ИНФОРМАЦИЈА -...

22
ИНФОРМАЦИЈА О ЕЛЕКТРОЕНЕРГЕТИЦИ И ЦИЈЕНАМА ЕЛЕКТРИЧНЕ ЕНЕРГИЈЕ НА ПОДРУЧЈУ ПРИВРЕДНЕ КОМОРЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ – ПОДРУЧНЕ ПРИВРЕДНЕ КОМОРЕ ДОБОЈ Октобар 2017. године ПРИВРЕДНА КОМОРА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ - ПОДРУЧНА ПРИВРЕДНА КОМОРА ДОБОЈ

Upload: others

Post on 09-Sep-2019

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

ИНФОРМАЦИЈА О ЕЛЕКТРОЕНЕРГЕТИЦИ И ЦИЈЕНАМА ЕЛЕКТРИЧНЕ ЕНЕРГИЈЕ

НА ПОДРУЧЈУ ПРИВРЕДНЕ КОМОРЕ РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ – ПОДРУЧНЕ

ПРИВРЕДНЕ КОМОРЕ ДОБОЈ

Октобар 2017. године

ПРИВРЕДНА КОМОРА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ - ПОДРУЧНА

ПРИВРЕДНА КОМОРА ДОБОЈ

1

UVOD Konkurentnost energetski-intenzivnih industrija u Evropi predmet je brojnih debata različitih zainteresovanih strana, kvalitativno i kvantitativno, posebno zbog toga što je cijena električne energije (dalje: CIJENA) u evropskim zemljama viša nego u ostalim zemljama svijet. Osim što se razlikuju od CIJENA na tržištu električne energije u SAD i drugim zemljama svijeta, razlikuju se i unutar Evropske Unije (dalje: EU). Troškovi električne energije predstavljaju najznačajnije davanje u strukturi energetskih troškova industrijskih privrednih subjekata.

Veleprodajne CIJENE su u padu u mnogim dijelovima Evrope, a najniže su u Njemačkoj i zemljama Centralnoistočne Evrope. Pad CIJENA se bilježi od 2011.godine za sve zemlje Evrope osim za Veliku Britaniju, Belgiju i Holandiju, a od 2013.godine CIJENA je u većini zemalja Evrope niža nego u SAD.

Pad CIJENA je startna tačka za poređenje troškova energije evropskih privreda, posebno energetski-intenzivnih industrija. Ipak, poredbeni pristup ima bitna ograničenja zato što:

1. CIJENE ne reflektuju uvijek precizno “energetsku komponentu” troškova koje plaćaju korisnici, jer na njih utiču i strategije nabavke, dugoročni ugovori i potencijalna regulacija CIJENA.

2. U obzir se moraju uzeti i razne dodatne komponente - mrežne tarife, takse za obnovljive izvore energije i druge takse od kojih pojedine industrije mogu biti parcijalno ili potpuno izuzete.

3. S obzirom da se brojne evropske zemlje žale na tržišnu devijaciju CIJENA izazvanu regulatornim favorizovanjem njemačkih energetski-intenzivnih industrija, treba biti oprezan prilikom direktnog poređenja krajnjih potrošačkih CIJENA za pojedine zemlje i industrijske djelatnosti. Opet, pad (veleprodajnih) CIJENA i uvećanje broja izuzetih energetski-intenzivnih potrošača u Njemačkoj, izaziva brojne rasprave EU članica u kojima se konstatuje da njemačka regulativa dovodi do tržišnih devijacija u korist njemačkih firmi. Upravo zbog toga što se u različitim regionima i djelatnostima na taj način razlikuju CIJENE i/ili izuzeci od plaćanja taksi i drugih nameta, poređenje CIJENA između zemalja i djelatnosti je vrlo teško tj. zbog heterogenosti situacije evropska statistika nije potpuna i transparentna.

STATISTIKA CIJENA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EVROPI I SVIJETU EUROSTAT - Odjel EU za statistiku, smješten u Luksemburgu, posljednje podatke o kretanju CIJENA dao je u junu 2017.godine (naredno ažuriranje statistike je planirano za novembar 2017.godine), sa prikazanim razvojem CIJENA i za industrijske korisnike i za domaćinstva unutar EU. Osim zemalja EU, ovaj pregled CIJENA uključuje CIJENE u Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj, Albaniji, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji, Turskoj, Bosni i Hercegovini, (Kosovu), Moldaviji i Ukrajini.. CIJENE u EU zavise od niza različitih uslova ponude i potražnje, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalne energetske mikseve, različitosti uvoza, cijene mreže - mrežarine, troškove zaštite okoline, razne vremenske prilike, te nivoe akciza i poreza. CIJENE u narednoj tabeli EUROSTAT-a ne uključuju refundabilne takse, troškove naplate i PDV za industrijske/poslovne korisnike.

NJEMAČKA EVROPSKA UNIJA -27

PORAST CIJENA U NJEMAČKOJ I EU

2

sa taksama i troškovima naplate, osim PDV

Osnovna cijena, bez taksi i troškova naplate Godišnja potrošnja: 500 MWh < POTROŠNJA < 2.000 MWh

3

od čega:

Napomena: Cijene u EUR/kWh, udio u %

Udio u CIJENI, bez taksi i naplate:

Mrežni troškovi

Električna energija i nabavka Godišnja potrošnja: 500 MWh < POTROŠNJA < 2.000 MWh

4

U EUROSTAT statistici CIJENA, uočljivo je da u Evropi, u 2017. godini, industrija Švedske ima najjeftiniju (6,6 centi/kWh). Italija ima najskuplju (15,6 centi/kWh) električnu energiju što je, prema različitim analizama, posljedica izbora goriva koje se koristi za proizvodnju električne energije (Italija ne posjeduje niti jednu nuklearnu elektranu jer je smještena u seizmički aktivnom području – posljedica referendumske odluke iz kasnih 1980-tih, te se proizvodnja električne energije vrši kombinacijom uglja, naftnih proizvoda i prirodnog gasa, a u budućnosti se planira proizvodnja električne energije iz solarne energije, geotermalnih i/ili hidroenergetski izvora). Za razliku od Italije, u Njemačkoj je CIJENA niža (14,9 centi/kWh). Razvijen je tzv. Program uvećanja učešća obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije naviše do 80% do 2050.godine (do sada je rekordna godina bila 2014.godina kada je iz obnovljivih izvora energije proizvedeno 27% od ukupno proizvedene električne energije u Njemačkoj), koji je obuhvatio instaliranje električne mreže sa sigurnosnim back-up sistemima tako da njemačke kompanije imaju budžetske subvencije za stabilizaciju mreže u periodima preopterećenosti ili kod smanjenja električne energije proistekle iz solarnih izvora i izvora koji koriste snagu vjetra, ali i više tarife za električnu energiju proisteklu iz klasičnih goriva npr. uglja. Ostale zemlje EU bile su znatno uspješnije u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, što je omogućilo niže CIJENE, za državne budžete mnogo povoljnije nego u Italiji i Njemačkoj. Dakle, CIJENE su različite u 18 razvijenih zemalja EU, pri čemu najniža CIJENA (Švedska) iznosi 42.3 % od najviše CIJENE (Italija). Izvan EU, karakteristična je Velika Britanija gdje CIJENA iznosi 12,8 centi/kWh u 2017. godini. Prema podacima EIA – Obavještajne agencije za energiju (U.S. Energy Information Administration), prosječna CIJENA (svi potrošači) u SAD u 2017.godini bila je 0,09 centi/kWh, a za privredu 0,06 centi/kWh (u tabeli su dati podaci po SAD kategorijama, te za prethodnu 2016.godinu). Značajno niže CIJENE su u ostatku svijeta npr. u Južnoj Africi i sjevernim zemljama kao što je Kanada (Sjeverna Amerika) gdje CIJENA iznosi 7 centi/kWh.

Zemlje bivše SFR Jugoslavije CIJENE za industrijske/poslovne korisnike u zemljama bivše SFR Jugoslavije, u opadajućem redoslijedu, iznose:

Hrvatska 8,8 cent/kWh

Slovenija 8,3 cent/kWh

Crna Gora 7,8 cent/kWh

BiH 6,1 cent/kWh

Makedonija 5,2 cent/kWh

Srbija 4,7 cent/kWh CIJENA za privredne/industrijske/poslovne korisnike u BiH je među najnižima, kako u regionu tako i u Evropi.

STANDARDNA STRUKTURA CIJENE ELEKTRIČNE ENERGIJE Finalna CIJENA za krajnje korisnike se sastoji od različitih komponenti:

Cijena (nabavke) električne energije (veleprodajna cijena, zavisi od tehničkih karakteristika dobavljača, vrste goriva, ponude/potražnje, regulative tržišta električne energije, itd.)

US

5

Cijena mreže (cijena prenosa i distribucije, zavisi od operatera prenosa i distribucije do krajnjeg korisnika)

Razne takse, članarine, doplate i sl. (cijena instrumenata energetske politike, kanali za punjenje državnog budžeta, uključuje takse i druge naplate kojima se obezbjeđuju uspostavljene državne kvote).

Veleprodajna CIJENA zavisi od energetskog (proizvodnog) miksa i strukture tržišta, te elastičnosti mehanizma ponude i potražnje. Kapitalni troškovi elektrana, cijene goriva, operativni troškovi i troškovi održavanja, te dodatni troškovi karbonskih sertifikata, u Evropi moraju biti pokriveni veleprodajnom CIJENOM. Takođe, moraju biti pokriveni troškovi mrežne infrastrukture, operativni troškovi mreže i troškovi održavanja mreže, te akumulirani gubici prenosa. Distributivni troškovi uključuju troškove distributivne mreže, kao i troškove mjerenja potrošnje i računovodstva.

Primjer: Tekstilno privredno društvo srednje veličine Tipičan primjer krajnjeg korisnika za kalkulaciju cijene električne energije je tekstilno preduzeće srednje veličine, sa pretpostavkom da ima prosječnu nabavku (potrošnju) električne energije. Dugoročni ugovori i posebni uslovi ostvareni prilikom ugovaranja su, u ovom slučaju, dobro rješenje za pojedinačne elektroenergetske instalacije. Prema EUROSTAT-u, godišnja potrošnja ovakvog preduzeća može ići do 8,5 GWh, sa instalisanim kapacitetom od 1,6 MW. Preduzeće je povezano na distributivnu mrežu. Troškovi električne energije za tekstilno preduzeće prevazilaze 14% dodane vrijednosti tekstilnog preduzeća i 5% njegovog prometa.. U bijelom svijetu, kompanije srednje veličine kupuju električnu energiju najčešće od trgovaca na malo. CIJENE kod trgovaca na malo značajno variraju zavisno od vremena korišćenja i specifičnih zahtjeva kompanije. Uobičajena (prosječna) potrošnja ovakvog preduzeća je između 2.000 MWh i 20.000 MWh. Komponente u strukturi cijene električne energije za tekstilno preduzeče srednje veličine su date u tabeli:

CIJENA – TEKSTIL (cent/kWh) NJemačka Holandija Francuska V.Britanija US (Texas)

Nabavna (proizvodna) cijena 5,73 5,94 4,10 7,66 2,43

Prenos i distribucija 1,97 1,73 1,61 2,51 2,18

Takse, članarine, doplate 0.35 1,16 0,17 --- 0,21

Promocija obnovljivih izvora energije 1,09 0,04 0,32 0,30 ---

SUMA 9.14 8,87 6,19 10,47 4,82

CIJENA ELEKTRIČNE ENERGIJE PO PRIVREDNIM DJELATNOSTIMA Napomena: Osnova ove analize je pretpostavka da se promjena CIJENA u potpunosti reflektuje u promjeni cijene proizvoda. U svim pomenutim zemljama, najnižu CIJENU plaćaju energetski-intenzive velike kompanije u djelatnostima metaloprerade (aluminijum, čelik i bakar), papirne industrije, hemijske i tekstilne industrije. Proizvođači aluminijuma i bakra, te topionice raznih materijala, ne plaćaju uopšte ili plaćaju značajno manje takse i druge slične namete, a i cijena mreže im je niža. CIJENE za ove “elektro-intenzivne” velike korisnike su određene cijenom nabavke. CIJENE za pojedinačne kompanije se mogu drastično razlikovati, zavisno od specifične potrošnje kompanije i pripadajuće strategije nabavke. Takođe, kompanije sa potrošnjom električne energije ispod 1GW godišnje, plaćaju primjetno više CIJENE. U pomenutim djelatnostima, kompanije uglavnom uživaju privilegije koje obezbjeđuje država radi obezbjeđenja visoke konkurentnosti njihovog proizvoda ili konkurentnosti kompanije na međunarodnom tržištu, a putem državno regulisanih tarifnih komponenti i kriterija kao što su puna potrošnja fiksno određene količine električne energije, podizanje ili održavanje nivoa konkurentnosti na tržištu – na osnovu ostvarene i prodate dodane vrijednosti proizvoda, pripadnost djelatnosti koja je više izložena međunarodnoj

6

konkurentnosti, pripadnost djelatnosti čiji su proizvodni procesi energetski intenzivniji – obično se oslobađaju od plaćanja taksi i sličnih nameta, podrška energetski efikasnim kompanijama – obično im se redukuju plaćanja taksi i sličnih nameta, uspostavljanje apsolutnog limita plaćanja za utrošenu električnu energiju unutar sveukupnih bruto prihoda, izuzeće od plaćanja taksi i sličnih nameta za kompanije sa vlastitom proizvodnjom električne energije. Konačno, sve navedene mjere vode ka ostvarivanju dugoročnih makroekonomskih efekata zemlje. Od ovakvih mjera – privilegija uobičajeno su izuzete određene industrijske djelatnosti, trgovina, uslužne djelatnosti, zanatlije/preduzetnici i sl. Različite evropske debate, na temu globalnih i regionalnih makroekonomskih trendova, u prvi plan su stavljale CIJENE, posebno za energetski-intenzivne industrije, iako i drugi faktori (inovacije, istraživanje i razvoj, vještine zaposlenih, itd.) značajno utiču na konkurentnost privrednih subjekata. Političke debate obično su u fokusu imale konkurentnost evropskih zemalja u odnosu na ostatak svijeta, ali je bilo i dosta onih koje su obratile pažnju na međusobnu konkurentnost evropskih zemalja. Iako su mjere – privilegije za energetski intenzivne industrije uzimane u obzir prilikom analiza, ipak je veleprodajna CIJENA uvijek smatrana startnom tačkom za procjenu razlika u strukturi energetskih troškova. Naposljetku, činjenica je da evropske veleprodajne CIJENE padaju uglavnom zbog uvećanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih energetskih izvora, sniženja cijena uglja i CO2 i stagniranja ili blagog opadanja nivoa potražnje. Brži pad cijena onemogućavaju podrška kapacitetima obnovljivih izvora energije, investicije u prenosne i distributivne mreže, te investicije u infrastrukturu skladištenja i rezervi električne energije. Nasuprot evropskim, veleprodajne CIJENE u SAD rastu, uglavnom zbog rasta cijena gasa kao osnove za proizvodnju električne energije. Nasuprot velikim energetski-intenzivnim industrijama, kod malih biznisa i domaćinstava, CIJENA sadrži komponente definisane državnom regulativom koje nerijetko prelaze više od 50% konačne cijene električne energije. Npr. U Njemačkoj, u taj dio CIJENE spadaju korišćenje mreže 25,6%, davanja za finansiranje investicija u obnovljive izvore energije 23,6% i druge vrste nameta 16% (npr. GST - posebne takse za robe i usluge). Cijena električne energije za domaćinstva kontinuirano raste od 2010.godine, uz drastične razlike po zemljama sa aspekta odnosa prihoda domaćinstva i troška – računa za električnu energiju. Dok tipično jednočlano domaćinstvo u Bugarskoj troši 3% mjesečnih prihoda (356 evra) na račune za električnu energiju, u Luksemburgu je to 0,7% mjesečnih prihoda (3.149 evra). Evropski prosjek je 1,9%. U BiH više od 70%o domaćinstava izdvaja preko 10% mjesečnih primanja za plaćanje električne (i toplotne energije), što ih svrstava u energetski siromašne U EU, najveću cijenu električne energije domaćinstva plaćaju u Danskoj i Njemačkoj, a najmanju u Bugarskoj. Najveću razliku čine takse i druga davanja tako da se “osnovna cijena“ električne energije za domaćinstva u Evropi taksira sa prosječno 32%, a najviše u Danskoj 57% i Njemačkoj 52% (uključuje npr. taksu za zaštitu okoline 22%). Nasuprot tome, ako se uzme u obzir veleprodajna CIJENA za domaćinstva, najskuplje su Bugarska, Letonija i švedska, a najjeftinije Luksemburg, Italija i Holandija.

7

CIJENA ELEKTRIČNE ENERGIJE U REPUBLICI SRPSKOJ

Statistika cijena električne energije u BIH

Cijene električne energije za industriju (KM/100 kWh), BiH, JULI-DECEMBAR 2016.

(Izvor: Državna regulatorna komisija za električnu energiju DERK)

Prosječna cijena električne energije bez poreza na dodanu vrijednost za industriju (kategorija IC), u drugom polugodištu 2016. godine iznosila je 11,88 feninga/kWh, što je za 0,7% manje nego u prvom polugodištu 2016.

Prema metodologiji EUROSTAT-a, cijene električne energije se izračunavaju na osnovu sistema grupa standardne potrošnje definisane po obimu godišnje potrošnje električne energije. CIJENE se prikupljaju dva puta godišnje (posmatra se polugodišnji period), a podaci se odnose na prosječne CIJENE koje plaćaju krajnji korisnici za električnu energiju u prethodnih šest mjeseci. CIJENE predstavljaju ponderisane prosječne CIJENE. Vodeći energetski svjetski stručnjaci smatraju da se cijene energenata kreću u ciklusima, te da smo sada ušli u ciklus jeftine energije koja će trajati 10 ili 15 godina (Izvor: koneferencija “Energetske perspektive i izazovi“, mart 2016., Srbija).

8

Struktura cijene električne energije u Republici Srpskoj Generalno, veleprodajna CIJENA je samo nabavna cijena električne energije, dok u maloprodajnu CIJENU ulazi veleprodajna cijena, pristup distributivnoj mreži, akcize, takse za obnovljive izvore energije, marže snabdjevača, i slično. U Republici Srpskoj (i na području Privredne komore Doboj), veleprodajna cijena električne energije za jednog potrošača je definisana tarifom i cijenom kW/h i određena je tarifnom grupom, sezonom i višom/nižom dnevnom tarifom. REERS - Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske donijela je Odluku o tarifnom sistemu za prodaju električne energije i korišćenje distributivne mreže, a informacije su dostupne na website-u REERS-a (kao i na websitu-u Elektro Doboja). Regulator REERS donio je Odluku o tarifnim stavovima za javno snabdijevanje u Republici Srpskoj kojom se utvrđuju tarifni stavovi za javno snabdijevanje krajnjih kupaca električne energije iz kategorije potrošnje domaćinstva i malih privrednih i drugih subjekata. Tarifni stavovi za javno snabdijevanje po kategorijama potrošnje i grupama kupaca određeni su u zavisnosti od troškova energije, prenosa i distribucije električne energije koje te kategorije i grupe kupaca stvaraju svojim načinom i vremenom potrošnje električne enrgije, uvažavajući načelo postepenosti promjena. Cijena električne energije se sastoji od cijene nabavke električne energije (prosječna ponderisana cijena proizvodnje na pragu elektrana koje imaju obavezu pružanja javne usluge, namijenjena za javno snabdijevanje) i cijene usluge javnog snabdijevanja izražene kroz tarifne stavove, a nakon diferenciranja na sezonske i dnevne tarifne stavove u skladu sa Pravilnikom o tarifnoj metodologiji i tarifnom postupku za električnu energiju i Odlukom o tarifnom sistemu za prodaju električne energije i korišćenje distributivne mreže (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 28/06, 40/06, 59/07 и 114/07). Cijene električne energije za javno snabdijevanje utvrđena Odlukom o cijeni energije za javno snabdijevanje, a na osnovu cijene nabavke (proizvodnje) električne energije i cijene usluge snabdijevanja i u slučaju kada se cijena usluge snabdijevanja iskazuje kroz tarifne stavove, a koji se primjenjuju od 01.07.2017. godine (u KM, bez PDV-a), date su u narednim tabelama. (izvor: Elektro Doboj http://www.elektrodoboj.net/MedijaCentar/TarifniSistem.aspx). Na internetu (Elektro Doboj http://www.elektrodoboj.net/UsluzniCentar/KorisnickiServis.aspx#collapseKalkulator ) nalazi se Kalkulator za potrošnju aktivne enregije.

KALKULATOR

9

Тarifni stavovi za javno snabdijevanje kupaca električne energije

Jedinstvena cijena tokom godine Zimska cijena Ljetna cijena

Tarifni stavovi za javno snabdijevanje Mjerno mjesto

Obračunska snaga Aktivna električna energija Prekomjerno preuzeta reaktivna električna energija

Kategorija potrošnje i grupe kupaca Jedinica mjere

КМ/ММ/ mjesec

КМ/kW/mjesec КМ/kWh КМ/kVArh

Sezona VS (zima) NS (ljeto) VS (zima) NS (ljeto) VS (zima) NS (ljeto)

Naziv kategorije Naziv grupe

Doba dana

0,4 kV – ostala potrošnja

1. TG VТ 2,48 16,4625 0,0966 0,0285

MT

0,0483

2. TG SТ 2,48 4,1486 3,1913 0,1712 0,1317 0,0376 0,0289

3. TG VТ 2,48 4,1486 3,1913 0,2070 0,1592 0,0453 0,0349

МТ 0,1035 0,0796

6. TG SТ 2,48 4,1486 3,1913 0,1199 0,0923 0,0376 0,0289

7. TG VТ 2,48 4,1486 3,1913 0,1446 0,1110 0,0453 0,0349

МТ 0,0723 0,0555

0,4 kV – javna rasvjeta

SТ 2,48

0,1578

0,4 kV – domaćinstva

1. ТG SТ 2,48 1,4149 1,0884 0,1229 0,0945

2. ТG VТ 2,48 1,4149 1,0884 0,1486 0,1140

МТ 0,0743 0,0570

Obračunska snaga za tarifne grupe kupaca iz kategorije potrošnje na 0,4 kV naponu kojima se obračunska snaga ne utvrđuje mjerenjem, iznosi:

Ostala potrošnja na niskom naponu 2. i 3. tarifna grupa: 5 kW

Ostala potrošnja na niskom naponu 6. i 7. tarifna grupa 7 kW

Domaćinstva sa jednostarifnim brojilom 1. tarifna grupa: 3,3 kW

Domaćinstva sa dvotarifnim brojilom 2. 2arifna grupa: 5,2 kW.

10

Fiksni mjesečni iznos naknade za obračunsku snagu po mjernom mjestu dati u slijedećoj tabeli:

Kategorije potrošnje i grupe kupaca

Jedinica mjere

KM/mjesec

Sezona VS (zima)

NS (ljeto) Naziv kategorije Naziv grupe Obračunska snaga

Ostala potrošnja

2. TG 5 kW 20,74 15,96

3. TG

6. TG 7 kW 29,04 22,34

7. TG

Domaćinstva 1. TG 3.3 kW 4,67 3,59

2. TG 5,2 kW 7,36 5,66

Tarifni stavovi u višoj sezoni (VS) primjenjuju se u period od 1.oktobra do 31.marta.

Tarifni stavovi u nižoj sezoni (NS) primjenjuju se u period od 1.aprila do 30.septembra.

Veći dnevni tarifni stavovi (VT) primjenjuju se u vremenu od 06:00 do 22:00 časa za zimsko računanje vremena, odnosno od 07:00 do 23:00 časa za ljetno računanje vremena.

Manji dnevni tarifni stavovi (МТ) primjenjuju se u vremenu od 22:00 do 06:00 časova za zimsko računanje vremena, odnosno od 23:00 do 07:00 časova za ljetno računanje vremena i u dane vikenda neprekidno od petka u 22:00 (23:00) do ponedjeljak u 06:00 (07:00) časova.

Srednji dnevni tarifni stavovi (ST) se primjenjuju za mjerna mjesta sa jednostarifnim brojilom i za mjerna mjesta sa dvotarifnim brojilom kod kojih se obje tarife (VT i MT) fakturišu po cijenama za jednostarifno mjerenje, ukoliko mjerno mjesto pripada 1. Tarifnoj grupi.

Tarifni stavovi za korisnike distributivnog sistema

(distributivna mrežarina)

Jedinstvena cijena tokom godine Zimska cijena Ljetna cijena

Tarifni stavovi za korisnike distributivnog Sistema

(distributivna mrežarina) Obračunska snaga

Aktivna električna energija

Prekomjerno preuzeta reaktivna električna energija

Kategorija potrošnje i grupe kupaca

Jedinica mjere

KM/MM/mjesec KM/kWh KM/kVArh

Sezona VS

(zima) NS

(ljeto) VS

(zima) NS

(ljeto) VS

(zima) NS

(ljeto) Naziv kategorije Naziv grupe

Doba dana

0,4 kV – остала потрошња

1. ТГ ВТ 16, 4625 0,0224 0,0285

MT 0,0112

2. ТГ СТ 4,1486 3,1913 0,0576 0,0443 0,0376 0,0289

3. ТГ ВТ

4,1486 3,1913 0,0696 0,0536 0,0453 0,0349

МТ 0,0348 0,0268

6. ТГ СТ 4,1486 3,1913 0,0548 0,0422 0,0376 0,0289

7. ТГ ВТ

4,1486 3,1913 0,0662 0,0508 0,0453 0,0349

МТ 0,0331 0,0254

0,4 kV – јавна расвјета

СТ 0,1008

0,4 KV – домаћинства

1. ТГ СТ 14,149 1,0884 0,0670 0,0516

2. ТГ ВТ

14,149 10,884 0,0814 0,0624

МТ 0,0407 0,0312

11

Primjer: MSP u uslužnoj djelatnosti Za kalkulaciju jednog mjesečnog troška za malo uslužno privredno društvo, neophodni su ulazni podaci: stanje brojila – prethodno stanje i novoočitano stanje, i to za veću tarifu VT i za manju tarife MT; obračunska snaga; naknada za uslugu snabdijevanja i naknada za obnovljive izvore energije. Na osnovu ulaznih podataka, izračunava se ukupno mjesečno zaduženje za električnu energiju (bez PDV-a). Na ovaj iznos se dodaje PDV, tako da se dobije ukupni mjesečni dug - račun za električnu energiju. Pretpostavke:

Kategorija potrošnje MSP: 0,4 kV – ostala potrošnja

Tarifna grupa MSP: 2. TG (jedno mjerno mjesto)

Mjesec: avgust 2017. godine (ljeto - NS)

Stanje brojila:

Potrošnja aktivne električne energije, veći dnevni tarifni stavovi (VT) od 07:00 do 23:00 (ljeto) AVT (kWh): staro: 1.400,019, novo: 1.736,084

Potrošnja aktivne električne energije, manji dnevni tarifni stavovi (МТ) od 23:00 do 07:00

(ljeto) i u dane vikenda neprekidno od petka u 23:00 do ponedjeljak u 07:00 časova.

AMT (kWh): staro: 265,403, novo: 305,388

Zakupljena snaga: 17,30 kW U ranije prikazanim tabelama o tarifnim stavovima za javno snabdijevanje kupaca električne energije i o tarifnim stavovima za korisnike distributivnog sistema (distributivna mrežarina), a na osnovu prethodnih pretpostavki o karakteristikama – informacijama za MSP, lako se uočava:

S obzirom na primjenu srednjih dnevnih tarifnih stavova (ST) koji se primjenjuju za mjerna mjesta sa jednotarifnim brojilom i za mjerna mjesta sa dvotarifnim brojilom kod kojih se obje tarife (VT i MT) fakturišu po cijenama za jednotarifno mjerenje, cijena potrošene aktivne električne energije iznosi: 0,1317 KM/kWh (i za AVT i za AMT).

2.TG čine krajnji kupci kod kojih se obračunska snaga ne utvrđuje mjerenjem i čija priključna snaga ne prelazi 43,5 kW (glavni instalacioni osigurač manji ili jednak 63A), a aktivna električna energija se obračunava na osnovu mjerenja jednotarifnim brojilom. Obračunska snaga za tarifne grupe kupaca iz kategorije potrošnje na 0,4 kV – ostala potrošnja kojima se obračunska snaga ne utvrđuje mjerenjem, iznosi za 2. TG: 5 kW, a fiksni mjesečni iznos naknade za obračunsku snagu je 3,1913 KM/kW (ljeto).

Naknada za usluge snabdijevanja za 2. TG tarifnu grupu kupaca iz kategorije potrošnje na 0,4 kV – ostala potrošnja iznosi: 2,48 KM/kW/mjesec (jedno mjerno mjesto)

Naknada za obnovljive izvore energije iznosi: 0,0044 KM/kWh (KM po jednom kWh). Kalkulacija troškova električne energije MSP za avgust 2017.godine trebalo bi da izgleda ovako:

AVT (kWh) = novo stanje brojila – staro stanje brojila = 1.736,084 – 1.400,019 = 336,065 kWh AMT (kWh) = novo stanje brojila – staro stanje brojila = 305,388 -265,403 = 39,985 kWh S (kW) = 5 kW NUS = jedna usluga

Oznaka Potrošnja (kWh)

Jedinična cijena (KM/kWh)

Iznos (KM)

Iznos PDV-a (KM)

Svega (KM)

Primjedba

AVT (kWh) 336,065 0,1317 44,26 7,5242 51,78 ista cijena

AMT (kWh) 39,985 0,1317 5,27 0,8952 6,16

S (kW) 5 3,1913 15,96 2,7126 18,67 dug koji ne zavisi od kWh NUS 1 2,48 2,48 0,4216 2,90

Naknada OI 376 0,0044 1,65 0,28 1,94 na AVT+AMT

DUG – Račun MSP za avgust 2017. godine 81,45

Napomena: Cijena električne energije za krajnje kupce električne energije iz kategorije potrošnje 110 kV, 35 kV, 10 kV, ostala potrošnja na 0,4 kV i javna rasvjeta koji se snabdijevaju u okviru tržišnog snabdijevanja, utvrđuje se ugovorom.

12

OSNOVNI REGULATORNI OKVIR I NAKNADA ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE Narodna skupština Republike Srpske je usvojila Zakon o obnovljivim izvorima energije (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 39/13), sa ciljem da promoviše proizvodnju električne energije i toplotne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji i upotrebu energije iz obnovljivih izvora u transportu, radi potrošnje na domaćem tržištu i povećanje udjela u bruto finalnoj potrošnji energije, te da obezbijedi razvoj podsticajnih mehanizama, regulatornog okvira i tehničke infrastrukture za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju. Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, uz saglasnost Vlade Republike Srpske, donijela je Pravilnik o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji (Trebinje, oktobar 2013.godine) sa ciljem da se propisanim sistemom podsticanja obezbijedi povećanje proizvodenje električne energije iz obnovljivih izvora i efikasne kogeneracije u bruto finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpskoj, propisanih akcionim planom Republike Srpske za korišćenje obnovljivih izvora energije. Vlada Republike Srpske je donijela Uredbu o planiranju proizvodnje i potrošnje energije iz obnovljivih izvora (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 2/2014) sa ciljem povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije u Republici Srpskoj. Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, donijela je Odluku o visini naknade za podsticanje proizvodnje elektrićne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji (Trebinje, novembar 2016.godine) kojom se utvrđuje visina jedinične naknade za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i u efikasnoj kogeneraciji u skladu sa odredbama Pravilnika o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efikasnoj kogeneraciji i Odluke o visini garantovanih otkupnih cijena i premija za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora ili u efikasnoj kogeneraciji. Jedinična naknada iz ove odluke je u visini od 0,0044 KM/kWh (konvertibilnih maraka po jednom kWh preuzete aktivne električne enrgije) i ne sadrži PDV, a primjenjuje se od 01.01.2017.godine (zadnja stavka na računu krajnjeg kupca). Izvod iz Plana razvoja obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije u Republici Srpskoj je u tabeli:

Obnovljivi izvori energije imaju poseban značaj zbog činjenice da je energetika najvažniji resurs koji svaka zemlja ima, a energetska sigurnost temelj nacionalne sigurnosti, te da je diversifikacija izvora energije temelj energetske sigurnosti.

13

ELEKTROENERGETIKA U REPUBLICI SRPSKOJ I NA PODRUČJU PRIVREDNE KOMORE DOBOJ Mješoviti holding Elektroprivreda Republike Srpske Matično preduzeće a. d. Trebinje (dalje: Elektroprivreda RS MP) je preduzeće sa visokim učešćem državnog kapitala koje se bavi djelatnošću proizvodnje električne energije i upravljanjem elektroenergetskim sistemom Republike Srpske. Elektroprivreda RS je osnovana kao javno preduzeće odlukom Narodne skupštine Republike Srpske od 02.06.1992. godine. Odlukom Vlade Republike Srpske od 30.12.2005, u skladu sa Zakonom o preduzećima i Zakonom o javnim preduzećima, Elektroprivreda RS je organizovana kao mješoviti holding sa jednim Matičnim preduzećem i 11 zavisnih preduzeća. Matično preduzeće je u državnom vlasništvu Republike Srpske, a sjedište mu se nalazi u Trebinju. Pet je preduzeća koja se bave proizvodnjom električne energije, pet preduzeća za distribuciju električne energije i jedan Istraživačko-razvojni centar elektroenergetike (IRCE). Struktura kapitala kod zavisnih preduzeća je: 65% učešće Matičnog preduzeća, 20% vaučeri, 10% PIO i 5% restitucija. Struktura kapitala kod IRCE je: 14% državni kapital, 51% učešće Matičnog preduzeća, 20% vaučeri, 10% PIO i 5% restitucija. Struktura kapitala kod Matičnog preduzeća je 100% državno vlasništvo. Pet zavisnih preduzeća koja se bave proizvodnjom električne energije su: ZP Hidroelektrane na Trebišnjici a. d. Trebinje; ZP Hidroelektrane na Drini a. d. Višegrad; ZP Hidroelektrane na Vrbasu a. d. Mrkonjić Grad; ZP Rudnik i termoelektrana Gacko a. d. Gacko; ZP Rudnik i termoelektrana Ugljevik a. d. Ugljevik. Pet zavisnih preduzeća koja se bave distribucijom električne energije su: ZP Elektrokrajina a. d. Banja Luka; ZP Elektro Doboj a. d. Doboj; ZP Elektro Bijeljina a. d. Bijeljina; ZP Elektrodistribucija Pale a. d. Pale; ZP Elektrohercegovina a. d. Trebinje. Dakle svih jedaneaest zavisnih preduzeća su organizovana kao posebna pravna lica koja imaju svoje organe (direktora, upravu, nadzorni odbor, odbor za reviziju) i vlasničku strukturu (za 65% kapitala vlasnik je Mješoviti Holding Elektroprivreda Republike Srpske Matično preduzeće a.d. Trebinje, a ostalo su manjinski akcionari koji nisu isti u svim preduzećima i zavise od ulaganja privatizacijskih vaučera i trgovine na tržištu hartija od vrijednosti). Proizvodna preduzeća (hidroelektrane i termoelektrane) proizvedenu električnu energiju prodaju Elektroprivredi RS MP, a koji je dalje prodaje distributivnim preduzećima koji električnu energiju prosljeđuju krajnjim korisnicima (kupcima – privredi, domaćinstvima i ostalima). Dakle, Elektroprivreda RS MP, osim funkcije upravljanja 11 zavisnih preduzeća, obavlja i funkciju posrednika proizvedene električne energije (kupovina od proizvođača i prodaja distributivnim preduzećima). Proizvedenu električnu energiju, od proizvodnih preduzeća, Elektroprivreda RS MP otkupljuje po cijeni koštanja uvećanoj za odgovarajuću maržu. Cijena koštanja uključuje sve troškove proizvodnje električne energije i razlikuje se između proizvodnih preduzeća, a tako i otkupna cijena koju plaća Elektroprivreda RS MP. Dakle proizvodna preduzeća prodaju električnu energiju po različitim cijenama, pri čemu najefikasnija preduzeća imaju najmanju cijenu. U posljednjih nekoliko godina, iako nije bilo uvećanja realnog posla odnosno nije bilo ni uvođenja novih kapaciteta niti značajnijeg povećanja proizvodnje električne energije, broj zaposlenih u zavisnim preduzećima (za MP i IRCE nema podataka) je enormno uvećan. Takođe, distributivna preduzeća imaju probleme u naplati isporučene energije što pokrivaju obračunavanjem velikih prihoda od kamata, a najveća akumulirana potraživanja su od državnih preduzeća koja teret svoje neefikasnosti i viška zaposlenih neplaćanjem računa za struju prebacuju na Elektroprivredu RS MP. U periodu od 2006.-2013. godine, od svih distributivnih zavisnih preduzeća, jedino je Elektro Doboj uspio da smanji iznos potraživanja od kupaca. Na području Privredne komore Doboj, postoji jedan klasični proizvođač električne energije: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju električne energije i proizvodnju, preradu, transport i trgovinu ugljem “EFT – Rudnik i termoelektrana Stanari” Stanari, instalisane snage 300 MW i planirane godišnje proizvodnje 2.000.000 MWh. Od 24.09.2017. godine ima dozvolu za za obavljanje djelatnosti trgovine i

14

snabdijevanja električnom energijom na teritoriji BiH. EFT - Rudnik i Termoelektrana Stanari d.o.o. je 08.08.2016.godine preuzela termoelektranu od generalnog izvođača radova, kineske kompanije Dongfang Electric Corporation Limited. Za manje od godinu dana, TE Stanari je u redovnom pogonu proizvela 1.953.627 MWh, čime je ostvarena veća proizvodnja električne energije u odnosu na projektom zacrtanu. U januaru mjesecu 2017. godine postignuta je rekordna mjesečna proizvodnja od 206.735 MWh. Termoelektrana Stanari nastavlja sa uspješnom realizacijom planova proizvodnje, u potpunosti poštujući ekološke standarde u skladu sa direktivama Evropske unije. EFT - Rudnik i Termoelektrana Stanari je članica EFT grupe čiji je projekt u Stanarima najveća investicija u energetski sektor u BiH u posljednje tri decenije. Ukupna vrijednost investicije za izgradnju termoelektrane i proširenje kapaciteta rudnika iznosila je preko milijardu konvertibilnih maraka. Godine 2005., na dan preuzimanja Rudnika Stanari, EFT je zapošljavao 289 radnika. Ovo privredno društvo je u budžete Republike Srpske i opštine Stanari, za prvih deset mjeseci 2016.godine uplatilo 11 miliona KM, a trenutno zapošljavaju oko 780 radnika sa tendencijom porasta broja zaposlenih radnika (do 900). Puštanje u rad TE Stanari ima pozitivan uticaj na sigurnosni aspekt snabdijevanja električnom energijom za potrošače u BiH i regionu, posebno imajući u vidu činjenicu da su neka od postojećih postrojenja za proizvodnju električne energije u regionu zastarjela i da će se ukupna potražnja električne energije u regionu povećati. Osim navedenog klasičnog proizvođača električne energije, u Republici Srpskoj i na području Privredne komore Doboj (u slivu rijeke Bosne) aktuelna je priča malih hidroelektrana. Direktne su prednosti izgradnje malih hidroelektrana za stanovništvo - snabdijevanje stanovništva električnom energijom iz obnovljivog izvora, vodosnabdijevanje, uređenje vodotoka (uređenje bujica, sprečavanje nanosa, itd.), navodnjavanje, sportski i privredni ribolov, te uređivanje sportskih rekreacionih zona, dok su za privredu benefiti samo posredni. Interesantan je potencijal hidroenergetskih objekata sa nazivom MH - male hidroelektrane, koji za Republiku Srpsku iznosi cca 1.430 GWh. Iako je u posljednjih 10 godina potpisano više od 100 ugovora o koncesijama za male hidroelektrane u Republici Srpskoj, izgrađeno ih je svega 21 sa instalisanom snagom u opsegu 0,2-4,9 MW i ukupnom snagom 51.523 MW. Području Privredne komore Doboj (Republici Srpskoj) pripada glavni tok Bosne od Maglaja do ušća i u gornjem slivu Bosne dijelovi pritoka Željeznice, Miljacke, Krivaje i Usore. Neiskorišćeni potencijal rijeke Bosne u Republici Srpskoj (većinski na području Privredne komore Doboj) je 364 GWh. Već su pripremljeni osnovni projekti za gradnju novih malih hidroelektrana, i to na podslivu Glavnog toka Bosne u Republici Srpskoj gradnja MHE Šain Kamen, a u podslivu Usora gradnja MHE Blatnica i MHE Vrućica. Na području grada Doboja izgrađena je fotonаponskа elektrаnа „Džungla“ instаlisаne snаge 185 kW, zа koju je provedenа kompletnа procedurа odobrenjа podsticаjа i istа je dobilа podsticаj u vidu premije i otkupа proizvedene električne energije po gаrаntovаnoj otkupnoj cijeni. Na području Privredne komore Doboj, distribuciju električne energije vrši ZP “Elektro Doboj” a.d. Doboj, zavisno preduzeće u sistemu Elektroprivrede RS, jedno od 5 elektrodistributivnih preduzeća u Republici Srpskoj i jedno od 11 zavisnih preduzeća u Elektroprivredi RS MP. Osnovne djelatnosti Elektro Doboja su distribucija i snabdijevanje tarifnih kupaca električnom energijom. Osim osnovnih djelatnosti, preduzeće obavlja i druge poslove utvrđene osnivačkim aktom – Statutom Elektro Doboja, a u skladu sa odredbama Zakona o energetici i licencama regulatornih tijela. Djelatnosti preduzeća su proizvodnja električne energije, distribucija električne energije, snabdijevanje i trgovina električnom energijom, projektovanje, izgradnja i održavanje elektroenergetskih objekata, upravljanje distributivnom mrežom i ostale djelatnosti utvrđene statutom preduzeća. Makro organizaciju preduzeća čine stručne službe u kojima je organizovan tehnički, ekonomsko-finansijski i organizaciono-pravni i kadrovski sektor sa službama i radne jedinice koje su osnovane za obavljanje djelatnosti na području opština – Doboj, Teslić, Derventa, Modriča, Šamac, Brod, Petrovo i Vukosavlje. Misija Elektro Doboja je pouzdano i kontinualno snabdijevanje električnom energijom svih kategorija potrošača, kao i pružanje drugih srodnih usluga na elektrodistributivnom području koje pokriva ZP “Elektro Doboj” a.d. Doboj, pod tržišno najpovoljnijim uslovima, uz stalno unapređenje kvaliteta ponuđenih usluga. Vizija preduzeća je da bude društveno odgovorno, tržišno orijentisano i profitabilno preduzeće, a u cilju zauzimanja liderske pozicije u djelatnosti distribucije električne enrgije u Republici Srpskoj i BiH. Svoju viziju Elektro Doboj namjerava da ostvari putem povećanja naplate (povećanje efikasnosti obračuna i naplate isporučene električne energije),

15

smanjenjem gubitaka (smanjenje gubitaka električne energije koji u Republici Srpskoj iznose 13%) i nabavkama (povećanje efektivnosti investicija i efikasnosti procesa nabavke). Napomena: U cijenu usluge javnog snabdjevača je uključena i cijena korišćenja distributivne mreže. Cijena korišćenja distributivne mreže se obračunava radi nadoknade troškova korišćenja distributivne mreže i prenosne mreže. Troškovi korišćenja distributivne mreže se sastoje od troškova distribucije i troška distributivnih gubitaka. Troškovi korišćenja prenosne mreže se sastoje od: troškova prenosa, troškova prenosnih gubitaka, troškova rada nezavisnog operatora sistema, troškova usluga sekundarne i tercijarne regulacije i prekomjerno preuzete reaktivne električne energije. I naposljetku, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske je, donošenjem Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom – Opšti uslovi, prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 90/12) definisala slijedeće:

prava i obaveze distributera, snabdjevača, krajnjeg kupca i proizvođača;

uslovi za priključenje na elektrodistributivnu mrežu (elektroenergetska saglasnost, priključak na elektroenergetsku mrežu);

isporuku i snabdijevanje električnom energijom (pristup mreži, snabdijevanje, ugovori, sigurnost i standardi kvaliteta snabdijevanja, mjerenje, očitanje, obračun, fakturisanje i naplata, neovlašćena potrošnja, obustava i ograničenje u isporuci električne energije, prigovori krajnjih kupaca).

a kasnije i donošenjem Pravilnika o izvještavanju (“Službeni glasnik Republike Srpske", broj 64/12), sa aspekta regulisanja kvaliteta snabdijevanja električnom energijom, definisala relevantne rokove:

Red. broj

Odgovor nost

Aktivnost Rok Član/sta

v 1. distributer Izdavanje rješenja o elektroenergetskoj saglasnosti

za priključenje 30 dana 21.

2. distributer Rok izgradnje priključka na niskonaponsku mrežu 15 dana od ispunjenja krajnjeg kupca ili proizvođača iz ugovora o priključenju

na niskonaponsku mrežu

32. (1)

3. distributer Priključenje na distributivnu mrežu 15 dana od ispunjenja krajnjeg kupca, završena izgradnja priključka,

odobrenje za građenje, zaključen ugovor o snabdijevanju tj. pristupu

mreži

33. (2,4,5)

4. distributer Plan i program revitalizacije mrežom čijom bi se realizacijom odstupanja napona svela u propisane granice

--- ---

5. distributer Vanredno baždarenje na zahtjev krajnjeg kupca 15 dana po prijemu zahtjeva 76. (2)

6. distributer Očitanje brojila električne energije Najmanje prilikom provjere tarifnih stavova i na kraju godine za

domaćinstva, jednom mjesečno za ostale i prilikom promjene tarifnih

stavova ili snabdijevača

80. (2)

7. distributer Informacije u vezi rezultata očitanja brojila 10 dana od podnošenja zahtjeva 80. (4)

8. snabdijevač Dostava računa kupcu 15-ti u mjesecu za prethodni obračunski period

84. (1)

9. snabdjevač Odgovor na prigovor na račun 10 dana 87. (2)

10. distributer Odgovor na zahtjev za korekciju obračuna 10 dana od prijema zahtjeva 88. (5)

11. distributer Obavještenje o obustavi isporuke zbog planiranih aktivnosti

24 sata prije prekida 95. (2)

12. distributer Obavještenje snabdjevača o izvršenom isključenju krajnjeg kupca

24 sata, na NN i 3 sata za krajnje kupce na SN

97. (6)

13. distributer Ponovno priključenje objekta krajnjeg kupca nakon isključenja

1-3 radna dana 24 sata ako je neosnovano obustavljen

103. (1) i (2)

14. distributer / snabdjevač

Odgovor na prigovor 15 dana od dana prijema prigovora 109.

16

GUBICI I KRAĐA ELEKTRIČNE ENERGIJE Gubici aktivne električne energije u elektrodistributivnoj mreži se mogu po karakteru podijeliti na tehničke i komercijalne (netehničke) gubitke. Tehnički gubici nastaju kao posljedica osobina materijala i opreme koji se ugrađuju u elektrodistributivnu mrežu i fizičkih procesa koji karakterišu distribuciju električne energije do potrošača. Tehnički gubici ne mogu se eliminisati ni u uslovima idealnog stanja u mreži. Komercijalni gubici predstavljaju razliku između stvarno potrošene električne energije potrošača i energije koja je izmjerena odnosno registrovana prilikom obračuna potrošnje. Uzroci nastajanja komercijalnih gubitaka su:

Krađa električne energije (svaka namjerna intervencija od strane potrošača na priključku ili mjernom mjestu pri čemu se registruje manja količina potrošene energije, a u cilju ostvarivanja lične ekonomske koristi),

Potrošnja neprijavljenih potrošača koji su se samostalno priključili na mrežu (neregistrovani "potrošači" troše električnu energiju koja se ne očitava prilikom redovnog očitanja brojila, što predstavlja direktan gubitak energije kod obračuna);

Greške kod obračuna;

Pogreška brojila kod primanja i predaje energije;

Neispravnost mjernog mjesta (pogrešno ožičenje, slabi kontakti na priključnicama brojila, neispravan osigurač i sl.)

Drugi uzroci - pogrešno unesena obračunska konstanta, neodgovarajući prenosni odnos za obračunsko mjerenje u odnosu na stvarno opterećenje, obračun potrošača iz tarifne grupe na srednjem naponu koji imaju poluindirektno mjerenje (na niskom naponu) bez uračunavanja gubitaka u transformaciji, itd.

Na ukupnu vrijednost gubitaka utiče svaki od pomenutih slučajeva po svom apsolutnom iznosu, dok na relativnu (procentualnu) vrijednost gubitaka utiču i neki drugi faktori. Tamo gdje je veći udio potrošnje na srednjem naponu (industrija) u odnosu na potrošnju na niskom naponu (domaćinstva, javna rasvjeta i ostala potrošnja) procentualno je manji iznos gubitaka usljed manjih tehničkih gubitaka na srednjem naponu. Zbog toga nije dovoljan pokazatelj "uspješnosti" samo procentualni nivo gubitaka, već treba obratiti pažnju i na relativni udio potrošnje na srednjem naponu, jer se može desiti da u jednom elektrodistributivnom preduzeću bude izraženija krađa i lošija niskonaponska mreža sa velikim gubicima na niskom naponu, ali ako postoji veći broj potrošača na srednjem naponu onda se ovi gubici "pokrivaju" zbog malih gubitaka na srednjem naponu. Distributivni gubici - tehnički i komercijalni gubici, na nivou Elektroprivrede RS, u prošloj godini iznosili su 11,29%. Neovlašćena potrošnja električne energije je uzrok najvećeg dijela komercijalnih gubitaka. Prema podacima Elektropriverede RS, u Republici Srpskoj je 2016.godine otkriveno 766 slučajeva neovlašćene potrošnje, što je za 34% manje nego 2015.godine kada je otkriveno 1.149 slučajeva krađe struje. Od ukupnog broja otkrivenih neovlašćenih potrošnji, oko 10% se odnosi na slučajeve realizovane djelovanjem na mjerne uređaje. Za neovlašćenu potrošnju u 2016.godini, u Republici Srpskoj je obračunato 8.123.108 kWh električne energije. Ovom vrstom komercijalnog gubitka, u 2016.godini je izgubljeno više od 1.100.000 KM. Zbog krađe električne energije u 2016.godini, podneseno je 366 krivičnih prijava. Najviše krađa bilo je na području Elektro-Krajine (posebno u Elektro-Prijedoru), a najmanje na području Elektro-Doboja. Za 5 mjeseci 2017.godine, u 304 nova slučaja krađe struje, vrijednosti 730.000 KM, podnesene su 192 krivične prijave. Veći broj otkrivenih kradljivaca struje, u 2016.godini, priznao je i platio iznose ukradene struje. Postoji mnogo različitih načina za krađu struje, a svi se svode na potrošnju mimo brojila ili onemogućavanjem ispravnog mjerenja. Najčešči su direktno priključenje na banderu (bez brojila), zatim u samom objektu uključenje na dovod prije brojila, zamjena mjesta žica za odvod i dovod što uzrokuje da se strujomjer okreće unazad i briše utrošenu struju, bušenje brojila i kočenje tankim i oštrim predmetom obrtnog dijela brojača, te postavljanje jakog magneta tzv. “šokatora” na brojilo kako bi se okretanje drastično usporilo ili potpuno zaustavilo. Kradljivci

17

magnete umotavaju u tkaninu ili ga izolir trakom pričvrste na brojilo da ne bi ostavili trag krađe, a paze i da magnet povremeno uklanjaju da ne izazovu sumnju drastičnim smanjenjem potrošnje. U usamljenim kućama, “domaćini” imaju specijalne kuke povezane s produžnim kablom koje kače na obližnji stub i tako mimo brojila, uglavnom noću, napajaju uređaje koji troše najviše struje. I kada kradljivci struje budu uhvaćeni, veoma je teško od njih naplatiti utrošeno; obično nemaju imovine za prinudnu naplatu. Najveći broj optuženih biva osuđen uslovnom kaznom ili se nagodi sa tužiocem, pa bude kažnjen malim novčanim iznosom uz obavezu plaćanja ukradene struje. Kontrolori procenjuju povremeno da li je potrošnja nekog domaćinstva realna. Najlakše je otkriti one koji se ilegalno priključe, jer nemaju registrovana brojila. Krađa struje je djelomično spriječena izmještanjem brojila iz kuća, kada se brojila postavljaju na javne površine ili bandere i drže pod ključem. Da bi se spriječila krađa struje, elektroprivredna preduzeća širom zemlje treba da, osim redovnih, formiraju specijalne timove koji će, opremljeni odgovarajućim uređajima (hardver i softver), biti u stalnoj akciji i brzo i bez najave kontrolisati i detektovati neovlašćenu potrošnju električne nergije, te vršiti analizu i praćenje takve potrošnje. Nakon utvrđivanja krađe, neophodno je podnošenje krivičnih prijava. U zemljama EU, kazne za krađu struje su stroge. U Austriji, npr, zbog krađe struje vlasnik pekare može biti osuđen na tri godine zatvora, ali i 15 godina zabrane bavljenja djelatnošću. U Republici Srpskoj, za krađu električne energije takođe su predviđeni zatvor i novčana kazna. Za sve građane, pravna i fizička lica na snazi je Krivični zakon Republike Srpske (Sl. glasnik RS br: 64/17) kojim se krađa električne energije tretira kao krivično djelo. Član 225. Krivičnog zakona RS propisuje kazne, kako slijedi: „(1) Ko suprotno važećim propisima priključi elektroenergetske objekte na elektroenergetsku mrežu, troši električnu ili toplotnu energiju ili prirodni gas bez propisanih mjernih uređaja ili mimo njih ili na neki drugi način neovlašteno koristi električnu ili toplotnu energiju ili prirodni gas ili onemogući ovlašteno lice da registruje električnu ili toplotnu energiju ili prirodni gas, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine i novčanom kaznom. (2) Ako je učinilac djela iz stava 1. ovog člana krajnji kupac kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina i novčanom kaznom. (3) Krajnji kupac koji ne prijavi krivično djelo iz st. 1. i 2. ovog člana, kazniće se kaznom zatvora do dvije godine i novčanom kaznom. (4) Ako vrijednost ukradene električne energije, toplotne energije ili prirodnog gasa prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom, a ako prelazi 50.000 KM, kaznom zatvora od dvije do osam godina i novčanom kaznom. (5) Pokušaj djela iz stava 1. ovog člana je kažnjiv. (6) Ako je izvršilac krivičnog djela iz st. 1 ili 2. ovog člana pravno lice, kazniće se novčanom kaznom od 20.000 do 200.000 KM, a odgovorno lice kaznom zatvora do tri godine i novčanom kaznom“.

LIBERALIZACIJA TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U REPUBLICI SRPSKOJ Liberalizacija tržišta i cijena električne energije u BiH je obaveza BiH prema Trećem energetskom paketu. Prema Sekretarijatu Evropske energetske zajednice u Beču, tržište električnom energijom u BiH bi se moralo liberalizovati, a CIJENE formirati na tržišnim osnovama, odnosno bez uticaja entitetskih regulatornih agencija (RERS i FERK). Liberalizacija tržišta električne energije u BiH podrazumijeva da tržište, a ne regulatorna tijela, određuje krajnju cijenu električne energije. Tržište električne energije u BiH liberalizovano je od 01.01.2015.godine, u skladu sa odlukom DERK - Državne regulatorne komisije za električnu energiju, što podrazumijeva da CIJENE određuju učesnici na tržištu. Prema ovoj odluci, otvaranjem tržišta svi potrošači (uključujući i domaćinstva) stekli su pravo na slobodan izbor bilo kog licenciranog snabdjevača električnom energijom, ali se u Republici Srpskoj, prema informaciji Delegacije EU, to još uvijek ne primjenjuje. Na teritoriji Republike Srpske cijena električne energije još uvijek se reguliše, iako krajnji potrošači imaju pravo na izbor snabdjevača električnom energijom. Delegacija EU od Republike Srpske očekuje da se ukine ova praksa usvajanjem novog zakona o električnoj energiji koji bi bio usklađen sa Trećim energetskim paketom, što je obaveza koja proističe iz Sporazuma o energetskoj zajednici.

18

Prema Delegaciji EU, prodaja električne energije drugim evropskim zemljama temelji se na tržišnim principima, što podrazumijeva da samo tržište određuje CIJENE. Prema Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske, poštuje se važeći Zakon o električnoj energiji koji nije transponovao Treći energetski paket, a Ministarstvo ima namjeru da kroz usklađivanje legislative u potpunosti implementira obaveze koje po Republiku Srpsku i BiH proističu iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice, što znači da planira da liberalizuje tržište, te da će to biti urađeno u skladu sa evropskim standardima od strane nadležnog ministarstva i Vlade Republike Srpske, nakon čega će Narodna skupština Republike Srpske usvojiti odgovarajući zakon. S obzirom da je CIJENA u BiH je među najnižim u Evropi, a u zemljama regiona (bivše SFR Jugoslavije) struju manje plaćaju jedino Makedonija i Srbija, ukoliko Republika Srpska (BiH) bude slijedila direktive EU, pravila Energetske zajednice i zakone libaralizacije, CIJENA u BiH će neizbježno morati porasti. Osim što je trenutna CIJENA nerealno niska u odnosu na troškove proizvodnje, državna preduzeća u oblasti elektroenergetike su opterećena brojem zaposlenih, značajno većim od evropskog i regionalnog prosjeka. Kako bi se unutrašnje energetsko tržište EU uskladilo i liberaliziralo, od 1996. do 2009. usvojena su tri uzastopna zakonodavna paketa mjera. Obuhvatili su pristup tržištu, transparentnost i uređenje tržišta, zaštitu potrošača, podsticanje povezanosti i odgovarajući nivo snabdijevanja. Rezultat tih mjera su da novi dobavljači električne energije imaju pristup tržištima svih država članica EU, a industrijski i privatni potrošači mogu slobodno birati dobavljača. Zapadnobalkanski samit, održan 12.07.2017.godine u Trstu u Italiji, imao je za cilj podigne svijest o važnosti pokretanja regionalnog tržišta električne energije, kao i ispunjenje obaveza država članica EU i šest zemalja regiona. Prema Izvještaju o monitoringu za struju u zapadnobalkanskoj šestorci (WB6), nadležne vlade su preuzele odgovornost da povežu tržište na osnovu memoranduma o razumijevanju potpisanog u Beču 27.04.2017. godine. Samit na kome je inicijativa pokrenuta održan je u avgustu 2015. godine u Beču, kada je utvrđeno da su Srbija i Crna Gora najviše napredovale prešavši skoro 70 odsto puta u implementaciji takozvanih mekih mjera, Albanija i BiH se bliže polovini, dok se Makedonija (i Kosovo) primiču nivou od dvije petine. Dakle, što se tiče BiH, pređeno je pola puta na ukupnom nivou, ali dalji napredak je komplikovan i zavisi od poteza državnih organa vlasti (BiH još nije usvojila zakone prilagođene Trećem energetskom paketu EU). Naposljetku, vlade regiona su se dogovorile da će sastaviti sporazume o povezivanju tržišta otvorene za sve operatere berzi struje u grupi WB6 i okolnim zemljama, jer je koordinisan put integracije u regionalno tržište za balansiranje drugi zadatak 3. energetskog paketa koji se tiče domaćih operatera sistema prenosa. Na website-u Energetske zajednice se navodno nalazi informacija o dvogodišnjem programu tehničke pomoći zemljama zapadnog Balkana, iz decembra 2016. godine. Cilj projekta je uspostavljanje zajedničkog tržišta električnom energijom, projekt finansira EU i implementira Sekretarijat Energetske zajednice, a predviđeni konačni reziltat je stvaranje legislativnog okvira i uklanjanje birokratskih barijera kako bi se ostvario cilj projekta. Nažalost, ovom website-u nije moguće pristupiti – razlog: neovlašćeni pristup. Fondacija “Robert Šuman”, referentni istraživački centar za studije o EU i njenim politikama, uradila je zanimljivu analizu o (ne)uspjesima u liberalizaciji tržišta električne energije unutar EU. Njihov zaključak je da je liberalizacija samo djelomično uspjela, a da je i dalje u brojnim zemljama EU dominantni ili čak jedini snabdjevač javno preduzeće u kom država ima vlasništvo. I ova fondacija ističe da da su prepreke punoj liberalizaciji tržišta unutar EU prvenstveno političke prirode. U većini zemalja članica EU, proizvodnja električne energije vertikalno je strukturisana oko nacionalnih monopola, koji su često u vlasništvu vlasti, tako da bi liberalizacija dovela do zaustavljanja monopola proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, a u nekim zemljama i do privatizacije državnih kompanija. Osim ovog političkog, navode se i socijalni problemi. Industrijom električne energije u EU tokom devedesetih godina dominirali su inženjeri kojima su pomagale računovođe, a ovim kompanijama se upravljalo kao tipičnim vladinim agencijama, tako da je bilo teško očekivati da se iste prilagode tržišnoj utakmici. U BiH, prva faza liberalizacije je “uspješno sprovedena” - prenos električne energije odvojen je od preduzeća koja je proizvode, što je u skladu s energetskim paketima EU. Takođe, uvedene su kategorije trgovaca električne energije, regulator na nivou BiH: DERK - Državna regulatorna komisija za električnu energiju (www.derk.ba), kao

19

i regulatori na nivou entiteta: REERS - Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (www.reers.ba) i FERK - Regulatorna komisija za energiju u Federaciji BiH (www.ferk.ba). Ipak, slobodne trgovine električnom energijom u BiH nema, potrošači se i dalje snabdijevaju od državnih elektroprivreda, a sve i da kilovate kupuju na tržištu, ne bi plaćali manje. Puna liberalizacija donijela bi formiranje CIJENA po tržišnim principima umjesto regulisanih CIJENA koje su sad na snazi. Regulisane CIJENE niže su za oko 30% od tržišnih, tako da bi puna liberalizcija bila za Elektroprivredu RS pozitivna, ostala bi najkonkurentniji dobavljač električne energije, a i ostvarila bi dodatne prihode. Prema REERS-u, tržište zaista treba da reguliše CIJENU, ali i u takvim uslovima država može odlučiti da malim kupcima osim nabavke struje na otvorenom tržištu obezbijedi i nabavku po javnim lako uporedivim CIJENAMA koje su na određeni način kontrolisane od regulatora, a kako bi potrošače na taj način zaštitili od naglog skoka CIJENA. Političke poteškoće su prva prepreka povećanju CIJENA. U praksi, regulatori bi trebalo da definišu CIJENU na bazi iskazanih zahtjeva i troškova, ali to je sada jednostavno nemoguće jer je u formiranju CIJENE bitno izražena socijalna komponenta. Regulatore imenuju parlamenti, gdje se svaka rasprava, pa i o povećanju CIJENE, svodi na politički kontekst. U ovom trenutku, nemoguće je reći kako bi se kretale CIJENE u budućnosti ako bi se njihovo formiranje prepustilo isključivo tržištu, jer to zavisi od mnogo faktora (npr. ove godine od izuzetno loše hidrološke situacije) koji bi značajno uticali na formiranje CIJENA. CIJENA za domaćinstva je znatno niža od tržišne, a ta razlika se pokriva tako što je subvencionišu veliki potrošači. CIJENA za industriju je veća i iz razlike cijena pokriva se mala CIJENA za domaćinstva. Ako bi se prepustilo tržištu da reguliše CIJENE, ista bi se za domaćinstva povećala, jer ne bi više bilo ove za privredu neopravdane subvencije velikih potrošača. U 2017.godini sve elektroprivredne kompanije u Evropi i regionu, pa i u BiH, izložene su teškim uslovima za poslovanje zbog veoma nepovoljne hidrološke situacije, te uprkos činjenici da je CIJENA niža i do 50% od tržišne cijene, uzevši u obzir socijalne i ekonomske okolnosti u zemlji, elektroprivreda nije donijela nikakvu poslovnu odluku kojom bi istupila prema regulatoru sa zahtjevom za izmjenu cijene usluga javnog snabdijevanja električnom energijom, niti je donošenje takve ili slične odluke izgledno. Prema zadnjim informacijama, do kraja 2017.godine poskupljenja neće biti. Visoke temperature i dugotrajna suša ove godine na Balkanu doveli su do pada hidropotencijala i nestašice električne energije što je za rezultat imlo manji obim proizvodnje električne enrgije, pa su zemlje regiona bile primorane da uvoze velike količine struje. Od zemlje koja je donedavno izvozila struju, BiH je postala veliki uvoznik, a milionska sredstva su izdvojena za kupovinu električne energije iz inostranstva. U normalnim okolnostima, BiH je zapravo bila jedini regionalni izvoznik električne energije, ali sada je udvostručila uvoz na 152 miliona KM za prvih 6 meseci ove godine. Osim toga, BiH je zbog nedostatka električne energije morala uvoziti i ugalj u istom periodu, a u ovu svrhu potrošeno je čak 300 miliona KM od početka godine. Hidroelektrane na Balkanu su podbacile u proizvodnji, što je dovelo do rasta cijene električne energije od oko 30%. U BiH, proizvodnja električne energije iz hidroenergije pokrivala je 50% potreba, a u Hrvatskoj i Sloveniji 40%. U Republici Srpskoj, u prvoj polovini 2017.godine, uvezeno je blizu 30.000 MWh električne energije, koliko je uvezeno za cijelu 2016.godinu, a kao osnovne razloge nadležno ministartvo Republike Srpske navodi lošu hidrološku situaciju i remont pojedinih termoelektrana što je smanjilo proizvodnju električne energije. Prema Elektroprivredi RS, uz maksimalne uštede koje su sprovedene u svim zavisnim preduzećima, krajem 3. i u 4.kvartalu očekuje se mnogo bolja hidrološka situacija, a samim tim i bolji proizvodni i izvozni rezultati, odnosno poslovanje elektroenergetskog sistema. Ovakva očekivanja su opravdana i zbog činjenice da je u 2.kvartalu električna energija po pravilu najjeftinija (iza zime - otapanja snijega), a u 3. kvartalu obično najskuplje (iza ljeta), pa elektroprivrede imaju tendere za prodaju struje upravo tada zbog najveće zarade od prodaje struje na tržištu. Neminovno je da će BiH jednog dana morati u potpunosti ispoštovati zahtjeve EU u vezi sa tržištem i cijenama električne energije. Institucije EU, radi interesa krupnog kapitala, vjerovatno neće imati senzibiliteta prema lošoj materijalnoj situaciji u kojoj se nalazi većina stanovnika BiH, odnosno BiH će morati prekinuti sa praksom

20

subvencionisanja domaćinstava većim CIJENAMA za za privredne subjekte. Kada će do pune primjene odredbi EU, na koje se BiH obavezala pristupanjem Energetskoj zajednici, doći, nije poznato. Svi rokovi su odavno "probijeni". Prva stavka je regulisanje cijena, a kako će se to implementirati i kakve promjene će uslijediti, nije poznato ni nadležnim organima vlasti.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA SA PREPORUKAMA Jednostavnom SWOT analizom mogu se utvrditi slabosti domaće elektroenergetike:

Tržište električne energije praktično nije započelo s radom;

Mali je broj novih komercijalnih elektroenergetskih kompanija,

Nema tržišnog formiranja cijena;

Nema promjene dobavljača električne energije;

Elektroprivredna preduzeća (u cijeloj BiH) i dalje imaju tržišnu moć na svom području i nema međusobnog preuzimanja tržišta, odnosno ulaska na druga tržišta;

Zaštita socijalno ugroženih kategorija kupaca (domaćinstva) na račun privrede;

Nedostatak političke volje za provođenjem preuzete pravne stečevine EU, te formiranje jedinstvenog i slobodnog tržišta električne energije u BiH u okviru šireg regionalnog i jedinstvenog europskog tržišta.

S obzirom da BiH teži pridruživanju EU kroz proces stabilizacije i pridruživanja, neizbježno je usklađivanje regulatornog okvira (elektro)energetike sa pripadajućim okvirom i praksom EU. U zavisnosti od te dinamike, elektroenergetska preduzeća moći će se bolje ili lošije pozicionirati na budućem zajedničkom tržištu, pa je očit interes svih zainteresovanih strana da se reformski procesi provedu što brže i efikasnije. Osnovna preporuka za realizaciju reforme (elektro)energetike podrazumijeva usklađivanje sa zahtjevima i praksom EU (u saradnji sa institucijama Energetske zajednice koja prati tok reforme energetskog sektora). Izuzetno je važno intenzivirati potrebne aktivnosti bez obzira na, za razvoj tržišta, nepovoljnom, složenom zakonodavnom i regulatornom okviru. Kakogod, uvođenje jedinstvenog tržišta energije u BiH do čega bi doveo proces liberalizacije - otvaranja tržišta ne bi smio zadirati ni u postojeća ustavna i organizaciona rješenja (elektro)energetike u BiH, niti u postojeće vlasničke odnose. Iz očiglednih razloga, neophodna je potpuna harmonizacija elektroenergetskih propisa u Republici Srpskoj i FBiH. Najznačajniji problem u stvarnoj liberalizaciji tržišta je nizak nivo regulisanih CIJENA, zbog čega gotovo svi potrošači, uključujući privredu, nastoje zadržati status tarifnog kupca, a čime tržište praktično gubi smisao. Potpuno je neodrživo da na osnovu niske, socijalno definisane cijene struje neki potrošači ostvaruju dobit, uz istodobne gubitke elektroprivrednih kompanija. Apsurdno je da suprotno osnovnim postavkama liberalizacije tržišta energije, privilegovani status nema kvalifikovano privredno društvo, nego tarifni kupac koji nije dužan ni pronalaziti dobavljača, niti dogovarati uslove nabavke, već ima zagarantovanu cijenu struje nižu od tržišne. S druge strane, neizbježno je poskupljenje električne energije, ali sa aspekta poslodavaca nije opravdano da

najveći teret poskupljenja snose samo krajnji korisnici, posebno poreski obveznici – privredna društva, jer će se

time izazvati lavina podizanja cijena svih proizvoda i usluga. Dio tereta poskupljenja struje trebalo bi da snose i

proizvođači električne energije, odricanjem dijela svoje zarade. Republika Srpska odnosno Elektroprivreda RS

(100-postotno državno vlasništvo) bi takođe trebala naći nešto prostora za ove svrhe u svom poslovanju. Cijena

električne energije je ključni faktor konkurentnosti naših proizvoda ili velikog dijela naših privrednih društava, te

je sa ciljem umanjenja troškova njihovog poslovanja, posebno u energetski-intenzivnim industrijama,

neophodna posebna regulatorna pomoć državnih organa uprave, a koja se odnosi na izuzeća i privilegije. Državni

organi uprave morali bi tražiti rješenja kojima bi se u 21. vijeku obezbijedila jeftina električna energija i

energetska nezavisnost za privredu, jer država koja zaista brine za budućnost onih koji stvaraju dodanu

vrijednost, trebala bi privredu oslobađati plaćanja ili stavljati ih na minimum plaćanja svih energenata i

komunalija. Zasada, nisu predviđene nikakve kompenzacione mjere.

21

Preporuke Sa aspekta budućeg elektroenergetskog puta Republike Srpske (BiH), neophodno je da se pripreme i usvoje strateški dokumenti za elektroenergetski sektor na svim nivoima, kao i prateći akcioni planovi, te detaljne studije njihovog uticaja. Sa aspekta implementacije strateškog okvira za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, neophodno je nastaviti proces implementacije odgovarajućih EU direktiva i evropske vizije elektroenergetskog tržišta. Posebnu pažnju neophodno je obratiti problematici institucijskog menadžmenta električnom energijom i informatici potrošnje električne enrgije. Sa aspekta investicija u elektroenergetski sektor, neophodno je stvoriti političku volju i pospješiti saradnju nadležnih organa vlasti radi formulisanja i olakšavanja donošenja potrebnih smjernica i propisa za uspostavljanje režima pogodnijeg za investitore (veća transparentnost, efikasnost i predvidljivost postupka). Sa aspekta tržišta električne energije, potrebno je otkloniti prepreke za uvođenje nezavisnih dobavljača na distributivnoj mreži, te omogućiti dalje aktivnosti na realizaciji Trećeg energetskog paketa, uključujući eventualno i formiranje berze električne energije. Posebno je značajno predvidjeti moguće relevantne konkurente, domaćeg ili inostranog porijekla, i evaluaciju njihovog uticaja na otvorenom tržištu Republike Srpske. Sa aspekta cijene električne energije, posebno njene važnosti za privredna društva, neophodni su ozbiljna analiza stanja, sveukupan ulazak u strukturu CIJENE i dijalog sa proizvođačima električne energije i regulatorom kako bi se našlo prostora da ne dođe do povećanja. Sa aspekta energetske efikasnosti, potrebno je aktuelizovati podsticaje i subvencije. Privredi su potrebna veća ulaganja koja uključuju podsticaje s obzirom da privreda nije pokrivena nikakvim finansijskim mehanizmom osim bankovnog (sa visokim kamatnim stopama) i zbog toga što relativno niske cijene električne energije obeshrabruju ulaganja u mjere energetske efikasnosti To je moguće realizovati putem “revolving fonda za energetsku efikasnost” za finansiranje mjera energetske efikasnosti u privrednim društvima komercijalne banke sa niskim kamatnim stopama i dužim periodom otplate, kao i reprogramiranjem relevantnih kredita. Zaključno, elektroenergetika kao privredna djelatnost bitno doprinosi bruto domaćem proizvodu i to povećanim investicijama, izvozom i izgradnjom novih proizvodnih kapaciteta što dodatno (donekle) opravdava maksimalnu zaštitu vlastitih privrednih interesa, kako u zemljama EU tako i Republici Srpskoj (BiH).