KUBIZAMakcija – reakcija:Cezanne nastojao sačuvati oblik od potpunog rastvaranja u impresionističkim točkama boje;fovisti se zalažu za konačno oslobađanje boje, a razmišljanja o obliku bila su u drugom planu;želja za izražavanjem je kod ekspresionista dovela do razaranja oblika;kubisti su se pobunili protiv toga; njihovim slikarstvom vladaju svijest i razum; subjektivnu istinu pronalaze u obliku; osnovni problem njihove umjetnosti je pitanje prikaza trodimenzionalnih tijela na dvodimenzionalnom platnu bez korištenja perspektivne iluzije prostora;

PABLO RUIZ Y PICASSO (1881-1973) - prije kubizmaobilježja njegovih djela: svježina umjetničke ideje, oblikovna preciznost i briljantnost slikarske izvedbe; ne stvara prema unaprijed određenom konceptu, već se potpuno predaje intuiciji; rođen u Malagi; najznačajnija pojava u umjetnosti 20. st. 1900. prvi puta dolazi u Pariz;1901-1904. - plava faza: jer se služi pretežno plavom paletom za slikanje figura i tema koje su izražavale patnju – često glad i hladnoću, nedaće koje je trpio pokušavajući se snaći;pokazuje simpatiju za patnje drugih, jer ih razumije;‘Žena koja pegla’, 1904. – ta očajna, ispijena žena postala je simbol svih neprivilegiranih i eksploatiranih; neutralne boje – sive;1905-1907. – ružičasta faza: njegova melankolija je dobila romantičnu karakteristiku; najčešće slika cirkusante (tradicija Seurata i Toulouse-Lautreca), ali ih prikazuje intimno, bez sjaja, kao patetične individue; to je prva klasična faza – utjecaj grčkog kiparstva i slikarstva vaza koji su pomogli u procjeni renesansnih koncepcija prostora;do tada nije izlagao ni u Jesenjem salonu, ni u Salonu nezavisnih;u Parizu je živio kao provincijalac među svojim sunarodnjacima i tada nepriznatim pjesnicima i kritičarima; zato je i morao ići svojim putem i unositi u moderno slikarstvo elemente koji su strani idejama i pristupima onih umjetnika koji su se razvijali u francuskoj tradiciji;1905. vidio je izložbu fovista, a 1907. i retrospektivu Cezannea (oduševio se i to je jako utjecalo na njega) – Cezanne je na početku svega! 1907. nastaju ‘Gospođice iz Avignona’prikazuje pet nagih žena grubih uglatih tijela i shematskih lica; nosovi prikazani en face ili u ¾-profilu, savijeni u stranu, utisnuti u plohu, tijela su bez dojma plastičnosti; dojam tjelesnosti postiže pomoću paralelnog nizanja izduženih zelenih tj. plavocrnih poteza kistom umjesto uz pomoć kontrasta svijetlo-tamno; ovo nizanje primijenjeno je samo na likovima žena-maski na desnoj polovici slike i to je prvo svjedočanstvo kubizma; stvarna inspiracija: kasne Cezanneove studije za ‘Kupačice’, čija su lica bila modificirana lica kao rezultat proučavanja iberijske i afričke skulpture; lica centralnih figura širom otvorenih očiju i naglašene maske vanjskih figura su uznemirujuće oprečni umjetnikovom pokušaju da integrira figure kao ugaone geometrijske površine, s geometrijom zatvorene pozadine; to je ključna slika za povijest umjetnosti 20. st. - ova slika je prva dala monumentalni izraz koncepciji prostora slike koji su eksperimentalni slikari tražili stotinu godina;prije su boju (Gauguin, Nabisi) pa i geometrijsko iskrivljavanje (Matisse i kasni Cezanne) podredili strukturi slike, a 1907. Picasso i Braque su po prvi puta pokazali da se i figura može podrediti slici kao cjelini – može se iskrivljavati, zasijecati, preobražavati u razne površine, plohe; ovo otkriće dijelio je samo mali korak do shvaćanja da slika može postojati, nezavisno od figura, pejzaža ili mrtve prirode, kao apstraktni raspored linija i obojenih oblika ujedinjenih na površini slike;

perspektivno slikarstvo inzistiralo je na jedinstvenoj točki gledanja (slikano je ono što vidi nepomični promatrač); ovdje Picasso proizvoljno mijenja točku gledanja (nosevi, oči, glave što se istovremeno vide i iz profila i sprijeda); promatračevo vidno polje je prošireno; nekoliko točki gledanja; moderna proučavanja percepcije su pokazala da mi zapravo tako i vidimo – ne jednim, fiksiranim pogledom, nego bezbrojnim trenutnim letimičnim pogledima – kubizam je, prema tome, u slikarstvo uveo ne samo novu vrstu prostora, već i novu dimenziju – vrijeme; naziv ‚Gospođice iz Avignona’ dao je godinama kasnije, Picassov prijatelj, Andre Salmon, po nekoj javnoj kući u Barceloni u Avignonskoj ulici; tonovi kubista prigušeni, oblici su skraćeni, geometrijski pojednostavljeni, volumen plošno oblikovan; sve što je nestvarno, neprecizno i atmosferično – prognano sa slika; kubističke su teme što je moguće jednostavnije – kuće, drveće i stijene, zdjele, voće, vaze, glazbeni instrumenti; puristička škrtost palete: boja nije trebala odvraćati pažnju od glavne slikarske teme – a to je slikarski oblik!

GEORGES BRAQUE (1882-1963) - prije kubizma1907. upoznaje Picassa (preko galerista Kahnweilera, židovskog trgovca umjetninama, ima galeriju u Ulici Vignon), vidi ‚Gospođice iz Avignona‘ u njegovom ateljeu; 1900. odlazi u Pariz na učenje slikanja; proučavao je stare majstore u Louvreu, zanimao se za egipatsku i primitivnu skulpturu, otkriva impresioniste; 1906. iz ranog impresionizma počeo je prelaziti u fovističku svijetlu kolorističku paletu;kao i Cezanne, otkrio je da je u mrtvoj prirodi moguće kontrolirati prostor i svjetlost: ‚Kuće u l’Estaqueu’, 1908. – Cezanne bi cijelu kompoziciju sagradio bojom, a Braque podređuje boju da bi ostvario geometrijsku strukturu zakošenih planova koji definiraju ograničena i kontrolirana dubina slike – kuće i drveće postaju geometrijski volumeni, ali sa značajnim naglašavanjem kocki; iluzija dubine postiže se očiglednim volumenom zgrada i drveća – njihovim poklapanjem i iskošenim pokretnim oblicima; naziv ‚kubizam’ opet je dao kritičar Vauxcelles, jer je pišući kritike rekao da Braque sve svodi na kocke;

PICASSOV I BRAQUEOV KUBIZAM DO 1914. od 1909. Braque i Picasso, shvativši da nezavisno idu prema istom cilju, odlučili su raditi zajedno; mrtva priroda će postati glavna tema obojice, jer njena ikonografija otkriva njihov svakodnevni život;‘Mrtva priroda s muzičkim instrumentima’, Braqueanalitički kubizam: 1909-1912. dolazi do razbijanja većeg, čvrsto zatvorenog oblika – on se raspada na sve manje fasete, tijela bivaju podijeljena;kubisti do kraja domišljaju antiiluzionizam; nisu slikali predmete onako kako ih vide nego kako ih promišljaju; uvodi se četvrta dimenzija lome predmet, uništavaju mu volumen, više ne promatraju stol, stolicu samo s jedne točke gledišta, već s više njih, obilaze oko predmeta = to postaje istovremeni prikaz različitih razina stvarnosti; različiti pogledi u različito vrijeme prikazani su istodobno; u sliku ulazi vrijeme! boja bi tu samo smetala, pa se ograničavaju na sive i oker ili smeđe tonove; prioritet forme (autonomnost plohe) potisnuo je boju kao sekundarnu komponentu; platna se zatvaraju u monokromne sive i smeđe površine;odbačen je tradicionalni iluzionizam; slika nije izražaj stvarnosti već autonomna ploha koja sadržava predmete ili njihove dijelove kao konstruktivne elemente;

predmet je racionalno analiziran u totalitetu svoje prostorne egzistencije i prikazan na plohi viđen istovremeno s različitih strana (=simultanost prikaza) > time se u umjetnost uvodi četvrta dimenzija, vrijeme; objekt je razlomljen u dijelove raznih kristalnih formi, čime se postiže dinamičnost površine koja ide do apstraktnog izgleda;teme: mrtva priroda, pejzaž, ljudske figure;Picassova ‘serija portreta glava’ – korak po korak vidi se kako se skulpturalna masa glave lomi u niz ravnih površina koje ponovo uspostavljaju osjećaj površine slike; zapostavlja karakterizaciju u pokušaju da stvori 3D nacrt;razvoj analitičkog kubizma Picassa može se obilježiti uz pomoć 4 studije glave: ‘Glava žene’, 1909., ‘Portret Braqua’, 1909., ‘Djevojka s mandolinom’, 1910., ‘L’arlesienne’, 1911-12. otkrivaju postepeni prijelaz sa skulpturalnog reljefnog modeliranja u geometrijskim planovima, na sistem u kojem je treća dimenzija izražena isključivo pomoću plošnih, blago uglatih planova organiziranih unutar linearne mreže na ili u blizini površine slike;Braque, ‘Violina i paleta’, 1909-10. – pokazuje da je u tom trenutku otišao možda dalje od Picassa u realizaciji implikacija kubizma gusto protkane fasete boje;Picassov ‘Portret Kahnweilera’, 1910. – figura je nestala u kubističkoj mreži iskošenih efekata boje da bi se ponovo pojavila u geometriji lica, ruci ili čaši i boci na stolu; taj proces je otišao još dalje u ‘Harmonikašu’, 1911. – prisustvo figura je primjetno pomoću usredotočenja geometrijske strukture oko srednje linije slike, dok istovremeno ona postaje otvorenija prema rubovima; boja je ograničena na ublažene tonove sive, tamne;priroda kista je imala važnu ulogu da obogati površinu;fanatična želja za istinskim prikazom ove je slikare navela na ideju da u sliku unesu imitacije materijala, koje su uskoro zamijenjene pravim materijalima poput drva ili mramora > nastaju kolaži; Braque, ‘Portugalka’, 1911. – uvodi novost: rukom pisane riječi i brojevi koji obogaćuju kubističko istraživanje stvarnosti;1908. Picasso je stvorio prvi kolaž – unošenje elemenata vizualnog realizma u sve apstraktnije kubističke slike bilo je dio zaokupljenosti tih umjetnika osnovnim problemom: što je iluzija, a što zbilja;‘Mrtva priroda s pletenim stolicama’, 1911-12. – najraniji Picassov integrirani kolaž (komad prave tkanine stolice)‘Gitara’, 1912. – skulpturalna ostvarenja – ispitivanje 3D implikacije kubističkog slikanog prostora, tj. ta su djela bila 3D projekcije njegovih slika i kolaža – konstruktivizam Tatlina;