Zlatko Hadidedi

P A D

2

LICA STJEPAN TOMA OSTOJI kralj bosanski STJEPAN TOMAEVI kraljevi, kasnije kralj bosanski RADIVOJ OSTOJI brat Tomaev, raniji pretendent na

prijestolje STJEPAN VUKI KOSAA vojvoda bosanski, vladar Huma,

kasnije herceg od Sv. Save RESTOJE MILOHNA Tomaev savjetnik i komornik GOST RADIN BUTKOVI strojnik Crkve bosanske, savjetnik

S.V. Kosae VLADISLAV HERCEGOVI najstariji sin S.V. Kosae VLATKO HERCEGOVI mlai sin S.V. Kosae KATARINA VUKI KOSAA kraljica bosanska, ena kralja

Tomaa, ker S.V. Kosae VOJAA prva ena kralja Tomaa JELENAMARA BRANKOVI srpska princeza, kasnije kraljica

bosanska, ena S. Tomaevia IVAN KARVAJAL kardinal, poslanik Svete stolice TOMA TOMAZINI hvarski biskup, papski legat na

bosanskom dvoru FRA MARIN franjevac na bosanskom dvoru,

Tomaev poslanik PETAR DE TOMAZI mletaki poslanik ALEKSA DABIIVOVI ZUBAC hajduk, prijatelj S.V. Kosae PETAR PAVLOVI TVRTKO KOVAEVl VLADISLAV KLESI

vojvode bosanske

RADOVAN VARDI, VUKMAN JUGOVI

humski knezovi

NEZNANAC UHODA DIJAK BOSANSKI POSLANIK NADBISKUP

3

DUBROVAKI POSLANICI, GLASNICI, STRAARI, DVORJANl, TREA ENA I NAJMLAI SIN S.V. KOSAE, VOJVODE, KNEZOVI, PUK BOSANSKI

4

I IN

5

SCENA I Proljee 1445. Unutranjost katolike crkve. Pokrtavanje kralja STJEPANA TOMAA, po katolikom obredu. TOMA, biskup TOMAZINI. SCENA II Bobovac, Juni 1445. Jedna od sporednih soba u kraljevskom dvorcu. Ulaze, uurbanim korakom VOJAA i RESTOJE. VOJAA Govorili biste sa Nama nasamo? RESTOJE Da, gospo, tako stvari nalau. VOJAA Zar ima stvari to Nam nalau? RESTOJE Pa, recimo da stvari dravne jo uvijek obavezuju sve nas. VOJAA Te stvari jesu stvari mua mog, i kralja Srbljem, Bosni, Primorju. I zato nije ovdje lino kralj? Zar Vas da alje svojoj kraljici?! RESTOJE Pa i ne posla mene k Vama kralj. to sad Vam obraam se samo ja, a Toma ne, to mu Vam je i kralj,

6

tu razlog jeste jedan jedini: ja iznad svega stavljam dravu. VOJAA Zar mislite klevetat kralja svog, i initi to jo pred kraljicom?! Za ljubav ili raun ega to bi kralj zapostavljao kraljevstvo?! I ta je bio pravi naum Va? Ta recite ve to ste imali, a nakon toga, molim idite! RESTOJE Vi sigurno jo dobro pamtite taj dan kad Toma bjee izabran. Izabra plemstvo ga uprkos tom to stariji bi brat mu Radivoj. Sinovci Tvrtku oba bijahu, i sinovi od kralja Ostoje, al' Radivoj, nasuprot Tomau, jo ranije iskaza neposluh. VOJAA Vi govorite to to znamo ve. RESTOJE Gospoda bosanska tom prilikom dodijelie prvenstvo mudrijem. Jer Toma, tek to kraljem postade, pokaza sve vrline vladarske. Kad pobuni se brat mu Radivoj, i k tomu Stjepan Vuki Kosaa, gospodar svih zemalja humskijeh, i najvei u Bosni vojvoda, kralj pridobi gospodu ostalu, u Bosni, Humu, Donjim Krajima, a Pavlovie prije ostalih, te potjerae vojsku Kosae na jug, sve do pred sami Dubrovnik. Al kako mudar ovjek to ve zna

7

da ratna srea je prevrtljiva, sa Kosaom e kralj okonat spor, podarivi svoj Bosni opet mir. VOJAA To posljednje je novost i za Nas. RESTOJE A opet, Vi se toga sjeate, koliko dugo kralj je Ugarske odbijao da prizna izbor na, prizivajui pravo negdanje to Celjski grof na Bosnu polae. Da kraljeve tu ne bi mudrosti sad zemljom stranac, grof, bi vladao! Ovako, samo jednom porukom i tit i savez Bosna dobi tad podra kralja prvo Hunjadi, a potom, redom, priznae ga svi: i kralj Maara, Poljak Vladislav, i Fridrih Trei, od Germana car, i k tomu Dubrovnik i Mleani, i ini to ih znade ovaj Svijet. VOJAA To sve je odve dobro poznato. Zar Vi ste doli k meni samo stog? RESTOJE A vjera kada kralju zasmeta u krilo da ga primi Kurija ko Tvrtko Drugi, kraljev prethodnik, i kralj se stare vjere odree, na dvor jo vrati hvarskog biskupa, a dobrim katolikom posta sam. VOJAA To uini za dobro kraljevstva!

8

RESTOJE Pa naravno, o tom i jeste rije. Zauzvrat, kralju Sveta Stolica uinila je oprost grijehova, oprostivi mu to roenja in mu bjee pomalo nezakonit. VOJAA ta znai pomalo nezakonit?! ta hoete da time kaete? RESTOJE U Bosni vai drugi obiaj od onog to propisao je Rim. Kad kraljev otac sklopi drugi brak, iz kog se rode kralj i Radivoj, tad uini on vrlo teak grijeh, jer prva ena bjee iva jo. To katoliki zakon ne prata, sem kada vjerom neko biva vrst, ba kao to to bosanski kralj jest. VOJAA To ne moe da bude istina! Ne, valjda poznajem svog Tomaa!? Zar to se stare vjere odree, i prihvati tu novu, latinsku zar odree se time oca svog, i majke koja ga je rodila?! RESTOJE Ko odrekne se Crkve bosanske, taj odrie se svojih predaka. To, naalost, jest gorka istina. VOJAA Ne, mora biti da me laete! Ko odrekne se svojih predaka, taj kao da se svega odrie!

9

Taj kao stablo je bez korijena, i ne moe na Zemlji stajati! A Toma ne bi nikad, ni za ta, i ni za koga to uinio! RESTOJE U pitanju je bilo kraljevstvo. Izvijestih meu prvim Vas o tom, i neete mi zato zamjerit. U obzir treba sve da uzmete. VOJAA Jo uvijek ne vjerujem niti rije! I ta u obzir trebam uzeti? RESTOJE Pa to da ispred sveg je kraljevstvo. Do sada kralj jo drao se tog, al sad bi mogle poet nevolje, jer sam kralj nije posve odluan. Stog, treba mu odavde pomoi, jer Vi i ja smo kralju najblii. VOJAA ta hoete, Vi, udni ovjee!? Govorite bez okolianja! RESTOJE Gospoda kralja kad izabrae, izabrae iz roda kraljevskog. I izabran bi tada samo kralj. VOJAA Porijeklo moje moda smeta Vam?! RESTOJE Ne meni, ve gospodi bosanskoj. To davno mogli ste uoiti da niste bili tako oholi. Kad neko roda sasvim neznatnog

10

odjednom dospije na sami vrh, tad misli da je mnogo moniji od onih to ga tamo uznijee. Ja alim, ali moram rei to: gospoda nee Vas za kraljicu. VOJAA Ha! Kao da je vano takvo to! Ja jesam ena kralja bosanskog, i stoga kraljica gospodi svoj! RESTOJE Al nije nepromjenljivo ni to. Po zakonu ste naem ena jo, po rimskom niste bili nikada. Jer, sklopljen brak bez lica svetenog za katolike jeste teki grijeh. A kralj bi kao dobar katolik... VOJAA Pa Vi ste ludi! ta to priate! RESTOJE A kralj bi kao dobar katolik, i vladar koji tuje velmoe, i k tomu sluga vjerni kraljevstva, uinit morao da nestane ta ljaga to mu ime pritie. A kralj zbog Vas jo samo oklijeva. Pomozite da lake odlui. VOJAA Da kralj sad znade kakve pogane ste rijei ovdje meni kazali, sa glavom biste Vi se rastali i prije nego krvnik pristigne! Razdvojiti od kralja kraljicu ne! To Vam nikad nee uspjeti! RESTOJE

11

Raunao sam s vie mudrosti. VOJAA Ja neu nikad pristati na to! Ja nisam pokojni kralj Ostoja, da mogao bi me se odrei ni Toma Ostoji, ni bilo ko! RESTOJE Izvijestiu Vas tad o neemu to Vau panju e izazvati: kad Papa kralju grijehe oprosti, na umu imao je tad i Vas, i grijeh to poini ga s Vama kralj. Vrlinom pravdavi ga kraljevom, on oprost napisa i posla nam, te vezu Vau s kraljem proglasi nevaeom, il prosto nitavnom. Vi niste ena kralja bosanskog, to prije shvatite to, bolje je. VOJAA Ja nemam ta da shvatam! Laete! Ja moram smjesta kralja vidjeti! RESTOJE Sam kralj je zamolbu potpisao za oprost koji sad mu dade Rim. Prosudite po tome ta kralj zna. VOJAA Ti, udovite! Sve si smislio! Oenie ga nekom roda svog! RESTOJE U odbir kraljev ja se ne mijeam, kad dobar je za zemlju bosansku. A prisustvo je Vae smetalo da Bosnom sloga opet zavlada.

12

Odstupiete zato mirno, jer to domovina trai sad od Vas. VOJAA Ma neu nikud ja da odstupim! To zapamti, ti, pseto pogano! RESTOJE Ja mislim da tu nema izbora. Sad, ako budete me sluali, pa sami, svojom voljom, odete, odobriu Vam povlasticu jo to moe biti znaajna za Vas: Vi sina imate sa kraljem, a on jeste, izvjesno je, stariji od djece to e donijet novi brak; naslijedit moe kralja, oca svog, i vladati svom zemljom bosanskom. Ja Vama mogu omoguiti da povremeno sina viate, a znate da to znai uticaj na zbivanja na dvoru kraljevskom. Sa druge strane, to protivljenje bi moglo samo da izazove protivljenje da sina vidite, od sad, pa sve dok iv je vladar na. VOJAA Oduzeti mi nee Stjepana! On moj je vie nego Tomaev! Pa kakav je, na koncu, otac to to sinu svome majku otima! Ne, Stjepan e da sa mnom ostane. RESTOJE Ja potujem to Vae majinstvo, al morate da shvatite i Vi: Va sini moe kraljev nasljednik da postane, a tad bi odgoj Va i okolina gdje bi rastao

13

za njega mogli smetnjom postati da razvije vrline kraljevske. Stog, samo Vi sad s mirom idite, a nama Stjepana prepustite. VOJAA Uiniu sve drugo osim tog! ak, evo, spremna sam napustit dvor, al sina dajte bar da povedem! RESTOJE Ja rekoh sve ve to sam imao. Va sin e da na dvoru ostane, a Vi ete da sada odete. VOJAA Zar zaista se ovo deava? Zar mora da ovako bude sve? RESTOJE Na alost, da. A sada idite. (VOJAA polako izlazi.) Uinili ste to zbog kraljevstva. SCENA III Bobovac, istog dana. Prijestolna dvorana. Kralj TOMA sjedi na prijestolju. Pred njim stoji RESTOJE, podnosei izvjetaj. TOMA Da l dugo si je nagovarao? RESTOJE Ne due nego to je potrebno na neto enu da nagovorim.

14

TOMA Tad moram da te pohvalim za to. RESTOJE Ja samo sluim Vaoj Visosti. TOMA Moj dobri Restoje, ja cijenim to to s ljudima ti zna da postupa koristei vjetinu, a ne mo. Jer sila je lo sluga kraljevstvu, nezadovoljstvo ona podstie kod podanika svih, bez obzira na njihov visok ili nizak rod. A mudrost samo Bosnu odra, od bana Kulina do strica mog. RESTOJE A Vi zasluili ste, kralju moj, da tako sjajne pretke imate. Il bolje, mudrost Vaih predaka zasluila je takvog potomka. TOMA Pretjeruje sa hvalom, Restoje, jo mnogo posla nama ostaje. Mi pregovore tek smo poeli sa Stjepanom, od Huma vojvodom, to trebali bi trajan donijet mir. Dodue, on se sloio ve da orodivi se dokinemo spor, da Katarina, vojvodina ker, sad postane Nam novom kraljicom. Tim protivnike bismo skoro sve za saveznike mogli dobiti. Jer, zna se, Stjepan Vuki Kosaa u milosti je kod sultana, a sultanovi vojnici dugo ve po Bosni vre drske pohode i razbojnitvom zemlju pustoe,

15

povlaei se prije nego mi za takve upade i saznamo. Sa neprijateljem tim stoglavim jo nismo sposobni se boriti mi moramo se sprijateljiti. RESTOJE Ja moram rei da sam radostan to dalekovido kralj razmilja. Jer, turska sila je u usponu, ni Ugarska ve nije sigurna, jo manje obnovljena Srbija, a posve malo jo Vizantija. Za Bosnu izlaz jeste samo to to maloprije kralj je kazao. TOMA A enidba sa Katarinom nas od nevolja svih moe spasiti. Ne, ne znam ko je ovdje mudriji da l bosanski kralj ili vojvoda. Jer, kralj e vojvodi da bude zet, a vojvoda e kralju biti tast. ta misli ti o tome, Restoje? RESTOJE Ja mislim da e svakako na kralj nadmudriti tog humskog vojvodu. TOMA A bie sasvim dovoljno i to da kralja vojvoda ne nadmudri. Alstavimo po strani alu sad, jer s druge strane stiu nevolje, odakle im se nismo nadali. Pozovi zato hvarskog biskupa, ja moram hitno s njim govoriti. Optuie me, e moj Restoje, ti redovnici Franje Asikog hereticima da sam naklonjen,

16

da manihejima otvorih dvor, da sklon sam zabludi patarenskoj, da pripadam jo Crkvi bosanskoj, da katolikom sebe smatram sam, da nisam uopte ni pokrten! RESTOJE To zbilja jesu teke optube. TOMA A franjevci, i Papa, znaju li, da maniheji ovdje preteu nad stanovnitvom vjere ispravne?! RESTOJE Pa, ko u Bosni brojem pretee, to, gospodaru, niko ne zna jo. Al ne treba se uzbuivati. Ve Tomu Hvarskoga ste pozvali, razgovarajte s njim o svemu tom, i neki izlaz e se pronai. Al evo Vam i samog biskupa. Ulazi TOMAZINI, RESTOJE izlazi. TOMA Nek blagosloven kralj je kranski! Pa, kojim dobrom kralj me poziva? TOMA Umjesnije je rei: kojim zlom. Ja ne znam da li Vas je Kurija o ovome ve obavijestila: u Rim je, Papi, stigla optuba od strane franjevaca ovdanjih da kralj od Bosne jo je podloan opainama maniheja zlih, da nikad nije bio katolik, da takvim on se samo predstavlja. ta moete mi rei Vi o tom?

17

TOMA Kralj znade da bih krivcem bio sam kad tane bile bi te optube. Preveden kralj je k vjeri Kristovoj, ba kao to sam u njoj roen sam. Al mora kralj da shvati franjevce: u Bosni manihejstvo jo je zlo sa kojim braa teko bore se. A prirodno je da za neuspjeh okrivljuju i samu Vau vlast. Jer, ne bi sasvim dovoljan Va trud da maniheji Bosnu napuste. Ja znam da to jo nije mogue, al ko ubijedit moe franjevce! TOMA To vie nije niti bitno sad. Ubijediti je Papu vanije. Zbog toga, biskupe, i pozvah Vas, jer vjerujem u Vau naklonost. TOMA Usudio bih se da kaem da nasluujem kud smjera Vaa rije. Al ne treba zaboraviti to da franjevci su ugled veliki kod Pape stekli i da brane ga vrlinom to nijedan nema red. TOMA U Bosni Papin poslanik ste Vi, i Vau Papa posluae rije. TOMA Uiniu sve to je mogue. Al uzvrat morau zatraiti, zbog sebe ne, i svoje koristi, ve Gospoda i vjere kranske.

18

Ja mislim da je najbolje da kralj odgovori na sve te optube herezu trajno iskorijenivi, hereticima uini li kraj. Kralj ne moe, to znam, u isti mah pokrstiti il protjerati sve, al prvi korak moe biti da vlastela manihejstvu sklona jo, kad bude Zbor gospode bosanske, svih odrekne se svojih zabluda, i Isusovo primi uenje. Toliko moe kralj da uini. TOMA Vi znate da i kralja bira Zbor. TOMA Kralj jeste prvi meu jednakim, al manje jednak no to prvi je. TOMA Zbor mogu sazvat tek na proljee. TOMA Ja Papi pisau jo ranije. Raunam, ishod bie povoljan. Sad poi moemo svi poslu svom. I neka sada sve nas uva Bog. TOMA izlazi. TOMA ostaje zamiljen.

19

SCENA IV Milodra,19. maj 1446. TOMA sjedi na prijestolju. U dvorani prisutno nekoliko DVORJANA. RESTOJE ulazi i kree pravo prema kralju. RESTOJE I tako, eto, Vama, kralju moj, u goste doe humski vojvoda. Sa mnogo lijepe vojske stie on, al ta ljepota tamni poredbom s ljepotom onih to za nevjestom su stigle kao vrle pratilje. A sjaj ljepote humskih gospoda tek odsjaj je ljepote nevjeste, ne mogu a da to ne spomenem, ak ako kralj mi i ne dozvoli. TOMA Dozvoljavam ti, o moj Restoje, al reci prvo da li vojvoda je zadovoljan bio doekom? RESTOJE Dostojnijeg u Bosni doeka jo nikad ne bi, gospodaru moj. TOMA Ja neto drugo sam te pitao. RESTOJE Ja kazao sam ono to ja znam. Jer, vojvoda je samo rekao da eli da se dobro odmori, i odmah poao u odaje, svu pratnju svoju ostavljajui. TOMA

20

Da l vojvoda se ve odmorio? Kralj elio bi da ga primi sad! RESTOJE Ve poslao sam naeg ovjeka da saopti mu volju kraljevu. TOMA Preduhitrio si me, Restoje, al moram da te pohvalim za to. Ne doputa da budem odve spor. RESTOJE Ja samo sluim Vaoj Visosti. Al, ini mi se, vojvoda je tu. Nek oglasi se pozdrav vojvodi! Fanfare. Ulaze KOSAA, GOST RADIN i nekoliko HUMSKIH PLEMIA. KOSAA Da ivi kralj sve zemlje bosanske! TOMA Ja jesam kralj sve zemlje bosanske, al ustat moram kada pozdravljam gospodina to vlada Humom svim, treinom svih zemalja bosanskih. Da ivi Stjepan, humski vojvoda! Da ivi prijateljstvo koje e da vee Kosae i kraljev rod! KOSAA Daje znak jednom od svojih PRATILACA, PRATILAC izlazi. Ljubaznost prema Nama kraljeva, vrhunac sad je svoj doivjela, i trai uzvrat sasvim dostojan. Pa, neka onda ude nevjesta! Ulazi KATARINA sa pratnjom, iza njih KOSAIN PRATILAC.

21

Ve ranije ja dadoh pristanak; a sada, kralju, evo, dajem ker. KATARINA prilazi, klanja se; TOMA daje znak jednom od DVORJANA, koji mu donosi blistavu ogrlicu. TOMA Stavlja joj ogrlicu. Ja Vama, gospo, ovo darujem sa eljama da Vaeg lica sjaj ne blijedi vremenom, ve ostane blistaviji od svakog nakita. To postojanosti je moje znak, a zalog upravo je pojas taj to Vi ga, gospo, sada nosite, ko svjedoanstvo Vae vjernosti. KATARINA Ja, gospodaru moj, obeavam da biu Vama vjerna supruga. Svjedoiu Vam sama ja o tom, vrlinom to nijedna nema stvar. TOMA Ta odrjeitost mi se dopada! KOSAA Svim Kosaama to je svojstveno. Al imaete, kralju, vremena napretek da upoznate mi ker. Sad elim da Vam jo preporuim mog savjetnika, gosta Radina, to, mada strojnik Crkve bosanske, je nezamjenljiv uvijek kada su u pitanju sve stvari dravne. RADIN prilazi, klanja se. TOMA Ukazae kralj Gostu svaku ast to najplemenitijima pripada.

22

A kralj se nada da e Radin gost da savjetom i kralju pomogne. RADIN Na usluzi sam kralju bosanskom. TOMA Ja znam da vojvoda ve poznaje mog savjetnika, vrlog Restoja. Pa ipak, koristim i ovaj tren, i preporuujem i Restoja, i velmoe sve ovdje prisutne, to vojvoda ih svakako ve zna. A sada, dragi gosti, vrijeme je da obiemo lijepi Milodra, jer napolju gospoda ekaju, nestrpljiva su ve da vide nas gdje idemo na elu povorke to polazi ka hramu boijem da obavi vjenanja sveti in. Izlaze.

23

SCENA V Milodra, 21. maj 1446. Ulaze RESTOJE i GOST RADIN. RADIN Nas dvojica smo, moj gospodine, na strai, ini mi se, ostali. Ja, jer sam odan Crkvi bosanskoj, i k Sotoninom hramu ne smijem, a Vi jer odani ste kralju svom, i ne smijete gosta ostavit. RESTOJE Ja zanemario bih dunosti zbog prisustva vjenanju kraljevom, kad zadovoljstvo ne bih naao u tome da sa Vama budem sad. RADIN Ja cijenim plemeniti govor Va, al da li zadovoljstvo samo je i uzrokom i posljedicom tog to sami ostadosmo Vi i ja? RESTOJE U pravu Vi ste nije sluaj tek to ostali smo ovdje nasamo. Ja pobrinuo sam se sam za to, jer elim s Vama da razgovaram. RADIN Izvolite, ja uvijek spreman sam da Vae mudre rijei sasluam. RESTOJE Da l mudre jesu, ili nisu pak, to moe vrijeme tek da ocijeni. A Vi mi vjerujte, gospodine,

24

o rijeima tim mnogo ovisi. Budunost Vae Crkve bosanske, a, mogue je, ak i Bosne sve. RADIN Govorite, ja, evo, sluam Vas. RESTOJE Vi znadete to, kao ja to znam, da velmoe su ovdje skoro sve zbog kraljevog vjenanja prisutne. Nedostaju nam samo kraljev brat, jer kraljem elio bi biti sam, te kraljev prijatelj i saveznik to Pavlovia sada vodi rod, sin Radoslava monog, Ivani, jer nije zadovoljan tim to kralj sa gospodarom Vaim sklopi mir. RADIN Pretpostavljam da kralj e sazvat Zbor, al ne vidim u tome ta je zlo. RESTOJE Ja nisam zlo u tome vidio da kralj nam katolikom postane, jer mnogo lake jeste vladati sa osloncem na Svetu stolicu. A, konano, u Bosni oduvijek su razliite vjere bivale, pa Bonjanima nisu smetale, ve samo onim s inih strana to boletine nam donijee, i rat. Al mada katolikom posta kralj, optuie ga Papi franjevci, da jo hereticima kralj je sklon. Stog, kralj u pomo pozva biskupa, al ovaj uslov kralju postavi: da kralj sazove velmoe na Zbor, da prisili ih, kako god to zna,

25

da odreknu se vjere djedovske, jer stara vjera jeste zabluda, opaina, hereza, samo zlo. RADIN I kralj je ipak pristao na to? RESTOJE Ponesen uspjesima preanjim, kralj vjeruje da sasvim lako e ubijediti gospodu bosansku. RADIN Gospodar Stjepan, humski vojvoda, se prvi nee sloiti sa tim. A ak i kad bi tome bio sklon, moj savjet moe da ga odvrati. RESTOJE Vi pravi ovjek ste za takvo to, jer uticaj nesumnjiv imate, a niste ravnoduni prema tom to moe da donese ovaj Zbor. RADIN Ja mnim da treba sve uiniti da Zbor se takav i ne odri. RESTOJE Uinih sve ve to sam mogao, uinite to isto sada Vi. RADIN Bez brige samo, moj gospodine, ve znam ta treba da se poduzme. Al recite mi, molim, iskreno: ta nagnalo je Vas na takav in? Zar Vama nije jasno da ste tim Vi gospodara svoga izdali?

26

RESTOJE Uinih ono to sam smatrao za Bosnu da je sada najbolje, jer kraljev naum ne bi mogao bez mnogo krvi biti ostvaren. Ja moda kralja svoga izdadoh, al nisu isto kralj i kraljevstvo, to barem dobro znamo Vi i ja. Izlaze.

27

SCENA VI Gozba u Milodrau, 22. maj 1446. Za stolom sjede TOMA, KATARINA, vojvoda STJEPAN, vojvoda PETAR PAVLOVI, PETAR KOVAEV1, VLADISLAV KLEI, humski knezovi RADOVAN VARDI i VUKMAN JUGOVI, RESTOJE i GOST RADIN, DUBROVAKI POSLANICI, DVORJANI i ostala vlastela, DUBROVAKI MUZIARI. TOMA Nek ove rijei Bosna zapamti: kralj Bosne, Stjepan Toma Ostoji, na dananji se dan oenio, izabravi za sebe suprugu po starom obiaju bosanskom, jer kralj zbog batine ne uze je ve ljubavi, dobrote njezine, i ugleda to ima njezin rod. Kralj svima, gospodo, zahvaljuje, i trai doputenje sad od vas da nazdravi u ime Bosne sve najkrasnijoj i najljepoj od svih to rodi se u Naim zemljama. I, k tomu, eli kralj da nazdravi, sad kad ga uti moe Bosna sva, poetku prijateljstva koje e da vee Hum sa Bosnom ostalom u vjeni savez, kao to e ve da vjean bude ovaj sveti brak. A kada prijateljstvo slavimo, da nazdravimo i gospodinu to s kraljem dijeli iste zasluge za ostvarenje prijateljstva tog: da ivi kraljev prijatelj i tast, da ivi Stjepan Vuki Kosaa! KOSAA

28

Da ivi Toma, vladar sviju nas, gospodar Bosne sve, a meni zet! TOMA A sad gospoda neka uju sva, dok prava gozba nije poela, da sutra naputamo Milodra zbog izleta u Mile, koji e vrhunac biti slavlja itavog: tu bosanski e kralj i kraljica da krunisani budu krunom to Kotromania loza batini jo od vremena Tvrtka Prvoga. Gospoda, siguran u to je kralj, e krunisati ovu krunidbu kad ueem i svojom brojnou uljepaju na pohod Milama, A posebno e kralju mio gost i saputnik da bude vojvoda, to nee priliku propustiti da krunisanu vidi svoju ker. Zar nije tako, dragi vojvodo? KOSAA Ja moram kralja razoarati, al protiv svoje volje inim to, jer ocu nema vee radosti od radosti kad kerku udaje. Al zalud radost je i volja sva kad naputam jo danas Milodra, to prije da bih stigao u Hum. Ja alim, vojvodine dunosti izvravam jo uvijek samo ja. TOMA Vi sigurno se samo alite. KOSAA O, kamo da je sree, kralju moj, da poslovi su moji ala tek.

29

Tad ne bih nikad s njima prestao, sve dok bih snage imao za smijeh. Al ovaj put me sasvim ozbiljne i neodlone stvari ekaju. Stog, smjesta morau pouriti u svoje stolno mjesto, BlagajFgrad. KATARINA Zar, oe, stvarno mora ii ve? Pa ostani jo sutra, molim te! KOSAA To, keri moja, nije mogue. Ja kui hitam prije nego to bi mogao Hum biti ugroen, jer Vladislav i Vlatko, sinovi i nasljednici moji, kojima ja povjerih da uvaju mi dom, jo nisu dorasli za pravi boj, i trebaju prisutnost oca svog. A ako kralju nije pravo to na vrijeme ne najavih odlazak, razumjee kralj brige vladarske, i nee to da uzima za zlo. TOMA Kralj samo aljenje izraava to vremena ne bjee dovoljno za neki razgovor ozbiljniji, u slavlju i veselju proe sve. KOSAA Kralj ne treba da ali ni zbog tog. Na novi susret bie uskoro. I kamo sree da nam proe sve u slavlju i veselju, kao sad. Al krajnje vrijeme je da poemo. Gospoda humska sa mnom idu sad, pa molim skup da izvini ih sve.

30

Ustaju KOSAA, GOST RADIN, HUMSKI KNEZOVI i jo nekoliko PLEMIA. Krenu bez pratnje. TOMA Sa svoje strane kralj jo moe da Vam pratnju da, i to i ini sad. Gospodu prati kraljev savjetnik, to doekao je gospodu ve. Ustaje i RESTOJE i polazi za HUMSKIM PLEMIIMA i KOSAOM. KOSAA Pa, ostajte mi zbogom, kralju moj. TOMA Do sljedeeg vienja, vojvodo. KOSAA i pratnja izlaze. A, gospodo, nek ovaj odlazak ne pokvari nam samu sveanost. Sa vojvodom, a i bez vojvode mi slavimo vjenanje kraljevo. Muzika dubrovakih muziara i postepeno zatamnjenje.

31

SCENA VII Milodra,23.maj 1446. Ulaze TOMA i RESTOJE. RESTOJE Gospoda ve su mnoga, kralju moj, za vojvodinim pola primjerom. TOMA Nek idu samo svi za vojvodom! Kralj nee moliti da ostanu! Preostaloj gospodi reci da otkazah krunidbu u Milama! RESTOJE Zar nije nagla takva odluka? Da kralj jo barem malo razmisli? TOMA Ne, bie kao to sam rekao! Zar krunisanju kralja bosanskog da prisustvuje samo prosti puk?! RESTOJE Al nee li to biti prilika da protivnici Vai tumae to kao slabost, nemo kraljevu? TOMA Da, ali to je sada manje zlo. Sad treba dostojanstvo uvati. Pokazae im kralj ve svoju mo. RESTOJE Vi, kralju, zbilja mudro zborite. TOMA

32

A ta ti misli, Restoje, o tom da moda ipak humski vojvoda ne nadmudri i kralja bosanskog? Kad ker je trebao udavati, on vrijeme nije alio, i trud, da doe i potpomogne tu stvar. Kad vjenana bi ona, isti as, ostvarile su mu se namjere, jer postala je ker mu kraljicom ve udajom za kralja bosanskog. Stog, mogao je mirno otii, proputajui krunidbeni in, i ne ukazavi sve poasti to nosiocu krune duguje. Pa koje onda mudar, Restoje? RESTOJE Vi odve crno gledate na sve. Zar dolaskom ve nije vojvoda pokazao da vlast Vam priznaje? Strpljenja samo neka ima kralj, on kleknue pred gospodara svog. I Sandalj Hrani, stric od vojvode, to osilio se i gore jo za vlasti strica Vaeg, ipak je na kraju bio kralju pokoran. TOMA I Sandalj, kao sada vojvoda, i cijela porodica Kosaa, a i gospoda humska ostala, nepokorenim uvijek ostae! Zar samo ena bie pokorna svom kralju, gospodaru Bosne sve?! To nikad nee kralj dopustiti, pa makar kui poslao i nju, objavljujui Humu opet rat! RESTOJE

33

Ne inite to, kralju, nipoto. Za dobro Bosne to ne inite. TOMA To samo zavisi od vojvode. On mora kralju ast ukazati, pa bilo sada ili kasnije! RESTOJE Nek samo kralj se ne uzbuuje, na mjesto doi e ve stvari sve. Kad bude Zbor gospode bosanske nesuglasice sve e nestati, ja vjerujem u takav razvoj bar. TOMA Od Zbora, kao ni od krunidbe, tek sada nita biti ne moe! Gospoda Milodra naputaju o tome si me sam izvijestio! RESTOJE Oprostite, zaboravih na tren... TOMA Zar sada, Restoje, zaboravlja?! Sad, kada neposluh ugroava uspostavljenu slogu, red i mir! Zar ne vidi ta ini vojvoda, i kada nije ovdje prisutan?! Od kada treba tebe, Restoje, opominjati zbog nemarnosti?! RESTOJE Izvinite zbog takve omake. Al nije samo to u pitanju. Ja jednostavno smatram krunidbu, i Zbor, odlaganjima podlonim, i k srcu mnogo i ne uzimam to ekaemo mjesec ili dva

34

dok nakane ne ostvare se sve. Nestrpljivou samo moe kralj da protivnike svoje potakne na otpor i sve vei neposluh. TOMA Al jo i vie neodlunou! RESTOJE Odlunost upravo strpljivijim uinie Vas, gospodaru moj. Donesete li jasnu odluku tu nemir ili uzrujanost sva odstupie pred jasnim naumom. TOMA U pravu tu si, moram priznati. Ne bijah odluan, ve samo ljut. U miru donose se odluke. Stog, uzrujanost u da odbacim i dobro razmislim o svemu jo. RESTOJE Trenutak samo, Vaa Visosti! Tu hvarski biskup Toma eka jo da Vi ga, gospodaru, primite. TOMA Pa ti mi sada tek to govori!? Da Papin legat eka napolju?! Pa ta to ini danas, Restoje?! RESTOJE Oprostite, al ja sam smatrao da tako jeste najbezbolnije. to biskup eka, to je manje zlo od tog da kralj sa njim razgovara kad suvie je uzrujan i ljut. TOMA

35

O, Restoje!? Uvedi biskupa! RESTOJE Uiniu to smjesta, kralju moj. RESTOJE izlazi, uvodi biskupa TOMU TOMAZINIJA i opet izlazi. TOMA Nek blagoslov od Pape primi kralj. Pred Bogom i pred Papom kralj je prav, jer opravdanje Papa prihvati to poslah ga u ime kraljevo. Tim rijeena je, kralju, Vaa stvar, al boije jo stvari ekaju da kralj ih bosanski tek razrijei. TOMA Izvinite, ne primih odmah Vas. Pogrijeio je kraljev savjetnik. A kralj je, kao dobar katolik, razrijeio ve to je mogao da razrijei bez volje velmoa. TOMA Sa doputenjem, ja bih rekao: tek rijeio je kralj da razrijei. Jer, nema razrjeenja sve dok Zbor gospode bosanske ne zasijeda. A Zbora nee biti, kako uh. Gospoda urno idu kuama. TOMA Da, to je tano, dragi biskupe, al nije ovo zadnja prilika da kralj sazove Zbor svih Bonjana. Za mjesec dana bie sazvan Zbor na kojem donijee se odluke to Svetog Oca zadovoljie. Odobrie jo kralj osnivanje

36

biskupija, i crkve podii, da katoliku vjeru uvrsti u cijelom bosanskome kraljevstvu. TOMA Te, kralju, rijei Bogu ugodne veoma prijaju i uhu mom. A ako velmoe se sloe s tim, zahvalnost kralju bie vea jo na djelu nego je na rijeima. Stog, uzvrat neka kralj oekuje to kralja kranskog je dostojan. Ja savjetujem neka odmah kralj otkazuje ovakvu krunidbu, od Pape krunu da bi mogao da primi kao vladar kranski. TOMA Zahvalnost Vama kralj ve duguje, sve ako to su Vae elje tek. A krunidbu sam ve otkazao. Preostale su, dakle, pripreme da Zbor u svemu bude uspjean. TOMA Za mjesec dana bie jasno sve. Sudbina kraljeva je vezana za sudbu zemlje kojom upravlja. Bog nee Bosnu da zaboravi, ni kralja njenog, Bogu odanog. Stog, neka bude blagosloven kralj. TOMA izlazi.

37

SCENA VIII Zbor u Konjicu, 24. juni 1446. TOMA govori, sluaju KOSAA, RESTOJE, biskup TOMA TOMAZINI, gost RADIN, VOJVODE i KNEZOVI. TOMA U Konjicu, na Svetog Ivana, kog vjere sve u Bosni potuju, na granici to vie ne dijeli, ve spaja zemlje bosanske i Hum, zasijedao je Zbor svih Bonjana, i donio je ove odluke: 1. da podanici koji stupaju u slubu kralju svome moraju svi dati zakletvu o vjernosti to odnosi se i na vojvode, na savjetnike, i na knezove, to zakletvom se obavezuju da djeluju u korist kraljevstva, izdajstvu zemlje ne podlijeui; izdajstvom se od sada smatra jo i patvorenje novca kraljevskog, i upotreba drugog novca, to u Bosni nije bio iskovan; 2. u Bosni katolici imaju svu zatitu za svoje posjede, i k tomu dvije jo biskupije dobivaju sa stolnim crkvama; 3. manihejske se hie ne grade, a izgraene ne obnavljaju, sve dok sramota ta ne nestane to svijet je Bosni jo ne oprata. Stog, poziva gospodu sada kralj, zbog dobrobiti Bosne, da se zla manihejskoga ovdje odreknu, i vjerna odricanju ostanu. Protivljenje nek odmah objavi ko htio bi se usprotiviti,

38

jer sad je prilika da govori, a docnije e biti dockan ve. Pauza. Tiina. To ree Stjepan Toma Ostoji, kralj Bonjana po volji boijoj, od pomoi da kralju bude Bog, i cijelom bosanskome kraljevstvu, u dobroj volji i u nevolji, na propast neprijatelja nam svih. I dalje muk. TOMA se vraa na mjesto, ostali ustaju i poinju da se razilaze u tiini. KOSAA prilazi TOMAU. KOSAA Ja prvi kralju u estitati. Ovakav ishod daje potvrdu o vjernosti gospode kralju svom. Da vojvoda jo tu je, Ivani, o slozi bismo ve govorili. A i da nije spora kraljevog sa urem, despotom od Srbije, zbog srebra srebrenikog rudnika, ve sada bismo mogli kazati da prijatelje Bosna stee svud. TOMA Zahvaljujem Vam, vojvodo, na tom. Oprostite, al evo biskupa, kralj elio bi uti njegov sud. KOSAA Nek poslua ga obavezno kralj, kad nije druge uti mogao. KOSAA odlazi, prilazi TOMA. TOMA estitat moram kralju bosanskom. TOMA

39

Zahvaljujem Vam, dragi biskupe. TOMA Pokazao je kralj svu odanost spram dobra svete stvari kranske. A Bog e odane nagraditi, pa bilo danas, ovdje, ili pak kad zaslueni stigne poinak. A bosanskom bi kralju nagrada za mjesec dana mogla stii ve. TOMA Nestrpljivost, to dui ekanje, nam prijateljstvo ne iskuava, stog mjesec dana bie kao tren. TOMA Do tada, neka kralja uva Bog. Odlazi. Prilazi RESTOJE. RESTOJE estitau Vam, kralju moj, i ja. TOMA Za estitke tu nema razloga. RESTOJE Pa, kralju, Vi ste svoje namjere u potpunosti ve ostvarili. Zbog ega niste zadovoljni jo? Nezadovoljstvu nema razloga. TOMA E, da je barem tako, Restoje. RESTOJE Zar neko Vama bi suprotstavljen? Tiina je zavladala, i muk.

40

TOMA U tome, Restoje, i jeste stvar. Protivljenje na Zboru nije zlo, jer slobodno je tad govoriti, a govori tad samo onaj to ne boji se da rije ga odaje. Stog, utnja uvijek prijeti pobunom. A posebno kad Bosnu poznaje, i znade duu ovog naroda, tiinu smatraj najopasnijom. Izlaze.

41

SCENA IX Bobovac, juli 1446. Jedna od sporednih soba u kraljevom dvorcu. Uurbano ulaze TOMA, KATARINA i RESTOJE. RESTOJE Moj kralju, nemam dobru vijest za Vas! Gospoda su uznemirena, a... TOMA Znam. Ali to nam nije bitno sad. U Split je hvarski biskup stigao, i preuzeo papsku krunu ve, i sprema se da krene ovamo. Kad krunie Nas papskom krunom on, gospoda e se brzo smiriti. RESTOJE Ja bojim se da njih izazvati jo vie moe takav postupak. Pa ve na pobunu se spremaju, i meu sobom vou biraju. TOMA To nisam znao! Kai, ko je to? RESTOJE Pa, pria se da je to Ivani, Va saveznik u ratu s Kosaom. TOMA Zar Ivani da bude izdajnik?! Ne mogu povjerovati u to! Ne, to su prie najobinije. RESTOJE Zar Ivani na svadbi kraljevoj, il, pak, na Zboru bjee prisutan?

42

Ve dugo nije zadovoljan on zbog Vaeg pomirenja s Kosaom. TOMA Od Ivania ima vanijih! Sad imamo sa Nama vojvodu. RESTOJE Sa te Vam strane nema pomoi. KATARINA ta priate to! Nije istina! Moj otac jeste ovjek plemenit. Svom zetu on e uvijek pomoi, i kada zet mu ne bi bio kralj. RESTOJE Na alost svih nas, gospodarice, Va otac nam je odgovorio da on ne eli biti pristrasan zbog svoje keri, i da eli da po strani bude ako pobuna bi izbila, il kakav drugi spor. TOMA Sa dvije strane izdadoe Nas! KATARINA Moj kralju, otac moj tek oklijeva. Predomislie on se sigurno. TOMA Oklijevanje je sada izdaja! A moda misli humski vojvoda da moe s Ivaniem, vojvodom od Gornjeg Podrinja, da sklopi mir, jer granie im zemlje, pa bi sad obojici to odgovaralo, a sve na tetu kralja bosanskog?

43

KATARINA Moj otac, kralju, Vam ne eli zlo. Tek nesporazum sve je, vjerujem. RESTOJE Poznavajui humskog vojvodu, da s Ivaniem savez eli on, Vi ne biste jo znali odgovor na pismo koje mu uputiste. Ne, neto drugo smjera vojvoda. A to se Ivania tie, on sa Kosaom ne eli sklapat mir, to tvrde vijesti koje dobivam. Ve dovoljnu on ima podrku, uz njega su gospoda skoro sva. To, kralju, najvie zabrinjava. TOMA Koliko vojske sada imamo? RESTOJE Par hiljada nam nije dovoljno. Gospoda su po svojim zemljama za kralja vojsku uvijek skupljala, al protiv kralja sada ine to. Kralj ima premalo vojnika sam, po zemljama gospode podlone ih nema vremena sakupljati, a mogue je da su velmoe veinu digle ve na oruje. TOMA Kad spremnu vojsku nemamo za boj, a saveznik nas prvi izdade ta nama onda jo preostaje?! RESTOJE Jo, gospodaru, nije prekasno. Gospoda samo vre pritisak, jer ele da se s kraljem nagode,

44

a ne da kralja svoga smjenjuju. TOMA Gospoda smijenie ve oca mog. A Radivoja, brata kraljevog, suprotstavljali ve su stricu mom. To oboje se moe zbiti sad. Kralj nikad nee biti siguran, sve dokle ivi brat mu Radivoj! RESTOJE Da, kraljev brat je uvijek opasan, al on se sad po strani dri jo. Stog, samo pustimo da, kao sad, po strani zauvijek i ostane. Na Ivania treba misliti, i nezadovoljnike ostale. A njihovi su znani zahtjevi. TOMA Kralj nee ucjene dozvoliti. RESTOJE Pred zahtjevima glavu sagnimo, da ne bi kleknuli pred orujem. TOMA Kralj ne smije da sebe ponizi. RESTOJE Tri stvari plemstvo uznemirie. to katolike se biskupije osnivaju, sa stolnim crkvama, za buntovnike nije presudno; al Crkva bosanska bi vremenom bez posjeda svih svojih ostala, a to bi moglo naruiti red to Bosnu vijekovima odra. Gospoda se za sebe boje, jer taj red gospodom uini i njih.

45

Sve vei strani, rimski, uticaj takoer njima ne odgovara, i, ak se moe rei, plai ih. Sa tim u vezi jeste trea stvar: za Vae namjere se znade ve kad papska kruna je u pitanju. Gospoda nee takvu krunidbu. TOMA Zar neko kralju da zapovijeda ta da sa glavom svojom uini?! Bar krunu moe kralj izabrati, kad nije mogao ve narod svoj! A okrunjena glava ostae to i pod maem svoga krvnika! RESTOJE Ne ele velmoe svom kralju smrt, ak protiv kralja nita nemaju, tek ele da se osiguraju, povrativi u Bosnu stari red. TOMA Uvrstio bi svaki svoju vlast, bez obzira na prava kralja svog! Al zemlji treba jedna vrsta vlast! A Rim e Nau vlast uvrstiti govorio si sam to, Restoje! RESTOJE Moj kralju, gdje je sada ovdje Rim? Sad, kada Ivani je skoro tu, zar moe biskup hvarski pomoi? On ne bi mogao ni posrednik da bude kod gospode bosanske. TOMA Ko sada moe biti posrednik?! Sad, kad se trese cijelo kraljevstvo?!

46

RESTOJE Ja mislim da to moe biti djed od Crkve bosanske, djed Miloje. I precima svih naih velmoa u sporovima sudio je djed. TOMA Djed Miloje, od Crkve bosanske? Pa, lukavo si smislio sve to. Gospoda bie zadovoljna tim, u uvjerenju da smo pristali da popustimo zahtjevima svim u vezi s mjestom Crkve bosanske. Pokazaemo im da tujemo i velmoe i djeda Miloja, a neemo se obavezati na bilo kakve stvarne ustupke. Tim dobiemo i na vremenu, dok ne budemo spremni jo za boj. Na vremenu bi mogli dobiti i ako odgodimo krunidbu. Jer, tako moemo pokazati da oslonac Nam vie nije Rim, ve Crkva i vlastela bosanska. I svo nezadovoljstvo splasnue, da vie nikad se ne pojavi. Stog, kraljica se nee ljutiti to opet odgaamo krunidbu za vrijeme slavlju vie pogodno? KATARINA Ne samo da se neu ljutiti, ak sretna sam zbog takve odluke. Za krunidbu e dana biti jo, sad valja kraljevstvo sauvati. TOMA A Tomi Hvarskom treba pisati, i potanko mu sve objasniti. U novim prilikama nije ak

47

ni dobro da u Bosnu dolazi. Razumjee Nas kao prijatelj, u nadi da obrnue se sve. Do tada, oslonac potraimo kod neprijatelja Nam predanjih. Izlazi energino. RESTOJE i KATARINA ga slijede.

48

SCENA X Bobovac, jesen 1446. Prijestolna dvorana. TOMA i KATARINA sjede na prijestolju. Ulazi RESTOJE. RESTOJE Moj kralju, Va je brat ve stigao. TOMA Pa neka onda ude ovamo. RESTOJE izlazi da pozove RADIVOJA. U meuvremenu, KATARINA i TOMA razgovaraju. KATARINA Va brat je opak ovjek, kralju moj. Bar tako svi o njemu govore. Ja moram rei: plaim se za Vas. TOMA Bez brige samo, moja kraljice. Ve priznao je Radivoj svu vlast i prava kralja, gospodara svog. A, osim toga, bie zadran od stolnog mjesta malo podalje. On ostaje u svome Vranduku, sad samo treba da se pokloni. KATARINA Da samo bude tako, molim se. Ulaze RADIVOJ i RESTOJE. RESTOJE ostaje u pozadini, a RADIVOJ stupa naprijed. RADIVOJ Da ivi kralj sve zemlje bosanske, gospodar moj, i k tomu brat jo moj! TOMA Da ivi Radivoj, Na vrli brat.

49

RADIVOJ Moj kralju, Vae mudro vladanje i mene potaklo je, konano, da pristupim i da se poklonim. Sad, kada sloga je zavladala, na dobrobit zemalja bosanskih, kad, evo, slona su gospoda sva, i kraljev brat prikljuuje se tom. Ja odriem se elja negdanjih za prijestoljem i ezlom kraljevskim, i priseem da gospodaru svom od sada biu vjeran podanik. TOMA Sa svoje strane kralj obeava da poloaj zadrae Na brat to kraljevog je brata dostojan. RADIVOJ A sada molim kralja da mi da jo doputenje da se udaljim. TOMA Brat kraljev jeste uvijek slobodan da ode ili kralju pristupi. RADIVOJ Pa, dovienja, onda, kralju moj. TOMA Do sljedeega skorog susreta. RADIVOJ izlazi. RESTOJE Bez ikakvih tekoa proe sve, ak lake nego smo se nadali. TOMA

50

Zahvaljujem na tome Svevinjem. RESTOJE Da, milou i voljom boijom; sa uspjesima ljetu stie kraj. Gospodin djed od Crkve bosanske i dvanaest strojnika su kraljev spor sa Ivaniem sretno rijeili, u Bosnu da se opet vrati mir. Jo ranije je humski vojvoda sa kraljem savez bio sklopio, a kada ostade ve sasvim sam i kraljev brat se miru prikloni. Uglaviste se srpskim despotom da prihod srebreniki dijelite, te s mirom zavri se jo i to. Sa Venecijom, Turskom, Ugarskom uspostaviste dobre odnose, a Sveta stolica je imala strpljenja a i razumijevanja za postupke sve kralja bosanskog. U Bosni cijeloj danas vlada mir, zahvaljujui Vaoj mudrosti. TOMA Uvrstili smo svuda Nau vlast. Postepeno zatamnjenje.

51

II IN

52

SCENA I Krstjanska hia, negdje u Bosni, poetkom 1457. VOJAA i TOMAEVI. VOJAA Ti, sine, vidi ovdje kako je. Ve deset godina ja ivim tu, me krstjanima, krstjanicama ja jesam kao meu svojima, al nije proao ni jedan dan da nisam pomislila jednom bar na tebe i na negdanji na dom. TOMAEVI I ja sam, majko, mislio na Vas. Gospodin otac moj, kralj bosanski, protivio se sve te godine da ime Vae spominjem pred njim, a nekamoli da Vas pohodim. Dobrotom Radivoja, strica mog, ja doznah gdje se nalazi Va stan, te dooh, kako sinu prilii. VOJAA Zar jedna mati moe roditi dva sina tako mnogo razlina?! Gospodin plemeniti Radivoj suprotnost je u svemu Onome, to ocem tvojim sebe naziva! TOMAEVI Moj otac Vam je, majko, mnogo zla i nepravde uinio, to znam. Al pustimo to sada, molim Vas,

53

i stare rane ne pozljeujmo. Pripovijedajte meni radije o ivljenju u hii krstjanskoj. VOJAA E, sine, pripovijedala bih ja da togod lijepo mogu kazati. U hii isti jeste svaki dan u siromatvu i pobonosti, na oprezu i u pripravnosti da bjeimo i da se skrivamo po umama i pustim poljima pred kraljevim i inim vojskama, da cjelivamo ikone i krst i svoje obrede da tajimo, u strahu i u nadanju da tim sauvaemo vjeru djedovsku. Ti znade ko je uzrok svemu tom, i mome jadu, a i propasti svih krstjana i Crkve bosanske! Taj izrod to je Bonjanima kralj a prokletim ga kraljem nazva puk! za vjeke vjekova e biti klet! Nek da mu Bog od najbliih svo zlo tek onda s mirom doekau smrt! TOMAEVI Ne proklinjite, majko, oca mog, i ne uzbuujte se, molim Vas. I meni katkad bjee nepravo, al neu nikog kriviti za to. Sve mora biti voljom boijom, i nije nama dano suditi. Stog, dajte radije da priamo o neem to Vas nee estiti. VOJAA Pripovijedaj mi, ako eli ve, o tome kako je na dvoru sad. I ta je s onom to je otela

54

mog mua, sina, moju postelju sve to je moje bilo nekada? Nenavidnica, da li kaje se, il sretna je u mojoj nesrei? TOMAEVI Ja mislim majko, da Vi grijeite kad izriete sud o Kraljici. Nenavist enska, zloba, lukavost ne stanuju u njenoj dui, znam. VOJAA Ha! Vidim da me izdao i sin! Pa ime te je ta enetina do lukavou za se dobila, kad tako lako vjeru poklanja, izdajstvo prema majci inei?! TOMAEVI Ja, majko, niim Vas ne izdadoh. Ja samo drim da je kraljica vrlinom svojom hvale dostojna. Pogotovo to Kosae, njen rod, sa kraljem su u staroj zavadi, a ona tokom osam godina ni trena nije dvoumila se, ve osta vjerna svome suprugu, bez obzira na roditelja svog. VOJAA Zar biti protiv takvog oca je vrlina to je hvale dostojna?! Pa to je sveta dunost svakome! TOMAEVI Tu donekle Vi pravo imate. I otac, a i majka, baba, brat svi novtinama i bezakonju, i ak izdajstvu skloni bijahu. Kad otac kraljiin je onomad

55

proglasio sam sebe hercegom, prekrio je obiaje sve to izmeu gospode vladaju. A ena mu i sin mu Vladislav, pa ak i majka, jo i goru stvar uinie u doba kada je on Dubrovane bio napao: na oruje se die Vladislav, a ove dvije ga podrae, te s Dubrovnikom savez sklopie, a protiv gospodara svojega! I sve to zbi se zbog Talijanke to Vladislavu namijenjena bi, a posta nalonicom hercegu, pred licem zakonite supruge!? Da ovo bude jo zaudnije, izmirie se nakon toga svi, i nastavie ivjet kao da se nita nije ni dogodilo!? VOJAA Nakotilo se skota svakakvog, i mene to ne iznenauje! A ona kuka je l se kotila, da umnoi taj razbojniki soj? TOMAEVI Ja, majko, molim Vas da preda mnom ne govorite tako zlobivo. Jer, sin kog rodila je kraljica je, ne zaboravite, i moj brat. On rodio se ove godine, a imenom je nazvan Sigismund. VOJAA To ne moe da bude tebi brat, jer tebe ena donese na svijet! TOMAEVI

56

On brat je meni jer smo roeni od istog oca, kralja bosanskog. VOJAA U to se nemoj pouzdavati! TOMAEVI ta govorite? Ne razumijem!? Da kralj mom bratu nije roditelj?! VOJAA To mogao si vidjeti i sam, i prestati ga bratom svojim zvat! Zar nakon cijelih deset godina tek sad bi kuka se okotila?! TOMAEVI Pa sina jednog jo je rodila, tri ljeta nakon svoje udaje, al to je dijete kratko ivjelo, nek pokoj dui njegovoj da Bog. VOJAA Ja ne znam s kim je kuka lijegala, al znam da onaj to ga proklinjem mom sinu nije pravi roditelj! TOMAEVI Ne! Nemojte mi to govoriti! To ne moe da bude istina! VOJAA Ja jedina znam ta je istina! Taj, to se ocem tvojim naziva, je nemoan da bude roditelj! I upravo ti, takvi, nemoni, u bijedi svojoj krive itav svijet, i spremni su na svakojaka zla! Zar misli da bi otac mogao bez majke ostaviti sina svog?!

57

TOMAEVI Ja odbijam da vjerujem u to! VOJAA Pa dobro, nemoj da mi vjeruje. Al htjela bih da barem ovo zna: znaj da sam uvijek djecu najvie, od sveg na svijetu vie, eljela, i morala sam to da poinim, pa makar prokletnik me ubio! A znaj i da sam samo jedan put sa drugim bila, mada esto sam u onoj svojoj pustoj mladosti u iskuenje takvo padala, sve nadajui se da mogla bih jo barem jedno dijete roditi. TOMAEVI Ne elim sluati o stvarima iz roditeljske lonice, ko god da bio meni pravi roditelj! VOJAA Jo samo ovo treba ti da zna: tvoj otac je gospodin veliki, i ti na krunu ima prava sva! A onaj to ti majku oduze on tebi nije otac, pamti to, i nemoj prema njemu biti blag osveti mu se, ja te zaklinjem! Osveti mu se, i osveti me! TOMAEVI Ne! Neu da se svetim bilo kom! Oprostite mi, majko, ali ja ne mogu ovo vie podnijeti! Govoriemo, moda, drugi put, kad opet budem siguran u to

58

da treba s Vama da se susretnem! A sada, majko, zbogom ostajte! TOMAEVI urno izae. VOJAA krene za njim, ali zastane i vrati se. Klekne. VOJAA Oprosti, Boe, slagah sina svog. Zatamnjenje.

59

SCENA II Grad Dobor, juni 1457. Prijestolna dvorana u jednom od kraljevih dvoraca. TOMA sjedi na prijestolju, urno ulazi RESTOJE. RESTOJE Kardinal tek to nije stigao, a s njim i izaslanik mletaki. Fra Marin im u susret hita ve, i dovee ih odmah ovamo. TOMA U redu. Onda, saekajmo ih. Kad Kurija i dud od Mletaka ve ne vjeruju kralju bosanskom, nek poslanici im se uvjere u svu ozbiljnost naih namjera. RESTOJE Moj kralju, bojim se da podrka katolianstva naim tenjama ne ostane na lijepim rijeima to samo mogu da nas potaknu da, nespremni jo, uemo u boj. Prepustie nas turskoj odmazdi, jer uvijek sebi preputani smo, sem kad pokornost htjedoe od nas. Sva naa prolost to pokazuje, to znate kao to to znam i ja. TOMA I znam i predviam to, Restoje. Al Bosna nema drugog izlaza suprostaviti se sultanu sad, kad moemo ga jo nadjaati, il pristati na polaganu smrt, u bijedi i u stranoj nemoi,

60

kad kraj oekujemo kao spas. Ulazi FRA MARIN. FRA MARIN U posjet Vama, kralju, stigli su kardinal Ivan Karvajal, i s njim Tomazi, poslanik od Mletaka. Dopustite mi da ih najavim. TOMA Nek uu slobodno, fra Marine. FRA MARIN izlazi i uvodi KARVAJALA i TOMAZIJA. KARVAJAL Nek bosanski kralj primi blagoslov od Svetog oca, pape Kaliksta. Kardinal Ivan Karvajal je tu, i spreman je da kralja saslua. TOMAZI Iz Venecije kralju bosanskom, od Vlade nae, nosim pozdrave. Prouili smo Vau zamolbu, i ovlaten sam da odgovorim. TOMA Mi, Stjepan Toma, vladar bosanski, zahvaljujemo vam zbog pozdrava, i elimo vam dobrodolicu. KARVAJAL U ime Pape i kranstva sveg, zahvaljujem se kralju bosanskom. Saopili ste, dakle, namjeru da objavite protivturski rat, i traite od Pape blagoslov, te zastave i druga znamenja

61

to pripadaju svim krstaima i ratnicima vjere kranske? TOMA Da. Nae tenje jesu jednake sa tenjama kranstva cijeloga. KARVAJAL Dozvolite da ovo upitam: a kakve su mogunosti za to? Jer, idui kroz zemlju bosansku uoio sam ipak poneto. I malobrojni i siromani su podanici Vaeg kraljevstva. I kada ne bi bili neuki, naoruanje nemaju za rat, a s druge strane ih oekuju vojnici monog cara Mehmeda. TOMA Bogatstvo pogledajte radije, ne samo ono im smo oskudni. Uz pomo blaga naih rudnika priskrbiemo sve to treba nam. KARVAJAL Koliko znam, Vi godinama ste sultanu danak plaali, zar ne? Kad blaga imate zbog ega rat? Otkupite slobodu novcima, poteujui zemlju rtava. TOMA Zar blago nevjerniku davati?! Za etri godine isplatismo ve stoezdeset tisu dukata, i okrutniku nije dosta jo! Ne udi on za naim novcima, on hoe da nas posve pokori,

62

jer Bosnu vidi kao predvorje za osvojenje svijeta kranskog! KARVAJAL Uvaiu te Vae razloge, al volio bih znati jo i to koliko Bosna ima ratnika? TOMA Jo ne moemo rei taan broj. Oekujemo uestvovanje gospode bosanske i susjeda i kranskih vladara ostalih. KARVAJAL U savez da li ste ve stupili sa gospodarom humske oblasti, i Vaim podanikom, hercegom? TOMA Sa samozvanim hercegom smo Mi u bitku samo spremni stupiti! Heretik to je najpritvorniji, i najponizniji sultanov rob! Najgnusnije izdajstvo njemu je to plemenitom ovjeku je boj! U dosluhu je on sa Turcima, i Bosnu bi da njima izrui, bez borbe i uz sramnu predaju, u udnji da se sam okoristi, podijelivi sa tuinima plijen! KARVAJAL Zanimljivo je Vae miljenje, i sigurno zanimae i Rim. Ja preporuujem da ipak jo pridobit probate i hercega. Preobraali su se otpadnici ve, i postajali jo gorljivijim

63

u borbi protiv nevjernika svih, u korist svete stvari kranske. Pretpostavljam, gospoda ostala, i puk veinom, podravaju Va ratni naum protiv Turaka? TOMA Gospoda kralja podravaju. Al puani su nai udan svijet Vi znadete da zlo manihejsko u Bosni nije suzbijeno jo, a puk opijen tom opainom kranstvo mrzi groznom omrazom, i radije e prii Turinu, pa makar propast sustigla sve nas! KARVAJAL Bez oslonca ste bilo kakvoga, a elite zapodjenuti rat?! U to se, zapravo, Vi uzdate? TOMA U pomo katolikih drava, u zajednitvo protiv Turaka! KARVAJAL Raunate na opu podrku, a niim niste uvjerili nas da stvar u Bosni nije sada ve, unaprijed, beznadeno propala! TOMA Stvar kranska u Bosni jedno je sa opstajanjem naeg kraljevstva! U Bosni e se braniti na svijet, i katolikim dravama svim je podjednako znaajan na spas! Mi ne moemo protiv Mehmeda bez pomoi zemalja bratskih nam,

64

al to nam samo jaa pobude da sjedinjeni uemo u rat! KARVAJAL Koliko znam, to sjedinjenje jo ni jedna drava ne navijesti. A Vae snage nisu dovoljne ni Vae granice da zatite! TOMA Uz blagoslov od Svete stolice, i pomo Mletaka i Ugarske, pobijediemo neprijatelja, i prognati ga izvan zidina to stoljeima kopno titie od nevjernikog vala s istoka! KARVAJAL Od Pape dobiete blagoslov jer zastupate vjeru kransku, al pomo susjeda ne ini se izvjesnijom neg to je Vaa mo da sami dobijete ovaj rat. TOMA Gospodine Tomazi, ova vijest da Vlada mletaka uskrauje svu potporu to traismo duboko nas je uznemirila! Stog objanjenje zahtijevamo sad! TOMAZI U ime Vlade, i u svoje, ja izraavam najdublje aljenje zbog neprijatne nemogunosti da potvrdno odgovorimo Vam. Zbog primoranosti na odbranu od zajednikih neprijatelja, uputiti Vam nismo pripravni ni nau vojsku niti oruje.

65

TOMA Razoarani smo odbijanjem, al to nas nee pokolebati, jer Ugarska e da nadoknadi sve to nam Mleani uskratie. KARVAJAL U Ugarskoj se mladi Ladislav u silnim nevoljama naao sa sjevera Germani prijete mu, sa juga Mehmed rat najavljuje, a ugarska gospoda neslogom jo vie slabe kraljev poloaj. Kad Vae Velianstvo to ve zna zbog ega uzaludno uzda se u pomo koju Bosni Ugarska u ovom trenu ne moe da da?! Ja preporuujem da jaate sposobnosti za Vau odbranu, a misao o vojni krstakoj nek odri Vas u pripravnosti dok bolja nam vremena ne dou. Jer, vidjevi mo kralja bosanskog, ja mislim da je bolje da je put u Vae kraljevstvo izostao. TOMA U redu, gospodo, na sastanak zakljuujemo ovim rijeima. Gospodine Tomazi, aljenje prenesite zbog primoranosti u kojoj Vam se Vlada nalazi. Vi, kardinale, uvjereni smo, izvijestiete papu Kaliksta sa vie dobre volje nego to pokazaste nam ovom prilikom. Fra Marin e vas ispratiti, a kralj bosanski vam eli sretan put.

66

KARVAJAL Do sljedeeg ovakvog susreta nek Vae Velianstvo uva Bog. TOMAZI U ime duda, Vlade mletake, i svoje ime, kralju bosanskom poeliu sve to je najbolje, u svrhu zajednikog uspjeha. FRA MARIN, KARVAJAL i TOMAZI izlaze. TOMA Zavrismo i s tom lakrdijom. Sad barem znademo na emu smo. RESTOJE Da. ini se da nema izbora. TOMA Pokuaemo sami, Restoje, pa makar bilo nam to posljednje. Izlaze.

67

SCENA III Blagaj, jesen 1457. Sjede HERCEG, GOST RADIN, VLADISLAV, VLATKO, ALEKSA DABIIVOVI ZUBAC. HERCEG Govori onda, Aleksa ta bi? ALEKSA Razbjeae se kao kokoi! Kad dreknuh da u priklati i njih i njihovog pjetlia, Tomaa, pobacae sve to su prtili, i niza stranu, trkom, strugnue sve kamen je pod njima prtio! VLADISLAV Pa, pokupi li to to bacie? Koliko mi se ini, nisi nam od svega toga nita donio!? ALEKSA A ta bi, knee, da ti donesem?! To malo jada i sirotinje?! Pred gospodara ja ne izlazim bez stotinu i vie! dukata! VLADISLAV Pobacae, zar, prazne kovege?! Da ne lae ti nama, Aleksa? HERCEG Ti, Vladislave, uti, bolje je! Na miru Aleksu mi ostavi! Kom vjerujem, tom vjeruje i ti! VLATKO Ti, brate, mora oca sluati.

68

HERCEG Govori, Aleksa, po redu sve. ALEKSA Zna kojim poslom bio sam, kad uh sve dreka, vriska, zapomaganje; zapomae, tu, blizu, te ti ja poteci imam ta i vidjeti: domain ispred kue zavezan, unutra poreznici kraljevski, i kopaju li, raskopavaju, sve bjenji to pod razvalinama ne nalaze ni jednog dukata! Ja pustim nek se zamajavaju, dok s lea pratnju im ne zaskoim, pa onda, kad sam svrio sa tim, pozovem ih da lijepo izau, s objema rukama na potiljku. Oklijevali bi oni ne dam ja: Ja Aleksa sam Dabiivovi, i nema druge, ve se predajte! Izaoe tu, ta su mogli jo, i predaju se nee ginuti. Izaoe kad to sirotinja, sve kese im se prazne otegle, u njima dvaFtri bijedna novia, a kovege ni prazne nemaju. Ja pitam jesu li zabasali u zemlju slavnog hercegFStjepana, kad misle mogu porez kupiti i mimo volje gospodarove?! Ohrabrio se jedan, pa e tad: Mi, dukatnici kralja bosanskog, za gospodara porez kupimo. A Toma je gospodar Bosne sve, i mi za drugoga i ne znamo. Ja vidim njemu milo zboriti, pa pustim neka kae togod jo. A on mi veli: Toma e u rat,

69

u vojnu protiv cara turskoga, za slavu, i na ast, svih Bonjana. Tu mene poe spopadati smijeh, pa ne izdrah a da ne prasnem: E, svaka ast i slava onima to napunie kesu kralju svom, pa ovaj moe gae zakrpit, da poderan ba ne ide u boj! ta misli, jadan, da e Turinu gologuz moi da se odupre?! Ve, recite vi njemu da u ja, znan kao Aleksa od Zubaca, po ocu zvan i Dabiivovi, kad god, u svako doba, biti rad do gole koe da ga oderem, i oduzmem i to sirotinje to od sirotinje je oteo. I jo poruite mu da u Hum, u zemlju slavnog hercegFStjepana, ne dolazi ni on ni ljudi mu, jer ivu glavu nee izvui. Tu vidjee da ja se ne alim, te preko kamena zagrebae koliko su ih noge nosile. I nisu sigurno ni stali jo. HERCEG E, nasmija me, brate, Aleksa. Pa otkud na te da naletie?! Nauie sad barem ta je strah, kad pameti ve nisu imali da moju zemlju zaobilaze. I, veli, Toma bi da vojuje jo protiv Velikoga Turina?! On, koga su napustili ve svi, Maari, rimski papa, Mleani, on, koji ak i svoju batinu bi jedva mogao sauvati, on, koji ne vlada ni Bosnom svom

70

i on bi s Mehmedom da ratuje!? E, alosna je svaka zemlja s njim! ALEKSA Pa njegov ovjek tako ree mi. HERCEG A, Radine, da nije drugo to? Da moda nee Toma protiv nas? Da dukatnici nisu obmana, a ratne pripreme tek izgovor, dok sprema se da napadne na Hum? RADIN Ne ini mi se vjerovatnim to. Koliko Tomaa Neovjenanog znam, zanesu esto njega nadanja u koja ne vjeruje ni on sam. A Turcima si vjeran saveznik, i on bi mogao tim napadom zadobiti dva neprijatelja. Ve iscrpljenu vojsku tada bi sa lea stigla turska osveta, i to bi bio neminovan kraj. To jasno je i samom Tomau, i nee udariti ni na kog, ve nastojae svijet obmanuti da vjeru latinsku on brani sam pred naletima stranog Mehmeda. HERCEG U pravu, Radine, si potpuno. Dok imamo sultana uza se ni bosanski kralj niti bilo ko nam nee posao pokvariti. A sada, Radine i Aleksa, zamoliu vas, ostavite me sa sinovima mojim nasamo, da kao otac s njima prozborim.

71

RADIN i ALEKSA izlaze. Zatamnjenje.

72

SCENA IV Bobovac, krajem februara 1458. TOMA, RADIVOJ, RESTOJE, TOMAEVI. TOMA Jo nismo propali, nek znaju svi! Jedanaest uz Drinu utvrda i rudnik srebreniki uzesmo, im ulo se za despotovu smrt! Udovica i oslijepljeni brat i ne stigoe vlast preuzeti, a naa vojska je po Srbiji sakupljala ve ratni plijen! RADIVOJ Sa Turskom nismo stupili u rat, i tu smo mudrim se pokazali. Kranstvo neka brani Ugarska, i novi kralj joj, Korvin Matija! RESTOJE Za sada turska sila miruje, al pitanje je samo dokle e. RADIVOJ Mirovae dok mirujemo mi. RESTOJE Sultanu se ne uri, kralju, jo. Iscrpljuje on protivnike sve, tek potom da bi ih porazio. Stog, ne moemo li sad s njim u boj, bar snagu pokuajmo uvati. TOMA ta predlae, moj dobri Restoje? RESTOJE

73

Da ne bi primirja nas varljiva uvlaila u nove sukobe to rastau mo nae drave, ja izmirenje predlaem sa svim sa kojim imadosmo kakav spor, pa bili oni prvi susjedi, il gospodari daljih krajeva. RADIVOJ Gospodine, Vi mudro zborite. Sa Turcima se treba miriti, i neodlono danak platiti. RESTOJE Sa Turcima, a i sa Kosaom, pogotovo sa Despotovinom! I odnose sa svijetom kranskim za sva vremena sad uvrstiti! TOMA I kad bi Mehmedu sve platili, i trajno izmirenje postigli, ak s Kosaom jo izgladili spor ne nalazim da time moemo uvrstiti na odnos s Ugarskom, te s Mlecima i Dubrovanima. Pogotovo sa Svetom stolicom. Al misao ti vrijedi, Restoje! Jer, ne treba razarat Srbiju kad moemo je, nudei joj mir, pripojiti bez borbe ikakve, te Bosnu vratiti u granice to bijahu za Tvrtka Prvoga! Kad despot Lazar, pokoj dui mu, potomstva mukog ve ne imade, a kruni srpskoj treba nasljednik zar ima ta prirodnije od tog neg da Kotromania potomak, u srodstvu to je s Nemanjiima, ovjena glavu krunom despotskom,

74

vjenavajui despotovu ki? Stog sina Naeg, vrlog Stjepana, zaruimo sa prvoroenom me Lazarevim mladim kerima! TOMAEVI Moj kralju, pa najstarija od njih navrila je deset godina!? Zar elite mi brak sa djetetom?! TOMA Ti nee biti prvi kraljevi to sklapa brak za dobro kraljevstva, zatomljujui volju srca svog. TOMAEVI Pretpostavljam da tako bilo je kad Vau enu, moju majku, ste iz doma naeg istjerivali?! I kada, sve za dobro kraljevstva, oeniste ker humskog vojvode?! RADIVOJ Ne, Stjepane, ne sudi kralju svom! Zbog ljubavi, a ne zbog kraljevstva, sa Katarinom vjenao se kralj. A tvoja majka, dobra Vojaa, uviajui ta je najbolje, napustila je svojom voljom dvor. TOMA Bog svjedok je da to je istina. A tebe ena jeste rodila, al ti si prvo zemlje svoje sin. Kroz ljubav prema domovini e probudit ljubav prema supruzi, pa makar on bila premlada, i nesposobna jo za pravi brak. TOMAEVI

75

Ne. Samo Vi, i takvi poput Vas, u eni ne traite ensku bit, poistovjetivi je s kraljevstvom! RADIVOJ I ti e jednom biti vladalac, i shvatie tad gospodara svog. TOMAEVI I upravljau zemljom tuinskom, dok ezlo kraljevsko ne predate u ruke Sigismunda, brata mog, u zakonitom braku roenog?! E, nemojte se zavaravati, ja nikuda iz Bosne ne idem! Ja prava svojih se ne odriem, pa makar znailo to moju smrt!!! RESTOJE Umirite se, dragi Stjepane pa ovdje niko Vam ne eli zlo. Prvenstvo pripada najstarijem na zakonu tom poiva na svijet. Kralj nema drugog oslonca sem Vas, stog Vi mu morate sad pomoi. Porijeklom, i jer niste enjeni, Vi, jedini me Bonjanima svim, za despota ste novog pogodni. A zazirete li od toga da u tuu zemlju sami poete, sve moemo uglavit tako da gospodin stric Va, vrli Radivoj, Vam pomogne da preuzmete vlast, i potinite srpske velmoe. Gospodin Radivoj bi, vjerujem, sa radou Vam se pridruio. RADIVOJ

76

Gospodine moj, pravo zborite. Pri ruci biu naem Stjepanu, u Bosni, kao i u Srbiji. TOMAEVI U redu. Ako svi su saglasni, i ja u onda dati pristanak. Al kruni bosanskoj sam batinik, i neu je se nikad odrei. Sa time morate raunati. TOMA Pred svima ja se obavezujem da tujem prava prvoroenog, te da e stoga krunu bosansku naslijedit Stjepan, stariji moj sin. Preostaje nam jo da stupimo u pregovore s dvorom despotskim, s udovicom i slijepim Stevanom. O tome e se starat Restoje, i molim ga da ostane jo tren. A Stjepan i gospodin Radivoj su slobodni da idu poslu svom. TOMAEVI Pa dovienja, onda, kralju moj. RADIVOJ Nek moga brata, kralja, uva Bog. TOMA Do skoroga vienja, gospodo. RADIVOJ i TOMAEVI izlaze. RESTOJE Tekoe ne oekujem u tom da privolimo slijepog Stevana. Ja strahujem od volje Korvina, jer Srbija je zadnja prepreka

77

to Ugre razdvaja od Turaka. Sa njime valja pregovarati, i ako Srbiju nam prepusti, ostvariemo ak i ono to izgledalo je neostvarljivo: izmiriemo se sa Turcima, pripojiti jo Despotovinu a jaajui veze s Ugarskom! TOMA O drugoj stvari htio bih da znam. Zbog ega Radivoju predloi, a ovaj odmah to i prihvati, da bude skrbnik mome Stjepanu?! RESTOJE Moj kralju, Radivoj gospodari nad odlukama kraljevievim. Vi mogli ste to sami vidjeti ubijedih kraljevia onda tek kad nagovijestih da bi kraljev brat u Smederevo poao sa njim. Sa druge strane, brat Vam Radivoj ne tei vie ezlo otet sam, ve kraljevia iskoristiti i preko njega prigrabiti vlast. Ja miljah da bi bilo najbolje obojicu to dalje poslati, jer Vranduk Bobovcu je preblizu, a vlast je slatka i u Srbiji. To, eto, bjehu moji razlozi, i, nadam se, uvaiete ih. TOMA Ne, kao roditelj; da, kao kralj. Izlaze.

78

SCENA V Blagaj, krajem 1458. HERCEG i GOST RADIN. HERCEG ta znai ovo, je li, Radine? Kralj bosanski sad elio bi mir!? Zar nakon ovolikih godina sad nudi da zaboravimo sve sve vojne koje vojevasmo s njim, svu zlobivost i suprotivtinu, sve zgrjehe, novtine i nevjere sve to poinismo i on i mi?! Na dobro nee ovo izai, al samo nek ne izae na zlo! RADIN Na zlo je polo kada Toma je isprosio za sina nevjestu iz kue pokojnoga despota. A kako ne bi kada Matija i odve lako pristade na to?! Gospodin plemeniti Radivoj dojavio nam je da Matija, pri susretu s fra Marinom i s njim, zaiska samo obeanje im, i zadovoljan bi kad dobi ga, da bosanski kralj priznae mu vlast i primit ga za gospodara svog!? HERCEG Da, Toma e u Segedin, na zbor, da pokloni se lino Korvinu, Tomaevi na smederevski dvor, da prisvoji svu Despotovinu, a oko nas zatvorie se krug, i opkoljeni emo biti skroz! Od mira takvog bolji je i rat!

79

RADIN Razmiljao sam neto i o tom. Rjeenje ipak postoji, i tad. Poklonivi se kralju ugarskom, prisegnuvi da bie vjeran mu, iznevjerie Toma prisegu to dade gospodaru Mehmedu. Ja ne znam da li moe Matija umanjiti sultanov strani gnjev, al znam da gnjev taj e se sruiti na Tomaa i zemlju bosansku, im sultan primi poruku od nas, u ime nae i u Radivojevo, o namjerama nevjernikovim, o vjerolomstvu i o izdaji. A tada, Toma i Tomaevi... HERCEG O svome jadu e se zabavit! Zaboravie hercegFStjepana, na miru ostavie njegov Hum! To trebamo uiniti, ba to! I prihvatiti ponueni mir. Izlaze.

80

SCENA VI Bobovac, mart 1459. Opti mete. Napolju, turska vojska vri opsadu tvrave. Za to vrijeme, TOMAEVI mirno sjedi dok dvorjani i vojnici tre naokolo pokuavajui da organizuju odbranu. Izmeu njih probija se RADIVOJ i utrava u TOMAEVIEVU sobu u punoj ratnikoj opremi. RADIVOJ to samo sjedi tu?! Pokreni se! TOMAEVI ta radi ovdje, strie?! Otkud ti?! RADIVOJ Ne postavljaj mi sada pitanja! Ti ide sa mnom. Hajde, spremi se! TOMAEVI Zar nisi opkoljen u Vranduku?! RADIVOJ Pouri, nemamo sad vremena! TOMAEVI A kako ue, sam, neopaen?! Kraj nae strae, i kraj Turaka!? RADIVOJ Pouri, ako misli bjeati! I ne pitaj me nita, kaem ti! TOMAEVI Al turska opsada ne jenjava! Da bjeimo pa pravo meu njih?! RADIVOJ

81

Ma nemoj da se boji, sa mnom si! Ponesi samo najpotrebnije! TOMAEVI Pa reci barem kuda idemo?! RADIVOJ U Smederevo, Despotovinu! TOMAEVI U Smederevo emo kasnije, kad turska vojska Bosnu napusti! RADIVOJ Ti nemoj brinuti zbog Turaka! Do Smedereva sve smo sigurni! TOMAEVI Ne, strie, nisi me razumio! Ne strahujem za ivot svoj, i tvoj! Sad, kad je kralj u Segedinu ve ko moe Bosnu braniti do mi?! RADIVOJ im uje da mu zemlju pustoe na put e Toma odmah krenuti! Nek brani Bosnu, ako joj je kralj! A ne moe li neka odstupi! TOMAEVI Ne, strie, zaboga, ta govori!? Zar bio bi u stanju pobjei i ostaviti kraljevstvo i dom na nemilost pred turskom najezdom!? RADIVOJ Moj dom je tamo gdje gospodarim! Do juer Vranduk, sutra Srbija! A kraljevstvo je samo brata mog, i moje nije bilo nikada!

82

TOMAEVI Razumijem te, ali pogledaj opustoie Bosnu, vidi li?! Bar saekajmo da se vrati kralj, jer, odemo li, sve e propasti! RADIVOJ Ne, ne smijemo vie niti tren izgubiti zbog tvog oklijevanja! U Srbiji e prigrabiti vlast il Turci, ili srpske vojvode, a mi emo bez svega ostati bez Bosne, jer nam pored Tomaa ni glava ovdje nije sigurna, bez Srbije, jer nema naina da povratimo preotetu vlast! TOMAEVI Al ta e biti s Bosnom, zaboga?!! RADIVOJ Ti, kao novi despot Srbije, o Bosni ne staraj se previe! Za Despotovinu je dobro ak da kraljevina kralja Tomaa to slabija je, kao susjed joj. A sada, hajde, idi, spremi se! Pouri, ekau te napolju! Izlaze.

83

SCENA VII Bobovac, juni 1459. Prijestolna dovrana. TOMA i KATARINA sjede na prijestolju. Ulazi RESTOJE. RESTOJE Moj kralju, hou li ih uvesti? TOMA Nek prokletnici saekaju jo, da osjete da nisu poeljni! KATARINA Ja opomenula bih Stjepana da dunost gospodska mu nalae da saeka bar gospodara svog, kad zemlju ne moe odbranit sam. Al Stjepan i gospodin Radivoj ne obavijestie ni kraljicu ni savjetnika niti bilo kog da ele napustiti kraljevstvo i otii na smederevski dvor. TOMA to Bosnu izdae je manje zlo, jer ubrzo smo s vojskom pristigli, pred sobom krei svu opsadu! Da, to je manje zlo spram onog zla kad izdaju ak svoju izdae! Zbog toga tek e Bosna stradati! RESTOJE Ve nepovoljno je odjeknulo u cijelom kranskome svijetu to to sin i brat od kralja bosanskog u ruke predadoe Turcima, bez borbe ikakve, svu Srbiju. Pogotovo je Sveti otac ljut, i, ne usteui se, govori

84

o podmuklosti kralja bosanskog. Na dvoru ugarskom je gore jo: optuuju Vas da ste zajedno sa Vaim bratom i sa Stjepanom za novac Smederevo prodali. TOMA O, podli izdajnici, ne bilo ni vas ni vae sramne izdaje! E, nee izrod roda Naega primaknuti se, a ne sjesti jo na prijestolje vladara bosanskih! KATARINA Poivite nam samo, kralju moj o nasljedniku ne brinite Vi. RESTOJE Moj kralju, ne brinite uopte o neprijatnostima domaim. Opasnosti nas druge vrebaju, i ugroavaju na opstanak. TOMA U pravu si, al ta da inimo kad niko vie ne vjeruje nam?! Napustie nas saveznici svi! RESTOJE Uiniemo neto to bi im povratit moglo nadu da smo mi na svijetlom putu vjere kranske. TOMA Znam! Svjetlost puta se ukazuje! I putem tim nam valja krenuti! Pokrstiemo maniheje sve, a ne htjednu li sve istrijebiti! Kranstvo to oekuje od nas! Uinimo i vjerovae nam!

85

RESTOJE Usuujem se rei, kralju moj, da zamisao Vaa nosi spas. Heretici sad nisu opasni ni mnogobrojni kao nekada, a i gospoda bosanska su ve veinom kranima postali. Al ipak, da bismo umanjili nezadovoljstvo naih puana, nepokrtene ne bi valjalo ubijati ve protjerivati. TOMA Svejedno vano je da nestanu! RESTOJE Poduzeemo sve da nestanu. TOMA Dovedi sada onu dvojicu! Da ujemo ta mogu kazati u odbranu izdajstva svojega! RESTOJE Moj kralju, kraljevi bi elio da predstavi Vam svoju suprugu, a to i obiaji nalau, pa stog i nju bih uveo na tren. TOMA Nek ue samo da je vidimo. A kraljica bi, ako eli to, kroz cijeli dvor je mogla provesti, pokazavi joj njene odaje. KATARINA Uradiu to rado, kralju moj.

86

RESTOJE izlazi, uvodi RADIVOJA, TOMAEVIA i JELENUMARU. RADIVOJ Moj gospodaru, moja kraljice od Radivoja pozdrav primite. TOMAEVI Ja, Stjepan, kao sin Va nasljednik, i Vama, kralju, a i kraljici, sve asti kraljevske ukazujem, duboko Vama klanjajui se, u nadi da ete da primite i naklon moje vrle supruge, po svom roenju zvane Jelenom, a po primitku vjere latinske to Marom sada je nazivaju. MARA Preuzvieni kralju, kraljice moj naklon Vaim Velianstvima. TOMA Ti, keri, slobodno pristupi Nam, jer supruga od sina Naega nek osjea se kao Naa ker. Ti sada s kraljicom obii dvor, i smjesti se u svoje odaje. Odmori se od puta napornog, prozboriemo vie nakon tog. KATARINA Da, hajde keri, hajde, poimo. KATARINA i MARA izlaze. TOMA E, svean ovaj dolazak vam bi! Toliko svean je koliko je tajnovit bio onaj odlazak!

87

Al neu nita da o tome znam za Bosnu sve se dobro svrilo, a jasno je i vama da ste tim i zemlju i gospodstvo izdali! Ve samo bi zbog toga trebalo da budete svih prava lieni! Naoigled kranstva cijeloga, bez borbe Smederevo dadoste, zabijajui nam u lea no! Pa ta oekujete jo od nas, i zato se u Bosnu vratite?! Vas dvojica ste nepoeljni svud! RADIVOJ Ti, brate, ne zna cijelu istinu. Da znade, ne bi tako zborio. U Smederevo smo pourili, jer mogli smo bez vlasti ostati na nemonu vlast slabe drave svi oko bacaju i vojvode, i strani carevi i kraljevi. Prosudi da li smo pogrijeili ti Bosni mogao si pomoi, a Srbiji smo mogli samo mi. TOMA E, pomogli ste, vidim nema ta! O, sramotno izdajstvo, da si bar od ruke osvajaa kanjeno! RADIVOJ Ti, brate, ne bi proklinjao nas da vidi korist koju vidim ja. A to se Smedereva tie, znaj ni mnogo vea vojska ne bi ga odbranila pred turskom opsadom. Pod Smederevom takva sila bi, to stotinama tisu broji se, sve izabranih turskih ratnika, pod mudrim vodstvom MahmutFpainim.

88

Gospodin taj nam ivot potedi, pod uslovom da damo Srbiju, i ponudi, u ime gospodara svog, da sultan postane nam saveznik, i oprosti nevjerstvo koje smo poinili kad kralja Ugarske za gospodara svoga priznasmo. To znai da na jednoj strani smo izgubili, na drugoj dobili. Zbog tog bi, mislim, hercegFStjepan sad od zavisti i bijesa crknuo. TOMA Obojica ste Mehmedovi psi, zavjerenici protiv kralja svog! Za jedan dan na Naem prijestolju on sve bi prodao nas Turcima, a isto bi uinio i ti! TOMAEVI Ne, kralju, ne govorite nam to. Vi nepravedni ste spram strica mog. Svjedokom sam da brat Va, Radivoj, uz moju pomo, s neto ratnika, do zadnjeg trena htjede branit grad. Al kad nam MahmutFpaa ponudi da saveznitvo opet sklopimo, u ime Vae mi odluismo da ruku prijateljstva primimo, u zamjenu za srpsku utvrdu. Sve radi Bosne to uinismo, i ja, i stric moj, dobri Radivoj, i mislim da bi takvim ishodom i Vi se mogli zadovoljiti. Uz Bosnu moda vie nije Rim, ni Mleani, ni Korvin Matija, al sada sultan Mehmed je uz nas, a ne uz onog humskog hercega. RESTOJE

89

Moj kraljeviu, ako stoji to da sultan s Bosnom je u savezu, a vie ne sa humskim hercegom to lako moe se dokazati. TOMA Da, neka onda turski ratnici opustoe i zapale sav Hum! Tim dokazom dokazaete sve! Al uvajte se, ne bude li ga! RADIVOJ Dokazaemo lako, kralju moj, im stupimo u vezu s Turcima. RESTOJE Moj kralju, promislite jo o tom. Jer, ipak, takva veza moe nam tekoe dodatne izazvati u odnosima s kranima svim. TOMA Znam, Restoje, al nita ne brini. Jer, kranima je ve dovoljno to maniheje, jednom zauvijek, pokrstiemo ili prognati. Zbog toga e nam sve oprostiti Hum, Smederevo, savez s Turcima. A vi, ti, brate, i ti, Stjepane, od kralja oprotaj oekujte sve bude li u redu. Ako ne vi dobru nemojte se nadati. Zatamnjenje.

90

SCENA VIII Hum, decembar 1459. HERCEG sa sinovima VLADISLAVOM i VLATKOM obilazi opustoenu zemlju. VLATKO Ne, oe, nemoj oajavati. VLADISLAV Od smrti tvoje druge supruge, ja ne vidjeh te tako alosnog. Razvedri se, pa nismo propali. VLATKO Oporavljali smo se, Hum i mi, i bivali sve jai, svaki put, i nakon stranijih jo stradanja. HERCEG Toliki bijes i oganj nizata! Bez ikakve krivice kanjen sam, na radost mojih neprijatelja! VLADISLAV Na radost, jer su te potvorili, a sultan im je povjerovao, da s kranima veze obnavlja. VLATKO Pred Bogom ti si prav, i ljudima, a ti, to potvoru poinie, za nedjela e da ispataju! HERCEG Pred Bogom emo svi ispatati al to da ispatam pred ljudima?! U zgarite je pretvoren moj Hum zbog vjere nevjernikoj nevjeri!

91

U sitost nezasitog uzdah se, ne osjetivi da se blii as kad prodrijee i mene kao to tolike gospodare prodrije ve! Jer, mojoj zemlji nisu granice ni vode ni planine velike, ne mogu novcem da ga zasitim, ni svojom silom da se oduprem! A on, to saveznikom drah ga, sve to mi moe uzet uzee, u svoju snagu uzdajui se, raspoloen da svima uzme sve! Odlaze.

92

SCENA IX Bobovac, 10. juli 1461. Prijestolna dvorana. Mjesto na prijestolju upranjeno. Ulaze RADIVOJ i TOMAEVI. TOMAEVI O, Boe, ta smo to uinili?! RADIVOJ Uradili smo ta je trebalo. Najvanije je da je gotovo. Proirih glasine da boluje, ak pozvah dubrovakog lijenika, stog nikog nee zauditi smrt. Posumnjaju li ipak kasno je: u ruci ti je ezlo, ti si kralj ukloniti te niko ne moe, ti moe svakoga ukloniti. TOMAEVI Da, kralj sam. Smrt me kraljem uini. I svakog kralja kraljem ini smrt! A lozu kraljevsku sve le po le! Na gomilu mrtvaca uspeh se da prijestolje i ezlo dohvatim! RADIVOJ Ovako il onako ti si kralj. TOMAEVI Po krvi kralj, a krvlju uprljan!? Prolivajui plemenitu krv, ja prolio sam svoje krvi krv! II ako nisam onda nisam kralj! O, boe, zato se poigrava?! RADIVOJ

93

Ma, pusti to sad. Sad je tvoja vlast. TOMAEVI Ne! Znam! Sve zbi se voljom boijom! Rije moje majke boija je rije! Moj otac nije taj to lei tu! Moj pravi otac ko je ne znam jo, al znadem da sam krvi kraljevske, stog imam i na krunu prava sva! Bog znade ko je meni roditelj Bog htjede da ovako bude sve! Ja nisam gnusni oceubica! Pred Bogom svemoguim ja sam kralj! RADIVOJ Pa vidi da je volja boija. Pred svojim podanicima si kralj, i bie i pred cijelim svijetom kralj. Sad, posluaj me i pripremi se. Umiri sebe, ja u ostale. Sad valja kraljici saoptiti, i onome podlacu, Restoju. Nek prvi uju da je umro kralj to ionako jeste posljednje to ue prije svoga odlaska. Po Restoja sam ja ve poslao, a njemu lako je objasniti da novom kralju nije potreban, jer bjee odve odan prethodnom. Zauzvrat, za tolike godine u slubi kod vladara bosanskih, i vjernost kruni, bie nagraen. Dopusti da mu to sve kaem ja, ti samo to potvrdi, kao kralj. Ulazi RESTOJE. RESTOJE Moj kraljeviu, zdravo da ste mi! RADIVOJU.

94

Gospodine, zbog ega zovete, ta tako neodlono bijae? RADIVOJ Okolnosti su vrlo ozbiljne. Kralj Bosne, Stjepan Toma, umro je. RESTOJE Kralj umro?! Kakve ale zbijate?! Koliko juer, kralj je bio zdrav! RADIVOJ Koliko juer, al ta moemo jer, danas jesmo, sutra nema nas. Za bolest kraljevu se saznalo kad bilo je ve sasvim prekasno. Iscjelitelje pozvah domae, iz Dubrovnika pozvah jednog ak, al od ljekara bjee bra kob. RESTOJE Iz Dubrovnika? Vidjeh ovjeka, po dubrovaki odjevenoga tumara hodnicima besposlen! To znai kralju nije trebao, ve Vama, vie nego oito! Kob kraljeva ste uvijek bili Vi! RADIVOJ Vi govorite nerazumljivo, i ne znam ta ste htjeli rei sad. Kralj Toma umro je, i tuga je u srcima svih dobrih Bonjana. To, ipak, ne smije da sprijei nas da novog kralja izaberemo. A, siguran sam, Zbor svih Bonjana odluie po elji kralja svog, nek pokoj bude dui njegovoj. Stog, kraljevia naeg, Stjepana, od sada kraljem emo smatrati.

95

Gospodine moj, vjerujem da Vi takoer ste sa time saglasni. RESTOJE Nezakonit kralj, ali ipak kralj. Pokloniu se kralju, naravno. Moj kralju, Vi ete razumjeti da, nakon ovolikih godina to vjerno sluio sam kraljevstvu, ja traim dozvolu da odstupim sa mjesta savjetnika kraljevog. Okolnosti su sad drugaije, a star sam da se prilagoavam. TOMAEVI Dozvoljavam da odstupi, i jo, moj dobri Restoje, ja molim te da nagradu za vjernost prihvati. RADIVOJ Da, kralj Vam posjede potvruje u Hlivnu, to je Vaa batina, i jo imanja Vam dodjeljuje u upi dlamokoj i bistrikoj. RESTOJE Zahvaljujem na tome. Mogu li? TOMAEVI Kad eli moe ii, Restoje, takoer i pristupit, slobodno. U dvor si Na ti dobrodoao. RESTOJE Ne, zbogom. Ovo vie nije dvor. RADIVOJ Trenutak, molim Vas, gospodine. Zbog Vae bliskosti sa kraljicom, zamolio bih da, pri odlasku,

96

na sebe tunu dunost uzmete, obazrivo je obavijestivi o smrti kralja, mua njezinog, kog nepoznata bolest pokosi. RESTOJE Bez brige, kraljica e saznati! RESTOJE izlazi. TOMAEVI Zbog ega si joj njega poslao?! Posumnjala bi svakako u nas ovako e da bude sigurna! RADIVOJ Dojavio bi on ve kraljici. Ovako bre rijeiemo sve, uskrativi joj vrijeme suvino to mogla bi ga iskoristiti da, sumnjajui, plete zavjeru. Nek shvati da joj nije mjesto tu! TOMAEVI A emu onda svo pretvaranje?! to ne bismo krivicu priznali, razglasivi svud da smo ubice?! RADIVOJ Gospodar mora biti nadmoan, u lai, kao i u zloinu! A hladnokrvna, licemjerna vlast utjeruje u kosti gori strah od proste surovosti silnika. Zbog toga mirno svijetu recimo da alimo zbog smrti kraljeve. Na prijestolju e se uvrstiti, ne kao ubica i prevratnik, ve kao zakoniti nasljednik. I svijet bi takvog kralja radije,

97

pa zato da mu to ne priuti?! Kad bude s kraljicom govorio, na umu nek ti bude ovo sve. Na napade, ma kako estoke, ti hladnokrvnou odgovaraj. Ulazi KATARINA. KATARINA Kralj umro je? O, Boe, Boe moj! Preminuo je vladar, otac, mu! Zar tunija vijest ikad bijae?! TOMAEVI Sa Vama, gospoo, ja dijelim bol smrt Vaeg mua smrt je oca mog. RADIVOJ Bol svima nama zajednika je. KATARINA Za njime ostadoe siroad, tek roena ker, jo u kolijevci, i sini na, nedorastao jo u rukama da dri ma i tit! Sudbino huda, nema milosti! TOMAEVI Da, eto, iznenada sve se zbi na pravdi Boga ugrabi ga smrt. Od nepoznate umrije bolesti, ljekari nita ne pomogoe. RADIVOJ Toliko brzo odigra se sve, da nismo stigli poslati po Vas, da kralju budete kraj uzglavlja dok dua s tijelom mu se rastavlja. KATARINA

98

Zahvaljujem vam, draga gospodo, za sve to iniste za mua mog, i oca, brata i vladara svog. Sudbina tako htjede, a ne vi vi sigurno ste poduzeli sve to bjee mogue poduzeti. TOMAEVI Uinili bismo i vie jo da kosa smrti nas ne pretee. KATARINA Da, znam, i zato zahvalna sam vam. RADIVOJ Kad nismo mogli kralju pomoi ta moemo uraditi za Vas? Za Vas i djecu ta je najbolje? Dopustite da ovo predloim: sad vie nita Vas ne vezuje za Sutjesku i kraljev dvor, a Kozograd to Vama pripada, takoer prostran je i podoban, u njemu ne bi bili ovisni o volji gospodara budueg. Bez obzira to Stjepan bie kralj, a on Vas kao majku potuje, u Kozogradu bie Vaa vlast. KATARINA estitau ve naem Stjepanu kad njega bude izabrao Zbor. A to se tie Vaeg prijedloga, razmiljau o njemu kasnije. Do tada, ostajem u Sutjesci. Dozvolite da dane sljedee u bolu i samoi provodim. TOMAEVI

99

U Kozogradu ili Sutjesci Vi svugdje ete biti kraljica, stog niko nee remetiti mir to elite posvetit bolu svom. KATARINA Zahvaljujem jo jednom, gospodo. Sad, povlaim se, dovidenja vam. KATARINA izlazi. RADIVOJ Ha! ensko gospodaru prkosi, pa bio on joj otac, mu il kralj! Nadmudrila nas hercegova ki! Sa dranjem i likom svetice pokaza i da se ne boji nas, i da ne eli dvor naputati stog, valjae nam motriti na nju. Izlaze.

100

SCENA X Blagaj, , juli 1461. HERCEG i GOST RADIN. HERCEG to moe da ti sin nanese zla, to niko drugi ne bi mogao! Na primjer, eto, taj moj Vladislav boleljiv, nema ga ta vidjeti, iz dvora posve rijetko izbiva a brata liio bi batine, pobunio se protiv oca svog, treina Huma mu je premalo, jo misli da mu trebam dati sve. Ja moda nisam bio uzorit, ni kao roditelj ni kao mu, al nisam ni zasluio da sin od mene ponovo se odmetne, i zove moje neprijatelje da protiv mene savez ostvare. Dodue, dobro sam jo proao spram Tomaa, kog ubio je sin! RADIN ta drugo moe donijet ovaj Svijet, do zloina, ubistva, nevjere kad njegov Tvorac jeste Sotona? Za dobre ljude vie nema tu poivalita niti skrovita avolji krst je sve osvojio. I kao to je sin to rui red u slici oca buntovnog ve dat, rugoba oceubice je tek ozrcaljeni lik ubijenog, a ovaj Svijet je lik u zrcalu svog Stvoritelja, zloga Sotone, to protiv Boga se pobunio.

101

I zato vjeni nered je, i zlo, i uvijek bio je, i bivae. HERCEG Okani se te tvoje nauke. Ja ozbiljnih tekoa imam sad, i ne trebaju mi mudrovanja. Na jednoj strani jeste Vladislav moj sin, al nije smjeran preda mnom, sa druge strane jeste novi kralj sin neprijatelja, al nudi mir. Sa svojim sinom elio bih mir, a ne sa Tomaevim izdankom, al zar da neeljeno odbijem, obnavljajui sukob preanji, a Vladislavu saveznika dam, i priliku da oca porazi?! RADIN Pa ti si sam ve dao odgovor. Ubistvom tvoga neprijatelja Tomaevi ne posta prijatelj, al ponuenu ruku prihvati, jer boljeg saveznika nemamo. A bude li uz tebe novi kralj, uvrstie se i tvoj poloaj, i Vladislav e ustuknuti sam. HERCEG Spram keri moje je Tomaevi postupao ve blagonaklono, i time dao razlog dodatni da pomirenje prihvatim sa njim. Al pravi razlog nije, ti to zna, ni Katarina niti Vladislav, ve strah pred onim to nadolazi. Sve usamljeniji smo, Radine, i propast nam se ve pribliava, a razmirice stare ne daju

102

da jedni se uz druge zbijemo. Zatamnjenje.

103

III IN

104

SCENA I Jajce, poetkom jeseni 1461. Za stolom sjedi STJEPAN TOMAEVI, STRAARI otvaraju vrata, DIJAK ulazi drei u ruci svitak pergamenta. STRAARI izlaze. TOMAEVI Pa, jesi li zavrio sa tim? DIJAK Moj kralju, pismo ve je gotovo, i eka Vae odobrenje jo da moemo ga poslati u Rim, na ruke papi Piju Drugome. TOMAEVI Proitaj prvo kako poinje? DIJAK ita.

Dojde glas kraljevstvu mi kako car turski Mehmed namjerava do idueg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolikoj sili turskoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio ugarsku i mletaku gospodu i Jurija Kastriota e da bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomo, to molim i tebe, svepotenog, uzmonog i presvijetlog gospodina i oca. Ja ne item zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomo nee uzmanjkati. Jer, ako Bonjani budu vidjeli da u ovom ratu nee biti sami i da e im mnogi ini pomoi hrabrije e u rat ii i vojevati, a tada i turska vojska nee bez straha u moje vladanije naprasno ui. Prilazi u moju zemlju su veoma teki, a utvrde na mnogim mjestima nedobitne, te ne doputaju da se prodre u moje kraljevstvo.

TOMAEVI

105

To jeste uvod kakav treba, lijep i tako valja i da nastavi. DIJAK Bez brige budite mi, kralju moj. Po redu, kako ste poiskali, zapisao sam svaku Vau rije. TOMAEVI Da ujem onda ta jo pie tu. DIJAK ita.

Prethodnik tvoj blagorodni Eugen ponudio je roditelju mome, dobrog spomenutija gospodinu kralju Tomau, kraljevski vijenac i hotio izgraditi crkve i postaviti episkope u kraljevstvu bosanskomu, ali te dobre uvjete roditelj Na nije mogao primiti nije htio da na sebe navue navist i gnjev turski jer je bio jo nov vjernik i jo nije bio prognao nevjernike i maniheje iz ovoga kraljevstva. A ja sam pak kao dijete krten, i uio sam knjigu latinsku, i tvrd sam u katolikoj vjeri pa se ne bojim onoga ega se moj otac bojao. Stoga via od svega jest moja elja da od tebe primim krunu i svete episkope to e najbolje znamenje biti da me nee u hudobi ostaviti. S pomou tvojom dati u svoj Bosni vee nadanje, a nenavidnicima vei strah.

TOMAEVI O krunisanju to je dovoljno. Ne spominje jo ono oruje? DIJAK Moj kralju, upravo sad slijedi to: ita.

Za ivota moga roditelja povelio si neka mu se poilje oruje, sakupljeno za kriarsku vojnu protiv nevjernika, ali je ono ostalo u Dalmaciji u mletakoj ruci, jer to nije bilo u volji mletakom Vijeu. Neka tvoje blagorodije zapovijedi da se to oruje meni poalje! Sada e tvoje poruke naii na vie razumijevanja jer i Mleani drukije mniju i govori se kako su navijestili da e se zaratiti s Turcima. Jote molim da poalje u Ugre svoje poklisare, e da bi preporuili ove moje potrebe i naputili ih da

106

svoju vojnu silu zdrue s bosanskom. Tako bi se Bosna mogla lasno spasti inae e sasvim propasti.

DIJAK O podlosti i zlosti Turaka na kraju sam napisao i to to sigurno e kranima svim otvorit oi, te e progledat: ita.

Turci su odavno u mojemu kraljevstvu podigli nekoliko tvrdih gradova, te laskaju seljacima, prikazujui ljubaznost prema njima i obeaju im svakojakom hitrostju da e svaki od njih biti slobodan koji od nas k njima otpadne. Ovi ljudi su srdani i nevidima im je lukavost turska i obmana, te umiljaju da e ta svobotina koju im daju u obit trajati u vjeke vjekova. Takvim zavaravanjem zavedeni ljudi kraljevstva mi mogu lake od mene otpadnuti. Ostavljena od njih ni vlastela se nee moi dugo braniti i odravati u svojim gradovima. Ako bi se Mehmed zadovoljio zadobivi moje kraljevstvo a dalje ne bi hotio ii i iskati, tada bi mene mogli ostaviti sudbi koja me snajde, te ne bi trebalo uzbuniti ostali kranski svijet odbrane moje radi. Ali nezasito astoljubije nema nikada svojih mea nakon mene napasti e na Ugre i na Primorje koje je u vlasti Mletaka, pa e preko Kranjske i Istrije tjerati sve do Italije, koju bi htjeli privesti u svoje vladanije i u svoju vlast. I o Rimu sultan esto misli i onamo ga srce mami. Kada bi se na moju nesreu sluilo da zbog slabe skrbi kranske nenavidnik osvoji moje kraljevstvo, naao bi u njemu najprikladniju zemlju i najzgodnija mjesta skrozi koja bi ispunio svoju zlu nakanu. Ja prvi oekujem zato burno to znamenje, a za mnom e svi ini Ugri i Mleani i ostali okusiti gorinu svoje sudbine, a ni Latini nee ostati u miru jer je tako Turin odluio.

Zavrio bih time, kralju moj, odobravate li ovakav kraj. TOMAEVI Ubjedljivo si sastavio sve, al konac valja jo pojaati. Ovako stoga e da dopie: DIJAK uzima pero i zapisuje TOMAEVIEVE rijei.

Ovo ti javljam da je svakome vidimo kome se podoba, jer je sve istinito i tvrdo, da kasnije ne kae da ti nije bilo znano i da mene ne potvori

107

zbog mojeg nemara i neskrbi. A moj roditelj je predasniku tvome i Mlecima proricao kob koja e zadesiti Carigrad i tu mu se nije dala vjera. Kranstvo je zato na svoju velju tetu izgubilo onaj carski grad, stolicu patrijarha, i temeljac Grke. Sada ja za sebe takvu sudbu proriem. Ako mi vjerujete i budete pomogli, onda u se spasti, inae propau. A moja propast nee biti samo moja ona e povui kao bujica i mnoge druge...

Zatamnjenje.

108

SCENA II Jajce, katolika crkva Sv. Marije, 17. novembar 1461. Krunisanje Stjepana TOMAEVIA. Prisutni TOMAEVI, NADBISKUP, RADIVOJ, VLATKO,PETAR PAVLOVI, TVRTKO KOVAEVI, VLADISLAV KLEI, VOJVODE, KNEZOVI, PUK BOSANSKI. Prisutne VELMOE uzdiu TOMAEVIA na prijestolje. NADBISKUP U ime Krista, Bogom izabran, od kralja, oca svojeg, odreen, i od gospode proizveden kralj nek izbor ovaj potvrdi jo puk, ka nebu desnicama dignutim! PUK dizanjem ruku, uz glasno odobravanje, potvruje izbor novog kralja. NADBISKUP Sa oltara redom uzima kraljevska znamenja i predaje TOMAEVIU. Ma ovaj uzmi, kojim suzbie sve protivnike vjere Kristove, sve barbare i loe krane, sve vlau danom Ti od Svevinjeg, a radi mira sviju krana! NADBISKUP Uzima purpurni plat i ogrne TOMAEVIA. U vjeri svojoj budi revnostan, i vrst kad bude miru zatitnik! NADBISKUP Uzima kraljevsku jabuku i ezlo i predaje ih TOMAEVIU. Zle kanjavaj, a titi uboge! NADBISKUP vri miropomazanje TOMAEVIA, po rukama i prsima, a potom mu stavlja krunu na glavu. Uzvici oduevljenja prisutnih.

109

Postepeno zatamnjenje.

110

SCENA III Jajce, 18. novembra 1461. TOMAEVI, RADIVOJ i VLATKO sjede i razgovaraju nakon krunisanja, bez naglaene hijerarhije prema mjestu sjedenja. TOMAEVI Protivio se, ne protivio kralj ugraski u milost primi Nas, i priznade Nam krunu jednakom sa krunom ugarskoga kraljevstva. VLATKO Jednakost emo skupo platiti, siromaei nae riznice za nae novce da bi Matija otkupio od cara Fridriha tu istu krunu kojom dii se. RADIVOJ Pa, ipak, zadovoljni budimo, jer imamo od Pape podrku, pred kojom popusti i Matija. A to nam, opet, nagovjetava i drugi da e nas podrati. VLATKO U svemu vidim da je dobro to izdatke emo dalje izbjei sultanu danak otkaemo li, to Matija takoer zahtijeva. TOMAEVI Otkazali bi i bez Korvina to spram kranstva obavezni smo, jer krunidba nas jednom zauvijek uvrtava me zemlje kranske!

111

RADIVOJ VLATKU. Ja, plemeniti knee, znadem to da otac Va je nezadovoljan to saveznitvo s kraljem ugarskim uz pomo dukata zadobismo, al zlato naa jedina je mo, to naklonost spram naeg kraljevstva ne ini milou, ve potrebom. TOMAEVI Sa zemljama iz naeg susjedstva ostvariemo zajednitvo ve, im tamo prodre strah od Turaka, od kojeg Bosna ve podrhtava. Al to Nas kao kralja raduje jest pristanak gospode kraljevstva i zajednitvo velikaa svih pri krunisanju kralja bosanskog. Po prvi put u ovom stoljeu sva Bosna sada je jedinstvena i okupljena oko kralja svog! VLATKO Moj kralju, Vau mudrost hvalei, je uzrok tome ustanoviu. Gospoda cijene Vau dosljednost, i spremna su da kralja podre, jer Vaa vladavina vrsta je, a nikom prava ne ugroava. Al, radi dobrobiti kraljevstva, ja ipak moram upozoriti da posljedice loeg vladanja za vrijeme predasnika Vaega jo uvijek optereuju na puk, nezadovoljstvom hranei mu glad, a vjeru ogorenjem potmulim, na otpor kralju potiui ga. TOMAEVI

112

Nezadovoljstvo posijali su na silu pokrteni strojnici, a puk je uvijek plodno tlo za te to kude ali nita ne nude. Al Bosni vie nema povratka sve oi sad su uprte u nas, i vjenome kolebanju je kraj! Kranstvu se na vjernost zaklesmo, i valja nam pri tome ostati, ne elimo li posve propasti zaboravljeni, sami, nemoni! RADIVOJ Nezadovoljstvo sila prigui, jo jae da bi poslije buknulo. Al nezadovoljnike zato sve uiniemo trajno ovisnim o naoj vlasti i o milosti, u slubu dravnu ih uzevi, udijelivi im skromne po