen lik na vjetrometini — ondje gdje sumnogi tragovi ljudske ruke govorili o četiri tisuće godina povijesti. Sjetio sečaja u konačištu Judge Jeffrey’s u Dorchesteru dok je blago jesenskoposlijepodne pomalo tamnjelo, pa povratka autom, navečer, između spletazlaćane paprati i visoke, nepodrezane živice što se protezala sve dogostionice ograđene kamenim zidom, koja je, osvijetljenih prozora, čekalanegdje na dalekoj seoskoj livadi.

A poslije, kasno navečer, kad nije više bilo opasnosti da će ga netko izToynton Grangea uznemiriti svojim posjetom, odvezao bi se natrag u »Kućunade« i vratio poznatom i gostoljubivom mirisu knjiga i vatre u kaminu.Donekle se iznenadio kad je Millicent Hammitt održala riječ i nije ga ometalaposlije prvog posjeta. Ubrzo je otkrio razlog; bila je ovisnik o televiziji. Dokje sjedio i pijuckajući vino sortirao knjige oca Baddeleya, čuo je slabe, ali nei neugodne zvukove njezine noćne zabave — iznenadnu reklamnu pjesmicukoju je već negdje čuo, žamor raznolikih glasova, štektanje vatrenog oružja,ženske krikove, bučnu glazbenu najavu noćnog filma.

Imao je osjećaj da živi u nekakvom limbu između prijašnjeg i sadašnjegživota, oslobođen zbog rekonvalescencije od dužnosti da donosi neposredne

odluke, od bilo kakvih neugodnih napora. Pomisao na Toynton Grange injegove stanovnike bila mu je neugodna. Učinio je sve što je mogao, a sadaje pratio događaje. Kad je jednom pogledao prazan i otrcani naslonjač ocaBaddeleya, sjetio se bez imalo poštovanja legendarne isprike uglednogateističkog filozofa kojega su, na njegovo iznenađenje, doveli poslije smrtipred Boga.

»Ali Gospodine, niste nam dali dovoljno dokaza.«Da je otac Baddeley htio da on nešto poduzme, pobrinuo bi se za

opipljivije indicije od nestalog dnevnika i obijene brave.Nije očekivao nikakva pisma osim odgovora Billa Moriartyja, jer je

rekao domaćici da mu ne šalje pisma. Kanio je osobno uzeti Billovo pismo izpoštanskog sandučića. Stiglo je u ponedjeljak, barem dan prije no što senadao. Jutro je proveo u kući i tek je u pola tri otišao do sandučića i usputodnio prazne boce mlijeka.

U sandučiću je našao samo jedno pismo, običnu kovertu s markom ipečatom londonske pošte; adresa je bila natipkana, ali Dalglieshov čin bio jeizostavljen. Moriarty je bio oprezan. No kad je gurnuo palac pod preklopkoverte, upitao se da li je i sam dovoljno oprezan. 'Nije bilo očitog znaka daje pismo otvarano; preklop je bio netaknut. No ljepilo je sumnjivo slabodržalo, i preklop se vrlo lagano, prelagano otvorio pred pritiskom palca. Inačeje sandučić bio prazan. Netko je, vjerojatno Philby, već pokupio poštu zaToynton Grange. Zašto mu nije donio pismo u »Kuću nade«? Baš čudno.Možda se trebao koristiti poste restanteom u selu Toynton ili Warehamu.Ljutilo ga je što je bio tako nepažljiv. Istina je, razmišljao je, da ne znam štoistražujem, ako uopće nešto istražujem, pa samo tu i tamo pripazim. Ne da mise da obavim taj posao kako treba, a nemam hrabrosti dignuti ruke od njega.Ovako neraspoloženog, Billove duhovitosti još su ga više naljutile.

»Drago mi je što ponovno vidim tvoj elegantni rukopis. Ovdje smo sviodahnuli da su vijesti o tvom skorom kraju bile pretjerane. Doprinose zavijenac čuvamo za proslavu tvog ozdravljenja. No što opet njuškaš u Dorsetumeđu tim sumnjivim čudacima? Ako gineš za poslom, ovdje ga je i previše.Da ne duljim, evo informacija koje te zanimaju.

Dvije osobe iz tvoje grupe već su kažnjavane. Po svoj prilici, već neštoznaš o Philbyju. Dvaput je kažnjavan zbog nanošenja teške tjelesne ozljede,1967. i 1969, četiri puta zbog krađe 1970, kao i zbog raznih drugih prekršaja.

Jedini neobični detalj u Philbyjevoj kriminalističkoj karijeri jesu blagesudske kazne. Nisam se nimalo iznenadio kad sam pogledao njegov dosje.Vjerojatno su smatrali da bi bilo nepravedno prestrogo kazniti čovjeka koji sebavi samo poslom za koji je fizički i psihički obdaren. Razgovarao sam sljudima iz »Otvorenih vrata«, organizacije za pomoć bivšim kažnjenicima.Priznaju njegove mane, ali kažu da može biti izuzetno privržen ako mu seprijateljski priđe. Pazi da ne osjeti sklonost prema tebi.

Millicent Hammitt dvaput je kažnjavana u Cheltenhamu zbog krađe podućanima - 1966. i 1968. Prvi put poslužila se uobičajenom obranom -smetnje u klimakteriju - pa je samo kažnjena novčano. Drugi put se zaistasretno izvukla. No bilo je to dva mjeseca poslije smrti njezina muža,umirovljenog majora, pa je sud pokazao sućut. Na sud je vjerojatno utjecao iWilfred Anstey koji je zajamčio da će ona živjeti u Toynton Grangeu i bitipod njegovim okom. Odonda nije bilo problema, pa pretpostavljam da jeAnsteyev nadzor bio uspješan, da su lokalni prodavači elastičniji ili daMillicent Hammitt spretnije krade.

To su službene informacije. Ostali u Toynton Grangeu su čisti, baremnemaju kriminalne prošlosti. Ako tražiš zanimljivog lopova - a ne bih rekaoda bi Adam Dalgliesh uludo trošio svoje sposobnosti na Alberta Philbyja —preporučio bih ti da se pozabaviš Juliusom Courtom. Dobio sam o njemuinformacije od jednog čovjeka koji radi u Foreign Officeu. Court je pametanmomak, završio je klasičnu gimnaziju u Southseau. Kad je diplomirao, ušaoje u diplomaciju. Imao je sve uvjete... osim novaca. Radio je u pariškojambasadi kad je 1970. svjedočio u poznatom procesu na kojem je AlainMichonnet optužen za ubojstvo Poitauda, automobilističkog trkača. Možda sesjećaš tog slučaja. Dali su mu velik publicitet u engleskoj štampi. Slučaj jebio prilično jasan, i francuska policija već se oblizivala pri pomisli da ćeščepati Michonneta. On je sin Thea d’Estiera Michonneta, vlasnika tvornicekemijskih proizvoda blizu Marseillea, i policija već dugo prati pere et fils.No Court je svom prijatelju pribavio alibi. Nisu bili zapravo prijatelji —Michonnet je izraziti heteroseksualac, kako su mediji nametljivo naglašavali -pa se ambasadom šaptom širila grozna riječ »ucjena«. Nitko nije povjerovaou Courtovu priču, ali je nitko nije mogao ni pobiti. Moj znanac misli daCourta na to svjedočenje nije potaklo ništa mračno, samo želja da se zabavi inaljuti svoje pretpostavijene. Ako mu je to bio cilj, postigao ga je. Poslije

osam mjeseci umro je njegov kum ostavivši mu trideset tisuća funti, što jeCourtu došlo kao naručeno, pa je napustio diplomatsku službu. Priča se da jepametno uložio novac. U svakom slučaju, to je gotovo, i ništa se ne možepromijeniti. O njemu se ne zna ništa što bi moglo nauditi njegovu ugledu.Samo se zna da je malo previše uslužan prema prijateljima. No ja sam tipodnio izvještaj, a ti ocijeni sam koliko vrijedi.«

Dalgliesh je složio pismo i ugurao ga u džep sakoa. Pitao se koliko setoga zna u Toynton Grangeu. Julius Court nije se vjerojatno trebaozabrinjavati. Njegova prošlost bila je njegova stvar; nije ovisio o Wilfredovojnesnosnoj vlasti. No zato je Millicent Hammitt morala biti dvostrukozahvalna Wilfredu. Tko je još osim Wilfreda znao, pitao se, za ta dvasramotna događaja? Kako bi reagirala kad bi se istina o njoj proširila ToyntonGrangeom? Ponovno je zažalio što se nije poslužio poste restanteom.

Začuvši zvuk automobila, podigao je glavu i ugledao »mercedes« kakojuri obalnom cestom. Julius je u posljednjem trenutku pritisnuo kočnicu, iauto se zanio, zaustavivši se, s prednjim branikom samo nekoliko centimetaraod vrata. Court je izletio iz auta i počeo bjesomučno vući vrata dozivajućiDalgliesha.

— Crna kula gori! Vidio sam dim s obalne ceste. Imate li grablje u »Kućinade«?

Dalgliesh stane ramenom gurati vrata.— Mislim da nemam. Nema vrta. No našao sam u šupi brezovu metlu.— Bolje išta nego ništa. Hoćete li sa mnom? Možda će biti potrebna

dvojica.Dalgliesh uskoči u kola. Vrata su ostavili otvorena. Julius je vozio prema

»Kući nade« ne obazirući se na amortizere ni na udobnost suvozača. Kad sustali, otvorio je prtljažnik, a Dalgliesh je potrčao u šupu. Među alatomprijašnjih stanara našao je brezovu metlu koje se sjetio, dvije prazne vreće i,začudo, stari pastirski štap. Ubacio je sve to u prostrani prtljažnik. Julius jeveć bio okrenuo auto i uključio motor. Dalgliesh je sjeo do njega, i»mercedes« je naglo krenuo.

— Je li netko već tamo? Anstey? — upita Dalgliesh kad su skrenuli naobalnu cestu.

— Možda. To me i brine. On je jedini koji još tamo odlazi. Ne znam kakobi inače nastao požar. Ovim putem možemo se najviše približiti kuli, ali

morat ćemo se pomučiti i pješice. Nisam ništa ni pokušao kad sam opaziovatru. Nema smisla ako nemaš ništa čime je možeš ugasiti.

Glas mu je bio napet, a rukama je tako čvrsto stezao volan da su zglavcipobijeljeli. Dalgliesh je u retrovizoru vidio da su mu šarenice velike i sjajne.Trokutasti ožiljak iznad desnog oka, inače jedva vidljiv, produbio se ipotamnio. Žila na sljepoočnici neprekidno je pulsirala. Pogledao jebrzinomjer; vozili su više od stotinu dvadeset na sat, ali je »mercedes« urukama vještog vozača dobro svladavao usku cestu. Iznenada je cesta počelakrivudati i uspinjati se, pa su na trenutak ugledali kulu. Kroz razbijena staklana uskim prozorima ispod kupole kuljao je sivkasti dim kao iz minijaturnogtopa. Spuštao sa nad rt sve dok ga vjetar nije razlomio u oblačiće. Prizor jebio neobičan i slikovit, bezazlen kao u dječjoj igri. Zatim se cesta stalaspuštati, pa su izgubili kulu iz vida.

Obalnu cestu, koja je bila dovoljno široka samo za jedan auto, dijelio jeod mora suhozid. Julius je dobro poznavao put. Skrenuo je lijevo i prijenegoli je Dalgliesh zamijetio uzak otvor, bez vrata, od kojih su ostala jošsamo dva natrula stupa. Auto se zanjihao i zaustavio u udolini desno odulaza. Dalgliesh je zgrabio pastirski štap i vreće, a Julius metlu. S tomsmiješnom opremom potrčali su prema kuli.

Julius je imao pravo; bio je to najbrži put. No morali su ga prijećipješice. Da je i htio voziti neravnim i krševitim terenom, ne bi uspio. Bio jeispresijecan djelomice porušenim suhozidovima, dovoljno niskim da ihčovjek može preskočiti. Bilo je tu i mnogo otvora, ali ni jedan od njih nije biodovoljno širok za vozilo. Teren je bio i varljiv. U jednom trenutku kula kaoda je uzmakla pred njihovim očima, odvojena od njih beskrajnim preprekamaod odronjena kamenja, a zatim se iznenada našla pred njima.

Jedak dim, kao od vlažna krijesa, sukljao je kroz poluotvorena vrata.Dalgliesh ih je širom otvorio nogom i skočio ustranu kad je dim provalio van.Vatra se smjesta rasplamsala i plameni jezici nasrnuli su na njega. Štapom jestao razgrtati goruće i još prepoznatljive ostatke smeća — visoke suhe trave islame, komada užeta, pa nečega nalik na komade starog naslonjača - što senagomilalo kad je teren bio javno zemljište, a crna kula, nezaključana,sklonište za pastire ili prenoćište za skitnice. Dok je razgrtao goruće,smrdljive hrpe, čuo je iza sebe Juliusa kako bjesomučno mlati po njima. Utravi su se palile vatrice i njihovi su plamenovi plazili terenom poput malih

crvenih jezika.Kad su raščistili prolaz kroz vrata, Julius je utrčao u kulu i vrećama

počeo gasiti tinjajuću travu i slamu. Dalgliesh ga je vidio kako obavijendimom tetura i kašlje. Ne okolišajući, izvukao ga je van i rekao: — Neulazite dok sve ne raščistim! Neću se mučiti s dvojicom!

— Ali on je unutra. Znam da jest. Sigurno. Bože! Prokleta budala!Kad je izbacio i posljednju tinjajuću hrpu trave, Julius ga je odgurnuo i

potrčao kamenim stubištem uz okrugli zid. Dalgliesh ga je slijedio. Drvenavrata, koja su vodila u srednju prostoriju, bila su odškrinuta. Ovdje nije biloprozora, ali su u zadimljenoj tami razabrali lik koji se šćućurio uza zid nadrugoj strani. Navukao je kukuljicu redovničkog ogrtača na glavu i skupio seu naborima ogrtača poput izopćenika koji se želi zaštititi od hladnoće.Juliusove grozničave ruke izgubile su se u naborima. Dalgliesh ga je čuokako psuje. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da otkrije Ansteyeve ruke, azatim su ga zajedno stali vući prema vratima, te s mukom, podupirući ipridržavajući mlitavo tijelo, sišli uskim stubištem na svježi zrak.

Položili su ga potrbuške na travu. Dalgliesh je kleknuo i htio ga okrenutida primijeni umjetno disanje. Uto je Anstey polako pružio ruke, ali je ostaoležati u toj teatralnoj i pomalo bogohulnoj pozi. Sretan što ne mora svoja ustaspustiti na Ansteyeva, Dalgliesh se digao. Anstey je privukao koljena i počeogrčevito i promuklo kašljati i soptati. Okrenuo je glavu ustranu i spustio licena zemlju. Vlažna usta, iz kojih je iskašljavao slinu i žuč, kao da su sisalatravu vapeći za hranom. Dalgliesh i Court su kleknuli i podigli ga.

— Dobro mi je - rekao je slabim glasom.— Auto nam je dolje na cesti. Možete li hodati? — upita ga Dalgliesh.— Mogu. Kažem vam da mi je dobro. Dobro mi je.— Ne žuri nam se. Odmorite se nekoliko minuta, pa ćemo onda krenuti.Spustili su ga na zemlju i naslonili na jednu stijenu, pa je ondje sjedio,

podalje od njih, još grčevito kašljući i gledajući prema moru. Julius jeuznemireno koračao rubom litice kao da ga smeta odugovlačenje. Vjetar jeraspuhao zadah vatre s pocrnjele zemlje, pa je dima nestalo poput posljednjegvala kuge.

— Da pođemo? — upita Dalgliesh pet minuta kasnije.Zajedno i šuteći podigli su Ansteya podupirući ga putem do auta.

2

Nitko nije progovorio ni riječi dok su se kolima vraćali u ToyntonGrange. Kao i obično, pročelje je izgledalo tako kao da je kuća napuštena.Predvorje obloženo mozaičkim pločicama bilo je prazno i neprirodno tiho. Nooštre uši Dorothy Moxon zacijelo su čule auto, možda iz ambulante uprednjem dijelu kuće, jer se pojavila na vrhu stubišta gotovo u istom trenutkukad su ušli.

— Što je? Što se dogodilo?— Sve je u redu. Wilfred je uspio potpaliti vatru u crnoj kuli dok je bio u

njoj. Nije ozlijeđen, samo je u šoku. A dim mu baš nije koristio plućima.Optužujuće je gledala čas Dalgliesha čas Juliusa kao da su oni krivi, a

zatim je zagrlila Ansteya, gorljivo i zaštitnički poput majke, te ga stala nježnovoditi prema stubištu, tješeći ga i gunđajući monotonim i, kako se Dalglieshučinilo, zaljubljenim glasom. Zamijetio je da se Anstey slabije drži na nogamanego ispred kule, pa su napredovali vrlo sporo. No kad im je Julius priskočiou pomoć, ustuknuo je pred pogledom Dorothy Moxon. S mukom je uvelaAnsteya u njegovu malu obijeljenu sobu u stražnjem dijelu kuće i pomoglamu da legne na uski krevet. Dalgliesh je brzo u mislima registrirao inventar.Soba je bila baš onakva kakvu je očekivao. Malen stol i stolica podprozorom, s pogledom na dvorište u kojem su se zadržavali pacijenti, dobroopremljen ormar s knjigama, prostirač pred krevetom, raspelo iznad kreveta,noćni ormarić s jednostavnom svjetiljkom i vrčem vode. No debeli madrac nakoji je Wilfred legao bio je nedvojbeno vrlo kvalitetan. Ručnik doumivaonika doimao se raskošno i mekano. Prostirač pred krevetom, sjednostavnim uzorkom, nije bio dio izlizana, odbačena saga. Kućni ogrtač odbijelog frotira s kukuljicom, koji je visio iza vrata, bio je jednostavan, gotovostrog, ali Dalgliesh je bio uvjeren da je mekan i vrlo ugodan za kožu. Moždaovo i jest ćelija, pomislio je, ali komfora ima napretek.

Wilfred otvori plave oči i zagleda se u Dorothy Moxon. Baš zanimljivo,pomisli Dalgliesh, kako jednim pogledom uspijeva izraziti i pokornost iautoritet. Anstey molećivo pruži ruku.

— Želim razgovarati s Juliusom i Adamom, draga Dot. Samo trenutak,Mogu li?

Otvorila je usta, ali ih je ponovno zatvorila i bez riječi bijesno izišla izsobe, odlučno zatvorivši vrata za sobom. Wilfred je ponovno sklopio oči ikao da se uvukao u sebe, udaljio od događaja. Julius se zagledao u ruke.Desni dlan bio je crven i natečen, a između lica i kažiprsta već se stvoriomjehur.

— Čudno! — iznenađeno će Julius. — Opekao sam se. Nisam ni osjetio.Sada me paklenski boli.

— Recite gospođici Moxon da vam previje ruku - reče Dalgliesh. — Abilo bi dobro da vam je i Hewson pogleda.

Julius izvadi iz džepa presavijeni rupčić, smoči ga hladnom vodom izumivaonika i nevješto njime omota ruku.

— Ima vremena - reče.Čini se da ga je bol razdražila. Nadvio se nad Wilfreda i ljutito rekao: —

Sada kada te je netko doista napao i zamalo ti došao glave, valjda ćeš seopametiti i pozvati policiju.

— Imam ovdje policajca — reče Wilfred slabim glasom ne otvarajućioči.

— Na mene ne računajte - reče Dalgliesh. - Ne mogu provesti službenuistragu. Court ima pravo, to je stvar lokalne policije.

Wilfred odmahne glavom.— Nemam im što reći. Otišao sam u crnu kulu jer sam morao o nečemu

razmisliti u miru. To je jedino mjesto u kojem mogu biti potpuno sam. Pušiosam; znaš i sam kako se svi tužite da vam smrdi moja stara lula. Sjećam seda sam kucnuo njome po zidu da je ispraznim dok sam se uspinjao stubištem.Duhan zacijelo još nije bio izgorio, pa su se sva ta suha trava i slama valjdaod toga zapalile.

— I jesu - mrzovoljno reče Julius. - A vanjska vrata? Valjda si ihzaboravio zaključati za sobom, iako neprekidno gnjaviš da crna kula ne smijenikada ostati otvorena. Svi ste vi iz Toynton Grangea tako nemarni. Lernerzaboravi provjeriti kočnice na invalidskim kolicima, i Holroyd odleti preko

litice. Ti prazniš lulu nad podom koji je pokriven slamom, zapaljivimmaterijalom, ostavljaš vrata otvorena da napraviš propuh i zamalo sam sebežrtvuješ, dovraga!

— Radije bih povjerovao da je bilo tako - reče Anstey.— Vjerojatno postoji i drugi ključ vrata na kuli. Gdje ga držite? - upita

Dalgliesh.Wilfred otvori oči i zagleda se u prazno kao da se strpljivo ograđuje od

dvojnog ispitivanja.— Visi na klinu na ploči za ključeve u kancelariji. Bio je to Michaelov

ključ, onaj koji sam ponovno donio ovamo poslije njegove smrti.— I svi znaju gdje visi?— Mislim da znaju. Svi ključevi stoje ondje, a ključ kule razlikuje se od

ostalih.— Koliko je ljudi u Toynton Grangeu znalo da poslijepodne kanite

provesti u kuli?— Svi. Poslije molitve rekao sam im što kanim. Uvijek to radim. Ljudi

moraju znati gdje me mogu naći u hitnom slučaju. Svi su bili ondje osimMaggie i Millicent. Vaša je aluzija smiješna.

— Doista?Prije negoli se Dalgliesh pomakao, Julius, koji je bio bliže vratima,

išuljao se iz sobe. Čekali su šuteći. Vratio se tek za dvije minute i rekao,mrzovoljno likujući: — U kancelariji nema nikoga, a nema ni ključa. Tko godga je uzeo, još mu se nije pružila prilika da ga vrati. Usput, na povratku samsvratio k Dot. Čuči u ambulanti i sterilizira hrpu instrumenata koja bi biladostatna za veliku operaciju. Poput vještice okružene šištavom parom. Reklami je, prilično osorno, da je neprekidno bila u kancelariji od dva sata poslijepodne sve do pet minuta prije našeg dolaska. Ne može se sjetiti je li ključvisio na ploči. Nažalost, pobudio sam u njoj sumnju, Wilfred, ali morao samrazjasniti neke činjenice.

Dalgliesh je smatrao da su se činjenice mogle utvrditi i bez neposrednogispitivanja. Međutim, sada je bilo prekasno za diskretnije metode ispitivanja,a sve mu se to i gadilo. Nije imao ni najmanje želje da dokazuje prednostiuobičajenih metoda istraživanja nad Juliusovim oduševljenim amaterizmom,ali ga je ipak upitao: — Je li vam gospođica Moxon spomenula da je netkoulazio u kancelariju dok je ona bila ondje? Možda je netko pokušavao staviti

ključ na mjesto.— Prema njezinim riječima, osjećala se, što nije tipično, kao na

kolodvoru. Henry je ušao poslije dva i odmah izišao. Bez objašnjenja.Millicent je navratila prije tridesetak minuta tražeći tebe, Wilfred. Dennis jedošao nekoliko minuta kasnije da potraži nekakav telefonski broj. Maggie jestigla neposredno prije našeg dolaska. Ponovno, bez objašnjenja. Nije sezadržavala, ali je pitala Dot da li je vidjela Erica. Jedini sigurni zaključak jestda Henry nije mogao biti kod kule u relevantno vrijeme. Naravno, znamo daje to nemoguće. Tko god je podmetnuo požar, imao je par vrlo zdravih nogu.

On ili netko drugi, pomisli Dalgliesh i ponovno se obrati šutljivom liku nakrevetu. - Jeste li vidjeli nekoga dok ste bili u kuli, prije ili poslije izbijanjapožara?

Wilfred je oklijevao.— Mislim da jesam. - Zamijetivši izraz na Juliusovu licu, brzo je

nastavio: - Siguran sam da jesam, ali samo na trenutak. Kad je izbio požar,sjedio sam kod južnog prozora koji gleda na more. Osjetio sam zadah dima ispustio se u središnju prostoriju. Otvorio sam vrata koja vode u donji diokule i vidio kako se dimi slama iz koje je iznenada suknuo plamen. Tada sammogao izići iz kule, ali me uhvatila panika. Strašno se bojim vatre. Nije toracionalni strah, već nešto mnogo jače. Mislim da se to zove fobija. Bilokako bilo, kukavički sam se odvukao u gornju prostoriju i stao trčkarati odprozora do prozora beznadno tražeći pomoć. I tada sam ugledao - ako nijebila halucinacija - lik u smeđem habitu, koji je šmugnuo između stijena upravcu jugozapada.

— Odakle je mogao neprepoznat pobjeći - reče Julius - na cestu ili nizastijene na plažu. Ako je bio dovoljno vješt da se spusti strmom stazom. Je lito bio muškarac ili žena?

— Samo nekakav lik. Vidio sam ga samo na tren. Vikao sam, ali protivvjetra, pa me očito nije čuo. Nisam ni pomislio da bi to mogla biti žena.

— Onda razmisli. Kukuljica je bila na glavi, zar ne?— Da, bila je.— A vani je poslije podne bilo toplo! Dobro promisli, Wilfred. Kad već o

tome govorimo, u kancelariji vise tri smeđa habita. Pretražio sam im džepovene bih li našao ključ. Zato sam ih i vidio. Tri habita. Koliko ih ukupno ima?

— Osam od lakše, ljetne tkanine. Oni uvijek stoje u kancelariji. Moj ima

drugačiju dugmad, inače su svi jednaki. Svejedno nam je koji uzimamo.— Ti sada imaš na sebi svoj habit; Dennis i Philby vjerojatno nose svoje.

Znači da dva nedostaju.— Možda ga i Eric nosi, znam da to katkada čini. Povremeno ga i Helen

odjene ako je hladno. Čini mi se da je jedan u šivaonici na krpanju. A jedanje, mislim, nestao neposredno prije Michaelove smrti, ali nisam siguran.Možda se u međuvremenu ponovno pojavio. Ne brojimo ih.

— Prema tome, praktički se ne može znati — reče Julius — da li kojinedostaje. Moramo odmah ustanoviti što je s njima, Dalgliesh. Ako nijeimala prilike da vrati ključ, vjerojatno još ima habit.

— Nemamo dokaza da je posrijedi žena — odgovori Dalgliesh. — Ičemu se gnjaviti s habitom? Svatko ga može ostaviti bilo gdje u ToyntonGrangeu da ne pobudi sumnju.

Anstey se podboči na krevetu i reče neočekivano strogo:— Ne, Julius, ne dolazi u obzir! Ne želim nikakva saslušanja i ispitivanja

u Toynton Grangeu. Bila je to nezgoda.— Dobro. Bila je to nezgoda — odgovori Julius. Kao da je uživao u

ulozi velikog inkvizitora. — Zaboravio si zaključati vrata. Istresao si luluprije no što si duhan ugasio i time potpalio vatru. Lik koji si vidio bio jesamo netko iz Toynton Grangea tko je onuda bezazleno šetao, malo pretoploodjeven za ovo doba godine, i ta je osoba, mušliarac ili žena, bila tolikozaokupljena ljepotom prirode da te nije ni čula kako vičeš, ni osjetila mirisvatre, ni zamijetila dim. Što se nakon toga dogodilo?

— Misliš, nakon što sam ugledao taj lik? Ništa. Shvatio sam, dakako, dane mogu izići kroz prozor, pa sam se spustio u središnju prostoriju i otvoriovrata koja vode u donji dio kule. Posljednje čega se sjećam jest plameni zid idim koji je sukljao prema meni i gušio me. Činilo mi se da mi plamen pržioči. Nisam imao ni vremena da ponovno zatvorim vrata jer me zahvatilapanika. Valjda sam trebao zatvoriti i jedna i druga vrata i ne micati se. Nonije lako donijeti razumnu odluku u paničnom strahu.

— Koliko je ljudi ovdje znalo da se abnormalno bojite vatre? - upitaDalgliesh.

— Rekao bih da većina sluti. Možda ne znaju da je taj strah kod meneopsesivan, ali znaju da se bojim vatre. Zahtijevam da svi pacijenti spavaju uprizemlju. Uvijek sam zabrinut zbog stacionara. Protivio sam se Henryjevoj

želji da ima sobu na prvom katu. No netko mora spavati u glavnom dijeluzgrade, a stacionar mora biti blizu ambulante i soba u kojima spavaju sestreako je nekome noću hitno potrebna pomoć. Normalno je da se čovjek uovakvoj ustanovi boji vatre. No razboritost nema nikakve veze sa strahomšto ga osjećam kad vidim dim i plamen.

Rukom je prekrio oči. Opazili su da drhti. Julius se zagledao u drhtavi liks gotovo liječničkim zanimanjem.

— Idem po gospođicu Moxon — reče Dalgliesh.Nije još ni prišao vratima kadli je Anstey negodujući pružio ruku. Više

nije drhtao. - Valjda ipak vjeruješ da je posao koji ovdje obavljam koristan? -izustio je gledajući Juliusa.

Dalgliesh se pitao je li samo on zapazio da je Julius djelić sekundeoklijevao prije negoli mu je ravnodušno odgovorio:

— Naravno.— Ne kažeš to samo zato da me utješiš, nego i vjeruješ u to?— Inače ti ne bih rekao.— Svakako. Oprosti. I slažeš se sa mnom da je rad važniji od čovjeka?— To je već teže. Mogao bih tvrditi da rad jest čovjek.— Ne ovdje. Dom se afirmirao. U slučaju potrebe mogao bi i bez mene.— Mogao bi, naravno, kad bi dobivao primjerenu novčanu pomoć i kad

bi lokalna socijalna služba nastavila slati ugovorne pacijente. No dom nećemorati ostati bez tebe budeš li se razumno ponašao umjesto da glumišmalodušnog junaka trećerazredne televizijske drame. To ti ne pristaje,Wilfred.

— Pokušavam se razumno ponašati, ali nisam hrabar. Znaš da nisam. Toje vrlina za kojom najviše žalim. Ti si hrabar... ne, ne prigovaraj. Zavidim ti.No, u ovoj situaciji hrabrost mi zapravo i nije potrebna. Ne mogu vjerovatida me je netko htio ubiti. — Obratio se Dalglieshu: - Objasnite mu, Adam.Zacijelo vam je jasno što hoće reći.

— Moglo bi se reći da ni jedan ni drugi pokušaj nije bio ozbiljan —oprezno će Dalgliesh. — Izlizani planinarski konop? Nije baš sigurna metoda,a većina ovdje zacijelo zna da biste prije uspona provjerili opremu i da sesigurno ne biste penjali sami. A današnja igra? Vjerojatno vam se ne bi ništadogodilo da ste zatvorili jedna i druga vrata i ostali u gornjoj prostoriji; bilobi vam neugodno vruće, ali ne biste bili u pravoj opasnosti. Vatra bi se s

vremenom sama ugasila. Mogli ste nastradati jer ste otvorili srednja vrata ipunim plućima udahnuli dim.

— A da je trava jače gorjela i plamen zahvatio drveni pod na prvomkatu? — javi se Julius. — Cijeli bi središnji dio kule planuo u sekundi. Vatrabi zahvatila gornju prostoriju, i nitko te više ne bi mogao spasiti. Nije li tako?— Posljednje je pitanje bilo upućeno Dalglieshu.

— Vjerojatno. Zato biste i trebali obavijestiti policiju. Treba ozbiljnoshvatiti šaljivdžiju koji se upušta u takve opasne igre. A idući put moždaneće biti nikoga u blizini da vas spasi.

— Mislim da se to više neče ponoviti. Čini mi se da znam tko je kriv.Nisam baš tako glup kako izgledam. Ja ću se za to pobrinuti, obećavam.Slutim da krivac neće više dugo biti među nama.

— Nisi besmrtan, Wilfred.— To i sam znam, a možda se i varam. Mislim da je došlo vrijeme da

razgovaram s ljudima iz Fondacije Ridgewell. Pukovnik je na putu, obilazisvoje domove u Indiji, ali vraća se osamnaestog. Upravni odbor bi htio dobitimoj odgovor do kraja listopada. Moraju planirati ulaganje kapitala u budućeprojekte. Naravno, ne bih im predao dom bez suglasnosti većine obitelji, pastoga namjeravam održati sastanak obiteljskog savjeta. No ako me netkodoista pokušava strahom natjerati da raskinem zavjet, pobrinut ću se da mojtrud u Grangeu nadživi sve nedaće, bio ja živ ili mrtav.

— Millicent neće biti drago ako cijeli posjed preneseš na Ridgewell —primijeti Julius.

Wilfredovo se lice ukočilo u tvrdokornu masku. Dalgliesh je sazanimanjem promatrao kako se mijenjaju crte njegova lica. Blagi pogledpostao je strog, oči se zastakliše kao da više ne žele ništa vidjeti, a ustaizdužiše u krutu crtu. Usprkos tome, ostavljao je dojam mrzovoljna slabića.

— Millicent mi je dragovoljno prodala svoj dio uz pristojnu cijenu. Nemarazloga da se žali. Ako me istjeraju odavde, rad će se nastaviti. Nije važnošto će biti sa mnom.

Nasmiješio se Juliusu.— Znam da nisi vjernik — nastavi Wilfred. — Stoga ću ti naći drugi

autoritet. Što misliš o Shakespeareu? »Spremi se za smrt, pa će ti život i smrtbiti slađi.«

Dalglieshov i Courtov pogled na trenutak su se susreli iznad Wilfredove

glave. Razumjeli su se bez riječi. Julius je s mukom pokušavao obuzdatidrhtanje usana.

— Dalgliesh je rekonvalescent - naposljetku reče suho.— Gotovo je umro od napora spasavajući te. Možda se ja doimam

zdravo, ali treba mi snaga za vlastite užitke. Prema tome, ako si odlučio dado kraja mjeseca predaš Toynton Grange u ruke Fondacije Ridgewell, budidobar i nastoj se spremiti za život, barem za iduća tri tjedna.

3

Kad su izišli iz sobe, Dalgliesh upita: - Vjerujete li da mu zaista prijetiopasnost?

— Ne znam. Mislim da je ovo danas ispalo ozbiljnije no što se mogloočekivati — odgovori Julius i doda ironično, ali sa simpatijom: - Starifolirant! Da se spremi za smrt! Već sam pomislio da će prijeći na Hamleta ipodsjetiti me kako je sve u spremnosti. Jedno je ipak sigumo. Ne glumi da jehrabar. Ili ne vjeruje da mu netko u Toynton Grangeu želi nauditi, ili misli dazna tko mu je neprijatelj pa smatra da se može obračunati s njim. Ili je,dakako, sam potpalio suhu travu u kuli. Pričekajte da mi previju ruku, azatim dođite k meni na piće. Čini mi se da vam je potrebno.

No Dalgliesh je morao još nešto obaviti. Ostavio je Juliusa, koji je očitorazgovorom htio rastjerati zabrinutost, na milost i nemilost Dorothy Moxon ivratio se u »Kuću nade« po džepnu svjetiljku. Bio je žedan, ali imao jevremena samo za čašu hladne vode. Prozore je bio ostavio otvorene, ali umalom dnevnom boravku, izoliranom debelim kamenim zidovima, bilo jetoplo i zagušljivo kao i na dan njegova dolaska. Kad je zatvorio vrata, nanjima se zanjihala reverenda oca Baddeleya, pa je ponovno osjetio pljesnivzadah koji ga je podsjetio na crkvu. Kačkani štitnici za naslon i rukohvatinaslonjača bili su glatki. Nije više bilo glave i ruku oca Baddeleya da ihzgužva. Nešto od njegove ličnosti ipak se zadržalo u toj kući, premda ju jeveć i Dalgliesh manje osjećao. No komunikacije nije bilo. Ako je htio savjetoca Baddeleya, morao ga je potražiti na poznatim, ali davno zaboravljenimputevima na koje više nije imao pravo zakoračiti.

Bio je strahovito umoran. Hladna voda, prilično opora okusa, samo mu jerazbistrila um, pa je shvatio koliko je iscrpljen. Uski krevet na gornjem katumamio ga je gotovo neodoljivo da se baci na njegovu tvrdoću. Nije mogaovjerovati da ga je razmjerno malo napora toliko iscrpilo. Činilo mu se da je

postalo i nepodnošljivo vruće. Povukao je rukom iznad obrva i osjetio znoj,ljepljiv i hladan. Očito je imao temperaturu. Doduše, u bolnici su gaupozorili da je može ponovno dobiti. Obuzeo ga je bijes na liječnike, naWilfreda Ansteya, na sama sebe.

Sad bi bilo lako spakirati stvari i vratiti se u London, u svoj stan. Ondje,sjevemo od Temze, u Queenhytheu, bilo bi mu svježe, bio bi neopterećen.Nitko ga ne bi uznemiravao, jer bi svi mislili da je još u Dorsetu. Mogao biAnsteyu ostaviti pisamce i odmah se odvesti, krenuti prema zapadu. Bilo jestotinu ljepših mjesta za oporavak od te klaustrofobične, sebične zajednicečiji je cilj da patnjom dosegne ljubav i samoispunjenje, zajednice u kojojjedni drugima šalju anonimna pisma, zabavljaju se djetinjastim i pakosnimigrama ili se, ne želeći čekati smrt, bacaju u ništavilo. Ništa ga ne zadržava uToyntonu, ponavljao je u sebi tvrdoglavo i uporno, naslonivši glavu na hladnočetvrtasto zrcalce iznad umivaonika, koje je ocu Baddeleyu zacijelo služiloza brijanje. Vjerojatno je zbog nekakve hirovite posljedice bolesti bio ineodlučan i tvrdoglavo nesklon odlasku. Za nekoga tko je odlučio da se višenikada neće baviti kriminalistikom, bio je dobra imitacija čovjeka koji sepredao svom poslu.

Nije vidio nikoga kad je izišao iz kuće i uputio se dugim i napornimputem prema litici. Dan je svjetlo još je bilo jako i vrlo intenzivno, kakvo jeobično u jesen prije zalaska sunca. Zasljepljivali su ga jarkozeleni jastučićimahovine na ruševnim suhozidovima. Svaki pojedini cvijet blistao je poputdragulja titrajući na blagom povjetarcu. Kad je naposljetku stigao do kule,bljesnula je poput ebanovine. Činilo se da podrhtava na suncu i da će se, akoje dotakne, zanjihati i raspasti. Njezina duga sjena doimala se poputprijetećeg prsta.

Znao je da će mu džepna svjetiljka više koristiti za pregledavanjeunutrašnjosti kule, pa je iskoristio danje svjetlo da istraži okolinu. Spaljenaslama i pougljenjeni ostaci ležali su u neurednim hrpama nedaleko odnatkritog ulaza, ali je povjetarac, koji se nikada nije smirivao na tom vrhu,već pomicao te nakupine i pokoju crnu vlat otpuhao do ruba litice. Stao jepregledavati tlo najprije uza zidove, a zatim u sve većim krugovima. Nijeotkrio ništa sve do nakupine kamenja pedesetak metara prema jugozapadu.Privukla ga je neobičnim oblicima, više nalik na djelo čovječjih ruku nego naprirodnu tvorevinu, kao da je graditelj kule dopremio na gradilište dvostruko

više kamena no što mu je trebalo pa se zabavljao slažući višak u oblikuminijaturnog planinskog lanca. Kamenje je tvorilo polukrug dug četrdesetakmetara, s vrhovima visokim od dva i pol do tri metra, međusobno povezanimnižim, ravnijim potezima. Iza tog pogodnog zaklona svatko je mogaoneopazice pobjeći puteljkom do plaže ili se strminom spustiti premasjeverozapadu odakle se za nekoliko stotina metara mogao dočepati ceste.Upravo ondje, iza jedne veće stijene, Dalgliesh je našao ono što je i očekivao- lagani smeđi habit. Bio je čvrsto smotan i uguran u raspuklinu između dvijemanje stijene. Nije pronašao ništa drugo, ni raspoznatljive otiske cipela natvrdom, suhom tlu obraslom travom, ni limenku sa zadahom petroleja.Očekivao je da će negdje naći limenku. Premda bi se slama i sijeno u donjemdijelu kule brzo zapalili kad bi se vatra razgorjela, sumnjao je da bi bačenašibica bila dovoljna za taj pothvat.

Gurnuo je habit pod ruku. Kad bi ovo bio lov na ubojicu, kriminalisti biga ispitali u potrazi za tragovima vlakana, prašinom, petrolejem, za bilokakvom biološkom ili kemijskom vezom s Toynton Grangeom. Međutim, tonije bio lov na ubojicu, nije to bila ni službena istraga. Kad bi se na habitu iotkrila vlakna koja bi odgovarala vlaknima košulje, hlača, kaputa, pa i haljinenekoga iz Toynton Grangea, kakav bi to bio dokaz? Svi su pomoćnici očitoimali pravo da odjenu tu Wilfredovu čudnu verziju radne uniforme. Sobzirom na činjenicu da je habit bio ostavljen, a još k tome na takvommjestu, moglo se zaključiti da je osoba, koja ga je ostavila, prije pobjeglaputeljkom kroz stijene nego strminom do ceste. Zašto se inače ne bi i daljeoslanjala na tu kamuflažu? Naravno, ako ta osoba nije žena koja obično nenosi habit. Bilo bi fatalno da ju je netko vidio u blizini ubrzo nakon izbijanjapožara. No nitko, ni muškarac ni žena, ne bi ga nosio puteljkom prema plaži.Bio je to brži ali teži put, pa bi habit bio opasna smetnja, a na njemu bi ostaliizraziti tragovi pjeskovite zemlje ili zelene mrlje od stijena prekrivenihalgama. No možda mu ga je netko podmetnuo kako bi upravo tako zaključio?Je li taj habit, baš kao i pismo oca Baddeleya, bio podmetnut samo zato daga on nađe, uredno i precizno stavljen baš onamo gdje bi ga on očekivao?Zašto ga je netko uopće ostavio? Onako smotan, nije bio teret koji se ne bimogao ponijeti niz kliski puteljak prema plaži.

Vrata kule još su bila odškrinuta. Unutra se još zadržao zadah vatre,gotovo ugodan u prvoj svježini sumraka, nostalgični jesenski miris spaljene

trave. Donji dio ograde od užeta izgorio je, pa su iz željeznih prstenovavisjeli spaljeni i raščehani komadi.

Upalio je ručnu svjetiljku i počeo temeljito prekapati među pocrnjelimvlatima spaljene trave. Našao ju je za nekoliko minuta — raspucanu, čađavulimenku bez poklopca, u kojoj je možda nekoć bio kakao. Onjušio ju je.Učinilo mu se da još miriše na petrolej.

Uputio se uz kamene stube priljubljujući se uza zid crn od vatre. Usrednjem dijelu nije ništa našao, pa je zadovoljno napustio tu tamnu iklaustrofobičnu ćeliju i popeo se u gornju prostoriju. Bila je posve drugačija.Ta mala prostorija, ispunjena svjetlom, nije bila ni dva metra široka, arebrasti svod stvarao je privlačnu, ženstvenu, pomalo svečanu atmosferu. Načetiri od osam prozora, koji su gledali na sve strane svijeta, nije bilo stakla, izrak je strujao unutra, svjež i prožet mirisom mora. Male dimenzije teprostorije isticale su visinu kule pa se Dalglieshu činilo kao da je stiješnjen uukrasnoj soljenci negdje između mora i neba. Posvuda je vladala tišina,potpuni mir. Nije čuo ništa osim kucanja svoga sata i beskrajnog umirujućegzapljuskivanja valova. Zašto, pitao se, onaj mazohistički viktorijanac WilfredAnstey nije s jednog od tih prozora signalizirao da ga je snašla nevolja?Možda su mu volju da izdrži slomile muke od gladi i žeđi, pa je starac biopreslab da bi se popeo stubištem? U svakom slučaju, ništa od njegovaposljednjeg straha i očaja nije prodrlo u tu minijaturnu, nepristupačnu sobicuna vrhu kule. Pogledavši kroz prozor na južnoj strani, Dalgliesh je ugledaonamreškano more, prošarano nebeskoplavim i ljubičastim prugama, i crveni,nepomični trokut jedra na horizontu. S ostalih prozora pružao se panoramskipogled na cijeli rt obasjan suncem; mjesto gdje se nalazio Toynton Grangemoglo se odrediti samo po dimnjaku na glavnoj zgradi, jer su sama zgrada ikućice bile u dolini. Odavde se nije vidjela ni mala, četvrtasta, mahovinomobrasla ledina, na kojoj su stajala Holroydova kolica prije onog potresnogpada u smrt, ni uska staza što je vodila do nje. Iz crne kule nije se moglovidjeti što se dogodilo onog sudbonosnog poslijepodneva.

Prostorija je bila skromno namještena: drveni stol i stolica pod prozoromkoji je gledao na more, hrastov ormarić, hasura na podu, staromodni rebrastinaslonjač s nekoliko jastučića nasred sobe. Na zidu je bio pribijen drvenikriž. Vrata ormarića bila su odškrinuta, a ključ je stajao u bravi. Unutra jeotkrio malu nimalo poučnu zbirku džepnih knjiga pornografskog sadržaja.

Kad bi se i isključila prirodna sklonost - na koju ni sam Dalgliesh nije bioimun - omalovažavanju seksualnih ukusa drugih ljudi, ovo nije bilapornografija koju bi on odabrao. Bila je to bijedna i otužna hrpica knjiga oflagelaciji, nadraživanju i pohoti, koja nije mogla pobuditi nikakav osjećajosim dosade i gađenja. Doduše, pronašao je i Ljubavnika lady Chatterley -roman koji su, po Dalglieshovu mišljenju, literarno precjenjivali, premda gani sam nije smatrao pornografijom - no ostale knjige bile su ispod svakognivoa. I nakon dvadeset godina što se nisu vidjeli Dalglieshu je bilo teškopovjerovati da bi se blagi, profinjeni i izbirljivi otac Baddeley mogaozanimati za te bijedne banalnosti. Da su ga i zanimale, zašto bi ormar ostaviootključan s ključem u bravi gdje ga je Wilfred mogao naći? Očito je,zaključio je, da su knjige Ansteyeve i da je tek stigao otključati ormar kad jeosjetio miris vatre. U panici je zaboravio zaključati dokaze svojih tajnihužitaka. Vjerojatno će se, usplahiren i zbunjen, vratiti ovamo čim se oporavi,čim mu se pruži povoljna prilika. Ako je Dalgliesh imao pravo, nešto se ipakmoglo dokazati: Anstey nije podmetnuo požar.

Odškrinuvši vrata ormara upravo onako kako ih je našao, Dalgliesh jetemeljito pretražio pod. Hasura je na nekoliko mjesta bila pokidana iprekrivena prašinom. Po tragovima na njenoj površini i smjeru pokidanih isićušnih vlakana zaključio je da je Anstey pomakao stol od istočnog premajužnom prozoru. Otkrio je i tragove dviju vrsta duhanskog pepela — baremmu se tako činilo — ali ga je bio premalo, pa ga nije mogao sakupiti bezpovećala i pincete. No malo bliže istočnom prozoru, u međuprostorima nahasuri, otkrio je nešto što se moglo prepoznati prostim okom. Bila je to jednajedina, upotrebljena žuta šibica, posve nalik na one što ih je pronašao upresavijenoj kartonskoj ambalaži do kreveta oca Baddeleya, raščehana u petdijelova sve do pocrnjele glavice.

4

Veža Toyntona Grangea bila je kao i obično otvorena. Dalgliesh se brzo itiho popeo glavnim stubištem do Wilfredove sobe. Kad se približio vratimazačuo je razgovor. Prepoznao je svadljiv i ratoboran glas Dot Moxon koji jedominirao nad isprekidanim mrmorom muških glasova. Ušao je bez kucanja.Tri para očiju pogledala su ga oprezno i, kako mu se učinilo, ne bašprijateljski. Wilfred je još ležao s visoko poduprtom glavom. Dennis Lernerbrzo je okrenuo glavu i zagledao se kroz prozor, ali je Dalgliesh prije togauspio opaziti da mu je lice zamrljano kao da je plakao. Dot je nepomičnosjedila na rubu kreveta poput majke koja bdi nad bolesnim djetetom.

— Wilfred mi je ispričao što se dogodilo - promrmlja Dennis kao da ga jeDalgliesh upitao za objašnjenje. — Nevjerojatno.

— Eto, dogodilo se, i bio je to nesretni slučaj — izjavi Wilfredsvojeglavo, pa je time samo još više naglasio zadovoljstvo što mu nitko nevjeruje.

— Kako je... - počne Dennis, ali ga Dalgliesh prekine spuštajući smotanihabit na podnožje kreveta.

— Našao sam ga — reče Dalgliesh - među stijenama kod crne kule. Akoga predate policiji, mogao bi im pomoći.

— Ne idem na policiju i zabranjujem svima ovdje... svima... da to učineu moje ime.

— Ne brinite — ravnodušno će Dalgliesh. — Ne kanim ih nagovarati dagube vrijeme. Budući da ste čvrsto odlučili da ih isključite iz svega toga,vjerojatno će posumnjati da ste vi podmetnuli požar. Jeste li ga podmetnuli?

Wilfred je prekinuo Dennisov uzdah nevjerice i Dotin uvrijeđeni prosvjed— Ne, Dot, posve je jasno i logično zašto Adam Dalgliesh tako misli.

Učili su ga da bude nepovjerljiv i sumnjičav... No, da vam odgovorim, nisamse pokušao spaliti. Dovoljno je jedno obiteljsko samoubojstvo u crnoj kuli.

No mislim da znam tko je podmetnuo požar i ja ću u dogledno vrijeme i nasvoj način obračunati s tom osobom. U međuvremenu nitko od naše obiteljine smije doznati što se dogodilo, nitko. Hvala Bogu, barem u jedno mogu bitisiguran, nitko od njih nije upleten u to. Budući da sam uvjeren u to, znam štomoram učiniti. A sada bih vas molio, budite ljubazni pa svi idite...

Dalgliesh nije čekao da vidi hoće li ga drugi poslušati. Zadovoljio se sjoš nekoliko riječi s vrata.

— Nemojte ni pomišljati na neku svoju osvetu, ako se time zanosite. Akone možete ili se ne usudite poduzeti zakonski opravdane korake, nemojteuopće ništa poduzimati.

Anstey mu je uzvratio uobičajenim blagim, iritantnim smiješkom.— Osveta, commander? Osveta? Toj riječi nema mjesta u filozofiji

Toynton Grangea.Dalgliesh nije nikoga ni čuo ni vidio dok je prolazio predvorjem. Kuća se

doimala poput prazne školjke. Nakon kratkog premišljanja žustro se uputioprema »Kući ljubavi«. Prevlaka je bila pusta, samo se jedan osamljeni likspuštao strminom s litice. Bio je to Julius koji je u jednoj i drugoj ruci neštonosio - boce, čini se. Visoko ih je uzdignuo u polubokserskojpoluslavljeničkoj pozi. Dalgliesh je podigao ruku i mahnuo mu, a zatim seokrenuo i nastavio se uspinjati kamenitim puteljkom prema kući Hewsonovih.

Vrata su bila otvorena. Isprva nije čuo nikakva znaka života. Pokucao je iušao, premda mu nitko nije odgovorio. »Kuća ljubavi« bila je samostojeća iveća od druge dvije, a kameni dnevni boravak, sada okupan suncem koje jeprodiralo kroz dva prozora, bio je prostran. No bio je prljav i zapušten,odražavajući svojom neurednošću Maggienu nezadovoljnu i nemirnu prirodu.Kao da je htjela svima objaviti kako će njihov boravak ovdje biti kratak, pase neće ni truditi da raspakuje stvari. Ni nekoliko komada namještaja kao danitko nije pomakao s onoga mjesta gdje su tih tresnuli radnici koji su ih selili.Prljava sofa bila je okrenuta prema velikom televizijskom ekranu koji jedominirao sobom. Ericove malobrojne medicinske knjige bile su pljoštimicenaslagane na policama uz svakakvo zemljano posuđe, ukrase, gramofonskeploče i razgažene cipele. Serijskoj svjetiljci odbojnog dizajna nedostajalo jesjenilo. Na zid su licem bile naslonjene dvije slike zauzlanih i pokidanihuzica za vješanje. Sredinu sobe zauzimao je četvrtasti stol s ostacima kasnogručka, otvorenom kutijom krekera iz koje su se prosule mrvice, komadom

sira na okrhnutom tanjuru, maslacem koji je kapao iz masnog papira i bocomkečapa bez poklopca, oko čijeg se grla skrutila rajčica. Iznad tih ostatakakružile su zujeći dvije debele muhe.

Iz kuhinje se čuo šum vode i šištanje plinskog bojlera. Eric i Maggie pralisu suđe. Odjednom je netko isključio bojler, i Dalgliesh je začuo Maggienglas: - Dođavola, kakav si ti slabić! Dopuštaš im da te iskorištavaju. Akoševiš tu drsku drolju — fućka mi se, ševio je ti ili ne — činiš to samo zatošto joj ne možeš reći ne. Ni nju ne želiš ništa više od mene.

Eric joj je nešto odgovorio mrmljajući. Začuo se tresak posuđa, a zatim jeMaggie ponovno povisila glas.

— Zaboga, pa ne možeš se ovdje vječno skrivati! Onaj odlazak u BolnicuSv. Spasa i nije bio onako strašan kako si se bojao. Nitko ti nije ništa rekao.

Ovaj put Dalgliesh je izvrsno čuo Ericov odgovor.— Nije bilo ni potrebno. Uostalom, koga smo vidjeli? Samo specijalista

fizikalne medicine i onu ženu u odjelu za medicinsku dokumentaciju. Ona jeznala i dala mi je to do znanja. Uvijek će tako biti, ako ikad dobijem posao.Neće mi dopustiti da zaboravim. Profesionalni delinkvent. Svaku pacijenticumlađu od šesnaest godina taktično će uputiti drugom kolegi, za svaki slučaj.Barem Wilfred postupa sa mnom kao s ljudskim bićem. I ovdje nečimdopririosim. Mogu obavljati svoj posao.

— Kakav posao, zaboga? - gotovo je zaurlala Maggie, a tada su senjihovi glasovi ponovno izgubili u šištanju bojlera i šumu vode. Kad su tizvuci utihnuli, Dalgliesh je ponovno začuo Maggien glas, visok, prodoran.

— Dobro! Dobro! Dobro! Rekla sam da neću reći, i neću. No ako me idalje misliš gnjaviti, možda ću se predomisliti.

Ericov odgovor mu je promakao, ali je zvučao poput tihog prosvjeda.— Pa što ako sam to učinila? — ponovno se čula Maggie.— Nije bio glup, znaš. Znao je da se nešto kuha. I što je u tome loše?

Mrtav je, nije li tako? Mrtav, mrtav, mrtav.Dalglieshu je odjednom sinulo da stoji kao prikovan ćuleći uši kao da je

to njegova službena istraga i kao da je svaka riječ što je načuje važnaindicija. Ljutito se prenuo i vratio nekoliko koraka do vrata. Baš kad jepodigao šaku da jače zakuca, Maggie se pojavila iz kuhinje noseći malenlimeni poslužavnik. Eric joj je bio za leđima. Brzo se oporavila odiznenađenja i gotovo iskreno prasnula u smijeh.

— Bože dragi, nemojte mi reći da je Wilfred pozvao Scotland Yard da mepodvrgne oštrom ispitivanju. Prilično je uzrujan, jadnik. Što kanite učiniti,dragi moj, upozoriti me da sve što odsad kažem ide u zapisnik i da se možeupotrijebiti kao dokaz?

Na vratima se pokazala sjena, i Julius je ušao u kuću. Zacijelo je trčao,pomisli Dalgliesh, kad je stigao tako brzo. Čemu tolika žurba, pitao se.Teško dišući, Julius spusti dvije boce viskija na stol.

— Za pomirenje!— Tako i treba! - uzvikne koketno Maggie. Oči su joj svjetlucale pod

teškim kapcima, pa je pogledavala čas Dalgliesha, čas Juliusa, kao da ne znakome da pokloni naklonost.

— Julius me optužuje — obratila se Dalglieshu — da sam pokušalaWilfreda živa spaliti u crnoj kuli. Znam, shvaćam da to nije smiješno. NoJulius je komičan kad pokušava biti ozbiljan. Pošteno govoreći, to je glupost.Kad bih htjela napakostiti svetom Wilfredu, ne bih se šuljala oko crne kule utransvestitskoj odjeći da to učinim, nije li tako, zlato?

Suspregnula je smijeh, a pogled što ga je uputila Juliusu bio je i prijetećii zavjerenički. No on nije reagirao.

— Nisam te optužio — odvrati naglo Julius. — Samo sam te pitao štosam taktičnije mogao gdje si bila od jedan sat.

— Na plaži, zlato. Idem tamo povremeno. Znam da to ne mogu dokazati,ali ni ti ne možeš dokazati da nisam bila ondje.

— Kakve li slučajnosti da si baš šetala plažom!— Kakve li slučajnosti da si baš vozio obalnom cestom!— I nisi nikoga vidjela?— Rekla sam ti, zlato, ni žive duše. Zar sam trebala nekoga vidjeti?

Adam, na vama je red. Hoćete li šarmom izvući iz mene istinu, u skladu sustaljenim postupcima londonske policije?

— Neću. Ovo je Courtov slučaj. Jedno od najvažnijih načela ukriminalistici glasi: ne miješaj se u istragu koju vodi netko drugi.

— Osim toga, draga moja Maggie — nastavi Julius — commandera nezanimaju naše sitne pakosti. Koliko god to bilo čudno, njemu je svejedno. Nepretvara se čak ni da ga zanima da li je Dennis gurnuo Victora preko litice ida li ja tajim istinu da bih ga zaštitio. Ponižavajuće, zar ne?

Maggie se nervozno nasmije i pogleda muža kao neiskusna domaćica

koja se boji da će se društvo razulariti.— Ne budi glup, Julius. Znamo da ga ne prikrivaš. Zašto i bi? Što bi time

dobio?— Kako ti mene dobro poznaješ, Maggie! Ništa. No možda bih to učinio

iz puke dobrodušnosti. - Pogledao je Dalgliesha lukavo se smješkajući idodao: — Smatram da treba biti susretljiv prema prijateljima.

— Što ste zapravo htjeli, gospodine Dalgliesh? — neočekivano upitaEric. Glas mu je zvučao iznenađujuće autoritativno.

— Samo neke informacije. Kad sam došao u »Kuću nade«, našao sampokraj kreveta oca Baddeleya kutiju šibica s reklamom za Ye Olde TudorBarn blizu Warehama. Pomislio sam da bih danas mogao otići tamo navečeru. Je li često tamo odlazio?

— Zaboga, nije — nasmije se Maggie. — Rekla bih da nikada nije biotamo. Izbjegavao je lokale. Ja sam mu dala te šibice. Sviđale su mu se takvesitnice. No Barn nije loš. Bob Loder odveo me tamo na ručak za mojrođendan, i dobro su nas poslužili.

— Opisat ću vam taj lokal — reče Julius. - Ambijent: niz žaruljica u bojioko inače originalnog i lijepog štaglja iz sedamnaestog stoljeća. Prvo jelo:juha od konzervirane rajčice s kriškom rajčice kako bi gost mislio da jededomaću juhu; zatim smrznuti račići u kupovnom umaku na uvelom listuzelene salate, pola dunje — zrele, ako imate sreće, ili domaća pašteta nanačin šefa kuhinje, kupljena u lokalnoj samoposluzi. Ostatak jelovnikamožete zamisliti. Obično je to nekakav odrezak sa smrznutim povrćem inečim što nazivaju pomfritom. Ako morate nešto piti, držite se crnog vina. Neznam da li ga pravi vlasnik ili samo lijepi etikete na boce, ali je barem dobro.Bijela vina su splačine.

Maggie se strpljivo nasmije.— Oh, ne budi takav snob, zlato, nije baš tako loše. Bob i ja sasvim smo

pristojno jeli. I bez obzira na to tko stavlja naljepnice na boce, vino ima praviučinak.

— Možda se lokal pokvario - reče Dalgliesh. - Znate kako je. Šef kuhinjeode i restoran se gotovo prekonoć promijeni.

— U tome i jest prednost jelovnika u Olde Barnu. Šef kuhinje može sepromijeniti, a i mijenja se svakih četmaest dana, ali umjetna juha jezajamčeno istog okusa.

— Od mog rođendana valjda se nije ništa promijenilo. Pa bio je tekjedanaestog rujna. Ja sam Djevica, znate, mili moji. Baš mi odgovara, zar ne?

— Ima nekoliko pristojnih restorana u koje se možete odvesti kolima.Reći ću vam imena.

Nabrojao ih je, i Dalgliesh je poslušno zapisao njihova imena straga urokovniku. No misli su mu registrirale važnije informacije.

Znači, Maggie je odlazila na ručkove s Bobom Loderom, razmišljao jevraćajući se u »Kuću nade«. Sa susretljivim Loderom, koji je istovremno biospreman promijeniti oporuku oca Baddeleya — ili ga nagovoriti da je nemijenja? - i pomoći Millicent da prevarom izvuče iz brata polovicu novca odprodaje Toynton Grangea. Naravno, ta mala zavjera bila je Holroydovazamisao. Jesu li je Holroyd i Loder zajedno zakuhali? Maggie je očitolikovala dok im je pričala o odlasku na ručak. Ako ju je muž zanemario nanjezin rođendan, našla je utjehu. A Loder? Da li se zanimao za Maggie samozato da iskoristi popustljivu i nezadovoljnu ženu, ili su ga potakli mračnijirazlozi, na primjer želja da dozna što se događa u Toynton Grangeu? Araščehana šibica? Dalgliesh je još nije usporedio s ostacima šibica u kutijikoja je još stajala pokraj kreveta oca Baddeleya, ali je bio siguran da ćejedan od okrajaka na kartonu odgovarati otrgnutoj šibici. Nije mogaopostaviti Maggie više pitanja jer bi pobudio sumnju, ali nije ni morao. Tereklamne šibice nije mogla dati ocu Baddeleyu prije jedanaestog rujnaposlijepodne, dan prije Holroydove smrti. A jedanaestoga poslije podne otacBaddeley posjetio je svoga odvjetnika. Znači, mogao ih je najranije dobiti teknavečer. A to je značilo da je zacijelo bio u crnoj kuli ili idućeg jutra iliposlijepodneva. Bilo bi korisno porazgovarati s gospođicom Willison, ako muse pruži prilika, i upitati je da li je otac Baddeley bio u Toynton Grangeu usrijedu ujutro. Prema upisima u njegovu dnevniku, obavezno je dolazio uGrange svako jutro. A to je značilo da je gotovo sigurno bio u crnoj kulidvanaestoga poslije podne i da je možda sjedio kod istočnog prozora.Tragovi povlačenja stolice na hasuri izgledali su mu svježi. No ni s togprozora nije mogao vidjeti kako Holroydova kolica padaju s litice; nijemogao pratiti ni udaljene likove Lernera i Holroyda kako hitaju uskomstazom do platoa obraslog zelenom travom. Da je i mogao, što bi vrijedilonjegovo svjedočenje, iskaz starca koji je sjedio sam, čitao i vjerojatnozadrijemao na poslijepodnevnom suncu? Bilo bi svakako smiješno u tome

tražiti motiv za ubojstvo. No što ako je otac Baddeley nedvojbeno znao danije ni čitao ni zadrijemao? Tada nije bilo posrijedi ono što je vidio, nego onošto začudo nije vidio.

VI

UBOJSTVO BEZ KAPI KRVI

1

Sljedećeg dana poslije podne, posljednjeg dana u životu, Grace Willisonsjedila je u dvorištu, na suncu. Njegove zrake još su joj grijale lice, ali danassu doticale njezinu uvelu kožu nježnijom, oproštajnom toplinom. Od vremenado vremena oblak bi zastro sunce, pa bi zadrhtala od prve najave zime. Zrakje već bio oštriji, i brzo se smrkavalo. Neće više biti mnogo toplih dana da bimogla sjediti vani. I danas je bila jedina pacijentica na dvorištu. Uživala jepod toplim pokrivačem prebačenim preko koljena.

Uhvatila je sebe kako razmišlja o commanderu Dalglieshu. Bilo joj je žaošto rijetko dolazi u Toynton Grange. Očito je još boravio u »Kući nade«.Jučer je pomogao Juliusu da spasi Wilfreda iz vatre u crnoj kuli. Wilfred jehrabro, kako se i očekivalo, otpisao svoju kušnju kao nevažnu nezgodu. Bioje to samo mali požar, rekao je, a izazvao ga je isključivo svojom nepažnjom;nije ni bio u pravoj opasnosti. Svejedno, pomislila je, imao je sreću da mu jecommander Dalgliesh mogao priskočiti u pomoć.

Hoće li otići iz Toyntona, pitala se, da se ne oprosti s njom? Nadala se daneće. Neobično joj se svidio u ono kratko vrijeme što su ga proveli zajedno.Kako bi bilo ugodno kad bi sada sjedio uz nju i razgovarao s njom o ocuBaddeleyu. Nitko ga u Toynton Grangeu nije više spominjao. Naravno, nijemogla očekivati, razmišljala je, da će commander naći malo vremena za nju.

Razmišljala je o tome bez gorčine i srdžbe. Za njega doista nije bilo ničegzanimljivog u Toynton Grangeu. A i nije ga mogla osobno pozvati. Nekolikotrenutaka prepustila se tužnim mislima o mirovini kakvoj se nekoć nadala ikakvu je planirala: mala penzija od Udruženja, sunčana kućica, vedri uzorcina prevlakama za namještaj, geraniji, predmeti što ih je naslijedila od majke iprodala prije negoli je došla u Toynton, servis za čaj ukrašen ružama, pisaćistol od palisandrovine, akvareli engleskih katedrala. Kako bi bilo lijepo kadbi mogla nekoga tko joj se sviđa pozvati u vlastiti dom na čaj. Ne na bolnički

čaj za golim samostanskim stolom, nego na pravi čaj sa zakuskom. Za svojimstolom, iz svog servisa za čaj, pri svom jelu, sa svojim gostom.

Odjednom je osjetila težinu knjige na krilu. Bila je to džepna knjiga -Trollopeova Posljednja barsetska kronika. Ležala joj je na krilu cijeloposlijepodne. Zašto joj se nije čitalo, pitala se. A tada se sjetila. Tu je knjigučitala onog strašnog poslijepodneva kad su donijeli Victorovo tijelo. Odondaje nije otvorila. Zaista smiješno. Morat će tu misao odagnati iz glave. Bilo jeglupo, ne, bilo je pogrešno pokvariti knjigu koju je toliko voljela - lagodanživot u jednom gradiću s katedralom, zdrav razum njihovih stanovnika,njihovu profinjenu moralnu senzibilnost, sitne spletke — slikama nasilja,mržnje i krvi.

Deformiranom lijevom rukom obuhvatila je knjigu i desnom razdvojilastranice. Stavila je kazalo na posljednju stranicu koju je pročitala, prešanuružičastu zjevalicu u svilenom papiru. I tada joj je sinulo da je to cvijet izkitice koju joj je otac Baddeley donio ono poslijepodne, na dan Victorovesmrti. Inače nije brao poljsko cvijeće. Brao ga je samo za nju. Nije dugotrajalo, ni jedan dan. No jedan je cvijet odmah sprešala u knjizi. Zagledala seu njega ne mičući se.

Nad knjigu se nadvila sjena.— Nešto nije u redu? - začula je glas.Podigla je glavu i nasmiješila se.— Sve je u redu. Samo sam se nečega sjetila. Nije li neobično da mozak

odbacuje sve što ga povezuje s užasom ili velikom tugom? CommanderDalgliesh pitao me da li znam što je otac Baddeley radio nekoliko dana prijeodlaska u boinicu. Znam, naravno. Znam što je radio u srijedu poslije podne.Ne mislim da je to tako važno, ali rado bih mu rekla. Znam da su ovdje svistrahovito zaposleni, ali ako bi bilo...?

— Bez brige. Naći ću vremena da skočim u »Kuću nade«.Vrijeme je da se malo pokaže i ovdje ako se kani još zadržati. No ne

mislite li da bi bilo bolje da uđete u kuću? Zahladnjelo je.Gospođica Willison nasmiješila se u znak zahvalnosti. Rado bi bila još

malo ostala vani. No nije htjela navaljivati. Prijedlog je bio dobronamjeran.Ponovno je sklopila knjigu, a njezin je ubojica snažnim rukama zgrabio kolicai odgurao je u smrt.

2

Ursula Hollis uvijek je molila sestre da joj ne navlače zavjese, i večeras,pri slabom svjetlu fosforescirajućih kazaljki budilice, razabirala je četvrtastiokvir koji je dijelio tamu izvana od tame iznutra. Bila je skoro ponoć. Nanebu nije bilo zvijezda, a noć je bila vrlo tiha. Ležala je u mrkloj noći, takocrnoj da ju je gotovo osjećala kao teret na prsima, kao gustu zavjesu koja sespuštala i oduzimala joj dah. Vani je sve utihnulo, osim malih noćnih životinjakoje su jurile među krutom travom. Iz zgrade su se još čuli udaljeni glasovi;žustri koraci na hodniku; tiho zatvaranje vrata; cvilež nepodmazanih kotačadok je netko rukovao napravom za dizanje ili gurao kolica; grebanje, poputmišjeg, iz susjedne sobe kad se Grace Willison pomakla u svom krevetu;iznenadno treštanje glazbe koja je odmah zatim umuknula kad je netkootvorio i zatvorio vrata dnevnog boravka. Njezina budilica je otkucavalasekunde i slala ih u zaborav. Ukočeno je ležala, a tople suze slijevale su jojse licem u neprekidnoj bujici i prodirale, odjednom hladne i ljepljive, u njezinjastuk. Ispod jastuka bilo je Steveovo pismo. Povremeno bi s mukomprebacila desnu ruku preko prsa i gurnula prste pod jastuk da napipa rubkoverte, oštar poput noža.

Mogg se uselio u stan; živjeli su zajedno. Steve joj je pismom objavionovost gotovo nehajno, kao da je to samo privremeno rješenje, zgodno ijednom i drugom, jer su dijelili troškove za stanarinu i kućne poslove. Moggje kuhao; Mogg je preuredio dnevni boravak i montirao još nekoliko polica;Mogg mu je našao honorarni posao kod svog izdavača, ali se mogao nadatistalnom i boljem mjestu. Moggova nova knjiga pjesama trebala je izaći uproljeće. Samo se površno zanimao za Ursulino zdravlje. Nije joj čak nineodredeno i lažno obećao, kao nekoć, da će je posjetiti. Ni jednom riječjunije spomenuo njezin povratak kući, planirani novi stan, pregovore sasocijalnom službom. Nije ni bilo potrebno. Oboje su znali da se ona nikada

neće vratiti. I Mogg je to znao.Pismo je dobila tek poslije podne, u vrijeme čaja. Philby je stigao

neobjašnjivo kasno s poštom, pa joj je uručio pismo poslije četiri sata. Bilaje sretna da je sama u dnevnom boravku, da Grace Willison još nije došla sdvorišta da se spremi za čaj. Nije bilo nikoga da joj promatra lice dok gačita, nikoga da je taktično ispituje i da se, još taktičnije, suzdrži od takvihpitanja. I dosad su je gnjev i ogorčenje održavali na životu. Ustrajala je ugnjevu pothranjujući ga sjećanjima i maštom, prisiljavajući se da pojedeuobičajene dvije kriške kruha, da popije čaj i da s nekoliko otrcanih,uobičajenih rečenica sudjeluje u razgovoru. I tek kad je soptanje GraceWillison prešlo u tiho hrkanje, kad više nije bilo bojazni da bi je još prijespavanja mogle posjetiti Helen ili Dot, kad je Toynton Grange napokonutonuo u noćnu tišinu, mogla se prepustiti razočaranju i beznadnosti, predatise samosažaljenju. A suze, kad su jednom počele, nisu se mogle zaustaviti. Ibol, kad se jednom razbuktala, nije se mogla ublažiti. Nije mogla obuzdatiplač, ali on je više nije mogao rastužiti — nije imao nikakve veze ni s tugomni s čežnjom. Bila je to samo tjelesna manifestacija, nehotična poputštucavice, ali tiha i gotovo utješna, neprekidna bujica.

Znala je što mora učiniti. Osluškivala je kroz ritam suza. Iz susjedne sobenije se ništa čulo osim pravilnog hrkanja Grace Willison. Pružila je ruku iupalila svjetlo. Žarulja je bila vrlo slaba, najslabija što ju je Wilfred mogaopronaći, ali ju je ipak zaslijepila. Činilo joj se da će taj zasljepljujućisvjetlosni četverokut cijelom svijetu objaviti njezine namjere. Znala je danema nikoga tko bi ga mogao vidjeti, ali u njezinoj mašti svi su se vaniodjednom ustrčali i uzvikali. Prestala je plakati, ali su njezine oči vidjelesobu kao polurazvijenu fotografiju, mutne i iskrivljene oblike koji su sepomicali i rasplinjavali, viđeni kroz bolnu zavjesu kroz koju su prodirale iglesvjetlosti.

Čekala je. Ništa se nije dogodilo. Iz susjedne sobe i dalje se čulo samoGraceino glasno i pravilno disanje. Idući korak bio je lagan; dvaput joj je toveć uspjelo. Spustila je oba jastuka na pod i, dovukavši se do ruba kreveta,polako kliznula na njih. Premda su jastuci amortizirali njezinu težinu, činilojoj se da se cijela soba zatresla. Ponovno je pričekala. No nije čula nikakvekorake iz hodnika. Uspravila se na jastucima i stala se rubom kreveta vućiprema podnožju. Lako je pružila ruku i izvukla pojas iz kućnog ogrtača. A

tada je počeo mukotrpni put prema vratima.Noge su joj bile nemoćne; samo je u rukama imala snage. Na hladnu

podu njezina su se mrtva stopala doimala poput bijelih i mlitavih riba, a nožniprsti poput opscenih izraslina što se pružaju kao da uzalud traže oslonac.Linoleum nije bio ulašten, ali je bio gladak, pa je klizila neočekivano brzo.Sjetila se koliko se obradovala kad je otkrila što može — da se, koliko godtaj trik bio smiješan i ponižavajući, doista može kretati po sobi bezinvalidskih kolica.

No sad je kanila poći dalje. Nasreću, ta suvremena, lagana vrata soba udograđenoj zgradi otvarala su se pritiskom kvake a ne okretanjem jabučice.Svezala je pojas kućnog ogrtača u čvor i u drugom pokušaju uspjela gaprebaciti na kvaku. Povukla ga je i vrata su se tiho otvorila. Odbacila jejedan jastuk i odvukla se u tihi hodnik. Srce joj je snažno lupalo, pa jepomislila da će je odati. Ponovno je prebacila petlju na kvaku i kad seizvukla gotovo metar na hodnik, čula je kako su vrata škljocnula zatvorivšise.

U dnu hodnika uvijek je gorjela jedna jedina žarulja s velikim sjenilom,pa je lako razabrala kratko stubište što je vodilo na gornji kat — njezin cilj.Donde je došla neočekivano lako. Linoleum u hodniku, premda ga nikadanisu laštili, kao da je bio glađi nego u sobi, ili je možda postala spretnija.Klizila je s gotovo vedrom lakoćom.

No stubište je bilo teže. Mislila je kako će se polako uspeti uz ogradu,stubu za stubom. No trebala je ponijeti i jastuk za gornji kat. A jastuk kao daje narastao u divovsko, meko, bijelo breme. Stube su bile uske, pa je biloteško namjestiti jastuk na njih. Dvaput joj je pao, pa je morala otpuzati ponjega. No kad je svladala četiri stube, razradila je najbolji način penjanja.Svezala je jedan kraj pojasa sa svog ogrtača oko struka, a drugi stegnula okosredine jastuka, Zažalila je što nije odjenula ogrtač. Spriječio bi jojnapredovanje, ali je bez njega drhtala.

I tako se, stubu za stubom, sopćući i znojeći se usprkos hladnoći, vuklagore, hvatajući se za ogradu objema rukama. Stube su zastrašujuće škripale.Očekivala je da će svakog trenutka čuti zvuk bolesničkog zvona i užurbanekorake Dot ili Helen.

Nije imala ni pojma koliko joj je trebalo da stigne na vrh stubišta. Nonaposljetku je sjedila skvrčena i drhteći na posljednjoj stubi, držeći se

objema rukama čvrsto za ogradu, stišćući je tako grčevito da se drvo treslo izureći dolje u predvorje. A tada se pojavio lik obavijen plaštem. Nije čulakorake, ni kašalj, ničije disanje, ništa što bi je upozorilo na nečiju prisutnost.U jednom trenutku u hodniku nije bilo nikoga, a već se u drugom lik usmeđem redovničkom plaštu - pognute glave, s kukuljicom navučenom prekolica - brzo i tiho kretao ispod nje te nestao hodnikom. Čekala je svazastrašena, ne usuđujući se gotovo ni disati, šćućurivši se što je dalje moglada je ne vidi. Vratit će se. Znala je da će se vratiti. Poput strašnog lika smrtišto ga je vidjela u starim knjigama ili isklesana na nadgrobnim spomenicima,zaustavit će se ispod nje, zbaciti kukuljicu s glave i otkriti nacerenu lubanju,očne šupljine, zariti svoje stravične prste u nju. Njezino srce, koje je uledenom strahu nabijalo u prsnom košu, kao da joj je preraslo tijelo. To ludokucanje svakako će je odati! Premda je prošlo manje od minute, činilo joj seda je prošla cijela vječnost kad se lik ponovno pojavio i prošao pod njezinimuplašenim očima, te tiho i brzo nestao u glavnoj zgradi.

U tom trenutku Ursula je shvatila da se neće ubiti. Bila je to samo Dot,Helen ili Wilfred. Tko drugi? No šok zbog tog nečujnog lika, koji je prošaopoput sjene, vratio joj je volju za život. Ako je doista htjela umrijeti, što jeradila u tom neugodnom položaju na vrhu stubišta? Pa još je imala svojpojas. I sada ga je mogla svezati oko vrata i glatko spustiti tijelo nizastubište. Ali, neće. Zastenjala je u tjeskobnom prosvjedu od same pomisli naposljednji pad, na konopac što bi je davio i zasijecao joj se u vrat. Ne, nije seni kanila ubiti. Nitko, pa ni Steve, nije vrijedan vječnog prokletstva. Stevemožda ne vjeruje u pakao, no da li Steve uopće vjeruje u nešto važno?Morala je završiti putovanje. Morala se domoći bočice aspirina. Znala je daaspirin drže negdje u ambulanti. Neće ih popiti, ali će ih uvijek držati priruci. Tada će joj sredstvo da se svega riješi biti dostupno ako joj životpostane nesnosan. A možda će oni barem shvatiti da je bila nesretna ako ihproguta punu šaku i ostavi bočicu do kreveta. Samo je to htjela; samo je tooduvijek htjela. Poslali bi po Stevea. Obratili pažnju na njezin jad. Možda biga čak prisilili da je odvede ponovno u London. Kad se već toliko namučilada dospije dovde, mora se dokopati ambulante.

Vrata nisu bila problem. No kad se progurala kroz njih, shvatila je da jeto kraj. Nije mogla upaliti svjetlo. Slaba žarulja u hodniku bacala je difuznosvjetlo, no premda su vrata ambulante bila odškrinuta, bilo je premračno da

bi pronašla prekidač. Da ga upali pojasom kućnog ogrtača, morala bi točnoznati kamo će ciljati. Ispružila je ruku i stala opipavati zid. Ništa. Od pojasaje napravila petlju i stala je bacati tamo gdje je nagadala da bi mogao bitiprekidač. No pogađao je u prazno. Ponovno je zaplakala, poražena, promrzla,i odjednom je shvatila da će naporni put morati ponoviti i u obrnutom smjerui da će joj najteže i najbolnije od svega biti penjanje na krevet.

Uto se u tami iznenada pružila jedna ruka i upalila svjetlo. Ursula je tihokriknula od straha. Podigla je glavu. U dovratniku, u smeđem habitu, sprijedaotvorenom, sa spuštenom kukuljicom, stajala je Helen Rainer. Skamenjene,nijemo su zurile jedna u drugu. Ursula je vidjela da su oči uprte u njuispunjene stravom kao i njezine.

3

Grace Willison prenula se iza sna i odmah stala nekontrolirano drhtati kaoda je neka jaka ruka trese da je osvijesti. Osluškivala je u tami, s mukomdižući glavu s jastuka, ali nije ništa čula. Buka koja ju je probudila, stvarnaili nestvarna, sada je utihnula. Uključila je svjetiljku na noćnom ormariću —gotovo ponoć. Posegnula je za knjigom. Šteta što je Trollope i u džepnomizdanju tako težak. Zbog toga je knjigu morala nasloniti na pokrivač, a budućida nije lako mogla saviti koljena kad se već pružila u uobičajenom položajuza spavanje, odizanje glave i zurenje u sitni tisak zamaralo joj je i oči i vratnemišiće. Zbog te neudobnosti povremeno se pitala da li je čitanje u krevetudoista takav užitak kakvim ga je oduvijek smatrala, još od djetinjstva kad jojje bila uskraćena noćna svjetiljka, jer je otac škrtario na struji, a majka pazilada ne napreže oči i spava osam sati.

Lijeva noga nekontrolirano joj se trzala, ali Grace je mirno izainteresirano promatrala nepravilno poskakivanje pokrivača, kao da senekakva životinja kreće ispod posteljine. Neočekivano i naglo buđenje izprvog sna bilo je uvijek loš znak. Čekala ju je nemirna noć. Bojala sebesanice, pa se na trenutak gotovo pomolila Bogu da je barem te noćipoštedi. No već je izmolila večernje molitve, pa joj se sada činilobesmislenim da ponovno moli za milost, jer je iz iskustva znala da je nećedobiti. Zaklinjati Boga za nešto, premda joj je već odavno dao do znanja dajoj to neće udijeliti, bilo bi jednako ponašanju drska, tvrdoglava djeteta. Sazanimanjem je promatrala ludorije vlastite noge, pa ju je donekle utješioosjećaj, gotovo spontan, da je odvojena od svog neposlušnog tijela.

Spustila je knjigu i odlučila se predati drugim mislima — o hodočašću uLourdes za dva tjedna. Već je zamišljala vedru užurbanost na odlasku —sačuvala je novi kaput za tu prigodu — vožnju kroz Francusku s društvomveselim kao na izletu, prvi pogled na sumaglicu što se kovitla oko brežuljaka

na podnožju Pireneja, vrhunce prekrivene snijegom, sam Lourdes sa svojomsilnom komercijalnošću i prazničkom atmosferom. Osim dvoje rimokatolika,Ursule Hollis i Georgieja Allana, grupa iz Toynton Grangea nije bilauključena u službene engleske hodočasnike. Nisu išli ni na misu, nego bi sesmjestili s doličnom skromnošću u pozadini dok su biskupi u grimiznimplaštevima polako obilazili Trg rozarija iza visoko uzdignute zlatnepokaznice. Ipak, kakva li nadahnuća, šarenila, sjaja! Svijeće i njihovesvjetlosne šare, pa te boje, pjevanje, osjećaj da ponovno pripadaš vanjskomsvijetu, ali svijetu u kojem poštuju bolest, u kojem je ne smatraju otuđenjem,deformacijom duha i tijela. Još samo trinaest dana. Pitala se što bi rekaonjezin otac, zadrti protestant, na to njeno žaljeno iščekivanje, No pitala je ocaBaddeleya za savjet, htjela je znati krši li kakva pravila odlazeći nahodočašće, a on joj je vrlo jasno odgovorio: — Drago moje dijete, uživajte upromjeni i u putovanju. Zašto ne biste išli? Valjda nitko ne vjeruje da bi muposjet Lourdesu naškodio. Svakako pomozite Wilfredu da proslavi svojunagodbu sa Svemogućim.

Razmišljala je o ocu Baddeleyu. Još joj je bilo teško prihvatiti činjenicuda više neće s njim razgovarati na dvorištu ili se s njim moliti u tihoj sobi.Mrtav - pasivna, neodređena, neprivlačna riječ. Mala, beskompromisna hrpaglasova. Ista riječ za biljku, životinju i čovjeka. Zanimljive li pomisli. Kao dabi za ljudsku smrt trebalo upotrijebiti izrazitiju, dojmljiviju, značajniju riječ.Ali zašto? Čovjek je bio samo dio istog postanka, dio univerzalnog života,ovisan o istom zraku. Mrtav. Bila se nadala da će moći osjetiti blizinu ocaBaddeleya, ali to se nije dogodilo, nije obistinilo. Svi su oni nestali u svijetusvjetlosti. Otišli, zapravo. Živi ih više nisu zanimali.

Trebala bi ugasiti svjetlo; struja je skupa; ako nije namjeravala čitati,njezina je dužnost bila da leži u mraku. Osvijetli našu tamu - njezina je majkaoduvijek voljela tu molitvu - i svojom velikom milošću zaštiti nas odopasnosti i pogibelji ove noći. Samo što ovdje nije bilo opasnosti, samobesanice i boli, poznate boli koju je morala podnositi, gotovo je pozdravljatikao starog znanca, jer je znala da će izdržati i najgore što joj ona možepružiti, pa i tu novu, zastrašujuću bol s kojom će uskoro morati nekomedosađivati.

Zavjese su podrhtavale na povjetarcu. Iznenada je začula nekakavškljocaj, neprirodno glasan, pa joj je srce snažno zakucalo. Čulo se struganje

metala po drvetu. Maggie nije provjerila je li prozor dobro zatvoren prijenegoli joj je pomogla da legne. Sada je bilo prekasno. Njezina su kolicastajala do kreveta, ali sama nije mogla sjesti u njih. No sve će biti dobro akone bude oluje, pomislila je. Osim toga, nije joj prijetila opasnost, jer se nitkonije mogao popeti do prozora i ući u sobu. U Toynton Grangeu nije bilo ničegšto bi se moglo ukrasti. A iza te lepršave zavjese u bijelom nije bilo ničegaosim crne praznine i tamnih stijena što su se protezale do nemirnog mora.

Zavjesa se nadula i pretvorila u bijelo jedro, svijetlu krivulju. Tiho jeuskliknula od te ljepote. Svježi zrak osvježio joj je lice. Svrnula je pogledprema vratima i nasmiješila se za dobrodošlicu.

— Prozor... Budite dobri pa ga... - počela je.No nije završila rečenicu. Ostale su joj još samo tri sekunde života na

zemlji. Vidjela je lik obavijen plaštem, s kukuljicom navučenom preko lica,kako joj se brzo pribiižava nečujnim koracima poput prikaze, poznat alistrašan i drugačiji, uslužne ruke što su donosile smrt i tamu. Ne opirući se,jer joj to nije bilo u prirodi, a kako bi se i oduprla, umrla je ne mučeći se,osjetivši kroz tanku plastičnu koprenu samo još obrise jake, tople, neobičneutješne ljudske ruke. Zatim se ruka pružila i oprezno, ne dodirujući drvenistalak, ugasila svjetiljku na noćnom ormariću. Dvije sekunde kasnije svjetlose ponovno upalilo, i lik u plaštu, kao da se nečeg sjetio, posegnuo je zaTrollopeom, blago protresao knjigu, našao sprešani cvijet u svilenom papiru isve zgužvao snažnim prstima. Ruka se ponovno pružila prema svjetiljci iposljednji put ugasila svjetlo.

4

Naposljetku su ponovno došli u Ursulinu sobu. Helen je tiho i energičnozatvorila vrata i na trenutak se na njih naslonila kao da je iscrpljena. Zatim jebrzo prišla prozoru i u dva žustra pokreta navukla zavjese. Njezino teškodisanje ispunilo je malu sobu. Putovanje je bilo naporno. Helen je Ursulunačas ostavila u ambulanti dok je dovezla njezina kolica do podnožjastubišta. Sve će biti dobro čim stignu do njih, razmišljala je. Ako ih i videzajedno na hodniku u prizemlju, pomislit će da je Ursula pozvonila i da ju jeodvezla u nužnik. No stube je bilo teško svladati. Helen ju je napolapodupirala i napola nosila, pa je silaženje bilo naporno i bučno, pet dugihminuta soptanja, škripanja ograde, siktavih uputa, Ursulina poluprigušenog,bolnog stenjanja. Pravo je čudo da se nitko nije pojavio u predvorju. Bilo bibrže i lakše da su prešle u glavnu zgradu i odvezle se dizalom, ali zveketmetalne rešetke i bučni stroj probudili bi pola kuće.

Naposljetku su se sretno vratile, i Helen, blijeda ali mirna, ponovno sepribrala i stala stručno i vješto spremati Ursulu za spavanje. Ni jedna nidruga nisu progovorile ni riječi sve dok posao nije bio obavljen, a Ursula,ukočena i poluzastrašena, smještena u krevet.

Helen je spustila glavu do Ursulina lica, neugodno blizu. Na svjetlusvjetiljke na noćnom ormariću vidjela je Helenine crte lica, uvećane, grube,pore nalik na sićušne kratere, dvije dlačice što su joj stršale poput bodljika ukutu usana. Dah joj je bio kiselkast. Ćudno, pomislila je, da to nisam prijezapazila. Zelene oči kao da su rasle i izbuljile se dok joj je siktala upute istrašno upozorenje.

— Kad ode slijedeći pacijent, on će morati početi uzimati pacijente s listečekanja ili zatvoriti kuću. Ne može upravljati ovim domom ako je u njemumanje od šest bolesnika. Zavirila sam u knjige kad ih je ostavio u kancelariji,pa znam. Ili će morati sve zajedno prodati ili prenijeti dom na Fondaciju

Ridgewell. Ako želite otići odavde, ima boljih načina od samoubojstva.Pomozite mi da ga nagovorimo na prodaju, pa se vratite u London.

— Ali kako?Ursula je i sama počela zavjerenički šaptati.— Održat će obiteljsko vijeće, kako ga on naziva. Uvijek to čini kad

iskrsne nešto važno za cijeli dom. Svi se izjašnjavamo, zatim se povlačimo najedan sat kako bismo o svemu razmislili, a tada svi glasamo. Nemojtenikome dopustiti da vas nagovori da glasate za Fondaciju Ridgewell. Inačećete ovdje biti doživotno zatočeni. Lokalnoj upravi teško je naći dom zamlade kronične bolesnike. Znajući da ste zbrinuti, neće vas nikadapremjestiti.

— Ako se Grange zatvori, hoće li me doista poslati kući?— Morat će. U svakom slučaju, poslat će vas ponovno u London. Ondje

je još vaše prebivalište. Za vas je odgovorna tamošnja služba, ne dorsetska.A kad se vratite, barem ćete ga vidjeti. Mogao bi vas posjećivati, izvesti vas,mogli biste otići kući preko vikenda. Osim toga, vaša bolest još nijeuznapredovala. Ne znam zašto ne biste mogli živjeti zajedno u jednom od tihstanova za invalide. Napokon, on vam je muž. I on ima odgovornosti,dužnosti.

— Nije mi do odgovornosti i dužnosti — pokušala je objasniti Ursula. —Hoću njegovu Ijubav.

Helena je prasnula u neugodan, promukao smijeh.— Ljubav? Je li to sve? Ne želimo li svi Ijubav? Pa ne može nekoga i

dalje ljubiti ako ga ne vidi, nije li tako? Muškarci to nisu u stanju. Morate muse vratiti.

— I nećete nikome reći?— Neću ako mi obećate,..— Da ću glasati onako kako vi hoćete?— I da ćete šutjeti o pokušaju samoubojstva, o svemu što se noćas ovdje

dogodilo. Spomene li itko da je noćas čuo nekakvu buku, reći ćemo da stezvonili i da sam vas odvezla u nužnik. Ako Wilfred otkrije istinu, poslat ćevas u duševnu bolnicu. To ne biste htjeli, nije li tako?

Ne, to ne bi htjela. Helen je imala pravo. Morala je otići kući. Kako li jesve to bilo jednostavno! Odjednom je osjetila kako je ispunjava zadovoljstvo,pa je s mukom pružila ruke prema Helen. No Helen se odmakla. Čvrste ruke

poravnale su plahtu tresući madrac, a zatim zategnule pokrivače. Osjećala sekao u zatvoru, ali sigurna, poput djeteta čvrsto povijenog u pelene. Helen jepružila ruku da ugasi svjetlo. U tami se njezin nejasni lik udaljio premavratima. Ursula je čula tih škljocaj brave.

Ležeći sama u tami, iscrpljena ali neobično smirena, sjetila se da nijerekla Helen za lik pod plaštom. No možda to i nije bilo važno. Vjerojatno jeto bila sama Helen koja je išla k Grace na poziv zvona. Je li Helen na tomislila kad ju je upozorila da ne spominje ništa što se ovdje noćas dogodilo?Sigurno nije. No ona i ne bi ništa rekla. Kako bi mogla o tome pričati da neoda kako je gore sjedila na stubama? I sve će biti u redu. Sada je moglaspavati. Kakve li sreće da je Helen došla u ambulantu po aspirine protivglavobolje i našla je ondje! U kući je vladao blaženi, neprirodni mir. Bilo jenečeg neobičnog, nečeg drugačijeg u toj tišini. A zatim se sjetila i nasmiješilase u mraku. Bilo je to zbog Grace. Kroz tanki pregradni zid nije se čuonikakav zvuk, nikakvo teško disanje i hrkanje koje bi joj smetalo. Noćas je iGrace počivala u miru.

5

Julius Court obično bi zaspao za nekoliko minuta kad bi ugasio svjetlo nanoćnom ormariću. Noćas je bio budan i nemirno se vrtio u krevetu,uznemirenih misli i živaca, nogu teških i hladnih kao da je zima. Protrljao ihje razmišljajući da li da ode po električni pokrivač. No odustao je od tenamjere jer mu se nije ponovno namještao krevet. Alkohol mu se činio boljimi bržim lijekom za besanicu i hladnoću.

Prišao je prozoru i zagledao se prema rtu. Zadnju četvrtinu mjesecazastirali su oblaci koji su jurili nebom; kroz tamu, dalje od obale, probijalo sejedno jedino svjetli, žuti pravokutnik. No dok ga je gledao, pravokutnik senačas pretvorio u kvadrat, a zatim se i on ugasio. U tami su se jedvarazabirali obrisi Toynton Grangea. Posvuda je vladala tišina. Pogledao je nasat. Bilo je osamnaest minuta poslije ponoći.

6

Dalgliesh se probudio s prvim svjetlom, u hladno, mirno jutro. Navukavšikućni ogrtač, spustio se u prizemlje da skuha čaj. Pitao se da li je Millicentjoš u Grangeu. Njezin televizor nije radio cijelu večer. Premda se nije dizalani rano ni bučno, Dalgliesh je zapazio da je »Kuća nade« obavijena pomalotajanstvenom i očevidnom tišinom potpune samoće. Upalio je svjetlo udnevnom boravku, donio šalicu na stol i raširio kartu. Danas je kanio istražitisjeverozapadni dio grofovije i stići u Sherborne na ručak. No najprije bimorao iz pristojnosti otići u Toynton Grange i raspitati se za Wilfreda. Nijese ozbiljno ni zabrinuo, ali nije mogao razmišljati o jučerašnjoj lakrdiji a dase ne razljuti. No trebalo je još jednom pokušati nagovoriti Wilfreda dapozove policiju ili da barem napad na sebe shvati ozbiljnije. Osim toga, došloje vrijeme da plati i nekakvu stanarinu za »Kuću nađe«. Toynton Grange nijebaš bio tako bogat da mu ne bi dobro došao taktični doprinos. Sve ga to ne bismjelo zadržati u Grangeu više od deset minuta.

Netko je pokucao, i odmah zatim u kuću je ušao Julius.Već u rano jutro ostavljao je dojam uobičajene ležerne elegancije.— Drago mi je da ste ustali — rekao je ravnodušno kao da vijest, koju

mu se spremao saopćiti, nije gotovo ni spomena vrijedna. — Spremam se uToynton Grange. Maloprije me nazvao Wilfred. Kako se čini, Grace Willisonje umrla u snu, i Eric se sav usplahirio zbog prijave smrti. Ne znam štoWilfred misli da bih ja mogao učiniti. Otkako su mu vratili dozvolu za rad,Eric je ponovno postao arogantan kao i svi liječnici. Grace Willison nijesmjela umrijeti, tvrdi on, još najmanje osamnaest mjeseci, možda i dvijegodine. Stoga ne može sebi objasniti tu neposlušnost. Kao i obično,strahovito dramatiziraju cijelu situaciju. Ne bih propustio predstavu da samna vašem mjestu.

Dalgliesh je šutke bacio pogled na susjednu kuću, a Juiius je vedro

nastavio: — Oh, ne morate se bojati da ćete probuditi Millicent; ona je već uGrangeu. Televizor joj se sinoć očito pokvario, pa je otišla u Toynton Grangeda pogleda noćni program i odlučila, iz nepoznatih razloga, da ondje prenoći.Vjerojatno je to smatrala zgodnom prilikom da uštedi na posteljini i toplojvodi.

— Vi pođite, a ja ću doći kasnije — reče Dalgliesh.Popio je čaj, ne žureći, i potrošio tri minute na brijanje. Pitao se zašto mu

se nije dalo poći s Juliusom i zašto će, ako već mora ići u Toynton Grange,radije sam otpješačiti. Također se pitao zašto ga je vijest, koju je upravo čuo,tako pogodila. Nije se htio uključiti u natezanja u Toynton Grangeu. SmrtGrace Willison nije u njemu pobudila nikakvu znatiželju. Samo je biosvjestan neobjašnjive nelagode, gotovo tuge, zbog žene koju je jedvapoznavao, a i neodređene neugodnosti što mu je početak prekrasnog danapokvarila predodžba raspadanja. Još ga je nešto mučilo: osjećaj krivnje.Njezina smrt činila mu se nerazboritom i nepoštenom. Kao da se njomeudružila s ocem Baddeleyem Sada su ga optuživala dva duha, ne jedan.Dvostruki promašaj. Nevoljko se uputio u Toynton Grange.

Nije morao tražiti sobu Grace Willison. Čuo je povišene glasove već naulaznim vratima u dograđenu zgradu. Kad je otvorio vrata, ugledao jeWilfreda, Erica, Millicent, Dot i Juliusa okupljene oko kreveta, rastresenih izbunjenih lica poput neznanaca što su se slučajno našli na mjestu nesreće ukoju najradije ne bi bili upleteni, ali je ne bi rado ni napustili.

Dorothy Moxon stajala je uz podnožje kreveta stežući prečke snažnimrukama, crvenim poput šunke. Na glavi je imala kapu glavne sestre. Noučinak je bio groteskan i nije ni približno ulijevao profesionalno povjerenje.Tom visokom kapom od muselina, nalik na nabranu koricu pite, kao da je namorbidan, bizaran način slavila smrt. Millicent je još bila u teškom kućnomogrtaču, urešenom gajtanima, koji je zacijelo nekada pripadao njezinu mužu.Za razliku od ogrtača, njezine su papuče od ružičastog krzna bile lagane iiznošene. Wilfred i Eric bili su u smeđim habitima. Na trenutak su pogledaliprema vratima kad je ušao, a zatim su odmah ponovno obratili pozornost nakrevet.

— U jednoj od soba u novom krilu gorjelo je svjetlo odmah poslijeponoći - reče Julius. - Nisi li rekao da je u to vrijeme nastupila smrt, Eric?

— Nekako u to vrijeme. Oslanjam se samo na hlađenje tijela i početak

rigor mortisa. Nisam stručnjak za to.— Čudno! Mislio sam da si stručnjak upravo za smrt.— Svjetlo je gorjelo u Ursulinoj sobi - mirno objasni Wilfred. —

Pozvonila je nešto poslije ponoći, jer je morala u nužnik. Helen se za njupobrinula, ali nije ulazila u Graceinu sobu. Nije bilo potrebno. Nije zvonila.Nitko nije bio kod nje nakon što ju je Dot spremila u postelju. Tada se nije nina što tužila.

— Nemaš izbora, nije li tako? — obrati se Julius ponovno EricuHewsonu. - Ako ne možeš reći od čega je umrla, ne možeš ni potpisatiprijavu smrti. Da sam na tvom mjestu, išao bih na sigurno. Napokon, tek su tinedavno dali dozvolu da potpisuješ prijave smrti. Bit će bolje da ne riskiraškako ne bi pogriješio.

— Ne pleti se u to, Julius - upozori ga Eric. - Ne trebaju mi tvoji savjeti.Ne znam zašto ti je Wilfred telefonirao.

No govorio je neuvjerljivo, poput nesigurna i zaplašena djeteta,uznemireno gledajući prema vratima kao da čeka dolazak saveznika.

— Čini mi se da ti je potreban svaki savjet koji možeš dobiti - drskonastavi Julius. - Što te zapravo zabrinjava? Sumnjaš li da je posrijedi zločin?

Eric je pokušao pokazati autoritet.— Ne budi smiješan! Posrijedi je očito prirodna smrt. Problem je u tome

što mi nije jasno zašto se to moralo sada dogoditi. Znam da bolesnici odmultiple skleroze mogu naglo umrijeti, ali nisam očekivao da će ona otićitako brzo. A Dot kaže da joj je izgledala kao obično kad ju je spremala zaspavanje u deset sati. Pitam se nije li imala još neku organsku bolest kojunisam uspio dijagnosticirati.

— Policija ne sumnja u zločin — nastavi zadovoljno Julius. - Eto, ovdjeimaš njihova predstavnika ako želiš stručni savjet. Pitaj commandera sumnjali on u zločin.

Okrenuli su se i pogledali Dalgliesha kao da su tek sada postali svjesninjegove prisutnosti. Zasun na prozoru uporno je zveckao. Prišao je prozoru ipogledao van. Teren uz kameni zid bio je prekopan metar i pol u širinu, kaoda je netko kanio nešto posaditi. Pjeskovita zemlja bila je glatka i netaknuta.Naravno, bila je netaknuta! Ako je tajni posjetilac htio neopazice ući uGraceinu sobu, zašto bi se penjao kroz prozor kad se vrata Toynton Grangeanisu nikada zaključavala?

Spustio je zasun na prozoru i pogledao tijelo približivši se krevetu. Licemrtve žene nije se doimalo baš smireno, nego malo prijekorno, usta su bilapoluotvorena, a sjekutići, više nalik na zečje nego u životu, zarili su se udonju usnu. Kroz gotovo sklopljene vjeđe jedva su se nazirale šarenice, pa sečinilo da zuri u vlastite ruke, uredno položene na napetom pokrivaču. Snažnadesna ruka osuta smeđim staračkim pjegama savila se preko usahle lijevekao da je nagonski štiti od njegova sućutnog pogleda. Za svoj posljednji sanodjenula je staromodnu bijelu spavaćicu od nabranog pamuka s dječjommašnom, uskom plavom vrpcom svezanom pod bradom, u neskladu snjezinim godinama. Dugi rukavi završavali su nabranim volanima na ručnimzglobovima. Pet-šest centimetara od lakta razabirala se uredna zakrpa, u kojuse netremice zagledao. Tko bi se danas uopće latio takva posla, pitao se.Njezine izmučene i bolesne ruke nisu nipošto mogle napraviti takvu zamršenušaru na zakrpi. Zašto mu je ta zakrpa bila dirljiva, potresnija, odkoncentrirane mirnoće na tom mrtvom licu?

Zapazio je da su se prisutni prestali svađati i da ga gledaju nijemo igotovo oprezno. Podigao je dvije knjige s noćnog ormarića — njezinmolitvenik i Posljednju barsetsku kroniku u džepnom izdanju. Jedna stranicau molitveniku bila je označena. Vidio je da je pročitala molitvu i evanđelje zataj dan. Označila je mjesto jednom od onih sentimentalnih svetih sličica uboji, što ih vole pobožni Ijudi, s prikazom. sv. Franje s aureolom, okruženogpticama, koji je očito propovijedao šarolikoj kongregaciji životinja nacrtanihs kićenom preciznošću. Pitao se zašto nema nikakve oznake u Trollopeu.Nije bila žena koja bi pravila »uha« na stranicama, a od te dvije knjige upotonjoj bi se lakše izgubila bez oznake. To ga je donekle zbunilo.

— Ima li bliže rodbine? — upita Dalgliesh.— Nema — odgovori Anstey. — Pričala mi je da su njezini roditelji bili

jedinci. Oboje su prešli četrdesetu kad se ona rodila i umrli su jedno zadrugim prije petnaestak godina. Imala je starijeg brata, ali je poginuo usjevernoj Africi, kod El Alameina, čini mi se.

— Ima li imovine?— Ah, ništa, baš ništa. Poslije smrti roditelja radila je nekoliko godina u

Otvorenim vratima, dobrotvornoj organizaciji za resocijalizaciju bivšihzatvorenika, pa je od njih dobila malu invalidsku penziju, bijednu svoticu. Snjom se, naravno, ugasila i ta mirovina. Troškove za nju plaćala je lokalna

socijalna služba.— Otvorena vrata? Je li poznavala Philbyja prije no što si ga zaposlio?

— upita Court, iznenada zainteresiran.Anstey se namršti kao da to nevažno pitanje smatra neumjesnim.— Možda i jest. No nije mi to nikad spomenula. Ona je zapravo i

natuknula da bi nam Otvorena vrata mogla naći domara, da bi time ToyntonGrange mogao pomoći toj dobrotvornoj organizaciji. Bilo nam je neobičnodrago što smo dobili Alberta Philbyja. On je član naše obitelji. Nisam sepokajao što sam ga zaposlio.

— I dobio si ga jeftino, dakako — upadne Millicent. — Osim toga, nisiimao izbora, Philby ili nitko, zar ne? Nisi baš imao sreće s burzom rada kadsu kandidati otkrili da nudiš pet funti tjedno, te stan i hranu. Gdjekad sepitam kako to da Philby još nije otišao.

Razgovor je prekinuo ulazak samog Philbyja. Zacijelo je već čuo za smrtGrace Willison, jer se nije iznenadio kad je vidio da je njezina soba punaljudi. Nije objasnio svoju prisutnost, već se samo smjestio do vrata poputzbunjena i nepredvidljiva psa čuvara. Ostali su se ponašali kao da suzaključili da bi bilo najbolje pretvarati se da ga ne vide.

— Zar ne možeš postaviti dijagnozu bez obdukcije? — upita WilfredErica. - Mrzim već i samu pomisao da je netko reže, tu nedostojnost,oduzimanje ličnosti. Bila je tako osjetljiva na svoje tijelo, skromna na načinkoji nam je danas neshvatljiv. Znam da je obdukcija posljednje što bi samapoželjela.

— I posljednje što će dobiti, nije li tako? - grubo će Julius.— Kako se usuđujete! — Dot Moxon tek je sada progovorila. Naglo se

okrenula stišćući šake, iznenada svladana srdžbom, a grubo joj se lice osulopjegama. - Kakve to veze ima s vama? Baš vas je bilo briga je li ona živa ilimrtva, ona ili bilo koji drugi pacijent. Samo iskorištavate ovaj dom zavlastite ciljeve.

— Iskorištavam? — Sive oči zatreptale su i raširile se, Dalgliesh je vidiokako mu rastu šarenice. Julius je ljutito zurio u Dot kao da ne vjerujevlastitim ušima.

— Da, iskorištavate! Eksploatirate, ako baš hoćete. Neobično vasuzbuđuje, zar ne, dolazak u Toynton Grange kad vam dosadi London, kakobiste se mogli zaštitnički ponašati prema Wilfredu, tobože mu davati savjete,

razveseljavati bolesnike kao sveti Nikola? Godi vam, jača vaš ego, kad teinvalide usporedite sa svojim zdravim tijelom. No itekako se trudite da netrošite energiju. Ljubaznost vas doista ništa ne košta. Niste nikoga pozivali usvoju kuću osim Henryja. A u svoje vrijeme Henry je bio prilično važan, nijeli tako? Vas dvojica mogli ste o mnogo čemu naklapati. Vi ste ovdje jedini spogledom na more, ali nas još nikada niste pozvali da doguramo kolica navašu terasu. Ni slučajno! Barem ste to mogli učiniti Grace, tu i tamo jepozvati k sebi, pustiti je da mirno sjedi na terasi i gleda more. Nije bilaglupa, znate. Mogli ste čak uživati u razgovoru s njom. No ona bi pokvarilaizgled vaše elegantne terase, zar ne, ružna žena srednjih godina u invalidskimkolicima. Sada je mrtva, a vi dolazite ovamo da tobože dijelite Ericu savjete.Zaboga, prekinite!

Julius se nelagodno nasmije. Činilo se da nije izgubio vlast nad sobom,ali glas mu je bio visok i prodoran.

— Ne znam što sam učinio da sam zaslužio taj izljev gnjeva. Nisam znaoda sam kupnjom kuće od Wilfreda postao odgovoran za Grace Willison ilibilo koga drugoga u Toynton Grangeu, ako baš hoćete. Znam da vas ješokiralo, Dot, što ste ubrzo poslije Victora izgubili drugog pacijenta, ali zaštose iskaljujete na meni? Svi znamo da ste zaljubljeni u Wilfreda i da je tonesumnjivo vrlo nezahvalno, ali ne bih rekao da sam ja tome kriv. Možda sammalo ambivalentan u seksualnom ukusu, ali mu ne konkuriram, uvjeravamvas.

Iznenada je zateturala prema njemu i zamahnula rukom da ga pljusne,gestom koja je bila i teatralna i apsurdna. No prije negoli ga je stigla udariti,Julius je uhvati za ručni zglob. Dalgliesha je iznenadila brzina i efikasnostnjegove reakcije. Njegova napeta, bijela ruka drhtala je od napora dok ju ječvrsto stiskao, pa su se doimali poput dva nejednaka natjecatelja u snažnom,dramtičnom zahvatu. Odjednom se nasmijao i pustio joj ruku. Svoju jespustio sporije, očiju još uprtih u njezino lice, a zatim stao masirati ručnizglob i iskretati ruku. Ponovno se nasmijao, a glas mu je zvučao opasno kadje tiho rekao:

— Čuvajte se! Nisam nemoćni pacijent na gerijatriji, znate.Glasno je uzdahnula i briznula u plač, pa jecajući oteturala iz sobe,

nezgrapna i dirljiva, ali ne i smiješna. Philby se izvukao za njom. Ni njegovodlazak nije nikoga zanimao.

— Nisi joj to smio reći, Julius, ništa joj nisi smio reći — tiho će Wilfred.— Znam. To je neoprostivo. Oprosti. Ispričat ću se Dot kad se svi

priberemo.Ta kratka i naizgled iskrena isprika sve ih je ušutkala.— Čini mi se — tiho reče Dalgliesh — da bi gospođicu Willison mnogo

više zaprepastilo ovo natezanje nad njezinim mrtvim tijelom nego bilo što naobdukcijskom stolu.

Njegove su riječi podsjetile Wilfreda na razlog njihova dolaska uGraceinu sobu, pa se obratio Ericu: — Nismo imali takvih problema sMichaelom. Odmah si potpisao prijavu smrti.

Dalgliesh je razabrao prvi znak zlovolje u njegovu glasu.— Znao sam od čega je Michael umro, jer sam ga vidio još istog dana

ujutro. Kod njega se radilo samo o vremenu, nakon posljednjeg infarkta. Smrtmu je kucala na vrata.

— Kao i svima nama — reče Wilfred. — Kao i svima nama.Pobožna otrcana fraza razljutila je Millicent. — Ne budi smiješan,

Wilfred. Meni sigurno ne kuca, a i sam bi se uzrujao kad bi ti netko rekao datebi kuca. A što se tiče Grace, oduvijek mi je izgledala bolesnije no što jeitko ovdje shvaćao. Možda sada i sam vidiš da najviše pažnje ne trebapokloniti onome tko diže najviše galame. — Zatim se obratila Dalglieshu: -Što će se zapravo dogoditi ako Eric ne potpiše prijavu smrti? Znači li to daćemo opet ovdje imati policiju?

— Da, netko će sigurno doći, obični policajac kojega ovlasti mrtvozornik.On će se pobrinuti i za tijelo.

— A onda?— Mrtvozornik će zatražiti obdukciju. Prema nalazu obdukcije izdat će

prijavu smrti za matičara ili će zatražiti da se provede istraga o uzroku smrti.— Kako je to strašno i potpuno nepotrebno — uzdahne Wilfred.— Takav je zakon, i doktor Hewson zna da je to po zakonu.— Što znači, takav je zakon? Grace je umrla od multiple skleroze, svi to

znamo. Što ako je od još nečeg bolovala? Sada je Eric ne može liječiti, nitijoj pomoći. O kakvom to zakonu govorite?

— Liječnik koji je liječio umrlu osobu od njezine posljednje bolesti -objasni strpljivo Dalgliesh - dužan je potpisati prijavu smrti i predati jematičaru u propisanom obliku navodeći uzrok smrti po svom najboljem

znanju i uvjerenju. U isto vrijeme dužan je obavijestiti prijavitelja, na primjer,vlasnika kuće u kojoj je nastupila smrt, da je potpisao takvu prijavu. Liječnikpo zakonu nije obavezan mrtvozorniku prijaviti smrt, ali to mora učiniti akopostoje bilo kakve sumnje. Kad liječnik prijavljuje smrt mrtvozorniku, nijeoslobođen obaveze da u prijavi navede uzrok smrti, ali u bilješci naformularu moru navesti da je prijavio smrt tako da matičar zna da moraodgoditi upis sve dok ne dobije obavijest od mrtvozornika. Prema paragrafu3 Zakona o mrtvozorstvu iz 1837. godine mrtvozornik je dužan provestiistragu kad god dobije prijavu da je u području njegove nadležnosti umrlaosoba za koju postoji osnovana sumnja da je umrla nasilnom, neprirodnom iliiznenadnom smrću nepoznata uzroka ili je umrla u zatvoru ili bilo gdjedrugdje ako, s obzirom na okolnosti, treba provesti istragu u skladu s timzakonom. Budući da ste me pitali, takav je propis koji sam vam objasnio smalo dosadnim pojedinostima. Grace Willison umrla je iznenada, i doktorHewson smatra da je uzrok smrti zasada nepoznat. Najbolje je da prijavi smrtmrtvozorniku. To znači da će se provesti obdukcija, ali ne nužno i istraga.

— Mrzim i samu pomisao da leži raskomadana na obdukcijskom stolu. -Wilfred se postupno pretvarao u tvrdoglavo dijete.

— Raskomadana nije prava riječ — hladno reče Dalgliesh. - Obdukcijaje organiziran, savršeno čist postupak. A sada me, molim vas, ispričajte.Vraćam se na doručak.

Wilfred se naposljetku ipak sabrao. Uspravio se i ukrstio ruke u širokimrukavima svoga habita i na trenutak zamislio. Eric Hewson ga zbunjenopogleda, a zatim upre oči u Dalgliesha pa u Juliusa kao da traži upute.

— Eric — napokon mu se obrati Wilfred — bit će bolje da odmahnazoveš ured mrtvozornika. Obično Dot pripremi tijelo za odar, ali to ćepričekati dok nam ne kažu što moramo učiniti. Poslije toga, molim te,obavijesti sve da želim razgovarati s cijelom obitelji odmah poslije doručka.Sada su s njima Helen i Dennis. Millicent, kako bi bilo da nađeš Dot i vidiškako joj je. A sada bih rado porazgovarao s Juliusom i AdamomDalglieshom.

Sklopljenih očiju zastao je uz donji dio Graceina kreveta. Dalgliesh sepitao da li moli. Zatim ih je izveo iz sobe. Dok su hodali iza njega, Julius jeprošaptao jedva mičući usnama: — Ovo me neugodno podsjeća na onavremena kad nas je školski direktor zvao u svoju sobu. Trebali smo se

najprije okrijepiti doručkom.Kad su ušli u kancelariju, Wilfređ nije gubio vrijeme.— Graceina smrt znači da ću morati donijeti odluku prije negoli sam se

nadao. Ne možemo nastaviti raditi sa samo četiri pacijenta, a ne mogu nipočeti primati bolesnike s liste čekanja ako Grange ne nastavi rad. Sazvat ćuobiteljsko vijeće odmah nakon Graceina sprovoda. Mislim da je ispravno dadotad pričekam. Ne bude li komplikacija, bit će to za nepunih tjedan dana.Volio bih da mi vas dvojica pomognete u donošenju odluke.

— Nemoguće, Wilfred — brzo reče Julius. - To me uopće ne zanima...Hoću reći, ne zanima me ni pravno ni u smislu osiguranja. To me se ne tiče.

— Živiš ovdje. Oduvijek sam te smatrao članom naše obitelji.— Lijepo od tebe i počašćen sam. No, to nije istina. Ne spadam u tu

obitelj i uopće nemam pravo glasati o odluci s kojom zapravo nemam veze.Ako odlučiš prodati Toynton Grange, a ne bih te krivio zbog toga, vjerojatnoću i ja glasati za tu odluku. Ništa me više neće privlačiti ovom mjestu kad seovdje otvori autokamp. No to mi nije važno. Dobro ću prodati kuću nekommladom i bistrom direktoru iz Midlandsa kojem se fućka za mir i tišinu, i kojiće u dnevnom boravku postaviti elegantni bar i istaknuti zastavu na terasi.Potražit ću novu kućicu, vjerojatno negdje u Dordogni, ali ću se prije togatemeljito raspitati da li je vlasnik sklopio bilo kakvu pogodbu s Bogom iliSotonom. Žao mi je, ali moj je odgovor definitivno »ne«.

— A vaš, Adam?— Ja imam još manje prava na mišljenje od Courta. Ovo je dom za

bolesnike. Zašto bi, zaboga, o njihovoj budućnosti odlučivao, baremdjelomice, glas slučajnog posjetioca?

— Zato što imam veliko povjerenje u vaše mišljenje.— Ne znam zašto. Bilo bi bolje da imate povjerenja u svog računovođu.— Hoćeš li pozvati Millicent na obiteljsko vijeće? - upita Julius.— Naravno. Možda mi nije uvijek pomagala onoliko koliko sam od nje

očekivao, ali ona je član obitelji.— A Maggie Hewson?— Ne — odreže Wilfred.— To joj se neće svidjeti. Nije li to malo uvredljivo za Erica?— Maloprije si mi jasno dao do znanja — autoritativno reče Wilfred - da

te se to nimalo ne tiče. Stoga dopusti da ja odlučim što je za Erica

uvredljivo. A sada me, molim vas, obojica ispričajte, jer bih se htio priključitiobitelji za doručkom.

7

— Dođite k meni na doručak - spontano ga pozove Julius kad je Wilfredizišao iz sobe. - Dođite barem na piće. Ili, ako vam je rano za alkohol, dođitena kavu. Molim vas. Počeo sam dan gadeći se sam sebi, pa mi društvo sasamim sobom ne bi bilo ugodno.

Bila je to gotovo molba, pa ga Dalgliesh nije mogao odbiti.— Pričekajte me samo pet minuta. Htio bih nekoga posjetiti. Vidjet ćemo

se u predvorju.Sjetio se sobe Jennie Pegram s prvog obilaska Toynton Grangea. Možda

bi se našla i pogodnija prilika za taj susret, pomislio je, ali više je nije mogaočekati. Pokucao je i čuo njezin pomalo začudeni poziv: — Naprijed! - Sjedilaje u kolicima ispred toaletnog stolića. Plava kosa rasula joj se po ramenima.Izvadivši anonimno pismo iz novčanika, prišao joj je i spustio ga pred nju.Oči su im se susrele u zrcalu.

— Jeste li ga vi natipkali?Preletjela ga je pogledom ne uzimajući ga u ruke. Oči su joj zatreptale, a

val crvenila počeo joj je zapljuskivati vrat. Čuo je njezin siktavi udisaj, aliglas joj je bio miran.

— A zašto bih to učinila?— Mogao bih vam nabrojiti nekoliko razloga. Jeste li ga natipkali?— Nisam, naravno! Nisam ga ni vidjela.Ponovno je prezrivo pogledala pismo.— Glupo je... djetinjasto.— Da, traljavo. Napisano na brzinu, čini mi se. Mislio sam da vam se

neće svidjeti. Nije baš tako uzbudljivo i maštovito kao druga.— Koja druga?— Hajde da počnemo s pismom upućenim Grace Willison. Ono vam

doista služi na čast. Maštovito, mudro sastavljeno da joj pokvari užitak s

jednim pravim prijateljem što ga je ovdje imala, a dovoljno prljavo kako bise stidjela da ga ikome pokaže. Osim policajcu, naravno. Čak ga jegospođica Willison mogla pokazati policajcu. Kad su posrijedi opscenosti,ljudi imaju u nas povjerenja gotovo kao u liječnika.

— Ne bi se usudila! Osim toga, ne znam o čemu govorite.— Ne bi? Šteta je što je ne može pitati. Znate da je mrtva?— To nema sa mnom veze.— Imate sreće što i ja tako mislim. Nije bila tip samoubojice. Pitam se

da li ste imali isto toliko sreće, ili nesreće, sa svojim ostalim žrtvama. Naprimjer, s Victorom Holroydom.

Sada više nije mogla prikriti strah. Tanke ruke svijale su dršku četke zakosu u očajničkoj pantomimi.

— Za to nisam kriva! Nikada nisam pisala Victoru! Nisam nikada nikomepisala!

— Niste tako mudri kako mislite. Zaboravljajte otiske prstiju. Moždaniste znali da ih u kriminalističkom laboratoriju mogu otkriti na pisaćempapiru. A tu je i vremenski faktor. Sva su pisma primljena poslije vašegdolaska u Toynton Grange. Prvo je primljeno prije negoli su primili UrsuluHollis. Henryja Carwardinea možemo također isključiti. Znam da su prestaladolaziti poslije smrti gospodina Holroyda. Možda zato što ste shvatili da stepretjerali? Ili ste se nadali da će za njih okriviti gospodina Holroyda? Nopolicija će otkriti da ih nije pisao muškarac. A tu je i analiza sline. Analizomsline može se odrediti krvna grupa osamdeset i pet posto ljudi. Šteta je što toniste znali prije no što ste polizali ljepljive krajeve koverte.

— Koverte... ali nije bilo...Glasno je uzdahnula pogledavši Dalgliesha. Oči joj se raširiše od straha.

Crvenilo joj se povuklo s lica, pa je bila vrlo blijeda.— Ne, nije bilo koverata. Pisma su bila presavijena i umetnuta u knjigu

što su ih žrtve posudile ih biblioteke. No nitko o tome ništa ne zna osimprimalaca i vas.

— Što ćete učiniti? — upitala je ne gledajući ga.— Još ne znam.I doista nije znao. Obuzeo ga je splet njemu nepoznatih, čudnih osjećaja

— zbunjenosti, gnjeva i donekle stida. Bilo ju je tako lako prevariti, takolako i podlo. Vidio je sebe kao promatrača, zdravog i jakog, kako joj strogo

poput suca izriče uobičajenu opomenu odgađajući presudu. Predodžba mu jebila odvratna. Zadala je bol Grace Willison. No barem se mogla ispričatipsihičkim razlozima. Koliko se njegova gnjeva i osječaja odvratnostitemeljilo na krivnji? Što je učinio da bi posljednji dani Grace Willison bilisretniji? Ipak će nešto morati učiniti s njom, pomislio je. Zasada nije vjerovaoda bi mogla nauditi još nekome u Toynton Grangeu, ali što će biti ubudućnosti? Henry Carwardine imao je najvjerojatnije pravo na istinu, a iWilfred i vlasnici Fondacije Ridgewell ako preuzmu Toynton Grange. Nekiće možda tvrditi da joj je potrebna pomoć i ponuditi uobičajeno modernorješenje - uputiti je psihijatru. Nije znao što da učini. Nije imao povjerenja utaj lijek. Možda bi to godilo njezinoj taštini i zadovoljilo njezin poriv zaprivlačenjem pažnje. No ako su žrtve odlučile šutjeti, pa makar samo zato dauštede Wilfredu neprilike, kakvo je on imao pravo da se ruga njihovimmotivima ili otkriva njihovu tajnu? Naučio je držati se propisa. I kad bi donioneuobičajenu odluku, a to nije činio rijetko, etički razlozi — ako su se mogleupotrijebiti te riječi koje on nije nikada koristio - bili su jasni inedvosmisleni. Bolest mu je očito isisala volju i moć rasuđivanja kao itjelesnu snagu kad ga je svladao taj beznačajni problem. Hoće li moratiAnsteyu ili njegovu nasljedniku ostaviti zapečaćeno pismo da ga otvore uslučaju novih problema? Bilo bi doista smiješno potražiti utočište u takvojbijednoj i teatralnoj lukavštini. Zaboga, zašto se jasno ne odluči? Da je baremživ otac Baddeley. Znao je da bi takav teret mogao svaliti na njegova krhkaleđa.

— Prepustit ću vama — reče naposljetku — da kažete žrtvama, svimžrtvama, da ste vi krivi i da se to više neće dogoditi. Bolje za vas da se nedogodi. Sami razmislite o isprici. Znam da vam zacijelo nedostaje briga ipažnja što ste ih imali u bolnici u kojoj ste boravili prije dolaska ovamo. Nozašto ih kompenzirate unesrećujući druge?

— Mrze me.— Ne govorite gluposti. Vi mrzite samu sebe. Jeste li ta pisma pisali još

nekome osim gospođici Willison i gospodinu Carwardineu?Ona ga lukavo pogleda ispod kapaka.— Ne, samo njima.Vjerojatno laže, pomisli Dalgliesh umorno. Vjerojatno je i Ursula Hollis

primila pismo. Hoće li zlo biti veće ili manje ako je upita?

Čuo je glas Jennie Pegram, sada jači i samosvjesniji. Podigla je ruku istala četkati kosu prekrivajući pramenovima lice.

— Ovdje nikome nije stalo do mene. Svi me preziru. Nisu ni htjeli dadođem ovamo. Ni ja nisam htjela. Vi biste mi mogli pomoći, ali vas nijebriga. Nećete me ni slušati.

— Recite doktoru Hewsonu da vas pošalje psihijatru, pa se njemupovjerite. Plaćen je da sluša neurotičare kako pričaju o sebi. Ja nisam.

Pokajao se zbog tih neljubaznih riječi čim je za sobom zatvorio vrata.Znao je što ih je potaknulo — iznenadno sjećanje na skvrčeno tijelo GraceWillison u jeftinoj spavaćici. Dobro je, pomislio je gadeći se samom sebi, danapušta posao kad već sućut i gnjev tako uništavaju njegovu objektivnost. Ilije možda uništava Toynton Grange? Taj dom, pomislio je, ide mi sve više naživce.

Dok je žurio hodnikom, vrata do sobe Grace Willison otvorila su se, pa jeugledao Ursulu Hollis. Rukom ga je pozvala da uđe u njezinu sobu i maknulase kolicima s vrata da ga propusti.

— Rekli su nam da čekamo u sobama. Grace je mrtva.— Da, znam.— Što je? Što se dogodilo?— Nitko još zapravo ne zna. Doktor Hewson dogovara se za obdukciju.— Nije se valjda ubila... ili...?— Uvjeren sam da nije. Čini se da je mirno umrla u snu.— Mislite... kao otac Baddeley?— Da, baš kao otac Baddeley.Zastali su i zagledali se jedno u drugo.— Niste sinoć ništa čuli? - upita Dalgliesh.— Ne, ništa! Izvrsno sam spavala nakon Helenina odlaska iz moje sobe.— Da li biste je čuli da je viknula ili da je netko ulazio u njezinu sobu?— Da nisam spavala, čula bih. Katkada ne mogu spavati od njezina

hrkanja. No nisam čula da je nekoga zvala, a išla ]e spavati prije mene.Ugasila sam svjetlo prije pola jedan i pomislila kako je tiha.

Pošao je prema vratima, a zatim zastao ćuteći da joj nije pravo što onodlazi.

— Muči li vas nešto? - upita je.— Ah, ne, ništa! Samo neizvjesnost zbog Grace. Svi su tako tajanstveni.

No ako će napraviti obdukciju... Hoću reći, obdukcija će nam reći od čega jeumrla.

— Da — reče on neuvjerljivo kao da time smiruje i sebe i nju —obdukcija će nam reći.

8

Julius ga je čekao sam u predvorju. Izišli su iz Toynton Grangea na bistrijutarnji zrak, svaki sa svojim mislima, malo razdvojeni, očiju uprtih u stazu.Obojica su šutjeli. Koračali su prema moru, kao upregnuti u jaram, pazeći narazmak. Dalglieshu je bilo drago što njegov pratilac šuti. Razmišljao je oGrace Willison i pokušavao shvatiti i analizirati bit svoje zabrinutosti inemira, osjećaja koji su mu se činili nelogičnima do nastranosti. Na tijelu nijebilo vidljivih tragova, nije bilo modrica, sumnjivih pjega i podliva krvi na licui čelu, nikakvih znakova nereda u njezinoj sobi, ničeg neobičnog osimotkvačenog prozora. Ležala je ondje kočeći se u prirodnoj smrti. Zašto gaonda muče te iracionalne sumnje? Bio je profesionalni policajac, nevidovnjak. Radio je na temelju dokaza, a ne intuicije. Koliko je obdukcijabilo na godinu? Više od 170.000? 170.000 smrtnih slučajeva za koje jetrebalo provesti barem nekakvu preliminarnu istragu. Za većinu je postojaoočit motiv barem za jednu osobu. I najveći bijednici ostavljaju nešto, makako to bilo oskudno, ma kako neželjeno profinjenijim očima. Nema smrtikoja nekome ne donosi korist, koja nekoga ne oslobađa, koja ne uklanja terets nečijih leđa — bila ta odgovornost, bol zbog nečije patnje ili tiranijaljubavi. Svaka je smrt sumnjiva ako se misli samo na motiv, baš kao što jesvaka smrt u krajnjoj liniji prirodna. To ga je naučio stari doktor Blessington,jedan od prvih i najvećih sudskih patologa. Bila je to, sjetio se, posljednjaBlessingtonova obdukcija, a prva mladog kriminalista Dalgliesha. Obojici suse tresle ruke, ali iz posve drugačijih razloga, premda je starac bio sigurankao i svaki drugi kirurg poslije prvog reza.

"Na stolu je bilo tijelo četrdesetdvogodišnje, crvenokose prostitutke.Asistent je s dva poteza ruke zaštićene rukavicom obrisao s njezina lica krv,prljavštinu, šminku i naslagu pudera, pa je ono postalo blijedo, ranjivo,anonimno. Ne smrt, nego njegova snažna, živa ruka izbrisala je s njega svu

sličnost. Stari Blessington prikazao mu je svu svoju vještinu.— Vidite, mladiću, prvi ubod nožem, od kojeg se zaštitila rukom, pogodio

joj je vrat i grlo, a zatim i desno rame. Mnogo krvi, mnogo ozljeda, alinipošto opasno po život. Drugim ubodom, prema gore i koso, prerezao joj jedušnik. Umrla je od šoka, gubitka krvi i asfiksije, vjerojatno tim redomsudeći po izgledu timusa. Čim položimo leš na stol, nema više neprirodnesmrti.

Prirodna ili neprirodna, njemu je bilo dosta. Ljutilo ga je što je, usprkosjakoj volji, morao neprekidno uvjeravati sama sebe da je s tim gotovo, daprobleme treba prepustiti drugima. Napokon, čime je mogao opravdatiodlazak u lokalnu policiju? Potužiti se da smrt prečesto kuca na vrataToynton Grangea? Stari svećenik umro je od srčanog infarkta, nije imaoneprijatelja, ni imovine, osim skromnog iznosa što ga je — nimaloneuobičajeno — oporučno ostavio u dobrotvorne svrhe čovjeku s kojim sesprijateljio, poznatom čovjekoljupcu besprijekorna karaktera i reputacije. AVictor Holroyd? Zar je policija mogla poduzeti još nešto osim onoga što jeveć vrlo stručno učinila u vezi sa smrću toga čovjeka? Činjenice su istražene,istražna komisija objavila je rezultate. Holroyd je pokopan, otac Baddeleykremiran. Na toyntonskom groblju ostao je samo lijes sa slomljenim kostimai trulim mesom i šaka sivog, grubog praha; još dvije tajne pridružile su setajnama pokopanima u toj posvećenoj zemlji. Nijedno ljudsko biće nije ihviše moglo riješiti.

A sada i ta treća smrt koju su svi u Toynton Grangeu vjerojatnopraznovjerno čekali, robovi magičnog vjerovanja da smrt uvijek dolazi triputzaredom. Sada su se mogli opustiti. I on se mogao opustiti. Mrtvozornik ćeodrediti obdukciju, ali Dalgliesh gotovo i nije sumnjao u rezultat. Ako suMichael i Grace Willison bili ubijeni, ubojica je bio dovoljno pametan da neostavi tragove. A zašto i bi? Kad je posrijedi krhka, bolesna, izmučena žena,sve je bilo vrlo jednostavno — snažnom rukom trebalo joj je samo začepitinos i usta. Ništa ne bi moglo opravdati njegovo upletanje. Ne bi mogao reći:mene, Adama Dalgliesha, ponovno je obuzela jedna od mojih famoznihslutnji, pa se ne slažem ni s mrtvozornikom ni s patologom, ni s lokalnompolicijom, ni s činjenicama. Zbog tog novog smrtnog slučaja tražim daspaljene kosti oca Baddeleya uskrsnu i da ih se natjera da odaju svoju tajnu.

Stigli su do »Kuće Toynton«. Dalgliesh je pošao za Juliusom oko kuće

prema vratima s nadstrešnicom, koja su vodila s kamene terase ravno udnevni boravak. Julius nije bio zaključao vrata. Odgurnuo ih je i otvorio,zatim se maknuo ustranu kako bi Dalgliesh prvi ušao u sobu, a tada suobojica stali kao ukopani. Netko je prije njih bio u toj sobi. Mramornopoprsje nasmijanog djeteta bilo je smrskano.

Još šuteći oprezno su prešli preko saga. Glava, smrskana do anonimnosti,ležala je na groblju mramornih komadića. Tamnosivi sag osuo sesvjetlucavim krhotinama nalik na dragulje. Široke trake svjetla, koje suprodirale kroz prozore i otvorena vrata, rasule su se po sobi, obasjavajućinazubljene komadiće što su svjetlucali poput nebrojenih, beskonačno malenihzvijezda. Činilo se da je uništavanje počelo sistematski. Oba uha bila suuredno odlomljena i ležala su jedno do drugoga, dva opscena predmeta izkojih samo što nije potekla krv, dok kita cvijeća, isklesanog tako delikatno dasu đurđice gotovo podrhtavale od života, ležala kao odbačena malo podaljeod ruke. Minijaturni mramorni bodež stajao je okomito na sofi —mikrokozmos nasilja.

U sobi je bilo vrlo tiho; red i udobnost sobe, odmjereno kucanjestarinskog sata na okviru kamina, neprekidno udaranje valova — sve je to jošviše naglašavalo nasilnički čin, surovost uništenja i mržnje.

Julius je kleknuo i podigao bezoblični komad mramora koji je jednom biodječja glava. Odmah zatim polako ga je ispustio iz ruke. Nespretno seotkotrljao dijagonalno po podu i zaustavio pokraj sofe. Nijemo je pružio rukui podigao kiticu cvijeća i blago je obuhvatio rukama. Dalgliesh je zamijetioda se Julius trese; bio je vrlo blijed, a njegovo čelo, nagnuto nad isklesanimramor, sjalo se od znoja. Izgledao je kao da je u šoku.

Dalgliesh priđe stoliću na kojem je stajala boca od brušena stakla i natočiobilnu količinu viskija, pa bez riječi pruži Juliusu čašu. Zabrinula ga jeCourtova šutnja i strahovita drhtavica. Sve bi bilo bolje, pomisli Dalgliesh,žestina, provala bijesa, bujica psovki, od te neprirodne šutnje. No kad jeJulius naposljetku progovorio, glas mu je bio savršeno miran. Odmahnuo jeglavom na ponuđeni viski.

— Ne, hvala. Ne treba mi piće. Želim znati što osjećam u utrobi, ne samou glavi. Neću da mi bilo što otupi gnjev i, tako mi svega, ne moram gapoticati! Zamislite, Dalgliesh. Taj nježni dječak umro je prije tri stotinegodina. Poprsje je zacijelo bilo isklesano nedugo nakon njegove smrti. Tri

stotine godina nitko od njega nije imao nikakve praktične koristi, pružao namje samo utjehu i zadovoljstvo podsjećajući nas na to da smo od praha. Tristotine godine. Tri stotine godina rata, revolucija, nasilja, pohlepe. A ono jepreživjelo. Preživjelo sve do ovoga ljeta Gospodnjega. Popijte sami taj viski,Dalgliesh. Podignite čašu i nazdravite barbarskom vremenu. Nije mogao znatida je poprsje ovdje, osim ako nije zavirivao i njuškao dok me nije bilo.Uništio bi sve što god je moje. Mogao je bilo što uništiti, no kad je ugledaopoprsje, nije mogao odoljeti. Ništa ga nije moglo tako strastveno uzbuditi kaorazbijanje tog mramora. Znate, nije to samo zbog mržnje prema meni. Tkogod je to učinio, mrzio je i tu umjetninu. Mrzio ju je zato što je stvorena sodređenom namjerom, jer je pružala užitak; nije to bila samo obična grudagline bačena u zid, boja razmazana na platnu, komad kamena isklesan ubeznačajne obline. Ima težinu i cjelovitost. Plod je privilegija i tradicije,njihov sastavni dio. Bože, bio sam lud što sam je donio među te barbare!

Dalgliesh klekne do njega, podigne dva komadića podlaktice i spoji ihkao da slaže mozaik.

— Vjerojatno ćemo moći gotovo na minutu odrediti kad se to dogodilo.Znamo da je bila potrebna snaga i da je on, ili ona, upotrijebio čekić. Morabiti nekakvih tragova. I ne bi imao dovoljno vremena da dopješači ovamo ivrati se u Toynton Grange. Ili je pobjegao vašim puteljkom na obalu ili sedovezao kombijem, a zatim otišao po poštu. Ne bi trebalo biti teško pronaćikrivca.

— Zaboga, Dalgliesh, baš imate pravu policijsku dušu. Jeste li izrekli temisli da me utješite?

— Mene bi utješile. No možda je to ipak, kako vi kažete, pitanje duše.— Neću pozvati policiju, ako ste mi to htjeli predložiti. Ne treba mi

lokalna murija da mi kaže tko je to učinio. Ja znam, a znate i vi, zar ne?— Ne znam, ali bih vam mogao dati popis osumnjičenika poredanih po

vjerojatnoći, a to nije isto.— Nemojte se ni truditi. Ja znam tko je to učinio, pa ću obračunati s njim

na svoj način.— I priuštiti mu dodatno zadovoljstvo da vas vidi na sudu optuženog

zbog tvornog napada ili teške tjelesne povrede.— Ne biste baš suosjećali sa mnom, zar ne, a ni mjesni sud. Osveta je

moja, reče mirovno vijeće Njezina Veličanstva. Zločest, destruktivan,

društeno zapostavljen! Pet funti globe i uvjetna kazna zatvora. Oh, ne brinite!Neću se prenagliti. Ja sam polagan, ali dostižan. Vaši lokalni kolege neka sene pletu u to. Nisu se baš proslavili istražujući Holroydovu smrt, nije li tako?Neka ti nespretnjakovići ne zabadaju nos u moje probleme. - Digao se idodao mrzovoljno i tvrdoglavo: — Osim toga, ne želim nikakvu gnjavažuneposredno poslije smrti Grace Willison. Wilfred ima već dosta toga navratu. Počistit ću ostatke i reći Henryju da sam poprsje odnio u London.Hvala bogu, nitko iz Grangea ne dolazi ovamo, pa neću morati slušati njihovuuobičajenu neiskrenu sućut.

— Baš je zanimljiva ta vaša briga za Wilfredov duševni mir - primijetiDalgliesh.

— Znao sam. Ja sam za vas sebično đubre. Imate fotorobot sebičneđubradi, ali se ja potpuno ne uklapam. Ergo, nađite razlog. Mora postojatinekakav uzrok.

— Uvijek postoji.— Koji? Jesam li možda na Wilfredovoj platnoj listi? Friziram li njegove

knjige? Ima li me on u šaci? Ima li možda istine u sumnjama Moxonove? Danisam možda Wilfredov nezakoniti sin?

— Ćak bi i zakoniti sin smatrao da bi vrijedilo donekle uzrujati Wilfredakad bi time otkrio tko je ovo učinio. Niste li preobzirni? Wilfred mora znatida ga je netko iz Toynton Grangea, vjerojatno jedan od njegovih štićenika,zamalo ubio, možda namjerno. Mislim da će gubitak vaše skulpture primitiprilično mirno.

— Ne mora ga nikako primiti. Neće ni znati. Ne mogu vam objasnitinešto što ni sam ne razumijem. No obavezan sam Wilfredu. Tako je ranjiv iosjetljiv. I sve je to potpuno beznadno! Ako baš morate znati, on me doneklepodsjeća na moje roditelje. Imali su malu trgovinu mješovitom robom uSouthseau. Kad sam navršio četrnaestu, u susjedstvu su otvorilisamoposlugu, jednu u lancu takvih trgovina. To je bio njihov kraj. Sve supokušali, nisu se predavali. Prodavali su robu na kredit, nudili je po sniženimcijenama kad im se marža praktički spustila na nulu. Poslije zatvaranjadućana proveli bi sate i sate uređujući izlog. Djeci su besplatno dijelilibalone. No ništa nije pomoglo. Sve je bilo potpuno besmisleno i uzaludno.Nisu mogli uspjeti. Mislim da bih još nekako podnio njihov neuspjeh, alinisam mogao podnijeti njihovu nadu.

Dalgliesh ga je barem djelomice shvaćao. Znao je što Julius hoće reći.Evo me mladog, bogatog, zdravog. Znam kako se postiže sreća, kad bi samosvijet doista bio onakav kakav želim. Kad samo drugi ljudi ne bi bili bolesni,deformirani, zabrinuti, nemoćni, poraženi, razočarani. Ili kad bih barem malobio sebičniji da ne marim za to. Kad samo ne bi bilo crne kule.

— Ne brinite za mene — prekine Julius njegove misli. — Ja samožalošćena i oštećena stranka, zapamtite. Ne kaže li se da ožalošćeni morajuradom svladati bol? Pravi je lijek suzdržana sućut i mnogo dobre ijednostavne hrane, Bit će bolje da sada doručkujemo.

— Ako nećete pozvati policiju, mogli bismo počistiti sobu od krhotina —mirno predloži Dalgliesh.

— Donijet ću četke i lopaticu za smeće. Ne mogu podnijeti zvuk usisača.Nestao je u besprijekorno urednoj, moderno opremljenoj, pretrpanoj

kuhinji i vratio se s lopaticom za smeće i dvije četke. Združeni neobičnimokolnostima, obojica su kleknuli i prihvatili se posla. No četke su bilepremekane za uklanjanje mramornih krhotina, pa su ih naposljetku moralikupiti jednu po jednu.

9

Sudski je patolog bio stariji bolnički liječnik, trenutno u zamjeni, i ako jeočekivao da će mu trotjedni posao u lijepoj jugozapadnoj Engleskoj bitimanje naporan od njegova posla u Londonu, razoračao se. Kad je telefon togjutra zazvonio deseti put, skinuo je rukavice trudeći se da ne razmišlja opetnaest golih leševa što su ga čekali u pretincima frižidera, pa je rezigniranopodigao slušalicu. Ako se zanemari provincijska intonacija, samouvjerenimuški glas mogao je biti glas bilo kojeg londonskog policajca. A i riječi sumu već bile poznate.

— Vi ste, doktore? Našli smo leš na polju, tri milje sjeverno odBiandforda, i nimalo nam se ne sviđa. Možete li doći na mjesto događaja?

Pozivi su se rijetko razlikovali. Uvijek su imali nekakav leš koji im senije sviđao — u jarku, na polju, na cesti, pod zgnječenim limom smrskanaautomobila. Uzeo je blok, postavio uobičajena pitanja, saslušao očekivaneodgovore.

— Bert — obratio se asistentu — možete je sada sašiti. — Nije za nas.Obavijestite mrtvozorničku službu da mogu izdati potvrdu o prirodnoj smrti.Ja odlazim na teren. Priredite mi sljedeća dva leša, molim vas.

Bacio je još jedan pogled na mršavo tijelo na stolu. Nije bilo ničegproblematičnog na tijelu Grace Miriam Willison, neudate, stare 57 godina.Nikakvih vanjskih znakova nasilja, nikakvih internih nalaza ko]i bi opravdalislanje pojedinih organa na analizu. Ako se mjesni liječnici opće prakse kaneobraćati preopterećenim sudskim patolozima da bi potvrdili svojediferencijalne dijagnoze, promrmljao je mrzovoljno asistentu, bit će najboljeda zatvore dućan. No slutnja njezina liječnika bila je ispravna. Nešto mu jepromaklo — uznapredovali karcinom u gomjem dijelu želuca. No što mu sadkoristi to saznanje? Ubilo ju je ili to, ili multipla skleroza ili srce.

Nije Bog, pa je odabrao jedno. Ili je možda sama zaključila da joj je

dosta pa se okrenula prema zidu. U njezinu stanju trebalo je objasniti tajnunastavka života, a ne smrti. Počeo je razmišljati o tome kako večinabolesnika umire kad zaključe da im je došlo vrijeme. No to se, naravno, nijemoglo napisati na dokumentu.

Načrčkao je završnu primjedbu na obdukcijskom zapisniku o GraceWillison, dao asistentu posljednje upute, zatim gurnuo okretna vrata i krenuoususret novoj smrti, novom lešu i, kako je pomislio s olakšanjem, svompravom poslu.

VII

MAGLA NA RTU

1

Crkva Svih svetih u Toyntonu bila je nezanimljiva viktorijanska kopijastarije zgrade, a groblje travnati trokut između zapadnog zida, ceste i nizaprilično bezličnih kuća. Julius mu je pokazao grob Victora Holroyda,četvrtasti humak prekriven grubo nabacanim kvadratima zakorovljene trave.Jednostavni drveni križ pokraj njega označavao je grob u kojem je pokopanpepeo oca Baddeleya. Grace Willison trebala je počivati do njega. Pogrebusu prisustvovali svi iz Toynton Grangea osim Helen Rainer, koja je ostala dase pobrine za Georgieja Allana, te Maggie Hewson čiju su odsutnost očitoprihvatili bez riječi kao posve razumljivu. No kad je sam došao na groblje,Dalgliesh se iznenadio ugledavši Juliusov »mercedes« parkiran nasuprotnatkrivenom ulazu u groblje, pokraj autobusa Toynton Grangea.

Groblje je bilo skučeno, a staza izmedu pojedinih nadgrobnih spomenikauska i obrasla, pa je trebalo vremena da se troja invalidska kolica smjesteoko otvorene rake.

Mjesni župnik otišao je na odmor, a njegov zamjenik, koji očito nije ništaznao o Toynton Grangeu, bio je vidljivo iznenađen kad je među osobama kojesu došle ispratiti pokojnicu opazio četiri lika u smeđim redovničkim haljama.Upitao ih je da li su anglikanski franjevci, pa je Jennie Pegram nervoznozahihotala. Ansteyev odgovor, koji Dalgliesh nije čuo, očito nije bio uvjerljiv,pa je svećenik, zbunjen i nezadovoljan, obavio obred pažljivo obuzdavajućibrzinu kao da jedva čeka da što prije spasi groblje od opasnosti da ga tevaralice ne ukaljaju. Mala je skupina, na Wilfredov prijedlog, otpjevalaGraceinu omiljenu crkvenu pjesmu »Vi sveti anđeli...«. Ta je pjesma,smatrao je opravdano Dalgliesh, bila osobito nepogodna za amatere bezpratnje, pa su njihovi nesigurni i disonantni glasovi resko pištali na oštromjesenskom zraku.

Nije bilo cvijeća. Odsutnost cvijeća, prodoran zadah tek prekopane

zemlje, blago jesensko sunce, posvudašnji miris spaljenog drveta, pa inaslućivanje nevidljivih i znatiželjnih očiju kako morbidno zure kroz grmljeprobudili su u njemu bolno sjećanje na jedan drugi sprovod.

Tada je još bio četrnaestogodišnji đak i došao je kući za praznike.Roditelji su mu otišli u Italiju, a župu je preuzeo otac Baddeley. Sin mjesnogfarmera, plah, nježan, vrlo savjestan osamnaestogodišnjak, student prvegodine, došao je kući na vikend, uzeo očevu pušku, te ubio roditelje ipetnaestogodišnju sestru, a zatim i sebe. Svi su se neobično voljeli. Zamladog Dalgliesha, koji je bio zaljubljen u djevojčicu, bila je to strahota kojaće zasjeniti sve kasnije strahote u njegovu životu. Neobjašnjena i neizrecivatragedija isprva je zaprepastila selo. No tugu je ubrzo nadomjestio valpraznovjernog gnjeva, straha i odbojnosti. Uz ostalo, smatrali su da bi bilonezamislivo pokopati mladića u posvećenoj zemlji. Medutim, otac Baddeleyje blago, ali i nepopustljivo inzistirao na tome da se cijela obitelj pokopa ujednom grobu, pa se privremeno morao pomiriti s ulogom izopćenika. I tajsprovod, koji su stanovnici sela bojkotirali, održao se istog takvog dana. Tiljudi nisu imali bliske rodbine, pa su sprovodu prisustvovali samo otacBaddeley, grobar i Adam Dalgliesh. Četrnaestogodišnji dječak, ukočen odneshvatljive tuge, usredotočio se na responzorij, prisiljavajući se da odijelinepodnošljivo snažne riječi od njihova smisla, da ih gleda samo kao crnesimbole bez značenja u molitveniku, da ih izgovara odlučno, pa i ravnodušnonad otvorenom rakom. I kad je sada taj nepoznati svećenik podigao ruku daposljednji put blagoslovi tijelo Grace Willison, Dalgliesh je u njemu vidiokrhki, uspravni lik oca Baddeleya kojemu je vjetar mrsio kosu. Kad su prvigrumeni zemlje pali na lijes, okrenuo se i oćutio se poput izdajnika. Sjećanjena tu prigodu, kad se otac Baddeley nije uzalud oslonio na njegovu pomoć,samo je pojačalo osjećaj neuspjeha koji ga je nagrizao.

Vjerojatno se zbog toga otresao na Wilfreda kad mu je ovaj prišao irekao: — Sada odlazimo na ručak. Obiteljsko vijeće počinje u pola tri.Druga je sjednica oko četiri. Jeste li potpuno sigurni da nam ne možetepomoći?

Dalgliesh je otvorio vrata svog automobila. - Možete li mi navesti baremjedan razlog zbog čega bi bilo u redu da to učinim? — Wilfred se okrenuo iovaj put bio je gotovo zbunjen.

Dalgliesh je začuo Juliusov tihi smijeh.

— Stara budala! Zar doista misli kako mi ne znamo da ne bi ni biloobiteljskog vijeća kad on ne bi bio siguran da će odlučiti onako kako onhoće? Kakvi su vam današnji planovi?

Dalgliesh mu je odgovorio da još ne zna točno. Zapravo, odlučio je daotpješači obalnom stazom do Weymoutha i natrag ne bi li se riješio gađenjaprema samom sebi. No nije mu bilo do Juliusova društva.

Zaustavio je auto pred obližnjim pubom, pojeo sira i popio pivo, a zatimse brzo vratio u »Kuću nade«, presvukao se u udobnije hlače, odjenuovjetrovku i uputio se stazom na klisuri prema istoku. Sve se promijenilo odone jutarnje šetnje dan nakon njegova dolaska u Toynton Grange kad su svanjegova probuđena osjetila upijala zvuk, boju i miris. Sada je hodao čvrstimkorakom, duboko zamišljen, očiju uprtih u stazu, gotovo nesvjestan upornogšištanja vjetra što je dopirao s mora. Ubrzo će morati odlučiti što će sposlom, no to je moglo pričekati još nekoliko tjedana. Čekale su ga važnije,ako ne i mučnije odluke. Koliko će još morati ostati u Toyntonu? Gotovo nijeimao isprike da produži boravak. Knjige je sortirao, sanduke pripremio zaotpremu. No nije napredovao u rješavanju problema koji ga je zadržao u»Kući nade«. Sada je bilo malo nade da će otkriti tajnu poziva ocaBaddeleya. Boraveći u njegovoj kući, spavajući u njegovu krevetu, Dalglieshkao da je poprimio nešto od njegove ličnosti. Gotovo je povjerovao daosjeća prisutnost zla, ali je odbio takvu mogućnost koja mu je bila strana i ukoju gotovo nije vjerovao. No taj je osjećaj bivao sve jači. Već je bio uvjerenda je svećenik ubijen. No kad je kao policajac odlučno pogledao činjenicamau oči, sumnje su se raspršile poput dima.

Iznenadila ga je magla, možda zato što se zadubio u jalove misli.Prodirala je s mora, iznenadna navala bijele gotovo opipljive i ljepljive masekoja je uništavala sve ispred sebe. U jednom trenutku hodao je na blagomsvjetlu poslijepodnevnog sunca osjećajući bockanje povjetarca na dlačicamavrata i ruku, a već u idućem nestalo je sunca, boje i mirisa, pa je stao kaoukopan rastjerujući maglu kao da se bori protiv neke strane sile. Objesila muse na kosu, hvatala ga za grlo i ocrtavala groteskne šare iznad rta. Promatraoju je, vijugavu prozirnu koprenu, kako prelazi preko kupina i paprati, prolazikroz njih, povećavajući se i mijenjajući oblik, zastirući stazu. S maglom jedošla i neočekivana tišina. Samo je znao da je još maloprije čuo ptice koje susada zanijemile. Tišina je bila sablasna. No zvuci s mora bivali su sve jači,

prodorniji, kaotičniji, prijeteći mu sa svih strana. More mu se činilo poputživotinje na lancu, koja čas zavija u neprijatnom zarobljeništvu, čas se nastojiosloboditi bacajući se uz urlike nemoćna bijesa na visoke stijene.

Krenuo je natrag prema Toyntonu. Nije znao dokle je hodao ali je znao daće povratak biti težak. Nije imao osjećaj kojim smjerom ide, ali je zemljapod njegovim nogama bila tvrda i utabana. No smatrao je da gotovo nemaopasnosti bude li hodao polako. Staza se jedva razabirala, ali je veći dio putabila oivičena grmovima kupina, dobrodošlom ali bodljikavom zaprekom štoje osjetio na vlastitoj koži kad je, izgubivši na trenutak orijentaciju, skrenuo sputa. Jednom se magla malo digla, pa mu se činilo da korača sigurnije. Noprevario se. U posljednjem trenutku zaustavio se na rubu široke raspuklineposred staze i zapazio da je ono što je smatrao uzlaznim zidom magle bilapjena na stijenama petnaestak metara ispod njega.

Crna kula iznikla je iz magle tako neočekivano da je, kako bi se uvjerio unjezinu prisutnost, najprije nagonski pruženim dlanovima dotakao grubu,trošnu i hladnu površinu. Magla se iznenada razrijedila, pa je ugledao vrhkule. Donji dio još je bio obavijen uskovitlanom, bijelom i vlažnom masom,ali osmerokutna kupola sa svoja tri vidljiva otvora kao da je lebdjela iznadposljednjih vijugavih pramenova magle, nepokretna u prostom, uzbudljiva,prijeteći čvrsta, a ipak nestvarna poput sna. Gibala se s maglom poputnepostojane prikaze, čas se spuštajući tako nisko da je gotovo povjerovao daje može dotaknuti, čas se dižući, tajnovita i nedostižna, visoko iznadzahuktalog mora. Kao da nije imala nikakve veze s hladnim kamenom nakojem su počivali njegovi dlanovi ili čvrstom zemljom pod njegovim nogama.Da bi uspostavio ravnotežu, spustio je glavu na kulu i osjetio na čelu zbilju,krutu i neumoljivu. Napokon barem jedan orijentir! Odavde će se valjdasjetiti, pomislio je, glavnih zavoja i zaokreta na stazi.

A tada ga je čuo; jezivo grebenje, kao da krajevi kosti grebu po kamenu.Zvuk je dopirao iz unutrašnjosti kule. Razum je nadvladao praznovjerje vrlobrzo, pa njegov mozak gotovo i nije imao vremena da registrira strah. Samosu mu bolno lupanje srca u prsnom košu i krv koja mu se iznenada sledila užilama govorili da je na trenutak prešao granicu nepoznatoga. U jednojsekundi, možda i kraće, suočio se s davno potisnutim morama iz djetinjstva.A tada je straha nestalo. Stao je pažljivije osluškivati, zatim istraživati. Ubrzoje identificirao zvuk. Skriven u kutu između ulaza i zaobljenog zida, rastao je

s morske strane snažan grm kupine. Vjetar je prelomio jednu granu, i dvašiljasta kraja grebla su po kamenu. Akustičkom varkom zvuk se iskrivio, pase činilo kao da dopire iz kule. Zbog takvih slučajnosti, pomislio je mrko sesmješkajući, isprele su se priče o duhovima i legende.

Ni dvadeset minuta kasnije stajao je na uzvisini iznad doline u kojoj sesmjestio Toynton Grange. Magla se prorijedila, ali je ipak jedva razabiraoglavnu zgradu — golemu, tamnu sjenu s mrljama svjetla koje su označavaleprozore. Na njegovu satu bilo je osam minuta poslije tri. Vjerojatno su se svipovukli na meditaciju čekajući da ih pozovu u četiri sata kako bi objavili zašto glasaju. Zanimalo ga kako zapravo provode vrijeme. No u rezultat nije nisumnjao. Dalgliesh je kao i Court smatrao da Wilfred ne bi sazvao obiteljskovijeće kad ne bi bio siguran da će se glasati onako kako njemu odgovara -najvjerojatnije za Fondaciju Ridgewell. Dalgliesh je nagađao kako će tkoglasati. Wilfred je najvjerojatnije od Ridgewella dobio obećanje da nitko nećeizgubiti radno mjesto.

S takvim jamstvom Dot Moxon, Eric Hewson i Dennis Lernernajvjerojatnije će glasati za to da upravu preuzme Fondacija Ridgewell. JadniGeorgie Allan neće baš imati izbora. Dalgliesh nije znao što drugi pacijentimisle, ali činilo mu se da bi Canvardine rado ostao, pogotovu ako komforbude veći a njega bolja kad sve preuzme Fondacija Ridgewell. Millicent će,dakako, htjeti sve prodati, a naći će saveznika u Maggie Hewson, bude liMaggie smjela glasati.

Gledajući dolje u dolinu, vidio je i dva kvadrata svjetla s prozora »Kućeljubavi«, u kojoj je Maggie, odvojena od svih, čekala Ericov povratak. Jačesvjetlo dopiralo je s ruba litice. Kad je bio kod kuće, Julius se razbacivao senergijom.

Premda bi ih magla dižući se i spuštajući povremeno zastirala, svjetla sumu bila dobar putokaz. Gotovo je potrčao niz obronak. A zatim se svjetlo ukući Hewsonovih triput ugasilo i upalilo - kao za signal.

Bio je posve uvjeren da netko zove u pomoć, pa je morao podsjetiti samasebe na zbilju. Ona nije mogla znati da je on, ili bilo tko drugi, na tomobronku. A u Toynton Grangeu, u kojem su se svi predali mislima o odluci,netko je mogao samo slučajno opaziti taj signal. Osim toga, bolesničke sobebile su uglavnom u stražnjem dijelu kuće. Vjerojatno je palila i gasila svjetlozato što možda ni sama nije znala hoće li gledati televiziju pri svjetlu ili u

mraku.No ta dva jednaka žuta svjetla, sada jača jer se magla razrijedila,

privlačila su ga kući Hewsonovih, ni trista metara od njega. Bila je ondjesama. Mogao bi navratiti, pa makar se izložio opasnosti da ga uvuče usupijanu litaniju pritužbi i negodovanja.

Vrata su bila otključana. Kad nitko nije reagirao na njegovo kucanje,otvorio je vrata i ušao. U prljavom i neurednom dnevnom boravku, satmosferom nemara tipičnom za privremeni boravak, nije bilo nikoga. Sve trispirale električne pećnice bile su jarkocrvene, i u sobi je bilo vruće.Televizor je bio isključen. Jedna jedina nezasjenjena žarulja nasred stropaobasjavala je kričavim svjetlom četvrtasti stol i na njemu otvorenu i gotovopraznu bocu viskija, prevrnutu čašu, list pisaćeg papira s nekakvom porukomnačrčkanom crnom kemijskom olovkom, isprva razmjerno sigurnom, a zatimsve nesigurnijom rukom sve dok se slova nisu pretvorila u nešto što jenalikovalo na tragove nekakva kukca na bijeloj površini. Telefon je biopremješten na stol s uobičajenog mjesta na ormaru s knjigama, pa je gajtanbio napet, a slušalica visjela s ruba stola.

Nije zastao da pročita poruku. Vrata koja su vodila u hodnik u stražnjemdijelu kuće bila su odškrinuta, pa ih je odgurnuo. Znao je sa sigurnošću iosjećajem mučnine što će otkriti. Hodnik je bio vrlo uzak, i vrata su jeudarila u noge. Tijelo se obrnulo, pa se zajapureno lice okrenulo premanjemu, gledajući ga odozgo prijekorno i pomalo sjetno, pomalo pokajničkiiznenađeno što se našla u takvoj neprilici. Hodnik je bio osvijetljen jednomjedinom jarkom žaruljom, koja je obasjavala izdužen obješeni lik nalik našarenu lutku u izlogu. Grimizne, pripijene hlače, bijela satenska bluza,lakirani nokti na rukama i nogama te razjapljena usta iste boje izgledali sustrašno, ali i nestvarno. Jedan ubod nožem, pomislio je, i piljevina će seprosuti iz krpene lutke i složiti u piramidu do njegovih nogu.

Planinarski konop, usukan od crvenih i svijetlosmeđih niti, vedar poputkonopca za zvonce, izdržao bi i težinu muškarca. Nije iznevjerio ni Maggie.Upotrijebila ga je jednostavno. Udvostručila ga je, oba kraja provukla krozpetlju i napravila omču, a zatim ga pričvrstila, nespretno ali svrsishodno, naogradu stubišta na gornjem katu. Višak konopa bio je smotan na gornjemodmorištu.

Visoki kuhinjski stolac s dvije prečke prevrnuo se na stranu ispriječivši

se na hodniku kao da ga je odgurnula nogom. Dalgliesh ga je smjestio podtijelo i, spustivši joj koljena na pojastučenu plastiku, popeo se na stolac iskinuo joj omču preko glave. Njezino mlitavo tijelo spuznulo je na njegasvom težinom. Spustio ga je na pod, a zatim ga prenio u dnevni boravak.Položivši je na sag ispred kamina, pritisnuo je usta na njezina i počeo jojdavati umjetno disanje.

Iz njezinih usta bazdio je viski. Pod jezikom je osjećao njezin sladunjaviruž. Njegova košulja, mokra od znoja, lijepila se na njezinu bluzusjedinjavajući njegova uzdahtala prsa s njezinim još toplim ali nepomičnimtijelom. Upumpavao je dah u nju boreći se protiv iskonskog gađenja. Činilomu se da siluje mrtvu ženu. Osjećao je da joj srce ne kuca, i to ga jepogodilo poput boli u vlastitim prsima.

Znao je da su se vrata otvorila samo zato što je oćutio iznenadnu hladnustruju zraka. Ugledao je par nogu pokraj tijela, a zatim začuo Juliusov glas.

— Zaboga! Je li mrtva? Što se dogodilo?Iznenadio ga je prizvuk straha u Juliusovu glasu. Podigao je glavu i načas

pogledao Courtovo užasnuto lice. Nadvilo se nad njega poput bestjelesnemaske, blijedo i izobličeno od strave. Borio se da se pribere. Tijelo mu setreslo. Očajnički se trudeći da održi ritam reanimacije, Dalgliesh jeisprekidanim glasom stao izricati naredbe oštrim, nepovezanim rečenicama.

— Idite po Hewsona. Smjesta. Požurite.— Ne mogu - promrmlja Julius jednoličnim, visokim glasom. — Ne

tražite to od mene. Nisam za to. Nisam mu ni simpatičan. Nikada nismo biliprisni. Idite vi. Radije ću ostati ovdje, nego se suočiti s Ericom.

— Onda mu telefonirajte. Pozovite i policiju. Omotajte slušalicurupčićem. Možda ima otisaka.

— Oni se neće javiti! Nikada se ne javljaju kad meditiraju.— Zaboga, onda ga dovedite ovamo!— Ali, njezino lice! Puno je krvi!— Od ruža. Razmazao se. Telefonirajte Hewsonu.Julius se nije ni pomaknuo. — Pokušat ću — reče naposljetku. — Valjda

su već prestali meditirati. Upravo su četiri sata. Možda će se netko javiti.Okrenuo se prema telefonu. Dalgliesh je ispod oka gledao slušalicu u

njegovim drhtavim rukama i bijelu maramicu kojom ju je Julius omatao takonespretno kao da povija ranu što ju je sam sebi zadao. Poslije dvije duge

minute netko je odgovorio na poziv. Nije znao tko, niti se poslije sjetio štomu je Julius rekao.

— Rekao sam im. Dolaze.— A sada policiju.— Što da im kažem?— Istinu. Oni će već znati što treba učiniti.— Ne bismo li pričekali? Možda dođe k sebi.Dalgliesh se uspravi. Znao je da se već pet minuta mučio s mrtvim

tijelom.— Mislim da neće doći k sebi — reče Dalgliesh.Odmah se ponovno prihvatio posla i čvrsto pritisnuo usne na njezine

priljubivši dlan desne ruke na njezin prsni koš ne bi li osjetio prve otkucaježivota u nijemom srcu. Žarulja što je na žici visjela sa stropa polako senjihala na propuhu, pa se preko mrtva lica micala sjena poput zavjese. Bio jesvjestan suprotnosti mlitava mesa, hladnih i ravnodušnih usana što ih jeozlijedio svojima i njezine zajapurenosti, izgleda žene potpuno zaokupljeneljubavnim činom. Grimizni ožiljci od konopa doimali su se poput dvostrukeogrlice što je čvrsto prianjala uz mlitavi vrat. Ostaci hladne magle prikradalisu se kroz vrata i obavijali noge stola i stolica, na kojima se zapekla prašina.Magla ga je bockala u nosu kao anestetik, a u ustima je ćutio kiselkasti okusviskija.

Odjednom je začuo užurbane korake, i soba se ispunila ljudima iglasovima. Eric Hewson ga odgurne i klekne do svoje žene; iza njega HelenRainer rastvori liječničku torbu i pruži mu stetoskop. Strgnuo je ženi bluzu.Pažljivo i vješto Helen je podigla Maggienu lijevu dojku kako bi joj onmogao poslušati srce. Skinuo je stetoskop i odbacio ga te pružio ruku. Tadamu je bez riječi pružila špricu.

— Što kanite učiniti? - poviče Julius histeričnim glasom.Hewson pogleda Dalgliesha. Bio je smrtno blijed, a šarenice neobično

proširene.— To je samo digitalis - reče.Kao da ih je tim tihim glasom zaklinjao da ga ohrabre, da mu pruže nadu.

No u tom glasu bilo je i molbe, odricanja odgovornosti. Dalgliesh mu kimne.Ako je to bio digitalis, možda će pomoći. Valjda ne bi bio tako glup da jojuštrca nešto smrtonosno? Možda bi je doista ubio kad bi ga sada zaustavio.

Da li bi bilo bolje da je nastavio primjenjivati umjetno disanje? Vjerojatno nebi. U svakom slučaju, takvu odluku trebao bi donijeti liječnik. A tu je bioliječnik. No u dubini duše Dalgliesh je znao da su njegove dvojbebeskorisne. Nitko joj više nije mogao ni nauditi ni pomoći.

Sada je Helen Rainer baterijom osvijetlila Maggiena prsa. Pore na kožiizmeđu obješenih dojki bile su izrazite, nalik na minijaturne kraterezačepljene puderom i znojem. Hewsonova ruka stala se tresti.

— Ja ću — iznenada reče ona.Dao joj je špricu. Dalgliesh je čuo nepovjerljiv usklik Juliusa Courta: —

Ah, ne! Ne! - a zatim stao promatrati iglu kako čisto i sigurno ulazi u prsnikoš kao coup de grace.

Vitke ruke nisu zadrhtale kad su izvukle iglu pa komadićem vatepritisnule mjesto uboda i nijemo pružile Dalglieshu špricu.

Julius Court je iznenada oteturao iz sobe. Ubrzo se vratio držeći čašu uruci. Prije negoli ga je itko uspio zaustaviti, zgrabio je bocu viskija za grlo iistočio iz nje ostatak tekućine. Izvukavši jednu stolicu ispod stola, s mukomje sjeo, nagnuo se nad stol i rukama obuhvatio bocu.

— Ali, Julius... — prekori ga Wilfred. - Ništa se ne smije dirati dok nedođe policija!

Julius izvuče rupčić i obriše lice.— Trebalo mi je. I što smeta, dođavola! Moji otisci nemaju veze s

njezinima. A ona je imala uže oko vrata. Zar niste vidjeli? Što mislite, odčega je umrla... od alkoholizma?

Ostali su okružili tijelo kao na grupnom portretu. Hewson je još klečaodo svoje žene, a Helen joj je držala glavu na krilu. Wilfred je stajao s jednestrane, a Dennis s druge dok su nabori njihovih halja mirovali na nepomičnomzraku. Izgledaju, pomisli Dalgliesh, poput skupine odasvud pokupljenihglumaca koji poziraju za suvremeni diptih, očiju oprezno uprtih u blistavotijelo svete mučenice.

Pet minuta kasnije Hewson se digao.— Nema reakcije. Premjestite je na sofu. Ne možemo je ostaviti na podu.Julius se digao sa stolice, pa su on i Dalgliesh podigli mlitavo tijelo i

smjestili ga na sofu. Bila je premalena, pa su stopala sa skrletno nalakiranimnoktima, koja su izgledala i groteskno i vrlo ranjivo, ukočeno stršala prekoruba. Dalgliesh je iza sebe čuo tihe uzdahe kao da su zadovoljili neku

mračnu potrebu smjestivši tijelo na udobno mjesto. Julius se uzalud ogledaotražeći nešto čime bi pokrio tijelo. Na njegovo iznenađenje, Dennis Lernerizvukao je veliki bijeli rupčić, stresao ga da se rastvori, te svečanom ipreciznom kretnjom pokrio Maggieno lice. Svi su ga netremice promatralikao da čekaju da se platno pomakne od prvog nesigurnog daha.

— Čudan mi je taj običaj da se mrtvacima prekriva lice — primijetiWilfred. - Možda zato što smatramo da su u gorem položaju, ovakobespomoćno izloženi našim kritičkim pogledima? Ili zato što ih se bojimo?Mislim da je posrijedi potonje.

Ne osvrćući se na njegove riječi, Eric Hewson obrati se Dalglieshu: -Gdje...?

— Ondje, u hodniku.Hewson priđe vratima i stane bez riječi pregledavati konop što je visio s

ograde, te jarkožutu i kromiranu kuhinjsku stolicu. Okrenuo se prema krugunapetih, sućutnih lica.

— Odakle joj konop?— Možda je moj. - Wilfredov glas odavao je zanimanje i samopouzdanje

kad se obratio Dalglieshu. — Čini mi se da je noviji od Juliusova. Kupiosam ga čim smo otkrili da je stari oštećen. Držim ga na kuki u svojojkancelariji. Možda ste ga opazili. Sigurno je ondje visio kad smo jutrosodlazili na Gracein sprovod. Sjećaš li se, Dot?

Dorothy Moxon izišla je iz sjene u koju se sklonila na drugom krajuprostorije. Dotad nije progovorila ni riječi. Svi su se okrenuli prema njoj kaoda su iznenađeni što je s njima. Glas joj je bio neprirodan, visok, grub,nesiguran.

— Da, opazila sam ga. Hoću reći, sigurno bih opazila da ga nije bilo. Da,sjećam se. Konop je bio ondje.

— A kad ste se vratili sa sprovoda? - upita Dalgliesh.— Ušao sam sam u kancelariju da objesim plašt. Mislim da ga tada više

nije bilo. Gotovo sam uvjeren u to.— Zar te to nije zabrinulo? - upita Julius.— Nije, a i zašto bi me zabrinulo? Ne znam točno da li sam svjesno

zapazio da konopa tada nije bilo. Tek sam sada, kad sam dobro razmislio,potpuno uvjeren da ga nije bilo. Odsutnost konopa ne bi me posebnozabrinula ni da sam je odmah registrirao. Pretpostavio bih da ga je Albert

zbog nečega posudio. No nije ga, dakako, mogao uzeti jer je bio s nama nasprovodu, ušao je u autobus prije mene.

— Jeste li obavijestili policiju? — iznenada upita Lerner.— Naravno - reče Julius. - Ja sam im telefonirao.— Što ste radili ovdje? — Strogo pitanje Dorothy Moxon doimalo se

poput optužbe, ali je Julius, koji se naizgled pribrao, odgovorio priličnohladno: - Prije smrti triput je ugasila i upalila svjetlo. Slučajno sam tozamijetio kroz maglu s prozora svoje kupaonice. Nisam mislio da je to važnoili da je Maggie doista u nevolji. Zatim sam se ipak uznemirio i odlučio doćiovamo. Dalgliesh je već bio ovdje.

— I ja sam vidio signal - reče Dalgliesh. - Ni ja se nisam posebnouzbuđivao, ali mi se činilo da bi bilo zgodno da navratim.

Lerner priđe stolu i reče: — Ostavila je pismo.— Ne dirajte ga! — oštro mu naredi Dalgliesh.Lerner povuče ruku kao da ga je nešto ubolo. Sakupili su se oko stola.

Pismo je bilo napisano crnom kemijskom olovkom na prvom listu blokapisaćeg papira u kvart-formatu. U sebi su pročitali:

»Dragi Eric, dosta sam ti često govorila da ne mogu više izdržatiu toj rupetini. Mislio si da su to samo puste riječi. Bio si savzaokupljen svojim ljubljenim pacijentima, i mogla sam umrijeti oddosade da ti ne primijetiš. Oprosti ako sam uprskala tvoje sitneplanove.

Ne utvaram si da ću ti nedostajati.Sad je možeš imati. I želim vam sreću, tako mi svega. I mi smo

imali lijepih trenutaka. Sjeti ih se. Potrudi se da me ne zaboraviš.Bolje je da me nema.

Oprosti, Wilfred. Zbog crne kule.«

Prvih osam redaka bilo je napisano jasno, sigurnim potezima, aposljednjih šest gotovo nečitljivo.

— Njezin rukopis? - upita Anstey.— Da, njezin — odgovorio je Hewson vrlo tihim glasom, pa su ga jedva

razumjeli.— Slušaj, posve je jasno kako se to dogodilo - obrati se Julius Ericu

neočekivano odlučnim glasom. — Maggie nije ni pomišljala nasamoubojstvo. Ne bi se mogla ubiti, nije taj tip. Zaboga, zašto bi se ubila?Bila je još mlada, zdrava. Ako joj se ovdje nije sviđalo, mogla je otići. Onaje kvalificirana medicinska sestra. Mogla se zaposliti. Sve je to učinila samoda te uplaši. Pokušala je telefonirati u Toynton Grange da te namami ovamo -naravno, na vrijeme. Kad se nitko nije javio, signalizirala je svjetlom. Nodotad je već bila tako pijana da nije ni znala što zapravo radi, pa se svepretvorilo u strašnu zbilju. Pogledajte to pismo! Pišu li tako samoubojice?

— Pišu, što se mene tiče - reče Anstey. - A čini mi se da će se i istražnisudac složiti sa mnom.

— Ja pak mislim da to nije pismo samoubojice. Mogla bi to biti i porukažene koja kani otići.

— Samo što nije kanila otići - mirno će Helen Rainer. - Ne bi otišla izToyntona samo u bluzi i hlačama. I gdje joj je prtljaga? Nijedna žena ne binapustila dom bez šminke i spavaćice.

Uz nogu stola stajala je prostrana crna torba. Julius je podigne i staneprekapati po njoj.

— Ovdje nema ničega, ni spavaćice ni nesesera.Nastavio je pregledavati torbu, a zatim pogledao Erica pa Dalgliesha. Na

licu se smjenjivalo iznenađenje s nelagodom i zanimanjem. Zatvorio je torbu ispustio je na stol.

— Wilfred ima pravo. Ništa se ne smije dirati prije dolaska policije.Svi su šutjeli.— Policiju će nedvojbeno zanimati — javi se Anstey — gdje je svatko

od nas bio danas poslije podne. Takva pitanja postavljaju čak kad jeposrijedi i očito samoubojstvo. Zacijelo je umrla potkraj našeg satameditacije. To, dakako, znači da nitko od nas nema alibi. U takvimokolnostima možda je sreća što je Maggie odlučila ostaviti pismo.

— Eric i ja bili smo cijeli taj sat zajedno u mojoj sobi - pribrano izjaviHelen Rainer.

Wilfred se zbunjeno zagleda u nju. Otkako je ušao u kuću, kao da je teksada bio u neprilici.

— Ali imali smo obiteljsko vijeće! — primijeti on. — Pravilo je dameditiramo sami i u tišini.

— Nismo meditirali i nismo baš šutjeli. No bili smo sami, samo nas

dvoje. - Zagledala se mimo njega u Ericove oči, prkosno, gotovo likujući.Njegov je pogled bio uplašen.

Dennis Lerner prišao je Dot Moxon do vrata, kao da ne želi imati ikakveveze s tom prepirkom.

— Čini mi se da čujem automobile - reče tihim glasom.— Zacijelo dolazi policija.Magla je prigušila zvuk automobila. Dalgliesh je čuo lupanje

automobilskih vrata još dok je Lerner govorio. Eric je spontano kleknuo dosofe kao da želi zaštititi Maggieno tijelo od pogleda s vrata. Zatim se smukom digao kao da se boji da će ga netko otkriti u kompromitirajućempoložaju. Dot je, ne okrećući se, pomakla svoje snažno tijelo s ulaza.

Mala soba začas se prepunila, poput zaklona s nadstrešnicom naautobusnoj stanici u kišnoj noći, i prožela mirisom magle i vlažnih kabanica.No nije bilo zbrke. Pridošlice su ušli u sobu čvrstim i mirnim koracimanoseći pribor i krećući se s određenim ciljem poput glazbenika koji sinstrumentima odlaze na svoja mjesta u orkestru. Skupina iz Toynton Grangeapovukla se i oprezno ih promatrala. Svi su šutjeli. Zatim je polagan glasinspektora Daniela prekinuo tišinu.

— Pa, da čujemo tko je našao sirotu gospođu?— Ja — reče Dalgliesh. — Court je došao desetak minuta kasnije.— Onda ću najprije razgovarati s gospodinom Dalglieshom, gospodinom

Courtom i doktorom Hewsonom. Dosta za početak.— Radije bih ostao ovdje, ako nemate ništa protiv — reče Wilfred.— Znate, gospodine... Anstey, ako se ne varam... ne možemo činiti uvijek

ono što bismo željeli. Sada vas molim da se svi vratite u Grange. Otpratit ćevas naš Burroughs, pa možete njemu reći sve što vam padne na um. Kasnijeću vam se i sam priključiti.

Ne rekavši ni riječi, Wilfred ih je poveo iz kuće.— Eto, gospodine — obrati se Dalglieshu inspektor Daniel — čini se da

na Toynton Headu nema za vas oporavka od smrti.

2

Kad je predao špricu i opisao kako je našao tijelo, Dalgliesh nije višehtio pratiti rad uviđajne ekipe. Nije htio da pomisle kako kritičkim okomprati postupak inspektora Daniela. Mrzio je ulogu promatrača, pa je snelagodom pomislio da im smeta. Nitko od prisutnih nije nikome smetao.Kretali su se sigurno u skučenom prostoru — svatko stručnjak za svojepodručje, a ipak cjelovita ekipa. Fotograf je spretno ugurao svoje svjetiljke uuski hodnik. Stručnjak za daktiloskopiju u civilu otvorio je torbu i izložiouredno poslagani pribor, zatim se smjestio za stol, podigao četkicu i staosistematski nanositi prašak na bocu viskija. Policijski liječnik je pažljivokleknuo pokraj leša, kritički ga promatrajući, a zatim stao štipati Maggienupjegavu kožu kao da se nada da će je time oživiti. Inspektor Daniel se sagnuoprema njemu, pa su se nešto savjetovali. Izgledaju, pomislio je Dalgliesh,poput dvojice peradara koji stručno ocjenjuju kvalitetu kokoši. Sazanimanjem je zapazio da je Daniel doveo policijskog liječnika, a ne sudskogpatologa. Zašto ne? Službeni patolozi Ministarstva unutrašnjih poslova rijetkostižu odmah na lice mjesta, jer uglavnom moraju pokrivati golema područja.Osim toga, za prvi liječnički pregled nije bilo očitih problema. Nije imalosmisla pretjerivati s kapacitetima. Pitao se bi li Daniel osobno došao da uToynton Grangeu nije bio prisutan visoki kriminalistički službenik londonskeMetropolitanske policije.

Dalgliesh je službeno zatražio od Daniela dozvolu da se vrati u »Kućunade«. Eric Hewson već je otišao. Daniel mu je bio postavio samo nekolikopotrebnih i obzirnih pitanja, pa mu rekao da se priključi ostalima u ToyntonGrangeu. Dalgliesh je osjetio da su svi odahnuli kad je Eric otišao. Čak su sei ti hladnokrvni stručnjaci kretali slobodnije kad više nisu morali gledatitužna lica koja su ih sputavala. Inspektor se potrudio da se s Dalglieshom nepozdravi samo odrješitim kimanjem glave.

— Hvala vam, gospodine. Svratio bih k vama na riječ-dvije prije negoliodem, ako smijem — reče i ponovno se sagne i nastavi pregledavati tijelo.

Kad se spremao otići u Toynton, Dalgliesh se ni u snu nije nadao da ćeondje naići na staru, poznatu, uobičajenu proceduru povodom nasilne smrti.Pokušao ju je načas zamisliti očima Juliusa Courta — ezoterični obredprizivanja duhova što su ga vršili ti neugledni likovi, u tišini ili gunđajući imrmljajući kratke riječi kao da bajaju ili služe tajnu zadušnicu. Julius jenedvojbeno bio opčinjen tim postupkom. Nije ni pomišljao da ode, nego jestao s jedne strane vrata i otvorio ih Dalglieshu ne skidajući fasciniran pogleds inspektora Daniela. Inspektor mu nije rekao da i on mora otići, ali Dalglieshnije vjerovao da je inspektor zaboravio njegovu prisutnost.

Inspektorov auto zaustavio se ispred »Kuće nade« tek tri sata kasnije.Daniel je došao sam; narednik Varney i ostali, objasnio je, već su otišli. Snjim su poput ektoplazme ušli i tragovi magle i hladni, vlažni zrak. Kosa muje bila posuta kapljicama vlage, nalik na dragulje, a njegovo duguljasto,rumeno lice bilo je zažareno kao da se vratio s duge šetnje na suncu. NaDalglieshovu molbu skinuo je kabanicu i sjeo u fotelju s visokim naslonomispred kamina u kojem su gorjela drva. Njegove crne živahne oči lutale sukućom upijajući pogledom prljavi sag, bijedni kamin, otrcane tapete.

— Znači, tu je živio stari gospodin — primijeti Daniel.— I umro. Jeste li za viski? Ima i kave, ako biste radije kavu.— Hvala, viski, gospodine Dalgliesh. Anstey mu nije baš omogućio

ugodan život, zar ne? Vjerojatno sav novac troši na pacijente, s pravom,nedvojbeno.

Dio i na sebe, pomisli Dalgliesh sjetivši se sibaritske ćelije —Wilfredove spavaće sobe.

— Nije tako strašno kako izgleda — reče Dalgliesh. — Naravno, mojipaketi ne doprinose udobnosti. No sumnjam da je otac Baddeley obraćaopažnju na bijedu ove kuće; ako i jest, nije mario.

— Barem je toplo. Ova morska magla kao da vam prodire u kosti. No uunutrašnjosti je nema toliko, nestaje već iza sela Toynton. Stoga smo i moglidoći tako brzo.

Zadovoljno je pijuckao viski. Nakon minute šutnje nastavio je: — Ovovečeras, gospodine Dalgliesh, čini mi se prilično jednostavno. Njezini otisci iCourtovi na boci viskija, njezini i Hewsonovi na telefonu. Nema nade da

ćemo naći ikakvih tragova na prekidaču svjetla, naravno, a ni oni nakemijskoj olovci ne govore nam ništa. Našli smo nekoliko uzoraka njezinogrukopisa. Grafolozi ih mogu analizirati, ali meni je jasno, kao uostalom iHewsonu, da je ona napisala to pismo. Tipične osobine ženskog rukopisa.

— Osim posljednjih nekoliko redaka.— Zbog aluzije na crnu kulu? Već je bila prilično pijana kad ih je

dopisala. Usput, gospodin Anstey smatra da je time priznala da je potpalilavatru koja ga je zamalo ubila. A to nije bio prvi pokušaj, prema njegovimriječima. Nedvojbeno ste čuli za izlizano planinarsko uže. Opširno mi jeopisao događaj u crnoj kuli, pa i to da ste našli smeđi habit.

— Doista? Nedavno mu je bilo prilično stalo da to prešuti policiji. A sadsu to lijepo prišili Maggie Hewson.

— Oduvijek me čudilo, premda više ne bi smjelo, kako nasilna smrtrazveže jezik. On tvrdi da mu je bila sumnjiva od samog početka, da nijetajila kako mrzi Toynton Grange, osobito njega.

— I nije — reče Dalgliesh. — Iznenadio bih se kad bi žena, koja je takonesputano pokazivala svoje osjećaje, imala potrebu za drugim odušcima.Vatra, oštećeno planinarsko uže, — sve je to za mene ili promišljena taktikaili izraz mržnje frustrirane osobe. Maggie Hewson je bila vrlo iskrena usvojoj antipatiji prema Ansteyu.

— Anstey smatra vatru promišljenom taktikom. Prema njegovim riječima,ona ga je pokušavala zastrašiti kako bi prodao Toynton Grange. Očajnički ježeljela izvući muža odavde.

— Onda je krivo procijenila svoju žrtvu. Nešto mi govori da Anstey nećeprodati Toynton Grange. Sutra će odlučiti da ga preda Fondaciji Ridgewell.

— On već sada odlučuje, gospodine Dalgliesh. Po svemu sudeći, smrtgospođe Hewson prekinula je donošenje konačne odluke. Bilo mu jeneobično stalo do toga da što prije porazgovara sa svim stanovnicimaToynton Grangea kako bi se oni mogli prihvatiti posla. Naravno, nije mi dugotrebalo da doznam osnovne činjenice. Nitko nije viđen da izlazi iz ToyntonGrangea poslije dolaska sa sprovoda. Osim doktora Hewsona i sestre Rainer,koji su priznali da su sat meditacije proveli zajedno u njezinoj sobi, svi ostalitvrde da su bili sami. Bolesničke su sobe, kako nesumnjivo znate, ustražnjem dijelu. Svatko je mogao izići iz zgrade... naravno, ako nije invalid...ali nemamo nikakvih dokaza.

— Da je netko i izišao — doda Dalgliesh — ova bi ga magla uspješnozaštitila. Svatko je mogao hodati ovuda da ga nitko ne vidi. Usput, jeste liuvjereni da je Maggie Hewson podmetnula vatru?

— Ne istražujem podmetanje požara ni pokušaj ubojstva, gospodineDalgliesh. Gospodin Anstey rekao mi je u povjerenju što je učinio i da binajradije sve zaboravio. Ona je mogla podmetnuti požar, ali nema konkretnihdokaza. Možda ga je i sam podmetnuo.

— Sumnjam. No pitao sam se nije li Henry Carwardine imao prste utome. Naravno, sam nije mogao podmetnuti vatru, ali je mogao platitisuučesnika. Mislim da ne voli Ansteya ali to ne bi mogao biti motiv. On nemora ostati u Toynton Grangeu. No vrlo je inteligentan i pedantan, rekao bih.Teško je zamisliti da bi se upustio u takve djetinjarije.

— Ah, ali on se ne koristi svojom inteligencijom, nije li tako, gospodineDalgliesh? U tome i jest nevolja. Predao se vrlo lako i vrlo brzo. A tko možeznati istinu o motivu? Katkada mislim da je ni zločinac ne zna. Rekao bih datakvom čovjeku nije lako živjeti u sputanoj zajednici kao što je ToyntonGrange, uvijek ovisan o drugima, uvijek obavezno zahvalan gospodinuAnsteyu. Naravno, on je nedvojbeno zahvalan gospodinu Ansteyu, svi su muzahvalni. No zahvalnost je gdjekad sam đavo, pogotovu ako moraš bitizahvalan za usluge kojih bi se radije odrekao.

— Vjerojatno imate pravo. Slabo poznajem Carwardineove osjećaje iosjećaje ostalih stanovnika Toynton Grangea. Dobro sam se toga čuvao. Je liblizina nasilne smrti navela nekoga od njih da otkrije svoje male tajne?

— Gospođa Hollis nam je malo pomogla. Ne znam što je mislila da timedokazuje, ni zašto je smatrala da je to vrijedno spomena. No možda se i onahtjela osjetiti važnom, barem na trenutak. I ona mala plavokosa pacijentica...gospođica Pegram, nije li tako? Neprekidno je aludirala na to da su doktorHewson i sestra Rainer ljubavnici. Nema, naravno, stvarnih dokaza. Suštauobraženost. Imam određeno mišljenje o tim dvjema ženama, ali prije no štopočnem razmišljati o eventualnom udruživanju radi ubojstva, htio bih nakupitiviše dokaza od onoga što sam večeras čuo. Priča gospođe Hollis ne odnosise ni na smrt Maggie Hewson. Rekla je da je one noći kad je umrla GraceWillison na trenutak ugledala gospođu Hewson kako prolazi hodnikomnjihove zgrade, u smeđem habitu i s kukuljicom preko glave. Gospoda Hollisočito ima običaj da se iskrade noću iz kreveta i da se po sobi odgurava na

jastuku. Kaže da je to vježba, da pokušava biti pokretljivija i samostalnija.Bilo kako bilo, te noći uspjela je odškrinuti vrata — nedvojbeno zato da semalo odskliže hodnikom - pa je vidjela taj zakukuljeni lik. Poslije jepomislila da je to zacijelo bila Maggie Hewson. Ako je netko išao za poslom— bilo tko od osoblja - ne bi se skrivao pod kukuljicom.

— Ako je netko zaista išao za poslom. Kada je to točno bilo?— Malo poslije ponoći, kaže ona. Ponovno je zatvorila vrata i uz malo

truda vratila se u krevet. Nije više ništa ni vidjela ni čula.— Premda sam je vidio samo nakratko — reče Dalgliesh zamišljeno —

iznenađen sam da se mogla vratiti u krevet bez ičije pomoći. Ustajanje jejedno, a dovlačenje natrag do kreveta drugo i mnogo teže. Ne bih rekao da jeta njena gimnastika vrijedna truda.

Na trenutak su zašutjeli, a tada je inspektor Daniel prekinuo šutnjuupirući crne oči u Dalgliesha.

— Zašto je doktor Hewson prijavio taj smrtni slučaj mrtvozorniku,gospodine? Ako nije bio siguran u dijagnozu, zašto nije zatražio obdukciju odbolničkog patologa ili od nekog prijatelja u mjestu?

— Zato što sam ga ja na to prisilio i nisam mu omogućio alternativu. Nijemogao odbiti prijavu da ne pobudi sumnju. A mislim da u mjestu nemaprijatelja. Njegovi odnosi s kolegama nisu baš prijateljski. Tko vam je torekao?

— Hewson. Kad sam saslušao priču Ursule Hollis, porazgovarao sam i snjim. No čini se da je smrt gospođice Willison jasna.

— O, da. Baš kao i ovo samoubojstvo. Baš kao i smrt oca Baddeleya.Sve sami jasni slučajevi. Ona je umrla od raka na želucu. Vratimo se nadanašnji slučaj. Jeste li otkrili nešto u vezi s konopom?

— Zaboravio sam to spomenuti, gospodine Dalgliesh. Konop je sveriješio. Sestra Rainer vidjela je gospođu Hewson kako ga uzima izkancelarije jutros oko pola dvanaest. Sestra Rainer ostala je u zgradi da sepobrine za onog pacijenta koji je prikovan na krevet — zove se GeorgieAllan, zar ne? — dok su svi ostali bili na sprovodu gospođice Willison.Ispisivala je bolesnički list, pa joj je zatrebao novi list papira. Papir drže ukancelarijskom ormaru. Skup je, i gospodin Anstey ga nerado daje u velikimkoličinama. Boji se da će ga trošiti za nepotrebne črčkarije. Kad je sestraRainer izišla na hodnik, ugledala je gospođu Hewson kako se iskrada iz

kancelarije noseći konop preko ruke.— Kako je Maggie to objasnila?— Sestra Rainer kaže da je samo rekla: »Bez brige, neću ga oštetiti.

Naprotiv. Bit će kao nov kad ga ponovno dobijete, pa makar ne od mene.«— Helen Rainer nije posebno žurila da nas o tome obavijesti — reče

Dalgliesh — kad smo našli tijelo. No ako pretpostavimo da ne laže, vaš jeslučaj doista riješen.

— Mislim da ne laže, gospodine Dalgliesh. No pogledao sam Georgiejevbolesnički list. Sestra Rainer počela je danas poslije podne ispisivati novustranicu. I, po svemu sudeći, konop je visio u kancelariji kad su gospodinAnstey i sestra Moxon otišli na sprovod. Tko ga je drugi mogao uzeti? Svi subili na sprovodu osim sestre Rainer, tog bolesnog momka i gospođe Hammitt.

— Zaboravio sam gospođu Hamitt - reče Dalgliesh. - Opazio sam da sugotovo svi iz Toynton Grangea bili na groblju. Nije mi ni palo na um da njenije bilo.

— Ona kaže da se protivi sprovodima. Ljude treba kremirati u doličnommiru, kako ga ona naziva. Tvrdi da je provela jutro čisteći plinski štednjak.Bilo kako bilo, štednjak je očišćen.

— A što je radila poslije podne?— Meditirala je u Toynton Grangeu, kao i ostali. Svi su trebali biti

odvojeni i sami. Gospodin Anstey dao joj je na raspolaganje malu dvoranu zasastanke. Gospođa Hammitt tvrdi da nije izlazila iz te prostorije sve dok ihnjezin brat zvonom nije pozvao malo prije četiri sata. Ubrzo poslije togatelefonirao je gospodin Court. Gospođa Hewson umrla je u toku tog satameditacije. Nedvojbeno. A policijski liječnik smatra da je smrt nastupilaprije u četiri nego u tri.

Je li Millicent bila dovoljno snažna, pitao se Dalgliesh, da objesi teškoMaggieno tijelo? Možda, uz pomoć kuhinjskog stolca. A kad se Maggienapila, bilo ju je lako zadaviti. Nečujni pokret iza stolca, prebacivanje omčeu rukavicama preko klonule glave, nagli trzaj prema gore kad se konopzarezao u meso. Svatko je to mogao učiniti, svatko se mogao kriomiceodšuljati kroz maglenu zavjesu prema svjetlu koje je označavalo Hewsonovukuću. Helen Rainer bila je najsnažnija, ali je kao bolničarka bila vještadizanju teških ljudi. A Helen Rainer možda i nije bila sama.

— Dat ćemo analizirati sredstvo u šprici — reče Daniel — i zamoliti

tehničare u laboratoriju da još jednom ispitaju viski. No ta dva poslića ne bismjela zavući istragu. Gospodinu Ansteyu stalo je da sve što prije završikako bi dvadeset i trećeg neometano mogao otići na hodočašće u Lourdes.Čini se da se nitko ne uzrujava zbog pokopa. Za to ima vremena kad se vrate.Ne vidim razloga da ne odu ako u laboratoriju brzo obave analize. Već znamoda je s viskijem uglavnom sve u redu; Courtu se nije ništa dogodilo, izgledazdrav. Pitao sam se, gospodine Dalgliesh, zašto ga je pio. Uostalom, on joj jedao taj viski — šest boca za njezin rođendan, jedanaestog rujna. Velikodušangospodin.

— Pomišljao sam da je on možda opskrbljuje viskijem - reče Dalgliesh.— No mislim da ga Court nije pio zato da bi prištedio trud momcima izkriminalističkog laboratorija. Trebao mu je.

Daniel se zamišljeno zagledao u polupraznu čašu.— Court i dalje uporno tvrdi da se nije namjeravala ubiti, da je sve bila

samo gluma, očajničko traženje pažnje. Možda joj se upravo taj trenutakčinio najpogodnijim. Svi su bili u Grangeu i vijećali o nečem važnom,odlučivali i o njezinoj budućnosti, a ipak su nju isključili. Možda on imapravo; porota bi to mogla povjerovati. No to je slaba utjeha za njezinogmuža.

Hewson će najvjerojatnije, pomisli Dalgliesh, potražiti utjehu na drugommjestu. — Nije u skladu s njezinim karakterom — reče. — Ne bih se čudioda je napravila nešto dramatično, pa makar samo zato da razbije monotoniju.No ne mogu zamisliti da bi kao promašeni samoubojica i dalje ostala uToyntonu pobuđujući sućutni prezir što ga ljudi osjećaju prema onima koji senisu u stanju ni ubiti. Teškoća je u tome što ona nije ni tip osobe koja biozbiljno razmišljala o samoubojstvu.

— Možda nije ni očekivala da će morati ostati u Toyntonu — primijetiDaniel. - Možda je samo htjela uvjeriti muža da će se ubiti ako on ne nađedrugi posao. Nema mnogo muškaraca koji bi se upustili u takav rizik. No onase ipak ubila, gospodine Dalgliesh, hotimice ili nehotice. Ovaj se slučajtemelji na dva dokaza, na iskazu sestre Rainer u vezi s konopcem i naoproštajnom pismu. Ako Rainerova uvjeri porotu da je gospođa Hewsonnapisala to pismo, a vještak to potvrdi, ne bih ni u jednom trenutku sumnjao urezultat istrage. Ne možete pobjeći od dokaza, bilo to u skladu s njezinimkarakterom ili ne bilo.

Ima i drugih dokaza, pomisli Dalgliesh, koji nisu tako čvrsti ali su ipakzanimljivi.

— Kao da je htjela nekamo otići — reče Dalgliesh — ili je moždaočekivala nečiji posjet. Tek se bila okupala, pore su joj bile začepljenepuderom. Bila je našminkana, nalakirala je i nokte. I nije bila odjevena takokao da će večer provesti sama kod kuće.

— To kaže i njezin muž. I meni se činilo da je bila dotjerana. Ta činjenicamogla bi potkrijepiti teoriju da je fingirala samoubojstvo. Ako želiš biti ucentru pažnje, možeš se i dotjerati za predstavu. Nema dokaza da ju je itkoposjetio, premda eventualnog posjetioca nitko ionako ne bi vidio u magli.Sumnjam da bi se i snašao kad bi skrenuo s puta. Ako je pak namjeravalaotići iz Toyntona, netko je morao doći po nju. Hewsonovi nemaju auto, agospodin Anstey ne dopušta korištenje bolničkog auta u privatne svrhe.Danas autobus ne vozi, a raspitali smo se i kod iznajmljivača automobila.

— Niste gubili vrijeme.— Bilo je dovoljno nekoliko telefonskih razgovora, gospodine Dalgliesh.

Volim riješiti takve pojedinosti dok ih pamtim.— Ne mogu zamisliti Maggie kako mirno sjedi kod kuće dok ostali

odlučuju o njezinoj budućnosti. Sprijateljila se s jednim odvjetnikom izWarehama, s Robertom Loderom. Da nije on došao po nju?

Daniel pomakne svoje teško tijelo prema naprijed i ubaci još jednu kladuu vatru. Vatra je lijeno gorjela kao da je magla začepila dimnjak.

— Veza s ovdašnjim čovjekom. Niste jedini koji ste to natuknuli,gospodine Dalgliesh. Pomislio sam da ne bi bilo naodmet telefonirati tomgospodinu i porazgovarati s njim. No gospodin Loder je u bolnici u Pooleuradi operacije hemoroida. Primljen je jučer, a otpustit će ga za tjedan dana.Bolna tegoba. Teško da bi se u takvim okolnostima upustio u bijeg s tuđomženom.

— A što je s jedinom osobom u Toyntonu koja ima vlastiti auto? SCourtom?

— Već sam ga pitao, gospodine Dalgliesh. Dobio sam vrlo jasan odgovor,premda nije bio baš kavalirski. Rekao je da bi mnogo učinio za draguMaggie, ali da je samoodržanje osnovni zakon u prirodi i da ona slučajno nijepo njegovom ukusu. Doduše, sklon je vjerovati da je namjeravala otići izToyntona. Zapravo, on mi je to dao do znanja, premda se ta pretpostavka ne

slaže s njegovim prethodnim mišljenjem da je gospođa Hewson fingiralasamoubojstvo. Obje teorije ne mogu biti istinite.

— Što je našao u njezinoj torbi? Kontraceptivno sredstvo?— Znači, i vi ste to opazili. Da, dijafragmu. Po svemu sudeći, nije

uzimala pilule. Court je pokušao biti taktičan, ali sam mu rekao da čovjek nesmije biti taktičan kad je u pitanju nasilna smrt. U takvim okolnostima bontonne pomaže. To je najočitiji znak da je možda ipak htjela otići, to i pasoš. Ijedno i drugo bilo je u torbi. Moglo bi se reći da je bila opremljena za svemogućnosti.

— Opskrbila se onim što ne bi mogia nabaviti u prvoj ljekarni — rečeDalgliesh. - Recimo da je bilo logično držati pasoš u ručnoj torbi. Alidijafragmu?

— Tko zna otkad je bila u torbi. A žene i drže svoje stvari na čudnimmjestima. Bolje je ne razmišljati o tome. I nema razloga za pretpostavku dasu se njih dvoje, ona i Hewson, namjeravali odseliti. Mislim da je on ovisan oAnsteyu isto toliko koliko i svi pacijenti Toynton Grangea, jadnik Valjdaznate priču o njemu.

— Zapravo i ne znam. Dobro sam pazio, kako rekoh, da se ne pletem unjihov život.

— Moj nekadašnji narednik podsjeća me na Hewsona. Ni njega žene nisupuštale na miru. Valjda ih privlače takvi bespomoćni muškarci nalik naizgubljene dječake. Zvao se Purkiss. Jadnik. Nije mogao sa ženama, a ni beznjih. To ga je stajalo karijere. Čujem da sada vodi automehaničku radionicu,negdje blizu Market Harborougha. A Hewsonu je još gore. On ne vodi ni svojposao. Na medicinu ga je vjerojatno prisilila ambiciozna majka, udovica,koja je odlučila da njezino janješce mora postati liječnik. Vjerojatno je tosmatrala doličnim. Suvremeni ekvivalent svećeničkog poziva, zar ne? Pričaomi je da mu studij nije bio težak. Ima izvrsno pamćenje i može naučiti štogod hoće, ali ne može preuzeti odgovornost. No toga nema mnogo u ToyntonGrangeu. Bolesnici su neizlječivi, pa nitko od njega i ne traži da nešto učini.Gospodin Anstey mu je pisao i zaposlio ga, valjda onda kad su mu oduzeliradnu dozvolu. Upustio se u intimnu vezu s jednom pacijenticom,šesnaestogodišnjom djevojkom. Pričalo se da to traje više od godinu dana, aliimao je sreću. Djevojka je ostala pri svojoj priči. Naravno, u ToyntonGrangeu nije smio propisivati opasne lijekove niti potpisivati prijave smrti

sve dok mu prije šest mjeseci nisu vratili dozvolu. No, nisu mu mogli oduzetimedicinsko znanje, i gospodin Anstey ga je nedvojbeno smatrao korisnim.

— I jeftinim.— Pa i to, naravno. A sada ne želi otići. Možda je i ubio svoju ženu kako

bi ga prestala gnjaviti da odu, ali osobno ne vjerujem u to, neće vjerovati niporota. Takvi muškarci iskorištavaju žene da umjesto njih obavljaju prljaveposlove.

— Helen Rainer?— To bi bilo glupo, nije li tako, gospodine Dalgliesh? A gdje su nam

dokazi?Dalgliesh se sjetio razgovora između Maggie i njezina muža što ga je

načuo poslije požara; da ga ispriča Danielu? No odagnao je tu pomisao.Hewson bi ga porekao ili nekako objasnio. Toynton Grange je vjerojatno krionajmanje desetak sitnih tajni. Daniel bi smatrao svojom dužnošću da gaispita, naravno, no ta bi mu dužnost bila neugodna, jer bi mu je nametnuoprekomjerno sumnjičav i revan uljez iz Metropolitanske policije, koji jeodlučio da jednostavne činjenice iskrene u splet kompliciranih pretpostavki. Išto bi se moglo promijeniti? Daniel je imao pravo. Ako je Helen ostala priizjavi da je vidjela Maggie kako uzima konop, ako je vještak potvrdio da jeMaggie napisala oproštajno pismo, slučaj je riješen. Već je znao rezultatistrage, kao što je znao da obdukcija Grace Wilison neće pokazati ništasumnjivo. Ponovno je, kao u ružnom snu, pratio kako se neumoljivo gomilajučinjenice i pretpostavke, ali nije mogao ništa učiniti. Valjda mu je bolestpodrovala i inteligenciju i volju.

Komad naplavljenog drveta, sada već pretvoren u pougljenjeno koplje,polako se srušio i ugasio. Dalgliesh je osjećao da je u sobi prilično hladno ida je gladan. Večer kao da se produžila u vječnost, možda zbog guste maglekoja je progutala sumrak. Pitao se bi li Daniela ponudio večerom. Možda birado pojeo omlet. No činilo mu se da ne bi podnio ni napor kuhanja.

Iznenada se problem sam riješio. Daniel se polako digao i posegnuo zakaputom.

— Hvala za viski, gospodine Dalgliesh. Moram poći. Vidjet ćemo se naistrazi, naravno. To znači da ćete morati još neko vrijeme ostati ovdje. Nonastojat ćemo što prije okončati taj slučaj.

Rukovali su se. Dalgliesh se gotovo trgnuo od jačine njegova stiska. Na

vratima je Daniel zastao da odjene kaput.— Bio sam nasamu s doktorom Hewsonom u onoj maloj dvorani za

sastanke, kojom se, kako čujem, često koristio otac Baddeley. Ako vas bašzanima, čini mi se da bi bolje prošao sa svećenikom. Nije ga bilo teškonavesti na razgovor. Teško ga je bilo zaustaviti. Zatim se rasplakao, pa je iznjega sve provalilo. Kako će živjeti bez nje, kukao je. Nikada je nije prestaovoljeti, čeznuo je za njom. Čudno, što su im osjećaji jači, neuvjerljivije sedoimaju. No vi ste to zacijelo opazili. Tada me je pogledao, a lice mu je biloumrljano od suza. »Nije lagala zbog mene zato što joj je bilo stalo«, rekao mije. »Za nju je to bila obična igra. Nije se nikad pretvarala da me voli. Samoje smatrala da su članovi komisije u Zboru liječnika napuhani stari gnjavatorikoji je preziru, pa im nije htjela priuštiti zadovoljstvo da gledaju kako meodvode u zatvor. Stoga je lagala.«

— Znate, gospodine Dalgliesh, tek tada sam shvatio da on ne govori osvojoj ženi. Nije ni razmišljao o njoj. Ni o sestri Rainer. Jadnik! Ah, baš sebavimo čudnim poslom.

Ponovno se rukovao s Dalglieshom kao da je zaboravio da mu jemaloprije gotovo zgnječio ruku. Još je jednom oštrim okom preletio sobu kaoda se želi uvjeriti da je još sve na svom mjestu, a zatim se izgubio u magli.

3

Dot Moxon stajala je s Ansteyem pred prozorom kancelarije gledajućimaglenu zavjesu od koje se sve smračilo.

— Fondacija neće ni tebe ni mene, shvaćaš li? — reče gorko. - Možda ćenazvati dom po tebi, ali ti neće dati da ovdje ostaneš kao upravitelj, a i meneće se riješiti.

Spustio joj je ruku na rame. Pitala se kako je ikad mogla poželjeti tajdodir, kako ju je mogao utješiti.

— Obećali su mi - reče on suzdržano poput roditelja koji tješi svojeglavoi tupavo dijete - da nitko neće izgubiti posao. I da će svi dobiti povišicu.Odsad ćete svi biti plaćeni prema tarifama zdravstvenog osiguranja. Osimtoga, obećali su i dodatno mirovinsko osiguranje, a to je velika prednost. Tovam nikada nisam mogao ponuditi.

— A što će biti s Albertom Philbyjem? Jesu li ti obećali da će FondacijaRidgewell, ta ugledna i afirmirana dobrotvorna ustanova, zadržati i njega?

— Znam, s Philbyjem će biti problema. No oni će imati razumijevanja.— Imat će razumijevanja! Svi znamo što to znači. To su mi govorili i na

mom bivšem poslu prije nego što su me prisilili da odem! Ovo je njegovdom! On ima povjerenja u nas. Navikli smo ga na to! I odgovorni smo zanjega!

— Više nismo, Dot.— Znači, izdat ćemo Alberta i zamijeniti ono što si ovdje pokušao

ostvariti za plaće po tarifnom pravilniku i mirovine! A što je s mojimpoložajem? Oh, znam, neće me otpustiti, ali će biti promjena. Helen ćeunaprijediti u glavnu sestru. I ona to zna. Zašto bi inače glasala za Fondaciju?

— Zato što je znala da je Maggie mrtva — mirno joj je odgovorio.Dot se nasmijala i ogorčeno izustila: — Za nju je sve dobro ispalo, zar

ne? Za oboje.

— Draga moja Dot, ti i ja moramo prihvatiti činjenicu da ne možemobirati način na koji smo dužni služiti drugima.

Čudila se što nije prije zapazila taj neugodni prizvuk neiskrenog prijekorau njegovu glasu. Naglo se okrenula. Njegova ruka pala je s njezina ramena.Odjednom je znala na što je podsjeća, na figuricu od šećera što je visjela sprve božićne jelke koje se sjećala, na slatkiš za kojim je čeznula svim srcem.A tada je zagrizla... No ispod slatkaste površine krila se šupljina.

Ursula Hollis i Jennie Pegram sjedile su zajedno u Jennienoj sobi - dvojakolica jedna do drugih ispred toaletnog stolića. Ursula se nagnula i četkalaJennienu kosu. Nije znala kako je došla ovamo i zašto se bavi tim neobičnimposlom. Jennie je nikada prije nije pozivala. No večeras, dok su čekale Helenda ih spremi u krevet, Helen, koja još nikada nije toliko kasnila, bilo joj jeugodno da nije sama sa svojim mislima, čak je osjetila neobično smirenjegledajući kako se kosa boje kukuruza diže sa svakim potezom četke, a zatimpolako pada poput nježne, blistave koprene na pogrbljena ramena. Prisno sušaputale poput učenica koje se potajno nešto dogovaraju.

— Što misliš, što će se sada dogoditi? - upita Ursula.— S Toynton Grangeom? Fondacija će preuzeti upravu, a Wilfred će

vjerojatno otići. Nemam ništa protiv. Barem će biti više pacijenata. Ovdje jedosadno kad nas je tako malo. Wilfred mi je rekao da kane sagraditi solarijna stijenama. To mi se sviđa. Imat ćemo više zabave, izleta i tako dalje. Togabaš nismo imali mnogo u posljednje vrijeme. Zapravo, već sam pomišljala naodlazak. Neprekidno mi pišu iz moje bivše bolnice i žele da im se vratim.

Ursula je znala da joj nisu pisali. No nije bilo važno. I ona se zanosilamaštarijama.

— I ja sam razmišljala o odlasku. Steve bi svakako htio da budem bližeLondonu da me može posjećivati. Dok ne nađe pogodniji stan za nas,naravno.

— Fondacija Ridgewell ima dom i u Londonu, nije li tako? Mogu te tamopremjestiti.

Zašto joj to Helen nije rekla?— Čudim se što je Helen glasala za Fondaciju — primijeti Ursula

šapćući. — Nije li htjela da Wilfred sve proda?— Vjerojatno, sve dok nije čula da je Maggie mrtva. No sada se riješila

Maggie, pa valjda smatra da može i dalje ostati. Sada nema zapreka, nije li

tako?Riješila se Maggie. Nije li se Maggie sama...? Osim toga, Helen nije

mogla znati da će Maggie umrijeti. Još prije šest dana nagovarala je Ursuluda glasa za prodaju. Tada nije mogla znati za Maggie. Štoviše, napreliminarnom sastanku obiteljskog vijeća, prije no što su se svi razišli nameditaciju, jasno je svima dala do znanja što hoće, a tada se već u toku togsata predomislila. Ne, Helen nije mogla znati da će Maggie umrijeti. Ta jepomisao smirila Ursulu. Sve će biti u redu. Ispričala je inspektoru Danielu ozakukuljenom liku što ga je vidjela one noći kad je umrla Grace. Nije murekla cijelu istinu, naravno, ali dovoljno da se riješi tereta iracionalnezabrinutosti što ju je nagrizala. Nije smatrao njezine riječi važnima. Osjetilaje to po njegovu držanju dok ju je slušao, po njegovim kratkim pitanjima.Naravno, imao je pravo. I nije bilo važno. Pitala se kako je uopće moglaležati budna, mučena neobjašnjivom tjeskobom, dok su je progonilezakukuljene predodžbe zla i smrti, prikaze koje su se šuljale hodnicima. A toje zacijelo bila Maggie. Kad je doznala za Maggienu smrt, odjednom je bilauvjerena u to. Nije mogla otkriti razlog, ali je znala da je taj lik izgledaonekako teatralno i lažno, poput stranca u redovničkoj halji, i da ničim nijeodavao onu poznatu neurednost kojom se odlikovalo osoblje ToyntonGrangea. No sve je to ispričala inspektoru. Nije se više morala zabrinjavati.Sve će biti u redu. Ipak neće zatvoriti Toynton Grange. No ni to nije bilovažno. Premjestit će je u londonski dom, možda će je zamijeniti s nekim.Valjda će netko htjeti doći na more... Prenuo ju je Jennien visoki dječji glas.

— Otkrit ću ti jednu tajnu o Maggie ako se zakuneš da nećeš nikomereći. Zakuni se.

— Kunem se.— Pisala je anonimna pisma. Jedno je i meni poslala.Ursulino je srce poskočilo.— Kako znaš? — brzo upita.— Zato što je moje bilo napisano strojem Grace Willison, a večer prije

vidjela sam Maggie kako tipka na njemu. Vrata su bila odškrinuta. Nije znalada je promatram.

— O čemu je pisala?— Sve o muškarcu koji je u mene zaljubljen. On je televizijski

producent. Htio se razvesti i otići sa mnom. Zbog toga se svojevremeno u

bolnici digla velika prašina. Bilo je i ljubomornih scena. Uz ostalo, i zato sammorala otići. Zapravo, još bih mogla otići k njemu ako se odlučim.

— A odakle je to Maggie znala?— Bila je bolničarka, zar ne? Mislim da je poznavala jednu od odjelnih

sestara u mojoj nekadašnjoj bolnici. Maggie je znala otkriti tajne. Mislim daje znala nešto i o Victoru Holroydu, ali nije rekla što. Drago mi je da jemrtva. Ako si primila takvo pismo, više ih neće biti. Maggie je mrtva, i pismaviše neće dolaziti. Četkaj malo snažnije, Ursula, više desno. Taaako, to jedivno. Moramo biti prijateljice, ti i ja. Kad počnu stizati novi pacijenti,moramo se držati zajedno. Ako odlučim ostati, naravno.

Podigavši četku, Ursula je u zrcalu ugledala odraz Jenniena lukavog,samozadovoljnog smiješka.

5

Ubrzo poslije deset sati, nakon večere, Dalgliesh je izišao u mrak. Maglase neobjašnjivo digla kao što se neobjašnjivo i bila spustila, i svježi zrak smirisom trave okupane kišom hladio mu je zažarano lice. Stojeći u apsolutnojtišini, razabirao je piskav šapat mora.

Svjetlo baterije, nestalno poput lutajućeg plamena, micalo se amo-tamoprilazeći mu iz pravca Grangea. Iz tame se pojavila nezgrapna sjena inapokon poprimila oblik. Millicent Hammitt vratila se kući. Zastala je naulazu u »Kuću vjere« i doviknula:

— Laku noć, commander. Znači, vaši su prijatelji otišli?Glas joj je bio visok, gotovo izazovan.— Da, inspektor je otišao.— Možda ste zapazili da nisam htjela sudjelovati u Maggienoj loše

zamišljenoj komediji. Nemam smisla za takva uzbuđenja. Eric je odlučio danoćas prespava u Grangeu. Za njega je to nedvojbeno najbolje rješenje. No,kako čujem, policajci su otpremili tijelo, pa se nije morao pretvarati da jetako osjetljiv. Usput, glasali smo za Fondaciju Ridgewell. Jedno s drugimvečer je bila vrlo uzbudljiva.

Okrenula se da otvori vrata. Zatim je zastala i ponovno uzviknula: —Rekli su mi da je imala lakirane nokte na rukama.

— Da, gospodo Hammitt.— I na nogama.Nije joj odgovorio.— Baš neobična žena! - odjednom je ljutito uskliknula.Čuo ju je kako zatvara vrata. Sekundu kasnije svjetlo je prodrlo kroz

zavjese. Ušao je u kuću. Bio je preumoran da se popne u spavaću sobu, pase pružio u naslonjaču oca Baddeleya i zagledao u kamin u kojem se vatraugasila. Dok ga je promatrao, sivi se pepeo pomaknuo, i pocrnjeli komad

naplavljenog drveta ponovno se rasplamsao. Te je noći prvi put u dimnjakučuo poznato i umirujuće zavijanje vjetra. A zatim je kroza zid začuo i drugipoznati zvuk — vedru sinkopiranu pjesmu. Millicent Hammitt uključila jetelevizor.

VIII

CRNA KULA

1

Idućeg jutra Dalgliesh je otišao pješice u Toynton Grange da objasniWilfredu kako mora ostatiu »Kući nade« do svršetka istrage. Osim toga, htiomu je platiti i simboličnu stanarinu. Našao je Wilfreda samog u kancelariji.Začudo, nije bilo ni traga Dot Moxon. Wilfred je proučavao kartu Francuske,rasprostrtu na pisaćem stolu. Svežanj pasoša, pričvršćen gumicom,pridržavao je jedan kraj karte. Kao da nije dobro čuo što mu je posjetilacrekao. - Istraga... Ah, da - odgovorio je kao da je posrijedi zaboravljenidogovor za ručak, a zatim se ponovno nagnuo nad kartu. Nije spomenuoMaggienu smrt, a Dalglieshove službene izraze sućuti primio je hladno kaoda su neukusne. Riješivši se Toynton Grangea kao da se riješio iodgovornosti, pa i skrbi. Ostale su mu još samo dvije opsesije — čudo što gaje doživio i hodočašće u Lourdes.

Inspektor Daniel i kriminalistički laboratorij brzo su radili. Istragu suzakazali točno tjedan dana nakon Maggiene smrti, i u toku tog tjednastanovnici Toynton Grangea kao da su čvrsto odlučili da se klone Dalglieshus puta, baš kao što je i Dalgliesh odlučio da izbjegava njih. Nitko, pa niJulius, nije pokazao zanimanje da porazgovara o Maggienoj smrti. Kao da susada u njemu gleduli samo policijskog službenika, nezvana i nedokučivauljeza, mogućeg špijuna. Rano ujutro odvezao bi se iz Toynton Heada i tihose vraćao navečer. Nisu ga se ticale ni aktivnosti policije ni život u ToyntonGrangeu. Nastavio je sa svakodnevnim, prisilnim istraživanjem Dorseta,poput zatvorenika na uvjetnoj slobodi koji se veseli istrazi kao danu kada ćega konačno pustiti.

Napokon je došao i dan istrage. Nije joj prisustvovao nijedan pacijent izToynton Grangea osim Henryja Carwardinea, što je bilo čudno, jer ga nisupozvali kao svjedoka. Dok su ljudi sa strahopoštovanjem šaputali ugrupicama ispred sudnice, u dezorganiziranom vakuumu, kakav obično slijedi

nakon sudjelovanja na sumornijim javnim obredima, dovezao se snažnimzamasima ruku do mjesta na kojem je stajao Dalgiiesh. I njegov izgled i glasodavali su euforiju.

— Jasno mi je da vam taj obred sređivanja pravnih nejasnoća nije novkao meni. No ovaj je slučaj zanimljiv, rekao bih. Možda u kriminalitičkom imedicinskom smislu nije toliko fascinantan koliko Holroydov slučaj, alipobuđuje više ljudskog zanimanja.

— Govorite kao da ste poznavalac ovakvih službenih zgoda.— Ako ovako nastavimo, uskoro ću postati stručnjak. Danas je Helen

Rainer doista zablistala, zar ne? Taj izvanredni kostim i šešir što ih jeodabrala za današnji dan vjerojatno su dio paradne uniforme kvalificiranemedicinske sestre. Mudar izbor! Podignuta kosa, tek naznaka šminke, općidojam predanosti poslu. »Gospoda Hewson možda je vjerovala da postojiveza između mene i njezinog muža. Imala je mnogo vremena za razmišljanje.Doktor Hewson i ja morali smo neposredno surađivati, naravno. Neobično gacijenim zbog njegove plemenitosti i stručnosti, ali među nama nije nikada biloničeg nedoličnog! Doktor Hewson bio je vjeran svojoj ženi.« Ničegnedoličnog! Nisam znao da ljudi zaista upotrebljavaju taj izraz.

— Na istrazi ga upotrebljavaju — reče Dalgliesh. — Mislite li da joj jeporota povjerovala?

— Oh, da, mislim da jest. A vi? Teško je zamisliti našu FIorenceNightingale, odjevenu kao danas popodne, u sivom gabardenu, tajanstvenu,divnu, kako razuzdano skakuće po krevetu. Mislim da je mudro postupilapriznavši da su ona i Hewson proveli sat meditacije zajedno u njezinoj sobi,zato što su već donijeli odluku, kako je objasnila, pa nisu htjeli gubiti cijelisat na razmišljanje, to više što su morali raspravljati o mnogim stručnimpitanjima.

— Morali su se odlučiti između alibija, bio on koristan ili ne bio, idobrog glasa. Sve u svemu, pametno su odlučili.

Henry je živahno, agresivno okrenuo kolica.— I time nadmudrili poštene dorsetske porotnike. Mogli ste im s lica

pročitati misli. Zašto su se zajedno zatvorili u sobu ako nisu ljubavnici? Noako su bili zajedno, Hewson nije mogao ubiti svoju ženu. Ako pak nisuljubavnici, ne bi imao motiva da je ubije. Ali, ako je imao takav motiv, čemupriznanje da su bili zajedno? Očito zato da bi mu priskrbila alibi. No alibi mu

ne bi trebao ako nije imao uobičajeni motiv. Ako je pak imao takav motiv, nebi bio s djevojkom. Vrlo zapleteno.

— Što mislite o Hewsonovu nastupu? - upita Dalgliesh kojega je tajrazgovor pomalo zabavljao.

— I on je bio dobar. Nije nastupio profesionalno sigurno i distanciranokao vi, dragi commander, ali bio je miran, otvoren, s ponešto prave tuge kojuje hrabro obuzdavao. Pametno od njega što je priznao da je Maggie očajničkiželjela da on ode iz Toynton Grangea, ali se osjećao obaveznim premaWilfredu »koji me zaposlio kad mi nije bilo lako naći posao«. Ni spomena,dakako, da su mu bili oduzeli dozvolu za rad, a nitko nije bio tako netaktičanda iznese tu činjenicu.

— I nitko tako netaktičan — doda Dalgliesh — da napomene kako su oni Helen lagali da nisu ljubavnici.

— A što ste drugo očekivali? Ono što ljudi znaju i ono što mogu pravnodokazati — ili žele izjaviti u sudnici — dvije su posve različite stvari. Osimtoga, moramo pošto-poto zaštititi našeg dragog Wilfreda da ga ne zatrujeistina. Ne, mislim da je sve izvrsno prošlo. Samoubojstvo u trenutku duševneneuravnoteženosti itd, itd. Jadna Maggie! Obilježena kao sebična, neurednadrolja sklona užicima, ovisna o alkoholu, bez razumijevanja za plemenitozvanje svoga muža, nesposobna da mu pruži ugodan dom. Porotnici nisuprihvatili mogućnost, koju im je iznio Court, da je posrijedi možda nesretnislučaj, da je samo glumila pa izgubila kontrolu. Usvojili su mišljenje da ježena, koja je popila gotovo cijelu bocu viskija, posudila konop i napisalaoproštajno pismo, ipak pretjerala u glumi, ako je posrijedi bila gluma, pa supolaskali Maggie povjerovavši da je doista namjeravala učiniti ono što jeučinila. Mislim da je sudski vještak vrlo jasno iznio svoje mišljenje sobzirom na to da je vještačenje dokumenata i pisama uglavnom subjektivno.Čini se da je Maggie doista napisala to oproštajno pismo.

— Prva četiri reda. Vještak je smatrao da može dati stručno mišljenjesamo za taj dio pisma. Što mislite o presudi?

— Oh, slažem se s Juliusom. Zamislila je da će je na vrijeme osloboditikonopa kad se svi strče. No s gotovo cijelom bocom viskija u sebi nijemogla inscenirati ni vlastito uskrsnuće. Usput, Julius mi je slikovito opisaodramu u »Kući ljubavi« uključujući Helenin impresivni debi u ulozi ladyMacbeth:

»Daj tu iglu!Onaj tko spava, ili tko je mrtav,Samo je slika; jedino se djecaNaslikana boje đavla.«Dalgliesh nije reagirao na njegove riječi ni izrazom lica ni glasom. - Kako

li se vas dvojica dobro zabavljate! Šteta što Court onda nije bio takohladnokrvan. Mogao mi je pomoći umjesto da se ponaša kao histerični peder.

Henry se nasmiješio, zadovoljan što je izazvao željenu reakciju.— Znači, on vam se ne sviđa. Mislim da se nije sviđao ni vašem

zaređenom prijatelju.— Znam da me se to ne tiče — nagonski reče Dalgliesh — no nije li

došlo vrijeme da odete iz Toynton Grangea?— Da odem? Što mi predlažete?— Valjda ima još domova.— Svijet ih je pun. Što mislite, što bih mogao raditi ili biti u nekom

drugom domu? Čemu bih se mogao nadati? Jednom sam doista kanio otići.Bio je to izrazito glup san. Ne, ostat ću i dalje u Grangeu. FondacijaRidgewell ima i stručnjake i iskustva, onoga što Anstey nema. Mogao bihproći i gore. Osim toga, i sam Wilfred će ostati, a ja sam još Wilfredovdužnik. U međuvremenu, dok se sve formalnosti riješe, svi se možemoopustiti i sutra u miru otputovati u Lourdes. Trebali biste poći s nama,Dalgliesh. Već se dugo motate ovdje, pa slutim da prilično uživate u našemdruštvu. Osim toga, čini mi se da se niste uspjeli pošteno oporaviti. Zašto nepodete u Lourdes da ustanovite kako će vam prijati miris tamjana i promjenamjesta?

Autobus Toynton Grangea, s Philbyjem za volanom, zaustavio se pokrajnjih, pa su iz stražnjeg dijela spustili rampu. Dalgliesh je šutke promatraokako se Eric i Helen odvajaju od Wilfreda, istovremeno spuštaju ruke naručke i žustro guraju Henryjeva kolica u autobus. Podigli su rampu, Wilfredje sjeo sprijeda do Philbyja, i autobus je nestao iz vida.

Pukovnik Ridgewell i članovi upravnog odbora stigli su poslije ručka.Dalgliesh je gledao kako se auto zaustavlja i ljudi u tamnim odijelima nestajuu zgradi. Kasnije su izišli i odšetali s Wilfredom preko rta do mora. Dalglieshse malo iznenadio kad je zapazio da su s njima Eric i Helen, a ne DorothyMoxon. Vidio je kako se pukovnikova sijeda kosa diže na povjetarcu kad je

stao i širokim zamasima štapom nešto objašnjavao ili razgovarao s malomskupinom ljudi, koja ga je brzo okružila. Nesumnjivo žele pregledati kuće,pomisli Dalgliesh. Pa, »Kuća nade« bila je spremna. Police za knjige bile suprazne, prašina obrisana, sanduci s knjigama svezani konopcem, s adresom zaotpremnika. Spakirao je i kovčeg, spremio je sve osim nekoliko stvari kojesu mu bile potrebne za posljednju noć. No nije mu bilo do upoznavanja ni doispraznog razgovora s tim ljudima.

Kad su se naposljetku okrenuli i uputili prema »Kući ljubavi«, sjeo je ukola i odvezao se, bez određenog pravca i cilja.

2

Idućeg jutra bilo je sparno i mirno, vrijeme od kojeg je boljela glava, anebo, nalik na šareni platneni šator, zastrlo se teškim kišnim oblacima, izkojih samo što se nije izlila kiša. Hodočasnici su trebali krenuti u devet sati,a u pola osam Millicent Hammitt uletjela je u kuću, ne pokucavši, da seoprosti. Na sebi je imala loše skrojeni plavosivi kostim od tvida s kratkom,dvorednom jaknom i bluzu kričave plave boje, koja se nije slagala skostimom, s upadljivim brošem na ovratniku. Na nogama je imala sportskecipele, a na glavi sivi pusteni šešir koji je navukla preko ušiju. Tresnula jeprepunu putnu torbu i torbicu što ju je nosila preko ramena na pod, do nogu,navukla svijetlosmeđe pamučne rukavice i pružila mu ruku. Dalgliesh jespustio šalicu kave na stol. Zgrabila mu je desnu ruku i snažno je stisnula.

— Onda, zbogom, commander. Nikako se ne mogu naviknuti da vaszovem po imenu. Čujem da vas više neće biti kad se vratimo...

— Da, vraćam se u London još prije podne.— Nadam se da ste uživali u boravku ovdje. Barem se svašta događalo.

Jedno samoubojstvo, jedna prirodna smrt i kraj Toynton Grangea kaosamostalne ustanove. Nije vam moglo biti dosadno.

— I jedan pokušaj ubojstva.— Wiifred u gorućoj kuli? Zvuči kao naslov avangardne drame. Oduvijek

mi je bio sumnjiv taj incident. Ako pitate mene, Wilfred je sam sebipodmetnuo požar da opravda predaju odgovornosti. Uvjerena sam da je ivama palo na um to objašnjenje.

— Palo mi je na um nekoliko objašnjenja, ali sva su besmislena.— U Toynton Grangeu malo toga ima smisla. Oduvijek je bilo tako. Stari

se red mijenja i prepušta mjesto drugome. Takva je Božja volja, barem senadajmo.

Upitao ju je ima li kakvih planova za budućnost.

— Ostat ću i dalje u svojoj kućici. Wilfred je ugovorno sredio sFondacijom da mogu doživotno ostati ovdje, a uvjeravam vas da sam čvrstonakanila umrijeti tamo gdje mi se sviđa. Naravno, mnogo će se togapromijeniti kad nepoznati ljudi preuzrnu Grange.

— Što vaš brat misli o predaji uprave?— Odahnuo je. Doduše, to je i zamislio, zar ne? Ne zna što je sebi

nakopao na vrat, naravno. Usput, ovu kuću nije dao Fondaciji. Ona će ostatinjegova. Uselit će se čim je pretvori u civiliziraniju i ugodniju nastambu.Također je ponudio pomoć Toynton Grangeu u svemu u čemu ga Fondacijamože iskoristiti. Ako misli da će ga oni zadržati kao upravitelja, grdno će sezaprepastiti. Oni imaju svoje planove za Grange, i sumnjam da su u njihuključili Wilfreda, iako su pristali da zadovolje njegovu taštinu i nazovu domnjegovim imenom. Wilfred vjerojatno misli da će mu se svi klanjati kaodobročinitelju i prijašnjem vlasniku. Uvjeravam vas da neće. Sad kad jedarovnica — ili kako se to već zove - potpisana i kad je Fondacija legalnivlasnik, Wilfred vrijedi onoliko koliko i Philby, možda još i manje. Sam jekriv. Trebao je sve prodati.

— Ne bi li time prekršio zavjet?— Praznovjerne budalaštine! Ako Wilfred želi nositi redovničku halju i

ponašati se kao srednjovjekovni opat, neka napiše molbu da ga prime usamostan. Anglikanski bi bio najpogodniji. Naravno, nastavit će odlaziti nahodočašće dvaput na godinu. To je jedan od Wilfredovih uvjeta. Šteta što neidete s nama, commander. Odsjedamo u zgodnom malom pansionu, doistavrlo jeftinom, a hrana je odlična. Lourdes je vedro mjestašce. Pravaatmosfera! Ne kažem da mi se ne bi više sviđalo da je Wilfred doživio čudou Cannesu, ali moglo je biti i gore. Mogao se izliječiti i u Blackpoolu.

Zastala je kod vrata, a zatim se ponovno okrenula i nastavila: — Autobusće se najvjerojatnije zaustaviti ovdje tako da se i drugi mogu pozdraviti svama. — Izrekla je to takvim tonom kao da će mu time iskazati posebnučast. Dalgliesh je rekao da će poći s njom u Toynton Grange i ondje se snjima oprostiti. Našao je na polici jednu knjigu Henryja Carwardinea, rekaoje, pa bi je htio vratiti. Morao je vratiti i posteljinu i odnijeti nekolikokonzervi koje su mu ostale, a koje će vjerojatno moći iskoristiti u ToyntonGrangeu.

— Ja ću poslije odnijeti konzerve. Samo ih ostavite. A posteljinu možete

vratiti kad god hoćete. Grange se nikada ne zaključava. Philby će se ionakokasnije vratiti. Vozi nas samo do luke i prati na brod, a zatim se vraća dačuva dom i hrani Jeoffreya. I kokoši, naravno. Nema Grace da se brine zakokoši, premda su svi mislili da nije činila ništa korisno dok je bila živa. I nesamo za kokoši. Nitko ne može naći njezin adresar, popis prijatelja ToyntonGrangea. Zapravo, Wilfred je htio da ovaj put Dennis ostane kod kuće. Imamigrenu i izgleda kao smrt. No tko će odgovoriti Dennisa da odustane odhodočašća?

Stigli su do Grangea. Autobus je stajao ispred ulaznih vrata i pacijenti suveć bili utovareni. U krnjoj i otužnoj skupini vladao je duh bizarne i lažnevedrine. Bili su različito odjeveni, pa je Dalglieshov prvi dojam bio da senamjeravaju baviti poslovima koji nisu bili međusobno povezani. HenryCarwardine, u kaputu od tvida s pojasom i lovačkom šeširu, izgledao jepoput edvardijanskog plemića koji se sprema u lov na lještarke. Philby,neuobičajeno svečano odjeven u tamnom odijelu s visokim ovratnikom icrnom kravatom, doimao se poput pogrebnika koji utovaruje mrtvačka kola.Ursula Hollis bila je odjevena poput doseljenice iz Pakistana u svečanojhaljini, čiji je jedini ustupak engleskoj klimi bila loše skrojena jakna odimitacije krzna. Jennie Pegram stavila je na glavu dugi šal, očitopokušavajući igrati ulogu svete Bernadette. Helen Rainer, u istoj odjeći kaona istrazi, nalikovala je na upraviteljicu zatvora odgovornu za skupinunepredvidivih prijestupnika. Već je sjedila do uzglavlja Georgiejevih nosila.Dječakove su se oči zažarile, i Dalgliesh ga je čuo kako frenetično priča.Oko vrata je imao prugasti, bijelo-plavi vuneni šal, a u rukama je stiskaogolemog »medu« sa svijetloplavom vrpcom oko vrata, ukrašenom — tako sebarem činilo zaprepaštenom Dalglieshu — hodočasničkom medaljom. Mogaoih je zamisliti kao neskladnu skupinu navijača koji odlaze na nogometnuutakmicu svoga kluba, ali ne očekuju da će njihova momčad pobijediti.

Wilfred se rastreseno motao oko ostatka prtljage. On, Eric Hewson iDennis Lerner bili su u habitima. Dennis je izgledao vrlo loše, lice mu je bilonapeto od boli, a oči polusklopljene kao da ne može podnijeti ni slabojutarnje svjetlo.

— Zaboga, Dennis — čuo je kako mu šapće Eric — ostani kod kuće. Sdvoja kolica manje snaći ćemo se bez problema.

— Bit će mi dobro. Znate i sami da ne traje nikad dulje od dvadeset i

četiri sata. Ostavite me na miru, zaboga! — Lernerov visoki glas bio je narubu histerije.

Naposljetku su ukrcali i pažljivo omotanu medicinsku opremu, podiglirampu, zalupili stražnja vrata i krenuli. Dalgliesh im je mašući odgovarao nabjesomučno lamatanje rukama i promatrao kako se autobus živih boja polakospušta padinom, sve nestvarniji i krhkiji, poput dječje igračke, što se višeudaljavao. Premda je pazio da se emotivno ne veže za te ljude, iznenadio se isnuždio što toliko suosjeća s njima i žali ih. Ostao je gledati za njima sve dokse autobus truckao padinom i dok se naposljetku nije izgubio iz vida.

Sve je sada bilo pusto, a Toynton Grange i njegove kućice ostale suneosvijetljene i prazne pod teškim oblacima. Smračilo se u posljednjih polasata. Slutio je da će još prije podneva početi oluja. Glava ga je već boljelapri pomisli na grmljavinu. Nad krajolikom se nadvila sablasna tišina bojištakoje očekuje vojsku. Jedva je čuo gruvanje mora - više vibraciju zgusnutazraka nego šum - nalik na sumornu prijetnju udaljenih topova.

Nervozno je ustanovio da mu se odjednom ne odlazi, sad kad je napokonmogao otići, pa se otputio prema granici imanja po novine i eventualnu poštu.Autobus se vjerojatno zaustavio pokraj poštanskog sandučića, jer u njemunije bilo ničega osim Timesa, žućkaste, službene koverte za Juliusa Courta ibijele koverte adresirane na oca Baddeleya. Gurnuvši novine pod ruku,razderao je rub debele, platnom podložene koverte i krenuo natrag čitajući.Pismo je bilo napisano čvrstom, jakom muškom rukom, adresa pošiljaoca,dekanata iz Midlandsa, bila je ispisana štampanim slovima. Autor seispričavao što nije prije odgovorio na pismo oca Baddeleya, jer su mu gaposlali u Italiju gdje je bio na zamjeni u toku ljeta. Nakon uobičajenihpitanja, metodičnog izvještaja o obitelji i biskupiji, te površnih i predvidivihprimjedbi o lokalnoj situaciji Dalgliesh je dobio odgovor na tajnu poziva ocaBaddeleya.

»Odmah sam posjetio Vašeg mladog prijatelja Petera Bonningtona, ali većje, naravno, bio mrtav nekoliko mjeseci. Neobično mi je žao. U timokolnostima činilo mi se da možda nema smisla raspitivati se je li bio sretanu novom domu i jeli doista htio otići iz Dorseta. Nadam se da ga je njegovprijatelj iz Tojmton Grangea uspio posjetiti prije no što je umro. Što se tičeVašeg drugog problema, mislim da vam neću moći pomoći. Naša sebiskupija, kako znate, bavi uglavnom mladim prijestupnicima, a smještaj

bivših zatvorenika u dom ili sličnu samostalnu ustanovu kakvu zamišljatezahtijevao bi više kapitala no što ga imate na raspolaganju. Vjerojatno bistemogli kupiti manju kuću i uz današnje cijene, ali biste za početak trebalibarem dva iskusna pomoćnika. Morali biste također financijski potpomagatitu ustanovu sve dok se ne uhoda. No ima mnogo organizacija i domova kojibi vrlo rado prihvatili vašu pomoć. Ne biste mogli pametnije uložiti novacako ste već odlučili, a očito jeste, da ga ne ostavljate Toynton Grangeu.Mislim da ste pametno učinili što ste pozvali svoga prijatelja policajca.Uvjeren sam da će vam on dati najbolji savjet.«

Dalgliesh se gotovo nasmijao. Eto ironičnog i odgovarajućeg krajaneuspješnog pothvata! Znači, tako je to počelo! Nije bilo ničeg zloslutnog upismu oca Baddeleya, nikakve sumnje u zločin, zavjeru, skriveno ubojstvo.Jadni, naivni starac htio je samo stručni savjet kako da kupi, opremi i vodidom za bivše mlade prijestupnike, sve za 19.000 funti. S obzirom natrenutačno stanje na tržištu nekretnina i stupanj inflacije, bio bi mu potrebanfinancijski genij. No on je pisao policajcu, vjerojatno jedinom što ga jepoznavao. Pisao je stručnjaku za nasilnu smrt. Uostalom, zašto ne? OcuBaddeleyu svi su policajci bili uglavnom jednaki, svi su imali iskustva sazločinom, svi su poznavali zločince... i svi su se posvetili sprečavanju iotkrivanju zločina. A ja, pomislio je Dalgliesh, nisam učinio ni jedno nidrugo. Otac Baddeley tražio je stručni savjet, a ne savjet o tome kako da sebori protiv zla. Za to je otac Baddeley imao svoje nepogrešive metode, tu jebio kod kuće. Iz nekih razloga, gotovo sigurno povezanih s premještajem togmladog, nepoznatog pacijenta, Petera Bonningtona, svećenik se razočarao uToynton Grangeu. Tražio je savjet kako da drugačije iskoristi svoj novac. Aja sam, pomisli Dalgliesh, prepotentno pretpostavio da me treba za neštovažnije.

Strpao je pismo u džep i produžio bacivši pogled na preklopljene novine.Jedan oglas zapeo mu je za oko kao da ga je netko označio.

»Toynton Grange. Obavještamo sve prijatelje da ćemo s danomsvog povratka s listopadskog hodočašća postati dio veće obiteljiFondacije Ridgewell.

Molimo vas da nas se i dalje sjećate u svojim molitvama.Budući da smo nažalost zagubili adresar prijatelja Toynton

Grangea, molimo sve one koji žele s nama ostati u vezi da mi sehitno jave.

Wilfred Anstey, upravitelj«

Naravno! Popis prijatelja Toynton Grangea što je neobjašnjivo nestaoposlije smrti Grace Willison, tih šezdeset i osam imena što je Grace znalanapamet. Stao je kao ukopan pod prijetećim nebom i ponovno pročitao oglas.Obuzelo ga je uzbuđenje, žestoko poput grča u želucu. Krv mu je navrla uglavu. Ovaj put bio je čvrsto uvjeren da se klupko počelo odmotavati, i srcemu je brže zakucalo. Treba samo potegnuti pravu nit, i sve će se glatkoodmotati.

Ako je netko ubio Grace Willison — a on je u to uporno vjerovao bezobzira na rezultat obdukcije - učinio je to zato što je nešto znala. Bila je tozacijelo vrlo važna informacija, nešto što je samo ona znala. Nitko je ne biubio samo zbog zanimljivih, ali i očito beskorisnih nagađanja o tome gdje jeotac Baddeley proveo poslijepodne na dan Holroydove smrti. Bio je u crnojkuli. Dalgliesh je to znao i mogao dokazati. Možda je to znala i GraceWillison. No raščehana šibica i Graceina izjava ne bi mogle ništa dokazati.Otac Baddeley bio je mrtav, pa su se mogli samo čuditi što stari svećeniknije spomenuo da je vidio Courta kako hoda na rtu. Dalgliesh je većzamišljao Juliusov prezriv, sarkastičan smiješak. Bolesni, umorni starac kojisjedi s knjigom u ruci ispred istočnog prozora. Tko bi sada mogao tvrditi danije prespavao tih nekoliko sati prije no što se ponovno uputio u ToyntonGrange, dok su se spasioci na plaži, odozgo nevidljivi, mučili sa svojimteretom? Otac Baddeley bio je mrtav, ušutkan kao svjedok, i nijedna policijana svijetu ne bi ponovno pokrenula istragu na osnovi tih klimavih dokaza.Grace je mogla sebi najviše nauditi izjavom da Dalgliesh nije došao uToynton samo na oporavak, da i on nešto sumnja. Možda je ta izjavaprevagnula u odluci o njezinoj smrti, jer bi živa bila preopasna. Ne zato što jeznala da je 12. rujna poslije podne otac Baddeley bio u crnoj kuli, nego zatošto je imala konkretniju, dragocjeniju informaciju. Postojao je samo jedanpopis prijatelja Toynton Grangea, a ona ga je mogla natipkati napamet. Juliusje bio prisutan kad je to izjavila. Adresar je svatko mogao poderati, spaliti,potpuno uništiti. No postojao je samo jedan način da se tih šezdeset i osamimena izbriše iz svijesti jedne krhke žene.

Ubrzao je korak, pa gotovo potrčao niz padinu. Glavobolja je začudonestala usprkos jačem pritisku u zraku, sve bližoj oluji. U ovom poslu nijebila najvažnija posljednja, najlakša kockica u slaganju mozaika. Ne, bio je tozanemareni, nezanimljivi mali segment koji je iznenada, umetnut na pravomjesto, osmislio mnoge druge odbačene komadiće. Varljive boje, amorfni ineodređeni oblici sada su se spojili u prve prepoznatljive obrise gotove slike.

S tim segmentom na mjestu, došlo je vrijeme da se pomaknu i drugi.Zasad je trebalo zaboraviti dokaze, obdukcijske nalaze i formalnopravnunepobitnost rezultata istrage; trebalo je zaboraviti ponos, strah od podsmijeha,averziju prema upletanju u tuđi život. Trebalo se vratiti prvom načelu kojegse drži i najniži kriminalist kad nanjuši zločin u svom resoru. Cui bono? Tkoje živio iznad svojih mogućnosti? Tko bi teško mogao opravdati odakle mutoliko novaca? Dvije osobe iz Toynton Grangea, obje povezane sHolroydovom smrću. Julius Court i Dennis Lerner. Julius i njegov odgovorna crnu kulu, novac i ono što može njime kupiti — ljepotu, odmor, prijatelje,putovanja. Kako mu je nasljedstvo od 30.000 funti, koliko god bilo pametnouloženo, moglo omogućiti život kakvim živi? Julius koji je pomagao Wilfreduu knjigovodstvu i koji je bolje od ikoga znao nesigurnu financijsku situacijuToynton Grangea. Julius koji nije nikada išao u Lourdes jer mu to nije ležalo,ali je itekako pazio da bude kod kuće i pripremi hodočasnicima zabavu zadobrodošlicu. Julius koji je bio tako neobično susretljiv kad je kombi shodočasnicima doživio nesreću, jer se odmah odvezao na mjesto nesreće, zasve se pobrinuo, kupio novi autobus posebno podešen za invalide tako da sumogli sami ići na hodočašće. Julius koji je Dennisa Lernera oslobodiosumnje da je ubio Holroyda.

Dot je optužila Juliusa da iskorištava Toynton Grange. Dalgliesh se sjetioscene pokraj Graceine smrtne postelje, Dotina gnjeva, Juliusove prvotnenevjerice i brze pakosne reakcije. No što ako je Grange iskorištavao u nekudrugu, konkretniju svrhu, a ne samo da bi jeftino uživao u pokroviteljstvu ilakomislenoj darežljivosti. Ako je iskorištavao hodočašće. Ako je htioočuvati i jedno i drugo, jer su mu oba bila bitna.

A Dennis Lerner? Dennis koji je ostao u Toynton Grangeu usprkos nižojplaći, a ipak mogao uzdržavati majku u skupom sanatoriju. Dennis koji jeodlučno svladavao strah kako bi se mogao s Juliusom penjati po stijenama.Ima li bolje prilike za razgovor u apsolutnoj samoći bez pobuđivanja sumnje?

I kako se samo zgodno Wilfred uplašio oštećena konopa pa je odustao odpenjanja. Dennis koji ne bi mogao podnijeti ni pomisao da ne ode nahodočašće, pa i kad ga je, kao danas, mučila neizdrživa migrena. Dennis kojije bio zadužen za otpremu kreme za ruke i pudera i koji ih je uglavnom sampakirao.

Odjednom mu je postala jasna i smrt oca Baddeleya. Dalgliesh nijenikada ni pomislio da mu je prijatelj ubijen kako ne bi odao da je vidioJuliusa gdje se mota oko kule onog poslijepodneva kad je umro Holroyd. Bezčvrstih dokaza da starac nije zadrijemao kod prozora, makar i na trenutak,tvrdnja da je Julius lagao bila bi možda neugodna, ali ne i opasna. No što akoje Holroydova smrt bila dio veće i kobnije zavjere? Onda bi bilo kudikamopotrebnije ukloniti — a to je zaista bilo jednostavno! - tvrdoglavog,inteligentnog i sveprisutnog promatrača kojega se nipošto nije moglo ušutkatičim je nanjušio prisutnost zla. Oca Baddeleya odvezli su u bolnicu prije nošto je doznao za Holroydovu smrt. No kad je doznao za nju, zacijelo mu jesinulo da mu je začudo promaklo nešto važno. I da bi trebao nešto poduzeti.Što je i učinio. Telefonirao je u London, pozvao broj što ga je morao potražitiu telefonskoj knjizi i ugovorio sastanak sa svojim ubojicom.

Prošao je hitrim koracima mimo »Kuće nade« i uputio se, gotovonesvjesno, prema Toynton Grangeu. Teška ulazna vrata otvorila su se nanjegov dodir. Ponovno je osjetio onaj pomalo zastrašujući oštar miris koji jeprekrivao zloslutnije, neugodnije zadahe. Bilo je vrlo mračno, pa je moraoodmah upaliti svjetlo. Predvorje je zablistalo pod jarkim svjetlom poputpraznog filmskog studija. Zaslijepilo ga je svjetlo što se održavalo skockastog crnobijelog poda, nalik na golemu šahovsku ploču na koju jetrebalo samo poslagati figure.

Koračao je praznim prostorijama paleći svjetla i rasvjetljavajući sobu zasobom. U prolazu je kuckao po stolovima i stolicama kao da je drvotalisman, napeto se ogledajući i budno prateći očima sve oko sebe, poputputnika koji se vraća u napušteni dom i ne nalazi nikoga da mu zaželidobrodošlicu. U mislima je nastavio slagati mozaik. Napad na Ansteya,posljednji i najopasniji pokušaj u crnoj kuli. Anstey je sam povjerovao da jeto bio posljednji pokušaj zastrašivanja kako bi sve prodao. No možda jerazlog bio drugi, možda je nekome bilo stalo da se Toynton Grange nezatvori, da se osigura njegova budućnost? S obzirom na Ansteyeva sve

oskudnija sredstva, nije bilo drugog izlaza nego predati dom financijskisolidnoj i uhodanoj organizaciji. I Anstey se nije upustio u prodaju.Zadovoljan što taj posljednji, najopasniji napad na njega nije mogao biti djelopacijenta i sretan što nitko nije uspio uništiti njegovu viziju, poklonio je svojenasljedstvo. Toynton Grange će i dalje živjeti. Hodoćašća će se nastaviti.Nije li to netko oduvijek planirao i namjeravao, netko tko je znao zanesigurnu financijsku situaciju u kojoj se dom našao?

Holroydov odlazak u London. Očito je ondje doznao nešto zbog čega sevratio u Toynton Grange uzbuđen i ushićen. Nije li zbog informacije koju jedoznao i on postao preopasan? Dalgliesh je pretpostavio da mu je njegovodvjetnik nešto rekao, možda nešto o njegovim financijama ili o financijamaobitelji Anstey. No odlazak odvjetniku nije bio jedini cilj tog putovanja.Holroyd i Hewsonovi otišli su i u Bolnicu Sv. Spasa, u kojoj su nekoć liječiliAnsteya. Posjetili su specijalista za fizikalnu medicinu, ali zadržali su se i uodjelu za medicinsku dokumentaciju. Nije li Maggie, kad se upoznala sDalglieshom, rekla: - Nije više nikada otišao u Bolnicu Sv. Spasa da biregistrirali čudesno izlječenje na njegovu kartonu. Bilo bi zapravo šaljivo daje to učinio. - Možda je Holroyd nešto doznao u Londonu, ne izravno negopreko Maggie Hewson, možda za vrijeme njihovih samotnih izleta na vrhlitice. Sjetio se Maggienih riječi: - Rekla sam da neću reći. No ako me i daljemisliš gnjaviti, možda ću se predomisliti. - A zatim: - Pa što ako sam toučinila? Nije bio glup, znaš. Znao je da se nešto kuha. A sada je mrtav, mrtav,mrtav! — Otac Baddeley bio je mrtav. A i Holroyd. I Maggie. Zašto jeMaggie morala umrijeti, i to baš tada?

No previše je hitao. Sve su to još bile samo slutnje, nagađanja. Naravno,bila je to jedina pretpostavka u koju su se uklapale sve činjenice, ali nije bilodokaza. Još nije imao dokaza da je bilo koja smrt u Toynton Grangeu bilaubojstvo. Jedna je činjenica bila točna. Ako je Maggie bila ubijena, netko juje uspio uvjeriti da nesvjesno pristane na svoju smrt.

Čuo je tihi zvuk ključanja i osjetio prodorni zadah masti i vrele sapuniceiz kuhinje. Sama kuhinja zaudarala je poput praonice rublja u viktorijanskomsirotištu. Na staromodnom plinskom štednjaku kuhali su se u kablu stolnjaci.U žurbi na odlasku Dot Moxon zacijelo je zaboravila ugasiti plin. Sivo platnonadimalo se iznad tamnih, smrdljivih mjehurića, a metalna ploča bila jepoprskana nakupinama spužvaste, osušene pjene. Ugasio je plin, i stolnjaci

su utonuli u prljavu kupku. Kad se plamen s praskom ugasio, u prostoriji jezavladala još intenzivnija tišina, kao da je isključio posljednji dokaz ljudskogživota.

Prešao je u radionicu. Radne površine bile su prekrivene zaštitnimprevlakama. Nazirao je obrise poredanih plastičnih boca i limenki puderakoji je trebalo prosijati i zapakirati. Ansteyevo poprsje, djelo HenryjaCarwardinea, još je stajalo na drvenom postolju. Bilo je prekriveno bijelomplastičnom vrećicom, zavezanom oko vrata nečim nalik na staruCanvardineovu kravatu. Efekt je bio izrazito snažan i sablastan: nejasne crtelica pod prozirnim pokrovom, prazne očne šupljine, šiljast nos koji je nadigaotanku plastiku - kao da gleda odrezanu glavu.

U kancelariji na kraju dograđene zgrade pisaći stol Grace Willison još jestajao pod pravim kutem prema sjevernom prozoru, a na njemu pisaći strojpod sivom navlakom. Izvukao je ladice. Kako je i očekivao, bile subesprijekorno čiste. Sve je bilo uredno složeno — hrpa pisaćeg papira sglavom Toynton Grangea, koverte razvrstane po veličini, vrpce za pisaćistroj, olovke, gumice, karbon-papir, još u kutiji, perforirani blok naljepnica nakojima je pisala imena i adrese prijatelja Toynton Grangea. Nedostajao jesamo uvezani adresar, popis šezdeset i osam adresa, od kojih je jedna bila uMarseilleu. U tom adresaru i u pamćenju gospođice Willison nalazila se bitnakarika u lancu pohlepe i smrti.

Heroin je morao dugo putovati da bi ga u Toynton Grangeu smjestili nadno limenke s puderom. Dalgliesh je u mislima mogao zamisliti svaku etaputog putovanja, jasno kao da ju je sam prešao. Polja opijumskog maka naanatolskoj visoravni, nabrekle glavice iz kojih curi mliječni sok. Tajnopretvaranje sirovog opijuma u morfij još u brdima. Dugo putovanje namazgama, vlakom, cestom ili avionom u Marseille, jednu od najvažnijih lukaza distribuciju droge. Rafiniranje u čisti heroin u jednom od desetak tajnihlaboratorija. A zatim ugovoreni sastanak među mnoštvom u Lourdesu, moždana misi, paketić koji žustro klizne u pruženu ruku. Sjetio se kako je guraoHenryja Carwardinea prve večeri boravka u Toyntonu, debeiih gumenih ručkišto su mu se svijale pod rukama. Bilo je zaista lako odvrtjeti ručku, uguratiplastičnu vrećicu u šuplju cijev i pričvrstiti je ljepljivom trakom na metal.Cijela operacija nije mogla trajati više od minute. A prilika je bilo mnogo.Philby nije odlazio na hodočašća. Vjerojatno je Dennis Lerner bio zadužen za

invalidska kolica. Kao član poznate i poštovanja dostojne hodočasničkegrupe krijumčar droge mogao je zaista mirno proći kroz carinu. Sigurnijegnačina nije bilo. I sljedeće radnje bile su prava igrarija. Dobavljači su moraliunaprijed znati datum svakog hodočašća, baš kao što su kupci i preprodavačimorali znati kada stiže sljedeća pošiljka. To se najlakše obavljalo bezazlenimbiltenom ugledne dobrotvorne ustanove, biltenom što ga je svakogtromjesečja savjesno odašiljala Grace Willison, ništa ne sluteći.

Pa Juliusovo svjedočenje na francuskom sudu, alibi za ubojicu. Nije li tobio avans za buduće usluge, a ne nevoljko popuštanje ucjeni ili naplata zaobavljene usluge? Ili je možda Julius, kako je napomenula Moriartyjeva veza,ipak dao Michonnetu alibi samo zato da bi perverzno uživao u tome što jepomrsio račune francuskoj policiji, nepozvan zadužio moćnu obitelj i uvaliosvoje šefove u vrlo neugodnu situaciju? Možda. Možda nije ni očekivao nihtio drugu nagradu. No ako su mu je ponudili...? Ako su mu taktičnoponudili da će mu dobavljati određenu robu u strogo ograničenim količinamaako uspije pronaći način da je prokrijumčari u Englesku? Zar je poslijemogao odoljeti iskušenju Toynton Grangea i hodočašća svakih šest mjeseci?

A sve je bilo vrlo lako, vrlo jednostavno, prava igrarija. I nevjerojatnounosno. Koliko je heroin sada vrijedio na tržištu? Otprilike stotinu i četrdesetfunti po gramu. Julius nije morao plasirati velike količine niti kompliciratiraspačavanje s više od dva povjerljiva posrednika da bi se doživotnoosigurao. Prebacujući po tri stotine grama mogao je kupiti svu ljepotu iužitak što ih je čovjek mogao poželjeti. A budućnost mu je bila osiguranapošto je Fondacija Ridgewell preuzela imanje. Dennis Lerner zadržat ćeposao. Hodočašća će se nastaviti. Moći će iskoristiti i druge domove, i drugahodočašća za svoje ciljeve. Lerner je bio potpuno u njegovoj vlasti.

Premda više nisu slali bilten i premda dom više nije morao pakirati iprodavati kremu za ruke i puder, heroin će i dalje stizati. Obavještavanje iraspačavanje bila su manje važna logistička pitanja u usporedbi s osnovnimproblemom, a to je sigurno, pouzdano i redovito prenošenje kroz carinu.

Još nije imao dokaza. No s malo sreće, ako je imao pravo, imat će ga zatri dana. Mogao je već sada telefonirati lokalnoj policiji i njima prepustiti dase povežu s centralnim odjelom za droge, Ili, još bolje, mogao bi telefoniratiinspektoru Danielu i dogovoriti se s njim da ga posjeti na povratku u London.Tajnost je sada bila najvažnija. Nije smio pobuditi sumnju. Bio bi dovoljan

samo jedan telefonski poziv u Lourdes da Court odgodi slanje pošiljke, paponovno ne bi imao ništa u ruci osim smušenog spleta nejasnih sumnji,koincidencija i neosnovanih optužbi.

Sjetio se da je najbliži telefon u blagovaonici. Imao je vanjsku liniju kojaje, kako je zamijetio, bila spojena s centralom. No kad je dignuo slušalicu, iznje se nije ništa čulo. Na trenutak se, kao i obično, razljutio što je aparat, kojibi trebao uvijek raditi, sveden na smiješnu i beskorisnu hrpu plastike imetala. Činilo mu se da je kuća s »mrtvim« telefonom još udaljenija odsvijeta od kuće bez telefona. Bilo je zanimljivo, a možda i značajno, da jelinija bila mrtva. No nije bilo važno. Sjest će u auto i otići inspektoruDanielu. Valjda će ga naći u centrali. U ovom stadiju, kad se njegova teorijatek neznatno odmakla od slutnje, nije mu se o tome razgovaralo ni s kimdrugim. Spustio je slušalicu.

— Imate li problema, commander? — začuo je glas s vrata.Julius Court očito se uvukao u kuću tiho poput mačke. Stajao je

oslonivši se jednim ramenom na dovratnik, s objema rukama duboko udžepovima sakoa. No njegova je opuštenost bila varljiva. Njegovo se tijelo,oslonjeno na nožne prste kao da će skočiti, ukočilo od napetosti. Lice iznadvisoka previnutog ovratnika na puloveru bilo je koščato i izrazito kao da jeizrezbareno, a mišići napeti pod zajapurenom kožom. Netremice se zagledaoneprirodno blistavim očima u Dalgliesha, zamišljeno i napeto poput kockarakoji prati skakutanje kuglice na ruleti.

— Očito je u kvaru — mirno odgovori Dalgliesh. — Nije važno. Mojadomaćica ionako nikad ne zna kad mi se može nadati.

— Lutate li uvijek tuđim kućama radi privatnih telefonskih razgovora?Glavni priključak je u kancelariji. Zar niste znali?

— Sumnjam da ću imati više sreće.Gledali su se, šuteći u sve većoj tišini. Promatrajući svog protivnika na

drugom kraju prostorije, Dalgliesh je mogao pročitati njegove misli i slijeditinjihov tok, jasno kao da ih registrira nekakav instrument na grafikonu, pratitinevidljivu crnu iglu kako ispisuje krivulju odluke. Nije bilo borbe. Bilo je tojednostavno odmjeravanje mogućnosti.

Kad je Julius naposljetku polako izvukao jednu ruku iz džepa, Dalglieshje gotovo s olakšanjem ugledao usta »lugera«. Kocka je bila bačena. Sadviše nije bilo uzmaka, pretvaranja, neizvjesnosti.

— Ne mičite se - mirno mu zaprijeti Julius. - Izvrsno gađam. Sjednite zastol. Ruke na stol. A sada mi recite kako ste me otkrili. Slutim da ste meotkrili. Ako niste, onda sam pogriješio. Umrijet ćete, a ja ću se naći u velikojneprilici i neugodnosti, pa ćemo obojica sa žaljenjem zaključiti da to uopćenije bilo potrebno.

Lijevom rukom Dalgliesh je iz džepa izvadio pismo upućeno ocuBaddeleyu i gurnuo mu ga po stolu.

— Zanimat će vas. Adresirano je na oca Baddeleya. Jutros je stiglo.Pogled sivih očiju nije silazio s Dalgliesha.— Žao mi je. Uvjeren sam da je vrlo zanimljivo, ali sada mi se glavom

motaju druge stvari. Pročitajte mi ga.— U njemu je objašnjenje zašto me je htio vidjeti. Niste se morali truditi

da smišljate anonimno pismo ili uništavate njegov dnevnik. Njegov problemnije imao nikakve veze s vama. Zašto ste ga zapravo ubili? Bio je u kuli kadje Holroyd umro, znao je vrlo dobro da nije zaspao, da niste bili na rtu. Jesteli ga zato morali ukloniti? Zar vam je to bilo tako opasno?

— Bilo je, kad je posrijedi otac Baddeley. Starac je nagonski osjećao zlo,da upotrijebim njegov izraz. To znači da je nagonski sumnjao u mene,pogotovu kad je vidio kako utječem na Dennisa. Odigrali smo svoju privatnukomediju na onoj razini kojoj, čini mi se, Metropolitanska policija nijedorasla. Mogla je imati samo jedan završetak. Telefonirao mi je iz bolnice uLondon tri dana prije negoli su ga otpustili i zamolio me da ga posjetim 26.rujna poslije devet sati. Pripremio sam se za taj sastanak. Dovezao sam se izLondona i ostavio »mercedes« u udolini iza kamenog zida nedaleko odobalne ceste. Iz kancelarije sam uzeo jedan habit dok su svi bili za večerom.Zatim sam otišao pješice u »Kuću nade«. Da me je itko od njih vidio, moraobih promijeniti plan. Ali nitko me nije vidio. Sjedio je sam ispred zamrlevatre u kaminu i čekao me. Mislim da je već dvije minute nakon mog dolaskaznao da ću ga ubiti. Nije ni trepnuo od iznenađenja kad sam mu na licepritisnuo plastiku. Plastiku, ne zaboravite. Ne ostavlja izdajnička vlakna unosnicama i dušniku. Hewson ih ionako ne bi otkrio, jadna budala.Baddeleyev dnevnik bio je na stolu. Ponio sam ga sa sobom samo zato da seu njemu ne bi našlo nešto što bi me moglo teretiti. I dobro sam učinio. Imaoje, kako sam ustanovio, nezgodnu naviku da točno zapisuje gdje je bio ikada. Međutim, ja nisam obio pisaći stol. Nisam ni morao. Taj mali grijeh

možete pripisati Wilfredu. Zacijelo je poludio od želje da zaviri u starčevuoporuku. Usput, vašu dopisnicu nisam nikada našao, a sumnjam da je Wilfredponovno pogledao u pisaći stol pošto je našao oporuku. Vjerojatno ju jestarac poderao. Nije volio čuvati tričarije. Poslije sam prespavao u autu.Nisam baš proveo ugodnu noć. Idućeg jutra vratio sam se na londonsku cestui stigao ovamo kad je već sve uzbuđenje zamrlo. U dnevniku sam pročitao daje pozvao nekakvog A.D. u posjet i da ga očekuje prvog listopada. Bilo mi jeto nekako čudno. Starcu nitko nije dolazio u posjet. Stoga sam mu večer prijetoga podmetnuo anonimno pismo. Nisam znao da li je Baddeley očekivanomposjetiocu javio da mu nešto leži na duši. Moram priznati da mi je bilodonekle neugodno kad sam otkrio da ste vi taj tajanstveni A. D., dragi mojcommander. Da sam to znao, možda bih bio malo rafiniraniji.

— A stola? Imao je stolu na sebi.— Trebao sam mu je skinuti, ali čovjek ne misli na sve. Vidite, nije mi

vjerovao da štitim Dennisa zato da bih Wilfredu uštedio jad niti zato što mi jeDennis simpatičan. Predobro me je poznavao. Kad me je optužio da kvarimDennisa, da iskorištavam Toynton Grange u privatne svrhe, rekao sam mu daću mu kazati istinu, da se želim ispovjediti. U dubini duše zacijeio je znao damu se približava smrt, da se samo zabavljam. No nije smio riskirati. Znao jeda bi njegov cijeli život bio laž ako me ozbiljno ne shvati. Oklijevao je samodvije sekunde, a zatim stavio stolu oko vrata.

— Zar vam nije priuštio zadovoljstvo ni iskricom straha?— Ma kakvi! A zašto i bi? U nečem smo bili isti. Ni on ni ja nismo se

bojali smrti. Ne znam što je očekivao kad je tom posljednjom, arhaičnomgestom pokazao privrženost svojoj vjeri, ali očito nije vidio ništa čega bi setrebao bojati. Ni ja se ne bojim. Samo znam sigurno, kao što je i on znao, štoje smrt. Uništenje. Bilo bi nerazborito bojati se toga. Nisam tako nerazborit.Kad se zaista prestanete bojati smrti, sve su bojazni ništavne. Ništa vas nemože dirnuti. Samo treba imati sredstvo za smrt pri ruci. Tada je čovjekneranjiv. Ispričavam vam se što to mora biti revolver. Jasno mi je da sam uovom trenutku melodramtičan, smiješan. No ne bih se mogao ubiti na druginačin. Da se utopim? Ta navala vode što guši sa svih strana? Tablete? Nekabi me budaia mogla vratiti u život. Osim toga, doista se bojim ta maglovitegranice između života i smrti. Nož? Prljavo i nesigurno. U revolveru su trimetka, Dalgliesh. Jedan za vas i dva, bude li potrebno, za mene.

— Ako netko trguje sa Smrću kao vi, nedvojbeno se s njom nagodio.— Svi koji uzimaju opasne droge žele umrijeti. Vi to dobro znate kao i ja.

A droge su jedini način na koji to oni mogu postići ne dovodeći okolinu unepriliku, omogućavajući drugima da se obogate i pružajući sebi toliki užitak,barem u početku.

— A Lerner? Vjerojatno ste vi plaćali troškove sanatorija za njegovumajku. Koliki su, nekih dvjesta funti mjesečno? Dobili ste ga jeftino. Ipak jemorao znati što prenosi.

— Što će prenijeti, za tri dana. I ubuduće. Rekao sam mu da je to hašiš,prilično bezazlena droga, koju je isuviše oprezna vlada zabranila, ali moji suprijatelji u Londonu slučajno njome oduševljeni pa su je spremni skupoplatiti. Odlučio je da mi povjeruje. Zna istinu, ali je ne želi sam sebi priznati.To je razborito, pametno, potrebno samozavaravanje. Tako svi uspijevamoživjeti. Zacijelo znate da je i vaš posao prljav, da lopovi hvataju lopove i dau tom poslu uludo trošite inteligenciju. No priznanje te činjenice ne bi bašdoprinijelo vašem duševnom miru. I sigurno je nećete navesti kao razlog akoikada napustite taj posao. Da vas usput pitam, da li ga napuštate? Dobio samdojam da ste to nakanili, ne znam ni sam kako.

— Imate dobar dar zapažanja. Doista sam o tome razmišljao, ali više nerazmišljam.

Odluka o nastavku rada — Dalgliesh ni sam nije znao kada i zašto jetako odlučio - činila mu se besmislenom kao i odluka o prestanku rada. Nijeto bila pobjeda. Bio je to štoviše nekakav poraz. No ako ostane živ, imat ćedovoljno vremena da razmisli o sudbonosnom obratu u tom osobnomkonfliktu. Čovjek živi i umire onako kako mora, poput oca Baddeleya.

— Šteta — začuo je Juliusov ironični glas. — No kako će to po svojprilici biti vaš posljednji slučaj, zašto mi ne biste ispričali kako ste meotkrili?

— Imamo li vremena? Ne bih rado proveo posljednjih pet minuta u svomživotu pričajući vam nadugo i naširoko o svojim profesionalnimpromašajima. Ne bih se time usrećio, a ne znam i zašto bih zadovoljio vašuznatiželju.

— Imate pravo. No to je u vašem interesu, ne u mojem. Ne biste li semorali potruditi da dobijete na vremenu? Osim toga, ako je priča zanimljiva,mogla bi mi popustiti pozornost, pa bi vam se pružila prilika da me

napadnete, bacite na mene stolac ili učinite ono što su vas učili u takvojsituaciji. Mogao bi netko i doći, a mogao bih se čak predomisliti.

— Hoćete li se predomisliti?— Ne.— Onda vi zadovoljite moju znatiželju. Slutim kako je završila Grace

Willison. Ubili ste je na isti način kao oca Baddeleya čim ste zaključili dapostajem opasno sumnjičav, zato što je znala napamet natipkati adreseprijatelja, popis vaših preprodavača. No zašto je Maggie Hewson moralaumrijeti?

— Zbog nečeg što je znala. Zar niste pogodili? Precijenio sam vas. Znalaje da je Wilfredovo čudesno ozdravljenje prevara. Odvezao sam Hewsonovei Victora u London, jer je Victor išao na pregled u Bolnicu Sv. Spasa. Eric iMaggie otišli su u odjel za medicinsku dokumentaciju da pogledajuWilfredov karton. Vjerojatno su htjeli zadovoljiti profesionalnu znatiželju kadsu već bili ondje. Otkrili su da nije nikada bolovao od multiple skleroze i daje posljednja pretraga pokazala da je dijagnoza bila pogrešna. Njegovaparaliza bila je puka histerija. No zacijelo vas zaprepaštavam, commander.Kao i svi pseudoznanstvenici, zacijelo teško prihvaćate činjenicu damedicinska tehnologija može pogriješiti.

— Varate se. Ja vjerujem da liječnik može postaviti pogrešnu dijagnozu.— Wilfred se ne bi složio s vašom zdravom skepsom. Nije se nikada više

pojavio u bolnici na kontrolnom pregledu, pa se nitko nije ni potrudio da gapismeno obavijesti o toj sitnoj pogrešci. Zašto bi mu i pisali? No Hewsonovinisu mogli zadržati tu informaciju za sebe. Ispričali su sve meni, a poslije jeto Maggie zacijelo povjerila Holroydu. Vjerojatno je naslutio da se neštodogodilo već prilikom povratka u Toynton. Pokušao sam je podmititiviskijem da šuti - zapravo je vjerovala da sam zabrinut za dragog Wilfreda - isve je bilo dobro dok je Wilfred nije isključio iz kruga koji je odlučivao obudućnosti doma. Bila je bijesna. Rekla mi je da će upasti na sjednicu poslijemeditacije i svima objaviti istinu. Nisam smio riskirati. Jedino bi ga tačinjenica mogla natjerati da sve proda, pa Fondacija Ridgewell ne bi moglapreuzeti upravu. A Toynton Grange i hodočašće moraju preživjeti. Nije sezapravo veselila gužvi koja bi nastala kad bi objavila istinu, pa sam ja lakonagovorio da se našali na račun društva u Toynton Grangeu, a zatim pobjegnesa mnom u London. Naime, predložio sam joj da ostavi namjerno

dvosmisleno pismo koje bi se moglo shvatiti kao prijetnja samoubojstvom, teda se zatim vrati u Toynton i provjeri, ako joj je stalo, kako Eric reagira kaotobožnji udovac. Ta ju je predstava neobično zainteresirala. Pružala joj jemogućnost da se izvuče iz nezgodne situacije, priredi Wiifredu i Ericu velikeneugodnosti, a sebi omogući besplatni provod u mom stanu u Londonu iizglede za veliko uzbuđenje ako se ikada odluči vratiti. Čak je sama otišla pokonop. Sjedili smo ondje i pili. Ostala je dovoljno trijezna da napiše pismo,ali ne toliko da bi posumnjala u mene. Onih posljednjih nekoliko redaka crnojkuli dodao sam, dakako, ja.

— Znači, zato se okupala i dotjerala.— Naravno. Nakinđurila se radi što efektnijeg nastupa u Toynton

Grangeu i da bi mene impresionirala. Polaskalo mi je što je smatrala dazaslužujem čisto rublje i nalakirane nokte na nogama. Ne znam što je mislilao mojim namjerama kad dođemo u London. Draga Maggie nije baš bilačvrsto na zemlji. Bila je možda više optimistična nego oprezna kad jespremila dijafragmu. Možda je imala i vlastite planove. Bila je svakako izvansebe pri pomisli da odlazi iz Toyntona. Umrla je sretna, uvjeravam vas.

— A prije izlaska iz njihove kuće dali ste svjetlosni signal.— Morao sam naći izgovor da se pojavim i otkrijem tijelo. Smatrao sam

da situacija mora biti vjerodostojna. Netko je mogao pogledati kroz prozor ipotvrditi moju priču. Nisam očekivao da ćete to biti vi. Prestrašio sam sekad sam vas pronašao ovdje i vidio kako marljivo istražujete. I kako se nemičete od tijela.

Zacijelo se isto tako prestrašio, pomislio je Dalgliesh, kad je naišao napolumrtvog Wilfreda. Bio je istinski prestravljen i onda i poslije Maggienesmrti.

— Da nije i Holroyd odletio u provaliju iz istog razloga, da ga se ušutka?Julius se nasmije.— Ah, to će vas nasmijati, izvrsna ironija. Nisam ni znao da se Maggie

povjerila Holroydu sve dok je nisam prisilio da mi to prizna poslije njegovesmrti. No Dennis Lerner nije ništa znao. Holroyd je počeo izazivati Dennisa,kao i obično. Dennis se više-manje navikao na to i samo se sa svojomknjigom malo udaljio od njega. Tada ga je Holroyd počeo ozbiljnije mučiti ivikati na njega. Glasno se pitao što bi Wilfred rekao kad bi doznao da sunjegova ljubljena hodočašća obična prevara, da se Toynton Grange temelji na

laži. Rekao je Dennisu da što bolje iskoristi iduće hodočašće, jer će sigurnobiti posljednje. Dennisa je zahvatila panika; mislio je da je Holroyd otkriokrijumčarenje droge. Nije se ni upitao kako je to Holroyd mogao doznati.Poslije mi je ispričao da ni sam ne zna kako se digao, otpustio kočnice iodgurnuo kolica. Ipak je to učinio. Nitko drugi to nije mogao učiniti. Nisumogla pasti tamo gdje su pala da nisu bila odgurnuta prilično snažno. Biosam na plaži ispod njih kad je Holroyd odletio preko ruba litice. U vezi s timubojstvom najviše me ljuti to što nitko nije suosjećao sa mnom zbog togtraumatskog doživljaja kad se Holroyd slupao samo dvadeset metara odmene. Nadam se da ćete vi sada suosjećati sa mnom.

Ubojstvo je zapravo dvostruko pogodovalo Juliusu, pomisli Dalgliesh.Riješio se Holroyda i njegovih opasnih informacija, a Dennisa je konačnoimao u šakama.

— I dok je Lerner išao po pomoć — reče Dalgliesh — vi ste se pobrinulida nestanu bočne strane kolica.

— Smjestio sam ih u duboki rascjep između dvije stijene pedesetakmetara dalje. Tada mi se činilo da bi bilo dobro zakomplicirati istragu. Bezkočnica nitko nije mogao tvrditi da to nije bio nesretni slučaj. Kad razmislim,ne bih to ponovno učinio, nego bih sve ostavio u uvjerenju da se Holroydubio. U osnovi i jest. Uvjerio sam u to i Dennisa.

— Što ćete sada učiniti? - upita Dalgliesh.— Metkom vam prosvirati glavu, sakriti vaš leš u vaš auto, pa se riješiti i

jednog i drugog. Otrcan način ubojstva, znam, ali i djelotvoran.Dalgliesh se nasmije. I sam se iznenadio spontanosti tog zvuka.— Kanite li se voziti stotinjak kilometara u lako prepoznatljivom autu s

tijelom vrlo visokog službenika Metropolitanske policije u prtljažniku? Znamda bi se mnogi muškarci u najčuvanijem dijelu Parkhursta i Durhama divilivašoj hrabrosti, premda se ne bi baš veselili vašem društvu. Svadljivi su inecivilizirani. Mislim da s njima nećete naći mnogo zajedničkog.

— Možda ću biti ugrožen, ali vi ćete biti mrtvi.— Naravno. I vi ćete zapravo biti mrtvi čim metak uđe u moje tijelo, ako

doživotnu robiju ne smatrate životom. Znat će da sam ubijen ako ih ipokušate zavarati mojim otiscima prstiju na okidaču. Nisam tip samoubojice,niti bih se odvezao kolima duboko u šumu ili u zabačeni kamenolom da bihpucao sebi u glavu. A naši će vještaci naći i previše dokaza.

— Ako nađu vaš leš. Kad će vas najranije početi tražiti? Za tri tjedna?— Tražit će me, bez brige. Ako vi možete smisliti pogodno mjesto da se

riješite auta i mene, mogu i oni smisliti način da me nađu. Mislite li dapolicija ne zna čitati topografske karte? A kako se kanite vratiti ovamo?Vlakom iz Bournemoutha ili Winchestera? Autostopom, unajmljenimbiciklom, ili možda pješke noću? Ne možete produžiti vlakom do Londona ipretvarati se da ste se ukrcali u Warehamu. To je mala stanica i ondje vaspoznaju. Zapamtit će vas na odlasku ili na povratku.

— Imate pravo, naravno — zamišljeno će Julius. — Onda preko litice.Morat će vas izvući iz mora.

— S metkom u glavi? Ili možda očekujete da ću se baciti s litice kakobih vam ugodio? Naravno, mogli biste se poslužiti fizičkom snagom, ali bistemi se tada morali opasno približiti, približiti se dovoljno da se potučemo.Jednako smo jaki. Valjda ne želite da vas povučem za sobom? Čim nađumoje tijelo i taj metak, gotovi ste. Zapamtite, trag počinje odavde. Posljednjiput vidjeli su me živog kad je odlazio autobus Toynton Grangea, a ovdje nijeostao nitko osim nas dvojice.

U tom trenutku začuli su lupanje ulaznih vrata. Nakon tog zvuka, oštrogpoput pucnja, čuli su se iz predvorja koraci, teški i odlučni.

3

— Ako viknete - brzo reče Julius - ubit ću vas obojicu. Stanite lijevo odvrata.

Koraci u predvorju odjekivali su neprirodno glasno u sablasnoj tišini.Obojica su zadržali dah.

Philby je zastao na pragu. Odmah je vidio revolver. Razrogačio je oči, azatim stao brzo žmirkati. Pogledao je jednog pa drugog muškarca. Glas mu jebio promukao, kao da se ispričava, kad je progovorio. Obratio se Dalglieshupoput djeteta koje se opravdava zbog nekakva nestašluka.

— Wilfred me poslao kući ranije. Dot misli da je zaboravila ugasiti plin.Ponovno je svrnuo pogled na Juliusa. Njegov je strah bio nedvojben. —

Oh, ne! — prostenjao je. Gotovo u isto vrijeme Julius je opalio. Premda jeDalgliesh očekivao prasak, ipak se u nevjerici trgnuo kad je odjeknuo.Philbyjevo se tijelo ukočilo, zanjihalo, a zatim palo kao pokošeno, i cijela seprostorija zatresla. Metak je prošao točno između očiju. Dalgliesh je znao daga je Julius i namjeravao tamo pogoditi, da je morao ubiti tog čovjeka kakobi mu pokazao da zna kako se puca. Kao na gađanju.

— Priđite mu! — reče hladnokrvno Julius, upirući revolver u Dalgliesha.Dalgliesh se nagnuo nad mrtvog čovjeka. U očima mu se još zadržao

izraz strave i iznenađenja. Rana na niskom čelu bila je uska, a tek malo krvi.Mogla je poslužiti za balističku demonstraciju učinka metka ispaljenog sudaljenosti od dva metra. Nije bilo tragova baruta, pa ni krvi, samo je kožabila malo oštećena od vrtnje metka. Bila je to precizna, gotovo dekorativnamrlja, bez znakova razornog djelovanja u unutrašnjosti.

— Sad smo sredili račune za moju razbijenu mramornu skulpturu — rečeJulius. - Ima li izlazne rane?

Dalgliesh polako okrene Philbyjevu tešku glavu.— Nema. Zacijelo ste pogodili u kost.

— To sam i htio. Ostala su još dva metka. No ovo mi je došlo kaonaručeno, commander. Prevarili ste se kad ste rekli da sam vas ja posljednjividio živog. Odvest ću se odavde da bih se pobrinuo za alibi, a osoba kojavas je posljednja vidjela živog, barem za policiju, bit će Philby, kriminalacsklon nasilju. Dva tijela u moru s ranama od metka. Iz pištolja, za koji imamdozvolu, ukradenog iz ladice mog noćnog ormarića. Neka policija smislikako će to objasniti. Ima li krvi?

— Još nema, ali bit će je, premda ne mnogo.— Imat ću to na umu. Neće je biti teško obrisati s linoleuma. Donesite

plastični pokrov s Wilfredova poprsja što ga je izradio Carwardine, navucitemu ga preko glave i svežite njegovom kravatom. I požurite. Bit ću šestkoraka iza vas. Ako me napusti strpljenje, možda ću prije obaviti svoj posao.

S plastičnom kukuljicom preko glave i ranom kao trećim okom, Philby sepreobrazio u mlitavo strašilo. Njegovo je naduto tijelo bilo grotesknougurano u uredno, ali premaleno odijelo, s nakrivljenom kravatom podklaunskim licem.

— Uzmite lakša kolica - doda Julius.Dao je Dalglieshu znak da krene u radionicu, a zatim pošao za njim,

pazeći da bude uvijek šest koraka iza njega. Troja sklopljena kolica stajalasu uza zid. Dalgliesh je jedna rasklopio i dogurao ih do leša. Ovdje će bitiotisaka, pomislio je. No što su dokazivali? Ovo bi mogla biti i kolica ukojima je vozio Grace Willison.

— A sada ga smjestite u njih.Kad je vidio da Dalgliesh oklijeva, rekao je obuzdavajući nestrpljivost: -

Ne bih htio da se moram sam baktati s dva leša. No moći ću, bude lipotrebno. U kupaonici je dizalica. Ako ga ne možete podići, idite po dizalicu.Mislio sam da policajce uče takvim korisnim malim trikovima.

Dalgliesh je uspio bez dizalice. No nije mu bilo lako. Zakočeni kotačiklizali su na linoleumu i trebalo mu je više od dvije minute da smjesti teško,mlohavo tijelo na platneno sjedalo. Dobio je nešto vremena, ali ga je morao iplatiti — izgubio je snagu. Znao je da će ostati živ sve dok Juliusu budekoristila njegova pamet i zaliha nepresušnih iskustava koja su itekakoodgovarala situaciji, sve dok je mogao iskoristiti njegovu fizičku snagu.Juliusu bi bilo nespretno da dovuče oba tijela do ruba litice, ali ne inemoguće. Toynton Grange bio je opskrbljen pomagalima za prijenos

nepokretnih tijela. Zasad mu je Dalgliesh više odgovarao živ nego mrtav, alirazlika se opasno smanjivala, pa je nije smio i dalje smanjivati. Optimalnitrenutak za akciju već će doći, a doći će za obojicu. Obojica su ga čekali,Dalgliesh za napad, Julius za pucanj. Obojica su znali da će skupo platitipogrešku ako krivo ocijene taj trenutak. Ostala su dva metka, i Dalgliesh jemorao paziti da ni jedan od njih ne završi u njegovu tijelu. Znao je da nemože napasti Juliusa sve dok mu s određene udaljenosti prijeti revolverom.Dalgliesh ga je morao nekako namamiti da mu se približi. Morao mu jenekako odvratiti pozornost, pa makar i na djelić sekunde.

— A sada ćemo zajedno odšetati do »Kuće Toynton« — reče Julius.Još je pažljivo održavao udaljenost dok je Dalgliesh gurao kolica s

grotesknim teretom niz kosinu ispred ulaznih vrata i prema litici. Nebo sedoimalo poput teškog sivog pokrivača koji se spuštao sve niže. Zrak je imaooštar metalni okus i zaudarao je na trulu morsku travu. Šljunak na puteljkusvjetlucao je u polumraku poput poludragulja. Na pola puta do Juliusovekuće Dalgliesh je začuo mrzovoljno mijaukanje i, kad se okrenuo, vidio je daih slijedi Jeoffrey uzdignuta repa. Mačak je nečujno hodao iza Juliusa jošpedesetak metara, a zatim se, nepredvidivo kao što se i pojavio, okrenuo iuputio prema kući. Julius, koji je netremice gledao u Dalglieshova leđa, kaoda nije opazio ni njegov dolazak ni odlazak. Nastavili su šutke hodati.Philbyjeva se glava objesila preko platnenog naslona koji se priljubio poputovratnika oko njegova vrata. Kiklopska rana, zalijepljena na plastiku, zurilaje u Dalgliesha kao da ga nijemo kori. Staza je bila suha. Pogledavši na tlo,Dalgliesh je zapazio da kotači ne ostavljaju gotovo nikakav trag na busenimasuhe trave i prašnom, šljunkovitom putu. Iza sebe čuo je Juliusove cipelekako stružu i zatiru tragove. Ovdje neće ostati nikakvih upotrebljivih dokaza,pomislio je.

Stali su na kamenoj terasi. Činilo se da drhti pod njihovim nogama odgrmljavine valova, kao da su i zemlja i more naslutili dolazak oluje. Alipočela je oseka. Između njih i ruba litice nije se dizala vodena prašina.Dalgliesh je bio svjestan velike opasnosti. Natjerao je sebe da se glasnonasmije, pa se upitao je li taj zvuk bio isto tako neuvjerljiv u Juliusovimušima kao i u njegovim.

— Što je tako smiješno?— Vidim da ubijate polako i rezervirano, kao da sklapate nekakav posao.

Namjeravate nas baciti u more s vlastitih stražnjih vrata, a to bi mogao bitidovoljno značajan trag i za najglupljeg kriminalista. A glupi kriminalist nećeraditi na tom zločinu. Danas dolazi vaša dvorkinja, nije li tako? A na ovomdijelu obale plaža nije preplavljena ni za plime. Mislio sam da želite odgoditiotkrivanje tijela.

— Ona neće doći ovamo. Nikada ne dolazi.— Kako znate što ona čini kad vas ovdje nema? Možda otresa krpe za

prašinu preko ruba litice. Možda se čak voli brčkati na plaži. No postupiteonako kako ste zamislili. Samo vam napominjem da ćete uspjeti — premda uto ne vjerujem — samo ako odgodite otkrivanje naših leševa. Nitko nećepočeti tražiti Philbyja sve dok se hodočasnici ne vrate, a to će biti tek za tridana. Ako sakrijete moj auto, počet će me tražiti još kasnije. To će vamomogućiti da se riješite ove pošiljke heroina prije no što počne hajka, ako jošostajete pri odluci da Lerner prenese drogu. Ali, ne dajte se smetati.

Juliusova ruka na revolveru nije zadrhtala.— Imate pravo, naravno — reče Julius kao da razmišlja o prijedlogu

mjesta za izlet. — Morao bih vas baciti u duboku vodu, niže niz obalu.Najprikladnija je crna kula. Ondje more još oplakuje stijene. Moramo gadovući do kule.

— Kako? Zacijelo ima osamdesetak kila. Ne mogu ga sam guratistrminom. Nećete mi biti ni od kakve pomoći ako budete hodali iza mene srevolverom. A što ćete s tragovima kotača?

— Kiša će ih isprati. Nećemo ići strminom. Odvest ćemo se obalnomcestom i preko stijena doći do kule, kao onda kad smo spasili Ansteya. Čimvas dvojicu strpam u prtljažnik, pratit ću dalekozorom dolazak gospođeReynolds. Ona dolazi biciklom iz sela Toynton i uvijek je točna. Moram sveizvesti tako da se susretnem s njom ispred samih vrata na granici imanja. Statću i obavijestiti je da neću doći na ručak. Ta minuta ugodnog i uobičajenograzgovora dojmit će se istražnog suca ako se ikad dokopa vaših leševa. Akad taj dosadni posao bude gotov, odvest ću se u Dorchester na lagani ručak.

— S kolicima i plastičnim pokrovom u prtljažniku?— Zaključat ću ih u prtljažnik. Imat ću alibi za cijeli dan, a u Toynton

Grange vratit ću se večeras. I neću zaboraviti oprati plastični pokrov prijenegoli ga stavim na mjesto, obrisati vaše otiske s kolica i odstranitieventualne mrlje krvi na podu. Naravno, potražit ću i čahuru metka. Jeste li

mislili da će mi to promaknuti? Ne brinite, commander. Doduše, jasno mi jeda ću tada već smišljati planove bez vaše dragocjene pomoći, ali zahvaljujućivama, morat ću dan-dva razmišljati o detaljima. Privlače me neke finese.Pitam se hoću li moći iskoristiti smrskanu mramomu skulpturu. Je li onamogla poslužiti Philbyju kao motiv da vas ubije?

— Ja bih izabrao jednostavniju varijantu.— Možda imate pravo. Moja prva dva ubojstva bila su uzorno

jednostavna, ali zbog toga nisu bila manje uspješna. A sada ga smjestite uprtljažnik »mercedesa«. Parkiran je iza kuće. Najprije otiđite u praonicu. Ustroju za pranje naći ćete dvije plahte. Uzmite gornju. Ne želim tragovevlakana i cipela u autu.

— Neće li gospođa Reynolds zamijetiti da jedna nedostaje?— Sutra pere i pegla. Drži se strogo uobičajenog reda. Večeras ću plahtu

ponovno staviti u stroj. Ne gubite vrijeme.Juliusov mozak očito registrira svaku sekundu, pomisli Dalgliesh, ali mu

glas ne odaje nikakav strah. Nije nijedanput pogledao na ručni sat, ni na zidnisat u kuhinji. Upirao je pogled i cijev »lugera« u svoju žrtvu. Trebalo jenekako razbiti tu koncentraciju, a vremena je bilo sve manje.

»Mercedes« je stajao ispred kamene garaže. Po Juliusovim uputamaDalgliesh je podigao nezaključani poklopac prtljažnika i rasprostro zgužvanuplahtu po podu. Nije mu bilo teško prebaciti Philbyevo tijelo s kolica uprtljažnik, a zatim je sklopio kolica i spustio ih na tijelo.

— Sada se smjestite do njega - reče Julius.Je li to možda bila najbolja prilika, posljednja prilika da nešto poduzme?

Ovdje, ispred Juliusove garaže, s ubijenim čovjekom u njegovu autu i jasnimdokazima? Jasnim, ali komu? Ako sada skoči na Juliusa, razmišljao je,oslobodit će se razočaranja i gnjeva samo na sekundu prije negoli ga pogodimetak. Umjesto jednog Julius će odvesti dva tijela do crne kule i strmoglavitiih u more. U mislima je već vidio Juliusa kako stoji i likuje na rubu litice,revolver kako u paraboli pada kroz zrak, poput ptice koja se obrušava, i režeustalasanu površinu mora, ispod koje plimni val trga i vuče njihova tijela.Julius će provesti svoj plan. Malo će se pomučiti, i trebat će mu nešto viševremena da sam odvuče leševe do ruba litice. No tko ga je u tome mogaospriječiti? Svakako ne gospođa Reynolds, premda se već otputila biciklom izsela Toynton. A što ako nešto posumnja, razmišljao je grozničavo, pa možda

usput spomene, kad na cesti siđe s bicikla da pozdravi Juliusa, kako je čulanešto nalik na pucanj? No Julius je imao još dva metka u revolveru, aDalgliesh više nije bio siguran da li je Julius normalan.

Ipak, mogao je barem nešto učiniti, nešto o čemu je već prije razmišljao.Znao je da mu neće biti lako. Nadao se da će ga poklopac prtljažnikanajmanje dvije sekunde zaštititi od Juliusova pogleda. No Julius je stajaoneposredno iza auta, pa je mogao vidjeti Dalgliesha. Dalgliesh je ipak biodonekle u povoljnom položaju. Doduše, sive oči netremice su ga gledale,morale su ga netremice gledati. Budem li brz i spretan, pomislio je Dalgliesh,budem li imao sreće, možda ću uspjeti.

Stavio je ruke na kukove, tobože slučajno, pa napipao tanki kožnatinovčanik u stražnjem džepu hlača.

— Rekao sam vam da se smjestite do njega — reče Julius opasno tihimglasom. - Ne želim riskirati dok vozim, pa se stoga držite što dalje od mene.

Dalgliesh je palcem i kažiprstom desne ruke zakrenuo dugme na džepu.Nasreću, rupica je bila dovoljno široka.

— Onda vozite brzo ako ne želite policiji objašnjavati zašto sam seugušio.

— Noć-dvije u moru i u vašim će plućima biti previše vode za takvudijagnozu.

Otkopčao je dugme. Gurnuo je kažiprst i palac desne ruke polako u džepi zgrabio novčanik. Sve je sada ovisilo o tome hoće li ga uspjeti neopaziceizvući i spustiti iza kotača automobila.

— Neće - usprotivi se Dalgliesh. - Na obdukciji će se jasno pokazati dasam bio mrtav prije dodira s vodom.

— Točno, s metkom u glavi. A kad to uzmu u obzir, nitko neće tražitiznakove gušenja. Ipak, hvala na upozorenju. Vozit ću brzo. A sada ulazite.

Dalgliesh je slegnuo ramenima i sagnuo se s neočekivanom odlučnošćuda uđe u prtljažnik, kao da je na trenutak izgubio nadu. Spustio je lijevu rukuna blatobran. Ovdje će barem otkriti otisak dlana koji Julius neće moći lakoobjasniti. Tada se ponovno nečega sjetio. Već je jednom spustio ruku nablatobran kad je u prtljažnik stavljao pastirski štap, vreće i brezovu metlu.Obuzela ga je malodušnost. Lagano je mahnuo desnom rukom, te ispustionovčanik koji je pao pod desni kotač. Nije čuo nikakvu opasnu, tihuzapovijed. Julius se nije ni micao ni govorio, a on je još bio živ. Uz malo

sreće ostat će živ sve dok ne stignu do crne kule. Kakve li ironije, gorko senasmiješio, da se sada mora radovati daru što ga je nerado primio prijenepunih mjesec dana.

Poklopac prtljažnika zatvorio se uz tresak. Zgrčio se u potpunoj tami,potpunoj tišini. U jednom trenutku osjetio je klaustrofobični strah, neodoljiviporiv da se protegne i šakama lupa po metalu. Auto još nije krenuo. Julius jesada mogao rasporediti vrijeme. Pritiskivalo ga je Philbyjevo tijelo. Vonjao jekao da je još živ. Dalgliesh je osjećao njegov zadah — mješavinu masti,naftalina i znoja — koji je prožeo vrući zrak u prtljažniku. Na trenutak ga jesvladao osjećaj krivnje što je Philby mrtav, a on živ. Je li ga mogao spasiti daga je glasno upozorio na opasnost? Znao je da bi tada obojica bili mrtvi.Philby bi ipak ušao, uvjeravao je sama sebe, ipak bi ušao. Čak da se okrenuoi pobjegao, Julius bi ga sustigao i ubio. Hladno i vlažno meso što ga jepritiskalo i dlačice na mlitavom ručnom zglobu, oštre poput čekinja, pekli suga poput savjesti. Auto se lagano zanjihao i krenuo.

Nije znao da li je Julius opazio novčanik i uklonio ga. Ako nije, hoće liga naći gospođa Revnolds? Spustio ga je na puteljak. Gotovo je sigurno daće ona sići s bicikla ispred garaže. Ako ga nađe, razmišljao je, neće mirovatidok ga ne vrati. Sjetio se svoje gospođe Mack, udovice pozornikaMetropolitanske policije, koja mu je spremala stan i povremeno mu kuhala,sjetio se kako je bila gotovo opsjednuta poštenjem brinući se besprijekorno onjegovim stvarima, neprekidno mu ostavljajući pismene poruke da se neštoizgubilo u praonici rublja, da je nešto poskupjelo, da je zametnuo dugme zamanšetu. Ne, gospođa Reynolds neće mirovati s tuđim novčanikom. Kad jeposljednji put bio u Dorchesteru, unovčio je jedan ček, pa je u novčanikuimao tri novčanice od deset funti, gomilu kreditnih kartica i policijskuiskaznicu, pa će se nedvojbeno ozbiljno zabrinuti. Vjerojatno će izgubiti malovremena odlazeći u »Kuću nade«. Kad ga ondje ne pronađe, što će učiniti?Po svoj prilici nazvat će lokalnu policiju, bojeći se da bi Daigliesh mogaootkriti nestanak novčanika prije no što ona stigne prijaviti da ga je našla. Apolicija? Bude li imao sreće, zanimat će ih zašto je ispustio novčanik bašondje gdje ona prolazi. Bilo im sumnjivo ili ne, najvjerojatnije će seudostojati da ga smjesta potraže. Možda će im pasti na um da nazovuToynton Grange, jer u »Kući nade« nije bilo telefona. Tada će otkriti da jetelefon u kvaru iz neobjašnjivih razloga. Možda će stoga pomisliti da bi

trebalo poslati patrolna kola u Toynton Grange. Budu li koja u blizini, moglabi brzo stići. Po logici, nakon jedne radnje slijedi druga. Nešto ga je ipakmalo utješilo. Sjetio se da je i gospođa Reynolds udovica lokalnogpozornika. Barem se neće uplašiti telefona, znat će kome se treba obratiti.Njegov je život sada ovisio o tome da li će ona opaziti njegov novčanik.Nekoliko kvadratnih centimetara smeđe kože na popločenom dvorištu. A svese više mračilo pod nebom punim sivih olujnih oblaka.

Julius je vozio vrlo brzo neravnim putem. A tada je auto stao. Znao je daće Julius sada otvoriti vrata na granici imanja. Zatim je vozio još nekolikosekundi i ponovno zakočio. Sada se zacijelo susreo s gospođom Reynolds izadržao s njom u kratkom razgovoru. Zatim su ponovno krenuli, ovaj putglatkom cestom.

Sinulo mu je da može još nešto učiniti. Prinio je ruku ustima i ugrizao seza lijevi palac. Osjetio je topao i sladak okus krvi. Razmazao ju je po krovuprtljažnika, a zatim nadigao plahtu, pa pritisnuo palcem oblogu na poduprtljažnika. Krvna grupa AB, rezus negativan. Bila je to vrlo rijetka krvnagrupa. Bude li imao sreće, Julius neće zamijetiti te sitne, ali izrazite tragovekrvi. Nadao se da će policajci biti pronicljiviji.

Učinilo mu se da će se ugušiti, a u glavi mu je nabijalo. Uvjeravao jesama sebe da zraka ima dovoljno, da je pritisak što ga osjeća na prsimapsihičke prirode. A tada se auto lagano zanjihao, i Dalgliesh je znao da Juliuszakreće u udolinu iza kamenog zida uz cestu. Julius je dobro odabrao mjestona kojem će stati. Kad bi ovuda i prošao drugi auto — a to je bilonevjerojatno — vozač ne bi vidio »mercedes«. Stigli su. Sada je trebalapočeti posljednja dionica puta.

Još samo stotinu i pedeset metara ledine, neravne i posute kamenjem,dijelilo ih je od mjesta s kojeg se zlokobna i nezgrapna crna kula uzdizalaprema prijetećem nebu. Dalgliesh je znao da bi Julius najradije obavio svenajedanput. Znao je da bi se htio što prije skloniti s ceste i zaštititi odpogleda, što prije sve obaviti da se može izgubiti. I, što je bilo još važnije,nije trebao doticati svoje žrtve. Znao je da se na njihovoj odjeći neće ništaotkriti kad njihova podbuhla tijela napokon izvuku iz mora, ali bilo bi teškobez temeljitog čišćenja izbrisati sićušne tragove kose, vlakana ili krvi svlastite odjeće. Dosad se uspio sačuvati od dodira s njima. To mu je biojedan od najjačih aduta. Dalgliesh je bio svjestan da ga Julius neće ubiti sve

dok ne stignu pred kulu, pa je ne žureći svezao Philbyjevo tijelo na kolica.Poslije se načas oslonio na ručke teško dišući, pretvarajući se da je umornijino što je bio. Premda je bilo naporno gurati kolica, uspio je nekako sačuvatisnagu.

— Požurite! Oluja samo što nije počela — reče Julius tresnuvši poklopacprtljažnika.

No nije dignuo pogled prema nebu, a nije ni morao. Gotovo su osjećalimiris kiše u prohladnom povjetarcu.

Premda su kotači bili dobro podmazani, sporo su odmicali. Dalglieshoveruke klizile su na gumenim ručkama. Philbyjevo tijelo, svezano poputtvrdoglava djeteta, trzalo se i poskakivalo kad bi kotači nagazili na kamenjeili busenje. Dagliesh je osjećao kako mu se znoj cijedi u oči. Tako mu sepružila prilika da skine sako. Kad dođe do posljednjeg fizičkog obračunameđu njima, pomislio je, bit će u povoljnijem položaju onaj tko je najmanjeopterećen. Prestao je gurati kolica i stao, sav zadihan. Stali su i koraci izanjega.

Možda je kucnuo čas, a on nije mogao ništa učiniti. Tješila ga je samopomisao da neće ništa znati. Jedan pritisak Juliusova prsta na okidač, injegove će se grozničave misli smiriti. Sjetio se Juliusovih riječi: - Znam štoje smrt. Uništenje. Bilo bi nerazborito bojati se toga. - Kad bi barem sve bilotako jednostavno! No Juliusu se nije žurilo.

— Onda? — progovori opasno tihi glas iza njega.— Vruće mi je. Smijem li skinuti sako?— Zašto ne? Prekrijte njime Philbyjeva koljena. Bacit ću ga u more za

vama. Ionako bi vam ga plimni val strgnuo s tijela.Dalgliesh polako izvuče ruke iz rukava, presavije sako i spusti ga ne

Philbyeva koljena.— Bilo bi nerazborito da mi pucate u leđa — reče Dalgliesh ne okrećući

se. - Philby je bio odmah mrtav. Trebalo bi izgledati tako kao da je onnajprije pucao u mene, ali me samo ranio prije no što sam mu uspio istrgnutirevolver iz ruke i ubiti ga. Jednim revolverom ne mogu se ubiti dva čovjekau isto vrijeme, pogotovu ne tako da jedan dobije metak među oči, a drugi uzatiljak.

— Znam. Za razliku od vas, možda nemam iskustva s grubim nasiljem, alinisam budala i doista se razumijem u vatreno oružje. A sada, krećite!

Nastavili su hodati na pažljivo odmjerenoj udaljenosti. Dalgliesh je guraosvog grotesknog putnika i slušao šuškanje koraka iza sebe. Zatekao je samasebe kako razmišlja o Peteru Bonningtonu. A sada je on, Adam Dalgliesh,stupao prema kuli s revolverom uperenim u leđa zbog tog nepoznatogmladića, sada mrtvog, preseljenog iz Toynton Grangea. Otac Baddeleyprepoznao bi u tome nekakvu zakonitost. No otac Baddeley bio je uvjeren dasve podliježe jačim zakonitostima. S obzirom na njegovo vjersko uvjerenje,sve su se ljudske nedoumice svodile na vježbe duhovne geometrije.Odjednom je Julius progovorio. Dalgliesh je naslutio da Julius osjećapotrebu da zabavi svoju žrtvu na tom posljednjem, mučnom putu, da semožda pokuša opravdati.

— Ne mogu se vratiti u siromaštvo. Potreban mi je novac kao što mi jepotreban kisik. Ne samo onoliko koliko je dovoljno, nego više od toga.Mnogo više. Siromaštvo ubija. Ne bojim se smrti, ali bojim se onogusporenog procesa umiranja koje nagriza čovjeka. Niste mi povjerovali, zarne? Niste povjerovali u priču o mojim roditeljima?

— Ne posve. Jesam li vam morao povjerovati?— Barem je to bilo istinito. Mogao bih vas provesti westminsterskim

pubovima — Bože, vjerojatno ih sve poznajete - i suočiti vas s onim čega sebojim, s dirljivim starim pederima koji životare od mirovine. Ili ne uspijevajuni životariti. Ti jadnici i ne znaju što znači imati novaca. Ja znam. Ne stidimse svojih sklonosti. No ako uopće želim živjeti, moram biti bogat. Jeste lidoista očekivali da ću dopustiti jednom bolesnom starom glupanu i umirućojženi da mi se ispriječe na putu?

Dalgliesh mu nije odgovorio, ali je primijetio: - Vjerojatno ste došli ovimputem kad ste u kuli podmetnuli požar.

— Naravno. Baš kao i danas, dovezao sam se do udoline i produžiopješice. Znao sam kada će Wilfred najvjerojatnije biti u kuli, jer je bio žrtvanavike, pa sam ga dalekozorom pratio kako se penje dovde. Da se to nijedogodilo onoga dana, dogodilo bi se nekog drugog. Nije mi bilo teškodomoći se ključa i habita. Pobrinuo sam se za to dan prije. Tko god poznajeToynton Grange, može se onuda neopazice kretati. Da me je netko i vidio, nebih morao objašnjavati svoju prisutnost. Kako Wilfred kaže, ja sam članobitelji. Stoga mi nije bilo teško ubiti ni Grace Willison. Bio sam kod kuće iveć u krevetu ubrzo poslije ponoći, bez većih posljedica osim hladnih nogu i

kratke besanice. Ako ste možda nešto posumnjali, moram vam usput reći daWilfred ne zna ništa o krijumčarenju.

Ako ja umrem, a vi ostanete živi umjesto obratno, možete objaviti tuinformaciju. Obje informacije: da je njegovo čudo zabluda, a njegovoutočište ljubavi posljednja postaja na putu u smrt. Ne znam što bih dao damu vidim lice.

Ostalo im je još samo nekoliko koraka do crne kule. Naizgled nemijenjajući smjer, Dalgliesh je gurao kolica što je bliže mogao natkrivenomulazu u crnu kulu. Vjetar se dizao i sve jače zavijao. No na toj vjetrometini,na uzvisini iznad mora, krševitoj i obrasloj rijetkom travom, uvijek je puhalo.Iznenada je stao. Držao je kolica lijevom rukom, napola okrenut premaJuliusu, pazeći da ne izgubi ravnotežu. Sada. Sada ili nikada.

— Onda, što se dogodilo? — oštro upita Julius.Vrijeme je stalo. Sekunda se zavukla u vječnost. U toj kratkoj,

bezvremenskoj praznini Dalgliesh se odjednom oslobodio napetosti i straha.Činilo mu se da je odvojen od prošlosti i budućnosti, da je odjednom postaosvjestan i sebe i svog protivnika, zvuka, mirisa i boje neba, litice i mora.Zatomljen gnjev zbog smrti oca Baddeleya, razočaranje i neodlučnost uposljednjih nekoliko tjedana, obuzdavana napetost proteklog sata - sve se tostišalo u njemu prije konačne provale. Progovorio je visokim, promuklimglasom, hineći strah, premda mu je i samome zvučao užasno stvarno.

— Kula! Netko je u kuli!I tada se ponovno začuo onaj zvuk, baš onakav kakav je priželjkivao -

zvuk struganja kostiju po nepopustljivom kamenu. Više je osjetio negoli čuooštro šištanje u Juliusovim prsima dok je zaustavljao dah. A tada se vrijemepomaknulo, i u toj sekundi Dalgliesh je skočio.

Kad su pali, Juliusovo se tijelo našlo pod njegovim, i Dalgliesh je osjetioudarac, kao da ga je netko čekićem udario po desnom ramenu, iznenadnuomamljenost, ljepljivu toplinu, umirujuću poput melema, koja mu je natapalakošulju. Hitac je odjeknuo od crne kule, i priroda je oživjela. Sa stijene seuzdiglo kreštavo jato galebova. Buka lomatavih krila odzvanjala je s neba istijena. A tada, kao da su olovnoteški oblaci jedva dočekali taj signal, nebose rastvorilo, i kiša se spustila.

Borili su se poput izgladnjelih zvijeri što kandžama deru plijen, nespretno,pogleda zamagljenih od kiše, opsjednuti neumoljivom mržnjom.

Premda je svojom težinom pritiskivao Juliusovo tijelo, Dalgliesh jeosjećao kako mu snaga popušta. Morat će to biti sada, dok je on bio gore.Još je ipak mogao iskoristiti lijevo, neozlijeđeno rame. lskrenuo je Juliusovručni zglob na vlažnu i ljepljivu zemlju i svom snagom mu stisnuo bilo. Nalicu je osjećao Juliusov dah poput udara vrela zraka. Ležali su licem uz liceu jezivoj parodiji iscrpljenih ljubavnika. No revolver još nije ispao iz tihukočenih prstiju. Polako, u bolnom grču, Julius je savio desnu ruku premaDalglieshovoj glavi. Uto je revolver opalio. Dalgliesh je osjetio kako mu jemetak prošišao iznad kose i, ne nanijevši mu nikakvo zlo, nestao negdje ukiši koja je pljuštala.

Otkotrljali su se prema rubu litice. Sve slabiji, Dalgliesh se hvatao zaJuliusa kao za uporište. Kiša mu se zabadala u očne jabučice kao kopljima.Nos mu se zario u promočenu zemlju, pa mu se činilo da će se zagušiti.Humus. Posljednji utješni i poznati miris. Njegovi su se prsti nemoćno hvataliza travu dok se kotrljao. U rukama su mu ostajale samo grude mokre zemlje.Julius je odjednom klečao nad njim, s rukama na njegovu vratu, gurajući muglavu preko ruba litice. Nebo, more i kišna zavjesa stopili su se u vrtoglavubjelinu, u nesnosno urlanje u njegovim ušima. Juliusovo lice, s kojeg seslijevala voda, bilo je izvan njegova dosega, a nemilosrdne ruke pritiskale sumu ukočene nadlaktice. Morao se dočepati tog lica. Namjerno je opustiomišiće i olabavio već oslabljeni stisak na Juliusovim ramenima. Uspjelo muje. Juliusov stisak također je popustio, pa je nagonski spustio glavu ipogledao Dalglieshovo lice. Vrisnuo je kad su se Dalglieshovi palci zarili unjegove oči. Tijela su im se razdvojila. Dalgliesh je ponovno bio na nogamateturajući ledinom prema invalidskim kolicima da bi se bacio iza njih

Čučnuo je iza njih naginjući se prema mlohavu platnu i tražeći oslonac,promatrajući Juliusa kako mu se približava, dok mu se s kose slijevala voda,a oči blistale divljim sjajem. Pružao je snažne ruke jedva čekajući konačnizahvat. Iza njega s kule se slijevala crna krv. Kiša je pljuštala poput grada pokamenju pretvarajući se u maglicu koja se miješala s njegovim promuklimdahom. Njegov bolni ritam razdirao mu je grudi i uši, pa mu se činilo da čujesmrtne hropce goleme životinje. Iznenada je otpustio kočnice na kolicima izadnjim ih snagama odgurnuo. Vidio je iznenađene i očajničke oči svogubojice. Načas je pomislio da će se Julius baciti na kolica. No odskočio je uposljednjem trenutku, pa su kolica i njihov strašni teret odletjeli preko ruba

litice.— Objasni to kad ih izvuku iz mora! — Dalgliesh nije ni znao da li je to

rekao u sebi ili naglas. A tada se Julius bacio na njega.Bio je to kraj. Nije se više borio. Prepustio se Juliusu koji ga je kotrljao

u smrt. Samo se nadao da će moći povući Juliusa za sobom. Uši su gaboljele od grubih, disonantnih glasova. Gomila je klicala Juliusu. Sav jesvijet klicao. Sve se ispunilo glasovima, likovima. Odjednom je teret nanjegovim prsima popustio. Bio je slobodan. Ćuo je Juliusov šapat: - Oh, ne. -Čuo je taj tužni, očajnički prosvjed jasno kao da ga je sam izgovorio. Nije tobio posljednji, izbezumljeni krik očajnika. Te su riječi bile tihe, tužne, gotovoironične. Zatim se oko njega sve smračilo, i učinilo mu se da se nad njimnadvila nekakava raskriljena ptičurina, kao na usporenom filmu. I nebo izemlja zavrtjeli su se polako oko njega. Jedan je galeb kriknuo. Zemlja jezatutnjala. Bijeli prsten od bezličnih kapljica spuštao se na njega. No zemljaje bila meka, neodoljivo meka. I svijest mu je utonila u tu mekoću.

4

Kirurg je izišao iz Dalglieshove sobe na hodnik koji se ispunio krupnimmuškarcima.

— Moći ćete ga ispitati za tridesetak minuta. Izvadili smo mu metak. Daosam ga vašem čovjeku. Dajemo mu intravenoznu infuziju, ali neka vas to nezabrinjava. Izgubio je mnogo krvi, no nema opasnosti. Možete slobodno ući.

— Je li pri svijesti? — upita Daniel.— Nije potpuno. Vaš čovjek u njegovoj sobi kaže da je citirao nešto iz

»Kralja Leara«. Nešto o Cordeliji. Grize se što joj nije zahvalio na cvijeću.— Hvala Bogu, ovaj put mu neće trebati cvijeća — reče Daniel. - Može

biti zahvalan sokolovim očima gospođe Reynolds i njezinu zdravom razumu.A pomoglo mu je i nevrijeme. No bio je na rubu. Court bi ga strmoglavio slitice da mu nismo neopazice prišli. Pa, mogli bismo ući, ako mislite da jezgodno.

Na vratima se pojavio uniformirani policajac sa šljemom ispod ruke.— Onda?— Šef je na putu ovamo, gospodine. Izvukli su Philbyjevo tijelo

privezano na invalidsku stolicu.— A Courtovo?— Još nisu, gospodine. Smatraju da ga je voda odvukla dalje obalom.Dalgliesh je otvorio oči. Krevet su okružili bijeli i crni likovi. Činilo mu

se da se približavaju i udaljavaju kao u obrednom plesu. Kape bolničarkilebdjele su poput krila bez trupa iznad mutnih litica, kao da ne znaju gdje dase zaustave. Zatim se slika razbistrila, pa je oko sebe vidio poznata lica. Bilaje tu i sestra, naravno. I specijalist se rano vratio sa svadbe. Više nije imaoružu u zapučku. Sva su se lica istodobno ozarila opreznim smiješkom. I onim se uspio nasmiješiti. Znači, nije se razbolio od akutne leukemije; nijeuopće bolovao od leukemije. Ozdravit će. A čim uklone tu tešku napravu

koju su mu, tko zna zašto, priključili na desnu ruku, moći će otići odavde ivratiti se na posao. Bila dijagnoza pogrešna ili ne, lijepo je od njih, pomislioje pospano, gledajući nasmiješena lica oko sebe, što se raduju da ipak nećeumrijeti.

sken: Mmelita

obrada: BABAC