01 / 2018

AKTUALNOTemeljni kolektivni ugovorza službenike i namještenikeu javnim službama – stupanje na snagu, tumačenje, izmjena, otkaz i obnova

Troškovi prijevoza prema Kolektivnom ugovoruza službenike i namještenike u javnim službama

Upravljanje i vođenjeodgojno-obrazovnih ustanova

u Hrvatskoj: Quo vadis?

ULOGARAVNATELJA ŠKOLA

U STVARANJUEUROPSKIH

KOMPETENCIJA

ZDRAVLJE:

VAŽNOSTSISTEMATSKOG

PREGLEDA

RAČUNOVODSTVO:Novosti

u evidentiranjuEU projekata

kod škola

Obvezni popisimovine i obveza -

INVENTURA

ZAPREKE ZA ZASNIVANJERADNOG ODNOSA UŠKOLSKOJ USTANOVI

Kazneno djelozlouporabe položaja i ovlasti

s naglaskom na javne ustanove

3

UVODNA RIJEČ - Ela Kovačić 04

AKTUALNO 08 Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama – stupanje na snagu, tumačenje, izmjena, otkaz i obnova - Iris Gović Penić ............ 08 Troškovi prijevoza prema Kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama - Iris Gović Penić ............................................................................. 11

RAVNATELJI 21 Uloga ravnatelja škola u stvaranju europskih kompetencija - Zdravka Grđan ...... 21 Upravljanje i vođenje odgojno-obrazovnih ustanova u Hrvatskoj: Quo vadis? - Nikša Alfirević ........................................................................................................... 24

PRAVO 28 Prestanak ugovora o radu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti radnika za rad - Ružica Vukobratović ........................................................................ 28 Ispravan unos podataka u Registar zaposlenih u javnom sektoru radi ostvarivanja materijalnih prava zaposlenika školskih ustanova - Diana Anzulović ................... 32 Najčešće nepravilnosti u organiziranju izvanučioničke nastave u školama - Jurica Botić ................................................................................................................ 37 Pravilnik o zaštiti na radu na mjestu rada - Seka Jurčev .......................................... 41 Prijava zaposlenih osoba s invaliditetom radi upisa u Očevidnik - Seka Jurčev .... 43 Postupak oslobođenja učenika od određenih školskih aktivnosti ili pohađanja nastavnog predmeta - Sandra Ilić Tomić ................................................................... 45 Ozljeda na (praktičnoj) nastavi - Krunoslav Daković ................................................ 49 Kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti s naglaskom na javne ustanove - Tanja Pavelin i Ivana Bujas ....................................................................................... 52 Zapreke za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi - Marjeta Usmiani ...... 56

JAVNA NABAVA 61 Nabava opskrbe električne energije u školskim ustanovama - Zorica Tešija ......... 61

RAČUNOVODSTVO 63 Novosti u evidentiranju EU projekata kod škola - Ivana Jakir Bajo .......................... 63 Obvezni popis imovine i obveza – inventura - Ivana Ban ......................................... 67

PRAKTIKUM ZA PRAVNIKE 77 Povjerenik radnika za zaštitu na radu u školskim ustanovama - Jadranka Bando ... 77

PREDŠKOLSKI ODGOJ 80 Darovitost u vrtiću - Daniela Abramović ................................................................... 80

ODGOJ I OBRAZOVANJE 84 Psihopatologija kod djece - anksiozni poremećaj - Ana Jerković ........................... 84

EU PROJEKTI U ŠKOLAMA 87 Europsko područje obrazovanja do 2025. godine - Josipa Coce Bašić ................... 87

RAD U ŠKOLSKIM KNJIŽNICAMA 89 Uloga školske knjižnice u suvremenoj školi - Daniela Radan .................................. 89

JEZIČNI SAVJETNIK 91 Najčešće jezične pogrješke u administrativno-poslovnom stilu - Karmen Hrabar .... 91

PITALI STE, ODGOVARAMO 95 Evidencija radnog vremena - Rajka Domin ............................................................... 95 Otkaz ugovora o radu - Iris Gović Penić .................................................................... 97

IZ RADA UDRUGE 99 Prijedlozi za izmjenu i dopunu Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi - Ela Kovačić .......................................................................................... 99 Nejednakost radnih prava zaposlenika u osnovnim školama ............................... 104

PSIHOLOGIJA 105 Financijska pismenost - Andrea Marcetić ................................................................ 105

ZDRAVLJE 107 Važnost sistematskog pregleda - Vedran Kovačić ................................................... 107

RIDERE PER VIVERE - Rajka Domin .................................................................... 110

Impressum:

POSLOVNI EDUKATOR, Broj 1/2018.UDK, ISSN 1846-3916

Nakladnik

Kovačić konzalting d.o.o.Ivana Gundulića 3, 21220 Trogir

Tel./fax. 021/208-976OIB: 79608058419

e-mail: kovacic.konzalting@gmail.comIBAN: HR6623400091110841586

Za nakladnika:

Ela Kovačić

Glavna i odgovorna urednica:Ela Kovačić

Direktorica

Kovačić konzalting d.o.o.Ela Kovačić

Dizajn časopisa:

Ela Kovačić

Lektorica:Daniela Radan

Kontakt osoba za savjetovanje posredstvom elektroničke pošte:

Josipa Coce Bašić - za pretplatnikeDunja Jakaša - za članove utiruš-a

e-mail:casopis.poslovni.edukator@gmail.com

Tel.: 021/208 976 - za pretplatnikeTel.: 021/221 276 - za članove UTIRUŠ-a

Suradnici i autori:

Ela Kovačić, Iris Gović Penić,Nikša Alfirević, Zdravka Grđan,

Ivana Bujas, Tanja Pavelin, Seka Jurčev, Diana Anzulović,

Sandra Tomić Ilić, Krunoslav Daković,Marijeta Usmiani, Zorica Tešija,

Jadranka Bando, Ivana Ban,Ivana Jakir Bajo, Rajka Domin

Ružica Vukobratović, Daniela Abramović, Ana Jerković,Andrea Marcetić, Karmen Hrabar,

Jurica Botić, Jelena Coce,Vedran Kovačić, Daniela Radan

Tisak: Jafra print, Solin

Cijena

700,00 kuna u pretplati

Tekstovi objavljeni u časopisu “Poslovni edukator” izražavaju mišljenje

autora i ne moraju se isključivo podudarati s mišljenjem uredništva.

SAD

RŽA

J

21

RAV

NAT

ELJI

prof.Zdravka Grđan1

Uloga ravnatelja škola u stvaranju europskih kompetencija

1. TKO SU RAVNATELJI ŠKOLA?

Postati i biti ravnatelj škole – vrh prosvjetne karijere, stjecanje određenog statusa u društvu, posebice u prosvjetnoj intelektualnoj eliti, ili pak nešto drugo? Različita su javna gledišta i poimanje samog ravnatelja – osoba od funkcije, politike, mandatnog razdoblja, ambiciozni, borbeni – tako nas časte razni socijalni krugovi s raznim lijepim i manje lijepim pridjevima, od uspješnih laskanja do najstrožih kritika, ovisno za što smo potrebni sustavu odgoja i obrazovanja. Vrlo je jasno zakonsko određenje ravnatelja škole. Naime, prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. godine, i članku 125., ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj školske ustanove, odgovoran za zakonitost i stručni rad školske ustanove te su mu primarne zadaće provođenje zakonske legislative u svim segmentima rada ustanove, posjećivanje nastave, analiziranje rada nastavnika i postignuća rezultata učenika, evaluiranje kvalitete izvedbe nastave, osiguravanje stručnog osposobljavanja i usavršavanja nastavnika, planiranje, organizacija i realizacija kompletnog rada škole i vođenje rada školskih radnih tijela.

Škola kao odgojno-obrazovna institucija i zajednica učenika, nastavnika i ostalih dionika socijalnog okruženja jednostavno je determinirana

osobom ravnatelja. Tko su ravnatelji, zašto se uopće odlučuju za tu vrstu radnog izazova, što je to intrinzično i ekstrinzično odlučujuće kod njih kao i o samim specifičnim ulogama, zadatcima i položaju ravnatelja škola govori se godinama i bit će govora ubuduće, međutim, sada ćemo se pozabaviti gorućim profesionalnim pitanjem konkretnog rada ravnatelja u sadašnjim realnim okvirima bez filozofskih stremljenja idealiziranju uz isključenje ikakve političke manipulativne strategije. Ravnatelj škole ima primarnu ulogu preuzimati odgovornost, donositi odluke u skladu sa zakonom na dnevnoj razini, uz stalnu primisao da sve što radi utječe na živote učenika i svojih djelatnika. Profesionalno se ne može ograditi od nepredvidivih događaja kao i raznih ljudskih sudbina s kojima se svakodnevno susreće i živi u najužem i najširem kontekstu. Upravo od tuda proizlazi najveća odgovornost i najkonkretnija odluka da se posao ravnatelja radi odgovorno, profesionalno i hrabro, kreirajući i vodeći obrazovnu politiku odgojno-obrazovne institucije. Cjeloživotno učenje i stručno usavršavanje je primat jer znamo da se primarno uči primjerom, a ravnatelj škole je primjer svakog segmenta svoje nadležnosti, svake kratkoročne i dugoročne vizije i misije škole i razvojnog plana i strategije koju zapravo sam sebi postavlja u Godišnjem planu i programu škole i Školskom kurikulumu.

Tematika ovog rada jest definiranje uloge ravnatelja u suvremenom socijalnom okruženju kao predvodnika u stvaranju europskih kompetencija. Postavlja se pitanje kuda ide Europa, jesmo li spremni odgovoriti njezinim zahtjevima i kako ćemo to učiniti? Ima li Europa jasne ciljeve? Pripremamo li naše učenike i škole za usvajanje europskih kompetencija? Svjesni težišta Europske unije i komparirajući obrazovne sustave diljem Europe dolazi se do zaključka kako ima modela, mogućnosti i razrađenih strategija, no potrebno je o tome učiti i željeti primijeniti u školskoj praksi. Europa nije tamo negdje, Europa je ovdje i to smo mi. Na nama je samima odluka hoćemo li biti dio europski kompetentne, osviještene i napredne Europe ili ćemo se praviti da se to nas ne tiče? Odgovornost je na svakom pojedincu, školskim rječnikom – svaki ravnatelj u svojoj školi itekako može doprinositi, stvarati prilike i biti dionik kvalitetnih promjena.

1 Ravnateljica, Druga gimnazija Varaždin

22

Svjesni činjenice u kakvim vremenima živimo, kako profesionalno tako i osobno, slušajući najčešću modernu parolu kako je sve prolazno pa čak i sam život kao najveća vrijednost. Sve je vrlo lako promjenjivo i nestabilno te se postavlja pitanje ima li išta smisla, zašto se najbolje stvari događaju nekome drugome i tamo negdje drugdje gdje je sve puno bolje uređeno i organizirano. Osim što je ovakav način razmišljanja jako dobro poznat „malom čovjeku“ u svojem malom svijetu, treba reći otvoreno kako je to model sustava razmišljanja i propitkivanja uvaženih i čvrsto utemeljenih sustava: od državnih, političkih, socioloških , gospodarskih, ekoloških pa sve do odgojno-obrazovnih sustava svih razina. Školski sustavi, u modernom dinamičnom svijetu, rijetko odgovaraju apsolutno svim zahtjevima naših mladih u ulozi učenika kao ni nastavnika, roditelja, u konačnici cijelog društva. No činjenično stanje našeg življenja u vremenima konstantne promjene, multidimenzionalnost shvaćanja i djelovanja u realnosti ipak nas dovodi do pozitivističkog gledišta kako ipak imamo slobodu odlučivanja, mogućnost aktivnog participiranja i odgovornost za sebe i druge što je ishodišna točka inovativne i pokretačke uloge ravnatelja škole u stvaranju europskih kompetencija.

2 ZAŠTO EUROPSKE KOMPETENCIJE I ULOGA VIJEĆA EUROPE?

Republika Hrvatska dio je Europske unije od 1. srpnja 2013. godine. Od tog datuma stvaramo najsuvremeniju hrvatsku povijest, društvo, učenike, nastavnike, roditelje, ravnatelje, škole – koje su hrvatske, ali istovremeno i europske. Odakle je sve počelo? Od prvih europskih ideja Karla Velikog pa sve do utemeljenja Vijeće Europe (Councile of Europe) 1949. godine. Vijeće Europe najstarija je europska organizacija sa sjedištem u Strasbourgu. Deset europskih država utemeljilo je Vijeće Europe u Londonu želeći učvrstiti demokraciju, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava na europskom kontinentu kako se strahote dvaju svjetskih ratova više nikad ne bi ponovile. U Rimu je 1950. usvojena Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (služi kao osnovni pravni dokument ESLJP) u skladu s kojom je 1959. utemeljen Europski sud za ljudska prava. Vijeće Europe ima 47 država članica. Republika Hrvatska pristupila je 6. studenoga 1996. godine u članstvo Vijeća Europe. Vijeće Europe čine dva glavna tijela: Odbor ministara,

Parlamentarnu skupštinu te tri institucije: Europski sud za ljudska prava, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe i Povjerenika za ljudska prava. Na čelu Tajništva Vijeća Europe nalazi se Glavni tajnik Vijeća Europe.

Podatke iznosim kako bih naglasila važnost činjenice da će Republika Hrvatska imati predsjedanje tom organizacijom 2018. godine. Upravo Vijeće Europe kao prva politička organizacija u Europi nakon II. Svjetskog rata preteča je i preduvjet europske integracije, promicatelj i zaštitnik vladavine prava u demokratskom društvu. Predstavlja i temelj europskog pravnog sustava i simbol je nove Europe. Vijeće Europe kao paneuropska organizacija s oko 820 milijuna ljudi u 47 država članica važna je karika u promicanju kvalitetnog sustava odgoja i obrazovanja. Vijeće Europe kroz svoj Pestalozzi program pruža mogućnosti stručnog usavršavanja za ravnatelje, nastavnike, učenike i studente iz različitih interdisciplinarnih područja ključnih za suvremeno obrazovanje i usvajanje europskih kompetencija: zaštitu ljudskih prava, interkulturalno obrazovanje, jačanje manjinskih prava, usklađivanje pravnih i obrazovnih sustava, promoviranje i jačanje mobilnosti i međunarodne suradnje, borbu protiv korupcije, borbu protiv nesnošljivosti i nasilja, zaštitu privatnosti kroz razvoj novih medija, slobodu medija i sigurnost novinara, borbu protiv nasilja nad ženama, jačanje demokratske sigurnosti i stabilnosti društva kroz učvršćivanje demokracije, vladavine prava, prava djece i ljudskih prava, ne zanemarujući socijalnu dimenziju europskih vrijednosti i europskih kompetencija.

U tijeku nepredvidivih društvenih događanja Vijeće Europe, kao i svi mi, suočavamo se s novim izazovima: terorizam i njegove posljedice, urušavanje europskog socijalnog modela, reforme školstva i potrebe obrazovanja na svim nivoima kroz cjeloživotno obrazovanje, kriza europskog identiteta i potreba determiniranja budućnosti Europe.Ravnatelj škole u ovim procesima ima ključnu ulogu motivatora, komunikatora i pokretača ka razvijanju i usvajanju europskih kompetencija svih dionika odgojno obrazovnog sustava. Kako usvojiti europske kompetencije u svom svakodnevnom radu, djelovanju i življenju? Upravo poštujući temeljna načela institucije Vijeća Europe i kroz različite programe i projekte koji

RAV

NAT

ELJI

23

se nude. Izdvojit ću program Erasmus+, Pestalozzi program Counicil of Europe, programi Academy of central european schools, natječaji Europskog fonda, natječaji Ministarstva znanosti i obrazovanja, suradnja s udrugama civilnog društva itd.

3. ISKUSTVO S CERTIFICIRANOG EUROPSKOG SEMINARA U NJEMAČKOJ

U studenom 2017. godine sudjelovala sam u radu certificiranog seminara u organizaciji Council of Europe, Pestalozzi program u Njemačkoj u Donjoj Saskoj. Tema je bila „Europske kompetencije“. Naime, predstavnici i koordinatori međunarodnih aktivnosti pokrajine Schleswig–Holstein okupili su se na ovom seminaru kako bi u nazočnosti predstavnika drugih država analizirali stanje i budućnost učenja i poučavanja u školama za Europu. Osim Njemačke, na seminaru je bila predstavljena Hrvatska, Bjelorusija, Španjolska, Italija, Gruzija i Bosna i Hercegovina. Nakon izlaganja i radionica na temu sigurnosti u Europi, međugranična pitanja, politika i mediji, gospodarstvo, vojska, financije, kvaliteta života, ekologija, socijalna previranja i buduća društvena očekivanja – pitanje odgoja i obrazovanja za europske kompetencije stavilo se u suštinu samog skupa. Njemačka se sve više suočava s nezainteresiranošću

učenika i mladih vezanih za europska pitanja, povijesne europske tekovine, a europski identitet kao da nikada nije postojao. Škole imaju zadatak kroz svoje operativno odgojno obrazovno djelovanje spriječiti ovakav trend i doprinijeti jačanju europske ideje.

4. ZAKLJUČAK

Uloga ravnatelja škola je mijenjati gledišta i pristupe u svojim školama kako bi se pokazala različitost i vrijednost svakog pojedinca kao dijela europske kulture, baštine i europskog identiteta. Mobilnost i međunarodna suradnja kroz projektni rad odgovor je kako steći europske kompetencije i time upoznati sebe i druge. Na nama je zadatak stvoriti škole i svijet u kojem želimo živjeti. Europske kompetencije treba razvijati u školama i učiti djecu poštivati različitost, tuđa mišljenja, drugačiju vjeru, kulturu, običaje, ali podjednako vrednovati svoje korijene, svoj vrijednosni sustav, svoje naslijeđe i identitet te aktivno i ravnopravno doprinositi razvoju Hrvatske koja jeste Europa. Uloga civilnog sektora i kvaliteta obrazovne politike je važna u ideji jačanja europskog profila ravnatelja škola. Godina 2018. je Godina europske kulturne baštine i odlična prilika za kreiranje novih europskih perspektiva s ciljem održivosti i napretka.

RAV

NAT

ELJI

ČLAN SI UDRUGE TAJNIKA I RAČUNOVOĐA U ŠKOLSTVU?

Imaš problem? - Nazovi. Trebaš savjet? - Nazovi.

Imaš pritužbu na rad Udruge ili nisi zadovoljan radom Udruge? - Pošalji nam pritužbu.

Želiš pomoći u radu Udruge? - Prijavi se Udruzi.

Svakog radnog dananazovi Dunju Jakaša i prijavi problem od 8.00 do 14.00 sati

ili pošalji e-mail na: utirus@utirus.hr; ela.kovacic@utirus.hr ili dunja.jakasa@utirus.hr

Kontakt telefon: 021/221 276

24

Prof. dr. sc.Nikša Alfirević

Upravljanje i vođenje odgojno-obrazovnih ustanova u Hrvatskoj: Quo vadis?

1. UVOD

U Hrvatskoj se, o problematici vođenja odgojno-obrazovnih ustanova (osnovnih i srednjih škola, vrtića, učeničkih domova), već podugo promišlja kroz dimenziju potencijalnog licenciranja njihovih ravnatelja/ica. Licenciranje se, već godinama, najavljuje kao obveza koja će potaknuti profesionalni rad i odgovornost ravnatelja/ica. No, suočavajući se s bliskim rokom/rokovima provedbe licenciranja, do sada je obrazovna politika već nekoliko puta odgovorila na vlastiti izazov pomalo „tipičnim“ odgovorom – odgađanjem.

2. ODGAĐANJE

Posljednje je odgađanje učinjeno izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a što je već postalo određenim obrascem ponašanja. Naime, donošenjem istog Zakona, 2008. godine, predviđena je sveobuhvatno licenciranje osoblja odgojno-obrazovnih ustanova kako bi se dokazalo posjedovanje kompetencija za rad s djecom/učenicima, odnosno polaznicima. Uostalom, ni u drugim stručnim područjima, polaganje različitih stručnih, odnosno državnih ispita, nakon završetka visokoškolskog obrazovanja i stjecanja temeljnih kompetencija u praksi nije posebna novost, već neka vrsta rutinskog postupka dokazivanja znanja i profesionalnosti. No, licenciranje nije „sveta krava“, koju je nužno „instalirati“ u odgojno-obrazovnu praksu, već je ključno promišljanje i postizanje konsenzusa cijele znanstvene i stručne javnosti u području odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Ona treba odgovoriti na pitanje osiguranja kvalitete i pouzdanosti stručnog znanja i vještina te njihovog dokazivanja u praksi, što i ne mora rezultirati formalnim licencama. Ova se zadaća, ipak, čini (pre)teškom, s obzirom na to da je inicijalni rok (31.

12. 2011.), koji je zadan Zakonom iz 2008. godine, prvo pomaknut na 31. 12. 2014., a nakon toga na 1. 1. 2017. Stoga bi odgađanje za 2021. godinu, četvrto po redu, nažalost, ponovno moglo stvoriti uvjerenje kako „imamo vremena“ pa ćemo sve relativno brzo i jednostavno riješiti - negdje oko 2020. godine. Naravno, do 2020. bi se problematika vođenja u školama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama ponovno mogla „gurnuti pod tepih“, odnosno diskutirati (pretežno ili isključivo) u kontekstu tekućih političkih tema i dilema.

3. POZICIJA RAVNATELJA

No, bit dileme oko pozicije ravnatelja/ica u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu te načina njihova rada i jest povezana s utjecajem političkih aktera, odnosno nadležnog ministarstva, a još u većoj mjeri - osnivača odgojno-obrazovnih ustanova. Osnivači, izborom članova/ica školskih i srodnih odbora u ustanovama, imaju odlučan utjecaj na izbor ravnatelja/ica i donošenje temeljnih odluka. U tom smislu, treba uputiti na rezultate istraživanja OECD-a, provedene u okviru svima dobro poznatog Programa međunarodnog ispitivanja znanja i vještina (PISA). Iako se kod nas o PISA-i raspravlja gotovo isključivo u kontekstu plasmana na ovo (ili ono) mjesto, s obzirom na međunarodnu usporedbu učeničkih postignuća, ovo istraživanje ima i dvije dodatne dimenzije koje su kod nas uvelike zapostavljene. Osim trendova, koji govore o vremenskoj dimenziji učeničkih postignuća, treba naglasiti i dimenziju konteksta u kojoj se učenička postignuća povezuju s nizom drugih varijabli, značajnih za sagledavanje uspješnosti odgojno-obrazovnog sustava u nekoj zemlji. Među njima se nalaze podatci o obiteljskoj i socio-ekonomskoj situaciji učenika te različitim obrazovnim čimbenicima, u koje spada i praksa obrazovnog vođenja. Rezultati iz posljednjeg

RAV

NAT

ELJI

25

RAV

NAT

ELJI

ciklusa PISA-inog istraživanja (iz 2015. godine), ukazuju da povećanje razine odgovornosti ravnatelja/ica i nastavnika/ica za upravljanje odgojno-obrazovnim ustanovama značajno utječu na povećanje učeničkih postignuća. Dakle, znanstveno je dokazano da modeli tzv. „distribuiranog“ i „instrukcijskog“ liderstva doprinose uspješnosti odgojno-obrazovnih ustanova, a očito povećavaju i kvalitetu funkcioniranja nacionalnih odgojno-obrazovnih sustava.

Hrvatska sebi ne može dozvoliti ignoriranje znanstvenih dokaza koji već godinama postoje u svjetskoj znanstvenoj literaturi, ali i u obrazovnoj praksi uspješnih odgojno-obrazovnih sustava. Oni ukazuju na značaj profesionalnih kompetencija i odgovornosti ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova, čiji rad ne treba i ne smije biti ograničen interesima i utjecajima političkih aktera, bilo na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. U tom kontekstu, treba upozoriti i na potrebu profesionalizacije rada školskih, domskih i ostalih upravnih odbora odgojno-obrazovnih ustanova u kojima se ne bi smjeli pojavljivati „podobni“ koji će članstvo u odboru shvatiti kao neku vrstu političke nagrade (ili zadatka). Koncentrirajući se na problematiku licenciranja ravnatelja/ica (i drugog odgojno-obrazovnog osoblja), često se zaboravlja na školske (i srodne) odbore koji su, prema istraživanju PISA, jedno od „uskih grla“ u osiguravanju kvalitetnog funkcioniranja odgojno-obrazovnih ustanova.

Sa znanstvenog aspekta, ovom se problematikom u Hrvatskoj bavi Znanstveni centar izvrsnosti za školsku efektivnost i menadžment (ZCI) koji je, nakon stroge međunarodne selekcije, prema kriterijima Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj RH, proglašen 2014. godine, od strane nadležnog ministra. Istraživanja koja su do sada poduzeta potvrđuju međunarodne znanstvene rezultate i pokazuju pozitivna kretanja unutar populacije ravnatelja/ica hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova. No, postoje i različiti problemi, s kojima će se trebati suočiti u daljnjim naporima za profesionalizaciju rada ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova, ali i sustava u cijelosti. Naime, 2017. godine, prezentirani su rezultati istraživanja ZCI na reprezentativnom uzorku hrvatskih kućanstava – provedenog na jednak način, kako se provjerava javno mnijenje, vezano uz političke preferencije, različita društvena pitanja i slično.

Ovi rezultati, koji se temelje na podatcima prikupljenima tijekom 2016. godine, govore da hrvatski građani/ke vide hrvatski odgojno-obrazovni sustav uvelike boljim od drugih zemalja u široj regiji, dok po (približno) četvrtina građana/ki percipiraju hrvatski odgoj i obrazovanje kao jednake, odnosno čak i bolje od onih u razvijenim državama EU-a. Nažalost, rezultati mjerenja učeničkog postignuća projektom PISA ukazuju da je Hrvatska ispod prosjeka EU-a, usporediva s državama poput Italije, Litve, Mađarske, Slovačke, itd. Dakle, nismo među najboljima, ali nismo niti najgori u Europi, a uz malo truda mogli bismo postići i značajno bolje rezultate. No, ono što nam ne ide u prilog jest svojevrsna idealizacija uloge pojedinaca unutar sustava, s obzirom na to da javno mnijenje izdvaja nastavnike/ice, roditelje i ravnatelje/ice kao čimbenike koji pozitivno utječu na razvoj i kvalitetu obrazovanja. S druge strane, u Hrvatskoj široko izraženo nepovjerenje u institucije i ovdje dolazi do izražaja te se iskazuje visoka razina negativnih prosudbi o tijelima lokalne uprave, nacionalne obrazovne politike, sindikatima i udrugama, pa čak i gospodarstvu za čije potrebe i obrazujemo učenike/ice, odnosno polaznike/ice naših škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova.

Narativ o učitelju/ici odnosno nastavniku/ici – „neshvaćenom heroju“ koji osobnom motivacijom i sredstvima doprinosi kvalitetnom obrazovanju lako će pronaći pozitivan prijem u javnosti, ali njega ne treba shvaćati niti podržavati kao trajni oblik rada unutar odgojno-obrazovnog sustava. Naime, iako je sustav napućen ljudima, posvećenih svom odgojno-obrazovnom poslu, kako saznajemo iz obrazovne prakse, oni veliki dio svog vremena i energije posvećuju „borbi s institucijama“ te brojnim administrativnim zahtjevima, problemima i zaprekama. Stoga je nužno snažiti i jačati institucije, kao i praksu profesionalnog upravljanja i vođenja, umjesto utješnog pozivanja na pojedinačne primjere dobre prakse i visoke motivacije. Jednako je tako opasan i narativ o „uhljebništvu“ iz čega proizlazi nepromišljeno ili čak zlonamjerno negativno ocjenjivanje učinka odgojno-obrazovnih djelatnika i prakse te želja za brzim uštedama na obrazovanju, čime se, vjerojatno, žele postići odgovarajući politički učinci i druge kratkoročne koristi.

26

Ulazak u javnu raspravu, zasnovan na načelu „meni/nama se čini“, uz podršku „prijateljski nastrojenih“ medija, političkih aktera i grupacija, nažalost, u našoj državi, ali i cijeloj široj regiji, i nije neka posebna novost. Međutim, u slučaju odgojno-obrazovnih politika i sustava, trebamo biti svjesni da će posljedice ovako donesenih odluka i politika snositi buduće generacije, čime se kreira velika i nenadoknadiva društvena šteta. Navedeno je ključni argument za profesionalizaciju ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova i njihovu neovisnost od političkog konteksta, bez obzira na to koji se oblik osiguravanja i provjere njihovih kompetencija i rezultata odlučili. Koliko je ovo značajan aspekt problematike upravljanja i vođenja odgojno-obrazovnih ustanovama, govori i kako hrvatski građani/ke trenutno doživljavaju poziciju ravnatelja/ice: gotovo polovina ispitanika/ica, koji su sudjelovali u istraživanju Znanstvenog centra izvrsnosti, smatra da je pozicija ravnatelja/ice „politička funkcija“, a tek trećina vjeruje da je riječ o profesiji zasnovanoj na odgovarajućim kompetencijama. Jednako tako, treba još jednom ukazati na potrebu većeg povjerenja u znanstvene dokaze, ne samo kod donošenja javnih politika, već i u široj javnosti, jer nas politiziranje i kratkoročna orijentacija vode isključivo prema lošim rezultatima bez obzira na eventualne dobre namjere aktera.

Smatram da je dobar primjer pozitivne prakse, u kontekstu razvoja javnih politika zasnovanih na znanstvenim uvidima, pružio upravo Znanstveni centar izvrsnosti koji je ostvario partnerski odnos s Varaždinskom županijom u kojoj su obavljena empirijska istraživanja obrazovne prakse i proveden program unapređenja obrazovnog upravljanja i vođenja, kao i edukacija članova/ica školskih odbora. Značajno je napomenuti da se ZCI angažirao i u drugim aplikativnim aktivnostima ključnim za stvaranje povoljne klime za učenje i cjeloživotno obrazovanje u Hrvatskoj. Pritom treba posebno izdvojiti suradnju istraživača iz ZCI-ja s Agencijom za strukovno i obrazovanje odraslih, u izradi Strateškog okvira promocije cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj 2017. – 2020., kao i u njegovom međunarodnom predstavljanju na regionalnom znanstveno-stručnom skupu „Building bridges in adult education“, održanom u listopadu 2017. u Skopju.

Ipak, donošenje i provedbe javnih politika nisu jednostavan posao, pri čemu treba imati na umu niz

različitih i opravdanih interesa dionika, a što se odnosi i na problematiku ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova. Složenost sustava odlučivanja o obrazovnoj reformi, nedovoljna komunikacija između eksperata, ali i različita polazišta u segmentu obrazovne politike koji se odnose na profesionalizaciju ravnateljske pozicije, rezultirala su višestrukim prijedlozima koji bi se, ipak, mogli relativno jednostavno objediniti i pripremiti za provedbu. Ovdje se, konkretno, radi o standardima zanimanja te kvalifikacije, kao i modelu licenciranja ravnatelja/ica odgojno-obrazovnih ustanova. Njih su paralelno izradili sudionici/e radne skupine, imenovani u okviru Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, kao i projektni tim projekta „Ravnatelj: profesija i kvalifikacija, a ne funkcija“, čiji je nositelj bilo Sveučilište u Zadru, a partnerske institucije Ekonomski fakultet u Zagrebu i Fakultet odgojnih i obrazovnih znanosti u Osijeku. Uz financiranje Europskog socijalnog fonda, u iznosu od gotovo 2 milijuna kuna, iz Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala 2007. – 2013., u ovom je projektu kreiran i prvi poslijediplomski specijalistički studij „Vođenje i upravljanje odgojno-obrazovnom ustanovom“, koji se, od akademske godine 2016./’17., i provodi na Sveučilištu u Zadru. Uzevši u obzir neosporne kompetencije znanstvenika i eksperata u hrvatskoj akademskoj zajednici i stručnoj javnosti, kao i višestruko izraženu želju za dijalogom i pronalaženjem najboljih rješenja, sada je na obrazovnoj politici odgovornost da se, do iskazanog roka u 2021. godini, dođe do najboljeg rješenja za profesionalizaciju ravnateljskog posla.

Vjerujem da je značajnu ulogu, u poticanju dijaloga i stvaranja konsenzusa među akterima odgojno-obrazovne politike i prakse u Hrvatskoj, imao i Znanstveni centar izvrsnosti, poticanjem suradnje unutar sustava kroz godišnji znanstveno-stručni skup „Forum jugoistočne Europe o upravljanju i vođenju u obrazovanju“.

Naime, znanstvenici/e angažirani u Znanstvenom centru izvrsnosti, kontinuirano se odbijaju prikloniti kod nas tako popularnoj praksi koju možemo ukratko opisati sintagmom „ne pričam s drukčijima od sebe“ (ili „onima koji drukčije misle“). Stoga je već prvi znanstveno-stručni skup ZCI-ja, održan na Fakultetu ekonomije i turizma (FET) u Puli, kao partnerske institucije, naglasio problematiku suradnje svih dionika unutar odgojno-obrazovnog sustava,

RAV

NAT

ELJI

27

usmjerene prema razvoju obrazovnog upravljanja i vođenja. Sljedeći skupovi, održani na Sveučilištu u Zadru (2016.) i Filozofskom fakultetu u Splitu (2017.), također su privukli značajnu pozornost šire stručne javnosti, pri čemu je ZCI potakao i međunarodno komparativno istraživanje obrazovnih politika koje se odnose na ravnatelje/ice odgojno-obrazovnih ustanova u malim europskim državama.

Međunarodna orijentacija ZCI-ja dovela je i do gostovanja istaknutih stručnjaka iz inozemstva koji su predstavili primjere dobre prakse u upravljanju i vođenju odgojno-obrazovnih ustanova te donošenju obrazovnih politika. U 2017. godini je na godišnjem znanstveno-stručnom skupu ZCI, na Filozofskom fakultetu u Splitu, sudjelovao direktor divizije za obrazovanje i kulturu islandske obrazovne agencije, gosp. Ágúst Hjörtur Ingþórsson, s izlaganjem o obrazovnoj politici i suradnji s EU-om, s posebnim naglaskom na specifičnosti malih europskih zemalja. U međunarodnoj suradnji i prijenosu iskustava u području obrazovanja za ZCI je, ipak, posebno obilježilo gostovanje prof. dr. sc. Zdeslava Hrepića, zaposlenog na Columbus State University (Georgia, SAD), u prosincu 2017. godine na Ekonomskom fakultetu u Splitu, s radionicom o upravljačkoj praksi američkih ravnatelja/ica i njihovoj ulozi u provedbi obrazovnih reformi.

U ovim su aktivnostima Znanstvenog centra izvrsnosti aktivno sudjelovale partnerske institucije i

udruge – Agencija za strukovno i obrazovanje odraslih, Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatsko pedagoško-književni zbor (ogranak u Splitsko-dalmatinskoj županiji), Sveučilište u Zadru, Učiteljski fakultet u Zagrebu, Udruga tajnika i računovođa u školstvu, Ustanova za obrazovanje odraslih DANTE iz Rijeke, Varaždinska županija, i drugi, kao aktivni dionici promišljanja pozicije i unapređenja djelovanja ravnatelja/ica hrvatskih odgojno-obrazovnih ustanova.

4. ZAKLJUČAK

Treba, na kraju, izraziti određeno zadovoljstvo postojećim rezultatima istraživanja hrvatskog odgoja i obrazovanja koji ukazuju na težnju prema profesionalizaciji upravljačkih funkcija na razini odgojno-obrazovnih ustanova. Također, treba biti zadovoljan i posvećenošću velikog broja ljudi iz odgojno-obrazovnog sustava koji svoju odgojno-obrazovnu djelatnost ne doživljavaju samo kao posao, već kao način života. No, da bi se došlo do rezultata koje svi priželjkujemo, u sljedećoj se godini potrebno posebno posvetiti snaženju i suradnji institucija i eksperata unutar hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava, kao i izgradnji povjerenja javnosti u institucije. Nadam se da će, u 2018. godini, i Znanstveni centar izvrsnosti za školsku efektivnost i menadžment imati značajnu ulogu u navedenim procesima u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu.

RAV

NAT

ELJI