zkvh.org.rs

Riječ urednika / Meditacija

33

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Završi da možešpočeti

Nama, ljudima današnjice, kojismo već gotovo naviknuli na žurbu igužvu, teško je zamisliti drukčiji život.

Kad život malo uspori, kad dođe nedjeljapa nemamo što raditi, zna se dogoditi da i tada tražimo aktiv-nosti, jer jednostavno ne možemo bez posla. Želimo bitiučinkoviti na svakom koraku. Ne želimo izgubiti niti jedantrenutak, jer "vrijeme je novac". No, zar nam i nedjeljni miri odmor od poslova nije barem isto toliko dragocjen?Svakako da jest. No, zašto onda tako često, možda čak inesvjesno, i u njega želimo unijeti nešto od one svakidašnježurbe i gužve? Možda zato što ne znamo drukčije? Ili tomožda niti ne želimo?

U mjesecu studenome, kad posjećujemo grobove svojihdragih pokojnika, nekako nam se spontano počnu nametatimisli o tome kako je njima lijepo, jer su se oslobodili ovoze-maljske strke i nemira te uplovili u luku blaženog mira. Višesu to nostalgične misli. One nas znaju zaustaviti baš u tre-nutku kad si posvijestimo što još nismo uradili, što smozapočeli a nikako da dovršimo. I onda, umjesto da nas ta raz-mišljanja ispune mirom i željom za blaženim spokojem, unama se zna probuditi nemir, jer još toliko toga moramoodraditi. Umjesto da nas obasja svjetlo nade blaženog uskrs-nuća tijela kojemu idemo ususret i ispuni radost, prekrijenas sjena izgubljenosti u metežu započetih stvari te protrne-mo od straha poput onih koji se izgube u nepoznatom.

Ali, zar baš sve moramo dovršiti? Zar baš sve moramozaključiti da konačno možemo uživati u miru ispunjenostismislom postignutog uspjeha? Iako nam se to u prvi mahmože činiti jedinim ispravnim i mogućim, u konkretnomživotu to ide malo drukčije. Možda uopće niti nije potrebnosve posvršavati kako bismo konačno mogli započeti onopravo, ono za čim čeznemo svim svojim bićem. Možda jemoguće doživljavati radost mira i spokoja i usred ovog svije-ta u kojemu živimo. Ustvari, mora biti moguće, potrebno jesamo pronaći načina. Jedan od njih mi se čini vrlo jedno-stavnim, mada nimalo lakim. Radi se o drukčijem postavlja-nju prema onome što radimo, prema našoj učinkovitosti.Umjesto da se osjećamo zarobljenima prijetnjom mogućegneuspjeha i ostavljanja nedovršenih poslova i planova, može-mo u poniznoj skromnosti priznati kako smo i sami jedan odtolikih putnika ovoga svijeta koji smjeraju ka vječnosti. Tavječnost, koja nam je obećana i ponuđena, ne ovisi o onomešto i koliko smo uspjeli postići ovdje na zemlji, nego više odonoga kako smo to postigli. Vječnost za mene ovisi o tomujesam li se u svome djelovanju uspio izdignuti iznad onogašto sam stvarao i u svemu uspio prepoznati mogućnost da itako slavim Boga. Drugim riječima to znači ne zamijenitistvorenje za Stvoritelja, djelo naših ruku i umovanja zaOnoga komu se klanjamo.

Zato, vjerujem da je sadašnji trenutak, za tebe i zamene, najbolji čas da završimo s grčevitom željom stvoritišto više, ispuniti dan prečesto suvišnim i teškim poslovima iobvezama. Moramo se osloboditi tih stega kako bismo mo-gli započeti živjeti u slobodi djece Božje, koja svoje stvara-lačko djelovanje doživljavaju poput suradnje sa Stvoriteljem.Vrijeme je da raskrstimo s idejom kako od naše učinkovi-tosti ovisi hoćemo li i koliko promijeniti svijet, nego da svjes-nije započnemo mijenjati sebe i već sada osjetimo mir kojinam donosi nada vječnoga života u Bogu.

Vaš urednik

Uđi u Kraljevstvo Božje

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,izdanak će izbit iz njegova korijena.Na njemu će duh Jahvin počivat.

(Iz 11,1-2)

Cijenjeni prijatelju,bliži se blagdan Krista Kralja i Crkva poziva nas vjernike

da promislimo je li Krist Kralj i je li On to za tebe? U Staro-me zavjetu piše da je Bog Gospodin koji je mudro stvo-rio nebo i zemlju s mnoštvom biljaka i životinja, a sve to začovjeka kojemu je prepustio da nad njima gospodari, koristiih pa čak da ih on i imenuje. Na koncu, stvorio je raj kao mje-sto gdje će se susretati Bog Stvoritelj i njegovo ljubljeno stvo-renje, čovjek. Uvjet za sretnu budućnost čovjeka na zemlji bioje da on prihvati stvoreni poredak kao Božji dar, da radosno izahvalno uživa Božje darove, a sreća će biti radost zbog susre-ta s Bogom Gospodarom koji će obilaziti sva svoja stvorenja is čovjekom o svemu razgovarati. No, kad je čovjek poslušaosavjet zmije i odlučio promijeniti postojeći poredak, htio jenaime biti Gospodar kao Bog a nije vidio da je on već gospo-dar na zemlji, kažnjen je izgonom iz raja.

Bog nije čovjeka uništio, iskorijenio, nego je pripustio dase nađe u Egiptu kao rob i tamo na miru shvati krivnju, a tadaga je na čudesan i veličanstven način izveo iz zemlje ropstva iuveo u obećanu zemlju, u kojoj teče med i mlijeko, ustvari unovi raj. Doveo ga je kroz pustinju na Sinaj i tamo iznova otpo-čeo razgovor: "Budete li mi se vjerno pokoravali i držali mojSavez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – tamoj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narodsvet." (Izl 19,5-6). A Bog će od sada stalno boraviti međunjima u Šatoru sastanka i kasnije u svetom gradu Jeruzalemuu Hramu.

No, vremenom su ljubav i vjernost popuštali, a druginarodi i njihovi kraljevi i bogovi su se pričinjali većim i moć-nijim pa su i Izraelci poželjeli zemaljskoga kralja. ProrokSamuel, kao tumač Božje volje, uvrijedio se i pobunio iz dnaduše, no Bog mu je poručio kako oni nisu uvrijedili prorokanego Gospodina, te mu rekao da im da kralja i upozori ih naobveze koje će imati prema njemu. Izbor je ipak Bog pridržaoza sebe.

Kraljevi su pokazali što Izraelu znači zemaljski kralj.Porezi, ratovi i porazi, ali i štovanje tuđih bogova. Kazna je zato stigla.

Proroci su zaklinjali i preklinjali, upozoravali na kaznukoja će biti strašna, a kada su i njih počeli ubijati, uslijedilo jeuništenje Jeruzalema i samog Hrama. Narod je odveden uropstvo.

Tada Bog šalje proroka Izaiju poručiti ostatku narodaBožjega. Deblo drveta, koje predstavlja državu, je dodušesasječeno, no panj i korijen, tj. ostatak će vidjeti kako klijaposve novo stablo. Mladica – Isus stvorit će na čudesan načinnovi Narod.

Isus će biti prorok poput Davida, ali će ispuniti i nadićisva proroštva. On će biti kao mudri Salomon, ali će biti i višeod njega. Isus će biti pravi Kralj i njegovu kraljevstvu neće bitikraja.

Cijenjeni prijatelju, danas pred tobom stoji Isus i pozivate da ga priznaš za svoga Boga i Kralja, da mu se pokloniš idopustiš da te uvede u svoje vječno Kraljevstvo i Gospodstvo.Zato, prijatelju, dopusti mu da te povede.

Piše: mr. Mirko Štefković Piše: Željko Augustinov

zkvh.org.rs

Studeni je mjesec kada nas litur-gijsko vrijeme više nego inače potičena razmišljanje o iščekivanju Gospo-dinova dolaska. S jedne strane tomu uprilog idu posjeti grobovima dragihnam pokojnika koji nas nikada nemogu ostaviti ravnodušnima, čimezapočinjemo ovaj mjesec, a s drugestrane su to svetkovina Krista Kralja ipočetak Došašća. Tim razmišljanjima uprilog umnogome idu riječi pape Bene-dikta XVI. zapisane u enciklici "U nadispašeni". Stoga ovdje želimo predstavi-ti samo onaj dio tog vrijednog nauka,koji se odnosi na "Posljednji sud kaomjesto učenja i odjelotvorenja nade".

Još od najstarijih vremena kršćanačlanak vjere "i opet će doći suditi žive imrtve" imao je veliki utjecaj na njihovsvakodnevni život. S jedne strane on sepostavljao kao kriterij i opomena, a sdruge strane budio je nadu u konačnupravednost. Kako svi idemo ka "svomesudu", taj pogled prema naprijed i svi-jest o njegovom neizbježnom dolaskuotkriva nam važnost sadašnjeg trenu-tka. Dok drevna istočna ikonografijaGospodina koji se vraća prikazuje kaoKralja, kao simbol nade, zapadna uNjegovu dolasku više vidi odgovornostza naš svakidašnji život. Kasnije se –kako kaže Papa – veća prednost davalaprijetećem i mračnom aspektu suda,koji je očaravao umjetnike očito više odsjaja nade. U novije vrijeme se pak pita-njem posljednjeg suda bavi sve manjeljudi. Zacijelo su tomu pridonijele veli-ke povijesne nepravde. Tako se rodioateizam, koji u ime nepravde protestiraprotiv Boga i zastupa tezu da čovjeksam treba uzeti pravdu u svoje ruke iuspostaviti je u svijetu. Međutim, baš tapostavka dovela je do najvećih svjet-skih nepravda. Ali, upravo svijet kojisam mora stvarati svoju pravdu, svijetje bez nade – ističe Papa.

Sve naše slike o pravdi koje ne uzi-maju u obzir Božju objavu baš u likunedužnog patnika, ne mogu ne izgubitisigurnu nadu da "Bog zna krojiti prav-du na način koji ne možemo shvatiti", ito u uskrsnuću tijela. Jedino tako možepostojati pravda poput opoziva trpljenjai uspostave konačne pravednosti. Nijemoguće da povijesna nepravda ima po-sljednju riječ i zato je pitanje pravde naj-snažniji argument u prilog vjere u vje-čni život. "Zato je vjera u posljednji sudnadasve nada" – naglašava sveti Otac.

Vjera nam daje sigurnost da Boguspostavlja pravdu uskrsnućem i da-rom vječnog života. No, koliko slikaposljednjeg suda s jedne strane ulijeva-la nadu, ona zacijelo zadaje i strah, tj.

bolje rečeno budi u nama svijest odgo-vornosti. U prispodobi o bogatašu isiromašnom Lazaru (usp. Lk 16,19-31)Isus nas opominje govoreći o velikomjazu koji nastaje drugačijom usposta-vom pravde. No, u toj prispodobi on negovori o konačnom stanju nakonposljednjeg suda, nego o posrednomstanju između smrti u uskrsnuća. Potom poimanju, koje nije nepoznatodrevnom židovstvu, duše u posrednomstanju trpe ili uživaju blaženstvo, baškako to ocrtava spomenuta prispodoba.U tom su stanju – kako ističe Papa –moguća čišćenja i ozdravljenja, po koji-ma duše sazrijevaju za zajedništvo sBogom. To je ustvari katolički nauk očistilištu. Smrću naše životno opredje-ljenje postaje konačno i s time dolazi-mo pred Boga. Iskustvo nam govori dato opredjeljenje kod većine ljudi nijepotpuna otvorenost Bogu, niti potpunaodsutnost želje za ljubavlju i istinom.Iako konkretni životni izbori, nerijetkorezultati kompromisa sa zlom, zaprljajučistoću duše, u njoj i dalje ostaje žeđ začistoćom.

Sveti Pavao naučava kako će nasBog suditi po tome u kakvom se stanjunalazimo. Temelj na kojemu gradimo jeIsus Krist, a naše je ono što na njegazidamo. Tako onaj koji gradi dobrimdjelima, neće ostati bez njih niti u vječ-nosti. No, Pavao dodaje: "Izgori li čijedjelo, taj će štetovati; ipak, on će se samspasiti, ali kao kroz oganj" (1 Kor 3,15).Za spasenje nam je proći kroz "oganj"kako bismo postali sposobni primitiBoga. Susret s Kristom, Sucem, ne po-znaje nikakvih maski. Pred Njim svakalaž nestaje. Zato je taj susret preobraža-vajući, koji čisti od svega što Ga nijedostojno. U boli toga susreta, u kojemjasno vidimo sve ono nečisto i nezdravou našem biću, krije se spasenje – napo-minje Papa.

U Božjoj pravdi, znamo, sadržanaje i milost. To dvoje opstaju istodobno.Jako je važno kako živimo u ovome svi-jetu, no naša prljavština ne ostavlja unama neizbrisiv trag ako smo baremnastavili težiti prema Kristu, istini i lju-bavi. "Blažena bol" susreta s KristomSucem pred kojim stojimo u svojojgoloj istini, postaje naše spasenje i našaradost. Sveta moć njegove ljubavi,

poput nekog ognja, prostrujit će našimbićem i sagorjeti sve ono lažno što smonavukli na sebe tijekom ovozemaljskogživota, te nas osposobiti da postanemopotpuno Božji. Ta prljavština već je spa-ljena u Kristovoj muci, koja je otkupilacijeli svijet, a u času suda doživljavamoi prihvaćamo trijumf njegove ljubavinad svim onim što je zlo u svijetu i unama – utješno ističe Papa.

Božji sud je izvorom nade i zatošto je pravedan i zato što je milost. Daje samo milost, koja ne uzima u obzirovo zemaljsko, što bi tako bilo s prav-dom, a da je samo pravda, teško bistrah zbog svijesti u vlastitoj grešnostidao mjesta nadi. O tijesnoj združenostipravde i milosti svjedoči nam Kristovkriž i uskrsnuće, zato u isto vrijeme "sastrahom i trepetom radimo oko svogaspasenja" (Fil 2,12), ali puni pouzdanja,jer znamo "ako tko i sagriješi, zagovor-nika imamo kod Oca" (1 Iv 2,1), koje-mu idemo ususret.

Vrijeme naše preobrazbe u tomesusretu ne može se mjeriti ovozemalj-skim vremenom. Papa to vrijeme nazi-

va vremenom srca i vremenom prijela-za u zajedništvo s Bogom u Kristovutijelu. Zato, za našu kršćansku nadu,veliku važnost ima vjersko znanje damolitva može pomoći pokojnima koji senalaze u tome posrednom stanju (usp.2 Mak 12,38-45). To da ljubav možedoprijeti i do drugoga svijeta, da jemoguće uzajamno davanje i primanje –kako to postoji i obrnuto kada se obra-ćamo svecima za zagovor – u kojem iiza granica smrti ostajemo povezanijedni s drugima sponama ljubavi,temeljno je vjersko uvjerenje – ističePapa. Budući da naš život nije niti možebiti izoliran od odnosa s drugim osoba-ma, tako to nije niti na onome svijetu.Tu povezanost mi živimo po molitvamaza pokojne koje, svjesni da i sami tamosmjeramo, postaju činom ljubavi i pove-zanosti jednih s drugima. U tome seočituje kako je naša kršćanska nada usebi uvijek nada za druge, jer kad radi-mo na spasenju drugih, radimo najvišei za svoje osobno spasenje. Zato Crkva,kao zajednica vjernika na putu ususretpravednom i milosrdnom Sucu, doistaje velikim znakom nade za svakogačovjeka.

Tema Piše: Mirko Štefković

44

��11

11 //

2200

0088

Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a neoduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka,stječe se vječno prebivalište na nebesima.

Rimski misal, Predslovlje pokojničko I.

Posljednji sud izvor kršćanske nade

povijesti čežnja za Spasiteljem mijenja-la je svoj intezitet. Koliko je narod čez-nuo, toliko mu je Bog bio bliz. Koliko ježelio život, toliko je mrak bivao tanji, asvjetlo jače.

Dok hodimo, sve smo bližeSpasitelju, bliže svom osobnom spase-nju. A za spasenje nije dovoljno rođe-nje. U rođenju se tek nazire ono vječno,konačno.

I u ovom našem hodanju premakraju – ljudskom, već imamo i živimobudući, vječni život. Hodanje kroz povi-jest svjedoči nam ljudsku dimenziju,tako predvidljivu i ponovljivu. I grješnu.A u Božjem planu je trajno upisan životza čovjeka. Upravo zbog Božjeg, spasi-teljskog plana, čovjek vjernik hodajućikroz život časti i slavi Stvoritelja.

Radošašće

Srca goreSuvremeni čovjek svoju radost i

zadovoljstvo veže uz materijalnu sigur-nost. A ta je sigurnost tako krhka.Vrijeme došašća pruža nam nebrojene ineslućene mogućnosti za postizanjeradosnog životnog hoda. U svakodnev-ni hod uključimo srce, um i dušu.Podignimo oči srca prema gore, premabožanskom. Izdignimo se u ljudskojograničenosti i počnimo slaviti životčije je svjetlo zasjalo pri rođenju uBetlehemu.

Želimo li život, prihvatimo ga i usvakodnevnom životu. Evo nam Božjariječ, pođimo na zornice, ispovijedimosvoje grijehe, pomirimo se, primijetimo

brata pokraj nas i njegovupotrebu, molimo bez prestanka,pružimo ruku onomu tko nasizbjegava... Čeznemo li dovolj-no za Isusom i njegovim do-laskom, postajemo bolji, blago-slovljeni ljudi.

Tko svoju radost najiskre-nije iskazuje? Složit ćemo se,oni najmanji. Dječja se radostprelijeva i na one u čijim je srci-ma sumnja, tuga, razočaranjepa i nevjera. Djeca nam svijetlekao najjače svjetlo. Njihovaradost je naša izvorna radostkojom častimo Boga za darovanživot. Gledajući malenoga Isusau betlehemskoj štalici, oživlja-vamo sjećanje na događaj zapi-san u Novom zavjetu. Osta-nemo li na tom sjećanju, unama se neće roditi stvarni Isusjer njemu treba pravi, živi dom.Očišćen, topao i otvoren. Jasnonam je što nam je činiti. Božić2008. je naš Božić, pravo i istin-sko rođenje na život. Sjetitćemo se Isusova rođenja odMarije, osjetiti ćemo da serodio u našem srcu i iščekivatćemo njegov ponovni dolazakna zemlju. Mi ne znamo kadaće to biti, ali ćemo biti spremni.

Rado ćemo stoga iščekivati, hodočastitiu radosti. Poput djece. Iskrena pogledai srca prema gore!

Tema Piše: Katarina Čeliković

55

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Došašće

Bliži li se ovo vrijeme kraju ilinekom početku? Dani sve kraći, a vrije-me mraka dulje, doziva nam u pamet

sliku kraja. Crkva na poseban načinodređuje vrijeme, pa tako i crkvenugodinu. Dok se u realnom vremenutako mnogo govori o kraju godine, uliturgijskom vremenu tek počinje vrije-me iščekivanja, čežnje i nade.Vrhunac crkvene godine je unedjelji Krista Kralja, a odmahpotom počinje vrijeme adventa– došašća. To je vrijeme od četi-ri nedjelje, a posljednja je onakoja prethodi Božiću.

Došašaće – vrijeme je do-laska. Tko nam to dolazi? Tkonam nadu donosi? Može li tobiti maleno dijete, rođeno dale-ko od očiju javnosti, u nemilo-sti? Nije li već tada "dijete" bilonepoželjno? Je li moguće da seprije više od dva tisućljeća takoprimalo novorođenče? Kao dasmo izbrisali vremensku grani-cu. Isus – dijete, sin Marijin –Sin Božji, rodio se kao voljenisin i kao nepoželjni stanovnikZemlje. Došao je u mraku, adonio svjetlo. Dok je Zemljaspavala u mraku, nebo je gorje-lo od radosti.

Hodočašće

Spasitelju, koga želeć, vapi-jahu stari…

Vjekovna čežnja staroza-vjetnih vjernika za obećanimMesijom trebala bi i nama svi-jetliti u vrijeme modernog "mraka".Stari vapijahu, a suvremenici boluju odnedostatka vremena i zaborava. Mrakje ušao u srca ljudi, mrak modernog,potrošačkog mentaliteta. Hod u vreme-nu zaustavlja tek bolest ili, neumitna ičesto preuranjena smrt. A nje je sveviše i sve raznolikije. Patrijarsi bijahuspremni za dolazak Spasitelja. Tijekom

Vijeme je već da se oda sna prenemo, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.

(Rim 13,11-12)

Gospodine, nauči nas, usvjetlu svoje mudrosti, zemalj-skim se dobrima pravilno služiti,a za nebeskima težiti.

(Popričesna molitva)

Došašće – hodočašće – radošašće

zkvh.org.rs

Dvadesetprvo plenarno zasjeda-nje Međunarodne biskupske konferen-cije sv. Ćirila i Metoda (MBK) održanoje u Pastoralnom centru Sv. Ćirila iMetoda u Ohridu od 11. do 13. stude-noga 2008. godine. Nazočili su mons.Stanislav Hočevar, nadbiskup beograd-ski i predsjednik MBK; mons. JánosPénzes, biskup subotički i potpredsjed-nik MBK; mons. Zef Gashi, nadbiskupbarski; mons. Ilija Janjić, biskup kotor-ski; mons. Ðuro Gašparović, biskupsrijemski; mons. Ðura Džudžar, apo-stolski egzarh za vjernike katolikeistočnog obreda u Srbiji i Crnoj Gori;mons. Kiro Stojanov, biskup skopski iapostolski egzarh za vjernike katolikeistočnog obreda u Makedoniji; mons.Ladislav Német, biskup zrenjaninski;mons. Dodë Gjergji, apostolski admini-strator prizrenski, te generalni tajnik o.Leopold Rochmes, ofm. Biskupima sepridružio mons. Santos Abril y Castillo,apostolski nuncij u Makedoniji.

Molitvom Večernje i zazivom DuhaSvetoga biskupi su započeli rad. Sveprisutne pozdravio je domaćin zasjeda-nja mons. Stojanov, izrazivši svojuradost što se ovo plenarno zasjedanjeodržava u njegovoj biskupiji i zahval-nost za podršku i ohrabrenje vjernici-ma katolicima u Makedoniji.

Otvarajući zasjedanje, mons. Hoče-var, predsjednik MBK, izrazio je radostšto je ponovno uspostavljena drevnaSrijemska biskupija i imenovan novisrijemski dijecezanski biskup mons.Gašparović, kao i radost što je imeno-van novi zrenjaninski dijecezanskibiskup mons. Német.

Tijekom konferencije svoje izlaga-nje i predstavljanje imali su novi člano-

vi MBK. Mons. Gašparović je govorio oSrijemskoj, a mons. Német o Zrenja-ninskoj biskupiji. Oni su predstavilisituaciju, planove i projekte pastoral-nog djelovanja povjerenih im biskupija.Mons. Gashi, kao delegat MBK, pod-nio je izviješće sa sudjelovanja na XII.biskupskoj sinodi u Rimu, na kojoj segovorilo o Božjoj riječi u životu Crkve.Nadalje, mons. Janjić, pročelnik Vijećaza obitelj MBK, predstavio je temu"Katolička obitelj na prostorima dija-spore", koja je aktualna upravo na

području ove Konferencije. /…/ Bisku-pi su razmotrili dosadašnji rad MBK idali prijedloge za budućnost.

Pri susretu s Direktorom Komisijeza odnose s vjerskim zajednicama i reli-gijskim grupama, gosp. mr. ZvonkomMucunskim, i zamjenikom, gosp. Anto-nom Serecim, u razgovoru su biledotaknute teme Zakona o crkvama,vjerskim zajednicama i religijskim gru-pama u Makedoniji. Razgovaralo se ovjeronauku u školama, te o suradnji

Komisije sa Katoličkom crkvom i odrugim aktualnim pitanjima. Prijamkod ministra vanjskih poslova gosp.mr. Antonia Milošoskia protekao je urazgovoru o nekim aktualnim pitanjimavezanim za situaciju u regiji. Prilikomsusreta bilo je govora o odnosu VladeMakedonije sa Svetom Stolicom iKatoličkom crkvom unutar Makedo-nije. Nadalje, bila su dotaknuta i pita-nja integracije Makedonije u euro-atlanske strukture NATO-a i EuropskeUnije.

Svečano euharistijsko slavlje ucrkvi Sv. Benedikta, Ćirila i Metoda uOhridu 12. 11. 2008. u 18,30 sati uzsudjelovanje svih biskupa, predvodio jemons. Hočevar, a prigodnu homilijuodržao je mons. Német.

U znak povezanosti i trajne vjerno-sti pastiru Crkve, papi Benediktu XVI.,biskupi su uputili brzojav zahvalnostimoleći za nadpastirski blagoslov.

U Ohridu, 13. studenoga 2008.,Tajništo MBK

Otišao čovjek Božje riječiPrije dvadeset i pet godina prešao

je Dunav iz slavonske metropoleOsijeka naš brat pater Tadej i došao ugrad na Dunavu – Novi Sad – praviBabilon jezika, konfesija i kultura.Došao je kao navjestitelj Božje Riječi.Tražio je svoje mjesto i poslanje u tomneobičnom okruženju. Brzo je našao.Otkrio je glad koja postoji u svim veli-

kim gradovima, glad za istinom koja ne vara i koja je auto-rizirana Božjom snagom. Kao iskusni kateheta i učenik veli-kog Učitelja i prijatelj velikog i žarkog navjestitelja BožjeRiječi, patera Dude, zapalio je ubrzo svoju okolicu žaromBožje Riječi.

Mnoge su tribine, u Subotici i širom naše Metropolijezapamćene kod brojnih slušatelja. Mnoge duhovne vježbe,

rekolekcije, svećenički susreti zahvaljuju njemu svoj rast uvjeri. Pisana riječ, napose u katoličkom mjesečniku"Zvonik", ostat će trag njegovoga komuniciranja s ljudima utisku. Nastupi na televiziji su postali znak katoličke širine ijasnoće. Nije čudo da je postao puno puta i "znak komu ćese protiviti".

Bila je radost i bogatstvo surađivati s njim na susre-tima i u Vijećima Međunarodne biskupske konferencijesvetog Ćirila i Metoda.

Sada je sve to zastalo. Opraštam se od njega kao brat iprijatelj u ime Teološko-katehetskog instituta, u ime RadioMarije u Srbiji, u ime mnogih Vijeća Biskupske konferen-cije, konačno u svoje ime. Tvojoj Provinciji, tvojim prijate-ljima i tvojoj rodbini kršćanska sućut, a naša je obvezanastaviti putem kojim si prošao. Hvala ti, počivaj u miru izagovaraj da nastavimo tamo gdje si ti stao.

Iz oproštajnog govora mons. dr. Andrije Kopilovića

Aktualno

66

��11

11 //

2200

0088

Dvadesetprvo plenarno zasjedanje MBK – priopćenje

Međunarodna biskupska konferencija sv. Ćirila i Metoda

Umro je p. Tadej – zaljubljeniku Božju riječ

Ono što smo znali da jemoguće a žarko smo molili dase ne dogodi, jer to nismo želje-li, ipak se dogodilo u subotu, 8.studenog: umro je dragi nam p.Tadej. Brzo se Vojvodinom pro-nijela ta vijest putem RadioMarije, putem radija za koji jezasigurno najzaslužniji upravoon. Bog ga je uzeo k sebi.Nestala je bolest, prestale sumnoge teške brige i brojneobveze, uminuo je umor. Sad jep. Tadej ondje gdje mu je sigur-no bolje i ljepše. Lijepu sam "sms porukicu" primio nepo-sredno nakon njegove smrti: "Sad moramo vjerovati ono štonas je p. Tadej učio. Duša ne umire. Ona odlazi pred Božjelice. Sad njegova duša pjeva 'Aleluja' u društvu anđela i sve-tih". Vjerujem u to.

Nama, koji smo ga voljeli, sada je teško. Nedostajat ćenam. Bio je prijatelj i učitelj mnogima. Rado smo ga slušalijer je bio zaljubljenik u Božju riječ. Tumačio ju oduševljeno.Poruku Božje riječi znao nam je "snimiti" u svijest, usaditi jeu srce – da bismo je prihvatili i po njoj živjeli. Vodio nas je kOcu po Isusu Kristu u snazi Duha Svetoga. Nedostajat ćenjegov zanos na Radio Mariji, njegova uporna i ustrajnaborba za frekvencije! Falit će na našem Teološko-katehet-skom institutu kao vrsni i omiljeni profesor, u Međunarod-noj biskupskoj konferenciji "Sv. Ćirila i Metoda", na tribina-ma… i gdje sve još ne. Mnogi su se spremali na proljeće snjim u Svetu Zemlju. I ja također. Spremali smo se a on jeotputovao u najsvetiju Zemlju. Zasigurno će najviše njegovodlazak iskusiti kao gubitak njegova franjevačka zajednica uNovom Sadu.

Teško nam je. Pa ipak, moramo reći: Bogu hvala – štosmo ga imali i za sve što nam je značio i za sve što nam jedao. Bogu hvala i što ga je uzeo. On zna zašto. Mi vjerujemoda je i to njegova sveta volja, kojoj je p. Tadej dnevno prepu-štao svoje putove. Počinje novo razdoblje Radio MarijeSrbije i, rekao bih, novo razdoblje Katoličke crkve u Voj-vodini – razdoblje bez dragog nam p. Tadeja. No, uvjerensam da će biti s nama i dalje – drukčije, dublje, oslobođensvih slabosti i ograničenosti, molitvom i zagovorom. On jedostigao ono kamo svi stremimo. Sjećajmo se onoga štonam je govorio i usvojimo život po Božjoj riječi još više, jošbolje, da i mi – kad nas Bog pozove – budemo spremni poćiu vječnost, u koju je on već uronio...

I na kraju još nešto vrlo toplo: Dragi p. Tadej, hvala nasvemu što si nam govorio i za sve što si za nas činio i što ćeščiniti.

mr. Andrija Anišić

Dr. Tadej Vojnović bio je vrstan egzeget, autor glasoviteVelike biblijske konkordancije u dva sveska, profesor, direktor"Radija Marije" – radio postaje Beogradske metropolije sa sje-dištem u Novome Sadu (od 2004. godine), član Komisije Iustitiaet pax, Vijeća za nauk vjere, Vijeća za medije i Vijeća za obiteljMeđunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sje-dištem u Beogradu.

Fra Tadej Stjepan Vojnović rođen je 9. svibnja 1939. uČakovcu. U Franjevački red stupio je 5. kolovoza 1956. Prvezavjete položio je 6. kolovoza 1957., a svečane 17. rujna 1962.Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. Na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu u Zagrebu najprije je 1968. godine postigaolicencijat radnjom "Antun Franki i njegovo doba", a 1977. godineobranio je doktorsku radnju na temu "Prevođenje cjelovite Biblijeu Hrvata od prve tiskane Biblije 1831. godine".

Dr. Tadej Vojnović objavio je mnogobrojna djela od kojih jenajpoznatija glasovita Velika biblijska konkordancija u dva sves-ka koju su 1991. zajednički objavili izdavačke kuće Kršćanskasadašnjost iz Zagreba i Dobra vest iz Novoga Sada. Osim togaobjavljena su sljedeća djela dr. Vojnovića: Biblija BernardinaFrankopana i Biblija hrvatskih protestanata (Izvadak iz doktorskedisertacije), Zagreb, 1977.; Razgovori o Lukinu evanđelju,Protektor, Zagreb, 1995. (I. izdanje); Razgovori o Lukinu evanđe-lju, Hrvatska franjevačka provincija, Zagreb, 2004. (II. izdanje);Sinopsa evanđelja, Zagreb, 1994.; Molitvenik Kršćanin na putu,Agape, Novi Sad, 1995. i 2002.; Serafsko cvijeće, Priručnik imolitvenik za članove Franjevačkoga svjetovnog reda, BratFranjo, Zagreb, 2003. Suautor je s Jankom Ramačem i MihalomRamačem djela Sveto pismo Novoga zavjeta (prvi prijevod narusinski) objavljenog u Novom Sadu 2006. Priredio je vjeronau-čne listiće: O otajstvu Crkve, O sakramentima, O Isusu Kristu teO Crkvi u suvremenom svijetu. Bio je višegodišnji suradnik ukatoličkome listu župe Sv. Roka iz Subotice "Zvonik", gdje jepisao tekstove "Upoznajmo Bibliju" u nastavcima. Godinama jevodio biblijski sat. Obrađivao je kroz čitavu godinu teme Psalmi,Kraljevstvo Božje, Prorok Izaija, Kršćanska mistagogija,Demonologija. Bio je neko vrijeme i delegat Provincijalnoga mi-nistra za franjevce u Vojvodini. Bio je direktor Radio MarijeSrbije i borio se sve do posljednjeg dana svog života za svepotrebne dozvole i nove frekvencije toga jedinog katoličkog radi-ja u Srbiji. Neumorno je 38 puta organizirao hodočašća u Svetuzemlju. Posljednje hodočašće održano je ove godine u mjesecurujnu, kada su s njim hodočastili beogradski nadbiskup StanislavHočevar i svećenici Beogradske nadbiskupije. Fra Tadej je uSvetoj zemlji svećenicima održao i duhovne vježbe. Bio je tako-đer omiljeni voditelj duhovnih vježba redovničkim zajednicama uSrbiji i Crnoj Gori te voditelj Franjevačke zajednice u Novom Sadu.

Radio Marija Srbije svoj je program 9. studenoga u potpu-nosti posvetio uspomeni na svog utemeljitelja, direktora, duhov-nog vođu i najomiljenijeg tumača Božje riječi u Vojvodini.

Informativna katolička agencija u Zagrebu (IKA)

In memoriam

77

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Njegovo srce je nosilo sav taj posao i napajalo ga samonjemu svojstvenim ljudskim, vjerničkim, franjevačkim,znanstveničkim i navjestiteljskim zanosom kojim je pomi-lovao i mnoge od nas. Rastajemo se s njime u žalosti, ali i spitanjem koliko je duboko u nama ostavio trag ovaj visokoosposobljen dobar čovjek, a u isto vrijeme uvjeren franje-vac. Odgovor je jednostavan: Tadej je bio franjevac i sveće-nik po mjeri Drugog vatikanskog koncila.

fra dr. Emanuel Hoško

Nakon teške operacije srca u bolnici u Izoli u Sloveniji,8. studenoga, u 69. godini života, 53. redovništva i 44. sve-ćeništva umro je fra dr. Tadej Vojnović, franjevac Hrvatskefranjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Pogreb dr. Tadeja Vojnovića bio je u petak 14. stude-noga u 13.30 sati na groblju Mirogoj u Zagrebu. Misa za-dušnica slavljena je nakon pogreba u crkvi Krista Kralja naMirogoju u Zagrebu. Pogrebu su nazočili mnogobrojnabraća franjevci, redovnice, rodbina, prijatelji iz Hrvatske,Novoga Sada, Subotice. Dirljivim riječima od patra Tadejaoprostili su se na sv. misi i na pogrebnim obredima: pro-vincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Ćirila iMetoda fra Željko Železnjak, subotički biskup dr. IvanPénzes, fra dr. Károly Harmath iz Novoga Sada, fra dr.Emanuel Hoško iz Zagreba, mons. dr. Andrija Kopilović izSubotice i fra Leopold Rohmes iz Beograda.

zkvh.org.rs

Škola animatora u SontiU sklopu III. Škole animatora, održan je posljed-

njega vikenda u listopadu u župi sv. Lovre u Sonti,prvi susret mladih animatora. Tema ovog susreta bilaje "Nemojte se suobličavati ovome svijetu! (Rim.12,2)". Na susretu se okupilo četrdesetero mladih sraznih strana biskupije: Subotice, Ðurđina, Selenče,Kule, Prigrevice, Apatina te gosti: mladi iz župe Sv.Vid iz Petruševca-Zagreba (HR) kao i domaćini, mladiiz Sonte.

Organizatori, vlč. Dominik Ralbovsky i njegovasestra i katehistica Kristina, formaciju animatora ove godi-ne su osmislili tako da mladi sami preuzimaju odgovornezadaće na susretu: osim uloge animatora u skupini i brigeoko kuhinje (uz pomoć tete Ane i tete Ruže), neki su nasusretu preuzeli vođenje jutarnje molitve (Ivo i Marija),

vođenje večernjeg programa i igara (Bernadeta i Vlada)vježbanje pjesama i plesa (Valentina i Tanja), dekoracijuprostora, radionicu (Miloš i Bojana), a mladi iz Zagreba sunam svojom pjesmom uljepšavali radosne trenutke.

Petak, 24. listopada bio je dan dolaska i upoznavanja. Ujutarnjim satima u subotu 25. listopada, održano je predava-nje te rad u skupinama. Predavanje na ovogodišnju temuodržao je vlč. Goran Vilov, župnik iz Bačkog Monoštorakoji je također doveo mlade iz ovoga mjesta. U svojemu jepredavanju ukazao na to da se kao mladi kršćani ne bismotrebali prilagođavati svemu što vidimo na televiziji, interne-tu ili onomu što čitamo u novinama, već bismo trebali živje-

ti po pravilima koje nam daje naš Gospodin.Na susretu smo imali i kreativne radionice.U radionicama smo učili izrađivati kruniceza ruku, ramove za slike i križeve od materi-jala koje možemo naći u prirodi. Prije sv.mise mladi su na raznim jezicima molili kru-nicu i imali prigodu za ispovijed. Navečer jeuslijedio kreativno-zabavni program koji supripremili odgovorni animatori sa svojimskupinama. Dan smo završili klanjanjemkoje uvijek na mlade ostavlja duboki i neza-boravan dojam. Klanjanje je vodila KatarinaRalbovsky, djelatnica CDP iz Zagreba.

U nedjelju, 26. listopada, na svetoj misismo zahvalili Gospodinu za ovaj susret.Nakon ručka slijedio je "ceremonijal rastan-ka", gdje su mladi izricali svoje dojmove o

susretu i svaki animator je izvukao na papiriću svog "anđe-la" s kojim treba ostati u kontaktu do sljedećega susreta. Narastanku su se u nekim očima čak pojavile suze. Uz pitanje:"Velečasni, kad će biti sljedeći susret?", mladi su se pozdra-vili i krenuli na put puni dojmova.

Miloš Vodeničar, animator

Jubilej bračnih parovaU župnoj crkvi Sv. Josipa Radnika u Ðurđinu, u nedjelju 12.

listopada zajednički je slavljen jubilej bračnih parova. Misnoslavlje predslavio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić.

Ovo je treća godina otkako se u ovoj župi održava ovakvo slavljekoje je uveo župnik vlč. Lazar Novaković. U prigodnoj propovijedi,mons. Beretić je govorio o vrijednostima braka i obitelji, te je tom pri-likom čestitao jubilarcima. Slavlju se odazvalo deset bračnih parova,među kojima je bilo onih čiji život u bračnoj zajednici traje od 5 do 65godina. Njihova sretna lica brojnim su okupljenim vjernicima potvrdi-la riječi s prvih stranica Biblije: "Nije dobro da čovjek bude sam."/Verica Dulić/

Događanja u Subotičkoj biskupiji

88

��11

11 //

2200

0088

Župna tribina u ÐurđinuU župnoj dvorani u Ðurđinu, održana je

u nedjelju l9. listopada tribina na temu"Obiteljske vrednote u poslanicama apostolaPavla". Gost predavač bio je vlč. JozefVogrinc, kateheta i profesor u subotičkomSjemeništu.

Predavač je govorio o Pavlovu pogledu nabrak i obitelj. Nakon pročitanih nekoliko redakaiz poslanica na ovu temu, iste je i rastumačio.Spomenuo je i Pavlovu uputu obitelji, da se zdra-vi obiteljski odnosi rađaju iz prvotnoga zahtjevada budemo podložni jedni drugima u straho-poštovanju prema Kristu. Boraveći i službujući uNjemačkoj dvadeset godina, vlč. Vogrinc jepostao svjedokom mnogih obiteljskih problema:nepoštovanja, nevjerstva i rastave. Djeca iz takvihrazorenih obitelji često su prepuštena sebi sami-ma, ulici i svim porocima. Rasprava koja je uslije-dila nakon predavanja, još je više podcrtala svedestrukcije suvremenoga društva. Na kraju seipak osjećala praznina, jer nije bilo naglašeno tkojedini nudi moguća rješenja u ovim nemogućimsituacijama. Crkva je ta koja je uvijek naviještalaIsusa Krista i Ljubav u dimenziji križa, ali tko jespreman ovo čuti i prihvatiti?! /Verica Dulić/

Dan zahvalnosti u PlavniNa Misijsku nedjelju, 19. listopada, proslavljena

je u crkvi Sv. Jakova u Plavni sveta misa zahvalnica zasve plodove što nam je Bog podario ove godine. Svetamisa koju je predslavio župnik Josip Štefković,prikazana za sve župljane.

Misno slavlje krasila su djeca, ali i odrasli odjeveni unarodnu nošnju. U prinosu darova, djeca su prinijela križ,svijeću, Bibliju, cvijeće, voće, povrće, hostije, vino i vodu.Prigodni program s djecom pripravio je župnik Josip koji jeodržao i propovijed, potičući nas na razmišljanje o zahvalno-sti Bogu i bližnjima te o samoj našoj vjeri, načinu života iodnosu prema Bogu i ljudima. Naglasak u propovijedi bio jena potrebi zahvaljivanja Bogu za sve, jer On nas je stvorio ibez Njega ne bismo ništa mogli učiniti. Često to zaboravlja-mo, a zbog svog egoizma nezahvalni smo i svojim bližnjima.Djeca su nezahvalna svojim roditeljima, roditelji svećenicimai nastavnicima, bolesnici onima koji ih njeguju, a svi smo

često nezahvalni Bogu. U ovom životu trebali bismo zahvalji-vati na svemu, i onda kada ima dobrih plodova, ali i kadasmo u krizi, bolesti, tjeskobi, jer Bog je i tada s nama, zaklju-čio je župnik Josip. Na kraju misnoga slavlja, vlč. Josip jezahvalio svima koji su pomogli u pripravi slavlja, ali i onimakoji su u njemu sudjelovali. /Zvonimir Pelajić/

Događanja u SontiU mjesecu rujnu i listopadu bilo je mnoštvo događanja u

župi Sv. Lovre u kojima je sudjelovala cijela župna zajednica. Već na početku rujna hodočastili smo u Marijino svetište

Doroslovo. S istom ljubavi i žarom prema Majci Božjoj, vjernici su senakon tjedan dana ponovno organizirali i hodočastili Žalosnoj Gospi uSelenči. Djeca su početak školske godine započela sv. misom "Veni san-cte" koju su jako lijepo pripremila. Ovaj mjesec je poznat i po proslavi"Grožđe bala". Svečanom sv. misom koju je predvodio vlč. ŽeljkoŠipek iz Žednika, vjernici su Bogu zahvaljivali za berbu grožđa.

Listopad je započeo molitvom sv. krunice. Svaki dan prije misedjeca su dolazila u crkvu moliti krunicu i nositi dragoj Djevici Mariji"ružice" kao znak svoje ljubavi. Svoju ljubav prema Mariji vjernici suiskazali hodočašćem u Bač na Radosnu Gospu, gdje se ujedno i održa-vala manifestacija u povodu 320. obljetnice dolaska Šokaca u ove kraje-ve. Na blagdan sv. Franje, u subotu 4. listopada, Mjesno bratstvoFranjevačkoga svjetovnoga reda Sonta organiziralo je duhovne vježbe usvakodnevnici. Okvirna tema bila je "Pozvani smo zajedno rasti u dubi-nu". Voditeljica je bila s. Karmela Dominković iz Družbe Milosrdnihsestara sv. Križa iz Ðakova. Vježbe se održavaju svake nedjelje, a zavr-šile su 16. studenoga. Na ova zanimljiva predavanja ne dolaze samo vjer-nici iz Sonte nego i vjernici Apatina, Selenče, Sarvaša i Osijeka. Nedje-lju zahvalnosti proslavili smo 12. listopada. Bogu smo zahvalili za plo-dove zemlje, a djeca, mladi i stariji u narodnoj nošnji uzveličali su ovoslavlje. Tjedan dana kasnije, 19. listopada, proslavili smo Misijsku nedje-lju. Prikazna procesija sa simbolima misija vjernicima je dočarala značaj

ovoga dana aliujedno i pozivda si posvije-ste kako treba-mo moliti zam i s i o n a r e .Dojmljiv je bioigrokaz o misi-jama koji supriredili vjero-učenici.

KristinaRalbovsky,

katehistica

Susret tučepskih i žedničkih vjernika

U srijedu 5. studenoga, u večernjimsatima žedničku župnu zajednicu posjetilisu hodočasnici iz Tučepa – Makarske(Republika Hrvatska).

Naime, svake godine tučepski župnik fraNediljko Šabić vodi svoje vjernike na više-dnevne izlete pa je tako ove godine izabraoposjetiti našu Bačku te upoznati svoje vjernikes položajem i životom Hrvata u Bačkoj. O smje-štaju i planu boravka u Bačkoj skrbili su SašaBukvić i žednički župnik Željko Šipek. Tučep-ski vjernici su od ponedjeljka 3. studenog bilismješteni u Paličkom hotelu "Park". Prvogadana svog boravka posjetili su subotičku kate-dralu, Franjevački samostan, Gradsku kuću,Bunarić te đurđinsku župu gdje su ujedno imalii svetu misu koju je predvodio župnik vlč.Lazar Novaković. Nakon mise, đurđinski vjer-nici primili su goste u župnoj dvorani.

Drugoga dana boravka Tučepljani su po-sjetili zajednicu "Hosana" u Starom Žedniku,Karmelićanski samostan u Somboru, župnucrkvu Presvetoga Trojstva te Županiju. NakonSombora uputili su se u Bač gdje su obišližupnu i franjevačku crkvu kao i drevnu Bačkutvrđavu. Nakon toga krenuli su u Stari Žednikgdje je bila večernja sveta misa koju je predvo-dio tučepski župnik Nediljko Šabić a propovije-dao je mjesni župnik Željko Šipek. Žedničkivjernici su za ovaj susret u znak sjećanja gosti-ma darovali sliku od slame. Nakon mise uslije-dilo je druženje u “Dvorani kod Zvonka” gdje seokupilo veliko mnoštvo vjernika. Uz pjesmu,igru i druženje brzo je došao trenutak rastanka,no ovo nezaboravno druženje duboko se ureza-lo svima u sjećanje. Na Žedničanima sada osta-je uzvratiti uskoro posjet Tučepljanima. /Ž. Š./

Događanja u Subotičkoj biskupiji

99

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

zkvh.org.rs

Ovojesenski šestotjedni ciklus duhovnih vježba ucrkvi Sv. Lovre u Sonti vodila je sestra Karmela Do-minković iz samostana u Ðakovu.

Kroz svih šest tjedana okupljanja vjernika u crkvi u ter-minima duhovnih vježba, bilo je vidljivo, što najviše i raduježupnika vlč. Dominika Ralbovskog, da je među njima naj-veći postotak mladeži. U nedjelju, 16. studenog, euharistij-skim slavljem kojega je predvodio vlč. Dominik Ralbovsky,obilježen je svršetak ciklusa duhovnih vježbi. Crkva Sv.Lovre bila je urešena brojnim ćilimima, ručno tkanim na sta-tivama, odnosno drvenim razbojima sonćanskih baka i pra-baka. Tijekom svete mise pjevali su župni crkveni zbor, maližupni zbor uz pratnju tamburaškog sastava KUD-a"Mažoret" Sonta i pjevačka skupina Kulturno prosvjetnezajednice Hrvata "Šokadija" uz pratnju tamburaškog sastavaove zajednice. Skupa s njima pjevali su i brojni vjernici okup-ljeni na ovom euharistijskom slavlju. Katolička mladež župeSonta izvela je kratak igrokaz nadahnut jednim ulomkomEvanđelja, a sestra Karmela održala je desetminutnu medi-taciju za nazočne vjernike. Gosti Mjesnog bratstva FSR uSonti, koje bez prekida djeluje od 1905. godine, bili su čla-novi ovoga reda iz Osijeka i Iloka, predvođeni prof.Ksenijom Medvidović i Blaženkom Gazafi. Na samomkoncu mise sestra Karmela je vjernicima predstavila knjiži-cu "U samoći – trodnevne duhovne vježbe za bogoljubneduše". Ova knjižica pod nazivom "Pension plan for theEMPLOYES of The Van Brunt Mfg. Co." izvorno je tiskana

siječnja 1912. godine u gradiću Horicon u saveznoj državiWisconsin, USA. Ostaje za istražiti kojim putem je Plan sti-gao u naše krajeve i već 1915. godine bio objavljen uGlasniku sv. Franje. Sestra Karmela se toplo zahvalila člani-ci Mjesnog bratstva FSR iz Sonte Evi Vidaković, koja jeknjižicu čuvala i sačuvala pune 53 godine, a ostalim članica-ma Reda uručila je po jedan primjerak. Slavlje je završenosnimkom za sjećanje, a druženje je nastavljeno u vjerona-učnoj dvorani, gdje su domaćini priredili mali domjenak.

Ivan Andrašić

Proštenje u subotičkoj katedrali

U subotičkoj katedrali-bazilici Sv.Terezije Avilske, 14. listopada svečanombiskupskom misom proslavljena je oblje-tnica posvete crkve, a sljedećeg dana, naspomendan sv. Terezije Avilske, prosla-vljeno je proštenje.

Oba dana u koncelebraciji dvadesetaksvećenika misu je predvodio subotički biskupmons. Ivan Pénzes. Na dan posvete crkve usvojoj propovijedi osvrnuo se na važnost i zna-čenje liturgijskoga prostora crkve kao mjestaokupljanja zajednice na molitvu i susret sGospodinom. Na dan proštenja u prigodnimpropovijedima vlč. Mirko Štefković i vlč.Nandor Kara, osvrnuli su se na poznatu reče-nicu sv. Terezije "Neka te ništa ne uznemi-ruje… sam Bog je dovoljan". Oni su pozvali napredanje u Boga koje uklanja svaki ovozemalj-ski strah i ulijeva mir srca bez kojega čovjekne može biti radostan na ovoj zemlji. Togadana združeni zborovi Pro Musica i Colle-gium Musicum Catholicum, u pratnji komor-nog orkestra Sv. Terezija, pod ravnateljskompalicom Jánosa Czifrae, regensa chori izSalzburga, izveli su Misu u C-duru od FranzaSchuberta. Kao solisti nastupili su TímeaDulics, sopran, Izabella Gúzsvány, alt,Tivadar Kiss, tenor i Gyula Orendt, bas./Zvonik/

Jesen u Caritasu Subotičke biskupijeVolonteri i djelatnici Caritasa priredili su 14. listopada svojim koris-

nicima program u okviru "Sunčane jeseni života". U programu su sudje-lovala djeca iz vrtića, žene iz literarne sekcije kluba Mjesne zajedniceNovo Selo. Bez tamburaša slavlje ne bi ni bilo zabavno i veselo. Progla-šeni su i najstariji članovi-korisnici Caritasa kao i stari iz mjesne zajedni-ce. Na skup i susret svih djelatnika i volontera Caritasa Srbije koji je odr-žan u 25. listopada u Tekijama na Petrovaradinu, sudjelovali su i djelatni-ci Caritasa Subotičke biskupije. Našoj skupini pridružili su se volonteri izHorgoša, Sente i Bečeja, a zrenjaninski Caritas imao je vlastiti prijevoz.Organizatori ovoga predavanja bili su beogradski nadbiskup StanislavHočevar i p. Tadej Vojnović iz Novog Sada. U izlaganju o radu u skupi-nama svi smo se složili da je Caritas ljubav i pomoć osobama u potrebi, dase Caritas ne može odvojiti od Crkve, jer jedino vjeru ispovijedamo krozljubav Caritasa. Stari i osobe u potrebi pripadaju Crkvi, a mi kao kršćan-ska zajednica moramo pomagati stare, bolesne i osobe u potrebi bezikakve naknade, a najveća nagrada je ljubav, i ta ljubav nikada ne smijeprestati jer vjera bez djela je mrtva.

Kruna hodočašća bila je sveta misa u crkvi Snježne Gospe koju jepredslavio msgr. Stanislav Hočevar uz asistenciju Tadeja Vojnovića.

Roza Mikulić, volonterica Caritasa

Događanja u Subotičkoj biskupiji

1100

��11

11 //

2200

0088

Duhovne vježbe u Sonti završene euharistijskim slavljem

Zahvalnost u Maloj BosniU župi Presvetoga Trojstva u Maloj Bosni, u nedjelju 26. listo-

pada slavljena je svečana sveta misa zahvalnica, u znak za-hvaleBogu za plodove zemlje. Misno slavlje predslavio je župnik ŽeljkoAugustinov.

Mnoštvo vjernika zahvaljivalo je Bogu molitvom i pjesmom dok sumladi u nošnjama na oltar prinosili križ, uskrsnu svijeću, Bibliju, brašno,žito, šećer, kukuruz i mnoštvo drugih darova među kojima je bila i bebanedavno krštena u toj župi. Misi je nazočio i ravnatelj Osnovne škole "IvanMilutinović" Ivan Stipić, koji se na kraju svima obratio s nekoliko riječi.Premda je školska godina uvelike započela, svima je poželio puno uspjeha./S. V. L./

1111

99 / / 2 2

0 00 0

8 8� �

Događanja u Subotičkoj biskupijiProštenje u Tovariševu

U crkvi Sv. Karla Boromejskog u Tovariševu, unedjelju 9. studenoga na svečanoj misi proštenja oku-pilo se sedamdesetak vjernika iz Tovariševa i okolnihmjesta. Osobito je bilo zanimljivo hodočašće vjernika izPlavne i Bača. Svečano misno slavlje predslavio je donGiovanni – Jan Trusina, podrijetlom iz Selenče, kojisada živi i djeluje u Trstu (Trieste), a suslavili su vlč.Josip Kujundžić iz Vajske, vlč. Károly Orčik iz Svilojevai domaći žup-nik vlč. Josip Štefković.

Pred početak mise crkvu je posjetila veća skupina vjer-nika iz Temerina pod vodstvom svog župnika vlč. LaszlóaSungyija. U propovijedi, don Giovanni je prikazao životopissv. Karla Boromejskog ukazavši na mogućnost i potrebu dasvi slijedimo njegove primjere svetačkog života. Njegov duh iosobine i te kako su potrebne na ovim prostorima i u ovomkriznom vremenu. Svjedočio je svojim primjerom. Osobito jemolio krunicu i širio ovu pobožnost pa je vlč. Trusina i namapreporučio da "molimo ovu molitvu koja liječi sve bolesti".

Tijekom svete mise blagoslovljeno je i zvono staro 110godina koje više godina nije bilo u Tovariševu, a sada je zala-ganjem vlč. Josipa Štefkovića i osoba koje su mu u tomupomogle, ponovno vraćeno u ovu crkvu. Misno slavlje uzveli-čala je skupina pjevača iz Bača pod vodstvom s. Pauline koji-ma su se pridružili i drugi nazočni vjernici. Mnogi vjerniciugodno su se iznenadili što je ova crkva, koja je sedamnaestgodina bila potpuno devastirana i oronula, sada uspješnoobnovljena i stavljena u funkciju. /Zvonimir Pelajić/

Koncert duhovne glazbe u BačuPrvi puta, u nedjelju 9. studenog nastupio je u

župnoj crkvi Sv. Pavla u Baču združeni pjevački zbor"Neven" iz Bača i "Zvony" iz Selenče pod ravnanjem mr.Juraja Suđija. Do sada smo izvedbe ovoga zbora moglislušati uglavnom u Franjevačkom samostanu.

Koncert je imao i humanitarni karakter jer je bio pri-premljen u znak zahvalnosti što je ovom zboru ova velikacrkva otvorila vrata uvježbati u njoj skladbe i snimiti CD, a pri-hod od koncerta ostao je župi. Na početku programa bačkižupnik vlč. Josip Štefković je pozdravio sve goste–izvođačei publiku, i izrazio nadu da će se nakon ovog koncerta ovakviduhovno–glazbeni događaji češće organizirati i biti poticajnine samo ljubiteljima glazbe nego i vjernicima i svima koji želeduhovno napredovati.

Repertoar ovoga zbora čine pjesme različitih konfesijakoje tekstualno i melodijski imaju ekumenski karakter i mo-gu se izvoditi u svim crkvama i drugim mjestima. Tako smoosim katoličkih pjesama mogli slušati i pravoslavnu skladbu"Tebe pojem" S. St. Mokranjca ali i suvremenu skladbu "Očenaš" Juraja Suđija te odlomke iz opera kao što je primjerice"Zbor sužnjeva" iz opere "Nabuko" G.Verdija. Zbor je odličnoizvodio i skladbe uz pratnju el. klavira, ali pokazao se sigur-nim i u a cappella izvedbama. Na kraju koncerta zbor je otpje-vao pjesmu o Baču mr. Jana Nosala, kantora iz Selenče,koja je praizvedena ove godine u Franjevačkom samostanu naDanima europske baštine u Baču. /Zvonimir Pelajić/

Koncert u subotičkoj katedralina Dušni dan

Komorni zbor "Pro musica" održao je u subotičkoj kate-drali na Dušni dan, 2. studenoga, koncert u znak sjećanja nanaše pokojne. Prije koncerta, pokrajinski tajnik za obrazo-vanje dr. Zoltán Jeges osvrnuo se na veliki uspjeh otvo-renja Odjela za crkvenu glazbu u subotičkoj Muzičkoj školi.Također je istaknuo obnovu više orgulja u Vojvodini. Oiznimnoj važnosti Odjela za crkvenu glazbu u ime subotič-kog biskupa mons. dr. Ivana Pénzesa, govorio je mons.József Miocs. Na koncertu je premijerno izveden RequiemJosefa Grubera, učenika Antona Brucknera, te djela FranzaXavera Wiederhofera: Missa solemnis in honorem sanctaetheresiae (1793.) Mozarta i Händela. Svirao je Komorniorkestar "Sveta Terezija", a nastupili su i solisti TímeaDulics – sopran, Izabella Guzsvány – alt, Tivadar Kiss –tenor i Gyula Orendt – bas. Zborom je ravnao mr. CsabaPaskó, regens chori subotičke katedrale. /K. Čović/

Poziv na upis:

Odjel za crkvenu glazbu(katolički i protestantski smjer) za školsku 2008./2009. godinu

Novi obrazovni profil u srednjoj Muzičkoj školi u SuboticiSve informacije: Muzička škola, Štrosmajerova 3, 24000

Subotica, 024/525–672

Uvjeti za upis:– završena osnovna škola;– osnove poznavanja klavira i teorije glazbe (završena niža

glazbena škola ili stečeno znanje putem privatnih satova);– položen prijemni ispit iz oba predmeta;– na odsjek se mogu upisati osobe do navršene 18. godine.

Nakon četiri godine stječe se diploma o završenoj srednjojškoli obrazovnog profila: glazbeni izvođač crkvene glazbe.Moguć je nastavak školovanja na višoj školi ili fakultetu ilidobivanje radnog mjesta odmah nakon završetka školovanja.

Crkvena glazba je u proteklih nekoliko desetljeća nanašim prostorima doživjela veliku degradaciju. Nije imalaniti dobila svoje mjesto i ulogu u društvu koje joj pripada.Otvaranjem Odsjeka za crkvenu glazbu i školovanjem novihgeneracija želimo 2000 godina staru europsku tradiciju nanašim prostorima oživjeti, te postaviti temelje za bogatiji iplodniji razvitak – istaknuo je glavni pokretač otvaranjanovog odsjeka u subotičkoj glazbenoj školi, Csaba Paskó,regens chori subotičke katedrale.zk

vh.org.rs

Međureligijski dijalog

1122

��11

11 //

2200

0088

Vjera i zajednica: dijalogU organizaciji američkog State Departmenta ostva-

ruje se program Vjera i zajednica: dijalog. Sudionici supredstavnici crkava i vjerskih zajednica iz Srbije, Hr-vatske te Bosne i Hercegovine, kao i neki predstavnicidruštvenih institucija. Nakon nekoliko susreta pripraveu Sarajevu, dvije skupine od po dvanaest sudionikaposjetilo je Sjedinjene Američke Države.

Jedna skupina učinila je to u travnju, a druga u kojoj samimao čast biti i ja, u listopadu ove godine. Članovi listopadskeskupine bili su: Salih Hadžismajlović (Zagreb), HasanSpahić i Jasmina Frljak-Mehmedović (Tuzla), MersihaSmajić i Emanuela Borić (Sarajevo), Nedeljko Simić(Srebrenica), Muharem Dautović (Travnik), Željko Ðurica(Livno), Antonio Aras (Vršac), Zorica Kuburić i IgorUjhazi (Novi Sad) i Čaba Kovač (Subotica).

Dnevni red je podrazumijevao nekoliko sastanaka iposjeta institucijama koje se bave međureligijskim dijalo-gom, školama, sveučilištima te raznim molitvenim domovi-ma. Osim toga imali smo kulturni program kao posjet muze-jima i znamenitostima gradova koje smo posjetili, koncert iizlet u Lancaster u zemlju Amiša, ali bilo je vremena i za dru-ženje i zabavu.

Ovdje bih naveo neke od institucija koje smo posjetili:Međureligijsku konferenciju Washingtona, MeđureligijskuAlijansu, Sveučilište Georgetown (Berkley centar, Međureli-gijsku skupinu i Religijski centar kampusa), Islamski Centarwashingtonske džamije, Američki Institut za Mir (USIP),zatim u Philadelphiji Al Aqsa Islamski centar i školu,Rimokatoličku srednju školu za dječake, Policijsku AtletskuLigu (PAL), Temple Sveučilište i još mnoge druge. Svi su sepokazali kao iznimno dobri domaćini, upoznali su nas sa svo-jim radom i planovima, a za organizaciju prijatnog boravka uPhiladelphiji moram se i ovim putem zahvaliti Ann L.Stauffer i Odboru za međunarodne posjetitelje Philadelphije(IVC). U Washingtonu smo imali prilike posjetiti i ambasaduRepublike Srbije, gdje nas je primio prvi savjetnik, Suboti-čanin Ðerđ Matković. Spomenuo bih i iznimno interesantniprojekt u Philadelphiji, a to su Murali i Muralna umjetnost.Ova vrst umjetnosti započela je kao zaštita od neželjenih gra-fita, a razvila se u veoma humanu i znakovitu vrst umjetnosti.Radi se, naime, o velikim slikama na zidovima zgrada. No,nisu to obične zidne slike, već umjetnički oblikovane ali svakaslika ima i svoju priču i poruku, a znakovita je upravo u okru-ženju gdje se nalazi.

Kao rezultat ovog projekta na prvom bih mjestu istak-nuo međusobno upoznavanje naše male skupine. Uz sve raz-ličitosti, vjerske i nacionalne, radili smo kao jedan tim u ovomprojektu. Osim toga, upoznali smo i druge divne ljude, akti-vne na polju rada međureligijskoga dijaloga, poboljšanjakomunikacije između raznih etničkih i religijskih skupina, napolju odgoja i obrazovanja. Mnogi od njih su ponudili daljnjusuradnju, komunikaciju i potporu. Trenutačno radimo nazajedničkim projektima koje ćemo prezentirati do kraja cije-log programa koji je predviđen za veljaču 2009. u Sarajevugdje ćemo imati prilike susresti neke od američkih stručnja-ka koji će doći i posjetiti naše prostore. Kao treći rezultat na-veo bih osobni doživljaj, koji bih mogao izreći uime svakogaod nas. Radi se, naime, o doživljajima u okviru vlastite Crkveili vjerske zajednice. Imao sam prilike ići na svetu misu sva-kog dana prije početka dnevnog programa i bio sam ugodnoiznenađen brojem ljudi na svetim misama i njihovoj pobožno-sti. Dojmile su me kratke i jasne svakodnevne propovijedisvećenika. Nedjeljom se pričešćuje pod obje prilike, a bude iviše vjernika tada. Otvorenost i neposrednost ljudi je veomaprijatna. Nakon nedjeljne svete mise župnik se osobno poz-dravi sa svakim na vratima crkve, a obično bude vjeronauk za

djecu taj dan ili druženje za sve. Vjernici se savjesno brinu zasvoju crkvu i potrebe siromašnih kroz donacije i razne akcijeprikupljanja pomoći.

Imao sam priliku biti nazočan na svečanoj svetoj misi upovodu 95. obljetnice hrvatske katoličke župe Sv. Ćirila iMetoda i Sv. Rafaela u New Yorku. Svetu misu je predvodiofra Marko Puljić, kustos Hrvatske franjevačke Kustodije uSAD i Kanadi, a koncelebrirali su župnik fra Nikola Pašalić,kapelan fra Stipe Renić i svećenici gosti. U ovoj župi služeuz dvojicu franjevaca i tri časne sestre: s. Marina Ivanković,s. Anica Matić i s. Izabela Galić. Na slavlju poslije svetemise okupilo se pet stotina ljudi, a nazočan je bio i generalnikonzul Republike Hrvatske u New Yorku Petar Ljubičić sasuprugom.

Kako smo u sklopu programa obišli i Pravoslavnu crkvu,više džamija, Židovski obred, mislim da su svi sudionici imalitaj osobni doživljaj sličan mome.

Kako dalje? Kako iskoristiti stečena iskustva u svako-dnevnom radu? Cilj čitavog programa i jest naučiti i primije-niti ih u svom radu. Kad spomenemo međureligijski dijalog uSrbiji, možemo reći da on postoji. Ima inicijativa, mada suvećinom pojedinačne i na osobnoj razini. Ono što vidim danam nedostaje jesu institucije koje bi te susrete i zajedničkeaktivnosti koordinirale. Ne vidim razloga da ih u budućnostine bude. Kao što sam na početku naveo, ovo je program ame-ričke Vlade, a provodi ga nevladina organizacija IREX čiji jebalkanski partner IMIC (Internacionalni Multi–religiozni iInterkulturalni Centar) iz Sarajeva.

Što se tiče samoga američkoga društva i kulture, htiobih nadodati još neke dojmove i iskustva koja se odnose nadruštvo uopćeno. Primijetio sam da su ljudi veoma opušteni,otvoreni i neposredni. Obično bi nas pitali odakle smo, pasam se još više iznenadio kada su na odgovor: "iz Srbije" znaligdje je ta zemlja i po koji podatak o njoj. Sramim se reći danisam znao gdje se nalazi Savezna država Colorado ili NewHampshire. Svidjela mi se urbana sredina New Yorka, čistoćagradova, promet i tehnologija. Dok je Istočna obala bila zabri-nuta financijskom krizom i rezultatima predsjedničkih izbora,dotle je na Zapadnoj obali vladalo mirno raspoloženje uzobalu Pacifika, sunce i zabavu. Zemlja je to velikih različitosti,šarenila naroda, kultura i religija. I mogućnosti su velike. Svese radi praktično, s ciljem i smislom, a neke tradicionalneforme radi puke forme ne postoje kao kod nas u Europi. Sveskupa, ovo zanimljivo iskustvo ostat će mi neizbrisivo u sje-ćanju.

Čaba Kovač

Sedmi dani Balinta Vujkova, 22.–25. 10.

Lazar Merković – dobitnik književnenagrade za životno djelo

Novoustanovljena nagrada za književnost, tj. nagradaza životno djelo, dodijeljena je ove godine bardu hrvatske,ali i subotičke scene u književnosti, Lazaru Merkoviću.Dodjela je upriličena u okviru VII. dana Balinta Vujkova, 24.10. u Velikoj vijećnici Gradske kuće, neposredno pred kon-cert klape "Adrion" iz Makarske. Član Organizacijskogodbora Dana Balinta Vujkova, književnik i filozof TomislavŽigmanov, u svom je govoru ovim povodom rekao kako jeMerkovićevo književno djelo postalo, zaslugom vlastitevaljanosti, nezamjenjiv dio naše kulturne baštine, te stogazavređuje biti nagrađeno. Dobitnik ovog značajnog prizna-nja Lazar Merković ovom je prigodom istaknuo kako jeduboko dirnut ovim prelijepim trenutkom. Taj je trenutak,kako je rekao, veličanstven jer ima velik sadržaj, i to sadržajkoji nije vezan samo za njega, već za ljude, pojedince i zaduh koji je zajednički razvijao s drugima za više od šestdesetljeća stvaranja.

Na danima hrvatske knjige i riječi prvi put je priređenMini sajam hrvatskih izdavača, održan je program "Narodnaknjiževnost u školi" za svu djecu koja pohađaju nastavu nahrvatskom jeziku u okviru kojeg je predstavljena knjiga"Mali diplomat i dugi igrokazi" u nakladi Hrvatske čitaoni-ce, predstavljena je knjiga "Šaljive narodne pripovijetke"Balinta Vujkova u nakladi Hrvatske riječi, a dva je dana tra-jao stručni skup s desetak predavača koji su govorili o sa-kupljačkom radu Balinta Vujkova i lirici Hrvata uPodunavlju. Bili su ovo sadržajno dosad najbogatiji "Dani" snajviše sudionika.

HKUPD "Matoš" u Plavni dobio svoj amblem

Nakon deset mjeseci od osnutka, u točno predviđenomroku, predsjedništvo HKUPD "Matoš" usvojilo je konač-ni izgled amblema Dru-štva.

Ideja o izradi amb-lema potekla je u Po-vijesno-istraživačkomodjelu na čelu s KatomPelajić, koja je pred-ložila njegov izgled.Ideju je osmislio i gra-fički obradio PetarZovak iz Bezdana, pod-rijetlom iz Plavne.

Z. Pelajić

Predstavljanje 8. sveska Leksikonapodunavskih Hrvata-Bunjevaca i

Šokaca u Plavni

U organizaciji HKUPD "Matoš", u nedjelju 26. listopadapredstavljen je u Plavni 8. svezak Leksikona. Leksikon supredstavili glavni urednik dr. Slaven Bačić te surad-nici Leksikona vlč. Josip Štefković i prof. KatarinaČeliković.

Za ovu prigodu domaćini su priredili malu etnografskupostavku, koja je trebala biti samo ukras koji naglašava isamo značenje Leksikona. Predstavljanje, kojemu je nazoči-lo pedesetak osoba iz Plavne, Bača, Bođana i Vajske, otvori-la je Kata Pelajić, voditeljica Povijesno-istraživačkog odjelaHKUPD "Matoš". Govoreći o Leksikonu, dr. Slaven Bačić jespomenuo i suradnike iz ovog kraja, pozivajući na kraju nasuradnju sve koji to mogu i žele. Vlč. Josip Štefković je tako-đer pozvao na suradnju i istraživanje za potrebe Leksikona,kako bismo na taj način očuvali svoj identitet i baštinu. Prof.Katarina Čeliković je na osobiti način pozvala je sve nazočnena suradnju i skupljanje starih knjiga, kalendara i novina, teje ponudila pomoć "Matošu" kod osnutka knjižnice, a što jejedan od planova Literarnoga odjela Društva.

Zvonimir Pelajić

Tragovi kulturePriredila: Katarina Čeliković

1133

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Održana komemoracija žrtvama iz 1944/45.

Kod spomenika "Ptica slomljenih krila" na subotičkomSenćanskom groblju 2. studenog održana je komemoracijažrtvama iz 1944./45. godine. Tijekom zime '44./45. na ovomsu mjestu pogubljene 852 osobe od 12 do 80 godina, uglav-nom mađarske, njemačke i hrvatske nacionalnosti. I ove sugodine predstavnici katoličke, reformatorske, evangeličke imuslimanske zajednice održali svetu misu, dok predstavnikžidovske zajednice nije prisustvovao zbog bolesti. Vijencena spomenik položila su izaslanstva lokalne samouprave,generalnih konzulata Hrvatske i Mađarske u Subotici,Skupštine Vojvodine, nacionalnih vijeća Hrvata, Mađara iNijemaca, političkih stranaka, židovske općine i nevladinihorganizacija.

zkvh.org.rs

Već tradicionalno, poslije su-sreta vijećnika pastoralnih vijećamađarskog govornoga područjakoji se redovito održava 24. rujnau Zrenjaninu na blagdan sv.Gerarda, u Beloj Crkvi okupili suse i vijećnici pastoralnih vijećačeškoga, hrvatskoga i bugarskogagovornoga područja. Zrenjaninskibiskup dr. László Németh održao jevijećnicima i svećenicima okuplje-nima u baroknoj crkvi Sv. Ane pri-godno predavanje.

Podsjetio nas je da se bliži skro-man, ali značajan jubilej, 25. godišnjicaosnutka Zrenjaninske biskupije (1986.–2011.). Za tu godišnjicu ćemo se pri-premati trogodišnjim ciklusom propo-vijedi. Prvu godinu ćemo slušati govo-

re o Božjim i crkvenim zapovijedima,drugu godinu o svetim sakramentima,a treću godinu o Crkvi. Ta godina bit ćeposvećena osobito obnavljanju svijestida smo svi pozvani u Gospodnji vino-grad kao Isusovi apostoli. Kao što jeCrkva otajstveno tijelo Kristovo, sasta-vljena iz glave i udova, tako svatko uCrkvi ima svoju (apostolsku) zadaću.Nakon predavanja uslijedila je svetamisa i zajednički objed. Ovaj, prvi poredu susret s ocem biskupom, prote-kao je u ugodnoj atmosferi međusob-noga povjerenja. Bog blagoslovionašeg novog nadpastira i sve njegovesuradnike, svećenike, redovnike, vijeć-nike i ostale vjernike!

Janez Jelen

Kroz listopad u Irigu

Sudjelujući na velikom slavlju uÐakovu, 4. listopada, uz veliki povijesnidogađaj tj. ponovnu uspostavu drevneSrijemske biskupije i osnutak Ðako-vačkoosječke crkvene pokrajine, popovratku u župu taj smo dan potvrdili islavljima u župnoj zajednici. U obiteljiBeganović vjenčana je Aleksandra sNikolom u pravoslavnoj crkvi i krštenoje njihovo dijete, a iste večeri Aleksan-drini roditelji krstili su u našoj crkvisvojega sina Aleksandra, kao petodijete u obitelji. U Šatrincima je 8. listo-pada sahranjen Stevan Pacanović(79). Uz treću obljetnicu smrti AntalaMulaja, 10. listopada okupila se njego-va uža rodbina i prijatelji na svetoj misiuz poruku da čovjek može živjeti kaočovjek upućen na riječ: na riječ ljudi ina riječ Božju. U subotu 11. listopada,uz prigodni crkveni dar i cvijeće, žup-nik je svojom nazočnosti počastio svad-beno veselje Antona Gergelya i NinePašić.

Uz redovite nedjeljne mise, 12.listopada oprostili smo se od Vladi-slava Cvetkovića (80) iz Vrdnika, kojije nosio teški križ života kao i njegovasad već pokojna žena Ana. Na spomen-dan sv. Ignacija Antiohijskog, služenaje sveta misa za sve iz obiteljiMalahovski s porukom da naš životpostane kruh za druge. Na blagdan sv.Luke, župnik je nazočio završnomsusretu članova Druge biskupijskesinode Ðakovačke i srijemske uÐakovu, a navečer istoga dana slavlje-na je sveta misa uz godišnjicu smrtiIgnjaca Birinjija.

Na Dimitrijevo, 26. listopada, kaožupna zajednica sudjelovali smo naslavlju ponovne uspostave drevneSrijemske biskupije i preuzimanja slu-žbe dijecezanskog biskupa srijemsko-ga, mons. Ðure Gašparovića u Srijem-skoj Mitrovici. Svečanu Večernju danprije kao i svečanu svetu misu na samspomendan sv. Dimitrija, pripravio jeiriški župnik preč. Blaž Zmaić.

Najljepša priprava za naše velikožupno slavlje i blagdan Svih svetih, biloje krštenje Daniela Gubranskog izVrdnika, 30. listopada. Nažalost, istogadana smo se u Šatrincima oprostili odJulijane Lajter (79). Mjesec je za-vršen svetom misom za obiteljŠkuljan, te svakodnevnom molitvomkrunice i biskupijske molitve za našeobitelji. /f. f./

Beogradsko brat-stvo-sestrinstvo Malihsestara imalo je prilikuslaviti "zlatnu" Malusestru Nadu. Naime,prošlo je 50 godina odnjenih prvih zavjeta.

Duh Evanđelja, os-tvarenje toga duha poMalom bratu Karlu i nji-hovoj utemeljiteljici Malojsestri Magdaleni dao je"zavesti" i Malu sestruNadu. Kako sama kaže:"Da, Gospodin je bio samnom, pun ljubavi i njež-nosti. Držao me je za ruku kao svojedijete."

Radujemo se sa "zlatnom" Malomsestrom Nadom i kličemo kao i ona:

"Veliča duša mojaGospodina." Čestitamoi želimo i dalje punoduhovnih radosti jubi-larki. Ovaj jubilej uje-dno je prilika da se naposeban način prisjeti-mo Malih sestara unašemu okruženju.Male sestre Isusovežive i svjedoče u Beo-gradu, Ruskom Krstu-ru i za nas isto blizu, uAljmašu. Bratstva suprisutna po cijelom svi-jetu i prilagođavaju se

sredini u kojoj žive, pokazujući na tajnačin da se od Evanđelja živi u svaki-dašnjici. /J. P./

Katolička crkva u Vojvodini

1144

��11

11 //

2200

0088

Susret pastoralnih vijećau Beloj Crkvi

Zlatni jubilej Male sestre Nade

srce primjer postoja-nosti u vjeri. Da-našnji sveci su namuzor ljubavi premaBožjoj riječi koju suslušali, čuvali i na-viještali. Pri tom jeistaknuo kako jepšenično zrno sve-tih mučenika izra-slo i u naše srijem-ske župne zajednicei u naše prave krš-ćanske obitelji kojezajedno mole i slavesvetu misu; našudjecu i mlade odgo-jene pravim kršćanskim životom. Nekakrv mučenika, kao pšenično zrno koje jeumrlo, donese obilat rod mira, razumi-jevanja, poštivanja svakog čovjeka, pri-znavanja svakog života, suživota međuljudima, i neka raste vjera naših pradje-dova i u nama da izrastemo u pravesljedbenike Kristove, rekao je biskupGašparović.

Na kraju euharistijskog slavljapozdravnu riječ su uputili beogradskinadbiskup i metropolit Stanislav Ho-čevar te zemunski dekan i začasnikanonik preč. Jozo Duspara, u imeSrijemske biskupije. Svečano liturgij-sko pjevanje uzveličao je mješoviti zboržupe Sv. Dimitrija iz Srijemske Mitro-vice uz orguljašku pratnju prof.Dragane Nešić, ravnanje s. CecilijeTomkić, dok je orgulje na trubi pratioNenad Horvat.

Proslava u Srijemskoj Mitrovicizapočela je inače svečanom Večernjom

u subotu 25. listopada. LiturgijuVečernje predvodio je đakovačko-osje-čki nadbiskup mons. Marin Srakić.

Katolička crkva u Vojvodini i R. SrbijiPiše: vlč. Ivica Zrno

1155

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

U srijemskomitrovačkoj prvo-stolnoj crkvi-manjoj bazilici Sv.Dimitrija, 26. listopada svečanimeuharistijskim slavljem proslavlje-na je ponovna uspostava drevneSrijemske biskupije i preuzimanjeslužbe dijecezanskoga biskupa sri-jemskoga. Misno slavlje predslavioje srijemski biskup Ðuro Gašparo-vić, u zajedništvu s dvadeset i petbiskupa i pedesetak svećenika izSrijema, Hrvatske i susjednih ze-malja. Slavlju su nazočili i pred-stavnici Srpske pravoslavne crkve,predstavnici Vlade Republike Hr-vatske, te Veleposlanstva Repu-blike Hrvatske u Republici Srbijikao i predstavnici državne i lokalnegrađanske vlasti.

Odluke Svetoga Oca o ponovnojuspostavi Srijemske biskupije i preuzi-manju službe dijecezanskoga biskupasrijemskog na latinskom jeziku proči-tao je apostolski nuncij u republiciSrbiji nadbiskup Eugenio Sbarbaro, ažupnik i dekan srijemskomitrovačkipreč. Eduard Španović na hrvat-skom jeziku.

Biskup Ðuro Gašparović se u svo-joj homiliji prisjetio slavnih mučenikaCrkve u Srijemu istaknuvši kako samovelika i čvrsta vjera i neizmjerna ljubavprema Kristu, čini čovjeka mučenikom.Samo povjerenje u Boga može nagnatičovjeka na ovako herojsku spremnost:dati život za Krista, rekao je biskupGašparović. Govoreći nadalje o sv. Di-mitriju, propovjednik je istaknuo kakoštujući svete srijemske mučenike, Crkvanam danas stavlja pred oči i utiskuje u

Ponovno uspostavljena Srijem-ska biskupija bila je u sklopu Ða-kovačke biskupije. Godine 1773.,dekretom pape Klementa XIV.,tadašnja Srijemska biskupija sjedi-njena je u "osobi biskupa" s Bosan-skom, čime je nastala Bosansko-sri-jemska biskupija sa sjedištem uÐakovu. Od 1963. pa do danas tabiskupija nosila je naziv Ðakovačkaili Bosanska i srijemska biskupija.Drevna Srijemska biskupija svojekorijene vuče još iz II. stoljeća.Sjedište te biskupije bilo je uSrijemskoj Mitrovici, mjestu u koje-mu se nalazi i današnja katedrala.Nekadašnjoj Srijemskoj metropolijibile su podvrgnute biskupije uVinkovcima, Osijeku, Sisku, Ptuju,Ljubljani i Beogradu. Ta drevnaCrkvena pokrajina poznata je i posvojim mučenicima iz Dioklecija-nova vremena (303. i 304.). USrijemu je nadalje održano i nekoli-ko sinoda (347.-349., 357., 359.).Provalom Huna u V. stoljeću bisku-pija se gasi, a ponovno je uspostav-ljena za vrijeme sv. Metoda Solun-skog (825.-885.). Nakon njegovesmrti to područje potpada podKaločku nadbiskupiju. U XIII. stolje-ću Srijemska biskupija opet bivauspostavljena, međutim za vrijemeturske najezde ona je opet bila uga-šena. Oslobađanjem od TurakaSrijemska biskupija ponovno oživ-ljava, ali je vrlo brzo ujedinjena sBosanskom biskupijom, tako dasvoju samostalnost ponovno posti-že dekretom Svetoga Oca Bene-dikta XVI. od 18. lipnja 2008. godi-ne. /Zvonik, IKA/

Od 1991. godine, proglašenjem samostalne Republike Hrvatske, bile supostavljene državne granice između tadašnje Jugoslavije i Republike Hrvatske iotežana komunikacija između dva dijela biskupije. Tadašnji dijecezanski biskupđakovački i srijemski mons. Ćiril Kos i pomoćni biskup Marin Srakić mogli sutada nekoliko puta godišnje pohoditi svećenike i vjernike u Srijemu, ne bezvećih poteškoća. Tada je biskup Ćiril Kos zatražio od Svete Stolice da imenujejoš jednog pomoćnog biskupa koji bi vodio brigu o srijemskom dijelu biskupijei koji bi ondje i boravio. Godine 1999. mons. Ðuro Gašparović je imenovan gene-ralnim vikarom samo za Srijem s posebnim ovlastima koje mu je dala SvetaStolica. S vremenom se pokazala složenost ovakvog vodstva Crkve koja živi udvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkvamora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijece-zanskim biskupom koji bi ujedinio partikularnu Crkvu i koji bi u onim prostori-ma i u onim prilikama zastupao svećenike i vjernike. /…/ Odvajanje i osamo-staljenje Srijemske biskupije od Ðakovačke nipošto nije prekid suradnje i uza-jamnog daljnjeg obogaćivanja. Mnogo toga nam je zajedničko: i vjernici i sveće-nici, i Sjemeništa - Bogoslovno i Međubiskupijsko, Katolički bogoslovni fakulteti Svećenički dom, i 235 godina zajedničkoga života. Ove odluke Svete Stolice bitće na korist ako budemo i dalje surađivali, vodeći računa o drugačijim okolno-stima te specifičnim izazovima i zadaćama s kojima se Crkva suočava na prosto-rima na kojima djeluje, rekao je u homiliji srijemski biskup Ðuro Gašparović.

Svečanost ponovne uspostave Srijemske biskupije

zkvh.org.rs

Završetak biskupske sinode o Božjoj riječiU Sinodskoj dvorani u Rimu, predstavljena je 24. listopa-

da zaključna poruka 12. redovne opće skupštine Biskupskesinode o Riječi Božjoj, održane u Rimu od 5. do 26. listopa-da. Na Sinodi se okupilo više od četiri stotine sudionika, ameđu ostalim sudjelovali su i zagrebački nadbiskup kardinalJosip Bozanić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić ivrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Tekst poruke predstavio je predsjednik Povjerenstva za poruku saSinode nadbiskup Gianfranco Ravasi, koji se u čitanju dokumenta razmjenjivao s joščetvoricom sinodskih otaca. Poruka, koja je pročitana na talijanskome, engleskome, špa-njolskome, francuskome i njemačkome jeziku, poziva na ljubav prema Riječi Božjoj, i nanjezino što bolje poznavanje. Poruka predstavlja topli poziv na približavanje Bibliji, nesamo ozbiljnošću egzegeze, nego i srcem, rekao je nadbiskup Ravasi. Tekst je podijeljenna četiri dijela, a svaki odgovara jednome izrazu Riječi Božje: njezin glas, odnosno Objava;njezino lice, odnosno Isus Krist; njezin dom, a to je Crkva, te njezini putovi, odnosnoposlanje. To su četiri puta koja nas od vječnoga i beskonačnoga vode do naših domova igradova, primijetio je nadbiskup.

U prva dva dijela dokument podsjeća na važnost božanske Riječi koja je djelotvorna,stvoriteljska i spasenjska, te na snagu Riječi koja se utjelovila, i koja ulazi u prostor i vri-jeme te poprima ljudsko lice, lice Isusa Krista. Upravo se zbog toga Bibliji pristupa u su-sretu s Osobom koja životu daje novi obzor. Stoga je važno istaknuti kako ne valja upastiu egzegetski fundamentalizam koji niječe utjelovljenje božanske Riječi u povijesti. Taj fun-damentalizam, pojasnio je nadbiskup na tiskovnoj konferenciji, često misli da je zatvorioistinu u pojedine riječi te se boji otkriti božansku Riječ izvan njih.

Širenje Biblije u svijetu i obiteljiPred novinarima je nadbiskup izrazio nadu da će biskupske konferencije u cijelome

svijetu pomoći širenju Biblije u školama, na temelju pojedinačnih stvarnosti u obra-zovnom sustavu. U dijelu posvećenome poslanju, istaknuta je obitelj shvaćena kao bitanprostor na koji valja unijeti Riječ Božju, i na kojemu će novi naraštaji biti primatelji odgo-varajuće pedagogije koja ih vodi do upoznavanja Kristove ljepote. U dokumentu se nadal-je pogled upravlja i prema najbjednijim društvenim slojevima u svijetu, u kojima se skup-lja patnja i siromaštvo, ponižavanje i tlačenje, marginalizacija i bijeda, bolesti i samoća.Pred svim tim, kršćaninovo je poslanje naviještati božansku Riječ nade, i to kroz brižljivublizinu koja ne osuđuje, nego podupire, prosvjetljava, tješi i prašta, stoji u dokumentu.

Riječ Božja u ekumenizmu i dijaloguŠto se pak tiče važnosti dijaloga i susreta sa židovskim narodom i s islamom, u doku-

mentu je istaknuto kako je kršćanstvo sa židovskim narodom vezano zajedničkim prizna-

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu Uredila: Željka Zelić

1166

��11

11 //

2200

0088

Umrla s. EmmanuelleCinquin – majka kairskih

siromaha

Francuski i belgijski bis-kupi istaknuli su zasluge ses-tre Emmanuelle, majke kair-skih siromaha, koja je umrla20. listopada uoči svoga 100.rođendana. Francuska redov-nica, koja je izabrana za jednuod najpopularnijih Fran-cuskinja i jednom od "najvećihBelgijanaca" u godini 2005.,postala je u svijetu poznatakada je godine 1971. u dobi od63 godine odlučila živjetimeđu siromašnim sakupljači-ma smeća u Kairu i započelagraditi škole i domove zdrav-lja, te promicati dijalog izmeđuŽidova, kršćana i muslimana.

Papa o …... Opasnostima koje proizlaze iz praznovjerja –

Tijekom nagovora na Dušni dan tj. Dan mrtvih, u nedjelju2. studenoga, papa Benedikt XVI. upozorio je okupljenevjernike na Trgu sv. Petra na opasnosti koje proizlaze izpraznovjerja i preuzimanja nekih običaja iz drugih vjerois-povijesti što ugrožava vjerovanje u prekogrobni život. Zanas kršćane je vrlo važno da proživljavamo naš odnos smrtvima u istini vjere, istaknuo je Benedikt XVI. i navodećiPavlove riječi primijetio kako kršćani ne smiju biti žalosnizbog smrti kao oni koji nemaju nade. Kršćanska sestvarnost ne smije nipošto miješati s raznovrsnim mito-loškim pričama i pripovijestima. Kršćanska nada nije indi-vidualna. To je nada i za druge, primijetio je papa Ratzinger,zaključujući kako molitva jedne hodočasničke duše u svije-tu može pomoći drugoj duši, koja se nakon smrti nađe učistilištu. Zbog toga nas Crkva poziva, objasnio je Papa, damolimo za naše drage pokojnike kod njihovih grobova./IKA/

... Transplataciji i trgovini organa – Transplantacijetkiva i organa veliki su uspjeh medicinske znanosti i zacije-lo su znak nade za brojne osobe, rekao je Papa sudionicimakongresa "Dar za život. Promišljanje o darivanju organa", u

petak 7. studenoga. Transplantacije uvijek trebaju bitibesplatne, a eventualna razmišljanja o kupoprodaji organa,neprihvatljiva su i moralno nedopuštena djela. Samo onajkoji daruje vlastiti život moći će ga spasiti, naznačio je Papa,nadodajući kako je čin ljubavi u darivanju organa istinskosvjedočanstvo ljubavi koja zna gledati dalje od smrti kako biuvijek pobijedio život. Što se, pak, tiče tehnike trans-plantacije organa, napomenuo je kako se može darovatisamo ako ne postoji ozbiljna opasnost za vlastito zdravlje ivlastiti identitet, te uvijek s moralno valjanim i primjerenimrazlogom. /IKA/

... Antisemitizmu – Papa se tijekom nedjeljnoganagovora 9. studenoga osvrnuo na 70. obljetnicu Kristalnenoći, kada su nacisti počeli i službeno proganjati Židove.Papa Ratzinger primijetio je kako takve protusemitske stra-hote i diskriminacije ne bi smjeli nikada više ponoviti. Papase osvrnuo i na dramu koju proživljava pučanstvo u sje-vernim krajevima Demokratske Republike Kongo, gdje sesvakodnevno poduzimaju sustavni zločini protiv nevinogpučanstva. Računa se da je milijun ljudi bilo prisiljenonapustiti svoje domove. Papa je pozvao sve zainteresiranestrane da uspostave primirje i mirovnim putem rješavajusloženu problematiku tog područja, poštujući zakone iposebno ljudsko dostojanstvo. /Križ života/

vanjem i ljubavlju prema Starome zavjetu, dok islam dajesvjedočanstvo iskrene vjere u jednoga Boga, milosrdnoga imilostivoga. Spomenuti su i budizam i konfucionizam; neka iu odnosu na njih kršćanin pronađe zajednički sklad uteme-ljen na poštovanju života, šutnji, jednostavnosti i žrtvi,naglašeno je u dokumentu. Ne treba zaboraviti ni one koji nevjeruju, a koji se trude prakticirati pravednost i voljeti dobro-tu; njima treba pružiti istinsko svjedočanstvo obzora istine iljubavi, koji su objavljeni Riječju Božjom. U dijelu posve-ćenome Crkvi pak, u središtu je bila vrijednost propovijedi iekumenskoga hoda.

Sveto pismo preko novih tehnologijaU dokumentu se također govori i o korištenju novih

tehnologija u širenju Riječi Božje, i to s posebnom pozor-nošću na djecu i mlade. Putovi Riječi sada nisu samo putovimisionara, nisu samo oni koje mi kršćani trebamo prijeći svo-jim svjedočenjem, ulazeći u ulice naših gradova, nego su totakođer – a možda i "ponajviše" – virtualni, informatičkiputovi, odnosno mogućnost da se Riječ Božja ponudi i nateleviziji, kako bi mogla pokazati svu svoju snagu kroz bogat-stvo svojih simbola, kroz svoje pripovijedanje koje sadržiduboku i univerzalnu poruku, a koje, iznad svega, čovje-čanstvu daje mogućnost odgovora na konačna i temeljnapitanja o životu, napomenuo je nadbiskup Ravasi.

Završetak sinode misnim slavljemTijekom 23. opće sjednice sinodski su oci u subotu prije

podne usvojili 55 konačnih prijedloga. Dokument je napisanna latinskome jeziku, isključivo je pridržan za Papu koji će garabiti pri izradi postsinodne pobudnice. Papa je ipak odobrioobjavljivanje na talijanskome jeziku privremenog nacrtaPropozicija. Sinoda je zaključena svetom misom koju je unedjelju 26. listopada u bazilici svetog Petra prevodio papaBenedikt XVI., koji je za listopad iduće godine najavio II.posebnu biskupsku sinodu za Afriku.

/Radio Vatikan, IKA, Križ života/

Novi dokument za formaciju svećenikaU Vatikanu je 30. listopada predstavljen doku-

ment Kongregacije za katolički odgoj "Smjernice zaprimjenu psihološke struke u primanju i formacijikandidata za svećeništvo".

Dokument u prvom redu podsjeća na sadašnji društvenii kulturni kontekst koji, u manjoj ili većoj mjeri, utječe namentalitet kandidata za sjemenište a koji, u određenim sluča-jevima, može stvarati teškoće i u bitnome uvjetovati sposob-nosti osobe da krene putem svećeničke formacije. Na njimase, precizira se u dokumentu, odražava mentalitet koji karak-terizira konzumerizam, nestabilnost u obiteljskim i društve-nim odnosima, moralni relativizam, pogrešna gledanja naspolnost, sužene mogućnosti i sustavno nijekanje vrijedno-sti. Osim toga, svećenička formacija u svom integralnomobliku, osim duhovne dimenzije, obuhvaća i "općeljudsku"dimenziju koja je temelj čitave svećeničke formacije. Onastoga ima za cilj oblikovati zrelu, odgovornu, dosljednuosobu koja ima vlast nad sobom. Također se naglašavatemeljna uloga odgojitelja i nužnost njihove stručnosti napolju pedagogije zvanja kako bi, zahvaljujući dubokom po-znavanju ljudske osobe i zahtjeva njezine formacija zasvećenički red, mogli dokučiti stvarne motivacije kandidata,prepoznati eventualne prepreke u integraciji ljudske ikršćanske zrelosti kao i možebitne psihopatologije.Dokument ističe i važnost Božje milosti u formaciji kandi-data za svećeništvo, jer, kako se ističe, ciljeve formacije možese postići samo svakodnevnim odgovorom kandidata nadjelovanje milosti u njemu. /HKR/IKA/

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

1177

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �Nove knjige

"Dođi, budi moje svjetlo"Potresnu knjigu koja je izazvala

veliku pažnju svjetske javnosti jer suu njoj sabrana do sada većinom ne-poznata i nedostupna privatna pismaMajke Terezije, objavila je nakladnič-ka kuća "Verbum". Kroz ta pisma,izvatke iz osobnog dnevnika i drugeovdje objavljene zapise ova knjigapoput duhovne autobiografije nanovoprolazi kroz život "svetice iz Calcutte". Tako biva osvi-jetljena sva njezina svetost te se otkrivaju dubine i bogat-stvo njezina nutarnjeg života ali i dugotrajna duhovnapustoš, tamna noć duše koja više od svega svjedoči oprokušanosti njezine vjere. Ovo iznimno djelo bit ćeduhovni putokaz svima koji ga budu čitali – svi koji senalaze u bilo kojem obliku tame u iskustvu i vjeri MajkeTerezije moći će pronaći utjehu i ohrabrenje. Posebnazanimljivost hrvatskoga izdanja jest u tome što ono, zarazliku od svih drugih, ima povlasticu sadržavati i triizvorna faksimila pisma Majke Terezije pisana nahrvatskom jeziku. /www.verbum.hr/

Raritetno izdanje BiblijeIzdavačke kuće Kršćan-

ska sadašnjost d.o.o. i Mo-zaik knjiga predstavile suraritetno, ručno uvezano ibogato ilustrirano izdanjeBiblije u ponedjeljak 10. stu-denoga u foajeu Hrvatskoga narodnog kazališta uZagrebu. Urednik izdanja Vid Jakša Opačić spomenuo jekako sve velike europske izdavačke kuće priređuju takvaizdanja te da se takve knjige uglavnom izrađuju ručno, aovo je izdanje pripremano 14 mjeseci. Kratko je pred-stavio proces pripreme od tiska u dvije prestižne nje-mačke tiskare, do ručnog uveza koji je još uvijek u tijeku,pa će posljednja izdanja biti na tržištu u siječnju 2009.godine. Kako bi knjiga bila zaštićena od vanjskih utjeca-ja izrađena je i posebna drvena kutija. Komplet prate irukavice za listanje, posebice radi zlatnih folija koje senalaze iznad trećine minijatura i zlatnog ukrasa kojimovo izdanje obiluje. Naklada hrvatskog izdanja je 1500primjeraka. Urednik izdanja istaknuo je kako je ova Bib-lija objedinila ono najbolje što su nam ostavili mnogi europ-ski majstori jer tekstove prati tristotinjak minijatura. /IKA/

"Dojenje i katoličko majčinstvo"Nakladna kuća "Verbum" iz

Splita, objavila je prijevod knjigeSheile Kippley "Dojenje i katoličkomajčinstvo". U ovoj praktičnoj i kori-snoj knjizi Sheila Kippley iz maj-činske perspektive nudi razmišljanjaza majke koje doje i koje žele naćiduhovnu potporu i ohrabrenje u svo-joj prevažnoj zadaći. Osim što obraz-laže duhovnu dimenziju dojenja,autorica također donosi i mnoštvo znanstvenih činjenicakoje potvrđuju višestruke pozitivne učinke dojenja, kakoza djecu i majke, tako i za cijele obitelji.

Svojim sadržajem i postavkama te nizom vrlo prak-tičnih savjeta knjiga promiče jedinstvenu ulogu i povlas-ticu majčinstva, pri čemu dojenje zauzima važno mjesto./IKA/

www ika.hr

zkvh.org.rs

Margareta – često ime među svetim kraljicama

Benediktinka Margareta, kćilotarinškog kralja iz 13. stoljeća;dominikanka Margareta (Margit),kći mađarskog kralja, također iz13. stoljeća; kći bavarskog kralja,sveta Margareta, udovica iz 14.stoljeća; kći kralja Renata Anžu-vinca, Margareta od Lorene. Izredova vojvoda od Savoje, mogla bibiti proglašena svetom MargaretaSavojska i Margareta od grofovaColonna. Sve su te Margareteimale sličan životni put. Prolazilesu putem pokore, poniženja, aMargareta Škotska je život proži-vjela u radosti i jednostavnosti.

Rođena u Mađarskoj

Sveta Margareta Škotska jerođena oko 1046. godine u mjestuReske kod Nádasda u zapadnojMađarskoj, a umrla je u studenom1093. u Edinburghu u Škotskoj.Bila je škotska kraljica. Njezinog jedjeda Edmunda Ironsidea izEngleske prognao danski kraljKnud, koji je pokorio Englesku.Margaretina mati je bila Agata, sestramađarske kraljice. Edmundov sinEduard se oženio s Athelingom, se-strom mađarskoga kralja. Kad jeumro nasilni danski kralj Kanut,Eduard se vratio u Englesku. MalojMargareti tada nije bilo ni 9 godina.

Škotska kraljica

Nije prošlo puno vremena, en-gleska kraljevska kuća je opet moralabježati. Ovoga su puta utočište našli uŠkotskoj. Tamo je kralj Malcolm III.zaprosio tada već 24-godišnju Mar-garetu. Škotska kraljica Margareta jeu braku s Malcolmom rodila šest sino-va i dvije kćeri. Odgajala ih je svelikom ljubavi, a tako su joj djeca i

uzvraćala. Margaretin muž je bionepismen, ali čovjek izuzetno dobrasrca. Priča se da je znao ljubiti listoveiz molitvenika iz kojih je Margareta

molila. Bio je to znak ljubavi premaženi i znak poštovanja prema njezi-nom molitvenom životu. Malcolm jesvoju ženu okruživao najljepšomljubavlju. Tražio je savjeta u nje.Margareta je vrlo uvjerljivo djelovalana muža, te je od kralja nastojalanačiniti blagog čovjeka.

Svetica velike poniznosti

Sveta Margareta se nikada nijeuznosila svojim znanjem, svojom kul-turom. Nikada se nije oholila predsvojim mužem. Nju su resile krepostikao skromnost, jednostavnost i čed-nost. Istaknula se i u ljubavi premasiro-masima. Kraljica je uživala velikiugled kod svojih podanika, ljubav

svoga muža, poštovanje svoje djece.Sveta Margareta se založila za obrazo-vanje naroda, nastojala je iskorijenitistare keltske običaje. Bila je velika

dobrotvorka, pobožna kraljicakojom se narod ponosio i koju suljudi beskrajno voljeli. Brižno jesurađivala s dragim Bogomizgrađujući život svoje duše.

Blažila tuđe boli

Povijest ne bilježi nikakvepatnje ni boli, koje bi je pogađale,a ona je ipak znala razumjetinevolju drugoga. Sve bolje i boljeje osjećala boli i patnje drugihljudi, napose siromašnih. Razvilase u pomoćnicu svih patnika inevoljnika. Kanterberijski nad-biskup Lanfranc joj je pomogaopri osnutku glasovitog benedik-tinskog samostana u mjestuDunfermline.

Bila je na samrti kad je do-znala za smrt svoga muža i sina.Tu je žalost prihvatila kao križ ižrtvu za svoje grijehe. Tu patnjuje primila kao pokoru.

Posmrtni ostaci u tuđoj zemlji

Sveta Margareta je umrla 16. stu-denog 1093. godine u Edinburghu.Sahranjena je u mjestu Dunfermlinepokraj svoga muža. Za vrijeme refor-macije posmrtni ostaci toga sretnogbračnog para su prenešeni u Madrid.Glava svete Margarete se kao dragemoći čuva u isusovačkoj crkvi u mje-stu Douai. Godine 1249. proglašena jesvetom. Sveta se Margareta prikazujekao redovnica ili kako njeguje boles-nike. Zaštitnica je Škotske. U nekimkrajevima se uz njezin spomendanvezuju kiše. Kaže se, ako na spomen-dan svete Margarete ne zasine sunce,sijeno se nikada neće moći suhopokupiti.

Svetac mjeseca Piše: Stjepan Beretić

1188

��11

11 //

2200

0088

16. studenog

Sveta Margareta Škotska(* oko 1046. + 16. XI. 1093.)

� Više je Margareta nosilo krunu � Margareta rođena u Mađarskoj � bila izgnanica �� izbjegla u Škotsku � udala se za kralja � kraljica kraljevske krvi � supruga nepismenog muža �

� rodila šest sinova i dvije kćeri � u nje je kralj tražio savjeta � ponizna kraljica �� živjela bez velikih križeva � razumjela svakog patnika � blažila tuđe patnje �

� pogibiju muža i sina prihvatila kao pokoru � i mrtva u tuđini � zaštitnica Škotske �

važno je istaknuti da su njegova kontem-placija i djelatnost uvijek u tijesnoj i logi-čnoj povezanosti s Kristom. Jednako takodok djeluje i "liječi duše", on neprestanomotri Krista. Želi biti zaposjednut Kristomkako bi posredovao da Krist zaposjedne,svojom milošću, duše. Nastoji, sa štoaktualnijom nakanom, "paziti na Isusa(motriti Isusa)" dok "liječi duše". "Pazitina Isusa", u povezanosti "liječenja duša",naš sluga Božji zapisuje nebrojeno puta! Udosljednosti toga programa zapisuje:"Mene si svezao kao svećenika. Ja moramdruge vezati i k Tebi voditi"10.

U Gerardovoj duši izgleda da je ovajnjegov program, kontemplativno–djelatni,u kojem je Krist središte, kojim želi "liječi-ti duše", dosegnuo iskustvena obilježja, dane kažem, "mistična" obilježja. Ovu tvrdnjuopravdavaju Gerardovi osobni zapisi, a odmnogobrojnih zapisa izdvajam: "Zaboravitću sebe samo da liječim Tvoje rane.Moram za Tobom ludovati kad vidimdruge da Te na križ prikivaju"11.

"Blažen onaj koji je s Bogom sjedi-njen po ljubavi... Ljubav je čudnovata kojazlu zatvara vrata. Vatru sjetila gasi a dušuu napasti spasi... Dokle god Boga ljubimodobro činimo, pravu slast uživamo. Većsmo blaženi... Tko je prema bližnjemu lju-bazan, vazda je Bogu ugodan. Od dobrotepravim med kad ju hvalim, kad ju drugimadijelim. Tko ljubi taj je miran, slobodnaduha, veseo o Bogu govori, Bogu je sličantko je za sve mrtav. Toliko Boga ljubi da sa-mo za njega živi jer je za njega stvoren"12.

U konkretnosti, iskustveno, Gerardovim riječima definira svoj molitveno–dje-latan život: "Divan život: danju svakomeslužiti, a noću moliti i bolesne dvoriti"13.

Na temelju ovih, i drugih Gerardovihnavoda, vidimo koliko je još uvijek značaj-na i aktualna njegova poruka koja se možeuočiti i biti korisna kao nadahnuće i poti-caj svećenicima, redovnicima i angažira-nim laicima u pastoralu. U "liječenjuduša", za povratak društva "kršćanskimkorijenima", Gerardov "recept" još uvijekje aktualan. Osobni život svakog angažira-nog djelatnika u pastoralu počinje susre-tom s Kristom, u Kristu i po Kristu! Tadadonosi željene plodove i "liječi duše"!"Treba letjeti u boj kao vrijednih pčelaroj"14. Gerard nije "pustinjak", nego kon-templativac i djelatnik!

Naš kandidat za sveca / Poetski kutak

1199

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

"Liječiti duše"je temeljni i konstantniprogram u životu i djelovanju sluge Bož-jega Gerarda Tome Stantića. Logično jestoga, a i obvezno, obratiti pozornost dub-ljem uvidu u sadržaje toga zacrtanogGerardovog plana. Bez takvog uvida nijemoguće upoznati cjelovitost i navlastitostnjegove duhovne osobnosti i njegovih pla-nova u apostolskom djelovanju.

Smisao "liječenja duša" što poduzimaGerard je povezivanje duša s Kristom:"Isuse, kao svećenik neka nastavljamTvoje zemaljsko poslanje, molitvom ipastoralnim djelovanjem, tako će biti našeponizno tijelo slično Isusovom slavnomtijelu; kao vrt pun proljetnoga cvijeća"1.Znači: duše se liječe Božjom milošću,živom prisutnošću Isusa Krista u dušama!

U skladu s tim pastoralnim planom,naš sluga Božji, na osobnom planu životaodlučuje: "Sve činiti da Bogu privlači dasve Boga hvali"2. Drži da će to savršenijetaj svoj načelni program ostvariti ako pove-že motrenje, (kontemplaciju) i propovije-danje: "Ljepotu Boga gledati i propovijeda-ti". Povezivanje motrenja Boga i propovije-danja imat će tada, po njegovu mišljenju,za učinak "da će po tome uspjeti sve Boguprivući da sve Boga hvali"3. Stoga nepre-stano moli, upravo vapi: "Dajte mi milostda po njoj djelujem i sve i svakoga milu-jem"4. "Gost mi Isus i svaki čovjek kadimam s njim posla... Isusa gostim kad muna razne načine ugodim"5.

U rukopisu pod naslovom "Milosrd-nost" zapisuje: "Osobito ću na duše pazitijer su skupe kao Isusov život. S Isusom senadmećem kad za duše radim i umirem"6.U dosljednosti ovoga načela, kada ga pove-žemo s onim prethodnim: "Boga gledati ipropovijedati", ne možemo, u dosljednojlogici, drukčije zaključiti nego tvrditi da jenjegov jasan stav: kada je prožet ljubavlju,kontemplacijom, uzornim i svjedočkimživotom, da je onda njegovo propovijeda-nje i djelatnost najefikasniji lijek koji "liječiduše"! Nema dvojbe da je konstantno tak-vim duhom obilježen njegov osobni životjer to potvrđuju mnogobrojni njegovi zapi-si, koji nam priopćuju da neprestanonastoji povezivati molitvu, kontemplaciju idjelatnost, isticati ovisnost i plodnost dje-latnosti od molitve. Zapisuje, primjerice:"Moram ili u samoću bježati ili u javnostisvakoga slušati, i svačiju poštenu željuispuniti"7. Želi: "Iz dobrog srca šećer dije-liti"8, "Kad drugo ne mogu, molit ću seBogu: grešnicima obraćenje, patnicimaolakšanje"9.

Ovakvih i sličnih tvrdnji u pismenojostavštini sluge Božjega ima u izobilju a

1. Th. past., 003375.2. Ondje, 003099.3. Ondje4. Ondje, 002842.5. Ondje, 003100.6. Ondje7. Ondje, 004016.8. Ondje (rukopis), 93.

9. Ondje (rukopis), 646.10. Milosrdnost, 004871.11. Razg. s Isusom,

003922.12. Blago duše, 008620.13. Th. past., 003137.14. Ondje, 003375.

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

"Liječiti duše"

MARICA MIKRUT

Rođena je 1953. godine u Sonti.U Somboru je završila srednju školugdje i sada živi. Nakon rada u banciotišla je u mirovinu. Pjesme su jojobjavljivane u kalendaru SubotičkaDanica i katoličkom mjesečnikuZvonik te u zbirkama odabranih sti-hova Lira naiva.

TRAGOVI U DVORU

Tila sam ugasit gromoglasnu tišinušto mi na duše spavaprobudila se sićanja iz davne prošlostito ti je ko sinajel bižat jel it za njom.Šokadijo moja, dozivljem tebesmrtnim imenom.Naslonim glavu na grane stare kruškea ona ječi strunama egede čije note vitar nosiiz davne daljine.Želja mi je projtdvorom mojega dadedi srce šokačkoga roda još dišedvorom mojega dade što šokački divani i ikavicu piše.Kroz mali pendžer iz ganka čujem lipi glas moje mamekako piva božićne pisme: "O slavna betlemcka ti si štalica..."Dok adventska svića tijo dogoriva moja se duša u beskrajnu bol sljiva.Vapaji moji ko tužna su pisma, ko besane noći što čeku svitanjako dičje oči sa iljadu pitanja.I sad kad mislim da umrlo je sve,da nemiru mojemu kraja nemajedino ostala je nada tašto me diže iz pepela.Tragove u dvoru pokrila je trava.Ostaće samo kitice pisme i dilić neba ditinjstva digod bila u srcu moja Šokadija spava.

Marica Mikrut

Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh.org.rs

Dok sam pripremao ovu rubriku zamjesec studeni, stigla je do mene vijestda je umro časni i pobožni starac, otacdesetero djece i brojne unučadi, GrgoIvanković. Umro je u svom domu, pra-ćen nježnošću svoje supruge i okružensvojom djecom, koji su posljednje tre-nutke njegovog života popratili ljubavljui molitvom. Svi će reći kako je to lijepo.Na sličan način su s ovoga svijeta otišli imoji roditelji i na tom sam Bogu neiz-mjerno zahvalan. Tog prizora se čestosjetim i on me ispunja utjehom, mirom iradošću.

Nameće mi se pitanje u ovom času:koliko naših dragih pokojnika odlazi sovoga svijeta na takav način? Većina"posmrtnica" i novinskih izviješća opokojniku završava riječima "njegovi naj-miliji" ili "tvoji najmiliji". No, jesu li "naj-miliji" bili takvi prema njemu i u nje-govoj bolesti i umiranju? Bez sumnje,mnogi teški bolesnici, pa i stari i nemo-ćni, morali su završiti svoj život u bolniciili u gerontološkim centrima. Ali, jesu libaš svi oni morali tako završiti? Nema liu svemu tome i bijega – bijega od neu-godnih prizora trpljenja drage osobe, pai od smrti kao takve?

Po jednom istraživanju, oko osam-deset posto ljudi u zemljama s visokimstandardom umire izvan svoga doma, ubolnicama, okruženo raznim tehničkimpomagalima, u nepovjerljivoj sredini,prepušteno brizi bolničkog osoblja kojeza pratnju umirućih većinom nije nitiosposobljeno niti za to ima vremena.Nije puno bolja situacija ni u našoj sredi-ni. Što se to dogodilo i što se događa?

Živimo u svijetu ogromnog teh-ničkog napretka, pa i na području medi-cine, koji nas nekada zavara pa na smrtpomalo i zaboravljamo. S druge strane,"crne kronike" u medijima tako punopišu i govore o umrlima, poginulima iubijenima da banaliziraju smrt kao takvupa joj stoga previše niti ne posvećujemopažnju, jer ona nas se i ne tiče jer govorio smrti drugih ljudi. Takvo stanje nukame da za ovaj broj Zvonika napišem parriječi o umiranju i smrti s kršćanskog,moralnog aspekta.

Za bolje razumijevanje teško bole-snih i umirućih osoba moramo biti svje-sni nekoliko faza koje oni prolaze. Prvafaza je NEGACIJA. Bolesnik ne vjerujeda se bliži svršetak njegova života. Drugistadij je SRDŽBA na sve i svakoga. Svemu smeta i svega bi se htio osloboditi.Treći stadij je stadij CJENKANJA ukojem bi bolesnik želio postići "spora-

zum" prije svega s Bogom da mu jošmalo produlji život. Četvrti stadij je sta-dij UTUČENOSTI i ŽALOSTI jer je svje-stan da mu nema pomoći. I na krajunastupa peti i posljednji stadij, stadijPRIHVAĆANJA svog stanja. Neki ovajstadij opisuju kao "zadnji period počinkaprije dugog putovanja". Važno je pozna-vati ove stadije kako bismo bolje razu-mjeli umiruće i prema njima se znaliispravno postaviti, a važno je i stoga što inas to jednog dana čeka.

Kršćanska pratnja ili njega umiru-ćih označuje uporabu prikladnih sredsta-va da se bol ublaži ili potpuno ukloni.(Crkveni dokumenti govore o tzv. redo-vitim i izvanrednim odnosno razmjernimi nerazmjernim sredstvima). Postignutoublažavanje boli omogućuje bolesnikuda prisebno i slobodno može odlučivati osebi i o važnim pitanjima vezanim uz nje-gov život i umiranje. To mu, drugim rije-čima, omogućuje umrijeti u dostojan-stvu. Umrijeti u dostojanstvu znači umri-jeti u pravi trenutak, vlastitom naravnomsmrću. Umiranje mora biti osmišljeno isvjesno proživljeno dovršenje života. Toje umiranje u miru sa samim sobom, sdrugima i s Bogom.

Na ispravnu pratnju umirućih spa-da također priopćiti teškom bolesnikuistinu o njegovom stvarnom stanju. Gle-de toga nameće se mnoštvo pitanja: tkoće mu i kada priopćiti, na koji način –izravno ili uvijeno... Uglavnom je prihva-ćeno načelo da istina mora biti odmjere-na prema bolesnikovoj primljivoj spo-sobnosti. Istina bolesniku ne smije bitibačena u lice, nego mu mora biti darova-na – pažljivo, obazrivo, s ljubavlju, u vrije-me i u mjeri u kojoj on to uistinu zahti-jeva, a kadar je smireno čuti – i prihvati-ti.

Moliti za umirućega i omogućiti muda pri punoj svijesti primi tzv. Sakra-mente umirućih, tj. ispovijed, pričest ibolesničko pomazanje, također spada uispravnu pratnju umirućih.

Mogli bismo zaključiti da se pravismisao pomoći kod umiranja ili pratnja injega umirućih sastoji od niza usluga štoih pruža liječničko osoblje, pažljiva pri-sutnost najbližih kao i prisutnost sveće-nika kako bi umirući mogao pojmiti iproživjeti, na što je moguće osobniji na-čin, kao čovjek i vjernik, smisao poslje-dnjeg stadija svoga života. Središte pre-ma tome nije stavljeno na tehnički mo-guću borbu do kraja protiv smrti, negona ljudsku pažnju i njegu koja uključujenajveće moguće ublaženje boli, te svje-

Moralni kutakPiše: Andrija Anišić

2200

��11

11 //

2200

0088

Kako umiru naši najmiliji?

Hrvatske katoličke internetske stranice (79.)

Službenica BožjaMarica Stanković

Marica Stanković (Zagreb, 1900.– Zagreb, 1957.), prva je vjernica lai-kinja u Hrvata, za koju je pokrenutpostupak za proglašenjem blaženom isvetom. Za apostolsko djelovanjemeđu mladima, kao prva žena uHrvatskoj, dobila je visoko crkvenoodličje "Pro Ecclesia et Pontifice", autemeljila je i prvi svjetovni institut uHrvatskoj pod nazivom "SuradniceKrista Kralja". Postulatura službeniceBožje Marice Stanković postavila je iinternetsku stranicu, koja je dostupnana adresi:

www.maricastankovic.com.hr

Na naslovnici se nalazi njezinoživotno geslo: "Moja je jedina koncep-cija – Isus Krist, njegov nauk i njego-vo evanđelje i ništa više". Pod izbor-nicima se nalazi njezin životopis, amože se čitati i o glasu njezine sveto-sti, procesu beatifikacije, suradnica-ma Krista Kralja koje je ona utemelji-la kao svjetovni institut, postoje i gale-rije slika itd., a otvorena je i moguć-nost kontakta radi dobivanja dodatnihinformacija o njoj ili radi javljanjamilosti primljenih po njezinu zagovoru.

Marica Stanković bila je aktivnau međuratnome razdoblju u katoli-čkim organizacijama mladih, koje sudjelovale i na području današnjeSubotičke biskupije: najprije u orlov-skoj, a zatim u križarskoj organizaciji,a bila je predsjednica Velikog križar-skog sestrinstva od osnutka 1930. doraspuštanja 1945. Zbog svojeg ustra-javanja u vjeri, poslije rata je osuđenana pet godina zatvora.

s. b.

sno i slobodno prihvaćanje neizbježivečinjenice smrti kao sastavnog dijelaljudskog života. Sama prisutnost kodpostelje umirućega ima neprocjenjivoznačenje jer svaki čovjek kad umireosjeća najveću potrebu da se pred licemsmrti ne nađe sam. No, biti uz umiruće-ga nije lako umijeće i treba učiti. Toznači iskusiti vlastitu potpunu nemoćpred činjenicom smrti. To donekleznači umirati zajedno s umirućim. I zatosamo onaj tko se suočio s činjenicomvlastite smrti i tko je prihvatio pravi smi-sao smrti i umiranja može adekvatnonjegovati umiruće.

(Literatura: V. Pozaić, Život dostojan života, FTI,Zagreb, 1985; V. Pozaić, Pred licem smrti, FTI,Zagreb, 1990; V. Pozaić, Čuvari života, FTI, Zagrreb,1998.).

Upoznajmo govor liturgijskih znakovaPiše: dr. Andrija Kopilović

2211

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Oltar – izvorna riječ kojim se imenu-je mjesto prikazivanja žrtve. Ne ulazeći u eti-mološko značenje, razmišljamo o kršćanskompojmu oltara. Već Pavao upotrebljava izraz"stol Gospodnji". Istočna Crkva naziva ga"sveti stol – sveta trpeza". Grčki jezik posje-duje naziv "žrtveni stol". Svakako da je oltarsredište liturgijskog događanja i treba imatioblik stola. U načelu, svaka crkva trebaimati samo jedan oltar jer je on simbol i znakKrista. Međutim, na Zapadu već od 6. stolje-ća počinje se graditi u istoj crkvi i više olta-ra. Tijekom povijesti, oltar iz središta doga-đanja prelazi u nišu apside toliko da već uvrijeme gotike, pa sve do naših vremena, ol-tar biva prislonjen zidu apside. Ispred njegase postavlja prvo jedan niz, a onda čitava"arhitektura" oblikovanja likova svetaca iornamentike do te mjere da se žrtveni stolzamijenio pojmom oltara. Tako je u narodusinonim za oltar postao ne više stol za žrtvunego sve ono što je za oči primamljivije. Uraznim se razdobljima najviših umjetničkihostvarenja razlikuju romanički, gotički, rene-sansni, barokni i suvremeni oltari. Liturgij-ska reforma II. vatikanskog sabora je vratilateologiju na prvih šest stoljeća crkvene pra-kse i jasno definirala da je oltar žrtveni stol,da je on simbol Krista i središte hrama.Treba biti vidljiv iz svakog dijela crkve i tre-ba biti tako dostojanstven da i izvan liturgij-skog čina jasno upućuje na Krista koji je natom žrtveniku jedina novozavjetna žrtva ikoji tom žrtvom kao Veliki svećenik posre-duje "s desne Očeve". Ta činjenica sada po-vlači za sobom i niz drugih detalja. Ako oltartreba biti vidljiv, onda još više mora bitividljivo ono što se na oltaru događa. Stogaukrašavanje oltara, kao žrtvenog stola morabiti diskretno. A najvažnije je da svaki oltarbude prekriven oltarnikom.

Oltarnik je uvijek od naravnoga plat-na bijele boje. Podsjeća na stol posljednjevečere, a i bjelina oltarnika je navještaj vječ-noga. Bijela boja nije samo simbol čistoćenego daleko više simbol vječnoga. Uobiča-jeno je da su na oltaru dva oltarnika. Jedandonji više radi praktičnih razloga, a gornji jeukrasni i funkcionalni. U raznim razdobljimacrkvene godine oltarnik može biti ukrašenodgovarajućom liturgijskom bojom.

Tjelesnik ili korporal je uvijek odbijeloga platna i on je manji. Kod prikazanjastavlja se pod sveto posuđe da se sačuvasvaka čestica kruha u slučaju da se kod lom-ljenja nešto mrvi. U Istočnoj crkvi u tom kor-poralu su i svete moći. Korporal se upotreb-ljava kad god se na oltaru postavlja Isusovoeuharistijsko tijelo i krv.

Svijećnjaci – prvotna namjena svije-će na oltaru je bila praktične naravi. Jedno-stavno je trebalo vidjeti i svete prilike i čitatiiz liturgijske knjige. Kasnije, kada je došlodo rasvjetljavanja oltara drugim svjetlima,svijeća je postala i simbol koji govori oKristu kao svjetlu. Nekada je bio propisanbroj svijeća (npr. šest) dok je sada prepušte-no razboritosti liturga. Svakako nije dobroda su svijeće tako na oltaru te pokrivaju sve-te prilike. Preporučeno je da su svijećnjacisa svijećama blizu oltara i da ne moraju bitina samom oltaru. Tako se još više oltar oslo-bađa za ono bitno. U blizini oltara ili nasamom oltaru uvijek treba stajati križ. On jeznak Kalvarijske Kristove žrtve koja se naoltaru posadašnjuje.

Ukrasi – često se oltari ukrašavajucvijećem. Dok je oltar smatran i onom poza-dinom, kićenje je bilo zahtjev same estetike.Sada kada je oltar ponovno stavljen kaožrtveni stol, poželjno je da se cvijećem kao isvijećama ne pokrije sam sveti čin. I ponov-no je uputa liturgije da se ukrašavanje cvi-jećem prilagodi liturgijskoj godini i naposeukusu ali da ne pokriva bitne dijelove oltara,a pogotovo ne sam oltar. Zabranjuje se umjet-no cvijeće. Može biti ukrašen živim cvije-ćem ili cvjetovima od plemenitog metala kaošto su srebro i zlato. Način kićenja svakakoje znak poštovanja toj svetinji koja je žrtve-nik i simbol Krista. Stoga je pomalo "bogo-hulno" zanemariti tu dimenziju i dozvoliti daoltar bude ukrašen nemarnim, otpalim, uve-lim "Kajinovim darovima".

Liturgijske knjige – ono što jošdolazi na oltar su i liturgijske knjige. Temelj-na liturgijska knjiga je Misal. To je knjigakoja sadrži sve misne tekstove. Ona je neop-hodna u redovitoj liturgiji ne samo što sumnogi dijelovi mise promjenljivi, nego da usvakom trenutku bude pri ruci liturgu temože slaviti otajstva mirno i sa sigurnošćubez improvizacije. Lekcionar je knjiga iz kojese navješćuje Božja riječ. Njeno mjesto jeredovito ambon kao mjesto odakle se čita inavješćuje. Od svih lekcionara najčasniji jeEvanđelistar, tj. knjiga u kojoj su evanđelja ikoja je na Istoku češće nego na Zapadu sve-čano ukrašena i uvijek se smješta na oltar. Usvečanim liturgijama i na Zapadu je mjestoEvanđelistara na oltaru. Knjiga za molitvuvjernika je priručnik koji nudi zbir molitavaali kao nadahnuće koje se može u zajedniciprema potrebi i proširivati. Obrednici su knji-ge koje sadrže tekstove za slavljenje sakra-menata. One su u upotrebi na mjestu odaklese podjeljuje pojedini sakrament. Osim ovih,postoji još i knjiga Blagoslovina koja, razum-ljivo, sadrži tekstove za slavljenje blagoslo-vina.

(nastavlja se)

23. 11. 2008.

KRIST KRALJ

Ez 34,11-12. 15-17Ps 23,1-3a. 3b-4. 5-61 Kor 15,20-26. 28

Mt 25,31-46

Tada će kralj reći onimasebi zdesna: Dođite, blago-slovljeni Oca mojega! Primiteu baštinu kraljevstvo pri-pravljeno za vas od postankasvijeta!

30. 11. 2008.

Prva nedjeljaDošašća

Iz 63,16b-17. 19b. 64,2-7Ps 80,2-3.15-16.18-19

1 Kor 1,3-9Mk 13,33-37

Pazite! Bdijte jer neznate kada je čas. Bdijte,dakle, jer ne znate kad će seGospodin vratiti da vas ne binašao pozaspale ako iznena-da dođe.

7. 12. 2008.

Druga nedjeljaDošašća

Iz 40,1-5. 9-11Ps 85,9-10. 11-12. 13-14

2 Pt 3,8-14Mk 1,1-8

Ivan Krstitelj je propovi-jedao: "Nakon mene dolazijači od mene… Ja vas krstimvodom, a on će vas krstitiDuhom Svetim."

14. 12. 2008.

Treća nedjeljaDošašća

Iz 61,1-2a. 10-11Lk 1,46-48. 49-50. 53-54

1 Sol 5,16-24Iv 1,6-8. 19-28

Bi čovjek poslan odBoga, ime mu Ivan. On dođekao svjedok da posvjedoči zaSvjetlo da svi vjeruju ponjemu.

O l t a rZa obavljanje liturgijskog čina središnje mjesto je oltar. U ovom odlomku našega

upoznavanja liturgijskih znakova ograničavamo se na oltar i sve što je "oko njega i nanjemu". Time nastavljamo započetu seriju liturgijskog govora u znakovima.

zkvh.org.rs

Nakon što se idući iz pravca Su-botice prođu Crveno Selo, Mala Bosnai Mišićevo, nemoguće je s desne stranena ulazu u Bajmok, ne zamijetiti kato-ličku crkvu po čijem se tornju već izda-leka može nazrijeti Bajmok. Župa Sv.Petra i Pavla u Bajmoku utemeljena je1779. godine i to prvo kao filijala Sv.Terezije Avilske iz Subotice. Prvacrkva u čast apostolskih prvaka Petra iPavla podignuta je 1778. Ta crkva jeproširena i obnovljena 1817. i 1845. go-dine. Današnji izgled dobila je proširi-vanjem iz 1907., a svetište je temeljnopreuređeno 1966. Crkva je dugačka 61m, široka 14.5 m, poprečna lađa je duga26 m, a široka 14 m. Unutarnja visinacrkve doseže 15 m, dok je toranj visok45 m. U tornju su četiri zvona od kojihnajveće teži 1080, a najmanje 34 kilo-grama. Matične knjige vode se od 1779.g. Na groblju postoji još i kapela Sv.Roka a na ulazu u selo podignuta jeKalvarija. U razgovoru sa župnikomove župe vlč. Zsoltom Bendeom, sa-znajemo da je jezik bogoslužja hrvatskii mađarski, a većim blagdanima služi semisa i na njemačkom jeziku. Župa tre-nutačno broji oko 6000 vjernika. Ne-djeljom su u župi dvije mise, jedna nahrvatskom a druga na mađarskom jezi-

ku. Prema njegovim riječima, nedje-ljom na misu dođe oko 300 Bajmočana.Ono što ga posebno raduje, jest to dasu ga vjernici i stanovnici sela vrlo lije-po prihvatili. Vlč. Bendeu je na srcuosobito duhovna obnova Bajmoka. U tusvrhu smatra da je od velike pomoćiformiranje manjih zajednica. Jako seraduje kada su mu vjernici dobri surad-nici u širenju evanđelja. Nažalost, nekiljudi ne shvaćaju što je Crkva, zato jepotrebno da duhovna obnova pođe odnaroda, a ne da izgleda kao nešto

nametnuto od svećenika. Zato vlč.Bende to ne želi uzeti i vezati na sebe,nego što više uključiti laike koji ostajuu župi. I Isus je pozivao učenike, oni sumu pomagali. To je načelo kojim se i onželi povoditi. Po njegovim riječima, pro-povijed nije dovoljna mogućnost zapružanje duhovne hrane vjernicima.Jedno je poučavati u vjerskimistinama, što je vrlo važno,no poslije ih treba integriratiu svoju osobnost. Upravožupa treba biti prilikom zavježbanje toga, za razgovore,pitanja. Tek tako se rađajedan malo jači osjećaj pri-padnosti, koji onda zacijelomože donositi više plodova,ističe vlč. Bende. Rado sesusreće sa svećenicima i želioformiti skupinu mlađih sve-ćenika fokolara. Nadalje,

utorkom rado odlazi na karizmatske mo-litve u franjevačku crkvu u Subotici.

AKTIVNOSTI U ŽUPI: U dvori-štu župe obnavlja se vjeronaučna dvo-rana, koja će služiti za razne skupove isusrete. Postojeća dvorana u sklopužupnoga doma je premala za veće sku-pine. I crkva vapi za obnovom. Ove sugodine obećana značajnija sredstava zatemeljitu obnovu krovišta i potpunuizmjenu krovnog pokrivača ali, naža-lost, do realizacije tih inicijativa još nije

došlo. Svakoga mjeseca užupi se organizira vjerona-učni susret za djecu. Tadase djeci kroz igru i druže-nje pokušava približiti lje-pota i važnost pripadanjazajednici vjernika. U doša-šću se za djecu u prostorija-ma župe priređuje doručakposlije misa zornica. Ljeti užupi barem jedan dan logo-ruje skupina od četrdese-tak djece, koja se odatlepješice upućuje u drugaokolna sela. Župnik se u

svom pastoralnom djelovanju vodi na-čelom da za sve treba suradnike. Užupi se svojim angažmanom osobitoističe skupina mladih. Oni pomažu i upastoralnim pothvatima, ali isto tako i uradnim akcijama. Mnogi od njih redovi-to sudjeluju na duhovnim vježbama,duhovnim obnovama. Neki od tih mla-

2222

��11

11 //

2200

0088

Prema župnikovim riječima, or-ganizacija manjih zajednica pridonosiboljem osjećaju pripadnosti Crkvi.Samo dolazak na nedjeljnu misu je, posvjedočenju župnika, za današnjegčovjeka slaba poveznica u zajednici.Pripadnici župnih skupina spremajumisije svoga mjesta, gdje će "maloagresivnije" obilaziti svoje sumještanei pozivati ih da im se priključe. U tompothvatu će svaki član dobiti svoj diosela. Veliku važnost u buđenju vjerni-čke svijesti kod ljudi igra upravostvarno događanje poziva od stranenekoga tko je uvjeren, tko pripadazajednici. Čak i oni najjači, ukoliko sene osjećaju članovima zajednice, prijeili kasnije posustaju.

Reportaža Piše: Uredništvo

Župa Sv. Petra i Pavla u Bajmoku

Župna zajednica kao mjesto razgovora i traženja odgovora

dih su vrlo vješti u animiranju rada sdjecom tijekom župnih mjesečnih susreta.

U okviru župe djeluju i dva crkve-na pokreta: fokolari i karizmatici. Namjesečne susrete fokolara "Riječ živo-ta" dolazi petnaestak osoba, dok se pri-padnici karizmatskog pokreta susrećusvakog petka na molitvi. U vođenjuskupine fokolara vlč. Bendeu pomažepreč. László Pósa, a vlč. Károly Vajdapomaže mu u animiranju skupine kari-zmatika. Broj vjernika na nedjeljnimmisama je sve manji, a to nije samozbog relativno velikog broja sprovodagodišnje. Ljude jednostavno trebazvati.

U župi također djeluje i skupinamladih, koja je otvorena za primanjenovih članova. Susreti se odvijaju pokućama. U župi nadalje djeluju dvazbora, tako da oni koji vole pjevanje unjima mogu naći svoje mjesto. Zahva-ljujući kantoru i zborovima, liturgijskopjevanje u ovoj župi je na zavidnoj razi-ni. Želja je župnika da svatko može naćinešto za sebe od pastoralne ponude užupi, gdje bi se osjećao prihvaćenim inekako više članom zajednice. I radneakcije su prilike kada se pojedincimogu osjetiti članovima zajednice.Župnik se sam rado laća posla, pa mu utomu mnogi onda i pomažu. Odraslekoji žele pristupiti sakramentima, žup-nik osobno pojedinačno pripravlja. Zadjecu koja se spremaju na prvu ispovi-jed i pričest te krizmu, župnik držižupni vjeronauk, koji nužno uključuje ipraktični dio, tj. pobliže upoznavanje sliturgijom i sudjelovanjem u njoj.

VJERNICI LAICI AKTIVNI UŽIVOTU ŽUPNE ZAJEDNICE: AttilaGarajski (36), muž Bernadette (35),ima dvoje djece: Saroltu (12) i Bálinta(10) i u župi Sv. Petra i Pavla u Baj-moku obavlja službu kantora i djelatni-ka u župnom uredu. Već šesnaest godi-na je u prvoj službi, a dvije godine kas-nije je počeo raditi i u uredu. Kantor-skoj su ga službi drugi podučavali. Samvodi oba župna zbora koji zajedno brojeoko pedeset članova, a koji često pjeva-ju skupa, osobito na dvojezičnim misa-ma. Više mlađih članova zbora je nastudiju, tako da u posljednje vrijeme neodržavaju koncerte. No, u pripremi jedječji zbor. U župi ima i onih koji pjeva-ju solo, kad su u pitanju antifone i psal-mi. Kantor voli svoj posao i osjeća seprihvaćenim u svojoj službi. Budući dasu dvije nastavnice glazbe članovizbora, u svečanijim prilikama pomažumu u ravnanju zborom. Velika pomoćžupniku je iKatica Sa-kač (50), su-pruga Nan-dora (51), kojaima kćeri Mi-relu (24) iMaju (22) iobavlja služ-bu sakristan-ke, te spremau župi. Prije nešto više od godinu danapreuzela je ovu službu i zadovoljna jenjome. Voli tišinu crkve, koju čestosama sprema i uređuje. Uoči većihblagdana i slavlja dolaze joj pomoći idrugi. Ono što joj je osobito lijepo jestto što joj dan počinje jutarnjom misom.Drago joj je što sama može rasporeditivrijeme za posao, te ga zato može smi-reno obavljati. Njena kćer MirelaSakač, koja je završila studij filozofijena Sveučilištu u Novom Sadu te završa-va Teološko-katehetski institut u Subo-tici, predaje od prošle školske i vjero-naučne godine u bajmočkoj školi vjero-nauk od prvog do osmog razreda. Ponjenim riječima, na vjeronauku kojegapredaje na hrvatskom jeziku ima stoti-nu i troje djece, no, na svetim misama

ih ima tek pola, a ponekad samo dese-tak, konstatira Mirela. Na upit dolaze lidjeca tijekom ferija na svete mise,Mirela ističe kako tijekom ferija redovi-to dolaze ona djeca koja su i inačenedjeljom na svetoj misi s roditeljima.Ističe također kako je lijepo raditi s dje-com, osobito programe koje pripravlja-ju za blagdane te Dužijancu koja sesvake godine održava u bajmočkojcrkvi. Zasada nema problema s animi-ranjem djece, bilo kroz razgovor, igrumolitvu ili pjesmu. Kao jedan od većihproblema, naša sugovornica ističe tošto su današnja djeca većinom prepu-štena sama sebi, u smislu da im rodite-lji nemaju previše dodira s crkvom.Osim što predaje vjeronauk, Mirela jeaktivna i u životu župne zajednice.

Posebno je angažirana oko pripravevećih blagdana, a rado i čita na svetojmisi. Žao joj je da srednjoškolaca i mla-dih njenih godina nema više u crkvi panema ni srednjoškolskoga i student-skoga vjeronauka. No, vjeruje da će seu budućnosti to promijeniti. Vjeronaukna mađarskom jeziku u bajmočkoj školipredaje Mária Kovács.

VJEROUČENICI: Djeca bajmo-čke župe, kako je već istaknuto, poha-đaju vjeronauk u školi. KatehisticaMirela Sakač okuplja ih i na nedjeljnusvetu misu nakon koje redovito samibilježe svoj dolazak na misu, i oni naj-manji i oni koji se pripremaju za sakra-ment krizme. Među petnaestak mini-stranata ima dječaka i djevojčica. Sažupnikom se dogovaraju prije mise odužnostima koje će tko obavljati, odčitanja molitve vjernika do službe kodoltara. U razgovoru s nekolicinom vje-roučenika može se čuti kako redovitokod kuće mole, vole školski vjeronauki način rada svoje katehistice na čijipoziv dolaze spremati crkvu za velikeblagdane. Dolaze čuvati Boji grob, kitejelke za Božić, pripremaju se zaDužijancu i druge blagdane. Vesela baj-močka djeca se i inače druže jer, kakoradosno pričaju, žive u susjedstvu, nekiu "Masnom kraju" a drugi u "Papre-njači" i tako skupa idu u crkvu, školu ina igru. U takvom raspoloženju sve jeljepše i lakše.

Reportaža

2233

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �Vlč. Zsolt Bende, rođen je 1. srpnja 1977. u Bečeju.

Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, dok je sre-dnjoškolsko obrazovanje primio u subotičkom sjemeništu"Paulinum", gdje je maturirao 1996. godine. Teološki stu-dij završio je u Szegedinu 2004. godine, te je iste godine27. srpnja u subotičkoj katedrali zaređen za svećenika.Župni vikar u župi Sv. Terezije Avilske u Subotici bio jegodinu dana, te potom od kolovoza 2005. tri godine vršislužbu župnog vikara u župi Sv. Petra i Pavla u Bajmoku,gdje od kolovoza ove godine samostalno upravlja župom. Vlč. Bende pohađapostdiplomski studij "Tečaj za duhovnu pomoć" na Medicinskom fakultetu uBudimpešti. To je odabrao radi učinkovitijeg pastoralnog djelovanja na župi kojamu je povjerena.

Attila Garajski

Katica Sakač

Mirela Sakač

zkvh.org.rs

ZV.: Preuzvišeni, nedavno je pro-slavljena ponovna uspostava drevneSrijemske biskupije. Što to znači zavjernike u Srijemu?

� Mons. Gašparović: Mons.Mario Roberto Cassari, apostolskinuncij u Hrvatskoj, svojim dopisom br.57/08 od 18. lipnja 2008. godine, priop-ćio je javnosti da je Njegova Svetostpapa Benedikt XVI. odgovorio namolbu dijecezanskog biskupa Ðako-vačke i srijemske biskupije mons.Marina Srakića i uspostavio Srijemskubiskupiju s vlastitim dijecezanskimbiskupom mons. Ðurom Gašparovi-ćem, odvojivši je od Ðakovačke bisku-pije. S pogledom unatrag, 1. listopada1999. godine mons. Marin Srakić meimenuje generalnim vikarom za Sri-jem, tj. za srijemski dio Ðakovačke isrijemske biskupije, a Sveta Stolica midaje posebne ovlasti za ovo područje. Svremenom se pokazala složenost dosa-dašnjeg vodstva Crkve koja živi u dvijerazličite društveno-političke stvarno-sti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkvamora biti čvrsta zajednica, dobro orga-nizirana, s vlastitim službama i s dije-

cezanskim biskupom koji bi ujediniopartikularnu Crkvu i koji bi u onimprostorima i u onim prilikama zastu-pao svećenike i vjernike. Na područjuRepublike Srbije donose se zakoni iodluke koji se tiču i svećenikaÐakovačke i srijemske biskupije. Usvakom slučaju, srijemski dijecezanskibiskup sa sjedištem u SrijemskojMitrovici (Sirmium) mora biti s kato-ličke strane sugovornik i s katoličkimbiskupima toga područja i s predstav-nicima državnih vlasti. Ne smije sezaboraviti da na području Srijema iSrpska pravoslavna Crkva ima svojubiskupiju i svog biskupa sa sjedištem uSrijemskim Karlovcima i potrebno je iekumenski djelovati.

ZV.: Vi ste već više godina provelina ovim prostorima u svojstvu gene-ralnog vikara za Srijem s posebnimovlastima, te nam možete reći što jesve potrebno učiniti da se uspostavecrkvene strukture za učinkovito funk-cioniranje ponovno uspostavljenebiskupije?

� Mons. Gašparović: Kao gene-ralni vikar za Srijem s posebnim ovla-

stima već sam u listopadu 1999. godineuspostavio neke crkvene strukturekako bi Srijemski vikarijat, kako smoga nazvali, mogao funkcionirati. Takosmo imenovali tajnika, imenovan jedjelatnik u administraciji, uspostavljenisu uredi s povjerenicima za pastoralobitelji, mladih, ministranata, osoba sinvaliditetom, za vjeronauk u školama ižupnu katehezu, za liturgiju, povjeren-stvo za gradnje i obnove crkvenih obje-kata i drugo. Sada je potrebno nabiskupijskoj razini neke od njih potvr-diti, nekima imenovati nove povjereni-ke, te otvoriti još neke druge urede.

S vremenom se pokazala slo-ženost dosadašnjeg vodstvaCrkve koja živi u dvije različitedruštveno-političke stvarnosti.Pokazalo se da i u Srijemu Crkvamora biti čvrsta zajednica, dobroorganizirana, s vlastitim služba-ma i s dijecezanskim biskupomkoji bi ujedinio partikularnuCrkvu i koji bi u onim prostorimai u onim prilikama zastupao sve-ćenike i vjernike.

ZV.: Zacijelo je teško s preciz-nošću reći koliko je vjernika katolika uVašoj biskupiji. No, po Vašim procje-nama, koliki je njihov broj i postoje liuporišni centri u određenim mjestimabiskupije?

� Mons. Gašparović: Ne može-mo se osloniti na popis pučanstva uSrbiji od prije nekoliko godina, koji jedao na volju građanima da se izjasneali ne o vjerskoj i nacionalnoj pripad-nosti. Prema našim crkvenim matica-ma i pastoralnim izvještajima pojedinihžupa Srijemske biskupije, moglo bi bitido 50.000 vjernika katolika. Od toga30.000 su praktični katolici dok su20.000 tzv. kripto-katolici. Na razinibiskupije organiziramo preko godinesusrete pojedinih kategorija vjernikaprema Kalendaru susreta koji pripre-mimo na početku svake pastoralnegodine. U nekim župama postojepastoralni centri ili prostori za okuplja-nje vjernika.

Intervju Razgovarao: mr. Mirko Štefković

2244

��11

11 //

2200

0088

Mons. Ðuro Gašparović, rođen je 20. lipnja1951. u Srijemu, u župi Golubinci. Potječe iz zem-ljoradničke obitelji od oca Antuna i Ruže rođ.Bešker. Osmogodišnju školu završio je uGolubincima. Prva dva razreda gimnazije poha-đao je u Zagrebu na Šalati, a sljedeća dva nasta-vio i maturirao u Ðakovu. Teologiju je studirao uÐakovu od 1972. do 1977. godine. Za svećenikaje zaređen 29. lipnja 1977. godine u Ðakovu. Prvesvećeničke službe obnašao je u Srijemu: bio jegodinu dana kapelan u Rumi, a zatim kratko1978./1979. upravitelj župe u Irigu. Godine 1979.odlazi na studij u Rim. Kao pitomac Papinskogahrvatskoga zavoda sv. Jeronima studira i magi-strira liturgiku na Papinskog sveučilištu Anselmianum. Na pravnom fakultetuPapinskog lateranskog sveučilišta postigao je diplomu kanonskog i građanskogprava. U listopadu 1980. imenovan je vicerektorom Papinskog hrvatskog zavo-da sv. Jeronima, a u srpnju 1992. i službenikom u Kongregaciji za evangelizaci-ju naroda. Na blagdan sv. Ćirila i Metoda, slavenskih Apostola, 5. srpnja 1996.,papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim biskupom Ðakovačke i srijemskebiskupije. Za biskupa je zaređen 5. listopada 1996. u Ðakovu gdje obnaša služ-bu generalnog vikara. Za geslo je uzeo Caritas vincit, Ljubav pobjeđuje.Dijecezanski biskup đakovački i srijemski mons. Marin Srakić imenuje ga1. listopada 1999. generalnim vikarom za Srijem, a Sveta Stolica mu daje pose-bne ovlasti. Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga 18. lipnja 2008. godine srijem-skim biskupom ponovno uspostavljene Srijemske biskupije.

Razgovor sa srijemskim biskupom, mons. Ðurom Gašparovićem

Crkva u Srijemu mora biti čvrsta zajednica

ZV.: Kao dijecezanski biskupsigurno ste zacrtali određene priorite-te pastoralnoga djelovanja. Što je onočemu ćete na osobit način posvetitipažnju?

� Mons. Gašparović: Pastoral-ne planove, programe i djelovanje uSrijemu već smo pripremali i ostvariva-li svake godine zajedno s planovima iprogramima tada Ðakovačko-srijem-ske biskupije. Zato nam je potrebnosamo nastaviti u tom smjeru bez veli-kih poteškoća. Imamo povjerenstva zapojedine kategorije vjernika, te nam jestoga lakše otkrivati i rješavati proble-me i poteškoće, kao i krize u župnimzajednicama i obitelji. Svećenici naovom području pastoralno su skrbili svelikim žarom, a u posljednje vrijemenema nikakvih poteškoća s obzirom nanjihov rad ni s političke ni s društvenestrane. Prioritet nam je postupno pri-mjenjivati "Izjave i odluke Druge bis-kupijske sinode đakovačke i srijemske".

Pastoralno iskustvo pokazujeda u biskupijskim zajednicama,posebno u ponovno uspostavlje-noj Srijemskoj biskupiji, ima i bitće poteškoća ili, kako Vi naziva-

te, prepreka. No, uvijek se trebaboriti, raditi i ići naprijed.

ZV.: Koji su po Vama pastoralnipotencijali biskupije?

� Mons. Gašparović: Upravouspostavljamo Pastoralni odsjek i osni-vamo Biskupijski pastoralni centar sasredišnjim koordinacijskim uredom.Ovaj pastoralni centar dijeli se na poje-dine odjele kao što su Odjel za promi-canje župnog pastorala i posebnih sku-pina, Odjel za liturgijski pastoral,Katehetski odjel, Odjel za promicanjepastorala mladih, Odjel za pastoralbraka i obitelji, Odjel za pastoral mini-sterijalnih i drugih crkvenih služba,Odjel za kršćansku dobrotvornost idruštvena pitanja (Caritas za Srijemkoji djeluje već dugi niz godina), Odjelza medijski pastoral.

ZV.: Bez sumnje, u životu Crkveuvijek ima i poteškoća. Koje su poVama najveće prepreke s kojima stekao ordinarij i cijela biskupijska zajed-nica pozvani uhvatiti se u koštac?

� Mons. Gašparović: Pasto-ralno iskustvo pokazuje da u biskupij-

skim zajednicama, posebno u ponovnouspostavljenoj Srijemskoj biskupiji,ima i bit će poteškoća ili, kako Vi nazi-vate, prepreka. No, uvijek se trebaboriti, raditi i ići naprijed. Mi se nebojimo problema, tim više što Srijem-ska biskupija pripada Ðakovačko--osječkoj crkvenoj pokrajini. U njojimamo podršku. Evo o čemu se radi:

Bogoslovno sjemenište i Katoličkibogoslovni fakultet i Svećenički domzajednički su gradile obje biskupije, tei Srijemska biskupija ima pravo nadom. Materijalno uzdržavanje Srijem-ske biskupije osigurava se potpisanomkonvencijom i materijalnim dobrimakoja se nalaze na području Ðakovačkebiskupije. Vjernici katolici na područjuSrijema najvećim su dijelom Hrvatikoji su već stoljećima povezani s đako-vačkim dijelom biskupije gdje im živerođaci što i dalje ostaje. Sačuvan jeintegritet Srijemske biskupije u sadaš-njim granicama: rijeke Sava, Dunav idržavna granica između RepublikaSrbije i Hrvatske. Odvajanjem Srijem-ske biskupije uspostavlja se snažnijacrkvena institucija na tim područjima.Zajedno s Požeškom biskupijom, kojaje uz Srijemsku biskupiju sufraganÐakovačko-osječkoj crkvenoj pokra-jini, Srijemska biskupija promicat ćezajedničku pastoralnu djelatnostsusjednih biskupija i prikladnije una-pređivati međusobne odnose dijece-zanskih biskupa.

ZV.: Jedan od izazova Crkve usuvremenom svijetu je korištenjemedija u službi evangelizacije. Što utom smislu poručujete Zvoniku i opće-nito katoličkim medijima na našimprostorima?

� Mons. Gašparović: Dobri sunam odnosi s medijima u Hrvatskoj,tim više što se zanimaju o prilikamaljudi, ponajviše vjernika Hrvata kojiovdje žive. Medije u Srbiji često kori-stimo za objavljivanje događanja i prili-ka Crkve u Srijemu što rado prihvaća-ju. Zvonik nam uvijek izlazi u susret irado objavljuje članke koje dostavlja-mo. Za to smo zahvalni. Samo nekatako nastavi. A s katoličkim medijimana našim prostorima nemamo proble-ma. Problemi dolaze onim "drugima",koji često puta ne prenose objektivnoono što se događa, ili nemaju osjećajaza objavljivanje događaja u crkvenomživotu.

Intervju

2255

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

zkvh.org.rs

Da je svijet krenuo u krivom smje-ru, u to smo se već davno uvjerili. Biloje samo pitanje dana i trenutka kad ćese tom trendu isticanja "samodostatno-sti, sebeljublja, hedonizma i nihilizma"prikloniti i pripadnici velikih svjetskihreligija čije se učenje protivi svakomrelativizmu, napose onom moralnom.Analogno tomu, s istim se problemomsve više bore i pripadnici Katoličkecrkve kojoj se pak često zna prigova-rati upravo za nedosljednost, ponekadupravo baš za moralni relativizam kojiruši sve ono o čemu se na ambonimapropovijeda. Neki također prigovarajuda je za moralni relativizam kriva samaCrkva koja se miješa u sve u svašta, a jabih nadodala da za moralni relativizamsvakoga od nas nije odgovorna Crkvanego isključivo svaki vjernik sam zasebe (ponavljam, grijeh drugoga neopravdava moj grijeh). Jer, korijen togtoliko spominjanog relativizma je baš unegiranju svega, pa i grijeha. No, koli-ko god situacija na makro i mikro razi-ni bila bolna i poražavajuća, čini se dase svatko od nas, počevši sam od sebe,susreće sa situacijama u kojima prevla-dava upravo spomenuti moralni relati-vizam pod čiji se utjecaj, dodajem s raz-logom, bojimo upasti. Razmišljajući omoralnom relativizmu, upitala sam sene prethodi li mu (ili je njegova poslje-dica) možda čovjekova duhovna ne-moć, opća rezigniranost i nemogućnostborbe. Ili jedno bez drugoga jednosta-vno ne ide. Sljedeći korak bio bi neraz-likovanje dobra od zla, odnosno grijehai onoga što grijeh nije, tumačeći to sva-kako osobnim probitkom i osobnimpotrebama. A najveći uspjeh đavla odu-vijek je bio uvjeriti čovjeka da grijehzapravo ne postoji.

Suvremena filozofija tumači damoral i etika ne reflektiraju apsolutneili univerzalne moralne istine, već da suovisni o socijalnim, kulturnim, povijes-nim i osobnim utjecajima i da ne posto-ji jedinstveni standard kojim možemoprocijeniti etičku istinu. S druge stra-ne, moralni relativizam ne tako rijetkovodi u moralni nihilizam u kojemu i pokojemu sve postaje nevažno, bez znače-nja i prave istine. Upravo ta slika osli-kava stanje i među katolicima, koji suništa manje nego neki drugi koji reci-mo uopće nisu vjernici, spremni "pro-dati" i prokockati svoju pripadnost vjerizarad slobode koju im tobože upravoCrkva priječi. Jasno, svatko od nas imaživjeti po svojoj savjesti na koju pravopolaže jedino Bog, ali upravo o osjetlji-

vosti i "stupnju razvitka" savjesti, čo-vjek odabire dobro ili zlo, grijeh ili onošto grijeh nije (na to nam pak ukazujuopća moralna načela iliti prirodni moralbez obzira na socijalne, kulturne, povi-jesne i osobne utjecaje). "Krivo odgoje-na savjest" može čovjeka dovesti u sta-nje nijekanja zloga i grijeha kao takvo-ga, što nedvojbeno dovodi do udaljava-nja od Boga, i prije nego čovjek togapostane uistinu svjestan.

Osobno poznajem vjernike katoli-ke koji se ne slažu s brojnim stajališti-ma Katoličke crkve, osobito kad je upitanju čovjekova spolnost, sloboda ali imnoge druge stvari, što i mogu done-kle razumjeti. Naime, u Crkvi se moždapreviše i prečesto naglašavaju upravogrijesi protiv šeste i devete Božje zapo-vijedi što može biti kontraproduktivno,budući da se pitanje ljudskoga grijehane provlači samo kroz te dvije Božjezapovijedi, iako su one u našemu vre-menu možda dobile više na važnosti,prije svega zbog iskrivljenoga odnosaprema pitanju ljudske spolnosti i mani-puliranja istom.

No, teško je razumjeti čovjeka kojida bi opravdao svoj grijeh (bilo kojevrste), počinje vjerovati da grijeh zapra-vo i nije grijeh, uvjeravajući se u vlasti-tu laž i stvarajući tako sebi neke novemoralne norme koje vjerno počinje sli-jediti, tobože oslobođen svih navezano-sti i okova koje mu Crkva kao "moralniautoritet" nameće. Jednom riječi, posta-je suvremen, "normalan" čovjek novo-ga vremena s kojim Crkva nije u doslu-hu. Nerijetko sam se uvjerila da upravooni koji smatraju da su u svakom smi-slu slobodni i ne dopuštaju da im Crkvasvojim klauzulama i normama (negovorim ovdje o Božjim zapovijedimakoje se temelje na bezuvjetnom i apso-lutnom razlikovanju dobra i zla!) ogra-niči njihovo ponašanje, duboko nesret-ni i ranjeni a prečesto zapravo duhovnopotpuno slabi. No, svoju duhovno sla-boću ili nemoć, zbog koje uistinu trpe

jer im nedostaje povezanost s Bogom,nikada neće rastumačiti i "opravdati"zapravo moralnim relativizmom u koje-ga su nehotice upali ili svojim negira-njem grijeha i zaglušene ili krivo"odgojene" savjesti ili permanentnoganeispovijedanja i nepriznavanja pojedi-nih grijeha, već nekim izvanjskim utje-cajima koji zapravo ne bi trebali stajatikao prepreka na relaciji Bog – čovjek!Božja riječ pak govori: "Sve je slobo-

dno! Ali – sve ne koristi. Sve je dopu-šteno! Ali – sve ne saziđuje" (1 Kor 10,23).Upravo ta naglašena sloboda prečestomože biti izvorom još većega robova-nja, ali ovoga puta svojim prohtjevima,jer u čovjekovu životu tad prestaje bitispona i sve mu postaje dopušteno, aništa zabranjeno!

Ipak, uvjerena sam kako Bog dje-luje i kroz takve osobe, pokušavajući ihnavesti na pravi put. Najgore je ako ječovjek svoju duhovnost vezao uz posto-janje neke njemu važne osobe u životu.Dobro je da postoje ljudi s kojima uodnosu naša duhovnost može rasti ipostati "opipljiva", ali tragično je kad

čovjek dopusti da njegova duhovnostsvoj odraz nalazi samo u toj određenojosobi, bez koje ako ostane, kasnijepostaje i ostaje duhovno nemoćan i osa-kaćen! Takvo stanje spojeno s pretho-dno stvorenim moralnim relativizmomrađa sve većom rezigniranosti i udalja-vanjem najprije od samoga sebe. Slijedipotom radikalno udaljavanje od onihkoji bi nam na taj problem mogli uka-zati i pokušati nam pomoći, ili s drugestrane prijateljevanje s onima koji nasna to neće podsjećati jer žive na namasličan i "moralno prihvatljiv" način.Posljednji stupanj, usko povezan izapravo neodvojiv od prethodna dva,jest udaljavanje od Boga koji živi unama i u ljudima s kojima se susre-ćemo. A vrijeme koje provedemo u ovo-zemaljskom životu, ipak je prekratkoda bismo si dopustili taj luksuz!

Kršćanski stav Piše: Željka Zelić

2266

��11

11 //

2200

0088

Naglašena sloboda prečesto može biti izvorom još većegarobovanja, ali ovoga puta svojim prohtjevima, jer u čovjekovu životu tad prestaje biti spona i sve mu postaje dopušteno, a ništa zabranjeno!

Tko ne zna, a ne zna da ne zna, opasan je, izbjegavajtega. Tko ne zna, a zna da ne zna, dijete je, poučite ga. Tkozna, a ne zna da zna, spava, probudite ga. Tko zna i zna dazna, mudar je, slijedite ga. /Konfucije/

Moralni relativizam i duhovna nemoć

NASTAVNI PREDMET: KATOLIČKI VJERONAUKRAZRED: VIII.NASTAVNA TEMA: Isus Krist koji objavljuje BogaNASTAVNA JEDINICA: Vjerujem u Boga–čovjeka (9)TIP SATA: PRIOBLIK RADA: FRO GRU TAN INDNASTAVNE METODE: IZL RAZ TEKNASTAVNA SREDSTVA: komad platna, svijeća, ispisani listići

papira s određenim tekstom, Sveto Pismo – NZ.TIJEK NASTAVNOG SATA:MOTIVACIJA: U trenutku tišine spušta se platno pred djecu, sta-

vlja se svijeća u sredinu. Okolo se poredaju papirići s tekstom naopakookrenutim. Jedno dijete dobija žigicu da upali svijeću. Svi zajedno nači-nimo znak križa.

NAJAVA TEME: Svako dijete uzme po jedan papirić (ili dvoje pojedan) na kojemu piše: GOSPODINE – NISAM – DOSTOJAN – DA –UNIÐEŠ – POD – KROV – MOJ – NEGO – SAMO – RECI – RIJEČ – I– OZDRAVIT ĆE – DUŠA – MOJA.

Slijede pitanja: jesu li nam riječi poznate? Otkuda? Kada smo pre-poznali rečenicu, papiriće složimo u cijeli tekst na platno kraj svijeće iskupa glasno pročitamo molitvu.

OBRADA NASTAVNE JEDINICE: obrada teksta Lk 7,1-10Netko od vjeroučenika pročita cijeli odlomak iz Evanđelja. Kako bi

se na sadržaj bolje usmjerili, pročitamo ga još jednom, tako da svakodijete pročita redak, što osobito usmjerava dječju pažnju na tekst.Slijede poticajna pitanja za razgovor o vremenu i okolnostima događaja,s naglaskom na Isusove riječi.

METODA RAZGOVORA – POSADAŠNJENJE:Poticajno pitanje: Imaš li vjeru rimskog satnika ili vjeru Izraelaca?Pronalaženje različitih životnih situacija u kojima sam se obraćao

Isusu različitog raspoloženja i iskrenosti. (Važno je na različita iskustvane donositi nikakve sudove, to neka čini svaki pojedinac za sebe).

ZAVRŠETAK (molitveni): Ponovno pogledajmo u svijeću i tekstna listićima i ponovno zajedno, iskreno izrecimo molitvu.

KORISNI LINK: http:// www.katehetski-si.com - sa website-aKatehetskog ureda Šibenske biskupije možete preuzeti brojne vrijednekatehetske materijale za pripreme, kao i krasne prezentacije u PowerPointu. Pogledajte IDEJE ZA ŽUPNU KATEHEZU (u Word documentu) uobliku kreativnih radionica za cijelu godinu!

Kutak za kateheteUredio: Tim kateheta

2277

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Svaki čovjek u posao koji radi unosi sebe ion je odraz jedne određene osobnosti. Tako je toi s odgajateljem u vjeri. Koliko god bili različiti,djeca trebaju osjetiti dubinu naše vjere i crpstiznanje utemeljeno na poznavanju Svetoga pisma.Još ako bismo svojom kreativnošću znali zajednos njima pronaći smisao toga u svakidašnjem živo-tu, ispunjavali bismo svoje apostolsko poslanje.Koliko puta nam zataji baš kreativnost u radu?Koliko puta su djeca premalo angažirana na satu

vjeronauka? Uči-mo li ih što značirazgovarati, čutidrugoga, biti za-jedno...? Gdje jemoja kreativnost?

U posjet mije došla KarinFlury, katehisticaiz Švicarske, su-pruga i majka tro-je djece, koja radiu školi i župi Roma-nschorrn. Upo-znali smo je nadva seminara ko-

je je u Subotici i Somboru organizirao Teološko-katehetski institut. Bila je zapažena po izvrsnopripremljenim i kreativnim katehetskim jedinica-ma (Put u Emaus i Tri leptira). Ovoga puta ježeljela biti s nama u našoj svakidašnjici, sresti ses poznanicima i prijateljima u ležernijoj atmosfe-ri. Tako smo upriličili i susret s katehisticama uSubotici. Tijekom razgovora, jedno pitanje upu-ćeno Karin nisam prevela i ostala sam dužna toispraviti. Pitanje je glasilo: Je li moguće za svakise sat spremiti tako savršeno? "Lukavo" sampredložila Karin neposredno prije sata vjernaukada ona obradi jednu temu umjesto mene kako bihto provjerila! Istog trena je pristala i postavilapitanja: koji je uzrast, koliko ih je u grupi, kolikotraje sat, koja je tema? Za pol sata pojavila se skomadom papira na kojem je bila čitko ispisanagotova priprema i molbom da joj pripremimpotreban materijal, što je bilo riješeno za desetakminuta .

Otišle smo u školu i u učionici s djecom sjeleu krug radi lakšeg komuniciranja. Nakon upo-znavanja, Karin je stavila ruku u svoju vrećicu spripremljenim nastavnim sredstvima i počeo jesat. Pred vama je njena priprema koju sam preve-la, a po kojoj smo skupa održale sat vjeronauka,na slavu Božju, na radost djeci i nama.

Rozmari Mik

KAKO PRIPREMITI SAT VJERONAUKA

KATEHEZA I KREATIVNOST

Radosni smo što u ovom broju objavljujemo originalnu i kvalitetnu pripremu za sat školskog vjero-nauka u 8. razredu na temu "Vjerujem u Boga–čovjeka", koju možete i sami koristiti, doraditi ju za oso-bitosti vašeg odjela (grupe) ili se njom inspirirati za koju drugu temu. Održani sat nije fotografiran, alidonosimo fotografiju s jedne druge kateheze Karin Flury (u tekstu spomenut "Put u Emaus"), koje se skatehetskog seminara (održanog listopada 2005.) još sjećaju svi sudionici.

zkvh.org.rs

Beogradska televizija u "Paulinumu"

U novim, demokratskim uvjetima unašoj državi, klasična gimnazija "Pau-linum" stekla je i priznat status javneškole čime je ušla u obrazovni sustavRepublike Srbije. Ovaj javni status školejedan je od razloga za posjet televizijskeekipe iz Beograda koja je snimila dio živo-ta i rada u "Paulinumu", na nastavi, u slo-bodnim aktivnostima kao i svetoj misi ipobožnostima. Ova bi se emisija moglaemitirati u vrijeme došašća.

Svi Sveti i Dušni dan

Dan prije Svih svetih krenulismo svojim domovima, kako bi sobiteljima otišli na grobove najmili-jih nam preminulih. Kod kuće smopomagali svojim župnicima asistira-jući na svetim misama i kod blago-slova grobova. Nakon ovih blagdanasretno smo se vratili u naše sjeme-nište i odmah prionuli na rad jer jeza samo nekoliko dana bio završe-tak prvoga kvartala.

Tijekom svečanogprijepodnevnog euhari-stijskog slavlja u đako-vačkoj prvostolnici Sv.Petra u nedjelju 16.studenoga đakovačko-osječki nadbiskup imetropolit Marin Srakićpodijelio je red đako-nata četvorici bogoslo-va. Red đakonata primi-li su za Subotičku bis-kupiju Dragan Muharem,za Srijemsku Ivan Raj-ković, te za Ðakovačko-osječku nadbiskupijuDavorin Anđić i JosipSemialjac.

Nadbiskup Srakić u pozdravu je istaknuo kako je "unašoj Crkvi koja je pozvana da bude sva u službi drugih, sna-gom svoga ređenja, đakon posebni i živi izraz tog zajednič-kog poziva, da bude poslužitelj ljubavi, svjedok i promicateljosjećaja za zajednicu i obiteljskog duha Božjeg naroda!"

Na početku obreda, izričući jamstvo o prethodnoj pri-pravi, kandidate je na ređenje pozvao mons. Bernatović."Ðakon je u kršćanskoj zajednici pozvan naviještati evanđe-lje i tako odgajati savjesti, stvarati mentalitet vjere, izgrađi-vati nepokolebive kršćanske ličnosti. Kažemo, naviještatievanđelje, a ne neku ideologiju kojom bismo procjenjivalievanđelje. Da, naviještati evanđelje, a ne ljudske predaje,kao što su činili farizeji, kroz koje se evanđelje filtrira, obez-vređuje, osiromašuje, prazni ili čak iskrivljuje. Ðakon je poz-van naviještati evanđelje, a ne neku politiku koja je običnokratkoga daha, duha i trajanja. Ðakon je pozvan naviještatievanđelje u njegovoj cjelini, ništa ne dokidajući, ništa ne pre-šućujući. Da, naviještati evanđelje u njegovoj iskrenosti iizvornosti, bez dodavanja nepotrebnih umetaka ili farizej-

skih tumačenja koje gasvode na razinu ljudskeznanosti ili govora mu-drosti tijela. A polje nakoje je đakon pozvan navi-ještati evanđelje široko jekoliko cijeli svijet. NašaDruga biskupijska sinodarazmatrala je koja su topodručja naviještanjaevanđelja, koja su topodručja evangelizacije.To je evangelizacija odra-slih, braka i obitelji, mla-dih, starijih osoba i boles-nika, kulture, vjerski rub-nih i posebnih skupina,

evangelizacija udruga i pokreta, sredstava društvenog priop-ćavanja, u župnoj katehezi i u školskom vjeronauku. NašaSinoda razmatrala je i odlučila djelovati na tim područjima.Evangelizacija koja izvire iz srca postaje pjesma Božanskojljubavi, kao što veli pripjevni psalam: "O ljubavi tvojoj,Gospodine, pjevat ću dovijeka". Ðakon pomaže biskupu uslužbi oltara, tj. slavljenju sakramenata i euharistijske žrtve.Ðakon je u službi euharistije koja je u središtu bića i aktiv-nosti Crkve, svih sakramenata i svakog djelovanja milosrđa,ljubavi i pravde što ih Crkva i svaki kršćanin izvršavaju nasvijetu, istaknuo je u homiliji nadbiskup Srakić.

U koncelebraciji su bili poglavari Bogoslovnog sjeme-ništa, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Ðakovu,župnici ređenika te svećenici iz Ðakova i drugih župa.

Slavlje je uveličao Zbor bogoslova pod vodstvom mae-stra Ivana Andrića. Kao ređeničko geslo đakoni su odabraliriječi sv. Pavla "Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njego-voj" (Ef 6,10). Po završetku mise ređenja u Bogoslovnomsjemeništu upriličen je svečani ručak.. /Prema: IKA/

Predsjednik Vojvođanskog parlamenta u sjemeništuPredsjednik vojvođanske Skupštine Sándor Ege-

resi posjetio je sjemenište i školu "Paulinum" 17. listo-pada. Tom je prigodom razgovarao s biskupom, pogla-varima i sa sjemeništarcima. I nama je uputio nekolikoriječi iz koji se posebno ističe ponos što je katolik iVojvođanin. Budući da i nas predstavlja u vojvođanskojSkupštini, molimo za njega kako bi što uspješnije obav-ljao ovaj posao.

Paulinum - za duhovna zvanja Uredili: Vladimir Ahmetović i Oleg Zakaljug

2288

��11

11 //

2200

0088

Dragan Muharem zaređen za đakona

Dragan Muharem, rođen29. studenog 1984. u Sisku,prvi je od dvoje djece (bratSrđan 16) Dragoljuba i Jelenerođ. Vučinac. Osnovnu školuzavršio je u Vajskoj. Kao pito-mac sjemeništa "Paulinum" po-hađao je istoimenu Biskupijskuklasičnu gimnaziju, gdje jematurirao 2003. Potom je otišaona bogosloviju u Ðakovu i ovegodine diplomirao na tamoš-njem Katoličkom bogoslovnomfakultetu. Kao đakon vršit ćeslužbu pomoćnika prefekta umalom sjemeništu "Paulinum" uSubotici.

izvana zbog nekog ekonomskog inte-resa. Svi ti koji dolaze iz ekonomskihrazloga uništavaju Amazonu, i to jeproblem Perua, Brazila i svih zemaljakroz koje prolazi ta velika i bogata rijeka.Ti došljaci pokušavaju na razne načineosvojiti domorodački teren, pa se služesvim načinima, od potkupljivanja doprotjerivanja, terorizma i samogistrebljivanja. To su pojedinačni sluča-jevi, a najveće zlo je dolazak drugecivilizacije koja donosi poneko dobrošireći zauzvrat sva zla novog svijeta:drogu, prostituciju, bolesti koje oni nepoznaju, na koje nisu otporni i nisupripremljeni, zbog čega je i velika smrt-nost. Kulturni skok s jedne razine nadrugu koja se u tom susretu događa jetakav da mu je teško sagledati posljedice.

Kršćanstvo je na tlo Perua došlo seuropskim osvajačima. Tada se nijeznalo za pojam inkulturacije, pa jenasilno pokrštavanje donijelo više štetenego koristi. I danas dok jedni rastu uvlastitoj vjeri, drugi svladavaju njezinuabecedu, često se teško ili rastajući sasvojim starim bogovima, duhovima,silama i običajima koji ta vjerovanja sli-jede. Što znači biti misionar međuplemenima Amazone, možda doneklegovori i činjenica da u dubinama ama-zonskih prašuma još živi oko 200 ple-mena koji su sačuvali svoj oblik života i skojima vlasti zemalja u poriječjuAmazone teško nalaze zajednički jezik.Ljudi koji su naučili da im stranci uzi-maju i uništavaju zemlju onakvu kakvuoni poznaju i žele za svoj život, nisu višedobrodušni prema došljacima kao što subili u vrijeme velikih osvajanja.

Hrvatski misionari u Peruu

Crkva treba steći povjerenje ljudi.Ona puno pomaže u situacijima kadzakažu državne institucije. U Peruu suinače problem komunikacije, a namisijskim područjima često jedva da ihima. Među misionarima koji djeluju uPeruu značajni su franjevci Hrvatskefranjevačke provincije svetih Ćirila iMetoda. Osobito je značajan rad fraGerarda Žerdina, koji je 2001. godineimenovan biskupom biskupije SanRamon, koja obuhvaća nepregledne pra-šume uz rijeku Amazon i u kojima u kla-novima ili plemenskim zajednicama živiviše indijanskih plemena.

U svom 32-godišnjem misionar-skom djelovanju mons. Žerdin bio je žup-nik u mjestu Atalayi, no misijsko djelo-vanje obavljao je otkrivajući domorocevozeći se čamcem po rijekama ili hoda-jući prašumama. Kao misionar sa svo-jom je subraćom i suradnicima prolaziorazličite faze djelovanja od pronalaženjanačina kako i čime pomoći indijancima tedo iznalaženja mogućnosti konkretnepomoći ljudima koji govore različite jezi-ke. U tom približavanju, ostvarivanju dija-loga i povjerenja puno je radio s djecomkoja su bila prvi vjernici u evangelizacij-skom poslanju. Uslijedilo je prevođenjeosnovnih molitvi na indijanske jezike, uzkoje je službeni jezik španjolski, a zatim iosposobljavanje pojedinaca iz plemena zaanimatore koji okupljaju tamošnje vjer-nike i pripremaju ih za sakramente i zadolazak svećenika. Misijsko djelovanjeprošireno je na način da se djeca uče čita-ti i pisati za što im je Crkva osiguravalapribor i konkretno početno obrazovanje.

Hrvati u Peruu

Zanimljivo je da je Peru prva južno-američka država u koju su došli Hrva-ti.U Peru su Hrvati stizali i nakon špa-njolske vladavine, kao dubrovački, tali-janski, austrijski i njemački državljanitako da je broj doseljenika teško odredi-ti. Peruanski povjesničar Barnecheanavođenjem prezimena i mjesta rođenjadoseljenika dokazuje kako je među njimamnogo Hrvata – primjerice, Dubrovča-nin Manuel Biedma, svećenik i istraživačpodručja Cerro de Sal i Pernene uAmazoni. Ubili su ga Indijanci 1686.godine.

Početkom 18. stoljeća žrtva Indija-naca postaje još jedan hrvatski misionar,Manuel Bajo.

Fra Honorio Matos u Peru je pakstigao 1713. godine i ostao tamo sve dosmrti 1753. godine. Zna se da je poslan uHuanuco da ponovno osnuje misije kojusu uništili Indijanci.

Povjesničar Raimondi spominjehrvatskog svećenika Amic ili Amich, iz-nimno kulturnog i naobraženog čovjeka,poznatog po istraživanju neprohodnihšumskih područja.

Računa se da danas u Peruu imaoko pet tisuća Hrvata. Za njih se duhov-no skrbi svećenik Drago Balvanović,koji od 1987. godine boravi i pastoralnodjeluje u Peruu kao hrvatski misionar zaHrvate i misionar za vjernike Peruance.

MisijeUređuje i piše: s. Blaženka Rudić

2299

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Povijest i zemlja

Inke su dugo i uspješno vladalezemljom, a neizbrisiv trag ostavile suprvenstveno u arhitekturi; što potvrđujunjihove građevine, ceste, mostovi, akva-dukti, utvrda Sachsayhuaman i citadelaMachu Picchu. Ipak je carstvo Inka, ta-da već prilično oslabjelo uslijed unutraš-njih ratova, palo 1532. g. pod osvajanji-ma španjolskoga kolonizatora FranziscaPizarra, postavši tako najbogatijim špa-njolskim prekooceanskim posjedom.Španjolska je vlast u Peru donijela krš-ćanstvo i španjolski jezik, a iz njega jeodvozila zlato, srebro i druga dobra. Uvalu oslobađanja američkih zemalja odeuropskih kolonijalista, Peru je 1821. g.postao republika. Za vrijeme republikeisticao se kao jedna od vodećih zemaljau Latinskoj Americi na području znano-sti i tehnologije: tako je Peru imao i pr-vu željeznicu u cijeloj Latinskoj Americite je konstruirao i torpedo-avion: prete-ču današnje svemirske rakete.

Gotovo polovica stanovništva Peruačistokrvni su Indijanci, 37% su Mestizo(mješanci između Indijanaca i Europlja-na), a ostalo su bijelci, Japanci, Kinezi idrugi. Glavna grupa Indijanaca su Quec-hua: izravni potomci starih Inka. Službe-ni jezik Perua je španjolski (ostavština izkolonijalnoga doba) te Quechua: jezikstarih Inka koji se još i danas govori.Osim jezika, Peruanci su od svojih špa-njolskih osvajača preuzeli i vjeru: krš-ćanstvo. Čak 90% stanovništva su kršća-ni. Peruanski religijski element izraženje i u likovnim umjetničkim djelima, ali iu arhitekturi: s karakteristikama latino-američkoga baroka, nastaloga iz mješa-vine španjolskoga baroka i domoroda-čke umjetnosti. Većina crkava širomzemlje, sve odreda iz kolonijalnih grado-va koji su očuvali baštinu španjolskihosvajača, datira iz španjolskoga koloni-jalnog doba, a pročelja su im ukrašenanajfinijom čipkom u kamenu.

Peru se dijeli na tri dijela: obalu,Kordiljere – Ande i peruansku Amazoniju.

Društvene prilike i misijski rad

Misijski rad se uglavnom odnosi naevangelizaciju među domorodačkimplemenima. Često su napeti odnosiizmeđu različitih plemena, a takođerodnosi između plemena i onih koji dolaze

P E R UVisoko razvijene civilizacije cvale su na području

današnjega Perua mnogo prije pojave carstva Inka iostavile su opipljive tragove koji se nisu izbrisali ninakon 10.000 godina. Najstarija civilizacija datira iz8.000. g. pr. n. e., a ostaci prvih kultura ukazuju nato da je Peru oduvijek bio centar umjetnosti južno-američkoga kontinenta.

zkvh.org.rs

1. etapa: Put čišćenjaPut čišćenja je kla-

sični izraz koji označava početke du-hovnoga života, odnosno duhovni život"početnika". Neki ljudi žive u dubokojudaljenosti od Boga i od svakoga duhov-nog života. Oni zapravo nemaju vjere, ili,ako je imaju, ona je nejaka i mlaka. Oni sučesto i na moralnome planu prilično slo-bodarski. Osjećaj za grijeh općenito unjih je slab, savjest širokogrudna. Drugiimaju iskrenu vjeru, željeli bi živjetiautentičnim kršćanskim životom, ali zbogneznanja, ili slabosti oni se ne mogu odlu-čiti na njega. Oni bi željeli, ali ne žele.Između "svijeta" u biblijskom smislu rije-či i Boga, oni još nisu izabrali. Ako su gateoretski i izabrali, praktično još nisu. Utakvom stanju su vrlo ranjivi i osjetljivi nađavolske napade, jednako kao i na napa-de vlastitih strasti. Oni nisu zadovoljni stakvim stanjem, ali ne čine ništa što bibilo potrebno da iz takva nezadovoljstvaizađu. Ðavao na sve načine sprječavaljude da uopće postave pitanje o Bogu.Ako ljudi pozitivno riješe to pitanje, ondaih đavao pokušava navesti na grijehenavike: alkohol, seks, drogu, grubost itd.On tako stvara spone kojih se čovjekteško otarasi. No, jednoga dana čovjek seipak "obrati". To obraćenje može biti odnevjere k vjeri i pozivom na duhovniživot. To biva često, jer se više ne možeostati u stanju mlakosti, smutnje i nejas-noće. To "obraćenje" može se označitikao temeljni čin odgovornoga duhovnogaživota, i to u svakoj životnoj dobi. U tomtrenutku Bog obično u duši budi velikeželje. Često okolina ne razumije te želje ikoji puta dolazi do određenih sukoba. Netreba posustati. Osim toga, Bog se samčini privlačivim čak i na osjetnom planu.Čovjek počinje moliti, privlači ga duho-vna literatura, liturgija i pouka o vjeri.Jedan je od velikih mogućih problematada u tome da čovjek ostaje sam. Mnogasu obraćenja iskrena i autentična, ali nisuizdržala zbog izoliranosti. Stoga valja pro-naći osobe koje to shvaćaju, podržavaju,mole za onoga tko ulazi u duhovni život.Tu igra veliku ulogu duhovno vodstvo.

U tome razdoblju duhovnoga životađavao postaje vrlo ljut. On promatra dušukoja želi početi svoj duhovni let. Poku-šava ju zastrašiti, budeći u njoj stalnuunutarnju nesigurnost, a izvana kritike iizrugivanja. Tada je potrebna pomoć dru-gih osoba koje nisu u stanju nemira, temogu razlučiti o čemu se radi i pomoćipočetniku. Općenito se može reći, kadđavao navaljuje, znači da je oslabio. Onuvijek radi prekrivena lica. Mlake i zasli-jepljene duše njegov su stalni "odstrel".Kad on diže buku, to je za njega loš znak.

Zato ne valja popuštati, potrebno je ostatiustrajan u molitvi. Ako se i padne, tu jesakrament pomirenja. Nikada se ne valjaobeshrabriti. "Dogodi li vam se da padne-te, nemojte dopustiti da se obeshrabrite,ne odustajte od toga da pojačate nastoja-nje, jer će Bog i iz samoga pada postićidobro", kaže sveta Terezija Avilska. Vrloje važno stvoriti dinamiku duhovnogaživota i dobro iskoristiti vrijeme. Dajemoli Bogu vrijeme, rezultat je siguran. Trebana neki način stvoriti sebi dnevni red: vri-jeme za molitvu, rad, čitanje Božje riječi,ispovijed u pravilnim razmacima, vrijemeza susret s drugima. Kad se steknu tenavike valja ih se držati i redovito kontro-lirati. Malo pomalo životne se aktivnostitako prožimaju Bogom da se više ne živisamo za Boga, nego se potpuno živi sBogom. Svaki dan, a da toga nismo nisvjesni, Bog pomalo raste u duši. Kad senakon nekoliko mjeseci načini pregled ivrednuje proteklo razdoblje, ostaje seiznenađen, koliko se toga svakodnevnoizmijenilo. I još nešto, na tom početnomputu duhovnoga života treba imati naumu: ne gledati sebe već unaprijed sve-tim. Time što smo se obratili, što molimo,što imamo jaku želju za Bogom, lakomožemo povjerovati da smo već postiglisve, a stvarnost nas uči suprotnom. U se-bi otkrivamo podosta nesavršenosti, višeili manje svjesnih područja koja još nisuprožeta preobražavajućom Božjom milo-sti. Ne računati na svoje snage, uvijek sedržati slabim, grešnim, neprestano imatiželju za obraćenjem. Da se izađe iz sebepomaže nam poniznost, poslušnost te slu-žba braći ljudima. Zahvaljivati Bogu zamilosti i biti radostan. 1

2. etapa: Put “prosvjetljenja”Prva etapa početnog duhovnog puta

do krajnosti je aktivna. U dnu bića uvijekdjeluje Bog, a na razini svijesti čovjekpuno radi. U određenom trenutku stanjese posve izmijeni. Sada Bog preuzimaizravno i očito vodstvo djelovanja. Ulazise u ozračje djelovanja Duha Svetoga.Više se ništa ne može programirati, pred-vidjeti. Ulazi se u ozračje trajne nepredvi-divosti. Istodobno, budući da je Bog naj-slobodniji, on se najjače daruje. Tada seulazi u kontemplaciju (zrenje), a da i neznamo, prodiremo u predio mističnogaživota. No, kontemplacija i mistični životne označuju nužno potpuno izvanrednestvari, one su jednostavno zahtjev zanečim još unutarnjim. Ulazak na put "pro-svjetljenja" označava bitnu etapu duhov-noga života. No, istinski korak u tomedogodi se iznenada, neka vrsta prekida ibrzog nastavka. Ulazi se u posve različitisvijet, nešto poput drugog obraćenja.Onaj tko nije učinio taj korak ne možestvarno govoriti o onome što će se dogo-

diti, a još manje može to razumjeti.Prijelaz s puta čišćenja na put prosvjetlje-nja potpuno ovisi o Božjoj volji. Možemose na to pripraviti, ali ništa ljudsko nemože ga izazvati. Ponekad se godinamaostaje na prvome putu, a ponekad se zanekoliko mjeseci počne već s drugim pu-tem. To je djelovanje velikodušnosti duše,dubine njezina dara, njezina neokretanjaprema sebi, kao i Božjih planova s njom.To je nešto otajstveno, mistično.

Ulazak na put prosvjetljenja često jepovezan s osobnim susretom s Isusom.Možemo za to moliti i željeti ga. U odre-đenom trenutku Bog se učini vrlo blizim.Bog se otkriva u Isusu Kristu. Isusa tadaspoznajemo posve osobno, ne tjelesnimočima, nego duhovnim. To se zbiva kaoda Isus odstranjuje zastor iza kojega sedosad skrivao. Njegova nazočnost zahva-ća potpuno naš život. Ljubav raste i pre-tvara se u obilje mira koje preplavljujedno srca neopisivom radosti. I molitva semijenja. Nesposobni smo tada moliti raz-mišljanjem. Duša je povučena u sebe nanačin da se to ne može izreći riječima. Toje jednostavno jedinstvo duše s Bogom.Pa ako u molitvi i ima rastresenosti iborbe, koje nikad neće nedostajati, svjes-ni smo toga intimnog jedinstva. Taj načinmolitve nazivamo "molitva smirenosti".Duša se oslobađa i širi, njezini se straho-vi umanjuju, zbivaju se postupno mnogaunutarnja ozdravljenja. Istodobno čovjekje skloniji služenju drugima, a Duh Svetilakše udjeljuje svakovrsne karizme zaizgradnju Crkve.

Ipak, još smo daleko od potpunogobraćenja. Postoji uvijek opasnost daiskoristimo takvo stanje za neko osobnozadovoljstvo. U toj etapi duhovnoga živo-ta općenito se zbiva ono što se naziva"noć osjetila" koje nitko ne može izbjeći.Svaki se čovjek doista mora iznutra izgra-diti. U prvoj etapi duhovnoga života daje-mo se snažno na to djelo. To je izgradnjakuće na brižno utvrđenom stupovlju.Sada sve valja prepustiti Bogu. U određe-nom trenutku sve sigurnosti nestaju, kaoda je sve stupovlje zgrade dignuto. Začovjeka koji je svu svoju sigurnost staviou svoj rad, to postaje iznenadni i poniža-vajući nerad. Za drugoga će to biti kušnjaza zdravlje, muka zbog problema u odno-sima. Sveti Ivan od Križa dobro je opisaošto se tada zbiva. Zapravo se čovjek višene prepoznaje. Čini se kao da mu ništa neuspijeva, ima osjećaj poraza, kraja ilisame smrti. Ništa više ne drži u svojojruci, sve mu izmiče. Pa i sama molitva muse čini teškom. 2

(nastavlja se)

1. Usp. RAYMOND DARRICAU, BERNARDPEYROUS: Duhovnost, FTI. Zagreb, 2002., str.121-124.

2. Isto, str.125-127.

DuhovnostPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

3300

��11

11 //

2200

0088

Etape duhovnog života (1)

Godine sužanjstva

U tekstu o izlasku Izraela čitamo: Vrijeme što su gaIzraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godi-na (Izl 12,40). Ovdje moramo istaknuti da na različitim mje-stima starozavjetnih tekstova nalazimo u tom smislu različi-te podatke o vremenu boravka Izraelaca u Egiptu. No, u svimtim podacima dominira brojka 400. Mnogi tumači u broju480 vide i simboliku jer je to umnožak 12x40. Kod toga bibroj 12 bio broj izraelskih plemena a broj 40 označava godi-nu jednog pokoljenja, pa bi prema tome boravak i sužanjstvou Egiptu trajalo 40 generacija od dolaska starca Jakova i nje-govih sinova u Egipat. Brojka 40 znači i vrijeme čišćenja,produhovljavanja, pripreme na poslanje.

Izrael će hodočastiti pustinjom i tu boraviti sa svojimBogom Jahvom. Hodočašće je to u obećanu zemlju. Tu upustinji Izrael će imati svoje posebno iskustvo sa svojimBogom, iskustvo kojeg nikada neće zaboraviti.

(U sljedećem broju: S Jahvom u pustinji)

Upoznajmo BiblijuPiše: dr. Tadej Vojnović, OFM

3311

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

"Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: Ustajtei odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte što-vanje Jahvi, kako ste tražili" (usp. Izl 12,31).

Sloboda! Napokon slobodni! Bila je to noć koja im jedonijela slobodu nakon dugih, dugih godina ropstva.

Kroz gradska vrata

Izlaze kroz gradska vrata grada Ramzesa koja su onikao robovi sami izgradili. Sada kroz njih prolaze kao slo-bodni. U svojem prikazu pisac nam opisuje izlazak Izraelacaratnom terminologijom. Jahve izvodi svoje čete slavodobitnoiz Egipta. Izlaze kao pobjednici! Što se tiče broja Izraelacakoji izlaze iz Egipta a koji pisac navodi (oko šest stotina tisu-ća pješaka, povrh žena i djece), moramo reći da nam se brojčini nevjerojatan i prevelik. To zaključujemo kako iz svje-tovnih podataka, tako i iz same Biblije.

Egipatski faraon Ramzes II. bori se u bitci kod Kadešagodine 1274. pr. Kr. s oko 20.000 vojnika. Kad bi Izraelciimali vojsku od 600.000 ljudi ne bi faraona ni trebali pitatismiju li izići iz Egipta. S tolikom vojskom (osim žena i djece)Izrael bi morao imati oko 2 milijuna članova dok je u to dobacijeli Egipat brojio oko 7 milijuna stanovnika.

Osim toga, sjetimo se kako faraon, poduzimajući geno-cidne akcije prema Izraelu, poziva samo dvije babice. Bilo binemoguće da u cijeloj naseobini Izraelaca (delta Nila,Gošen) samo dvije babice mogu zadovoljiti potrebe takovelikog broja ljudi.

Kako riješiti ovaj tako veliki broj koji je objektivno pre-tjerano povećan? Različiti tumači daju različita rješenja.Možda je najprihvatljivije ono koje ističe da se na hebrej-skom tisuća kaže elef a ta ista riječ može značiti i obitelj, pabi prema tom tumačenju izišlo iz Egipta oko 600 obitelji.

Jedna Pasha

Moramo istaknuti da postoji samo jedna Pasha. Ta istajedna Pasha slavi se kad god Izraelci i danas slave Pashu,svake godine 14. nisana (proljetni mjesec). To je uvijek onajedna ista i jedinstvena Pasha, one noći kad je Jahve prolaziokroz Egipat i oslobađao izraelski narod.

Ova jedna Pasha prisutna je u Izraelu u svoje tri vre-menske dimenzije. Ona je sakrament, tj. uprisutnjenje ovogdjela Božjega, u koju se sada uključuju oni koji je slave. Onipostaju dionici toga naroda koji izlazi iz Egipta. To je njezinadimenzija sadašnjosti, njezino uprisutnjenje u trenutak ukoji se slavi. Kod toga se današnji Izrael sjeća toga povije-snog događaja. To je njezina dimenzija prošlosti ili spomena.Postoji i ona treća njezina dimenzija a to je njezina eshatološ-ka dimenzija, dimenzija budućnosti. Izrael danas slavi svojuPashu u nadi da će je jednom slaviti zajedno s Mesijom unovom kraljevstvu. Kao da slušamo Isusove riječi sa pashal-ne večere: Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati svama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovatidok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem (usp. Lk 22,15-16).

S Jahvom na putu

zkvh.org.rs

Došašće je vrijeme odluke Došašće je vrijeme koje počinje četiri tjedna prije

Božića. U crkvi i kod kuće pravimo adventske vijence na koji-ma su četiri svijeće. Svake se nedjelje pali po jedna svijeća. Uvrijeme adventa ili došašća svećenik u crkvi nosi ljubičastumisnicu. To je vrijeme poznato po misama zornicama, ali i poispovijedima.

Što sve radimo u adventu? Mnogi vole lijepo urediti svojedomove, žele očistiti sve do Božića. Lijepo je spremiti kuću, ali je važno znati pravirazlog za ovo "veliko spremanje". U došašću se prisjećamo velikog Božjeg dara

nama ljudima: rođenje Božjeg sina među nama a za naše spasenje. Veliki Bog je želio postati mali čovjek – dijete. Ako seugledamo na Boga, moramo odlučiti advent ispuniti darivanjem, pomaganjem, dobrim djelima, pomirenjima. A to ćemo sva-kako moći činiti uz molitvu, odricanja i "spremanje duše" tj. ispovijed. Kad sve to učinimo, Isus može doći i u našu kuću,našu ckrvu i u naše srce. Bit će mu vrlo ugodno u našem društvu.

Zvončići i Zvončice, promislite svoje došašće. Što ćete od nabrojanog vi učiniti? I ja sam donijela neke ozbiljne odlukemeđu kojima je i ispovijed, mise zornice, opraštanje ali i spremanje kuće. To će mi pomoći da spremna dočekam Božić uduši i u obitelji.

Zvončica

Djeca Uređuje: Katarina Čeliković

3322

��11

11 //

2200

0088

Simbolika adventskog vijencaAdventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i

svijeće odnosno svjetlo. Krug ili prsten bez početka i krajashvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Adventski vije-nac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanji-ma. Ponekad se adventski krug tumači kao krug zemaljskis četiri strane svijeta. Zimzeleno granje upućuje na životkoji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i naIsusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao.Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventskesvijeće, izvorno crvene i bijele boje upućuju na Isusovužrtvu i pobjedu. Prema dugoj tradiciji na vijenac su se stav-ljale tri ljubičaste svijeće, znak pokore i obraćenja kao pri-preme Isusova dolaska i jedna ružičasta, koja se palila kaoizraz radosti zbog njegova rođenja. Prema jednoj tradiciji,prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betle-hemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela.Postupno paljenje svijeća, znak je približavanja Božića.

I. ideja1. krug od slame,

kartona ili stiropora (obojen u zeleno)

2. 4 plastična zatvaračaili držača

3. 4 svijeće4. božićni ukrasi od

lani

II. ideja

1. za podlogu tanjur (jednobojni ili šareni) 2. 4 svijeće 3. božićni ukrasi od lani

LAKO I BRZO

Napravimo svoj adventski vijenac"dvije ideje" – dva vijenca

Bojanka

kartonski krugPlastičnizatvarači

Djeca

3333

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Zvonik među bajmočkim vjeroučenicima

Zvončica je u nedjelju, 16. studenog, uživala u razgovo-ru s bajmočkim vjeroučenicima. Nakon sv. mise, ministran-ti i druga djeca okupili su se u vjeronaučnoj dvorani sa svo-jom katehisticom Mirelom i ispričali ponešto o svom vjer-skom životu.

Sa Zvončicom su razgovarali: Dajana, Sandra, Ines,Sanela, Bojan, Jasmin, Saša, Danijela, Gordana i Ines.

Neki od njih redovito čitaju Zvonik, a ovoga puta Zvoniknagrađuje DANIJELU VIRAG jednogodišnjom pretplatom.Opširnije čitajte u reportaži iz Bajmoka na str. 22. i 23.

Oni su najbolji recitatoriNa 7. pokrajinskoj smotri recitatora na hrvatskom jezi-

ku, 15. studenog u subotičkoj Gradskoj knjižnici, nastupiloje osamdesetak recitatora. Njih je ocijenilo tročlano povje-renstvo: prof. Ðurđica Stuhlreiter iz Osijeka, MarijaŠeremešić iz Sombora i Katarina Čović iz Subotice. Svi surecitatori i ove godine dobili knjigu na hrvatskom jeziku, a

oni pohvaljeni putuju na nagradni izlet u Osijek, 6. prosinca.Čestitamo svima koji su tako lijepo kazivali stihove i poka-zali ljepotu hrvatskoga jezika te bunjevačkog i šokačkoggovora. /Zv/

Župnikov imendanVjeronaučna djeca župe Sv. Marije na Halaškom putu u

Subotici u nedjelju 9. studenoga za vrijeme svete mise svomžupniku vlč. Károlyu Szungyiu čestitala su imendan. Za ovupriliku djeca su spremila prigodni program. Dario Nikolić,Tamara Šafranj, David Tečer i Anabela Buljovčić recitirali su

po jednu recitaciju. Djeca su potom, uz pratnju kantoraTamása Sándora, skupa otpjevala jednu pjesmu, a u njiho-vom ime Anabela je župniku svečaru uručila buket cvijeća.

Skupa s dje-com, koja supriredila pro-gram, svi vjer-nici su se po-molili za svogažupnika.

s. HerminaM. Kovács

ADVENTSKO–BOŽIĆNA IGRAKakav bi to blagdan Božića bio da vas Zvonik ne obradu-

je nekim lijepim i ukusnim nagradama.Vaš zadatak: brzo i točno odgovorite na pitanje, pošaljite

odgovor na kuponu, a naš zadatak: DESET VRIJEDNIH, KORISNIH i UKU-

SNIH nagrada!Nagrade stižu s novim brojem Zvonika.

KUPON Zvonika br. 169

Pitanje: Kakve je boje svećenikova misnica u adventu?Odgovor:

Kupon popunio/la: ________________________________

Adresa: __________________________________________________

____________________________________________________________

____________________________________________________________

Pobjednici nižih razreda

Pobjednici viših razreda

�

zkvh.org.rs

MladiUređio: Vladimir Lišić

3344

��11

11 //

2200

0088

Mladi i djeca u DavoruNa poziv vlč. Marijana Ðukića, učiteljica Ana Čavrgov organizirala je odlazak

u malo mjesto Davor koje se nalazi u Brodsko-posavskoj županiji. Djeca trećeg, sed-mog i osmog razreda osnovne škole Matko Vuković zajedno s dvanaestoro mladih izzajednice mladih katolika, proveli su dva nezaboravna dana u malom selu. Davor broji2500 stanovnika koji su ih primili s velikom radošću i otvorenoga srca u svoje domo-ve. Skupa s mještanima sudjelovali su na misnim slavljima u subotu i nedjelju na koji-ma su mladi svirali i pjevali. U toj maloj crkvi odjekivali su glasovi mališana i mladihu slavu Gospodinu.

Na njihovoj tribini mladih, koju je predvodio vlč. Perica Matanović, naši mladisu odigrali melodramu "Everything". U nedjelju su djeca nakon mise kroz kratkupredstavu prikazali običaje i život u Subotici. Nakon nedjeljnog ručka sa svojim doma-ćinima krenuli su na put za Suboticu ispunjeni veseljem.

Djeca i mladi zahvaljuju ovom prilikom učiteljici Ani Čavrgov, potom svima kojisu omogućili ovaj put, a na koncu i župniku, te svim mještanima koji su otvorili vratasvojih domova i svojih srca i pružili nam svima jedno divno i nezaboravno iskustvo.

Antonija Sudarević

JednostavnostNedavno sam pročitao knjigu koja

govori o tomu kako je Bog došao nazemlju vidjeti kako tu stoje stvari. Dokse tako vozio vlakom, vidio je jednuredovnicu koja je čitala neku kršćanskuknjigu. Nažalost, On nije razumio

naslov zbog složene terminologije.Pomislio je da knjiga lijepo izgleda i da je sadržaj sigurnokvalitetan, ali da je Njemu takva literatura prekomplicira-na. "Mora biti da je ova redovnica vrlo pametna i teološkidobro obrazovana, ali nadam se da isto tako poznaje iEvanđelje. Ono je mnogo jednostavnije, iako katkad trebaodgonetavati srcem neke riječi."

Danas poznajemo i čitamo toliko knjiga o Bogu.Postoji toliko literature koja često zna biti poprilično teškaza razumjeti. Tražimo Boga u kompliciranim stvarima, ukompleksnim teorijama i nejasnim pričama. Zar vam se nečini da nam promiče nešto u cijeloj toj priči? "Besjeda mojai propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječimamudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage, da se vjeravaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj"(usp. 1 Kor 2,4-6).

Sv. Pavao govori da, ukoliko se Bog želi upoznati, nijeneophodna mudrost, neko osobito znanje i stručnost,

nego da se Boga može itekako upoznati otvorena, jedno-stavna i čista srca. To je ono što Bog želi od nas! Ne kažemda je teologija kao znanost nepotrebna. Naprotiv! Ali, oso-bni odnos s Bogom gradi se u jednostavnosti! Lijepo je ipotrebno pročitati neko stručno teološko djelo, kakobismo dublje i bolje upoznavali svoju vjeru, ali ono se čitai spoznaje samo jednim dijelom svoga bića – razumom.Evanđelje je najkompleksnija, a opet najjednostavnija knji-ga o Bogu koju ćemo ikada naći. Ukoliko želiš upoznavatiBoga i produbljivati svoje znanje o Njemu – čitaj Evanđelje.Ako pak ne želiš tešku literaturu, a hoćeš bolje upoznatiBoga, opet – čitaj Evanđelje. U Evanđelju je mudrost skri-vena u jednostavnosti i ako želiš kroz Riječ Božju upozna-vati Boga, upoznavati svoju vjeru i onda to i živjeti, nijedovoljan samo razum kao oruđe, potrebno je koristiti isrce, jer srce razumije ono što razum ne može.

Isus nije birao mudrace za apostole, nego jednosta-vne i neobrazovane ljude. Oni Ga nisu upoznali naukom irazumom, nego srcem. Božja veličina je upravo u toj jed-nostavnosti na koju nas poziva. Budite poput djece! Malenijoš ne umiju previše razmišljati, oni su vođeni srcem iosjećanjima. Bog nije daleka teorija i nepotrebno je tražitiGa u zamršenim razmišljanjima. Mudrost je samo shvatitida je On uvijek kraj tebe i potrebno je jedino primijetiti Gai prihvatiti.

Vladimir Lišić Slušajte nas! Pitajte nas!Razmišljajte s nama!

Emisija za mlade – RadioMarija (94,3MHz)

Svake nedjelje u 14,45 sati

Tribina mladih16. 11. u 19 sati

u Katoličkom kruguPredavač: vlč. dr. Oskar ČizmarTema: "Savle, Savle, zašto me

progoniš?!"

Srdačno pozivamo sve prijatelje i ljubitelje

duhovne glazbe na koncert VIS-a PROROCI"SA SVJETLOM U DUŠI"

23. XI. 2008. u 19,30 u Velikoj vijećnici

Gradske kuće

Mladi

Jesen i proljeće, iako dva najljepša godišnjadoba, vrijeme su najvećega broja samoubojstava unašoj zemlji. Drugi žalostan podatak je da Suboticaspada u prve gradove po tom pitanju. To je činjenica,ali sam se upitao što do toga dovodi? Kako to sprije-čiti?

Odgovor sam potražio u nekoliko knjiga i želimvam iznijeti samo opći zaključak, jer bi posebnostobuhvaćala nekoliko pisanih knjiga. Htio bih vampredstaviti ovu problematiku kroz ono što bismo tre-bali činiti, a ne kroz ono što ne bismo smjeli, kao štonam kaže sv. Bazilije Veliki :

Ili se udaljujemo od zla iz straha od kazne i osje-ćamo se kao rob, ili dopuštamo da nas privuče nagra-da i slični smo najamnicima; ili smo poslušni zbogdobra u njemu samome i iz ljubavi prema onome kojizapovijeda da slušamo (...) tada se osjećamo kaodjeca.

Slijedeći gornje misli, želim vam pisati o tomu nakoji način se suprotstaviti zlu. U prošlom broju stemogli pročitati nešto o "Lažnoj pobožnosti" a sada bihhtio da kroz sljedeće postupke takva vrst pobožnostizauvijek napusti naše živote.

Poticaj za ovakav život sam našao u životu sv. Piaiz Pietrelcine, koji navodi tri glavna načina suzbijanjazla:

1. MOLITVA2. PONIZNOST3. VJERA

MOLITVAMolitvi je potrebno dodati BUDNOST! Molitva i

budnost su dva oružja koja je predložio Isus svojimučenicima u trenucima opasnosti (Mt 26,41;Mk14,38; Lk 22,46). A za zaključnu misao moramo siposvijestiti da je sv. Misa najsavršenija molitva, alisamo, i naglašavam, samo ako smo otvorenog srca!Primjer carigradskog biskupa Ivana Krizostoma, iakopotpuno suprotan, iznosi važnu bit: Ima koji kažu:Samo je trenutak potreban da se ubije čovjek ili dase počini blud. I za taj grijeh jednog trenutka trebatrpjeti vječnu kaznu? A biskup odgovara: Da, svaka-ko; Bog u vašem grijehu ne sudi VRIJEME već VOLJUkojom ste je počinili. Isto je tako i s molitvom! Bogne gleda vrijeme, molimo li tri dana ili sat vremena.On iznimno gleda volju i srce. A dokaz za to su biliupravo farizeji koji su molili po nekoliko sati, na trguu sinagogi itd., a njih je najviše i izrugao jer su raz-mišljali o svemu osim o volji, tj. o stavu srca.

PONIZNOSTKada je netko pritisnut kušnjama, Božju pomoć

može dobiti samo ako ima poniznost duha. Božja

moć može sve! Ali ponizna, trpeća molitva dotiče isamog Boga... Potrebno je posvijestiti da sotona po-bjeđuje samo uobražene, tj. one koji vjeruju samovlastitoj snazi, a na taj način padaju u nutarnjiponor... PONIZNOST JE NAJVEĆI NEPRIJATELJÐAVLA! Razlog je očit: ona je velika suprotnost nači-nu rada sotone. Poniznost je ta koja je potpunasuprotnost sotoninom divljačkom, možemo reći ikrvoločnom napadanju. Potrebno je još naglasiti dase sotona boji i drhti pred poniznim dušama! A plodponiznosti je strpljivost, toliko potrebna u današnjemvremenu. Naime, naviknuti smo dobiti sve na gotovo,a nekad su ljudi bili puno strpljiviji. Pa i čekanje kodliječnika ili pak na nekom šalteru nije izazivalo tolikonervoznih situacija, dok nas danas sama pomisao naisto uznemiri. Sve je to posljedica užurbanog vreme-na. A Bog u svom naumu o stvaranju čovjeka nijeimao plan da čovjek toliko trči za svim i svačim.Stoga je potrebno da u današnjem svijetu zavladaduh poniznosti koji će nas vratiti Gospodinu.

VJERA Neprestano vjerovati u Njegovu stalnu prisutnost

unutar nas! A da se ne spominje njegova bezgraničnaljubav, koja dopušta ove prolazne kušnje samo zbogdobra njegovih stvorenja.

Kršćanska duša nikad ne može vjerovati, niti natren, da bi Isus dozvolio prepreke iznad snage onihkoji su im podložni, na zamornom i teškom putu kojivodi prema k Ocu! Baš kao što će vjerovati slijepo daće je Gospodin voditi do pobjede uz stalno prisutnupomoć milosti. Odabrane duše, zato, imaju sigurnostda će nadvladati neprijatelja, jer se bore s Kristom injegovom božanskom snagom! I zato Isus u prispo-dobi na gori i kaže: blago siromasima duhom, nji-hovo je Kraljevstvo nebesko! Jer tek kad budemoimali potpuno povjerenje u Gospodina, onda ćemobaštiniti Njegovu zemlju.

I na kraju kratke upute za dobre načine nadvla-davanja đavla i ²crnih² misli:

1. Budna molitva2. Duhovno vodstvo3. Izražavanje krjeposti vjere4. Poniznost5. Povjerenje Bogu6. Odanost sv. Mihaelu Arkanđelu7. Odanost anđelu čuvaru8. Odani odnos s Marijom i krunicom9. Česti sakramenti, osobito pričest

PETAR

Pobjeda nad "crnim mislima"

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

3355zkvh.org.rs

Mladi

3366

��11

11 //

2200

0088

Prosim tvoju ljubav. Tražim samopogled koji govori: "Ja sam uz tebe.Razumijem te!" Trebam iskreni osmi-jeh koji će me podsjetiti da i u ovomdanu mogu očekivati neštolijepo, iako će vjerojatnobiti još jedan sasvim običandan, s istim onim ljudima iobvezama. Da, ti maliznakovi ljubavi su ponekadjedino što nam može datisnage i volje da ne klonemopod teretom i umorom kojenerijetko nosi život. Bez njih se u našemeđusobne odnose lako uvuku svađe,netrpeljivost, neopraštanje, nepovje-renje, a niz postaje beskonačan, jerjedna gruba riječ povlači drugu. Nezaboravimo da naše ponašanje, riječi,također imaju moć čovjeka usrećiti,učiniti mu osjećati se voljenim i vrijed-nim, nekomu posvijestiti da mu želimo

biti blizu, zbog njega samoga, a nezbog onoga što nam on može učiniti ilidati. A kako svaki dan, neumornodijeliti ljubav svima, pa i onima koji su

nam manje dragi i sim-patični? Kako imati str-pljenja i razumjeti postup-ke koji nam se ne sviđaju?Odakle crpiti snagu zaopraštanje? Kako ne do-pustiti ponosu da uništiljubav i sve ono što smocijenili kod osobe koja nas

je povrijedila? Pred ovim se pitanjimane smijemo uplašiti. Nismo sami! NašOtac je sama Ljubav i On će je rado inama udijeliti, ako je budemo tražili.Vrijedi pokušati, jer ljubavlju kojomobasipamo svijet, kidamo lanac mržnje,a to je nešto najveće što možemo uči-niti za sebe i druge!

Ana Ivković

Majka Terezija iz Kalkute postalaje simbol kršćanske ljubavi prema bliž-njemu. Ona je na najbolji način znalausmjeriti najvažniji dar Duha Svetoga –ljubav. Sv. Pavao naglašava da je nasu-prot zemaljskom životu život po Duhu.Naime, ukoliko čovjek živi po tijelu, uropstvu je, ali ako živi pod utjecajemDuha, živi slobodno i uvijek je spremandati sebe za bližnjega. Možemo reći daje takvim životom živjela Majka Tere-zija. Za nju je svaki čovjek bio važan, jersvaka osoba je Krist, a kako postojisamo jedan Krist, dotična osoba je zanju jedina na svijetu. Možemo si posta-viti pitanje odnosimo li se i mi tako pre-ma svojim bližnjima u potrebi ili nam jeradije "prioritet moj lagodan život?"

Njezin rad i majčinska briga, a jošviše njena ljubav i potpuno predanje zadrugoga, jer bila je posvećena najsiro-mašnijima od siromašnih u Kalkuti idrugim siromašnim područjima svije-ta, pokazuju nam da je na jedinstvennačin živjela svoju vjeru i sve što je čini-la stavljala je u službu Božju.Na vidljiv način pokazuje davjera postaje cjelovita tek usuradnji vjere i djela (Jak2,22). Pomažući odbačeni-ma dokazuje da je podnoše-nje nepravde u svijetu mi-lost od Boga i prilika za is-tinsko nasljedovanje Isusa:"Krist je trpio za vas i ostavivam primjer" (1 Pt 2,21).Bratska ljubav treba biti

znak raspoznavanja, to je ono što jeMajka Terezija učila svoje sestre.

Njeno djelovanje bilo je usmjerenoza skrb nad umirućima, bogaljima,gubavcima, slijepcima i siročadima.Mnogima od njih ona je bila posljednjispas.

Majka Terezija osim primjerakako biti u službi za drugoga, može bitii uzor kako moliti i u potpunosti se pre-dati volji Božjoj. Da bismo susreli bliž-njega, najprije trebamo biti predaniOcu nebeskom. Naime, u onaj dansusrest ćemo Njega, a On će nam poka-zati da nas poznaje: "Dođite blagoslov-ljeni Oca mojega! Jer ogladnjeh i dado-ste mi jesti; ožednjeh i napojiste me;stranac bijah i primiste me; gol i zaogr-nuste me; oboljeh i pohodiste me" (Mt25,34-36).

Misli:"Siromasi ne traže naše sažaljenje

i naklonost. Oni trebaju našu ljubavkoja ih razumije i prihvaća."

"Zabrinutost za druge početak jevelike svetosti. Naš poziv: biti dobar,mora biti ispunjen brigom za druge.Kuda je Isus prolazio, činio je dobro. Svešto je Marija u Kani učinila, bilo je da jemislila na potrebe drugih i priopćila ihIsusu."

"Siromaštvo smo stvorili ti i ja; onoje posljedica našeg opiranja da dijelimo sdrugima. Bog nije stvorio siromaštvo,on je stvorio samo nas. Taj problemneće biti riješen dok mi ne uspijemoodbaciti svoju gramzljivost."

"Smatram da se ni jedna ljudskaruka ne bi smjela podići da učini krajživotu, jer život je život Boga u namai u nerođenoj djeci. Mislim da Bog moračuti krik te djece koja se ubijaju prijenego li dođu na svijet."

"Najstrašnije siromaštvo je osam-ljenost i osjećaj da nas nitko ne voli."

"Ja sam samo siromašna žena kojamoli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srceljubav kako bih mogla ljubiti siro-mašne."

Plamen za idealeZapalit ću svijeću – spomen,na slavu, za vjeru i spas.Topli val, hladni kamenjesu li ideali mrtvi za nas?

Čemu paliti svijeću?Srećo, gdje si se skrila –kucavica odnijela te u vjetar, a što sa životom biva!?

Novac, u vječitom plamenu,nemilo duše spalio!I čađ, i smrad. Na ražanjžive ljude privolio.

Ljepoto plava i snena,za tebe svijeću nemam.Putem za grob vodišdok uzvišena u ljudima ploviš.

Ja palim svijećuza jednostavnost,za pravdu, istinu, radost!(što ih pokopasmo davno).

Palim svijeću svojim srcemspomen nek' oživi u njem.Nek' svijetli, svijetli opomena:Loš ideal ohladi čovjeka.

Nevena Mlinko

Anđeo siromašnih – Majka Terezija iz Kalkute

Prosim tvoju ljubav

da ste se na koga žalili. Samo se dobrogsićamo i samo ste nam o lipim stvarimaiz života znali pripovidati."

U nadahnutoj homiliji, župnikmons. Beretić je među ostalim rekao:"Babo Grgo je volio Crvku. Deseterodjece je poteklo iz njegova srca. Desetje puta otvorio svoju kuću, da primi izagrli Gospodina u liku djeteta. I tako jeBog ulazio u njegovu kuću. Tako je većovdje na zemlji mogao uživati srećuJeruzalema. Vidio je 30 potomaka svojedjece, vidio je dvije praunuke. Dao muje Gospodin Isus dlanove čvrste, sna-žne. Sinove je ženio, kćeri udavao. Nagrobu biskupa našeg Lajče blagoslovioje sina Franju, prije nego je uzašao na

oltar. U Kanadi se radovao zavjetima kćeri Nade. Radovao sedida Grgo Josipovoj i Mirkovoj Mladoj misi. Tako mu je lije-pu životnu radost dao naš Bog. A sve što je teško nosio je, isve je podnosio radom, žrtvom i molitvom. Danomice jeodlazio za Isusov stol, da se okrijepi, da izdrži. Tugujuća obi-telji, rad i molitva vas je podizala. Vaš je Babo bio čovjek čvr-ste ruke, odlučne naravi, ali ponizna i raskajana srca. Čestose ispovijedao. Mjesečno. I češće. Znao je priznati. Znao jeGospodina za oproštenje moliti. U tom nam je naš Babo veli-ki uzor. Volio je Babo mir s Bogom, svetu ispovijed. Ljepotunaše duše nitko ne može izgraditi kao Stvoritelj. Dida Grgoodlazi za Očev stol. Posljednjih je dana u kući Ivankovićevihzvonila krunica više nego inače. Cijeli je život dida Grgo uži-vao Marijinu zaštitu. Uz krunicu nas ostavio. Okružen svo-jim najmilijima mogao je kazati: 'Ja sam svoje za život pora-dio'. Zaželimo velikom Isusovom graditelju, radniku i ocu,didi i pradidi vječnu radost za Isusovim stolom…"

Pokojnikovo tijelo od Peićeve kapelice do obiteljskegrobnice pratili su sinovi koji su posljednjih dana danonoćnobdjeli uz njega. /F. I./

Naši pokojnici

3377

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

U utorak 11. studenog, u vječnost se pre-selio Grgo Ivanković. Njegova smrt najboljegovori o njegovu životu. Preminuo je u svojojobiteljskoj kući okružen suprugom i djecom. Zaovaj događaj pripremio se kroz svetu ispovijed,sakrament svetog Pomazanja s potpunim pre-danjem Božjoj volji. Svjestan svoje bolesti i tje-lesne iscrpljenosti, pripravljao se za susret sBogom. Njegova zadnja ispovijed bila je u obi-teljskoj kući sedam dana prije smrti. Bio jesiguran da je njegov prijelaz vrlo blizu. Zato munije smetalo ni to što se ispovijeda pred svojim sinom sveće-nikom. Znao je prepoznavati Božju blizini u svim znakovima.Živio je cijelog života za druge. Svjestan blizine svog prijela-za u vječnost rekao je: "Ja sam svoj posao završio!" Takomožemo na njega primijeniti one Pavlove riječi: "Dobar samboj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi jevijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratitiGospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima kojis ljubavlju čekaju njegov pojavak." (2 Tim 4,7-8).

Grgo je rođen u obitelji Jakova i Marije Vrbanović 13.siječnja 1927. godine. Rođen je u Starom Žedniku. Pučkuškolu završio je s odličnim uspjehom. Nastavio je školovanjeu Varaždinu kao franjevački sjemeništarac, potaknut primje-rom svog starijeg brata Ivana. Svoje školovanje brzo je pre-kinuo i vratio se obiteljskim poslovima. Godine 1959. sklo-pio je brak sa svojom suprugom Katom Stantić. Kao mlado-ženja služio je vojni rok. Od 1952. do 1967. u njegovoj obite-lji rodilo se desetero djece. Svakom djetetu posebno se rado-vao i s ljubavlju ga prihvaćao. Najplodnije godine svog živo-ta proveo je sa salašu u Starom Žedniku obrađujući svojenjive i vršeći svoju odgovornu dužnost supruga i oca. Kadasu mu se sva djeca udala i oženila, on napušta salaš sa svo-jom suprugom Katom i nastanjuje se u gradu. Posljednjihosamnaest godina Grgo je svakodnevno sudjelovao na sve-tim misama u subotičkoj katedrali ili franjevačkoj crkvi.Koristio je svaku priliku činiti drugima dobro. Kada je prijenekoliko godina doživio težak srčani infarkt, Grgin život semijenja. Više vremena posvećuje molitvi i duhovnom čita-nju. Nije volio slušati radio i gledati televizor jer je za njegato bilo gubljenje vremena. Dvadesetak dana prije smrti Grgose naglo razbolio od bolesti pluća. Srce je bivalo sve slabije.On i njegovi najmiliji bili su svjesni da je vrijeme prijelazasve bliže. Za taj događaj zajedno su se pripremali tihommolitvom i predanjem u Božju volju. Kada je "sestrica smrt"pohodila Grgu, bio je potpuno pripravan. Toga dana primioje u jutarnjim satima sakrament bolesničkog Pomazanja, apreminuo je okružen svojim najmilijima koji su za njega gla-sno molili.

Sprovod pokojnog Grge Ivankovića bio je dostojan-stven, kako je on to i zaslužio. Okupilo se mnoštvo svijeta.Njegov lijes bio je okružen najljepšim vijencem: suprugomKatom i djecom. Sprovodne obrede predvodio je katedralnižupnik mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s trideset sveće-nika, dvadeset redovnica i mnoštvom Grginih rođaka i po-znanika. Prije homilije pročitano je pismo Grgine kćeri Julijekoja sa svojom obitelji živi u Kanadi i nije mogla biti na spro-vodu. Među ostalim, napisala je: "Dragi Babo! Niste biličovik od puno riči, ali ste bili gospodar svoji riči. Vaš životbio je: rad, red i molitva. Sve što Vam je život donosio primaliste strpljivo i hrabro, bez žalbi. Nikad Vas mi dica nismo čuli

Grgo Ivanković(1927.–2008.)

Dobrom ocu

Imali smo dobrog oca,Dragi Bog mu plaća bio.On nas je svih trinajstoroKo dar od Boga primio.

Imao je jaku viru,Da bi gore primišćao.Pouzdanje u dragog BogaSvima bi priporučivao:

"Uzdajte se u dragoga Boga."Bile su mu česte riči."Molite se, Bog će pomoći,svaku će bol izličiti."

Svoju dužnost na zemljiTako časno je izvršio.Za nas život žrtvovao,Sav se Bogu izručio.

Hvala Tebi, Gospodine,Što nam takva oca dade.I što zakon tvoj božanskiSa odgojem nam pridade.

I dana nam, Gospodine,Takvih otaca triba.Pokoj vični daruj ocu,Sićamo se rado njega.

Kata Ivankovićzkvh.org.rs

"U razredu ili školi koju pohađa vaše dijete ima djecekoja pate od neke bolesti ili nekoga tjelesnog nedostatka ione koja se od većine razlikuju svojim tjelesnim izgledom ilinekim razvojnim teškoćama. Možda je s vašim djetetom urazredu neko dijete koje pati od astme ili je slabovidno,neko nemirno dijete koje se ne može koncentrirati ili nekoizrazito debelo ili nagluho dijete. Sigurni smo da ćete sesložiti s tvrdnjom da su sva djeca jednako vrijedna i važna,pa im stoga treba pomoći da se što lakše nose sa svojimteškoćama. Kako bismo djeci pomogli da se što bolje noses različitostima koje ih okružuju, izradili smo "Bontončić ilikako svima biti prijatelj" koji će im olakšati druženje sasvom djecom. Srdačno vas molimo da pročitate ovaj bontoni porazgovarate sa svojim djetetom o uputama koje smo unjemu naveli. Bit će to dobra prigoda da sa svojim djetetom

porazgovarate o susretljivosti prema drugima, o radostikoja proizlazi iz pružanja pomoći i brige za druge, o tole-ranciji prema onima koji su na bilo koji način drukčiji.Posebno je važno da pomognete svom djetetu u razumije-vanju teškoća i tegoba o kojima bonton govori kako ih sedijete ne bi bojalo. Potaknite svoje dijete da vam prepričaneke upute iz bontona, provjerite razumije li o čemu onegovore, potaknite ga da ih usvoji. Školsko okruženje ukojem se djeca uzajamno razumiju i pomažu i u kojemunema djece koja su zbog neke tjelesne slabosti ili nedosta-taka isključena iz zajedničkih dječjih akcija, omogućujesvima ljepše i zdravije odrastanje."

(Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida, www.udrugapuz.hr/bontoncic.htm)

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

3388

��11

11 //

2200

0088

upute za roditelje

KAKO POUČITI DJECU OPHOÐENJU S INVALIDIMA

jedna slika - jedna priča

Kako se čuva l jubav?Majka i dječak šetaju plažom.

U jednom trenutku dječak upita: – Mama, kako se čuva ljubav?Mama ga pogleda i odgovori:– Uzmi malo pijeska i stisni

šaku.Dječak stisne šaku i što je više

stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.– Ali mama, pijesak mi bježi!– Znam, a sada otvori potpuno

šaku.Dječak posluša, ali uto zapuh-

ne vjetar i odnese sav pijesak sdlana.

– Ni ovako ne uspijevam zadr-žati pijesak!

Na to majka, sa smiješkom na licu, reče:– Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku

žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobo-dan...

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićenod vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto kako se čuva ljubav. (priča s interneta)

škola i mi

Roditeljska pomoć u učenjuŽelite li pomoći svome djetetu da lakše

uči, važno je pripremiti ga na pravi način odsamoga početka. Ipak, kada učinimo sve štosmo mislili da treba, a vidimo rezultate kojinisu baš "blistavi" kako smo očekivali, sklo-ni smo klonuti. Sasvim pogrešno je zaključi-ti da dijete "ne može" više postići i – dićiruke, uz teški (tradicionalno roditeljski ☺)uzdah. Što ste iznenađeni? Sigurno ste većod mnogih roditelja čuli da je u školi i uče-nju danas najteže – roditeljima! ☺

Djetetu treba pomoći, ali to nikako neznači da išta možete i trebate učiniti umjestonjega. Nije uvijek lako odrediti što je u tre-nutku Vaš dio i obveza, ali oko nečega nemadvojbe: Vaš pozitivan stav prema sposob-nostima djeteta i Vaša vjera u njegovuspjeh i trud značit će više od bilo kakvepouke o važnosti škole ("Želiš li mesti ulice,samo nastavi tako!") ili elegantne ucjene("Ispraviš li ocjenu, kupit ću ti...").

Ne brinite, nije nemoguće. Uspjeli sudrugi, uspjet ćete i Vi! Vjerujemo u Vas!

(☺ lvh)

Samo za danasDragi čitatelji! Jako volim slušati ljude, osobito kad – onako jednostavno i ljud-

ski, bez biranih i učenih riječi, iz same duše, a bez namjere da to učine (što ne možebiti bez nadahnuća Duha Svetoga!) – izreknu mudrost. Onda zastanem, kao Mali Princponovim to sama ili zamolim njih da mi to malo pojasne i – upišem si to u srce, trudećise da to ne zaboravim. Ponekad to ispričam mojim najmilijima, kako bih i njima otkrilakakav sam biser našla. Takve malene mudrosti često čujem – petkom: jedna divna mama i baka (od koje kupujem sir i mli-jeko), uvijek nasmiješena, pravi je izvor! I kad je bolesna, zabrinuta ili nervozna, i kad joj u očima blistaju suze dok govorio svojoj djeci i njihovim problemima, kao da joj je pred očima Marijin lik, kao da stalno čuje Božji glas, a ipak sluša što jojgovorim. Razumije me – ona ima četvero djece. Pitam je: "Kako ste uspjeli – svih ovih godina? I, kako ćete moći još sve ovegodine koje su pred vama? Kako ću ja uspjeti?" Uz pogled koji govori još više od riječi, kaže: "Negdje sam čula – ne može-mo čak ni moliti milost za cili život, da izdržimo sve godine koje nam je dragi Bog pripremio, i teške i lake. Možemo mo-liti da izdržimo samo jedan dan – danas, a navečer – zahvaliti što smo ga preživili. I tako, dan po dan, narednih pedesetakgodina, ma, cili život! Moli da sve izdržiš samo danas, a Bog će se brinuti i za sutra i za svaki dan!"

MALE MUDROSTI

Čaša mlijekaJednoga dana, si-

romašan mladić, kojije prodavao robu odvrata do vrata kako biplatio školovanje, po-gledavši u džep, ot-krio je da ima samojedan novčić, a bio jegladan. Odlučio je za-moliti za malo hranena vratima sljedećekuće. Ipak, kad mu jemlada i veoma lijepa

žena otvorila vrata, postidjeo se, i umjesto malohrane, zatražio je samo čašu vode. Mlada žena jeprimijetila da je mladić gladan, pa mu je umjestovode donijela veliku čašu mlijeka. Mladić je pola-ko pio, a zatim je upitao gospođu:

– Koliko dugujem?– Ne duguješ mi ništa – odgovori. Majka nas

je učila da se ne traži ništa za ono što se daje braćiiz ljubavi.

– Onda Vam od srca zahvaljujem!Kad je Howard Kelly izašao iz ove kuće, ne

samo da se osjećao jačim, nego je osjetio da je unjemu poraslo povjerenje u ljude i vjera u Boga.

Mnogo godina kasnije, žena je teško obolje-la. Mjesni liječnici su bili zbunjeni njezinim sluča-jem i nisu mogli pronaći lijek za njezinu bolest.Poslali su je u bolnicu u glavni grad i pozvali gla-sovitog dr Howarda Kellya na hitne konsultacije.Kad je čuo ime mjesta iz kojeg dolazi pacijentica,oči su mu neobično zasjale. Odmah je otišao bol-ničku sobu i prepoznao stariju gospođu. Srce muje zadrhtalo od uzbuđenja. Odlučio je učiniti svešto može kako bi joj spasio život. Od tog trenutkasva njegova briga bila je bolesnica, a sve svojedane posvetio je traženju lijeka za strašnu bolestkoja je gospođu vodila kraju. Nakon duge borbe,pacijentica je pobijedila bolest i potpuno ozdravi-la! Kad je pacijentica bila potpuno izvan životneopasnosti i sasvim zdrava, dr. Kelly je u admini-strativnom uredu zamolio da napišu troškovnik ipošalju njemu na uvid. Kad je dobio račun, pogle-dao ga je i dopisao nešto na ivici računa, te zamo-lio da se uruči pacijentici. Gospođa se bojala otvo-riti kuvertu strahujući da će naći račun koji nadi-lazi njezine mogućnosti. Konačno se odlučila inešto što je bilo napisano na ivici privuklo je nje-zinu pozornost. Na dnu troškovnika pisalo je:

“Plaćeno prije puno godina... jednom čašommlijeka!" Dr. Howard Kelly

Njezine oči napunile su se suzama radosti, aiz njezinog presretnog srca provrela je ova mo-litva: “Hvala ti, moj Bože! Svoju ljubav si objaviopo rukama i srcima ljudi!" (Guillermo Hernández)

za život: BONTONČIĆ (ili kako svima biti prijatelj)

U vrtiću, školi, kući ili ulici imadjece koja imaju neko tjelesno ošte-ćenje, teže se kreću ili ne mogu ho-dati, slabije čuju ili su gluha, slabovide ili teže uče. Ima i djece kojaboluju od nekih bolesti, koje nisuzarazne, ali mogu uplašiti drugudjecu kao, npr. astma ili epilepsija.Ima i zaraznih bolesti kojih se trebačuvati, ali svoj toj djeci možeš i tipomoći. Evo kako:

1. Ako vidiš da se neko dijete teškouspinje ili teško silazi stubama, priđimu, ponudi mu da se nasloni na tebe ilimu pomozi nositi školsku torbu.

2. Djeca koja ne mogu hodati ili se teže kreću ne mogu sudjelova-ti u nekim dječjim igrama. Potakni zajedničku igru u kojoj mogu sudje-lovati sva djeca kako se ne bi osjećala odbačenima.

3. Ako djete u vrtiću ili školi odjednom počne teško disati, jer nemože udahnuti dovoljno zraka, pitaj ga ima li pumpicu s lijekom, dodajmu je što brže i pozovi u pomoć neku odraslu osobu.

(nastavak u sljedećem broju)

protiv života: HALLOWEEN – DJEČJI PARTY

"Halloween, jeziva noć u kojoj ožive vještice, duhovi, kostu-ri, strašila i vampiri, kao stvorena je za ludi dječji party podstrašnim maskama..." Na internetskoj stranici DIPLOMIRANAPEDADOGINJA savjetuje uređenje za dječji party, koji trebe bitišto jezovitiji: hrenovke treba aranžirati kao vještičje prste (kečapje umjesto krvi), male pizze ili sendviči "s groznim likom s izbu-ljenim, krvavim očima, maslinama s paprikom, kvrgavim, veli-kim nosom, šampinjonom prerezanim na pola i velikim krvo-ločnim zubima izrezanim od crvene paprike", kolačići u oblikuizvađenih očiju... Zidne dekoracije da ne spominjemo! Takvipartyji se organiziraju i u našim vrtićima i školama!

Smatram da je na djelu i više od amerikanizacije Hrvatske ilikršćanstva. Naime, ljudima je teško prihvatiti činjenicu da nekeokultne organizacije sve jačom reklamnom kampanjom nastoje magi-jom prožeti sve strukture javnog života, šireći tako svojevrsnu novo-pogansku ideologiju. Istodobno oni žele dobro zaraditi, jer sve prikazu-ju kao oblik zabave i razbijanja "malograđanske ustajalosti"! Ali time sezanemaruje činjenica da svaka djelatnost povezana s okultnim pospje-šuje upadanje u psihičke poremećaje. Naime, iskustva mnogihegzorcista potvrđuju da je više opsjednutih među ovisnicima o heavymetalu ili black metalu, kao što je više duhovno "pomaknutih" međuonima koji se bave vradžbinama pa poslije traže pomoć kod psihijatraili svećenika. Dakle, gdje ima demonskog dima, bit će sigurno isotonske vatre. Zato treba poslušati ozbiljno upozorenje Sv. Pavla(Gal 5,1): "Za slobodu nas je Krist oslobodio! Držite se dakle i ne dajtese ponovno u jaram ropstva!" (http://angelo1.blog.hr/)

Obitelj / Za život

3399

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �Uredila: Vesna Huska

A kralj će im odgovoriti: “Zaista,kažem vam, što god učiniste jednomu odove moje najmanje braće, meni učiniste!“(Mt 25,40) zk

vh.org.rs

Tijekom 16. stoljeća stalno rastebroj stanovnika u Somboru. Grad jeveć imao šest džamija. Poznato je imesomborskog imama Alije Hüseina iz1543. godine. Središnja je džamija bilaokružena grobljem. Somborski grad-ski muzej čuva i danas dva musliman-ska nadgrobna spomenika isklesana ukamenu. Sombor se 1582. spominjekao selo, a stavlja se uz bok Subotice iBaje kao značajnije naselje.

Bosanski biskupi

Nakon što je 1526. godine pogi-nuo kalačko-bački nadbiskup PavaoTomori, imenovani su i dalje kalačko-bački nadbiskupi, koji međutim nisuobavljali svoju biskupsku službu, ali suipak od katoličkog puka uzimali porez.Ti su nadbiskupi živjeli u sigurnijimkrajevima kraljevstva, a na područjesvoje nadbiskupije nisu niti dolazitizbog Turaka. Bosanski biskup BlažKovačić (1544.–1545.), pa ni smede-revski biskup Toma II. Skorojević(1560.–1564.) nisu se usudili obilazitini Slavoniju ni Bačku. Bosanskibiskup Antun Matković (1573.–1583.) prima pod svoju jurisdikciju dioSlavonije i zemlje u pokorenojMađarskoj, pa tako i područje da-našnje Subotičke biskupije. Poginuo jeprogonjen od Turaka u Požegi uHrvatskoj. Biskup Nikola Ugrinovićima na staranju ovo područje od 1584.do 1588. godine. Od 1588. do 1615.godine biskupsku službu obavljabiskup Franjo Baličević. On se tužiona veliki manjak svećenika.

Doseljenici sele pa se vraćaju

Za vremena biskupa Baličevića,1598. godine, kad je Ostrogon (Eszter-gom) pao pod Turke, neki od bačkihHrvata i Srba, na poziv zapovjednikaPálfyja sele u opustjele krajeveOstrogonske nadbiskupije. Poslijekratkog vremena mnogi se od njih vra-

ćaju u Bačku. Neki misle da su nakonpovratka u Bačku dobili prezimenaprema gradu ili selu u kojem su tamoživjeli: Ostrogonac, Budimac, Budim-čević, Budinčević, Tukuljac, Pante-linac... O tome piše Petar Pekić na44. stranici svoje knjige PovijestHrvata u Vojvodini iz 1930. godine. Otim vremenima u Bosni i Hercegovinipiše hrvatski povjesničar TrpimirMacan na 117. stranici svoje knjigePovijest hrvatskog naroda, (Zagreb,1971.): "U 16. stoljeću sve veći nametipogoršali su položaj seljaka podTurcima... Haračlijama se odupiralačitava sela. Ljudi su bježali preko gra-nice u Hrvatsku ili se odmetali u haj-duke. Dolaskom Bunjevaca povećaose broj Hrvata u Bačkoj. Njih su obila-zili franjevci iz Bosne. Tako se uBunjevaca sačuvala svijest o pripadno-sti hrvatskom narodu." Najviše Hrvatase iseljava baš iz Bosne i Hercegovine."Drži se da se u 16., 17. i 18. stoljeću iztih krajeva iselilo više od 200.000Hrvata; iz područja Broćna i Lju-buškog oko 1500 obitelji to jest okopolovice svih stanovnika."

Sombor u 17. stoljeću

Sedamnaesto stoljeće u Bačkojdonosi veću pastoralnu skrb o katolici-ma. Misionari, ali i biskupi sve češćeobilaze raspršene katolike. SvećenikIvan Matković, koji je dugo vrijemedjelovao u Bačkoj, poziva 1612. godinemisionare iz Družbe Isusove u Bačku.

Biskupska vlast

Na područje današnje Subotičkebiskupije jurisdikciju su obnašali beo--gradski biskupi od 1618. godine. Odtih biskupa se ističu: Petar Katić kojije biskupsku službu ovdje obavljao od1621. godine. Naredne, 1622. godineje u Rimu osnovan Sveti Zbor za šire-nje vjere, da bi 1624. godine zalaga-njem istog Zbora osnovana Beograd-ska misijska biskupija. Ta se biskupija

prostirala područjima deset biskupija:Beograd, Smederevo, Srijem, dijeloviZagrebačke, Pečuh, Kalača i Bač,Čanad (Csanád), Vác, Ostrogon (Esz-tergom) i Eger. Tada je Sombor i služ-beno došao pod jurisdikciju beograd-skog misijskog biskupa. Beogradskibiskupi povremeno nose i naslov sme-derevskog biskupa ili obratno. Sme-derevski Albert Renđić od 1625. do1629. je kao administrator Beogradskebiskupije bio zadužen i za južnuMađarsku. Njegovo je sjedište bilo uBeogradu. Naslijedio ga je barskinadbiskup Petar Masarecchi od1631. do 1634. godine. On je obavljaodužnost apostolskog administratoraBeograda, Smedereva i južne Mađar-ske. U njegovo je vrijeme Sveta Stolicaimenovala bosanskog svećenikaŠimuna Matkovića za smederevskogvikara. Isti je svećenik 1622. godinemisionario po Slavoniji i Bačkoj. Onpiše, da je u Bačkoj upravljao župomBunjevac, što spominje i Buturac. Nezna se pouzdano gdje se nalazila tažupa. Petar Sabbatini je kao admi-nistrator Beograda od 1635. do 1643.Do 1646. pastoralnu skrb za Somborobnaša biskup Jakov Boncarpi.Najpoznatiji beogradski biskupi, kojisu se starali i za područje Subotičkebiskupije su bili franjevci. Međunjima je Marin Ibrišimović izPožege od 1647. do 1650. godine.Biskup Ibrišimović je počeo provoditiodredbu Tridentinskog sabora, premakojoj je svake druge godine biskup biodužan obići sve župe svoje biskupije.Dva puta je bio u Somboru. Spominjese i fra Mato Benlić, Banjalučanin,od 1651. do 1674. godine. Ovaj jebiskup filozofiju i teologiju studirao uItaliji. Svoja prva pastoralna iskustvaje stekao u pokorenoj Bosni. Bio jevrlo mlad kad je postao biskupom, paje 25 godina bio neumoran duhovnipastir u golemom području južneMađarske. U svome sedmogodišnjemizvještaju za rimski Sveti Zbor iz 1559.godine piše da je imao 31.689 krizma-nika, da je blagoslovio 78 prenosiviholtara, 47 zvona i 24 crkvice.

Povijesni kutakPiše: Stjepan Beretić

4400

��11

11 //

2200

0088

SOMBOR POD TURCIMA

nered u temu o kojoj sada razmišljamo.Dakle, već sada djeca u školi u vjerskojnastavi kao i u nauci o prirodi primajuinformacije i formaciju za život u zdra-voj sredini. Među ostalim dijelovimakatoličkog nauka bih citirao i odlomakiz Kompendija socijalnog nauka Crkvekoji kaže: "Zaštita okoliša izazov je zacijelo čovječanstvo: riječ je o obvezi, za-jedničkoj i općoj, da se poštuju zemalj-ska dobra, namijenjena svima sprečava-jući da se 'po miloj volji i prema vlasti-tim ekonomskim zahtjevima' koristimorazličitim stvorenjima, živim ili ne živim– životinjama, biljkama, prirodnim stva-rima, a da to ostane nekažnjeno" kaže usvojoj enciklici Ivan Pavao II. To jeodgovornost koja mora sazrijevati natemelju globalnosti sadašnje ekološkekrize i s njom povezane potrebe da se s

njom suoči na globalnoj razini jer svabića ovise jedna o drugima u općemporetku što ga je utvrdio Stvoritelj:"potrebno je voditi računa o naravi sva-koga bića i o njegovoj uzajamnoj pove-zanosti u uređenom sustavu kao što jeupravo kozmos". Odgovornost premaokolišu zajednička je baština ljudskevrste, širi se ne samo po sadašnjem ne-go i prema budućim potrebama. "Budu-ći da smo baštinici prošlih generacija ikorisnici rada naših suvremenika miimamo obvezu prema svima i ne može-mo se osloboditi brige za one koji dola-ze poslije nas da uvećaju krug ljudskeobitelji. Univerzalna solidarnost, koja ječinjenica, za nas je ne samo dobrobitnego i dužnost" rekao je još Pavao VI.Načela koje donosi Katekizam Kato-ličke Crkve, mogu se sažeti ovako:"Čovjek je vrhunac Božjega stvaratelj-

skog djela. Nadahnu-ti izvještaj to izričejasno razlikujući stva-ranje čovjeka od stva-ranja drugih bića.Postoji solidarnostmeđu svim stvorenji-ma zato što sva imajuistoga Stvoritelja i štosu sva određena zanjegovu slavu. Radocitiramo svetoga Fra-nju koji je pjevao

ovako: Hvaljen budi, moj Gospodine, usvim svojim stvorenjima, posebno ugospodinu bratu Suncu po kojem namdanju daješ svjetlo; ono je lijepo i zračivelikim sjajem i pruža nam znak o tebi,Svevišnji... Hvaljen budi, moj Gospodi-ne, za sestru Vodu, ona je veoma kori-sna i veoma ponizna, dragocjena ičista... Hvaljen budi, moj Gospodine, zasestru našu majku Zemlju koja nas nosii hrani, koja proizvodi različite plodovesa šarenim cvijećem i travama... Hvalitei blagoslivljajte moga Gospodina, zahva-ljujte mu i služite mu u svoj poniznosti."

Međutim, ono što nas sada zabri-njava više je činjenica o problemu "eko-logije ljudskog duha". Postavlja se pita-nje kako je moguće da svijet koji je zna-nošću i tehnikom tako ovladao zemalj-

skim dobrima svojom ljudskom dimen-zijom unosi toliki nered i izaziva nemale opasnosti za vlastiti opstanak?Ono što je važno istaknuti i u ovom odgo-voru je činjenica da je u središtuBožjega djela čovjek, ali odmah postav-ljamo pitanje: je li današnji čovjek pomjeri Božjoj? Pitanje je vrlo izazovno iteško. Zlo ne dolazi izvana nego izčovjeka. Nisu poremećene svemirskesilnice, nego je poremećena ljestvicavrednota u čovjeku. Čovjek je pao ustrahoviti moralni relativizam i plod nje-gova razmišljanja i postupanja je kata-strofa koja nam predstoji. Zar nije ondaljudska savjest ono mjesto u kome trebapočeti obnovu svijeta? Svakako. Crkvakao Majka i Učiteljica ima upravo tajzadatak: oblikovati savjest. Vraćamo seponovo, tko zna po koji puta, istom pro-blemu a to je kršćanska obitelj, kršćan-ska zajednica i zdravo društvo. Odvoje-no jedni od drugih a pogotovo suprot-stavljeno, ne možemo ništa učiniti.Stoga je poziv i apel prvim odgojiteljima– roditeljima da čuvaju ekologiju dušesvoje djece. Apel Crkvi je upravo u tomeda onaj Božanski polog vjere može pre-saditi u odgoju svim generacijama, adruštvo je pozvano da u pravdi i istiniponajprije slijedi naravni zakon svihstvorenja i moralni zakon u čovjeku.Nije dopušteno sve što čovjek može.Molimo i počnimo od sebe!

Vjernici pitajuPiše: dr. Andrija Kopilović

4411

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Ovo je doista aktualno pitanje, ka-ko društva općenito tako Crkve stogarado odgovaram na ovu temu. Pitanjeekologije se oslanja na izvještaj oStvaranju koje mi kao vjernici prizna-jemo i ispovijedamo. Sve što je od Bogastvoreno u svojoj biti je dobro. Kakokaže psalmist, Bog ljubi sva svoja stvo-renja. Teološki vjerujemo da ta ljubavuzdržava sav stvoreni svijet. NedostatakBožje prisutnosti je u stvari jedino zlo.Tako, primjerice, bolest nije ništa dru-go nego nedostatak zdravlja. I u svimdrugim pitanjima vezanim uz zemaljskadobra, ukoliko se s njima ophodi mimonaravnoga zakona, koji je upisan u na-rav stvorenja, nastaje nered. Više biblij-skih knjiga, a napose knjiga Psalama,govori o prirodi i okolišu koji nam jedarovan kao znak Božje prisutnosti.Štovanje i poštivanje naravnoga zakonaje imperativ svakom vjerniku. Kada jezazvonilo "veliko zvono" radi nedosta-tka brige za zemaljska prirodna bogat-stva, Ivan Pavao II. je izdao posebnidokument o ovom problemu za koji sevi interesirate. Ne zaboravimo da jesveti Franjo Asiški zaštitnik ekologije isvih koji se brinu za unapređivanjepoštivanja okoliša. Stoga odmah u pr-vom odlomku jasno tvrdim da je u nara-vi vjere poštivati sva stvorenja premanjihovoj vlastitoj naravi i da je sastavni-ca postulata vjere i tema vašega pitanja.Zato je vjeronauk već u školi, jednakotako i ostale vjerske pouke, prožet nau-kom o skladu u prirodi, o poštivanjuokoliša i konačno o čovjeku koji je jedi-ni odgovoran, jer je slobodan, ako unosi

Poziv i apel prvim odgojiteljima – roditeljima je da čuvajuekologiju duše svoje djece. Apel Crkvi je upravo u tome da onajBožanski polog vjere može presaditi u odgoju svim generacijama,a društvo je pozvano da u pravdi i istini ponajprije slijedinaravni zakon svih stvorenja i moralni zakon u čovjeku.

Crkva i ekologijaU javnosti se

mnogo govori oekološkim proble-

mima. Koji je nauk Crkve u svezi stim problemom? Je li dovoljno pri-sutna u svijesti vjernika?

N. S., Novi Sad

zkvh.org.rs

Papa Benedikt XVI. izrazio je veli-ku radost i zahvalnost nakon govoraekumenskoga patrijarha BartolomejaI. na koncu Večernje održane u subotu,18. listopada, u Sikstinskoj kapeli. Ovoje prvi put u povijesti da je jednomeekumenskom patrijarhu dana moguć-nost obratiti se Sinodi biskupa Rimskekatoličke Crkve – istaknuo je patrijarhBartolomej I., te dodao: "To smatramoočitovanjem djela Duha Svetoga kojinaše Crkve vodi u sve uže i dublje uza-jamne odnose, a oni su važan korakprema ponovnome uspostavljanju na-šega punog zajedništva." To je prigoda,rekao je nadalje patrijarh, zahvaljujućikojoj se povećavaju naše nade da ćedoći dan kada će se naše dvije Crkve upotpunosti složiti što se tiče uloge pri-mata i sinodalnosti u životu Crkve,kojima se posvećuje naše zajedničkoTeološko povjerenstvo.

Na koncu patrijarhova govora,Sveti je Otac izrazio zahvalnost koja jebila posvjedočena i pljeskom sinodskihotaca, a koji je Papa nazvao "izrazomživoga iskustva našega zajedništva".Papa je izrazio zahvalnost za bogatstvoPatrijarhova govora, s brojnim citatimacrkvenih otaca, kao i za veliki kršćan-ski realizam koji ističe izazove našegavremena. Ovo je bilo i radosno is-kustvo jedinstva, možda ne savršeno-ga, ali istinskoga i dubokoga. Pomisliosam, rekao je Sveti Otac, vaši Oci kojeste puno citirali i naši su Oci, a naši sui vaši. Ako imamo zajedničke Oce,kako ne bismo mi mogli biti braća, upi-tao je Papa.

U središtu izlaganja ekumensko-ga Patrijarha bio je odnos izmeđuRiječi Božje i pet ljudskih osjećaja. Ukršćanstvu je, naime, Sveto pismo uvi-jek bilo shvaćano kao živa stvarnost.Riječ Božju stoga treba slušati, vidjeti,utjeloviti i podijeliti s drugima. Tekst jeu službi izgovorene riječi. Riječ je prijesvega o usmenoj i izravnoj komunika-ciji, ostvarenoj kako bi ona imala utje-caj, a čije djelovanje ovisi i o speci-fičnoj osobnoj sklonosti. Važno je da seosoba koja ju sluša zauzme za blago-stanje čovječanstva, protiv rasizma ifundamentalizma, u iskorjenjivanjusiromaštva, u razvoju vjerske snošljivo-sti, te za dobro okoliša.

Spomenuvši potom ikone, u koji-ma se, prema Patrijarhovim riječima,može vidjeti Riječ Božja, Bartolomej I.je kazao kako ikone ističu bitno posla-nje Crkve, a to je priznavanje da su sviljudi i sve stvari stvoreni i pozvani bitidobri i lijepi. Ali, Riječ Božja svojepuno utjelovljenje pronalazi poglavitou sakramentu Svete Euharistije, ukojemu Riječ postaje tijelo i dopuštanam, ne samo da ga vidimo, nego i daga dotičemo svojim rukama... i učini-mo ga dijelom svojega tijela i krvi,naglasio je Patrijarh. Istaknuvši nada-lje opću potrebu evangelizacije, Patri-jarh je primijetio kako Crkva trebaponovno otkriti Riječ Božju u svakomenaraštaju, i učiniti da se ona obnovlje-nom snagom i uvjerenjem istakne i unašem suvremenom svijetu, koji je udubini srca žedan Božje poruke mira,nade i ljubavi. Patrijarh je govor zavr-šio zazivom Duha Svetoga, kakobismo, osim naših napora, bili sigurnida duh dolazi u pomoć našoj slabosti,boraveći uz nas kao Odvjetnik iUtješitelj.

Dijalog je prioritet, a ekumenizam

put bez povratka

Dijalog s katolicima je jedan odnaših prioriteta, a put ekumenizma jeput bez povratka, izjavio je ekumenskicarigradski patrijarh Bartolomej I., aprenijela agencija AsiaNews. Ekumen-ski patrijarh se osjeća veoma počašćeni uzbuđen jer ga je Benedikt XVI. po-zvao 18. listopada govoriti na Biskup-skoj sinodi. To je bilo jedinstveno is-kustvo koje ću uvijek pamtiti. Svi semoramo moliti da što prije dođe dankada ćemo zajedno slaviti euharistiju.Dijalog s katolicima je naš prioritet, aekumenizam je put bez povratka,moramo zahvaliti svojim prethodnici-ma što su otvorili taj put, rekao jeBartolomej I., dodavši kako je drugiprioritet ekologija i očuvanje okoliša.Od 1989. godine naš je patrijarhatpokrenuo brojne inicijative u raznimdijelovima svijeta kako bi upozoriočovječanstvo na opasnosti od nepro-mišljenoga iskorištavanja materijalnihi ljudskih izvora. S tom nakanom patri-jarhat priprema međunarodni simpozijkoji će se 2009. godine održati u Africi,na delti Nila, kako bi privukao svjetsku

pozornost na zla koja pritišću ispaćenoafričko stanovništvo. Patrijarh želi uIstambulu otvoriti Međunarodnu pro-matračnicu za očuvanje okoliša.

Simpozij primasâ pravoslavnih crkavaiz cijeloga svijeta u

Istanbulu

U Turskoj je 10. listopada učinjenjoš jedan važan korak na ekumensko-me putu. U Istanbulu je, naime, u patri-jarhalnoj crkvi svetoga Jurja, započeoSimpozij primasâ pravoslavnih crkavaiz cijeloga svijeta, koje je ekumenskipatrijarh Bartolomej I. pozvao kako bizajedno proslavili Pavlovu godinu. Nasusretu sudjeluje i katoličko izaslan-stvo te, kao predstavnik pape Bene-dikta XVI., kardinal Andrea CorderoLanza di Montezemolo, nadprezbiterBazilike svetoga Pavla izvan zidina.

Ovaj simpozij, sazvan u ime apo-stola Pavla, može doprinijeti približava-nju pravoslavnih crkava, istaknuo jepredsjednik Turske biskupske konfe-rencije biskup Luigi Padovese, koji senalazi u katoličkome izaslanstvu po-zvanome na ovaj skup. Biskup je pose-bice istaknuo kako je vrlo važna prisut-nost u Istanbulu patrijarha Moskve icijele Rusije Alekseja II. Lik svetogaPavla, kojega je Sveti Otac nazvao"putujućim Kristovim poslanikom" i"evangelizatorom narodâ i kulturâ",tako postaje novi simbol jedinstva ušarolikome ekumenskom mozaiku.Skup u Istanbulu, dodao je msgr.Padovese, može imati pozitivan utjecaji na dijalog između katolika i pravosla-vaca. Posljednja poglavlja toga dijalogaobuhvaćaju nazočnost Bartolomeja I.,zajedno s Benediktom XVI., u Bazilicisvetoga Pavla izvan zidina, 28. lipnjaove godine, u prigodi svečane Večer-nje na početku Pavlove godine, doksudjelovanje kardinala Cordera Lanzedi Montezemola, kao Papina predstav-nika, na ovom simpoziju, predstavljajoš jednu stranicu ekumenskoga dija-loga. U tom je smjeru upravljen iSimpozij o svetome Pavlu, koji je zapo-čeo 11. listopada popodne u patrijar-halnoj crkvi Svetoga Jurja, dok će senastaviti na drugim mjestima vezani-ma uz svetoga Pavla, među kojima uSmirni, Efezu, te na Rodosu i Kreti.

EkumenizamUređuje: Jakob Pfaifer

4422

��11

11 //

2200

0088

Bartolomej I. na Biskupskoj sinodi

Zahvaljujemo našim darovateljima

4433

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

zkvh.org.rs

Zahvaljujemo našim darovateljima

4444

��11

11 //

2200

0088

VVrreemmeennaa ssuu tteešškkaa.. SSvvaakkaa jjee ppoommooææ ddoobbrroo ddoošš llaa..UUnnaapprr ii jjeedd hhvvaallaa ssvvaakkoomm ddaarroovvaatteell jjuu..

Svake treæe nedjelje u mjesecunovi broj “Zvonika”

Neka

Bog

blagoslovi

sve

koji

radom

služe

braæi

ljudima!

Čitajte tisak, posudite knjige i

porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj èitaonici

Subotica, Ulica Bele Gabriæa 21

srijeda, petak 10-14 satiutorak, èetvrtak 16-19 sati

24000 SuboticaJo Lajoša 4a

tel: 024 / 520-698

Radno vrijemeradnim danom: od 9 do 19 sati

subotom: od 9 do 12 sati

� Karađorđev put 2, SUBOTICATelefon (danonoćno): 024 / 55-44-33

RASPORED SAHRANA NA INTERNETU

www.funero.co.rsE-mail: funero@funero.co.rs

Zahvaljujemo našim darovateljima

4455

1 11 1

/ / 2 20 0

0 08 8

� �

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo - Tel: (024) 883-040Email: hirvivo@tothfalu.co.yu

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jeziku

svaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12Tel: 024 55 22 00

Fax: 551-902

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474

Email: agape@eunet.yu

ONO ŠTO JE NEKAD BILO NEMOGUÆESADA JE MOGUÆE!

U Subotici možete nabaviti:misnice, štole, albe i rokete sve po mjeri;

košulje i birete, prvoprièesnièka i ministrantska odijela;

svijeænjake, križeve za prvoprièesnike i krizmanike.

N O V O - N O V Okaleži, tamjan i hostije

Sve informacije i narudžbe možete dobiti u župnom uredu Paliæ

tel. 024/755-002

URED HRVATSKOG NACIONALNOG VIJEÆASubotica, Preradoviæeva 4

Tel: (024) 556-898 i 553-818

HRVATSKI KULTURNI CENTAR

“BUNJEVAÈKO KOLO”Subotica,

Preradoviæeva 4

Tel:(024) 555-589

zkvh.org.rs

U susret događanjima

4466

��11

11 //

2200

0088

MATERICE u HKC "Bunjevačko kolo"u subotu, 13. 12. 2008.

u 18 sati

djeca i mladi župe Sv. Rokapod vodstvom

s. Jasne Crnković priređuju priredbu u čast MATERICA.

U noći adventskoj

Očistite svoje sobice, zidove obijelite,U postelje stavite nove slameI čiste navlake;U peći nek tinja vatraI širi ugodnu toplinu,Jer stižu hladni vjetroviDonoseći snijeg i sive oblake.

I kad vam sred noći studene i mračneNetko pokuca na vrata skoro nečujno,Bojeć se, da se nezvan ne narine,Bio to prosjak, siromašak, starac,Ili putnik bijedni iz zemlje daleke,O, primite ga, dajte mu večeru topluI krevet čisti - bez stanarine!

Čitavu noć budite mirniI samo molitvom toplomPrekidajte zimske noći tišinu;Jer možda…Možda ćete, draga braćo,Tu malu pomoć i neznatnu ljubavU ovo vrijeme adventskoIskazati Kristu Gospodinu…

PREPORUČAMO

* ZIDNI KALENDARI 30 din* DŽEPNI KALENDARI 50 din* KALENDAR INSTITUTA

"IVAN ANTUNOVIĆ" (12 lista) 150 din

* SUBOTIČKA DANICA(izlazi za Materice) 300 din

* BOŽIĆNE ČESTITKE s kuvertom 15 dinobične 10 din

Narudžbe prima Uredništvo

HRVATSKO DRUŠTVO ZA POMOĆ UČENICIMA "BELA GABRIĆ", SUBOTICA

raspisuje

NATJEČAJ U ŠKOLSKOJ 2008./2009. GODINI

ZA JEDNOKRATNU POMOĆ UČENICIMA(SREDNJOŠKOLCIMA) I STUDENTIMA,

PRIPADNICIMA HRVATSKE ZAJEDNICE

KOJI SE ŠKOLUJU U SRBIJI

Uvjet: da su redoviti učenici ili studenti sre-dnje, više ili visoke škole (fakulteta)

Potrebna dokumentacija:

1. POPUNJENA PRIJAVNICA (formular)*2. SVJEDODŽBA o prethodno završenom

razredu srednje škole ili godine studija (ori-ginal se donosi na uvid s jednom fotokopijomili poslati ovjerenu fotokopiju ako se šaljepoštom)

3. POTVRDA o upisu u tekući razred iligodinu studija

4. DOKAZ o pripadnosti hrvatskoj zajedni-ci s fotokopijom dokumenta bar jednog rodi-telja gdje se vidi pripadnost hrvatskoj zajed-nici, (osim onih koji su već podnosili ovajdokument)

5. POTVRDA o zaposlenosti roditelja s pro-sjekom primanja za zadnjih šest mjeseci ili onezaposlenosti roditelja (od Zavoda za zapo-šljavanje) a za vlasnike zemlje fotokopijaporeskog rješenja za tekuću godinu

6. PREPORUKA ili POTVRDA o angažira-nosti u hrvatskoj zajednici

Podaci se daju pod punom materijalnom imoralnom odgovornošću, a u slučaju krivot-vorenja pomoć će se uskratiti.

Natječaj je otvoren do 12. XII. 2008. aobavijest o rezultatu bit će poslanapoštom prijavljenim kandidatima.

* Dokumenti bez prijavnice neće biti uva-ženi, a ona se može dobiti (i popuniti) naadresi Društva u Spomen-kući prof. Gabrićaili na www.hnv.org.yu/fondacija.

Ured će raditi srijedom i petkom od 11 do14, utorkom i četvrtkom od 14 do 19 sati.

Molbu s potrebnom dokumentacijomposlati poštom na adresu: Hrvatsko društvoza pomoć učenicima "Bela Gabrić", UlicaBele Gabrića 21, 24000 Subotica ili osobno.

ZVONIKKatolièki list (mjeseènik)

Izdaje:Rimokatolièki župni ured

Sv. Roka, 24000 SUBOTICA Beogradski put 52

Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036;

E-mail:zvonik@tippnet.co.yu.

Web: www.ZVONIK.org.yu

Uredništvo:mr. Mirko Štefković

glavni i odgovorni urednik Tel: +381(0)24 553 610

Željka Zelićzamjenica glavnog

i odgovornog urednika

mr. Andrija Anišićpročelnik Izdavačkog odjela

Instituta “Ivan Antunović“

mr. Ervin Èelikoviæ tehnièki urednik

Katarina Èelikoviæ lektorica

Vedran Jegić fotograf

Urednièko vijeæe:Stjepan BeretiæLadislav HuskaVesna Huska

Franjo Ivankoviædr. Andrija Kopiloviæ

mr. Mato MilošLazar Novakoviæ

Jakob Pfeifers. Blaženka Rudiæ

Željko Šipek

Tisak:Štamparija "PRINTEX",

Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435

ISSN 1451-2149

Godišnja pretplata za “ZVONIK”

- Srbija 1200 dinara- inozemstvo - 40 EURA

ili 300 kuna; avionom 80 USD

Pretplatnici iz inozemstva i R.Hrvatske uplate mogu poslati poš-tanskom uputnicom ili èekom naadresu i ime (ne na ime Zvonika):

Svjetlana IvkoviæAdresa: Augusta Piazze 610000 Zagreb, tel: +385 (0)1 301 34 68

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Subotica.info,

Nada Sudarević, Blagovijest

dr. Tadej Vojnoviæ

zkvh.org.rs