obuhvata umerena područja himalaje, planine severne burme...
TRANSCRIPT
Obuhvata umerena područja Himalaje, planine severne Burme, veliki deo Kine i Tajvan, Koreansko poluostrvo, ostrva Hokaido, Volkano, Kurilska ostrva, sliv reke Amur, Trans Bajkalski region i deo Mongolije. Flora ekstremno bogata i karakteristična sa 20 endemičnih familija i 300 endemičnih rodova. Jedan od centara diverziteta i postanka flore sveta. Prisustvo gigantskih živih fosila i arhaičnih oblika biljka Gingko biloba, Libocedrus macrolepis i Nertera.
Ginkgo biloba
2. Istočno Azijski Region (Kinesko-Japanska oblast) Endemične familije Ginkgoaceae, Eucommiaceae, Aucubaceae, Davidiaceae... Endemični rodovi: Gingko (Gingkoaceae), Cryptomeria (Taxodiaceae), Akebia (Lardizabalaceae), Aucuba (Aucubaceae), Paulownia (Bignoniaceae) Ova oblast nije prošla kroz glacijalni period u diluvijumu pa se njena flora neometano razvijala do danas, u pojedinim delovima dominiraju drvenaste vrste nad zeljastim što je retka i arhaična pojava. U planinskim regionima rod Rhododendron je predstavljen sa oko 600 vrsta.
Rododendron
Ginkgo biloba
Aucuba japonioca
Paulownia tomentosa
3. Atlantsko Severno Američki Region Obuhvata čitavu Severnu Ameriku i obalu Atlantika, izuzev Stenovitih planina, i područje od Meksičkog zaliva do severne Kanade velika prostranstva lišćarski i četinarskih šuma tipa tajge prisutni su isti rodovi kaop u Euroaziji (Fagus, Quercus, Betula, Salix, Pinus, Picea, Abies, Larix) ali sa drugim vrstama ali i Magnolia, Tsuga, Taxodium, Chamaecyparis, Liquidambar, Liriodendron koji se u Evropi nisu održali (različit pravac pružanja planina !) flora relativno bogata sa dosta endemičnih taksona. Ima samo jednu endemičnu familiju - Leitneriaceae ali oko 100 endemičnih rodova Endemični rodovi: Anemonella (Ranunculaceae), Franklinia (Theaceae), Maclura (Moraceae), Dionaea (Droseraceae), Planera (Ulmaceae) Postojanje reliktnih vrsta koje upućuju na nekadašnju vezu izmedju flora Azije i Severne Amerike: Liriodendron tulipifera- SAD i L. chinense u manjem delu Kine.
Taxodium distichum
Liquidambar styraciflua
Maclura pomifera
Dionaea muscipula
4. Region Stenovitih Planina • Obuhvata planinske regione Stenovitih Planina i susedne planinske vence u SAD i
jugozapadnoj Kanadi i obalne regione kao i jedan deo Aljaske • Ima samo jednu endemičnu familiju mahovina jetrenjača, ali nema endemičnih
familija ostalih viših biljka, ali ima oko 40 endemičnih rodova • Endemični rodovi: Sequoia (Taxodiaceae), Darlingtonia (Srraceniaceae), Allotropa (Ericaceae), Anelsonia (Brassicaceae) • Postojanje velikog broja četinarskih vrsta koje se nigde u svetu ne sreću u tako
velikoj koncentraciji kao na Stenovitim planinama. Iako četinari čine dominantni vegetacijski pokrivać velika prostranstva vrhova imaju izgled polupustinje sa Artemisia tridentata i Yucca ili arktičke Tundre u višim predelima.
Sequoia gigantea
• B. DREVNO MEDITERANSKO (Tethyansko) PODCARSTVO Prostire se od Makaronezije preko čitavog Mediterana i centralne Azije do pustinje
Gobi. Predpostavlja se da je flora drevnog mediterana formirana na obalama drevnog okeana – Tethysa. Ona predstavlja mešavinu borealnih i tropskih flora nastala je togom burnih istorijskih prevrata i migracija. Na vezu sa tropima ukazuje prisustvo Palmi i Lovora, a na vzu sa južno-afričkom florom prisustvo rodova Limonium, Silene, Salvia, sa australijskom rod Callitris. Objašnjenje leži u pretpostavci da današnja tropska i mediteranska flora imaju zajedničko poreklo. Velika razmena flore izmedju istočnog i zapadnog mediterana i mediterana Evrope i Azije se desila u Pliocenu.
5. Makaronezijski Region • Uključuje Azorska ostrva, Maderu, Kanarska ostrva i Kape Verde. Eksklave u
Maroku i malom delu zapadne Afrike (španska zapadna Afrika). • Više od 50% vrsta su isključivo mediteranske, prisutno je više endemičnih rodova, a
više od polovine njih raste samo na Kanarskim ostrvima. • endemični rodovi Visnea (Theaceae), Aichryson, Greenovia (Crassulaceae), Ayorina
(Campanulaceae) • prisustvo izolovanih (sekcijski) endemo-reliktnih predstavnika Pinus canariensis –
srodnici na Himalajima, Ilex canariensis – srodnici u Americi, Picconia – srodnici u Australiji
Aichryson tortuosum
Greenovia diplocycla
6. Mediteranski Region • Uključuje najveći deo Iberijskog poluostrva, maritimne delove južne Francuske,
Apeninskog i Balkanskog poluostrva, mediteranska ostrva, Maroko, severni Alžir, Tunis, zapadnu Siriju i Anatoliju i severnu Afriku, južni Krim i crnomorsko priobalje Kavkaza. Sa horološkog aspekta podrazumeva teritoriju obuhvaćenu arealom mediteranskih šuma česvine (Quercus ilex), odnosno zonu kultivacije masline (Olea europaea).
• Flora Mediterana sadrži samo jednu endemičnu famiju Aphyllantaceae koju mnogi priključuju familiji Liliaceae, ali ovo područje nastanjuje preko 150 endemičnih rodova
• endemični rodovi Petromarula (Campanulaceae), Rosmarinus (Lamiaceae), Santolina
(Asteraceae), Dracunculus (Araceae), • Endemizam vrsta dostiže 50% u pojedinim delovima regiona i difuznog je tipa, ali
najveći broj endemita pripada familijama Brassicaceae, Fabaceae, apiaceae, Fabaceae, Poaceae
• malo drevnih tercijarnih tipova ali mnogo neoendemita • jake veze sa istočno Azijskom (veze iz Tercijara) i cirkumborealnom florom,
naročito u planinskim delovima mediterana (veze iz Pleistocena) • glavne karakteristike flore regiona – prisustvo četinara i tvrdolisnih • drvenastih formi biljka, sa bodljikavim izdancima i kompaktnom formom
Petromarula pinnata Santolina chamaecyparissus
Rosmarinus officinalis
Quercus ilex
Olea europea
7. Saharo-Arabijski Region • Uključuje ekstratropski deo Sahare od Atlantske obale do Egipta, Sinajsko
poluostrvo, ekstratropski deo Arabijskog poluostrva, delove Jordana i Palestine i južni deo Sirijske pustinje
• Flora ovog regiona nije bogata i sadrži oko 1500 predstavnika, ali čak 310 predstavnika su endemiti.
• Najveći broj endemičnih rodova ovaj region deli sa Mediteranskim i Irano-Turanskim regionom. Ipak, navodimo Battandiera (Hyacinthaceae), Zilla
(Brassicaceae), Xerotia (Caryophyllaceae), • u vegetaciji dominiraju pustinjske i polupustinjske zeljaste formacije i žbunjaci
8. Irano-Turanski Region • Uključuje istočnu Anatoliju, veći deo Sirije, jedan deo Palestine i Jordana, sever
Sirijske pustinje, gornju Mesopotamiju, Armenijska visoravan, sušne južne i istočne delove Transkavkazja, Hirkanski region, Iranski plato, južne obronke Himalaja i ogromno prostranstvo od jugoistočne evropske Rusije do pustinje Gobi.
• Flora ovog regiona ima veliki broj endemičnih rodova i vrsta. • Najviše endemita ima na Iranskom platou do (25% vrsta), a najsiromašnija jeflora
istočnog dela centralne Azije • Endemični rodovi Alexeya (Ranunculaceae), Acanthophyllum (Caryophyllaceae),
Dionisia (Primulaceae), Stachyopsis (Lamiaceae)... • ogroman broj endemita u okviru familija Brassicaceae, Apiaceae, Lamiaceae,
Fabaceae i Asteraceae
C. Madreansko (Sonoransko) Podcarstvo • Uključuje jugozapadnu Severnu Ameriku. Ime dolazi od planinskog venca Sierra
Madre Occidental. • Flora ovog podcarstva u fiziognomskom i ekološkom smislu podseća na Mediteransku
(vegetacija podseća na makiju ili kalifornijski čaparal), čak ima i nekih zajedničkih rodova, ali se odlikuje potpuno nezavisnim evolutivnim putem od Tetijanske flore.
• 9. Madreanski Region • Obuhvata jugozapadni deo SAD severne i centralne delove Meksika. • Ima veoma bogatu floru uključujući 3 male endemične familije i 250 endemičnih
rodova od čega oko 100 spada u familiju Asteraceae, puno u Cactaceae. • specijski endemizam je veoma visom, preko 50% vrsta su endemiti • najbogatije familije su Cactaceae, Brassicaceae, Apiaceae, Boraginaceae,
Asteraceae. • Endemični rodovi familije Cactaceae: Mammilopsis, Sclerocactus, Thelocactus... • vegetacija kserofitnog tipa, zbog dominacije aridnih staništa u nizijama dominira
pustinjska vegetacija ili čaparal, a u višim regionima se javljaju četinari.
Sclerocactus glaucus
Thelocactus heterochromus
Sierra Madre Occidental
II. PALEOTROPSKO CARSTVO (Paleotropis) • Obuhvata tropske reione Starog sveta i to najveći deo Afrike, južne i
jugoistočne Azije izuzev tropskog dela Australije • klima tropska područja oko ekvatora, poklapa se sa arealom palmi • Flora ekstemno bogata sa oko 40 endemičnih familija od kojih možemo
pomenuti: Nepenthaceae, Degeneriaceae, Matoniaceae, Salvadoraceae, Begoniaceae, Sapindaceae, Gesneriaceae, Palmae.....
A. Afričko Podcarstvo • Obuhvata tropski deo Afrike, tropske pustinje Arabijskog poluostrva,
irana, Pakistana i severozapadne Indije. • tropske kišne šume, sacane i pustinje • banana (Musa sapientum), papirus (Cyperus papyrus), Aloe, šećerna trska
(Saccharum officinarum), ricinus (Ricinus communis), kola (Cola acuminata) • sukulentne kaktusolike mlečike i različite vrste Ficus-a
10. Kongo-Gvineanski Region, 11. Sudano-Zambezijski Region Region, 12. Karroo-
Namibijski Region, 13. Sv. Helena i Ascension Region
Musa sapientum Saccharum officinarum
Cola acuminata
Cyperus papyrus
B. Madagaskarsko Podcarstvo
14. Madagaskarski Region
• Obuhvata ostrvo Madagaskar, Komorska ostrva i brojne manje grupe ostrva kja se nalaze izmedju njih.
• Ima bogatu veoma bogatu floru i izrazit nivo endemizma na svim nivoima. • 12 endemičnih familija i oko 400 endemičnih rodova. Od tog broja 350 endemičnih
rodova se javlja na Madagaskaru. Najviše endemičnih rodova u fam. Rubiaceae • od oko 10 000 cvetnica 80% su endemiti • Orchidace su sa 900 vrsta najbrojnija familija • endemični rodovi: Tkhtajania (Winteraceae), Ravensara (Lauraceae), Avetra
(Dioscoreaceae), brojni rodovi u okviru Orchidaceae, Arecaceae, Poaceae • Madagaskar se veoma rano još u Paleozoiku odvojio od Afrike, pa se nasuprot
njihovoh vbelikoj blizini ova dva kopna jako razlikuju po pitanju flore • u savanama Madagaskara Baobab (Adansonia digitata)
Adansonia digitata
C. Indo-Malezijsko Podcarstvo
• Obuhvata dva ogromna poluostrva Indostansko i Indokinu, Cejlon, Burmu i brojne ostrvske arhipelage.
• klima je tropska sa ravnomernim temperaturama tokom godine i velikom vlagom kao i monsunskog tipa u Malezijskom delu
• vegetacija tipa tropskih šuma sa tropskim drvećem Shoreaq robusta, Tectona grandis i Xylia dolabriformis sa bambusima i palmama. Na najvećim prostorima ipak se razvijaju listopadne šume sa Acaccia i Termilalia, Albizzia i Pterocarpus.
• U slivu reke Gang razvijaju se džungle sa palmama (Calamus rotang), bambusima i lijanama.
• Ima bogatu veoma bogatu floru sa preko 20 000 vrsta i izrazit nivo endemizma na svim nivoima.
• 16 endemičnih familija (Matoniaceae, Pentaphylaceae, ..) vaskularnih biljka i veoma veliki broj endemičnih rodova i vrsta
• ni jedan drugo podcarstvo nema toliko arhaičnih formi biljka kao Indo-Malezijsko • u šumama Sumatre Rafflesia arnoldi ana Sundskim ostrvima karnivore biljke roda
Nepenthes • u malezjskom regionu kokos palma (Cocos nucifera), banana (Musa paradisiaca),
cimetovac (Cinnamomum zeylanicum), crni biber (Piper nigrum), karanfilić, indigo, šećerna plama, hlebno drvo, kaučukovac...
15. Indijski Region, 16. Indo-Kinski Region, 17. Malezijski Region, 18. Fidži Region,
Cinnamomum zeylanicum
Piper nigrum
Džungle sa plamama (Calamus rotang)
Rafflesia arnoldi – šume Sumatre
Nepemthes spp. – šume Malezije
D. Polinezijsko Podcarstvo Obuhvata Mikronezijski, Polinezijski arhipelag i Havajski arhipelag.
• Ima bogatu veoma bogatu floru izolovanu od svih ostalih florističkih regiona Zemlje nastala kao rezultat burnih istorijskih migracija, Ipak flora havajskog arhipelaga pokazuje veći afinitet ka flori Indo-Malezijskog regiona, a manje afinitete ka američkom kopnu što govori o njenom poreklu. Poseduje i predstavnike koje ukazuju na vezu sa florom Australije.
• Pojednini tropski rodovi i familije su otsutni iz flore ove oblasti, a familija Orchidaceae je neočekivano slabo zastupljena Odlikuje se visokim stepenom rodovskog i specijskog endemizma, najviše u okviru Asteraceae i Campanulaceae (Brighamia, Cyanea, Rollandia)
• 75% vrsta su endemiti • za brojna mala ostrva karakteristična je kokosova palma (Cocos nucifera)
19. Polinezijski Region i 20. Havajski Region
Cocos nucifera
Brighamia insignis
Cyanea koolauensis
E. Novokaledonijsko Podcarstvo
21. Novokaledonijski Region
• Obuhvata ostrvo Nova Kaledonija i nekoliko susednih manjih ostrva. • Ima više endemičnih familija (Amborellaceae, Strasburgeriaceae...), a broj
endemičnih rodova iznosi 113. • Predstavnik Parasitaxus (Podocarpaceae)
Parasitaxus ustus
III. NEOTROPSKO CARSTVO (NEOTROPIS) • Obuhvata južni deo Floride, delove Meksika, centralnu Ameriku i skoro celu južnu
Ameriku bez najjužnijih delova sa tropskom i subtropskom vlažnom klimom • prisustvo najvećih tropskih kišnih šuma na svetu u slivu Amazona, u suvljim oblastima
savane • u florističkom pogledu ova oblast je veoma bogata sa Brazilskim regionom koji ima
oko 40 000 vrsta • Najznačajnije su neotropske familije Cactaceae, Bromeliaceae, Cannaceae,
Tropaeoliaceae...) ima i zajedničkih familija sa paleotropskom oblasti, ali i holarktičkih familija
• U suptropskim pustinjama Cereus i Ferocactus, Opuntia • bujne šume Amazonije sa drvećem visokim i preko 60 metara – Hileje (Sylva
Amazonica) obiluju palmama, lijanama (Bignoniaceae, Malpigiaceae, Sapindaceae..) i epifitama (Bromeliaceae). Karakterističan je kaučukovac (Hevea). Parazitska familija Balanophoraceae.
• na Andima i Kordiljerima vegetacija planinskog, stepskog i pustinjskog tipa na vrhovima kriofilna vegetacija alpskog karaktera. U podnožju tropske kišne šume
22. Karibski Region, Region Gvajanske visoravni, Amayonski region, Brazilski region, Andski
region
Cereus giganteum - saguaro kaktus
Ferocactus acanthoides
Opuntia orbiculata, O. confusa, O. dulcis
IV. KAPSKO CARSTVO (CAPENSIS) • Obuhvata mali deo južne Afrike sa klimom nalik mediteranskoj • ima veoma bogatu i unikatnu floru, ali sa upadljivo malo drvenastih vrsta • Rod Erica je veoma bofgato zastupljen sa 450 vrsta • karakteristično je srebrno drvo Leucadendron argenteum • značajne familije Oxalidaceae, Proteaceae, Amaryllidaceae i Iridaceae
27. Kapski Region
Erica capensis
Leucadendron argenteum
V. AUSTRALIJSKO CARSTVO (AUSTRALIS) • Obuhvata Australiju i Tasmaniju • flora je veoma bogata, sa 12.000 vrsta i 9.085 endemita ili 75% ukupne flore oblasti.
Ta činjenica ukazuje da se ovo kopno odavno razvija kao sama biogeografska celina • tipične familije Proteaceae (Hakea, Banksia), Myrtaceae (Eucaliptus i Melaleuca) i
Fabaceae (Acaccia) • Za pustinje je tipičan rod Casuarina sa bezlisnim granama • u savanama Xanthorea • U planinskim regionima i na Tasmaniji Notofagus i različiti četinari (Podocarpus) • prisustvo drevnih relikata iz roda Cycas i familija Zamiaceae (Macrozamia i Bowenia)
28. Severoistočno Australijski Region, 29. Jugozapadno Australijski Region, 30. Centralo
Australijski Region
Eucaliptus globulus Casuarina cunninghamiana
Macrozamia johnsoni Bowenia spectabilis
Banksia ericifolia
VI. HOLANTARKTIČKO CARSTVO (ANTARKTIS) • Obuhvata najjužnije delove južne Amerike- Patagoniju i Čile, Ognjenu Zemlju, niz
antarktičkih ostrva, kao ikopno Antarktika • flora je veoma sironmašna što je posledica nepovoljnih klimatskih uslova • karakteristična je južna bukva Ntofagus, rodovi Acaena i Gunnera • Na zapadu oblasti su zastupljene šume nekoliko vrsta Notofagusa i roda Drymis, a od
četinara Araucaria i Libocedrus, ima mnogo lijana, paprati i mahovina. Na istoku oblasti stepska vegetacija jer je klima suvlja
• Na Atarktiku samo jedna vrsta cvetnica Deschamsia antarctica, ostalo su mahovine i lišajevi.
31. Fernandezijski Region, 32. Čileansko-Patagonijski Region, 33. Region južnih
subantarktičkih ostrva, 33. Novozelandski Region
Araucaria araucaria
Notofagus antarctica
Acaeana magellanica
Aira antarctica