5/19/2018 PARMENID DIO

1/5

PARMENID - DEFINICIJE JEDNOGA

- PRVA HIPOTEZA

1. -nije ni cijelina, niti dijelovi. cijelina je ono emu nijean io ne neostaje, a io je io

cijeline. Ukoliko ima dijelova, onda je to mnogo, a ne jedno.

2. Jeno nije ni pravo ni okruglo ved bez oblika- nema poetka, kraja ni cijeline jer bi imalo

ona ijelove , a buudi a su kraj i poetak granice, ono je bezgranino, nije okruglo jer su u

okruglom svi jelovi jenako ualjeni o sreine, ni pravo jer je to ija je sreina ispre va

kraja, dakle bilo bi mnogo kada bi imalo dijelove a ne jedno.

3. Jedno nije ni u samome sebi ni u drugome, jer ukoliko je u rugome mora biti obuhvadeno

njegovom krunicom i oirivati se u mnogostrukim tokama, a jeno koje nema ijelove ne

moe imati mnogostruke oire. Ako je obuhvadeno u samome sebi, ona je rugo ono to

obuhvada kao takvo a rugo ono to je obuhvadeno, to bi akle bile vije stvari, jer ne moe

jedno ujedno biti pasivno i aktivno, pa bi tako bilo mnogo.

4. Jedno nije ni u miru ni u kretanju- kretanja = premijetanje ili mijenjanje, ako se jeno

mijenja u onosu na sebe samo, ona je nemogude a jo uvijek bue jeno akle, ne moe

se mijenjati. Premijetanje = ili se na istom mjestu okrede u krug ili mijenja mjesta jeno za

rugim, ako se okrede u krug mora imati sreite koje miruje, a to bi znailo a ima ijelove

koji se okredu oko sreita, to je nemogude, jer jeno nema ni sreite ni ijelove. Ako

mijenja mjesto olazi u rugo vrijeme na rugo mjesto i tako se krede, tako a olazi u rugu

stvar, to znai a mora ijelom jo u njoj ne biti jer tek u nju ulazi, a ijelom ne biti izvan njejer ved u nju ulazi, to se moe ogoiti samo s onim to ima ijelove, pri emu je mogude a

neki ijelovi jesu izvan neega a rugi unutar stvari, ok onoto nema ijelove ne moe cijelo

biti u nekoj stvari i izvan nje. Ono to nema ijelove ni cijelinu ne moe udi negje buudi a

nemoe udi ni cijelo ni jelomino i tako se kretati. Ono nije ni nepokretno jer bi to znailo

da stoji na mjestu, a nikad nije na istom mjestu jer moralo bi biti u neemu u demu ved ostaje

na istome mjestu, a buudi a nije u sebi ni u iemu, ono nije nika na istome mjestu,a ono

to nije na istome mjestu nije nepomino. Dakle jeno nije ni pokretno ni nepokretno

5. Jedno nije ni ientino ni razliito - nije ni ientino s rugim ili samim sobom ni razlino o

rugog i samog sebe. Ka bi bilo razliito o sebe bilo bi razliito o jenoga i ne bi bilo

jedno. Ka bi bilo ientino rugom ona bi bilo to rugo, a ne bi vie bilo jeno. Nede biti nirazliito o neeg rugog jer ta osobina pripaa samo razliitom, ne jenom, te ono nije

razliito time to je jeno. Ako nije razliito time ni samim sobom ona nije razliito

uopde.Ako samo nije ni u emu razliito, ona nije ni o ega razliito. Nije ni ientino

samom sebi jer ientino i jeno nisu iste priroe, jer postati ientian jenomu nije postati

jeno, a postati ientian mnogome je postati mnogo, a ne jeno. Kaa se ientino i jeno

ne bi razlikovali onda bi postati identinim uvijek bilo postati jenim, a postati jenim bi iblo

postati ientinim. Za jeno biti ientian sebi nede initi jeno sa sobom, pa ono buudi

jeno, nede initi jeno.

6. Jeno nije ni slino ni neslino ni sebi ni rugom. Jer slino oputa ientitet, a za jedno je

nemogude a bue ientino jer ne bi bilo jeno jer im je priroa razliita, jer ka bi mu

5/19/2018 PARMENID DIO

2/5

pripaalo jo neto osim a je jeno , ona bi mu pripaalo a je vie nego jeno.buudi a

nije ientino ni rugome ni sebi, nije ni slino ni rugome ni sebi. Nije ni razliito ni sebi ni

rugome jer bi bilo ona vie nego jeno, pa tako nije ni neslino, jer je neslino ono o

neega razliito.

7. Jedno nije ni jednako ni nejednakoa bi bilo jenako moralo bi imati ientine mjere s

neim rugim demu je jenako, a a bi bilo nejenako moralo bi imati vie ili manje jeinice

mjere u onosu na veliine, a buudi a ono to ima manje ili vie jeinice mjere ima

dijelove, koliko jeinica toliko ijelova pa bi bilo toliko umnoeno. Ako bi imalo jednu jedinicu

mjere postalo bi njoj jenako, a nemogude je a je jenako.

8. Jedno se ne nalazi u vremenuJer se to onosi na to biti mlai ili stariji ili istoga oba, takle

imati ujela u jenakosti ili slinosti, iz ega smo jeno iskljuili. Ono ne sujeluje ni u

neslinosti i nejenakosti, pa tako nije ni mlae ni starije o nekoga, pa zato nije ni u

vremenu, jer biti u vremenu znai postajati uvijek stariji o samoga sebe, a postati stariji o

sebe znai u oreenom roku postati i mlai o samoga sebe. Dakle, starije je razliitost o

mlae, ono to postaje starije o samoga sebeuvijek postaje i mlae o sebe, nuno je a sveto postoji a iz sume vremena iste kao to je ono samo postaje istoobno o sebe i stariji i

mlai, a jeno ne uestvuje u takvim stanjima.

9. Jeno izmie bidu i saznanju Bijee, postalo je i postae izraava prolost; bit de, postat de i

bit de postalo oznaava puudnost; a postaje i postoji saanjost, a buudi a to sve

oznaava vrijeme, a jeno ne sujeluje u vremenu, ono niti je bilo, postalo ili bijee, niti saa

postoji, postaje ili jeste, niti de postati, biti postalo ili biti. Kako su to jeini naini

uestvovanja u bidu, akle jeno ne postoji, te nema ni ovoljno bida a bi bilo jeno, jer a

ga ima postojalo bi i uestvovalo u bidu, a ipak niti je jeno niti postoji. Ono to ne postoji ne

moe imati to je o njega ili njegovo, pa mu ne pripaaju niti ime, niti efinicija, niti

saznanje, niti opaanje niti miljenje. Ono nije ni nazivano, ni saznavano, ni milljeno, niti

izraavano niti pretpostavljano, te ga netko nebi sa ulima opaao, to se ini nemogudim.

-

DRUGA HIPOTEZA

1. Jedno postoji - Ako jeno postoji, mora uestvovati u bidu, pa de biti bide jenog, koje nije

ientino sa jenim, jer inae bide ne bi bilo bide jenog, i jeno ne bi uestvovalo u bidu,

nego bismo rekli jeno je jeno i jeno postoji. Postoji je razliito o jenog, Jeno postojiakle nuno znai a jeno uestvuje u bidu.

2. Jeno je cijelina, ono se umnogostruava u beskrajni broj ijelova - postoji se kae o

jenome koje postoji, a jeno o bidu koje je jeno. Bide i jeno nisu ientini, ved su to

atributi ientinog premeta premeta hipoteze Jenog koje postoji, o ega je cijelina

jeno koje postoji, a ijelovi su mu jeno i bide, oni su dijelovi cijeline. Jedno koje postoji je

cijelina koja ima ijelove, a ijelovi, jeno i bide, nikaa ne neostaju, jeno ne neostaje

ijelu koji je bide, i bide ne neostaje ijelu koji je jeno, pa tako svaki o ova va iijela ima

opet jeno i bide,tj. va ijela i tako opet i opet u neogle, pa sve to se uobrazuje kao io

sari opet ova va ijela i tako nebrojeno puta. Jeno uvijek sari bide, a bide jeno, pa

5/19/2018 PARMENID DIO

3/5

buudi a uvijek postoji va, jeno nika nede biti jeno, ved Jeno koje postoji biti de

beskrajna mnoina.

3. Beskrajni niz brojevajeno uestvuje u bidu i zato ono(jedno) postoji i zato jedno koje

postoji izglea mnogo. Ako jeno shvadamo samim miljenjem a ne uestvovanjem u bidu,

onda nam izgleda kao jedno, a ne mnogo. Drugo je bide, a rugo je jeno samo, buudi a

jeno nije bide, nego u njemu uestvuje. Ako je bide neto rugo i jeno neto rugo, ona

nije jeinstvo to ga ini razliitim o bida , niti je pomodu bida bide razliito o jenog nego

su oni razliiti pomodu razliitog i rugog. Istiemo ili bide i razliito, ili bide i jeno, ili jeno

i razliito, pri emu je kaa se kae bide ili jeno izraeno jeno o njih, a izraeni zajeno su

par. Gje su va izreknuti zajeno ine par, a svaki o njegovih ijelova je jean, pa kada

paru oamo jean obivamo tri, pa im ima va, nuno je vaput, gje je tri, nuno je

triput, poto je va vaput jean, a tri triput jean. Dva i vaput aju vaput va, tri i triput

daju triput tri, a tri i dvaput i dva i triput su dvaput tri i triput va, pa de biti proukt po va

parna broja i dva neparna broja, i produkt parnog i neparnog i produkt neparnog i parnog.

im postoji jeno postojati de i broj, a ako postoji broj, postojati de i mnogo i beskrajnamnoina bida , jer broj postaje beskrajan po mnoini i sujeluje u bidu. Ako broj uestvuje u

bidu ona de i svaki io broja uestvovati u njemu.

4. Jenaka beskrajnost jenog i bida Bide je razijeljeno u cijeloj realnosti koja je

mnogostruka, i nije osutno iz svega to postoji , ni najmanjeg ni najvedeg, buudi a je

nemogude a je bide osutno iz onog to postoji. Ono je razasuto u najmanjem i najvedem i

njegovo jelanje preilazi sve, a postoji nebrojeno ijelova bida, a njegovi ijelovi su ono to je

najmnogobrojnije. Otkad postoji i za svo vrijeme to postoji svaki io je nunim nainom

uvijek jean i nemogude je a bue nijean, te svakom pojeinom ijelu bida priolazi jeno,

ono ne naputa nijean io. Ono koje je jeno, ne moe se nalaziti cijelo prisutno na mnogo

mjesta u isto vrijeme; ka se ne nalazi cijelo,ono se nalazi poijeljeno, jer nikako rukije nebi moglo biti u svo vrijeme u svim ijelovima bida osim kao poijeljeno. Ono to je ijeljivo

umnoava se nunim nainom onoliko puta koliko ima ijelova. Nije tono reeno da su

ijelovi u koje se bide razijeljuje ono najmnogobrojnije, njegovo razijeljivanje ne prelazi

razjeljivanje jenog,nego mu je jenako , jer niti bide ostavlja jeno, niti jeno ostavlja bide,

nego oni postaju uvijek i svugje jenaki, oni ine par iuvijek se izjenauju uvijek, svua i u

svemu. Dakle, jeno razijeljeno o bida je mnogo i beskrajna mnoina, pa je jeno koje

postoji mnogo, a tako i jeno kao takvo, razvojeno o bida je mnogo.

5. Granice i figuradijelovi su dijelovi cijeline ijeno de, ukoliko je cijelina, biti ogranieno, jer

su ijelovi obuhvadeni o cijeline, a ono to obuhvada je granica. Jeno koje postoji, biti dejeno i mnogo, cijelina i ijelovi, ogranieno i neograniena mnoina. Kao ogranieno imati

de krajeve, a kao cijelina poetak, sreinu i kraj. Dakle jeno de imati poetak kraj i sreinu, a

sreina de biti ualjena o krajeva te de jeno tako uzimati ueda u figuri, pravoj, okrugloj ili

mjeovitoj.

6. Jedno je istovremeno i samo u sebi i u prostoru ono (jedno) de biti u samome sebi i u

rugome, buudi a je svaki io u cijelini, a nijean izvan nje, te su svi ijelovi obuhvadeni

njome. Jeno je cijelina svojih ijelova te je ona oni svi, ona je i jeno. Svi se ijelovi sare u

cijelini, te su oni svi i jedno, i sama cijelina je jeno, i svi su obuhvadeni o cijeline. Tako je

jeno obuhvadeno o jenoga, te je jeno u samome sebi .Cijelina nije u dijelovima, ni u

svima ni u nekom od njih, jer ako je u svima onda je u jednom od njih, a ako nije u jednom,jedno , tako ne bi moglo biti u svim dijelovima. Ako jedan dio njima svima ne pripada, i ako

5/19/2018 PARMENID DIO

4/5

cijelo nije u tome dijelu, ono nikako ne bi moglo biti u svim dijelovima. Cijelo nije ni u nekim

ijelovima jer bi se ona ono to je vie, nalazilo u manjem, to je nemogude. Ako cijelo nije

ni u vie ijelova, ni u jenom , ni u svim ijelovima, ona mora biti ili u neem rugom ili

nigje. Ako nije nigje, ona je nita, a kako je cijelo a nije u sebi, mora biti u neemu

rugome. Ukoliko je jeno cijelo, ono je u neemu drugome, ukoliko je cijelina dijelova, ona

je u samome sebi, pa je tako jeno kako u samome sebi, tako i u neemu rugome.

7. Kretanje i mirovanje jednogajedno miruje ukoliko je samo u sebi, ono ostaje na mjestu, te

iz njega ne izlazi da bi se mijenjalo, ono je na istome mjestuu sebi samome, pa ako je na

istome mjestu, ono je na miru. Ono to je u rugome, nikaa nije na istome mjestu, te tako

nije na miru, a ako nije na miru, ona se akle krede. Jeno, buudi a je u isto vrijeme uvijek

u sebi i neemu rugome, uvijek de biti u kretanju ili u miru.

8. Jeno je ientino i razliito jeno mora biti ientino sebi i razliito o sebe, te ientino

rugima i razliito o rugih. Sve je ientino ili razliito,ka nije ni jeno ni rugo, ona

postoji onos ijela prema cijelini i cijeline prema ijelu. Kako jeno nije razliito o jenoga,

ono nije razliito o sebe, a ako to nije, ona nije ni cijelina niti io samoga sebe, pa je takoientino samome sebi. Ono to se nalazi na rugome mjestu o onogakoje ostaje u

samome sebi je razliito o samoga sebe time to treba a bue na rugome mjestu. Jedno

postoji samo u sebi i u isto vrijeme u neemu rugome pa je nuno razliito o samoga sebe,

a ono to je razliito o neega, razliito je o neega razliitog. Sve to nije jeno, razliito je

o jenog, a jeno je razliito o stvari koje su nejeno. Ientino i razliito suprotni su jeno

rugom, pa se ientino ne nalazi u razliitome i obrnuto,a ako se razliito nikaa ne nalazi u

ientinome, nema nijenoga o bida u kome bi se razlito moglo nalaziti jeno vrijeme, jer

ma kako malo vremena se nalazilo u neem, za to se vrijeme razliito nalazilo u ientinom.

Ako se ne nalazi u ientinom, razliito se nikaa ne nalazi u neemu to postoji, te nede biti

ni u ne-jenima ni u jenom, te pomodu razliitog jeno ne bi moglo biti razliito o ne-

jednih, niti bi ne-jeni mogli biti razliiti o jenog, niti oni meusobno mogu biti razliiti jer

ne sujeluju u razliitom. Ako nisu razliiti sami sobom ni razliitim, oni uzmiu svakoj

uzajamnoj razlici. Ne-jeni ne uestvuju u jenom jer onda ne bi bili ne-jeni ved jeno, a ne

bi bili ni broj jer na taj nain ne bi bili potpuno ne- jedni jer imaju broj. Ako je na apsolutni

nain jeno, a oni su ne-jedni, ona jeno nede biti ni io ne-jenih niti cijelina iji bi oni bili

ijelovi, a nejeni ne bi bili ni ijelovi jenog, ni cijeline iji je io jeno. Tamo gje nema

uzajamnog odnosa dijela prema cijelini, cijeline prema dijelu, ili razlika, tu nema identiteta, a

jeno, koje sa nejenima nema nijean o ovih onosa njima je ientino. Jeno je razliito

o rugih stvari i o sebe, i ientino je s njima i sa sobom.9. Jeno je slino i neslino jeno se pokazalo kao razliito o rugih stvari i ruge stvari

razliite o njega, to koliko je ono razliito o njih toliko su one o njega, ni vie ni manje, a

ka nije ni vie ni manje ona je slino. Ukoliko je jedno aficirano razlikom u odnosu na druge

stvari i one odnosom na njega, utoliko su oni aficirani identitetom . Primjer za to je da jedno

isto ime moemo izredi vie puta, a kaa ga jenom kaemo, oznaavamo premet kojem

pripaa ime, a kaa ga vie puta kaemo, izraavamo nuno taj isti premet. Kaa

upotrebljavamo rije razliito koristimo ju uvijek imenom za istu prirou, ak i kaa kaemo

a su ruge stvari razliite o jenog i a je jeno razliito o rugih stvari, a ne

primjenjujemo taj naziv za razliite premete nego za prirou stvari kojoj on pripaa. Ukoliko

je jeno razliito o rugih stvari i one o njega, injenica razlike utiskuje u jeno isti karakterkao u ruge stvari, a to ima isti karakter to je slino. Ukoliko jeno ima afekciju a bue

5/19/2018 PARMENID DIO

5/5

razliito o rugih stvari, utoliko de , u svojoj cijelini, biti slino rugim stvarima, a u svojoj

cijelini je jeno razliito o sviju njih. Slino je suprotno neslinom kao to je razliito

suprotno ientinom. Pokazalo se a je jeno ientino rugim stvarima, a biti ientian

rugim stvarima i biti razliit o rugih stvari su vije suprotne afekcije, no ukoliko je

razliito, jeno se pokazalo kao slino. Ukoliko je ientino ono de biti neslino afekcijom

suprotnom onoj koja ga je uinila slinim, a to je bila razliito.

................................................................proitaj do kraja ovaj dio

10.Dodir i ne-dodir -