ORGANSKA POLJOPRIVREDNA

PROIZVODNJA

Zdrava hrana na ekološki način

Banja Luka, oktobar 2015.godine

SadržajUvod .........................................................

Šta je organska proizvodnja? ................................

Principi organske proizvodnje .............................

Organska poljoprivreda u Bosni i Hercegovini .....

Kontrola i certifikacija u organskoj proizvodnji ......

Agrobiznis u organskoj proizvodnji ......................

Perspektive organske proizvodnje u BiH .............

Literatura ........................................................

O CERD-u i UG Nešto Više .................................

ORGANSKA POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA Zdrava hrana na ekološki način

Izdavač:Centar za ekonomski i ruralni razvoj (CERD)

Za izdavača:Miodrag Matavulj, direktor

Odgovorni urednik:Slavica Išaretović

Stručni tim:Petar Ninić

Dragan BrkovićAleksandar Bundalo

Grafički dizajn i fotografije:Branka Matavulj

Tiraž:1000 primjeraka

Štampa:Vilux d.o.o. Banja Luka

Priručnik je napravljena u okviru projekta „Unapređenje politika za organsku poljoprivrednu proizvodnju i

usklađivanje sa EU standardima“, koji implementira Centar za ekonomski i ruralni razvoj (CERD) u

partnerstvu sa Udruženjem građana Nešto Više. Projekat je podržan od strane Evropskog fonda za Balkan i od strane švedske organizacije We Effect.

Ovaj priručnik odražava isključivo stavove autora i donatorske organizacije se ne mogu smatrati

odgovornim za sadržaj priručnika.

6

9

13

17

21

29

33

34

35

Uvod

Organska poljoprivredna proizvodnja predstavlja jedan od najprirodnijih načina gajenja biljaka i životinja, sakupljanja samoniklih plodova i proizvodnje ili prerade prehrambenih proizvoda posmatrano sa aspekta bezbjednosti hrane i očuvanja prirodnog kvaliteta ovih namirnica. U poslednjem periodu organska poljoprivreda doživljava snažan rast i razvoj, kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina obiluje neiskorištenim i nezagađenim zemljišnim resursima koji su pogodni za bavljenje organskom poljoprivredom. Pored toga, u BiH postoje i svi ostali prirodni preduslovi za bavljenje ovom proizvodnjom.

U organskoj poljoprivredi se od poljoprivrednih proizvođača zahtjeva puno više znanja, rada i pažnje prilikom proizvodnje da bi ispunili sve zahtjeve u skladu sa zakonskim propisima i pravilima organske proizvodnje. Ovaj dodatni rad i znanje poljoprivrednih proizvođača se valorizuje kroz veću cijenu koju organski proizvodi imaju u poređenju sa proizvodima koji dolaze iz ostalih vidova poljoprivredne proizvodnje.

Svijest potrošača i relativno visok životni standard stanovnika Evropske unije (EU) je doveo do toga da bez obzira na višu cijenu organskih proizvoda u državama EU postoji veća potražnja za ovim proizvodima nego što je njihova trenutna ponuda na tržištu. Ovo znači da poljoprivredni proizvođači koji se bave organskom poljoprivredom mogu ostvariti lakši plasman i veću cijenu za svoje proizvode na tržištu EU, nego što je to slučaj kod poljoprivrednih proizvođača koji se bave konvencionalnom poljoprivredom.

Da bi se organski proizvodi iz zemalja koje nisu članice Evropske unije mogli distribuirati na tržište EU potrebno je da isti budu proizvodeni po uslovima koji su identični ili ekvivalentni onima koji se primjenjuju sa organskim proizvođačima u EU. Takođe, za izvoz organskih proizvoda u zemlje Evropske unije mora se izvršiti usklađivanje sa zakonodavstvom EU, a posebno sa propisima o opštoj i organskoj proizvodnji hrane.

Usklađivanjem relevantnih politika na odgovarajućim nivoima u BiH sa EU propisima, lokalni proizvođači će biti vidljiviji na evropskom tržištu. Budući da je potražnja za organskim proizvodima u zemljama Evropske unije u stalnom porastu, veoma je bitno obezbijediti dobre preduslove za plasiranje domaćih proizvoda na inostranom tržištu organskih poljoprivrednih proizvoda.

Priručnik „Organska poljoprivredna proizvodnja“ namjenjena je poljoprivrednim proizvođačima, koji planiraju da se počnu baviti organskom proizvodnjom hrane. Priručnik ima za cilj obezbjeđivanje osnovnih informacija za započinjanje organskom poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno da buduće organske proizvođače uputi na organizacione, zakonske i sve druge elemente pravilnog započinjanja organske proizvodnje u Bosni i Hercegovini.

6 7

Organska proizvodnja je cjelovit sistem upravljanja proizvodnjom hrane, koji kombinuje najbolju ekološku praksu, visok stepen biološke raznolikosti (biodiverziteta), očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda dobrobiti životinja i način proizvodnje u skladu sa očekivanjima potrošača, pri čemu se koriste prirodne supstance i postupci. Organska proizvodnja tako ima dvojnu društvenu ulogu. S jedne strane, obezbjeđuje javna dobra koja doprinose zaštiti životne sredine i dobrobiti životinja, a s druge, doprinosi razvoju seoskih područja (Regulativa EZ br. 834/2007).

Organsku poljoprivredu najbolje možemo definisati kroz njen cilj, a to je proizvodnja zdravstveno bezbjedne, kvalitetne hrane na ekološki održiv način. Cilj organske poljoprivrede je da unaprijedi zdravlje i produktivnost uzajamno zavisnih zajednica, života zemljišta, biljaka, životinja i ljudi.Organska hrana može odgovoriti na sve glasnije zahtjeve potrošača za zdravom i bezbjednom hranom, čija proizvodnja neće dovesti do narušavanja kvaliteta vode i zemljišta, biodiverziteta i dobrobiti životinja. Stoga se svrstava u kategoriju hrane višeg kvaliteta.

U praksi to znači sljedeće:

• korišćenje prirodnih resursa na održiv način („očuvati i ostaviti prirodne resurse narednim generacijama“);

• razvoj organske poljoprivrede uz očuvanje ekosistema;• održavanje i povećanje plodnosti zemljišta;• smanjenje svih oblika zagađenja.

Osnovne komponente sistema organske proizvodnje su izbjegavanje upotrebe vještačkih materija u proizvodnji i promovisanje isključivo prirodnih materija koje se koriste kao đubriva, pesticidi ili aditivi u proizvodnji i preradi hrane. Hemijska sredstva koja se ne smiju koristiti su mineralna đubriva i hormoni, a pesticidi su ograničeni na one koji ne ostavljaju ostatke u finalnom proizvodu, odnosno samo one koji su stvoreni na bazi prirodnih materijala, dok su sintetički pesticidi zabranjeni. Proizvodni proces bez upotrebe ovih hemijskih sredstava ne predstavlja vraćanje na stari način uzgoja koji su koristili naši preci, nego baš naprotiv on se bazira na modernizaciji poljoprivredne proizvodnje i primjeni najnovije tehnike, tehnologije i nauke u poljoprivrednoj proizvodnji.

Prilikom organizovanja organske proizvodnje poljoprivredni proizvođač mora posjedovati posebna znanja, a posebnu pažnju mora posvetiti i izboru kvalitetnog sadnog i sjemenskog materijala, primjeni plodoreda, obradi zemljišta, monitoringu i kontroli patogenih organizama.

Proizvod organske poljoprivrede je organski proizvod samo ako posjeduje cerifikat izdat od strane ovlašćenog pravnog lica – certifikacionog tijela, koji je znak da je cjelokupni proizvodni proces/proizvod sproveden i kontrolisan (proizvodnja, prerada, pakovanje, skladištenje i deklarisanje) na način koji propisuju Zakon i prateći pravilnici o organskoj poljoprivredi.

10 11

Princip zdravlja

Kroz organsku poljoprivredu proizvođač treba da održi i poboljša sopstveno i zdravlje potrošača, zemljišta, biljaka i životinja, kao i planete u cjelini. Zdravlje biljaka se održava preventivnim mjerama: izborom vrste i sorte, plodoredom, mehaničkim i biološkim mjerama borbe protiv bolesti i štetočina. Zdravlje životinja se održava tako što se metodama uzgoja podstiče prirodni imunitet (ishrana, pristup slobodnim površinama i pašnjacima, izbor vrsta i rasa, higijenski uslovi u objektima i sl.).

Princip ekologije

Sav otpad i nus-proizvodi treba da se recikliraju ili kompostiraju (osim zaraženih biljnih djelova, industrijskog i otpada koji nije organskog porijekla). Proizvodnja se zasniva na procjeni rizika, mjerama predostrožnosti i preventivnim mjerama. Nije dozvoljena upotreba GMO (genetski modifikovanih organizama) i proizvoda dobijenih iz ili pomoću GMO. Izbjegava se upotreba resursa i sirovina koji nisu porijeklom sa proizvodnog gazdinstva.

Princip pravednosti

Organska poljoprivreda se zasniva na poštenom odnosu prema prirodi i opštem okruženju. Zabranjeno je dodavati bilo kakva sredstva koja potrošače mogu dovesti u zabludu u pogledu prave prirode proizvoda.

Princip njegovanja i staranja

Važno je očuvati zdravlje sadašnjih i budućih generacija kao i blagostanje ekosistema.

Pored navedenih prinicipa organske proizvodnje, postoje i ciljevi organske proizvodje. Neki od najvažnijih su:• Da se proizvedu dovoljne količine hrane visokog kvaliteta,

vlakana (celuloze) i ostalih proizvoda;• Da se prepozna širi sociološki i ekološki uticaj na organsku

proizvodnju i sistem prerade, kao i u okviru njih;• Da se održi i uveća dugoročna plodnost i biološka aktivnost

tla;• Da se održi i ohrabri poljoprivredni i prirodni biodiverzitet na

farmi i u okruženju upotrebom održivih proizvodnih sistema i zaštitom bilja i divljih životinja;

• Da se promoviše odgovorna upotreba i očuvanje vode i života u njoj;

• Da se, što je više moguće, koristi obnovljivim izvorima u proizvodnji i sistemima prerade i da se izbjegavaju zagađivanje i otpad;

• Da se njeguju lokalna i regionalna proizvodnja i distribucija;• Da se kreira harmoničan balans između biljne proizvodnje i

stočarstva;• Da se životinjama osiguraju uslovi za život koji će im

omogućiti izražavanje osnovnih potreba njihovog prirodnog ponašanja;

• Da se za pakovanje upotrebljavaju biorazgradivi i materijali koji se mogu reciklirati;

• Da se svima koji su uključeni u organsku proizvodnju i preradu osigura kvalitet života koji zadovoljava njihove osnovne potrebe u okviru sigurne i zdrave radne okoline;

• Da se podrži uspostavljanje cjelovitog proizvodnog, prerađivačkog i distribucijskog lanca, koji je i socijalno pravedan i ekološki odgovoran;

• Da se naslijeđeno znanje i tradicionalni načini proizvodnje zaštite, da se od njih uči i prepozna njihova važnost;

14 15

Bosna i Hercegovina obiluje neiskorištenim i nezagađenim zemljišnim resursima koji su pogodni za bavljenje organskom poljoprivredom. Pored toga, u BiH postoje i svi ostali prirodni preduslovi za bavljenje ovom proizvodnjom. Različitost rejona za bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom u BiH omogućava proizvodnju različitih poljoprivrednih kultura u različitim područjima. Ovi rejoni se međusobno razlikuju po klimatskim obilježjima, tipu zemljišta, orografskim i hidrografskim karakteristikama, itd.

Jedna od povoljnih okolnosti za organsku proizvodnju u BiH je da u prethodnom periodu nisu korištene velike količine mineralnih đubriva i zaštitnih sredstava. Ovo je dovelo do toga da zemljište u velikoj mjeri nije zagađeno i lakše se može preći na organsku proizvodnju hrane. Različita kulturološka obilježja, tehnike i tehnologije proizvodnje i prerade su takođe prisutne u različitim djelovima države, što je jedan od dobrih preduslova za proizvodnju različitih prehrambenih proizvoda, koji se kasnije mogu valorizovati i kao organski proizvodi sa kontrolisanim geografskim porijeklom.

Organska poljoprivredna proizvodnja u Bosni i Hercegovini počinje se razvijati 90-ih godina 20. vijeka kada i počinju aktivnosti vezane za promociju, primjenu metoda organske proizvodnje, kontrolu i certifikaciju. I proizvodnja i promocija se u tom periodu odvijala zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca i pomoći međunarodnih organizacija koji su kroz projekte sa domaćim nevladinim sektorom uspjeli pokrenuti interes za ovakav vid proizvodnje.

Udruženje BETA (Bosnian Environmental Technologies Association) je bilo pokretač razvoja organske proizvodnje u BiH. Od 2001. godine se intenzivira organska proizvodnja, a 2003. godine je osnovano udruženje OK (Organska kontrola) koje ima za cilj dati podršku razvoju organske poljoprivrede u BiH. Isto udruženje je 2004. godine osnovalo prvo certifikaciono tijelo pod istim nazivom, a cilj je dalji razvoj certifikacionog programa baziranog na IFOAM standardima. Pored Organske kontrole, još nekoliko certifikacionih kuća prati i certifikuje

organsku proizvodnju bosansko-hercegovačkih proizvođača. Te kuće su: Austria Bio Garantie GmbH, Ecosert SA i Institute for Marketecology (IMO).

Pored dobrih prirodnih uslova za bavljenje organskom proizvodnjom u BiH, usitnjeni zemljišni posjedi individualnih poljoprivrednih proizvođača su još jedan od razloga za primjenu organske proizvodnje. Usitnjeni zemljišni posjedi nisu dobar preduslov za bavljenje masovnom proizvodnjom velike količine proizvoda kao što se zahtjeva od konvencionalne poljoprivrede. Za organsku proizvodnju je neophodno i mnogo više manuelnog rada, ali je za to potreban manji kapital i više neiskorištene radne snage sa kojom BiH takođe raspolaže.

Zakonska regulativa u oblasti organske proizvodnje u BiH

Bosna i Hercegovina na nacionalnom nivou nema zakonsku regulativu o organskoj proizvodnji. U entitetu Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) još uvijek ne postoji zakon o organskoj proizvodnji koji pokriva područje čitavog entiteta. Zakon o organskoj proizvodnji FBiH je u procesu izrade i isti bi trebao da se nađe u skupštinskoj proceduri do kraja 2015 godine. U entitetu FBiH, koje se sastoji od 10 kantona jedino područje Unsko-Sanskog kantona ima Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iz 2008. godine objavljen u Službenom Glasniku Unsko-Sanskog kantona godina XII broj 1.

U entitetu Republika Srpska (RS) 2013. godine je usvojen Zakon o organskoj proizvodnji za teritoriju Republike Srpske koji je objavljen je u Službenom Glasniku RS br. 12/13. Zakon o organskoj proizvodnji RS je u potpunosti usklađen sa Uredbom 834/2007, Na teritoriji Brčko Distrikta ne postoji zakonska regulativa kojom se uređuje organska proizvodnja. Od zakonske regulative oni imaju samo Zakon o poljoprivredi kojim ova oblast nije regulisana.

18 19

Da bi se neki proizvod mogao deklarisati kao „Proizvod organske poljoprivrede“ i nositi logo „Organske poljoprivrede“ mora biti cerifikovan odnosno biti predmet procesa certifikacije.

Certifikacija predstavlja proceduru kojom certifikaciono tijelo, nakon izvršene kontrole, izdaje proizvođaču certifikat, kao potvrdu da kontrolisani proizvod, proces ili usluga odgovaraju specifičnim zahtjevima za organsku proizvodnju. Certifikacija može biti individualna i grupna. Farmeri koji imaju sličnu proizvodnju se često organizuju i odlučuju za grupnu certifikaciju. Ona je zasnovana na internim pravili¬ma i definisanim sankcijama u slučaju povrede pravila. Kod grupne certifikacije moraju biti jasno definisani svi koraci proizvodnje i uvijek se moraju znati odgovorne osobe i sljedivost proizvoda, a to osigurava sistem interne kontrole.

Koji su koraci u procesu certifikacije?

• Donošenje odluke o bavljenju organskom proizvodnjom;• Edukacija o organskoj proizvodnju (kontinuirana);• Zahtijevanje informacije od certifikacionog tijela o procesu

certifikacije;• Certifikaciono tijelo šalje prijavu proizvođaču;• Proizvođač popunjava prijavu;• Potpisivanje ugovora sa certifikacionim tijelom;• Razmatranje prijave od strane certifikacionog tijela;• Određivanje kontrolora za obavljanje kontrole od strane

certifikacionog tijela;• Inicijalna kontrola;• Procjena izvještaja kontrole;• Odluka o certifikaciji;• Proizvođač dobija certifikat.

Šta je kontrola?

Kontrola je proces utvrđivanja usaglašenosti prijavljene proizvodnje sa propisima/standardima za organsku proizvodnju.

Vrste kontrole:

1. Prva (inicijalna) kontrola – cjelokupnog gazdinstva/farme;2. Redovne kontrole - ciljane (na osnovu strukture, vrste

proizvodnje, zahtjeva certifikacionog tijela i sl.);3. Dodatne kontrole (nedostatak informacija, provjera

preduzetih mjera korekcije i sl.);4. Nenajavljene kontrole (slučajni ili ciljani izbor proizvođača).

Kontrolor prije početka kontrole obavještava proizvođača o pojedinostima kontrole, pregleda gazdinstva (zemljišne parcele, skladišta, objekte, dokumentaciju) i sakuplja informacije koje dobija od proizvođača, vizuelnim pregledom i na osnovu dokumentacije i evidencije.

Tokom kontrole kontrolor prikuplja dokaze, foto-dokumentaciju i može uzeti uzorke za analizu na teške metale i druge kontaminente, pesticide, GMO, nedozvoljene aditive itd. Kontrolor uzima uzorke na osnovu naloga certifikacionog tijela ili sopstvene odluke u slučaju sumnje na kršenje tj. nepoštovanje propisa.

O nalazima kontrole, kontrolor sačinjava kontrolni izvještaj, koji potpisuje proizvođač na licu mjesta ako se slaže sa nalazima kontrole, i prosleđuje ga certifikacionom tijelu.

22 23

Šta je prelazni period?

Prelazni period je vrijeme koje je neophodno da se uspostavi sistem rukovođenja farmom, izgradi plodnost zemljišta i njegova biološka aktivnost, razvije jedan održivi agroekosistem, a proizvođač stekne iskustvo u primjeni metoda organske proizvodnje. Prelazni period se može skratiti i produžiti u zavisnosti od određenih uslova: konkretnih faktora prirodne sredine, poštovanja propisanih zahtjeva ili internih pravila certifikacionog tijela kao i od stručnih i rukovodećih sposobnosti proizvođača. U momentu zaključivanja ugovora, proizvođač dobiva svoj evidencioni broj i od tog mo-menta počinje prelazno razdoblje.

Koliko traje prelazni period?

Prelazni period traje za jednogodišnje usjeve 2 godine, za višegodišnje 3 godine, a najmanje 1 godinu (u određenim situacijama).

Kakva evidencija treba da se vodi?

Proizvođač je dužan da vodi evidenciju o načinu primijenjenih metoda organske poljoprivrede u proizvodnji organskih proizvoda (sadnja, đubrenje, zaštita, navodnjavanje, berba, pakovanje, prodaja ...) i čuva svu dokumentaciju o aktivnostima u organskoj proizvodnji (kupovina inputa i prodaja proizvoda – računi, priznanice, deklaracije itd.). Sve prethodno navedeno proizvođač je dužan da stavi na uvid, na zahtjev certifikacionog tijela odnosno kontrolora tokom procesa kontrole.

Šta je to godišnji plan?

Proizvođači početkom svake godine dostavljaju certifikacionom tijelu godišnji plan proizvodnje (ažurirana prijava, plan proizvodnje, godišnji izvještaj o proizvodnji prethodne godine/proizvodne sezone – površine, prinosi, brojno stanje životinja, pakovanje i deklarisanje proizvoda i sl.), a certifikacino tijelo vrši provjeru proizvodnje minimum jedan put godišnje.

Šta je to certifikat?

Nakon isteka prelaznog perioda, poštovanja svih propisanih zahtjeva i pravila, proizvođaču se može izdati certifikat.

Certifikat je pisana potvrda kojom ovlašćeno pravno lice (certifikaciono tijelo) za vršenje kontrole i izdavanja certifikata u organskoj poljoprivredi potvrđuje da su organska proizvodnja, proizvod ili usluga u skladu sa Zakonom i pratećim pravilnicima o organskoj poljoprivredi.

Šta znači certifikovan organski proizvod?

Proizvodi koji su proizvedeni, skladišteni, pakovani, čuvani i deklarisani na način koji propisuju standardi i Zakon o organskoj poljoprivredi i za koje je izdat certifikat od strane certifikacionog tijela, smatraju se certifikovanim organskim proizvodima.

Koliko važi certifikat?

Certifikat važi godinu dana od dana izdavanja. U slučaju nepoštovanja Zakona i pratećih pravilnika o organskoj proizvodnji, internih procedura certifikacionog tijela i Ugovora o kontroli i sertifikaciji i njima propisanih uslova, sertifikat se može suspendovati ili oduzeti.

24 25

Šta je logo?

Logo je oznaka na proizvodu koja je pokazatelj i potvrda da je proizvod organski certifikovan u skladu sa određenim standardima i služi za lakše prepoznavanje proizvoda.

Kako odabrati certifikacijsku kuću?

Svaka certifikacijska kuća svoj biznis temelji na prodaji prava na korištenje certifikacijske markice. Sve certifikacijske kuće moraju biti

prepoznate i odobrene od strane IFOAM – a (Međunarodna federacija organskog poljoprivredog pokreta). Da bi mogli kupiti ovo pravo proizvođači moraju poštovati određene norme i platiti uslugu certifikacije. Cijene certifikacije farmi variraju od zemlje do zemlje kao i prepoznatljivosti marke na tržištu na koje proizvođač želi izaći. Prije ili kasnije na tržištu će se pojaviti veći broj certifikacijskih kuća tako da posebnu pažnju trebamo obratiti prilikom njihovog izbora. Ovdje su samo neka od pitanja koja farmer mora postaviti certifikacijskoj kući prilikom njenog odabira:

• koliko košta certifikacija?• koliko klijenata ima certifikacijska kuća?• koje tržište pokriva, koje cijene postižu proizvodi na tržištu

koje pokriva?• koje maloprodajne kuće pokriva?• koliki je porast plasmana organskih prozvoda u proteklih 5

godina?• da li obezbjeđuje transfer tehnologija iz naprednih zemalja?• koliko ima raskinutih ugovora sa proizvođačima u proteklom

periodu?• da li klijenti prelaze drugim certifikacijskim kućama?• šta je razlog prekida ugovora?• da li nude još neke poslovne usluge?• zašto smatraju da su bolji od konkurencije?

U Bosni i Hercegovini postoje 4 kontrolne agencije koje mogu kontrolisati 3 različite grupe proizvoda. Sve 4 kontrolne agencije mogu kontrolisati neprerađene biljne proizvode, 3 mogu kontrolisati prerađene poljoprivredne prehrambene proizvode i 1 može da kontroliše vegetativni sadni materijal i sjemena za uzgoj.

Kontrolne agencije koje mogu kontrolisati proizvode iz BiH su:

Austria Bio Garantie GmbH sa sjedištem u Austriji, koja može kontrolisati neprerađene biljne proizvode i vegetativni sadni materijal i sjemena za uzgoj.

Ecocert SA sa sjedištem u Francuskoj, koja može kontrolisati neprerađene biljne proizvode i prerađene poljoprivredne prehrambene proizvode.

Institute for Marketecology (IMO) sa sjedištem u Švicarskoj, koji može kontrolisati neprerađene biljne proizvode i prerađene poljoprivredne prehrambene proizvode.

Organska kontrola sa sjedištem u Bosni i Hercegovini može kontrolisati neprerađene biljne proizvode i prerađene poljoprivredne prehrambene proizvode. Organska kontrola je jedina kontrolna agencija sa sjedištem u Bosni i Hercegovini i pored teritorije BiH, ona može kontrolisati i organske proizvode proizvedene na području država Srbije i Crne Gore.

26 27

Agrobiznis se u organskoj (ekološkoj) proizvodnji zasniva na principima dobre poljoprivredne prakse (GMP) i organske poljoprivrede. Agrobiznis se, takođe, zasniva i na kriterijumima održivog razvoja: proizvoditi dovoljno; ostvariti profit i sebi omogućiti kvalitetniji život; očuvati i štititi životnu sredinu. U organskoj proizvodnji agrobiznis se zasniva na principima racionalnog korišćenja prirodnih resursa i postupaka u proizvodnji kvalitetne i zdravstveno bezbedne hrane kao i zaštite životne sredine.

Najčešće pitanje pri prelasku sa konvencionalne na organsku proizvodnju jeste isplativost organske proizvodnje u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

Prinosi i cijene organskih i konvencionalnih proizvoda se razlikuju. Dok su prinosi na organskim farmama niži od prinosa od konvencionalnih farmi, cijene su veće u organskoj nego u konvencionalnoj proizvodnji. Kada su u pitanju troškovi, isti su veći u pojedinim kategorijama kod organske proizvodnje (sjemenski i sadni materijal), dok su kod nekih kategorija niži (đubriva i sl.) nego kod konvencionalne proizvodnje.

Proizvođači se za organsku proizvodnju odlučuju uglavnom zbog viših cijena proizvoda (30-50%) i subvencija države. Međutim, sa rastom proizvodnje i razvojem tržišta, očekuje se pad cijena organskih proizvoda. Stoga proizvođači treba da traže motiv za proizvodnju organske hrane u nižim troškovima ulaznih inputa i zaštiti prirodnih resursa, odnosno u većoj nezavisnosti i profitabilnosti organske u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

Razlog više za ovakav pristup je činjenica da savremeni potrošač organskih proizvoda podjednako pažnje poklanja kupovini visokokvalitetnih proizvoda i životu u skladu sa prirodom. Tačnije, potrošači organskih proizvoda imaju poseban životni stil i osim visokih zahtjeva prema hrani imaju specifične zahtjeve prilikom kupovine kozmetičkih preparata, artikala svakodnevne potrošnje, građevinskih materijala i drugih roba sa predznakom prirodno ili organsko.

Organski potrošači se ponašaju u skladu sa životnim stilom koji najveću važnost pridaje zdravlju i održivosti, što podrazumijeva holistički pristup životu i jaku vezu sa prirodom. Dakle, situacija se u mnogome promijenila u odnosu na onu od prije 20 godina, kada su organski proizvodi kupovani samo sa ciljem da se izbjegnu rezidue agrohemikalija u hrani, odnosno kada se organska proizvodnja poistovjećivala sa hranom koja nije „prskana“.

Sudeći prema prethodnim konstatacijama, ne može se sa sigurnošću reći da je organska proizvodnja isplatljivija od konvencionalne proizvodnje. Međutim, sigurno je da organska proizvodnja u tržišnom i marketinškom smislu ima mnoge prednosti u odnosu na konvencionalnu proizvodnju. Prije svega, misli se na sve veću potražnju za organskim proizvodima na tržištu uz istovrenenu stagnaciju tražnje za konvencionalnim proizvodima. Takođe, podsticajne mjere države su značajno veće od onih za konvencionalnu poljoprivredu. Na kraju, organska proizvodnja je proizvodnja budućnosti i to je gotovo imperativni izbor svih poljoprivrednih proizvođača budućnosti ukoliko čovječanstvo odluči da sačuva životnu sredinu u stanju u kojem čovijek može opstati.

30 31

Perspektive organske proizvodnje u BiH

U Bosni i Hercegovini postoje preduslovi za razvoj organske proizvodnje. Usitnjena poljoprivredna domaćinstva mogu prilično lako preći sa tradicionalne na organsku proizvodnju i na taj način značajno unaprijediti ekonomski i socijalni status svog gazdinstva i doprinijeti očuvanju prirodnih resursa (životne sredine) kojima bh područje obiluje.

Dok mali proizvođači treba da traže svoje mjesto na lokalnom tržištu organskih proizvoda (kućna dostava, zelene pijace i seoski turizam), proizvođači sa velikih poljoprivrednih gazdinstava mogu planirati proizvodnju za inostrano tržište, gdje je još uvijek veća potražnja od ponude organskih proizvoda.

Prema mišljenu mnogih stručnjaka, organska proizvodnja je za BiH „ulaznica“ na evropsko tržište. Postoje mnoge analize domaćih i svijetskih stručnjaka koje kažu da je bosanskohercegovača poljoprivredna proizvodnja među „najčistijim“ i istovremeno u konvencionalnom smislu među „najzaostalijim“, što je u kontekstu organske proizvodnje prednost. Da li će naši poljoprivredni proizvođači znati da iskoriste ove prednosti, pred nama je da saznamo.

33

LITERATURA

1. „Standardizacija i certifikacija organske poljoprivredne proizvodnje“, LIR – Lokalna inicijativa razvoja

2. „Priručnik za organsku proizvodnju“, Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO), Podgorica 2011.

3. “Organska proizvodnja”, Nataša Mirecki, Podgorica 2014.4. “Organska poljoprivredna proizvodnja”, Visoka

poljoprivredna škola strukovnih studija Šabac, Šabac 2015.

O CERD-u: Centar za ekonomski i ruralni razvoj (CERD) je nevladina i neprofitna organizacija, osnovana sa ciljem kontinuiranog razvoja ruralnih područja i unapređenja kvaliteta života ruralnog stanovništva Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. CERD podstiče održivi razvoj i unapređenje kvaliteta života u ruralnim sredinama na osnovu saradnje i partnerstva i kroz aktivnosti koje razvijaju poljoprivredu i druge vidove ruralne ekonomije, izgrađuju društvene odnose na selu i obezbjeđuju neophodne usluge seoskom stanovništvu uz očuvanje životne sredine, prirodnih resursa i kulturno-istorijskog nasljeđa ruralne Bosne i Hercegovine.

O UG Nešto Više: Udruženje građana Nešto Više je nevladina organizacija osnovana 1997. godine od strane grupe mladih ljudi iskusnih u radu sa organizacijama iz sektora civilnog društva u Bosni i Hercegovini. “Nešto Više” potiče pozitivne promjene u društvu pružanjem šanse pojedincima i grupama da se kroz formalno i neformalno obrazovanje, umrežavanje, rad, zajednička iskustva i pomoć drugima izgrade u kompetentne i odgovorne lidere koji vjerujući u sebe i druge gaje otvorenost i pripadnost svom društvu.

34 35