Dragi čitatelji, nismo Vas ni ove godine zaboravili. U petom broju Klinčeka saznajte sve o ovogodišnjim akti-vnostima i projektima naše škole. Naši učenici su Vam pripremili i niz drugih te-ma. Također možete pročitati i vidjeti samostal-ne učeničke literarne i likovne radove. Nadamo se da ćete s veseljem čitati i ovaj broj.

Vaši novinari

UVODNIK

SADRŽAJ Uvodnik....................................... 2 Glazba.......................................... 3 Obilježili smo...............................4 Projektni eko dan ........................ 7 Svijet oko nas ............................. 9 Lidrano....................................... 11 Odrastanje i školovanje.............. 14 Sport.......................................... 16 Dan škole................................... 17 Upoznajemo zavičaj ...................18

Virtualni svijet............................ 20 Natjecanja................................... 22 Literarni kutak......................... ...24 Likovni kutak.......................... ...26

Uredništvo: Karlo Patrik Filipović Sara Stipić Martina Šagolj Sara Valečić Nika Šimanović Josipa Vidalin Ika Hamaček Paola Šolčić Tena Hasanović

Petra Kozlina Sara Pankrtetić Stela Bobanac Matilda Razum Nevenka Drlje

GLAZBA

Okićki bregi preds-tavljeni na Festiva-lu dječjeg glazbe-nog stvaralaštva

Bend iz Osnovne škole Klinča Sela nastupio je na Festivalu dječjeg glazbenog stvaralašta 7. veljače 2015. godine u Os-novnoj školi “Ivan Benković”. Na festivalu je nastupilo 13 bendova iz različitih krajeva Hrvatske. Naš školski bend imao je vrlo uspješan nastup s pjesmom Okićki bregi. Autor teksta su Filip Šiktar i Mihael Juraj, učenici 7. b razreda, a glazbu i aran-žman potpisuje Marcela Šapina Sarkotić. Naš školski bend ima osam članova, okuplja učenike koji već godinama sviraju instrumente i pohađaju glaz-benu školu.

Paola Šolčić

Tena Hasanović

ČLANOVI ŠKOLSKOG BENDA: Luka Pustaj, 6. c-klavijature Dorijan Kupčinec, 6. b, bubnjevi Antonio Maretić, 6. b, def Bruno Pankretić, 6. b Mihael Juraj, 7. b Filip Šiktar, 7. b - pjevači Mihael Bilobrk, 8. a Benjamin Godanj, 7. b

Okićki bregi

Od okićkih bregi meni nema lepšeg kraja, od šumi zelenih, neba plava,

tu gdje Okićnica teče, nema veće sreće.

To ti je Okić, naš zeleni kraj, od okićkih bregi meni nema lepšeg kraja,

neba plavog nema nigdi lepšeg, tu sreća vlada, tu postoji nada

Bregi se vesele zajedno s nama, ljubav, veselje srca para, ljubav, veselje srca para.

Ovdje ti sreća vlada, tu ne umire nada.

Bregi se vesele zajedno nama, ljubav i veselje raste i srca para.

Tu bregi su naši, tu je naše mesto. To srce nam para i dušu nam otvara.

To ti je Okić, naš zeleni kraj. Od okićkih bregi meni nema lepšeg kraja,

neba plavog nema nigdi lepšeg, tu sreća vlada da tu postoji nada,

bregi se vesele zajedno s nama! Ljubav, veselje srca para Ljubav, veselje srca para.

Filip Šiktar Mihael Juraj

Školski bend

Nastup na festivalu

DAN NEOVISNOSTI

O SAMOM DOGAĐAJU Dan neovisnosti praznik je u Hrvatskoj koji se obilježava 8. listopada i neradni je dan. Toga dana 1991. godine Hrvatski sa-bor je jednoglasno donio Odluku o raski-du državnopravnih sveza s ostalim repu-blikama i pokrajinama SFRJ. Sabor je pritom utvrdio da Republika Hrvatska vi-še ne smatra legitimnim i legalnim ni je-dno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priz-naje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše fe-deracije, koja više kao takva ne postoji.

Zasjedanje Sabora Republike Hrvatske

Zanimljivosti o datumu Toga datuma dogodila su se još dva važna događaja vezana uz hrvatsku neovisnost. 8. listopada 1075. u Solinu je okrunjen kralj Zvonimir (krunom koju mu je poslao papa Grgur VII., što je bila potvrda priznanja Kraljevine Hrvatske kao međunarodnog su-bjekta), a 8. listopada 1871. Eugen Kvater-nik pokrenuo je Rakovičku bunu, jedan u nizu neuspjelih pokušaja da se ostvari neo-visnost Hrvatske.

Spomen - ploča ispred zgrade INA – e

OBILJEŽILI SMO

U slučaju da želite napisati pjesmu o domovini, evo kako ju napisati: Zvonimir Golub KAKO SE PIŠE PJESMA O DO-MOVINI Potraži riječi koje voliš, reci ih onome koga voliš. Neka to budu obične riječi, izgovori ih kao što dišeš. Kao da hodaš ulicom nepoznata ime-na, kao da još nema imena trg ili žito, ili jezero. Kao da s planine gledaš visoko nebo. Ujutro, pod suncem, uveče i noću i kada dođe oluja, u dobru i zlu izgovori samo: domovino moja Ima toliko riječi da se to kaže i svaka je dobra ako je tvoja. Nećeš pogriješiti, ne griješi onaj koji voli.

Ipak, ustani kad izgovaraš njeno ime. Pjesma o domovini pjeva se stojeći, ustima koja se smiješe, ustima koja plaču i rukama koje grle.

OBILJEŽAVANJE DANA NEOVISNOSTI U NAŠOJ ŠKOLI Dan neovisnosti u našoj školi obilježavamo priredbom na kojoj naši učenici predstavlja-ju svoje radove vezane za taj dan. Na počet-ku predstave slušamo himnu, a zatim razne recitacije i sastavke. Tu je i naš školski zbor koji nas raspjeva domoljubnim pjesmama.

Mjesec hrvatske knjige u našoj školi Mjesec hrvatske knjige manifestacija je koja se svake godine obilježava od 15. listopada do 15. studenoga kako bi se naglasila važnost knjiga i čitanja te potaknulo djecu na korištenje knjižnica. Ove je godine Mjesec hrvatske knjige bio posvećen ljubavi – ljubavi prema čitanju te ljubavi kao temi brojnih književnih djela. U OŠ „Klinča Sela“ Mjesec hrvatske knjige obilježili smo kroz nekoliko radionica održanih u knjižnici. Održana je radionica u sklopu koje su učenici izrađivali srcolike i šaljive straničnike (bookmarkere) s porukama o važnosti knjiga i čitanja. Najmlađim učenicima čitali smo priče naglas, a oni su izrađivali ilustracije. Neki su učenici viših razreda sudjelovali u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja, a pobjednice naše škole prisustvovale su i završnoj svečanosti koja se održala u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

VEČER MATEMA-TIKE

Prvi put u predmetnoj nastavi održana je Večer matematike, 4. prosinca 2014. u 18h, koja se sastojala od raznih ma-tematičkih igara za učenike, ali i njihove roditelje. Riječ je o skupu interaktivnih radionica u organizaciji Hrvatskog matematičkog društva koje potiču izgradnju pozitivnog stava učenika pre-ma matematici, a cilj projekta je popularizacija matematike među mladima. Uz učenike od petog do os-mog razreda radionicama su nazočili i njihovi roditelji. Oni su zajedničkim snagama rješavali matematičke zadat-ke i probleme. Da sve prođe u redu i da se svi zadatci točno riješe, po-brinuli su se učitelji i učitel-jice predmetne nastave. Druženje je prošlo u vrlo ugodnom ozračju i svi koji su sudjelovali istaknuli su da im je to bilo jedno lijepo is-

kustvo. Projekt će se u našoj školi nastaviti i sljedeće godine. Nadamo se još većem odazivu učenika i njihovih roditelja.

Hrvatski olimpijski dan u razrednoj nastavi Hrvatski olimpijski dan smo obilježavali 10. rujna. Međutim, ove godine je to bilo desetak dana kasnije zbog loših vremenskih uvjeta. Sudjelovali su učenici 1.- 4. razreda, a natjecali su se u potezanju konopa i trčanju. Olimpijada je počela paljenjem baklje, zatim se nosila olimpijska zastava s pet isprepletenih krugova na bijelom polju (plavi, crni, crveni, žuti i zeleni), parola s geslom "Brže, više, jače" i pjevala se himna. Ravnatelj škole otvorio je igre, a učiteljice Romana i Ankica su uz pomoć razrednih učiteljica organizirale natjecanja. Kao i na pravim Olimpijskim igrama natjecatelji su dobili medalje za prvo, drugo i treće mjesto. Učenici su spoznali da je važno sudjelovati u sportu i na igrama, iako su oni najbolji bili zadovoljni pobjedom.

DANI KRUHA I ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE

Najprije je krenula priča od zrna do kruha, a onda smo povukli rukave (slike po redu sve pokazuju), zamijesili tijesto, razvaljali i oblikovali kolačiće različitih ob-lika, ispekli i drugi dan napravili izložbu proizvoda od brašna koje je blagoslovio i naš svećenik.. Zahvaljujemo roditeljima na pomoći i sudjelovanju na ovoj humanitarnoj izložbi. Svi dobrovoljni prilozi bit će prosljeđeni djeci kojoj je pomoć potrebna.

PROJEKTNI EKO DAN Jedan od važnijih dana u našoj školi je Projektni eko dan. Kako naša škola već godinama ima status eko škole, naši učenici, učitelji i ostali djelatnici svake godine trude se osmisliti i pripremiti zanimljive eko radionice kojima o-pravdano potvrđujemo svoj eko status. Tema ovogodišnjeg eko dana bila je razvrstavanje otpa-da. Koliko znamno o otpadu, kako ga razvrstavamo i gospo-darimo njime? Možemo li od starih i odbačenih stvari napraviti nešto upotrebljivo? Možda ne znamo odgovore na sva ova pitanja, ali znamo kako brinuti o vlastitom okolišu i poticati druge na isto. Dugo smo razmišljali što raditi na zadanu temu, a da opet napravimo nešto korisno za prostor u kojemu boravimo, učimo i živimo, za našu školu. Naša škola je vrlo stara, ima puno stvari koje treba popra-viti, ukrasiti ili pobojati. Krenuli smo na posao. Svaka radionica imala je svoj zadatak. Uredili smo i očistili školsko dvorište, sadili, okopa-vali i zalijevali biljke, obojali klupice i žardinjere oko škole, oslikali vitraje po staklima, ukrašavali i oslikavali sta-re stolice i ormare, izrađivali lutke, ukrase, figure od staroga papira, kutija, vrećica, boca... Pisali smo eko poruke i haiku poeziju, izrađivali stripove i plakate o otpadu i prirodi. Na radionici iz kemije, uz pomoć učiteljice, pripremili smo deterdžente i osvježivače prostora od prirodnih sastoja-ka koji nam služe u svakodnevnoj uporabi. Trajno će nam ostati i kartice za memoriju od kartona i šah od plastičnih boca. Za vrijeme radionica obišla sam sve skupine. Činilo se da pola učenika nema u školi. Nije bilo uobičajene buke i gužve. Svi su marljivo radili, pomagali i učili jedni od drugih. Veselili se dobro obavljenom poslu, osjećali se kori-sno. I sljedećih dana ponosno su gledali u svoju školu. Dobila je novo ruho. Možda još stara, ali čista je i uredna. Nauči-la je svoje učenike što je otpad i kako upravljati njime.

PROJEKTNI EKO DAN

Na morskoj obali

hrđavi lonac viri iz pijeska.

Potoka više nema, samo suha trava i gladni jelen.

Kisela kiša pada u zagrljaj

krošnjama stabla.

U malenoj šumi, na malenom brijegu, jedan koš za smeće.

Ujutro povjetarac lagano puše

i papire raznosi.

Plamen sve guta. Od velike šume

samo ostao pepeo.

SREDOZEMNA MEDVJEDICA Sredozemna medvjedica zaštićena je životinja, a živi u moru i često izlazi na obalu. Hrani se rakovima, ribama i mekušcima. Slabo vidi, ali ima dobro razvijen njuh i sluh. Noćna je životi-nja. Teži do 320kg . U Hrvatskoj ih ima oko 600.

SMEĐI MEDVJED Smeđi medvjed je rijetka i zaštićena vrs-ta. Može biti visok od 2 do 3,3 metra, a te-žak čak do 1000kg. On je svežder . Vodi samotnjački život. Za vrijeme zimskog sna lako se može probu-diti. U Hrvatskoj živi u Lici i Gorskom kotaru.

VUK Vuk je zaštićena životinja. Živi u čoporima, vođa je alfa-mužjak.Ako alfa-mužjak ne može voditi čopor, onda pre-uzima beta-mužjak. Većinom se kreću noći i mogu prijeći veliku udaljenost od 55 do 71 km/h. U prirodi žive do 16 godina, a u zoološkom vrtu čak do 20 godina.

RIS

Ris je noćna životinja, lovi noću. Ima vrlo dobar vid i sluh.Težina mu je do 25 kg. Živi od 10 do 20 godina. U Hrvatskoj ima od 40 do 60 jedinki risa.

SVIJET OKO NAS

DUPIN Dupini su zaštićene životinje, u Jadranskom moru ima ih dosta o-ko otoka Lošinja. Jako su inteli-gentni. Onaj tko želi pomoći u njihovoj zaštiti, može donirati no-vac, a zauzvrat može dupinu dati

POSKOK Poskok je najotrovnija i najopasnija europska zmija. Živi na kamenim i sunčanim područjima južne Europe i Male Azije. Ima promjenjivu boju, le-đa su siva, žuta ili smeđa s tamnom cik-cak prugom, S trbušne strane je bjel-kast, ima trokutastu, plosnatu glavu. U ustima ima dva duga otrovna zuba po-vezana s otrovnom žlijezdom. Pomoću jezika osjeća opip i miris.U Hrvatskoj živi i na otocima, u Lici, Banovini, Za-gori...

BJELOGLAVI SUP Bjeloglavi sup je zaštićen u svijetu i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj živi na Cresu, Krku, Prviću, Plavniku i Rabu. Na otoku Cresu os-novan je Eko centar “Beli” koji se bavi zašti-tom bjeloglavih supova. Bjeloglavi sup živi od 30 do 40 godina. Često leti u jatima. Visok je oko 100cm, a može biti težak od 6 do 13kg. Bjeloglavi sup je vrsta pti-ce grabežljivice iz porodi-ce jastrebova. Pripada potporodici strvinara.

Međuopćinska i Županijska smo-tra Lidrano

Veliki uspjeh naših učenika

Lidrano, smotra literarnih, dram-sko-scenskih i novinarskih radova, svake godine okuplja sve veći broj učenika. Na ovogodišnjoj Međuopćinskoj smotri Lidrano održanoj u Osnov-noj školi „Vladimir Nazor“ u Pisa-rovini naši učenici postigli su zapa-žen uspjeh. U kategoriji literarnih radova našu školu predstavljali su učenici Ella Palčić, Lucija Prpić, Valentina Šin-ković i Filip Šiktar. Dramsko-scenske izvedbe pripre-mili su i uspješno izveli Ella Palčić, Jana Valečić i Luka Grdašić. Jedini novinarski rad bio je intervju učenice Petre Kozlina. Na županijsku razinu plasirali su se

učenici Valentina Šinković i Filip Šiktar te ostvarili novi uspjeh. Njihovi literarni radovi, pod na-slovom Moja soba i Mostovi spa-jaju ljude i obale, na Županijskoj smotri Lidrano održanoj 2. velja-če u Samoboru, predloženi su za državnu smotru. Velike čestitke učenicima uz že-lje da im ovakvi radovi i smotre budu poticaj za stvaranje novih radova.

LIDRANO

Mostovi spajaju obale i ljude

Mostovi, mali i veliki, stari i novi, spajaju obale i ljude. Grade se, ponekad kratko, a ponekad cijelo-ga života. Da bi se most počeo graditi, prvo mora postojati rijeka. Mostovi koji spajaju obale ispod sebe imaju običnu rijeku ispunjenu vodom u svim nijansama plave boje. Mostovi koji spajaju ljude prelaze rije-ke ispunjene riječima, osjećajima i djelima. Svaki most treba svoje dvije obale, dva čovjeka. Do ne-kih obala teško je doći. Okružene su oštrim kame-njem koje im pruža sigurnost i maglom koja ih za-kriva poput plašta. Do njih mostovi teško dola-ze.Njihovi graditelji brzo odustaju. Bez velikog truda rijetki uspiju. Tko živi na takvoj obali, voli samoću, ne voli smetnje. Boji se da će most doni-jeti promjene koje će narušiti tu samoću, možda je i produbiti. Neke su obale pak pristupačne, lijepe i mnogi prema njima grade mostove. Ponekad tih mostova ima i previše, sve više ljudi dolazi, ali sve više ih i odlazi. Mostovi se ruše brzo kao što su se i podigli. Malo ih se očuva, ali oni koji ostanu do-građuju se u sve veće i ljepše. Najvažnije je zapo-četi. Most se počne graditi kada napravimo prvi korak prema nekoj osobi s namjerom da je upoz-namo. Svaki korak jedna je daska, čavao, žlica be-tona... Prva riječ prvi je potporni stup. Voda je tada mirna i ispunjena prijateljskim osjećajima. Ako most nastavimo graditi lijepim riječima i djelima, rijeka će nastaviti mirno teći lagano nas prskajući kapljicama sreće. Osjećaji su jači i jači što nam je čovjek draži, a kad plane ljubav, rijeka podivlja. Dok prelazimo preko mosta, predivnog, visokog, bogatog, a na svakoj dasci nalaze se urezani os-jećaji i misli, rijeka ispod zapljuskuje nas sa svake strane valovima sreće i ljubavi. Ponekad nas zap-ljusne i tugom ako druga obala ne zna za našu lju-bav. Osjećaji nisu uvijek lijepi, a ni mostovi. Po-grešna riječ može rijeku zagorčati, zakiseliti, a ki-sela rijeka onda udara u predivni i veličanstveni most,nagriza ga i most počne trunuti. Pun je hrđe,

mokar je i sve više i više propada dok se ne sruši i nestane, ponekad i zauvijek. I rijeka se isto može isušiti i nestati. Ako most još i stoji dok hodamo po njemu, valovi pljuskaju po nama, gorki i puni tuge, žalosti, mržnje... Ti valovi mute nam pamet, tjeraju nas da radimo ružne stvari. Oni jaki odupiru se, ali ponekad i najjači pokleknu, učine nešto što se ne može vratiti, a često i sami sruše most. U životu smo izgradili puno mostova, neke smo učvrstili za cijeli život, neke smo zauvijek srušili. Oni su naše pružene i propuštene prilike. Neke je možda i bolje da smo propustili, a neke, iako mi to neznamo, mogle su nam donijeti veliku sreću. Nikad ne smijemo prestati graditi mostove iako će se mnogi srušiti. Korak po korak, riječ po riječ, ciglu po ciglu. Gradit ćemo mostove ispod kojih veselo teku rijeke prijateljstva.

Valentina Šinković

1. mjesto na Međuopćinskom Lidranu

Moja soba

Nalazi se u svemiru. U Mliječnoj stazi. Na pla-

netu zvanom Zemlja. Da, tu je moja soba ukoli-

ko poželite navratiti.

Ona je kao bojno polje u Afganistanu, kao ne-

sreća u Fukushimi, kao nered koji su ostavili hu-

ligani nakon utakmice na San Siru.

Krevet se prostire lijevom stranom sobe. Na nje-

mu provodim polovicu svog vremena. Kada za-

legnem u njega, osjetim neku neraskidivu vezu s

njim. Ponekad se ne mogu odvojiti od njega jer

mi to srce jednostavno ne želi. Nema tih kolača

zbog kojih bih ustao sa svog kreveta. Fizičari bi

to pojasnili teorijom tromosti tijela, ali to je nji-

hova fizika.

Pokraj kreveta je i radni stol, čvršći nego što

mnogi misle. Kao most u Los Angelesu jer na

sebi nosi tone knjiga kao što i most nosi tone vo-

zila. Zidovi su svijetlozelene boje. Na jednom

zidu je veliko slovo F. Logično, zato što mi je

ime Filip. Oko njega su naslikane nekakve mr-

lje. Cjelokupni prizor izgleda kao Leonardova

slika Mona Lize, samo što nema Mona Lize.

Iste boje je i veliki ormar koji se prostire cijelom

jugoistočnom stranom sobe. Otvoriti vrata, opa-

sno je po život.

Osvijetljen je prozorom kroz koji se vidi cijela

okolica. Pogled je jednostavno predivan. Iznad

cijelog kreveta su posteri. Uglavnom su to slav-

ne osobe koje možemo vidjeti na internetu ili

televiziji. Pridobili su svu moju pozornost, pose-

bno Selena Gomez. Ponekad i pomislim da sam

u Hollywoodu.

Afganistansko bojno polje se ponekad i vrati u

normalu, ali to možete vidjeti svake prijestupne

godine. Ubrzo nakon pospremanja opet sobom

haraju tenkovi i naprave ekološku katastrofu.

Svugdje osim po stropu. E, tamo se baš ništa za-

nimljivo ne nalazi. Kao da bi to netko i očeki-

vao! Ne znam zašto onda gledam u njega kad

sam zamišljen. Ponekad noću njime prođu čud-

ne sile i zrake. Možda je duh iz horora ili zombi

iz škrinje? Tko će ga znati?! Ili je to ipak samo

moja mašta?

Filip Šiktar

2. mjesto na međuopćinskoj smotri

Danas kao dijete i učenica 7. razreda smatram da je dosta teško školovati se zbog svih predmeta, gra-diva, knjiga koje su oko nas. Tu su i očekivanja naših roditelja koji žele da učimo i da se školujemo što bolje kako bismo jednog dana mogli samostal-no zarađivati i raditi. No je li tako bilo i prije? Jesu li djeca morala toliko učiti, jesu li ih roditelji prisiljavali na učenje i imali tako velika očekivanja od njih? Potaknuta tim razmišljanjima i pitanjima o tome kako su djeca nekada živjela, kako su se školovala, jesu li uopće sva djeca imala mogućnost obrazovanja, kako su putovala do škole i kakav je bio njihov odnos pre-ma školi, razgovarala sam sa svojom 60-godišnjom bakom Nadicom. Kakav je bio položaj djeteta u obitelji u vašem dje-tinjstvu? „Položaj djece je bio poprilično dobar. Roditeljima sam se obraćala s poštovanjem. Mogla sam reći svoje mišljenje, ali oni bi me rijetko kada poslušali. Bila sam zadužena za čuvanje krava, pomaganje mami u vrtu, pospremanje kuće i pranje rublja na potoku.“ Jesu li muška i ženska djeca imala ista prava u obi-telji? „Muška djeca su najčešće s ocem išla zarađivati, a ženska djeca su se doma morala brinuti za kuću.“ Kako ste provodili svoje slobodno vrijeme? „Najčešće smo se igrali po šumama i poljima i izmiš-ljali igre. Zimi smo čupali životinjsko perje za jastu-ke. Vani na snijegu smo se sanjkali, grudali, radili snjegovića, ali kad bi baš jako padao snijeg, mama bi nam pričala priče ili bismo se svi skupa kartali. Često smo znali i plesti.“

Bakin ručni rad Koje ste dječje igre najčešće igrali? „Jako često smo igrali jamičanja s kamenčićima. To je igra u kojoj smo u napravljene rupe u zemlji bacali kamenčiće i natjecali se tko će više kamenčića ubaciti u rupu. Igrali smo i graničara i skrivača. Jako popular-na igra je bila turkanje. Tu smo skakali na jednoj nozi i gurali kamenje. Dok smo bili na paši sa životinjama, igrali smo se po šumama i penjali po drvećima.“ Kojim ste ste dječjim igračkama igrali? „Sve smo igračke sami izrađivali, lutke od starih tka-nina, praćke od drveta i gume, obruče od starih ba-čava, drvene puške, luk i strijele.“

Intervju s bakom Nadicom

Odrastanje i školovanje - nekada i sada

Kako ste putovali u školu? „U školu smo išli pješice kroz šumu. Putem smo se ze-zali i igrali. Kad je bilo toplo, iz škole smo se vraćali bosi. Kad je vani bila zima, isto smo išli pješice. Na putu smo se grudali, bacali u snijeg... Voljela sam ići u školu jer sam se tamo mogla igrati s drugom djecom.“ Kako su izgledale učionice i školski pribor? „Svi smo od 1. do 4. razreda išli u jednu učionicu koja je bila mala. Bile su drvene klupice, stara peć i stara ploča. Od školskog pribora imali smo drvena ravnala, par knji-ga koje su bile dosta tanke i nisu bile teške, dvije – tri olovke i štilo s tintom.“ Kakav je bio odnos učitelja i učenika? „Učiteljica je bila jako stroga, uvijek smo je se bojali. Umjesto učiteljice morali smo joj reći drugarice, a učite-lju drugaru. Kad bi ušli u razred, morali smo ustati i reći zdravo. Ako smo bili nemirni, tukla bi nas šibom ili ravnalom.“ Kakve su bile kazne i nagrade? „Kazne su bile packe šibom po dlanu, nagrade baš i ni-smo dobivali, ali to je obično bila pohvala.“ Koliko su se roditelji brinuli o vašem obrazovanju? „Nisu bili baš previše zainteresirani. Nisu nas tjerali da

pišemo zadaću i da se trudimo oko škole, samo su htjeli da radimo. Neki roditelji svoju djecu nisu čak ni puštali u školu jer su mislili da im to ne treba.“ Koje je vaše mišljenje o današnjem odgoju i obrazo-vanju djece? „Slažem se s današnjim odgojem djece jer mislim da roditelji nisu prestrogi, puno više brinu o školovanju svoje djece i tjeraju ih da uče i da budu jako dobri u ško-li.“ Što biste poručili današnjim učenicima? „Mislim da se lakše može školovati danas jer djeca ima-ju puno više pomagala i učila koja im koriste i koja su im potrebna. Imaju i potporu svojih roditelja koji žele sve najbolje za njih. Neka samo lijepo uče, budu vrijedni i poslušni. Tako će imali lijep i dobar život, neće se mo-rati mučiti kao mi.“

Napisala: Petra Kozlina

Otrčan županijski kros Učenici Osnovne škole „Klinča Sela“ osvoji-li 2. i 3. mjesto na Županijskom natjecanju u krosu Učenici Osnovne škole „Klinča Sela“ sudjelovali su na Županijskom natjecanju u krosu održanom 21. lis-topada 2014. godine u Svetom Martinu pod Okićem. Na natjecanju je sudjelovalo preko 200 učenika iz 23 osnovne škole Zagrebačke županije. Našu žensku ekipu predstavljale su učenice Adrijana Grdiša, Petra Bilobrk, Karla Šiljevinac, Ivana Bosak i Maja Grubeša te osvojile 3. mjesto dok se muška eki-pa predvođena Markom Stošićem, Lukom Pavlakom, Antonijem Maretićem, Filipom Puhalom i Markom Kelavom popela stepenicu više i osvojila 2. mjesto. Čestitke učenicima na maksimalnom trudu i velikom uspjehu!

Otrčan 32. kros Sportskih novosti Učenici sedmog i osmog razreda Osnovne škole „Klinča Sela“ na Krosu Sportskih novosti Kros Sportskih novosti, 32. po redu, održan je u ne-djelju, 19. travnja, na zagrebačkom jezeru Bundek. To je najmasovnija hrvatska atletska manifestacija mladih, natjecateljskog i rekreativnog karaktera, u organizaciji Sportskih novosti i Hrvatskog atletskog saveza, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Na ovogodišnjem natjecanju sudjelovalo je oko 3000 učenika osnovnih i srednjih škola te studenata iz cije-le Hrvatske. Našu školu predstavljali su učenici sedmog i osmog razreda u obje konkurencije (muškoj i ženskoj) pod stručnim vodstvom profesora Vladimira Vujčeca. Učenici su uspješno odradili natjecanje, ostvarili dob-re rezultate i promovirali važnost sporta u svakodnev-nom životu.

SPORT

Županijsko natjecanje - kros

DAN ŠKOLE

Proslavljen Dan škole Početkom svibnja proslavili smo Dan škole. Kao i u-vijek škola je pripremila bogat program. Sve je započelo svečanom priredbom na kojoj su naši učenici izveli mnoštvo scenskih nastupa, recitacija i pjesama. Uz nacionalnu himnu, zbor naše škole otpje-vao je i Odu radosti povodom Dana Europe. Nakon priredbe održane su brojne sportske aktivnost; nogomet, košarka, odbojka, natjecanje u povlačenju užeta i dr. Učenici sedmog razreda organizirali su prodaju doma-ćih kolača, sokova i prirodnih sredstava za čišćenje u svrhu prikupljanja novčanih sredstava za maturalno putovanje učenika kojima je potrebna pomoć. Još jednom su učenici, roditelji i svi os-tali mještani pokazali svoju velikoduš-nost i nesebično pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija.

MEDVEDNICA Medvednica ili Zagrebačka gora je planina sjeverno od Zagreba. Sljeme, njezin najviši vrh (1033 m), je popu-larno izletničko mjesto do kojeg se može doći cestom, pješice ili planina-reći. Od 1963. do 2007. do Sljemena

je vozila turistička žičara. Bilo Medve-dnice dugo je 42 km, a proteže se u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Povr-šina planine je pošumljena. Godine

1981. zapadni dio Medvednice progla-šen je parkom prirode. Na Sljemenu se

nalazi skijaška staza koja je jedna od loka-cija za utrke svjetskog ski-jaškog kupa (Snježna kra-ljica),a od si-ječnja 2005. održavaju se utrke za Ženski svjetski skijaški kup.

MEDVEDGRAD Utvrdu Medvedgrad dao je sagraditi 1250. zagrebački biskup Filip na padinama Medvednice. Svrha joj je bila ob-rana Kaptola i biskupskih posjeda. Oko 1260. kralj Bela IV. povjerio je utvrdu knezu Stjepku Šubiću, a potom je davana na upravu hrvatskim banovima. Medvedgrad je bio središte malog, planinskog, relativno siromašnog vlas-telinstva koje je svojim prihodima teško moglo pokrivati troškove svog uzdržavanja. Njegovi vlasnici su preko svojih kaštelana kroz cijelu povijest grada pribjegavali postupcima koji su ih dovodili u sukobe sa susjedima. Utvr-

da je često mijenjala gospodare (Babonići, Celjski, Ivan Karlović, Zrinski, Gregorijanci, Erdödy). Medvedgradska je tvrđava teško oštećena u potresu 1590. godine pa su je 1602. napustili njeni posljednji stanovnici. Nakon sloma zrinsko-frankopanske urote 1671. godine, Medvedgrad je preuzela kraljevska komora, ali tada je već bila ruševina. Posljednji gospodari grada bili su baruni Kulmer koji su ga posjedovali do 1945. godine.

UPOZNAJEMO ZAVIČAJ

OLTAR DOMOVINE

Oltar domovine spomenik je svim palima u Domo-vinskom ratu. Spomenik je rad kipara Kuzme Ko-vačića, a nalazi se ispred južnog bedema na zagre-bačkom Medvedgradu. Oltar domovine, otvorio je na Dan državnosti 30. svibnja 1994. predsjednik Franjo Tuđman kao mjesto na kojemu će svi moći odati poštovanje hrvatskoj domovini. Spomen obi-lježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kame-na i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku polo-ženo je 29 staklenih plavih i bijelih "kapi". Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi "vječna vat-ra". Predsjednik Franjo Tuđman je 1. studenog 1999. godine uz dan Svih svetih pohodio Oltar do-movine na Medvedgradu, bio je to i njegov poslje-

dnji javni nastup prije smrti. Nakon 2000. spome-nik je pretrpio oštećenja, a staklene ploče su popu-cale. Godine 2006. dovršena je prva faza obnove ugradnjom lijevanih staklenih elemenata.

KAPELICA SV. JAKOBA

Na obronku Medvednice, zvanom Veliki Pla-zur, na nadmorskoj visini od 864 m, smjestila se gotska kapelica Sv. Jakoba ili Sv. Jakova koja je nekad pripadala Šestinama, a danas o njoj brine ksaverska župa.U pisanim izvorima kape-lica Sv. Jakoba se spominje 1746. godine kao drvena kapelica manjih dimenzija. Vjerojatno su je gradili rudari iz obližnjeg rudnika Zrinski. Zaslugom baruna Kulmera 1847. godine sagra-đena je nova zidana zgrada kapelice, a po pro-jektu arhitekta Jurja Denzlera kapelica je 1935. godine temeljito obnovljena. U dekoraciji unut-rašnjosti korišteni su elementi starohrvatske or-namentike pa se kapelica odlikuje kulturno-povijesnim, arhitektonskim i graditeljsko-tipološkim vrijednostima te je službeno zaštiće-na kao kulturno dobro.

Life: Bullyng in school and on the Internet

Bullies are people who tease, insult and threat ot-her people.They usually bully people who are different in some way. Bullying usually happens in school or mo-re often on the Internet because on the Internet is no-body who can stop them or do something to them.

I think bullies are normally people who are inse-cure about themselves . If you witness bullying you sho-uld report it to someone and not just join in or ignore it. Society should learn young people that bullying isn´t good and you shouldn´t do it. If you are a victim of bullying you shouldn´t just be sad about it but you sho-uldn´t bully back as well. Just report the bullies and ig-nore them. It doesn´t matter if someone wears glasses or doesn´t have a lot of money, there are no reasons to bully someone.

Everybody is different and we should respect e-verbody because in the end we are all the same, we are all people.

Matilda Razum, 7.b

VIRTUALNI SVIJET

Nowadays bullying is well known to everybody and there are lots of people and groups who help to people who are bullied.

I have experinced bullying a lot and I think everybody has. Some people don´t talk about it when they first experience it, but I think they should. Talking about bullying can help victims because they will have somebody by their side who knows their story and they won´t be judged by that person. It all starts out of nothing, maybe you aren't dressed like the rest or you don´t like the same things as others do,and then a group of people starts judging someone by those things: material things,different looks or opinions. You don´t notice it at the beginning but slowly you do and then you start feeling low, disappointed, bad...

You start to ask yourself what have you done to the people to be threated like that. But it is not about you, it is about them... They are the ones who are wrong, not you. When I experien-ced bullying myself I had some friends and my family who helped me a lot. As my family and friends helped me, you should help the victims if you witness bullying because those people ne-ed you.You don´t have to do a lot, you just have to accept people around you as they are and not try to change them.

The last thing I want you to do is to ask yourself how would you feel a victim? Believe me, it is not nice at all.

Ika Hamaček, 7.a

My story about bullying

Mladež Crvenog križa - međuop-ćinsko natjeca-nje Natjecale su se četiri ekipe

s područja grada Jastrebar-

skog i susjednih općina, te

dvije ekipe mladeži Sred-

nje škole Jastrebarsko. Na-

tjecanje se odvijalo na u-

kupno 6 radnih pozicija iz

područja teorije i praktič-

nog dijela. Na prve četiri

radne točke provjeravalo

se znanje o Međunarod-

nom pokretu Crvenog kri-

ža i Crvenog polumjeseca,

Hrvatskom Crvenom križu, Međunarodnom humanitarnom

pravu i ljudskim pravima. Na posljednje dvije provjeravalo se

znanje i vještine u pružanju prve pomoći.

Ekipa OŠ Klinča Sela „ŽUTANJCI 007“ ostvarila je najviše

bodova i tako osvojila prvo mjesto s mentoricom Irenom Hor-

vatinčić. Drugo mjesto pripalo je ekipi „BETMEN“ iz OŠ Vla-

dimira Nazora iz Pisarovine, treće je osvojila ekipa „KPP“ OŠ

Kardinala Alojzija Stepinca iz Krašića s mentoricom Irenom

Kosec Mamuza, a četvrto mjesto pripalo je ekipi „JASKA“ iz

OŠ Ljube Babića s mentoricom Ivkom Mihaljević.

Svi natjecatelji su pokazali zavidno znanje u pružanju prve po-

moći, pa ovi mladi ljudi mogu služiti kao primjer ostalima jer

su svoje slobodno vrijeme posvetili plemenitom i nesebičnom

cilju, a to je naučiti kako pomoći unesrećenom.

Ekipa podmlatka „ŽUTANJCI 007“ i ekipa mladih „112 PAS-

TIR“ s najviše osvojenih bodova odlaze na Međužupanijsko

natjecanje koje će se održati 18.4.2015. godine u Sisačko-

moslavačkoj županiji.

NATJECANJA

NAGRAĐENI UČENICI I MENTORI Geografija Dunja Crnčić Katarina Životić Milka Major, mentorica Lidrano Filip Šiktar Valentina Šinković Nevenka Drlje, mentorica Sigurno u prometu Maria Domin Mia Tomić Domagoj Horvatić Patrik Karlo Filipović Marijana Dugač Sekelj, mentorica Kros Petra Bilobrk Luka Pavlak Adrijana Grdiša Filip Puhalo Ivana Bosak Marko Kelava Karla Šiljevinac Antonio Maretić Maja Grubeša Marko Stošić Vladimir Vujčec, mentor

Natjecanje iz geografije U Brdovcu je 25. veljače 2015. godine održano Župa-nijsko natjecanje iz geografije na kojem su sudjelova-le i naše dvije učenice. U kategoriji sedmih razreda natjecala se Dunja Crnčić i ostvarila odlično treće mjesto i 61 bod od mogućih 70. Učenica osmog razreda Katarina Životić osvojila je pak 2. mjesto s 59 bodova. Čestitka učenicima i mentorici profesorici Milki Ma-jor!!!

Na Školskom natjecanju održanom 23. ožujka 2015. go-dine u školsku ekipu koju čine 2 djevojčice i 2 dječaka uvrstili su se:Mia Tomić, Maria Domin, Patrick Karlo Filipović i Domagoj Horvatić. Oni su predstavljali našu školu na Županijskom natjeca-nju održanom 18.travnja 2015. u Velikoj Gorici. U konkurenciji 13 škola naša je ekipa osvojila 1. mjesto. Pojedinačni rezulati bili su sljedeći: -u konkurenciji djevojčica-1.mjesto - Mia Tomić 2.mjesto - Maria Domin -u konkurenciji dječaka- 3.mjesto - Domagoj Horvatić 19.mjesto - Patrick Karlo Filipo-vić U ekipu koja prolazi dalje i predstavlja Zagrebačku župa-niju na Državnom natjecanju tako su se plasirale Mia i Maria.Naša ekipa je vrijedno vježbala kako bi se naše djevojčice što bolje pripremile za Državno natjecanje.

Mia i Maria su u pratnji mentorice Marijane Dugač Sekelj sudjelovale na Državnom natjecanju koje se održalo od 19. do 22. 5. 2015. u Zadru.

Rezultati su: 14.mjesto Mia Tomić i 20. mjesto Maria Domin.

Na Državnom natjecanju nastupila je 21 županija, a Za-grebačka županija zauzela je 12. mjesto.

U konkurenciji mentora, naša mentorica zauzela je 12. mjesto.

Državno natjecanje sastojalo se od testiranja znanja na računalima i praktične primjene znanja, odnosno vožnje bicikla na 3 zahtjevna poligona.

Ekipe su bile smještene u turističkom naselju Zaton, a na natjecanja se putovalo u Zadar. Organiziran je izlet u Nin, posjetili su solanu, ornitološki rezervat i zabavni park u mjestu Vrsi. Uživali su u zajedničkim druženjima.

Sigurno u prometu 2015.

NATJECANJA

Ujedinjenje Njemačke

Pruski kancelar bio je Von Bismarck Otto, ujedinjenje Njemačke je bio njegov moto.

No tu su se protivile jake sile Bila je to bitka između Pruske i Austrije.

Na čelu Austrije bio je Franjo Josip prvi, U tome opakome ratu bilo je puno suza i krvi.

Nekome tuga, nekome sreća Pruska je dokazala da je država najveća.

Tu se Francuska

naravno upliće i Louis Bonaparte... ups, Napo-leon treći J U sve se mješa.

Francuska je izgubila tako Poražena je bez po' muke to jest lako.

Na kraju su Francuzi morali predati pokrajine Alsace i Lora-ine a svečanost Drugog Reicha se zbila u Versaillesu To svi Njemci znaju

Vilim prvi njemački car, a naravno Von Bismarck Otto ponovno kancelar.

Benjamin Godanj, 7.b

Kak se dela kruv u moji hiži Kruv se dela od: melje, soli, i kvasa. Prvo se dene kvas u mleko da se zdigne. Sve se zamesi i ostavi na toplem. Kad se zdigne, dene se u kalup i peče. Kruv more biti od sikakvih vrsti melje. Moreju se denuti i semenke. Moja baka veli da kruv mesi s puno ljubavi. Najviše volim jesti topli kruv. Nika Matasić

Jesen

Stigla je jesen i zamijenila ljeto.

Eno je u žutoj kabanici trči selima i

gradovima. Zna da je čeka puno posla.

Mora samo jednim kistom sve

lišće obojiti u žuto, sve jesenske plo-

dove prebojiti iz zelene u ljubičastu,

crvenu, smeđu ili žutu boju. Ona kišu,

maglu i vjetar mora probuditi iz ljet-

nog sna i vrijedne ruke poslati u berbu

kestena, grožđa i vrganja. Sve bake

mora pozvati da od njenih slasnih plo-

dova naprave slatke džemove. Dok će

se mirisi bakinih džemova i pečenih

kestena širiti zrakom, đacima će pono-

vno otvoriti školska vrata. Životinje će

upozoriti da skupe hranu, a ljude da

pripreme drva za ogrjev.

Baš sve mora biti spremno za

zimu.

Ella Palčić

LITERARNI KUTAK

Francuska revolucija , državni problemi, To njega ne zanima Bitno je samo Da para ima.

16. Luj

Volio ići u lov No nije bilo sreće Nije ulovio čak ni šojku A njegova vlast nije ni za trojku.

Marija Antoaneta Prava razmaženka Razmažena žena Ozloglašena imena.

Ako nemaju kruha Neka jedu kolače Cijeli narod plače Jer nemaju plaće.

Zatvor Bastillu Branile su vlasti Narod više nije imao časti

Narod neka jede samo krugha i mas-ti.

Na rat i siromaštvo Nitko nije imun Francuzi neka lijepo Cuclaju limun.

Nikola Knežević

Breze

Na samom ulazu u školsko dvorište stajala je breza. Bila je stara. Nekada glatka i nježna kora sada je postala

hrapava i ispucala, a njene grane spuštene do zemlje zaželjele bi dobrodošlicu svake školske godine velikom broju

djece.

Dok bi trajala nastava, breza je slušala što se događa u razredima. O, da ... naučila je ona puno toga: abecedu,

zbrajanje, oduzimanje, dijeljenje, čula je za ratove, piramide, hijeroglife, slušala razne tekstove, a ponekad bi tiho

i zapjevala. Ipak je, kao i većina nas, najviše uživala u velikom odmoru. Tada su do nje dolazila djeca, prepričava-

la zgode i nezgode sa sata, tiho su šaputala tajne, pogledom tražila simpatije, zatvorenih očiju čekala na čaroliju

prvog poljupca.

Breza je bila sretna. Da, bila je sretna sve do onoga dana kada je zvuk zvona označio kraj školske godine, kada su

djeca veselo napustila svoje klupe, ostavila torbe i svoje misli odvojila od škole. Za nju bi tada nastupili dani sa-

moće. Silno je željela imati nekoga, nekoga s kim će razgovarati i podijeliti svoju samoću.

Kao da je znao kako se osjeća stara breza, domar je jednog jutra pored nje zasadio malo slabašno stablo breze.

Mala breza je brzo rasla. Bila je lijepa: imala je bijelu glatku koru, visoke grane i puno, puno listova. Stara breza

je bila mudra, znala je da na mladima svijet ostaje te nije bila ljubomorna na njezinu ljepotu. Bila joj je zaštita i

podrška . U dugim toplim ljetnim danima pričala joj je o djeci koja će doći s prvim danima jeseni, o kišama, vjet-

ru i hladnoći... Pričala joj je o životu.

Prijateljstvo između dviju breza traje još uvijek. Zajedno pozdravljaju preplanulu i nasmijanu djecu početkom

školske godine, u lipnju ih isprate na praznike, a preko ljeta prepričavaju uspomene i čekaju... Čekaju dječji smi-

jeh.

Lucija Prpić

LIKOVNI KUTAK

Filip Tunjić, 6. b Laura Kufrin, 8. b

Martina Šagolj, 5. b Martina Filipović, 8. b

Danijela Kegljević, 8. b Josip Kelečić, 7. c

Iva Mesarić, 7. c Fran Rauš, Marko Puškarić, 6. b

Jan Drkulec, 7. b Petra Kozlina, 7. b