NOVI ZAVJET

UDRUGA STABLO ŽIVOTAČAKOVEC, 2010.

Nakladnik

UDRUGA STABLO ŽIVOTA

Copyright © 2010, UDRUGA STABLO ŽIVOTA

Dopušteno je neograničeno korištenje cijelog teksta ili dijelova teksta bez posebnog

odobrenja uz uvjet da se tekst ne mijenja te da njime ne ostvaruje dobit.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 732381

NOVI ZAVJET - 1. izd. -

ČAKOVEC - UDRUGA STABLO ŽIVOTA, 2010.

ISBN 978 953 56122 0 9

SADRŽAJ

Evanđelje po Mateju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Evanđelje po Marku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Evanđelje po Luki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Evanđelje po Ivanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Djela apostolska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144Poslanica Rimljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184Prva poslanica Korinćanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200Druga poslanica Korinćanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216Poslanica Galaćanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226Poslanica Efežanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232Poslanica Filipljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238Poslanica Kološanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242Prva poslanica Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246Druga poslanica Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250Prva poslanica Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252Druga poslanica Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257Poslanica Titu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260Poslanica Filemonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262Poslanica Hebrejima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263Jakovljeva poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275Prva Petrova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279Druga Petrova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284Prva Ivanova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287Druga Ivanova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291Treća Ivanova poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292Judina poslanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293Otkrivenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2915

NOVI ZAVJET

EVANĐELJE PO MATEJU

POGLAVLJE 1

KNJIGA rodoslovlja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

2 Abraham je rodio Izaka; a Izak je rodio Jakova; a Jakov je rodio Judu i njegovu braću.

3 A Juda je s Tamarom rodio Faresa i Zehara; a Fares je rodio Esroma; a Esrom je rodio Arama;

4 a Aram je rodio Aminadaba; a Aminadab je rodio Naasona; a Naason je rodio Salmona;

5 a Salmon je s Rahabom rodio Bo-aza; a Boaz je s Rutom rodio Obeda; a Obed je rodio Jeseja;

6 a Jesej je rodio Davida, kralja; a David, kralj s bivšom je ženom Uriji-nom rodio Salomona;

7 a Salomon je rodio Roboama; a Roboam je rodio Abija; a Abija je rodio Asu;

8 a Asa je rodio Jozafata; a Jozafat je rodio Jorama; a Joram je rodio Osiju;

9 a Osija je rodio Joatama; a Joatam je rodio Ahaza; a Ahaz je rodio Ezekiju;

10 a Ezekija je rodio Manasiju; a Manasija je rodio Amona; a Amon je rodio Josiju;

11 a Josija je rodio Jehonija i nje-govu braću u vrijeme progonstva u Babilonu.

12 A nakon što su bili prognani u Babilon, Jehonija je rodio Salatiela; a Salatiel je rodio Zorobabela;

13 a Zorobabel je rodio Abijuda; a Abijud je rodio Elijakima; a Elijakim je rodio Azora;

14 a Azor je rodio Sadoka; Sadok je rodio Ahima; a Ahim je rodio Elijuda;

15 a Elijud je rodio Eleazara; a Eleazar je rodio Matana; a Matan je rodio Jakova;

16 a Jakov je rodio Josipa, muža Marije od koje se rodio Isus, koji je nazvan Krist.

17 Tako je svih naraštaja od Abra-hama do Davida bilo četrnaest naraštaja; i od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; i od progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.

18 A rođenje Isusa Krista bilo je ovako. Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, prije nego što su se oni sastali, našla se trudna po Duhu Svetome.

19 Tada Josip, muž njezin, budući pravedan, nije ju htio javno osramoti-ti pa ju je naumio potajno otpustiti.

20 Ali dok je on o tome razmišljao, gle, anđeo mu se Gospodnji pojavio u snu govoreći: “Josipe, sine Davi-dov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je začeto u njoj od Duha je Svetoga.

21 A ona će roditi sina i ti ćeš ga na-zvati imenom ISUS, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.”

22 A sve se to dogodilo da bi se ispunilo što je Gospodin rekao po proroku, govoreći:

23 “Gle, djevica će začeti i roditi sina i nazvat će ga imenom Emanu-el!”, što je prevedeno: Bog s nama.

24 Onda se Josip probudio iz sna, učinio kako mu je anđeo Gospodnji zapovjedio i uzeo k sebi svoju ženu;

25 i nije je upoznao sve dok nije rodila svoga prvorođenog sina, te ga nazvao imenom ISUS.

MATEJ 2 10POGLAVLJE 2

A kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom u dane kralja Hero-

da, gle, stigli su mudraci s istoka u Jeruzalem,

2 govoreći: “Gdje je taj kralj Židova koji se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo mu iskazati štovanje.”

3 Kad je to čuo kralj Herod, uzne-mirio se, i sav Jeruzalem s njime.

4 I kad je okupio sve glavare svećeničke i pismoznance narodne, ispitivao ih je gdje bi se trebao roditi Krist.

5 A oni su mu rekli: “U Betlehemu judejskom, jer je prorok zapisao ovako:

6 ‘A ti, Betleheme, zemljo Judi-na, nipošto nisi najmanji među kneževima Judinim, jer iz tebe će izići Vladar koji će vladati mojim narodom, Izraelom.’ ”

7 Tada je Herod, pošto je potajno dozvao mudrace, pomno od njih istražio vrijeme kad se pojavila zvijezda,

8 te ih poslao u Betlehem i rekao: “Idite i pomno se raspitajte za dje-tešce; a čim ga nađete, obavijestite me da bih i ja došao iskazati mu štovanje.”

9 Pošto su oni saslušali kralja, otiš-li su. I gle, zvijezda koju su vidjeli na istoku išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se nad mjestom gdje je bilo djetešce.

10 Kad su ugledali zvijezdu, obra-dovali su se jako velikom radošću.

11 I kad su ušli u kuću, ugledali su djetešce s Marijom, majkom njegovom, te pali ničice i iskazali mu štovanje. A kad su otvorili svoje riznice, prinijeli su mu darove: zlato i tamjan i smirnu.

12 I upozoreni od Boga u snu da se ne vraćaju Herodu, otišli su u svoju zemlju drugim putem.

13 A kad su oni otišli, gle, anđeo se Gospodnji pojavio Josipu u snu govoreći: “Ustani, uzmi djetešce i majku njegovu pa bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne javim, jer će Herod tražiti djetešce da ga ubije.”

14 Kad je ustao, uzeo je djetešce i njegovu majku noću i otišao u Egipat,

15 te ostao ondje do Herodove smrti; da bi se ispunilo što je Gospo-din rekao po proroku, govoreći: “Iz Egipta sam dozvao Sina svoga.”

16 Tada se Herod, kad je vidio da su ga mudraci izigrali, jako razgnjevio i poslao da se u Betlehemu i po svoj njegovoj okolici ubiju sva djeca od dvije godine naniže, prema vremenu što ga je pomno ispitao od mudraca.

17 Tada se ispunilo što je rekao prorok Jeremija govoreći:

18 “U Rami se čuo glas: jadikova-nje, i oplakivanje i tugovanje silno; Rahaela oplakuje djecu svoju, i neće se utješiti jer ih više nema.”

19 Ali čim je Herod umro, gle, anđeo se Gospodnji pojavio u snu Josipu u Egiptu

20 govoreći: “Ustani, uzmi djetešce i majku njegovu te pođi u zemlju Izraelovu, jer su pomrli oni koji su tražili djetešcetov život.”

21 I on je ustao, uzeo djetešce i majku njegovu te došao u zemlju Izraelovu.

22 Ali kad je čuo da Arhelaj vlada Judejom umjesto svoga oca Hero-da, bojao se poći onamo; nego se, upozoren od Boga u snu, povukao u područja Galileje,

23 te došao i nastanio se u gradu zvanom Nazaret; da se ispuni što je rečeno po prorocima: “Bit će nazvan Nazarećanin.”

POGLAVLJE 3

U one je dane došao Ivan Krstitelj, propovijedajući u Judejskoj

pustinji,

MATEJ 4112 i govoreći: “Pokajte se, jer je

kraljevstvo nebesko blizu!”3 Jer ovo je onaj o kome je rekao

prorok Izaija govoreći: “Glas jednoga vapi u pustinji: ‘Pripremite put Gos-podnji, poravnajte staze njegove!’ ”

4 A sâm Ivan imao je odjeću od devine dlake i kožni pojas oko svojih bokova; a hrana mu je bila skakavci i divlji med.

5 Tada je k njemu izlazio Jeruzalem i sva Judeja, i sva okolica Jordana,

6 priznavajući grijehe svoje, i on ih je krstio u Jordanu.

7 A kad je ugledao mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na kršte-nje, rekao im je: “O naraštaju zmija otrovnica! Tko li vas je upozorio da bježite od gnjeva što dolazi?

8 Rodite dakle plodove dostojne pokajanja.

9 I ne pomišljajte u sebi reći: ‘Ima-mo oca Abrahama,’ jer vam kažem da Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamu.

10 A već je i sjekira položena na korijen stablima. Stoga se svako stablo koje ne rađa dobar plod siječe i u oganj baca.

11 Ja vas, zapravo, krstim vodom s obzirom na pokajanje, ali onaj koji poslije mene dolazi moćniji je od mene, ja mu nisam dostojan obuću ponijeti. On će vas krstiti Svetim Duhom i ognjem.

12 Vijača mu u ruci njegovoj te će pročistiti gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.”

13 Tada je Isus došao iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga ovaj krsti.

14 Ali ga je Ivan sprečavao govore-ći: “Ti trebaš mene krstiti, a ti dolaziš k meni?”

15 A Isus mu je odgovorivši rekao: “Pusti sada, jer nam tako dolikuje ispuniti svu pravednost.” Tada mu je dopustio.

16 A kad je Isus bio kršten, odmah je izašao iz vode. I gle, otvorila su mu se nebesa te je ugledao Duha Božjega gdje silazi poput goluba i spušta se na njega.

17 I gle, glas s neba progovara: “Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu sam potpuno zadovoljan!”

POGLAVLJE 4

TADA je Duh odveo Isusa u pusti-nju da ga Đavao iskuša.

2 I pošto je postio četrdeset dana i četrdeset noći, napokon je ogladnio.

3 I kad mu se napasnik približio, rekao je: “Ako si Sin Božji, zapovije-di da ovo kamenje postane kruh!”

4 A on je odgovorivši rekao: “Za-pisano je: ‘Ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta.’ ”

5 Onda ga je Đavao odveo u Sveti grad i postavio ga na vrh Hrama

6 pa mu rekao: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Jer je zapisano: ‘An-đelima će svojim zapovjediti radi tebe i na rukama će te nositi da ne bi možda nogom svojom udario o kamen.’ ”

7 Isus mu je rekao: “Još je zapisa-no: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’ ”

8 Nadalje, Đavao ga je odveo na vrlo visoku goru i pokazao mu sva svjetska kraljevstva i slavu njihovu,

9 te mu rekao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice i iskažeš mi štovanje!”

10 Nato mu je Isus rekao: “Odlazi, Sotono! Jer je zapisano: ‘Gospodina, Boga svoga, štuj i njemu jedinom služi!’ ”

11 Tada ga je đavao napustio, i gle, anđeli su došli i posluživali ga.

12 A kad je Isus čuo da je Ivan ba-čen u tamnicu, otišao je u Galileju;

MATEJ 5 1213 i kad je napustio Nazaret, došao

je i nastanio se u Kapernaumu, koji je na morskoj obali, na međama Zebulunovim i Neftalijevim,

14 da se ispuni što je rekao prorok Izaija, govoreći:

15 “Zemlja Zebulunova i zemlja Neftalijeva, put prema moru, s onu stranu Jordana, Galileja poganska;

16 narod koji je sjedio u tami, vidio je svjetlost veliku; i onima koji su prebivali u predjelu i sjeni smrtnoj, svjetlost je osvanula.”

17 Od tada je Isus počeo propo-vijedati i govoriti: “Pokajte se, jer je kraljevstvo nebesko blizu!”

18 I prolazeći uz Galilejsko more, Isus je ugledao dva brata: Šimuna zvanog Petar i Andriju, brata nje-gova, gdje bacaju mrežu u more, jer su bili ribari.

19 I rekao im je: “Slijedite me, i učinit ću vas ribarima ljudi!”

20 A oni su odmah ostavili svoje mreže i počeli ga slijediti.

21 I odlazeći odande, ugledao je druga dva brata: Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana gdje su sa Ze-bedejem, ocem svojim, u lađi krpali svoje mreže. I njih je pozvao,

22 a oni su odmah ostavili lađu i oca svojega i počeli ga slijediti.

23 I obilazio je Isus cijelu Galileju poučavajući u njihovim sinago-gama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu te je ozdravljao sva-ku bolest i svaku nemoć među ljudima.

24 I glas o njemu proširio se po svoj Siriji, pa su mu donosili sve bolesni-ke koji su bili zarobljeni svakojakim bolestima i mukama, i opsjednute đavlima, i mjesečare, i uzete, a on ih je ozdravio.

25 I slijedilo ga je silno mnoštvo naroda iz Galileje, i iz Dekapola, i iz Jeruzalema, i iz Judeje i iz područja s one strane Jordana.

POGLAVLJE 5

I kad je ugledao mnoštvo, popeo se na goru. A kad je sjeo, prišli su mu

njegovi učenici,2 i on je otvorio svoja usta te ih

poučavao govoreći:3 “Blaženi siromašni duhom, jer

njihovo je kraljevstvo nebesko!4 Blaženi koji tuguju, jer će biti

utješeni!5 Blaženi krotki, jer će baštiniti

zemlju!6 Blaženi koji gladuju i žeđaju za

pravednošću, jer će biti nasićeni!7 Blaženi milosrdni, jer će zadobiti

milosrđe!8 Blaženi čisti u srcu, jer će Boga

gledati!9 Blaženi mirotvorci, jer će se zvati

djecom Božjom!10 Blaženi oni koji su progonjeni

zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!

11 Blaženi ste kad vas budu psova-li i progonili i, radi mene, protiv vas lažno govorili svakojako zlo!

12 Radujete se i veselite, jer je velika vaša nagrada u nebu! Jer su tako progonili proroke koji su bili prije vas!

13 Vi ste sol zemlji. Ali ako sol izgubi svoj okus, čime će se ona osoliti? Onda nije ni za što, nego da se baci van i da je ljudi gaze.

14 Vi ste svjetlost svijetu. Grad koji leži na gori ne može se sakriti.

15 Niti se upali svijeća da se stavi pod mjericu, nego na svijećnjak te svijetli svima u kući.

16 Neka vaša svjetlost tako svijetli pred ljudima da bi vidjeli vaša do-bra djela i proslavljali Oca vašega koji je u nebu.

17 Ne mislite da sam došao po-ništiti Zakon ili Proroke. Nisam ih došao poništiti, nego ispuniti.

18 Jer uistinu vam kažem, dok nebo i zemlja ne prođu, nipošto neće

MATEJ 513nestati ni jedna jota ili neka točkica iz Zakona, dok se sve ne ispuni.

19 Zato svaki koji prekrši jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako pouči ljude, najmanjim će se nazvati u kraljevstvu nebeskome; ali svaki koji ih bude izvršavao i poučavao, taj će se velikim nazvati u kraljevstvu nebeskom.

20 Jer vam kažem da, ako vaša pravednost ne nadmašuje pravednost pismoznanaca i farizeja, nipošto nećete ući u kraljevstvo nebesko.

21 Čuli ste da su govorili oni iz davnina: ‘Ne ubij!’ i ‘Svaki koji ubije, bit će u opasnosti od suda!’

22 Ali ja vam kažem da će svaki koji se bez razloga ljuti na svoga brata biti u opasnosti od suda! I svaki koji kaže bratu: ‘Rhaka!’, bit će u opasnosti od Vijeća. A svaki koji kaže: ‘Luđače!’, bit će u opasnosti od pakla ognjenog.

23 Stoga ako doneseš svoj dar do žrtvenika, i ondje se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,

24 ostavi svoj dar ondje pred žr-tvenikom pa idi; najprije se izmiri s bratom svojim, i tada dođi te prinesi svoj dar.

25 Brzo se nagodi sa svojim pro-tivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne bi slučajno predao sucu, a sudac službeniku, pa da ne budeš bačen u tamnicu.

26 Uistinu ti kažem, nećeš nipošto izaći odande sve dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.

27 Čuli ste da su govorili oni iz davnina: ‘Ne čini preljuba!’

28 Ali ja vam kažem da svaki koji pogleda ženu žudeći za njom, već je s njom učinio preljub u svom srcu.

29 A ako te tvoje desno oko sa-blažnjava, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova nego da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.

30 I ako te desnica tvoja sablažnja-va, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova nego da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.

31 Rečeno je: ‘Svaki koji ot-pusti svoju ženu, neka joj uruči otpusnicu.’

32 Ali ja vam kažem da svaki koji otpusti svoju ženu, osim zbog blud-nosti, navodi je da počini preljub; i svaki koji se oženi raspuštenicom, čini preljub.

33 Još ste čuli da su rekli oni iz davnina: ‘Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoju zakletvu!’

34 Ali ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom, jer je prijestolje Božje;

35 ni zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja!

36 Ni glavom se svojom ne kuni, jer ne možeš ni jednu vlas učiniti bijelom ili crnom.

37 Nego, neka vaše sporazumije-vanje bude: ‘Da, da! Ne, ne!’ A sve što je od toga više, dolazi od zla.

38 Čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko i zub za zub!’

39 Ali ja vam kažem, ne odupirite se zlu! Nego, svakome koji te udari po tvom desnom obrazu, okreni mu i drugi.

40 I ako se netko hoće suditi s tobom i oduzeti tvoju košulju, pre-pusti mu i ogrtač.

41 I tko te prisili ići jednu milju, idi s njim dvije.

42 Podaj onome koji te zamoli, i ne okreni se od onoga koji želi od tebe pozajmiti.

43 Čuli ste da je rečeno: ‘Ljubi bližnjega svoga, a mrzi neprijatelja svoga!’

44 Ali ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima

MATEJ 6 14koji vas mrze, i molite za one koji vas zlostavljaju i progone vas,

45 da biste bili djeca svoga Oca koji je u nebu, jer on čini da sunce njego-vo izlazi nad zlima i dobrima, i šalje kišu pravednima i nepravednima.

46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu nagradu imate? Ne čine li to isto i poreznici?

47 I ako pozdravljate samo svoju braću, što odviše činite? Ne čine li to isto i poreznici?

48 Vi, dakle, budite savršeni kao što je savršen Otac vaš koji je u nebu!

POGLAVLJE 6

PAZITE da svoj milodar ne dajete pred ljudima, da bi vas oni vidjeli;

inače nemate nagrade od svoga Oca koji je u nebu.

2 Stoga kada daješ milodar, ne tru-bi pred sobom, kako to čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Uistinu vam kažem: Oni imaju svoju nagradu.

3 Nego kad ti daješ milodar, neka ne zna tvoja ljevica što čini tvoja desnica,

4 kako bi tvoj milodar bio u tajno-sti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, on sâm će te javno nagraditi!

5 A kad moliš, ne budi kao licemje-ri; jer oni vole moliti stojeći u sina-gogama i na raskrižjima ulica, da bi ih ljudi vidjeli. Uistinu vam kažem: Oni su primili svoju nagradu.

6 A ti kad moliš, uđi u svoju skrovitu sobicu, i pošto si zatvorio vrata svoja, moli se svome Ocu koji je u tajnosti; i tvoj Otac koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi!

7 Ali kad molite, ne koristite ispra-zna ponavljanja kao Pogani, jer oni misle da će zbog svojih mnogih riječi biti uslišani.

8 Zato ne budite poput njih jer Otac vaš zna što trebate i prije negoli ga vi zamolite.

9 Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji si u nebu, neka se sveti ime tvoje!

10 Dođi kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja na zemlji kako je u nebu!

11 Kruh naš svagdašnji daj nam danas!

12 I oprosti nam dugove naše, kako i mi opraštamo dužnicima svojim!

13 I ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od zla! Jer je tvoje kraljev-stvo, i moć, i slava zauvijek! Amen.

14 Jer ako vi opraštate ljudima njihove prijestupe, oprostit će i vama Otac vaš nebeski.

15 Ali ako vi ne opraštate ljudima njihove prijestupe, ni Otac vaš neće oprostiti vaše prijestupe.

16 Nadalje, kad postite, ne budite tmurna izgleda kao licemjeri; jer oni izobličuju lica svoja kako bi pokazali ljudima da poste. Uistinu vam ka-žem: Oni su primili svoju nagradu.

17 A ti, kad postiš, pomaži svoju glavu i umij lice svoje,

18 kako ne bi pokazao ljudima da postiš, nego Ocu svome koji je u taj-nosti; i Otac tvoj koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi!

19 Ne nakupljajte sebi blaga na zemlji, gdje ga moljac i hrđa kvare i gdje lopovi provaljuju i kradu;

20 nego nakupljajte sebi blago na nebu, gdje ga moljac i hrđa ne kvare i gdje lopovi ne provaljuju niti kradu.

21 Jer gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.

22 Oko je svjetiljka tijelu; stoga ako je tvoje oko zdravo, cijelo će ti tijelo biti puno svjetla.

23 Ali ako je tvoje oko zlo, cijelo će ti tijelo biti puno tame. Stoga ako svjetlost koja je u tebi bude tama, kako li je velika ta tama!

24 Nitko ne može služiti dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti,

MATEJ 715a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne mo-žete služiti Bogu i mamonu.

25 Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti; niti za svoje tijelo, što ćete odjenuti. Nije li život više od jela, i tijelo od odjeće?

26 Pogledajte ptice nebeske! Jer one ne siju, niti žanju, niti skupljaju u žitnice; ipak ih vaš nebeski Otac hrani. Niste li vi mnogo vredniji od njih?

27 Tko od vas može brinući se pridodati svome uzrastu i za jedan lakat?

28 I zašto ste zabrinuti za odjeću? Promotrite poljske ljiljane kako rastu; ne muče se niti predu;

29 a ipak vam kažem da se čak ni Salomon u svoj slavi svojoj nije odjenuo kao jedan od njih.

30 Stoga ako Bog tako odijeva travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, neće li mnogo više vas, o malovjerni?

31 Ne budite zato zabrinuti govo-reći: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo odjenuti?’

32 Jer sve to traže Pogani; jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve ovo potrebno.

33 Nego, tražite najprije kraljev-stvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ovo pridodati.

34 Zato ne budite zabrinuti za sutra; jer će se sutra samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu zla njegova.

POGLAVLJE 7

NE sudite, da ne budete osuđeni!2 Jer sudom kojim sudite bit

ćete suđeni; i mjerom kojom mjerite, vama će se mjeriti.

3 A zašto gledaš trun što je u oku brata tvoga, ali ne opažaš brvno u oku svome?

4 Ili, kako možeš reći bratu svome: ‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’, a gle, brvno je u oku tvome?

5 Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svoga, i tada ćeš jasno vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega!

6 Ne dajte psima ono što je sveto, i ne bacajte bisere svoje pred svinje, da ih ne pogaze svojim nogama pa da se ne okrenu i rastrgaju vas.

7 Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se!

8 Jer svaki koji moli, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.

9 Ili, tko je od vas takav čovjek da će svom sinu, ako ga zamoli kruha, dati kamen?

10 Ili ako zamoli ribu, hoće li mu dati zmiju?

11 Prema tome, ako vi, premda ste zli, znate davati dobre darove djeci svojoj, koliko li će više Otac vaš koji je u nebu dati dobra onima koji ga mole!

12 Stoga sve što god želite da ljudi čine vama, činite tako i vi njima: jer je to Zakon i Proroci.

13 Uđite na uska vrata; jer su široka vrata, i prostran put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na njih ulaze.

14 Jer su uska vrata i tijesan je put što vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!

15 Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjoj odjeći, a iznutra su grabežljivi vuci!

16 Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Zar se grožđe bere s trnja ili smokve s čička?

17 Tako svako dobro stablo rađa dobar plod, a loše stablo rađa zao plod.

18 Dobro stablo ne može roditi zao plod, niti loše stablo može roditi dobar plod.

MATEJ 8 1619 Svako stablo koje ne rađa dobar

plod siječe se i u oganj baca.20 Prema tome, prepoznat ćete ih

po njihovim plodovima.21 Neće svaki koji mi govori: ‘Gos-

podine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji izvršava volju Oca mojega koji je u nebu.

22 Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li u ime tvoje prorokovali, i u ime tvoje đavle izgonili, i u ime tvoje mnoga čudesna djela činili?

23 A tada ću im ja izjaviti: ‘Nikada vas nisam poznavao. Idite od mene, vi koji činite bezakonje!’

24 Stoga, svaki koji sluša ove moje besjede i izvršava ih, usporedit ću ga s mudrim čovjekom koji je sagradio svoju kuću na stijeni.

25 I spustila se kiša, i došle su bujice, i zapuhali vjetrovi i udarili na tu kuću, a ona se nije srušila, jer je bila utemeljena na stijeni.

26 A svaki koji sluša ove moje be-sjede, a ne izvršava ih, usporedit će se s ludim čovjekom koji je sagradio svoju kuću na pijesku.

27 I spustila se kiša, i došle su bujice, i zapuhali vjetrovi i udarili na tu kuću te se srušila. I njezina je ruševina bila velika.

28 I dogodilo se da su ljudi, kad je Isus završio ove besjede, ostali zapanjeni njegovim naukom,

29 jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

POGLAVLJE 8

KAD je on sišao s gore, slijedilo ga je veliko mnoštvo.

2 I gle, došao je neki gubavac te mu iskazao štovanje govoreći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!”

3 A Isus je ispružio ruku i dota-knuo ga, govoreći: “Hoću, budi čist!” I odmah se očistio od svoje gube.

4 Tada mu je Isus rekao: “Pazi, nikome ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar kojega je zapovjedio Mojsije, njima za svje-dočanstvo.”

5 A kad je Isus ušao u Kapernaum, prišao mu je neki satnik, zaklinjući ga

6 i govoreći: “Gospodine, moj sluga leži kod kuće uzet, strašno se muči!”

7 A Isus mu je rekao: “Doći ću i ozdraviti ga!”

8 Satnik je odgovorivši rekao: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i sluga će moj ozdraviti.

9 Jer ja sam čovjek pod vlašću, imam vojnike pod sobom, i kažem ovome: ‘Idi!’, i on ode; i drugome: ‘Dođi’, i on dođe, a svome sluzi: ‘Učini to!’, i on to učini.”

10 Kad je Isus to čuo, začudio se i rekao onima koji su ga slijedili: “Ui-stinu vam kažem, ni u Izraelu nisam našao tako veliku vjeru!

11 A ja vam kažem da će mnogi doći s istoka i zapada i sjesti s Abrahamom, i Izakom, i Jakovom u kraljevstvu nebeskom;

12 ali će djeca kraljevstva biti izbačena u tamu krajnju; ondje će biti plač i škrgut zubi.”

13 A Isus je rekao satniku: “Idi, i neka ti bude kako si vjerovao!” I nje-gov je sluga ozdravio u taj isti čas.

14 I kad je Isus došao u Petrovu kuću, ugledao je njegovu punicu kako leži bolesna od groznice.

15 I dotaknuo joj je ruku, i groznica ju je ostavila, te je ustala i posluživala ih.

16 Kad je došla večer, doveli su mu mnoge opsjednute đavlima; i on je izgnao duhove svojom riječju i ozdravio sve bolesnike:

17 da bi se ispunilo što je rekao prorok Izaija, govoreći: “On je

MATEJ 917sâm uzeo naše nemoći i ponio naše bolesti.”

18 A kad je Isus vidio veliko mnoš-tvo oko sebe, zapovjedio je da se ode na drugu stranu.

19 Tada mu je pristupio jedan pismoznanac i rekao mu: “Učitelju, slijedit ću te kamo god pođeš!”

20 A Isus mu je odgovorio: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijez-da, a Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.”

21 A drugi mu je od njegovih učenika rekao: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.”

22 Ali mu je Isus odgovorio: “Slije-di me, i pusti neka mrtvaci pokapaju svoje mrtvace.”

23 A kad je ušao u lađu, njegovi su ga učenici slijedili.

24 I gle, podigla se velika oluja na moru tako da su lađu prekrili valovi; a on je spavao.

25 I njegovi su mu učenici prišli te ga probudili, govoreći: “Gospodine, spasi nas, ginemo!”

26 A on im je rekao: “Zašto ste plašljivi, malovjerni!” Onda je ustao, zaprijetio vjetrovima i moru, te je nastala velika tišina.

27 A ljudi su se čudili govoreći: “Kakav je to čovjek da ga čak vje-trovi i more slušaju?”

28 A kad je došao na drugu stranu, u gergesenski kraj, srela su ga dvoji-ca opsjednuta đavlima; izlazili su iz grobova, vrlo nasilni, tako da nitko nije mogao proći onim putem.

29 I gle, vrištali su govoreći: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? Jesi li došao ovamo mučiti nas prije vremena?”

30 A nedaleko od njih paslo je veliko krdo svinja.

31 I đavli su ga preklinjali govo-reći: “Ako nas istjeraš, dopusti nam otići u ono krdo svinja!”

32 A on im je rekao: “Idite!” I čim su izašli, otišli su u krdo svinja. I gle, cijelo je krdo svinja silovito pojurilo niz obronak u more, i uginulo u vodama.

33 A oni što su ih pasli, pobjegli su i otišli u grad te sve ispričali, i ono što se dogodilo onima koji su bili opsjednuti đavlima.

34 I gle, cijeli je grad izašao u susret Isusu; a kad su ga ugledali, zaklinjali su ga da ode iz njihovih krajeva.

POGLAVLJE 9

A on je ušao u lađu, prešao na dru-gu stranu i došao u svoj grad.

2 I gle, donijeli su mu uzetog čo-vjeka koji je ležao na postelji. A kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, budi hrabar, opro-šteni su ti grijesi!”

3 I gle, neki su od pismoznanaca rekli u sebi: “Ovaj huli!”

4 A Isus je, znajući njihove misli, rekao: “Zašto vi smišljate zlo u svojim srcima?

5 Jer što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’, ili reći: ‘Ustani i hodaj’?

6 Ali tako da biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” Tada je rekao uzetome: “Ustani, podigni svoju postelju i pođi svojoj kući!”

7 I ustao je te otišao svojoj kući.8 A kad je mnoštvo to vidjelo, čudilo se i slavilo Boga koji je takvu vlast dao ljudima.

9 I kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u poreznom uredu pa mu rekao: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.

10 I dogodilo se, dok je Isus u kući sjedio pri jelu, gle, mnogi su poreznici i grešnici došli i sjeli s njim i njegovim učenicima.

11 A kad su to vidjeli farizeji, rekli su njegovim učenicima: “Zašto

MATEJ 9 18vaš Učitelj jede s poreznicima i grešnicima?”

12 Ali kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.

13 Nego idite i naučite što znači: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’, jer nisam došao zvati pravednike na pokajanje, nego grešnike.”

14 Tada su k njemu došli Ivanovi učenici, govoreći: “Zašto mi i fari-zeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?”

15 A Isus im je odgovorio: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji tugovati dok je s njima mladenac? Ali doći će dani kada će se mladenac uzeti od njih, i tada će postiti!

16 Nitko ne stavlja zakrpu od novog platna na staru odjeću, jer ta zakrpa razvuče odjeću pa nastane još gori raspor.

17 Niti se ulijeva novo vino u stare mjehove; inače se mjehovi raspuknu i vino se prolije, a mjehovi propad-nu; nego se novo vino ulijeva u nove mjehove pa se oboje sačuva.”

18 Dok im je to govorio, gle, došao je neki glavar te mu iskazao štovanje govoreći: “Moja kći je upravo umrla, ali dođi i položi svoju ruku na nju, i oživjet će.”

19 Nato je Isus ustao i pošao za njim, i s njim njegovi učenici.

20 I gle, došla je iza njega neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja pa se dotakla ruba njegove odjeće,

21 jer je u sebi rekla: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću.”

22 Ali se Isus okrenuo i kad ju je spazio, rekao je: “Kćeri, budi hrabra, vjera te tvoja ozdravila!” I žena je u tom času ozdravila.

23 A kad je Isus ušao u glavarevu kuću i ugledao svirače i ljude kako buče,

24 rekao im je: “Odstupite, djevoj-čica nije umrla, nego spava!” A oni su ga ismijavali.

25 Ali kad su ljude istjerali, on je ušao te ju uhvatio za ruku, i djevoj-čica je ustala.

26 I glas se o tome proširio po cijelom onom području.

27 A kad je Isus odlazio odande, slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći: “Sine Davidov, smiluj nam se!”

28 A kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjeruje-te li da to mogu učiniti?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!”

29 Tada se dotaknuo njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri!”

30 I oči su im se otvorile; i Isus ih je strogo upozorio govoreći: “Pazite da nitko ne dozna!”

31 Ali su oni, pošto su otišli, pro-širili glas o njemu po svom onom kraju.

32 Dok su oni izlazili, gle, doveli su mu nijema čovjeka, opsjednuta đavlom.

33 A kad je đavao bio istjeran, nijemi je progovorio, a mnoštvo se čudilo govoreći: “Nikada se takvo što nije vidjelo u Izraelu!”

34 Ali su farizeji rekli: “On izgoni đavle pomoću kneza đavolskog!”

35 I obilazio je Isus sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sina-gogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

36 Ali kad je vidio mnoštvo, saža-lio se nad njima jer su bili klonuli i raspršeni, kao ovce bez pastira.

37 Tada je svojim učenicima rekao: “Žetva je doista velika, a radnika je malo.

38 Zato molite Gospodara že-tve da bi poslao radnike u svoju žetvu!”

MATEJ 1019POGLAVLJE 10

I kad je dozvao k sebi svojih dva-naest učenika, dao im je vlast nad

nečistim duhovima da ih izgone, i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

2 A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun koji je nazvan Petar, i Andrija, njegov brat; Jakov Zebedejev i Ivan, njegov brat;

3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej, poreznik; Jakov Alfejev, i Lebej koji je nazvan Tadej;

4 Šimun Kananićanin i Juda Iska-riotski, koji ga je i izdao.

5 Ovu je dvanaestoricu Isus poslao i zapovjedio im govoreći: “Ne idite na put Pogana, i u grad samarijski ne ulazite;

6 nego radije pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova.

7 I kako idete, propovijedajte govoreći: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’

8 Ozdravljajte bolesne, čistite gubave, uskrsavajte mrtve, izgonite đavle. Besplatno ste primili, besplat-no dajte!

9 Ne pribavljajte ni zlata, ni srebra, ni mjedi u svoje pojase,

10 ni torbe za put, ni dviju košulja, ni obuće, ni štapa, jer radnik je do-stojan svoje prehrane.

11 I u koji god grad ili selo uđete, ispitajte tko je u njemu dostojan, i ostanite ondje dok ne odete.

12 I kad ulazite u kuću, pozdravite je,

13 pa ako ta kuća bude dostojna, neka vaš mir dođe na nju; ali ako ne bude dostojna, neka se vaš mir vrati k vama.

14 A ako vas tko ne primi, niti posluša vaših riječi, kad odlazite iz te kuće ili grada, otresite prašinu sa svojih nogu.

15 Uistinu vam kažem: ‘Podnošlji-vije će biti zemlji Sodome i Gomore u Dan suda negoli tome gradu!’

16 Evo, šaljem vas kao ovce među vukove; stoga budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi!

17 Ali čuvajte se ljudi jer će vas predavati vijećima i u svojim će vas sinagogama bičevati.

18 I vodit će vas pred upravitelje i kraljeve radi mene za svjedočanstvo protiv njih i Pogana.

19 Ali kad vas predaju, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti jer će vam se u taj isti čas dati što ćete govoriti.

20 Jer niste vi koji to govorite, nego Duh Oca vašega govori u vama!

21 I brat će brata predavati na smrt i otac dijete; i djeca će ustati protiv roditelja i prouzročiti im da budu smaknuti.

22 I svi će vas zamrziti radi imena mojega, ali tko izdrži do kraja, bit će spašen.

23 A kad vas budu progonili u ovome gradu, bježite u drugi. Jer uistinu vam kažem, nećete proći gradove Izraelove dok ne dođe Sin čovječji.

24 Nije učenik nad učiteljem, niti sluga nad svojim gospodarom.

25 Dosta je učeniku da bude kao njegov učitelj, i sluzi kao njegov gospodar. Ako su domaćina nazvali Beelzebulom, koliko će više njegove ukućane.

26 Zato ih se ne bojte, jer nema ništa skriveno što se neće otkriti i tajno što se neće doznati.

27 Što vam kažem u tami, govorite to na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte to na krovovima.

28 I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali dušu ne mogu ubiti; nego se radije bojte onoga koji može po-gubiti i dušu i tijelo u paklu.

29 Ne prodaju li se dva vrapčića za novčić? A nijedan od njih neće pasti na zemlju bez Oca vašega.

MATEJ 11 2030 Ali vama su i vlasi na glavi sve

izbrojene.31 Zato se ne bojte! Vi vrijedite više

od mnogo vrabaca.32 Prema tome, svaki koji mene pri-

zna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je u nebu.

33 A tko se mene odriče pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je u nebu.

34 Ne mislite da sam došao do-nijeti mir na zemlju; nisam došao donijeti mir, nego mač.

35 Jer sam došao posvađati čovjeka sa ocem njegovim, i kćer sa majkom njezinom i snahu sa svekrvom njezinom.

36 I neprijatelji će čovjeku biti njegovi vlastiti ukućani.

37 Tko voli oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.

38 I tko ne uzme svoj križ i ne slijedi me, nije mene dostojan.

39 Tko nađe svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život radi mene, naći će ga.

40 Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji me je poslao.

41 Tko prima proroka u ime pro-ročko, nagradu će proročku primiti; i tko prima pravednika u ime pra-vedničko, nagradu će pravedničku primiti.

42 I ako tko napoji jednoga od ovih malenih samo čašom hladne vode u ime učeničko, uistinu vam kažem, nipošto neće izgubiti svoju nagradu.

POGLAVLJE 11

I dogodilo se, kad je Isus završio zapovjedati dvanaestorici svojih

učenika, da je otišao odande nau-čavati i propovijedati po njihovim gradovima.

2 A kad je Ivan u tamnici čuo za Kristova djela, poslao je dvojicu svojih učenika

3 da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da očekujemo drugoga?”

4 Isus im je odgovorivši rekao: “Idite i javite Ivanu što čujete i vidite:

5 Slijepi vide, i hromi hodaju, gubavi se čiste, i gluhi čuju, mrtvi ustaju, i siromasima se propovijeda evanđelje.

6 I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.”

7 A pošto su oni otišli, Isus je počeo govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju njiše vjetar?

8 Nego što ste izašli vidjeti? Čovje-ka odjevena u meku odjeću? Gle, oni što nose meku odjeću u kraljevskim su dvorima.

9 Nego što se izašli vidjeti? Pro-roka? Da, kažem vam, i više nego proroka.

10 Jer to je onaj o kome je zapisano: ‘Evo, šaljem svoga glasnika pred licem tvojim koji će pripremiti put tvoj pred tobom.’

11 Uistinu vam kažem, među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja; ipak, najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

12 A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko podnosi nasilje, i nasilni ga uzimaju silom.

13 Jer svi su proroci i Zakon pro-rokovali do Ivana.

14 I ako hoćete prihvatiti, on je Ilija koji treba doći.

15 Tko ima uši da čuje, neka čuje.

16 Ali s kim ću usporediti ovaj naraštaj? Sličan je djeci koja sjede na trgovima i dovikuju svojim prijateljima,

MATEJ 122117 i govore: ‘Svirali smo vam, i

niste plesali, tugovali smo vam, i niste oplakivali.

18 Jer je došao Ivan koji niti jede niti pije, a oni govore: ‘Ima đavla!’

19 Došao je Sin čovječji koji jede i pije, a oni govore: ‘Gle čovjeka proždrljivca i vinopije, prijatelja poreznika i grešnika!’ Ali mudrost se opravdala djecom svojom.

20 Tada je počeo prekoravati gradove u kojima se dogodilo naj-više njegovih silnih djela, jer se nisu pokajali:

21 “Jao tebi, Korazine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogo-dila u vama, odavno bi se pokajali u kostrijeti i pepelu.

22 Ali ja vam kažem: Tiru i Sidonu bit će podnošljivije na Dan suda nego vama.

23 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš se strova-liti! Jer da su se u Sodomi dogodila silna djela koja su se u tebi dogodila, ostala bi do danas.

24 Ali ja vam kažem da će zemlji sodomskoj biti podnošljivije na Dan suda nego tebi.”

25 U to je vrijeme Isus odgovorivši rekao: “Hvalim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih, a otkrio to nejačadi.

26 Da, Oče, jer je to bilo zadovolj-stvo pred tobom.

27 Sve mi je predao moj Otac, i nitko ne poznaje Sina, osim Oca; niti tko poznaje Oca, osim Sina, i onoga kome Sin hoće otkriti.

28 Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.

29 Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete odmor dušama svojim;

30 jer jaram je moj ugodan i breme je moje lako.”

POGLAVLJE 12

U ono vrijeme prolazio je Isus na Šabat kroz usjeve, a njegovi su

učenici ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.

2 A kad su farizeji to vidjeli, rekli su mu: “Gle, učenici tvoji čine ono što nije zakonom dopušteno činiti na Šabat.”

3 A on ih je upitao: “Niste li čitali što je David učinio kad je ogladnio on i oni koji su bili s njim?

4 Kako je ušao u kuću Božju i pojeo prineseni kruh, što nije bilo zakonom dopušteno jesti njemu, niti onima koji su bili s njim, nego samo svećenicima?

5 Ili, zar niste čitali u Zakonu kako u dane Šabata svećenici u Hramu oskvrnjuju Šabat, a nedužni su?

6 A ja vam kažem da je ovdje jedan veći od Hrama!

7 A da ste znali što znači: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu’, ne biste osudili nedužne.

8 Jer je Sin čovječji Gospodar i Šabata.”

9 A kad je otišao odande, došao je u njihovu sinagogu,

10 i gle, ondje je bio čovjek koji je imao usahlu ruku. I upitali su ga govoreći: “Je li zakonom dopušteno na Šabat liječiti?”, kako bi ga mogli optužiti.

11 A on im je odgovorio: “Tko je među vama čovjek koji ima jednu ovcu, te ako ona na Šabat upad-ne u jamu, da je ne bi prihvatio i izvadio?

12 Koliko je onda čovjek vredniji od ovce! Stoga je zakonom dopušte-no na Šabat činiti dobro.”

13 Tada je rekao čovjeku: “Ispruži svoju ruku!” I ispružio ju je te se obnovila i bila zdrava kao druga.

MATEJ 12 2214 Onda su farizeji izašli i održali

vijećanje protiv njega, kako bi ga pogubili.

15 Ali kad je Isus to doznao, udaljio se odande, a veliko ga je mnoštvo slijedilo i sve ih je ozdravio.

16 I upozorio ih je da ga ne razglašuju,

17 da bi se ispunilo što je rekao prorok Izaija, govoreći:

18 “Evo, moga sluge, koga sam izabrao, ljubljeni moj, u kome je moja duša potpuno zadovoljna. Stavit ću duha svoga na njega, i on će naviještati sud Poganima.

19 Neće se prepirati ni vikati, niti će tko po ulicama čuti njegov glas.

20 Trsku stučenu neće prelomiti i tinjajući stijenj neće ugasiti, sve dok sud ne izvede do pobjede.

21 I u njegovo ime uzdat će se Pogani.”

22 Tada su mu doveli jednog opsjednutog đavlom, slijepog i nijemog, i on ga je ozdravio, tako da je slijepi i nijemi i progovorio i progledao.

23 I svi su ljudi bili zadivljeni te su govorili: “Nije li ovaj Davidov Sin?”

24 Ali kad su farizeji to čuli, rekli su: “Ovaj ne izgoni đavle osim po Beelzebulu, knezu đavolskom.”

25 A Isus je znao njihove misli te im rekao: “Svako kraljevstvo razdijeljeno između sebe opustjet će, i svaki grad ili kuća razdijeljena između sebe neće opstati.

26 I ako Sotona Sotonu izgoni, on je razdijeljen između sebe. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo?

27 A ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih izgone vaša djeca? Zato će vam oni biti suci.

28 Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, tada je k vama došlo kraljevstvo Božje.

29 Ili kako netko može ući u kuću jakoga i oplijeniti njegova dobra ako

najprije jakoga ne sveže? I tada će oplijeniti njegovu kuću.

30 Tko nije sa mnom, protiv mene je; i tko ne skuplja sa mnom, rasipa.

31 Zbog toga vam kažem: Svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula protiv Svetoga Duha neće se oprostiti ljudima.

32 I tko govori riječ protiv Sina čovječjega, bit će mu oprošteno, ali tko govori protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u svijetu koji dolazi.

33 Ili uzgojite dobro stablo i njegov je plod dobar, ili uzgojite zlo stablo i njegov je plod zao; jer se stablo po plodu poznaje.

34 O leglo zmija otrovnica! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Jer usta govore iz obilja srca.

35 Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.

36 Ali ja vam kažem da će za svaku nekorisnu riječ koju ljudi izgovore dati račun na Dan suda.

37 Jer prema svojim riječima bit ćeš opravdan i prema svojim riječima bit ćeš osuđen.”

38 Tada su neki od pismoznanaca i farizeja odgovorili govoreći: “Uči-telju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak!”

39 A on im je odgovorivši rekao: “Zli i preljubnički naraštaj traži znak, ali mu se neće dati znak osim znaka proroka Jone.

40 Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u kitovoj utrobi, tako će Sin čovječji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje.

41 Ljudi Ninivljani ustat će na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga, jer su se pokajali na Jonino propovijedanje, a gle, ovdje je veći od Jone!

42 Kraljica Juga ustat će na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga, jer je

MATEJ 1323s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a gle, ovdje je veći od Salomona!

43 Kad nečisti duh izađe iz čovje-ka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći spokoja, i ne nalazi.

44 Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću odakle sam izašao!’ I kad dođe, nađe je praznu, pometenu i ukrašenu.

45 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa uđu i nastane se ondje. I posljednje je stanje toga čovjeka gore od prvoga. Tako će biti i ovom zlom naraštaju.”

46 Dok je on još govorio ljudima, gle, majka i braća njegova stajali su vani, želeći s njim razgovarati.

47 Onda mu je netko rekao: “Evo, tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.”

48 A on je odgovorivši rekao onome koji mu je to govorio: “Tko je moja majka? I tko su moja braća?”

49 Onda je ispružio svoju ruku prema svojim učenicima i rekao: “Evo majke moje i braće moje!

50 Jer svaki koji izvršava volju Oca mojega koji je u nebu, taj je moj brat i sestra i majka.”

POGLAVLJE 13

I stoga dana Isus je izašao iz kuće i sjeo uz more.

2 I veliko se mnoštvo skupilo oko njega, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve je ono mnoštvo stajalo na obali.

3 Tada im je mnogo toga govorio u usporedbama, govoreći: “Gle, izašao je sijač sijati.

4 I dok je sijao, poneko je sjeme palo pokraj puta, i došle su ptice te ga pozobale.

5 Neko je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, te je odmah niknulo, jer nije imalo duboke zemlje.

6 A kad se sunce podiglo, izgorjelo je; i jer nije imalo korijena, osušilo se.

7 A neko je palo među trnje i trnje je naraslo te ga ugušilo.

8 A drugo je palo na dobru zemlju i rodilo plod: neko stostruk, neko šez-desetostruk, neko tridesetostruk.

9 Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

10 Tada su mu prišli učenici i rekli mu: “Zašto im govoriš u uspored-bama?”

11 A on im je odgovorivši rekao: “Zato što je vama dano upoznati tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano.

12 Jer tko ima, njemu će se dati te će imati preobilje, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.

13 Zbog toga im govorim u us-poredbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju niti razumiju.

14 I na njima se ispunilo proročan-stvo Izaije, koji govori: ‘Slušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; i gleda-jući gledat ćete, a nećete vidjeti!

15 Jer se usalilo srce ovoga naroda pa ušima teško slušaju, a svoje su oči zatvorili: da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se, i ja ih ne ozdravim.’

16 Ali su blažene oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju.

17 Jer vam uistinu kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i nisu vidjeli, i čuti što vi čujete, i nisu čuli.

18 Vi dakle poslušajte usporedbu o sijaču.

19 Kad tko sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli i otima što je posijano u njegovom srcu. To je onaj koji je posijan pokraj puta.

20 A onaj koji je posijan na kame-nitim mjestima, to je onaj koji sluša riječ i odmah je primi s radošću,

MATEJ 13 2421 ali nema u sebi korijena, nego

traje za neko vrijeme; jer kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni.

22 A onaj koji je posijan među trnje, to je onaj koji sluša riječ, ali briga ovoga svijeta i varljivost bogatstva uguše riječ, te postaje besplodan.

23 Ali onaj koji je posijan na dobroj zemlji jest onaj koji sluša riječ i ra-zumije; taj onda donosi plod i rađa: jedan stostruko, jedan šezdeseto-struko, jedan tridesetostruko.”

24 Drugu im je usporedbu iznio govoreći: “Kraljevstvo je nebesko slično čovjeku koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi.

25 Ali dok su ljudi spavali, došao je njegov neprijatelj i posijao kukolj između pšenice pa otišao.

26 A kad je usjev uzrastao i rodio plod, tada se pojavio i kukolj.

27 Kad su sluge došle domaćinu, upitale su ga: “Gospodaru, nisi li ti posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda ima kukolja?”

28 Odgovorio im je: ‘Neprijatelj je to učinio!’ Sluge su ga upitale: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo i saberemo ga?’

29 A on im je odgovorio: ‘Ne, da ne biste, sabirajući kukolj, iščupali s njim i pšenicu.

30 Pustite neka oboje raste zajedno do žetve. A u vrijeme žetve reći ću žeteocima: ‘Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.’ ”

31 Drugu im je usporedbu iznio govoreći: “Kraljevstvo je Božje kao gorušično sjeme koje je čovjek uzeo i posijao na svoju njivu.

32 Ono je zacijelo najmanje od sve-ga sjemenja, ali kad naraste, najveće je među biljem i postane stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se po njegovim granama.”

33 Drugu im je usporedbu ispričao: “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac

koji je žena uzela i umijesila u tri mje-re brašna dok se sve nije ukvasalo.”

34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u usporedbama i nije im govorio bez usporedaba;

35 da bi se ispunilo što je rekao pro-rok, govoreći: “Otvorit ću svoja usta u usporedbama, iznijet ću što je bilo skriveno od utemeljenja svijeta.”

36 Tada je Isus otpustio mnoštvo i ušao u kuću. I prišli su mu njegovi učenici govoreći: “Objasni nam usporedbu o kukolju na njivi?”

37 On im je odgovorivši rekao: “Onaj koji sije dobro sjeme jest Sin čovječji.

38 Njiva je svijet; dobro sjeme jesu djeca kraljevstva, a kukolj su djeca Zloga.

39 Neprijatelj koji ih je posijao jest Đavao; žetva je kraj svijeta, a žeteoci su anđeli.

40 Kao što se dakle kukolj sabire i spaljuje u ognju, tako će biti na kraju ovog svijeta.

41 Sin čovječji poslat će svoje anđele, i oni će sabrati iz njegovog kraljevstva sve sablazni i one koji čine bezakonje,

42 te će ih baciti u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.

43 Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu svoga Oca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!

44 Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično blagu skrivenu u polju, koje čovjek, kad ga pronađe, sakrije, te radostan zbog toga ode i proda sve što ima i kupi onu njivu.

45 Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično čovjeku trgovcu koji traži krasno biserje;

46 kad je pronašao jedan skupo-cjen biser, otišao je te prodao sve što je imao i kupio ga.

47 Nadalje, kraljevstvo je nebesko slično mreži, koja je bačena u more, i skupila od svake vrste;

MATEJ 142548 koju su, kad se napunila, izvukli

na obalu i sjeli te sabrali dobre u posude, a loše izbacili van.

49 Tako će biti na kraju svijeta: izaći će anđeli i odijeliti zle od pravednih,

50 te će ih baciti u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zubi.”

51 Isus ih je upitao: “Jeste li sve ovo razumjeli?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!”

52 Nato im je rekao: “Zbog toga je svaki pismoznanac, podučen o kra-ljevstvu nebeskom, sličan čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.”

53 I dogodilo se, kad je Isus dovršio ove usporedbe, da je otišao odande.

54 A kad je došao u svoj zavičaj, poučavao ih je u njihovoj sinagogi, tako da su se zapanjili i govorili: “Odakle ovomu ta mudrost i ta silna djela?

55 Nije li ovaj tesarov sin? Ne zove li se njegova majka Marija, a braća njegova Jakov, i Josija, i Šimun i Juda?

56 I sestre njegove, nisu li sve među nama? Odakle mu onda sve ovo?”

57 I sablažnjavali su se nad njim. Ali im je Isus rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i u svojoj kući.”

58 I nije učinio ondje mnogo silnih djela zbog njihove nevjere.

POGLAVLJE 14

U ono je vrijeme Herod tetrarh čuo glas o Isusu

2 pa je rekao svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! Uskrsnuo je od mrtvih i zato moćne sile djeluju u njemu.”

3 Jer Herod je uhitio Ivana te ga svezao i bacio u tamnicu zbog Hero-dijade, žene svoga brata Filipa;

4 jer mu je Ivan rekao: “Nije ti zakonom dopušteno imati je!”

5 A kad ga je htio ubiti, bojao se mnoštva jer su ga držali za proroka.

6 Ali kad se slavio Herodov rođen-dan, Herodijadina je kći plesala pred njima i ugodila Herodu.

7 Zato joj je uz zakletvu obećao dati što god zamoli.

8 A ona je, unaprijed upućena od svoje majke, rekla: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”

9 Nato se kralj ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su s njim bili pri jelu, zapovjedio je da joj se preda.

10 Zatim je poslao sluge te su Ivanu odrubili glavu u tamnici,

11 i njegovu glavu donijeli na pladnju pa je predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci.

12 Onda su došli njegovi učenici, uzeli tijelo i pokopali ga, te otišli i izvijestili Isusa.

13 Kad je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, na-samo. A kad je narod to čuo, slijedio ga je pješice iz gradova.

14 Tada je Isus izašao, ugledao veliko mnoštvo, te se sažalio nad njima i ozdravio im bolesnike.

15 A kad se spustila večer, prišli su mu njegovi učenici govoreći: “Ovo je pusto mjesto i već je kasno; otpusti mnoštvo da mogu ići u sela i kupiti sebi namirnice.”

16 A Isus im je rekao: “Ne trebaju otići; vi im dajte jesti.”

17 A oni su mu rekli: “Imamo ov-dje samo pet kruhova i dvije ribe.”

18 Tada je on rekao: “Donesite mi ih ovamo!”

19 I zapovjedio je mnoštvu da sjed-ne na travu, pa je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, bla-goslovio te razlomio i dao kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

20 I svi su jeli i nasitili se, a od pre-ostalih komada skupili su dvanaest punih košara.

MATEJ 15 2621 A onih što su jeli bilo je oko

pet tisuća muškaraca, pored žena i djece.

22 I odmah je Isus primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu, dok je on otpuštao mnoštvo.

23 I kad je otpustio mnoštvo, popeo se na goru, nasamo, da se moli. A kad se spustila večer bio je tamo sâm.

24 Ali je lađa već bila nasred mora, bacana valovima, jer je vjetar bio suprotan.

25 A za četvrte noćne straže Isus je pošao k njima hodajući po moru.

26 A kad su ga učenici ugledali kako hoda po moru, uznemirili su se, govoreći: “To je duh!” I od straha su vrisnuli.

27 Ali im je Isus odmah progovo-rio rekavši: “Ohrabrite se, ja sam! Ne bojte se!”

28 A Petar mu je odgovorivši rekao: “Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi.”

29 A on je rekao: “Dođi!” I kad je Petar izašao iz lađe, hodao je po vodi da dođe k Isusu.

30 Ali kad je ugledao žestok vjetar, uplašio se i pošto je počeo tonuti, povikao je govoreći: “Gospodine, spasi me!”

31 A Isus je odmah pružio ruku i uhvatio ga pa mu rekao: “O malo-vjerni, zašto si posumnjao?”

32 I čim su ušli u lađu, vjetar je prestao.

33 Nato su se oni u lađi primakli te mu iskazali štovanje govoreći: “Doista, ti si Sin Božji!”

34 I kad su preplovili, došli su u genezaretski kraj.

35 A čim su ga ljudi iz onog mjesta prepoznali, razglasili su po svoj onoj okolici i donosili mu sve bolesnike,

36 te ga zaklinjali da se samo dota-knu ruba njegove odjeće. I svi koji su se dotaknuli, potpuno su ozdravili.

POGLAVLJE 15

TADA su pristupili k Isusu pismo-znanci i farizeji iz Jeruzalema

govoreći:2 “Zašto tvoji učenici krše predaju

starih? Budući da ne peru svoje ruke kad jedu kruh!”

3 A on im je odgovorio rekavši: “Zašto i vi kršite Božju zapovijed svojom predajom?

4 Jer Bog je zapovjedio govoreći: ‘Poštuj svoga oca i majku!’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka skonča smrću!’

5 Ali vi govorite: Tko ocu ili majci kaže: ‘Ono što bi ti od mene moglo koristiti, to je dar’;

6 pa ne mora poštovati svoga oca ili svoju majku. Tako ste ukinuli Božju zapovijed svojom predajom.

7 Licemjeri! Dobro je o vama pro-rokovao Izaija, govoreći:

8 ‘Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me poštuje, ali je srce njegovo daleko od mene.

9 I uzalud me štuju naučavajući nauke, zapovijedi ljudske.’ ”

10 Tada je dozvao mnoštvo pa im rekao: “Slušajte i razumijte!

11 Ništa što ulazi u usta ne oneči-šćuje čovjeka, nego što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.”

12 Zatim su došli njegovi učenici i rekli mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli ove riječi?”

13 A on je odgovorivši rekao: “Svaka sadnica koju nije zasadio moj Otac nebeski, iskorijenit će se.

14 Pustite ih! Oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”

15 Nato je Petar odgovorio upitavši ga: “Objasni nam tu usporedbu?”

16 A Isus je rekao: “Zar i vi još ne razumijete?

17 Zar još ne shvaćate da sve što ulazi u usta ide u trbuh, te se izbacuje u zahod?

MATEJ 162718 Ali ono što iz usta izlazi, iz srca

proizlazi, i to onečišćuje čovjeka.19 Jer iz srca proizlaze zle misli,

ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule.

20 To je ono što onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”

21 Tada je Isus otišao odande i po-vukao se u područja Tira i Sidona.

22 I gle, došla je žena, Kanaanka, iz onih krajeva i zavapila je k njemu govoreći: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Moja je kći teško opsjednuta đavlom!”

23 Ali joj on nije odgovorio ni riječi. Nato su njegovi učenici prišli i preklinjali ga govoreći: “Otpusti je jer viče za nama!”

24 A on im je odgovorivši re-kao: “Nisam poslan drugima, već samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova!”

25 Tada je ona prišla te mu iskazi-vala štovanje govoreći: “Gospodine, pomozi mi!”

26 Ali on je odgovorio rekavši: “Nije dolično uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”

27 A ona je rekla: “Istina, Gospodi-ne! Ali i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara.”

28 Nato joj je Isus odgovorivši rekao: “O ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš.” I njezina je kći ozdravila u tom času.

29 A Isus je otišao odande i došao do Galilejskog mora; i popeo se na goru te ondje sjeo.

30 I pristupilo mu je veliko mnoš-tvo imajući uz sebe hrome, slijepe, nijeme, kljaste i mnoge druge; i položili su ih do Isusovih nogu, a on ih je ozdravio,

31 tako da se mnoštvo divilo kad su vidjeli kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju, a slijepi gledaju, te su slavili Boga Izraelova.

32 Tada je Isus dozvao svoje uče-nike i rekao: “Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana sa mnom i nemaju što jesti, a ne želim ih otpustiti gladne da ne klonu na putu.”

33 A njegovi su mu učenici rekli: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo tako veliko mnoštvo?”

34 A Isus ih je upitao: “Koliko kru-hova imate?” A oni su odgovorili: “Sedam, i nekoliko ribica.”

35 I zapovjedio je mnoštvu da sjednu na zemlju.

36 Onda je uzeo sedam kruhova i ribe te zahvalio, razlomio ih i dao svojim učenicima, a učenici mnoštvu.

37 I svi su jeli i nasitili se, a od ulomaka što je preostalo podigli su sedam punih košara.

38 A onih što su jeli bilo je četiri ti-suće muškaraca, pored žena i djece.

39 Tada je otpustio mnoštvo i ušao u lađu te došao u područja Magdale.

POGLAVLJE 16

ZATIM su došli farizeji i saduceji te, iskušavajući ga, zatražili da

im pokaže znak s neba.2 On im je odgovorio rekavši:

“Kad je večer, govorite: ‘Bit će lijepo vrijeme’, jer se nebo rumeni.

3 A ujutro: ‘Danas će biti olujno vri-jeme’, jer se nebo rumeni i tmuri. O, licemjeri! Lice neba znate razabrati, a znakove vremena ne možete?’

4 Zao i preljubnički naraštaj traži znak; a neće mu se dati znak osim znaka proroka Jone.” Onda ih je ostavio i otišao.

5 I njegovi su učenici stigli na drugu stranu, a zaboravili su uzeti kruha.

6 Tada im je Isus rekao: “Pazite i čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!”

MATEJ 17 287 A oni su raspravljali među so-

bom govoreći: “To je zato što nismo uzeli kruha.”

8 Kad je Isus to zapazio, rekao im je: “O, malovjerni, zašto među sobom raspravljate što niste ponijeli kruha?

9 Zar još ne razumijete, niti se sje-ćate onih pet kruhova na pet tisuća, i koliko ste košara sa sobom uzeli?

10 Ni onih sedam kruhova na četiri tisuće, i koliko ste košara sa sobom uzeli?

11 Kako ne razumijete da vam nisam govorio o kruhu: ‘Čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog?’ ”

12 Tada su razumjeli kako im nije rekao da se čuvaju krušnoga kvasca, nego nauka farizejskog i saducejskog.

13 Kad je Isus došao u područja Cezareje Filipove, upitao je svoje učenike govoreći: “Što za mene, Sina čovječjeg, govore ljudi, tko sam ja?”

14 A oni su odgovorili: “Neki govore da si Ivan Krstitelj, neki da si Ilija, a drugi da si Jeremija ili jedan od proroka.”

15 On ih je upitao: “Ali što vi kažete, tko sam ja?”

16 A Šimun Petar je odgovo-rio rekavši: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.”

17 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Blažen si, Šimune Barjona, jer ti to nije objavilo tijelo i krv, nego Otac moj koji je u nebu.

18 A i ja tebi kažem: “Ti si Petar, a na ovoj ću stijeni sagraditi crkvu svo-ju i vrata pakla neće je nadvladati.

19 I tebi ću dati ključeve kraljev-stva nebeskog, i sve što svežeš na zemlji, bit će svezano u nebu; i sve što odriješiš na zemlji, bit će odrije-šeno u nebu.”

20 Tada je upozorio svoje učenike da nikome ne govore da je on, Isus, taj Krist.

21 Od tog vremena Isus je počeo obrazlagati svojim učenicima kako mora poći u Jeruzalem i mnogo pretrpjeti od starješina i glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen i treći dan biti uskrsnut.

22 Tada ga je Petar odveo ustranu te ga počeo koriti govoreći: “Daleko to od tebe, Gospodine! To se tebi nipošto neće dogoditi!”

23 Ali se on okrenuo i rekao Petru: “Odlazi mi s očiju, Sotono! Ti si mi sablazan, jer ti niti ne naslućuješ što je Božje, nego samo što je ljudsko.”

24 Tada je Isus rekao svojim učeni-cima: “Hoće li tko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj križ i neka me slijedi.

25 Jer tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko svoj život radi mene izgubi, naći će ga.

26 Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a dušu svoju izgubi? Ili, što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?

27 Jer će Sin čovječji doći u slavi Oca svoga s anđelima svojim, i tada će svakoga nagraditi po njegovim djelima.

28 Uistinu vam kažem: Ima nekih ovdje nazočnih koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjeg gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.”

POGLAVLJE 17

NAKON šest dana Isus je uzeo Pe-tra, Jakova i njegova brata Ivana

te ih poveo na visoku goru, nasamo.2 I preobrazio se pred njima i lice je

njegovo zasjalo kao sunce, a njegova je odjeća postala bijela kao svjetlost.

3 I, gle, pojavili su im se Mojsije i Ilija pa su s njim razgovarali.

4 Tada je Petar progovorivši rekao Isusu: “Gospodine, dobro nam je biti ovdje; ako hoćeš, napravimo ovdje tri šatora: tebi jedan, i Mojsiju jedan, i jedan Iliji.

MATEJ 18295 Dok je on još govorio, gle, sjajan

ih je oblak zasjenio, i evo, glas je iz oblaka progovorio: “Ovo je Sin moj ljubljeni, u kome sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!”

6 A kad su učenici to čuli, pali su na svoje lice i jako se uplašili.

7 A Isus im je prišao, dotaknuo ih i rekao: “Ustanite i ne bojte se!”

8 A kad su podigli svoje oči, nisu vidjeli nikoga, već samo Isusa.

9 I dok su silazili s gore, Isus im je naredio govoreći: “Nikome ne govorite o viđenju dok Sin čovječji ne uskrsne iz mrtvih!”

10 A njegovi su ga učenici pitali govoreći: “Zašto onda pismoznanci kažu da najprije mora doći Ilija?”

11 A Isus im je odgovorio rekavši: “Ilija će doista najprije doći i sve obnoviti.

12 Ali kažem vam da je Ilija već došao, a oni ga nisu prepoznali, već su mu učinili sve što su željeli. Tako će i Sin čovječji pretrpjeti od njih.”

13 Tada su učenici razumjeli da im je govorio o Ivanu Krstitelju.

14 A kad su došli k mnoštvu, pri-stupio mu je neki čovjek i pao pred njim na koljena govoreći:

15 “Gospodine, smiluj se mom sinu jer je mjesečar i jako trpi; jer često pada u vatru i često u vodu.

16 I doveo sam ga tvojim učenici-ma i nisu ga mogli izliječiti.

17 Tada je Isus odgovorio rekavši: “O, nevjerni i izopačeni naraštaju, dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite mi ga ovamo!”

18 I zaprijetio je Isus đavlu te je izašao iz njega, i dječak je ozdravio od onog časa.

19 Tada su učenici prišli Isusu na-samo i upitali: ”Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”

20 A Isus im je rekao: “Zbog vaše nevjere. Jer uistinu vam kažem, ako

imate vjere kao sjeme gorušično, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’ i premjestit će se; i ništa vam neće biti nemoguće.

21 Ali ova vrsta ne izlazi osim pomoću molitve i posta.”

22 A dok su boravili u Galileji, Isus im je rekao: “Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima;

23 i ubit će ga, i treći će dan uskr-snuti.” Nato su se jako ražalostili.

24 A kad su došli u Kapernaum, pristupili su Petru oni koji ubiru di-drahme i upitali: “Plaća li vaš učitelj didrahme?”

25 Odgovorio je: “Da!” A kad je ušao u kuću, Isus ga je preduhitrio pitajući: “Što ti misliš, Šimune, od koga kraljevi zemaljski ubiru carinu ili porez? Od svoje djece ili od tuđe?”

26 Petar mu je odgovorio: “Od tuđe.” Isus mu je rekao: “Prema tome, djeca su oslobođena.”

27 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i uzmi prvu ribu koju izvučeš; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš novčić; uzmi ga pa im daj za mene i za sebe.”

POGLAVLJE 18

U taj su čas učenici pristupili k Isusu pitajući: “Tko je najveći u

kraljevstvu nebeskom?”2 A Isus je dozvao k sebi djetešce i

postavio ga usred njih3 te rekao: “Uistinu vam kažem,

ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

4 Tko se dakle ponizi kao ovo djetešce, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.

5 I svaki koji primi jedno takvo djetešce u moje ime, mene prima.

6 A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu se mlinski kamen

MATEJ 18 30objesi oko vrata i da potone u dubinu morsku.

7 Jao svijetu zbog sablazni! Jer sablazni neizbježno dolaze, ali jao onom čovjeku po kome sablazan dolazi!

8 Stoga ako te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; bolje ti je ući u život hromu ili kljastu nego s dvjema rukama ili s dvjema nogama biti bačen u vječni oganj.

9 I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; bolje ti je ući u život s jednim okom nego s dva oka biti bačen u pakao ognjeni.

10 Pazite da ne prezrete jednog od ovih malenih, jer vam kažem da njihovi anđeli u nebu stalno gledaju lice Oca moga koji je u nebu.

11 Jer je Sin čovječji došao spasiti ono što je izgubljeno.

12 Što vi mislite? Ako neki čovjek ima sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet pa ići po gorama i tražiti onu koja je zalutala?

13 I ako se dogodi da je nađe, uistinu vam kažem: raduje se više zbog nje, nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

14 Tako nije ni volja Oca vašega koji je u nebu da propadne ijedan od ovih malenih.

15 Štoviše, ako tvoj brat pogriješi protiv tebe, idi i ukaži mu na po-grešku, da ostane samo između tebe i njega; ako te posluša, zadobio si brata.

16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se po svjedočenju dvojice ili trojice svjedoka utvrdi svaka riječ.

17 Ako i njih ne posluša, reci crkvi. Ako i crkvu ne posluša, neka ti bude kao poganin i poreznik.

18 Uistinu vam kažem, sve što svežete na zemlji, bit će svezano u

nebu; i sve što odriješite na zemlji, bit će odriješeno u nebu.

19 Nadalje vam kažem da, ako se dvojica od vas na zemlji slože u vezi bilo čega što zamole, bit će im od moga Oca koji je u nebu.

20 Jer gdje su dvoje ili troje oku-pljeni u moje ime, ondje sam ja među njima.”

21 Tada mu je prišao Petar i upitao: “Gospodine, kako često može brat moj sagriješiti protiv mene pa da mu ja oprostim? Do sedam puta?”

22 Isus mu je odgovorio: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.”

23 “Zbog toga kraljevstvo nebesko sliči nekom kralju koji je htio srediti račun sa svojim slugama.

24 I kad je počeo obračunavati, doveli su mu jednoga koji mu je dugovao deset tisuća talenata.

25 Ali kako nije imao čime platiti, gospodar je njegov zapovjedio da se proda on i njegova žena i djeca, i sve što je imao, te se naplati.

26 Stoga je sluga pao te mu iskazao štovanje govoreći: ‘Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’

27 Tada se gospodar toga sluge sa-žalio, pustio ga i oprostio mu dug.

28 A taj je isti sluga izašao, našao jednog od svojih sudruga slugu koji mu je dugovao sto dinara, te ga pograbio i davio ga govoreći: ‘Isplati mi što si dužan!’

29 A njegov mu je sudrug sluga pao do nogu i zaklinjao ga govoreći: ‘Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’

30 Ali on nije htio, nego je otišao i bacio ga u tamnicu sve dok ne isplati dug.

31 A kad su njegovi sudrugovi slu-ge vidjeli što se dogodilo, bili su jako ožalošćeni pa su otišli i javili svom gospodaru sve što se dogodilo.

MATEJ 193132 Tada mu je njegov gospodar,

pošto ga je pozvao, rekao: ‘Zli slugo! Oprostio sam ti sav onaj dug jer si me zamolio;

33 nisi li se i ti trebao smilovati svome sudrugu slugi kao što sam se i ja tebi smilovao?’

34 I njegov se gospodar razgnjevio te ga predao mučiteljima sve dok ne isplati sve što mu je dugovao.

35 Tako će i moj Otac nebeski učiniti vama ako ne oprostite od srca svojih svaki svome bratu njegove prijestupe.

POGLAVLJE 19

I dogodilo se da je Isus, kad je zavr-šio ove besjede, otišao iz Galileje i

došao u područja Judeje s onu stranu Jordana.

2 A slijedilo ga je veliko mnoštvo, i on ih je ondje ozdravio.

3 Pristupili su mu i farizeji isku-šavajući ga i govoreći mu: “Je li za-konom dopušteno čovjeku otpustiti svoju ženu iz bilo kojeg razloga?”

4 A on je odgovorio rekavši im: “Niste li čitali da onaj koji ih je stvo-rio u početku, stvorio ih je muško i žensko

5 i rekao: ‘Stoga će čovjek napustiti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; i njih dvoje bit će jedno tijelo’?

6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Prema tome, što je Bog sjedi-nio, čovjek neka ne rastavlja!”

7 Upitali su ga: “Zašto je onda Mojsije zapovjedio dati ispravu o razvodu pa je otpustiti?”

8 Odgovorio im je: “Mojsije vam je zbog tvrdoće vašeg srca dopustio otpuštati žene vaše, ali od početka nije bilo tako.

9 A ja vam kažem: Svaki koji otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, i oženi se drugom, čini preljub. I tko se oženi otpuštenom, čini preljub.”

10 Njegovi su mu učenici rekli: “Ako je takav slučaj s čovjekom i ženom, onda nije dobro oženiti se.”

11 A on im je rekao: “Ne prihvaća-ju svi ovu besjedu osim onih kojima je dano.

12 Jer ima eunuha koji su tako rođeni od majčine utrobe; ima i eunuha koje su ljudi uškopili; a ima eunuha koji su sami sebe uškopili radi kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti, neka prihvati.”

13 Tada su mu doveli dječicu da na njih položi ruke i pomoli se; a učenici su ih korili.

14 Ali je Isus rekao: “Pustite dječi-cu i ne branite im da dođu k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko!”

15 Onda je položio ruke na njih i otišao odande.

16 I, gle, jedan je došao i upitao ga: “Učitelju dobri, kakvo dobro djelo moram učiniti da bih imao život vječni?”

17 A on mu je odgovorio: “Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, to jest, Boga! Ali ako hoćeš ući u život, drži za-povijedi.”

18 Upitao ga je: “Koje?” Isus je odgovorio: “Ne ubij! Ne počini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno!

19 Poštuj oca svoga i majku; i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!”

20 Mladić mu je rekao: “Sve sam to držao od svoje mladosti. Što mi još nedostaje?”

21 Isus mu je rekao: “Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i daj siromasima, pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi i slijedi me.”

22 A kad je mladić čuo tu besjedu, otišao je žalostan, jer je imao veliki imetak.

23 Tada je Isus rekao svojim uče-nicima: “Uistinu vam kažem da

MATEJ 20 32će bogataš teško ući u kraljevstvo nebesko.

24 I ponovo vam kažem: Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”

25 Kad su njegovi učenici to čuli, silno su se začudili govoreći: “Tko se onda može spasiti?”

26 A Isus ih je pogledao te im rekao: “Ljudima je to nemoguće, ali s Bogom je sve moguće!”

27 Nato je Petar odgovorio rekavši mu: “Gle, mi smo sve napustili i počeli te slijediti. Što ćemo zbog toga imati?”

28 A Isus im je rekao: “Uistinu vam kažem da ćete vi koji me slijedite u preporodu, kad Sin čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi sjediti na dvanaest pri-jestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.

29 I svaki koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje, radi imena mojega, stostruko će primiti i baštiniti život vječni.

30 Ali će mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”

POGLAVLJE 20

“JER kraljevstvo je nebesko slično čovjeku, domaćinu, koji je rano

ujutro izašao unajmiti radnike u svoj vinograd.

2 I pošto se pogodio s radnicima po dinar na dan, poslao ih je u svoj vinograd.

3 Onda je izašao oko trećeg sata i spazio druge gdje stoje besposleni na trgu;

4 te im rekao: ‘Idite i vi u vinograd i što bude pravo, dat ću vam.’ I oni su otišli.

5 Ponovo je izašao oko šestog i devetog sata i učinio isto.

6 Izašao je i oko jedanaestog sata i našao druge gdje stoje besposleni

te ih upitao: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?’

7 Odgovorili su mu: ‘Jer nas nitko nije unajmio.’ Rekao im je: “Idite i vi u vinograd i što bude pravo, primit ćete.’

8 A kad se spustila večer, gospodar vinograda je rekao svojem upravite-lju: ‘Pozovi radnike i daj im nadnicu, počevši od posljednjih sve do prvih.’

9 I kad su došli oni koji su bili unaj-mljeni oko jedanaestog sata, primili su svaki po dinar.

10 A kad su došli prvi, pretposta-vili su da će primiti više, ali su i oni primili svaki po dinar.

11 I kad su primili, mrmljali su protiv domaćina,

12 govoreći: ‘Ovi posljednji radili su samo jedan sat, i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnijeli teret i žegu dana.’

13 A on je odgovorio jednom od njih rekavši: ‘Prijatelju, ja ti ne činim nepravdu! Nisi li se sa mnom pogodio po dinar?

14 Uzmi svoje i idi, a ja hoću ovom posljednjem dati kao i tebi.

15 Nije li mi zakonom dopušteno sa svojim činiti što hoću? Je li oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; jer je mnogo zvanih, ali malo izabranih.”

17 A Isus je, uzlazeći u Jeruzalem, uzeo nasamo dvanaestoricu učenika te im na putu rekao:

18 “Gle, uzlazimo u Jeruzalem i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, pa će ga na smrt osuditi,

19 i predat će ga Poganima da ga izruguju, i izbičuju i razapnu; a treći će dan uskrsnuti.”

20 Tada mu je prišla majka Ze-bedejeve djece sa svojim sinovima, iskazujući mu štovanje i zahtijevajući nešto od njega.

MATEJ 213321 A on ju je upitao: “Što hoćeš?”

Odgovorila mu je: “Odobri da ova moja dva sina sjednu, jedan tebi zdesna, a drugi slijeva, u tvome kraljevstvu.”

22 A Isus je odgovorio rekavši: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ću ja piti i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?” Rekli su mu: “Možemo!”

23 A on im je rekao: “Čašu ćete moju doista piti i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje dati, nego će se to dati onima kojima je pripre-mio Otac moj.”

24 A kad su to čula desetorica, raz-ljutili su se na ovu dvojicu braće.

25 Ali Isus ih je pozvao i rekao: “Znate da vladari Pogana nad nji-ma gospodare i velikaši nad njima vladaju.

26 Ali ne smije tako biti među vama! Nego onaj koji hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.

27 I onaj koji hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga.

28 Kao što ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego da on poslužuje i život svoj preda kao otkupninu za mnoge.

29 I dok su izlazili iz Jerihona, slijedilo ga je veliko mnoštvo.

30 I gle, dva su slijepca sjedi-la pokraj puta. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su govoreći: “Smiluj nam se Gospodine, Sine Davidov!”

31 A mnoštvo ih je korilo da ušute, ali su oni još jače vikali govoreći: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!”

32 Nato se Isus zaustavio, pozvao ih i rekao: “Što hoćete da vam učinim?”

33 Rekli su mu: “Gospodine, da nam se otvore oči!”

34 I sažalio se Isus nad njima, dotaknuo im oči i odmah su im oči progledale, te su ga počeli slijedili.

POGLAVLJE 21

I kad su se približili Jeruzalemu i došli u Betfagu, kod Maslinske

gore, tada je poslao Isus dvojicu učenika

2 govoreći im: “Idite u selo što je pred vama i odmah ćete naći pri-vezanu magaricu i s njom magare. Odvežite ih i dovedite k meni.

3 A ako vam tko što kaže, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih poslati.”

4 A sve se to dogodilo kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku, govoreći:

5 “Recite kćeri sionskoj: ‘Gle, kralj tvoj dolazi k tebi, krotak, i sjedi na magarici i mladunčetu magaričinu.’”

6 I učenici su otišli te učinili kako im je Isus zapovjedio.

7 Doveli su magaricu i magare te stavili na njih svoju odjeću, i posjeli ga na nju.

8 A veliko je mnoštvo prostiralo svoju odjeću po putu; drugi su rezali grane sa stabala i prostirali ih po putu.

9 A mnoštvo koje je išlo ispred i oni koji su ga slijedili klicali su govoreći: “Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u najvišoj visini!”

10 I kad je ušao u Jeruzalem, cijeli se grad pokrenuo govoreći: “Tko je ovaj?”

11 A mnoštvo je govorilo: “To je Isus, prorok iz Nazareta galilejskoga.”

12 Tada je Isus ušao u Hram Božji i istjerao sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. I prevrnuo je stolove mjenjačima novca i sjedala prodavačima golubova,

MATEJ 21 3413 te im rekao: “Zapisano je: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve’, a vi ste od njega načinili špilju razboj-ničku.”

14 Onda su mu u Hramu prišli slijepi i hromi, i on ih je ozdravio.

15 A kad su glavari svećenički i pismoznanci vidjeli čudesa koja je učinio i djecu kako viču u Hramu i govore: “Hosana Sinu Davidovu!”, jako su se razljutili,

16 pa mu rekli: “Čuješ li što ovi govore?” Nato im je Isus odgovorio: “Da! Zar niste nikad čitali: ‘Iz usta malenih i dojenčadi upotpunio si hvalu’?”

17 I ostavio ih je i otišao iz grada u Betaniju te prenoćio ondje.

18 A ujutro, kad se vraćao u grad, ogladnio je.

19 I kad je ugledao smokvu na putu, prišao joj je i nije na njoj ništa našao osim samo lišća, te joj rekao: “Neka na tebi više ne bude ploda zauvijek!” I smokva se odmah osušila.

20 A kad su učenici to vidjeli, čudili su se govoreći: “Kako se smokva odmah osušila!”

21 Isus im je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, ako imate vje-re i ne sumnjate, činit ćete ne samo to što se dogodilo sa smokvom, nego ako i ovoj gori kažete: ‘Digni se i baci se u more!’, to će se dogoditi.

22 I sve što zamolite u molitvi vjerujući, primit ćete.”

23 A kad je došao u Hram, dok je poučavao, pristupili su mu glavari svećenički i starješine narodne i upitali: “Kojom vlašću to činiš? I tko ti je dao tu vlast?”

24 A Isus je odgovorio rekavši im: “I ja ću vas upitati jednu stvar, ako mi na to odgovorite, i ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim:

25 Krštenje Ivanovo, odakle je bilo? Od neba ili od ljudi?” A oni

su promišljali među sobom go-voreći: “Ako kažemo: ‘Od neba’, reći će nam: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’

26 A ako kažemo: ‘Od ljudi’, boji-mo se naroda; jer svi Ivana smatraju prorokom.”

27 Onda su odgovorili Isusu re-kavši: “Ne možemo reći.” A on im je rekao: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.

28 A što vi mislite? Jedan je čovjek imao dva sina, te prišao prvome i rekao: ‘Sine, idi danas u moj vino-grad raditi!’

29 On je odgovorio rekavši: ‘Neću!’, ali se poslije pokajao i otišao.

30 Onda je prišao drugome i rekao isto tako. A on je odgovorio rekavši: ‘Ja idem, gospodaru!’, i nije otišao.

31 Koji je od te dvojice izvršio očevu volju?” Oni su mu odgovorili: “Prvi!” Isus im je rekao: “Uistinu vam kažem da će poreznici i bludni-ce ući u kraljevstvo Božje prije vas!

32 Jer je Ivan došao k vama pu-tem pravde i niste mu povjerovali, a povjerovali su mu poreznici i bludnice. A vi, pošto ste to vidjeli, niste se poslije pokajali da biste mu povjerovali.”

33 Čujte i drugu usporedbu! Bio jedan domaćin koji je posadio vinograd, i ogradio ga ogradom, i iskopao u njemu tijesak, i sagradio kulu pa ga iznajmio vinogradarima i otputovao u daleku zemlju.

34 A kad se približilo vrijeme berbe, poslao je svoje sluge vino-gradarima da bi preuzeli njegove plodove.

35 A vinogradari su pograbili njegove sluge, jednoga istukli, a drugoga ubili, a još jednoga kame-novali.

36 Ponovo je poslao druge sluge, brojnije od prvih; i njima su učinili isto tako.

MATEJ 223537 A na kraju je poslao k njima

sina svoga govoreći: ‘Poštovat će moga sina.’

38 Ali kad su vinogradari ugledali sina, rekli su među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajdemo ga ubiti i domo-gnimo se njegove baštine!’

39 I pograbili su ga, te ga izbacili iz vinograda i ubili.

40 Kada dakle dođe gospo-dar vinograda, što će učiniti tim vinogradarima?”

41 Rekli su mu: “Nemilosrdno će pogubiti te zločince i vinograd iznajmiti drugim vinogradarima koji će mu predavati plodove u svoje vrijeme.”

42 Isus im je rekao: “Zar nikada niste čitali u Pismima: ‘Kamen koji su graditelji odbacili, taj je postao ugaoni zaglavnjak. To je Gospodnje djelo i čudesno je u našim očima’!

43 Zato vam kažem: Kraljevstvo Božje oduzet će se od vas i dati naro-du koji rađa njegove plodove.

44 I tko padne na taj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga u prah.”

45 A kad su glavari svećenički i farizeji čuli njegove usporedbe, shvatili su da je govorio o njima.

46 Ali kad su ga nastojali uhititi, bojali su se mnoštva jer ga je držalo za proroka.

POGLAVLJE 22

I Isus im je odgovorio i ponovo progovorio u usporedbama i

rekao:2 “Kraljevstvo nebesko sliči nekom

kralju koji je pripremio svadbu svome sinu.

3 I poslao je svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, a oni nisu htjeli doći.

4 Ponovo je poslao druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, ručak sam svoj pripremio, poklani

su moji junci i tovljenici i sve je spremno. Dođite na svadbu!’

5 Ali oni nisu marili te su otišli: je-dan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

6 A ostali su uhvatili sluge njegove, zlostavljali ih i ubili.

7 A kad je taj kralj to čuo, razgnje-vio se te poslao svoje vojske, pogubio one ubojice i spalio njihov grad.

8 Tada je rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali uzvanici nisu bili dostojni.

9 Idite stoga na glavne puteve i po-zovite na svadbu sve koje nađete.

10 Tako su te sluge izašle na glavne puteve i skupile sve koje su našli, i zle i dobre; i svadba se napunila gostima.

11 A kad je kralj ušao pogledati goste, opazio je ondje čovjeka koji nije odjenuo svadbenu odjeću,

12 pa ga upitao: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbene odjeće?’ A on je zanijemio.

13 Tada je kralj rekao slugama: ‘Svežite mu ruke i noge, odvedite ga i bacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.’

14 Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.”

15 Zatim su farizeji otišli i održali vijećanje kako bi ga uhvatili u riječi.

16 I poslali su mu svoje učenike s herodovcima govoreći: “Učitelju, mi znamo da si istinit i učiš Božjem putu u istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš na vanjštinu ljudsku.

17 Reci nam, stoga, što ti misliš; je li zakonom dopušteno dati porez Cezaru ili nije?”

18 A Isus je prozreo njihovu opa-kost i rekao: “Zašto me iskušavate, licemjeri?

19 Pokažite mi porezni novac!” I donijeli su mu dinar.

20 A on ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?”

MATEJ 23 3621 Odgovorili su mu: “Cezarov!”

Tada im je rekao: “Dajte stoga Cezaru što je Cezarovo, a Bogu što je Božje.”

22 Kad su to čuli, začudili su se te ga ostavili i otišli.

23 Istog su mu dana pristupili sa-duceji, koji kažu da nema uskrsnuća, i upitali ga

24 govoreći: “Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako tko umre bez djece, neka brat njegov oženi njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu!’

25 A bilo je kod nas sedmero braće. I prvi se oženio i umro bez potomstva i ostavio svoju ženu svome bratu.

26 Isto tako i drugi, i treći, sve do sedmoga.

27 A nakon svih umrla je i žena.28 Dakle, po uskrsnuću, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer su je svi imali.”

29 Isus im je odgovorio rekavši: “Varate se, ne znajući Pisma ni snage Božje.

30 Jer po uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.

31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam je Bog rekao govoreći:

32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev’? Bog nije Bog mrtvih, nego živih!”

33 A kad je mnoštvo to čulo, zapa-njilo se njegovim naukom.

34 Ali kad su farizeji čuli da je ušutkao saduceje, okupili su se zajedno.

35 Tada ga je jedan od njih, zako-noznanac, upitao iskušavajući ga i govoreći:

36 “Učitelju, koja je najveća zapo-vijed u Zakonu? ”

37 Isus mu je rekao: “Ljubi Gospo-dina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim.

38 To je prva i najveća zapovijed.39 A druga je njoj slična: ‘Lju-

bi bližnjega svoga kao samoga sebe.’

40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”

41 Dok su farizeji bili okupljeni, Isus ih je upitao,

42 govoreći: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Odgovorili su mu: “Davidov.”

43 Upitao ih je: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, govoreći:

44 ‘GOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojim’?

45 Ako je, dakle, David njega nazvao Gospodinom, kako je on njegov sin?”

46 I nitko mu nije mogao odgovo-riti ni riječ, niti se od toga dana itko usudio pitati ga bilo što.

POGLAVLJE 23

TADA je Isus progovorio mnoštvu i svojim učenicima

2 rekavši: “Pismoznanci i farizeji sjeli su na Mojsijevu stolicu.

3 Sve dakle što vam kažu da držite, to držite i činite, ali ne činite po njihovim djelima, jer govore a ne čine;

4 jer vežu teške i tegobne terete te ih stavljaju na ramena ljudima, a sami ih ne žele ni jednim od svojih prstiju pomaknuti.

5 A sva svoja djela čine da bi ih ljudi vidjeli. Proširuju zapise svoje, i povećavaju rubove svoje odjeće.

6 I vole pročelja na gozbama i prva sjedala u sinagogama,

7 i pozdrave na trgovima i da ih ljudi nazivaju ‘Rabbi! Rabbi!’.

8 Ali vi se ne nazivajte ‘Rabbi’, jer jedan je vaš Učitelj, Krist, a vi ste svi braća.

MATEJ 23379 I nikoga na zemlji ne nazivajte

svojim ocem, jer jedan je vaš Otac koji je u nebu.

10 Niti se nazivajte učiteljima, jer jedan je vaš Učitelj, Krist.

11 A najveći među vama neka vam bude sluga.

12 I tko sebe uzvisuje, bit će poni-žen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.

13 Ali jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer ni vi sami ne ulazite, niti onima koji ulaze ne dopuštate ući.

14 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi proždirete kuće udo-vica i, pretvarajući se, dugo molite; zbog toga ćete primiti veću osudu.

15 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog prozelita, a kad je to postao, učinite ga djetetom pakla dvaput gorim od sebe.

16 Jao vama, slijepi vodiči koji govorite: ‘Tko se zakune Hramom, to nije ništa; ali tko se zakune hram-skim zlatom, dužnik je!

17 Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, zlato ili Hram koji posvećuje to zlato?

18 I, ‘tko se zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali tko se zakune darom što je na njemu, kriv je!’

19 Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, dar ili žrtvenik koji posvećuje taj dar?

20 Zato tko se dakle zakune žrtve-nikom, kune se njime i svime što je na njemu.

21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i onim koji u njemu prebiva.

22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i onim koji sjedi na njemu.

23 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi dajete desetinu od

metvice i kopra i kumina, a izostavili ste ono najvažnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjeru. To ste trebali činiti, a ono ne ostaviti neučinjenim.

24 Slijepi vodiči, koji cijedite mu-šicu, a gutate devu!

25 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi čistite vanjštinu čaše i zdjele, a iznutra su pune grabeža i razuzdanosti.

26 Farizeju slijepi! Očisti najprije ono što je unutar čaše i zdjele da im i izvana bude čista.

27 Jao vama, pismoznanci i fari-zeji! Licemjeri! Jer vi sličite obijelje-nim grobovima koji izvana doista izgledaju prekrasno, ali su iznutra puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.

28 Tako i vi izvana izgledate lju-dima pravedni, ali ste iznutra puni licemjerja i bezakonja.

29 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi gradite grobove prorocima i ukrašavate grobnice pravednicima,

30 i govorite: ‘Da smo živjeli u dane svojih očeva, ne bismo bili sudionici u prolijevanju krvi proroka.’

31 Stoga sami svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.

32 Dopunite i vi mjeru svojih očeva!

33 Zmije, naraštaju otrovnica! Kako ćete izbjeći osudu pakla?

34 Zbog toga, evo, ja šaljem k vama proroke i mudrace i pismoznance; i neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke od njih bičevati u svojim sinagogama i progoniti od grada do grada,

35 tako da na vas dođe sva pra-vedna krv prolivena na zemlji: od krvi pravednoga Abela sve do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ste ubili između Hrama i žrtvenika.

36 Uistinu vam kažem, sve će to doći na ovaj naraštaj!

MATEJ 24 3837 O Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji

ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu, kao što kvočka okuplja svoje piliće pod krila svoja, a vi niste htjeli.

38 Evo, kuća vam je vaša napušte-na, pusta.

39 Jer vam kažem: Odsada me nećete vidjeti dok ne kažete: ‘Bla-goslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodnje!’ ”

POGLAVLJE 24

ONDA je Isus izašao, udaljio se od Hrama, a njegovi su mu uče-

nici prišli pokazujući mu hramske građevine.

2 A Isus im je rekao: “Ne vidite li sve ovo? Uistinu vam kažem, ovdje neće ostati ni kamen na kamenu koji se neće porušiti.”

3 I kad je sjedio na Maslinskoj gori, prišli su mu učenici nasamo govore-ći: “Reci nam, kada će to biti? I koji je znak tvog dolaska i kraj svijeta?”

4 A Isus im je odgovorio rekavši: “Pazite da vas tko ne zavede!

5 Jer će mnogi doći u moje ime, govoreći: ‘Ja sam Krist’, i mnoge će zavesti.

6 A čut ćete za ratove i za glasine o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se! Jer se sve to mora dogoditi, ali to još nije kraj;

7 jer će ustati narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; i bit će gladi i pošasti i potresa po raznim mjestima.

8 Sve je to samo početak jada.9 Tada će vas predavati na muke i

ubijati vas; i svi će vas narodi zamr-ziti zbog moga imena.

10 I tada će se mnogi sablazniti, te će izdavati jedan drugoga i mrziti jedan drugoga.

11 I ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti.

12 I zato što će se bezakonje umno-žiti, ljubav će mnogih ohladnjeti;

13 ali tko izdrži do kraja, taj će biti spašen.

14 I ovo će se evanđelje kraljevstva propovijedati po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.

15 Kad dakle vidite gnusobu pustoši, što je rečeno po proroku Danijelu, da stoji na svetome mjestu (tko čita, neka razumije):

16 tada, koji budu u Judeji, neka bježe u gore.

17 Neka onaj koji je na krovu ne silazi uzeti što iz kuće svoje;

18 ni onaj koji je u polju neka se ne vraća natrag uzeti svoje odjeće.

19 A jao trudnicama i dojiljama u one dane!

20 Ali se molite da vaš bijeg ne bude u zimi niti na Šabat.

21 Jer će tada biti velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta sve do sada, niti će je ikada biti.

22 I osim ako se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo nijedno tijelo; ali radi izabranih skratit će se oni dani.

23 Ako vam tada tko kaže: ‘Evo, ovdje je Krist!’ ili ‘Ondje je!’, ne vjerujte!

24 Jer će ustati lažni kristi i lažni proroci te će pokazati velike znako-ve i čudesa, tako da, ako je moguće, zavedu i izabrane.

25 Evo, rekao sam vam unaprijed.26 Prema tome, ako vam kažu:

‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite; ‘Evo, u skrivenim je sobicama!’, ne vjerujte!

27 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne sve do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.

28 Jer gdje god je mrtvo tijelo, ondje će se okupljati orlovi.

29 Odmah nakon nevolje onih dana, sunce će potamnjeti, i mjesec

MATEJ 2539neće davati svoje svjetlosti, i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.

30 I tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu; i tada će proplakati sva plemena zemaljska, i vidjet će Sina čovječjega kako dolazi na oblacima nebeskim sa snagom i velikom slavom.

31 Onda će poslati svoje anđele s jakim zvukom trube i oni će skupiti njegove izabrane od četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.

32 A od smokve naučite uspo-redbu. Kad joj grana već omekša i potjera lišće, znate da je ljeto blizu.

33 Tako i vi, kad ugledate sve ovo, znajte da je blizu, pred vratima.

34 Uistinu vam kažem: Ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne ispuni.

35 Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.

36 Ali o onom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, nego samo moj Otac.

37 I kao što je bilo za dana Noinih, tako će biti i kod dolaska Sina čo-vječjeg.

38 Jer kao što su u one dane, prije potopa, jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku,

39 i nisu ništa znali sve dok nije došao potop i sve odnio, tako će biti i kod dolaska Sina čovječjega.

40 Tada će dvojica biti u polju; jedan će se uzeti, drugi ostaviti.

41 Dvije žene će mljeti u mlinu; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.

42 Zato bdijte, jer ne znate u koji čas vaš Gospodin dolazi.

43 Ali znajte ovo, kad bi domaćin znao u koju će noćnu stražu doći lopov, bdio bi i ne bi dopustio da mu prokopa kuću.

44 Zbog toga i vi budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad ne mislite.

45 Tko li je onda vjerni i mudri sluga kojega je njegov gospodar postavio nad svojim ukućanima da im daje hranu u pravo vrijeme?

46 Blažen je onaj sluga koga će njegov gospodar, kad dođe, naći da tako čini.

47 Uistinu vam kažem da će ga postaviti nad svim svojim posje-dima.

48 Ali ako taj zli sluga kaže u svom srcu: ‘Moj gospodar odugovlači svoj dolazak’,

49 te počne tući svoje sudrugove sluge, i jesti i piti s pijanicama,

50 doći će gospodar toga sluge u dan kad ga ne očekuje i u čas kojeg nije svjestan,

51 i rasjeći će ga i dodijeliti mu udio s licemjerima; ondje će biti plač i škrgut zubi.

POGLAVLJE 25

TADA će kraljevstvo nebesko biti poput deset djevica, koje su

uzele svoje svjetiljke i izašle u susret mladencu.

2 I pet je od njih bilo mudrih, a pet ludih.

3 One lude su uzele svoje svjetiljke, a nisu uzele sa sobom ulja,

4 a mudre su u svojim posudama zajedno sa svojim svjetiljkama uzele ulja.

5 Ali pošto je mladenac zakasnio, sve su zadrijemale i zaspale.

6 A u ponoć je nastala vika: ‘Evo, mladenac dolazi! Izađite mu u susret!’

7 Tada su ustale sve one djevice i uredile svoje svjetiljke.

8 A lude su rekle mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, jer nam se svje-tiljke gase!’

9 Ali su mudre odgovorile govo-reći: ‘Nipošto! Ne bi bilo dovoljno za nas i vas; nego radije pođite k onima koji prodaju i kupite za sebe!’

MATEJ 25 4010 A dok su one išle kupiti, došao

je mladenac. I one koje su bile spre-mne, ušle su s njim na svadbu; i vrata su se zatvorila.

11 Poslije su došle i ostale djevice govoreći: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’

12 Ali je on odgovorivši rekao: ‘Uistinu vam kažem, ne poznajem vas!’

13 Zato bdijte, jer ne znate ni dana ni časa u koji dolazi Sin čovječji!

14 Jer kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek putuje u daleku zemlju, dozove svoje sluge i preda im svoj posjed.

15 I jednome je dao pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan: svakome po njegovoj sposobnosti. I odmah je otputovao.

16 Onda je onaj koji je primio pet talenata otišao i trgovao s njima, te zaradio drugih pet talenata.

17 Isto tako i onaj koji je primio dva; i on je stekao druga dva.

18 Ali onaj koji je primio jedan, oti-šao je, zakopao ga u zemlju i sakrio novac svoga gospodara.

19 Nakon dugo vremena dolazi gospodar tih slugu i s njima sređuje račun.

20 Onda je onaj koji je primio pet talenata pristupio i donio drugih pet talenata, govoreći: ‘Gospodaru, predao si mi pet talenata, evo, stekao sam uz njih još pet talenata.’

21 Njegov mu je gospodar rekao: ‘Izvrsno, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’

22 Pristupio mu je i onaj koji je pri-mio dva talenta i rekao: ‘Gospodaru, predao si mi dva talenta, evo, stekao sam uz njih druga dva talenta.

23: Njegov mu je gospodar rekao: ‘Izvrsno, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću

te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’

24 Tada je pristupio onaj koji je primio jedan talenat i rekao: ‘Gospo-daru, znao sam da si ti tvrd čovjek, žanješ gdje nisi sijao i skupljaš gdje nisi vijao;

25 pa sam se uplašio, otišao i sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje!’

26 Njegov je gospodar odgovorio rekavši mu: ‘Zli i lijeni slugo! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i sku-pljam gdje nisam vijao;

27 zato si trebao uložiti moj novac kod mjenjača i ja bih pri svom po-vratku primio svoje s kamatom!

28 Uzmite stoga od njega tale-nat i dajte onome koji ima deset talenata!

29 Jer svakome koji ima dat će se pa će obilovati; a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.

30 A beskorisnoga slugu izbacite u tamu krajnju; tamo će biti plač i škrgut zubi.

31 Kad Sin čovječji dođe u svojoj slavi i svi sveti anđeli s njime, tada će sjesti na prijestolje svoje slave.

32 I pred njim će se okupiti svi narodi, a on će ih odvojiti jedne od drugih kao što pastir odvaja ovce od jaraca,

33 te će postaviti ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.

34 Tada će Kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni od Oca mojega! Baštinite kraljevstvo pripremljeno za vas od utemeljenja svijeta!

35 Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti; bio sam žedan, i dali ste mi piti; bio sam stranac, i primili ste me;

36 gol, i obukli ste me; bio sam bolestan, i posjetili ste me; bio sam u tamnici, i došli ste k meni.

37 Nato će mu pravednici odgo-voriti govoreći: ‘Gospodaru, kada

MATEJ 2641smo te vidjeli gladnog i nahranili te, ili žednog i dali ti piti?

38 Kada smo te vidjeli kao stranca i primili te? Ili golog i obukli te?

39 I kada smo te vidjeli bolesnog ili u tamnici i došli k tebi?

40 A Kralj će odgovoriti te im reći: ‘Uistinu vam kažem, ono što ste uči-nili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!’

41 Tada će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripremljen za Đavla i njegove anđele!

42 Jer bio sam gladan, a niste mi dali jesti; bio sam žedan, a niste mi dali piti;

43 bio sam stranac, a niste me primili; gol, a niste me odjenuli; bolestan i u tamnici, a niste me posjetili!’

44 Nato će i oni njemu odgovoriti govoreći: ‘Gospodine, kada smo te vidjeli gladnog ili žednog, ili stranca, ili golog, ili bolesnog, ili u tamnici, i nismo te poslužili?’

45 Tada će im on odgovoriti go-voreći: ‘Uistinu vam kažem, ono što niste učinili jednome od ovih najmanjih, niste ni meni učinili!’

46 I ovi će otići u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni.”

POGLAVLJE 26

I dogodilo se, kad je Isus dovršio sve te besjede, da je rekao svojim

učenicima:2 “Znate da je za dva dana svetko-

vina Pashe, i Sin se čovječji predaje da bude razapet.”

3 Tada su se sabrali glavari sve-ćenički, i pismoznanci i starješine narodne u dvoru velikog svećenika koji se zvao Kaifa,

4 i posavjetovali se kako bi Isusa na prijevaru uhvatili i ubili.

5 Ali su rekli: ‘Ne na svetkovinu da ne nastane pobuna u narodu.’

6 A kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca,

7 prišla mu je neka žena, imajući alabastrenu posudu sa skupocjenom pomasti, te ju je dok je sjedio pri jelu, izlila na njegovu glavu.

8 A kad su to vidjeli njegovi uče-nici, razljutili su se govoreći: “Čemu ovo rasipanje?

9 Jer se ova pomast mogla skupo prodati i dati siromasima.”

10 Kad je Isus to doznao, rekao im je: “Zašto uznemirujete tu ženu? Jer je dobro djelo učinila na meni.

11 Jer siromahe imate uvijek uz sebe, ali mene nemate uvijek.

12 Jer time što je izlila ovu pomast na moje tijelo, učinila je to za moj ukop.

13 Uistinu vam kažem, gdje god se bude propovijedalo ovo evanđelje, po svemu svijetu, govorit će se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.

14 Tada je jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iskariotski, otišao glava-rima svećeničkim

15 i rekao im: “Što ćete mi dati, pa ću vam ga predati?” A oni su ugovo-rili s njim trideset srebrnjaka.

16 I otada je tražio priliku da bi ga izdao.

17 A prvoga dana Beskvasnih kruhova prišli su učenici k Isusu govoreći mu: “Gdje hoćeš da ti pri-premimo kako bi jeo Pashu?”

18 A on je rekao: “Idite u grad k tome i tome te mu recite: ‘Učitelj kaže: Moje je vrijeme blizu, kod tebe ću svetkovati Pashu sa svojim učenicima.’ ”

19 I učenici su učinili kako im je odredio Isus te su pripremili Pashu.

20 A kad se spustila večer, sjedio je s dvanaestoricom.

21 I dok su jeli, rekao je: “Uistinu vam kažem, jedan će me od vas izdati.”

MATEJ 26 4222 A oni su se silno ražalostili pa

ga je svaki od njih počeo zapitkivati: “Gospodine, nisam li ja?”

23 A on je odgovorio rekavši: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.

24 Sin čovječji odlazi kao što je o njemu zapisano, ali jao onome čovjeku koji izdaje Sina čovječjega; bolje bi bilo tom čovjeku da se nije rodio.”

25 Nato je Juda, koji ga je izdao, progovorio upitavši: “Rabbi, nisam li ja?” On mu je odgovorio: “Ti si to rekao.”

26 A dok su oni jeli, Isus je uzeo kruh i blagoslovio ga, razlomio i dao učenicima te rekao: “Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.

27 Onda je uzeo čašu i zahvalio te im pružio govoreći: “Pijte iz nje svi!

28 Jer ovo je krv moja, krv Novoga zavjeta koja se za mnoge prolijeva za oslobođenje od grijeha.

29 I kažem vam, odsada nipošto neću piti od ovog trsova roda sve do onoga dana kad ću ga piti novoga s vama u kraljevstvu Oca svojega.”

30 A kad su otpjevali hvalospjev, otišli su na Maslinsku goru.

31 Tada im je Isus rekao: “Svi ćete se vi ove noći o mene sablazniti, jer je zapisano: ‘Udarit ću pastira, i ovce iz stada će se razbježati.’

32 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.”

33 Petar mu je odgovorio rekavši: “Ako se svi sablazne zbog tebe, ja se neću nikada sablazniti!”

34 Isus mu je rekao: “Uistinu ti kažem da ćeš me ove noći, prije nego pijetao zakukuriče, triput zanijekati!”

35 Petar mu je rekao: “Bude li mi trebalo i umrijeti s tobom, neću te zanijekati.” Tako su govorili i svi učenici.

36 Tada je Isus došao s njima na mjesto zvano Getsemani pa rekao učenicima: “Sjednite tu dok ja ne odem onamo pomoliti se.”

37 I sa sobom je poveo Petra i oba sina Zebedejeva, te je počeo žalovati i biti jako potišten.

38 Tada im je rekao: “Duša mi je vrlo žalosna, sve do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!”

39 I otišao je malo dalje, pao na lice svoje te molio govoreći: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!”

40 Onda je došao k učenicima i našao ih pozaspale pa je rekao Petru: “Tako, niste li mogli jedan sat probdjeti sa mnom?”

41 Bdijte i molite da ne uđete u iskušenje! Duh je, doista, spreman, ali je tijelo slabo.”

42 Ponovo je, po drugi put, otišao i pomolio se govoreći: “Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja!”

43 I ponovo je došao k njima te ih našao pozaspale, jer su im oči bile otežale.

44 Onda ih je ostavio, ponovo otišao i pomolio se po treći put govoreći iste riječi.

45 Tada je došao k svojim uče-nicima i rekao im: “Još spavate i počivate; evo, približio se čas i Sin čovječji predaje se u ruke grešnika!

46 Ustanite, hajdemo! Evo, izdaj-nik se moj približio!”

47 I dok je još govorio, gle, došao je Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim veliko mnoštvo s mačevima i toljagama, poslano od glavara sveće-ničkih i starješina narodnih.

48 A izdajnik im je dao znak govoreći: “Koga poljubim, to je on; zgrabite ga!”

MATEJ 274349 I odmah je prišao k Isusu i rekao:

“Zdravo, učitelju!” I poljubio ga.50 A Isus ga je upitao: “Prijatelju,

zbog čega si došao?” Uto su pristupili te položili ruke na Isusa i uhvatili ga.

51 I gle, jedan od onih što su bili s Isusom pružio je ruku, izvukao svoj mač i udario slugu velikog svećeni-ka te mu odsjekao uho.

52 Nato mu je Isus rekao: “Vrati mač svoj na njegovo mjesto, jer svi koji se mača laćaju od mača će i poginuti.

53 Misliš li da ne mogu sada zamo-liti svoga Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđela?

54 Ali kako bi se onda ispunila Pisma, da tako mora biti?”

55 U taj čas Isus je rekao mnoštvu: “Izašli ste s mačevima i toljagama kao na razbojnika da me uhvatite? Sjedio sam s vama svaki dan pouča-vajući u Hramu, i niste me uhvatili.

56 No sve se ovo dogodilo da bi se ispunila Pisma proroka.” Tada su ga napustili svi učenici i pobjegli.

57 A oni što su uhvatili Isusa odveli su ga k velikom svećeniku Kaifi , gdje su se okupili pismoznanci i starješine.

58 A Petar ga je slijedio izdaleka sve do dvora velikog svećenika, pa je ušao i sjeo sa slugama da vidi kraj.

59 Zatim su glavari svećenički i starješine i cijelo Vijeće tražili lažno svjedočanstvo protiv Isusa kako bi ga ubili,

60 ali nisu našli. Premda su pristu-pili mnogi lažni svjedoci, nisu našli ništa. Na kraju su pristupila dva lažna svjedoka

61 govoreći: “Ovaj je rekao: ‘Mogu porušiti Hram Božji i za tri dana ga sagraditi.’ ”

62 A veliki je svećenik ustao i upi-tao ga: “Ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?

63 Ali je Isus šutio. Onda mu je veliki svećenik progovorivši rekao: “Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji?”

64 Isus mu je odgovorio: “Ti si to rekao! Ipak, kažem vam, odsad ćete vidjeti Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Moćnoga i dolazi na oblacima nebeskim.”

65 Tada je veliki svećenik razderao svoju odjeću govoreći: “Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli njegovu hulu!

66 Što vi mislite?” Oni su odgovo-rivši rekli: “Zaslužuje smrt!”

67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi su ga pljuskali,

68 govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?”

69 A Petar je sjedio vani u dvo-ru; i prišla mu je neka sluškinja govoreći: “I ti si bio s Isusom Galilejcem!”

70 Ali je on pred svima zanijekao govoreći: “Ne znam što govoriš!”

71 A kad je izašao u predvorje, opazila ga je druga sluškinja i rekla onima koji su bili tamo: “I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.”

72 I ponovo je zanijekao, uz zakle-tvu: “Ne znam toga čovjeka!”

73 A malo kasnije prišli su oni što su stajali ondje i rekli Petru: “Doista, i ti si jedan od njih, jer te odaje tvoj govor.”

74 Tada se počeo kleti i zaklinjati: “Ne znam toga čovjeka!” I odmah je pijetao zakukurikao.

75 I Petar se sjetio riječi koju mu je Isus rekao: “Prije nego pijetao za-kukuriče, triput ćeš me zanijekati.” Onda je izašao i gorko zaplakao.

POGLAVLJE 27

KAD je osvanulo jutro, svi glavari svećenički i narodne starješine

održali su vijećanje protiv Isusa da ga pogube.

MATEJ 27 442 I pošto su ga svezali, odveli su ga

i predali upravitelju Ponciju Pilatu.3 Tada se Juda, koji ga je izdao,

kad je vidio da je osuđen, kajao i vratio trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama,

4 govoreći: “Sagriješio sam što sam izdao krv nedužnu!” A oni su rekli: “Što nas je za to briga? Ti vidi što ćeš!”

5 Tada je bacio srebrnjake u Hram, udaljio se, otišao i objesio se.

6 A glavari su svećenički uzeli srebrnjake i rekli: “Nije zakonom dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su cijena za krv.”

7 Zatim su održali vijećanje te su za njih kupili lončarevu njivu za ukop stranaca.

8 Stoga se ta njiva sve do danas naziva “Krvna njiva”.

9 Tada se ispunilo što je rekao prorok Jeremija, govoreći: “I uzeli su trideset srebrnjaka, cijenu proci-jenjenoga koga su procijenili sinovi Izraelovi;

10 te su ih dali za lončarevu njivu, kako mi je naredio Gospodin.”

11 A Isus je stao pred upravitelja; i upravitelj ga je upitao govoreći: “Jesi li ti kralj Židova?” A Isus mu je odgovorio: “Ti kažeš!”

12 I dok su ga optuživali glavari svećenički i starješine, ništa nije odgovarao.

13 Tada ga je Pilat upitao: “Zar ne čuješ koliko toga svjedoče protiv tebe?”

14 A on mu nije odgovorio ni na jednu riječ, tako da se upravitelj jako čudio.

15 A na svetkovinu je upravitelj običavao osloboditi narodu jednog zatvorenika, kojega bi htjeli.

16 A imali su tada poznatog zatvo-renika, zvanog Baraba.

17 Stoga, kad su se okupili, Pilat ih je upitao: “Koga hoćete da vam

pustim: Barabu ili Isusa koji je na-zvan Krist?”

18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.

19 Dok je on sjedio na sudačkoj stolici, poručila mu je njegova žena govoreći: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.”

20 Ali su glavari svećenički i star-ješine nagovorili mnoštvo da traže Barabu, a Isusa pogube.

21 Upravitelj im je odgovorio rekavši: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni su rekli: “Barabu!”

22 Pilat ih je upitao: “Što ću onda učiniti s Isusom koji je nazvan Krist?” Svi su mu odgovorili: “Neka se razapne!”

23 A upravitelj je upitao: “Zašto, kakvo je zlo učinio?” Ali oni su još jače vikali govoreći: “Neka se razapne!”

24 Kad je Pilat vidio da ništa ne postiže, nego nastaje još veći metež, uzeo je vodu i oprao svoje ruke pred mnoštvom, govoreći: “Nevin sam od krvi ovog pravednika! Vi vidite što ćete.”

25 Nato je sav narod odgovorio rekavši: “Krv njegova na nas i na našu djecu!”

26 Tada im je pustio Barabu, i pošto je izbičevao Isusa, predao ga je da se razapne.

27 Zatim su upraviteljevi vojnici uveli Isusa u javnu sudnicu i okupili oko njega cijelu četu.

28 Onda su ga svukli i zaogrnuli ga grimiznim plaštem.

29 I pošto su ispleli vijenac od trnja, stavili su mu ga na glavu, a trsku u njegovu desnicu te se pred njim klanjali i rugali mu se govoreći: “Zdravo, kralju Židova!”

30 I pljuvali su po njemu i uzeli trsku pa ga udarali po glavi.

MATEJ 274531 Nakon što su mu se narugali,

skinuli su mu plašt i obukli mu njegovu odjeću, pa ga odveli da ga razapnu.

32 I dok su izlazili, našli su nekog čovjeka iz Cirene, imenom Šimun; njega su prisilili da mu nosi križ.

33 A kad su došli na mjesto zvano Golgota, što znači ‘mjesto lubanje’,

34 dali su mu piti ocat pomiješan sa žuči; a kad je to okusio, nije htio piti.

35 Zatim su ga razapeli i razdijelili njegovu odjeću pošto su bacili koc-ke; da bi se ispunilo što je rečeno po proroku: “Razdijelili su odjeću moju među sobom, a za moje ruho bacili kocke.”

36 Onda su sjeli i ondje ga čuvali.37 A iznad njegove glave stavili

su mu napisanu optužnicu: OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.

38 Tada su s njim bila razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva.

39 A koji su prolazili, grdili su ga, mahali svojim glavama

40 i govorili: “Ti koji rušiš Hram i gradiš ga za tri dana, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!”

41 Jednako su mu se rugali i gla-vari svećenički s pismoznancima i starješinama, govoreći:

42 “Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Ako je kralj Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo mu vjerovati!

43 Uzdao se u Boga; neka ga sada izbavi, ako ga hoće, jer je rekao: ‘Ja sam Sin Božji!’ ”

44 A predbacivali su mu i razbojni-ci koji su bili razapeti s njim.

45 I od šestoga sata nastala je tama po svoj zemlji sve do devetoga sata.

46 A oko devetoga sata Isus je povi-kao jakim glasom govoreći: “Eli, Eli, lama sabahtani?”, to jest: “Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?”

47 Neki od onih što su stajali ondje, kad su to čuli, rekli su: “Ovaj doziva Iliju!”

48 A jedan je od njih odmah otrčao i uzeo spužvu, pa je natopio octom i nataknuo na trsku te mu dao piti.

49 Ostali su govorili: “Pusti da vidimo hoće li ga Ilija doći spasiti!”

50 A Isus je ponovo povikao jakim glasom i ispustio duh.

51 I gle, hramski se zastor razderao nadvoje, od vrha do dna; i zemlja se potresla, a stijene su se raspucale;

52 i otvorili su se grobovi i uskrsla su mnoga tijela usnulih svetih,

53 te su, nakon njegova uskrsnuća, izašli iz grobova, ušli u Sveti grad i pokazali se mnogima.

54 A kad su satnik i oni što su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i što se dogodilo, jako su se uplašili govoreći: “Doista, ovaj je bio Sin Božji!”

55 A bile su ondje i promatrale izdaleka mnoge žene koje su iz Gali-leje slijedile Isusa i posluživale ga.

56 Među njima je bila Marija Mag-dalena i Marija, majka Jakova i Josije, i majka djece Zebedejeve.

57 A kad se spustila večer, došao je bogati čovjek iz Arimateje, ime-nom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik.

58 On je otišao k Pilatu i zaprosio Isusovo tijelo. Tada je Pilat zapovje-dio da mu se tijelo preda.

59 I Josip je uzeo tijelo, povio ga u čisto laneno platno

60 i položio ga u svoju novu grob-nicu, koju je isklesao u stijeni, pa je dokotrljao veliki kamen na vrata grobnice i otišao.

61 A ondje je bila Marija Mag-dalena i druga Marija; sjedile su nasuprot grobnici.

62 A sutradan, to jest nakon dana Pripreme, skupili su se glavari sve-ćenički i farizeji kod Pilata,

MATEJ 28 4663 govoreći: “Gospodaru, sjetili

smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Nakon tri dana uskr-snut ću!’

64 Zato zapovijedi da se grobnica osigura sve do trećega dana, da ne bi noću došli njegovi učenici, ukrali ga i rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ Tako će posljednja zabluda biti gora od prve.”

65 Pilat im je rekao: “Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!”

66 Zatim su otišli i osigurali grob-nicu: zapečatili su kamen i postavili stražu.

POGLAVLJE 28

PO završetku Šabata, u svanuće prvog dana u tjednu, došla je

Marija Magdalena i druga Marija pogledati grobnicu.

2 I gle, nastao je jak potres, jer je anđeo Gospodnji sišao s neba, pri-makao se, otkotrljao kamen s vrata i sjeo na njega.

3 Izgled mu je bio poput munje, a odjeća njegova bijela kao snijeg.

4 A od straha pred njim zadrhtali su čuvari i postali kao mrtvi.

5 Tada je anđeo progovorio i rekao ženama: “Vi se ne bojte! Jer znam da tražite Isusa razapetoga.

6 Nije ovdje, jer je uskrsnuo kao što je rekao. Dođite pogledati mjesto gdje je Gospodin ležao,

7 te žurno pođite i recite njegovim učenicima da je uskrsnuo od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekao sam vam.”

8 Onda su žurno otišle iz grobnice sa strahom i velikom

radošću i otrčale javiti njegovim učenicima.

9 I dok su išle javiti njegovim učenicima, gle, Isus ih je susreo, govoreći: “Zdravo!” A one su prišle te mu obujmile noge i iskazale mu štovanje.

10 Tada im je Isus rekao: “Ne bojte se! Idite, javite braći mojoj da pođu u Galileju, i ondje će me vidjeti!”

11 I dok su one odlazile, gle, neki su od onih stražara došli u grad i javili glavarima svećeničkim sve što se dogodilo.

12 A kad su se ovi sastali sa star-ješinama i održali vijećanje, dali su vojnicima mnogo novaca,

13 govoreći: “Recite: ‘Njegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali.’

14 A ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti te učiniti da vi budete bez brige.”

15 Tako su oni uzeli novac i uči-nili kao što su bili poučeni; i to se pričanje proširilo među Židovima sve do danas.

16 Zatim je jedanaest učenika otišlo u Galileju na goru, kamo im je Isus odredio.

17 A kad su ga ugledali, iska-zali su mu štovanje; ali su neki posumnjali.

18 Tada im je Isus prišao te im progovorio rekavši: “Dana mi je sva vlast u nebu i na zemlji!

19 Zato idite i poučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga,

20 učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Amen.

POGLAVLJE 1

POČETAK evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega,

2 kao što je zapisano u prorocima: “Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim koji će pripremiti put tvoj pred tobom.

3 Glas jednoga viče u pustinji: ‘Pri-premite put Gospodnji, poravnajte staze njegove!’ ”

4 Ivan je krštavao u pustinji i propovijedao krštenje pokajanja s obzirom na oslobođenje od grijeha.

5 I k njemu je izlazila sva judejska zemlja i Jeruzalemci, priznavajući svoje grijehe, a on ih je sve krštavao u rijeci Jordanu.

6 A Ivan je bio odjeven u devinu dlaku i s kožnim pojasom oko svojih bokova; i hranio se skakavcima i divljim medom.

7 I propovijedao je govoreći: “Na-kon mene dolazi jedan moćniji od mene; ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remen na obući.

8 Ja sam vas doista krstio vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.”

9 I u one se dane dogodilo da je Isus došao iz Nazareta galilejskoga te ga je Ivan krstio u Jordanu.

10 I odmah je, izlazeći iz vode, opazio otvorena nebesa i Duha gdje poput goluba silazi na njega.

11 I došao je glas s neba: “Ti si Sin moj ljubljeni, u kome sam potpuno zadovoljan!”

12 I odmah ga je Duh odveo u pustinju.

13 I četrdeset je dana bio ondje u pustinji iskušavan od Sotone; i bio je s divljim zvijerima, a anđeli su ga posluživali.

14 A nakon što je Ivan bio predan u tamnicu, Isus je došao u Galileju propovijedajući evanđelje o kraljev-stvu Božjem,

15 i govoreći: “Vrijeme se ispunilo i kraljevstvo se Božje približilo! Po-kajte se i vjerujte evanđelju!”

16 A hodajući uz Galilejsko more, ugledao je Šimuna i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u more, jer su bili ribari.

17 I Isus im je rekao: “Pođite za mnom i učinit ću da vi postanete ribari ljudi!”

18 I odmah su napustili svoje mreže i počeli ga slijediti.

19 A kad je otišao malo dalje odande, ugledao je Jakova, sina Ze-bedejeva, i njegova brata Ivana; i oni su bili u lađi i krpali svoje mreže.

20 I odmah ih je pozvao, pa su napustili svoga oca Zebedeja koji je bio u lađi s nadničarima i otišli za njim.

21 Onda su ušli u Kapernaum. I odmah je na Šabat ušao u sinagogu i poučavao.

22 I bili su zapanjeni njegovim nau-kom, jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

23 A ondje je u njihovoj sinagogi bio čovjek s nečistim duhom; i povikao je

24 govoreći: “Pusti nas, što mi ima-mo s tobom, Isuse Nazarećanine? Došao si nas uništiti? Znam te tko si: Sveti Božji!”

25 A Isus ga je ukorio govoreći: “Ušuti i izađi iz njega!”

26 I nečisti duh ga je potresao i povikao jakim glasom te izašao iz njega.

EVANĐELJE PO MARKU

MARKO 2 4827 I svi su se zadivili tako da su se

pitali među sobom govoreći: “Što je ovo? Kakav je to novi nauk? Jer s vlašću zapovijeda i nečistim duho-vima, i pokoravaju mu se.

28 I odmah se glas o njemu raširio po svoj okolici galilejskoj.

29 I odmah, čim su izašli iz sina-goge, ušli su s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.

30 A Šimunova je punica ležala u groznici, i odmah su mu rekli za nju.

31 Onda je prišao, uzeo je za ruku te je podigao; i odmah ju je napustila groznica pa ih je posluživala.

32 A uvečer, kad je zašlo sunce, donosili su mu sve bolesne i opsjed-nute đavlima.

33 I sav se grad okupio pred vratima.

34 I on je ozdravio mnoge koji su bolovali od raznih bolesti i mnoge je đavle izgnao; i nije dopustio đavli-ma govoriti, jer su ga znali.

35 A ujutro je ustao vrlo rano, izašao i otišao na samotno mjesto i ondje se molio.

36 A Šimun i oni koji su bili s njim pošli su ga tražiti.

37 I kad su ga našli, rekli su mu: “Svi te traže.”

38 A on im je rekao: “Pođimo u obližnje gradove da i ondje propovi-jedam, jer sam radi toga došao.”

39 I propovijedao je u njihovim sinagogama po svoj Galileji i izgonio đavle.

40 Tada mu je došao neki gubavac te je, zaklinjući ga i klečeći pred njim, govorio: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!”

41 A Isus je, pošto se sažalio, pru-žio ruku, dotaknuo ga i rekao mu: “Hoću, budi čist!”

42 I čim je on to rekao, guba je odmah otišla s njega, te se očistio.

43 Tada mu je strogo zaprijetio, odmah ga otposlao

44 i rekao mu: “Pazi, nikome ništa ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje ono što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”

45 Ali je on izašao i počeo uvelike objavljivati i razglašavati taj doga-đaj, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se ostao vani na pustim mjestima. I dolazili su k njemu sa svih strana.

POGLAVLJE 2

A nakon nekoliko dana opet je ušao u Kapernaum. I pročulo se da

je u kući.2 I odmah su se okupili mnogi, tako

da više nije bilo mjesta ni pred vrati-ma, i on im je propovijedao Riječ.

3 Tada su došli k njemu noseći uzetoga; nosila su ga četvorica.

4 I kako mu se zbog mnoštva nisu mogli približiti, raskrili su krov na mjestu gdje je bio; i pošto su ga pro-kopali, spustili su postelju na kojoj je uzeti ležao.

5 Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, opraštaju ti se grijesi!”

6 A ondje su sjedili neki pismoznan-ci i promišljali u svojim srcima:

7 “Zašto ovaj govori takve hule? Tko može opraštati grijehe osim Boga jedinoga?”

8 I odmah, pošto je Isus prozreo svojim duhom da tako promišljaju u sebi, rekao im je: “Zašto promišljate to u svojim srcima?

9 Što je lakše reći uzetome: ‘Opra-štaju ti se grijesi’, ili reći: ‘Ustani, i uzmi svoju postelju i hodaj’?

10 Ali kako biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”, (govori uzetome)

11 “Tebi kažem! Ustani, i uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!”

12 I odmah je ustao, uzeo svoju postelju i izašao pred svima, tako

MARKO 349da su svi bili zadivljeni i slavili Boga govoreći: “Nikada takvo što nismo vidjeli!”

13 Zatim je ponovo izašao k moru, i sve ono mnoštvo dolazilo je k njemu, pa ih je poučavao.

14 I prolazeći, ugledao je Levija Alfejeva gdje sjedi u poreznom uredu i rekao mu: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.

15 I dogodilo se da su s Isusom i njegovim učenicima, dok je on bio pri jelu u njegovoj kući, sjedili i mnogi poreznici i grešnici; doista ih je bilo mnogo i slijedili su ga.

16 A kad su ga pismoznanci i farizeji vidjeli kako jede s poreznici-ma i grešnicima, rekli su njegovim učenicima: “Kako to da jede i pije s poreznicima i grešnicima?”

17 Kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati praved-nike, nego grešnike na pokajanje.”

18 A učenici su Ivanovi i farizejski običavali postiti, pa su došli k njemu i pitali: “Zašto učenici Ivanovi i farizej-ski poste, a tvoji učenici ne poste?”

19 Nato im je Isus rekao: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji postiti dok je mladenac s njima? Sve dok imaju mladenca uz sebe, ne mogu postiti.

20 Ali, doći će dani kad će se mla-denac uzeti od njih, i tada će u one dane postiti.

21 I nitko ne prišiva zakrpu od nove tkanine na staru odjeću; inače nova zakrpa razvuče staru pa nastane još gori raspor.

22 I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mješine; inače mlado vino raspukne mješine i vino se prolije te mješine propadnu. Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mješine!”

23 I dogodilo se da je on na Šabat prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici počeli putem trgati klasje.

24 A farizeji su mu rekli: “Gle, zašto na Šabat čine što nije zakonom dopušteno?”

25 Nato im je on rekao: “Niste li nikada čitali što je učinio David kad je bio u potrebi te ogladnio, on i oni koji su bili s njim?

26 Kako je u dane Abijatara, veli-kog svećenika, ušao u kuću Božju i pojeo prinesene kruhove koje nije zakonom dopušteno jesti, osim svećenicima, te dao i onima koji su bili s njim?”

27 Tada im je rekao: “Šabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi Šabata.

28 Zato je Sin čovječji gospodar i Šabata.”

POGLAVLJE 3

ZATIM je ponovo ušao u sinagogu. A ondje je bio čovjek koji je imao

usahlu ruku.2 I vrebali su na njega hoće li ga

ozdraviti na Šabat, da bi ga mogli optužiti.

3 Tada je rekao čovjeku s usahlom rukom: “Stani u sredinu!”

4 A njih je upitao: “Je li zakonom dopušteno na Šabat činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili ubiti?” A oni su šutjeli.

5 I dok ih je gnjevno gledao una-okolo, ražalošćen zbog tvrdoće njihovih srca, rekao je tom čovjeku: “Ispruži svoju ruku!” I on ju je ispru-žio; i ruka mu se obnovila, zdrava kao ona druga.

6 A farizeji su izašli i odmah s he-rodovcima održali vijećanje protiv njega kako bi ga uništili.

7 Ali se Isus sa svojim učenicima povukao prema moru; a slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje i iz Judeje,

8 i iz Jeruzalema, i iz Idumeje, i s one strane Jordana, i oni oko Tira i Sidona. Veliko je mnoštvo, kad je

MARKO 4 50čulo koliko je silnih djela učinio, došlo k njemu.

9 Tada je rekao svojim učenicima da mu se zbog mnoštva pripremi lađica, kako ga ne bi pritijesnilo;

10 jer je mnoge ozdravio tako da su svi koji su imali muke navaljivali da ga se dotaknu.

11 A kad su ga vidjeli nečisti duhovi, padali su pred njim i vikali govoreći: “Ti si Sin Božji!”

12 A on im je strogo zaprijetio da ga ne razglašuju.

13 Zatim se popeo na goru i do-zvao k sebi one koje je on htio. I oni su došli k njemu.

14 I odredio je dvanaestoricu da budu s njime i da ih pošalje propovijedati,

15 i da imaju vlast ozdravljati od bolesti i izgoniti đavle.

16 I postavio je Šimuna imenom Petar,

17 i Jakova Zebedejeva, i Ivana, brata Jakovljeva, te ih nazvao Boa-nerges, to jest Sinovi groma,

18 i Andriju i Filipa, i Bartolomeja i Matiju, i Tomu i Jakova Alfejeva, i Tadeja i Šimuna Kananićana,

19 i Judu Iskariotskoga koji ga je i izdao. Onda su ušli u kuću,

20 a mnoštvo se ponovo okupilo tako da nisu mogli ni kruha jesti.

21 A kad su to čuli njegovi, izašli su uhvatiti ga, jer su govorili: “Nije pri sebi!”

22 A pismoznanci, koji su došli iz Jeruzalema, rekli su: “Ima Beel-zebuba!” i: “Po knezu đavolskom izgoni đavle!”

23 Onda ih je dozvao k sebi te im govorio u usporedbama: “Kako može Sotona izgoniti Sotonu?

24 I kad se neko kraljevstvo samo protiv sebe razdijeli, to kraljevstvo ne može opstati.

25 I kad se neka kuća sama protiv sebe razdijeli, ta kuća ne može opstati.

26 Ako li je Sotona sam protiv sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, već se bliži svršetku.

27 Nitko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti njegova dobra, ako prije ne sveže jakoga; i tada će oplijeniti kuću njegovu.

28 Uistinu vam kažem, svi će se grijesi oprostiti sinovima ljudskim i hule koliko god hulili,

29 ali tko pohuli na Duha Svetoga, nema oproštenja nikada, nego je u opasnosti od vječne osude.”

30 Jer su govorili: “Ima nečistog duha!”

31 Došli su tada braća i majka njegova te su, stojeći vani, poslali k njemu da ga pozovu.

32 A mnoštvo je sjedilo oko njega pa su mu rekli: “Evo vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!”

33 Nato im je odgovorio rekav-ši: “Tko je moja majka, ili moja braća?”

34 I pogledao je unaokolo na one koji su sjedili oko njega i rekao: “Evo majke moje i braće moje!

35 Jer svaki koji izvršava volju Božju, taj je moj brat i moja sestra i majka.”

POGLAVLJE 4

ZATIM je ponovo je počeo poučavati pokraj mora. I pred njim se sku-

pilo veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo, na moru, a sve je ono mnoštvo bilo uz more na kopnu.

2 Tada ih je poučavao mnogočemu u usporedbama i u svome im nauku govorio:

3 “Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati.4 I dogodilo se, dok je sijao, da je

poneko sjeme palo pokraj puta, te su došle ptice nebeske i pozobale ga.

5 A drugo je palo na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje, i odmah je izniknulo jer nije imalo duboke zemlje.

MARKO 4516 Ali kad je izašlo sunce, spržilo se

i, jer nije imalo korijena, osušilo se.7 A drugo je palo među trnje, i

trnje je naraslo i ugušilo ga, pa nije donijelo plod.

8 A drugo je palo na dobro tlo i donijelo plod; poraslo je i umnožilo se te rodilo: jedno tridesetostruko, a jedno šezdesetostruko, a jedno stostruko.”

9 Onda im je rekao: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

10 A kad je bio sâm, oni koji su bili oko njega s Dvanaestoricom upitali su ga o toj usporedbi.

11 I on im je odgovorio: “Vama je dano znati otajstvo Božjeg kraljev-stva, ali onima koji su vani sve biva u usporedbama:

12 da gledajući vide, a ne uvide; i slušajući čuju, a ne razumiju; da se ne obrate i grijesi im se ne oproste.”

13 Tada im je rekao: “Zar ne shva-ćate ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti sve ostale usporedbe?

14 Sijač sije riječ;15 a ovo su oni pokraj puta, gdje

je riječ posijana; ali kad čuju, odmah dolazi Sotona i otima riječ što je posijana u njihovim srcima.

16 A ovi su kao oni koji su posijani na kamenitom tlu; koji, kad čuju riječ, odmah je s radošću prime,

17 ali nemaju u sebi korijena, nego traju samo neko vrijeme; zatim, kad nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazne.

18 A ovi koji su među trnje posijani slušaju riječ,

19 ali brige ovog svijeta, i prevar-ljivost bogatstva, i požude za svime ostalim ulaze, uguše riječ te postaje besplodna.

20 A ovi posijani na dobru zemlju jesu oni koji slušaju Riječ i prihva-ćaju je te rađaju plod: jedan tridese-tostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan stostruko.”

21 Onda im je rekao: “Donosi li se svijeća da bi se stavila pod mjericu ili pod postelju, a ne da bi se stavila na svijećnjak?

22 Jer nema ništa skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što bilo tajno osim da bi izašlo na vidjelo.

23 Tko ima uši da čuje, neka čuje!”24 I rekao im je: “Pazite što slušate!

Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti, i vama koji slušate, nadodat će se.

25 Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.”

26 I govorio je: “Takvo je kraljev-stvo Božje, kao kad čovjek baci sjeme u zemlju;

27 i spava pa ustaje, noću i danju, a sjeme klija i raste, ni sam ne zna kako;

28 jer zemlja sama po sebi rađa plod: prvo stabljiku, zatim klas, potom puno zrno u klasu.

29 A kad plod sazori, odmah po-stavlja srp, jer je stigla žetva.”

30 I govorio je: “Čemu sliči kra-ljevstvo Božje? Ili s kojom ćemo ga usporedbom usporediti?

31 Ono je kao zrno gorušice koje je, kad se posije u zemlju, manje od svega sjemenja što je na zemlji;

32 ali kad je posijano, naraste i postaje veće od svega bilja te po-tjera velike grane, tako da se ptice nebeske mogu gnijezditi pod sjenom njegovom.”

33 I mnogim takvim usporedbama govorio im je riječ, koliko su mogli slušati,

34 i bez usporedbe nije im govorio; a nasamo je svojim učenicima sve protumačio.

35 A istog im je dana, kad se večer spustila, rekao: “Prijeđimo na drugu stranu!”

36 I kad su raspustili mnoštvo, poveli su ga sa sobom kako je već

MARKO 5 52bio u lađi. A bilo je ondje s njime i drugih lađica.

37 Onda se podigao silan olujni vjetar, i valovi su udarali u lađu, tako da se već napunila.

38 A on je bio na krmi i spavao na uzglavlju. Tada su ga probudili i rekli mu: “Učitelju! Zar ti ne mariš što ginemo?”

39 I on je ustao, zaprijetio vjetru i rekao moru: “Utihni! Smiri se!” I vjetar je prestao pa je nastala velika tišina.

40 Onda im je rekao: “Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?”

41 I jako su se preplašili te govorili jedan drugome: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

POGLAVLJE 5

TADA su došli na drugu stranu mora u gadarenski kraj.

2 I kad je izašao iz lađe, odmah mu je iz grobnica izašao u susret neki čovjek s nečistim duhom,

3 koji je imao prebivalište u grobni-cama. I nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima;

4 jer je često bio vezan okovima i lancima, ali je pokidao lance i potrgao okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5 I neprestano je, noću i danju, bio po brdima i po grobnicama; vrištao je i sâm sebe rezao kamenjem.

6 Ali kad je izdaleka opazio Isusa, dotrčao je i iskazao mu štovanje

7 te je povikao jakim glasom i rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te Bogom, ne muči me!”

8 Jer mu je rekao: “Izađi, nečisti duše, iz ovog čovjeka!”

9 Tada ga je upitao: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio rekavši: “Ime mi je Legija, jer nas je puno.”

10 I preklinjao ga je mnogo da ih ne istjera iz tog kraja.

11 A ondje je blizu brda paslo veliko krdo svinja.

12 I svi su ga đavli preklinjali govoreći: “Pošalji nas u svinje da u njih uđemo!”

13 I odmah im je Isus dopustio. I nečisti su duhovi izašli i ušli u svinje, i krdo se, a bilo je oko dvije tisuće svinja, sjurilo niz padinu u more te se podavilo u moru.

14 A oni koji su pasli svinje, pobjegli su i razglasili to po gradu i po selima. I svi su izašli vidjeti što se dogodilo.

15 Tada su došli k Isusu i vidjeli onoga koji je bio opsjednut đavlom i imao Legiju gdje sjedi već odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.

16 A koji su to vidjeli, ispričali su im što se dogodilo s onim koji je bio opsjednut đavlom, i u vezi onih svinja.

17 I počeli su ga moliti da ode iz njihovih krajeva.

18 A kad je ulazio u lađu, onaj koji je bio opsjednut đavlom molio ga je da bude s njim,

19 ali mu Isus nije dopustio, već mu je rekao: “Pođi svojoj kući, k svojima i javi im koliko ti je toga Gospodin učinio i smilovao ti se!”

20 I on je otišao te počeo razglaša-vati u Dekapolu sve što mu je Isus učinio; i svi su se čudili.

21 I kad je Isus ponovo prešao lađom na onu stranu, skupilo se k njemu mnogo naroda; a bio je pokraj mora.

22 I, gle, došao je jedan od nadstoj-nika sinagoge, imenom Jair; i kad ga je ugledao, pao je do njegovih nogu,

23 te ga silno zaklinjao govoreći: “Moja kćerkica je na samrti! Molim te, dođi, položi ruke svoje na nju da ozdravi i poživi!”

24 Tada je Isus pošao s njim, a slijedilo ga je mnogo naroda i guralo ga.

MARKO 65325 A neka žena, koja je dvanaest

godina bolovala od izljeva krvi26 i mnogo propatila od brojnih

liječnika te potrošila sve što je imala, i nije joj ništa koristilo, nego je još pošlo nagore,

27 kad je čula za Isusa, došla je u mnoštvo odostraga i dotakla se njegove odjeće.

28 Jer je govorila: “Dotaknem li se samo njegove odjeće, ozdravit ću!”

29 I odmah je presahnuo izvor njezine krvi, pa je osjetila u tijelu da je ozdravila od te muke.

30 A Isus je odmah znao u sebi da je iz njega izašla snaga te se okrenuo prema mnoštvu i upitao: “Tko se dotaknuo moje odjeće?”

31 A učenicu su mu rekli: “Vidiš kako te mnoštvo gura, a ti pitaš: ‘Tko me se dotaknuo?’ ”

32 Tada je pogledao unaokolo kako bi vidio onu koja je to učinila.

33 A žena je, znajući što se u njoj dogodilo, bojeći se i drhteći došla i pala pred njega te mu ispričala svu istinu.

34 A on joj je rekao: “Kćeri, vjera te je tvoja ozdravila, idi u miru i budi zdrava od svoje muke!”

35 Dok je on još govorio, došli su neki iz doma nadstojnika sinagoge govoreći: “Tvoja kćer je umrla! Zašto dalje uznemiruješ Učitelja?”

36 Čim je Isus čuo riječ što je bila izgovorena, rekao je nadstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”

37 I nije dopustio nikome da ga slijedi, osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.

38 Tada je došao do kuće nadstoj-nika sinagoge i ugledao metež i one što su plakali i silno naricali.

39 I kad je ušao, rekao im je: “Za-što bučite i plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava!”

40 Nato su mu se podsmjehivali. Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i

majku djevojčice i one koji su bili s njim, te je ušao tamo gdje je ležala djevojčica.

41 Onda je uzeo djevojčicu za ruku te joj rekao: “Talita kumi!”, što je prevedeno: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!”

42 I djevojčica je odmah ustala i hodala budući da je imala dvanaest godina. I zapanjili su se u velikom čuđenju.

43 A on ih je strogo upozorio da to nitko ne dozna, i zapovjedio da joj daju jesti.

POGLAVLJE 6

ZATIM je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga

učenici slijedili.2 A kad je došao Šabat, počeo je

poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govo-reći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama?

3 Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega.

4 A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.

5 I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.

6 I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima pouča-vajući.

7 Tada je pozvao Dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima.

8 I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u pojasu,

MARKO 6 549 nego neka obuju sandale; i neka

ne nose dvije košulje.10 Onda im je rekao: “U koju god

kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.

11 A oni koji vas ne prime i ne slu-šaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo. Uistinu vam ka-žem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.”

12 Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati.

13 I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

14 I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.”

15 Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!”

16 A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.”

17 Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio.

18 Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!”

19 Zato je Herodijada bila u za-vadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla

20 jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je štitio; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado.

21 I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji.

22 Tada je kći spomenute Herodi-jade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!”

23 I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.”

24 A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krsti-telja!”

25 I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”

26 I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti.

27 I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici

28 te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci.

29 A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob.

30 Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali.

31 A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti.

32 I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo.

33 A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze, i mnogi su ga prepoznali, pa su pješice iz svih gradova pohrlili onamo, te ih pretekli i skupili se kod njega.

34 A kad je Isus izašao, ugledao je mnogo ljudi te se sažalio se nad nji-ma, jer su bili kao ovce bez pastira; i počeo ih je poučavati mnogočemu.

MARKO 75535 A kad je već bio kasni sat, prišli

su mu učenici i rekli: “Pusto je mje-sto i već je kasni sat.

36 Raspusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.”

37 On im je odgovorio rekavši: “Dajte im vi jesti!” A oni su ga upita-li: “Da idemo kupiti kruha za dvjesta dinara i damo im jesti?”

38 A on im je rekao: “Koliko kru-hova imate? Idite i vidite!” A kad su doznali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.”

39 Onda im je zapovjedio da sve, po skupinama, posjednu na zelenu travu.

40 I posjedali su u redove po sto i po pedeset.

41 A kad je uzeo pet kruhova i one dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove te dao svojim učenicima da stave pred njih. I one dvije ribe je razdijelio svima.

42 I svi su jeli i nasitili se.43 I nakupili su dvanaest punih

košara ulomaka; a tako i od riba.44 A onih što su jeli od kruhova

bilo je oko pet tisuća muškaraca.45 I odmah je primorao svoje uče-

nike da uđu u lađu i odu naprijed na drugu stranu prema Betsaidi, dok je on raspuštao narod.

46 I pošto ih je raspustio, otišao je u goru moliti.

47 A kad se spustila večer, lađa je bila nasred mora, a on sam na kopnu.

48 I vidio ih je kako se muče ve-slajući, jer im je bio protivan vjetar, te je oko četvrte noćne straže došao k njima hodajući po moru. I htio ih je mimoići,

49 a oni, kad su ga vidjeli gdje hoda po moru, pomislili su da je duh te počeli vikati;

50 jer su ga svi vidjeli i uznemirili se. A on im je odmah progovorio i

rekao: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!”

51 Zatim se popeo k njima u lađu, i vjetar je utihnuo. A oni su se jako, preko mjere, u sebi zadivili i začudili;

52 jer nisu razmotrili čudo s kruhovi-ma, nego su im srca bila otvrdnuta.

53 A kad su prešli na drugu stra-nu, došli su u zemlju Genezareta i pristali uz obalu.

54 I čim su izašli iz lađe, odmah su ga prepoznali,

55 te su pretrčali sav onaj kraj i po-čeli donositi na posteljama bolesnike tamo gdje su čuli da je on.

56 I kamo god bi ulazio u sela, ili gradove, ili zaseoke, po ulicama su postavljali bolesnike i zaklinjali ga da se dotaknu makar samo ruba nje-gove odjeće. I koji su ga dotaknuli, ozdravili su.

POGLAVLJE 7

ZATIM su se skupili kod njega farizeji i neki od pismoznanaca

koji su došli iz Jeruzalema,2 i kad su vidjeli neke od njegovih

učenika gdje jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, okrivili su ih.

3 Jer farizeji i svi Židovi ne jedu ništa ako prije ne operu ruke, držeći se predaje starih.

4 I s tržnice ne jedu ako se ne operu. I još je mnogo drugoga što su prihvatili te drže: pranje čaša, i vrčeva, bakrenog posuđa i stolova.

5 Tada su ga farizeji i pismoznanci upitali: “Zašto se tvoji učenici ne ponašaju po predaji starih, nego jedu kruh neopranih ruku?”

6 On je odgovorio rekavši im: “Dobro je prorokovao Izaija o vama, licemjeri; kao što je zapisano: ‘Ovaj me narod usnama poštuje, a srce je njihovo daleko od mene.

7 Ali me uzalud štuju poučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.’

MARKO 8 568 Jer ste ostavili zapovijed Božju,

držite predaju ljudsku: pranje vr-čeva i čaša, i mnogo drugog tomu sličnog činite.”

9 Onda im je rekao: “Lijepo! Od-bacujete zapovijed Božju da biste sačuvali vlastitu predaju.

10 Jer je Mojsije govorio: ‘Poštuj oca svoga i majku svoju!’ i: ‘Tko prokune oca ili majku, neka skonča smrću!’

11 Ali vi govorite: ‘Ako čovjek kaže ocu ili majci: Ono što bi ti od mene moglo koristiti, korban je, to jest dar, tada je slobodan.’

12 I ništa mu više ne dopuštate uči-niti za svoga oca ili svoju majku,

13 ukidajući Riječ Božju svojom predajom koju ste vi predali. I mno-go tomu sličnog činite.”

14 I kad je dozvao sve te ljude k sebi, govorio im je: “Poslušajte me svi i shvatite!

15 Nema ništa izvan čovjeka što bi ga, ulazeći u njega, moglo onečistiti, nego što iz njega izlazi, ono oneči-šćuje čovjeka.

16 Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!”

17 A kad je od naroda otišao i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali u vezi te usporedbe.

18 Tada im je rekao: “Zar ste i vi tako nerazumni? Ne uviđate li da sve što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti,

19 jer mu ne ulazi u njegovo srce nego u trbuh i odlazi u zahod, čisteći tako sva jela.”

20 Onda je rekao: “Ono što izlazi iz čovjeka, to onečišćuje čovjeka.

21 Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva,

22 krađe, lakomstva, opakost, pri-jevara, razuzdanost, zlo oko, hula, oholost, ludost.

23 Sva ova zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”

24 Zatim je ustao i otišao odande na granice Tira i Sidona, te ušao u neku kuću; nije želio da to netko sazna, ali se nije mogao sakriti,

25 jer je neka žena, čija je kćerkica imala nečistog duha, čula za njega i došla te pala pred njegove noge.

26 Ta je žena bila Grkinja, Sirofe-ničanka rodom; i zaklinjala ga je da istjera đavla iz njezine kćeri.

27 Ali joj je Isus rekao: “Pusti najprije da se nahrane djeca; jer nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!”

28 A ona je odgovorila i rekla mu: “Da, Gospodine, ali i psići pod sto-lom jedu od dječjih mrvica.”

29 Nato joj je rekao: “Zbog te riječi idi, izašao je đavao iz tvoje kćeri!”

30 A kad je otišla svojoj kući, našla je da je đavao izašao, a njezina je kći ležala na postelji.

31 Onda je ponovo otišao iz krajeva Tira i Sidona te došao do Galilejskog mora, usred krajeva Dekapola.

32 I doveli su mu jednog gluhog mucavca i zamolili ga da stavi na njega ruku.

33 A on ga je iz mnoštva uzeo nasamo, stavio svoje prste u njegove uši te pljunuo i dotaknuo se njegova jezika.

34 I kad je pogledao u nebo, uz-dahnuo je te mu rekao: “Eff atha!”, to jest: “Otvori se!”

35 I odmah su mu se otvorile uši i razriješila se sveza njegovog jezika, te je pravilno govorio.

36 I upozorio ih je da nikome ne govore; ali što ih je više upozoravao, oni su to još više razglašavali

37 i bili preko mjere zapanjeni govoreći: “Sve je dobro učinio! Daje gluhima čuti i nijemi govore!”

POGLAVLJE 8

U one dane, kad je mnoštvo bilo vrlo veliko i nisu imali što jesti,

MARKO 857Isus je dozvao svoje učenike pa im rekao:

2 “Žao mi je mnoštva jer su već tri dana sa mnom, a nemaju što jesti,

3 a ako ih raspustim gladne njiho-vim kućama, klonut će na putu, jer su neki od njih došli izdaleka.”

4 A njegovi su mu učenici odgo-vorili: “Otkuda bi tko mogao ove nasititi kruhom ovdje u pustinji?”

5 I upitao ih je: “Koliko kruho-va imate?” A oni su odgovorili: “Sedam.”

6 Tada je zapovjedio ljudima da posjedaju po zemlji, i uzeo sedam kruhova, zahvalio i prelomio ih, te dao svojim učenicima da stave pred njih; i oni su ih stavili pred ljude.

7 A imali su nekoliko ribica, pa ih je blagoslovio i zapovjedio da i njih stave pred ljude.

8 Tako su jeli i nasitili se, a od pre-ostalih ulomaka podigli su sedam košara.

9 A onih što su jeli bilo je oko četiri tisuće; onda ih je raspustio,

10 te je odmah sa svojim učenici-ma ušao u lađu i došao u krajeve Dalmanute.

11 Zatim su izašli farizeji i počeli raspravljati s njim; iskušavajući ga, zatražili su od njega znak s neba.

12 A on je duboko uzdahnuo u svome duhu i rekao: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Uistinu vam kažem, neće se dati znak ovom naraštaju.”

13 Onda ih je ostavio, ponovo ušao u lađu i otišao na drugu stranu.

14 A učenici su zaboravili uzeti kruha; nisu imali sa sobom na lađi više od jednog kruha.

15 I upozorio ih je govoreći: “Pa-zite, čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodovog!”

16 A oni su raspravljali među sobom govoreći: “To je zato što nemamo kruha.”

17 A kad je Isus to saznao, upitao ih je: “Zašto raspravljate što nema-te kruha? Zar još ne uviđate i ne razumijete? Zar vam je srce još više otvrdnulo?

18 Imate oči, a ne vidite? Uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate?

19 Kad sam razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ste punih košara ulomaka podigli?” Odgovorili su mu: “Dvanaest.”

20 “A kad sam sedam razlomio na četiri tisuće, koliko ste punih košara ulomaka podigli?” A oni su odgovorili: “Sedam.”

21 Nato im je rekao: “Kako ne razumijete?”

22 Zatim je došao u Betsaidu; i doveli su mu slijepca i zaklinjali ga da ga se dotakne.

23 I uhvatio je slijepca za ruku i odveo ga izvan sela; i kad mu je pljunuo u oči i stavio svoje ruke na njega, upitao ga je vidi li što.

24 A on se zagledao i rekao: “Vi-dim ljude kao stabla, gdje hodaju!”

25 Nakon toga, ponovo mu je po-ložio svoje ruke na oči i tako učinio da progleda. I bio je ozdravljen te je svakog jasno vidio.

26 Tada ga je poslao njegovoj kući govoreći: “Niti ulazi u selo, niti to pričaj nekome u selu!”

27 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli u sela Cezareje Filipove; a pu-tem je upitao svoje učenike govoreći im: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”

28 A oni su odgovorili: “Ivan Krstitelj; ali neki kažu, Ilija; a drugi da si jedan od proroka.”

29 A on ih je upitao: “Ali što vi kažete, tko sam ja?” A Petar je odgo-vorio rekavši mu: “Ti si Krist!”

30 I upozorio ih je da nikome ne govore o njemu.

31 Tada ih je počeo učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i glavara

MARKO 9 58svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana uskrsnuti.

32 I otvoreno je govorio tu riječ. A Petar ga je povukao ustranu i počeo ga koriti.

33 Ali kad se okrenuo i pogledao svoje učenike, ukorio je Petra, govo-reći: “Idi od mene, Sotono, jer ti niti ne naslućuješ što je Božje, nego što je ljudsko!”

34 I kad je dozvao narod i svoje učenike, rekao im je: “Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, te uzme svoj križ i slijedi me!

35 Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; ali tko izgubi svoj život radi mene i evanđelja, taj će ga spasiti.

36 Jer što koristi čovjeku, ako i zadobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?

37 Ili, što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?

38 Tko se dakle postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin će se čovječji njega postidjeti kad dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima.”

POGLAVLJE 9

I govorio im je: “Uistinu vam kažem da ima nekih ovdje nazočnih koji

neće okusiti smrt dok ne vide da kraljevstvo Božje dolazi sa snagom.”

2 A nakon šest dana Isus je uzeo sa sobom Petra, Jakova i Ivana pa ih je same odveo na visoku goru, u osamu. I preobrazio se pred njima.

3 I njegova je odjeća postala sjajna, jako bijela, poput snijega, kakvu nijedan bjelilac na zemlji ne može izbijeliti.

4 I pojavili su im se Ilija s Mojsijem, te su razgovarali s Isusom.

5 A Petar je progovorivši rekao Isu-su: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan tebi i jedan Mojsiju i jedan Iliji.”

6 Jer nije znao što reći, jer su bili jako prestrašeni.

7 Tada se pojavio oblak koji ih je zasjenio: i glas je došao iz oblaka, govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!”

8 I odjednom, kad su pogledali naokolo, nisu više vidjeli nikoga sa sobom nego samo Isusa.

9 A kad su silazili s gore, zapovje-dio im je da nikome ne govore što su vidjeli, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.

10 I zadržali su tu riječ među sobom, pitajući jedan drugoga što bi trebalo značiti “uskrsnuti od mrtvih”.

11 Onda su ga upitali govoreći: “Zašto pismoznanci kažu da najpri-je mora doći Ilija?”

12 A on im je odgovorivši rekao: “Ilija sigurno dolazi prvi i sve će obnoviti; a kako to da je zapisano o Sinu čovječjem da mora mnogo pretrpjeti i biti prezren?

13 Ali kažem vam da je Ilija doista došao i učinili su s njime što god su poželjeli, kao što je o njemu zapisano.”

14 A kad je došao k svojim uče-nicima ugledao je oko njih veliko mnoštvo i pismoznance kako se s njima prepiru.

15 I čim su ga svi oni ljudi opazili, jako su se iznenadili te su potrčali pozdraviti ga.

16 A on je upitao pismoznance: “Što se to prepirete s njima?”

17 A jedan iz mnoštva mu je odgo-vorio rekavši: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha;

18 i gdje god ga uhvati, razdire ga, a on se pjeni i škripi svojim zubima i sahne. I rekao sam tvojim učenicima da ga istjeraju, i nisu mogli.

19 On mu je odgovorio rekavši: “O, naraštaju nevjerni! Dokle ću biti

MARKO 959s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite ga k meni!”

20 Zatim su ga doveli k njemu. I čim ga je ugledao, duh ga je odmah počeo trzati, i dječak je pao na zemlju, valjao se i pjenio.

21 Nato je Isus upitao njegovog oca: “Koliko je vremena prošlo otkad mu se to događa?” A on je odgovorio: “Od djetinjstva!

22 I često ga baca u vatru i u vodu da ga uništi. Nego, ako što možeš, imaj samilosti prema nama i pomozi nam!”

23 Isus mu je rekao: “Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje!”

24 A dječakov je otac odmah povi-kao, i sa suzama rekao: “Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!”

25 Kad je Isus vidio da su se ljudi strčali, zaprijetio je nečistom duhu govoreći mu: “Duše, nijemi i gluhi, ja ti naređujem, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!”

26 I duh je povikao te ga jako zatre-sao i izašao; a dječak je bio kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro.

27 Ali ga je Isus uzeo za ruku, podigao ga i on je ustao.

28 A kad je ušao u kuću, njegovi su ga učenici nasamo upitali: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”

29 A on im je odgovorio: “Ova vrsta ne može izaći ni na koji način, osim pomoću molitve i posta!”

30 Onda su otišli odande i prolazili kroz Galileju, a on nije htio da netko to sazna,

31 jer je poučavao svoje učenike i govorio im: “Sin čovječji predan je u ruke ljudi, i oni će ga ubiti, i nakon što bude ubijen, treći će dan uskrsnuti.”

32 Ali oni nisu razumjeli tu besje-du, a bojali su se pitati ga.

33 Tada je došao u Kapernaum; a kad je bio u kući, upitao ih je:

“Što ste to među sobom putem raspravljali?”

34 Ali su oni šutjeli, jer su putem među sobom raspravljali tko je najveći.

35 Zatim je sjeo, pozvao dvanae-storicu pa im rekao: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima sluga.”

36 I uzeo je dijete i postavio ga usred njih; i kad ga je uzeo u svoje naručje, rekao im je:

37 “Onaj koji primi jedno od ova-kve djece u moje ime, mene prima; a onaj koji mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.”

38 A Ivan mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga kako izgoni đavle u tvoje ime, a ne slijedi nas, pa smo mu zabranili jer nas ne slijedi.”

39 Ali Isus je rekao: “Ne branite mu! Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i olako mogao govoriti zlo o meni.

40 Jer tko nije protiv nas, za nas je.

41 Jer onaj koji će vam u moje ime, jer ste Kristovi, dati za piti čašu vode, uistinu vam kažem, neće izgubiti svoju nagradu.

42 A tko god sablazni jednog od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje mu je da objesi mlinski kamen oko svoga vrata i baci se u more.

43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsjeci je: bolje ti je sakatom u život ući, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi;

44 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsjeci je: bolje ti je kljastu u život ući, nego s obje noge biti bačen u pakao, oganj neugasivi;

46 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

MARKO 10 6047 I ako te oko tvoje sablažnjava,

iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje, nego li s oba oka biti bačen u pakao ognjeni;

48 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

49 Jer će svaki biti ognjem posoljen i svaka će se žrtva solju posoliti.

50 Sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imaj-te sol u sebi, i budite u miru jedan s drugim!”

POGLAVLJE 10

I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana.

I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao.

2 Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?”

3 A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?”

4 A oni su rekli: “Mojsije je do-pustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.”

5 Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napi-sao vam je taj propis.

6 Ali od početka stvaranja Bog ‘ih je stvorio muško i žensko.

7 Zbog toga će čovjek napusti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju,

8 i njih će dvoje biti jedno tijelo’. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.

9 Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!”

10 A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome.

11 A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj.

12 I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.”

13 I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili.

14 A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!

15 Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.”

16 Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i bla-goslivljao ih.

17 A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?”

18 A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga!

19 Zapovijedi znaš: ‘Ne čini pre-ljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!’ ”

20 A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.”

21 Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!”

22 A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak.

23 A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!”

24 A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo odgovorio i rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogat-stvo ući u kraljevstvo Božje!

25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljev-stvo Božje.”

MARKO 106126 A oni su se neizmjerno zapre-

pastili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?”

27 A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!”

28 Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.”

29 A Isus je odgovorio rekavši: “Ui-stinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja,

30 a da neće sada u ovom vreme-nu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život.

31 Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”

32 I bili su na putu ulazeći u Jeruza-lemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi:

33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima,

34 te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.”

35 Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učite-lju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.”

36 A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?”

37 Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!”

38 Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?”

39 A oni su mu odgovorili: “Može-mo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim,

40 ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.”

41 A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana.

42 Ali ih je Isus pozvao k sebi i re-kao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima.

43 Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.

44 I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.

45 Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego služiti i pre-dati svoj život kao otkupninu za mnoge.”

46 Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.

47 A kad je čuo da je to Isus Na-zarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”

48 I mnogi su ga korili da bi ušutio, ali je on još jače vikao: “Sine Davi-dov, smiluj mi se!”

49 A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!”

50 I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu.

51 A Isus je progovorio upitavši ga: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!”

52 Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je pro-gledao te je putem slijedio Isusa.

MARKO 11 62POGLAVLJE 11

A kad su se približili Jeruzale-mu, do Betfage i Betanije, kod

Maslinske gore, poslao je dvojicu svojih učenika

2 pa im rekao: “Pođite u selo pred vama; i čim uđete u njega, naći ćete privezano magare na kojem nijedan čovjek nije sjedio. Odvežite ga i dovedite.”

3 A ako vas tko pita: ‘Zašto to čini-te?’, recite da ga Gospodin treba, i od-mah će ga poslati natrag ovamo.”

4 I oni su otišli i našli magare pri-vezano uz vrata, vani na raskrižju, i odvezali ga.

5 A neki što su stajali ondje, upi-tali su ih: “Što to činite, odvezujući magare?”

6 A oni su im odgovorili kao što je Isus zapovjedio, pa su ih pustili.

7 Tada su doveli magare k Isusu i položili na njega svoju odjeću, i on je sjeo na njega.

8 I mnogi su prostirali svoju odjeću po putu, a drugi su rezali grane s drveća te ih prostirali po putu.

9 A oni koji su išli pred njim i oni koji su ga slijedili vikali su govoreći: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!

10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi u ime Gospodnje! Hosana u najvišoj visini!”

11 Tada je Isus ušao u Jeruzalem, i u Hram. I kad je razgledao sve unaokolo, a kako je već bilo kasno uvečer, otišao je s dvanaestoricom u Betaniju.

12 A sutradan, kad su izašli iz Betanije, on je ogladnio.

13 I kad je izdaleka ugledao smo-kvu koja je imala lišće, prišao je ne bi li možda što našao na njoj; a kad je prišao k njoj, nije našao ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokava.

14 Isus joj je tada progovorio re-kavši: “Neka ubuduće nitko ne jede s tebe ploda zauvijek!” I njegovi su učenici to čuli.

15 Zatim su došli u Jeruzalem te je Isus ušao u Hram i počeo istjeri-vati one što su u Hramu prodavali i kupovali. I isprevrtao je stolove mjenjačima novca i klupe onima što su prodavali golubove.

16 I nikome nije dopustio da pro-nese kakvu posudu kroz Hram.

17 I poučavao je govoreći im: “Nije li zapisano: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode?’ A vi ste od njega načinili špilju razboj-ničku!”

18 A to su čuli pismoznanci i glava-ri svećenički pa su tražili kako da ga pogube jer su ga se bojali, budući da su svi ljudi bili zapanjeni njegovim naukom.

19 A kad se spustila večer, izašao je iz grada.

20 I ujutro, prolazeći pokraj, vi-djeli su da je smokva usahla od korijena.

21 I Petar se prisjetio te mu rekao: “Učitelju, gle, smokva koju si pro-kleo, usahnula je!”

22 A Isus im je odgovorio rekavši: “Imajte vjeru u Boga!”

23 Jer uistinu vam govorim, da onaj koji kaže ovoj gori: ‘Pomakni se i baci se u more!’ i ne sumnja u svome srcu, nego vjeruje da će se dogoditi to što govori, bit će mu ono što kaže.

24 Zbog toga vam kažem: sve ono što želite kad molite, vjerujte da to primate, i bit će vam.

25 A kad stojite i molite, oprostite ako imate što protiv koga da i vama Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše prijestupe.

26 Ali, ako vi ne oprostite, neće ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti vaše prijestupe.

MARKO 126327 Zatim su ponovo došli u Jeru-

zalem. I dok je on hodao po Hramu, prišli su mu glavari svećenički i pismoznanci i starješine

28 i upitali ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao tu vlast da to činiš?”

29 A Isus im je odgovorio rekavši: “I ja ću vam postaviti jedno pitanje, pa mi odgovorite, onda ću vam reći kojom vlašću to činim:

30 Je li krštenje Ivanovo bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!”

31 A oni su prosuđivali među sobom govoreći: “Ako kažemo: ‘s neba’, reći će: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’

32 Nego, da kažemo: ‘Od ljudi?’ ”, bojali su se naroda jer su svi smatrali da je Ivan doista bio prorok.

33 Onda su odgovorili i rekli Isusu: “Ne možemo reći.” A Isus im je odgovorio rekavši: “Ni ja vama neću reći kojim vlašću to činim.”

POGLAVLJE 12

TADA im je počeo govoriti u uspo-redbama: “Neki je čovjek posadio

vinograd i postavio ogradu oko njega i iskopao kacu ispod tijeska i sagradio kulu pa ga iznajmio vinogradarima i otputovao u daleku zemlju.

2 I u svoje vrijeme poslao je k vino-gradarima slugu da od vinogradara primi ploda vinograda.

3 A oni su ga uhvatili, istukli ga i otposlali praznih ruku.

4 Onda im je ponovo poslao drugoga slugu. Njega su kameno-vali, razbili mu glavu i otposlali ga osramoćena.

5 I ponovo je poslao drugoga. A njega su ubili. I mnoge druge; neke su istukli, a neke ubili.

6 Još je dakle jednoga imao, svoga ljubljenog sina. I njega je posljednjeg poslao k njima govoreći: ‘Poštovat će moga sina!’

7 Ali su oni vinogradari govorili među sobom: ‘Ovo je baštinik; hajde da ga ubijemo pa će baština biti naša!’

8 I su ga pograbili i ubili, te ga izbacili iz vinograda.

9 Što će stoga učiniti gospodar vi-nograda? Doći će i pogubiti te vino-gradare, a vinograd dati drugima.

10 A niste li čitali ovo Pismo: ‘Kamen koji su odbacili graditelji, postao je ugaoni zaglavnjak.

11 Ovo je bilo Gospodnje djelo i čudesno je u očima našim!’ ”

12 I tražili su da ga uhvate jer su znali da je protiv njih izrekao tu usporedbu, ali su se bojali naroda pa su ga ostavili i otišli.

13 Zatim su poslali neke od farizeja i herodovca da ga uhvate u riječi.

14 A kad su došli, rekli su mu: “Uči-telju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš na ljudsku va-njštinu, nego po istini poučavaš putu Božjemu: Je li zakonom dopušteno davati porez cezaru ili nije?

15 Da dajemo ili da ne dajemo?” A on im je, znajući njihovo licemjerje, rekao: “Zašto me iskušavate? Done-site mi dinar da ga vidim!”

16 I donijeli su mu ga. Tada ih je upitao: “Čija je ovo slika i natpis?” A oni su mu odgovorili: “Cezarova.”

17 Nato im je Isus progovorio rekavši: “Dajte cezaru što je ceza-rovo, a Bogu što je Božje!” I zadivili su mu se.

18 Tada su k njemu došli saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitali ga govoreći:

19 “Učitelju, Mojsije nam je zapi-sao: ‘Ako nekome umre brat i ostavi ženu, a ne ostavi djece, da njegov brat uzme ženu njegovu i podigne sjeme svome bratu.’

20 Bila su sedmorica braće. I prvi je uzeo ženu, i umro te nije ostavio sjemena.

MARKO 13 6421 Onda ju je uzeo drugi, i umro;

ni on nije ostavio sjemena. Isto tako i treći.

22 Tako su je uzeli sva sedmorica, a nisu ostavili sjemena. Poslije svih umrla je i žena.

23 O onom uskrsnuću, dakle, kad uskrsnu, kome će od njih biti žena? Jer su je sedmorica imala za ženu.”

24 A Isus im je odgovorio rekavši: “Ne varate li se dakle zato što ne poznajete Pisma niti snage Božje?

25 Jer kad uskrsnu od mrtvih, niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli u nebu.

26 A što se tiče mrtvih, da uskrsa-vaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je iz grma Bog rekao govoreći: ‘Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev’?

27 On nije Bog mrtvih, nego živih. Vi se, stoga, silno varate.”

28 Tada je prišao jedan od pi-smoznanaca, koji ih je slušao gdje raspravljaju. I kad je shvatio kako im je dobro odgovorio, upitao ga je: “Koja je od svih prva zapovijed?”

29 A Isus mu je odgovorio: “Prva od svih zapovijedi jest: ‘Čuj, Izraele! Gospod, naš Bog, jedini je Gospod!’

30 i: ‘Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom pameću svojom i svom jakošću svojom!’ To je prva zapovijed.

31 A druga je slična ovoj: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Druge zapovijedi veće od ovih nema.

32 Tada mu je pismoznanac rekao: “Dobro, učitelju, po istini si rekao, jer je jedan Bog i nema drugog osim njega;

33 i ljubiti njega svim srcem, i svim razumom, i svom dušom, i svom jakošću, i ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe, više je nego sve palje-nice i žrtve.”

34 A kad je Isus vidio da je pametno odgovorio, rekao mu je: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I poslije toga, nitko ga se nije usuđivao pitati.

35 Tada je Isus, naučavajući u Hramu, progovorio rekavši: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?

36 Jer je sam David govorio po Duhu Svetome: ‘Gospod je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama’.

37 Prema tome, sam David naziva ga Gospodinom; kako mu je onda sin?” I običan ga je narod rado slušao.

38 Tako im je u svom nauku govo-rio: “Čuvajte se pismoznanaca koji vole ići u dugoj odjeći i vole pozdrave na trgovima;

39 i prva mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama;

40 koji proždiru kuće udovica i, pretvarajući se, mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.”

41 Zatim je Isus sjeo nasuprot riznici i motrio kako ljudi ubacuju novac u riznicu. I mnogi su bogataši ubacivali mnogo.

42 A jedna je siromašna udovica došla tamo i ubacila dvije lepte, koje čine jedan kvadrant.

43 Onda je on dozvao k sebi svoje učenike te im rekao: “Uistinu vam kažem, ova je siromašna udovica ubacila više od svih ovih što su ubacivali u riznicu.

44 Jer svi su oni ubacivali od svoga suviška, a ona je od svoje neimaštine ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”

POGLAVLJE 13

I kad je on izlazio iz Hrama, rekao mu je jedan od njegovih učenika:

“Učitelju, pogledaj kakva li kame-nja i kakvih li građevina!”

MARKO 13652 A Isus je odgovorio rekavši mu:

“Vidiš li ove velike građevine? Neće ovdje ostati ni kamen na kamenu koji se neće porušiti!”

3 I dok je sjedio na Maslinskoj gori, nasuprot Hramu, upitali su ga Petar i Jakov i Ivan i Andrija nasamo:

4 “Reci nam, kada će to biti i koji je znak kad će se sve to ispuniti?”

5 A Isus je, odgovorivši im, počeo govoriti: “Pazite da vas tko ne zavede!

6 Jer će mnogi doći u moje ime govoreći: ‘Ja sam Krist!’, i mnoge će zavesti.

7 A kad čujete za ratove i glasine o ratovima, ne uznemirujte se! Jer to se treba dogoditi, ali to još nije svršetak.

8 Jer će ustati narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva, i bit će potresa po raznim mjestima; i bit će gladi i nemira. To su počeci trudova.

9 Ali vi pazite sami na sebe! Jer će vas predavati vijećima i tući u sinagogama, i izvodit će vas pred upravitelje i kraljeve radi mene, njima za svjedočanstvo.

10 A najprije se mora navijestiti evanđelje svim narodima.”

11 I kad vas odvode i izručuju, ne brinite unaprijed niti smišljajte što ćete govoriti, nego što vam bude dano u onaj čas, to govorite; jer niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.

12 I brat će brata predavati na smrt, i otac sina; i djeca će ustajati protiv svojih roditelja i prouzročiti im da budu smaknuti.

13 I svi će vas zamrziti radi imena moga, ali tko izdrži do svršetka, taj će biti spašen.

14 Ali kad vidite gnusobu pustoši, o kojoj je govorio prorok Daniel, da stoji gdje ne treba (tko čita, neka razumije), neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore.

15 A onaj koji bude na krovu, neka ne silazi u kuću, niti ne ulazi što uzeti iz svoje kuće.

16 I tko bude u polju, neka se ne vraća natrag uzeti svoju odjeću!

17 A jao trudnicama i dojiljama u one dane!

18 I molite da vaš bijeg ne bude u zimi,

19 jer će onih dana biti nevolja kakve nije bilo od početka stvorenja, koje je Bog stvorio, sve do sadašnjeg vremena, a neće je ni biti.

20 I kad Gospodin ne bi skratio te dane, ne bi se spasilo ni jedno tijelo. Ali radi izabranih, koje je on izabrao, skratio je te dane.

21 I ako vam tada tko kaže: ‘Evo, ovdje je Krist!’ ili: ‘Evo, ondje je!’ Ne vjerujte mu!

22 Jer će ustati lažni kristi i lažni proroci te će pokazivati znakove i čudesa da zavedu, ako je moguće, i izabrane.

23 A vi se pazite! Evo, sve sam vam unaprijed rekao!

24 Ali u one dane, nakon te ne-volje, sunce će potamnjeti i mjesec svoju svjetlost više neće davati.

25 I zvijezde će nebeske padati i sile što su u nebu će se uzdrmati.

26 I tada ćete vidjeti Sina čovječje-ga gdje dolazi u oblacima s velikom moći i slavom.

27 I tada će poslati svoje anđele i skupiti svoje izabrane od četiriju vje-tra, od kraja zemlje do nakraj neba.

28 A od smokve naučite uspored-bu: kad joj je grana već puna sokova i potjera lišće, znate da je blizu ljeto.

29 Tako i vi, kad vidite da se sve to događa, znajte da je blizu, pred vratima.

30 Uistinu vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.

31 Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći.

MARKO 14 6632 Ali o tom danu i času nitko ne

zna, ni anđeli u nebu, ni Sin, već samo Otac.

33 Pazite! Bdijte i molite jer ne znate kad je to vrijeme!

34 Jer je Sin čovječji kao kad je neki čovjek, polazeći na put, ostavio svoju kuću, i predao vlast svojim slugama i svakome njegov posao, a vrataru zapovjedio da bdije.

35 Bdijete, dakle, jer ne znate kada gospodar kuće dolazi: uvečer ili u ponoć, ili za vrijeme kukurikanja, ili ujutro,

36 da vas ne bi, kad dođe iznena-da, našao gdje spavate.

37 A što vama kažem, kažem svima: Bdijte!”

POGLAVLJE 14

ZA dva dana bila je svetkovina Pashe i Beskvasnih kruhova; a

glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako bi ga na prijevaru zgra-bili i ubili,

2 ali su rekli: “Ne na svetkovinu, da ne nastane pobuna u narodu.”

3 A kad je bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, dok je sjedio pri jelu, došla je neka žena s alabastre-nom posudom skupocjene, prave nardove pomasti; razbila je posudu te mu izlila pomast na glavu.

4 A bilo je nekih koji su se u sebi ljutili i govorili: “Čemu ovo rasipa-nje pomasti?

5 Jer je to moglo biti prodano za više od tristo dinara i dano siroma-sima.” I mrmljali su protiv nje.

6 A Isus je rekao: “Pustite je! Zašto je uznemirujete? Učinila je dobro djelo na meni.

7 Jer siromahe uvijek imate uz sebe i kad god hoćete možete im dobro činiti, ali mene nemate uvijek.

8 Ona je učinila, što je mogla; unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop.

9 Uistinu vam kažem, svuda gdje se ovo evanđelje bude propovijedalo, po svemu svijetu, govorit će se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.

10 A Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, otišao je glavarima svećeničkim da im ga izda.

11 A oni su se obradovali kad su to čuli i obećali mu dati novac. I tražio je zgodu kako bi ga izdao.

12 I prvog dana Beskvasnih kru-hova, kad su klali Pashu, njegovi su mu učenici rekli: “Gdje hoćeš da odemo i pripremimo da bi mogao jesti Pashu?”

13 Tada je poslao dvojicu svojih učenika te im rekao: “Pođite u grad i srest će vas čovjek koji nosi krčag vode; slijedite ga.

14 I bilo gdje on uđe, recite doma-ćinu: ‘Učitelj kaže: Gdje je gostinjska soba gdje ću jesti Pashu sa svojim učenicima?’

15 A on će vam pokazati veliku gornju sobu prostrtu i pripremljenu. Tamo nam pripremite.”

16 I njegovi su učenici otišli i došli u grad te našli kako im je rekao i pripremili Pashu.

17 A uvečer je došao s dvanae-storicom.

18 I dok su sjedili i jeli, Isus je rekao: “Uistinu vam kažem, jedan od vas koji jede sa mnom, izdat će me.”

19 A oni su se počeli žalostili te su mu govorili jedan po jedan: “Nisam li ja?” I drugi je rekao: “Nisam li ja?”

20 A on je odgovorio rekavši im: “Jedan je od dvanaestorice, koji sa mnom umače u zdjelu.

21 Sin čovječji doista odlazi kao što je o njemu zapisano, ali jao onom čovjeku po kojem je Sin čovječji izdan. Bolje bi bilo tom čovjeku da se nikada nije rodio!”

22 I dok su jeli, Isus je uzeo kruh i blagoslovio, pa ga razlomio te im

MARKO 1467dao i rekao: “Uzmite, jedite! Ovo je moje tijelo.”

23 Onda je uzeo čašu i, kad je za-hvalio, dao im je, te su svi iz nje pili.

24 Tada im je rekao: “Ovo je krv moja, krv Novoga zavjeta koja se proljeva za mnoge.

25 Uistinu vam kažem, neću više piti od trsova roda sve do onoga dana kad ću ga piti novog u kraljev-stvu Božjem.”

26 A kad su otpjevali hvalospjev, izašli su na Maslinsku goru.

27 Tada im je Isus rekao: “Svi ćete se ove noći zbog mene sablazniti, jer je zapisano: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.’

28 Ali nakon što uskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.”

29 A Petar mu je rekao: “Ako se i svi sablazne, ja ipak neću!”

30 Nato mu je Isus rekao: “Uistinu ti kažem da ćeš me danas, još ove noći, prije nego što pijetao dvaput zakukuriče, triput zanijekati.”

31 Ali je on još silnije govorio: “Ako mi treba i umrijeti s tobom, nipošto te neću zanijekati!” Isto su tako govorili i svi oni.

32 Zatim su došli do mjesta koje se zove Getsemani, te je rekao svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ja odem pomoliti!”

33 I poveo je sa sobom Petra i Jakova i Ivana te počeo strepiti i biti jako potišten.

34 Onda im je rekao: “Žalosna je duša moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte!”

35 I otišao je malo naprijed i pao na zemlju, te je molio da ga, ako je to moguće, mimoiđe ovaj čas.

36 I rekao je: “Abba, Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni ovu čašu od mene, ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš!”

37 Tada je došao i našao ih pozaspa-le pa je rekao Petru: “Šimune, spavaš li? Nisi li mogao jedan sat probdjeti?

38 Bdijete i molite, da ne uđete u iskušenje! Duh je, doista, spreman, ali je tijelo slabo.”

39 I ponovo je otišao i pomolio se izgovorivši iste riječi.

40 A kad se vratio, opet ih je našao pozaspale, jer su im oči otežale; i nisu znali što bi mu odgovorili.

41 Zatim je došao treći put te im rekao: “Spavate još i počivate! Dosta je, došao je čas! Evo, Sin je čovječji predan u ruke grešnika!

42 Ustanite, hajdemo! Evo pribli-žio se onaj koji me izdaje!”

43 I odmah, dok je još govorio, do-šao je Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim veliko mnoštvo s mačevima i toljagama, poslani od glavara sveće-ničkih, pismoznanaca i starješina.

44 Onaj koji ga je izdao dao im je znak, govoreći: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i odvedite ga pozorno!”

45 I čim je došao, odmah mu je prišao te rekao: “Gospodaru, Gos-podaru!” I poljubio ga.

46 A oni su stavili svoje ruke na njega i uhvatili ga.

47 A jedan od onih koji su stajali pokraj, izvukao je mač i udario slugu velikog svećenika te mu odsjekao uho.

48 Nato je Isus progovorio rekavši im: “Zar ste izašli, kao na razbojni-ka, s mačevima i toljagama da me uhvatite?

49 Bio sam svakodnevno s vama u Hramu poučavajući i niste me uhva-tili. Ali Pisma se moraju ispuniti!”

50 Tada su ga svi napustili i po-bjegli.

51 A slijedio ga je neki mladić ogrnut lanenim platnom oko golog tijela. I mladići su ga zgrabili,

52 a on je ostavio laneno platno i gol pobjegao od njih.

53 Zatim su odveli Isusa k veli-kom svećeniku. A kod njega su bili

MARKO 15 68okupljeni svi glavari svećenički i starješine i pismoznanci.

54 A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do u dvor velikog svećenika; i sjedio je sa slugama i grijao se kod vatre.

55 A glavari svećenički i cijelo Vi-jeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, i nisu našli.

56 Jer su mnogi lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.

57 Tada su ustali neki, i lažno svje-dočili protiv njega, govoreći:

58 “Mi smo ga čuli kako govori: ‘Ja ću porušiti ovaj rukotvoren Hram, i za tri dana sagradit ću drugi, neru-kotvoren!’ ”

59 Ali ni tako im se svjedočanstvo nije slagalo.

60 Onda je veliki svećenik stao u sredinu i upitao Isusa, govoreći: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?”

61 A on je šutio i ništa nije odgo-varao. Ponovo ga je veliki svećenik upitao i rekao mu: “Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?”

62 A Isus je odgovorio: “Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Moćnoga i dolazi sa oblacima nebeskim.”

63 Nato je veliki svećenik razderao svoju odjeću i rekao: “Što nam još trebaju svjedoci?

64 Čuli ste ovu hulu! Što vi mislite? I svi su ga osudili da je zaslužio smrt.

65 Tada su neki počeli pljuvati po njemu i pokrivati mu lice pa ga udarati i govoriti mu: “Proreci!” I sluge su mu udarale šamare.

66 A dok je Petar bio dolje u dvoru, došla je jedna od sluškinja velikog svećenika,

67 i kad je vidjela Petra gdje se grije, pogledala ga i rekla: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom!”

68 A on je zanijekao govoreći: “Ne znam, niti ne razumijem što ti govo-riš!” Onda je izašao van u predvorje i pijetao je zakukurikao.

69 Tada ga je sluškinja ponovo ugle-dala i počela govoriti onima koji su stajali pokraj: “Ovaj je jedan od njih!”

70 A on je ponovo zanijekao. I malo kasnije oni koji su stajali pokraj opet su rekli Petru: “Sigurno si jedan od njih, jer si Galilejac i govor ti je takav!”

71 Ali on se počeo kleti i zaklinjati: “Ne poznajem tog čovjeka o kome govorite!”

72 Uto je pijetao po drugi put zakukurikao. I Petar se je sjetio riječi koju mu je Isus rekao: “Prije nego pijetao dvaput zakukuriče, triput ćeš me zanijekati!” I kad se toga prisjetio, zaplakao je.

POGLAVLJE 15

I odmah su ujutro glavari svećenič-ki sa starješinama i pismoznanci-

ma i cijelim vijećem održali vijećanje, te su Isusa svezali, odveli i predali ga Pilatu.

2 I Pilat ga je upitao: “Jesi li ti Kralj Židova?” A on mu je odgovorio rekavši: “Ti kažeš to.”

3 I glavari su ga svećenički optuži-vali za mnogo toga, ali on nije ništa odgovarao.

4 A Pilat ga je ponovo upitao, go-voreći: “Zar ništa ne odgovaraš? Gle koliko toga svjedoče protiv tebe.”

5 Ali Isus više ništa nije odgovarao tako da se Pilat čudio.

6 A za svetkovinu im je puštao jednog zatvorenika, onog koga su zatražili.

7 A bio je jedan imenom Baraba, okovan s pobunjenicima koji su s njim u pobuni počinili ubojstvo.

8 I mnoštvo je, glasno vičući, počelo tražiti da učini kao što im je uvijek činio.

MARKO 15699 A Pilat im je odgovorio rekavši:

“Hoćete li da vam pustim Kralja Židova?”

10 Jer je znao da su ga glavari svećenički predali iz zavisti.

11 Ali su glavari svećenički pota-knuli narod da im radije oslobodi Barabu.

12 A Pilat im je odgovorio i po-novo rekao: “Što onda hoćete da učinim s ovim koga nazivate Kraljem Židova?”

13 A oni su opet povikali: “Razapni ga!”

14 A Pilat ih je upitao: “Zašto, kakvo je zlo učinio?” A oni su još jače povikali: “Razapni ga!”

15 Nato im je Pilat, želeći ugoditi na-rodu, pustio Barabu, a Isusa, pošto ga je izbičevao, predao da se razapne.

16 A vojnici su ga odveli u dvor, zvan pretorij, i sazvali cijelu četu.

17 Tada su mu odjenuli grimiz te ispleli trnov vijenac, stavili mu na glavu,

18 i počeli ga pozdravljati: “Zdra-vo, Kralju Židova”

19 I udarali su ga trskom po glavi i pljuvali na njega, te prigibajući svoja koljena iskazivali mu štovanje.

20 A kad su mu se narugali, svukli su mu onaj grimiz i odjenuli mu njegovu odjeću, pa ga izveli da ga razapnu.

21 I prisilili su jednog Šimuna, Cirenca, koji je prolazio pored, dolazeći s polja, oca Aleksandrova i Rufova, da ponese njegov križ.

22 Zatim su ga doveli na mjesto Golgotu, što prevedeno znači: “Mje-sto lubanje”.

23 I davali su mu vino pomiješano sa smirnom, ali on to nije uzeo.

24 A kad su ga razapeli, razdijelili su njegovu odjeću pošto su za nju bacili kocku tko će što uzeti.

25 A bio je treći sat kad su ga razapeli.

26 I bio je napisan natpis njegove optužnice: KRALJ ŽIDOVA.

27 S njime su razapeli i dvojicu razbojnika, jednoga njemu zdesna i drugoga slijeva,

28 te se ispunilo Pismo koje kaže: “I bio je ubrojen među bezakonike.”

29 A prolaznici su ga grdili i ma-hali svojim glavama, govoreći: “Aha, ti koji razvaljuješ Hram i u tri dana ga gradiš,

30 spasi sam sebe i siđi s križa!”31 Isto tako su se rugali i glavari

svećenički s pismoznancima, govo-reći među sobom: “Druge je spasio, a sebe ne može spasiti!

32 Neka Krist, Kralj izraelski, sada siđe s križa da vidimo i povjeruje-mo!” A grdili su ga i oni koji su bili s njim razapeti.

33 A kad je došao šesti sat, nastala je tama po svoj zemlji sve do devetog sata.

34 A u deveti sat Isus je povikao jakim glasom govoreći: “Eloi, Eloi, lama sabahtani?”, što je prevedeno: “Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?”

35 A kad su to čuli neki koji su stajali pokraj, rekli su: “Gle, zove Iliju!”

36 A jedan je otrčao i natopio spužvu octom i nataknuo je na trsku pa mu davao piti, govoreći: “Pustite da vidimo hoće li doći Ilija skinuti ga!”

37 A Isus je zavapio jakim glasom i predao duh.

38 Uto se hramski zastor razderao nadvoje, od vrha do dolje.

39 A kad je satnik koji je stajao nasuprot njemu vidio da je tako povikao i predao duh, rekao je: “Do-ista, ovaj je čovjek bio Sin Božji!”

40 Ondje su bile i žene promatra-jući izdaleka. Među njima je bila Marija Magdalena i Marija, majka Jakova mlađeg i Josije, i Saloma,

MARKO 16 7041 koje su ga i slijedile i posluživale

kad je bio u Galileji, te mnoge druge koje su s njim uzišle u Jeruzalem.

42 A kad se već spustila večer, budući da je bila Priprava, to jest dan prije Šabata,

43 došao je Josip iz Arimateje, ugledni vijećnik koji je i sâm oče-kivao kraljevstvo Božje, odvažio se i ušao k Pilatu te zatražio Isusovo tijelo.

44 A Pilat se začudio da je već mrtav pa je pozvao satnika i upitao ga je li odavno umro.

45 I kad je to saznao od onog satnika, dao je tijelo Josipu.

46 A on je kupio laneno platno te ga skinuo s križa, umotao ga u lane-no platno i položio u grobnicu koja je bila izdubljena u stijeni, pa doko-trljao kamen na vrata grobnice.

47 A Marija Magdalena i Marija, majka Josijina, promatrale su gdje je položen.

POGLAVLJE 16

A kad je prošao Šabat, Marija Mag-dalena i Marija, majka Jakovljeva,

i Saloma kupile su miomirise da bi ga došle pomazati.

2 I vrlo rano ujutro prvog dana u tjednu, za izlaska sunca, došle su do grobnice.

3 I govorile su među sobom: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnice?”

4 I kad su pogledale, vidjele su da je kamen otkotrljan; doista je bio vrlo velik.

5 I kad su ušle u grobnicu, ugle-dale su mladića odjevenog u dugu bijelu odjeću gdje sjedi zdesna, i prestrašile se.

6 A on im je rekao: “Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina koji je bio razapet? Uskrsnuo je! Nije ovdje! Pogledajte mjesto gdje su ga položili!

7 Nego idite i recite njegovim učenicima i Petru da ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti kao što vam je rekao.”

8 I žurno su izašle i pobjegle od grobnice, jer ih je obuzeo trepet i zaprepaštenje; i nikomu ništa nisu rekle jer su se bojale.

9 A kad je Isus uskrsnuo rano prvog dana u tjednu, najprije se pokazao Mariji Magdaleni iz koje je istjerao sedam đavla.

10 Ona je otišla i rekla onima koji su bili s njim, koji su tugovali i plakali.

11 A kad su čuli da je živ i da ga je ona vidjela, nisu povjerovali.

12 Nakon toga, pokazao se u drugom obličju dvojici od njih dok su išli u selo.

13 A oni su otišli i javili ostalima, ali ni njima nisu povjerovali.

14 Poslije toga se pokazao Jeda-naestorici dok su bili pri jelu, te je prekorio njihovu nevjeru i okor-jelost srca zato što nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo.

15 Tada im je rekao: “Idite po sve-mu svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju.

16 Tko povjeruje i krsti se, bit će spašen, a tko ne povjeruje, bit će osuđen.

17 A ovi će znakovi pratiti one koji povjeruju: u moje ime će đavle izgo-niti, novim će jezicima govoriti,

18 zmije će uzimati, i ako popiju što smrtonosno, nipošto im neće nauditi; na bolesne će polagati ruke i oni će ozdraviti.”

19 Tako, dakle, nakon što im je Gospodin to rekao, bio je uzet u nebo i sjeo zdesna Bogu.

20 A oni su otišli i propovijedali svuda; Gospodin je s njima surađi-vao i potvrđivao Riječ popratnim znakovima. Amen.

POGLAVLJE 1

BUDUĆI da su se mnogi prihvatili sastavljanja izvješća o događa-

jima u koje se s punom sigurnošću vjeruje među nama,

2 kako su nam predali oni koji su od početka bili očevici i poslužitelji Riječi,

3 učinilo se i meni dobrim, imajući savršeno razumijevanje svega od samog početka, napisati to po redu tebi, najugledniji Teofi le,

4 da upoznaš pouzdanost pred-metâ o kojima si poučen.

5 U dane Heroda, kralja judej-skoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta.

6 I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

7 A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama.

8 I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom,

9 da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd.

10 A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja.

11 I pojavio mu se anđeo Gospod-nji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.

12 A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah.

13 Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta

roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.

14 I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju

15 jer će biti velik pred Gospodi-nom, i neće piti ni vina ni jaka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje.

16 I mnogu će djecu Izraelovu obra-titi k Gospodinu, Bogu njihovu.

17 I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.”

18 Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.”

19 Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti.

20 I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”

21 A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu.

22 I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao nijem.

23 I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući.

24 A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći:

EVANĐELJE PO LUKI

LUKA 1 7225 “Tako mi je učinio Gospodin

u dane kad je pogledao na mene da bi uklonio poniženje moje među ljudima.”

26 A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret

27 k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija.

28 Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!”

29 I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti.

30 A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga.

31 I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.

32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida,

33 te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.”

34 Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?”

35 A anđeo joj je odgovorio rekav-ši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim.

36 I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom.

37 Jer s Bogom ništa nije nemo-guće.”

38 A Marija je rekla: “Evo, sluš-kinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje.

39 I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin,

40 te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu.

41 I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskoči-lo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim,

42 te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

43 I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni?

44 Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi.

45 I blažena je ona koja je povjero-vala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.”

46 Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina,

47 i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.

48 Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.

49 Jer mi je velike stvari učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo

50 i milosrđe je njegovo od nara-štaja do naraštaja nad onima koji ga se boje.

51 Pokazao je jakost mišicom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova;

52 Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.

53 Gladne je ispunio raznim dobri-ma, a bogate otpustio prazne;

54 Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa,

55 kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”

56 I Marija je ostala s njom oko tri mjeseca pa se vratila svojoj kući.

LUKA 27357 A Elizabeti se navršilo vrijeme

da rodi; i rodila je sina.58 I njeni su susjedi i rođaci čuli

da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom.

59 I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu.

60 A njegova je majka odgovo-rila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!”

61 Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.”

62 Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati.

63 A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili.

64 I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga.

65 I strah je došao na sve koji su boravili oko njih. I sva su se ta pri-čanja razglašavala po svemu gorju judejskom.

66 I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim.

67 A njegov se otac Zaharija ispu-nio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći:

68 “Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj,

69 i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida,

70 kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta:

71 da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;

72 iskazati milosrđe obećano oče-vima našim i sjetiti se svoga svetog saveza,

73 zakletve kojom se zakleo Abra-hamu, ocu našemu,

74 da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu

75 u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života.

76 A ti, dijete, zvat ćeš se pro-rok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve,

77 da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha,

78 radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine,

79 da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.”

80 A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.

POGLAVLJE 2

I dogodilo se da je u one dane izašla uredba od cara Augusta da bi se

popisao sav svijet.2 To je bio prvi popis proveden kad

je Kvirinije upravljao Sirijom.3 I svi su se išli upisati, svaki u

svoj grad.4 Tada je i Josip, jer je bio iz doma i

roda Davidova, uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,

5 da se upiše s Marijom, svojom za-ručenom ženom, koja je bila trudna.

6 I dogodilo se, dok su oni bili ondje, da su se joj navršili dani da rodi.

7 I rodila je svojega prvorođenog sina, te ga umotala u pelene i polo-žila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

8 A u tom istom kraju bili su pasti-ri, boravili su u polju i čuvali noćnu stražu nad svojim stadom.

9 I gle, pristupio im je anđeo Gospodnji i slava ih je Gospodnja obasjala, te su se jako prestrašili.

LUKA 2 7410 A anđeo im je rekao: “Ne bojte

se, jer vam, evo, navješćujem dobru vijest o velikoj radosti koja će stići k svakom narodu;

11 jer vam se danas u gradu Da-vidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.

12 A ovo vam je znak: naći ćete novorođenče umotano u pelene gdje leži u jaslama.”

13 I odjednom se s anđelom poja-vilo mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:

14 “Slava Bogu na najvišoj visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!”

15 I dogodilo se, čim su anđeli otišli od njih na nebo, da su pastiri rekli jedan drugomu: “Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo to što se dogodilo, događaj koji nam je Gospodin obznanio.”

16 I došli su žureći se te našli Mariju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.

17 A kad su to vidjeli, razglasili su unaokolo tu besjedu što im je bila izrečena o tom djetetu.

18 I svi koji su to čuli, divili su se zbog onoga što su im govorili pastiri.

19 A Marija je čuvala sve te riječi i promišljala o njima u srcu svome.

20 Zatim su se pastiri vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.

21 I pošto se navršilo osam dana kad treba djetešce obrezati, nazvali su ga imenom Isus, kako ga je nazvao anđeo prije nego li je on bio začet u utrobi.

22 A kad su se navršili dani njezina očišćenja prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jeruzalem da bi ga prikazali Gospodinu

23 (kao što je zapisano u Gos-podnjem zakonu: “Svako muško koje otvori maternicu nazvat će se posvećen Gospodu!”)

24 i prinijeli žrtvu, kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”

25 I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu.

26 I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista.

27 I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona.

28 Tada ga je on uzeo u svoje na-ručje te blagoslovio Boga i rekao:

29 “Gospodaru, sad u miru otpu-štaš slugu svoga po riječi svojoj,

30 jer su oči moje vidjele tvoje spasenje

31 koje si pripremio pred licem svih naroda;

32 svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.”

33 A Josip i majka njegova ču-dili su se onome što se o njemu govorilo.

34 Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti,

35 a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.”

36 A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem,

37 a sama, kao udovica, sve do osamdeset i četvrte godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama.

38 I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila

LUKA 375o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.

39 A kad su izvršili sve prema Gospodnjem zakonu, vratili se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

40 I dijete je raslo i jačalo u duhu, ispunjavajući se mudrošću i milost je Božja bila na njemu.

41 A njegovi su roditelji svake godine odlazili u Jeruzalem na svetkovinu Pashe.

42 I kad mu je bilo dvanaest godina, oni su uzišli u Jeruzalem po običaju te svetkovine.

43 I kad su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a Josip i njegova majka to nisu znali.

44 I pretpostavljajući da je on među suputnicima, otišli su dan hoda i tražili ga među rodbinom i znancima.

45 A kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem tražeći ga.

46 I dogodilo se da su ga nakon tri dana našli u Hramu gdje sjedi usred učitelja i sluša ih i postavlja im pitanja.

47 I svi koji su ga slušali bili su zapanjeni njegovim shvaćanjem i odgovorima.

48 I kad su ga ugledali, iznenadili su se, a njegova majka mu je rekla: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja tražili smo te žalosteći se.”

49 A on im je rekao: “Zbog čega ste me tražili? Niste li znali da moram biti u onome što je Oca moga?”

50 A oni nisu razumjeli tu besjedu koju im je izgovorio.

51 Tada je sišao s njima i došao u Nazaret te im bio pokoran. A njego-va je majka čuvala sve te besjede u svome srcu.

52 A Isus je napredovao u mudro-sti i rastu, i u naklonosti kod Boga i ljudi.

POGLAVLJE 3

A u petnaestoj godini vladanja cara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio

upravitelj Judeje, i Herod tetrarh Galileje, i Filip, njegov brat, tetrarh Itureje i pokrajine Trahoniteje, i Lizanije tetrarh Abilene;

2 kad su Ana i Kaifa bili veliki svećenici, došla je riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.

3 I on je prošao po svoj jordanskoj pokrajini propovijedajući kršte-nje pokajanja za oslobođenje od grijeha,

4 kao što je zapisano u knjizi riječi Izaije proroka govoreći: “Glas jed-noga vapi u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnajte mu staze!

5 Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i brežuljak neka se slegne! I krivudavo neka postane ravno, a hrapavi putevi neka budu glatki!

6 I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.”

7 Zatim je govorio mnoštvu koje je dolazilo da ih on krsti: “O nara-štaju zmija otrovnica! Tko li vas je upozorio da bježite od gnjeva koji dolazi?

8 Donesite dakle plodove dostojne pokajanja; i nemojte početi govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer kažem vam da Bog može iz ovog ka-menja podignuti djecu Abrahamu.

9 A sad je i sjekira položena na korijen stablima; zato se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.”

10 Tada ga je narod upitao govore-ći: “Što nam je dakle činiti?”

11 A on im je odgovorio rekavši: “Tko ima dvije košulje, neka udijeli onom koji nema; i tko ima hrane, neka čini isto tako.”

12 Uto su došli i poreznici krstiti se i upitali ga: “Učitelju, što nam je činiti?”

LUKA 3 7613 A on im je odgovorio: “Ne utjeruj-

te više nego što vam je određeno.”14 I vojnici su ga isto tako pitali go-

voreći: “A što ćemo mi činiti?” A on im je odgovorio: “Nikome ne činite nasilja, niti koga lažno ne optužujte, i budite zadovoljni svojom plaćom!”

15 A narod je bio u iščekivanju te su svi u srcima svojim promišljali o Ivanu: nije li možda on taj Krist?

16 Ivan je odgovorio svima govo-reći: “Ja vas, doista, krstim vodom. Ali dolazi moćniji od mene, kome nisam dostojan odvezati remen na obući njegovoj. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem;

17 taj ima vijaču u ruci svojoj te će potpuno očistiti svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.”

18 I tako je, napominjući im mnogo toga, propovijedao narodu.

19 A Herod tetrarh koga je on pre-korio zbog Herodijade, žene njegova brata Filipa, i zbog svih zlodjela koja je Herod učinio,

20 pridodao je povrh svega još i ovo: zatvorio je Ivana u tamnicu.

21 I dogodilo se, kad je bio kršten sav narod, da je bio kršten i Isus. I dok se molio, otvorilo se nebo,

22 te se na njega spustio Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba; i došao je glas s neba govoreći: “Ti si moj ljubljeni Sin, u tebi sam potpuno zadovoljan!”

23 A sâm Isus, kad je započeo, imao je oko trideset godina; bio je, (kako se pretpostavljalo) sin Josipov, koji je bio sin Elijev,

24 koji je bio sin Matatov, koji je bio sin Levijev, koji je bio sin Melkijev, koji je bio sin Janajev, koji je bio sin Josipov,

25 koji je bio sin Matatijin, koji je bio sin Amosov, koji je bio sin Nahumov, koji je bio sin Eslijev, koji je bio sin Nagajev,

26 koji je bio sin Mahatov, koji je bio sin Matatijin, koji je bio sin Semejev, koji je bio sin Josipov, koji je bio sin Judin,

27 koji je bio sin Joananov, koji je bio sin Resin, koji je bio sin Zoroba-belov, koji je bio sin Salatielov, koji je bio sin Nerijev,

28 koji je bio sin Melkijev, koji je bio sin Adijev, koji je bio sin Kosamov, koji je bio sin Elmodamov, koji je bio sin Erov,

29 koji je bio sin Josijin, koji je bio sin Eliezerov, koji je bio sin Jorimov, koji je bio sin Matatov, koji je bio sin Levijev,

30 koji je bio sin Simeonov, koji je bio sin Judin, koji je bio sin Josipov, koji je bio sin Jonanov, koji je bio sin Elijakimov,

31 koji je bio sin Melejin, koji je bio sin Menin, koji je bio sin Matatin, koji je bio sin Natanov, koji je bio sin Davidov,

32 koji je bio sin Jišajev, koji je bio sin Obedov, koji je bio sin Boazov, koji je bio sin Salmonov, koji je bio sin Naasonov,

33 koji je bio sin Aminadabov, koji je bio sin Aramov, koji je bio sin Esronov, koji je bio sin Peresov, koji je bio sin Judin,

34 koji je bio sin Jakovljev, koji je bio sin Izakov, koji je bio sin Abra-hamov, koji je bio sin Terahov, koji je bio sin Nahorov,

35 koji je bio sin Serugov, koji je bio sin Ragauov, koji je bio sin Pelegov, koji je bio sin Eberov, koji je bio sin Šelahov,

36 koji je bio sin Kainanov, koji je bio sin Arpakšadov, koji je bio sin Šemov, koji je bio sin Noin, koji je bio sin Lamekov,

37 koji je bio sin Metušalahov, koji je bio sin Henokov, koji je bio sin Jeredov, koji je bio sin Mahalalelov, koji je bio sin Kainanov,

LUKA 47738 koji je bio sin Enošev, koji je bio

sin Šetov, koji je bio sin Adamov, koji je bio Sin Božji.

POGLAVLJE 4

A Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana. I po Duhu je bio

odveden u pustinju2 gdje je četrdeset dana bio iskuša-

van od Đavla. I u one dane nije ništa jeo, a kad su oni istekli, napokon je ogladnio.

3 Tada mu je Đavao rekao: “Ako si Sin Božji, zapovjedi ovom kamenu da postane kruh.”

4 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Zapisano je da ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi Božje.”

5 Zatim ga je Đavao odveo na vi-soku goru i u trenutku mu pokazao sva kraljevstva svijeta.

6 Onda mu je Đavao rekao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je onom kome hoću.

7 Stoga, ako mi ti iskažeš štovanje, sve će biti tvoje.”

8 Nato mu je Isus odgovorio re-kavši: “Odlazi mi s očiju, Sotono, jer je zapisano: ‘Gospoda, Boga svoga štuj i njemu jedinome služi.’ ”

9 Tada ga je odveo u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama te mu rekao: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje!”

10 Jer je zapisano: ‘Zapovjedit će za tebe anđelima svojim da te čuvaju,

11 i na rukama će te nositi, kako ne bi udario nogom svojom na kamen.’ ”

12 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospoda, Boga svoga.’ ”

13 I pošto je Đavao završio svaku kušnju, otišao je od njega za neko vrijeme.

14 A Isus se u snazi Duha vratio u Galileju, i glas se o njemu proširio po svoj okolici,

15 te je on, slavljen od sviju, nauča-vao u njihovim sinagogama.

16 Zatim je došao u Nazaret, gdje je bio odgojen, pa je po svom običaju na dan Šabata ušao u sinagogu i ustao čitati.

17 I uručili su mu knjigu proroka Izaije. A kad je otvorio knjigu, našao je mjesto gdje je bilo zapisano:

18 “Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao propovijedati evanđelje siromasima; poslao me ozdravljati srca slomljena, propo-vijedati oslobođenje zarobljenima i slijepima obnovu vida, da na slobodu otpustim potlačene,

19 da propovijedam ugodnu godinu Gospodnju.”

20 Tada je zatvorio knjigu, predao ju poslužitelju i sjeo. A oči svih u sinagogi bile su uperene u njega.

21 I on im je počeo govoriti: “Danas se, na vaše uši, ovo Pismo ispunilo.”

22 I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima što su izlazile iz usta njegovih i govorili: “Nije li ovo sin Josipov?”

23 A on im je rekao: “Sigurno ćete mi reći ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sam sebe! Učini i ovdje, u svom zavičaju, sve ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu.’ ”

24 Tada je rekao: “Uistinu vam ka-žem, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju.

25 Ali vam po istini govorim: u Izraelu je bilo mnogo udovica u dane Ilijine, kad se nebo zatvorilo na tri godine i šest mjeseci, kad je bila velika glad po cijeloj zemlji;

26 ali Ilija nije bio poslan ni k jednoj od njih, osim k ženi udovici u Sarepti sidonskoj.

27 I bilo je mnogo gubavaca u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja, i

LUKA 5 78nijedan se od njih nije očistio osim Naamana Sirijca.”

28 A kad su to čuli, svi su se u sinagogi ispunili bijesom,

29 te su ustali, istjerali ga iz grada i odveli ga do ruba gore na kojoj je sagrađen njihov grad, kako bi ga strmoglavili.

30 Ali je on, prolazeći skroz izme-đu njih, otišao.

31 I sišao je u Kapernaum, galilejski grad, te ih poučavao u dane Šabata.

32 I bili su zapanjeni njegovim naukom, jer je riječ njegova bila s vlašću.

33 A u sinagogi je bio čovjek koji je imao nečistog duha đavla te povikao jakim glasom

34 govoreći: “Pusti nas, što mi ima-mo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao uništiti nas? Znam te tko si: Sveti Božji.”

35 A Isus mu je zaprijetio govoreći: “Umukni i izađi iz njega!” I kad ga je đavao srušio u sredinu, izašao je iz njega i ništa mu nije naudio.

36 I sve je obuzelo zaprepaštenje te su razgovarali među sobom govoreći: “Kakva je to riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, i oni izlaze?”

37 I glas se o njemu raširio u sva okolna mjesta.

38 Onda je izašao iz sinagoge i ušao u Šimunovu kuću. A Šimunova punica bila je svladana velikom groznicom, pa su ga usrdno zamolili za nju.

39 I on se nagnuo nad nju, zapri-jetio groznici i ona ju je napustila. I odmah je ustala te ih posluživala.

40 A kad je sunce zašlo svi koji su imali bolesnike s različitim bolesti-ma dovodili su ih k njemu, a on bi na svakoga pojedinog od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.

41 A i đavli su iz mnogih izlazili vri-šteći i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji!”

I pošto im je zaprijetio nije im dopustio govoriti jer su znali da je on Krist.

42 I kad je osvanuo dan, izišao je i otišao na pusto mjesto; a narod ga je tražio i došao k njemu te ga zadrža-vao da ne ode od njih.

43 A on im je rekao: “Ja moram i drugim gradovima propovijedati evanđelje kraljevstva Božjeg jer sam radi toga poslan.”

44 Zatim je propovijedao po sina-gogama u Galileji.

POGLAVLJE 5

I dogodilo se da je, dok je narod navaljivao k njemu slušati riječ

Božju, on stajao pokraj Genezaret-skog jezera

2 i opazio je dvije lađe gdje stoje uz jezero; a ribari su bili izašli iz njih, ispirati svoje mreže.

3 I ušao je u jednu od tih lađa, koja je bila Šimunova i zamolio ga da ju malo otisne od kopna. Onda je sjeo i iz lađe poučavao narod.

4 A kad je prestao govoriti, rekao je Šimunu: “Otisni se prema dubini te spustite svoje mreže za lov.”

5 Nato mu je Šimun je odgovorio rekavši: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ, spustit ću mrežu.”

6 A kad su to učinili, uhvatili su veliko mnoštvo riba te im se mreža razdirala.

7 I mahnuli su svojim kolegama u drugoj lađi da im dođu pomoći. I došli su te napunili obje lađe tako da su počele tonuti.

8 Kad je to vidio Šimun Petar, pao je do Isusovih koljena govoreći: “Odlazi od mene jer sam grešan čovjek, Gospodine!”

9 Jer su se on i svi oni koji su bili s njim zaprepastili zbog ulova riba koje su uhvatili,

10 a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su bili Šimunovi kolege.

LUKA 579Tada je Isus rekao Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!

11 I kad su izvukli lađe na kopno, ostavili su sve i počeli ga slijediti.

12 I dogodilo se dok je on bio u nekom gradu, evo, čovjeka punog gube! I kad je ugledao Isusa, pao je ničice te ga usrdno zamolio, govo-reći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”

13 Tada je ispružio svoju ruku i dotaknuo ga govoreći: “Hoću, očisti se!” I guba je odmah nestala s njega.

14 A on mu je naredio: “Nikome ne govori, nego idi, pokaži se sveće-niku i prinesi za svoje očišćenje, kao što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”

15 Ali se glas o njemu još više pro-nosio, te se veliko mnoštvo okupljalo da bi ga čuli i da bi ih on ozdravio od njihovih bolesti.

16 A on se povlačio na pusta mjesta i molio.

17 I dogodilo se da su, nekog dana, dok je on poučavao, ondje sjedili i farizeji i učitelji Zakona koji su došli iz svakog sela Galileje i Judeje i iz Jeruzalema. I snaga je Gospodnja bila nazočna da bi ih ozdravljala.

18 I gle, muškarci su donijeli na ležaju čovjeka koji je bio uzet. I nastojali su ga unijeti i položiti pred njega.

19 A kako zbog mnoštva nisu pronašli put po kojem bi ga unijeli, popeli su se na krov pa ga između crepova s ležajem spustili u sredinu pred Isusa.

20 I kad je vidio njihovu vjeru, rekao mu je: “Čovječe, grijesi su ti tvoji oprošteni.”

21 Nato su pismoznanci i fari-zeji počeli promišljati govoreći: “Tko je ovaj koji govori hule? Tko može opraštati grijehe, osim Boga jedinoga?”

22 A Isus je prozreo njihova promi-šljanja te im odgovorio rekavši: “Što promišljate u svojim srcima?

23 Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’?

24 Ali da vi znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe! Tebi govorim, (rekao je uzetome) ustani, uzmi svoj ležaj i idi svojoj kući!”

25 I odmah je ustao pred njima, uzeo na čemu je ležao i otišao svojoj kući slaveći Boga.

26 I sve je obuzelo divljenje te su slavili Boga i ispunili su se strahom, govoreći: “Danas smo vidjeli nešto neobično!”

27 A poslije toga izašao je i opazio poreznika imenom Levi gdje sjedi u poreznom uredu te mu rekao: “Slijedi me!”

28 I on je sve ostavio, ustao te ga počeo slijediti.

29 Tada mu je Levi u svojoj kući priredio veliku gozbu i bilo je veliko mnoštvo poreznika i drugih koji su bili s njima pri jelu.

30 A njihovi su farizeji i pismo-znanci mrmljali protiv njegovih učenika govoreći: “Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?”

31 Nato im je Isus odgovorio re-kavši: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.

32 Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”

33 A oni su ga upitali: “Zašto Ivanovi učenici često poste i mole, isto tako i učenici farizejski, a tvoji jedu i piju?”

34 A on im je odgovorio: “Može li se odrediti djeci u svadbenoj odaji da poste dok je mladenac s njima?

35 Ali će doći dani kad će se od njih oteti mladenac; tada će, u one dane postiti.”

36 A rekao im je i usporedbu: “Nit-ko ne stavlja zakrpu s nove odjeće

LUKA 6 80na staru; inače će i novu rasparati, a zakrpa s nove ne pristaje staroj.

37 I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mješine; inače će mlado vino raspuknuti mješine pa će se i ono proliti, a mješine propasti.

38 Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mješine, te se oboje sačuva.

39 I nitko, pošto je pio staro vino, ne želi odmah mladoga, jer kaže: ‘Staro je bolje!’ ”

POGLAVLJE 6

I dogodilo se da je on, u Drugi Šabat poslije Prvog, prolazio kroz žitna

polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trli ga rukama i jeli.

2 A neki su ih farizeji upitali: “Zašto činite što nije zakonom do-pušteno činiti u dane Šabata?”

3 Nato im je Isus odgovorio rekav-ši: “Niste li čitali što je učinio David kad je ogladnio, on i oni koji su bili s njim;

4 kako je ušao u Božju kuću te uzeo i pojeo prinesene kruhove koje zakonom nije dopušteno jesti nikome osim svećenicima pa ih dao i onima koji su bili s njim?”

5 Tada im je rekao: “Sin je čovječji gospodar i Šabata.”

6 I dogodilo se da je on i na jedan drugi Šabat ušao u sinagogu i poučavao; i ondje je bio neki čovjek kome je usahla desna ruka.

7 A pismoznanci i farizeji su ga promatrali hoće li na Šabat ozdrav-ljati kako bi našli optužbu protiv njega.

8 Ali je on znao njihove misli te rekao čovjeku koji je imao usahlu ruku: “Ustani i stani u sredinu!” I on je ustao i stajao.

9 Tada im je Isus rekao: “Nešto ću vas upitati: Je li zakonom dopušteno na Šabat činiti dobro ili činiti zlo, spasiti život ili ga uništiti?”

10 I kad ih je sve pogledao una-okolo, rekao je čovjeku: “Ispruži svoju ruku!” I on je tako učinio i ruka mu se obnovila, postala zdrava kao i druga.

11 A oni su se ispunili bijesom te se međusobno dogovarali što bi mogli Isusu uraditi.

12 I dogodilo se u one dane da je otišao na goru moliti i proveo je svu noć u molitvi Bogu.

13 A kad je osvanuo dan, pozvao je svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu, koje je prozvao i apostolima:

14 Šimuna, koga je prozvao i Petrom, i Andriju, brata njegova; Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja;

15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Šimuna zvanog Zelot;

16 Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iska-riotskoga koji je i postao izdajnik.

17 Tada je sišao s njima i zausta-vio se na ravnici; a bilo je mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, te iz primorja Tira i Sidona, koji su došli slušati ga i ozdraviti od svojih bolesti;

18 a ozdravljali su i oni koje su mučili nečisti duhovi.

19 I sve ga je mnoštvo nastojalo dotaknuti jer je iz njega izlazila snaga i sve ih ozdravljala.

20 A on je podigao svoje oči prema svojim učenicima i govorio: “Blaženi vi siromasi, jer vaše je kraljevstvo Božje.

21 Blaženi ste koji sada gladujete jer ćete se nasititi! Blaženi ste koji sada plačete jer ćete se smijati!

22 Blaženi ste kad vas ljudi zamrze i kad vas odvoje i pogrde, te vaše ime odbace kao zlo radi Sina čovječjega!

23 Radujte se u taj dan i poskakujte od veselja; jer, evo, velika je vaša nagrada u nebu! Jer su isto tako činili prorocima očevi njihovi.

LUKA 68124 Ali jao vama, bogataši, jer ste

primili svoju utjehu!25 Jao vama koji ste siti, jer ćete

gladovati! Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati!

26 Jao vama kad svi ljudi budu o vama dobro govorili jer su isto tako činili lažnim prorocima očevi njihovi!

27 Ali vama koji me slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze.

28 Blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite se za one koji vas zlostavljaju.

29 Onomu tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi; i onomu tko ti otima ogrtač, ne brani da ti otme i kaput.

30 Podaj svakome tko od tebe zatraži, a od onoga koji otima tvoje, ne traži natrag.

31 I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

32 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.

33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva li vam je hvala? Jer čak i grešnici to isto čine.

34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate natrag primiti, kakva li vam je hvala? Jer i grešnici pozaj-mljuju grešnicima da bi isto natrag primili.

35 Nego, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ničemu, pa će vam biti velika nagrada, i bit ćete djeca Sve-višnjega. Jer je on dobrostiv prema nezahvalnima i zlima.

36 Budite stoga milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.

37 Ne sudite, i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Opraštajte, i oprostit će vam se.

38 Dajte, i dat će vam se; mje-ra dobra, nabijena i natresena i

preobilna dat će se u krilo vaše. Jer istom mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.”

39 Onda im je rekao usporedbu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti?

40 Učenik nije nad svojim učite-ljem, ali će svaki koji se usavrši biti kao njegov učitelj.

41 A zašto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?

42 Ili kako možeš reći bratu svome: ‘Brate, dopusti da ti izvadim trun koji ti je u oku,’ kad sâm ne primjeću-ješ brvna u oku svome? Licemjeru! Najprije izvadi brvno iz oka svoga, pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun što je u oku brata tvoga.

43 Jer dobro stablo ne rađa lošim plodom, niti loše stablo rađa dobrim plodom.

44 Jer svako se stablo poznaje po svome plodu. Jer ljudi ne beru s trnja smokve, niti s trnjaka trgaju grožđe.

45 Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi zlo; jer mu usta govore iz obilja srca.

46 A zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine,’ a ne činite ono što govorim?

47 Svaki koji dolazi k meni i sluša besjede moje te ih izvršava, pokazat ću vam kome je sličan:

48 sličan je čovjeku koji je sagradio kuću i iskopao duboko te položio temelj na stijeni. A kad je nastala poplava, bujica je žestoko navalila na tu kuću i nije ju mogla uzdrmati jer je utemeljena na stijeni.

49 Ali tko čuje, a ne izvršava, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na tlu bez temelja. Žestoko je navalila na nju bujica, i odmah se srušila pa je od te kuće nastala velika ruševina.”

LUKA 7 82POGLAVLJE 7

I kad je dovršio sve te svoje besjede pred narodom koji je slušao, ušao

je u Kapernaum,2 A nekom satniku sluga, koji mu

je bio drag, bio je bolestan, gotovo je umirao.

3 Kad je čuo za Isusa, poslao mu je židovske starješine zaklinjajući ga da dođe i ozdravi mu slugu.

4 I kad su oni došli k Isusu, usrdno su ga počeli zaklinjati govoreći kako je on dostojan da mu to učini:

5 “Jer ljubi naš narod; on nam je i sinagogu sagradio.”

6 Tada je Isus pošao s njima. A kad više nije bio daleko od te kuće, satnik mu je poslao prijatelje govoreći mu: “Gospodine, ne muči se jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov.

7 Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi; nego reci riječ i moj će sluga ozdraviti!

8 Jer i ja sam čovjek podređen vlasti; imam pod sobom vojnike pa jednomu kažem: ‘Idi!’ i on ode; a drugomu: ‘Dođi!’ i on dođe; i svoje-mu sluzi: ‘Učini to!’ i on to učini.”

9 Kad je Isus to čuo začudio mu se, te se okrenuo narodu koji ga je slijedio i rekao: “Kažem vam, tako veliku vjeru nisam našao ni u Izraelu!”

10 A kad su se oni što su bili po-slani vratili kući, našli su da je sluga koji je bio bolestan ozdravio.

11 I dogodilo se sutradan da je on pošao u grad zvani Nain, a s njim su išli mnogi njegovi učenici i mnogo naroda.

12 A kad se približio gradskim vratima, gle, iznosili su mrtvaca, sina jedinca majke njegove; a ona je bila udovica. I s njome je bilo mnogo naroda iz grada.

13 A kad ju je Gospodin opazio, sažalio se nad njom te joj rekao: “Ne plači!”

14 Onda se primaknuo, dotaknuo se mrtvačkih nosila, a oni koji su ga nosili mirno su stali. Tada je rekao: “Mladiću, tebi govorim! Ustani!”

15 I mrtvac je sjeo i počeo govoriti, a on ga je predao njegovoj majci.

16 I sve je obuzeo strah te su sla-vili Boga govoreći: “Velik je prorok ustao među nama!” I “Bog je poho-dio narod svoj!”

17 I taj se glas o njemu proširio po cijeloj Judeji i po svoj okolici.

18 A o svemu tome Ivanu su javili njegovi učenici.

19 I kad je pozvao dvojicu svojih učenika, Ivan ih je poslao k Isusu govoreći: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”

20 Kad su ti ljudi stigli k njemu, re-kli su: “Ivan Krstitelj poslao nas je k tebi govoreći: ‘Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?’ ”

21 A on je upravo u taj čas ozdravio mnoge od njihovih bolesti, muka i zlih duhova i mnogim je slijepcima podario vid.

22 Tada im je Isus odgovorio rekavši: “Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli da slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propo-vijeda evanđelje.

23 I blažen je svaki onaj kome ja nisam sablazan.”

24 A kad su izaslanici Ivanovi otiš-li, počeo je govoriti narodu o Ivanu: “Što ste izašli u pustinju vidjeti? Trsku koju vjetar njiše?

25 Nego što ste izašli vidjeti? Čovjeka odjevena u meku odjeću? Evo, oni koji su u sjajnim odijelima i žive u raskoši u kraljevskim su dvorima.

26 Nego što ste izašli vidjeti? Pro-roka? Da, kažem vam, i više nego proroka!

27 Ovo je onaj o kome je zapisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred

LUKA 883licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.’

28 Jer kažem vam, među rođenima od žena nema većeg proroka od Ivana Krstitelja; ali i najmanji u kra-ljevstvu Božjem veći je od njega.”

29 I sav narod koji ga je slušao, i poreznici, krstili su se krštenjem Ivanovim dokazujući da je Bog u pravu.

30 A farizeji i zakonoznanci od-bacili su naum Božji za njih jer nisu htjeli da ih on krsti.

31 A Gospodin je rekao: “S kime ću onda usporediti ljude ovoga naraštaja? I kome su nalik?

32 Nalik su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima te govore: ‘Zasvirali smo vam u frulu, a niste zaplesali! Naricali smo vam, a niste zaplakali!’

33 Jer je došao Ivan Krstitelj; niti jede kruha niti pije vina, a vi govo-rite: ‘Ima đavla!’

34 Došao je Sin čovječji; jede i pije, a vi govorite: ‘Gle, čovjeka izjelice i vinopije, prijatelja poreznika i grešnika!’

35 Ali mudrost su opravdala sva djeca njezina.”

36 A jedan ga je od farizeja zamolio da bi s njime jeo. I ušao je u farizeje-vu kuću i sjeo za stol.

37 I gle, neka žena iz grada koja je bila grešnica, kad je doznala da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donijela je pomast u alabastrenoj posudi,

38 i stala iza njega do njegovih nogu plačući. Počela mu je suzama prati noge i otirati ih kosom sa svoje glave te mu ljubiti noge i mazati ih pomašću.

39 A kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, rekao je u sebi govoreći: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena koja ga dodiruje: da je grešnica.”

40 A Isus mu je odgovorio rekavši: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on je rekao: “Učitelju, reci!”

41 Neki je vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset.

42 A kako nisu imali čime platiti, iskreno je oprostio obojici. Reci, koji će ga stoga od njih više ljubiti?”

43 Šimun mu je odgovorio rekavši: “Pretpostavljam da onaj komu je više oprostio.” A on mu je rekao: “Pravo si prosudio.”

44 Tada se okrenuo prema ženi i rekao Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću; nisi mi dao vode za moje noge, a ona mi je su-zama svojima oprala noge i kosom ih sa svoje glave obrisala.

45 Nisi mi dao poljupca, a ova žena, otkako sam ušao, nije mi prestala ljubiti noge.

46 Nisi mi glavu pomazao uljem, a ova žena mi je pomašću pomazala noge.

47 Stoga ti kažem: mnogi su joj grijesi oprošteni, jer je mnogo ljubila; a komu se malo oprašta, malo ljubi.”

48 A njoj je rekao: “Oprošteni su ti grijesi!”

49 Nato su oni koji su sjedili s njim za stolom počeli među sobom govoriti: “Tko je ovaj koji i grijehe oprašta?”

50 A ženi je rekao: “Tvoja te vjera spasila. Idi u miru!”

POGLAVLJE 8

I dogodilo se zatim da je on pro-lazio kroz sve gradove i sela pro-

povijedajući i navješćujući radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. A s njim su bila dvanaestorica,

2 i neke žene koje su bile ozdrav-ljene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje je izašlo sedam đavla,

LUKA 8 843 i Ivana, žena Herodova upravi-

telja Huze, Suzana i mnoge druge koje su mu posluživale od svojih dobara.

4 I kad se okupilo mnogo naroda, a dolazili su k njemu iz svakoga grada, govorio im je u usporedbi:

5 “Sijač je izašao sijati svoje sjeme. I dok je sijao, jedno je palo pokraj puta i bilo pogaženo, i ptice su ga nebeske pozobale.

6 A drugo je palo na kamen; i čim je izniknulo, osušilo se, jer nije imalo vlage.

7 I drugo je palo među trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.

8 A drugo je palo na dobru zemlju te naraslo i donijelo stostruk rod.” Kad je ovo rekao, viknuo je: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

9 A njegovi su ga učenici upitali go-voreći: “Što bi bila ta usporedba?”

10 A on je odgovorio: “Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali drugima je dano u us-poredbama, ‘da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.’

11 A ovo je usporedba: Sjeme je riječ Božja.

12 Ovi pokraj puta, jesu oni koji slušaju; zatim dolazi đavao i otima riječ iz njihova srca, da ne bi povje-rovali i spasili se.

13 Ovi na kamenu, to su oni, koji kad slušaju, primaju riječ s radošću, ali takvi nemaju korijena; oni za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.

14 A ono što je palo među trnje, to su oni koji slušaju, i odlaze, te se uguše pod brigama, bogatstvom i životnim užicima i ne donesu zrelog ploda.

15 A ono što je u dobroj zemlji, to su oni koji, pošto su slušali, čuvaju riječ u dobru i plemenitu srcu i donose plod u strpljivosti.

16 Nitko, kad zapali svijeću, ne po-kriva je posudom ili stavlja pod po-stelju, već je postavlja na svijećnjak, da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlo.

17 Jer ništa nije tajno što neće biti očitovano, ni skriveno što se neće saznati i na vidjelo izaći.

18 Pazite stoga kako slušate! Jer tko ima, njemu će se dati; a tko nema, od njega će se oduzeti i ono što misli da ima.”

19 Zatim su došli k njemu majka i braća njegova, i nisu mu mogli prići zbog mnoštva.

20 Tada su mu neki javili govoreći: “Tvoja majka i braća tvoja stoje vani, žele te vidjeti!”

21 A on im je odgovorio rekavši: “Majka moja i braća moja su ovi koji slušaju riječ Božju i izvršavaju je.”

22 I dogodilo se jednog dana da je on ušao u lađu sa svojim učenicima i rekao im: “Prijeđimo na onu stranu jezera!” I isplovili su.

23 I dok su plovili, on je zaspao. Uto se na jezero spustio olujni vjetar i voda je punila lađu, te su bili u pogibli.

24 Tada su mu prišli i probudili ga govoreći: “Učitelju, učitelju, ginemo!” Onda je on ustao, zapri-jetio vjetru i razbješnjeloj vodi te su prestali; i nastala je tišina.

25 A njima je rekao: “Gdje vam je vjera?” A oni su se, prestrašeni, začu-dili govoreći jedan drugomu: “Tko li je ovaj da zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga?”

26 I doplovili su u gadarenski kraj, koji je nasuprot Galileji.

27 I dok je on izlazio na kopno, u susret mu je iz grada došao neki čovjek koji je dugo vremena imao đavle, i nije oblačio odjeću niti je boravio u kući, već u grobovima.

28 Kad je opazio Isusa, kriknuo je i pao pred njega te jakim glasom rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse,

LUKA 885Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te, ne muči me!”

29 Jer je Isus zapovjedio nečistom duhu da izađe iz toga čovjeka; jer ga je mnogo puta zgrabio pa su ga čuvali vezana lancima i okovima, a on bi raskidao sveze i đavao bi ga tjerao u pustinju.

30 A Isus ga je upitao govoreći: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio: “Legija,” jer su mnogi đavli ušli u njega.

31 I zaklinjali su ga da im ne zapo-vjedi da odu u bezdan.

32 A ondje je bilo veliko krdo svinja što je paslo na gori, pa su ga duhovi zaklinjali da im dopusti ući u njih; i on im je dopustio.

33 Tada su đavli izašli iz tog čo-vjeka i ušli u svinje, te je krdo svinja naglo jurnulo niz obronak u jezero, i utopilo se.

34 Kad su oni koji su ih pasli vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i otišli te razglasili to u gradu i po selima.

35 Tada su izašli vidjeti što se dogodilo te su došli k Isusu i našli čovjeka iz koga su izašli đavli gdje sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.

36 A oni koji su to vidjeli, ispripo-vjedili su im kako je ozdravio onaj što je bio opsjednut đavlima.

37 Tada ga je sve ono mnoštvo iz okolice gadarenske zaklinjalo da ode od njih, jer su bili obuzeti velikim strahom. I on je ušao u lađu te se vratio.

38 A onaj čovjek iz koga su izašli đavli molio ga je da bude s njime, ali Isus ga je otpustio govoreći:

39 Vrati se kući svojoj i ispričaj kako ti je veliko djelo Bog učinio!” I on je otišao razglašujući po cijelom gradu kako mu je veliko djelo Isus učinio.

40 I dogodilo se, kad se Isus vratio, da ga je narod rado primio, jer su ga svi očekivali.

41 I gle, došao je neki čovjek, po imenu Jair, a on je bio predstojnik sinagoge, te pao Isusu pred noge i zaklinjao ga da uđe u njegovu kuću;

42 jer je on imao kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona je umirala. A dok je on onamo išao, ljudi su ga naguravali.

43 A neka žena, koja je dvanaest godina imala izljev krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a da je nijedan nije mogao izliječiti,

44 prišla mu je odostraga i dotakla se ruba njegove odjeće te joj je izljev krvi odmah prestao.

45 A Isus je upitao: “Tko me se dotaknuo?” Kad su svi zanijekali, Petar i oni što su bili s njim rekli su: “Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska, a ti pitaš: ‘Tko me se dotaknuo?’ ”

46 A Isus je rekao: “Netko me se dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz mene izašla snaga.”

47 A kad je žena vidjela da se nije mogla sakriti, došla je drhteći i pala pred njega te mu ispripovjedila pred svim narodom iz kojeg razloga ga se dotakla i kako je odmah ozdravila.

48 A on joj je rekao: “Kćeri, nemoj klonuti, vjera te tvoja ozdravila, idi u miru!”

49 Dok je on još govorio, došao je jedan iz kuće predstojnika sinagoge govoreći mu: “Tvoja je kći umrla; ne uznemiravaj Učitelja!”

50 A kad je to Isus čuo, odgovorio mu je govoreći: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će ozdraviti!”

51 I kad je ušao u kuću, nikomu nije dopustio ući, osim Petru i Jakovu i Ivanu te ocu i majci djevojčice.

52 A svi su plakali i naricali za njom. A on je rekao: “Ne plačite, ona nije umrla, već spava!”

53 I oni su mu se podsmjehivali, znajući da je umrla.

LUKA 9 8654 A on ih je sve istjerao van te ju je

primio za ruku i dozvao je govoreći: “Djevojčice, ustani!”

55 I njen se duh vratio te je odmah ustala, a on je zapovjedio da joj daju jesti.

56 A njeni su se roditelji zapanjili, ali im je on zapovjedio da nikomu ne govore što se dogodilo.

POGLAVLJE 9

TADA je sazvao dvanaestoricu svojih učenika te im dao snagu

i vlast nad svim đavlima, i da liječe bolesti.

2 Zatim ih je poslao propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne,

3 pa im rekao: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapove, ni torbe, ni kruh, ni novac; niti imajte po dvije košulje!

4 I u koju god kuću uđete, ostanite ondje i odande pođite!

5 A oni koji vas ne prime, kad izlazite iz toga grada, otresite i pra-šinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!”

6 I pošli su: prolazili su kroz sela propovijedajući evanđelje i posvuda liječili.

7 I Herod tetrarh je dočuo o svemu što je on činio pa je bio smeten, jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih;

8 a neki da se pojavio Ilija; a drugi da je ustao jedan od starih proroka.

9 Nato je Herod rekao: “Ivanu sam ja odrubio glavu; ali tko je ovaj o kome ja slušam takve stvari?” I želio ga je vidjeti.

10 A kad su se apostoli vratili, ispripovjedili su mu sve što su uči-nili. Onda ih je poveo sa sobom te se povukao nasamo, na pusto mjesto kod grada zvanog Betsaida.

11 Ali narod ga je, kad je to doznao, počeo slijediti, i on ih je primio te im govorio o kraljevstvu Božjem

i ozdravljao one kojima je trebalo ozdravljenje.

12 A kada se dan počeo primicati kraju, prišla su tada Dvanaestorica i rekla mu: “Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke smjestiti se i pribaviti hrane, jer smo ovdje na pustom mjestu!”

13 Ali im je on rekao: “Dajte im vi jesti!” A oni su odgovorili: “Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe; osim da mi odemo kupiti hranu za sav ovaj narod!”

14 Jer je bilo oko pet tisuća muš-karaca. A on je rekao svojim učeni-cima: “Posjednite ih u skupine po pedeset!”

15 I tako su učinili te ih sve po-sjedali.

16 Tada je on uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blago-slovio ih i razlomio te dao učenicima da ih stave pred mnoštvo.

17 I jeli su i svi se nasitili; a od ulo-maka koji su im pretekli nakupilo se dvanaest košara.

18 I dogodilo se, dok je on nasamo molio, da su s njim bili učenici. I on ih je upitao govoreći: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”

19 Oni su odgovorili rekavši: “Ivan Krstitelj, a neki kažu Ilija, a drugi kažu da je ustao neki od starih proroka.”

20 On ih je upitao: “A što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio rekavši: “Krist Božji!”

21 A on ih je strogo opomenuo i za-povjedio im da to nikomu ne kažu,

22 govoreći: “Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan uskrsnuti.”

23 A svima njima je govorio: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odre-kne samoga sebe, i neka svaki dan uzme križ svoj i slijedi me.

LUKA 98724 Jer onaj koji hoće život svoj spasi-

ti, izgubit će ga; a onaj koji izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.

25 Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sam sebe izgubi ili bude odbačen?

26 Jer onaj koji se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u Očevoj i svetih anđela.

27 Ali kažem vam istinu, ima nekih što ovdje stoje koji neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.”

28 I dogodilo se, oko osam dana poslije tih besjeda, da je poveo sa sobom Petra i Ivana i Jakova te se popeo na goru da bi molio.

29 I dok je molio, promijenio se izgled njegovog lica, a njegova je odjeća bila bijela i blistava.

30 I gle, razgovarala su s njim dva čovjeka. To su bili Mojsije i Ilija,

31 koji su se pojavili u slavi i govorili o njegovom izlasku što se trebao dovršiti u Jeruzalemu.

32 Ali je Petra i one s njim bio svladao san. A kad su se probudili, ugledali su njegovu slavu i dva čovjeka koji su stajali s njime.

33 I dogodilo se, dok su se oni rastajali od njega, da je Petar rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri ša-tora: jedan tebi, jedan Mojsiju i jedan Iliji.” Nije znao što govori.

34 Dok je on tako govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. A kad su ušli u oblak, prestrašili su se.

35 I izašao je glas iz oblaka govo-reći: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!”

36 A kad je glas prošao, Isus se našao sam. A oni su šutjeli i onih dana nikomu nisu ništa pričali što su vidjeli.

37 I dogodilo se, kad su sljedeći dan sišli s gore, da ga je susrelo mnogo naroda.

38 I gle, neki je čovjek iz mnoštva povikao govoreći: “Učitelju, zakli-njem te, pogledaj na moga sina! Jer mi je jedinac,

39 a evo, duh ga obuzima, pa odjednom vrišti; onda ga trese da mu izlazi pjena. I jedva se udaljuje od njega lomeći ga.

40 I zaklinjao sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”

41 A Isus je odgovorio rekavši: “O, nevjerni i izopačeni naraštaju, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi sina svoga ovamo!”

42 I dok je on još prilazio, đavao ga je bacio na tlo i potresao. A Isus je zaprijetio nečistom duhu i ozdra-vio dječaka te ga predao njegovom ocu.

43 I svi su se divili zbog silne moći Božje. I dok su se svi čudili svemu što je učinio, Isus je rekao svojim učenicima:

44 “Neka vam ove riječi utonu u uši: Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima!”

45 Ali oni nisu razumjeli tu besje-du; i bila je skrivena od njih tako da je nisu shvatili, a bojali su se upitati ga o toj besjedi.

46 Tada se među njima pojavila misao tko bi od njih bio najveći?

47 A Isus je, znajući misao njihova srca, uzeo dijete i postavio ga pokraj sebe,

48 te im je rekao: “Onaj koji primi ovo dijete u moje ime, mene pri-ma; a onaj tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, taj će biti velik.”

49 A Ivan je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga koji u tvoje ime istjeruje đavle, i zabranili smo mu, jer te ne slijedi s nama.”

50 A Isus mu je rekao: “Nemojte mu braniti, jer tko nije protiv nas, za nas je.”

LUKA 10 8851 I dogodilo se, kad je došlo

vrijeme da on bude uzet gore, on je upravio svoje lice da bi otišao u Jeruzalem,

52 te poslao glasnike pred licem svojim. Oni su otišli i ušli u neko samarijansko selo kako bi pripremili za njega,

53 ali ga nisu primili jer mu je lice bilo kao da bi htio ići u Jeruzalem.

54 A kad su to vidjeli njegovi učeni-ci Jakov i Ivan, rekli su: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i spali ih, kao što je i Ilija učinio?”

55 A on se okrenuo pa ih ukorio i rekao: “Vi ne znate kakva ste duha.

56 Jer Sin čovječji nije došao uništi-ti živote ljudi, nego ih spasiti.” Onda su otišli u drugo selo.

57 I dogodilo se, dok su išli putem, da mu je netko rekao: “Gospodine, slijedit ću te kamo god pođeš.”

58 A Isus mu je rekao: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji

nema gdje glavu položiti.”59 A drugomu je rekao: “Slijedi

me!” Ali je on rekao: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem poko-pati svoga oca.”

60 Isus mu je rekao: “Pusti neka mrtvi pokopaju svoje mrtve, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje!”

61 A netko drugi je isto tako rekao: “Ja ću te slijediti, Gospodine, ali mi dopusti da se najprije oprostim sa svojim ukućanima!”

62 A Isus mu je rekao: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”

POGLAVLJE 10

POSLIJE toga Gospodin je odre-dio i drugu sedamdesetoricu

te ih poslao po dvojicu pred licem

svojim u svaki grad i mjesto kamo je sâm htio doći.

2 Stoga im je govorio: “Žetva je doista velika, ali radnika je malo. Molite zato Gospodara žetve kako bi poslao radnike u svoju žetvu.

3 Idite! Evo, ja vas šaljem kao janjce među vukove.

4 Ne nosite ni novčanik, ni tor-be, ni obuće; i nikoga na putu ne pozdravljajte!

5 A u koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući!’

6 I ako ondje bude sin mira, poči-nut će vaš mir na njoj; ako li ne, vratit će se k vama.

7 I u toj kući ostanite; jedite i pijte ono što vam daju, jer je radnik vrijedan svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.

8 I u koji god grad uđete, i prime vas, jedite ono što se pred vas stavlja!

9 I ozdravljajte bolesnike koji su u njemu i govorite im: ‘Kraljevstvo Božje približilo se k vama!’

10 A u koji god grad uđete i ne prime vas, izađite na njegove ulice i recite;

11 ‘I prašinu iz vašega grada, koja se prilijepila za nas, otresamo na vas. Ipak ovo znajte da se kraljevstvo Božje približilo k vama!’

12 Ali kažem vam da će Sodomi biti podnošljivije u onaj dan nego tome gradu.

13 Jao tebi, Korazine! Jao tebi, Bet-saido! Jer da su se u Tiru i Sidonu do-godila silna djela koja su se dogodila u vama, već bi se odavno pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.

14 Ali će Tiru i Sidonu biti podno-šljivije na Sudu nego vama.

15 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš se strovaliti!

16 Tko vas sluša, mene sluša; i tko vas prezire, mene prezire. A tko

LUKA 1089mene prezire, prezire onoga koji me je poslao.”

17 I vratila su se sedamdesetorica s radošću govoreći: “Gospodine, i đavoli nam se u tvoje ime pokora-vaju.”

18 A on im je rekao: “Gledao sam Sotonu kako kao munja pada s neba!

19 Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i škorpionima, i nad svom silom neprijateljskom, i ništa vam neće moći nauditi.

20 Ali ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radije radujte što su vam imena zapisana u nebu!”

21 U taj isti čas Isus se obradovao u duhu i rekao: “Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a otkrio to nejačadi. Da, Oče, jer je to pred tobom bilo zadovoljstvo.

22 Sve mi je predao Otac moj, i nitko ne zna tko je Sin, osim Oca, i tko je Otac, osim Sina, i onoga komu ga Sin hoće otkriti.”

23 I okrenuo se prema svojim učenicima i rekao im nasamo: “Blažene oči koje gledaju ono što vi gledate!”

24 Jer kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi željeli vidjeti ono što vi gledate, a nisu vidjeli, i čuti ono što vi čujete, a nisu čuli.”

25 I gle, ustao je neki zakonozna-nac pa ga iskušavao govoreći: “Uči-telju, što moram činiti da baštinim život vječni?”

26 On ga je upitao: “Što piše u Zakonu? Kako čitaš?”

27 A on je odgovorio rekavši: “Lju-bi Gospodina, Boga svojega, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje i iz svega uma svoga; i bližnjega svoga kao samoga sebe!”

28 A Isus mu je rekao: “Ispravno si odgovorio. To čini pa ćeš živjeti.”

29 Ali on se htio opravdati pa je upitao Isusa: “A tko je moj bližnji?”

30 A Isus je odgovorio rekavši: “Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike koji su ga svukli i izranili te otišli i ostavili ga polumrtva.

31 A slučajno je onim putem sila-zio neki svećenik, i kad ga je opazio, zaobišao ga je.

32 A tako i neki levit, kad je bio na tom mjestu, došao je, pogledao ga i zaobišao.

33 A neki je Samarijanac putujući došao do njega, i kad ga je vidio, sažalio se nad njim,

34 te prišao, povio mu rane i zalio ih uljem i vinom, pa ga posjeo na svoju životinju, odnio ga u svratište i pobrinuo se za njega.

35 A sutradan, kad je odlazio, izva-dio je dva dinara, dao ih domaćinu i rekao mu: ‘Pobrini se za njega, a štogod više potrošiš, ja ću ti na svom povratku isplatiti.’

36 Što dakle ti misliš, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?”

37 A on je rekao: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” Tada mu je Isus rekao: “Idi pa i ti čini tako!”

38 I dogodilo se, dok su putovali, da je on ušao u neko selo; a neka žena, imenom Marta, primila ga je u svoju kuću.

39 A ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala riječ njegovu.

40 A Marta je bila zauzeta oko mnogog posluživanja pa mu je prišla i rekla: ”Gospodine, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavila samu posluživati? Reci joj stoga da mi pomogne!”

41 A Isus joj je odgovorio rekavši: “Marta, Marta, brineš se i uznemi-ruješ zbog mnogo čega,

LUKA 11 9042 ali je jedno potrebno. A Marija

je odabrala onaj dobar dio koji joj se neće oduzeti.”

POGLAVLJE 11

I dogodilo se da je molio na nekom mjestu. Kad je prestao, rekao mu

je jedan od njegovih učenika: “Gos-podine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike!”

2 A on im je rekao: “Kad molite, govorite: Oče naš koji jesi u nebu, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako u nebu, tako i na zemlji.

3 Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!

4 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome tko nam duguje. I ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od zla.”

5 Tada im je rekao: “Tko od vas ima prijatelja te ode k njemu u ponoć i kaže mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha,

6 jer je k meni s puta došao moj prijatelj, a nemam što staviti pred njega!’

7 A onaj koji je bio unutra odgovo-rio mu je rekavši: ‘Ne uznemiravaj me, vrata su već zatvorena, a moja su dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati i dati ti!’

8 Kažem vam, ako i ne ustane dati mu zato što mu je prijatelj, ipak će ustati zbog njegova dosađivanja i dati mu koliko treba.

9 I ja vama kažem: molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit ćevam se!

10 Jer svaki koji moli, prima; i koji traži, nalazi, i onomu koji kuca, otvorit će se.

11 A ako nekoga od vas, koji je otac, sin zamoli kruha, hoće li mu dati kamen? Ili ako zamoli ribu, hoće li mu umjesto ribe dati zmiju?

12 Ili ako zamoli jaje, hoće li mu dati škorpiona?

13 Ako dakle vi, koji ste zli, znate davati dobre darove djeci svojoj, ko-liko li će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole?”

14 Onda je istjerao đavla, a taj je bio nijem. I dogodilo se, kad je đavao izašao, da je nijemi progovorio, i narod se divio.

15 Ali su neki od njih rekli: “On po Belzebulu, poglavaru đavola, izgoni đavle.”

16 A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega znak s neba.

17 Ali im je on, znajući njihove namisli, rekao: “Svako kraljevstvo razdijeljeno sâmo protiv sebe, opusti; i kuća razdijeljena protiv kuće, pada.

18 Ako je i Sotona sâm protiv sebe razdijeljen, kako li će opstati njegovo kraljevstvo? Jer kažete da ja po Belzebulu izgonim đavle.

19 Ako li ja po Belzebulu izgonim đavle, po kome ih izgone vaši sino-vi? Zbog toga će vam oni biti suci.

20 Ali ako ja prstom Božjim izgo-nim đavle, bez sumnje je k vama došlo kraljevstvo Božje.

21 Dok jaki, naoružan, čuva svoj dvor, njegova su dobra u miru.

22 Ali kad dođe jači od njega, nadvlada ga, otima mu sve njegovo oružje u koje se pouzdavao i plijen njegov razdijeli.

23 Tko nije sa mnom, protiv mene je; i tko sa mnom ne skuplja, rasipa.

24 Kada nečist duh izađe iz čo-vjeka, luta po pustim mjestima tražeći spokoj, i kad ga ne nađe kaže: ‘Vratit ću se u kuću svoju odakle sam izašao.’

25 I kad dođe, nađe je pometenu i uređenu.

26 Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. I posljednje stanje onoga čovjeka bude gore nego prvo.”

LUKA 119127 I dogodilo se, dok je on to

govorio, da je neka žena iz mnoštva podigla svoj glas pa mu rekla: “Bla-žena utroba koja te je nosila i prsa koja si sisao!”

28 A on je rekao: “Još više su blaženi oni koji slušaju riječ Božju i drže je!”

29 A kad se narod nagomilao, po-čeo je govoriti: “Ovo je zao naraštaj: traži znak, a znak mu se neće dati, osim znaka proroka Jone.

30 Jer kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovom naraštaju.

31 Kraljica Juga ustat će na sudu s ljudima ovoga naraštaja i osuditi ih, jer je došla s krajeva zemlje čuti mudrost Salomonovu, a gle, ovdje je veći od Salomona!

32 Ljudi iz Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga, jer su se pokajali na Jonino propovijedanje, a gle, ovdje je veći od Jone!

33 Nitko kad zapali svijeću ne stavlja je na skriveno mjesto niti pod posudu, nego na svijećnjak da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlost.

34 Oko je svjetiljka tijelu. Stoga, kad je oko tvoje bistro, i cijelo je tijelo tvoje svjetlo. Ali, kad je oko tvoje zlo, i tijelo je tvoje puno tame.

35 Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tama!

36 Ako ti je dakle cijelo tijelo puno svjetla, bez ikakvog tamnog dijela, ono će cijelo biti puno svjetla kao kad te sjajna svjetlost svijeće rasvjetljuje.”

37 I dok je on govorio, neki ga je farizej zaklinjao da objeduje s njim; i on je ušao te sjeo za stol.

38 A kad je farizej to vidio, začu-dio se što se nije prvo oprao prije objeda.

39 A Gospodin mu je rekao: “Sad, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdje-le, ali je nutrina vaša puna grabeža i zloće.

40 Ludi ste! Nije li onaj koji je nači-nio vanjštinu načinio i nutrinu?

41 Ali radije dajte milodare od onoga što imate, i gle, sve vam je čisto.

42 Ali jao vama, farizeji, jer vi dajete desetinu od metvice i rutvice i svakovrsnog povrća, a zaobilazite pravdu i ljubav Božju! Ovo je treba-lo činiti, a ono ne zapustiti.

43 Jao vama, farizeji, jer volite prva sjedala u sinagogama i pozdrave na trgovima!

44 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri; jer ste kao grobovi koji se ne primjećuju pa ljudi hodaju po njima, a da nisu ni svjesni!”

45 Nato je odgovorio jedan za-konoznanac rekavši mu: ”Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.”

46 A on je rekao: “Jao i vama, zakonoznanci, jer opterećujete ljude bremenima preteškim za nošenje, a sami se tih bremena ne dotičete ni jednim od svojih prstiju.

47 Jao vama jer gradite spomenike prorocima, a vaši su ih očevi ubili!

48 Uistinu svjedočite da odo-bravate djela svojih očeva; jer su ih oni doista ubili, a vi im gradite spomenike.

49 Zbog toga je i rekla Mudrost Božja: ‘Poslat ću im proroke i apo-stole, i neke će od njih pogubiti i progoniti,’

50 da se krv svih proroka koja je prolivena od utemeljenja svijeta zatraži od ovoga naraštaja,

51 od krvi Abela do krvi Zaharije, koji je poginuo između žrtvenika i Hrama.’ Uistinu vam kažem, tražit će se to od ovoga naraštaja.

52 Jao vama, zakonoznanci, jer vi ste uzeli ključ spoznaje! Vi sami niste ušli, a spriječili ste one koji bi ulazili.”

53 I dok im je ovo govorio, pismo-znanci i farizeji počeli su žestoko

LUKA 12 92navaljivati na njega i izazivati ga da govori o mnogočemu,

54 vrebajući ga i nastojeći što uloviti iz njegovih usta kako bi ga optužili.

POGLAVLJE 12

U međuvremenu, kad se skupilo nebrojeno mnoštvo naroda,

tako da su jedan drugoga gazili, on je počeo govoriti prije svega svojim učenicima: “Čuvajte se kvasca fari-zejskog, to jest licemjerja;

2 jer ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati!

3 Zato će se sve što ste u tami rekli na svjetlu čuti; i što ste na uho izgovorili u skrivenim sobicama, propovijedat će se na krovovima.

4 A kažem vam, prijatelji moji: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti!

5 Ali pokazat ću vam koga se tre-bate bojati: bojte se onoga koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao! Da, kažem vam, njega se bojte!

6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića? Ipak, ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene! Ne bojte se dakle, vredniji ste od mnoštva vrabaca.

8 I kažem vam, svaki koji mene prizna pred ljudima, i njega će Sin čovječji priznati pred anđelima Božjim.

9 Ali tko mene zaniječe pred ljudi-ma, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.

10 I tko god izgovori riječ protiv Sina čovječjega, oprosti će mu se; ali se onomu tko pohuli na Duha Svetoga neće oprostiti.

11 Kada vas povedu pred sina-goge, pred poglavarstva i vlasti, ne brinite kako ili čime ćete se braniti i što ćete reći.

12 Jer će vas u taj čas Duh Sveti poučiti što trebate reći.”

13 Tada mu je jedan iz mnoštva rekao: “Učitelju, reci mojemu bratu da sa mnom podijeli baštinu!”

14 On mu je odgovorio: “Čovječe, tko je mene postavio sucem ili djeli-teljem nad vama?”

15 Onda im je rekao: “Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer se čovjekov život ne sastoji od obilja koje on posjeduje!”

16 Nato im je ispričao usporedbu govoreći: “Bio je neki bogataš čije je polje obilno rodilo,

17 te je razmišljao u sebi govoreći: ‘Što učiniti? Jer nemam gdje spremiti svoj urod.’

18 Tada je rekao: ‘Ovo ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću u njih spremiti sav svoj urod i svoja dobra.

19 I reći ću svojoj duši: Dušo, imaš mnoga dobra pohranjena za mnoge godine, počivaj, jedi, pij, veseli se!’

20 No, Bog mu je rekao: ‘Lud si, još ove noći zatražit će se duša tvoja od tebe, čije će tada biti ono što si priskrbio?’

21 Tako bude s onim koji sebi zgr-će blago, a ne bogati se u Bogu.”

22 Onda je rekao svojim uče-nicima: “Zbog toga vam kažem; ne brinite se za svoj život što ćete jesti; niti za svoje tijelo što ćete odjenuti.

23 Ovaj je život više od jela, a tijelo od odijela.

24 Promotrite gavrane! Niti siju, niti žanju, oni nemaju ni smočnice ni žitnice, i Bog ih hrani. Koliko ste više vi vredniji od ptica!

25 A tko od vas može brinući se pridodati svome uzrastu i za jedan lakat?

26 Ako, dakle, ne možete ni ono što je najmanje, zašto se brinete za ostalo?

LUKA 129327 Promotrite ljiljane kako rastu!

Ne trude se i ne predu. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj slavi svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.

28 Ako Bog tako odijeva travu koja je danas na polju, a sutra se baca u peć, koliko će više vas, malovjerni?

29 I vi, ne tražite što ćete jesti ili što ćete piti, i ne budite sumnjičavi!

30 Jer sve to traže narodi ovoga svijeta, a Otac vaš zna da vam je to potrebno.

31 Nego radije tražite kraljev-stvo Božje pa će vam se sve ovo nadodati!

32 Ne boj se, malo stado, jer je dobra volja vašeg Oca dati vam kraljevstvo.

33 Prodajte svoje imanje i dajte kao milodar! Pribavite sebi novčanike što ne stare; neprolazno blago u nebesima, gdje se kradljivac ne približava niti ga moljac kvari!

34 Jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše.

35 Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,

36 a vi nalik ljudima koji čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe da mu, čim dođe i pokuca, odmah otvore.

37 Blažene one sluge koje će gos-podar, kad dođe, naći gdje bdiju! Uistinu vam kažem da će se pri-pasati, a njih posjesti za stol, prići i posluživati ih.

38 Ako li dođe u drugu noćnu stražu, ili dođe u treću noćnu stražu, i tako ih nađe, blažene su te sluge!

39 A ovo znajte, kad bi znao do-maćin u koji će čas doći lopov, bdio bi i ne bi dopustio da mu prokopa kuću!

40 Zato i vi budite spremni, jer u čas kad ne mislite dolazi Sin čovječji!”

41 Tada ga je Petar upitao: “Gospo-dine, govoriš li ovu usporedbu samo nama ili i svima?”

42 A Gospodin je odgovorio: “Tko li je dakle onaj vjerni i mudri upra-vitelj kojega će gospodar postaviti nad svojom služinčadi da im u pravo vrijeme daje obrok?

43 Blažen onaj sluga kojega će njegov gospodar, kad dođe, naći da tako čini!

44 Doista, kažem vam, da će ga po-staviti nad svim svojim imanjem.

45 Ali ako taj sluga kaže u srcu svome: Moj gospodar odugovlači svoj dolazak, te

počne tući sluge i sluškinje i jesti i piti i opijati se.

46 Doći će gospodar toga sluge u dan kad ga ne očekuje i u čas kad ne sluti, i rasjeći će ga nadvoje i dodije-liti mu udio s nevjernicima.

47 A taj sluga, koji je znao volju svoga gospodara, a nije se pripremio niti nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca.

48 A onaj koji nije znao, a učinio je što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Jer od svakoga komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; i komu je mnogo povjereno, od njega će se više tražiti.

49 Došao sam baciti oganj na zemlju, i kako bi želio da je već planuo!

50 Ali krštenjem se moram krstiti, i kako sam tjeskoban dok se to ne izvrši!

51 Smatrate li da sam došao poda-riti mir na zemlji? Kažem vam: Ne, nego radije razdor.

52 Jer će od sada, u jednoj kući petero biti razdijeljeno: troje protiv dvoje, i dvoje protiv troje.

53 Podijelit će se: otac protiv sina, i sin protiv oca, majka protiv kćeri, a kći protiv majke; svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svekrve svoje.”

LUKA 13 9454 A govorio je i narodu: “Kad

vidite oblak kako se diže sa zapada, odmah kažete: ‘Dolazi kiša’, i bude tako.

55 Kad vidite da puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vrućina’, i dogodi se.

56 Licemjeri! Lica neba i zemlje znate prosuditi, kako onda ne znate prosuditi ovo vrijeme?

57 A zašto i sami od sebe ne sudite što je pravo?

58 A kad s protivnikom svojim ideš k poglavaru, uloži napor da ga se oslobodiš dok si još na putu da te ne odvuče pred suca, a sudac da te ne preda izvršitelju, a izvršitelj da te ne baci u tamnicu.

59 Kažem ti, nećeš odande izaći dok ne platiš i posljednji novčić.”

POGLAVLJE 13

A u to vrijeme bili su nazočni neki koji su ga izvijestili o Galilejcima

čiju je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama.

2 Nato im je Isus odgovorio rekav-ši: “Smatrate li da su ti Galilejci, bili veći grešnici od svih ostalih Galileja-ca, zato što su tako nastradali?

3 Kažem vam, nipošto; nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.

4 Ili onih osamnaest, na koje je pala kula u Siloamu i pobila ih, mislite li da su bili veći grešnici od svih ljudi koji su prebivali u Jeruzalemu?

5 Kažem vam, nipošto; nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.”

6 Ispričao je i ovu usporedbu: “Neki je čovjek imao u svojemu vino-gradu posađenu smokvu. I došao je, i potražio na njoj ploda, i nije našao.

7 Tada je rekao vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim plod na ovoj smokvi, i ne nalazim. Posijeci je; zašto da još iscrpljuje zemlju?’

8 A on mu je odgovorio rekav-ši: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu

godinu dok ne okopam oko nje i pognojim je.

9 Ako donese ploda dobro, ako li ne, onda ćeš je nakon toga posjeći.’”

10 A Isus je poučavao u jednoj od sinagoga na Šabat.

11 I gle, bila je neka žena koja je imala duha bolesti osamnaest godina. I bila je zgrčena i nikako se nije mogla uspraviti.

12 A kad ju je Isus ugledao, pozvao ju je te joj rekao: “Ženo, oslobođena si od svoje bolesti.”

13 Onda je na nju položio ruke, a ona se odmah uspravila i počela slaviti Boga.

14 A nadstojnik sinagoge odgovo-rio je srdeći se, što je Isus ozdravljao na Šabat, pa je rekao narodu: “Ima šest dana u koje treba raditi! Zato u te dane dolazite i liječite se, a ne na dan Šabata.”

15 Gospodin mu je nato odgovo-rio i rekao: “Licemjeru! Ne odveže li svaki od vas na Šabat svoga vola ili magarca od jasala pa ga vodi napojiti?

16 A nije li ovu ženu Abraha-movu kćer, koju je Sotona svezao, evo već osamnaest godina, trebalo odvezati od ove sveze na dan Šabata?”

17 I kad je on to izgovorio, posra-mili su se svi njegovi protivnici, a sve se mnoštvo radovalo zbog svih tih slavnih djela što su se događala po njemu.

18 Tada je rekao: “Čemu je slično kraljevstvo Božje? I s čime da ga usporedim?

19 Ono je slično gorušičinom zrnu koje je čovjek uzeo i bacio u svoj vrt; i izraslo je i razvilo se u veliko stablo i ptice su mu se nebeske ugnijezdile po granama.”

20 Onda je ponovo rekao: “S čim da usporedim kraljevstvo Božje?

LUKA 149521 Ono je slično kvascu, koji je žena

uzela i umijesila u tri mjere brašna dok se sve nije ukvasalo.”

22 I prolazio je kroz gradove i sela, poučavajući i putujući prema Jeruzalemu.

23 Tada ga je netko upitao: “Gos-podine, je li malo onih koji se spaša-vaju?” A on im je odgovorio:

24 “Borite se da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, a neće moći.

25 Čim domaćin ustane i zatvori vrata, tada ćete stajati vani i početi kucati na vrata govoreći: ‘Gospodi-ne, Gospodine, otvori nam!’ A on će vam odgovoriti i reći: ‘Ne znam vas odakle ste.’

26 Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo i pili pred tobom, i poučavao si po našim ulicama.’

27 No on će vam reći: ‘Kažem vam, ne znam vas odakle ste! Od-stupite od mene svi vi počinitelji nepravde.’

28 Ondje će biti plač i škrgut zuba, kad ugledate Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sâme sebe vani izbačene.

29 I doći će s istoka i zapada, i sa sjevera i juga, i sjesti u kraljevstvu Božjem.

30 I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, a ima prvih koji će biti posljednji.”

31 Toga dana pristupili su mu neki farizeji govoreći: “Izađi i odlazi odavde jer te Herod hoće ubiti!”

32 A on im je rekao: “Idite i re-cite toj lisici: ‘Evo izgonim đavle i ozdravljam danas i sutra, a treći dan završavam.’

33 Ali danas, sutra i prekosutra ja moram putovati jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.

34 Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani! Koliko sam često

htio skupiti djecu tvoju, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, a vi niste htjeli!

35 Evo, kuća vam je vaša ostavljena pusta! A uistinu vam kažem, nećete me vidjeti dok ne dođe čas kada ćete reći: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodnje!’ ”

POGLAVLJE 14

I dogodilo se, da je on na Šabat išao jesti kruh u kuću jednog od

poglavara farizejskih, a oni su ga promatrali.

2 I gle, pred njim je bio neki čovjek koji je imao vodenu bolest.

3 A Isus je odgovorio rekavši zakonoznancima i farizejima, go-voreći: “Je li zakonom dopušteno ozdravljati na Šabat?”

4 A oni su šutjeli. A on ga je uhva-tio, ozdravio ga i otpustio.

5 Tada im je odgovorio rekavši: “Koji od vas, upadne li mu magarac ili vol u jamu, a da ga ne bi odmah izvukao na dan Šabata?”

6 I nisu mu mogli na to odgo-voriti.

7 A uzvanicima je, kad je proma-trao kako biraju prva mjesta, ispričao usporedbu govoreći im:

8 “Kada te netko pozove na svad-bu, nemoj sjesti na prvo mjesto, da ne bi bio pozvan netko poštovaniji od tebe,

9 i da ne bi došao onaj koji je po-zvao tebe i njega pa ti rekao: ‘Predaj mjesto ovome!’ i tada bi ti postiđen morao zauzeti posljednje mjesto.

10 Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto tako da ti onaj koji te pozvao kad dođe može reći: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Tada ćeš biti počašćen pred onima koji sjede pri jelu s tobom.

11 Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.”

LUKA 15 9612 Tada je rekao i onome koji ga je

pozvao: “Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede, da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i tako ti uzvratili.

13 Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

14 I blažen ćeš biti zato što ti oni ne mogu uzvratiti, jer će ti se uzvratiti pri uskrsnuću pravednih.”

15 A kad je to čuo jedan od onih koji su sjedili za stolom, rekao mu je: “Blažen onaj koji bude jeo kruh u kraljevstvu Božjem!”

16 Nato mu je on rekao: “Neki je čovjek pripremio veliku večeru i pozvao mnoge.

17 I poslao je slugu svoga, u vrijeme večere da kaže onima koji su pozvani: ‘Dođite, već je sve pri-premljeno!’

18 Tada su se svi, kao jedan, počeli ispričavati. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa moram otići pogledati je. Molim te, smatraj me ispričanim!’

19 A drugi mu je rekao: ‘Kupio sam pet jarmova volova, idem ih isprobati. Molim te, smatraj me ispričanim!’

20 I treći mu je rekao: ‘Ženom sam se oženio i zbog toga ne mogu doći!’

21 Tako se taj sluga vratio i izvi-jestio o tome svoga gospodara. Nato se gospodar kuće rasrdio i rekao svome sluzi: ‘Izađi brzo na ulice i uličice gradske pa dovedi ovamo prosjake, i sakate, i hrome, i slijepe!’

22 Onda je taj sluga rekao: ‘Gospo-daru, učinjeno je kako si zapovjedio i još ima mjesta!’

23 A gospodar je rekao sluzi: ‘Izađi na puteve i među živice i natjeraj ih neka uđu da mi se napuni kuća.

24 Jer kažem vam da ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.’ ”

25 I s njim je išlo veliko mnoštvo, a on se okrenuo te im rekao:

26 Ako tko dođe k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, i ženu i djecu, i braću i sestre pa čak i svoj život, ne može biti moj učenik.

27 I tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

28 Jer tko od vas, kad naumi sagraditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak, ima li dovoljno za dovršiti?

29 Da mu se ne bi, nakon što je postavio temelj, a ne može dovršiti, počeli rugati svi koji to vide:

30 govoreći, ‘Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti.’

31 Ili, koji kralj, kad ide u rat pro-tiv drugog kralja, najprije neće sjesti i ispitati je li može s deset tisuća presresti onoga koji dolazi protiv njega s dvadeset tisuća?

32 Ako li ne može, dok je još onaj drugi daleko, on šalje svoje poslani-ke i traži uvjete za mir.

33 Isto tako, svaki od vas koji se ne odrekne svega što ima, ne može biti moj učenik.

34 Sol je dobra, ali ako sol izgubi okus, čime će se ona začiniti?

35 Nije pogodna ni za zemlju ni za gnoj, već ju bacaju van. Tko ima uši da čuje, neka čuje.”

POGLAVLJE 15

TADA su mu prilazili svi poreznici i grešnici kako bi ga čuli.

2 A farizeji i pismoznanci mrmljali su, govoreći: “Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima.”

3 A on im ispričao ovu usporedbu, govoreći:

4 “Koji čovjek od vas ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavlja u pustinji onih devedeset i devet

LUKA 1597te ne pođe za izgubljenom dok je ne nađe?

5 A kad je nađe, stavi je na svoja ramena, radujući se.

6 I kad dođe kući, pozove prijatelje i susjede govoreći im: ‘Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgublje-nu ovcu!’

7 Kažem vam da će tako biti u nebu veća radost zbog jednog grešnika koji se pokaje nego zbog devedeset i devet pravednika koji ne trebaju pokajanje.”

8 Ili, koja žena ima deset srebr-njaka pa izgubi jedan srebrnjak, ne upali svjetiljku i ne pomete kuću te ne traži pomno dok ga ne nađe?

9 A kad ga nađe, pozove prijatelji-ce i susjede govoreći: ‘Radujte se sa mnom jer sam našla onaj srebrnjak koji sam izgubila!’

10 Isto tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog grešnika koji se pokaje.”

11 Zatim je ispripovijedao: “Neki je čovjek imao dva sina.

12 I onaj mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada!’ I on im je podijelio imanje.

13 I poslije nekoliko dana mlađi sin je skupio sve svoje, otputovao u daleku zemlju i ondje protratio svoje imanje živeći razvratno.

14 I kad je sve potrošio, nastala je silna glad u onoj zemlji te je on počeo oskudijevati.

15 I otišao je i pridružio se ne-kom građaninu one zemlje, a on ga je poslao na svoja polja hraniti svinje.

16 I čeznuo je napuniti trbuh mahunama što su ih jele svinje, a nitko mu ih nije davao.

17 A kad je došao k sebi, rekao je: ‘Koliko najamnika moga oca ima dovoljno kruha i na pretek, a ja umirem od gladi!

18 Ustat ću, poći k svome ocu pa mu reći: ‘Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom.

19 I nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Učini me kao jednog od svojih najamnika.’

20 Tada je ustao i pošao svome ocu. Ali dok je još bio daleko, njegov ga je otac ugledao i sažalio se te potrčao, pao mu oko vrata i izljubio ga.

21 A sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’

22 Nato je otac rekao svojim slu-gama: ‘Iznesite onaj najbolji plašt i odjenite ga, i stavite mu prsten na ruku, i obuću na noge!

23 I dovedite tele ugojeno i zakolji-te ga, pa jedimo i veselimo se,

24 jer je ovaj moj sin bio mrtav i oživio, bio je izgubljen i nađen je.’ I počeli su se veseliti.

25 A njegov je stariji sin bio u polju i kad je stigao blizu kuće, čuo je glazbu i ples,

26 i pozvao je k sebi jednoga od slugu te upitao što to znači.

27 A on mu je odgovorio: ‘Došao ti je brat pa je tvoj otac zaklao tele ugojeno što ga je živog i zdravog dočekao.’

28 A on se razljutio i nije htio ući. Stoga je njegov otac izašao i počeo ga zaklinjati.

29 A on je odgovorio ocu rekavši: ‘Evo, služim ti tolike godine i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a nisi mi nikada dao ni jareta da bi se mogao proveseliti sa svojim prijateljima.

30 A kad ti se vratio taj sin, koji je s bludnicama proždro tvoje imanje, zaklao si mu tele ugojeno!’

31 A on mu je odgovorio: ‘Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što ja imam, tvoje je.

32 Ipak se trebalo veseliti i radovati jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio je, bio je izgubljen i nađen je.’ ”

LUKA 16 98POGLAVLJE 16

A ispripovijedao je i svojim učeni-cima: “Bio je jedan bogati čovjek

koji je imao upravitelja; i taj je bio optužen pred njim da mu rasipa imanje.

2 I pozvao ga je te mu rekao: ‘Što to čujem o tebi? Daj račun o svom upravljanju, jer ti više ne možeš biti upravitelj!’

3 Tada je upravitelj rekao u sebi: ‘Što ću učiniti, jer mi moj gospodar oduzima upravu? Kopati ne mogu, prosjačiti se stidim.

4 Odlučio sam što ću učiniti da me prime u svoje kuće kad me maknu iz uprave.’

5 Tako je dozvao svakog pojedinog dužnika svoga gospodara i upitao prvoga: ‘Koliko duguješ mome gospodaru?’

6 A on je odgovorio: ‘Stotinu mjera ulja.’ I rekao mu je: ‘Uzmi svoju zadužnicu, brzo sjedni i napiši pedeset.’

7 Zatim je upitao drugoga: ‘A ko-liko ti duguješ?’ A on je odgovorio: ‘Stotinu mjera pšenice.’ I on mu je rekao: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset!’

8 I pohvalio je gospodar nepraved-na upravitelja što je mudro učinio jer su djeca ovoga svijeta mudrija u svom naraštaju od sinova svjetla.

9 A ja vam kažem: steknite sebi prijatelje nepravednim mamonom, da vas, kad ono nestane, prime u vječne nastambe.

10 Tko je vjeran u najmanjem, i u velikom je vjeran; i tko je nepra-vedan u najmanjem, i u velikom je nepravedan.

11 Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednom mamonu, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo?

12 A ako niste bili vjerni u onomu što je tuđe, tko će vam dati ono što je vaše?

13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer, ili će jed-noga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će jednoga podržavati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.”

14 A sve su to čuli i farizeji, koji su bili pohlepni, pa su mu se rugali.

15 Nato im je rekao: “Vi ste oni koji sebe pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje vaša srca; jer što je među ljudima uzvišeno, gnusoba je pred Bogom.

16 Zakon i Proroci su do Ivana. Otada se propovijeda kraljevstvo Božje i svatko navaljuje u njega.

17 Ali je lakše nebu i zemlji proći nego li jednoj crtici Zakona pro-pasti.

18 Svaki koji otpusti svoju ženu te se oženi drugom, čini preljub. I svaki koji se oženi otpuštenom, čini preljub.

19 Bio je neki bogat čovjek koji se odijevao u grimiz i fi ni lan i dano-mice se dobro gostio.

20 A bio je i neki prosjak imenom Lazar, koji je ležao kod njegovih vrata pun čireva,

21 i želio se nasiti mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

22 I dogodilo se da je siromah umro i anđeli su ga odnesli u krilo Abrahamovo. Umro je i bogataš te je bio pokopan.

23 A u paklu, dok je bio u mukama, podigao je svoje oči te izdaleka opa-zio Abrahama i Lazara u njegovu krilu.

24 Nato je on povikao i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vrh prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovom plamenu!’

25 Ali je Abraham rekao: ‘Sine, sjeti se da si ti primio svoja dobra za vrijeme svoga života, a tako i

LUKA 1799Lazar zla! A sada se on tješi, a ti se mučiš.

26 A osim svega toga, između nas i vas velika je provalija, tako da oni koji bi htjeli odavde prijeći k vama ne mogu, niti oni odande ne mogu prijeći k nama.’

27 Tada je rekao: ‘Zato te molim oče da ga pošalješ u kuću moga oca,

28 jer imam petero braće, da im posvjedoči kako ne bi i oni došli u ovo mjesto muka!

29 Abraham mu je rekao: ‘Ima-ju Mojsija i Proroke; neka njih slušaju!’

30 A on je rekao: ‘Nipošto, oče Abrahame; nego ako im tko dođe od mrtvih, pokajat će se.’

31 Nato mu je Abraham rekao: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće ih uvjeriti ni ako tko ustane od mrtvih.’ ”

POGLAVLJE 17

TADA je rekao učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, ali

jao onomu po komu dolaze!2 Bolje bi mu bilo da mu se mlinski

kamen objesi oko vrata i da se baci u more, nego da sablazni jednog od ovih malenih.

3 Čuvajte se! Ako tvoj brat pogri-ješi protiv tebe, ukori ga pa ako se pokaje, oprosti mu.

4 I ako sedam puta na dan pogriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati govoreći: ‘Kajem se!’ oprosti mu.”

5 A apostoli su rekli Gospodinu: “Povećaj nam vjeru!”

6 A Gospodin im je rekao: “Ako imate vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I poslušao bi vas.

7 A tko će od vas koji ima slugu, što ore ili hrani stoku, kad se vrati iz polja reći: ‘Dođi i sjedni za stol!’

8 Neće li mu radije reći: ‘Pripremi mi što ću večerati, a ti se pripaši i poslužuj me dok jedem i pijem, a poslije ćeš ti jesti i piti!’

9 Duguje li zahvalnost tom sluzi jer je izvršio što mu je zapovjeđeno? Mislim da ne.

10 Tako i vi, kad izvršite sve ono što vam je zapovjeđeno, recite: ‘Be-skorisne smo sluge; učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.’ ”

11 I dogodilo se, dok je on išao u Jeruzalem, da je prolazio granicom Samarije i Galileje.

12 I kad je ulazio u neko selo susrelo ga je deset gubavih ljudi koji su se zaustavili podalje.

13 Zatim su oni podigli svoj glas i rekli: “Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!”

14 I kad ih je opazio, rekao im je: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dogodilo se, dok su oni išli, da su se očistili.

15 A jedan od njih, kad je vidio da je ozdravio, vratio se natrag i slavio Boga u sav glas,

16 te je pao na svoje lice do njego-vih nogu, dajući mu hvalu, a bio je Samarijanac.

17 A Isus je odgovorio rekavši: “Nisu li se očistila desetorica? A gdje su ona devetorica?

18 Ni jedan se nije našao koji bi se vratio dati slavu Bogu, osim ovoga tuđinca!”

19 I rekao mu je: “Ustani, idi, vjera te tvoja ozdravila!”

20 A kad su ga farizeji pitali kada će doći kraljevstvo Božje, on im je odgovorio i rekao: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo;

21 niti će se reći: ‘Evo ga ovdje’ ili ‘Eno ga ondje!’ Jer gle, kraljevstvo je Božje unutar vas.”

22 I rekao je učenicima: “Doći će dani kad ćete poželjeti vidjeti jedan od dana Sina Čovječjega, i nećete ga vidjeti.

LUKA 18 10023 I govorit će vam: ‘Vidi ovdje’ ili

‘Vidi ondje!’ Ne idite za njima, niti ih slijedite!

24 Jer kao što munja sijevne od jednog kraja pod nebom i rasvijetli do drugog kraja pod nebom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u njegov Dan.

25 Ali najprije mu treba mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja.

26 I kao što je bilo u dane Noine, tako će biti u dane Sina Čovječjega.

27 Jeli su, pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku. I došao je potop i sve uništio.

28 Isto tako kao što je bilo i u dane Lotove, jeli su, pili, kupovali i prodavali, sadili, gradili.

29 Ali istog dana kad je Lot izašao iz Sodome, zapljuštio je oganj i sum-por s neba i sve ih uništio.

30 Upravo tako će biti u dan kad se Sin čovječji otkrije.

31 U onaj dan tko bude na krovu, a stvari njegove u kući, neka ne silazi da ih uzme; i tko bude u polju, isto tako neka se ne vraća.

32 Sjetite se Lotove žene!33 Onaj koji nastoji spasiti svoj

život, izgubit će ga, a onaj koji izgubi svoj život, sačuvat će ga.

34 Kažem vam, one će noći dvoje biti na jednoj postelji; jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.

35 Dvije će mljeti zajedno; jedna će se uzeti, a druga ostaviti.

36 Dvojica će biti u polju, jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.”

37 A oni su odgovorili rekavši mu: “Gdje, Gospodine?” I on im je rekao: “Gdje god je tijelo, ondje će se okupljati orlovi.”

POGLAVLJE 18

A ispripovijedao im je i usporedbu kako bi uvijek trebali moliti i ne

posustati,

2 govoreći: “Bio je u nekom gradu neki sudac koji se nije bojao Boga niti se na čovjeka obazirao.

3 A u tom gradu bila je neka udo-vica; i dolazila je k njemu, govoreći: ‘Obrani me od moga protivnika.’

4 I on to za neko vrijeme nije htio. Ali nakon toga je rekao u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim, niti se na ljude obazirem,

5 ipak, jer me ova udovica muči, obranit ću je da me ne dolazi nepre-stano zamarati.’ ”

6 I Gospodin je rekao: “Čujte što govori nepravedni sudac!

7 A neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k nje-mu, iako dugo podnosi s njima?

8 Kažem vam da će ih brzo obrani-ti. Ali hoće li Sin čovječji, kad dođe, naći vjeru na zemlji?”

9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravedni, a druge prezirali, ispripovijedao je i ovu usporedbu:

10 “Dva su čovjeka uzišla u Hram moliti se: jedan farizej, a drugi poreznik.

11 Farizej je stajao te ovako molio u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili baš kao ovaj poreznik.

12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što posjedujem.’

13 A poreznik, stojeći podalje, nije htio podignuti ni oči prema nebu, već se udarao u prsa go-voreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku!’

14 Kažem vam, ovaj je opravdan sišao svojoj kući, a ne onaj; jer svaki onaj koji se uzvisuje, bit će poni-žen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

15 I donosili su mu i dojenčad da ih se dotakne. A kad su to vidjeli njegovi učenici, korili su ih.

LUKA 1910116 Ali Isus ih je dozvao k sebi te

rekao: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; i ne zabranjujte im, jer takvih je kraljevstvo Božje!

17 Uistinu kažem vam, onaj koji ne primi kraljevstvo Božje poput malog djeteta, nipošto neće ući u njega.”

18 Tada ga je neki poglavar upitao govoreći: “Učitelju dobri, što moram činiti da baštinim život vječni?”

19 A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, to jest, Boga.

20 Znaš zapovijedi: Ne čini pre-ljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svje-doči lažno! Poštuj svoga oca i svoju majku!”

21 A on je rekao: “Sve sam to držao od svoje mladosti.”

22 A kad je to Isus čuo, rekao mu je: “Još jedno ti nedostaje. Prodaj sve što imaš i podijeli siromasima, pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi i slijedi me!”

23 A kad je on to čuo, jako se raža-lostio jer je bio vrlo bogat.

24 I kad ga je Isus vidio da je po-stao jako žalostan, rekao je: “Kako je teško onima koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!

25 Jer je lakše devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u Kraljevstvo Božje.”

26 A oni koji su to čuli, rekli su: “Tko onda može biti spašen?”

27 Nato je on rekao: “Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće.”

28 Tada je Petar rekao: “Evo, mi smo ostavili sve i počeli smo te slijediti!”

29 A on im je rekao: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjega,

30 a koji neće primiti mnogostruko već u ovom vremenu, a u svijetu što dolazi život vječni.”

31 Zatim je poveo sa sobom Dva-naestoricu i rekao im: “Gle, uzlazimo u Jeruzalem, i sve ono što je zapisano po prorocima o Sinu čovječjem dovršiti će se.

32 Jer će biti predan Poganima i bit će izrugivan, zlostavljan i po-pljuvan.

33 Onda će ga izbičevati i ubiti, a on će treći dan uskrsnuti.”

34 A oni ništa od toga nisu ra-zumjeli; ta je besjeda bila skrivena od njih pa nisu shvatili što im je govorio.

35 I dogodilo se, dok se on pribli-žavao Jerihonu, da je neki slijepac sjedio pokraj puta i prosio.

36 I kad je čuo mnoštvo kako prolazi, raspitivao se što je to?

37 A oni su mu dojavili da prolazi Isus Nazarećanin.

38 Tada je povikao, govoreći: “Isu-se, Sine Davidov, smiluj mi se!”

39 A oni koji su išli ispred korili su ga da ušuti. Ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

40 Tada se Isus zaustavio i zapo-vjedio da ga dovedu k njemu. I kad mu se ovaj približio, upitao ga je,

41 govoreći: “Što hoćeš da ti uči-nim?” A on je rekao: “Gospodine, da progledam!”

42 A Isus mu je rekao: “Progledaj! Tvoja te je vjera spasila.”

43 I on je odmah progledao i počeo ga slijediti slaveći Boga. I sav narod, kad je to vidio, dao je hvalu Bogu.

POGLAVLJE 19

ZATIM je Isus ušao u Jerihon i prolazio gradom.

2 I evo, čovjeka imenom Zakej, koji je bio pročelnik poreznika; a bio je bogat.

3 I nastojao je vidjeti tko je Isus. A nije mogao zbog gužve, jer je bio malen rastom.

LUKA 19 1024 Tada je potrčao naprijed i popeo

se na smokvu da bi ga vidio, jer je tim putem trebao proći.

5 I kad je Isus došao na to mjesto, pogledao je gore i opazio ga te mu rekao: “Zakeju, brzo siđi, jer ja danas moram boraviti u tvojoj kući.”

6 On je brzo sišao i primio ga radujući se.

7 A kad su to vidjeli, svi su mr-mljali govoreći kako je otišao u goste čovjeku koji je grešan!”

8 Tada je Zakej ustao i rekao Gos-podinu: “Evo, Gospodine, polovicu svojega imanja dajem siromasima; i ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.

9 Nato mu je Isus rekao: “Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov.

10 Jer je Sin čovječji došao tražiti i spasiti ono što je izgubljeno.”

11 I dok su oni to slušali, on je dodao i ispripovijedao usporedbu jer je bio blizu Jeruzalema, pa su oni mislili da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje.

12 Stoga je rekao: “Neki je ugled-ni čovjek otišao u daleku zemlju preuzeti za sebe kraljevstvo, pa se vratiti.

13 I pozvao je svojih deset slugu, dao im deset mna i rekao im: ‘Trgujte dok ne dođem.’

14 Ali su ga njegovi građani mr-zili te su za njim poslali obavijest govoreći: ‘Nećemo da ovaj kraljuje nad nama.’

15 I dogodilo se da je on, kad se vratio, pošto je preuzeo kraljevstvo, zapovjedio da mu se pozovu one sluge kojima je dao novac, kako bi sa-znao koliko je tko zaradio trgujući.

16 Tada je prvi pristupio govoreći: ‘Gospodaru, tvoja mna donijela je deset mna.’

17 A on mu je rekao: ‘Izvrsno, dobri slugo, pošto si u najmanjem

bio vjeran, imaj vlast nad deset gradova.’

18 Onda je došao drugi, govoreći: ‘Gospodaru, tvoja mna donijela je pet mna.’

19 A on je tomu isto tako rekao: ‘I ti budi nad pet gradova.’

20 I sljedeći je došao, govoreći: ‘Gospodaru, gle tvoje mne, čuvao sam je pohranjenu u rupcu.

21 Jer sam te se bojao, zato što si strog čovjek: uzimaš ono što nisi uložio i žanješ ono što nisi posijao.’

22 A on mu je rekao: ‘Iz tvojih ću te usta suditi, zli slugo. Znao si da sam strog čovjek, uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam posijao.

23 Zašto onda nisi dao moj novac u banku pa bi ga ja kad dođem uzeo s kamatama!’

24 A onima koji su ondje stajali rekao je: ‘Oduzmite od njega tu mnu i dajte onomu koji ima deset mna!’

25 A oni su mu rekli: ‘Gospodaru, on već ima deset mna!’

26 Jer kažem vam, da će se sva-kome koji ima dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.

27 A one moje neprijatelje koji nisu htjeli da kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom!’ ”

28 A kad je to rekao, krenuo je naprijed te se uspinjao prema Je-ruzalem.

29 I dogodilo se, kad se približio Betfagi i Betaniji kod gore zvane Maslinska, da je poslao dvojicu svojih učenika,

30 govoreći: “Idite u selo pred vama! U njemu ćete, kad uđete, naći privezano magare na kojem nikada nitko nije sjedio. Odvežite ga i dovedite ovamo.

31 Ako li vas netko upita: ‘Zašto ga odvezujete?’ Recite mu ovako: ‘Jer ga Gospodin treba!’ ”

LUKA 2010332 A oni koji su bili poslani, otišli

su i našli kako im je rekao.33 I dok su odvezivali magare,

njegovi su im vlasnici rekli: “Zašto odvezujete magare?”

34 A oni su rekli: “Gospodin ga treba.”

35 Zatim su ga doveli k Isusu te bacili svoju odjeću na magarca i posjeli Isusa na njega.

36 I dok je on prolazio, prostirali su svoju odjeću po putu.

37 A kad je došao blizu, već do obronka Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika počelo se radovati i hvaliti Boga jakim glasom za sva ona silna djela koja su vidjeli,

38 govoreći: “Blagoslovljen budi Kralj, onaj koji dolazi u ime Gos-podnje! Mir u nebu i slava u najvišoj visini!”

39 A neki su mu farizeji iz mnoš-tva rekli: “Učitelju, ukori svoje učenike!’

40 A on im je odgovorio rekavši: “Kažem vam da će, ako ovi ušute, kamenje odmah vikati.”

41 A kad se je približio i ugledao grad, zaplakao je nad njim

42 govoreći: “Kad bi i ti barem u ovaj svoj dan spoznao ono što je za tvoj mir! Ali je sada skriveno tvojim očima.

43 Jer doći će na tebe dani, kad će te tvoji neprijatelji okružiti opkopom i opkoliti te i pritisnuti te sa svih strana.

44 I sravnit će sa zemljom tebe i tvoju djecu u tebi. I neće osta-viti u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi prepoznao vrijeme svoga pohođenja!”

45 Tada je otišao u Hram i počeo istjerivati van one koji su ondje pro-davali i one koji su kupovali

46 govoreći im: “Zapisano je, ‘Dom moj, dom je molitve,’ a vi ste ga učinili razbojničkom špiljom.”

47 I svakodnevno je poučavao u Hramu. A glavari svećenički i pismoznanci i prvaci naroda tražili su da ga ubiju.

48 Ali nisu našli načina kako da to učine, jer ga je sav narod pažljivo slušao.

POGLAVLJE 20

I dogodilo se, jednog od onih dana dok je poučavao narod u Hramu

i propovijedao evanđelje, da su mu pristupili glavari svećenički i pismo-znanci sa starješinama

2 i upitali ga govoreći: “Reci nam po kojoj vlasti to činiš ili tko je onaj koji ti je dao tu vlast?”

3 A on im je odgovorio rekavši: “I ja ću vas upitati jednu stvar, pa mi odgovorite:

4 Je li krštenje Ivanovo bilo od neba ili od ljudi?”

5 A oni su međusobno umovali, govoreći: “Ako kažemo: ‘Od neba,’ reći će nam: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’

6 Ali ako kažemo: ‘Od ljudi,’ sav će nas narod kamenovati jer je uvjeren da je Ivan bio prorok.”

7 I odgovorili su da ne mogu reći od koga je bilo.

8 Onda im je Isus rekao: “Ni ja vama neću reći po kojoj vlasti ovo činim.”

9 Zatim je narodu počeo govoriti ovu usporedbu: “Neki je čovjek posadio vinograd te ga je iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju na duže vrijeme.

10 I u svoje vrijeme poslao je slugu k vinogradarima da mu dadu od ploda vinogradskoga. Ali su ga vinogradari istukli i otposlali praznih ruku.

11 I ponovno je poslao drugog slugu, a oni su i njega istukli i osra-motili i otposlali praznih ruku.

12 I ponovno je poslao i trećega, a oni su i toga izranili i izbacili.

LUKA 20 10413 Tada je gospodar vinograda

rekao: ‘Što ću učiniti? Poslat ću svo-ga ljubljenoga sina. Možda će njega poštovati kad ga vide.

14 Ali kad su ga vinogradari ugledali, umovali su međusobno govoreći: ‘Ovo je baštinik! Hajde, ubijmo ga da bi baština bila naša!’

15 Tako su ga izbacili iz vinograda i ubili. Što će, dakle, učiniti s njima gospodar vinograda?

16 Doći će i pogubiti te vinogra-dare, a vinograd dati drugima.” A kad su to čuli, rekli su: “Bože sačuvaj!”

17 A on ih je pogledao i rekao: “Što onda znači ovo što je zapisano: ‘Kamen koji su graditelji odbacili, taj je postao ugaoni zaglavnjak?’

18 Svaki, koji padne na taj kamen, razbit će se, a na koga on padne, u prah će ga samljeti.”

19 A glavari svećenički i pismo-znanci nastojali su istog časa dignuti ruke na njega, ali su se bojali naroda, jer su shvatili da je protiv njih izre-kao ovu usporedbu.

20 I vrebali su ga i poslali uhode, koji su se pretvarali da su pravednici kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga mogli predati poglavarstvu i vlasti upravitelja.

21 I upitali su ga govoreći: “Uči-telju, znamo da ispravno govoriš i poučavaš, i ne priznaješ vanjštinu bilo koga, nego po istini poučavaš putu Božjemu.

22 Je li nam zakonom dopušteno dati porez Cezaru ili nije?”

23 A on je opazio njihovo lu-kavstvo i rekao im: “Zašto me iskušavate?

24 Pokažite mi dinar! Čiju ima sliku i natpis?” Oni su odgovorili rekavši: “Cezarovu.”

25 Onda im je rekao: “Dajte dakle Cezaru ono što je Cezarovo, a Bogu ono što je Božje!”

26 A oni ga nisu mogli uhvatiti u riječi pred narodom te su začuđeni njegovim odgovorom ušutjeli.

27 Tada su mu pristupili neki od saduceja, koji niječu da ima uskr-snuća, te su ga upitali,

28 govoreći: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nekome umre brat koji ima ženu, i taj umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu.’

29 Bilo je, dakle, sedmero braće. I prvi je uzeo ženu i umro je bez djece.

30 I drugi ju je uzeo za ženu, i taj je umro bez djece.

31 I treći ju je uzeo, a isto tako i ona sedmorica; i umrli su, a nisu ostavili djece.

32 Nakon svih umrla je i žena.33 Stoga, po uskrsnuću, kome će

od njih biti žena, jer su je sedmorica imala za ženu?”

34 A Isus im je odgovorio rekav-ši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju.

35 Ali oni koji su se našli dostojni-ma zadobiti onaj svijet i uskrsnuće od mrtvih, niti se žene niti udaju.

36 Niti više ne mogu umrijeti, jer su jednaki anđelima i djeca su Božja, budući da su djeca uskrsnuća.

37 A to da mrtvi ustaju, pokazao je Mojsije kod grma, kad Gospodina na-ziva ‘Bogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.’

38 Jer on nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu svi žive.”

39 Nato su neki pismoznanci odgovorili rekavši: “Učitelju, dobro si rekao!”

40 I nisu se više ništa usudili pitati ga.

41 Tada im je rekao: “Kako govore da je Krist Davidov sin?

42 I sâm David kaže u knjizi Psa-lama: Gospod je rekao Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna,

LUKA 2110543 dok ne položim tvoje neprijate-

lje za podnožje tvojim nogama!’44 David ga dakle naziva ‘Gospo-

dinom,’ a kako mu je onda sin?”45 Dok ga je sav narod slušao,

rekao je svojim učenicima:46 “Čuvajte se pismoznanaca

koji žele hodati u plaštevima i vole pozdrave na trgovima, pročelja u si-nagogama i prva mjesta na gozbama,

47 koji proždiru kuće udovica, a pod izlikom dugih molitava. Oni će primiti veću osudu!”

POGLAVLJE 21

I pogledao je i vidio bogataše kako ubacuju svoje darove u riznicu.2 A vidio je i neku siromašnu

udovicu kako ubacuje onamo dva novčića,

3 te je rekao: “Doista vam kažem da je ova siromašna udovica ubacila više od svih,

4 jer svi su ovi od svojega viška ubacili za darove Bogu, a ona je od svoje neimaštine, ubacila je sav žitak što je imala.”

5 I dok su neki govorili o Hramu, kako je ukrašen lijepim kamenjem i zavjetnim darovima, on je rekao:

6 “Doći će dani u kojima od ovoga što gledate neće ostati ni kamen na kamenu koji neće biti porušen.”

7 A oni su ga upitali govoreći: “Učitelju, a kad će to biti i koji će biti znak kad će se to dogoditi?”

8 A on je rekao: “Pazite da ne budete zavedeni; jer mnogi će doći u moje ime govoreći: ‘Ja sam Krist,’ i ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite, dakle, za njima!

9 Ali kad čujete za ratove i bune, nemojte se prestrašiti; jer se naj-prije to mora dogoditi, ali kraj nije uskoro!”

10 Tada im je rekao: “Ustat će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.

11 I bit će velikih potresa na raznim mjestima, i gladi i pošasti; i bit će strahota i velikih znakova s neba.

12 Ali prije svega toga, podignut će svoje ruke na vas, progoniti vas i predavati u sinagoge i tamnice; izvodit će vas pred kraljeve i vladare radi imena mojega.

13 I to će vam se okrenuti u prigo-du za svjedočenje.

14 Stavite to dakle u svoja srca, nemojte unaprijed smišljati što ćete odgovoriti!

15 Jer ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ni oduprijeti svi vaši neprijatelji.

16 I predavat će vas i roditelji i bra-ća i rođaci i prijatelji, a nekima od vas prouzročit će da budu smaknuti.

17 I svi će vas mrziti radi imena mojega.

18 Ali s vaše glave ni jedna vlas neće propasti.

19 U strpljivosti svojoj očuvajte svoje duše!

20 A kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskama, tada znajte da se približilo njegovo opustošenje.

21 Tada neka oni koji su u Judeji, bježe u gore! A oni koji su u njego-vom središtu, neka ga napuste! A oni koji su po okolici, neka u njega ne ulaze!

22 Jer će to biti dani odmazde, da se ispuni sve što je zapisano!

23 Ali jao trudnicama i dojiljama u one dane, jer će biti velika tje-skoba na zemlji i gnjev nad ovim narodom!

24 I padat će od oštrice mača i odvodit će ih kao roblje među sve narode. A Jeruzalem će gaziti Po-gani sve dok se ne ispune vremena Pogana.

25 I bit će znakovi na suncu, i na mjesecu, i na zvijezdama. A na ze-mlji tjeskoba naroda u neizvjesnosti; huka mora i valova.

LUKA 22 10626 Ljudima će srca zatajiti od

straha i iščekivanja onoga što do-lazi na svijet, jer će se sile nebeske uzdrmati.

27 I tada će ugledati Sina čovječje-ga gdje dolazi u oblaku sa snagom i slavom velikom.

28 A kada se sve to počne događa-ti, tada pogledajte gore i podignite glave, jer se približilo vaše otku-pljenje.”

29 Onda im je rekao usporedbu: “Pogledajte smokvu i sva ta stabla;

30 Kada već propupaju, vi sami vidite i znate da je ljeto već blizu.

31 Tako isto i vi, kad vidite da se to događa, znajte da je kraljevstvo Božje blizu.

32 Uistinu kažem vam, ovaj nara-štaj neće proći dok se sve ne ispuni.

33 Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.

34 I pazite na sebe, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti i pijanstvu te brigama za ovaj život, i da tako onaj dan ne dođe iznenada na vas,

35 jer će kao zamka doći na sve koji prebivaju na licu cijele zemlje.

36 Stoga, bdijte i uvijek molite, da biste bili dostojni izbjeći svemu onomu što se ima dogoditi te stati pred Sina čovječjeg.”

37 I danju je naučavao u Hramu, a noću bi izlazio i boravio na gori zvanoj Maslinska.

38 I sav je narod rano ujutro dola-zio k njemu u Hram, slušati ga.

POGLAVLJE 22

I približavala se svetkovina be-skvasnih kruhova koja se naziva

Pasha.2 A glavari svećenički i pismo-

znanci tražili su kako bi ga ubili ali su se bojali naroda.

3 Tada je Sotona ušao u Judu, imenom Iskariotski, koji je bio jedan iz broja Dvanaestorice.

4 I otišao je ugovoriti s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako bi im ga izdao.

5 Nato su se oni obradovali te su ugovorili da mu daju novac.

6 A on je pristao i tražio priliku kako bi im ga izdao mimo mnoštva.

7 Tada je došao dan beskvasnih kruhova, kad je trebalo zaklati Pashu.

8 A poslao je Petra i Ivana govoreći: “Idite, pripravite nam Pashu da bi je mogli jesti!”

9 Zatim su ga oni upitali: “Gdje želiš da pripremimo?”

10 A on im je odgovorio: “Evo, čim uđete u grad, sresti će vas čovjek koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga u kuću u koju uđe,

11 te recite domaćinu kuće: ‘Uči-telj te pita gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti Pashu sa svojim učenicima?’

12 I on će vam pokazati veliku na-mještenu sobu; ondje pripremite.”

13 I oni su otišli, našli kako im je rekao te pripremili Pashu.

14 A kad je došao čas, sjeo je za stol i s njim dvanaestorica apostola.

15 Tada im je rekao: “Žarko sam želio jesti s vama ovu Pashu prije svoje patnje,

16 jer kažem vam, neću više jesti od nje dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjem.”

17 Zatim je uzeo čašu, zahvalio i rekao: “Uzmite je i podijelite među sobom,

18 jer kažem vam, neću više piti od trsova roda sve dok ne dođe kraljevstvo Božje!”

19 I uzeo je kruh, zahvalio i razlo-mio ga pa im dao govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”

20 Isto tako i čašu pošto su večerali, govoreći: “Ova je čaša Novi zavjet u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.

LUKA 2210721 Ali evo, ruka onoga koji me

izdaje sa mnom je na stolu.22 I doista, Sin čovječji odlazi kako

je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje!”

23 A oni su se počeli međusobno ispitivati tko je taj od njih koji bi to namjeravao učiniti.

24 I nastala je među njima i svađa koga bi od njih trebalo smatrati najvećim.

25 A on im je rekao: “Kraljevi Pogana gospodare nad njima i oni koji vladaju nad njima nazivaju se dobrotvorima.

26 Ali vi nemojte tako! Nego, onaj koji je najveći među vama, neka bude kao najmlađi, a onaj koji je vladar kao onaj koji poslužuje.

27 Jer tko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji je za stolom? A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.

28 Vi ste oni koji ste ustrajali sa mnom u mojim iskušenjima.

29 I ja na vas prenosim kraljevstvo kao što je Otac moj prenio na mene:

30 da biste mogli jesti i piti za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te sjediti na prijestoljima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.”

31 I Gospodin je rekao: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas prorešeta kao pšenicu.

32 Ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti kad se obratiš, učvrsti svoju braću!”

33 A on mu je rekao: “Gospodine, spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt.”

34 Nato je on odgovorio: “Kažem ti, Petre, danas neće pijetao zakuku-rikati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ!”

35 Zatim ih je upitao: “Kad sam vas poslao bez novčanika, i torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?” A oni su odgovorili: “Ništa!”

36 Tada im je rekao: “Ali sada tko ima novčanik, neka ga uzme. Isto tako i torbu. A onaj tko nema mač, neka proda svoju odjeću i kupi ga.

37 Jer, kažem vam, sada se mora dovršiti na meni ono što je zapisano: ‘Među prijestupnike je bio ubrojen.’ Jer ono, što se na mene odnosi ima kraj.”

38 Onda su mu rekli: “Gospodine, gle, ovdje su dva mača!” A on im je rekao: “Dosta je!”

39 Zatim je izašao te je po običaju pošao na Maslinsku goru. A slijedili su ga i njegovi učenici.

40 Kada je došao na to mjesto, rekao im je: “Molite da ne upadnete u iskušenje!”

41 Tada se udaljio od njih koliko se može kamenom dobaciti, kleknuo na koljena i počeo moliti,

42 govoreći: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja!”

43 Tada mu se ukazao anđeo s neba i ohrabrivao ga.

44 I kad je zapao u samrtnu borbu, još je usrdnije molio, a znoj mu je postao kao guste kaplje krvi koje su padale na zemlju.

45 Nakon molitve ustao je, prišao k učenicima i našao ih kako spavaju od žalosti,

46 te im rekao: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne upadnete u iskušenje!”

47 I dok je on još govorio, evo mnoštva, a pred njima je išao jedan od dvanaestorice, onaj koji se zvao Juda te se približio Isusu da ga poljubi.

48 Ali mu je Isus rekao: “Juda, zar pol jupcem izdaješ Sina čovječjeg?”

49 Kad su oni koji su bili oko njega vidjeli što će uslijediti, upitali su: “Gospodine, ne ćemo li udariti mačem?”

LUKA 23 10850 Tada je jedan od njih udario

slugu velikog svećenika i odsjekao mu desno uho.

51 A Isus je odgovorio rekavši: “Pustite, ostavite se toga!” I dota-knuo se njegova uha i iscijelio ga.

52 Tada je Isus rekao glavarima svećeničkim, zapovjednicima hram-ske straže i starješinama, onima koji su došli k njemu: “Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama!”

53 Dok sam svakodnevno bio u Hramu s vama, niste digli ruku na mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame.”

54 Kad su ga uhvatili, odveli su ga i doveli u kuću velikog svećenika. A Petar ih je izdaleka slijedio.

55 A kad su naložili vatru nasred dvorišta i posjedali, Petar je sjeo među njih.

56 Ali kad ga je vidjela neka sluš-kinja gdje sjedi pokraj vatre, pomno ga je pogledala i rekla: “I ovaj je bio s njim!”

57 A on ga je zanijekao govoreći: “Ženo, ja ga ne poznajem!”

58 I malo zatim opazio ga je netko drugi pa je rekao: “I ti si od njih.” A Petar je odgovorio: “Nisam, čovječe!”

59 A kad je prošao otprilike jedan sat, netko drugi je pouzdano potvr-dio, govoreći: “Doista, i ovaj je bio s njim; jer je i Galilejac!”

60 A Petar je rekao: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I odmah dok je on još govorio, pijetao je zaku-kurikao.

61 Nato se Gospodin okrenuo i pogledao Petra. Tada se Petar sjetio riječi Gospodinove, kako mu je re-kao: “Prije nego pijetao zakukuriče, triput ćeš me zanijekati.”

62 Zatim je Petar izašao i gorko zaplakao.

63 A ljudi koji su čuvali Isusa izru-givali su mu se i tukli ga.

64 I kad su mu pokrili oči, udarali su ga po licu i pitali, govoreći: “Pro-reci, tko je taj koji te udario?”

65 I mnogo toga su bogohulno govorili protiv njega.

66 A čim je osvanuo dan, sastale su se starješine naroda, glavari sve-ćenički i pismoznanci te izveli Isusa pred svoje Vijeće govoreći:

67 “Ako si ti Krist, reci nam!” A on im je rekao: “Ako vam kažem, nećete vjerovati.

68 Ako li vas i upitam, nećete mi odgovoriti, niti me pustiti.

69 Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna Snage Božje.”

70 Nato su svi upitali: “Jesi li ti onda Sin Božji?” A on im je odgovo-rio: “Vi kažete da ja jesam!”

71 A oni su rekli: “Što nam još treba svjedočanstvo? Jer smo sami čuli iz njegovih usta.”

POGLAVLJE 23

TADA se diglo sve ono mnoštvo i odvelo ga k Pilatu.

2 I počeli su ga optuživati govoreći: “Našli smo ovoga kako izopačuje na-rod i zabranjuje davati porez Cezaru govoreći za sebe da je Krist, kralj.”

3 A Pilat ga je upitao govoreći: “Jesi li ti kralj Židova?” A on mu je odgovorio rekavši: “Ti kažeš.”

4 Tada je Pilat rekao glavarima sve-ćeničkim i narodu: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku.”

5 A oni su bili još žešći govoreći: “On buni narod, poučavajući po cijeloj Judeji, počevši od Galileje, pa sve do ovog mjesta.”

6 Kad je Pilat čuo za Galileju, upi-tao je, je li taj čovjek Galilejac.

7 I kad je saznao da je iz Herodove sudbene nadležnosti, poslao ga je k Herodu, koji je i sâm u to vrijeme bio u Jeruzalemu.

8 A kad je Herod ugledao Isusa, jako se obradovao jer ga je odavno

LUKA 23109želio vidjeti; zato što je mnogo toga o njemu slušao, te se nadao da će ga vidjeti kako čini neko čudo.

9 Tada mu je postavljao mnoga pitanja, ali mu on ništa nije odgo-vorio.

10 A ondje su stajali glavari sve-ćenički i pismoznanci te ga žestoko optuživali.

11 Onda ga je Herod zajedno sa svojim vojnicima prezreo i narugao mu se, pa ga odjenuo u raskošni plašt i poslao ga natrag k Pilatu.

12 I onog su dana Herod i Pilat postali prijatelji jedan drugome, jer su prije međusobno bili u neprija-teljstvu.

13 A Pilat je sazvao glavare sveće-ničke, poglavare i narod

14 te im rekao: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao onog koji zavodi narod. A evo, ja sam ga ispitao pred vama i nisam našao na tom čovjeku nikakve krivnje za koju ga vi optužujete,

15 a niti Herod; jer sam vas poslao k njemu i evo on nije učinio ništa što zaslužuje smrt.

16 Kaznit ću ga dakle i pustiti.”17 Jer im je trebalo pustiti jednog

za svetkovinu.18 A oni su najedanput povikali

govoreći: “Ovoga ukloni, a pusti nam Barabu!”

19 (Koji je bio bačen u tamnicu zbog neke pobune koja se dogodila u gradu i zbog ubojstva.)

20 Stoga im je Pilat ponovno pro-govorio jer je želio pustiti Isusa.

21 Ali su oni vikali: “Razapni! Razapni ga!”

22 A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”

23 Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se raza-pne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali.

24 Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali.

25 I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju.

26 I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom.

27 A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i naricale i oplakivale ga.

28 A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje.

29 Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ‘Blažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.’

30 Tada će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’, i brdima: ‘Pokrijte nas!’

31 Jer ako to rade sa zelenim sta-blom, što li će biti sa suhim?”

32 A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju.

33 I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva.

34 Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegove haljine i bacali kocku.

35 A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!”

36 A rugali su mu se i vojnici; pri-lazili su mu te mu nudili ocat,

37 i govorili: “Ako si ti Kralj Žido-va, spasi sam sebe!”

38 A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i he-brejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.

LUKA 24 11039 A jedan od obješenih zločinaca

ga je pogrđivao, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”

40 A drugi ga je odgovorivši pre-korio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, ni ti koji si pod istom osudom?

41 No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.”

42 Tada je rekao Isusu: “Gospo-dine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”

43 A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!”

44 A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata.

45 I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini.

46 Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh.

47 A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govo-reći: “Jamačno, ovaj je čovjek bio pravedan!”

48 A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se.

49 A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to.

50 I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek,

51 (on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arima-teje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje.

52 Taj je pristupio Pilatu i zamolio za Isusovo tijelo.

53 Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grob isklesan u stijeni, u koji prije nitko nije bio položen.

54 A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao.

55 A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo.

56 I kad su se vratile, pripremile su miomirise i pomasti. A na Šabat su mirovale prema zapovijedi.

POGLAVLJE 24

A prvog dana u tjedna, vrlo rano u jutro, došle su one i još neki s

njima na grobnicu, noseći miomiris koji su pripremile.

2 I našle su kamen otkotrljan s grobnice,

3 te su ušle, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa.

4 I dogodilo se, dok su one bile jako zbunjene zbog toga, gle, dva čovjeka su stajala pokraj njih u blistavoj odjeći.

5 I kako su bile uplašene i pognule lice k zemlji, oni su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima?

6 On nije ovdje, nego je uskrsnuo: sjetite se kako vam je rekao dok je još bio u Galileji,

7 govoreći: ‘Sin čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi i biti razapet, a treći dan uskrsnuti!’ ”

8 I one su se sjetile njegovih riječi.9 Onda su se vratile s grobnice i

javile sve to Jedanaestorici i svima ostalima.

10 To su bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva i ostale žene koje su bile s njima, koje su to rekle apostolima.

11 A njihove riječi su se njima učinile kao izmišljotina te im nisu vjerovali.

12 Tada je Petar ustao i otrčao do grobnice te je zavirio dolje i vidio samo laneno platno gdje leži zasebno pa je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo.

LUKA 2411113 I gle, toga istog dana dvojica

od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija.

14 I razgovarali su među sobom o svemu tome što se dogodilo.

15 I dogodilo se, dok su razgova-rali i raspravljali, da im se približio sâm Isus te pošao s njima.

16 Ali njihovim očima bilo je za-prijećeno da ga prepoznaju.

17 A on im je rekao: “Kakvi su to razgovori koje vodite jedan s drugim dok hodate i žalosni ste?”

18 A jedan od njih, kojemu je ime bilo Kleofa, odgovorio je rekavši: “Jesi li ti jedini stranac u Jeruzalemu pa ne znaš što se ondje dogodilo ovih dana?”

19 A on im je rekao: “Što to?” Onda su mu rekli: “Ono o Isusu Nazareća-ninu koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i cijelim narodom;

20 i kako su ga glavari svećenički i naši poglavari predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.

21 A mi smo se pouzdavali da je on taj koji treba otkupiti Izraela. A uza sve to, danas je već treći dan otkako se to dogodilo.

22 Štoviše, i neke su nas žene od naših zapanjile, koje su bile rano na grobu.

23 A kad nisu našle njegovo tijelo, došle su govoreći da su imale i viđe-nje anđela koji su rekli da je on živ.

24 I neki su od onih koji su bili s nama otišli do grobnice te su našli onako kako su i žene rekle, ali njega nisu vidjeli.”

25 Tada im je on rekao: “O, ludi, i sporog srca da vjerujete sve što su proroci govorili!

26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i uđe u svoju slavu?”

27 I počevši od Mojsija i svih pro-roka, protumačio im je što je u svim Pismima o njemu samom.

28 I približili su se selu kamo su išli, a on se pravio kao da je htio ići dalje.

29 Ali su ga oni primoravali govo-reći: “Ostani s nama jer blizu je večer i dan je na izmaku!” I ušao je da bi ostao s njima.

30 I dogodilo se, dok je bio s njima za stolom, da je uzeo kruh, blagoslo-vio ga i razlomio te im ga dao.

31 Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga; a on je iščeznuo ispred njihovih očiju!

32 Nato su oni rekli jedan dru-gomu: “Nije li naše srce gorjelo u nama, dok nam je na putu govorio i dok nam je otkrivao Pisma?”

33 I istog časa su ustali i vratili se u Jeruzalem te našli okupljenu Jedanaestoricu i one koji su bili s njima,

34 gdje govore: “Gospodin je doista uskrsnuo i pokazao se Šimunu.”

35 Zatim su oni ispripovjedili što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.

36 I dok su oni tako govorili, sâm Isus je stao usred njih te im rekao: “Mir vama!”

37 Ali oni su užasnuti i prestrašeni, smatrali da gledaju duha.

38 A on im je rekao: “Zašto ste uznemireni? I zašto se pojavljuju takve misli u vašim srcima?

39 Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja osobno! Opipajte me i vidite! Jer duh nema tijelo i kosti kao što vidite da ja imam.”

40 A kad je to rekao, pokazao im svoje ruke i noge.

41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali nego su se čudili, rekao im je: “Imate li ovdje nešto za jelo?”

42 A oni su mu pružili komad pečene ribe i meda u saću.

43 I on je to uzeo i pojeo pred njima.

LUKA 24 11244 Tada im je rekao: “Ovo su riječi

koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve ono što je o meni zapisano u Zakonu Mojsijevu, i u Prorocima i u Psalmima.”

45 Zatim im je otvorio razum da mogu razumjeti Pisma,

46 te im rekao: “Tako je zapisano i tako je trebalo Kristu pretrpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih,

47 i da se u njegovo ime propovi-jeda pokajanje i oslobođenje od gri-jeha među svim narodima, počevši od Jeruzalema.

48 A vi ste tome svjedoci.

49 I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svoga. Ali ostanite u gradu Jeru-zalemu dok se ne odjenete snagom s visine.”

50 Onda ih je izveo sve do Betanije, podigao svoje ruke i blagoslovio ih.

51 I dogodilo se, dok ih je blago-slivljao, da se rastao od njih i bio uznesen na nebo.

52 Tada su mu iskazali štovanje te se s velikom radošću vratili u Jeruzalem.

53 I bili su neprestano u Hra-mu hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.

POGLAVLJE 1

U početku je bio on, Riječ, i on, Riječ, bio je s Bogom i on, Riječ,

bio je Bog.2 On je u početku bio s Bogom.3 Sve je po njemu postalo, i ništa što

je postalo nije bez njega postalo.4 U njemu je bio život i život je bio

svjetlo ljudima.5 I svjetlo svijetli u tami, i tama ga

nije osvojila.6 Pojavio se čovjek, poslan od

Boga, ime mu je bilo Ivan.7 On je došao za svjedočanstvo,

posvjedočiti za Svjetlo, da svi povje-ruju po njemu.

8 On sam nije bio Svjetlo, nego je došao posvjedočiti za Svjetlo.

9 Bilo je to istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

10 Bio je na svijetu, i svijet je po nje-mu postao, a svijet ga nije upoznao.

11 K svojima je došao, i njegovi ga nisu prihvatili.

12 A svima koji su ga prihvatili, njima je dao moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u ime njegovo;

13 koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muškarca, nego od Boga.

14 I on, Riječ, tijelom je postao i nastanio se među nama; i promatrali smo slavu njegovu, slavu kao jedi-norođenoga od Oca, punog milosti i istine.

15 Ivan je za njega svjedočio i vikao govoreći: “Ovo je onaj o kome sam govorio: ‘Onaj koji za mnom dolazi, ima prednost preda mnom, jer je bio prije mene!’ ”

16 I od punine njegove svi smo mi primili, i to milost za milošću.

17 Jer je Zakon bio predan po Mojsiju, a po Isusu Kristu došla je milost i istina.

18 Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin koji je u krilu Oče-vom, on ga je objavio.

19 A ovo je svjedočanstvo Ivanovo, kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”

20 I on je priznao; i nije zanijekao, nego je priznao: “Ja nisam Krist.”

21 A oni su ga upitali: “Što si onda? Jesi li ti Ilija?” A on je rekao: “Nisam.” “Jesi li ti prorok?” A on je odgovorio: “Ne.”

22 Tada su mu rekli: “Tko si, da damo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš za sebe?”

23 On je odgovorio: “Ja sam glas jednoga koji vapi u pustinji: ‘Po-ravnajte put Gospodnji!’, kao što je rekao prorok Izaija.”

24 A oni su bili poslani od farizeja.

25 Onda su ga upitali i rekli mu: “Zašto onda krstiš ako ti nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok?”

26 Ivan im je odgovorio rekavši: “Ja krstim vodom, a među vama stoji jedan koga vi ne poznajete.

27 On je taj koji za mnom dolazi, i koji ima prednost preda mnom, komu ja nisam dostojan odvezati remena na obući.”

28 To se dogodilo u Betabari, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krštavao.

29 Sutradan je Ivan ugledao Isusa gdje dolazi k njemu pa je rekao:

EVANĐELJE PO IVANU

IVAN 2 114“Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta!

30 Ovo je onaj za koga sam vam rekao: ‘Za mnom dolazi čovjek koji ima prednost preda mnom, jer je bio prije mene.’

31 I ja ga nisam poznavao; ali sam ja radi toga došao krstiti vodom da bi se on očitovao Izraelu.”

32 Tada je Ivan posvjedočio go-voreći: “Vidio sam Duha gdje silazi s neba poput goluba i ostaje na njemu.

33 I ja ga nisam poznavao, ali onaj koji me je poslao krstiti vodom, on mi je rekao: ‘Na koga vidiš da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krštava Duhom Svetim.’

34 I ja sam vidio i svjedočim da je taj Sin Božji.”

35 Sutradan je Ivan ponovo stajao s dvojicom svojih učenika;

36 i kad je ugledao Isusa kako prolazi, rekao je: “Evo Jaganjca Božjega!”

37 A ona su ga dvojica učenika čula što govori pa su počeli slijediti Isusa.

38 Tada se Isus okrenuo i opazio ih gdje ga slijede te ih upitao: “Što tražite?” A oni su mu rekli: “Rabbi,” (što prevedeno znači: Učitelju), “gdje boraviš?”

39 Rekao im je: “Dođite i vidite.” Došli su i vidjeli gdje boravi i ostali s njim onaj dan; jer je to bilo oko desetog sata.

40 Jedan od one dvojice koji su ga slijedili, pošto su čuli Ivana, bio je Andrija, brat Šimuna Petra.

41 On je najprije našao svoga brata Šimuna i rekao mu: “Našli smo Mesiju,” (što prevedeno znači: Krist),

42 i doveo ga k Isusu. A kad ga je Isus opazio, rekao mu je: “Ti si Ši-mun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa,” (što je u prijevodu: kamen).

43 Sutradan je Isus htio poći u Galileju pa je našao Filipa i rekao mu: “Slijedi me!”

44 A Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijinog i Petrovog.

45 Filip je našao Natanaela te mu rekao: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu, i proroci: Isusa iz Nazareta, sina Josipovog.”

46 A Natanael ga je upitao: “Može li što dobro doći iz Nazareta?” Filip mu je odgovorio: “Dođi i vidi!”

47 Isus je ugledao Natanaela kako dolazi k njemu pa je za njega rekao: “Evo pravog Izraelca u kojem nema prijevare.”

48 Natanael ga je upitao: “Odakle me poznaješ?” Isus mu je odgovo-rio i rekao: “Prije nego što te Filip pozvao, vidio sam te dok si bio pod smokvom.”

49 Natanael mu je odgovorio i rekao: “Rabbi, ti si Sin Božji! Ti si Kralj Izraelov!”

50 Isus je odgovorio te mu rekao: “Vjeruješ li zato što sam ti rekao: ‘Vidio sam te pod smokvom?’ Vidjet ćeš i veće od toga.”

51 Onda mu je rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam: od sada ćete gledati otvoreno nebo i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.”

POGLAVLJE 2

A trećeg je dana bila svadba u Kani Galilejskoj; ondje je bila i

Isusova majka.2 I na svadbu je bio pozvan i Isus

i njegovi učenici.3 A kad je ponestalo vina, njemu

je rekla Isusova majka: “Nemaju vina.”

4 Isus joj je rekao: “Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.”

5 Njegova je majka rekla slugama: “Što god vam on kaže, učinite!”

IVAN 31156 A ondje je bilo šest kamenih

posuda postavljenih za židovsko čišćenje, svaka je sadržavala dvije ili tri mjere.

7 Isus im je rekao: “Napunite posude vodom!” I oni su ih napunili do vrha.

8 Tada im je rekao: “Zagrabite sada i odnesite ravnatelju gozbe!” I odnijeli su mu.

9 Kad je ravnatelj gozbe okusio vodu što je postala vino, (a nije znao odakle je, ali su znali poslužitelji koji su vodu zagrabili), ravnatelj gozbe dozvao je mladenca

10 i rekao mu: “Svaki čovjek naj-prije poslužuje dobro vino, a kad se napiju, onda lošije. A ti si dobro vino čuvao sve dosad.”

11 Ovo je kao početak čudesa uči-nio Isus u Kani Galilejskoj i očitovao slavu svoju te su njegovi učenici povjerovali u njega.

12 Poslije toga sišao je on, i majka njegova, i braća njegova i učenici njegovi u Kapernaum; ali ondje nisu ostali mnogo dana.

13 A bila je blizu židovska Pasha pa je Isus uzišao u Jeruzalem.

14 I našao je u Hramu prodavače volova, i ovaca, i golubova i mjenjače novca gdje sjede.

15 I kad je načinio bič od užeta, istjerao je sve iz Hrama, i ovce i volove; i mjenjačima je prosuo novac i isprevrtao stolove;

16 a prodavačima golubova je re-kao: “Nosite to odavde! Ne činite od kuće Oca moga kuću trgovačku!”

17 I njegovi su se učenici sjetili da je zapisano: “Izjeda me revnost za kuću tvoju.”

18 Tada su Židovi odgovorili te mu rekli: “Budući da to činiš, kakav nam znak pokazuješ?”

19 Isus je odgovorio i rekao im: “Razorite ovaj hram i za tri ću ga dana podići.”

20 Nato su Židovi rekli: “Četrdeset i šest godina građen je ovaj Hram, a ti ćeš ga podići za tri dana?”

21 Ali je on govorio o hramu svojega tijela.

22 Stoga su se, kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetili da im je to rekao, pa su povjerovali Pismu i riječi koju je Isus govorio.

23 A dok je bio u Jeruzalemu na svetkovini Pashe, mnogi su povje-rovali u njegovo ime promatrajući čudesa koja je činio.

24 Ali im se sâm Isus nije povjera-vao jer ih je on sve poznavao.

25 I nije trebalo da mu tko posvje-doči o čovjeku, jer je sâm znao što je u čovjeku.

POGLAVLJE 3

BIO je među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, po-

glavar Židova.2 Ovaj je noću došao k Isusu i re-

kao mu: “Rabbi, znamo da si učitelj koji je došao od Boga, jer nitko ne može činiti ova čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.”

3 Isus je odgovorio te mu rekao: “Uistinu, uistinu, kažem ti, ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.”

4 Nikodem ga je upitao: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?”

5 Isus je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem ti, ako se tko ne rodi od vode i Duha, ne može ući u kra-ljevstvo Božje.

6 Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.

7 Nemoj se čuditi što sam ti rekao: ‘Vi se morate ponovo roditi!’

8 Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.”

IVAN 4 1169 Nikodem je odgovorio i upitao

ga: “Kako to može biti?”10 Isus mu je odgovorio i rekao:

“Ti si učitelj Izraelov, i to ne razu-miješ?

11 Uistinu, uistinu, kažem ti: Govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a ne primate našega svjedočanstva.

12 Ako sam vam govorio zemalj-sko pa ne vjerujete, kako ćete mi vje-rovati ako vam govorim nebesko?

13 I nitko nije uzišao u nebo, osim onoga koji je sišao s neba; Sin čovječji koji je u nebu.

14 I kao što je Mojsije podigao zmi-ju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,

15 da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.

16 Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propad-ne, nego ima život vječni.

17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da bi osudio svijet, nego da po njemu svijet spasi.

18 Tko vjeruje u njega, nije osuđen; ali tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

19 A ovo je ta osuda, budući da je svjetlo došlo na svijet, a ljudi su više ljubili tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla.

20 Jer svaki koji čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne prekore djela njegova.

21 Ali onaj koji čini istinu, dolazi k svjetlu kako bi se očitovala djela njegova jer su u Bogu učinjena.”

22 Poslije toga došao je Isus sa svojim učenicima u zemlju judej-sku; i ondje se s njima zadržavao i krštavao.

23 A krštavao je i Ivan u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. I ljudi su dolazili i krstili se.

24 Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

25 Tada je nastala rasprava između nekih od Ivanovih učenika i Židova o čišćenju,

26 te su došli k Ivanu i rekli mu: “Rabbi, onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana za koga si ti svjedočio, evo, on krsti i svi dolaze k njemu.”

27 Ivan je odgovorio i rekao: “Čo-vjek ne može ništa primiti ako mu nije dano s neba.

28 Vi mi sami svjedočite da sam rekao: ‘Ja nisam Krist, nego sam poslan pred njim.’

29 Tko ima mladenku, mladenac je, ali mladenčev prijatelj, koji stoji i sluša ga, jako se raduje radi mla-denčeva glasa. Stoga se ova moja radost ispunila.

30 On se mora povećavati, a ja se umanjivati.

31 Tko odozgor dolazi, nad svima je; tko je sa zemlje, od zemlje je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, nad svima je!

32 I što je vidio i čuo, to svjedoči, a nitko ne prima svjedočanstvo njegovo.

33 Tko je primio njegovo svje-dočanstvo, potvrdio je da je Bog istinit.

34 Jer koga je Bog poslao, riječi Božje govori, jer mu Bog ne daje Duha na mjeru.

35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

36 Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.”

POGLAVLJE 4

KAD je, dakle, Gospodin doznao da su farizeji čuli kako je Isus

pridobio i krstio više učenika nego Ivan,

IVAN 41172 (premda sâm Isus nije krštavao,

nego njegovi učenici),3 napustio je Judeju i ponovo

otišao u Galileju.4 A morao je proći kroz Samariju.5 Tada je došao do samarijskog

grada zvanog Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu.

6 A ondje je bio Jakovljev zdenac; zato je Isus, umoran od puta, sjeo kraj zdenca. Bilo je oko šestoga sata.

7 Došla je neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Isus joj je rekao: “Daj mi piti.”

8 (Jer su njegovi učenici otišli u grad kupiti hranu.)

9 Nato ga je žena Samarijanka upitala: “Kako ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, koja sam žena, Sama-rijanka?” Jer se Židovi ne druže sa Samarijancima.

10 Isus je odgovorio te joj rekao: “Kad bi ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zatražila i on bi ti dao živu vodu.”

11 Žena mu je rekla: “Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a studenac je dubok; odakle ti onda živa voda?

12 Jesi li ti veći od našega oca Ja-kova koji nam je dao ovaj studenac; i sâm je iz njega pio, i djeca njegova, i stoka njegova!”

13 Isus je odgovorio te joj rekao: “Svaki koji pije od ove vode, opet će ožednjeti,

14 ali onaj koji pije od vode koju ću mu ja dati, neće nikada ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode što teče u život vječni.”

15 Žena ga je zamolila: “Gospodi-ne, daj mi te vode da ne žednim i ne dolazim ovamo zahvaćati.”

16 Isus joj je rekao: “Idi, pozovi svoga muža i dođi ovamo!”

17 Žena je odgovorila i rekla: “Ne-mam muža.” Isus joj je odgovorio: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža’,

18 jer si imala pet muževa, i onaj koga sada imaš nije ti muž. To si iskreno rekla.”

19 Žena mu je napomenula: “Gos-podine, shvaćam da si ti prorok.

20 Naši su očevi iskazivali štova-nje na ovom brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu to mjesto gdje treba iskazivati štovanje.”

21 Isus joj je rekao: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kad nećete štovati Oca ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

22 Vi štujete što ne poznajete; mi štujemo što poznajemo, jer je spase-nje od Židova.

23 Ali dolazi čas, i sada je, kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini, jer Otac traži da ga takvi štuju.

24 Bog je Duh i koji ga štuju, mora-ju ga štovati u duhu i istini.”

25 Žena mu je odgovorila: “Znam da dolazi Mesija koji se zove Krist. Kad on dođe, sve će nam objasniti.”

26 Isus joj je rekao: “Ja sam taj koji ti govorim.”

27 I uto su stigli njegovi učenici i začudili se što je razgovarao sa ženom. Ipak nitko nije pitao: “Što tražiš?” Ili: “Zašto razgovaraš s njom?”

28 Žena je tada ostavila svoj krčag i otišla u grad te rekla ljudima:

29 “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikada učinila! Nije li on Krist?”

30 Tada su oni izašli iz grada i došli k njemu.

31 A u međuvremenu su ga učenici zamolili govoreći: “Učitelju, jedi!”

32 Ali im je on rekao: “Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.”

33 Stoga su učenici pitali jedan drugoga: “Da mu nije tko donio što za jesti?”

IVAN 5 11834 Isus im je odgovorio: “Moja je

hrana izvršiti volju onoga koji me je poslao i završiti djelo njegovo.

35 Ne govorite li vi: ‘Još su četiri mjeseca pa dolazi žetva?’ Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte njive, jer su već bijele za žetvu!

36 A onaj koji žanje prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se zajedno raduju i onaj koji sije i onaj koji žanje.

37 I u ovome je istinita izreka: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’

38 Ja sam vas poslao žeti ono oko čega se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.”

39 I mnogi su Samarijanci iz onoga grada povjerovali u njega zbog riječi one žene koja je svjedočila: “Rekao mi je sve što sam ikada učinila.”

40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, zaklinjali su ga da ostane kod njih pa je ostao ondje dva dana.

41 I mnogo ih je više povjerovalo zbog njegove riječi,

42 te su rekli ženi: “Sada vjeruje-mo, ne zbog tvog kazivanja, jer smo ga sami čuli i znamo da je ovaj doista Krist, Spasitelj svijeta.”

43 A nakon dva dana pošao je odande i otišao u Galileju.

44 Jer je sâm Isus posvjedočio da prorok nema časti u svom za-vičaju.

45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci su ga primili pošto su vi-djeli sve što je učinio u Jeruzalemu na svetkovini, jer su i oni stigli sa svetkovine.

46 Tako je Isus ponovo došao u Kanu Galilejsku gdje je vodu pretvorio u vino. A tamo je bio neki kraljev službenik čiji je sin bolovao u Kapernaumu.

47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i zaklinjao ga da siđe i ozdravi mu sina jer je bio na samrti.

48 Tada mu je Isus napomenuo: “Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete htjeti povjerovati.”

49 Kraljev službenik ga je zamolio: “Gospodine, siđi prije nego mi umre dijete!”

50 Isus mu je rekao: “Idi, sin tvoj živi!” I čovjek je povjerovao riječi koju mu je Isus rekao i otišao.

51 I dok je on još silazio, susrele su ga njegove sluge te mu javile govoreći: “Tvoj sin živi!”

52 Tada se raspitao kod njih za sat kad mu je krenulo nabolje, a oni su mu odgovorili: “Jučer ga je u sedmi sat pustila groznica.”

53 Tako je otac saznao da je to bilo u onaj sat u koji mu je Isus rekao: “Tvoj sin živi!”, te je povjerovao on i sav njegov dom.

54 To je nadalje drugo čudo koje je učinio Isus kad je stigao iz Judeje u Galileju.

POGLAVLJE 5

POSLIJE toga bila je židovska svetkovina te je Isus uzišao u

Jeruzalem.2 A u Jeruzalemu, kod ovčje trž-

nice, nalazi se kupalište koje se hebrejski naziva Bethesda, i ima pet trijemova.

3 U njima je ležalo veliko mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih; čekali su da se pokrene voda.

4 Jer je u određeno vrijeme anđeo silazio u kupalište i uzburkao vodu; tko bi prvi ušao nakon uzburkavanja vode, ozdravio bi ma kakvu bolest imao.

5 A ondje je bio neki čovjek koji je bolovao trideset i osam godina.

6 Kad ga je Isus opazio gdje leži i doznao da je već dugo vremena u tom stanju, upitao ga je: “Želiš li ozdraviti?”

7 Nemoćnik mu je odgovorio: “Gospodine, nemam nikoga da me

IVAN 5119spusti u kupalište kad se uzburka voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.”

8 Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!”

9 I taj je čovjek odmah ozdravio, te uzeo svoju postelju i počeo hodati. A na taj dan bio je Šabat.

10 Zato su Židovi rekli onomu koji je ozdravio: “Šabat je. Nije ti zako-nom dopušteno nositi postelju.”

11 On im je odgovorio: “Onaj koji me je ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj!’ ”

12 Tada su ga upitali: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi svoju postelju i hodaj’?”

13 A onaj što je ozdravio nije znao tko je taj, jer se Isus sklonio u mnoš-tvu koje je bilo na tom mjestu.

14 Nakon toga Isus ga je našao u Hramu i rekao mu: “Evo, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se što gore ne dogodi!”

15 Taj čovjek je otišao i javio Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

16 I zbog toga su Židovi progonili Isusa i nastojali ga ubiti, jer je to učinio na Šabat.

17 A Isus im je odgovorio: “Otac moj radi sve do sada, i ja radim.”

18 Zbog toga su ga Židovi još više nastojali ubiti, jer ne samo što je kršio Šabat nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.

19 Tada im je Isus odgovorio i re-kao: “Uistinu, uistinu, kažem vam: Sin ne može ništa učiniti sâm od sebe, već čini što vidi da Otac čini. Jer sve što on čini, to isto i Sin čini.

20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini; a pokazat će mu i veća djela od ovih da biste se vi čudili.

21 Jer kao što Otac uskrsava mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.

22 Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu,

23 da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.

24 Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25 Uistinu, uistinu, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i oni koji čuju, živjet će.

26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.

27 A dao mu je i vlast suditi, jer je Sin čovječji.

28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi što su u grobovima čuti njegov glas,

29 te će izaći: koji su činili dobro, na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.

30 Ja sâm od sebe ne mogu ništa učiniti; kako čujem, sudim i moj je sud pravedan jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me poslao.

31 Ako ja svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.

32 Postoji drugi koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedo-čanstvo kojim svjedoči za mene.

33 Vi ste poslali k Ivanu poslanike, i on je posvjedočio za istinu.

34 Ali ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite.

35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi ste se htjeli samo na tren radovati u njegovoj svjetlosti.

36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanovog, jer djela koja mi je Otac dao da ih dovršim, sama ta djela koja ja činim svjedoče za mene da me je Otac poslao.

IVAN 6 12037 I sâm Otac koji me je poslao,

posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti vidjeli njegov lik,

38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.

39 Istražite Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; i ona su ta koja svjedoče za mene,

40 a ne želite doći k meni, da biste imali život.

41 Čast od ljudi ne primam,42 ali vas poznajem, zato što ne-

mate u sebi ljubavi Božje.43 Ja sam došao u ime Oca svoga i

ne primate me. Ako tko drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti.

44 Kako možete vjerovati vi koji primate čast jedan od drugoga, a ne tražite čast koja dolazi od jedinog Boga?

45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti pred Ocem; ima jedan koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi po-uzdajete.

46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, meni biste vjerovali jer je on o meni pisao.

47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?”

POGLAVLJE 6

NAKON toga Isus je otišao preko Galilejskog, to jest Tiberijadskog

mora.2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo,

jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnicima.

3 A Isus se popeo na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima.

4 A bila je blizu Pasha, židovska svetkovina.

5 Kad je tada Isus podigao oči i vidio da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upitao je Filipa: “Gdje ćemo kupiti kruha da bi ovi jeli?”

6 A to je rekao iskušavajući ga jer je sâm znao što namjerava učiniti.

7 Filip mu je odgovorio: “Nije im dovoljno kruha ni za dvjesto dinara da svaki od njih nešto malo dobije.”

8 Jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekao mu je:

9 “Ovdje je jedan dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za tolike?”

10 A Isus je rekao: “Posjednite lju-de!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Tako su posjedali muškarci, na broj oko pet tisuća.

11 Tada je Isus uzeo kruhove i kad je zahvalio, razdijelio je učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od ribica, koliko god su htjeli.

12 Kad su se nasitili, rekao je svo-jim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”

13 Skupili su, dakle, i napunili dva-naest košara ulomaka od onih pet ječmenih kruhova što je preostalo onima koji su jeli.

14 Stoga su ljudi, kad su vidjeli čudo koje je Isus učinio, govorili: “Ovo je doista prorok koji treba doći na svijet.”

15 Stoga kad je Isus shvatio da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, ponovo se povukao u goru, on sâm.

16 A kad se spustila večer, njegovi su učenici sišli na more

17 i ušli u lađu te krenuli preko mora prema Kapernaumu. I već se bilo smračilo, a Isus nije došao k njima.

18 A more se podizalo od silnog vjetra što je puhao.

19 Pošto su odveslali oko dvadeset pet ili trideset stadija, ugledali su Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi, pa su se prestrašili.

20 Ali im je on rekao: “To sam ja! Ne bojte se!”

IVAN 612121 Tada su ga drage volje primili

u lađu, i lađa se odmah našla kod kopna kamo su pošli.

22 Sutradan je mnoštvo, što je stajalo na drugoj strani mora, vidjelo da tamo nije bilo druge lađe, osim one u koju su ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.

23 Ali su iz Tiberijade stigle druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio.

24 Kad je, dakle, narod vidio da Isusa nema ondje, ni njegovih uče-nika, ušli su i sami u lađe i došli u Kapernaum tražeći Isusa.

25 A kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: “Rabbi, kad si ovamo stigao?”

26 Isus je odgovorio te im rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, vi me tražite, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, već zato što ste jeli od kru-hova i nasitili se.

27 Radite, ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji, jer je njega ovlastio Bog Otac!”

28 Tada su ga upitali: “Što moramo činiti da bismo radili djela Božja?”

29 Isus je odgovorio i rekao im: “Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.”

30 Nato su ga upitali: “Kakav nam onda znak pokazuješ da vidimo i po-vjerujemo ti? Što možeš uraditi?”

31 Naši su očevi jeli manu u pu-stinji, kao što je zapisano: ‘Dao im je jesti kruh s neba.’ ”

32 Tada im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, nije vam Mojsi-je dao kruha s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski.

33 Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”

34 Nato su ga zamolili: “Gospodi-ne, daj nam svagda toga kruha!”

35 A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, nikada neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti.

36 Ali rekao sam vam: i vidjeli ste me, a ne vjerujete.

37 Svi, koje mi Otac daje, doći će k meni, a onoga koji dolazi k meni nipošto neću izbaciti van.

38 Jer sam sišao s neba, ne da bih izvršio svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.

39 A ovo je volja Oca koji me je po-slao: da od svih koje mi je dao nikoga ne izgubim, već da ga uskrsnem u posljednji dan.

40 I ovo je volja onoga koji me je poslao: da svaki koji vidi Sina i vje-ruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.”

41 Židovi su stoga mrmljali protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”

42 I govorili su: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, komu poznajemo oca i majku? Kako onda on govori: ‘Sišao sam s neba’?”

43 Nato je Isus odgovorio i rekao im: “Ne mrmljajte među sobom!

44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

45 Zapisano je u Prorocima: ‘I svi će biti poučeni od Boga.’ Stoga svaki koji sluša i pouči se od Oca, dolazi k meni.

46 Ne znači da je tko vidio Oca, osim onoga koji je od Boga; on je vidio Oca.

47 Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj koji vjeruje u mene, ima život vječni.

48 Ja sam kruh života.49 Vaši očevi su jeli manu u pusti-

nji i pomrli.

IVAN 7 12250 Ovo je kruh koji silazi s neba da

onaj tko od njega jede ne umre.51 Ja sam kruh živi koji je sišao s

neba. Ako tko jede od ovoga kruha, zauvijek će živjeti. A kruh koji ću ja dati moje je tijelo, koje ću ja dati za život svijeta.”

52 Židovi su se tada prepirali među sobom govoreći: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jesti?”

53 Nato im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.

54 Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.

55 Jer je tijelo moje istinsko jelo i krv je moja istinsko piće.

56 Tko jede tijelo moje i pije krv moju, prebiva u meni i ja u njemu.

57 Kao što je mene poslao Otac koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene jede živjeti po meni.

58 Ovo je taj kruh koji je sišao s neba; ne kao što su vaši očevi jeli manu i umrli. Tko jede ovaj kruh, zauvijek će živjeti.”

59 To je govorio u sinagogi dok je poučavao u Kapernaumu.

60 Zato su mnogi od njegovih uče-nika, kad su to čuli, rekli: “Tvrda je ovo besjeda! Tko to može slušati?”

61 A Isus ih je, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, upitao: “Sablažnjava li vas to?

62 A što ako ćete vidjeti Sina čovječjega kako uzlazi gdje je prije bio?

63 Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.

64 Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju.” Jer je Isus od početka znao tko su oni što ne vjeruju i tko će ga izdati.

65 Onda je napomenuo: “Zato sam vam rekao da nitko ne može

doći k meni ako mu nije dano od Oca mojega.”

66 Od toga časa mnogi su njegovi učenici vratili natrag i nisu više hodili s njim.

67 Tada je Isus upitao Dvanaesto-ricu: “Hoćete li i vi otići?”

68 Nato mu je Šimun Petar odgo-vorio: “Gospodine, komu ćemo oti-ći? Ti imaš riječi vječnoga života!

69 I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Krist, Sin Boga živoga.”

70 Isus im je odgovorio: “Nisam li ja izabrao vas Dvanaestoricu, a jedan je od vas đavao.”

71 Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer je on bio jedan od Dvanaestorice koji ga je trebao izdati.

POGLAVLJE 7

POSLIJE toga Isus je hodio po Ga-lileji; jer po Judeji nije htio hoditi

zato što su ga Židovi nastojali ubiti.2 A bila je blizu židovska svetko-

vina Sjenica.3 Zato su mu njegova braća rekla:

“Prijeđi odavde i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela koja činiš.

4 Jer nitko ne čini nešto u tajnosti, a sâm traži biti poznat u javnosti. Ako već sve to činiš, pokaži se svijetu!”

5 Jer ni braća njegova nisu vjero-vala u njega.

6 Tada im je Isus rekao: “Moje vri-jeme još nije došlo, a vaše je vrijeme uvijek pogodno.

7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi, jer ja svjedočim o njemu da su mu djela zla.

8 Vi uziđite na ovu svetkovinu. Ja još ne uzlazim na ovu svetkovinu, jer se moje vrijeme još nije ispunilo.”

9 I kad im je to rekao, ostao je u Galileji.

10 Ali kad su njegova braća uzišla na svetkovinu, onda je i on uzišao, ne javno, nego kao u tajnosti.

IVAN 712311 Židovi su ga tada tražili na

svetkovini i raspitivali se: “Gdje je onaj?”

12 A u narodu je bilo mnogo mr-mljanja o njemu, jer su jedni govorili: “Dobar je!” Drugi su govorili: “Ne, nego zavodi narod.”

13 Ipak nitko nije o njemu javno govorio zbog straha od Židova.

14 I sredinom svetkovine, Isus je uzišao u Hram i poučavao.

15 A Židovi su se čudili govoreći: “Kako ovaj poznaje Pisma, a nije učio?”

16 Isus im je odgovorio i rekao: “Moj nauk nije moj, nego onoga koji me je poslao.

17 Ako tko hoće izvršavati volju njegovu, znat će za taj nauk je li od Boga ili ja sâm od sebe govorim.

18 Tko sâm od sebe govori, traži svoju slavu, a tko traži slavu onoga koji ga je poslao, taj je istinit i u njemu nema nepravednosti.

19 Nije li vam Mojsije dao Zakon? A nitko od vas ne drži Zakon. Zašto me nastojite ubiti?”

20 Narod mu je odgovorio i rekao: “Imaš đavla! Tko te nastoji ubiti?”

21 Isus je odgovorio i rekao im: “Jedno sam djelo učinio i svi se čudite.

22 Zbog toga vam je Mojsije dao obrezanje; (ne da je ono od Mojsija, nego od očeva), i vi na Šabat obre-zujete čovjeka.

23 Ako čovjek primi obrezanje na Šabat, a da se ne prekrši Mojsijev Za-kon, jeste li vi ljuti na mene što sam na Šabat potpuno ozdravio čovjeka?

24 Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!”

25 Nato su neki od Jeruzalemaca govorili: “Nije li to onaj koga nastoje ubiti?

26 A evo, on javno govori i ništa mu ne kažu! Da nisu i glavari doista spoznali da je on pravi Krist?

27 Ali ovoga znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.”

28 Tada je Isus, dok je poučavao u Hramu, povikao govoreći: “I poznajete me i znate odakle sam; i nisam došao sâm od sebe, nego je onaj koji me je poslao istinit, koga vi ne poznajete.

29 A ja ga poznajem jer sam od njega i on me je poslao.”

30 Onda su ga nastojali uhvatiti, ali nitko nije stavio ruke na njega, jer još nije došao njegov čas.

31 A mnogi su iz naroda povjero-vali u njega i govorili: “Kada dođe Krist, hoće li činiti više čudesa od ovih što ih je ovaj učinio?”

32 Farizeji su dočuli kako narod to o njemu mrmlja, te su glavari svećenički i farizeji poslali stražare da ga uhvate.

33 Tada im je Isus rekao: “Još sam malo vremena s vama, pa odlazim k onomu koji me je poslao.

34 Tražit ćete me, i nećete me naći. I gdje sam ja, vi ne možete doći.”

35 Nato su se Židovi među sobom pitali: “Kamo li će on poći da ga mi nećemo naći? Hoće li poći k raselje-nima među Poganima i poučavati Pogane?

36 Kakva je to besjeda koju je govorio: ‘Tražit ćete me, i nećete me naći; i gdje sam ja, vi ne možete doći’?”

37 U posljednji dan, veliki dan svetkovine, Isus je stajao i vikao govoreći: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije!

38 Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo; iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.”

39 (A to je govorio o Duhu koga su trebali primiti oni koji vjeruju u njega; jer Duh Sveti još nije bio darovan, pošto Isus još nije bio proslavljen.)

IVAN 8 12440 Zato su mnogi od ljudi, kad su čuli tu besjedu, govorili: “Ovaj je doista Prorok.”

41 Drugi su govorili: “Taj je Krist.” A neki su pitali: “Zar Krist dolazi iz Galileje?”

42 Nije li Pismo reklo da Krist dolazi iz sjemena Davidova, i iz sela Betlehema, gdje je bio David?”

43 Tako je zbog njega nastao raz-dor među ljudima.

44 A neki od njih htjeli su ga uhvatiti, ali nitko nije stavio ruke na njega.

45 Tada su stražari došli glavarima svećeničkim i farizejima, a oni su ih upitali: “Zašto ga niste doveli?”

46 Stražari su odgovorili: “Nikada čovjek nije govorio kao taj čovjek!

47 Nato su im farizeji odvratili: “Jeste li i vi zavedeni?

48 Je li itko od glavara ili od fari-zeja povjerovao u njega?

49 A ova svjetina, koja ne poznaje Zakon, je prokleta.”

50 Upitao ih je Nikodem, koji mu je došao noću i bio jedan od njih:

51 “Osuđuje li naš Zakon čovjeka ako se prije ne sasluša i dozna što je učinio?”

52 Odgovorili su mu i rekli: “Nisi li i ti iz Galileje? Istraži i vidi, jer iz Galileje ne ustaje nikakav prorok!”

53 Zatim je svaki otišao svojoj kući.

POGLAVLJE 8

A Isus je otišao na Maslinsku goru.

2 I u zoru je ponovo došao u Hram i sav je narod dolazio k njemu; onda je sjeo i poučavao ih.

3 Tada su mu pismoznanci i farize-ji doveli ženu uhvaćenu u preljubu. I kad su je postavili u sredinu,

4 rekli su mu: “Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba,

5 a Mojsije nam je u Zakonu za-povjedio takve kamenovati. Ali što ti kažeš?”

6 A to su rekli iskušavajući ga kako bi ga imali za što optužiti. Ali se Isus sagnuo i počeo pisati prstom po zemlji, kao da ih nije čuo.

7 A kako su ga nastavili ispitivati, uspravio se pa im rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!”

8 I ponovo se sagnuo te pisao po zemlji.

9 A kad su oni to čuli, prekoreni od vlastite savjesti, izlazili su jedan po jedan, počevši od najstarijih sve do posljednjih. Tako je Isus ostao sâm sa ženom koja je stajala u sredini.

10 Kad se Isus uspravio i nije vidio nikoga osim žene, upitao ju je: “Ženo, gdje su oni, tvoji tužitelji? Nitko te nije osudio?”

11 A ona je odgovorila: “Nitko, Gospodine!” A Isus joj je rekao: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi!”

12 Tada im je Isus ponovo pro-govorio rekavši: “Ja sam svjetlo svijetu. Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.”

13 Farizeji su mu nato rekli: “Ti svjedočiš sam za sebe; tvoje svjedo-čanstvo nije istinito.”

14 Isus je odgovorio te im rekao: “Ako ja i svjedočim sam za sebe, moje je svjedočanstvo istinito, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle dolazim i kamo idem.

15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.

16 A ja, ako i sudim, moj je sud istinit jer nisam sâm, nego: ja i Otac koji me je poslao.

17 I u vašem je Zakonu zapisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.

IVAN 812518 Ja sam onaj koji svjedočim za

sebe, i Otac koji me je poslao svjedoči za mene.”

19 Nato su ga upitali: “Gdje je tvoj Otac?” Isus je odgovorio: “Ni mene ne poznajete, ni Oca moga. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.”

20 Ove je riječi Isus izgovorio u riznici dok je poučavao u Hramu. I nitko ga nije uhvatio jer još nije došao njegov čas.

21 Tada im je Isus ponovo rekao: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojim ćete grijesima umrijeti. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”

22 Stoga su Židovi govorili: “Neće li se sâm ubiti, jer kaže: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći?’ ”

23 A on im je rekao: “Vi ste odozdo, ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svije-ta, ja nisam od ovoga svijeta.

24 Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”

25 Tada su ga upitali: “Tko si ti?” A Isus im je odgovorio: “Upravo onaj o kome sam vam govorio od početka!

26 Imam mnogo toga o vama govoriti i suditi; ali je onaj koji me poslao istinit, i ja govorim svijetu ono što sam čuo od njega.”

27 Nisu razumjeli da im je govorio o Ocu.

28 Tada im je Isus rekao: “Kad podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam i da ništa sâm od sebe ne činim, nego govorim ono što me Otac naučio.

29 A onaj koji me je poslao, sa mnom je. Otac me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.”

30 Dok je on to govorio, mnogi su povjerovali u njega.

31 Onda je Isus rekao Židovi-ma koji su mu povjerovali: “Ako

ostanete u mojoj riječi, doista ste moji učenici;

32 i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.”

33 Odgovorili su mu: “Sjeme smo Abrahamovo i nikada nikomu ni-smo robovali. Kako ti kažeš: ‘Postat ćete slobodni’?”

34 Isus im je odgovorio: “Uistinu, uistinu, kažem vam, svaki koji čini grijeh, rob je grijeha.

35 A rob ne ostaje u kući zauvijek, ali Sin ostaje zauvijek.

36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni.

37 Znam da ste sjeme Abrahamo-vo, ali me ipak nastojite ubiti, jer moja riječ nema mjesta u vama.

38 Ja govorim ono što sam vidio kod svoga Oca, a vi činite što ste vidjeli kod svoga oca.”

39 Odgovorili su i rekli mu: “Naš je otac Abraham.” Isus im je rekao: “Kad biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova.

40 Ali sada nastojite ubiti mene, čovjeka koji vam je govorio istinu koju sam čuo od Boga. To Abraham nije činio.

41 Vi činite djela svoga oca.” Nato su mu rekli: “Mi nismo rođeni iz bludništva; imamo jednoga Oca, Boga.”

42 Isus im je odgovorio: “Kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene, jer ja sam od Boga izašao i došao. Nisam došao sâm od sebe, nego me je on poslao.

43 Zašto ne razumijete moj govor? Jer ne možete slušati riječ moju.

44 Vi ste od svoga oca Đavla i želite činiti požude oca svoga. On je bio čovjekoubojica od početka i nije sta-jao u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, od svoga govori, jer je lažljivac i njen otac.

45 A zato što ja govorim istinu, meni ne vjerujete.

IVAN 9 12646 Tko će mi od vas dokazati

grijeh? Ako li govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?

47 Tko je od Boga, sluša riječi Božje. Vi ih zato ne slušate, jer niste od Boga.”

48 Nato su Židovi odgovorili te mu rekli: “Ne kažemo li dobro da si ti Samarijanac i da imaš đavla?”

49 Isus je odgovorio: “Ja nemam đavla, nego poštujem svoga Oca, a vi mene obeščašćujete.

50 I ja ne tražim svoju slavu, ima tko traži i sudi.

51 Uistinu, uistinu, kažem vam, ako tko drži riječ moju, neće nikada vidjeti smrt.”

52 Tada su mu Židovi rekli: “Sad znamo da imaš đavla. Abraham je umro i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko drži moju riječ, neće nikada okusiti smrt.’

53 Jesi li ti veći od našega oca Abrahama, koji je umro? I proroci su pomrli. Kime se ti praviš?”

54 Isus je odgovorio: “Ako li ja sâm sebe častim, čast moja nije ništa. Onaj koji mene časti moj je Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog.

55 Ali ga niste upoznali, a ja ga poznajem. I ako kažem da ga ne poznajem, bit ću lažljivac poput vas; ali ja ga poznajem i držim riječ njegovu.

56 Abraham, otac vaš, kliktao je da bi vidio moj dan. I vidio je, te se obradovao.”

57 Nato su mu Židovi rekli: “Ne-maš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!”

58 Isus im je rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja jesam.”

59 Tada su podigli kamenje da bi ga bacili na njega, ali se Isus sakrio i izašao iz Hrama te prošao između njih. I tako je otišao.

POGLAVLJE 9

I prolazeći, Isus je ugledao čovjeka slijepog od rođenja,2 a njegovi su ga učenici upitali

govoreći: “Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?”

3 Isus je odgovorio: “Niti je ovaj sagriješio niti njegovi roditelji, nego da bi se na njemu očitovala djela Božja.

4 Ja moram činiti djela onoga koji me je poslao dok je dan; dolazi noć kad nitko ne može raditi.

5 Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”

6 Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju i od pljuvačke napravio blato i slijepcu premazao blatom oči,

7 te mu rekao: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” (što se prevodi: Poslan). Tada je otišao i oprao se pa se vratio gledajući.

8 Zato su susjedi i oni koji su ga pri-je vidjeli da je bio slijep govorili: “Nije li to onaj što je sjedio i prosio?”

9 Neki su rekli: “On je!”, a drugi: “Samo mu je sličan.” A on je govorio: “Ja sam!”

10 Tada su ga upitali: “Kako su ti se otvorile oči?”

11 On je odgovorio i rekao: “Čovjek koji se zove Isus napravio je blato i premazao mi oči pa mi rekao: ‘Idi u kupalište Siloam i operi se!’ I ja sam otišao i oprao se te progledao.”

12 Onda su ga upitali: “Gdje je on?” Odgovorio je: “Ne znam.”

13 Onoga koji je prije bio slijep odveli su k farizejima.

14 A bio je Šabat kad je Isus napra-vio blato i otvorio mu oči.

15 Tada su ga i farizeji ponovo upitali kako je progledao. On im je odgovorio: “Stavio mi je blato na oči, pa sam se oprao, i vidim.”

16 Nato su neki od farizeja rekli: “Ovaj čovjek nije od Boga, jer ne

IVAN 10127drži Šabat.” Drugi su govorili: “Kako može čovjek grešnik činiti ovakva čudesa?” I nastao je razdor među njima.

17 Ponovo su upitali slijepca: “Što ti kažeš za njega budući da ti je otvorio oči?” On je odgovorio: “Prorok je!”

18 Ali Židovi nisu povjerovali o njemu da je bio slijep i progledao sve dok nisu dozvali roditelje onoga koji je progledao

19 te ih upitali govoreći: “Je li ovo vaš sin za koga vi kažete da se slijep rodio? Kako, dakle, sada vidi?”

20 Njegovi su roditelji odgovorili i rekli im: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio.

21 A kako sad vidi, ne znamo. Ili, tko mu je otvorio oči, mi ne znamo. On je odrastao, pitajte njega, sâm će o sebi govoriti.”

22 To su rekli njegovi roditelji zato što su se bojali Židova, jer su se Židovi već dogovorili da će, ako ga tko prizna za Krista, biti isključen iz sinagoge.

23 Zbog toga su njegovi roditelji rekli: “Odrastao je, njega pitajte.”

24 Tada su ponovo pozvali čovjeka koji je bio slijep te mu rekli: “Daj hvalu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik.”

25 On je odgovorio i rekao: “Je li grešnik, ne znam. Jedno znam: da sam bio slijep, a sada vidim!”

26 Onda su ga ponovo upitali: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?”

27 Odgovorio im je: “Već sam vam rekao, a niste slušali. Zašto biste htjeli to ponovo čuti? Želite li i vi postati njegovim učenicima?”

28 Tada su ga izgrdili i rekli: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi.”

29 Mi znamo da je Bog govo-rio Mojsiju, a odakle je ovaj, ne znamo.”

30 Čovjek je odgovorio te im rekao: “Zaista u tome i jest nešto čudno da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči!

31 A znamo da Bog grešnike ne uslišava, nego ako je tko štovatelj Boga i izvršava njegovu volju, toga uslišava.

32 Otkada je svijeta, nije se čulo da je netko otvorio oči nekomu tko se slijep rodio.

33 Ako taj nije od Boga, ne bi mogao ništa učiniti.”

34 Odgovorili su i rekli mu: “Ti si se sav rodio u grijesima i ti sad nas pou-čavaš?” Onda su ga izbacili van.

35 Isus je dočuo da su ga izbacili van pa ga je, kad ga je našao, upitao: “Vjeruješ li ti u Sina Božjega?”

36 On je odgovorivši upitao: “Tko je taj, Gospodine, da povjerujem u njega?”

37 A Isus mu je odgovorio: “I vidio si ga i taj je koji s tobom razgovara.”

38 A on je rekao: “Vjerujem, Gos-podine!”, te mu iskazao štovanje.

39 Tada je Isus napomenuo: “Ja sam radi suda došao na ovaj svijet: da vide koji ne vide, a koji vide da postanu slijepi!”

40 A to su čuli neki od farizeja koji su bili s njim pa su ga upitali: “Jesmo li i mi slijepi?”

41 Isus im je odgovorio: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. Ali sada govorite: ‘Vidimo!’, zato vaš grijeh ostaje.”

POGLAVLJE 10

“UISTINU, uistinu, kažem vam, tko u ovčji tor ne ulazi kroz

vrata, već se uspinje na drugom mjestu, lopov je i razbojnik,

2 a tko ulazi na vrata, pastir je ovcama.

3 Njemu vratar otvara i ovce sluša-ju njegov glas. I ovce svoje zove po imenu te ih izvodi.

IVAN 10 1284 I kad izvede svoje ovce, ide pred

njima, i ovce ga slijede jer poznaju njegov glas.

5 A tuđinca nipošto neće slijediti, nego će bježati od njega, jer ne po-znaju glas tuđinaca.”

6 Isus im je izgovorio tu uspored-bu, ali oni nisu razumjeli ono što im je govorio.

7 Tada im je Isus ponovo rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam: ja sam vrata ovcama.

8 Svi koji su došli prije mene lo-povi su i razbojnici, ali ih ovce nisu poslušale.

9 Ja sam vrata. Ako tko uđe kroz mene, spasit će se, te će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.

10 Lopov ne dolazi, osim da ukrade, i ubije i uništi. Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju.

11 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri polaže život svoj za ovce.

12 A najamnik, koji nije pastir, i komu ovce ne pripadaju, vidi vuka gdje dolazi pa ostavlja ovce i bježi, a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.

13 Najamnik bježi, jer je najamnik i ne brine za ovce.

14 Ja sam pastir dobri, i pozna-jem ovce svoje i moje ovce poznaju mene.

15 Kao što Otac poznaje mene, tako i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce.

16 A imam i druge ovce koje nisu iz ovoga tora. I njih ja moram do-vesti, i one će čuti moj glas te će biti jedno stado i jedan pastir.

17 Zbog toga me ljubi Otac moj što ja polažem život svoj da ga ponovo uzmem.

18 Nitko ga od mene ne oduzima, nego ga ja sâm od sebe polažem. Imam vlast položiti ga i imam vlast ponovo ga uzeti; tu sam zapovijed primio od Oca svoga.”

19 Zato je ponovo nastao razdor među Židovima zbog ovih besjeda,

20 te su mnogi od njih govorili: “Ima đavla, i luduje; što ga sluša-te?”

21 Drugi su govorili: “Ovo nisu riječi opsjednuta đavlom. Može li đavao slijepima oči otvoriti?”

22 A u Jeruzalemu je bila svetkovi-na Posvećenja; i bila je zima,

23 a Isus je hodao u Hramu po Salomonovu trijemu.

24 Tada su ga Židovi okružili i zapitkivali ga: “Dokle ćeš nam sumnjom dušu mučiti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.”

25 Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam pa ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svoga, ona svjedoče za mene,

26 ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca, kao što sam vam rekao.

27 Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede.

28 I ja im dajem život vječni te neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.

29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga.

30 Ja i Otac jedno smo.”31 Tada su Židovi ponovo uzeli

kamenje da bi ga kamenovali.32 Isus im je odgovorio: “Pokazao

sam vam mnoga dobra djela od Oca svoga; za koje me od tih djela kamenujete?”

33 Židovi su mu odgovorili rekav-ši: “Za dobro te djelo ne kamenuje-mo, nego zbog hule, i jer ti, premda si čovjek, praviš sebe Bogom.”

34 Isus im je odgovorio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ‘Ja sam rekao: bogovi ste’?

35 Ako je nazvao bogovima one kojima je došla riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti,

IVAN 1112936 kako vi govorite onomu, koga

je Otac posvetio i poslao u svijet: ‘Huliš!’, jer sam rekao, ‘Sin sam Božji’?

37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

38 Ako li činim, pa makar meni i ne vjerujete, vjerujte ovim djelima, da upoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.”

39 Zato su ga opet htjeli uhvatiti, ali im je izmaknuo iz ruke

40 i ponovo otišao preko Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krštavao; i ondje je ostao.

41 Tada su mnogi prilazili k njemu i govorili: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali sve što je Ivan za ovoga rekao bilo je istinito.”

42 I ondje su mnogi povjerovali u njega.

POGLAVLJE 11

A neki je čovjek bio bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njene

sestre Marte.2 A Marija, čiji je brat Lazar bo-

lovao, bila je ona koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom.

3 Stoga su sestre poslale po njega govoreći: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga voliš.”

4 Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest nije na smrt, nego radi slave Božje, da se po njoj proslavi Sin Božji.”

5 A Isus je ljubio Martu i njenu sestru i Lazara.

6 Kad je, dakle, čuo da je on bole-stan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio.

7 Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.”

8 Učenici su ga upitali: ”Rabbi, Ži-dovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?”

9 Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

10 Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.”

11 Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.”

12 Nato su mu učenici rekli: “Gospo-dine, ako spava, on će biti dobro.”

13 Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu.

14 Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.

15 I radostan sam radi vas što ni-sam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!”

16 Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!”

17 Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu.

18 A Betanija je bila blizu Jeruzale-ma, otprilike petnaest stadija,

19 te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihova brata.

20 Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući.

21 Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.

22 Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.”

23 Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!”

24 Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.”

25 Isus joj je rekao: “Ja sam Uskr-snuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

26 I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?”

IVAN 11 13027 Odgovorila mu je: “Da, Gospo-

dine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.”

28 I kad je to rekla, otišla je i potaj-no pozvala svoju sestru Mariju govo-reći: “Učitelj je došao i zove te.”

29 Čim je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.

30 A Isus nije još došao u selo, već je bio na mjestu gdje ga je susrela Marta.

31 Tada su Židovi, koji su bili s njom u kući i tješili je, kad su vidjeli da je Marija brzo ustala i izašla, pošli za njom govoreći: “Ide tamo na grob plakati!”

32 Zatim je Marija, kad je došla tamo gdje je bio Isus i ugledala ga, pala do njegovih nogu govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.”

33 Kad ju je, dakle, Isus ugledao kako plače i kako plaču Židovi koji su došli s njom, uzdahnuo je u duhu i uznemirio se

34 te upitao: “Gdje ste ga položili?” Oni su mu odgovorili: “Gospodine, dođi i vidi!”

35 Isus je zaplakao.36 Nato su Židovi govorili: “Gle,

kako ga je volio!”37 A neki su od njih pitali: “Nije li

taj, koji je slijepcu otvorio oči, mogao učiniti i da ovaj ne umre?”

38 Isus je stoga ponovo uzdahnuo u sebi i došao na grob. A to je bila špilja i na njoj je ležao kamen.

39 Isus je rekao: “Odmaknite kamen!” Pokojnikova mu je sestra, Marta, rekla: “Gospodine, već zau-dara, jer je četvrti dan mrtav.”

40 Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božju?”

41 Tada su odmaknuli kamen s mje-sta gdje je mrtvac bio položen. A Isus je podigao svoje oči i rekao: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao.

42 A ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali sam to govorio radi ljudi koji okolo stoje, da povjeruju da si me ti poslao.”

43 I kad je to rekao, viknuo je jakim glasom: “Lazare, izađi!”

44 I mrtvac je izašao, obavijen povojima po rukama i nogama, a lice mu je bilo omotano rupcem. Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!”

45 Tada su mnogi od Židova koji su došli k Mariji i vidjeli što je Isus učinio povjerovali u njega.

46 A neki su od njih otišli k fari-zejima pa im ispripovjedili što je Isus učinio.

47 Nato su glavari svećenički i farizeji sazvali Vijeće i govorili: “Što učiniti, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa?

48 Ako ga pustimo tako, svi će po-vjerovati u njega, pa će doći Rimljani i oteti nam i mjesto i narod.”

49 A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je : “Vi ništa ne znate!

50 Ne uviđate li da je za nas bolje da jedan čovjek umre radi naroda nego da sav narod propadne?”

51 A to nije rekao sâm od sebe, već je, pošto je bio veliki svećenik te godine, prorokovao da Isus treba umrijeti za narod,

52 i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

53 Od toga su se dana, dakle, dogovorili ubiti ga.

54 Zato se Isus nije više javno kre-tao među Židovima, nego je odande otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje se zadržao sa svojim učenicima.

55 A bila je blizu židovska Pasha te su mnogi iz onoga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe da bi se očistili.

IVAN 1213156 Tada su tražili Isusa i, stojeći

u Hramu, među sobom govorili: “Što vam se čini, zar neće doći na svetkovinu?”

57 A i glavari su svećenički i farizeji izdali zapovijed da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.

POGLAVLJE 12

ZATIM je šest dana prije Pashe Isus došao u Betaniju gdje je bio

Lazar, onaj koji je bio umro, koga je on uskrsnuo od mrtvih.

2 Ondje su mu pripremili večeru; i Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili pri jelu.

3 Tada je Marija uzela libru prave nardove, skupocjene pomasti, po-mazala Isusu noge i svojom kosom obrisala njegove noge, te se kuća napunila mirisom pomasti.

4 Onda je jedan od njegovih uče-nika, Juda Iskariotski, Šimunov sin, koji ga je namjeravao izdati, rekao:

5 “Zašto se ova pomast nije pro-dala za tristo dinara i to dalo siro-masima? ”

6 A to nije rekao jer se brinuo za siromahe, nego jer je bio lopov i imao kesu i odnosio što se u nju stavljalo.

7 Nato je Isus rekao: “Pusti je! Sačuvala je to za dan moga ukopa.

8 Jer siromahe uvijek imate kraj sebe, a mene nemate uvijek.”

9 Tada je veliko mnoštvo Židova saznalo da je on ondje pa su došli, ne samo radi Isusa nego i da bi vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo od mrtvih.

10 Ali su se glavari svećenički posavjetovali da ubiju i Lazara,

11 jer su mnogi Židovi zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa.

12 Sutradan je veliko mnoštvo što je došlo na svetkovinu, kad je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,

13 uzelo palmine grane te mu izašlo u susret i klicalo: “Hosana! ‘Blagoslovljen kralj Izraelov koji dolazi u ime Gospodnje!’ ”

14 A Isus je, kad je našao magarčića, sjeo na njega, kao što je zapisano:

15 “Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladun-četu magaričinu!”

16 A njegovi učenici nisu to is-prva razumjeli; ali kad je Isus bio proslavljen, onda su se sjetili da je to bilo o njemu zapisano i da su mu to učinili.

17 Svjedočilo je i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih.

18 Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo u susret, jer je čulo da je on učinio to čudo.

19 Zato su farizeji govorili među sobom: “Vidite kako ništa ne posti-žete. Evo, svijet je otišao za njim!”

20 A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka.

21 Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”

22 Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu.

23 A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.

24 Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda.

25 Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

26 Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac.

27 Sad mi je duša uznemirena. I što reći? Oče, spasi me od ovoga

IVAN 13 132časa? Ali sam zbog toga došao za ovaj čas.

28 Oče, proslavi ime svoje!” Uto je došao glas s neba govoreći: “Prosla-vio sam ga i opet ću ga proslaviti!”

29 Stoga je narod, koji je ondje stajao i to čuo, rekao: “Zagrmjelo je!” Drugi su rekli: “Anđeo mu je progovorio!”

30 Isus je odgovorio i rekao im: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas.

31 Sada je sud ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen!

32 A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”

33 To je govorio naznačujući ka-kvom će smrću umrijeti.

34 Narod mu je odgovorio: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. A kako ti govoriš da Sin čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin čovječji? ”

35 Isus im je tada rekao: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Ho-dite dok imate svjetlo, da vas tama ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne zna kamo ide.

36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete djeca svjetla!” To je Isus izgovorio i otišao te se sakrio od njih.

37 I premda je on pred njima učinio mnoga čudesa, ipak nisu u njega povjerovali,

38 da bi se ispunila riječ proroka Izaije koji je rekao: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci i komu li se objavila ruka Gospodnja?”

39 Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer je Izaija još rekao:

40 “Zaslijepio im je oči i srce im otvrdnuo, da očima ne vide, i srcem ne razumiju i ne obrate se da ih ozdravim.”

41 To je Izaija izgovorio kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.

42 Ipak su mnogi i od glavara povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu ga priznavali da ne budu isklju-čeni iz sinagoge.

43 Jer su hvalu ljudsku ljubili više nego hvalu Božju.

44 Isus je povikao i rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me je poslao.

45 I tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.

46 Ja sam došao sam na svijet kao svjetlo da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami.

47 I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

48 Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima tko ga sudi. Riječ koju sam vam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan.

49 Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me poslao, dao zapovijed što reći i što govoriti.

50 I znam da je zapovijed njegova život vječni. Sve što ja, dakle, go-vorim, onako govorim kako mi je Otac rekao.”

POGLAVLJE 13

A pred svetkovinu Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas pri-

jeći iz ovoga svijeta k Ocu, ljubeći svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja.

2 I kad je večera završila, Đavao je već stavio u srce Judi Iskariotskom, Šimunovom sinu, da ga izda.

3 Isus je, znajući da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga došao i da odlazi k Bogu,

4 ustao od večere i odložio svoju odjeću, uzeo ubrus te se opasao.

5 Zatim je ulio vodu u posudu i počeo učenicima prati noge i brisati ubrusom kojim je bio opasan.

IVAN 131336 Tada je došao do Šimuna Petra i

Petar ga je upitao: “Gospodine, zar ćeš ti meni prati noge?”

7 Isus je odgovorio i rekao mu: “Što ja činim, ti sada ne shvaćaš, ali ćeš nakon ovoga spoznati.”

8 Petar mu je rekao: “Nikada nećeš prati moje noge!” Isus mu je odgovo-rio: “Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.”

9 Šimun Petar mu je rekao: “Gos-podine, ne samo moje noge, nego i ruke i glavu!”

10 Isus mu je rekao: “Opranomu ne treba drugo prati osim nogu, jer je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.”

11 Jer je znao tko će ga izdati, zato je rekao: “Niste svi čisti.”

12 Kad im je, dakle, oprao noge, uzeo je svoju odjeću, ponovo sjeo te ih upitao: “Razumijete li što sam vam učinio?

13 Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom, i dobro kažete, jer to jesam.

14 Ako sam, dakle, ja, vaš Gospo-din i Učitelj, vama oprao noge, i vi ste dužni prati noge jedan drugome.

15 Jer sam vam dao primjer da i vi činite kao što sam ja vama učinio.

16 Uistinu, uistinu, kažem vam, nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.

17 Ako ovo znate, blaženi ste ako tako činite!

18 Ne govorim o vama svima. Ja znam koje sam izabrao. Ali da bi se ispunilo Pismo: ‘Onaj koji jede kruh sa mnom, petu svoju na mene podiže.’

19 Od sada vam kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi, povjerujete da Ja jesam.

20 Uistinu, uistinu, kažem vam, tko prima onoga koga ja šaljem, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao.”

21 Kad je to izgovorio, Isus se uznemirio u duhu te posvjedočio i rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam da će me jedan od vas izdati.”

22 Tada su učenici pogledali je-dan drugoga dvoumeći se o kome govori.

23 A jedan od njegovih učenika, koga je Isus ljubio, bio je naslonjen na Isusove grudi.

24 Stoga mu je Šimun Petar na-mignuo neka upita tko bi bio taj o kome je govorio!

25 A onaj je legao na Isusova njedra i upitao ga: “Gospodine, tko je?”

26 Isus je odgovorio: “Onaj je komu ću ja, kad umočim, dati zalogaj.” I kad je umočio zalogaj, dao ga je Judi Iskariotskom, sinu Šimunovu.

27 A poslije zalogaja, u onoga je ušao Sotona. Tada mu je Isus rekao: “Što činiš, čini brzo!”

28 I nitko od onih pri jelu nije znao zbog čega mu je to rekao.

29 Jer su neki mislili, pošto je Juda imao kesu, da mu je Isus rekao: “Kupi što nam treba za svetkovinu!”, ili neka udijeli nešto siromasima.

30 On je tada, pošto je primio zalo-gaj, odmah izašao. A bila je noć.

31 Stoga, kad je on izašao, Isus je rekao: “Sada je proslavljen Sin čo-vječji, i Bog je proslavljen u njemu.

32 Ako je Bog proslavljen u njemu, Bog će i njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.

33 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, i kao što sam rekao Židovima, tako sada kažem vama: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći.’

34 Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugoga.

35 Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako imate ljubavi jedan za drugoga.”

IVAN 14 13436 Šimun Petar ga je upitao: “Gos-

podine, kamo ideš?” Isus mu je odgovorio: “Kamo ja idem, sada me ne možeš slijediti, ali ćeš me kasnije slijediti.”

37 Petar ga je upitao: “Gospodine, zašto te sada ne mogu slijediti? Život ću svoj položiti radi tebe!”

38 Isus mu je odgovorio: “Život ćeš svoj položiti radi mene? Uistinu, uisti-nu, kažem ti, pijetao neće zakukurika-ti dok me tri puta ne zaniječeš.”

POGLAVLJE 14

“NEKA se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene

vjerujte!2 U domu Oca moga ima mnogo

prebivališta; da nije tako, rekao bih vam. Idem vam pripraviti mjesto.

3 I kad odem te vam pripravim mjesto, opet ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.

4 A kamo ja idem, znate; i put znate.”

5 Toma mu je rekao: “Gospodine, ne znamo kamo ideš. I kako može-mo znati put?”

6 Isus mu je odgovorio: “Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.

7 Ako ste mene upoznali, upoznat ćete i Oca mojega. I od sada ga poznajete i vidjeli ste ga!”

8 Filip mu je rekao: “Gospodine, po-kaži nam Oca, i dovoljno nam je!”

9 Isus ga je upitao: “Toliko sam vremena s vama i nisi me upoznao, Filipe? Tko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako onda ti kažeš: ‘Pokaži nam Oca?’

10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim ne govorim sâm od sebe; nego Otac koji prebiva u meni sâm čini djela.

11 Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni! Ako li ne, vjerujte mi radi samih djela.

12 Uistinu, uistinu, kažem vam, tko u mene vjeruje, djela koja ja činim i on će činiti; i veća će od ovih činiti, jer ja odlazim k Ocu svome.

13 I sve što zamolite u moje ime, to ću učiniti, da bi se proslavio Otac u Sinu.

14 Ako što zamolite u moje ime, ja ću to učiniti.

15 Ako me ljubite, držite moje zapovijedi.

16 A ja ću moliti Oca te će vam dati drugog Utješitelja, da ostane s vama zauvijek,

17 Duha istine, koga svijet ne može primiti jer ga ne vidi, niti ga poznaje. A vi ga poznajete jer prebiva s vama i u vama će biti.

18 Neću vas ostaviti neutješene; doći ću k vama.

19 Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti.

20 U onaj ćete dan vi znati da sam ja u Ocu svome, i vi u meni i ja u vama.

21 Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on je onaj koji me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i njemu se očitovati.”

22 Upitao ga je Juda, ne Iskariotski: “Gospodine, kako to da ćeš se nama očitovati, a ne svijetu?”

23 Isus je odgovorio i rekao mu: “Ako me tko ljubi, moje će riječi dr-žati i moj će ga Otac ljubiti, te ćemo k njemu doći i kod njega prebivati.

24 Tko mene ne ljubi, riječi moje ne drži. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me je poslao.

25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama.

26 A Utješitelj, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas poučavati o svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam govorio.

27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja vam ne dajem kao što

IVAN 15135svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne boji!

28 Čuli ste da sam vam ja rekao: ‘Idem i opet dolazim k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što sam rekao: ‘Idem k Ocu’ jer je Otac moj veći od mene.

29 A rekao sam vam sada, prije nego se dogodi, da biste vjerovali kad se dogodi.

30 Neću više s vama mnogo razgo-varati jer dolazi knez ovoga svijeta, a on u meni nema ništa.

31 Ali neka svijet sazna da ljubim Oca i činim onako kako mi je za-povjedio Otac! Ustanite, hajdemo odavde!”

POGLAVLJE 15

“JA sam istinski trs, a Otac je moj vinogradar.

2 Svaku lozu na meni koja ne donosi plod uklanja, a svaku koja donosi plod on čisti da bi donijela više ploda.

3 Vi ste već čisti po riječi koju sam vam govorio.

4 Ostanite u meni, i ja u vama! Kao što mladica ne može donijeti ploda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

5 Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda; jer bez mene ne mo-žete ništa učiniti.

6 Ako tko ne ostane u meni, baca se van kao mladica i osuši se; onda ih skupljaju i u oganj bacaju pa izgore.

7 Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, molite što hoćete, i bit će vam.

8 U ovome se proslavlja Otac moj da donosite mnogo ploda; tako ćete biti moji učenici.

9 Kao što je Otac mene ljubio, i ja sam vas ljubio; ostanite u mojoj ljubavi!

10 Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam ja držao zapovijedi Oca svoga i ostajem u njegovoj ljubavi.

11 Ovo sam vam govorio da radost moja ostane u vama i da radost vaša bude potpuna!

12 Ovo je moja zapovijed: da ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!

13 Nitko nema veće ljubavi od ove: da netko život svoj položi za svoje prijatelje.

14 Vi ste moji prijatelji ako činite sve što vam ja zapovijedam.

15 Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospo-dar; već sam vas nazvao prijateljima, jer sam vam otkrio sve što sam čuo od Oca svoga.

16 Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da vi idete i plod donosite te da plod vaš ostane; da vam Otac daruje sve što zamolite u moje ime.

17 Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedan drugoga!

18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas!

19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi volio svoje; a pošto niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.

20 Sjetite se riječi koju sam vam ja rekao: ‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti. Ako su moju riječ držali, i vašu će držati.

21 Ali sve će vam to činiti zbog moga imena jer ne poznaju onoga koji me je poslao.

22 Da nisam došao i govorio im, ne bi imali grijeha; ali sad nemaju isprike za svoj grijeh.

23 Tko mene mrzi, i Oca mojega mrzi.

24 Da nisam među njima učinio djela kojih nitko drugi nije učinio, ne

IVAN 16 136bi imali grijeha; ali su sada i vidjeli, te zamrzili i mene i Oca mojega.

25 Ali to se događa da bi se ispunila riječ što je zapisana u njihovom Zakonu: ‘Mrzili su me nizašto!’

26 A kad dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh istine, koji izlazi od Oca, on će svjedočiti za mene.

27 A i vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.”

POGLAVLJE 16

“OVO sam vam govorio da se ne sablaznite.

2 Isključivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi vrijeme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu izvr-šava službu.

3 I to će vam činiti jer nisu upoznali ni Oca ni mene.

4 Ali ovo sam vam govorio da se, kad dođe vrijeme, sjetite da sam vam ja to rekao. A to vam nisam rekao na početku jer sam bio s vama.

5 A sada idem k onomu koji me je poslao; i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’

6 Nego se, jer sam vam ovo govo-rio, vaše srce ispunilo žalošću.

7 Ipak, ja vam istinu kažem: bolje je za vas da ja odem, jer ako ne odem, Utješitelj neće doći k vama. Ako li odem, poslat ću ga k vama.

8 A kad dođe, on će prekoriti svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti i zbog suda:

9 zbog grijeha, jer ne vjeruju u mene;

10 zbog pravednosti, jer odlazim k Ocu svome i više me nećete vidjeti;

11 zbog suda, jer je osuđen knez ovoga svijeta.

12 Imam vam još mnogo toga reći, ali sad ne možete nositi.

13 Ali kad dođe on, Duh Isti-ne, uvodit će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će

govoriti sve što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

14 On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i to vama navješćivati.

15 Sve što ima Otac, moje je. Radi toga sam rekao da će od mojega uzimati i to vama navješćivati.

16 Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti, jer ja idem k Ocu.”

17 Nato su neki od njegovih učenika govorili među sobom: “Što je to što nam kaže: ‘Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti’, i: ‘jer ja idem k Ocu’?”

18 Stoga su rekli: “Što je to što kaže: ‘Malo’? Ne znamo što govori.”

19 Tada je Isus saznao da su ga htjeli pitati pa im je rekao: “Raspi-tujete li se među sobom o tome što sam rekao: ‘Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti’?

20 Uistinu, uistinu, kažem vam, da ćete vi plakati i naricati, a svijet će se radovati; i vi ćete se žalostiti, ali će se vaša žalost okrenuti u radost.

21 Žena je obuzeta žalošću kad rađa, jer je došao njen čas; ali čim rodi dijete, više se ne sjeća muke zbog radosti što se na svijet rodio čovjek.

22 Zato ste i vi sada obuzeti žalo-šću, ali ću vas opet vidjeti, pa će vam se srce obradovati, i vaše radosti od vas nitko neće uzeti.

23 I u onaj dan nećete me ništa pitati. Uistinu, uistinu, kažem vam, sve što zamolite Oca u moje ime, dat će vam.

24 Dosad niste ništa molili u moje ime; molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna.

25 Ovo sam vam govorio u poslo-vicama; ali dolazi vrijeme kad vam više neću govoriti u poslovicama, nego ću vam otvoreno navješćivati o Ocu.

IVAN 1713726 U onaj ćete dan moliti u moje

ime, i ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas,

27 jer vas sâm Otac voli, budući da ste vi voljeli mene i vjerovali da sam ja od Boga izašao.

28 Izašao sam od Oca i došao na svijet; nadalje, ostavljam svijet i odlazim k Ocu.”

29 Njegovi su mu učenici rekli: “Evo, sada otvoreno govoriš i nika-kvu poslovicu ne pripovijedaš.”

30 Sada uviđamo da sve znaš i nema potrebe da te itko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izašao.”

31 Isus im je odgovorio: “Vjerujete li sada?”

32 Evo dolazi čas, i već je došao, kad ćete se raspršiti svaki za sebe, i mene ostaviti samoga; ali nisam sâm, jer je Otac sa mnom.

33 Ovo sam vam govorio da u meni imate mir. U svijetu ćete imati nevolju, ali ohrabrite se! Ja sam pobijedio svijet.”

POGLAVLJE 17

OVO je Isus izgovorio i podigao svoje oči k nebu te rekao: “Oče,

došao je čas! Proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe;

2 kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svima koje si mu dao daruje život vječni.

3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i ono-ga koga si poslao, Isusa Krista.

4 Ja sam tebe proslavio na zemlji: dovršio sam djelo koje si mi dao da izvršim.

5 A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samoga slavom koju sam imao kod tebe prije negoli je svijeta bilo.

6 Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta. Tvoji su bili i meni si ih dao, i održali su riječ tvoju.

7 Sada su upoznali da je od tebe sve što si mi dao.

8 Jer sam im dao riječi koje si ti meni dao. I oni su ih primili i doista spoznali da sam od tebe izašao i povjerovali da si me ti poslao.

9 Ja molim za njih; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.

10 I sve je moje tvoje, a tvoje moje; i u njima sam se proslavio.

11 I više nisam u svijetu, ali su oni u svijetu, a ja odlazim k tebi. Oče sve-ti, sačuvaj u imenu svome one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.

12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja sam ih čuvao u tvom imenu; one koje si mi dao, sačuvao sam, te nije-dan od njih nije izgubljen, osim sina propasti, da bi se ispunilo Pismo.

13 A sada idem k tebi i ovo govo-rim dok sam u svijetu, da bi u sebi bili ispunjeni mojom radošću.

14 Ja sam im predao riječ tvoju i svijet ih je zamrzio, jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

15 Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od zla.

16 Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.

17 Posveti ih istinom svojom; tvoja je riječ istina.

18 Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja sam njih poslao u svijet.

19 I ja sebe posvećujem za njih, kako bi i oni bili posvećeni istinom.

20 A ne molim samo za ove, nego i za one koji će po njihovoj riječi povjerovati u mene:

21 da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, kako bi svijet povjerovao da si me ti poslao.

22 I slavu koju si dao meni, ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno:

23 ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednom, te da svijet

IVAN 18 138upozna da si me ti poslao i da si ih ljubio, kao što si mene ljubio.

24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao, budu sa mnom gdje sam ja; da bi promatrali moju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije utemeljenja svijeta.

25 Oče pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upoznao, i ovi su upoznali da si me ti poslao.

26 I njima sam obznanio ime tvoje, i obznanjivat ću ga, da bi ljubav kojom si mene ljubio bila u njima, i ja u njima.”

POGLAVLJE 18

KAD je to izgovorio, Isus je sa svojim učenicima otišao preko

potoka Cedrona, gdje je bio vrt, u koji je ušao on i njegovi učenici.

2 A i Juda, koji ga je izdao, pozna-vao je to mjesto, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima.

3 Tada je Juda, pošto je dobio četu i stražare od glavara svećeničkih i fa-rizeja, došao onamo sa svjetiljkama, bakljama i oružjem.

4 Isus je stoga, znajući sve što će doći na njega, izašao i upitao ih: “Koga tražite?”

5 Odgovorili su mu: “Isusa Na-zarećanina.” Isus im je rekao: “Ja sam.” A stajao je s njima i Juda, koji ga je izdao.

6 Kad im je, dakle, rekao: “Ja sam”, uzmakli su natrag i pali na zemlju.

7 Tada ih je ponovo upitao: “Koga tražite?” A oni su rekli: “Isusa Nazarećanina.”

8 Isus je odgovorio: “Rekao sam vam da sam ja. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove neka odu!”,

9 da se ispuni riječ koju je rekao: “Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.”

10 Uto je Petar izvukao mač što ga je imao i udario slugu velikog

svećenika i odsjekao mu desno uho. A sluzi je bilo ime Malho.

11 Nato je Isus rekao Petru: “Stavi svoj mač u korice! Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac moj?”

12 Tada su četa i zapovjednik i židovski službenici uhvatili Isusa i svezali ga

13 i najprije ga odveli k Ani; jer je on bio tast Kaifi koji je bio veliki svećenik te godine.

14 A Kaifa je bio onaj koji je savjeto-vao Židovima kako je bolje da jedan čovjek umre za narod.

15 A Isusa je slijedio Šimun Petar i drugi učenik. Taj je učenik bio po-znat velikom svećeniku pa je ušao s Isusom u palaču velikog svećenika.

16 A Petar je ostao vani kod vrata. Onda je taj drugi učenik, koji je bio poznat velikom svećeniku, došao van i porazgovarao s vrataricom te uveo Petra.

17 Tada je djevojka, vratarica, upitala Petra: “Nisi li i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?” On je rekao: “Nisam!”

18 A sluge i stražari, načinili su žera-vice, stajali i grijali se jer je bilo hladno; i Petar je stajao s njima i grijao se.

19 Veliki je svećenik tada upitao Isusa o njegovim učenicima i o nje-govom nauku.

20 Isus mu je odgovorio: “Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek poučavao u sinagogi i u Hramu gdje se Židovi svagda okupljaju, i nisam ništa govorio u tajnosti.

21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Evo, oni znaju što sam ja govorio.”

22 A kad je on to rekao, jedan od nazočnih stražara dao je Isusu pljusku govoreći: “Tako li odgovaraš velikom svećeniku?”

23 Isus mu je odgovorio: “Ako sam zlo rekao, dokaži da je zlo! Ako li dobro, zašto me udaraš?”

IVAN 1913924 Ana ga je zatim poslao svezanog

velikom svećeniku Kaifi .25 A Šimun Petar je stajao i grijao

se. Onda su ga upitali: “Nisi li i ti jedan od njegovih učenika?” On je zanijekao i rekao: “Nisam!”

26 Jedan od slugu velikog svećeni-ka, koji je bio rođak onoga komu je Petar odsjekao uho, rekao je: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njim?”

27 Petar je tada ponovo zanijekao, i pijetao je odmah zakukurikao.

28 Zatim su Isusa odveli od Kaife u sudnicu, a bilo je rano jutro; ali oni nisu ušli u sudnicu, da se ne bi okaljali, tako da mogu jesti Pashu.

29 Pilat je tada izašao k njima i upitao: “Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?”

30 Odgovorili su i rekli mu: “Ako ovaj ne bi bio zločinac, ne bismo ga tebi predali.”

31 Nato im je Pilat rekao: “Uz-mite ga vi pa mu sudite po svome zakonu!” Židovi su mu tada rekli: “Nama nije po zakonu dopušteno nikoga ubiti”,

32 da bi se ispunila Isusova riječ koju je rekao naznačujući kakvom smrću treba umrijeti.

33 Onda je Pilat ponovo ušao u sudnicu te pozvao Isusa i upitao ga: “Jesi li ti kralj Židova?”

34 Isus mu je odgovorio: “Kažeš li ti to sâm od sebe ili su ti to drugi rekli o meni?”

35 Pilat je odgovorio: “Jesam li ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predali su te meni. Što si učinio?”

36 Isus je odgovorio: “Moje kra-ljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali sada, moje kraljevstvo nije odavde.”

37 Pilat ga je stoga upitao: “Ti si, dakle, kralj?” Isus je odgovorio: “Ti

kažeš da sam ja kralj. Ja sam se radi toga rodio i radi toga došao na svijet da svjedočim za istinu. Svaki koji je od istine, sluša moj glas.”

38 Pilat ga je upitao: “Što je istina?” I kad je ovo izgovorio, ponovo je iza-šao pred Židove te im rekao: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje.

39 A vaš je običaj da vam na Pashu jednoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja Židova?”

40 Tada su ponovo svi povikali govoreći: “Ne toga, nego Barabu!” A Baraba je bio razbojnik.

POGLAVLJE 19

TADA je, dakle, Pilat uzeo Isusa i izbičevao ga.

2 A vojnici su ispleli vijenac od trnja, stavili mu na glavu pa ga ogrnuli grimiznim plaštem,

3 i govorili: “Zdravo, kralju Žido-va!” te mu udarali pljuske.

4 Pilat je tada ponovo izašao pa im rekao: “Evo, izvodim ga k vama kako bi znali da na njemu ne nala-zim nikakve krivnje!”

5 Onda je Isus izašao noseći trnov vijenac i grimizni plašt, a Pilat im je rekao: “Evo čovjeka!”

6 Kad su ga, dakle, ugledali glavari svećenički i stražari, povikali su go-voreći: “Razapni ga! Razapni!” Pilat im je rekao: “Uzmite ga vi i razapnite jer ja na njemu ne nalazim krivnje.”

7 Židovi su mu odgovorili: “Mi imamo zakon i po našem zakonu mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.”

8 Zato se Pilat, kad je čuo tu riječ, još više uplašio,

9 te ponovo otišao u sudnicu i upitao Isusa: “Odakle si?” Ali mu Isus nije dao odgovora.

10 Nato mu je Pilat rekao: “Zar sa mnom ne razgovaraš? Ne znaš li da imam vlast razapeti te i imam vlast pustiti te?”

IVAN 19 14011 Isus je odgovorio: “Ne bi imao

nada mnom nikakve vlasti da ti nije bilo dano odozgo. Zbog toga onaj koji me je predao tebi ima veći grijeh.”

12 Od toga časa Pilat ga je nastojao pustiti, ali su Židovi vikali govoreći: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj Cezaru! Svaki koji se pravi kraljem, protivi se Cezaru.”

13 Stoga je Pilat, kad je čuo tu riječ, izveo Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom Pločnik, a na hebrejskom Gabata.

14 A bila je priprava za Pashu, i oko šestoga sata; onda je rekao Židovima: “Evo vašega Kralja!”

15 A oni su povikali: “Ukloni ga! Ukloni! Razapni ga!” Pilat ih je upitao: “Zar da vašega Kralja razapnem?” Glavari su svećenički odgovorili: “Mi nemamo nikakvoga kralja nego Cezara!”

16 Tada im ga je, dakle, predao da se razapne, pa su Isusa uzeli i odveli ga.

17 I noseći svoj križ, uzišao je na mjesto zvano Lubanja, što se hebrej-ski naziva Golgota,

18 gdje su razapeli njega i s njim drugu dvojicu, s jedne i druge stra-ne, a Isusa u sredini.

19 A Pilat je napisao natpis i stavio ga na križ. A bilo je napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVA.

20 Taj su natpis tada čitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje je Isus bio razapet bilo blizu grada. A bilo je napisano hebrejski, grčki i latinski.

21 Tada su židovski svećenički glavari rekli Pilatu: “Nemoj pisati ‘Kralj Židova’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam Židova.’ ”

22 Pilat je odgovorio: “Što sam napisao, napisao sam!”

23 Zatim su vojnici, pošto su raza-peli Isusa, uzeli njegovu odjeću te načinili četiri dijela: svakom vojniku

dio; i njegovu košulju. A košulja je bila nešivena, cijela istkana skroz od vrha.

24 Zato su rekli među sobom: “Ne parajmo je, nego bacimo za nju kocku čija će biti!”, da se ispuni Pismo koje kaže: “Razdijelili su među sobom odjeću moju i za ruho moje bacali kocku.” Vojnici su, dakle, to tako učinili.

25 A kod Isusova su križa stajale njegova majka i sestra njegove maj-ke, Marija, žena Kleofi na, i Marija Magdalena.

26 Kad je, dakle, Isus ugledao majku i kraj nje učenika koga je ljubio, rekao je svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!”

27 Onda je rekao učeniku: “Evo ti majke!” I od onog časa učenik ju je uzeo u svoj dom.

28 Nakon toga Isus je, znajući da je sada sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, rekao: “Žedan sam!”

29 A ondje se nalazila posuda puna octa, te su oni natopili spužvu octom i stavili je na isopovu trsku pa je prinijeli njegovim ustima.

30 Kad je, dakle, Isus dobio ocat, rekao je: “Dovršeno je!” Onda je pognuo glavu i predao duh.

31 Tada su Židovi, pošto je bila Priprava, da tijela ne bi ostala na križu na Šabat (jer je onaj Šabat bio velik dan), zamolili Pilata da se razapetima prelome njihove golijeni i da ih se ukloni.

32 Uto su došli vojnici i prelomili noge prvomu, onda drugomu koji je bio razapet s njim.

33 A kad su došli do Isusa i vidjeli da je već mrtav, nisu mu prelomili golijeni,

34 nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok, te je odmah potekla krv i voda.

35 I onaj koji je to vidio svjedoči i njegovo je svjedočanstvo istinito;

IVAN 20141i on zna da govori istinu, da bi vi povjerovali.

36 Jer se to dogodilo da bi se ispu-nilo Pismo: “Njegova se kost neće prelomiti.”

37 I ponovo drugo Pismo kaže: “Gledat će na onoga koga su proboli.”

38 A poslije toga je Josip, iz Ari-mateje, koji je bio Isusov učenik, ali tajni zbog straha od Židova, zamolio Pilata da uzme Isusovo tijelo. I Pilat mu je dopustio. Tada je došao i uzeo njegovo tijelo.

39 A došao je i Nikodem, koji je prije k Isusu došao noću, i donio oko stotinu libara smjese smirne i aloja.

40 Onda su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim platnom s mio-mirisima, kako je kod Židova običaj sahranjivati.

41 A na mjestu gdje je bio razapet, nalazio se vrt i u vrtu nova grobnica u koju još nitko nije bio položen.

42 Stoga su ondje, zbog židovske Priprave, položili Isusa, jer je grob-nica bila blizu.

POGLAVLJE 20

PRVOGA dana u tjednu, rano, dok je još bila tama, došla je

Marija Magdalena do grobnice i opazila da je kamen odmaknut s grobnice.

2 Tada je otrčala i došla k Šimunu Petru i drugomu učeniku, koga je Isus volio, te im rekla: “Uzeli su Gospodina iz grobnice i ne znamo gdje su ga položili.”

3 Nato su Petar i onaj drugi učenik izašli i došli do grobnice.

4 A trčala su obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i stigao prvi do grobnice.

5 I pošto se sagnuo i pogledao unu-tra, ugledao je laneno platno gdje leži; ipak nije ušao unutra.

6 Uto je stigao Šimun Petar, slije-deći ga, te ušao u grobnicu i vidio laneno platno gdje leži,

7 i rubac što mu je bio oko glave, ali nije ležao uz laneno platno, već je bio posebno svijen na jednom mjestu.

8 Tada je ušao i onaj drugi učenik koji je prvi došao do grobnice, te vidio i povjerovao;

9 jer još nisu razumjeli Pisma da on mora uskrsnuti od mrtvih.

10 Zatim su se učenici ponovo vratili k svojima.

11 A Marija je ostala vani pokraj groba i plakala; i dok je plakala, sagnula se i pogledala u grobnicu,

12 te opazila dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, a drugi kod nogu.

13 I oni su je upitali: “Ženo, zašto plačeš?” Rekla im je: “Zato što su odnijeli moga Gospodina i ne znam gdje su ga položili.”

14 I kad je to izgovorila, okrenula se unatrag i ugledala Isusa gdje stoji. A nije znala da je to Isus.

15 Isus ju je upitao: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je vrtlar, ona mu je odgovorila: “Gos-podine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”

16 Isus joj je rekao: “Marijo!” Ona se okrenula i rekla mu: “Rabbuni!”, što će reći: “Učitelju!”

17 Isus joj je rekao: “Ne dotiči me se, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: ‘Uzlazim Ocu svojemu i Ocu vašemu, svoje-mu Bogu i vašemu Bogu.’ ”

18 Došla je Marija Magdalena i javila učenicima da je vidjela Gos-podina i da joj je to rekao.

19 Tada je, toga istog dana uvečer, a to je bio prvi dan u tjednu, dok su vrata gdje su se učenici okupili bila zatvorena zbog straha od Židova,

IVAN 21 142Isus došao i stao u sredinu pa im rekao: “Mir vama!”

20 I kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i svoj bok. Tada su se učenici obradovali kad su vidjeli Gospodina.

21 Onda im je Isus ponovo rekao: “Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.”

22 I kad je to izgovorio, dahnuo je na njih i rekao im: “Primite Duha Svetoga!”

23 Kojima otpustite grijehe, ot-puštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”

24 A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je Isus došao.

25 Stoga su mu drugi učenici govorili: “Vidjeli smo Gospodina.” Ali im je on rekao: “Dok ne vidim na rukama njegovim trag od klinova i ne stavim prst svoj u trag od klinova, i ne stavim ruku svoju u njegov bok, neću vjerovati.”

26 I poslije osam dana njegovi su učenici ponovo bili unutra, i Toma s njima. Isus je došao, a vrata su bila zatvorena, i stao u sredinu te rekao: “Mir vama!”

27 Zatim je rekao Tomi: “Pruži prst svoj ovamo i pogledaj ruke moje; i pruži ruku svoju pa je stavi u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!”

28 A Toma je odgovorio i rekao mu: “Gospodin moj i Bog moj!”

29 Isus mu je rekao: “Tomo, jer si me vidio, vjeruješ. Blaženi oni koji nisu vidjeli, a povjerovali su!”

30 I mnoge je druge znake Isus zasigurno učinio pred svojim uče-nicima, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.

31 A ovi su zapisani da bi povjero-vali da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovom imenu.

POGLAVLJE 21

NAKON toga Isus se ponovo očitovao učenicima na Tibe-

rijadskom moru. A očitovao se ovako:

2 Bili su zajedno Šimun Petar i Toma, zvani Blizanac, i Natanael iz Kane Galilejske, i sinovi Zebe-dejevi i druga dvojica od njegovih učenika.

3 Šimun Petar im je rekao: “Idem ribariti.” Rekli su mu: “Idemo i mi s tobom.” Izašli su i odmah ušli u lađu. I tu noć ništa nisu ulovili.

4 A kad je jutro već svanulo, stajao je Isus na obali, ali učenici nisu znali da je to Isus.

5 Isus ih je tada upitao: “Djeco, imate li što za jesti?” Oni su mu odgovorili: “Ne.”

6 A on im je rekao: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” Onda su bacili, i nisu je više mogli izvući od mnoštva riba.

7 Tada je onaj učenik koga je Isus ljubio rekao Petru: “Gospodin je!” Nato je Šimun Petar, kad je čuo da je to Gospodin, opasao ribarski ogrtač, jer je bio gol, te se bacio u more.

8 A drugi su učenici došli lađicom (jer nisu bili daleko od kopna, samo oko dvjesto lakata) i vukli mrežu s ribama.

9 Čim su, dakle, izašli na kopno, opazili su pripremljen žar i na njemu postavljenu ribu i kruh.

10 Isus im je rekao: “Donesite od riba što ste sada uhvatili.”

11 Šimun Petar se popeo i izvukao na kopno mrežu punu velikih riba: stotinu pedeset i tri ribe. Premda ih je bilo toliko mnogo, mreža se nije raskinula.

12 Isus im je rekao: “Dođite i objedujte!” I nitko se od učenika nije usudio pitati ga: “Tko si ti?” Jer su znali da je Gospodin.

IVAN 2114313 Isus se tada primaknuo i uzeo

kruh te im ga dao; a tako i ribu.14 To se već treći put Isus očitovao

svojim učenicima otkako je uskr-snuo od mrtvih.

15 Dok su tako objedovali, Isus je upitao Šimuna Petra: “Šimune, sine Jonin, ljubiš li me više nego ovi?” On mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim!” Rekao mu je: “Pasi jaganjce moje!”

16 Ponovo ga je drugi put upitao: “Šimune, sine Jonin, ljubiš li me?” On mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim!” Rekao mu je: “Pasi ovce moje!”

17 Upitao ga je treći put: “Šimune, sine Jonin, voliš li me?” Petar se ražalostio što mu je treći put rekao: “Voliš li me?”, pa mu je odgovorio: “Gospodine, ti sve znaš. Ti znaš da te volim!” Isus mu je rekao: “Pasi ovce moje!

18 Uistinu, uistinu, kažem ti, dok si bio mlad, sâm si se pripasivao i hodio kamo si htio. Ali kad ostariš, ruke ćeš svoje raširiti pa će te drugi pripasivati i voditi kamo ne želiš.”

19 A to je rekao naznačujući ka-kvom će smrću proslaviti Boga. I kad je to izgovorio, rekao mu je: “Slijedi me!”

20 Tada se Petar okrenuo i vidio gdje ih slijedi učenik koga je Isus ljubio i koji se na večeri naslonio na njegove grudi i pitao: “Gospodine, tko je taj koji će te izdati?”

21 Pošto ga je Petar opazio, upitao je Isusa: “Gospodine, a što će ovaj raditi?”

22 Isus mu je rekao: “Ako hoću da on ostane dok opet ne dođem, što ti imaš s time? Ti me slijedi!”

23 Zato se među braćom proširio taj glas da onaj učenik neće umrijeti; ali mu Isus nije rekao da neće umrije-ti, nego: “Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što ti imaš s time?”

24 Ovo je taj učenik koji o tome svjedoči i to je zapisao. I znamo da je svjedočanstvo njegovo istinito.

25 A ima i mnogo drugoga što je Isus učinio koje, ako bi se pojedinač-no zapisivalo, pretpostavljam da ni sam svijet ne bi obuhvatio knjige koje bi trebalo napisati. Amen.

POGLAVLJE 1

PRIJAŠNJE svoje izvješće, Teofi le, sastavio sam o svemu što je Isus

počeo činiti i poučavati,2 do dana u kojem je bio uzdignut,

nakon što je po Duhu Svetome dao zapovijedi apostolima koje je izabrao,

3 kojima se, poslije svoje muke, i po-kazao da je živ mnogim nepobitnim dokazima i pojavljivao im se tijekom četrdeset dana i govorio o onome što se tiče kraljevstva Božjeg.

4 I dok je jednom bio okupljen zajedno s njima, zapovjedio im je da ne odlaze iz Jeruzalema, nego da čekaju obećanje Očevo “koje ste” rekao je “čuli od mene.

5 Jer Ivan je doista krstio vodom, a vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.”

6 Zato su ga oni, kad su se skupili, upitali govoreći: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme ponovno obnoviti kraljevstvo Izraelu?”

7 A on im je rekao: “Nije vaše znati vremena ili doba koje je Otac stavio pod svoju vlast.

8 Ali vi ćete primiti snagu nakon što Duh Sveti siđe na vas, i bit ćete mi svjedoci i u Jeruzalemu, i po svoj Judeji i Samariji, i sve do nakraj zemlje.”

9 A kad je sve to rekao, dok su oni gledali bio je uzdignut i oblak ga je oteo njihovim očima.

10 I dok su nepomično gledali prema nebu kako odlazi, gle, stala su kraj njih dva čovjeka u bijeloj odjeći,

11 koji su još i rekli: “Ljudi Ga-lilejci, zašto stojite zureći u nebo? Ovaj isti Isus, koji je od vas uznesen

u nebo, isto će tako doći kao što ste ga vidjeli da odlazi u nebo.”

12 Tada su se vratili u Jeruzalem s gore zvane Maslinska, koja je udaljena od Jeruzalema jedan šabatni dan hoda.

13 A kad su ušli unutra, popeli su se u gornju sobu gdje su boravili i Petar i Jakov i Ivan i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov sin Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda brat Jakovljev.

14 Svi su ovi složno ustrajali u molitvi i molbi zajedno sa ženama, i Marijom majkom Isusovom i s njegovom braćom.

15 I u te dane ustao je Petar usred učenika i rekao (bilo je zajedno oko stotinu dvadeset imena):

16 “Ljudi i braćo, trebalo se je ispuniti ono Pismo koje je Duh Sveti na Davidova usta prorokovao o Judi, koji je bio vodič onih što su uhvatili Isusa.

17 Jer se ubrajao među nas i zado-bio dio ove službe.

18 Stoga je taj kupio njivu na-gradom za nepravednost; zatim se strmoglavio, raspuknuo po sredini i razlila mu se sva utroba.

19 I to je postalo poznato svim stanovnicima Jeruzalema tako da je ta njiva prozvana njihovim vlastitim jezikom ‘Akeldama’, to jest ‘Krvava njiva’.

20 Jer je zapisano u knjizi Psalama: ‘Neka mu stan opusti, neka nitko u njemu ne stanuje’; I: ‘Neka njegovo nadgledništvo preuzme drugi.’

21 Stoga od ovih ljudi koji su bili s nama cijelo vrijeme, koje je Gospo-din Isus proveo s nama

DJELA APOSTOLSKA

DJELA 214522 otkada je Ivan počeo krštavati

do istoga dana kad je bio uznesen od nas, mora jedan biti određen da bude s nama svjedokom njegovog uskrsnuća.”

23 I predložili su dvojicu: Josipa zvanog Barsaba, koji je bio prozvan Just, i Matiju.

24 Tada su molili i rekli: “Ti, Gos-podine, koji poznaješ srca svih, po-kaži koga si od ove dvojice izabrao

25 da preuzme dio ove službe i apo-stolstva od kojega je Juda prijestupom otpao da bi otišao na svoje mjesto!”

26 Tada su predali svoje kocke, i kocka je pala na Matiju te je on bio pribrojen k jedanaestorici apostola.

POGLAVLJE 2

A kad je napokon došao dan Pedesetnice svi su bili složno na

jednome mjestu.2 I odjednom je došao huk s neba,

kao kad navaljuje silan vjetar, te je ispunio svu kuću gdje su sjedili.

3 I pokazali su im se razdijeljeni jezici kao od ognja te su posjeli na svakoga od njih.

4 I svi su se oni napunili Duha Svetoga te počeli govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao govoriti.

5 A tamo su u Jeruzalemu boravili Židovi, pobožni ljudi iz svakog na-roda pod nebom.

6 A kad je nastao taj huk, mnoštvo se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko čuo kako govore njihovim vlastitim jezikom.

7 I svi su bili zadivljeni i začuđeni govoreći jedan drugome: “Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci?

8 Pa kako mi čujemo svakoga na svojem jeziku u kojem smo se rodili?

9 Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, i Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,

10 Frigije i Pamfi lije, Egipta i dije-lova Libije krajeva oko Cirene; i pri-došlice iz Rima, Židovi i prozeliti,

11 Krećani i Arapi; čujemo ih kako govore našim jezicima o čudesnim Božjim djelima.”

12 I svi su bili zadivljeni i u nedo-umici pitali jedan drugoga: “Što li ovo znači?”

13 Drugi su se podrugivali i govo-rili: “Napili su se mladog vina.”

14 A Petar je ustao zajedno s je-danaestoricom, podigao svoj glas i rekao im: “Ljudi, Judejci i svi vi što boravite u Jeruzalemu! Neka vam ovo bude znano pa riječi moje poslušajte!

15 Jer ovi nisu pijani, kao što vi mislite, budući da je tek treći sat dana,

16 već je to ono što je rečeno po proroku Joelu:

17 ‘I ovo će se dogoditi u posljednje dane, govori Bog, izlit ću od svoga Duha na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i vaše kćeri; i vaši će mladići gledati viđenja, a vaši će starci sanjati sne.

18 I na sluge svoje i na sluškinje svoje u one ću dane izliti od Duha svoga, te će oni prorokovati.

19 I pokazat ću čudesa gore na nebu, i znakove dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima.

20 Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec u krv, prije nego što dođe onaj velik i znamenit dan Gospodnji.

21 I dogodit će se da će svaki koji prizove ime Gospodinovo biti spašen.’

22 LJudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je među vama Bog potvrdio silnim djelima i čudesima i znacima koje je, kako i sami znate, Bog učinio po njemu među vama.

23 Njega, koji je predan po ne-promjenljivoj odluci i proviđenju

DJELA 3 146Božjem, i koga ste vi rukama beza-konika razapeli i ubili,

24 koga je Bog uskrsnuo i oslo-bodio trudova smrti, jer nije bilo moguće da ga ona zadrži.

25 Jer David za njega govori: ‘Unaprijed sam neprestano gledao Gospodina pred svojim licem, jer mi je on zdesna da se ne pokolebam.

26 Zato mi se srce veseli, a moj jezik raduje, štoviše i tijelo će moje počivati u nadi,

27 jer nećeš ostaviti moju dušu u paklu niti dopustiti da tvoj Sveti ugleda trulež.

28 Ti si mi obznanio puteve živo-ta, ispunit ćeš me radošću svojim licem.’

29 Ljudi i braćo, neka mi je do-pušteno slobodno vam govoriti za patrijarha Davida da je umro i bio pokopan, i grobnica mu se nalazi među nama do današnjega dana.

30 Stoga je on, kako je bio prorok i znao da mu se Bog uz zakletvu zakleo da će od ploda njegovih slabina po tijelu podići Krista da sjedne na njegovo prijestolje.

31 On je unaprijed vidio i govorio za Kristovo uskrsnuće da ‘mu duša nije ostavljena u paklu, niti mu je tijelo vidjelo trulež.’

32 Toga Isusa, Bog je uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci.

33 Zato je desnicom Božjom uzvi-šen i primio od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada vidite i čujete.

34 Jer David nije uzišao na nebesa nego sâm govori: ‘GOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedi mi zdesna,

35 dok ne položim tvoje dušmane za podnožje tvojim nogama!’

36 Stoga neka sav dom Izraelov zasigurno zna da je Bog učinio i Gospodinom i Kristom toga Isusa kojega ste vi razapeli!”

37 A kad su to čuli, bili su dirnuti u srcu te rekli Petru i ostalim apo-stolima: “Ljudi i braćo, što nam je činiti?”

38 Tada im je Petar rekao: “Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista po oproštenju grijeha; i primit ćete dar Duha Svetoga.

39 Jer je za vas ovo obećanje, i za vašu djecu i za sve one izdaleka, sve koje pozove Gospodin naš Bog.”

40 I mnogim je drugim riječima svjedočio i opominjao govoreći: “Spasite se od ovog tvrdokornog naraštaja!”

41 Tada su se krstili oni koji su rado primili njegovu riječ, i istog dana pridružilo im se oko tri tisuće duša.

42 I bili su postojani u apostolskom nauku i zajedništvu, i u lomljenju kruha i u molitvama.

43 A strah je obuzeo svaku dušu, i mnoga su se čudesa i znakovi događali po apostolima.

44 I svi koji su vjerovali bili su zajedno i sve im je bilo zajedničko.

45 I prodavali su svoja imanja i dobra te dijelili svakome kako ima potrebu.

46 I ustrajali su složni svakodnev-no u Hramu i od kuće do kuće lomili su kruh te zajedno uzimali hranu u veselju i jednostavnosti srca.

47 Hvalili su Boga i uživali naklo-nost od svih ljudi. A Gospodin je svakodnevno pridruživao crkvi one koji bi bili spašeni.

POGLAVLJE 3

A Petar i Ivan su uzišli zajedno u Hram na molitveni sat, a bilo je

devet sati.2 I donosili su nekog čovjeka

hromog od majčine utrobe, kojega su svaki dan postavljali kod hram-skih vratiju zvanih Krasna, da bi prosio milodare od onih što ulaze u Hram.

DJELA 41473 On je opazio Petra i Ivana, koji su

upravo htjeli ući u Hram, te zamolio milodare.

4 A Petar je s Ivanom upro pogled u njega pa mu rekao: “Pogledaj prema nama!”

5 I on je zadržao pažnju na njima očekujući da nešto dobije od njih.

6 Tada mu je Petar rekao: “Srebra ni zlata ja nemam, ali ono što imam, to ti dajem: U ime Isusa Krista Na-zarećanina, ustani i hodaj!”

7 I uhvatio ga je za desnu ruku te ga podigao, a ovomu su odmah ojačala stopala i gležnjevi,

8 pa je skočio, uspravio se i počeo hodati te je s njima ušao u Hram, hodajući, poskakujući i hvaleći Boga.

9 I sav ga je narod vidio kako hoda i hvali Boga.

10 I prepoznali su da je to onaj koji je zbog milodara sjedio kod hramskih Krasnih vratiju; i bili su puni čuđenja i divljenja zbog onoga što mu se dogodilo.

11 A kako je hromi koji je ozdravio držao Petra i Ivana, sav se narod pun čuđenja strčao k njima u trijem zvani Salomonov.

12 A kad je Petar to vidio, progovo-rio je narodu: “Ljudi, Izraelci, zašto se ovome čudite? Ili zašto ste tako uprli pogled u nas, kao da smo mi svojom snagom ili svetošću učinili da ovaj može hodati?

13 Bog Abrahamov, i Izakov, i Jakovljev, Bog očeva naših proslavio je svojega Sina Isusa, kojega ste vi predali i odrekli se ga pred licem Pilatovim kad je ovaj odlučio pustiti ga.

14 Ali ste se vi odrekli Svetoga i Pravednoga, i zatražili da vam se dodijeli jedan ubojica,

15 a ubili ste Kneza života, koga je Bog uskrsnuo od mrtvih; čemu smo mi svjedoci.

16 I po vjeri u njegovo ime, njegovo je ime ojačalo ovog čovjeka koga vidite i poznajete. Štoviše, vjera koja je po njemu, podarila je ovome potpuno zdravlje u nazočnosti svih vas.

17 A sada, braćo, znam da ste to učinili iz neznanja, kao i vaši glavari.

18 I Bog je tako ispunio što je una-prijed objavio po ustima svih svojih proroka, da Krist treba trpjeti.

19 Pokajte se dakle i obratite se da vam se mogu izbrisati grijesi, kada dođu vremena okrijepe od lica Gospodinovog,

20 i on će poslati Isusa Krista koji vam je već prije bio propovijedan;

21 Onoga koga nebo treba primiti do vremena uspostave svega što je Bog navijestio od postanka svijeta na usta svih svojih svetih proroka.

22 Jer je Mojsije uistinu rekao oče-vima: ‘Gospodin Bog vaš podignut će vam između vaše braće proroka poput mene. Njega slušajte u svemu sve što će vam govoriti.

23 I dogodit će se, da će se svaka duša koja neće poslušati tog proro-ka, uništiti iz naroda.’

24 Ali i svi proroci, koji su vam govorili od Samuela i onih poslije njega, isto su tako prorekli ove dane.

25 Vi ste djeca proroka i Saveza kojeg je Bog sklopio s našim očevima govoreći Abrahamu: ‘I u tvojemu će sjemenu biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.’

26 Najprije je vama Bog podigao svojega Sina Isusa te ga poslao da vas blagoslovi, da se svatko od vas obrati od svojega bezakonja.”

POGLAVLJE 4

I dok su oni još govorili narodu, pristupili su im svećenici i zapo-

vjednik Hrama i saduceji,

DJELA 4 1482 ogorčeni što su poučavali narod

i propovijedali uskrsnuće od mrtvih kroz Isusa.

3 I digli su na njih ruke i stavili ih u pritvor do sutra, jer je već bila večer.

4 Ipak su mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovali te je broj muš-karaca došao na oko pet tisuća.

5 I dogodilo se sutradan da su se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci,

6 i veliki svećenik Ana, i Kaifa, i Ivan, i Aleksandar, i svi koji su bilo od velikosvećeničkoga roda, sakupili u Jeruzalemu.

7 A kad su ih postavili u sredinu, upitali su ih: “Kojom snagom ili po kojem ste imenu vi to učinili?”

8 Tada im je Petar, pun Duha Svetoga, rekao: “Glavari naroda i starješine Izraelove!

9 Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog nemoć-nom čovjeku, po kojem je ovaj ozdravio,

10 neka bude znano svima vama i cijelom narodu izraelskom: Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, po njemu ovaj čovjek pred vama stoji zdrav.

11 Ovo je kamen koji ste vi gradi-telji odbacili, a koji je postao ugaoni zaglavnjak.

12 Nema spasenja ni u kome dru-gom, jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome mi trebamo biti spašeni.”

13 A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu hrabrost, a uvidjeli su da su to ljudi neuki i neupućeni, čudili su se te su shvatili da su oni bili s Isusom.

14 I kad su vidjeli čovjeka koji je bio ozdravljen kako stoji s njima, nisu mogli reći ništa protiv toga.

15 Ali kad su im zapovjedili da iza-đu iz vijećnice, počeli su raspravljati među sobom,

16 govoreći: “Što da učinimo s tim ljudima? Jer doista, po njima se dogodilo očito čudo poznato svim stanovnicima Jeruzalema i mi to ne možemo zanijekati.

17 Ali da se ovo još više ne raširi među narodom, strogo im zaprije-timo da više nikome ne govore u to ime.”

18 Zatim su ih pozvali te im zapo-vjedili da više nipošto ne govore i niti ne poučavaju u Isusovo ime.

19 Ali su im Petar i Ivan odgo-vorivši rekli: “Prosudite je li pred Bogom ispravno slušati vas više negoli Boga!

20 Jer mi ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli.”

21 Kako nisu mogli naći ništa za što bi ih kaznili, nadalje su im zaprijetili te ih pustili zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

22 Jer čovjeku na kojem se dogodi-lo to čudo ozdravljenja bilo je preko četrdeset godina.

23 A nakon što su bili pušteni, otišli su k svojima te im javili sve što su im rekli glavari svećenički i starješine.

24 A kad su oni to čuli, složno su podigli glas k Bogu i rekli: “Gospo-dine, ti si Bog, koji si stvorio nebo, i zemlju, i more i sve ono što je u njima,

25 koji si rekao na usta tvojega sluge Davida: ‘Zašto bjesne pogani i narodi smišljaju ispraznosti?

26 Kraljevi zemaljski su ustali i gla-vari su se skupili zajedno protiv Gos-podina i protiv njegovog Krista.’

27 Jer su se zaista protiv svetog djeteta tvojega Isusa, koga si po-mazao, udružili i Herod i Poncije Pilat zajedno s Poganima i narodom izraelskim

DJELA 514928 da učine sve što je tvoja ruka i

tvoj naum unaprijed odredio da se dogodi.

29 A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje i daj slugama svojim da sa svom hrabrošću govore riječ tvoju!

30 Po ispruženoj ruci tvojoj da bude ozdravljenja; i da se znakovi i čudesa mogu događati po imenu svetog djeteta tvojega Isusa.”

31 I kad su se pomolili, potreslo se mjesto na kome su bili okupljeni; i svi su se napunili Duhom Svetim te govorili s hrabrošću riječ Božju.

32 A mnoštvo onih koji su povje-rovali bili su jedno srce i jedna duša. I nitko od njih nije nazivao svojim ništa od onoga što je posjedovao, nego im je sve bilo zajedničko.

33 I velikom su snagom apostoli davali svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad svima njima.

34 Među njima nitko nije osku-dijevao, jer svi koji su posjedovali zemljišta ili kuće prodavali bi ih i donosili utržak od onoga što se prodalo

35 te stavljali pred noge apostoli-ma; a dijelilo se svakome kako je tko imao potrebu.

36 A Josija, od apostola prozvan Barnaba, (što prevedeno znači sin utjehe), Levit, rodom Cipranin,

37 posjedovao je njivu, koju je prodao i novac donio te ga stavio pred noge apostolima.

POGLAVLJE 5

A jedan čovjek imenom Ananija, sa svojom je ženom Safirom

prodao imanje.2 I za sebe zadržao dio utrška sa že-

ninim znanjem, a određeni dio donio i položio pred noge apostolima.

3 A Petar mu je rekao: “Ananija, zašto ti je Sotona ispunio srce da

slažeš Duhu Svetom i zadržiš dio utrška od zemljišta?

4 Da ti je ostalo, ne bi li tvoje bilo? I nakon što je prodano, nije li bilo u tvojoj vlasti? Zašto si takvo što u srcu zamislio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.”

5 A Ananija je kad je čuo te riječi, pao i izdahnuo. I velik je strah obu-zeo sve koji su to čuli.

6 Zatim su ustali mladići, zamotali ga, iznijeli i pokopali.

7 I otprilike tri sata nakon toga ušla je njegova žena, ne znajući što se dogodilo.

8 I Petar ju je upitao: “Reci mi, jeste li za toliko prodali zemljište?” A ona je rekla: “Da, za toliko.”

9 Tada joj je Petar rekao: “Kako to da ste se složili iskušati Duha Gospodinova? Evo na vratima su noge onih koji su ti pokopali muža, i tebe će iznijeti!”

10 Nato je ona odmah pala njemu do nogu te izdahnula. A kad su mladići ušli, našli su je mrtvu pa su je iznijeli i pokopali do njezina muža.

11 I velik je strah došao na svu crkvu i na sve koji su to čuli.

12 A po rukama apostolskim do-gađali su se mnogi znakovi i čudesa među narodom. (I svi su oni bili složni u Salomonovu trijemu.)

13 A nitko od ostalih im se nije usuđivao pridružiti, ali ih je narod veličao.

14 I sve se više vjernika pridruživa-lo Gospodinu, mnoštvo i muškaraca i žena.

15 Toliko da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na ležaljke i postelje, ne bi li barem sjena Petrova, dok prolazi, osjenila nekog od njih.

16 Dolazilo je i mnoštvo iz okolnih gradova u Jeruzalem i donosili su bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili ozdravljeni.

DJELA 5 15017 Tada je Veliki svećenik ustao

i svi oni što su bili s njim, (koji su sljedba saducejska), bili su puni zavisti

18 te su digli ruke na apostole i bacili ih u javnu tamnicu.

19 Ali je anđeo Gospodinov noću otvorio vrata tamnice, izveo ih pa im rekao:

20 “Idite, stanite i govorite u Hra-mu narodu sve riječi ovog života!”

21 A kad su to čuli, ušli su u Hram rano ujutro i počeli poučavati. Tada je došao veliki svećenik i oni koji su bili s njim te su sazvali vijeće i sve starješine sinova Izraelovih i poslali u tamnicu da ih dovedu.

22 Ali kad su stražari stigli onamo i nisu ih našli u tamnici, vratili se i izvijestili,

23 govoreći: “Našli smo tamnicu doista zaključanu sa svim osigura-njem i stražare gdje stoje vani pred vratima, no kad smo je otvorili, unutra nismo našli nikoga.”

24 A kad su veliki svećenik i zapo-vjednik Hrama i glavari svećenički čuli te riječi, dvoumili su se zbog njih, što bi to moglo biti.

25 Tada je netko došao te im doja-vio govoreći: “Evo, oni ljudi što ste ih bacili u tamnicu stoje u Hramu i poučavaju narod!”

26 Nato je otišao zapovjednik sa stražarima te ih doveo bez nasilja jer su se bojali naroda da ih ne bi kamenovao.

27 A kad su ih doveli, postavili su ih pred Vijeće. I veliki svećenik ih je upitao

28 govoreći: “Nismo li vam strogo zapovjedili da ne poučavate u to ime? A evo, vi ste napunili Jeruzalem svojom naukom i namjeravate na nas navući krv tog čovjeka.”

29 Tada su im Petar i drugi apostoli odgovorivši rekli: “Treba biti poslu-šan Bogu više nego ljudima.

30 Bog otaca naših uskrsnuo je Isusa, kojega ste vi pogubili tako da ste ga objesili na drvo.

31 Njega je Bog desnicom svojom uzvisio da bude Knez i Spasitelj, da podari Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha.

32 I mi smo njegovi svjedoci o tim stvarima; a isto i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji su mu poslušni.”

33 Kad su to čuli, bili su probodeni u srcu te su ih nakanili pogubiti.

34 Tada je ustao jedan od članova Vijeća, farizej imenom Gamaliel, učitelj Zakona i ugledan kod svega naroda te je zapovjedio da apostole nakratko izvedu van.

35 Zatim im je rekao: “Ljudi, Izra-elci! Pazite na sebe zbog onoga što namjeravate učiniti u vezi tih ljudi!

36 Jer prije ovih dana podigao se Teuda, praveći se da je netko, i njemu se pridružilo na broj oko četiri sto-tine ljudi. On je bio ubijen, a svi koji su mu bili poslušni bili su raspršeni i postali ništa.

37 Nakon njega, u doba popisa, podigao se Juda Galilejac i povukao dosta naroda za sobom. I on je pro-pao, i svi koji su mu bili poslušni bili su raspršeni.

38 A sada vam kažem: okanite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je ovaj naum ili ovo djelo od ljudi, nestat će,

39 ali ako je od Boga, nećete ga moći srušiti; da se i sami ne nađete u ratu protiv Boga!”

40 I složili su se s njim te dozvali apostole, istukli ih i zapovjedili da ne govore u ime Isusovo pa ih otpustili.

41 A oni su otišli ispred Vijeća radujući se što su se našli dostojni podnijeti sramotu za njegovo ime.

42 I nisu prestajali svakog dana u Hramu i po kućama poučavati i propovijedati Isusa Krista.

DJELA 7151POGLAVLJE 6

A u te dane, kad se povećavao broj učenika, počeli su Helenisti

mrmljati protiv Hebreista, jer se njihove udovice zanemaruju u sva-kodnevnom posluživanju.

2 Tada su Dvanaestorica dozvala mnoštvo učenika k sebi te im rekli: “Nije razumno da mi ostavimo riječ Božju kako bismo služili kod stolova.

3 Zato, braćo, pronađite između sebe sedam muškarca na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mu-drosti, koje ćemo postaviti nad tim poslom,

4 a mi ćemo se predati neprestanoj molitvi i službi Riječi.”

5 I ta besjeda se svidjela svemu mnoštvu te su izabrali Stjepana, čovjeka punog vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu proze-lita iz Antiohije,

6 koje su postavili pred apostole, a oni kad su se pomolili, položili su ruke na njih.

7 I riječ se Božja širila, i broj se uče-nika u Jeruzalemu silno umnožio. I veliko je mnoštvo svećenika bilo poslušno vjeri.

8 A Stjepan, pun vjere i snage, činio je velika čudesa i znakove među narodom.

9 Tada su se podigli neki od onih iz sinagoge, zvane sinagoga Libertinaca, i Cirenaca, i Aleksandrinaca te oni iz Cilicije i Azije, te se počeli prepirati sa Stjepanom.

10 I nisu se mogli oduprijeti mu-drosti i duhu kojim je govorio.

11 Tada su nagovorili neke muš-karce koji su rekli: “Čuli smo ga kako govori bogohulne riječi protiv Mojsija i protiv Boga.”

12 I pobunili su narod, i starješine i pismoznance, zatim su mu pristupili te ga uhvatili i izveli pred Vijeće.

13 I namjestili su lažne svjedoke koji su rekli: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti bogohulne riječi protiv ovog svetog mjesta i Zakona.

14 Jer smo ga čuli kako govori da će taj Isus, Nazarećanin, srušiti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.”

15 Nato su svi koji su sjedili u Vijeću uprli pogled u njega i opazili da mu je lice bilo kao lice anđela.

POGLAVLJE 7

TADA ga je veliki svećenik upitao: “Je li to tako?”

2 A on je rekao: “Ljudi, braćo i očevi, poslušajte: Bog slave pokazao se našem ocu Abrahamu kad je bio u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu,

3 i rekao mu: ‘Izađi iz svoje zemlje i iz svoga roda i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.’

4 Tada je izašao iz zemlje Kaldejaca i nastanio se u Haranu. A odatle ga, nakon što mu je otac umro, preselio u ovu zemlju u kojoj sad vi živite.

5 I u njoj mu nije dao baštine niti toliko da bi stavio svoju stopu, već mu je obećao, da bi to dao u posjed njemu i njegovu sjemenu nakon njega, dok još nije imao djeteta.

6 A Bog mu je na taj način rekao da će njegovo sjeme boraviti u tuđoj zemlji te da će ih porobiti i zlostav-ljati četiri stotine godina.

7 ‘Ali narodu kojem budu robovali, ja ću suditi,’ rekao je Bog, ‘i nakon toga će izaći te mi služiti na ovom mjestu.’

8 Zatim mu je dao Savez obreza-nja. I tako je Abraham rodio Izaka i obrezao ga osmi dan, a Izaku se rodio Jakov, a Jakovu su se rodila dvanaest patrijarha.

9 A patrijarsi su potaknuti zavišću prodali Josipa u Egipat, ali Bog je bio s njim,

DJELA 7 15210 te ga oslobodio od svih nje-

govih nevolja i dao mu naklonost i mudrost pred faraonom, kraljem Egipta, i postavio ga je upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom.

11 Zatim je došla glad i velika nevolja na svu zemlju egipatsku i Kanaan te naši očevi nisu mogli naći hrane.

12 A kad je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, poslao je onamo najprije naše očeve.

13 A drugi put Josip se očitovao svojoj braći te je Josipov rod postao poznat faraonu.

14 Tada je Josip poslao da se k njemu pozove njegov otac Jakov i sva njegova rodbina, sedamdeset i pet duša.

15 Tako Jakov siđe u Egipat, i umre on i naši očevi.

16 I bili su preneseni u Sihem i položeni u grob koji je Abraham ku-pio za neku svotu novca, od sinova Hamora, oca Sihemova.

17 Ali kako se bližilo vrijeme obećanja za koje se Bog zakleo Abra-hamu, narod se povećao i namnožio u Egiptu,

18 sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa.

19 Taj je postupao lukavo s našim rodom i zlostavljao naše očeve, tako da moraju odbaciti svoju dječicu kako ona ne bi mogla preživjeti.

20 U to se vrijeme rodio Mojsije i bio je izvanredno lijep i tri je mjeseca bio hranjen u kući svoga oca.

21 A kad je bio odbačen, uzela ga je faraonova kćer i sebi othranila za sina.

22 I Mojsije je bio poučen u svoj mudrosti egipatskoj i bio je silan u riječima i djelima.

23 A kad je napunio četrdeset godina, došlo mu je u srce da pohodi svoju braću, sinove Izraelove.

24 I kad je vidio kako jedan od njih trpi nepravdu, obranio ga i osvetio njega koji je bio tlačen te ubio Egipćanina.

25 Jer je shvatio da će njegova bra-ća razumjeti da im Bog po njegovoj ruci daje oslobođenje, ali oni nisu razumjeli.

26 A sutradan se pokazao među onima koju su se tukli te ih pokušao pomiriti govoreći: ‘Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?’

27 Ali onaj koji je činio bližnjemu nepravdu, odbio ga je govoreći: ‘Tko je tebe postavio za glavara i suca nad nama?

28 Želiš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?’

29 Tada je Mojsije pobjegao zbog te besjede i nastanio se kao stranac u zemlji midjanskoj, gdje je rodio dva sina.

30 I kad je prošlo četrdeset godina, pokazao mu se anđeo Gospodinov u pustinji Sinajske gore, u plamenu gorućega grma.

31 Kad je to Mojsije opazio, začu-dio se prizoru. I dok se približavao da to pogleda, došao je k njemu glas Gospodinov,

32 govoreći: ‘Ja sam Bog otaca tvojih; Bog Abrahamov i Bog Iza-kov i Bog Jakovljev.’ Zatim je Moj-sije uzdrhtao i nije se usudio ni pogledati.

33 Tada mu je Gospodin rekao: “Izuj obuću sa svojih nogu, jer mje-sto na kojem stojiš sveto je tlo.

34 Vidio sam, vidio nevolju svo-ga naroda koji je u Egiptu i čuo njegovo stenjanje pa sam sišao da ga izbavim. A sad hajde, šaljem te u Egipat.” ’

35 Toga Mojsija kojeg su se odrekli govoreći: ‘Tko je tebe postavio za glavara i suca?’ Istoga im je Bog poslao kao vladara i osloboditelja

DJELA 7153rukom anđela koji mu se pokazao u grmu.

36 On ih je izveo nakon što im je pokazao čudesa i znakove u zemlji egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.

37 To je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: ‘Proroka po-put mene podići će vam Gospodin, Bog vaš od vaše braće; njega trebate slušati.’

38 To je onaj koji je u pustinji bio u crkvi s anđelom koji mu je govorio na Sinajskoj gori i s očevima našim; onaj koji je primio žive objave da ih preda nama;

39 kome naši očevi nisu htjeli biti poslušni, nego su ga odgurali i u svojim srcima ponovno se okrenuli u Egipat,

40 govoreći Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će nas predvoditi, jer ne znamo što se dogodilo tome Mojsiju koji nas je izveo iz zemlje egipatske.’

41 I u one dane načinili su tele, te prinijeli žrtvu tom idolu i veselili se djelima svojih ruku.

42 Tada se Bog okrenuo i predao ih da iskazuju štovanje vojsci nebeskoj, kao što je zapisano u knjizi proroka: O dome Izraelov, niste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve u vremen-skom razdoblju od četrdeset godina u pustinji?

43 Da, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana: likove ste načinili da im iskazujete štovanje. I odvest ću vas na onu stranu Babilona!’

44 Naši su očevi u pustinji imali šator svjedočanstva, kako je to odre-dio onaj koji je govorio s Mojsijem da ga napravi prema uzorku koji je vidio.

45 A primili su ga očevi naši i pod vodstvom Jošue unijeli u posjed Pogana koje je Bog protjerao pred

licem naših očeva, sve do dana Davida,

46 koji je našao naklonost pred Bogom te je želio naći šator Bogu Jakovljevu.

47 Ali mu je Salomon sagradio kuću.

48 Štoviše, Svevišnji ne prebiva u hramovima rukom napravljenim, kako je to prorok rekao:

49 Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnožje nogama mojim. Kakvu ćete mi kuću vi sagraditi, govori Gospodin, ili kakvo je mjesto mog počinka?

50 Nije li moja ruka sve ovo načinila?’

51 Vi tvrdoglavi i neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek odupirete Duhu Svetom! Kako su činili očevi vaši tako i vi činite.

52 Koga od proroka nisu progonili očevi vaši? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pra-vednika, koga ste vi sada već izdali i ubili,

53 vi koji ste primili Zakon prema naredbama anđela, ali ga niste držali.”

54 Kad su to čuli, bili su probodeni u srcima te počeli škripati zubima na njega.

55 A on, pun Duha Svetoga, zagle-dao se u nebo i vidio slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu zdesna,

56 te rekao: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.”

57 Nato su oni povikali jakim gla-som i začepili uši te složno navalili na njega.

58 Izbacili su ga izvan grada i kamenovali. A svjedoci su odložili svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savao.

59 I kamenovali su Stjepana, koji je zazivao Boga i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!”

DJELA 8 15460 Zatim je kleknuo i viknu jakim

glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I kad je to rekao, usnuo je.

POGLAVLJE 8

A Savao je odobravao njegovo ubojstvo. I u to vrijeme nastao

je velik progon protiv crkve u Jeru-zalemu, te su svi bili raspršeni po krajevima Judeje i Samarije, osim apostola.

2 A pobožni su ljudi sahranili Stjepana i priredili za njim veliko žalovanje.

3 No Savao je pustošio crkvu; ulazeći u svaku kuću odvlačio je iz njih muškarce i žene te ih predavao u tamnicu.

4 Stoga su oni što su bili raspršeni prolazili posvuda propovijedajući Riječ.

5 Tada je Filip sišao u grad Samari-ju te im propovijedao Krista.

6 I narod se složno priklanjao onome što je Filip govorio slušajući i gledajući čudesa koja je činio.

7 Jer su nečisti duhovi s velikom vikom izlazili iz mnogih koji su bili opsjednuti njima, a mnogi koji su bili uzeti i hromi ozdravili su.

8 I nastala je velika radost u tom gradu.

9 Ali bio je tu neki čovjek imenom Šimun, koji se već otprije bavio vra-čanjem i začaravao narod samarijski tvrdeći da je on netko velik.

10 Uz njega su svi, od najmanjega do najvećeg pristajali govoreći: “Ovaj je čovjek velika snaga Božja.”

11 A priklanjali su mu se jer ih je već dugo vremena začaravao svojim vračanjem.

12 Ali kad su povjerovali Filipu koji je propovijedao o kraljevstvu Božjem i imenu Isusa Krista, krstili su se, i muškarci i žene.

13 Tada je i sâm Šimun povjerovao te je, pošto je bio kršten, ostao uz

Filipa i divio se gledajući velika ču-desa i znakove što su se događali.

14 A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Bož-ju, poslali su k njima Petra i Ivana,

15 koji su se, kad su sišli, po-molili za njih da bi primili Duha Svetoga.

16 (Jer još ni na jednoga od njih nije sišao; bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.)

17 Tada su položili na njih svoje ruke te su primili Duha Svetoga.

18 A kad je Šimun vidio da se Duh Sveti daje polaganjem ruku aposto-la, ponudio im je novac

19 govoreći: “Dajte i meni tu vlast da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.”

20 A Petar mu je rekao: “Neka tvoj novac propadne zajedno s tobom, jer si mislio da dar Božji možeš kupiti novcem!

21 Ti nemaš ni dijela ni udjela u ovom jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.

22 Pokaj se stoga od te svoje zloće i moli Boga ne bi li ti oprostio tu pomisao tvoga srca.

23 Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima bezakonja.”

24 Tada im je Šimun odgovorio rekavši: “Molite vi Gospodina za mene, da me ne snađe ništa od onoga što ste rekli!

25 I oni, pošto su posvjedočili i propovijedali riječ Gospodinovu, vratili su se u Jeruzalem i propovi-jedali evanđelje u mnogim samarij-skim selima.

26 Tada je anđeo Gospodinov re-kao Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put koji se spušta iz Jeruzalema u Gazu. On je pust.”

27 Filip je ustao i otišao. I gle, čovjek Etiopljanin, eunuh, visoki dostojanstvenik kod Kandake, eti-opske kraljice, koji je bio zadužen za

DJELA 9155cijelu njezinu riznicu i koji je došao u Jeruzalem iskazati štovanje,

28 vraćao se i sjedio u svojim koli-ma te čitao proroka Izaiju.

29 Tada je Duh rekao Filipu: “Priđi i pridruži se tim kolima!”

30 A Filip je pritrčao k njemu i čuo ga kako čita proroka Izaiju i upitao ga: “Razumiješ li to što čitaš?”

31 A on je rekao: “Kako bih mogao ako me netko ne uputi?” I zamolio je Filipa da se popne i sjedne pokraj njega.

32 A mjesto koje je čitao iz Pisma bilo je ovo: “Odveli su ga na klanje kao ovcu; i kao što je janje nijemo pred onim koji ga striže, tako ni on nije otvorio svoja usta.

33 U njegovom poniženju oduzet mu je sud i tko će objaviti njegov naraštaj? Jer se njegov život uzima sa zemlje.”

34 Nato je eunuh upitao Filipa i rekao: “Molim te, o kome prorok ovo govori? O sebi ili o kome dru-gome?”

35 Tada je Filip otvorio svoja usta te mu je od toga istog Pisma počeo propovijedati Isusa.

36 I kad su tako putovali došli su do neke vode i eunuh je rekao: “Gledaj voda! Što me sprečava da budem kršten?”

37 A Filip je rekao: “Ako vjeruješ od svega svoga srca, možeš.” A on je odgovorivši rekao: “Vjerujem da je Isus Krist Sin Božji.”

38 I zapovjedio je da se zaustave kola. Tada su obojica sišla u vodu, i Filip i eunuh; i krstio ga je.

39 A kad su oni izašli iz vode, Duh Gospodinov je odnio Filipa, tako da ga eunuh više nije vidio, i on je otišao svojim putem radujući se.

40 A Filip se našao u Azotu te prošao, propovijedajući u svim gradovima sve dok nije došao u Cezareju.

POGLAVLJE 9

A Savao, koji je još više odisao prijetnjom i ubojstvom protiv

učenika Gospodinovih, otišao je k velikom svećeniku,

2 te od njega zatražio pisma za si-nagoge u Damasku da bi ih mogao, ako nađe nekoga od ovog puta, bilo da su muškarci ili žene, svezane dovesti u Jeruzalem.

3 A dok je putovao približio se Da-masku, i odjedanput ga je obasjalo svjetlo s neba.

4 Tada je pao na zemlju i čuo glas koji mu govori: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”

5 A on je rekao: “Tko si ti Gospo-dine?” A Gospodin je rekao: “Ja sam Isus, koga ti progoniš. Teško ti je u bodljike nogom udarati.”

6 A on je drhteći i zapanjen rekao: “Gospodine, što hoćeš da ja činim?” A Gospodin mu je rekao: “Ustani i uđi u grad, i reći će ti se što trebaš činiti!”

7 A muškarci koji su s njim puto-vali ostali bez riječi jer su čuli glas, ali nisu vidjeli nikoga.

8 Tada Savao ustane sa zemlje, i kad su mu se oči otvorile nije vidio nikoga. A oni su ga vodili za ruku i doveli u Damask.

9 I tri dana nije vidio; i nije ni jeo ni pio.

10 A u Damasku je bio neki učenik imenom Ananija, kome je Gospodin u viđenju rekao: “Ananija!” A on je rekao: “Evo me, Gospodine.”

11 A Gospodin mu je rekao: “Usta-ni i idi u ulicu koja se zove Ravna i u kući Judinoj potraži čovjeka iz Tarsa zvanog Savao jer evo on moli.

12 I on je u viđenju vidio nekoga čovjeka imenom Ananiju kako je ušao i stavio ruke na njega da bi mogao progledati.”

13 Tada je Ananija odgovorio: “Gospodine, od mnogih sam čuo

DJELA 9 156za tog čovjeka kolika je zla učinio tvojim svetima u Jeruzalemu.

14 I ovdje ima vlast od glavara sve-ćeničkih da sveže sve koji prizivaju tvoje ime.”

15 Ali mu je Gospodin rekao: “Idi, jer mi je on izabrana posuda da done-se moje ime pred Pogane, i kraljeve, i djecu Izraelovu.

16 Jer ja ću mu pokazati koliko on mora trpjeti radi mog imena.”

17 A Ananija je otišao svojim putem te ušao u tu kuću i stavio svoje ruke na njega i rekao: “Brate Savle, Gospodin me je poslao, Isus, koji ti se pokazao na putu kojim si dolazio, da progle-daš i napuniš se Duhom Svetim.”

18 I odmah mu je spalo s očiju ne-što kao ljuske; i on je učas progledao te ustao i bio kršten.

19 A kad je uzeo hranu, okrijepio se. Zatim je Savao proveo nekoliko dana s učenicima u Damasku.

20 I odmah je počeo po sinagogama propovijedati Krista da je on Sin Božji.

21 A svi koji su ga slušali ostali su začuđeni te govorili: “Nije li to onaj koji je u Jeruzalemu uništavao one koji prizivaju to ime i došao je ovamo samo zato da ih svezane odvede glavarima svećeničkim?”

22 Ali je Savao bio sve jači i zbu-njivao je Židove koji su prebivali u Damasku, dokazujući da je ovo stvarno Krist.

23 I nakon što se navršilo mnogo dana, Židovi su se dogovorili da ga ubiju.

24 Ali je Savao doznao za njihovu zavjeru. I nadzirali su gradska vrata danju i noću da bi ga ubili.

25 No učenici su ga uzeli i noću ga spustili u košari preko zidina.

26 A kad je Savao došao u Jeruza-lem, nastojao se pridružiti učenici-ma; ali su ga se oni svi bojali, jer nisu vjerovali da je on učenik.

27 Nato ga je uzeo Barnaba i odveo ga k apostolima te im izložio kako je on dok je bio na putu vidio Gospo-dina i da mu je govorio te kako je on u Damasku hrabro propovijedao u ime Isusovo.

28 I ostao je s njima u Jeruzalemu, ulazeći i izlazeći.

29 I hrabro je govorio u ime Gos-podina Isusa i raspravljao s Hele-nistima, ali su oni nastojali da ga pogube.

30 Kad su to saznala braća, odvela su ga dolje u Cezareju i poslali ga dalje u Tars.

31 Tada su crkve po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji imale mir; izgra-đivale se i hodile u strahu Gospo-dinovu te se umnožavale utjehom Duha Svetoga.

32 I dogodilo se dok je Petar po-svuda prolazio, sišao je i k svetima koji su prebivali u Lidi.

33 I tamo je našao nekog čovjeka imenom Eneja koji je osam godina ležao na postelji jer je bio uzet.

34 I Petar mu je rekao: “Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i pro-stri sâm sebi!” I on je odmah ustao.

35 I svi koji su prebivali u Lidi i Šaronu vidjeli su ga i okrenuli se Gospodinu.

36 A u Jopi je bila neka učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Gazela. Ta je žena bila puna dobrih djela i djela milodarivanja što ih je činila.

37 I dogodilo se u one dane da je ona oboljela te umrla. Kada su je okupali, položili su ju u gornju sobu.

38 I kako je Lida bila blizu Jope, a učenici su čuli da je Petar u tamo, poslali su k njemu dva čovjeka koji su ga molili da ne oklijeva doći k njima.

39 Tada je Petar ustao i krenuo s njima. Čim je tamo stigao, odveli su

DJELA 10157ga u gornju sobu. I sve su udovice stale uz njega plačući i pokazujući mu košulje i odjeću koju je izradila Gazela dok je još bila s njima.

40 No Petar ih je sve istjerao van te kleknuo i pomolio se. Zatim se okre-nuo prema tijelu i rekao: “Tabita, ustani!” A ona je otvorila svoje oči i kad je pogledala Petra, sjela je.

41 A on joj je pružio svoju ruku i podigao je. Tada je dozvao svete i udovice te im je pokazao živu.

42 I to je postalo poznato po svoj Jopi te su mnogi povjerovali u Gos-podina.

43 I dogodilo se da je on ostao mnogo dana u Jopi kod nekog kožara Šimuna.

POGLAVLJE 10

A u Cezareji je bio neki čovjek imenom Kornelije, satnik čete

zvane Italska.2 Čovjek pobožan, i koji se boji

Boga sa svim svojim domom te je i davao mnogo milodara narodu i neprestano se molio Bogu.

3 On je u viđenju, oko devetog sata dana, jasno vidio da anđeo Božji ulazi k njemu i govori mu: “Kornelije!”

4 A on ga je pogledao, uplašio se i rekao: “Što je, Gospodine?” A on mu je rekao: “Tvoje su molitve i tvoji milodari uzišli kao podsjetnica pred Boga.

5 I sada pošalji ljude u Jopu i dozo-vi Šimuna koji je nazvan Petar.

6 On se smjestio kod nekog Šimu-na, kožara, čija je kuća uz more; on će ti reći što moraš činiti.”

7 A kad je anđeo koji je govorio Korneliju otišao, dozvao je dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno služili.

8 I kada im je sve to izložio, poslao ih je u Jopu.

9 A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, uzišao je Petar oko šestog sata na krov moliti se.

10 I jako je ogladnio, te zaželio nešto pojesti. I dok su mu pripremali, pao je u zanos

11 i ugledao otvoreno nebo i neku posudu, sličnu velikom platnu sve-zanom s četiri kraja, kako silazi na njega i spušta se na zemlju.

12 U njoj su bili svakovrsni četve-ronošci zemaljski i zvijeri, i gmazovi i ptice nebeske.

13 I došao mu je glas: “Ustani, Petre, kolji i jedi!”

14 A Petar je rekao: “Ne nikako, Gospodine, jer nikada nisam jeo ništa prosto i nečisto.”

15 A glas mu je opet po drugi put progovorio: “Što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!”

16 To se ponovilo tri puta, i posuda je ponovo bila ponesena u nebo.

17 A dok se je Petar u sebi dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje je gledao, gle, ljudi koje je poslao Kornelije stali su na vrata, pošto su se raspitali za Šimunovu kuću.

18 I pozvali su i upitali je li Šimun koji je nazvan Petar odsjeo ondje?

19 A dok je Petar razmišljao o vi-đenju, Duh mu je rekao: “Gle, traže te tri čovjeka.”

20 Stoga ustani, siđi i pođi s njima i ništa ne sumnjaj, jer sam ih ja poslao!”

21 Tada je Petar sišao k tim ljudi-ma, koje je k njemu poslao Kornelije te rekao: “Evo, ja sam onaj koga vi tražite. Koji je razlog zbog kojeg ste došli?”

22 I odgovorili su mu: “Kornelije, satnik, čovjek pravedan i koji se boji Boga i s dobrim svjedočanstvom među cijelim židovskim narodom, bio je upozoren od Boga po svetom anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje riječi od tebe.”

DJELA 10 15823 Tada ih je pozvao unutra i

smjestio. A sutradan je Petar pošao s njima te su mu se pridružila neka braća iz Jope.

24 A sljedećeg dana stigli su u Cezareju. I Kornelije ih je čekao i bio je sazvao svoju rodbinu i bliske prijatelje.

25 I dok je Petar ulazio, Kornelije mu je izašao u susret, pao do njego-vih nogu te mu iskazao štovanje.

26 A Petar ga je podignuo govore-ći: “Ustani! I ja sam isto čovjek!”

27 I dok je razgovarao s njim, ušao je i našao mnogo onih koji su se sakupili,

28 te im rekao: “Vi znate da čovjeku koji je Židov zakonom nije dopušteno družiti se ili pak dolaziti k onomu koji je iz drugog naroda, ali je meni Bog pokazao da nikoga ne zovem prostim ili nečistim.

29 Zato sam i došao bez prigovora, čim sam bio pozvan. Stoga bih vas želio upitati s kojom namjerom ste me pozvali.”

30 Nato je Kornelije rekao: “Prije četiri dana bio sam u postu sve do ovog časa, i o devetom satu molio sam u svojoj kući, i gle, neki je čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene,

31 te rekao: ‘Kornelije, saslušana je tvoja molitva i tvoji milodari su spomenuti pred Bogom.

32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar! On se smjestio u kući Šimuna kožara, po-kraj mora, koji će kad dođe govoriti s tobom.’

33 Stoga sam odmah poslao k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom da čujemo sve što ti je Gos-podin zapovjedio.”

34 Tada je Petar otvorio usta i rekao: “Doista, sada shvaćam da Bog nije pristran,

35 nego je njemu prihvatljiv u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini što je pravedno.

36 Riječ koju je Bog poslao djeci Izraelovoj, propovijedajući mir po Isusu Kristu. (On je Gospodin svih.)

37 Vi znate tu riječ, koja je bila razglašena po svoj Judeji, a počelo je u Galileji, poslije krštenja koje je Ivan propovijedao:

38 Kako je Bog Isusa iz Nazareta pomazao Svetim Duhom i snagom te kako je on prolazio okolo čineći dobro i odzdravljujući sve koje je Đavao ugnjetavao, jer je Bog bio s njim.

39 I mi smo svjedoci svega što je učinio i u zemlji židovskoj i u Jeru-zalemu, njega su pogubili i objesili ga na drvo.

40 Njega je Bog uskrsnuo treći dan i javno ga očitovao.

41 Ne svemu narodu, nego unapri-jed od Boga izabranim svjedocima, nama koji smo s njim jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih.

42 I on nam je zapovjedio propo-vijedati narodu i svjedočiti da je on taj koji je od Boga određen da bude sudac živih i mrtvih.

43 Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovom prima oslobođenje od grijeha svaki koji u njega vjeruje.”

44 Još dok je Petar govorio te riječi, Duh Sveti se spustio na sve koji su čuli riječ.

45 A vjernici iz obrezanja koji su došli s Petra bili su zapanjeni zato što se i na Pogane izlio dar Duha Svetoga.

46 Jer su ih čuli gdje govore jezi-cima i veličaju Boga. Tada je Petar progovorio:

47 “Može li tko zabraniti vodu, da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga isto kao i mi?”

DJELA 1115948 I zapovjedio im je da se krste

u ime Gospodinovo. Tada su ga zamolili da ostane s njima nekoliko dana.

POGLAVLJE 11

A apostoli i braća što su bili u Judeji dočuli su da su i Pogani

primili riječ Božju,2 i kad je Petar uzišao u Jeruzalem,

oni iz obrezanja prepirali su se s njim,

3 govoreći: “Ušao si k neobreza-nim ljudima i jeo s njima!”

4 Nato im je Petar počeo sve po redu izlagati govoreći:

5 “Bio sam u gradu Jopi i molio se, te sam u zanosu ugledao viđenje; neka posuda, slična velikom platnu zavezanom s četiri kraja silazi s neba i dolazi sve do mene.

6 U njoj sam, kad sam u nju dobro promotrio, vidio četveronožne ze-maljske životinje, i zvijeri, i gmazove i ptice nebeske.

7 I čuo sam glas koji mi je govorio: ‘Ustani Petre, kolji i jedi!’

8 Ali ja sam rekao: ‘Ne nikako, Gospodine, jer nikada ništa prosto i nečisto nije ušlo u moja usta.’

9 Nato mi je po drugi put glas s neba progovorio: ‘Ono što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!’

10 A to se dogodilo tri puta te je ponovno sve bilo povučeno u nebo.

11 I, gle, odmah su pred kuću u kojoj sam bio već došla tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.

12 Tada mi je Duh rekao da pođem s njima ništa ne sumnjajući. Također su me pratila i ova šestorica braće te smo ušli u kuću tog čovjeka.

13 I on nam je izložio kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna, koji je na-zvan Petar:

14 On će ti govoriti riječi po kojima ćeš ti i sav tvoj dom biti spašeni.’

15 I dok sam počeo govoriti, sišao je na njih Duh Sveti kao i na nas u početku.

16 Tada sam se sjetio riječi Gospo-dinove: kako je rekao: ‘Ivan je doista krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’

17 Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama, koji vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mogu sprečavati Boga?”

18 Kad su to čuli, primirili su se te počeli slaviti Boga govoreći: “Dakle, i Poganima je Bog podario pokajanje na život!”

19 A oni koji su bili raspršeni poslije progonstva koje je nastalo zbog Stjepana prostirali su se sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, nisu nikome propovijedali riječ nego samo Židovima.

20 A neki od njih bili su ljudi iz Cipra i Cirene koji su, kad su došli u Antiohiju, govorili Helenistima propovijedajući Gospodina Isusa.

21 I ruka Gospodinova bila je s njima te je velik broj povjerovao i okrenuo se Gospodinu.

22 Tada je vijest o tome došla do ušiju crkve koja je bila u Jeruzalemu te su oni poslali Barnabu da ode sve do Antiohije.

23 On se, kada je došao tamo te vidio milost Božju, razveselio i sve ih je ohrabrio da odlučna srca prionu uz Gospodina.

24 Jer je on bio dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere. I mnogo se naroda pridružilo Gospodinu.

25 Zatim je Barnaba otputovao u Tarz potražiti Savla.

26 A kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. I dogodilo se da su se godi-nu dana sastajali s crkvom i poučavali puno naroda. I najprije su u Antiohiji učenici nazvani kršćanima.

DJELA 12 16027 A u te dane stigli su iz Jeruzale-

ma u Antiohiju proroci.28 A jedan od njih, po imenu Agab,

ustao je i po Duhu nagovijestio da će biti velika glad po cijelom svije-tu, koja se dogodila u dane cezara Klaudija.

29 Tada su učenici odlučili, svaki prema svojim mogućnostima, poslati pomoć braći koja su živjela u Judeji.

30 To su i učinili te poslali to star-ješinama po rukama Barnabinim i Savlovim.

POGLAVLJE 12

A u ono vrijeme kralj Herod je pružio ruku da zlostavlja neke

iz crkve.2 I mačem je ubio Ivanovog brata

Jakova.3 A kad je vidio da je to Židovi-

ma drago, nastavio je te uhvatio i Petra. (A bili su dani beskvasnih kruhova.)

4 I nakon što ga je uhitio, bacio ga je u tamnicu i predao ga četverim stražama od po četiri vojnika da ga čuvaju; namjeravajući poslije Pashe izvesti ga pred narod.

5 Stoga su Petra čuvali u tamnici, dok je crkva bez prestanka upućiva-la molitve Bogu za njega.

6 A kad ga je Herod kanio privesti, te iste noći Petar je spavao između dvojice vojnika okovan s dva lanca, a stražari su i pred vratima čuvali tamnicu.

7 I gle, anđeo se Gospodinov spustio na njega i svjetlo je obasjalo tamnicu te je udario Petra u rebra i podigao ga govoreći: “Brzo ustani!” I lanci su mu spali s ruku.

8 I anđeo mu je rekao: “Opaši se i obuj svoje sandale!” I on je učinio tako. Zatim mu je rekao: “Odjeni svoju odjeću i pođi za mnom!”

9 I izašao je i počeo ga slijediti, a nije znao da je to zbilja što se

događalo po anđelu; nego je mislio da gleda viđenje.

10 Kada su oni prošli prvu i drugu stražu, došli su do željezne kapije koja vodi u grad, a koja su im se sama od sebe otvorila. Zatim su izašli i prošli jednu ulicu, i odjednom je anđeo otišao od njega.

11 A kad je Petar došao k sebi, rekao je: “Sada sigurno znam da je Gospodin poslao svojega anđela, i iz-bavio me iz ruke Herodove i od svih očekivanja židovskog naroda.”

12 A kad je on to shvatio, došao je do kuće Marije, majke Ivana koji je nazvan Marko, gdje su mnogi bili okupljeni i molili.

13 A kad je Petar pokucao na vrata kapije, prišla je prisluhnuti djevojka imenom Ruža.

14 I kad je prepoznala Petrov glas, od radosti nije otvorila vrata, nego je utrčala te javila da Petar stoji pred vratima.

15 Nato su joj oni rekli: “Mahnitaš!” Ali ona je uporno tvrdila da je tako. Tada su rekli: “To je njegov anđeo.”

16 No Petar je nastavio kucati pa kad su oni otvorili vrata i ugledali ga, ostali su zapanjeni.

17 Ali on im je rukom dao znak da šute, te im sve redom ispripovjedio kako ga je Gospodin izbavio iz tamnice. Zatim im je rekao: “Javite to Jakovu i braći!” I izišao je te otišao na drugo mjesto.

18 A kad je osvanuo dan, nastala je nemala pometnja među vojnicima: što li se dogodilo s Petrom.

19 A Herod je poslao u potragu za njim ali kako ga nije našao, ispitao je stražare i zapovjedio da se pogube. Potom je iz Judeje sišao u Cezareju i ostao ondje.

20 A Herod je bio vrlo nezadovo-ljan s Tircima i Sidoncima. No ovi su složno došli k njemu, te su se sprijateljili s kraljevim komornikom

DJELA 13161Blastom i zatražili mir jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom od kraljeve.

21 I u dogovoreni dan Herod je, odjeven u kraljevsko ruho, sjeo na svoje prijestolje i održao im govor.

22 A narod je počeo klicati: “To je glas Božji, a ne ljudski!”

23 I odmah ga je udario anđeo Gospodinov jer nije Bogu dao slavu, te je izjeden od crvi izdahnuo.

24 A riječ je Božja rasla i množila se.

25 A Barnaba i Savao, pošto su izvršili svoju službu, vratili su se iz Jeruzalema i uzeli sa sobom Ivana koji je nazvan Marko.

POGLAVLJE 13

A tamo je u crkvi koja je bila u Antiohiji bilo nekih proroka i

učitelja: kao Barnaba, i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, i Manaen, koji je bio othranjen zajedno s He-rodom, tetrarhom, i Savao.

2 Dok su jedanput izvršavali služ-bu Gospodinu i postili, Duh Sveti je rekao: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih pozvao.”

3 Tada su, pošto su postili i molili, položili ruke na njih te ih otposlali.

4 Tako su oni poslani od Duha Svetoga otputovali u Seleuciju i odande otplovili na Cipar.

5 I kad su bili u Salaminu, propo-vijedali su riječ Božju u židovskim sinagogama. A imali su sa sobom i Ivana za poslužitelja.

6 A kad su prošli sav otok do Pafa, našli su nekog vračara, lažnog proroka, Židova kome je bilo ime Barisus,

7 koji je bio s prokonzulom Sergi-jem Pavlom, čovjekom razboritim. Ovaj je dozvao Barnabu i Savla te zaželio čuti riječ Božju.

8 Ali im se usprotivio Elim, vračar, jer mu tako glasi ime u prijevodu,

nastojeći prokonzula odvratiti od vjere.

9 Tada se Savao (koji se zvao i Pavao) napunio Duhom Svetim i uperio oči u njega

10 te rekao: “O, sine đavolski, pun svake lukavosti i nevaljalštine, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati s iskrivljavanjem ravnih puteva Gospodinovih?

11 A sada, evo ruke Gospodinove na tebe: oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš vidjeti sunce!” I odjednom je pao na njega mrak i tama te se vrtio naokolo tražeći nekog da ga vodi za ruku.

12 Tada je prokonzul, kad je vidio što se dogodilo, uzvjerovao pošto se zapanjio Gospodinovim naukom.

13 A kad su se Pavao i njegovi pratioci otisnuli iz Pafa, došli su u Pergu u Pamfi liji. A Ivan se je odvojio od njih te se vratio u Jeruzalem.

14 A oni kad su napustili Pergu došli su u Antiohiju u Pizidiji, te su ušli u sinagogu na dan Šabata i sjeli.

15 I poslije čitanja Zakona i Proro-ka nadstojsnici sinagoge poslali su po njih govoreći: “Ljudi! Braćo! Ako li vi imate kakvu poticajnu riječ za narod, govorite!”

16 Tada je Pavao ustao, rukom dao znak i rekao: “Ljudi, Izraelci i vi koji se Boga bojite, saslušajte!

17 Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je naše očeve. On je uzvisio ovaj narod dok je boravio u tuđini, u zemlji Egipatskoj, i uzdignutom rukom izveo ih iz nje.

18 I u vremenu oko četrdeset go-dina podnosio je njihovo ponašanje u pustinji.

19 A kad je uništio sedam naroda u zemlji kanaanskoj, kockom im je razdijelio njihovu zemlju.

20 I nakon toga dao im je suce za oko četiri stotine i pedeset godina sve do proroka Samuela.

DJELA 13 16221 A nakon toga zatražili su kralja,

i Bog im je dao Šaula, sina Kišova, čovjeka iz plemena Benjaminova, na četrdeset godina.

22 I kad je njega uklonio, podi-gnuo im je Davida za kralja, o komu je i posvjedočio i rekao: ‘Našao sam Davida, sina Jesejeva, čovjeka po mome vlastitom srcu, koji će ispuniti svu moju volju.’

23 Iz njegovog je sjemena Bog po svom obećanju podigao Izraelu Spasitelja: Isusa.

24 Već je Ivan prije njegovog dola-ska propovijedao krštenje pokajanja svom izraelskom narodu.

25 A Ivan je, kad je dovršavao svoju trku, rekao: ‘Što mislite tko sam ja? Nisam ja onaj! Ali evo, poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama.’

26 Ljudi! Braćo! Djeco Abrahamo-vog roda i oni među vama koji se boje Boga, vama je bila poslana riječ ovog spasenja.

27 Jer oni što borave u Jeruzalemu i njihovi vladari, budući da nisu upoznali njega, ni glasove Proroka što se čitaju svakog Šabata, ispunili su ih pošto su ga osudili.

28 I premda u njemu nisu našli nikakva razloga za smrt, zatražili su od Pilata da ga se pogubi.

29 A kad su oni tako ispunili sve ono što je o njemu zapisano, skinuli su ga s drveta i položili u grobnicu.

30 Ali ga je Bog uskrsnuo od mrtvih.

31 I on se mnogo dana pokazivao onima koji su s njim uzišli iz Galileje u Jeruzalem, koji su njegovi svjedoci za narod.

32 I mi vam navješćujemo radosnu vijest kako je obećanje koje je dano našim očevima,

33 Bog je to ispunio nama, nji-hovoj djeci, tako da je uskrsnuo Isusa, kao što je i zapisano u drugom

psalmu: ‘Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio.’

34 A što se tiče da ga je uskrsnuo od mrtvih te da se više nikad ne vraća u trulež, rekao je ovako: ‘Dat ću vam pouzdano milosrđe Davidovo.’

35 Zato je rekao u još jednom psalmu: ‘Nećeš dopustiti da Sveti tvoj vidi trulež.’

36 Jer je David, pošto je svome naraštaju poslužio po volji Božjoj, usnuo i bio položen sa svojim oče-vima te vidio trulež.

37 Ali onaj koga je Bog uskrsnuo nije vidio trulež.

38 Neka vam je znano, dakle, ljudi i braćo da vam se po ovom čovjeku propovijeda oproštenje grijeha.

39 I po njemu se svaki koji vjeruje opravdava od svega od čega se vi niste mogli opravdati Mojsijevim Zakonom.

40 Pazite stoga da ne dođe na vas ono što je rečeno u Prorocima:

41 ‘Gledajte, vi koji prezirete, čudite se i nestanite! Jer u vaše dane činim djelo, djelo za koje ne biste po-vjerovali da vam ga tko ispriča.’ ”

42 I dok su Židovi izlazili iz si-nagoge, Pogani su ih molili da im se idućeg Šabata propovijedaju te riječi.

43 A kad se skupština razišla, mnogi su Židovi i pobožni prozeliti počeli slijediti Pavla i Barnabu, koji su ih nagovarali da ustraju u milosti Božjoj.

44 A idućeg Šabata skupio se goto-vo cijeli grad da čuje riječ Božju.

45 Ali kad su Židovi vidjeli mnoš-tvo, ispunili su se zavišću te su govorili protiv onoga što je Pavao rekao, protiveći se i huleći.

46 Tada je Pavlu i Barnabi porasla hrabrost te su progovorili: “Bilo je potrebno najprije vama govoriti riječ Božju. No budući da je vi od-bacujete i ne smatrate se dostojnima

DJELA 14163vječnoga života, evo, obraćamo se Poganima.

47 Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin govoreći: ‘Postavio sam te za svjetlo Poganima, da budeš na spasenje do kraja zemlje.’ ”

48 A kad su Pogani to čuli, veselili su se i proslavljali riječ Gospodino-vu te su povjerovali svi koji su bili određeni za život vječni.

49 I riječ se Gospodinova razglasila po cijeloj pokrajini.

50 Ali su Židovi uzbunili pobožne i ugledne žene i gradske prvake te pokrenuli progonstvo protiv Pavla i Barnabe pa su ih izbacili iz svojega kraja.

51 A oni su otresli prašinu sa svojih nogu protiv njih i došli do Ikonije.

52 A učenici su se ispunjavali radošću i Duhom Svetim.

POGLAVLJE 14

I dogodilo se u Ikoniji da su ušli svi zajedno u židovsku sinagogu,

i tako su govorili da je veliko mnoš-tvo Židova i Grka povjerovalo.

2 A Židovi, koji nisu vjerovali, uzbunili su Pogane i razdražili im duše protiv braće.

3 Ipak su dugo vremena ostali hrabro govoreći u Gospodinu, koji je svjedočio za riječ svoje milosti i davao da se po njihovim rukama događaju znaci i čudesa.

4 Ali gradsko se je mnoštvo razdi-jelilo pa je dio bio sa Židovima, a dio s apostolima.

5 No kad su i Pogani i Židovi sa svojim glavarima počeli nava-ljivati na apostole da ih zlostave i kamenuju,

6 i kad su ovi postali svjesni toga, pobjegli su u Listru i Derbu, grado-ve u Likaoniji, i u njihovu okolicu,

7 te su ondje propovijedali evan-đelje.

8 U Listri je sjedio neki čovjek ne-moćnih nogu (bio je hrom od utrobe svoje majke) koji nikada nije hodao.

9 Taj je slušao kako govori Pavao koji je upro pogled u njega i shvatio da ima vjeru da bude ozdravljen.

10 Rekao je jakim glasom: “Uspra-vi se na svoje noge!” I on je skočio i prohodao.

11 A kad je narod vidio što je Pavao učinio, podigli su svoj glas govoreći likaonskim jezikom: “Bogovi su sišli k nama u ljudskom obličju!”

12 I nazvali su Barnabu Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik.

13 Tada je svećenik Jupitera, koji je bilo ispred grada, doveo volove i vijence do vrata te htio prinijeti žrtvu zajedno s narodom.

14 Kad su to dočuli apostoli Barna-ba i Pavao, razderali su svoju odjeću te utrčali među narod vičući

15 i govoreći: “Gospodo, zašto to činite? I mi smo ljudi istih čežnja kao i vi. Propovijedamo vam da se od tih ispraznosti okrenete k živome Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima.

16 On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da hode svojim vlastitim putevima;

17 Ipak nije ostavio sebe bez svjedočanstva, po onome što je činio dobro te nam davao kišu s neba i plodna razdoblja, puneći nam srca hranom i veseljem.”

18 I ovim riječima jedva su zausta-vili narod da im ne žrtvuju.

19 Nato su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija koji su pridobili narod te kamenovali Pavla i odvukli ga izvan grada pretpostavljajući da je on umro.

20 Međutim, kad su ga učenici okružili, ustao je i ušao u grad. I sljedećeg dana je s Barnabom otišao u Derbu.

DJELA 15 16421 I pošto su tom gradu pro-

povijedali evanđelje te mnoge poučili, vratili su se u Listru, Ikonij i Antiohiju,

22 utvrđujući duše učenika i ohra-brujući ih da ustraju u vjeri te da nam kroz mnoge nevolje treba ući u kraljevstvo Božje.

23 A kad su u svim crkvama odredili starješine, molili su uz post te ih povjerili Gospodinu u koga su povjerovali.

24 I kad su prošli kroz Pizidiju, došli su u Pamfi liju.

25 I pošto su u Pergi propovijedali riječ, sišli su u Ataliju.

26 A odande su otplovili u Antiohi-ju odakle su bili preporučeni milosti Božjoj za djelo koje su izvršili.

27 A kad su stigli i sazvali crkvu, izvijestili su o svemu što je Bog s njima učinio: i kako je otvorio vrata vjere Poganima.

28 I ostali su ondje s učenicima duže vrijeme.

POGLAVLJE 15

A neki što su sišli iz Judeje pouča-vali su braću i govorili: “Ako se

ne obrežete po Mojsijevu običaju, ne možete biti spašeni.”

2 Kad je zato nastala nemala prepirka i rasprava između njih te Pavla i Barnabe, odlučili su da Pavao i Barnaba i još neki od njih uziđu k apostolima i starješinama u Jeruzalem u vezi tog pitanja.

3 A oni su, pošto ih je crkva otpo-slala, prošli kroz Feniciju i Samariju razglašujući o obraćenju Pogana te su donijeli veliku radost svojoj braći.

4 A kad su stigli u Jeruzalem, pri-mila ih je crkva, i apostoli i starješine, te su izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima.

5 No tada su ustali neki od onih iz farizejske sljedbe koji su povjerovali,

govoreći: “Potrebno ih je obrezati i zapovjediti im da drže Zakon Mojsijev.”

6 Nato su se sastali apostoli i star-ješine da razmotre to pitanje.

7 A kad je nastala velika rasprava, Petar se digao i rekao im: “Ljudi! Braćo! Znate da je Bog još od prijaš-njih vremena među nama odabrao da Pogani po mojim ustima čuju riječ evanđelja i povjeruju.

8 I Bog, koji poznaje srca, posvje-dočio im je dajući Duha Svetoga njima kao i nama.

9 I nije pravio nikakve razlike između nas i njih; vjerom je očistio njihova srca.

10 Stoga zašto sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram koji ni očevi naši ni mi nismo mogli nositi?

11 Naprotiv, mi vjerujemo da ćemo po milosti Gospodina Isusa Krista biti spašeni, jednako kao i oni.”

12 Tada je zašutjelo sve mnoštvo te su saslušali Barnabu i Pavla koji su razglašavali kolike je znakove i čudesa Bog po njima učinio među Poganima.

13 A nakon što su ušutjeli, pro-govorio je Jakov govoreći: “Ljudi! Braćo! Slušajte me!

14 Šimun je izložio kako je Bog već u početku pohodio Pogane da od njih izdvoji narod za svoje ime.

15 I s time se slažu riječi Proroka kao što je zapisano:

16 ‘Poslije toga vratit ću se i po-novno sagraditi pali šator Davidov, i ponovo ću podići ruševine njegove i postaviti ga,

17 tako da preostali ljudi potraže Gospodina i svi Pogani na koje je prizvano moje ime, govori Gospodin koji čini sve to.’

18 Poznata su Bogu sva djela njegova od početka svijeta.

DJELA 1616519 Stoga je moja prosudba da se ne

uznemiravaju oni među Poganima koji se obraćaju Bogu,

20 nego da im napišemo da se uzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bludništva, i od udavlje-noga i od krvi.

21 Jer Mojsije od davnine ima u svim gradovima one koji ga po sinagogama propovijedaju svakog Šabata kad čitaju.”

22 Tada se učinilo dobro aposto-lima i starješinama zajedno sa svom crkvom poslati između sebe izabra-ne ljude s Pavlom i Barnabom u An-tiohiju: Judu zvanog Barsaba i Silu, vodeće muškarce među braćom.

23 I po njima su im napisali ovako: “Apostoli, starješine, braći koja su od Pogana u Antiohiji, Siriji i Ciliciji, pozdrav!

24 Budući da smo čuli kako su vas neki, koji su od nas izašli, uznemi-rili riječima i potkopali vam duše govoreći: ‘Morate se obrezati i držati Zakon!’, kojima mi nismo dali takvu zapovijed.

25 Učinilo nam se dobrim pa smo složno sakupljeni poslali van iza-brane muškarce s našim ljubljenima Barnabom i Pavlom,

26 ljudima koji su riskirali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista.

27 Stoga šaljemo Judu i Silu; oni će vam i usmeno to isto javiti.

28 Jer smo našli za dobro Duh Sveti i mi ne stavljati na vas nika-kvog većeg tereta, osim ovog što je potrebno:

29 Da se uzdržavate od mesa prinesenog idolima, i od krvi, i od udavljenoga i od bludništva. Ako li se od toga čuvate, dobro ćete činiti. Budite zdravo!”

30 No kad su ih otpustili, otišli su u Antiohiju; te kad se je skupilo mnoštvo, predali su poslanicu.

31 Kad su je pročitali, obradovali su se zbog utjehe.

32 A Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogim su riječima hrabrili i utvrđivali braću.

33 I nakon što su ondje proveli neko vrijeme, braća su ih u miru otposlali k apostolima.

34 No Sila je našao za dobro da još ostane ondje.

35 A Pavao i Barnaba su se zadržali u Antiohiji naučavajući i propovije-dajući riječ Gospodinovu zajedno s mnogim drugima.

36 A nakon nekoliko dana Pavao je rekao Barnabi: “Hajde, da se vrati-mo i posjetimo našu braću u svakom gradu gdje smo propovijedali riječ Gospodinovu, da vidimo kako su.”

37 A Barnaba je odlučio s njima povesti i Ivana nazvanog Marko,

38 no Pavao je smatrao da nije dobro povesti s njima onoga koji se odvojio od njih u Pamfi liji i koji nije išao s njima na djelo.

39 I među njima je nastala oštra prepirka, tako da su se oni razdvo-jili jedan od drugoga pa je Barnaba uzeo Marka i otplovio na Cipar.

40 A Pavao je izabrao Silu, pa je otišao, pošto su ga braća preporučila milosti Božjoj.

41 I prolazio je Sirijom i Cilicijom utvrđujući crkve.

POGLAVLJE 16

TADA je stigao u Derbu i Listru. I gle, ondje je bio neki učenik

imenom Timotej, sin neke žene Židovke koja je povjerovala, a otac mu je bio Grk,

2 koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniju.

3 Njega je Pavao htio povesti sa sobom te ga je uzeo i obrezao zbog Židova koji su bili u onim mjestima: jer su svi znali da mu je otac bio Grk.

DJELA 16 1664 I kako su prolazili kroz gradove,

predavali su im da drže odredbe koje su odredili apostoli i starješine u Jeruzalemu.

5 I tako su se crkve učvršćivale u vjeri i svakodnevno brojčano povećavale.

6 A kad su prošli kroz Frigiju i galacijsku pokrajinu, Duh Sveti im je zabranio propovijedati riječ u Aziji.

7 Nakon toga došli su u Miziju te pokušali doći u Bitiniju, ali im Duh nije dopustio.

8 I prolazeći kroz Miziju, sišli su u Troadu.

9 I noću se Pavlu pokazalo viđenje: stajao je neki čovjek iz Makedonije i molio ga govoreći: “Prijeđi u Make-doniju i pomozi nam!”

10 A odmah poslije tog viđenja nastojali smo poći u Makedoniju, uvjereni da nas je Gospodin pozvao propovijedati im evanđelje.

11 Zato smo zaplovili iz Troade te krenuli ravno u Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol,

12 a odande u Filipe, koji je glavni grad tog dijela Makedonije i rimske kolonije. I u tom smo gradu ostali nekoliko dana.

13 A na Šabat smo izašli izvan gra-da prema rijeci gdje se obično odr-žavala molitva te smo sjeli i govorili ženama koje su ondje boravile.

14 A slušala nas je neka žena ime-nom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: njezino je srce otvorio Gospodin te se priklonila onome što je Pavao govorio.

15 A kad je bila krštena ona i njezin dom, zamolila nas je govoreći: “Ako prosudite da sam vjerna Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite!” I primorala nas je.

16 I dogodilo se, dok smo išli na molitvu, da nas je srela neka sluškinja

opsjednuta vračarskim duhom. Ona je vračajući pribavljala veliku dobit svojim gospodarima.

17 Ova je slijedila Pavla i nas te vikala govoreći: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji nam navje-šćuju put spasenja.”

18 I to je činila mnogo dana. A Pa-vao se, pošto se ražalostio, okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista izađi iz nje!” I u isti je čas izašao.

19 A kad su vidjeli njezini gos-podari da im je nestala nada u dobitak, pograbili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske vladare.

20 I priveli su ih k predstojnicima govoreći: “Ovi ljudi, koji su Židovi, preko mjere uznemiruju naš grad,

21 i poučavaju običaje koje nama kao Rimljanima nije zakonom dopu-šteno prihvaćati ni obdržavati.”

22 Tada je mnoštvo zajednički ustalo protiv njih, a predstojnici su s njih strgali odjeću i zapovjedili da se išibaju.

23 I kad su im dali mnogo udaraca, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamničaru da ih dobro čuva,

24 koji ih je, pošto je primio takvu zapovijed, bacio u unutarnju tamni-cu te im noge stavio u klade.

25 A oko ponoći Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a zatvo-renici su ih slušali.

26 Tada odjednom nastane jak potres tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I odmah su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi.

27 A kad se tamničar probudio iz sna, pa kad je vidio otvorena vrata tamnice, izvadio je svoj mač te se htio ubiti, pretpostavljajući da su zatvorenici pobjegli.

28 No Pavao je povikao jakim gla-som, govoreći: “Ne čini sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!”

DJELA 1716729 Tada je zatražio svjetlo i uletio

unutra pa je počeo drhtati te je pao pred Pavla i Silu.

30 Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti da budem spašen?”

31 A oni su rekli: “Vjeruj u Gospo-dina Isusa Krista, pa ćeš biti spašen ti i tvoj dom!”

32 I govorili su riječ Gospodinovu njemu i svima u njegovom domu.

33 I uzeo ih je u isti noćni čas i oprao im rane pa je odmah bio kršten, on i svi njegovi.

34 A kad ih je uveo u svoj dom, postavio je jelo pred njih, te se ra-dovao sa svim domom svojim, što je povjerovao u Boga.

35 A kad je svanuo dan, predstoj-nik je poslao narednike govoreći: “Pusti one ljude.”

36 A tamničar je dojavio te riječi Pavlu: “Predstojnici su poslali da vas pustim. Stoga sada izađite i idite u miru!”

37 Ali im je Pavao rekao: “Javno su nas, iako smo Rimljani, neosuđene izudarali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!”

38 A narednici su dojavili te riječi predstojnicima, a ovi su se prestrašili kad su čuli da su oni Rimljani,

39 pa su se došli ispričati te ih izveli i zamolili da napuste grad.

40 A oni su izašli iz tamnice i ušli u Lidijinu kuću, i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.

POGLAVLJE 17

A kad su prošli kroz Amfipol i Apoloniju, stigli su u Solun gdje

je bila židovska sinagoga.2 I Pavao je po svom običaju ušao

k njima te je tri Šabata raspravljao s njima iz Pisama,

3 tumačeći i izlažući kako je treba-lo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih

i da je taj Isus kojega vam ja propo-vijedam, Krist.

4 A neki od njih su povjerovali te se pridružili Pavlu i Sili; isto tako i veliko mnoštvo pobožnih Grka, i nemalo uglednih žena.

5 Ali Židovi koji nisu vjerovali, potaknuti zavišću, pokupili su neke prostake, pokvarene ljude te su sa-kupili mnoštvo i uzbudili cijeli grad pa napali na Jasonovu kuću i zatraži-li da ih se izvede pred narod.

6 A kako ih nisu našli, odvukli su Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: “Ovi koji su preokre-nuli sav svijet došli su i ovamo!

7 Njih je Jason primio! I svi oni rade protiv carskih odredaba govo-reći da ima drugi kralj, Isus.”

8 Tako su uzbunili narod i gradske glavare kad su to čuli.

9 A pošto su uzeli jamčevinu od Jasona i ostalih, pustili su ih.

10 A braća su odmah noću poslala Pavla i Silu u Bereju. Oni su, kad su stigli, otišli u židovsku sinagogu.

11 Ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, u tomu što su primili riječ Božju sa svom spremnošću uma, te su svakodnevno istraživali Pisma da li je tome tako.

12 Stoga su mnogi od njih povje-rovali, kao i nemali broj uglednih grčkih žena i muškaraca.

13 Ali kad su Židovi iz Soluna do-znali da Pavao u Bereji propovijeda riječ Božju, došli su i ondje uzbuniti narod.

14 A braća su tada odmah poslala Pavla odande, kao da ide prema moru. A Sila i Timotej su i dalje ostali tamo.

15 A oni koji su pratili Pavla doveli su ga do Atene pa su, pošto su pri-mili zapovijed za Silu i Timoteja da što brže dođu k njemu, otišli.

16 I dok ih je Pavao čekao u Ateni, u njemu se uzbunio duh kad je

DJELA 18 168promatrao grad koji je potpuno predan idolopoklonstvu.

17 Stoga je raspravljao u sinagogi sa Židovima i pobožnicima, a na trgu svakodnevno s onima koje bi susreo.

18 Tada su se neki od epikurejskih i stoičkih fi lozofa sukobili s njim. I jedni su govorili: “Što bi ovaj brblja-vac htio reći?” A drugi: “Čini se da je navjestitelj tuđih bogova.” Jer im je propovijedao Isusa i uskrsnuće.

19 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag govoreći: “Možemo li znati kakav je to novi nauk o kojem govoriš?

20 Jer nam puniš uši čudnim stvarima. Zato bismo željeli znati što to znači.”

21 (Jer svi Atenjani i doseljeni stranci ni na što drugo ne troše svoje vrijeme nego da govore ili slušaju nešto novo.)

22 Tada je Pavao stao usred Mar-sovog brda i rekao: “Ljudi, Atenjani! Vidim da ste u svemu previše praznovjerni.

23 Jer kad sam prolazio i promatrao vaše svetinje, našao sam i žrtvenik sa ovim natpisom: ‘NEPOZNATOM BOGU’. Koga, dakle, vi ne znajući štujete, toga vam ja navješćujem.

24 Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on, pošto je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvo-renim hramovima,

25 niti mu se iskazuje štovanje ljudskim rukama, kao da bi nešto trebao, on pošto svima daje život i dah i sve ostalo.

26 I od jedne je krvi stvorio svaki ljudski narod zato da prebiva po svem licu zemlje te je unaprijed predodredio određena vremena i granice njihova prebivanja,

27 da bi tražili Gospodina, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednog od nas.

28 Jer u njemu živimo, i mičemo se i jesmo; kako su to rekli i neki vaši pjesnici: ‘Jer smo i rod njegov.’

29 Budući da smo rod Božji, ne trebamo smatrati da je Božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, izrezbareno umijećem i ljudskom vještinom.

30 I na vremena neznanja Bog je zažmirio, ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju,

31 jer je odredio dan u kojem će pravedno suditi cijelom svijetu pre-ko čovjeka kojega je odredio za to, i svim je ljudima pružio sigurnost tako da ga je uskrsnuo od mrtvih.”

32 A kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, jedni su se rugali, a drugi govorili: “O tomu ćemo te slušati drugi put.”

33 Tako je Pavao otišao od njih.34 A neki su pristali uz njega i

povjerovali; među njima i Dionizije Areopagit, i žena imenom Damara i drugi s njima.

POGLAVLJE 18

POSLIJE toga Pavao je otišao iz Atene i došao u Korint.

2 Našao je nekog Židova imenom Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom (jer je Klaudije zapovjedio da svi Židovi napuste Rim) te stigao k njima.

3 I kako je bio istoga zanata, ostao je s njima i radio; jer su bili po zani-manju šatorari.

4 Raspravljao je svakog Šabata u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke.

5 A kad su Sila i Timotej došli iz Makedonije, Pavao je bio ponukan u duhu i svjedočio Židovima da Isus jest Krist.

6 No kako su se oni protivili i hu-lili, on je otresao odjeću te im rekao: “Krv vaša na glave vaše, ja sam čist! Od sada idem k Poganima.”

DJELA 191697 Nato se udaljio odande i došao u

kuću nekog čovjeka koji se zvao Just, koji je štovao Boga, čija je kuća bila tik uz sinagogu.

8 A Krisp, nadstojnik sinagoge zajedno sa svim svojim domom po-vjerovao je u Gospodina. I mnogi od Korinćana koji su slušali povjerovali su i krstili se.

9 Tada je Gospodin noću progovo-rio Pavlu u viđenju: “Ne boj se, nego govori i nemoj ušutjeti!

10 Jer ja sam s tobom, i nitko ti se neće primaknuti da ti naudi. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu.”

11 I ostao je godinu i šest mje-seci poučavajući među njima riječ Božju.

12 No kad je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi su se složno digli pro-tiv Pavla te ga doveli pred sudačku stolicu,

13 govoreći: “Ovaj nagovara ljude da štuju Boga protivno Zakonu.”

14 A kad je Pavao htio otvoriti usta, Galion je rekao Židovima: “Da je posrijedi kakva nepravda ili zločin, ja bih vas, Židovi, saslušao po dužnosti.

15 Ali ako su u pitanju riječi, i imena i vaš Zakon, sami uredite; jer ja neću u tome biti sudac.”

16 I potjerao ih je iz sudnice.17 Nato su svi Grci uhvatili nad-

stojnika sinagoge Sostena, te ga počeli udarati pred sudnicom. A Galion za to nije ništa mario.

18 A Pavao je nakon toga ostao još mnogo dana. Zatim se oprostio s braćom te otplovio s Priscilom i Akvilom prema Siriji, pošto je u Ken-hreji ošišao glavu, jer je imao zavjet.

19 A kad je stigao u Efez, ostavio ih je ondje te sam ušao u sinagogu i raspravljao sa Židovima.

20 A kad su ga ovi molili da ostane duže vremena s njima, nije pristao,

21 nego se oprostio s njima go-voreći: “Moram, svakako, ovu svetkovinu što dolazi provesti u Jeruzalemu. No opet ću se vratiti k vama, bude li Božja volja.” I otplovio je iz Efeza.

22 I kad se je iskrcao u Cezareji, uzišao je i pozdravio crkvu pa sišao u Antiohiju.

23 I nakon što je ondje proveo neko vrijeme, otišao je i prošao redom kroz galacijsko područje i Frigiju, utvrđujući sve učenike.

24 Uto je stigao u Efez neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandri-jac, čovjek rječit i silan u Pismima.

25 Taj je bio poučen putu Gospodi-novu te je, govorljiv u duhu, govorio i učio pomno o Gospodinu, iako je znao samo za Ivanovo krštenje.

26 I on je počeo smjelo govoriti u sinagogi, pa kad su ga čuli Priscila i Akvila, uzeli su ga k sebi te su mu točnije izložili put Božji.

27 A kad je naumio prijeći u Ahaju, braća su ga ohrabrila i napisala učenicima da ga prime. On, kad je došao, mnogo je pomogao onima koji su povjerovali po milosti;

28 jer je snažno pobijao Židove, i to javno, dokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

POGLAVLJE 19

I dogodilo se dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, pošto je

prošao gornje predjele, došao u Efez. I našao je neke učenike,

2 te im rekao: “Jeste li primili Duha Svetoga otkad ste povjerovali?” A oni su mu odgovorili: “Mi nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.”

3 I rekao im je: “U što ste onda kršteni?” A oni su rekli: “U Ivanovo krštenje.”

4 Nato je Pavao rekao: “Ivan je uistinu krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruje u onoga

DJELA 19 170koji dolazi poslije njega, to jest u Krista Isusa.”

5 Kad su to oni čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.

6 I kad je Pavao na njih položio ruke, došao je na njih Duh Sveti te su počeli govoriti jezicima i proro-kovati.

7 A bilo je svega kojih dvanaest muževa.

8 Zatim je Pavao ušao u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio raspravljajući i uvjeravajući o kra-ljevstvu Božjem.

9 Ali kako su neki bili okorjeli i nepokorni te su govorili zlo o tom Putu pred mnoštvom, odstupi od njih i odvoji učenike te je svaki dan raspravljao u školi nekog Tirana.

10 I to je trajalo dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije, i Židovi i Grci, čuli riječ Gospodina Isusa.

11 A Bog je neobična čudesa činio po Pavlovim rukama,

12 tako da su čak i rupce za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih bolesti ostavljale i zli duhovi izlazili su iz njih.

13 Tada su neki od Židova, koji su se motali naokolo i zaklinjali duhove, pokušali su nad onima koji su imali zle duhove zvati ime Gospodina Isu-sa govoreći: “Zaklinjemo vas Isusom kojega Pavao propovijeda!”

14 A bila su to sedam sinova nekoga Skeve, velikog svećenika, koji su to činili.

15 No zli im je duh odgovorio i re-kao: “Isusa poznajem i Pavla znam, a tko ste vi?”

16 I čovjek u kome je bio zli duh nasrnuo je na njih te ih sve nad-vladao i nadjačao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz one kuće.

17 A ovo je postalo poznato svim stanovnicima Efeza, i Židovima i Grcima te ih je sve obuzeo strah; i veličalo se ime Gospodina Isusa.

18 I mnogi su od onih koji su povjerovali dolazili ispovijedati i očitovati svoja djela.

19 A mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su knjige te ih spaljivali pred svima. I procijenili su njihovu vrijednost te su ustanovili da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.

20 Tako se riječ Gospodinova silno raširila i jačala.

21 Nakon što je to završilo, Pavao je naumio u duhu kad je prošao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem, govoreći: “Nakon što bu-dem tamo, treba mi i Rim vidjeti.”

22 Tada je poslao u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se zadržao neko vrije-me u Aziji.

23 I u to vrijeme nastala je nemala pobuna zbog tog Puta.

24 Neki je srebrnar imenom De-metrije koji je izrađivanjem srebrnih Dianinih hramova donosio zanatli-jama nemalu zaradu,

25 on je okupio sve njih zajedno s onima što su se bavili takvim poslom i rekao im: “Gospodo, vi znate da od ovoga zanata dolazi naše blagostanje.

26 A vidite i čujete da je, ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavao uvjerio i okrenuo mnogo naroda govoreći da nisu bogovi oni što su rukama izrađeni.

27 Tako postoji pogibao, ne samo da naš zanat propadne, nego da i hram velike božice Diane bude smatran za ništa i uništeno veličan-stvo nje koju štuje cijela Azija i sav svijet.”

28 A kad su to čuli, napunili su se gnjevom te povikali govoreći: “Velika je Diana efeška!”

29 I cijeli se grad uskomešao, te su pošto su uhvatili Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike, složno odjurili u kazalište.

DJELA 2017130 A kad je Pavao htio ući među

narod, učenici mu nisu dopustili.31 A i neki azijski poglavari, njegovi

prijatelji, poslali k njemu zamolivši ga neka se ne osmjeljuje ići u kazalište.

32 Jedni su pak vikali jedno, a drugi drugo, jer je skup bio zbunjen, a veći-na nije znala ni zašto su se skupili.

33 Tada su iz mnoštva izvukli Aleksandra, jer su ga Židovi gurali naprijed. Nato je Aleksandar mah-nuo rukom htijući se obraniti pred narodom.

34 Ali kad su doznali da je Židov, svi su u jedan glas oko dva sata vikali: “Velika je Diana efeška!”

35 Tada je gradski tajnik umirio na-rod i rekao: “Ljudi! Efežani! Tko od ljudi ne zna da je grad Efez štovatelj hrama velike božice Diane i njezinog kipa koji je pao s Jupitera?

36 Budući da se tome ne može proturječiti, trebate ostati mirni i ništa ishitreno ne činiti!

37 Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu ni pljačkaši svetišta, niti su hulitelji naše božice.

38 Stoga, ako Demetrije i ovi zana-tlije što su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i upravitelji, pa neka tuže jedni druge.

39 Ali ako tražite nešto drugo, to će se riješiti na zakonitome skupu,

40 jer smo u opasnosti da budemo optuženi za ovu današnju pobunu, ta ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.”

41 A kad je to rekao, raspustio je skup.

POGLAVLJE 20

I nakon što se pobuna stišala, Pavao je dozvao k sebi učenike, zagrlio ih,

i otputovao u Makedoniju.2 A kad je prošao kroz one krajeve

i osokolio ih mnogim nagovorima, došao je u Grčku,

3 I ostao je ondje tri mjeseca. A pošto su Židovi, dok se spremao otploviti u Siriju, skovali zavjeru protiv njega, naumio je vratiti se kroz Makedoniju.

4 A do Azije pridružili su mu se: Sopater iz Bereje; a od Solunjana Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe i Timotej; a iz Azije, Tihik i Trofi m.

5 Ovi su otišli prije te su nas priče-kali u Troadi.

6 A nakon dana beskvasnih kru-hova, otplovili smo iz Filipa i stigli za pet dana k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.

7 A prvog dana u tjednu, kad su se učenici sastali lomiti kruh, Pavao im je propovijedao, a kako je bio spreman sutradan otići, produžio je svoj govor sve do ponoći.

8 I u gornjoj sobi gdje smo se sku-pili bile su mnoge svjetiljke.

9 A tamo je na prozoru sjedio neki mladić imenom Eutih, kojeg je uhva-tio dubok san te je on, kako je Pavao dugo propovijedao, svladan snom pao dolje s trećega kata. I podigli su ga mrtvog.

10 Tada je Pavao sišao, nadnio se nad njega, zagrlio ga i rekao: “Ne uznemirujte se: jer duša je njegova u njemu!”

11 Stoga kad se ponovo popeo, ra-zlomio je kruh i jeo te dugo govorio, sve do zore, pa je onda otputovao.

12 A mladića su doveli živog te su se nemalo utješili.

13 A mi smo otišli naprijed na lađu te smo otplovili u Asos, gdje smo trebali ukrcati Pavla, jer je on tako odredio, namjeravajući sâm ići pješice.

14 I kad se s nama susreo u Aso-su, ukrcali smo ga i stigli smo u Mitilenu.

15 Odande smo otplovili i sljede-ćeg dana došli smo nadomak Hiosa; a preksutra smo pristali u Samosu,

DJELA 21 172prenoćili smo u Trogiliumu; a sljede-ćeg dana stigli smo u Milet.

16 Jer je Pavao odlučio ploviti mimo Efeza kako ne bi gubio vri-jeme u Aziji, već mu se žurilo da bude, ako mu je moguće, na dan Pedesetnice u Jeruzalemu.

17 A iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine crkve.

18 I kad su stigli k njemu, rekao im je: “Vi znate kako sam se ophodio s vama sve vrijeme od prvoga dana kad sam došao u Aziju,

19 služeći Gospodina sa svom po-niznošću uma, i s mnogim suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih zavjera;

20 kako nisam ništa od onog što je korisno za vas propustio, nego sam vam pokazao i javno vas poučio i od kuće do kuće,

21 svjedočeći i Židovima i Grcima za pokajanje prema Bogu i vjeru prema našem Gospodinu Isusu Kristu.

22 I sada, evo, svezan u duhu, idem u Jeruzalem, ne znajući što će me tamo snaći,

23 osim što Duh Sveti svjedoči govoreći da me u svakom gradu očekuju okovi i patnje.

24 Ali me ništa od toga ne zabri-njava, niti držim svoj život dragocjen sebi; samo da dovršim svoju trku s radošću i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.

25 I sada, evo, znam da svi vi, između kojih sam prošao propovije-dajući kraljevstvo Božje, više nećete vidjeti mojega lica.

26 Zato vam na današnji dan izjav-ljujem: ja sam čist od krvi sviju,

27 jer vam nisam propustio obzna-niti sav naum Božji.

28 Stoga pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da hranite

crkvu Božju, koju je otkupio svojom vlastitom krvlju.

29 Jer ja znam ovo: da će poslije mojega odlaska među vas ući okrut-ni vukovi koji ne štede stado.

30 I između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti izopačenosti, da bi odvukli učenike za sobom.

31 Zato bdijte i sjećajte se da u razdoblju od tri godine, noću i danju, nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog!

32 A sada vas, braćo, preporu-čujem Bogu i riječi njegove milo-sti, koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji se posvećuju.

33 Ničijeg srebra ili zlata ili odi-jela nisam poželio.

34 Da, sami znate, da su ove ruke poslužile mojim potrebama, i onih koji su bili sa mnom.

35 Sve sam vam pokazao: kako se treba truditi i zauzimati za nemoćne te se sjećati riječi Gospodina Isusa jer je on rekao: ‘Blaženije je davati nego primati.’ ”

36 I kad je to rekao, kleknuo je te se pomolio sa svima njima.

37 Tada su svi jako zaplakali i pali Pavlu oko vrata te ga izljubili,

38 ožalošćeni iznad svega njego-vim riječima koje je izgovorio: da neće više vidjeti njegovog lica. Zatim su ga otpratili na lađu.

POGLAVLJE 21

I dogodilo se da smo, nakon što smo se od njih otrgnuli, otplovili, pa

smo, imajući pravocrtan kurs, stigli na Kos, a sutradan na Rod i odande u Pataru.

2 I našli smo lađu koja plovi preko u Feniciju, ukrcali se i otplovili.

3 A kad smo ugledali Cipar, osta-vili smo ga s lijeva te smo otplovili u Siriju i pristali u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati svoj teret.

DJELA 211734 I pronašli smo učenike te smo

ostali ondje sedam dana. Oni su, po Duhu, govorili Pavlu da ne treba uzlaziti u Jeruzalem.

5 No kad su nam istekli dani, otišli smo na put te krenuli u pratnji svih njih, sa ženama i djecom, do izvan grada; tada smo kleknuli na obali i molili.

6 I oprostili smo se jedni s drugima te se popeli na brod, a oni su se vratili kućama.

7 A kad smo završavali plovidbu iz Tira, stigli smo u Ptolemaidu te smo pozdravili braću i ostali kod njih jedan dan.

8 A sljedećeg dana mi koji smo bili s Pavlom, otputovali smo i došli u Cezareju. I ušli smo u kuću Filipa blagovjesnika, koji je bio jedan od sedmorice, te smo ostali kod njega.

9 A ovaj isti je imao četiri kćeri, djevice koje su prorokovale.

10 A kako smo ondje boravili mnogo dana, sišao je iz Judeje neki prorok po imenu Agab.

11 I kad je došao k nama, uzeo je Pavlov pojas i svezao sebi ruke i noge te rekao: “Ovako govori Duh Sveti: ‘Ovako će Židovi u Jeruzale-mu svezati čovjeka čiji je ovo pojas i predati ga u ruke Pogana.’ ”

12 A kad smo mi to čuli, počeli smo ga i mi i mještani zaklinjati da ne uzlazi u Jeruzalem.

13 Nato je Pavao odgovorio: “Što činite plačući i slamajući mi srce? Jer ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.”

14 A kad ga nismo mogli uvjeriti, ušutjeli smo govoreći: “Neka bude volja Gospodinova!”

15 I poslije tih dana spremili smo se te smo uzišli u Jeruzalem.

16 A s nama su pošli i neki učenici iz Cezareje te nas odveli k nekom

Mnasonu s Cipra, starom učeniku kod koga smo trebali odsjesti.

17 I kad smo stigli u Jeruzalem, braća su nas primila radosno.

18 A sutradan je Pavao ušao s nama k Jakovu i sve su starješine bile nazočne.

19 I pošto ih je pozdravio, počeo im je redom izlagati što je Bog učinio među Poganima po njegovoj službi.

20 Kad su oni to čuli, slavili su Gospodina te su mu rekli: “Vidiš, brate, koliko je tisuća Židova koji su povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

21 A o tebi su bili obaviješteni da sve Židove koji su među Poganima poučavaš da napuste Mojsija govo-reći im da ne moraju obrezivati svoju djecu niti hoditi po običajima.

22 Što ćemo dakle? Mnoštvo se svakako mora sakupiti jer će čuti da si došao.

23 Učini zato ovo što ti kažemo: imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom.

24 Uzmi ih, očisti se zajedno s njima i preuzmi troškove za njih da obriju glave, te će svi uvidjeti da nema ničega u onome što su čuli o tebi, nego da i sam hodiš pravo i držiš se Zakona.

25 A što se tiče Pogana koji su povjerovali, mi smo im napisali pošto smo zaključili da ništa takvo ne moraju držati, osim da se čuvaju od onoga što je prineseno idolima, i od krvi, i od udavljenog i od blud-ništva.”

26 Tada je Pavao uzeo one ljude te se sljedeći dan očistio zajedno s njima, ušao u Hram da bi označio svršetak dana očišćenja nakon čega bi se trebalo za svakoga od njih prinijeti prinos.

27 A kad je sedam dana bilo pri kraju, Židovi iz Azije su, pošto su ga

DJELA 22 174vidjeli u Hramu, pobunili sav narod i uhvatili ga

28 vičući: “Ljudi! Izraelci, pomozi-te! Ovo je čovjek koji posvuda pou-čava protiv naroda i Zakona i ovog mjesta te je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”

29 Jer su oni prije u gradu vidjeli s njim Troafi ma Efežanina za koga su mislili da ga je Pavao uveo u Hram.

30 I sav se grad uskomešao i na-stala je strka naroda pa su uhvatili Pavla i odvukli ga izvan Hrama te odmah zatvorili vrata.

31 I dok su ga htjeli ubiti, došla je vijest tisućniku čete da je sav Jeruzalem u pobuni.

32 On je odmah uzeo vojnike i satnike te je dotrčao dolje k njima. A oni kad su vidjeli tisućnika i vojnike, prestali su udarati Pavla.

33 Tada se tisućnik približio, uhvatio ga i zapovjedio da ga svežu sa dvojim lancima. Zatim ga počeo ispitivati tko je i što je učinio.

34 A kako su iz mnoštva jedni vi-kali jedno, a drugi drugo, nije mogao ništa saznati zbog vreve te je zapo-vjedio da ga odvedu u vojarnu.

35 A kad su stigli na stepenice, dogodilo se da su ga vojnici morali nositi zbog nasilnosti mnoštva,

36 jer ih je mnoštvo naroda slijedilo vičući: “Smakni ga!”

37 I dok su Pavla namjeravali uve-sti u vojarnu, on je upitao tisućnika: “Smijem li ti nešto reći?” Ovaj je rekao: “Zar ti znaš grčki?

38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije ovih dana podigao pobunu i odveo u pustinju četiri tisuće ljudi ubojica?”

39 A Pavao je rekao: “Ja sam Židov iz Tarza, grada u Ciliciji, građanin ne tako beznačajnog grada. I molim te, dopusti mi progovoriti narodu!”

40 A kad mu je on dao dopuštenje, Pavao je stajao na stepenicama i

dao narodu znak rukom, pa kad je nastala potpuna tišina, progovorio je hebrejskim jezikom govoreći:

POGLAVLJE 22

“LJUDI, braćo i očevi, poslušaj-te što vam sada imam reći u

svoju obranu!”2 A kad su čuli da im govori he-

brejskim jezikom, još su više ušutjeli, a on je rekao:

3 “Ja sam uistinu Židov, rođen u Tarsu, gradu u Ciliciji, ali sam odrastao u ovome gradu do nogu Gamalielovih te sam poučen točno po Zakonu očeva. I bio sam revan za Boga, kao što ste svi vi danas.

4 I ja sam taj put progonio na smrt, vežući i predavajući u tamnice i muškarce i žene,

5 kao što mi to može posvjedočiti veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i primio pismo za braću te se zaputio u Damask da i one koji su bili tamo svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.

6 I dogodilo se, dok sam tako pu-tovao i došao blizu Damaska, da me odjedanput oko podneva obasjala s neba velika svjetlost.

7 I pao sam na zemlju i čuo glas kako mi govori: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’

8 A ja sam odgovorio: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A on mi je rekao: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti progoniš.’

9 Oni što su bili sa mnom doista su vidjeli svjetlost i uplašili se, ali nisu čuli glas onoga koji mi je govorio.

10 Tada sam rekao: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ A Gospodin mi je rekao: ‘Ustani i pođi u Damask pa će ti se tamo reći sve što ti je određeno činiti!’

11 A kako nisam zbog slave one svjetlosti ništa vidio, moji su me

DJELA 23175pratioci poveli za ruku te sam stigao u Damask.

12 A neki je Ananija, čovjek po-božan po Zakonu, i na dobru glasa među svim Židovima koji ondje prebivaju,

13 došao k meni, približio se te mi rekao: ‘Savle, brate, progledaj!’ I istog sam časa pogledao u njega.

14 I rekao je: ‘Bog otaca naših izabrao te da upoznaš njegovu volju i vidiš toga Pravednika te čuješ glas iz njegovih usta,

15 jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo.

16 A sada, što oklijevaš? Ustani, krsti se i operi se od svojih grijeha prizivajući ime Gospodinovo!’

17 I dogodilo se da kad sam se vratio u Jeruzalem i dok sam molio u Hramu, bio sam u zanosu,

18 te sam ga vidio gdje mi govori: ‘Požuri i brzo izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni!’

19 A ja sam rekao: ‘Gospodine, pa sami znaju da sam u tamnice zatva-rao i tukao po svim sinagogama one koji vjeruju u tebe.

20 I kad se prolijevala krv tvoga mučenika Stjepana, i ja sam ondje stajao te odobravao da ga se ubije i čuvao odjeću onima koji su ga ubijali.’

21 Nato mi je odgovorio: ‘Idi, jer ja ću te poslati daleko k Poganima!’ ”

22 I oni su ga saslušali sve do te riječi, a uto su podigli svoje glasove i rekli: “Makni takvoga sa zemlje jer nije pravo da on smije živjeti!”

23 I dok su oni tako vikali i od-bacivali odjeću te bacali prašinu u zrak,

24 tisućnik je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu i naredio da ga ispitaju bičevanjem kako bi doznao zbog čega toliko viču protiv njega.

25 No kad su ga rastezali reme-njem, Pavao je rekao satniku što je ondje stajao: “Zar je zakonom dopu-šteno bičevati čovjeka Rimljanina, i to neosuđenog?”

26 A kad je satnik to čuo, otišao je i izvijestio tisućnika govoreći: “Pazi što kaniš učiniti, jer je ovaj čovjek Rimljanin!”

27 Nato je tisućnik pristupio te mu rekao: “Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?” On je rekao: “Da.”

28 A tisućnik je odgovorio: “Ja sam za veliku svotu stekao tu slobodu.” A Pavao je rekao: “Ja sam se s tom slobodom rodio.”

29 Tada odmah odstupe od njega oni koji su ga trebali ispitivati, a i tisućnik se prestrašio nakon što je saznao da je on Rimljanin i zato što ga je svezao.

30 Sutradan, kad je htio točno doznati zašto ga Židovi optužuju, odriješio ga je od sveza pa je zapo-vjedio da se pojave veliki svećenici i sve njihovo Vijeće te je priveo Pavla i postavio ga pred njih.

POGLAVLJE 23

A Pavao je uperio pogled u Vijeće i rekao: “Ljudi! Braćo! Ja sam

u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovog dana.”

2 A veliki svećenik Ananija za-povjedio je onima koji su stajali do njega da ga udare po ustima.

3 Tada mu je Pavao rekao: “Uda-riti će tebe Bog, zide obijeljeni! Jer ti sjedaš da mi sudiš po Zakonu, a protivno Zakonu zapovijedaš da me udaraju!”

4 A oni koji su stajali pored, rekli su: “Velikog svećenika Božjega pogrđuješ?”

5 Nato je Pavao rekao: “Nisam znao, braćo, da je on veliki svećenik; jer je zapisano: ‘Ne govori zlo o glavaru svoga naroda!’ ”

DJELA 23 1766 Budući da je Pavao znao da

su oni jednim dijelom saduceji, a drugim farizeji, povikao je u Vijeću: “Ljudi! Braćo! Ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade i uskrsnuća od mrtvih ispituje me se!”

7 A kad je on to rekao, nastalo je prepiranje između farizeja i saduceja pa se mnoštvo podijelilo.

8 Jer saduceji tvrde da nema ni uskrsnuća, niti anđela, ni duha, dok farizeji priznaju oboje.

9 I nastala je velika vika te su pi-smoznanci farizejske sljedbe ustali i suprotstavili se govoreći: “Mi ne na-lazimo nikakva zla u tom čovjeku. A što ako mu je govorio duh ili anđeo? Nemojmo se protiv Boga boriti.”

10 A kad je nastao veliki razdor, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju na komade te je zapovje-dio vojnicima da siđu pa da ga na silu otmu između njih i dovedu u vojarnu.

11 I iduće je noći stao kraj njega Gospodin te rekao: “Budi hrabar, Pavle! Jer kako si za mene svjedočio u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”

12 A kad je svanuo dan, udružili su se neki od Židova te su sebe obvezali prokletstvom govoreći da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

13 A bilo je više od četrdeset njih koji su skovali tu urotu.

14 Oni su došli k velikim svećeni-cima i starješinama te rekli: “Obve-zali smo se velikim prokletstvom da nećemo ništa jesti dok ne ubijemo Pavla.

15 Stoga vi sada zajedno s Vijećem zatražite tisućnika da vam ga sutra dovede kao da se želite pomnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije negoli se on približi.”

16 Ali kad je sin Pavlove sestre dočuo za njihovu zasjedu, otišao je i ušao u vojarnu te dojavio Pavlu.

17 Tada je Pavao dozvao k sebi jednoga od satnika te mu rekao: “Ovog mladića odvedi k tisućniku jer mu ima nešto dojaviti!”

18 Tada ga je on uzeo i odveo k tisućniku te rekao: “Zatvorenik Pa-vao dozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi. Ima ti nešto za reći.”

19 Zatim ga je tisućnik uzeo pod ruku i odveo u stranu nasamo pa ga upitao: “Što mi to imaš dojaviti?”

20 A on je rekao: “Židovi su se do-govorili zamoliti te da sutra dovedeš Pavla u Vijeće kao da se žele nešto pomnije raspitati o njemu.

21 Ali nemoj se dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi koji su sebe obvezali prisegom da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; već sada su spremni i čekaju tvoje obećanje.”

22 Nato je tisućnik otpustio mladi-ća i naredio mu: “Nikomu ne govori da si mi to otkrio.”

23 Zatim je dozvao dvojicu satnika govoreći: “Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa se-damdeset konjanika i dvije stotine kopljanika krenu u Cezareju,

24 I za marvu se pobrinite na koju postavite Pavla i dovedite ga zdra-vog k upravitelju Feliksu!”

25 A napisao je pismo ovoga sadržaja:

26 “Klaudije Lizija preuzvišenom upravitelju Feliksu. Zdravo!

27 Ovoga su čovjeka uhvatili Žido-vi i namjeravali su ga ubiti; nato sam došao s vojskom i izbavio ga pošto sam saznao da je Rimljanin.

28 A kad sam htio točno saznati razlog zbog kojeg ga optužuju, odveo sam ga u njihovo Vijeće.

29 Ustanovio sam da ga optužuju zbog pitanja iz njihovog Zakona, ali da nema nikakve krivnje po kojoj bi zaslužio smrt ili okove.

DJELA 2417730 A kad su mi dojavili za zasjedu

što su je tom čovjeku postavili Žido-vi, odmah sam ga poslao k tebi i dao zapovijed i njegovim tužiteljima da pred tobom kažu što imaju protiv njega. Budi zdravo!”

31 Tada su vojnici, kako im je bilo zapovjeđeno, uzeli Pavla te ga noću odveli u Antipatridu.

32 Sutradan su ostavili konjanike da s njime pođu dalje, a oni su se vratili u vojarnu.

33 Ovi, kad su došli u Cezareju, i uručili pismo upravitelju, predsta-vili su mu i Pavla.

34 A kad je upravitelj pročitao pismo, upitao ga iz koje je pokrajine. I kad je shvatio da je iz Cilicije,

35 rekao je: “Saslušat ću te kad sti-gnu i tvoji tužitelji.” I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj sudnici.

POGLAVLJE 24

A nakon pet dana sišao je veliki svećenik Ananija sa starješina-

ma i s nekim govornikom, Tertulom, te su podnijeli prijavu upravitelju protiv Pavla.

2 I kad su ga pozvali, Tertul ga je počeo optuživati govoreći: “Veliki mir što ga po tebi uživamo i boljitak učinjen za ovaj narod tvojom pro-vidnošću,

3 u svemu i posvuda, preuzvi-šeni Felikse, primamo sa svom zahvalnošću.

4 Štoviše, da te dalje ne zadrža-vam, molim te da bi nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušao.

5 Jer smo ustanovili da je ovaj čo-vjek pošast i pokretač pobuna među svim Židovima po svijetu i kolovođa nazaretske sljedbe

6 koji je i Hram pokušao oskvrnuti, pa smo ga uhvatili i htjeli mu suditi po našem Zakonu.

7 Ali je došao tisućnik Lizija, i veli-kom ga je silom oteo iz naših ruku,

8 pošto je zapovjedio njegovim tužiteljima da dođu k tebi kako bi ti sâm mogao sve istražiti i saznati za što ga mi optužujemo.”

9 I Židovi su se složili potvrđujući da je tako.

10 Tada je Pavao, kad mu je upra-vitelj dao znak da govori, odgovorio: “Budući da znam da si već mnogo godina sudac u ovomu narodu, dra-ge volje počinjem svoju obranu.

11 Jer ti sam možeš razumjeti da nema više od dvanaest dana otkako sam uzišao u Jeruzalem da iskažem štovanje.

12 I nisu me našli ni u Hramu da s bilo kime raspravljam niti podižem bunu u narodu, ni u sinagogama, ni u gradu.

13 Niti ne mogu dokazati ono za što me sada optužuju.

14 Ali ovo ti priznajem: prema Putu, koji oni nazivaju sektom, tako ja štujem Boga otaca svojih vjerujući u sve što je zapisano u Zakonu i Prorocima;

15 i imam nadu u Boga, koju i oni sami odobravaju, da će biti uskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih.

16 A u ovome se i ja uvijek trudim: imati čistu savjest pred Bogom i pred ljudima.

17 I nakon više godina došao sam donijeti milodare i prinose za svoj narod.

18 Među njima su me i našli neki Židovi iz Azije očišćenog u Hramu, ali ne s mnoštvom niti u vrevi.

19 Oni bi trebali doći pred tebe i iznijeti optužbe ako što imaju protiv mene.

20 Ili neka ovi ovdje kažu jesu li pronašli nekakvo zlodjelo u meni kad sam stao pred Vijeće,

21 osim toga jednog glasa kojeg sam doviknuo stojeći među njima: ‘Zbog uskrsnuća mrtvih vi me danas saslušavate.’ ”

DJELA 25 17822 A kad je Feliks to čuo, budući da

je točnije znao o tom Putu, odgodio je to pa rekao: “Kada siđe tisućnik Lizi-ja, potpunije ću ispitati vaš slučaj.”

23 A satniku je zapovjedio da čuva Pavla, ali da ima povlastice i da se nikom od njegovih ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu.

24 A nakon nekoliko dana došao je Feliks sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Poslao je po Pavla te ga poslušao u vezi vjere u Krista.

25 I dok je on uvjeravao o praved-nosti, suzdržljivosti i sudu koji treba doći, Feliks je zadrhtao i odgovorio: “Zasad idi! Kad nađem pogodno vrijeme, pozvat ću te.”

26 Isto tako se nadao da će mu Pavao dati novaca, kako bi ga pustio. Stoga je češće slao po njega i razgo-varao s njim.

27 Ali nakon dvije godine, Poncije Fest je došao na Feliksovo mjesto. Htijući ugoditi Židovima, Feliks je Pavla ostavio svezanog.

POGLAVLJE 25

A kad je Fest došao u provinciju, nakon tri dana uzišao je iz Ceza-

reje u Jeruzalem.2 Tada su mu veliki svećenik i

židovski glavari podnijeli prijavu protiv Pavla te ga zaklinjali,

3 i tražili potporu protiv njega, da im ga pošalje u Jeruzalem, pošto su spremali zasjedu kako bi ga ubili na putu.

4 Ali Fest im je odgovorio da bi se trebalo Pavla čuvati u Cezareji te da bi on sâm mogao uskoro otputovati tamo.

5 Zato neka oni, rekao je, koji su među vama ovlašteni, siđu sa mnom pa neka tuže tog čovjeka ako u nje-mu postoji neka zloća.”

6 I pošto se među njima zadr-žao više od deset dana, sišao je

u Cezareju. Sutradan je sjeo na sudačku stolicu i zapovjedio da dovedu Pavla.

7 A kad je on došao, okružili su ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema te iznijeli protiv Pavla mnoge i teške optužbe koje nisu mogli dokazati.

8 A on se branio: “Niti sam nešto zgriješio protiv židovskog Zako-na, niti protiv Hrama, niti protiv Cezara.”

9 Ali je Fest, htijući ugoditi Žido-vima, odgovorio Pavlu pa rekao: “Hoćeš li uzići u Jeruzalem da ti se ondje sudi o tome preda mnom?”

10 Tada je Pavao rekao: “Pred Cezarovim sudom stojim, tamo mi se mora suditi. Židovima, kao što vrlo dobro znaš, nisam ništa skrivio.

11 Jer ako sam ja doista prekršitelj i učinio nešto što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako nema ničega za što me ovi optužuju, nitko me ne može njima predati. Na Cezara se prizivam!”

12 Tada je Fest, kad se posavjetovao sa sudskim vijećem, progovorio: “Na Cezara si se prizvao, pred Cezara ćeš ići!”

13 A kad je prošlo nekoliko dana, došli su kralj Agripa i Berenika u Cezareju pozdraviti Festa.

14 A kako su se ondje zadržali više dana, Fest¸je izložio kralju Pavlov slučaj, govoreći: “Ima jedan čovjek kojega je Feliks ostavio utamniče-nog.

15 O njemu su me, dok sam bio u Jeruzalemu, veliki svećenici i glavari židovski izvijestili tražeći osudu protiv njega.

16 Njima sam odgovorio da Ri-mljani nemaju običaj nikoga izručiti na pogubljenje prije nego što se op-tuženi suoči sa svojim tužiteljima i dobije priliku braniti se od optužbe protiv njega.

DJELA 2617917 Stoga sam kad su zajedno došli

ovamo, bez ikakva odgađanja sjeo sutradan na sudačku stolicu i zapo-vjedio da se dovede taj čovjek.

18 Ali tužitelji, koji su stajali oko njega, nisu iznijeli protiv njega ni jednu optužbu koju sam ja pretpo-stavljao,

19 nego su protiv njega imali neka pitanja o svojim praznovjerjima i o onom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je živ.

20 I jer sam se dvoumio oko tih pitanja, upitao sam ga bi li htio poći u Jeruzalem pa da mu se ondje za to sudi.

21 Ali kako je Pavao prizivom za-tražio da ga se zadrži do saslušanja od strane Augusta, zapovjedio sam da ga se čuva sve dok ga ne pošaljem k Cezaru.”

22 Nato je Agripa rekao Festu: “I ja bih sâm htio čuti tog čovjeka.” “Sutra ćeš ga čuti!” rekao je.

23 A sutradan su Agripa i Bere-nika došli s velikom raskoši i ušli u dvoranu za saslušavanje zajedno s tisućnicima i uglednim ljudima iz grada. Na Festovu zapovijed doveli su Pavla.

24 Tada je Fest rekao: “Kralju Agri-pa i svi ljudi ovdje s nama nazočni! Gledajte ovog čovjeka zbog koga me slijetalo sve židovsko mnoštvo i u Jeruzalemu i ovdje vičući da taj više ne smije živjeti.

25 No kad sam ja ustvrdio da nije ništa učinio što zaslužuje smrt, a kako se sâm prizvao na Augusta, odlučio sam poslati ga.

26 O njemu nemam ništa pouzda-no napisati svome gospodaru, stoga sam ga izveo pred vas, a poglavito pred tebe, kralju Agripa, da bih na-kon ispitivanja mogao što napisati.

27 Jer mi se čini nerazborito poslati zatvorenika, a ne naznačiti optužbe protiv njega.”

POGLAVLJE 26

NATO je Agripa rekao Pavlu: “Dopušta ti se govoriti za sebe.”

Tada je Pavao ispružio ruku i počeo se braniti:

2 “Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti zbog svega za što me Židovi optužuju,

3 pogotovo što ti dobro poznaješ običaje i prijepore među Židovima. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

4 Moj način života, od mladosti koju sam proveo u svojemu na-rodu u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi.

5 Oni me od početka poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.

6 A sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim očevima.

7 Za to obećanje naših dvanaest plemena, ustrajno, noć i dan, služe Bogu, nadajući se da će doći. Zbog te nade, kralju Agripa, optužen sam od Židova.

8 Zašto vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrsava mrtve?

9 Ja sam uistinu tako u sebi mislio da moram činiti mnogo toga protiv imena Isusa Nazarećanina.

10 To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete osobno zatvorio u tamnice pošto sam dobio za to punomoć od velikih svećenika. I kad su ih ubijali, dao sam svoj glas protiv njih.

11 I po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i bio sam prekomjerno bijesan na njih te ih progonio čak do tuđih gradova.

12 Zato dok sam išao u Damask s ovlašću i punomoći velikih sve-ćenika,

DJELA 27 18013 ugledao sam, kralju, na putu

u podne, svjetlost s neba sjajniju od sunca koja je obasjala mene i one koji su sa mnom putovali.

14 I kad smo svi popadali na ze-mlju, začuo sam glas što mi govori i na hebrejskom jezikom kaže: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je u bodlje ritati.’

15 A ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gos-podine?’ A on je rekao: ‘Ja sam Isus, kojega ti progoniš.’

16 Nego ustani i stani na svoje noge; jer sam ti se ukazao zbog toga da te učinim poslužiteljem i svjedo-kom, i onoga što si vidio, i onoga što ću ti pokazati,

17 izbavljajući te od naroda i Po-gana kojima te sada šaljem,

18 da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlu i od Sotonine vlasti k Bogu, da bi primili oproštenje grijeha i baštinu među onima koji su se posvetili vjerom u mene.’

19 Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju,

20 nego sam izložio najprije onima u Damasku, i u Jeruzalemu i po svoj judejskoj zemlji, a tada Poganima, da se trebaju pokajati i okrenuti k Bogu i činiti djela dostoj-na pokajanja.

21 Zbog toga su me Židovi uhva-tili u Hramu i pokušali ubiti.

22 Stoga, pošto sam od Boga dobio pomoć, ne prestajem do ovog dana svjedočiti i malome i velikome, ne govoreći ništa osim onoga što su govorili Proroci i Mojsije da se treba dogoditi:

23 da će Krist trebati trpjeti te da će biti prvi koji će uskrsnuti od mrtvih i da će navijestiti svjetlo narodu i Poganima.”

24 I dok se on tako branio, Fest mu je rekao snažnim glasom: “Pavle, mahnitaš! Veliko te znanje učinilo ludim.”

25 A on je rekao: “Ne mahnitam, preuzvišeni Feste, nego govorim riječi istine i razbora.

26 Jer kralj, pred kime i otvoreno govorim, zna za ovo, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u zakutku.

27 Vjeruješ li, kralju Agripa, pro-rocima? Znam da vjeruješ!”

28 Nato je Agripa rekao Pavlu: “Zamalo si me uvjerio da postanem kršćanin.”

29 A Pavao je rekao: “Želio bih od Boga, da za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi ovi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.”

30 I kad je to izrekao, kralj je ustao, i upravitelj, i Berenika i oni koji su sjedili s njima.

31 A dok su se povlačili, razgo-varali su jedni s drugima govoreći: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.”

32 Tada je Agripa rekao Festu: “Taj je čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na Cezara.”

POGLAVLJE 27

A kad je bilo odlučeno da mora-mo otploviti u Italiju, predali

su Pavla i neke druge zatvorenike jednom satniku iz Augustove čete, po imenu Julije.

2 Tada smo ušli u neku adramitsku lađu i otplovili, namjeravajući plovi-ti pored azijske obale. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.

3 Sutradan smo pristali u Sidonu. A Julije je s Pavlom uljudno postupao i dopustio mu je poći k prijateljima da se okrijepi.

4 A kad smo otplovili odande, plovili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni.

5 Kada smo preplovili more uzduž Cilicije i Pamfi lije, stigli smo u Miru, grad u Liciji.

DJELA 271816 Ondje je satnik našao neku

aleksandrijsku lađu koja je plovila za Italiju i ukrcao nas u nju.

7 A mnoge smo dane plovili sporo i jedva smo stigli do Knide. Kako nam vjetar nije dao pristati, plovili smo u zavjetrini Krete nasuprot Salmoni,

8 pa smo jedva ploveći uz nju stigli na neko mjesto zvano Dobra prista-ništa, blizu kojega je grad Laseja.

9 A kako je prošlo duže vremena i plovidba je već postala opasna, jer je i Post već bio prošao, Pavao ih je opominjao

10 te im rekao: “Ljudi, vidim da će plovidba biti na pogibelj i veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”

11 No satnik je više vjerovao kor-milaru i vlasniku lađe nego onome što je Pavao govorio.

12 I zato što luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je savjetovala da i odande otplove, ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa, koja gleda prema jugozapadu i sjevero-zapadu, te tamo prezimili.

13 A kad je zapuhao blagi južnjak, misleći da mogu ostvariti svoju namjeru, digli su sidro te zaplovili sasvim uz Kretu.

14 Ali nedugo poslije toga navalio je žestok vjetar zvan Euroklindon.

15 Kad je zahvatio lađu tako da se nije mogla oduprijeti u vjetru, pustili smo da nas nosi.

16 I prolazeći ispod nekog otočića koji se naziva Klauda, uz mnogo smo napora uspjeli dokopati se čamca.

17 Njega su izvukli na lađu, a užad upotrijebili da potpašu lađu; a bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustili su jedro te su tako bili nošeni dalje.

18 A kako nas je oluja strahovito bacala, sutradan su počeli rastere-ćivati lađu;

19 a treći smo dan svojim rukama izbacivali brodsku opremu.

20 I kako se više dana nije pojavlji-valo ni sunce ni zvijezde, a nemala oluja je bjesnila, izgubili smo tada svaku nadu da ćemo se spasiti.

21 No nakon što se dugo nije jelo Pavao se podigao usred njih te rekao: “Ljudi, trebalo me je poslušati i ne otiskivati se s Krete te izbjeći ovu pogibelj i štetu.

22 A sada vas opominjem, razve-drite se, jer ničiji život između vas neće biti izgubljen osim lađe.

23 Jer noćas je uz mene stao anđeo Boga čiji jesam i kome služim,

24 govoreći: ‘Ne boj se, Pavle! Pred Cezara moraš biti doveden i evo, Bog ti je podario sve koji s tobom plove.’

25 Stoga, ljudi, razvedrite se jer vjerujem Bogu da će biti onako kako mi je bilo rečeno.

26 Ali kako bilo, trebamo se nasu-kati na neki otok.”

27 A kad je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo ovamo onamo po Jadranu, oko ponoći naslutili su mornari da im se primiče neka zemlja.

28 Bacili su olovnicu i našli dva-deset hvati dubine, a kad su odmakli malo dalje pa ponovno bacili olov-nicu, našli su petnaest hvati.

29 Tada su, bojeći se da ne udarimo u grebene, bacili s krme četiri sidra iščekujući dolazak dana.

30 No mornari su namjeravali pobjeći s lađe pa su čamac spustili u more pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra.

31 Nato je Pavao rekao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti!”

32 Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne.

33 A sve dok nije počelo svitati, Pavao je molio sve da uzmu jelo

DJELA 28 182govoreći: “Danas je četrnaesti dan koji provodite posteći i ništa niste okusili.

34 Zato vas molim da uzmite jelo, jer je to za vaše zdravlje. Jer nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.”

35 I kad je to izgovorio, uzeo je kruh, te pred svima zahvalio Bogu, razlomio i počeo jesti.

36 Tada su se svi razvedrili te su i sami uzeli jelo.

37 A svih nas je bilo u lađi svega dvjesta sedamdeset i šest duša.

38 A kad su se nasitili, počeli su rasterećivati lađu bacajući pšenicu u more.

39 I kad je osvanuo dan, nisu prepo-znali zemlju, ali su otkrili neki zaljev s ravnom obalom na koju su, bude li moguće, odlučili natjerati lađu.

40 I kad su podigli sidra, prepustili su se moru. Istodobno su popustili konope na kormilima i dignuli pred-nje jedro prema vjetru pa usmjerili prema obali.

41 No naletjeli su na mjesto gdje se susreću dva mora, te nasukali lađu. Čamac je čvrsto nasjeo i ostao nepomičan, dok je krmu razdiralo od siline valova.

42 Tada su vojnici naumili poubi-jati zatvorenike, tako da ne bi koji isplivao i pobjegao.

43 Ali je satnik, htijući spasiti Pavla, spriječio njihovu nakanu i zapovjedio da najprije poskaču u more oni koji znaju plivati te izađu na kopno,

44 a ostali će, neki na daskama, a neki na olupinama lađe. I tako se dogodilo da su svi čitavi prispjeli na kopno.

POGLAVLJE 28

I kad su se spasili, onda su doznali da se otok zove Melita.2 A domoroci su nam iskazali ne-

svakidašnje čovjekoljublje. Zapalili

su vatru i sve nas primili zbog kiše što je padala i zbog hladnoće.

3 A Pavao je nakupio naramak suharaka i bacio ga na vatru. Nato je iz vrućine izašla zmija otrovnica te mu se pripila uz ruku.

4 A kad su domoroci vidjeli kako mu otrovna životinja visi na ruci, rekli su jedan drugomu: “Nema sumnje ovaj je čovjek ubojica kome, premda se spasio od mora, sad mu osveta ne dopušta živjeti.

5 Ali je on otresao životinju u vatru i nije pretrpio nikakvo zlo.

6 No oni su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav. Ali pošto su duže čekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenili su mišljenje i rekli da je bog.

7 U istoj se okolici nalazilo imanje prvaka otoka, imenom Publija, koji nas je primio i tri dana ljubazno ugostio.

8 I dogodilo se da je Publijev otac ležao bolestan zbog groznice i dizenterije; Pavao je ušao k njemu, pomolio se, položio na njega ruke i ozdravio ga.

9 Stoga kad se to dogodilo, dolazili su i ostali s otoka koji su bili bolesni te su ozdravljali.

10 Oni su nas počastili mnogim po-častima, a kad smo odlazili, ukrcali su nam sve što nam je bilo potrebno.

11 A poslije tri mjeseca otplovili smo na aleksandrijskoj lađi koja je prezimila na otoku, a čiji je znak Kastora i Poluksa.

12 Doplovili smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana.

13 Odande smo zaobilazno stigli u Regij. A dan kasnije zapuhao je južnjak te smo drugi dan došli u Puteolij,

14 gdje smo našli braću, koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako smo pošli prema Rimu.

DJELA 2818315 A kad su braća odande čula za

nas, izišla su nam u susret sve do Apijeva foruma i do Tri taverne. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

16 I kad smo stigli u Rim, satnik je predao zatvorenike zapovjedniku garde, no Pavlu je bilo dopušteno stanovati zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

17 I dogodilo se da je nakon tri dana Pavao sazvao židovske prvake. I kad su se skupili, rekao im je: “Lju-di, braćo, iako nisam ništa učinio protiv naroda ili običaja očeva, ipak su me kao zatvorenika iz Jeruzalema predali u ruke Rimljanima.

18 Oni su me, nakon saslušanja, htjeli pustiti, jer nije na meni bilo nikakve krivnje koja bi zasluživala smrt.

19 Ali kako su se Židovi protivili, bio sam prisiljen prizvati se na Ce-zara, ne kao da bih svoj narod imao za što optužiti.

20 S tog razloga sam vas pozvao da vas vidim i da vam progovorim, jer zbog nade Izraelove okovan sam ovim lancima.”

21 Nato su mu oni odgovorili: “Mi nismo o tebi primili nikakvo pismo iz Judeje niti nam je tko od braće došao pa o tebi što zlo javio ili rekao.

22 Nego, mi bismo od tebe htjeli čuti što misliš, jer nam je o toj sljedbi poznato da joj se posvuda proturječi.”

23 Tada su s njim odredili jedan dan i došli k njemu u stan u još većem broju. Njima je izlagao i svje-dočio o kraljevstvu Božjem te ih od jutra do večeri uvjeravao o Isusu iz Mojsijeva zakona i iz Proroka.

24 I jedni su povjerovali onome što se govorilo, a drugi nisu povje-rovali.

25 A kako su bili nesložni među sobom, razišli su se nakon što im je Pavao rekao jednu riječ: “Dobro je Duh Sveti po proroku Izaiji rekao našim očevima

26 govoreći: ‘Idi k tome narodu i kaži mu: Slušanjem ćete čuti, a ne-ćete razumjeti; gledajući ćete vidjeti, a nećete uvidjeti.

27 Jer usalilo se srce ovog naroda te ušima svojim teško slušaju, i oči su svoje zatvorili, kako ne bi vidjeli očima svojim, i čuli ušima svojim, i da ne bi srcem svojim razumjeli i da se ne bi obratili, pa da ih ozdravim.’ ”

28 Tako neka vam bude znano da je spasenje Božje poslano Poganima, i oni će ga poslušati!”

29 I kad je on to rekao, Židovi su otišli uvelike raspravljajući među sobom.

30 A Pavao je ostao pune dvije godine u svom unajmljenom stanu te je primao sve koji su dolazili k njemu,

31 propovijedajući kraljevstvo Božje i učeći ono što se odnosilo na Gospodina Isusu Kristu sa svim uvjerenjem, nesmetano.

POGLAVLJE 1

PAVAO, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odvojen za evanđe-

lje Božje,2 koje je Bog unaprijed obećao

po svojim prorocima u Svetim pismima,

3 o svome Sinu, Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je po tijelu proizašao iz sjemena Davidova,

4 i proglašen Sinom Božjim, u snazi, po duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih;

5 po kome smo primili milost i apostolstvo za poslušnost vjere među svim narodima, radi njegovog imena,

6 među kojima ste i vi, pozvani od Isusa Krista.

7 Svima koji su u Rimu, ljublje-nima Božjim, pozvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

8 Ponajprije, zahvaljujem Bogu svojemu po Isusu Kristu za sve vas, što je vjera vaša navještena po cijelom svijetu.

9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu slu-žim duhom svojim u evanđelju Sina njegova, da vas se neprekidno spo-minjem uvijek u svojim molitvama,

10 moleći da mi nekako, po volji Božjoj, sad napokon uspije doći k vama.

11 Jer čeznem vidjeti vas, da vam predam izvjestan duhovni dar za vaše učvršćenje,

12 to jest da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom, i va-šom i mojom.

13 A ne bih htio, braćo, da ne znate kako sam često namjeravao doći k

vama, i sve dosad sam bio spriječen, da i među vama imam koji plod kao i među ostalim Poganima.

14 Dužnik sam i Grcima i Barbari-ma, i mudrima i nerazumnima.

15 Tako sam, koliko je do mene, spreman i vama koji ste u Rimu navijestiti evanđelje.

16 Jer se ne stidim evanđelja Kristova, jer je ono snaga Božja na spasenje svakomu koji vjeruje; naj-prije Židovu, onda i Grku.

17 Jer se u njemu otkriva praved-nost Božja, od vjere k vjeri, kao što je zapisano: “A pravednik će po vjeri živjeti.”

18 Jer se s neba otkriva gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu potiskuju nepraved-nošću.

19 Što se može spoznati o Bogu, očituje se u njima, jer im je Bog to očitovao.

20 Jer se ono nevidljivo njegovo od stvaranja svijeta, i njegova vječna snaga i Božanstvo, prosuđivanjem jasno opaža po onome što je stvorio; tako da su bez isprike.

21 Jer kad su prepoznali Boga, nisu ga proslavili kao Boga, niti mu zahvalili, nego su postali isprazni u svojim mozganjima te je potamnjelo njihovo bezumno srce.

22 Tvrdeći da su mudri, poludjeli su,

23 i zamijenili slavu neraspadljivog Boga obličjem, slikom raspadljivog čovjeka, i ptica, i četveronožaca i gmazova.

24 Zato ih je Bog u požudama nji-hovih srdaca i predao nečistoći, da među sobom sramote svoja tijela,

POSLANICA RIMLJANIMA

RIMLJANIMA 218525 one koji su istinu Božju zamije-

nili za laž te štovali i služili stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslov-ljen zauvijek. Amen.

26 Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima, jer su i žene njihove zamijenile naravno općenje za protunaravno.

27 A tako su se i muškarci, budući da su ostavili naravno općenje sa že-nom, raspalili u svojoj požudi jedan za drugim: muškarci s muškarcima čine što je bestidno i sami na sebi primaju naplatu koja priliči njihovoj nastranosti.

28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se Boga u svoj spoznaji, Bog ih je predao nevaljalom umu, da čine što ne dolikuje,

29 puni svakovrsne nepravednosti, bludnosti, opačine, pohlepnosti, zlo-be; puni zavisti, ubojstva, prepiranja, prijevare, zluradosti; doušnici,

30 klevetnici, bogomrsci, drznici, oholice, hvalisavci, izmišljači zala, neposlušni roditeljima,

31 nerazumni, nepouzdani, bezo-sjećajni, nepomirljivi, nemilosrdni,

32 koji znajući presudu Božju, da oni koji takvo što čine zaslužuju smrt, ne samo da to čine nego i uga-đaju onima koji to čine.

POGLAVLJE 2

ZATO nemaš isprike, o čovječe koji sudiš, tko god bio. Jer u čemu su-

diš drugome, samoga sebe osuđuješ, jer ti koji sudiš činiš to isto.

2 Ali znamo da je Božji sud u skladu s istinom protiv onih koji takvo što čine.

3 A misliš li, o čovječe koji sudiš onima koji takvo što čine, a sâm isto činiš, da ćeš ti izbjeći sud Božji?

4 Ili prezireš bogatstvo dobrote njegove i snošljivosti i strpljivosti ne znajući da te dobrota Božja vodi k pokajanju?

5 Nego okorjelošću svojom i ne-pokajanim srcem zgrčeš na sebe gnjev za Dan gnjeva i otkrivenja pravednoga suda Božjeg,

6 koji će uzvratiti svakome po djelima njegovim:

7 život vječni onima koji postoja-nošću u dobrom djelu traže slavu i čast i besmrtnost;

8 a srdžbu i gnjev onima koji su svadljivi i neposlušni istini, a po-slušni nepravdi.

9 Nevolja i muka na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, najprije na Židova, pa na Poganina;

10 a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, najprije Židovu, pa Poganinu,

11 jer kod Boga nema pristranosti.12 Jer svi koji su bez Zakona sagri-

ješili, bez Zakona će i propasti; a svi koji su pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će biti suđeni

13 (jer pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego će izvršitelji Zakona biti opravdani.

14 Jer kad Pogani, koji nemaju Za-kona, po naravi čine što je u Zakonu, oni su, nemajući Zakona, sami sebi Zakon,

15 što pokazuje djelo Zakona zapi-sano u njihovim srcima; savjest njiho-va svjedoči, a i njihova se razmišljanja među sobom optužuju ili brane)

16 na Dan kada će Bog po Isusu Kristu, prema mojem evanđelju, suditi ljudskim tajnama.

17 Gle, ti se nazivaš Židovom i oslanjaš se na Zakon i ponosiš se Bogom,

18 i poznaješ volju njegovu te, poučen iz Zakona, dokazuješ što je izvrsno;

19 i uvjeren si za sebe da si vodič slijepih, svjetlo onima u tami,

20 poučavatelj bezumnih, učitelj nejačadi, jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine.

RIMLJANIMA 3 18621 Ti, dakle, koji drugoga učiš,

samoga sebe ne učiš? Ti koji propo-vijedaš da se ne krade, kradeš?

22 Ti koji govoriš: ‘Ne čini preljub’, činiš preljub? Ti koji se gnušaš idola, činiš svetogrđe?

23 Ti koji se ponosiš Zakonom, obeščašćuješ Boga prijestupom Zakona?

24 Jer se zbog vas, kao što je zapisano, ime Božje huli među Poganima.

25 Jer obrezanje doista koristi ako držiš Zakon; ali ako si prijestupnik Zakona, tvoje je obrezanje postalo neobrezanje.

26 Stoga ako neobrezani drži pravedni propis Zakona, neće li se njegovo neobrezanje uračunati za obrezanje?

27 I neće li onaj koji je po naravi neobrezan, a ispunjava Zakon, suditi tebi koji si pored slova i obrezanja prijestupnik Zakona.

28 Jer nije Židov koji je to izvanjski, niti je obrezanje ono izvanjsko na tijelu;

29 nego je Židov onaj koji je to u nutrini, i obrezanje je ono u srcu, po duhu, a ne po slovu, kojemu hvala nije od ljudi, nego od Boga.

POGLAVLJE 3

KOJA je, onda, prednost Židova? Ili, koja je korist od obrezanja?

2 Mnogostruka na svaki način! Poglavito, jer su im povjerena pro-ročanstva Božja.

3 Jer što ako neki nisu povjerovali? Hoće li njihova nevjera dokinuti Božju vjernost?

4 Bože sačuvaj! Nego, Bog neka bude istinit, a svaki čovjek lažljivac, kao što je zapisano: “Da opravdan budeš u svojim riječima i pobijediš kad te budu sudili.”

5 Ali ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, što reći? Je li Bog

nepravedan dajući maha gnjevu? (Govorim kao čovjek.)

6 Bože sačuvaj! Kako će inače Bog suditi svijetu?

7 Jer ako je istina Božja po mojoj laži obilovala na slavu njegovu, zašto da još i ja budem suđen kao grešnik?

8 I zar da ne “činimo zlo da dođe dobro”, kako nas kleveću i kako neki tvrde da mi govorimo? Njihova je osuda pravedna.

9 Što onda? Jesmo li mi bolji od njih? Ne, nipošto. Jer smo prethodno optužili i Židove i Pogane da su svi pod grijehom,

10 kao što je zapisano: “Nema pravednoga, ni jednoga;

11 nema koji razumije, nema ga koji traži Boga.

12 Svi su zastranili, zajedno postali beskorisni; nema ga koji čini dobro, nema ni jednoga.

13 Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov pod usnama njihovim,

14 usta su im puna kletve i gorčine.

15 Noge su im brze prolijevati krv;

16 propast i bijeda na njihovim je putevima;

17 a put mira nisu upoznali.18 Nema straha Božjega pred

očima njihovim.”19 A znamo da sve što Zakon kaže,

govori onima koji su pod Zakonom, da svaka usta zanijeme i sav svijet bude kriv Bogu.

20 Zato se po djelima Zakona neće pred njim opravdati ni jedno tijelo, jer po Zakonu je spoznaja grijeha.

21 A sada se bez Zakona očitovala Božja pravednost, posvjedočena od Zakona i Proroka,

22 i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve i na sve koji vjeruju. Jer nema razlike.

RIMLJANIMA 418723 Jer su svi sagriješili i ostali bez

slave Božje,24 i opravdani su besplatno nje-

govom milošću kroz otkupljenje u Kristu Isusu,

25 kojega je Bog postavio da bude pomirilište po vjeri u njegovu krv, da bi, po strpljivosti Božjoj, objavio svoju pravednost zbog oslobođenja od prethodno učinjenih grijeha,

26 i da bi objavio svoju pravednost u sadašnje vrijeme: da bude prave-dan i opravda onoga koji vjeruje u Isusa.

27 Gdje je, dakle, hvalisanje? Isklju-čeno je! Po kojem zakonu? Po zakonu djelā? Ne, nego po zakonu vjere.

28 Stoga zaključujemo: čovjek se opravdava vjerom, bez djela Zakona.

29 Je li On Bog samo Židova? Nije li i Pogana? Da, i Pogana.

30 Jer je doista jedan Bog koji će opravdati obrezane po vjeri i neo-brezane kroz vjeru.

31 Ukidamo li, dakle, Zakon vje-rom? Bože sačuvaj! Štoviše, Zakon utvrđujemo.

POGLAVLJE 4

ŠTO ćemo, dakle, reći da je Abraham, otac naš, postigao

po tijelu?2 Jer ako je Abraham opravdan po

djelima, ima se čime hvaliti, ali ne pred Bogom.

3 Jer što Pismo govori? “Povje-rovao je Abraham Bogu i to mu se uračunalo u pravednost.”

4 A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu;

5 ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožni-ka, njegova se vjera uračunava u pravednost,

6 kao što i David opisuje blažen-stvo čovjeka komu Bog uračunava pravednost bez djela;

7 govoreći: “Blaženi oni kojima su bezakonja oproštena i kojima su grijesi pokriveni.

8 Blažen je čovjek kojemu Gospo-din ne uračuna grijeh!”

9 Je li, dakle, ovo blaženstvo na obrezanima ili i na neobrezanima? Jer kažemo da se vjera uračunala Abrahamu u pravednost.

10 Kako mu se, dakle, uračunala? Dok je bio u obrezanju, ili u neo-brezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju.

11 I primio je znak obrezanja, kao pečat pravednosti vjere koju je imao još u neobrezanju, da bude otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani, te da se i njima može uračunati pravednost;

12 i da bude otac obrezanima, onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je on imao još u neobrezanju.

13 Jer obećanje Abrahamu ili sjemenu njegovu da će biti baštinik svijeta nije dano po Zakonu, nego po pravednosti vjere.

14 Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, vjera je prazna i obećanje nedjelotvorno.

15 Jer Zakon prouzročuje gnjev; jer gdje nema Zakona, nema ni prijestupa!

16 Zbog toga je iz vjere, da bude po milosti, da bi obećanje bilo osigurano svemu sjemenu, ne samo onom iz Zakona, nego i onom iz vjere Abra-hama, koji je otac svih nas,

17 (kao što je zapisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda”), pred Bogom kojemu je povjerovao, koji oživljuje mrtve i zove što nije kao da jest.

18 On je protivno nadi povjerovao u nadu da će postati ocem mnogih naroda, prema onomu što je rečeno: “Toliko će biti sjeme tvoje.”

RIMLJANIMA 5 18819 I budući da nije oslabio u vjeri,

nije promotrio svoje već obamrlo tijelo, kad mu je bilo oko sto godina, ni obamrlost Sarine utrobe,

20 i nije se pokolebao nevjerom u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom, dajući slavu Bogu,

21 te potpuno uvjeren da je Bog što je obećao, moćan i učiniti.

22 Zato mu se i uračunalo u pra-vednost.

23 Ali nije samo za njega zapisano da mu se uračunalo,

24 nego i za nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa, Gospodina našega,

25 koji je predan zbog naših pri-jestupa i uskrsnut radi našega opravdanja.

POGLAVLJE 5

OPRAVDANI, dakle, vjerom, ima-mo mir s Bogom po Gospodinu

našemu Isusu Kristu,2 po kojem i imamo pristup vje-

rom u ovu milost u kojoj stojimo i hvalimo se u nadi slave Božje.

3 I ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama, znajući da nevolja stvara strpljivost,

4 a strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu.

5 A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je darovan.

6 Jer je Krist dok smo mi još bili nemoćni u pravo vrijeme umro za bezbožnike.

7 Jer jedva bi tko za pravednika umro; za dobroga bi se možda još netko i odvažio umrijeti.

8 Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.

9 Zato ćemo se mnogo više, pošto smo sad opravdani krvlju njego-vom, po njemu spasiti od gnjeva.

10 Jer ako smo pomireni s Bogom po smrti Sina njegova, dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti njegovim životom.

11 I ne samo to, nego se i hvalimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kojemu smo sada primili pomirenje.

12 Zbog toga kao što je po jednom čovjeku grijeh ušao u svijet, i po grijehu smrt, tako je i smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili.

13 Jer je i do Zakona grijeh bio u svijetu, ali se grijeh nije uračunavao kad nije bilo Zakona.

14 Ipak je smrt kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagri-ješili slično prekršaju Adamovu, koji je slika onoga koji je trebao doći.

15 Ali nije tako s prijestupom kao i s milosnim darom. Jer ako su prijestupom jednoga mnogi pomrli, mnogo su više milost Božja i dar obilovali u mnogima po milosti jednoga čovjeka, Isusa Krista.

16 A dar nije kao s jednim koji je sagriješio. Jer je presuda od jednoga na osudu, a milosni je dar od mnogih prijestupa na opravdanje.

17 Jer ako je prijestupom jednoga smrt zakraljevala po jednomu, mno-go će više oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti kraljevati u životu po jednomu, Isusu Kristu.

18 Zato, dakle, kao što je po pri-jestupu jednoga došla osuda na sve ljude, tako je i radi pravednosti jednoga došao dar na sve ljude na opravdanje života.

19 Jer kao što su zbog neposluš-nosti jednoga čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i zbog poslušnosti jednoga mnogi postati pravednici.

20 Osim toga, Zakon se uvukao da se umnoži prijestup. Ali gdje se umnožio grijeh, mnogo je više obilovala milost,

RIMLJANIMA 718921 da bi, kao što je grijeh kraljevao

u smrti, tako i milost mogla kraljeva-ti kroz pravednost za život vječni po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.

POGLAVLJE 6

ŠTO ćemo, dakle, reći? Hoćemo li nastaviti u grijehu da se milost

umnoži?2 Bože sačuvaj! Mi koji smo umrli

grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?

3 Ili ne znate da svi mi koji smo kršteni u Isusa Krista, u smrt smo njegovu kršteni?

4 Dakle, s njime smo ukopani po krštenju u smrt da bi, kao što je Krist bio uskrsnut od mrtvih po slavi Očevoj, isto tako i mi hodili u novini života.

5 Jer ako smo zajedno srasli u sličnosti smrti njegove, bit ćemo i u sličnosti uskrsnuća njegova;

6 znajući ovo, da je naš stari čo-vjek s njim razapet da se uništi ovo tijelo grijeha, da više ne robujemo grijehu.

7 Jer tko je umro, oslobođen je od grijeha.

8 Ali ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo s njime i živjeti,

9 znajući da Krist, uskrsnut od mrtvih, više ne umire; smrt više njime ne gospodari.

10 Jer onaj koji je umro, umro je grijehu jedanput zauvijek; a onaj koji živi, Bogu živi.

11 Tako i vi smatrajte sebe doista mrtvima grijehu, a živima Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!

12 Zato neka ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu, da ga slušate u požudama njegovim;

13 niti predajte svoje udove grijehu kao oruđe nepravednosti, nego pre-dajte sebe Bogu, kao oni koji ste od mrtvih oživjeli, i svoje udove Bogu kao oruđe pravednosti!

14 Jer grijeh neće vama gospoda-riti, jer niste pod Zakonom, nego pod milošću.

15 Što, dakle? Hoćemo li griješiti, zato što nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Bože sačuvaj!

16 Ne znate li da komu predajete sebe za sluge, na poslušnost, sluge ste onoga koga slušate: bilo grijeha, za smrt, ili poslušnosti, za oprav-danje?

17 Ali hvala Bogu da ste, iako ste bili sluge grijeha, od srca poslu-šali onaj oblik nauka koji vam je predan

18 i, oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti.

19 Govorim na ljudski način zbog slabosti vašega tijela; jer kao što ste nekoć svoje udove predali za sluge nečistoći i bezakonju na bezakonje, tako sada predajte svoje udove za sluge pravednosti na posvećenje.

20 Jer kad ste bili sluge grijeha, bili ste slobodni od pravednosti.

21 Kakav ste plod tada imali u onome čega se sada stidite? Jer je svršetak toga smrt.

22 Ali sada, pošto ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate svoj plod na posvećenje, a svršetak život vječni.

23 Jer je plaća za grijeh smrt, a dar Božji je život vječni po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.

POGLAVLJE 7

ILI ne znate, braćo, (jer govorim onima koji poznaju Zakon), da

Zakon gospodari čovjekom tako dugo dok on živi?

2 Jer je udana žena vezana zako-nom za muža dok on živi; ali ako joj muž umre, razriješena je po zakonu od muža.

3 Zato, dakle, ako se oženi za drugog muškarca dok njen muž živi, zvat će se preljubnicom; ali

RIMLJANIMA 8 190ako joj muž umre, oslobođena je od zakona te nije preljubnica oženi li se za drugoga muškarca.

4 Tako ste, braćo moja, i vi umrli Zakonu po tijelu Kristovu, da mo-žete biti oženjeni za drugog, onog koji je uskrsnuo od mrtvih, da biste donijeli plod Bogu.

5 Jer dok smo bili u tijelu, strasti su grijeha, preko Zakona, djelovale u našim udovima donoseći plod smrti.

6 A sada smo razriješeni od Zako-na, budući da smo umrli onomu što nas je zadržavalo, tako da služimo u novini duha, a ne u starini slova.

7 Što ćemo, dakle, reći? Je li Zakon grijeh? Bože sačuvaj! Ipak, ja nisam upoznao grijeh, osim po Zakonu; jer ni požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: “Ne poželi!”

8 Ali grijeh je, pošto je uhvatio prigodu, po zapovijedi izazvao u meni svakovrsnu požudu. Jer bez Zakona grijeh je mrtav.

9 I ja sam nekoć živio bez Zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh je oživio, a ja sam umro.

10 I ta zapovijed, koja je određena za život, otkrio sam da mi je na smrt.

11 Jer me je grijeh, pošto je uhvatio prigodu, po zapovijedi zaveo i po njoj ubio.

12 Prema tome: Zakon je svet, i za-povijed je sveta, i pravedna i dobra.

13 Je li, dakle, to što je dobro, meni postalo smrt? Bože sačuvaj! Nego grijeh, da se pokaže grijehom, po tom dobru uzrokuje mi smrt, da grijeh po zapovijedi postane preko-mjerno grešan.

14 Jer znamo da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.

15 Jer što radim, ne odobravam; jer što bih htio, to ne izvršavam, nego što mrzim, to činim.

16 Ako, dakle, činim ono što ne bih htio, slažem se da je Zakon dobar.

17 Ali sada to više ne radim ja, nego grijeh koji stanuje u meni.

18 Jer znam da u meni, to jest u tijelu mome, ne stanuje dobro. Jer htjeti je nazočno u meni, ali kako raditi dobro, ne nalazim.

19 Jer dobro koje bih htio, ne činim; nego zlo koje ne bih htio, to činim.

20 Ali ako činim ono što ja ne bih htio, to više ne radim ja, nego grijeh koji stanuje u meni.

21 Otkrivam dakle Zakon; kad bih htio činiti dobro, u meni je nazočno zlo.

22 Jer uživam u Zakonu Božjem po unutarnjem čovjeku,

23 ali vidim u udovima svojim drugi zakon koji se bori protiv zakona mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovog tijela smrtnoga?

25 Zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako, dakle: ja sâm umom služim Za-konu Božjem, a tijelom zakonu grijeha.

POGLAVLJE 8

ZATO sad nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, koji

ne hode po tijelu, nego po Duhu.2 Jer zakon Duha života u Kristu

Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.

3 Jer što je Zakonu bilo nemoguće, u čemu je po tijelu bio nemoćan, učinio je Bog pošto je poslao Sina svojega u obličju grešna tijela, i za grijeh osudio grijeh u tijelu,

4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.

5 Jer oni koji su po tijelu, promi-šljaju o onome što je od tijela, a oni po Duhu, o onome od Duha.

RIMLJANIMA 81916 Jer je tjelesni način promišljanja

smrt, a duhovni je način promišljanja život i mir.

7 Zato je tjelesni način promišljanja neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Zakonu Božjemu, niti to doista može.

8 Isto tako oni koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.

9 Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako zbilja Duh Božji stanuje u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov.

10 A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

11 Ako li Duh onoga koji je uskr-snuo Isusa od mrtvih stanuje u vama, onaj koji je uskrsnuo Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tijela po svome Duhu koji stanuje u vama.

12 Tako dakle, braćo, nismo duž-nici tijelu da po tijelu živimo.

13 Jer ako po tijelu živite, pomrijet ćete, ako li Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete.

14 Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, oni su sinovi Božji.

15 Jer niste ponovo primili duha ropstva da se bojite, nego ste primili Duha posinjenja, po kojem uzviku-jemo: “Abba, Oče!”

16 Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.

17 A ako djeca, onda i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako zbilja zajedno s njim trpimo, da se zajedno i proslavimo.

18 Jer smatram da patnje sadašnje-ga vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja će se otkriti u nama.

19 Jer stvorenje napetim iščeki-vanjem očekuje objavljenje sinova Božjih.

20 Jer je stvorenje podređeno ispraznosti, ne svojevoljno, nego radi onoga koji ga je podredio, u nadi

21 da će se i samo stvorenje oslo-boditi od ropstva raspadljivosti na slavnu slobodu djece Božje.

22 Jer znamo da sve stvorenje uz-diše i zajedno trpi porođajne muke sve do sada.

23 Ali ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje svojega tijela.

24 Jer nadom smo spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer što tko vidi, čemu će se i nadati?

25 Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, strpljivo to očekujemo.

26 A isto tako i Duh pomaže u našim slabostima, jer ne znamo što trebamo moliti onako kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizreci-vim uzdisajima.

27 A onaj koji istražuje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božjoj posreduje za svete.

28 I znamo da onima koji ljube Boga sve surađuje na dobro; onima koji su pozvani po njegovom naumu.

29 Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu suobličeni liku njegova Sina, da on bude prvorođe-nac među mnogom braćom.

30 A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio.

31 Što ćemo onda reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko može protiv nas?

32 Onaj koji ni vlastitog Sina nije poštedio, već ga je predao za sve nas, kako nam onda neće s njime sve darovati?

33 Tko će podići optužbu protiv izabranika Božjih? Bog je onaj koji opravdava.

34 Tko osuđuje? Krist je umro, štoviše i uskrsnuo, on je i zdesna Bogu, on i posreduje za nas.

35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili

RIMLJANIMA 9 192progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač?

36 Kao što je zapisano: “Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan; prebrojeni smo kao ovce za klanje.”

37 Ali u svemu ovom i više nego pobjeđujemo po onomu koji nas je ljubio.

38 Jer sam uvjeren da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,

39 ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje, neće nas moći rasta-viti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

POGLAVLJE 9

ISTINU govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu

Svetome,2 da je moja žalost velika i nepre-

kidna tuga u srcu mome.3 Jer bih želio ja sâm biti proklet,

udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.

4 Oni su Izraelci, njihovo je posi-njenje, i slava, i savezi, i zakonodav-stvo, i bogoslužje i obećanja;

5 njihovi su očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.

6 Ali ne kao da je riječ Božja nedje-lotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,

7 niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,

8 to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.

9 Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”

10 I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;

11 (Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne

po djelima nego po onome koji poziva;)

12 njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,

13 kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”

14 Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!

15 Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”

16 Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

17 Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”

18 Tako, dakle, smiluje se komu hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

19 Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?”

20 O čovječe, pa tko si ti da pro-turječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?”

21 Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu?

22 A što ako je Bog, htijući po-kazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo trpeljivosti posude gnjeva pripravljene za propast,

23 da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu:

24 i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana,

25 kao što i u Hošei govori: “Na-rod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom.

26 I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ‘Vi niste narod moj’, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.”

RIMLJANIMA 1019327 Izaija također viče o Izraelu:

“Ako li broj djece Izraelove bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti.

28 Jer će djelo završiti i ubrzati ga u pravednosti, pošto će Gospodin brzo ostvariti djelo na Zemlji.”

29 I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”

30 Što ćemo onda reći? Da su Po-gani koji nisu težili za pravednošću stekli pravednost, ali pravednost koja je od vjere.

31 A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, do zakona pravednosti nije stigao.

32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego prije po djelima zakona. Jer su se spotakli o kamen spoticanja,

33 kao što je zapisano: “Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”

POGLAVLJE 10

BRAĆO, želja je mojega srca i molitva Bogu za Izrael da mogu

biti spašeni.2 Jer svjedočim za njih da ima-

ju revnost Božju, ali ne prema spoznaji.

3 Jer ne poznavajući Božju pra-vednost i nastojeći ustanoviti svoju pravednost, nisu se podložili pra-vednosti Božjoj.

4 Jer je Krist dovršetak Zakona za opravdanje svakomu koji vjeruje.

5 Jer Mojsije opisuje pravednost koja je od Zakona: “Da će čovjek koji ovo izvršava po njima živjeti.”

6 Ali pravednost koja je od vjere govori ovako: “Ne reci u srcu svome: ‘Tko će uzići na nebo?’ (to jest, Krista dovesti dolje),

7 ili: ‘Tko će sići u bezdan?’ (to jest, Krista podići iz mrtvih).”

8 Nego što govori? “Blizu ti je riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome”, to jest riječ vjere koju propovijedamo.

9 Jer ako ustima svojim priznaješ Gospodina Isusa i u srcu svome povjeruješ da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit ćeš spašen.

10 Jer se srcem vjeruje za pra-vednost, a ustima priznaje za spasenje,

11 jer Pismo govori: “Svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”

12 Ali nema razlike između Žido-va i Grka; jer je isti Gospodin sviju, bogat za sve koji ga prizovu.

13 Jer: “Svaki koji prizove ime Gospodnje, bit će spašen.”

14 Kako će, dakle, prizvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će po-vjerovati u onoga za koga nisu čuli? A kako će čuti bez propovjednika?

15 A kako li će propovijedati ako nisu poslani? Kao što je za-pisano: “Kako su prekrasne noge onih koji propovijedaju evanđelje mira, navješćujući radosne vijesti o dobru!”

16 Ali nisu svi poslušali evanđelje. Jer Izaija govori: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?”

17 Prema tome, vjera dolazi od slu-šanja, ali od slušanja riječi Božje.

18 Ali kažem: Nisu li čuli? Štoviše: “Po svoj se zemlji raširio glas njihov i do krajeva svijeta riječi njihove.”

19 Ali kažem: Nije li Izrael znao? Najprije Mojsije govori: “Ja ću vas na ljubomoru izazvati onima koji nisu narod i razdražiti vas narodom bezumnim.”

20 A Izaija je odvažan i govori: “Našli su me oni koji me nisu tražili, objavio sam se onima koji za mene nisu pitali.”

21 Ali Izraelu govori: “Cijeli sam dan pružao ruke svoje prema na-rodu koji je neposlušan i koji mi proturječi.”

RIMLJANIMA 11 194POGLAVLJE 11

PITAM dakle: “Je li Bog odbacio narod svoj?” Bože sačuvaj! Jer i

ja sam Izraelac, iz sjemena Abraha-mova, iz plemena Benjaminova.

2 Nije Bog odbacio narod svoj koji je predvidio. Zar ne znate što Pismo govori o Iliji? Kako on posreduje kod Boga protiv Izraela govoreći:

3 “Gospodine, proroke su tvoje pobili i žrtvenike tvoje porušili, a ja sam ostao sâm i život moj traže.”

4 A što mu kaže Božji odgovor? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljena pred Baalom.”

5 Tako, dakle, i u sadašnje vrije-me postoji ostatak prema izboru milosti.

6 A ako je po milosti, nije više po djelima; inače milost više nije milost. A ako je po djelima, nije više milost; inače djelo više nije djelo.

7 Što dakle? Što Izrael traži, to nije postigao, ali su postigli izabranici, a ostali su oslijepili,

8 kao što je zapisano: “Bog im je dao duh pospanosti, oči koje ne vide i uši koje ne čuju, sve do dana današnjega.”

9 I David govori: “Neka stol nji-hov postane zamkom, i stupicom, i kamenom spoticanja i plaćom njihovom!

10 Neka im oči potamne da ne vide i leđa im zauvijek pogni!”

11 Pitam dakle: “Jesu li posrnuli da bi propali? Bože sačuvaj! Naprotiv, njihovim je padom došlo spasenje Poganima da se njih izazove na ljubomoru.

12 A ako je njihov pad bogatstvo za svijet i njihovo smanjenje bogatstvo za Pogane, koliko će više biti punina njihova?

13 Jer vama, Poganima, govorim: ukoliko sam ja apostol Pogana, veličam službu svoju,

14 ne bih li kako izazvao na natje-canje njih koji su tijelo moje, te neke od njih spasio.

15 Jer ako je njihovo odbijanje po-mirenje svijetu, što će biti njihovo pri-hvaćanje, negoli život iz mrtvih?

16 Jer ako je prvina sveta, i tijesto je sveto; i ako je korijen svet, takve su i grane.

17 A ako su neke grane odlomljene, a ti, koji si divlja maslina, pricijepljen među njih te postao suzajedničar korijena i sočnosti masline,

18 ne uznosi se nad grane. Ali ako se uznosiš, znaj, ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe!

19 Reći ćeš stoga: “Grane su odlo-mljene da bih se ja pricijepio.”

20 Dobro! One su nevjerom odlo-mljene, a ti vjerom stojiš. Ne budi bahat, nego strahuj!

21 Jer ako Bog nije poštedio prirod-nih grana, pazi možda ni tebe neće poštedjeti.

22 Zato promotri dobrotu i strogost Božju: strogost, prema onima koji su pali, a dobrotu prema tebi da ostaneš u dobroti; inače ćeš i ti biti odsječen.

23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni, jer je moćan Bog opet ih pricijepiti.

24 Jer ako si ti odsječen od masline, divlje po prirodi, te protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će više oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

25 Jer ne bih htio, braćo, da vi ne budete upućeni u ovo otajstvo, kako ne biste bili sami pred sobom mudri, jer se Izraelu dogodila djelo-mična sljepoća dok ne uđe punina Pogana.

26 I tako će sav Izrael biti spašen, kao što je zapisano: “Sa Siona će doći Osloboditelj i otkloniti bezbožnost od Jakova.

RIMLJANIMA 1219527 Jer ovo je moj savez s njima, kad

oduzmem grijehe njihove.”28 Prema evanđelju, oni su nepri-

jatelji radi vas, ali prema izboru oni su ljubimci zbog očeva.

29 Jer su neopozivi darovi i poziv Božji.

30 Jer kao što i vi nekoć niste vje-rovali Bogu, a sada ste po njihovoj nevjeri zadobili milosrđe,

31 tako i oni sada nisu povjerovali, da po milosrđu vama iskazanom i oni zadobiju milosrđe.

32 Jer Bog je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje.

33 O dubino bogatstva, i mudrosti i znanja Božjega! Kako li su nedo-kučivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!

34 “Jer tko je spoznao razum Gospodnji? Ili: tko mu je bio savjet-nikom?”

35 Ili: “Tko je njemu prvi dao te bi mu se trebalo uzvratiti?”

36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava zauvijek. Amen.

POGLAVLJE 12

ZAKLINJEM vas stoga, braćo, milo-srđem Božjim: prinesite svoja tije-

la na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumno bogoslužje.

2 I ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoga uma da biste mogli ispitati što je volja Božja: što je dobro i ugodno i savršeno!

3 Jer po darovanoj mi milosti kažem svakomu koji je među vama: Ne mislite o sebi više nego što treba misliti, već mislite trijezno kako je komu Bog udijelio mjeru vjere.

4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju isti posao,

5 tako smo, mnogi, jedno tijelo u Kristu i udovi jedan prema dru-gomu.

6 A imamo različite darove, prema danoj nam milosti: ako li prorokova-nje, neka je prema razmjeru vjere;

7 ako li služenje, neka je u služenju; ako li tko poučava, neka je u pouča-vanju;

8 ako li tko ohrabruje, neka je u ohrabrivanju; tko daje, neka je u bezazlenosti; tko upravlja, neka je u revnosti; tko iskazuje milosrđe, neka je u veselju.

9 Ljubav neka bude neprijetvor-na! Gnušajte se zla, prianjajte uz dobro!

10 Budite odani jedan drugomu u bratskoj ljubavi! Poštovanjem prednjačite jedan drugome.

11 Ne budite nemarni u poslu, budite revni duhom! Gospodinu služite!

12 U nadi se radujte, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni.

13 Udjeljujte svetima u potrebi, težite gostoljubivosti!

14 Blagoslivljajte one koji vas progone; blagoslivljajte, a ne pro-klinjite!

15 Radujte se s onima koji se radu-ju i plačite s onima koji plaču!

16 Budite iste misli među sobom! Ne razmišljajte uznosito, nego se pridružite poniženima! Ne budite mudri u svojim očima!

17 Nikomu ne uzvraćajte zlo za zlo! Pobrinite se za dobro pred svim ljudima!

18 Ako je moguće, koliko je do vas, živite u miru sa svim ljudima.

19 Ljubljeni, ne osvećujte se sami, nego dajte mjesta gnjevu, jer je zapi-sano: “Osveta je moja, ja ću uzvratiti, govori Gospodin.”

20 Zato, ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, napoji ga. Jer čineći tako, razbuktjele žeravice zgrćeš na njegovu glavu.”

21 Ne daj da te zlo pobijedi, već zlo pobijedi dobrim.

RIMLJANIMA 13 196POGLAVLJE 13

NEKA se svaka duša pokorava višim vlastima! Jer nema vlasti

osim od Boga; i vlasti koje postoje od Boga su određene.

2 Stoga, tko se suprotstavlja vlasti, protivi se odredbi Božjoj; a koji se protive, sami će na sebe navući osudu.

3 Jer vladari nisu strah i trepet zbog dobrih djela, nego zbog zlih. Hoćeš li dakle ne bojati se vlasti? Čini dobro pa ćeš imati od nje pohvalu.

4 Jer ona je poslužitelj Božji za tvo-je dobro. Ali ako zlo činiš, strahuj, jer ne nosi mača uzalud. Jer ona je po-služitelj Božji: osvetnik u iskaljivanju gnjeva na onome koji čini zlo.

5 Zato se treba pokoravati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.

6 Jer zbog toga i poreze plaćate, jer su službenici Božji koji upravo u tome neprestano službuju.

7 Vratite stoga svakomu što ste dužni: kome porez, porez; kome carinu, carinu; kome strah, strah; kome čast, čast.

8 Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga. Jer tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon.

9 Jer ono: “Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne poželi!” i svaka druga zapovijed, sadržana je u ovoj besjedi, to jest: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!”

10 Ljubav bližnjemu ne čini zlo. Stoga je ljubav ispunjenje Zakona.

11 I ovo, znajući vrijeme: već je čas da se iz sna probudite jer sada je naše spasenje bliže nego kad smo povjerovali.

12 Noć je poodmakla, i dan se približio. Zato odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.

13 Hodimo časno kao po danu; ne u bančenju i pijančevanju, ne u

bludnosti i razvratnosti, ne u svađi i zavisti;

14 nego se zaodjenite Gospodinom Isusom Kristom i ne brinite za tijelo da bi udovoljavali požudama!

POGLAVLJE 14

SLABOGA u vjeri prihvaćajte, ali ne za sumnjiva raspravljanja.

2 Jedan doista vjeruje da smije jesti sve; a onaj slabi jede povrće.

3 Tko jede, neka ne prezire onoga koji ne jede; a tko ne jede, neka ne sudi onoga koji sve jede, jer ga je Bog prihvatio.

4 Tko si ti što sudiš tuđega slugu? Svome gospodaru on stoji ili pada. A stajat će jer je Bog moćan podignuti ga.

5 Netko razlikuje dan od dana, a drugi cijeni svaki dan. Neka svatko bude potpuno uvjeren u svoje mišljenje.

6 Tko misli na dan, Gospodinu misli; a tko ne misli na dan, Gospo-dinu ne misli. Tko jede, Gospodinu jede jer zahvaljuje Bogu; a tko ne jede, Gospodinu ne jede, i zahvaljuje Bogu.

7 Jer nitko od nas ne živi sebi i nitko ne umire sebi.

8 Jer ako i živimo, Gospodinu živimo; ako i umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umi-remo, Gospodinovi smo.

9 Jer zato je Krist i umro i uskrsnuo te oživio da bude Gospodar i mrtvih i živih.

10 A ti, zašto sudiš brata svojega? Ili, zašto ti prezireš brata svojega? Jer ćemo svi stati pred sudište Kri-stovo.

11 Jer je zapisano: “Života mi, go-vori Gospodin, meni će se prignuti svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.”

12 Tako će tada svaki od nas za sebe dati račun Bogu.

RIMLJANIMA 1519713 Zato ne sudimo više jedan dru-

goga, nego radije sudite o ovome: ne postavljati bratu kamen spoticanja ili sablazan!

14 Znam i uvjeren sam po Gospo-dinu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi, nego onomu koji smatra da je nešto nečisto, njemu je nečisto.

15 Ako li se brat tvoj zbog jela ožalostio, više ne hodiš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za koga je Krist umro.

16 Neka se stoga vaše dobro ne pogrđuje!

17 Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.

18 Jer tko u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i priznat od ljudi.

19 Težimo dakle za mirom i onim što je za međusobnu izgradnju!

20 Ne razaraj djelo Božje zbog jela! Doista je sve čisto, ali je zlo za čovjeka koji jede na spoticanje.

21 Dobro je ne jesti meso niti piti vino niti činiti ono o što se brat tvoj spotiče ili sablažnjava ili ga čini slabim.

22 Imaš li ti vjeru? Imaj je za sebe pred Bogom! Blažen je onaj koji sebe samoga ne osuđuje u onom što odobrava!

23 Ali onaj koji sumnja, osudio se kad jede, jer to nije iz vjere. Jer sve što nije iz vjere, grijeh je.

POGLAVLJE 15

DAKLE, mi jaki moramo nositi slabosti slabih, a ne sami sebi

ugađati.2 Neka svaki od nas ugađa bližnje-

mu na dobro, za izgradnju.3 Jer ni Krist nije sam sebi ugađao,

nego, kao što je zapisano: “Poruge onih koji se tebi rugaju, na mene su pale.”

4 Jer sve što je nekoć zapisano, nama je zapisano za pouku da kroz

strpljivost i utjehu Pisma imamo nadu.

5 A Bog strpljivosti i utjehe podario vam da međusobno budete iste misli po Kristu Isusu,

6 da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

7 Zato prihvaćajte jedan drugoga kao što je Krist i nas prihvatio na slavu Božju!

8 Ali govorim: Isus Krist je bio po-služitelj obrezanih radi istine Božje, da potvrdi obećanja dana očevima,

9 i da Pogani proslave Boga zbog milosrđa njegova, kao što je zapisa-no: “Zbog toga ću te priznati među Poganima i pjevati imenu tvome.”

10 I opet govori: “Radujte se, Po-gani, s narodom njegovim!”

11 I opet: “Hvalite, svi Pogani, Gospoda; slavite ga svi narodi!”

12 A Izaija nadalje govori: “Bit će korijen Jišajev, i onaj koji ustaje vladati Poganima; u njega će se Pogani uzdati!”

13 A Bog nade ispunio vas sva-kom radošću i mirom u vjerovanju da obilujete u nadi po snazi Duha Svetoga.

14 A ja sam, braćo moja, i osobno za vas uvjeren da ste i sami puni dobrote, ispunjeni svakim znanjem, sposobni i opominjati jedan drugoga.

15 Ipak sam vam, braćo, napi-sao djelomice hrabrije, kao da vas podsjećam radi milosti koja mi je darovana od Boga,

16 da budem službenik Isusa Krista među Poganima, poslužujući evanđelje Božje, kako bi prinos Po-gana bio ugodan, posvećen Duhom Svetim.

17 Stoga se imam čime ponositi po Isusu Kristu pred Bogom.

18 Jer se ne usuđujem govoriti ono što Krist nije po meni učinio za poslušnost Pogana: riječju i djelom,

RIMLJANIMA 16 19819 kroz silne znakove i čudesa, po

snazi Duha Božjega; tako da sam ja od Jeruzalema i naokolo sve do Ilirika potpuno navijestio evanđelje Kristovo.

20 I tako sam nastojao propovije-dati evanđelje ne gdje se Krist već spominjao, da ne gradim na tuđem temelju,

21 nego kao što je zapisano: “Vidjet će oni kojima nije naviješten i razu-mjeti oni koji nisu čuli.”

22 Zato sam i bio više puta sprije-čen doći k vama.

23 Ali sada nemam više mjesta u ovim krajevima, a već mnogo godi-na imam želju doći k vama,

24 tako da ću ako se zaputim u Špa-njolsku, doći k vama; jer se uzdam da ću putujući vidjeti vas i da ćete me vi onamo otpratiti, pošto se najprije donekle nauživam vašega društva.

25 Ali sada idem u Jeruzalem poslužiti svetima,

26 jer se Makedoniji i Ahaji svidjelo poslati neki prilog za siromašne svete koji su u Jeruzalemu.

27 Svidjelo im se doista, a i dužnici su njihovi. Jer ako su Pogani postali sudionici njihovih duhovnih doba-ra, dužni su im i tjelesnim dobrima poslužiti.

28 Prema tome kad to obavim i ovaj im plod zapečatim, otići ću od vas u Španjolsku.

29 I siguran sam da ću, kad sti-gnem k vama, doći u punini blago-slova evanđelja Kristovog.

30 Sada vas zaklinjem, braćo, radi Gospodina našega Isusa Krista i radi ljubavi Duha: borite se za mene zajedno sa mnom u molitvama pred Bogom,

31 da se izbavim od nevjernika u Judeji i da moje služenje za Jeruza-lem bude ugodno svetima,

32 da s radošću dođem k vama po volji Božjoj i s vama se okrijepim.

33 A Bog mira neka je sa svima vama! Amen.

POGLAVLJE 16

PREPORUČUJEM vam Febu, sestru našu, koja je službenica

crkve u Kenhreji;2 da je primite u Gospodinu,

dostojno svetih i pomognete joj u kojem god poslu vas zatreba, jer je i ona bila pomoć mnogima, i meni samome.

3 Pozdravite Prisku i Akvilu, po-moćnike moje u Kristu Isusu,

4 koji su za moj život podmetnuli svoj vrat. Njima zahvaljujem ne samo ja nego i sve crkve Pogana.

5 Isto tako pozdravite crkvu koja je u njihovoj kući! Pozdravite moga ljubljenoga Epenata koji je prvina Ahaje za Krista.

6 Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za nas.

7 Pozdravite Andronika i Junija, moje rođake i suzatvorenike moje koji su ugledni među apostolima, koji su i prije mene bili u Kristu.

8 Pozdravite Amplijata ljubljenog moga u Gospodinu!

9 Pozdravite Urbana, našega po-moćnika u Kristu, i Stahija ljubljenog moga!

10 Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu! Pozdravite one iz Aristobu-love obitelji!

11 Pozdravite moga rođaka He-rodiona! Pozdravite one iz obitelji Narcisove, koji su u Gospodinu!

12 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu! Pozdra-vite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu!

13 Pozdravite Rufa, izabranoga u Gospodinu, i majku njegovu i moju.

14 Pozdravite Asinkrita, Flegona, Herma, Patroba, Hermesa i braću koja su s njima!

RIMLJANIMA 1619915 Pozdravite Filologa i Juliju,

Nereja i sestru njegovu, i Olimpa i sve svete koji su s njima.

16 Pozdravite jedan drugoga poljupcem svetim! Pozdravljaju vas crkve Kristove.

17 Sada vas zaklinjem, braćo, uočite one koji izazivaju razdore i sablazni suprotno nauku koji ste vi naučili, i njih se klonite.

18 Jer takvi ne služe našem Gos-podinu Isusu Kristu, nego svom tr-buhu, te slatkim riječima i laskavim govorima zavode srca nedužnih.

19 Jer je vaša poslušnost doprla do svih. Zato se radujem zbog vas, ali htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

20 A Bog mira ubrzo će satrti Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Amen.

21 Pozdravlja vas Timotej moj suradnik, i Lucije, i Jason i Sosipater, moji rođaci.

22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji sam napisao ovu poslanicu.

23 Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cijele crkve. Pozdravljaju vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.

24 Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama! Amen.

25 A onome koji ima snagu učvr-stiti vas, po mome evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po otkrivenju otajstva sakrivenog od početka svijeta,

26 a sada očitovane, i po proročkim Pismima, po zapovijedi vječnoga Boga, obznanjene svim narodima za poslušnost vjere,

27 jedinome mudrom Bogu, po Isusu Kristu, slava zauvijek! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, pozvan da bude apostol Isusa Krista po volji Božjoj, i naš

brat Sosten,2 crkvi Božjoj koja je u Korintu, oni-

ma koji su posvećeni u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Isusa Krista našega Gospodina, i njihovog i našeg.

3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

4 Uvijek zahvaljujem svome Bogu za vas na milosti Božjoj koja vam je predana po Isusu Kristu,

5 što ste se u svemu obogatili po njemu, u svakom govoru i svakoj spoznaji.

6 Kao što se svjedočanstvo o Kristu učvrstilo u vama,

7 tako da ne oskudijevate ni u jednom daru dok čekate dolazak Gospodina našega Isusa Krista,

8 koji će i vas učvršćivati do kraja, da budete besprijekorni na dan Gos-podina našega Isusa Krista.

9 Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajedništvo svoga Sina, Isusa Krista, našega Gospodina.

10 Sada vas zaklinjem, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi isto govorite i da ne bude razdora među vama, nego da budete savršeno združeni u istom umu i u istom uvjerenju.

11 Jer su me Klojini ukućani, braćo moja, izvjestili o vama da među vama ima prepiranja.

12 A ovo kažem pošto svaki od vas govori: “Ja sam Pavlov”, ili “Ja sam Apolonov”, ili “Ja sam Kefi n”, ili “Ja sam Kristov”.

13 Je li Krist razdijeljen? Je li Pavao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?

14 Zahvaljujem Bogu što nisam nikoga od vas krstio, osim Krispa i Gaja,

15 da nitko ne može reći da sam krstio u svoje ime.

16 A krstio sam i Stefaninov dom, osim njih ne znam jesam li nekoga drugoga krstio.

17 Jer Krist me nije poslao krstiti, nego propovijedati evanđelje, i to ne riječima mudrosti da se ne obeskri-jepi križ Kristov.

18 Jer je propovjedanje o križu ludost za one koji propadaju, a za nas koji smo spašeni, ono je snaga Božja.

19 Jer je zapisano: “Uništit ću mudrost mudrih i poništiti pamet pametnih.”

20 Gdje je mudrac? Gdje je pismo-znanac? Gdje je onaj koji se prepire na ovom svijetu? Nije li Bog učinio ludom mudrost svijeta?

21 Jer budući da svojom mudrošću svijet nije upoznao Boga u Božjoj mudrosti, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.

22 Jer i Židovi zahtjevaju znak, i Grci traže mudrost,

23 a mi propovijedamo Krista razapetog, Židovima kamen spoti-canja, a Grcima ludost,

24 a onima koji su pozvani, i Žido-vima i Grcima, Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

25 Jer je ludost Božja mudrija od ljudi i slabost Božja jača je od ljudi.

PRVA POSLANICAKORINĆANIMA

I KORINĆANIMA 320126 Jer gledajte, braćo, svoj poziv

da vas nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemićkog roda;

27 nego, ludo svijeta izabrao je Bog da posrami mudro, i slabo svijeta izabrao je Bog da posrami ono što je silno;

28 i ono obično iz svijeta, i ono što je prezreno, i ono što nije, izabrao je Bog da uništi ono što jest,

29 da se pred njim ne može pohva-liti ni jedno tijelo.

30 A od njega ste vi u Kristu Isusu, koji nam je postao mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje i otkupljenje;

31 da bude kako je zapisano: “Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.”

POGLAVLJE 2

I ja, braćo, kad sam došao k vama nisam došao s uzvišenom be-

sjedom ili mudrošću objaviti vam svjedočanstvo Božje,

2 jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to razapetoga.

3 I ja sam bio s vama u slabosti, i u strahu i u jakom drhtanju.

4 I moja besjeda i moje propo-vijedanje nije bilo primamljivim riječima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage:

5 da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj.

6 Štoviše, mudrost govorimo među savršenima, ali ne mudrost ovoga svijeta niti knezova ovoga svijeta, koji nestaju,

7 nego govorimo mudrost Božju u otajstvu, skrivenu mudrost, onu koju je Bog prije svijeta odredio za našu slavu,

8 koju nitko od knezova ovoga svijeta nije upoznao; jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

9 Nego kao što je zapisano: “Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je ušlo u srce čovječje, to je Bog pripremio onima koji ga ljube.”

10 A nama je to Bog otkrio po svome Duhu: jer Duh sve istražuje, pa i dubine Božje.

11 Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako i ono što je Božje, nitko ne zna osim Duha Božjeg.

12 A mi nismo primili duha ovog svijeta, nego Duha koji je od Boga, da bismo mogli upoznati ono što nam je od Boga darovano.

13 To i govorimo, ne riječima što ljudska mudrost poučava, nego što poučava Duh Sveti, uspoređujući duhovno s duhovnim.

14 A naravni čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega jer je to za njega ludost, i ne može to upoznati, jer se to duhovno prosuđuje.

15 A onaj koji je duhovan prosuđu-je sve, a njega samog ne prosuđuje nitko.

16 Jer tko je upoznao um Gospodi-nov da bi ga poučio? Ali mi imamo um Kristov.

POGLAVLJE 3

I ja vama, braćo, nisam mogao go-voriti kao duhovnima, nego kao

tjelesnima, kao dojenčadi u Kristu.2 Hranio sam vas mlijekom, a ne

jelom, jer ga još niste mogli podnositi, pa ni sada još ne možete,

3 jer ste još tjelesni; jer dok su među vama zavist i svađa i razdori, niste li tjelesni, i ne hodite li kao tjelesni ljudi?

4 Jer kad jedan govori: “Ja sam Pavlov,” a drugi: “Ja Apolonov,” niste li tjelesni?

5 Tko je, dakle, Pavao? A tko je Apolon? Samo poslužitelji po kojima ste povjerovali, i to svatko kako mu je Gospodin dao.

I KORINĆANIMA 4 2026 Ja sam posadio, Apolon je zalio,

ali je Bog dao rast.7 Tako niti je što onaj koji sadi,

niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje rast.

8 A onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, a svaki će primiti svoju nagradu prema svome trudu.

9 Jer mi smo Božji suradnici; vi ste Božje gospodarstvo, vi ste Božja građevina.

10 Prema Božjoj milosti koja mi je predana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadograđuje. Ali neka svatko pazi kako nadograđuje!

11 Jer nitko ne može položiti dru-gog temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.

12 Ako li tko gradi na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom;

13 svačije će djelo biti očitovano, jer će ga taj dan objaviti jer će se ognjem otkriti. I oganj će iskušati svačije djelo kakvo je.

14 Ostane li kome djelo koje je nadogradio, primit će nagradu,

15 Izgori li čije djelo, pretrpjet će štetu. A on sâm bit će spašen, ali kao kroz oganj.

16 Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?

17 Oskvrnjuje li tko hram Božji, njega će Bog uništiti, jer je svet Božji hram, a taj hram ste vi.

18 Neka se nitko ne zavarava! Ako tko među vama misli da je mudar na ovom svijetu, neka postane lud da bi bio mudar.

19 Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom! Jer je zapisa-no: “On hvata mudre u njihovom lukavstvu”.

20 I ponovo: “Gospodin po-znaje namisli mudrih, da su one isprazne.”

21 Zato neka se nitko ne ponosi ljudima, jer sve je vaše.

22 Bilo Pavao, ili Apolon, ili Kefa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili sadaš-njost, ili budućnost. Sve je vaše,

23 a vi ste Kristovi, a Krist je Božji.

POGLAVLJE 4

NEKA nas ljudi na taj način sma-traju kao Kristove poslužitelje i

upravitelje Božjih tajni!2 Štoviše, od upravitelja se traži da

se pokaže vjeran.3 Ali za mene je to najmanja stvar

da me sudite vi ili neki ljudski sud. Dapače, ja ni sâm sebe ne sudim.

4 Jer sâm po sebi ništa ne znam, ali time nisam opravdan, a onaj koji mi sudi jest Gospodin.

5 Zato ne sudite ništa prije vreme-na dok ne dođe Gospodin koji će i na svjetlo iznijeti što je skriveno u tami i očitovati nakane srdaca, i tada će svatko primiti pohvalu od Boga.

6 A ovo sam, braćo, primijenio na sebe i Apolona zbog vas, da na nama naučite ne misliti preko onoga što je zapisano i da se nitko od vas zbog nekoga ne bi nadimao protiv drugoga.

7 Jer tko tebe čini drukčijim od dru-goga? A što li imaš što nisi primio? A ako si i primio, zašto se hvališ kao da to nisi primio?

8 Već ste zasićeni, već ste se obo-gatili, bez nas ste zakraljevali. I daj Bože da kraljujete, da bismo i mi s vama kraljevali!

9 Jer mislim da je Bog nas apostole učinio posljednjima, kao osuđene na smrt; jer smo postali javna predstava svijetu, i anđelima i ljudima.

10 Mi smo ludi radi Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi smo slabi, a vi ste jaki; vi ste časni, a mi smo prezreni.

11 Sve do ovog časa i gladujemo i žeđamo, i goli smo i izudarani, i bez stalnog smo boravišta,

I KORINĆANIMA 620312 i trudimo se radeći svojim

rukama. Pogrđivani blagoslivljamo; progonjeni podnosimo,

13 oklevetani tješimo. Postali smo kao smeće svijeta, izmet svih sve do sada.

14 Ovo ne pišem da vas posramim, nego da vas kao svoje ljubljene sino-ve opomenem.

15 Jer da imate u Kristu tisuću poučavatelja, ipak nemate mnogo očeva, jer sam vas ja po evanđelju rodio u Kristu Isusu.

16 Stoga vas zaklinjem, budite moji sljedbenici!

17 Zbog toga sam vam i poslao Timoteja, koji je sin moj ljubljeni i vjerni u Gospodinu, koji će vas podsjetiti na moje puteve u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi pou-čavam.

18 A neki su se naduli, kao da neću doći k vama.

19 Ali evo doći ću ubrzo k vama, ako Gospodin bude htio, i tada ću upoznati, ne besjedu onih koji su se naduli, nego snagu.

20 Jer kraljevstvo Božje nije u riječi, nego u snazi.

21 Što želite? Da dođem k vama sa šibom ili u ljubavi i u duhu krot-kosti?

POGLAVLJE 5

OPĆENITO je razglašeno da među vama ima bludnosti, i to

takve bludnosti kakva se ne spomi-nje ni među Poganima: da netko ima očevu ženu.

2 I vi ste se još naduli, a niste se radije rastužili da se ukloni od vas onaj koji je počinio to djela!

3 Jer ja, iako odsutan tijelom, ali nazočan duhom, već sam osudio, kao da sam bio nazočan, onoga koji je učinio to djelo.

4 U ime Gospodina našega Isusa Krista, kad se sastanete, vi i moj

duh, zajedno sa snagom Gospodina našega Isusa Krista,

5 neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi duh bio spašen u dan Gospodina Isusa.

6 Nije dobro vaše hvalisanje. Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukvasa?

7 Očistite dakle stari kvasac da budete novo tijesto kao što jeste beskvasni, jer je i Krist naša Pasha žrtvovana za nas.

8 Stoga svetkujmo ne sa starim kvascem, ni s kvascem zlobe i pa-kosti, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine!

9 Napisao sam vam u poslanici da se ne družite s bludnicima;

10 ali ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili s lakomcima, ili s otimačima, ili s idolopoklonicima, jer biste onda trebali izaći iz svijeta.

11 Ali sada sam vam napisao da se ne družite s onim koji bi, iako se zove brat, bio ili bludnik, ili lako-mac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanac, ili otimač. S takvim ni jesti!

12 Jer što je meni do toga da sudim i one koji su vani! Ne sudite li vi one koji su unutra?

13 A one koji su vani sudi Bog. Stoga uklonite tu zlu osobu od sebe samih!

POGLAVLJE 6

USUÐUJE li se tko od vas, ako ima spor s drugim, parničiti

se pred nepravednima, a ne pred svetima?

2 Ne znate li da će sveti suditi svijetu? Ako li ćete vi suditi svijetu, zar ste nedostojni suditi najsitnije sporove?

3 Ne znate li da ćemo suditi anđe-lima? Koliko li više ono što se odnosi na ovaj život?

4 Kad dakle imate sporove koji se

I KORINĆANIMA 7 204odnose na ovaj život, postavljate one koji su u crkvi najmanje cijenjeni da vam sude.

5 Govorim na vašu sramotu. Zar je tako da među vama nema ni jed-nog mudrog koji bi mogao rasuditi između svoje braće?

6 Nego se brat s bratom parniči, i to pred nevjernicima!

7 Već vam je dakle to potpuna pogreška što uopće imate parnice među sobom. Zašto radije ne pre-trpite nepravdu? Zašto radije ne dopustite da vas prevare?

8 Naprotiv, vi činite nepravdu i varate, i to svoju braću!

9 Ne znate li da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne za-varavajte se! Ni bludnici, ni idolopo-klonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oni što liježu s muškarcima,

10 ni lopovi, ni lakomci, ni pijanci, ni psovači, ni otimači neće baštiniti kraljevstvo Božje.

11 I neki od vas su bili takvi. Ali ste se oprali, ali ste se posvetili, ali ste se opravdali u imenu Gospodina Isusa i po Duhu našega Boga.

12 Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi. Sve mi je dopušteno, ali ne želim biti pod vlašću bilo čega.

13 Jela trbuhu, a trbuh jelima. Ali će Bog i jedno i drugo uništiti. A tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo.

14 A Bog koji je Gospodina uskr-snuo, i nas će uskrsnuti svojom snagom.

15 Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Bože sačuvaj!

16 Što? Zar ne znate da tko uz bludnicu prione da je jedno tijelo? Jer govori: “Bit će dvoje jedno tijelo.”

17 A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.

18 Bježite od bludnosti! Svaki

grijeh koji čovjek učini je izvan tijela; ali tko počini blud griješi protiv vlastitog tijela.

19 Što? Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od Boga te niste svoji?

20 Jer ste cijenom otkupljeni. Stoga proslavite Boga u svome tijelu i svome duhu, koji su Božji!

POGLAVLJE 7

SAD o onome što ste mi napisali. Dobro je čovjeku da se ne dotiče

žene.2 Ali da izbjegnete bludnost, neka

svaki ima svoju ženu i svaka žena neka ima svoga muža.

3 Neka muž iskazuje svojoj ženi dužnu blagonaklonost, isto tako i žena mužu!

4 Žena nema vlast nad svojim tijelom, nego muž, a isto tako ni muž nema vlast nad svojim tijelom, nego žena.

5 Ne uskraćujete se jedno dru-gomu, osim po dogovoru, na neko vrijeme, da biste se posvetili postu i molitvi; zatim se ponovo sastanite, da vas ne bi Sotona iskušavao zbog vaše nesuzdržljivosti.

6 Ali ovo kažem kao dopuštenje, a ne kao zapovijed.

7 Jer bih htio da svi ljudi budu kao što sam ja; ali svatko ima svoj vlastiti dar od Boga, jedan ovakav, drugi onakav.

8 Stoga kažem neoženjenima i udo-vicama: dobro je za njih ako ostanu kao što sam ja.

9 Ako li se ne mogu suzdržavati, neka se žene, jer je bolje oženiti se negoli izgarati.

10 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od svojega muža ne rastavlja.

11 Ako li se i rastavi, neka ostane neudana ili neka se pomiri sa svojim mužem; a muž neka ne otpušta svoju

I KORINĆANIMA 7205ženu.

12 Ali ostalima kažem ja, ne Gos-podin: ako koji brat ima ženu koja ne vjeruje, a ona je zadovoljna stano-vati s njim, neka je ne otpušta!

13 I žena koja ima muža koji ne vjeruje, a on je zadovoljan stanovati s njom, neka ga ne napušta,

14 jer je muž koji ne vjeruje posve-ćen ženom, a žena koja ne vjeruje posvećena je mužem. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta.

15 Ako li se nevjernik rastavlja, neka se rastavi. U takvim slučajevima brat ili sestra nisu u ropstvu, nego nas je Bog pozvao na mir.

16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spa-siti svojega muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti svoju ženu?

17 Nego kako je kome dodijelio Bog, kako je koga pozvao Gospodin, tako neka hodi. I tako određujem po svim crkvama!

18 Je li tko pozvan već obrezan, neka ne bude neobrezan. Je li tko pozvan u neobrezanju? Neka ne bude obrezan!

19 Obrezanje nije ništa, i neobre-zanje nije ništa, nego držanje Božjih zapovijedi.

20 Neka svatko ostane u istom zvanju u kojem je pozvan!

21 Jesi li pozvan kao sluga? Ne brini se za to! Nego, ako li možeš postati slobodan, radije se time okoristi.

22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao sluga, slobodnjak je Gospodinov; tako i tko je pozvan kao slobodan, sluga je Kristov.

23 Cijenom ste otkupljeni! Ne budite sluge ljudima!

24 Braćo, neka svatko, u čemu je pozvan u tome ostane s Bogom.

25 A što se tiče djevica, nemam zapovijedi Gospodinove, no dajem prosudbu kao onaj koji je zadobio milosrđe od Gospodina da bude

vjeran.26 Smatram dakle da je zbog

sadašnje tjeskobe to dobro; čovjeku je dobro tako biti.

27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastavu! Jesi li rastavljen od žene? Ne traži ženu!

28 Ako li se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Međutim takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas htio poštedjeti.

29 Ali ovo vam kažem, braćo: vri-jeme je kratko. Preostaje da i oni koji imaju žene budu kao da ih nemaju.

30 I oni koji plaču, kao da ne plaču; i oni koji se raduju, kao da se ne raduju; i oni koji kupuju, kao da ne posjeduju;

31 i koji koriste ovaj svijet, kao da ga ne iskorištavaju: jer prolazi obličje ovoga svijeta.

32 A htio bih da vi budete bezbriž-ni. Neoženjeni se brine za ono što pripada Gospodinu: kako bi mogao ugoditi Gospodinu.

33 A oženjeni se brine za ono što je od svijeta: kako bi mogao ugoditi svojoj ženi.

34 Postoji i razlika između žene i djevice. Neudana se brine za ono što je Gospodinovo: da bi mogla biti sveta i tijelom i duhom. A udana se brine za ono što je svjetsko, kako bi mogla ugoditi mužu.

35 A ovo govorim na korist vama samima, ne da vam postavim za-mku, nego navedem na ono što je prikladno, da možete posluživati Gospodinu nesmetano.

36 No smatra li tko da neprikladno postupa prema svojoj djevici, ako je ona prošla cvijet svoje najbolje dobi, i tako je trebalo biti, neka učini što želi, ne griješi; neka se vjenčaju.

37 Ali onaj tko ostaje čvrst u svome srcu, i nema potrebu, već ima vlast nad svojom voljom, i tako je odlučio u svome srcu sačuvati svoju djevicu,

I KORINĆANIMA 8 206čini dobro.

38 Tako dakle onaj koji nju udaje, čini dobro, a onaj koji nju ne udaje, čini bolje.

39 Žena je vezana Zakonom tako dugo dok njezin muž živi; ako li joj muž umre, slobodna je da se uda za koga hoće, samo u Gospodinu!

40 No bit će sretnija, po mojoj prosudbi, ako ostane tako. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

POGLAVLJE 8

A što se tiče onoga što je žrtvovano idolima, znamo da svi imamo

znanje. Znanje nadima, a ljubav izgrađuje.

2 Ako li netko misli da nešto zna, ništa još ne zna onako kako treba znati!

3 No ako netko ljubi Boga, toga on poznaje.

4 Dakle, što se tiče blagovanja onoga što je prineseno na žrtvu idolima, znamo da idol nije ništa na svijetu i da nema drugog Boga osim jednoga.

5 Jer ako bi i postojali takozvani bogovi, bilo u nebu, ili na zemlji, (kao što postoji mnogo bogova i mnogo gospodara),

6 ali mi imamo samo jednoga Boga, Oca, od kojega je sve i mi u njemu, i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po kome je sve i mi po njemu.

7 Ipak nema svatko to znanje. Jer neki svjesni idola, sve do ovog časa, jedu to kao prineseno idolu, i njihova se savjest, pošto je slaba, kalja.

8 A jelo nas ne preporučuje Bogu: jer niti što dobivamo ako jedemo, niti što gubimo ako ne jedemo.

9 Ali pazite da ne bi ta vaša slobo-da postala kamen spoticanja onima koji su slabi.

10 Jer ako tko vidi tebe koji imaš znanje kako sjediš pri jelu u

idolskom hramu, neće li se njegova savjest koja je slaba ohrabriti da jede ono što je prineseno idolima?

11 I zbog tvojega će znanja propasti slabi brat za kojega je Krist umro.

12 I dok tako griješite protiv braće i ranjavate njihovu slabu savjest, griješite protiv Krista.

13 Zato ako jelo sablažnjava brata mojega, neću jesti meso dok je svije-ta da brata svojega ne sablaznim.

POGLAVLJE 9

NISAM li ja apostol? Nisam li slobodan? Nisam li vidio Isusa

Krista, našega Gospodina? Niste li vi moje djelo u Gospodinu?

2 Ako drugima nisam apostol, ali vama bez sumnje jesam: jer vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu.

3 Moj odgovor onima koji me ispituju jest ovo:

4 Nemamo li pravo jesti i piti?5 Nemamo li pravo voditi sa

sobom sestru, ženu, kao i ostali apo-stoli, i braća Gospodinova, i Kefa?

6 Ili samo ja i Barnaba nemamo pravo ne raditi?

7 Tko ikada ide ratovati o svom vla-stitom trošku? Tko sadi vinograd pa ne jede od ploda njegova? Ili tko pase stado, a mlijeka od stada ne jede?

8 Govorim li ovo kao čovjek? Ili ne govori li to isto i Zakon?

9 Jer je u Mojsijevu Zakonu zapisa-no: “Ne zavezuj usta volu koji vrše.” Brine li se Bog za volove?

10 Ili sve to govori radi nas? Jer je to, bez sumnje, radi nas zapisano, da onaj koji ore u nadi treba orati; i onaj koji vrše u nadi treba biti dionik svoje nade.

11 Ako smo mi vama sijali duhov-na dobra, je li to velika stvar ako žanjemo vaša tjelesna dobra?

12 Ako drugi imaju udio u pravu nad vama, nemamo li mi još više?

I KORINĆANIMA 10207Ali se nismo koristili tim pravom, nego smo sve podnosili da ne bi-smo priječili Kristovo evanđelje.

13 Ne znate li da oni koji poslužuju oko svetih stvari žive od hramskih prinosa i koji kod žrtvenika služe, sa žrtvenikom i dijele?

14 Tako je i Gospodin odredio onima koji evanđelje propovijedaju od evanđelja živjeti.

15 Ali ja se ničim od toga nisam koristio. Niti sam ovo napisao da bi se tako trebalo postupati prema meni, jer bi mi bilo bolje umrijeti nego da netko uništi moju slavu.

16 Jer iako propovijedam evan-đelje, ja nemam ništa čime bi se proslavio, jer je na mene položena ta obveza. A jao meni ako evanđelje ne propovijedam!

17 Jer ako ovo činim dragovoljno, imam nagradu; ako li protiv volje, to je služba evanđelja koja mi je povjerena.

18 Koja mi je onda nagrada? Uistinu da, kad propovijedam evanđelje, bez naplate predajem evanđelje Kristovo, tako da se ne okoristim svojim pravom u evanđelju.

19 Jer premda sam slobodan od svih, svima sam postao sluga da ih što više pridobijem.

20 I Židovima sam bio kao Židov, da bih pridobio Židove; onima koji su pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom, da bih pridobio one koji su pod Zakonom;

21 onima koji su bez Zakona, kao da sam bez Zakona, (premda nisam pred Bogom bez Zakona, nego sam pod Kristovim zakonom) da bih pridobio one koji su bez Zakona.

22 Slabima sam bio kao slab da bih pridobio slabe. Svima sam bio sve da bih na svaki način neke spasio.

23 A ovo činim radi evanđelja, da

bih mogao biti njegov dionik.24 Ne znate li da oni što u trkalištu

trče, svi trče, ali jedan prima premi-ju! Trčite tako da bi dobili!

25 A svaki onaj koji se natječe, odri-če se svega: oni zato da dobiju ras-padljiv vijenac, a mi neraspadljiv.

26 Ja stoga tako trčim, ne kao ne-siguran; tako se borim, ne kao onaj koji mlati zrak.

27 Nego obuzdavam svoje tijelo i dovodim ga u pokornost, da pošto sam drugima propovijedao, sâm ne budem izbačen.

POGLAVLJE 10

ŠTOVIŠE, braćo, ne bih htio da budete u neznanju kako su svi

naši očevi bili pod oblakom i svi su prošli kroz more;

2 i svi su bili kršteni na Mojsija u oblaku i u moru;

3 i svi su jeli isto duhovno jelo;4 i svi su pili isto duhovno piće. Jer

pili su iz duhovne Stijene koja ih je pratila, a ta je Stijena bila Krist.

5 Ali s mnogima od njih Bog nije bio zadovoljan, jer su bili oboreni u pustinji.

6 A ovo su nama bili primjeri, da mi ne žudimo za zlim stvarima, kao što su oni žudjeli.

7 Niti ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kao što je zapisano: “Sjeo je narod da bi jeo i pio, a onda ustao da bi se zabavljao!”

8 Niti ne činimo blud, kao što su neki od njih činili, te je u jednom danu palo dvadeset i tri tisuće!

9 Niti ne iskušavajmo Krista, kao što su neki od njih iskušavali te su od zmija izginuli.

10 Niti ne mrmljajte, kao što su i neki od njih mrmljali, te bili uništeni od Zatornika!

11 A sve se to kao primjer dogodilo njima, a zapisano je za upozore-nje nama na koje su došli svršeci

I KORINĆANIMA 11 208svijeta.

12 Zato tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!

13 Nikakva kušnja nije vas zahva-tila osim one zajedničke čovjeku. Ali, vjeran je Bog koji neće dopustiti da budete iskušani preko onoga što možete, nego će s iskušenjem dati i put za izlaz da biste ga mogli podnijeti.

14 Zato ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva!

15 Govorim vam kao mudrima; prosudite sami što govorim.

16 Čaša blagoslova, kojom bla-goslivljamo, nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo, nije li zajedništvo tijela Kristova?

17 Jer mi mnogi, jedan smo kruh, i jedno tijelo, jer smo svi dionici toga jednoga kruha.

18 Promatrajte Izraela po tijelu: nisu li oni koji jedu od žrtava dionici žrtvenika?

19 Što onda reći? Je li idol nešto? Ili je li ono što je prineseno na žrtvu idolima nešto?

20 Nego kažem, da ono što Pogani žrtvuju, đavlima žrtvuju, a ne Bogu. A ne bih htio da imate zajedništvo s đavlima.

21 Ne možete piti čašu Gospodi-novu i čašu đavolsku. Ne možete biti dionici stola Gospodinova i stola đavolskoga.

22 Izazivamo li Gospodina na lju-bomoru? Jesmo li mi jači od njega?

23 Sve mi je dopušteno, ali sve nije korisno. Sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje.

24 Neka nitko ne traži svoju, nego svaki korist drugoga!

25 Sve što se prodaje na tržnici, to jedite i ništa ne ispitujte radi savjesti.

26 Jer je Gospodinova zemlja i obilje njezino.

27 Ako vas tko od onih koji ne

vjeruju pozove na gozbu, i vi ste voljni ići, jedite sve što se pred vas postavi i ništa ne ispitujte radi savjesti.

28 Ako li vam tko kaže: “Ovo je pri-neseno na žrtvu idolima”, ne jedite radi onoga koji vam je na to ukazao i radi savjesti; jer je Gospodinova zemlja i obilje njezino.

29 Savjesti, kažem, ne svoje, nego drugoga. Jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga?

30 Jer ako ja po milosti sudjelujem, zašto bi me pogrđivali za ono zbog čega ja zahvaljujem?

31 Ako dakle jedete ili pijete, ili što drugo činite, sve činite na slavu Božju!

32 Ne budite na sablazan ni Žido-vima, ni Poganima, ni crkvi Božjoj,

33 kao što i ja svima u svemu uga-đam i ne tražim svoju korist, nego korist mnogih, da bi bili spašeni.

POGLAVLJE 11

MOJI slijedbenici budite, kao što sam i ja Kristov!

2 A hvalim vas, braćo, što me se u svemu sjećate i držite odredbe koje sam vam predao.

3 Ali htio bih da znate da je svakom muškarcu glava Krist, a glava ženi muškarac, a glava Kristu Bog.

4 Svaki muškarac koji moli ili prorokuje, a ima pokrivenu glavu, sramoti svoju glavu.

5 I svaka žena koja moli ili proroku-je, nepokrivene glave sramoti svoju glavu. Jer je to jedno te isto kao da je obrijana.

6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se i ošiša! Ako li je sramota ženi da bude ošišana ili obrijana, neka se pokrije!

7 Jer muškarac doista ne treba po-krivati svoju glavu, jer je slika i slava Božja, a žena je slava muškarčeva.

8 Jer muškarac nije od žene, nego žena od muškarca,

I KORINĆANIMA 122099 i nije muškarac stvoren za ženu,

nego žena za muškarca.10 Zbog toga treba žena imati vlast

na svojoj glavi, radi anđela.11 Međutim, u Gospodinu ni

muškarac bez žene, ni žena bez muškarca.

12 Jer kao što je žena od muškarca, tako je i muškarac po ženi, a sve je od Boga.

13 Prosudite sami po sebi: doli-kuje li ženi da se nepokrivena moli Bogu?

14 Ne uči li vas i sama narav da je sramota muškarcu ako ima dugu kosu?

15 Ako li žena ima dugu kosu to joj je na slavu, jer joj je kosa dana za pokrivalo.

16 No ako netko misli biti svadljiv, mi nemamo takvog običaja, a ni crkve Božje.

17 A dok to obzanjujem, ne hvalim vas pošto se ne sastajete na bolje, nego na gore.

18 Prije svega, čujem da, kad se sastajete u crkvi, među vama ima razdora, što djelomično i vjerujem.

19 Jer treba biti i krivovjerja među vama da se oni prokušani očituju među vama.

20 Kad se tako zajedno sastajete na nekom mjestu, to više nije blagova-nje Gospodinove večere.

21 Jer pri blagovanju svaki uzima pred drugima svoju večeru, te jedan gladuje, a drugi se opija.

22 Što? Nemate li kuće u kojima jedete i pijete? Ili prezirete crkvu Božju i sramotite one koji nemaju? Što ću vam reći? Hoću li vas pohvaliti u tome? Ne hvalim vas!

23 Jer ja sam primio od Gospodina ono što sam vam i predao da je Gospodin Isus one noći u kojoj je bio izdan uzeo kruh,

24 te ga je, kad je dao hvalu, razlo-mio i rekao: “Uzmite, jedite! Ovo je

tijelo moje koje je za vas slomljeno. Ovo činite meni na spomen!”

25 Isto tako, nakon što je večerao, uzeo je i čašu govoreći: “Ova je čaša Novi zavjet u mojoj krvi. Ovo činite, svaki put kad je pijete, meni na spomen!”

26 Jer svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gos-podinovu objavljujete dok on ne dođe.

27 Zato svaki koji jede ovaj kruh ili pije čašu Gospodinovu nedo-stojno, bit će kriv za tijelo i krv Gospodinovu.

28 Ali neka čovjek sâm sebe ispita te onda od tog kruha jede i iz te čaše pije,

29 jer tko jede i pije nedostojno, osudu svoju jede i pije, pošto ne raspoznaje tijelo Gospodinovo.

30 Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolesni, i mnogi spavaju.

31 Jer kad bismo sami sebe prosu-đivali, ne bismo bili suđeni.

32 Ali kad smo suđeni, mi smo od Gospodina odgajani kažnjavanjem, da ne budemo osuđeni sa svijetom.

33 Zato, braćo moja, kad se sasta-jete na blagovanje, pričekajte jedni druge!

34 Ako je netko gladan, neka jede kod kuće da se ne sastajete na osudu. A ostalo ću urediti kad dođem.

POGLAVLJE 12

A o duhovnim darovima, braćo, ne bih htio da ste u neznanju.

2 Znate da ste bili Pogani, zavedeni k nijemim idolima, kako su vas vodili.

3 Zato vam dajem do znanja da nitko, koji govori po Duhu Božjem, ne naziva Isusa prokletim, i da nitko ne može reći da je Isus Gospodin, osim po Duhu Svetom.

4 A ima raznovrsnih darova, ali je isti Duh,

I KORINĆANIMA 13 2105 i različite su službe, ali je isti

Gospodin.6 I raznovrsna su djelovanja, ali je

isti Bog koji radi sve u svima.7 A svakome se daje očitovanje

Duha na korist.8 Jer jednome se po Duhu daje riječ

mudrosti; a drugome riječ spoznanje po istom Duhu;

9 a drugome vjera po istom Duhu; a drugome darovi ozdravljanja po istom Duhu;

10 a drugome činjenje čudesa; a drugome prorokovanje; a drugome raspoznavanje duhova; a drugome različite vrste jezika; a drugome tumačenje jezika.

11 A sve to radi taj jedan te isti Duh koji dijeli svakome pojedinačno kako on hoće.

12 Jer kao što je tijelo jedno, i ima mnogo udova, a svi udovi tog jed-nog tijela, iako ih je mnogo, jedno su tijelo: tako je i Krist.

13 Jer po jednom smo Duhu svi mi kršteni u jedno tijelo, bilo Židovi ili Pogani, bilo robovi ili slobodnjaci. I svi smo napojeni jednim Duhom.

14 Jer ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

15 Ako bi noga rekla: “Zato što nisam ruka, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela?

16 Ako bi i uho reklo: “Zato što nisam oko, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela?

17 Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bio sluh, gdje bi bio njuh?

18 Ali sada je Bog udove, svakog pojedinog od njih, postavio na tijelu kako je htio.

19 A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo?

20 No sada postoje mnogi udovi, ali je jedno tijelo.

21 I oko ne može reći ruci: “Ne

trebam te”, ili opet glava nogama: “Ne trebam vas.”

22 Naprotiv, puno su više po-trebni oni udovi tijela koji se čine slabijima.

23 A oni udovi tijela za koje misli-mo da su manje časni, njima pokla-njamo veću čast. I naši nepristojni dijelovi imaju više pristojnosti,

24 a naši pristojni dijelovi nemaju tu potrebu. Ali je Bog sastavio tijelo i dao veću čast onome dijelu kojemu to nedostaje,

25 da ne bude razdora u tijelu, nego da se svi udovi jednako brinu jedan za drugoga.

26 I kad trpi jedan ud, trpe za-jedno svi udovi; ili kad je jedan ud poštovan, svi se udovi raduju s njim.

27 A vi ste tijelo Kristovo, a za-sebno udovi.

28 I neke je Bog postavio u crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje; zatim čudesa, onda darove ozdravljanja, pomoći, upravljanja, različite jezike.

29 Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Jesu li svi čudotvorci?

30 Imaju li svi darove ozdravlja-nja? Govore li svi jezike? Tumače li ih svi?

31 Ali vi čeznite za najboljim darovima! A ja ću vam pokazati još izvrsniji put.

POGLAVLJE 13

AKO bih govorio ljudske i anđeo-ske jezike, a ljubavi ne bih imao,

postao bih kao mjed što ječi, ili cimbal što zveči.

2 Ako bih imao i dar prorokovanja i znao sve tajne i sva znanja; ako bih imao i svu vjeru, tako da bih mogao brda premještati, a ljubavi ne bih imao, ništa sam.

3 Ako bih i razdijelio sva svoja

I KORINĆANIMA 14211dobra da nahranim siromahe, ako bih i predao tijelo svoje da se spali, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.

4 Ljubav je strpljiva, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se,

5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne misli zlo;

6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

7 sve nosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

8 Ljubav nikad ne prestaje. A kad bi bila proročanstva, prestala bi! Kad bi bili jezici, umuknuli bi! Kad bi bilo znanje, iščeznulo bi!

9 Jer djelomično spoznajemo i djelomično prorokujemo.

10 Ali kad dođe ono savršeno, tada će ovo djelomično nestati.

11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete. Ali kad sam postao muškarac, odbacio sam ono djetinje.

12 Jer sada vidimo u ogledalu, nejasno, a tada, licem u lice. Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati kao što sam i spoznat.

13 A sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali najveća od ovih je ljubav.

POGLAVLJE 14

TEŽITE za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima, a još više da

bi prorokovali.2 Jer tko govori nepoznatim jezi-

kom, ne govori ljudima, nego Bogu; jer ga nitko ne razumije, premda on u duhu govori tajne.

3 Ali onaj koji prorokuje, ljudima govori na izgradnju, i ohrabrenje i utjehu.

4 Onaj koji govori nepoznatim jezikom, sâm sebe izgrađuje, ali onaj koji prorokuje, izgrađuje crkvu.

5 Htio bi da svi vi govorite jezike,

ali još više da bi prorokovali. Jer je veći onaj koji prorokuje nego onaj koji govori jezike, osim ako to protu-mači, da bi se izgrađivala crkva.

6 A sada, braćo, dođem li k vama govoreći jezike, što ću vam ja ko-ristiti ako vam ne govorim ili po otkrivenju, ili po spoznanju, ili po proročanstvu ili po nauku?

7 Čak i nežive stvari daju zvuk, bilo svirala ili harfa, ako li ne daju različite zvukove, kako će se raspo-znati što svira svirala ili harfa?

8 Jer ako truba daje nepouzdan zvuk, tko će se spremiti za bitku?

9 Tako i vi: ako jezikom ne izgo-vorite riječi koje se lako razumiju kako će se znati što je rečeno? Jer ćete govoriti u zrak.

10 Postoji na svijetu toliko vrsta glasova, a ni jedan od njih nije bez značenja.

11 Stoga, ako ne raspoznajem značenje glasa, bit ću tuđinac onomu koji govori, a onaj koji govori bit će tuđinac meni.

12 Tako i vi, budući da ste revni za duhovnim darovima, tražite kako biste se njima odlikovali za izgradnju crkve!

13 Zato tko govori nepoznatim jezikom neka se moli da bi mogao protumačiti.

14 Jer ako se molim nepoznatim jezikom, moj se duh moli, ali moj je razum besplodan.

15 Što ću onda? Molit ću duhom, a molit ću i razumom; pjevat ću hvale duhom, a pjevat ću i razumom.

16 Inače kad blagosiljaš duhom, kako će onaj koji zauzima mjesto za neupućenog reći “Amen” na tvoju zahvalu, pošto ne razumije što govoriš?

17 Jer ti, uistinu, dobro zahvalju-ješ, ali se drugi ne izgrađuje.

18 Zahvaljujem Bogu svojemu, govorim jezike više od svih vas;

I KORINĆANIMA 15 21219 ali u crkvi radije kažem pet

riječi svojim razumom, da bi se mojim glasom i drugi poučli, nego deset tisuća riječi nepoznatim jezikom.

20 Braćo, ne budite više djeca razumom, nego u zlobi budite djeca, ali razumom budite muškarci!

21 U Zakonu je zapisano: “Kroz ljude drugih jezika i drugih usana govorit ću ovom narodu, a ipak me ni tako neće poslušati, govori Gospodin.”

22 Zato nisu jezici znak za one koji vjeruju, nego za one koji ne vjeruju, a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju.

23 Ako se dakle skupi sva crkva na jednom mjesto te svi govore jezike, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da ste poludjeli?

24 No ako svi prorokuju, a uđe jedan koji ne vjeruje ili jedan neu-pućeni, presvjedočen je od svih, prosuđivan je od svih;

25 te se tako očituju tajne njegova srca. I tako će pasti ničice i štovati Boga te obzaniti da je Bog zaista u vama.

26 Što ćete onda, braćo? Kad se sastajete, svaki od vas ima psalam, ima nauk, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude na izgradnju!

27 Ako tko govori nepoznatim jezikom, neka to budu po dvojica, ili najviše trojica, i to po redu, a jedan neka tumači!

28 Ako li nema tumača, neka šuti u crkvi; a neka govori sebi i Bogu!

29 Neka proroci govore po dvojica ili trojica, a ostali neka prosuđuju!

30 Ako li nešto bude objavlje-no drugome koji sjedi, prvi neka ušuti!

31 Jer svi možete prorokovati jedan po jedan, da se svi nauče i svi budu utješeni.

32 A duhovi prorokā podloženi su prorocima.

33 Jer Bog nije autor nereda, nego mira, kao što je u svim crkvama svetih.

34 Neka žene vaše u crkvama šute jer im nije dopušteno govoriti, nego im je naređeno da budu poslušne kao što i Zakon govori.

35 A ako žele što naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer je sramota ženama govoriti u crkvi.

36 Što, je li od vas izašla riječ Božja? Ili je došla samo k vama?

37 Ako netko misli da je prorok ili duhovan, neka spozna da su ovo što vam pišem zapovijedi Gospo-dinove.

38 Ako li netko ne zna, neka ne zna.

39 Zato, braćo, čeznite prorokovati i ne branite govoriti jezike!

40 Sve neka bude pristojno i uredno.

POGLAVLJE 15

POVRH svega, braćo, objavljujem vam evanđelje koje sam vam

propovijedao, koje ste i prihvatili i u kojem stojite,

2 po kojem ste i spašeni, ako ste za-pamtili što sam vam ja propovijedao, osim ako ste povjerovali uzalud.

3 Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist umro za naše grijehe prema Pismima,

4 i da je bio pokopan, i da je treći dan uskrsnuo, prema Pismima,

5 i da ga je vidio Kefa, zatim Dvanaestorica.

6 Poslije toga vidjelo ga je odjed-nom više od pet stotina braće, od kojih je većina ostala do ovog trenutka, a neki su usnuli.

7 Nakon toga vidio ga je Jakov, zatim svi apostoli.

8 A na kraju svega, vidio sam ga i ja, kao nedonošče.

I KORINĆANIMA 152139 Jer ja sam najmanji među aposto-

lima, ja nisam podoban nazivati se apostolom jer sam progonio crkvu Božju.

10 Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost koja mi je darovana, meni nije bila uzaludna. Naprotiv, trudio sam se puno više nego svi oni; ali ne ja, nego milost Božja koja je bila sa mnom.

11 Stoga bilo to ja, ili oni, tako propovijedamo, tako ste i povjerovali.

12 Ako li je Krist propovijedan da je uskrsnuo od mrtvih, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća od mrtvih?

13 Ako li nema uskrsnuća od mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

14 A ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje, a uzaludna je i vaša vjera.

15 Dapače, našli bismo se i lažnim svjedocima Božjim, jer smo svjedo-čili o Bogu da je uskrsnuo Krista, kojega nije uskrsnuo, ako bi bilo da mrtvi ne uskrsavaju.

16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo.

17 A ako Krist nije uskrsnuo, uza-lud je vaša vjera; još ste u grijesima svojim.

18 Onda su i oni koji su usnuli u Kristu, propali.

19 Ako samo u ovom životu imamo nadu u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.

20 Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih i postao prvina onih koji su usnuli.

21 Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće od mrtvih.

22 Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.

23 Ali svatko u svom redu: prvina Krist, zatim oni koji su Kristovi kod njegovog dolaska.

24 Tada dolazi svršetak, kad će predati kraljevstvo Bogu i Ocu, kad će zbaciti svako poglavarstvo, svaku vlast i silu.

25 Jer on mora kraljevati, dok ne položi sve neprijatelje pod svoje noge.

26 Posljednji neprijatelj koji će biti uništen je smrt.

27 Jer je sve podložio pod njegove noge. A kad kaže: “Sve mu je podlo-ženo,” očito je, sve osim onoga koji mu je sve podložio.

28 A kad mu sve bude podloženo, tada će se i sâm Sin podložiti onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.

29 Inače, što onda čine oni koji se krštavaju za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, čemu se onda krštavaju za mrtve?

30 I zašto se mi svaki čas izlažemo pogibli?

31 Tako mi vaše slave koju imam u Kristu Isusu, našem Gospodinu, svaki dan umirem.

32 Ako sam se na ljudski način borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi je prednost ako mrtvi ne uskrsavaju? Onda: “Jedimo i pijmo jer sutra umiremo.”

33 Ne zavaravajte se: “Zli razgo-vori kvare dobre navike.”

34 Probudite se za pravednost i ne griješite jer neki nemaju spoznaju Boga. Govorim to na vašu sramotu.

35 Ali netko će reći: “Kako uskr-savaju mrtvi? I s kakvim li tijelom dolaze?”

36 Bezumniče! Ono što ti siješ ne oživljuje, ako ne umre.

37 I ono što siješ nije tijelo koji će se nastati, nego golo zrno, na primjer, pšenice ili neko drugo.

38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

39 Nije svako tijelo isto tijelo, nego jedno je ljudsko tijelo, a drugo je

I KORINĆANIMA 16 214životinjsko tijelo, drugo je riblje, i drugo ptičje.

40 Postoje i nebeska tjelesa i ze-maljska tjelesa, ali je jedna slava nebeskih, a druga slava zemaljskih.

41 Jedna je slava sunca, i druga slava mjeseca, i druga slava zvijezda; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.

42 Tako je i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, a uskrsava u neraspadljivosti;

43 sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u snazi;

44 sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno. Postoji tijelo narav-no, i postoji tijelo duhovno.

45 Tako je i zapisano: “Prvi čo-vjek, Adam, postao je živa duša,” posljednji Adam postao je duh koji oživljuje.

46 Ipak nije najprije bilo duhov-no, nego naravno; a poslije toga duhovno.

47 Prvi je čovjek od zemlje, ze-mljan; drugi je čovjek Gospodin s neba.

48 Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; a kakav je nebeski, takvi su i nebeski.

49 I kao što smo nosili lik zemlja-noga, nosit ćemo i lik nebeskoga.

50 A ovo, braćo, kažem da tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivost baštiniti neraspadljivost.

51 Evo, objavljujem vam otajstvo: svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti,

52 u trenutku, u tren oka, na posljednju trubu; jer zatrubit će, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se izmijeniti.

53 Jer se ovo raspadljivo mora zaodjenuti neraspadljivošću i ovo smrtno mora se zaodjenuti besmrt-nošću.

54 A kad se ovo raspadljivo zao-djene neraspadljivošću i ovo smrt-no zaodjene besmrtnošću, tada će se ispuniti besjeda koja je zapisana: “Pobjeda je progutala smrt.

55 Smrti, gdje je tvoj žalac? Grobe, gdje ti je pobjeda?”

56 Žalac smrti je grijeh, a snaga je grijeha Zakon.

57 Ali hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!

58 Zato, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebivi, uvijek obilujte u djelu Gospodinovu pošto znate da trud vaš nije uzaludan u Gospodinu.

POGLAVLJE 16

A što se tiče skupljanja za svete, kako sam odredio crkvama u

Galaciji, tako i vi činite!2 Svakog prvog dana u tjednu

neka svatko od vas ostavlja kod sebe i štedi, koliko mu Bog daje uspjeha, da ne bude skupljanja kad ja dođem.

3 A kad dođem, one koje kroz pi-sma potvrdite, njih ću poslati da od-nesu vaš milosni dar u Jeruzalem.

4 Ako li bude zgodno da i ja idem, oni će poći sa mnom.

5 A k vama ću doći kad prođem Makedonijom; jer prolazim kroz Makedoniju.

6 A kod vas ću, može biti, ostati ili i prezimiti, da me vi otpratite kamo god pođem.

7 Jer vas ne bih htio vidjeti sada samo u prolazu, nego se nadam ostati neko vrijeme kod vas, ako Gospodin dopusti.

8 A u Efezu ću ostati do Pede-setnice,

9 jer su mi se otvorila vrata, velika i djelotvorna, a protivnika je mnogo.

10 A ako dođe Timotej, gledajte da

I KORINĆANIMA 16215može biti s vama bez straha jer on radi djelo Gospodinovo kao i ja.

11 Neka ga dakle nitko ne prezire, nego ga ispratite u miru da bi došao k meni; jer ga očekujem s braćom.

12 Što se tiče našega brata Apolona, mnogo sam ga zaklinjao da dođe k vama s braćom, ali nikako mu nije bilo po volji poći ovaj put, ali će doći kad bude imao zgodnu prigodu.

13 Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, mu-ževno se držite, budite jaki!

14 Neka sve što činite bude u ljubavi!

15 Zaklinjem vas, braćo, znate Stefa-ninu kuću, da je prvina Ahaje i da su se posvetili za posluživanje svetima,

16 da se i vi pokoravate takvima i svakomu koji nam pomaže i trudi se!

17 Radujem se dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer su oni nadoknadili ono što je nedostajalo s vaše strane.

18 Jer su okrijepili moj i vaš duh. Stoga priznajte takve!

19 Pozdravljaju vas azijske crkve. Puno vas pozdravljaju u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s crkvom koja je u njihovoj kući.

20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem!

21 Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.

22 Ako tko ne ljubi Gospodina Isusa Krista, neka na njemu bude anatema. Maranatha!

23 Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama.

24 Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu. Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, i naš brat Timotej,

crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svi-ma svetima koji su u cijeloj Ahaji.

2 Milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista!

3 Blagoslovljen Bog i Otac Gos-podina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,

4 koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da mi možemo tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji onom utjehom kojom smo sami bili utješeni od Boga.

5 Jer kao što Kristove patnje obiluju u nama, tako i naša utjeha obiluje po Kristu.

6 Ako se i mučimo, to je za vašu utjehu i spasenje koje je djelotvorno u podnošenju istih patnji koje i mi podnosimo; ako smo utješeni, to je za vašu utjehu i spasenje.

7 I naša je nada za vas čvrsta, jer znamo da kao što ste sudionici patnji, tako ćete biti i utjehe.

8 Jer ne bismo htjeli, braćo, držati vas u neznanju o našoj nevolji koja nam se dogodila u Aziji, kad smo bili opterećeni prekomjerno, iznad naše snage, tako da smo očajavali i za život.

9 Ali smo sami u sebi primili smrt-nu osudu da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskršava mrtve.

10 On nas je od takve smrti izbavio i izbavlja, u njega se pouzdajemo da će nas još izbavljati.

11 Pomažite i vi molitvom za nas da bi mnoge osobe mogle zahvalji-vati za dar milosti koji nam je predan od mnogih u našu korist.

12 Jer ovo je naša slava, svjedočan-stvo naše savjesti da smo se u svijetu, a još više prema vama, ponašali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Božjoj.

13 Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onog što čitate i spoznajete. A pouzdajem se da ćete i do kraja spoznati,

14 kao što ste nas djelomično već spoznali: da smo vaša slava kao i vi naša u dan Gospodina Isusa.

15 I u ovom sam uvjerenju namje-ravao najprije doći k vama, da biste imali dvostruku korist,

16 a preko vas prijeći u Makedo-niju, te ponovo iz Makedonije doći k vama pa da me vi otpratite prema Judeji.

17 Kad sam dakle to namjeravao, jesam li postupio lakomisleno? Ili što namjeravam, namjeravam li po tijelu, tako da kod mene bude: “Da, da!” i “Ne, ne!”?

18 Ali pošto je Bog vjeran, naša riječ vama nije bila: “Da!” i “Ne!”

19 Jer Sin Božji, Isus Krist, kojega smo među vama propovijedali ja i Silvan i Timotej, nije bio “Da!” i “Ne!”, nego je u njemu bilo “Da!”

20 Jer sva obećanja Božja u njemu su “Da!”, i u njemu je po nama “Amen!”, na slavu Bogu.

21 A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Kristu, i pomazuje nas, jest Bog.

22 On nas je zapečatio i dao zalog Duha u naša srca.

23 Štoviše, ja prizivam Boga za svjedoka moje duše, jer da vas pošte-dim nisam više dolazio u Korint.

DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA

II KORINĆANIMA 321724 Jer ne gospodarimo nad vašom

vjerom, nego smo suradnici vaše radosti; jer po vjeri stojite.

POGLAVLJE 2

A ovo sam u sebi odlučio: neću opet doći k vama sa žalošću.

2 Jer ako ja vas žalostim, tko je taj koji će mene razveseliti ako ne onaj koga ja žalostim?

3 I pisao sam vam to isto da me, kad dođem, ne ražaloste oni koji bi me trebali razveseliti, pouzdajući se u sve vas da je moja radost, radost vas svih.

4 Jer sam vam pisao iz mnogih nevolja i tjeskobe srca s mnogim suzama, ne da bi se ražalostili, nego da bi upoznali preobilnu ljubav koju imam prema vama.

5 A ako me je tko ražalostio, nije mene ražalostio, nego djelomično, da ne pretjerujem, sve vas.

6 Dosta je takvome ta kazna koja mu je dosuđena od većine.

7 Stoga mu vi, naprotiv, radije oprostite i utješite ga, da ga takva prevelika žalost ne shrva.

8 Zato vas zaklinjem, potvrdite svoju ljubav prema njemu.

9 Jer zbog toga sam vam i pisao, da bi spoznao vašu prokušanost, jeste li u svemu poslušni.

10 A kome vi nešto oprostite, opraštam i ja. Jer i ja ako sam kome što oprostio, kome sam to oprostio, radi vas sam to oprostio pred licem Kristovim,

11 da nas ne bi nadmudrio Sotona; jer nam nisu nepoznata njegova lukavstva.

12 A kad sam došao u Troadu propo-vijedati Kristovo evanđelje, premda su mi vrata bila otvorena u Gospodinu,

13 nisam imao spokoja u svom duhu, jer nisam našao Tita, svoga brata; nego, kad sam se oprostio s njima, otišao sam u Makedoniju.

14 A hvala Bogu, koji nam daje da uvijek odnosimo trijumf u Kristu i po nama širi na svakomu mjestu miris spoznaje o njemu.

15 Jer smo Bogu Kristov miomiris, među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju.

16 Jednima smo miris smrti za smrt, a drugima miris života za život. A tko je za ovo sposoban?

17 Jer mi nismo kao oni koji iskriv-ljuju riječ Božju; nego s iskrenošću, štoviše kao od Boga pred Bogom, u Kristu govorimo.

POGLAVLJE 3

POČINJEMO li ponovo sami sebe preporučivati? Ili trebamo, kao

neki, pisma preporuke za vas ili pisma preporuke od vas?

2 Vi ste naša poslanica, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi.

3 Očito je da ste vi poslanica Kristo-va, poslužena po nama, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.

4 A takvo pouzdanje u Boga ima-mo kroz Krista.

5 Ne da smo sami po sebi sposobni nešto pomisliti kao da dolazi od nas, nego je naša sposobnost od Boga,

6 koji nas je i osposobio za po-služitelje Novog zavjeta; ne slova, nego duha, jer slovo ubija, a duh oživljuje.

7 Ako li je služba smrti, slovima uklesana u kamenju, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli stalno gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegova izgleda, koja je bila prolazna,

8 kako li neće služba duha biti još slavnija?

9 Jer ako je služba osude bila slava, mnogo će više služba pravednosti obilovati u slavi.

II KORINĆANIMA 4 21810 Jer u tom pogledu i nije proslav-

ljeno ono što je proslavljeno, zbog slave koja sve nadmašuje.

11 Jer ako je ono što nestaje bilo slavno, još je slavnije ono što ostaje.

12 Budući dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku slobodu govora,

13 a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na svoje lice da djeca Izra-elova ne promatraju svršetak onoga što prolazi.

14 Ali su im umovi oslijepili, jer im sve do danas ostaje isto pokrivalo neskinuto pri čitanju Staroga zavje-ta; u Kristu to pokrivalo nestaje.

15 Ali sve do danas kad se čita Moj-sije, pokrivalo je na njihovom srcu.

16 Ali kad se obrate Gospodinu, pokrivalo će se ukloniti.

17 A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda.

18 A svi mi, koji otkrivenog lica kao u ogledalu gledamo slavu Božju, preobražavamo se u isti lik, iz slave u slavu, kao od Gospodinova Duha.

POGLAVLJE 4

ZBOG toga, budući da imamo ovu službu, kao što smo primili

milosrđe, ne posustajemo,2 nego smo se odrekli prikrivenog

nepoštenja, ne hodeći u lukavstvu i ne iskrivljući riječ Božju, već se objav-ljivanjem istine preporučamo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom.

3 Ako li je i pokriveno naše evan-đelje, pokriveno je u onima koji propadaju;

4 u onima kojima je bog ovoga svije-ta zaslijepio nevjerničke umove, da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Kristovog, koji je slika Božja.

5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom; a sebe vašim slugama radi Isusa.

6 Jer je Bog koji je rekao neka iz tame svjetlo zasvijetli, zasvijetlio je u

našim srcima te dao svjetlo spoznaje slave Božje u licu Isusa Krista.

7 Ali ovo blago imamo u zemlja-nim posudama da bi ta izvanredna snaga bila od Boga, a ne od nas.

8 U nevolji smo u svemu, ali nismo u škripcu; zbunjeni, ali ne očajni;

9 progonjeni, ali ne ostavljeni; obarani, ali ne uništeni.

10 Uvijek u tijelu pronosimo umi-ranje Gospodina Isusa da bi se i život Isusov očitovao u našem tijelu.

11 Jer mi koji živimo uvijek se na smrt predajemo radi Isusa, da bi se i život Isusov očitovao u našem smrtnom tijelu.

12 Tako dakle smrt djeluje u nama, a život u vama.

13 Budući da imamo isti duh vjere kao što je zapisano: “Povjerovao sam i zato sam progovorio,” i mi vjerujemo, i zato govorimo,

14 jer znamo da će onaj koji je uskrsnuo Gospodina Isusa, i nas po Isusu uskrsnuti, i postaviti nas zajedno s vama.

15 Jer je sve to za vas da se milost umnoži zahvaljivanjem mnogih te obiluje na slavu Božju.

16 Iz tog razloga ne posustajemo; naprotiv, premda se naš vanjski čovjek raspada, ipak se unutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.

17 Jer nam naša neznatna nevo-lja, koja traje kratko, donosi nam još više obilovanja i vječni značaj slave,

18 dok ne gledamo na ono što je vidljivo, nego na ono što je nevidljivo. Jer ono što je vidljivo je privremeno, a ono što je nevidljivo je vječno.

POGLAVLJE 5

JER znamo da ako se naša zemalj-ska kuća, ovaj šator, raspadne,

imamo zgradu od Boga, kuću koja nije rukom sagrađena, vječnu u nebesima.

II KORINĆANIMA 62192 Jer u ovome uzdišemo i žarko

želimo odjenuti se svojom kućom koja je s neba,

3 ako li smo već odjeveni, nećemo se naći goli.

4 Jer i mi koji smo u ovom šatoru uzdišemo opterećeni jer ne želimo biti razodjeveni, nego odjeveni, da bi život mogao progutati ovo što je smrtno.

5 A onaj koji nas je za ovo sazdao jest Bog, koji nam je i dao zalog Duha.

6 Stoga se uvijek pouzdajemo jer znamo da dok smo nazočni u tijelu, udaljeni smo od Gospodina.

7 (Jer po vjeri hodimo, a ne po gledanju.)

8 I pouzdajemo se i radije bismo htjeli biti udaljeni od tijela te biti nazočni kod Gospodina.

9 Zato se i trudimo da mu budemo ugodni, bilo nazočni ili udaljeni.

10 Jer se svi moramo pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki primi prema onome što je učinio u svome tijelu, bilo to dobro ili loše.

11 Budući dakle da znamo za strah i trepet Gospodnji, uvjeravamo ljude; a Bogu smo razotkriveni, a nadam se da smo razotkriveni i u vašim savjestima.

12 Jer ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigo-du proslaviti se nama, da imate što odgovoriti onima koji se proslavljaju vanjštinom, a ne srcem.

13 Jer ako smo bili izvan sebe, to je radi Boga; ako smo pri sebi, to je radi vas.

14 Jer nas obuzima ljubav Kristova zato ovako prosuđujemo, da ako je je-dan umro za sve, tada su svi umrli;

15 a on je umro za sve da oni koji žive ne bi više živjeli sami sebi, nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo.

16 Zato od sada ne poznajemo ni-koga po tijelu. Ako li smo i poznavali

Krista po tijelu, ipak ga sada više ne poznajemo.

17 Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje; staro je nestalo, gle, sve je novo nastalo.

18 A sve je od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i predao nam službu pomirenja;

19 to jest, pošto je Bog bio u Kristu i pomirio svijet sa sobom, nije im uračunao njihove prijestupe, već nam je predao riječ pomirenja.

20 Sada smo dakle poslanici za Krista. Kao da vas Bog preklinje po nama; molimo vas umjesto Krista: pomirite se s Bogom!

21 Jer ga je on učinio grijehom za nas, njega koji nije upoznao grijeha, da mi u njemu postanemo praved-nost Božja.

POGLAVLJE 6

SADA, kao njegovi suradnici zaklinjemo i vas da ne primite

uzaludno milost Božju.2 (Jer on govori: “Uslišao sam te

u pravo vrijeme i pomogao sam ti u dan spasenja.” Evo, sada je pogodno vrijeme! Evo, sad je dan spasenja!)

3 Ne pravimo ni u čemu nikakvu smutnju, da se ne bi naša služba proglasila krivom,

4 nego u svemu sebe pokazujemo kao poslužitelje Božje: u velikoj str-pljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

5 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima;

6 u čistoći, u spoznaji, u strpljivom podnošenju, u dobroti, u Duhu Sve-tome, u nepatvorenoj ljubavi,

7 u riječi istine, u snazi Bož-joj, oružjem pravednosti zdesna i slijeva,

8 po slavi i sramoti, po zlom i dobrom glasu; kao zavodnici, a ipak istiniti;

II KORINĆANIMA 7 2209 kao nepoznati, a ipak dobro

poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjavani, a ne ubijani;

10 kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćuje-mo; kao oni koji nemaju ništa, a ipak posjeduju sve.

11 O Korinćani, usta su nam otvorena prema vama, srce nam je rašireno.

12 Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašoj nutrini.

13 A kao uzvrat za to isto, ja kao svojoj djeci govorim, raširite se i vi.

14 Ne budite neprimjereno ujar-mljeni zajedno s nevjernicima. Jer kakvo zajedništvo ima pravednost s nepravednošću? Kakvu zajednicu ima svjetlo s tamom?

15 A kakvu slogu ima Krist s Beli-jalom? Ili kakav udio ima onaj koji vjeruje s nevjernikom?

16 A kakav sporazum ima hram Božji s idolima? Jer vi ste hram živoga Boga, kao što je Bog rekao: “Prebivat ću u njima i hoditi s njima: i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.

17 Stoga izađite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ne dotičite nečisto i ja ću vas primiti.

18 I bit ću vam Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, govori Gospodin, Svesilni.”

POGLAVLJE 7

BUDUĆI dakle da imamo ova obećanja, ljubljeni, očistimo sebe

od svake ljage tijela i duha usavrša-vajući svetost u strahu Božjem!

2 Prihvatite nas; nikoga nismo povrijedili, nikoga nismo iskvarili, nikoga zakinuli.

3 Ne govorim to zato da vas osudim. Jer sam prije rekao da ste u našim srcima; da s vama umiremo i s vama živimo.

4 Velika je moja odvažnost govora prema vama, velik je moj ponos zbog

vas. Ispunjen sam utjehom; obilujem radošću uza svu našu nevolju.

5 Jer i kad smo došli u Makedoniju, naše tijelo nije imalo spokoja, nego smo podnosili nevolje na svaki na-čin: izvana borbe, iznutra strepnje.

6 Ali Bog, koji tješi potištene, utje-šio nas je Titovim dolaskom.

7 I ne samo dolaskom njegovim nego i utjehom kojom se utješio zbog vas. Izvijestio nas je o vašoj čežnji, vašem tugovanju, vašem žaru za mene, tako da sam se još i više razveselio.

8 Jer iako sam vas ražalostio pi-smom, ne kajem se. Premda sam se raskajao; jer vidim da vas je poslanica ožalostila, makar za neko vrijeme.

9 Sada se veselim, ne zato što ste se ožalostili, nego zato što ste se ožalostili na pokajanje; jer ožalostili ste se na pobožan način, da od nas ni u čemu ne budete oštećeni.

10 Jer žalost koja je na pobožan način uzrokuje pokajanje na spase-nje za koje se ne kaje, a žalost ovog svijeta prouzročuje smrt.

11 Jer gle, samim time što ste se na pobožan način ožalostili koliku je brižljivost to prouzročilo u vama, pa koliko vašeg opravdavanja, pa koliko ogorčenja, pa koliko straha, pa koliko čežnje, pa koliko revnosti, pa koliko osvete! U svemu ste sebe pokazali da ste u toj stvari čisti.

12 Stoga, iako sam vam pisao, nije to zbog onog koji je učinio krivo, niti zbog onog kome je učinjeno krivo, nego da se vama pokaže naša brižljivost za vas pred Bogom.

13 Zbog toga smo se utješili vašom utjehom, i još smo se više razveselili zbog Titove radosti jer je radi vas bio okrijepljen njegov duh.

14 Jer ako sam mu se što zbog vas pohvalio, nisam se postidio, nego kako smo sve o vama govorili u istini, tako se i naša pohvala koju

II KORINĆANIMA 8221sam izrazio pred Titom pokazala istinom.

15 A njegova je srdačnost još obilnija prema vama kad se sjeti poslušnosti svih vas: kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem.

16 Veselim se stoga da se u svemu mogu pouzdati u vas.

POGLAVLJE 8

ŠTOVIŠE, braćo, želimo da znate za milost Božju koja je

predana makedonskim crkvama:2 kako je u velikom iskušenju

iz nevolje njihova izobilna ra-dost i njihovo krajnje siromaštvo obilovalo bogatstvom njihove darežljivosti.

3 Jer su prema njihovoj moći, svjedočim, pa i iznad njihove moći, bili voljni od sebe darivati,

4 moleći nas s mnogo usrdnosti da bismo primili dar i prihvatili zajedništvo služenja svetima.

5 I to su učinili, ne kako smo se nadali, nego su najprije same sebe predali Gospodinu i nama po Božjoj volji.

6 Tako da smo zaželjeli da Tit kao što je započeo, tako i dovrši u vama i tu istu milost.

7 Stoga, kao što u svemu obilujete u vjeri i govoru, i spoznaji i u svakoj revnosti i u svojoj ljubavi prema nama, nastojte da bi obilovali i u ovoj milosti.

8 Ne govorim ovo po zapovijedi, nego ispitujem, prema revnosti drugih, i iskrenost vaše ljubavi.

9 Jer vam je poznata milost Gospo-dina našega Isusa Krista koji, prem-da je bio bogat, radi vas je postao siromašan, da biste se vi njegovim siromaštvom obogatili.

10 A u tome vam dajem savjet: jer je to korisno za vas koji ste ne samo činili, nego ste htjeli to i započeti još prošle godine.

11 Sada dakle dovršite to djelo da kao što ste bili spremni htjeti, tako da možete i dovršiti s onim što imate.

12 Jer ako najprije postoji dobra volja, ona je prihvatljiva po onome što netko ima, a ne po onome što nema.

13 Jer ne želim da drugima bude olakšanje, a vama opterećenje:

14 nego po jednakosti, da u sadaš-njem vremenu vaše izobilje bude zaliha za njihovu oskudicu, da bi i njihovo izobilje jednom bilo za vašu oskudicu, tako da bude jednakost,

15 kao što je zapisano: “Onaj koji je skupio mnogo, nije mu preteklo; a onaj koji je skupio malo, nije mu nedostajalo.”

16 Ali neka bude hvala Bogu koji tu istu gorljivu brižljivost za vas stavlja u Titovo srce,

17 jer je doista prihvatio poticaj, ali pošto je bio jako gorljiv, dragovoljno je otišao k vama.

18 A s njim smo poslali brata čija je hvala u evanđelju po svim crkvama.

19 I ne samo to nego je i izabran od crkava da putuje s nama s ovom mi-lošću koju mi poslužujemo na slavu samoga Gospodina i da proglasimo vašu spremnost,

20 kako bismo to izbjegli da nas tko ne okrivi zbog ovog izobilja koje mi poslužujemo;

21 jer se skrbimo za čestito, ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima.

22 A s njima smo poslali našega brata za kojega smo mnogo puta utvrdili da je marljiv u mnogo čemu, a sada je još marljiviji na temelju ve-likog pouzdanja koje imam u vas.

23 Ako se netko raspituje o Titu, on je moj drug i suradnik obzirom na vas, ili ako se raspituje za našu braću, oni su poslanici crkava i slava Kristova.

II KORINĆANIMA 9 22224 Stoga im pokažite i pred cr-

kvama dokaz svoje ljubavi i našega ponosa radi vas.

POGLAVLJE 9

JER što se tiče posluživanja sveti-ma, suvišno mi je pisati vam,

2 jer poznajem vašu gorljivost zbog koje se ponosim radi vas pred Ma-kedoncima da je Ahaja bila spremna od prošle godine; i vaša je revnost potaknula mnoge.

3 Ipak sam poslao braću da naš ponos koji je zbog vas ne bude uza-ludan u tom pogledu, kao što sam rekao, budite spremni;

4 da se, ako sa mnom dođu Ma-kedonci i nađu vas nespremne, ne osramotimo mi, da ne kažemo vi, u tom istom pouzdanju kojim se ponosimo.

5 Stoga sam smatrao potrebnim potaknuti braću da prije odu k vama i da taj isti vaš već ranije obećani poklon bude spreman kao poklon, a ne kao lakomost.

6 Ali ovo kažem: tko škrto sije, škrto će i žeti; a tko obilno sije, obilno će i žeti!

7 Svatko neka daje kako odluči u svom srcu; ne s nezadovoljstvom ili zbog prisile, jer Bog ljubi vesela darivatelja.

8 A Bog je moćan učiniti da vam svaka milost obiluje, da uvijek imate u svemu dovoljno svega te možete obilovati za svako dobro djelo.

9 (Kao što je zapisano: “Naširoko je razasuo, dao je siromašnima; njego-va pravednost ostaje zauvijek.”

10 A onaj koji se brine za sjeme sijaču, brine se i za kruh za vaše jelo i umnožava vaše posijano sjeme te uvećava plodove vaše praved-nosti;)

11 da u svemu budete obogaćeni za svaku darežljivost koja kroz nas prouzročuje zahvalu Bogu.

12 Jer upravljanje ovom službom, ne samo što podmiruje oskudicu svetih, nego i obiluje mnogim zahva-lama Bogu.

13 Kroz isprobavanje ove službe, oni slave Boga zbog vaše pokornosti u priznavanju evanđelja Kristova, i zbog vaše velikodušne raspodjele prema njima i prema svima,

14 te u svojoj molitvi za vas čeznu za vama zbog preobilne Božje mi-losti u vama.

15 Neka bude hvala Bogu na njego-vom neizrecivom daru!

POGLAVLJE 10

A ja, Pavao, osobno vas zaklinjem krotkošću i blagošću Kristovom;

ja koji sam skroman u nazočnosti među vama, a kad sam nenazočan, odvažan sam prema vama.

2 Ali vas zaklinjem da kad budem nazočan ne moram biti odvažan s tim uvjerenjem kojim se namjera-vam odvažiti protiv nekih što misle za nas kao da mi hodimo po tijelu.

3 Jer premda hodimo u tijelu, ne ratujemo po tijelu.

4 (Jer oružje našega ratovanja nije tjelesno, nego je silno u Bogu za rušenje utvrda.)

5 Obaramo umišljenosti i svaku uznositost koje se diže protiv spo-znavanja Boga, i zarobljujemo svaku misao na poslušnost Kristu.

6 I u pripravnosti imamo osvetu za svaku neposlušnost kad se ispuni vaša poslušnost.

7 Gledate li na vanjštinu? Ako je tko uvjeren za sebe da je Kristov, neka sâm od sebe ponovo promisli ovo, da kako je on Kristov, tako smo i mi Kristovi!

8 Jer premda bih se i nešto više trebao hvaliti našom vlašću koju nam je Gospodin dao na izgradnju, a ne na vašu propast, ne bih se trebao postidjeti;

II KORINĆANIMA 112239 tako da se ne bi činilo kao da vas

zastrašujem pismima.10 Jer njegove su “poslanice,” kažu,

“teške i snažne, ali je njegova tjelesna nazočnost slaba, a njegov govor vrijedan prezira.”

11 Neka takav razmisli o ovome: da kakvi smo riječju u pismima, takvi ćemo biti i na djelu, kad smo nazočni!

12 Jer se ne usuđujemo ubrajati ili sebe uspoređivati s nekima koji pre-poručuju sami sebe. Ali oni koji sami sebe među sobom mjere i sami se sa sobom uspoređuju, nisu mudri.

13 A mi se nećemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri mjerila koje nam je odmjerio Bog kao mjeru da bi doprli i do vas.

14 Jer mi se ne protežemo preko mjere, kao da nismo doprli do vas; jer smo stigli i do vas u propovijedanju Kristovog evanđelja.

15 Ne hvalimo se prekomjerno tuđim naporima, nego imamo nadu da ćemo se, s uzrastom vaše vjere i mi, po našem mjerilu, uzveličati među vama,

16 te propovijedati evanđelje u krajevima preko vas, a ne ponositi se u onome što je već učinio netko drugi.

17 A “tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.”

18 Jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj kojega Gospodin preporučuje.

POGLAVLJE 11

OH, kad biste podnijeli malo mojega bezumlja! Zapravo, i

podnosite me.2 Jer ljubomoran sam na vas Bož-

jom ljubomorom, jer sam vas zaručio s jednim mužem, da vas privedem Kristu kao čistu djevicu.

3 Ali se bojim da se slučajno ne bi, kao što je zmija zavela Evu svojim

lukavstvom, vaše misli pokvarile od jednostavnosti koja je u Kristu.

4 Jer ako onaj tko dođe propo-vijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali, ili ako primate drugog duha, kojega niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste prihvati-li, takvog dobro podnosite.

5 Smatram, naime, da ni u čemu nisam manji od najglavnijih apo-stola.

6 Ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju, štoviše, to smo vam pokazali u svemu i pred svima.

7 Ili sam počinio grijeh što sam vam besplatno navješćivao evanđelje, ponizujući sebe da vas uzvisim?

8 Druge sam crkve plijenio, pri-majući od njih plaću da bih vama služio.

9 I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nisam nikomu bio na teret jer su moju oskudicu namirila braća koja su došla iz Makedonije. I u svemu sam se čuvao i čuvat ću se da vas ne opterećujem.

10 Tako mi Kristove istine u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima!

11 Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog zna!

12 Ali što činim, činit ću i dalje, da mogu oduzeti prigodu onima koji traže prigodu da bi se u onome čime se hvale našli da su kao mi.

13 Jer takvi su ljudi lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole.

14 Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla.

15 Stoga, nije ništa osobito ako se i njegovi službenici pretvaraju kao da su službenici pravednosti. Svršetak će im biti prema djelima njihovim.

16 Ponovno kažem, neka me nitko ne smatra bezumnikom. U protiv-nom, primite me i kao bezumnika da se i ja mogu nešto malo pohvaliti.

II KORINĆANIMA 12 22417 Ovo što govorim ne govorim

po Gospodinu, nego kao u bezu-mlju, u tom pouzdanju kojim se ponosimo.

18 Pošto se mnogi hvale po tijelu, i ja ću se pohvaliti.

19 Jer vi rado podnosite bezumni-ke, vi koji sebe vidite mudrima!

20 Jer podnosite, ako vas tko zaro-bljuje, ako vas tko proždire, ako vam tko oduzima, ako se tko uznosi, ako vas tko udara po licu.

21 Govorim na sramotu kao da smo mi bili slabi. Ali u čemu je tko hrabar, u bezumlju govorim, hrabar sam i ja.

22 Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci? I ja sam! Jesu li sjeme Abrahamovo? I ja sam!

23 Jesu li poslužitelji Kristovi? Kao bezumnik govorim: ja sam još više! U naporima, preobilno; u batinama, prekomjerno; u tamnicama, preče-sto: u pogiblima, često.

24 Od Židova sam primio pet puta po četrdeset udaraca manje jedan.

25 Triput sam bio šiban, jedan-put kamenovan, triput doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubokom moru.

26 Na putovanjima često, u opasno-sti od voda, u opasnosti od razbojni-ka, u opasnosti od sunarodnjaka, u opasnosti od Pogana, u opasnosti u gradu, u opasnosti u pustinji, u opa-snosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom;

27 u naporu i muci, u bdjenjima često, u gladi i žeđi, često u posto-vima, u hladnoći i golotinji.

28 Pored svega toga izvanjskog, koje se svakodnevno okomljuje na mene, tu je briga za sve crkve.

29 Tko je slab, a da ja nisam slab? Tko se sablažnjava, a da ja ne izgaram?

30 Ako se trebam hvaliti, svojim ću se slabostima hvaliti.

31 Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji je blagoslovljen zauvijek, zna da ne lažem.

32 U Damasku je upravitelj pod kraljem Aretom čuvao damašćanski grad i htio me uhvatiti,

33 i spustili su me kroz prozor preko zida u košari te sam umaknuo njegovim rukama.

POGLAVLJE 12

HVALITI se, bez sumnje, ne koristi mi; doći ću do viđenja i otkrive-

nja Gospodinovih.2 Znao sam čovjeka u Kristu prije četrnaest godina, ne znam da li u tije-lu, ne znam da li izvan tijela, Bog zna, taj je bio uznesen do trećeg neba.

3 I znao sam tog čovjeka, da li u tijelu, ne znam ili izvan tijela, ne znam: Bog zna,

4 da je bio uznesen u raj i čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije zakonom dopušteno izgovoriti.

5 Takvim ću se hvaliti, a samim sobom se neću hvaliti, osim svojim slabostima.

6 Jer ako bi se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih govorio istinu. Ali se sada suzdržavam, da ne bi netko o meni mislio više nego što vidi na meni ili što čuje o meni.

7 I da se ne bi uzvisio preko mjere zbog obilja otkrivenja, dan mi je trn u tijelo, Sotonin poslanik, da me udara da se ne uzvisim preko mjere.

8 Za ovo sam triput zaklinjao Gos-podina da odstupi od mene.

9 A on mi je rekao: “Dovoljna ti je moja milost, jer se moja snaga usavršuje u slabosti.” Radije ću se dakle hvaliti svojim slabostima da bi snaga Kristova mogla počivati na meni.

10 Stoga uživam u slabostima, u pogrdama, u potrebama, u progon-stvima, u tjeskobama radi Krista. Jer kada sam slab, onda sam jak.

II KORINĆANIMA 1322511 Postao sam bezumnik hvaleći

se! Vi ste me primorali jer je trebalo da me vi preporučujete jer ni u čemu nisam manji od najglavnih apostola, premda sam ništa.

12 Doista znakovi apostola ostva-reni su među vama sa svom strplji-vošću, u znakovima i čudesima, i silnim djelima.

13 Jer što je to u čemu ste vi manji od drugih crkava, osim što vam ja osobno nisam bio na teret? Oprostite mi tu krivicu!

14 Evo, spreman sam treći put doći k vama i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaše, nego vas. Jer djeca ne moraju stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.

15 A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za vaše, i što vas više ljubim, ma-nje sam ljubljen.

16 Ali neka bude, ja vas nisam op-teretio, nego sam vas, lukav kakav jesam, na prijevaru uhvatio?

17 Jesam li sâm zaradio na vama po nekom od onih koje sam poslao k vama?

18 Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li Tit zaradio na vama? Nismo li hodili u istom duhu? Nismo li hodili istim stopama?

19 Mislite li da se ponovno pred vama opravdavamo? Govorimo pred Bogom u Kristu, a sve ovo činimo, ljubljeni, za vašu izgradnju.

20 Jer se bojim kad dođem da vas možda neću naći kakve bih htio, i da ćete i vi mene naći kakvog ne biste htjeli, da možda ne bude kakvih rasprava, zavisti, srdžbi, svađa, kleveta, došaptavanja, nadimanja, meteža;

21 i da me moj Bog, kad ponovo dođem, ne ponizi kod vas te da ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju su počinili.

POGLAVLJE 13

OVO je treći put što dolazim k vama. “Po ustima dvojice ili

trojice svjedoka neka se utvrdi svaka riječ.”

2 Rekao sam već prije i sada go-vorim kao kad sam bio drugi put nazočan, a sada odsutan, pišem onima koji su prije sagriješili i svima ostalima da, ako ponovo dođem, neću štedjeti.

3 Pošto vi tražite dokaz da Krist govori u meni, koji nije slab prema vama, nego je silan u vama.

4 Jer iako je i bio razapet po slabo-sti, ali živi po snazi Božjoj. Jer smo i mi slabi u njemu, ali ćemo s njime živjeti po snazi Božjoj za vas.

5 Sami sebe ispitajte jeste li u vjeri! Sami sebe isprobajte! Ne poznajete li sami sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako ste odbačeni.

6 A nadam se da ćete spoznati da mi nismo odbačeni.

7 I molim se Bogu da ne činite nikakvog zla, ne da se mi pokažemo prokušani, nego da vi dobro činite, a mi makar bili kao odbačeni.

8 Jer ništa ne možemo protiv istine, već samo za istinu.

9 Jer se radujemo kad smo mi slabi, a vi jaki, a i ovo želimo: vaše usavršavanje.

10 Zbog toga, odsutan, ovo pišem da, nazočan, ne bih morao oštro postupati, prema vlasti koju mi je dao Gospodin za izgradnju, a ne za rušenje.

11 Konačno, braćo, budite po-zdravljeni! Usavršavajte se, tješite se, budite iste misli, živite u miru pa će Bog ljubavi i mira biti s vama!

12 Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem!

13 Pozdravljaju vas svi sveti.14 Milost Gospodina Isusa Krista i

ljubav Boga i zajedništvo Duha Sveto-ga neka bude sa svima vama! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO apostol, ne od ljudi, niti po čovjeku, nego po Isusu Kristu i

Bogu Ocu koji ga je uskrsnuo od mrtvih;

2 i sva braća koja su sa mnom: crkvama u Galaciji.

3 Milost vam i mir od Boga Oca, i od Gospodina našega Isusa Krista,

4 koji je samog sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjeg zlog svijeta, po volji Boga i Oca našega!

5 Njemu neka je slava uvijek i zauvijek. Amen!

6 Čudim se da se tako brzo od-mećete, od onoga koji vas je po-zvao Kristovom milošću na drugo evanđelje,

7 koje nije drugo, nego ima nekih koji vas uznemiruju i žele izvrnuti Kristovo evanđelje.

8 Ali, ako vam mi ili anđeo s neba, propovijeda nekakvo drugačije evanđelje od onoga koje smo vam mi propovijedali, neka bude proklet!

9 Kao što smo već prije rekli: ako vam tko propovijeda nekakvo dru-gačije evanđelje od onoga koje ste primili, neka bude proklet!

10 Zar sad uvjeravam ljude ili Boga? Ili nastojim ugoditi ljudima? Jer ako bih još i ljudima ugađao, ne bih bio sluga Kristov.

11 Ali vam dajem na znanje, braćo, da evanđelje koje sam ja propovije-dao nije od ljudi;

12 jer niti sam ga ja od čovjeka primio, niti bio poučen, nego po otkrivenju Isusa Krista.

13 Jer ste čuli za moje nekadašnje ponašanje u židovstvu; kako sam

preko mjere progonio crkvu Božju i pustošio je,

14 te sam napredovao u židovstvu više od mnogih vršnjaka u svom narodu, jer sam bio previše revan za predaje svojih očeva.

15 Ali kad se svidjelo Bogu, koji me je odvojio od utrobe moje majke i pozvao me po svojoj milosti,

16 objaviti Sina svojega u meni da bi ga propovijedao među Poganima, nisam se istog trena posavjetovao s tijelom i krvi,

17 niti sam uzišao u Jeruzalem k onima koji su bili apostoli prije mene, nego sam otišao u Arabiju te se ponovno vratio u Damask.

18 Onda sam poslije tri godine uzišao u Jeruzalem vidjeti Petra, te sam ostao s njim petnaest dana.

19 Ali druge apostole nisam vidio, osim Jakova, brata Gospodinova.

20 A što vam, evo, pred Bogom pišem, ne lažem.

21 Zatim sam došao u krajeve Sirije i Cilicije.

22 A judejskim crkvama koje su u Kristu, bio sam nepoznat,

23 već su samo čule da “onaj koji nas je prije progonio sada propovije-da vjeru koju je nekoć uništavao,”

24 i slavile su Boga radi mene.

POGLAVLJE 2

ZATIM sam nakon četrnaest godi-na ponovno uzišao u Jeruzalem

s Barnabom, a poveo sam i Tita.2 A uzišao sam po otkrivenju i izlo-

žio im evanđelje koje propovijedam među Poganima, a nasamo onima koji su bili ugledni, da možda ne trčim ili da nisam trčao uzalud.

POSLANICA GALAĆANIMA

GALAĆANIMA 32273 Ali čak ni Tit, koji je bio sa mnom,

premda Grk, nije bio primoran obrezati se,

4 i to radi lažne braće, koji su se neočekivano ušuljali kako bi uhodili našu slobodu koju imamo u Kristu Isusu, tako da bi nas zarobili.

5 Njima nismo popustili niti se po-korili ni za čas, da bi istina evanđelja ostala kod vas.

6 Ali od onih koji se prave da su nešto, (ma tko oni bili, meni nije važno; jer Bog ne priznaje čovjekovu vanjštinu), jer koji se prave da su nešto, ništa mi nisu pridodali.

7 Nego su naprotiv, kad su vidjeli da je meni povjereno evanđelje za neobrezane, kao što je Petru za obrezane,

8 (jer onaj koji je djelovao u Pe-trovom apostolstvu među obreza-nima, bio je moćan i u meni među Poganima),

9 a kad su Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, zapazili milost što mi je bila darovana, dali su meni i Barnabi desnice zajedništva: da mi trebamo ići među Pogane, a oni među obrezane.

10 Samo da se sjećamo siromaha; to je ono što sam se i potrudio činiti.

11 A kad je Petar stigao u Antiohi-ju, u lice sam mu se usprotivio, jer je zavrijedio ukor.

12 Jer prije nego što su došli neki od Jakova, jeo je s Poganima, ali kad su oni došli, povukao se i odvojio jer se bojao onih iz obrezanja.

13 A i drugi su Židovu hinili s njim, tako da je i Barnaba bio poveden njihovom prijetvornošću.

14 Ali kad sam vidio da oni ne hode pravo po istini evanđelja, rekao sam Petru pred svima: “Ako ti, koji si Židov, živiš poganski, a ne židovski, zašto primoravaš Pogane da se požidove?”

15 Mi koji smo po naravi Židovi, a ne grešnici iz poganstva,

16 koji znamo da čovjek nije oprav-dan po djelima Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Krista Isusa, da bismo bili opravdani po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona; jer po djelima Zakona neće biti opravdano ni jedno tijelo.

17 Ako li smo se, dok nastojimo biti opravdani po Kristu, i mi sami našli grešnicima, nije li onda Krist poslužitelj grijeha? Bože sačuvaj!

18 Jer ako ponovno gradim ono što sam srušio, činim sâm sebe prijestupnikom.

19 Jer ja sam kroz Zakon umro Zakonu da bih živio Bogu.

20 S Kristom sam razapet; ipak živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni. A što sada živim u tijelu, živim po vjeri Sina Božjega koji me je ljubio i dao sebe samoga za mene.

21 Ne osujećujem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.”

POGLAVLJE 3

O bezumni Galaćani! Tko li vas je začarao te se ne pokoravate

istini, vi pred čijim je očima Isus Krist bio jasno prikazan, među vama je bio razapet?

2 Htio bih od vas doznati jedino ovo: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po slušanju riječi vjere?

3 Zar ste tako bezumni? Započeli ste u Duhu, zar sada dovršavate po tijelu?

4 Jeste li uzalud toliko toga pretr-pjeli? Ako je doista bilo uzalud!

5 Stoga onaj koji vam poslužuje Duha i čini među vama čudesa, čini li to po djelima Zakona ili po slušanju riječi vjere?

6 Kao što je i Abraham povjero-vao Bogu i to mu se uračunalo u pravednost.

GALAĆANIMA 4 2287 Znajte dakle da oni koji su od

vjere, to su djeca Abrahamova.8 A Pismo, pošto je predvidjelo da će Bog po vjeri opravdati Pogane, unaprijed je propovijedao evanđelje Abrahamu govoreći: “U tebi će svi narodi biti blagoslovljeni.”

9 Tako da su oni koji su od vjere bla-goslovljeni vjernim Abrahamom.

10 Jer svi koji su od djela Zakona, pod prokletstvom su; jer je zapisano: “Proklet je svaki onaj koji ne ustraje u svemu onome što je zapisano u knjizi Zakona da to izvršava.”

11 A da po Zakonu nitko nije opravdan pred Bogom, očito je, jer: “Pravednik će živjeti po vjeri.”

12 A Zakon nije od vjere, nego: “Čovjek koji ih izvršava, živjet će u njima.”

13 Krist nas je otkupio od proklet-stva Zakona jer je postao za nas pro-kletstvom; jer je zapisano: “Proklet je svaki koji visi na drvetu”,

14 da bi blagoslov Abrahamov došao na Pogane po Isusu Kristu; da bismo mi primili obećanje Duha po vjeri.

15 Braćo, govorim na ljudski način: čak i ljudski savez ako bi bio potvrđen nitko ga ne poništava ili mu što dodaje.

16 A obećanja su predana Abra-hamu i njegovom sjemenu. On ne govori: “i sjemenima,” kao o mno-gima, nego kao o jednome: “I tvom sjemenu,” koje je Krist.

17 A ovo kažem: Savez koji je prije Bog potvrdio u Kristu, ne poništava Zakon koji je nastao četiri stotine i trideset godina kasnije i ne može učiniti obećanje nedjelotvornim.

18 Jer ako je baština od Zakona, nije više od obećanja. A Bog je nju po obećanju podario Abrahamu.

19 Čemu onda služi Zakon? Nado-dan je zbog prekršaja, dok ne dođe sjeme kome je namijenjeno obećanje

i bio je postavljen po anđelima rukom posrednika.

20 A posrednik nije posrednik jed-noga, a Bog je jedan.

21 Nije li onda Zakon protivan Božjim obećanjima? Bože sačuvaj! Jer kad bi bio predan Zakon koji bi mogao dati život, pravednost bi doista dolazila po Zakonu.

22 Ali Pismo je sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje po vjeri Isusa Krista, može dati onima koji vjeruju.

23 A prije dolaska vjere bili smo čuvani pod Zakonom, zatvoreni za vjeru koja se poslije trebala objaviti.

24 Tako nam je Zakon bio pouča-vatelj da nas dovede do Krista, da se opravdamo po vjeri.

25 Ali dolaskom vjere, nismo više pod vodstvom poučavatelja.

26 Jer ste svi vi djeca Božji po vjeri u Krista,

27 jer svi koji ste u Krista kršteni, Kristom ste se odjenuli.

28 Nema više ni Židova ni Grka; nema ni roba ni slobodnjaka; nema ni muško ni žensko, jer ste vi svi jedno u Kristu Isusu.

29 Ako li ste vi Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.

POGLAVLJE 4

A kažem: sve dok je baštinik dije-te, ničim se ne razlikuje od sluge,

premda je gospodar svega,2 nego je pod skrbnicima i upravi-

teljima sve do dana koji je odredio otac.

3 Tako i mi, kad smo bili djeca, bili smo u ropstvu pod vodstvom počela svijeta.

4 Ali kad je došla punina vremena, poslao je Bog svoga Sina, rođenog od žene, postavljenog pod Zakon,

5 da bi otkupio one pod Zakonom, kako bismo primili posinjenje.

GALAĆANIMA 52296 A zato što ste sinovi, poslao je

Bog u vaša srca Duha Sina svojega koji viče: “Abba, Oče!”

7 Stoga nisi više sluga, nego sin, a ako si sin, onda si i baštinik Božji po Kristu.

8 Ali tada, dok još niste poznavali Boga, služili ste onima koji po naravi nisu bogovi.

9 A sada, kad ste upoznali Boga, ili zapravo, kad je Bog upoznao vas, kako se ponovo vraćate nemoćnima i bijednim počelima kojima opet želite robovati?

10 Obdržavate dane i mjesece, i vremena i godine.

11 Bojim se za vas da se nisam možda uzalud trudio oko vas.

12 Zaklinjem vas, braćo, budite kao ja, jer i ja sam kao vi. Niste me ničim povrijedili.

13 A znate kako sam vam ono prvi put u slabosti tijela propovijedao evanđelje.

14 I moje iskušenje koje je bilo u mojem tijelu, niste prezreli ni odba-cili, nego ste me primili kao anđela Božjeg, kao Krista Isusa.

15 Gdje je dakle vaše blaženstvo o kojem ste govorili? Jer svjedočim vam da kad bi bilo moguće, oči biste svoje iskopali i dali ih meni.

16 Jesam li vam dakle postao nepri-jatelj zato što vam govorim istinu?

17 Oni revnuju za vas, ali ne na dobro, nego bi vas htjeli isključiti da biste za njih revnovali.

18 A dobro je uvijek revnovati u dobrome, a ne samo kad sam nazo-čan kod vas.

19 Dječice moja, koju ponovo u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.

20 Želio bih sada biti nazočan kod vas i izmijeniti svoj glas, jer sam u nedoumici zbog vas.

21 Recite mi, vi koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakon?

22 Jer je zapisano da je Abraham imao dva sina: jednoga od ropkinje, a drugoga od slobodne.

23 Ali onaj od ropkinje bio je rođen po tijelu, a onaj od slobodne po obećanju.

24 To je slikoviti opis. Jer ove su dva Saveza; jedan je s gore Sinaja koji rađa za ropstvo, i to je Hagara.

25 Jer je Hagara gora Sinaj, u Arabiji, i odgovara Jeruzalemu koji je sada, i nalazi se u ropstvu sa svojom djecom.

26 A Jeruzalem koji je odozgor je slobodan, taj je majka svih nas,

27 jer je zapisano: “Raduj se, ne-rotkinjo, koja ne rađaš; prolomi se i zavapi ti koja nemaš trudove; jer napuštena ima puno više djece nego ona koja ima muža!”

28 A mi smo, braćo, poput Izaka, djeca obećanja.

29 Ali kao što je onda onaj koji je rođen po tijelu progonio onoga koji je rođen po duhu, tako je i sada.

30 Ipak što govori Pismo? “Iz-baci ropkinju i njenog sina, jer sin ropkinje neće baštiniti sa sinom slobodne.”

31 Tako dakle, braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne.

POGLAVLJE 5

STOGA stojite čvrsto u slobodi kojom nas je Krist oslobodio i ne

dajte se ponovo u jaram ropstva.2 Evo ja, Pavao, kažem vam da

ako se obrežete, Krist vam neće ništa koristiti.

3 Jer svjedočim ponovo svakom čovjeku koji je obrezan da je dužan izvršiti sav Zakon.

4 Krist postaje nedjelotvoran svima vama koji se opravdavate Zakonom; otpali ste od milosti.

5 Jer mi Duhom očekujemo nadu pravednosti po vjeri.

GALAĆANIMA 6 2306 Jer u Isusu Kristu niti što koristi

obrezanje niti neobrezanje, nego vjera koja djeluje kroz ljubav.

7 Dobro ste trčali; tko li vas je spri-ječio da ne budete poslušni istini?

8 Taj nagovor ne dolazi od onoga koji vas poziva.

9 Malo kvasca ukvasi sve tijesto.10 Ja se pouzdajem u vas, po Gos-

podinu, da nećete misliti drugačije. Ali onaj koji vas zbunjuje, snosit će svoju osudu, ma tko on bio!

11 A ja, braćo, ako još propo-vijedam obrezanje, zašto me još progone? Onda je prestala sablazan križa!

12 Htio bih da budu odsječeni oni koji vas zbunjuju!

13 Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude povod tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugome.

14 Jer je sav Zakon ispunjen u jednoj riječi, i to u ovome: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!”

15 Ako li jedan drugoga grizete i proždirete, pazite da jedni druge ne istrijebite!

16 Ovo kažem dakle: hodite u Duhu, pa nećete udovoljavati po-žudi tijela.

17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela, i to se jedno dru-gomu protivi, tako da ne činite ono što biste htjeli.

18 Ali ako ste vođeni Duhom, niste više pod Zakonom.

19 A očita su djela tijela. To su: preljub, bludnost, nečistoća, raz-vratnost,

20 idolopoklonstvo, vračanje, mržnja, nesloga, suparništva, srđba, svađa, pobune, krivovjerja,

21 zavisti, ubojstva, pijanstva, ra-skalašene gozbe i tome slično; za koje vam unaprijed kažem, kao što sam već rekao, da oni koji takvo što čine, neće baštiniti kraljevstva Božjeg.

22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera,

23 krotkost, suzdržljivost. Protiv ovih nema zakona.

24 A oni koji su Kristovi razapeli su svoje tijelo sa strastima i požu-dama.

25 Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodimo.

26 Nemojmo biti željni isprazne slave, izazivajući jedan drugoga i zavideći jedan drugome!

POGLAVLJE 6

BRAĆO, ako se čovjek i zatekne u kakvom prijestupu, vi koji

ste duhovni, takvoga ispravljajte u duhu krotkosti, pazeći na sebe samoga da i ti ne budeš iskušan!

2 Nosite bremena jedan drugo-me, i tako ćete ispuniti Kristov zakon!

3 Jer ako netko misli da je nešto, premda nije ništa, vara samog sebe.

4 Ali neka svaki ispita svoje djelo, pa će onda u samom sebi imati pohvalu, a ne u drugomu.

5 Jer svatko će nositi vlastito breme.

6 Neka onaj koji je poučavan u Riječi dijeli sva dobra s onim koji poučava!

7 Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Jer što čovjek sije, to će i žeti.

8 Jer tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u Duh, iz Duha će žeti život vječni.

9 I nemojmo se umoriti čineći dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti, ako ne posustanemo.

10 Kad dakle imamo priliku, čini-mo dobro svima, a osobito onima koji su domaći u vjeri.

11 Vidite kolikim sam vam slovi-ma napisao svojom rukom!

GALAĆANIMA 623112 Svi oni koji se žele praviti važni

u tijelu, oni vas primoravaju da se obrežete, samo da ne bi bili progo-njeni zbog križa Kristovog.

13 Jer ni oni koji se obrezuju ni sami se ne drže Zakon, ali žele da se vi obrezujete da bi se mogli hvaliti vašim tijelom.

14 A Bože sačuvaj da se ja nečim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je svijet razapet meni i ja svijetu!

15 Jer u Kristu Isusu niti što koristi obrezanje niti neobrezanje, nego novo stvorenje.

16 A svima koji budu hodili po tom pravilu, neka na njima bude mir i milosrđe, i na Izraelu Božjem.

17 Od sada neka mi nitko ne uznemiruje, jer ja nosim tragove Gospodina Isusa na svome tijelu.

18 Braćo, neka milost Gospodina našega Isusa Krista bude s duhom vašim. Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, svetima koji su u

Efezu i vjernima u Kristu Isusu.2 Milost vam i mir od Boga, našega

Oca, i od Gospodina Isusa Krista!3 Blagoslovljen Bog i Otac Gos-

podina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svim duhovnim blagoslovima u nebeskim prostorima u Kristu.

4 Budući da nas je u njemu iza-brao prije utmeljenja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi,

5 jer nas je predodredio za posi-njenje po Isusu Kristu, po dobrona-mjernosti svoje volje,

6 na hvalu slave njegove milosti, kojom nas je prihvatio u ljubljeno-mu,

7 u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti,

8 koju nam je obilno udijelio u svoj mudrosti i razboritosti,

9 pošto nam je obzanio otajstvo svoje volje, po svojoj dobronamjer-nosti koju je već u sebi naumio,

10 za izvršenje u punini vremena: sve sakupiti pod jednu glavu u Kri-stu, i što je u nebu i što je na zemlji, i u njemu,

11 u kojemu smo i mi stekli baštinu, mi koji smo predodređeni u skladu s nakanom onoga koji sve radi po odluci svoje volje,

12 da mi, koji smo se već prije pouzdali u Krista, budemo na hvalu njegove slave.

13 U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine, evanđelje svoga spasenja,

u njemu ste i, nakon što ste povjero-vali, zapečaćeni obećanim Duhom Svetim,

14 koji je zalog naše baštine sve do otkupljenja stečenih, na hvalu njegove slave.

15 Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodina Isusa i za vašu ljubav prema svima svetima,

16 ne prestajem zahvaljivati za vas i spominjati vas u svojim molitvama,

17 da vam Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, podari duha mudrosti i otkrivenje u spoznavanju njega;

18 prosvijetli oči vašega razuma da uvidite kolika je nada u njegovom pozivu, i koliko je bogatstvo slave njegove baštine u svetima,

19 i koliko je prekomjerna veličina njegove snage prema nama koji vjerujemo po djelovanju njegove silne snage,

20 koju je proveo u Kristu kad ga je uskrsnuo od mrtvih i posjeo sebi zdesna u nebeskim prostorima,

21 iznad svakoga poglavarstva i vlasti, i moći i gospodstva, i svakog imena koje je imenovano, ne samo u ovom svijetu, nego i u onomu koji dolazi.

22 I sve mu je podložio pod noge, a njega je dao da bude glava nad svime u crkvi,

23 koja je njegovo tijelo, punina onoga koji ispunjava sve u svima.

POGLAVLJE 2

I vas je oživio koji ste bili mrtvi u prijestupima i grijesima2 u kojima ste nekoć hodili prema

tijeku ovog svijeta, po knezu koji ima

POSLANICA EFEŽANIMA

EFEŽANIMA 3233vlast u zraku, duha koji sada djeluje u neposlušnoj djeci.

3 Među ovima smo i mi nekoć živjeli u požudama svojega tijela udovoljavajući željama tijela i uma te smo po naravi bili djeca gnjeva kao i drugi.

4 Ali Bog koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio,

5 i nas koji smo bili mrtvi u grije-sima, oživio je zajedno s Kristom, (milošću ste spašeni!)

6 i zajedno nas uskrsnuo i zajedno posjeo u nebeskim prostorima, u Kristu Isusu,

7 da u vjekovima koji dolaze pokaže neizmjerno bogatstvo svoje milosti u dobroti prema nama u Kristu Isusu.

8 Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar!

9 Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao.

10 Jer njegovo smo vješto djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra dje-la, koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hodimo.

11 Zato se sjećajte kako ste nekoć vi bili Pogani po tijelu, nazivani Neobrezani od onih koji se nazivaju Obrezani, što im je na tijelu rukom učinjeno,

12 i da ste u ono vrijeme bili bez Krista, otuđeni od izraelskoga gra-đanstva i tuđinci Savezima obećanja, nemajući nade i bez Boga na svijetu.

13 Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć bili daleko, dovedeni ste blizu krvlju Kristovom.

14 Jer je on naš mir, on koji je od obadva učinio jedan te srušio pregradni zid što je bio u sredini između njih,

15 ukinuo je u svome tijelu ne-prijateljstvo, Zakon zapovijedi s odredbama, da u sebi od dva stvori jednog novog čovjeka, uspostavlja-jući mir;

16 te da obadva u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu, pošto je u sebi uništio neprijateljstvo.

17 Došao je i propovijedao mir vama koji ste bili daleko i onima koji su bili blizu,

18 jer po njemu jedni i drugi ima-mo pristup k Ocu u jednom Duhu.

19 Sada dakle niste više stranci i pridošlice, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji,

20 nadograđeni na temelju apostolā i prorokā, a ugaoni je kamen sam Isus Krist,

21 na kome sva građevina priklad-no sastavljena raste u sveti hram u Gospodinu,

22 na kome ste i vi ugrađeni za prebivalište Božje po Duhu.

POGLAVLJE 3

ZBOG toga sam ja, Pavao, sužanj Krista Isusa, za vas Pogane.

2 Ako ste čuli za raspodjelu Božje milosti koja mi je podarena za vas,

3 da mi je otkrivenjem obznanje-no otajstvo kao što sam vam gore ukratko napisao,

4 po kojoj, kad čitate, možete shvatiti moje razumijevanje Kristova otajstva,

5 koje se u prošlim naraštajima nije obzanilo sinovima ljudskim, kao što se sada otkrilo njegovim svetim apostolima i prorocima po Duhu:

6 da su Pogani subaštinici i isto tijelo i sudionici njegovog obećanja u Kristu po evanđelju,

7 kojemu sam postao poslužitelj po daru Božje milosti koja mi je predana djelotvornošću njegove snage.

8 Meni, najmanjem od svih sve-tih, predana je ova milost; među Poganima propovijedati evanđelje neistraživog Kristovog bogatstva,

9 i svima rasvijetliti što je zajedniš-tvo otajstva koje je bilo skriveno od

EFEŽANIMA 4 234početka svijeta u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu,

10 da bi se sada, poglavarstvima i vlastima u nebeskim prostorima, po crkvi obznanila mnogovrsna Božja mudrost,

11 prema vječnoj nakani koju je ostvario u Kristu Isusu, našem Gospodinu,

12 u kome imamo hrabrost i pristup s pouzdanjem po njegovoj vjeri.

13 Zato vas molim: ne klonite zbog mojih nevolja za vas, one su vaša slava.

14 Zbog toga prigibam svoja ko-ljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista

15 od koga je imenovana svaka obitelj u nebu i na zemlji,

16 da bi vam podario prema bogat-stvu svoje slave da se po njegovom Duhu jačate snagom u unutarnjem čovjeku,

17 da bi Krist prebivao u vašim srcima po vjeri, da biste bili ukorije-njeni i utemeljeni u ljubavi,

18 da možete shvatiti zajedno sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina,

19 te spoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da biste se ispunili do sve punine Božje.

20 A onomu koji je moćan učiniti mnogo više iznad onoga što može-mo moliti ili misliti, prema snazi koja djeluje u nama,

21 njemu neka bude slava u crkvi po Kristu Isusu kroz sva pokoljenja, od vijeka do vijeka! Amen.

POGLAVLJE 4

ZAKLINJEM vas, dakle, ja sužanj u Gospodinu: hodite dostojno

poziva kojim ste pozvani,2 sa svom skromnošću i krotkošću,

s postojanošću podnosite jedan drugoga u ljubavi;

3 nastojeći sačuvati jedinstvo Duha, svezom mira.

4 Postoji jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani k jednoj nadi svoga poziva;

5 jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje,

6 jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroz sve i u svima vama.

7 A svakomu od nas dana je milost po mjeri Kristovog dara.

8 Zato govori: “Kad je uzašao na visinu, odveo je sužnje u sužanjstvo i dao darove ljudima.”

9 (A ono “uzašao” što drugo znači nego to da je najprije sišao u donje krajeve zemlje?

10 Onaj koji je sišao jest onaj isti koji je i uzašao iznad svih nebesa, da bi sve ispunio.)

11 I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za blagovjesnike, a jedne za pastire i učitelje

12 za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova,

13 dok svi ne dospijemo do jedin-stva vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršenog čovjeka, do mjere uzrasta punine Kristove:

14 da više ne budemo djetinjasti, bacani amo tamo i nošeni unaokolo svakim vjetrom nauka koji ljudskim trikom i lukavstvom čeka u zasjedi da nas zavede.

15 Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Krista,

16 od koga je sve tijelo sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela, ostva-ruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi.

17 Ovo, dakle, kažem i svjedočim u Gospodinu: ne hodite više kao što i ostali Pogani hode, u ispraznosti njihove pameti,

EFEŽANIMA 523518 zamračena razuma, otuđeni od

života Božjega zbog neznanja koje je u njima, zbog sljepoće njihova srca.

19 Oni, pošto su otupili, predali su sami sebe razvratnosti da bi u pohlepi činili svaku nečistoću.

20 Ali vi niste tako učili Krista,21 ako ste ga doista čuli i po njemu

bili poučeni kao što jest istina u Isusu:

22 da vam je, u odnosu na prijašnje ponašanje, odložiti starog čovjeka koji je iskvaren zbog zavodljivih požuda,

23 i obnoviti se duhom svojega razuma,

24 te se zaodjenuti novim čo-vjekom, koji je stvoren po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti.

25 Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome.

26 Srdite se, ali ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom!

27 I ne dajte mjesta Đavlu.28 Tko je krao, neka više ne krade,

nego neka se radije trudi i svojim ru-kama radi što je dobro, da bi mogao dati onome koji je u potrebi.

29 Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju gdje je potrebno, da bi poslužila milost onima koji slušaju.

30 I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!

31 Neka se ukloni od vas sva gor-čina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula, zajedno sa svakom zlobom.

32 I budite dobri jedan prema drugom, samilosni! Opraštajte jedan drugome kao što je i Bog vama u Kristu oprostio!

POGLAVLJE 5

BUDITE dakle sljedbenici Božji kao ljubljena djeca

2 i hodite u ljubavi kao što je i Krist nas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

3 A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kao što dolikuje svetima!

4 Ni prostota ni ludorija ni ru-galica, što ne priliči, nego radije zahvaljivanje!

5 Jer ovo znajte da ni jedan blud-nik, ni nečista osoba, ni pohlepnik, koji je idolopoklonik, nema nikakve baštine u kraljevstvu Kristovom i Božjem.

6 Neka vas nitko ne zavarava ispra-znim riječima, jer zbog takvih dolazi gnjev Božji na neposlušnu djecu!

7 Zato nemojte biti sudionici s njima!

8 Jer ste nekad bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu: hodite kao djeca svjetla;

9 (jer plod je Duha, u svakoj dobro-ti i pravednosti i istini).

10 Istražujte što je ugodno Gos-podinu,

11 i nemojte imati udjela u be-splodnim djelima tame, već ih radije korite,

12 jer sramota je i govoriti o onome što oni potajno čine.

13 A sve što se kori, po svjetlu postaje očito, jer sve što se očituje jest svjetlo.

14 Zato govori: “Probudi se ti što spavaš i ustani od mrtvih i Krist će ti zasvijetliti.”

15 Pazite dakle da hodite pažljivo, ne kao ludi, nego kao mudri,

16 iskupljujući vrijeme, jer dani su zli.

17 Zbog toga ne budite bezumni, nego shvatite što je Gospodinova volja!

18 I ne opijajte se vinom, u kome je razuzdanost, nego se punite Duhom;

EFEŽANIMA 6 23619 govoreći vi sâmi u psalmima,

hvalospjevima i duhovnim pjesma-ma, pjevajući i skladajući Gospodinu u svome srcu,

20 zahvaljujući uvijek za sve Bogu i Ocu, u imenu Gospodina našega Isusa Krista,

21 pokoravajući se jedan drugome u strahu Božjem!

22 Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodinu,

23 jer je muž glava ženi kao što je i Krist glava crkve; i on je Spasitelj tijela!

24 Stoga kao što je crkva podre-đena Kristu, tako neka i žene budu svojim muževima, u svemu!

25 Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio crkvu i sebe pre-dao za nju,

26 da bi je posvetio i očistio vode-nim pranjem, po riječi,

27 da bi je priveo sebi kao slavnu crkvu, bez ljage, ili bore, ili nečega takvog, nego tako da bude sveta i bez mane.

28 Tako su muškarci dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, ljubi sebe.

29 Jer nitko nikada nije mrzio svoje tijelo, naprotiv, hrani ga i njeguje kao i Gospodin crkvu.

30 Jer smo udovi njegova tijela, od njegova mesa i od njegovih kostiju.

31 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uza ženu, i bit će dvoje jedno tijelo.”

32 Veliko je ovo otajstvo, ali ja govorim glede Krista i crkve.

33 Ipak, neka i svaki pojedini od vas tako ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svojega muža!

POGLAVLJE 6

DJECO, budite poslušni svojim roditeljima u Gospodinu, jer je

to ispravno.

2 “Poštuj oca svoga i majku,” to je prva zapovijed s obećanjem,

3 “da ti bude dobro i da dugo živiš na zemlji”.

4 A vi, očevi, ne izazivajte svoju dje-cu na gnjev, nego ih podižite odgaja-njem i opomenom Gospodnjom.

5 Sluge, budite poslušni svojim gospodarima po tijelu sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca svojega, kao Kristu!

6 Ne služite samo naoko kao oni koji ugađaju ljudima, nego kao sluge Kristove koji od svega srca izvršavaju volju Božju!

7 Dragovoljno služite kao Gospo-dinu, a ne kao ljudima,

8 znajući da će svaki koji učini što dobro, primiti isto to od Gospodina, bio sluga ili slobodan!

9 A vi, gospodari, jednako po-stupajte prema njima! Klonite se prijetnje znajući da je i vaš Gos-podar u nebu, a kod njega nema pristranosti.

10 Konačno, braćo moja, jačajte se u Gospodinu i u snazi moći njegove!

11 Obucite svu bojnu opremu Božju da biste se mogli suprostaviti lukavstvima đavolskim!

12 Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv vladara tame ovog svijeta, protiv zlih duhova u visinama.

13 Zbog toga uzmite svu bojnu opremu Božju da biste se mogli odu-prijeti u zli dan, i kad sve izvršite, održati se!

14 Stojte, dakle, pošto ste svoje bokove opasali istinom i obukli oklop pravednosti,

15 te obuli noge spremnošću za evanđelje mira.

16 Povrh svega uzmite štit vjere; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele zloga.

EFEŽANIMA 623717 Uzmite i kacigu spasenja i mač

Duha, to jest riječ Božju.18 Uvijek molite u Duhu svakovr-

snom molitvom i prošnjom i bdijte zbog toga sa svom ustrajnošću i prošnjom za sve svete,

19 i za mene, da bi mi se dala riječ, da mogu hrabro otvoriti svoja usta kako bi obznanio otajstvo evanđelja,

20 za koje sam poslanik u okovima; da u njemu mogu hrabro govoriti kako mi i treba govoriti.

21 Ali da i vi znate što je sa mnom i što radim, o svemu će vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni posluži-telj u Gospodinu,

22 koga sam poslao k vama upravo zbog toga da saznate kako je s nama i da utješi vaša srca.

23 Mir braći i ljubav s vjerom od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!

24 Milost neka bude sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista, u iskrenosti! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO i Timotej, sluge Isusa Kri-sta, svima svetima u Kristu Isusu

koji su u Filipima, s nadglednicima i đakonima.

2 Milost vam i mir od Boga našega Oca i Gospodina Isusa Krista!

3 Zahvaljujem svome Bogu pri svakom sjećanju na vas,

4 uvijek u svakoj svojoj molitvi s radošću upućujem molbu za sve vas,

5 zbog vašega udjela u evanđelju od prvoga dana sve dosad;

6 uvjeren sam u to da će onaj koji je započeo dobro djelo u vama, do-vršiti ga do dana Isusa Krista.

7 Kao što je ispravno da to mislim o svima vama, jer vas imam u svome srcu, sve vas koji ste sudionici moje milosti, ne samo u mojim okovima, nego i u obrani i u utvrđivanju evanđelja.

8 Jer Bog mi je svjedok koliko čeznem za svima vama samilošću Isusa Krista.

9 I ovo molim, da vaša ljubav još više i više obiluje u spoznaji i svakom rasuđivanju,

10 da možete prosuditi ono što je izvrsno, da biste bili čisti i besprije-korni na dan Kristov,

11 puni plodova pravednosti koji su po Isusu Kristu, na slavu i hvalu Božju.

12 Ali bi htio da vi, braćo, razu-mijete da je ono što se dogodilo sa mnom još više ispalo za napredak evanđelja,

13 tako da su moji okovi u Kristu postali poznati na cijelom dvoru i na svima drugim mjestima,

14 a mnoga su se braća u Gospodi-nu, uvjerena mojim okovima, još više odvažila govoriti Riječ bez straha.

15 Neki, doista, propovijedaju Krista iz zavisti i svađe, a neki i iz dobre volje:

16 prvi propovijedaju Krista u svadljivosti, neiskreno, pretpostav-ljajući da će pridodati nevolju mojim okovima;

17 a drugi iz ljubavi, znajući da sam postavljen za obranu evanđelja.

18 Što dakle? Ipak se na svaki na-čin, bilo pod izlikom ili u istini, Krist propovijeda. I tome se radujem, da, i radovat ću se.

19 Jer znam da će mi se to po vašoj molitvi i potpori Duha Isusa Krista okrenuti na spasenje,

20 prema mojoj čežnji i nadi da se ni u čemu neću postidjeti, nego će se sa svom hrabrošću kao i uvijek, tako i sada, Krist uzveličati u mojem tijelu, bilo kroz moj život ili kroz smrt.

21 Jer meni je živjeti Krist, a umri-jeti dobitak!

22 Ali ako je živjeti u tijelu to što mojem radu donosi plod, tada ne znam što bih izabrao.

23 Jer pritisnut sam između dvoje-ga: imam želju otići i biti s Kristom, što je mnogo bolje.

24 Ali ostati u tijelu je potrebnije radi vas.

25 I u to uvjeren, znam da ću ostati i zadržati se sa svima vama, za vaš napredak i radost vjere,

26 da vaša slava radi mene obiluje u Isusu Kristu kod mojeg ponovnog dolaska k vama.

27 Samo se vladajte dostojno Kristovog evanđelja, da ja, bilo da

POSLANICA FILIPLJANIMA

FILIPLJANIMA 2239dođem i vidim vas, ili budem odsu-tan, čujem o vama da stojite čvrsto u jednom duhu i jednom se misli zajedno borite za vjeru evanđelja,

28 i ni u čemu ne strahujete od svojih protivnika, kojima je to očiti znak propasti, a vama spasenje i to od Boga.

29 Jer vam je radi Krista darovano ne samo u njega vjerovati nego i trpjeti radi njega,

30 imajući isti sukob koji ste vidjeli u meni, i sada čujete da je u meni.

POGLAVLJE 2

AKO li, dakle, postoji kakva utjeha u Kristu, ako li kakva okrepa lju-

bavi, ako li kakvo zajedništvo Duha, ako li kakve samilosti i milosrđa,

2 upotpunite moju radost tako da budete istog mišljenja, imajući istu ljubav, budite složni, jedne misli!

3 Ništa ne činite u svadljivosti ili ispraznoj slavi, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga boljima od sebe!

4 Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je drugih!

5 Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu,

6 koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao plijenom što je jednak Bogu,

7 nego je sam sebe učinio neugled-nim i uzeo obličje sluge te postao sličan ljudima.

8 I našao se oblikom kao čovjek, ponizio je sâm sebe i postao poslu-šan do smrti, i to smrti na križu.

9 Zato ga je Bog i preuzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena,

10 da se na Isusovo ime prigne svako koljeno onih nebeskih, i ze-maljskih i podzemaljskih,

11 i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.

12 Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo u mojoj nazočnosti nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drh-tanjem razrađujte svoje spasenje.

13 Jer je Bog onaj koji po svojoj dobronamjernosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

14 Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja

15 da budete besprijekorni i beza-zleni sinovi Božji bez prijekora usred izobličenog i izopačenog naroda, u kojem svijetlite kao svjetla u svijetu,

16 držeći riječ života, da se mogu radovati na dan Kristov, što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio.

17 Štoviše, ako sam bio prinesen na žrtvu i službu vaše vjere, veselim se i radujem sa svima vama.

18 A i vi isto tako budite sretni i radujte se sa mnom!

19 A pouzdajem se u Gospodina Isusa da ću vam brzo poslati Timo-teja da se i ja utješim kad saznam kako je s vama.

20 Jer nikoga nemam koji je iste misli tko bi se spontano brinuo za vaše stanje,

21 jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

22 A njegovu prokušanost znate, kako je sa mnom, kao dijete s ocem, služio u evanđelju.

23 Njega se dakle nadam poslati od-mah čim vidim što će biti sa mnom.

24 A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam ubrzo doći.

25 I smatrao sam potrebnim po-slati k vam Epafrodita, mog brata i suradnika i suborca, a vašeg posla-nika i onog koji poslužuje u mojim oskudicama,

26 jer je čeznuo za svima vama i bio potišten zato što ste čuli da se razbolio.

27 Jer doista je bio bolestan gotovo na smrt, ali mu se Bog smilovao, i ne

FILIPLJANIMA 3 240samo njemu nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost.

28 Poslao sam ga stoga još žurnije da se, kad ga ponovno vidite, razve-selite i da ja budem manje žalostan.

29 Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radošću i smatrajte takve uglednima,

30 jer je zbog djela Kristovog bio blizu smrti i nije se obazirao na svoj život, da nadoknadi nedostatak vaše službe prema meni.

POGLAVLJE 3

KONAČNO, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam

jedno te isto doista mi nije teško, a za vas je sigurnije.

2 Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih radnika, čuvajte se sakaćenja!

3 Jer obrezanje smo mi koji du-hom iskazujemo štovanje Bogu i radujemo se u Kristu Isusu, a ne pouzdajemo se u tijelo,

4 premda bih ja mogao imati po-uzdanje i u tijelo. Ako netko drugi misli da se može pouzdati u tijelo, ja još više:

5 obrezan osmoga dana, od roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej;

6 po revnosti progonitelj crkve, po pravednosti koja je u Zakonu besprijekoran.

7 Ali sve što mi je bio dobitak, to radi Krista smatram gubitkom.

8 Štoviše, bez sumnje, i sve sma-tram gubitkom zbog onog najizvr-snijeg; spoznaje Krista Isusa, Gos-podina mojega, radi koga sam sve izgubio i smatram to samo izmetom da bih Krista dobio,

9 i u njemu budem nađen, nema-jući svoju pravednost, koja je od Zakona, nego onu koja je po vjeri Kristovoj, pravednost koja je od Boga po vjeri;

10 da upoznam njega i snagu njegovog uskrsnuća, i zajedništvo njegovih patnji, da budem suobličen njegovoj smrti,

11 ne bih li kako dospio k uskrsnu-ću od mrtvih.

12 Ne kažem da sam već postigao ili već postao savršen, nego težim kako bih to dohvatio, za koje sam i ja dohvaćen po Kristu Isusu.

13 Braćo, ja za sebe ne smatram da sam to dohvatio, ali ovo jedno činim: zaboravljam ono što je iza, a sežem za onim što je ispred.

14 Navaljujem prema cilju zbog premije uzvišenog poziva Božjeg u Kristu Isusu.

15 Neka stoga ovako mislimo svi koji smo savršeni, ako li o nečemu drugačije mislite, Bog će vam i to otkriti.

16 Uostalom, do čega smo stigli, po tom istom pravilu hodimo, isto razmišljajmo!

17 Braćo, budite sljedbenici zajed-no sa mnom i zapazite one koji tako hode kao što nas imate za primjer.

18 Jer mnogi, o kojima sam vam često govorio, a i sada plačući go-vorim, hode kao neprijetelji križa Kristova.

19 Njihov je svršetak propast; nji-hov je bog trbuh, a slava u njihovoj sramoti, oni misle na zemaljsko.

20 Jer naše je življenje u nebu, odakle i Spasitelja očekujemo, Gos-podina Isusa Krista,

21 koji će, prema djelotvornosti kojom sebi može sve podložiti, preobraziti ovo naše bijedno tijelo tako da bude suobličeno njegovom slavnome tijelu.

POGLAVLJE 4

ZATO, braćo moja ljubljena i željena, moja radosti i vijenče,

tako moji dragi ljubljeni, čvrsto stojte u Gospodinu!

FILIPLJANIMA 42412 Zaklinjem Evodiju i Sintihu

zaklinjem, da budu iste misli u Gospodinu.

3 A molim i tebe, vjerni sudruže, pomozi im jer su se one u evanđelju trudile zajedno sa mnom, i s Klemen-tom i drugim mojim suradnicima čija su imena u knjizi života.

4 Radujte se uvijek u Gospodinu! Ponovo kažem: radujte se!

5 Vaše blago postupanje neka bude poznato svim ljudima! Gospodin je blizu!

6 Ne brinite se ni za što, nego u svemu, molitvom i prošnjom sa zahvaljivanjem iznesite svoje molbe Bogu;

7 i Božji će mir, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.

8 Konačno, braćo, sve što je istinito, sve što je časno, sve što je pravedno, sve što je čisto, sve što je ljubazno, sve što je na dobrom glasu, ako ima ka-kva krepost, ako ima kakva pohvala, na to mislite!

9 I što ste i naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni, to činite! I Bog mira bit će s vama.

10 A jako sam se obradovao u Gospodinu jer je napokon ponovo procvala vaša briga za mene, prem-da ste i prije brinuli, ali niste imali priliku.

11 Ne govorim to zbog oskudice, jer sam ja naučio biti zadovoljan u bilo kojem stanju se nalazim.

12 Znam kako je biti podcijenjen, znam kako je obilovati. U svemu sam se i na sve navikao; i sit biti i gladovati i obilovati i oskudije-vati.

13 Sve mogu po Kristu koji me osnažuje.

14 Ipak, dobro ste učinili što ste sa mnom podijelili moju nevolju.

15 A i vi, Filipljani, znate da mi u početku evanđelja, kada sam otišao iz Makedonije, nijedna crkva nije doprinosila u pogledu izdataka i primitaka, osim vas jedinih.

16 Jer i u Solun ste, i jednom i dvaput poslali za moju potrebu.

17 Ne zato što tražim dar, nego tražim plod koji obiluje u vašu korist.

18 A imam svega i obilujem. Za-sićen sam pošto sam od Epafrodita primio ono od vas, slatki miris, žr-tvu prihvatljivu, ugodnu Bogu.

19 A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu prema bogatstvu nje-govom, u slavi, po Kristu Isusu.

20 A Bogu i našem Ocu slava uvijek i zauvijek. Amen.

21 Pozdravite svakog svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom.

22 Pozdravljaju vas svi sveti, a poglavito oni iz cezarove kuće.

23 Milost Gospodina našega Isusa Krista neka bude sa svima vama. Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, i naš brat Timotej,

2 svetoj i vjernoj braći u Kristu, koji su u Kolosima: milost vam i mir od Boga našega Oca i Gospodina Isusa Krista!

3 Zahvaljujemo Bogu i Ocu Gos-podina našega Isusa Krista, uvijek kad molimo za vas,

4 pošto smo čuli za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav prema svima svetima,

5 zbog nade koja vam je pohra-njena u nebu, za koju ste već čuli u istinitoj riječi evanđelja,

6 koje je došlo k vama, kao i u sav svijet te donosi plod i u vama od dana kada ste čuli i spoznali milost Božju u istini,

7 kako ste i naučili od Epafre, našega ljubljenog sudruga sluge, koji je za vas vjeran službenik Kristov,

8 koji nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu.

9 Zbog toga i mi od dana od kad smo to čuli ne prestajemo za vas moliti i želimo da budete ispunjeni spoznajom njegove volje u svakoj mudrosti i duhovnom razumije-vanju,

10 tako da živite dostojno Gospo-dina, u svemu mu ugodite, donoseći plod u svakom dobrom djelu i na-predujući u spoznaji Boga;

11 osnaženi svom snagom po njegovoj slavnoj moći, za svaku strpljivost i postojanost s radošću;

12 zahvaljivajući Ocu, koji nas je učinio dostojnim sudionicima baštine svetih u svjetlu.

13 On nas je izbavio iz vlasti tame i prenio u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina,

14 u komu imamo otkupljenje, po njegovoj krvi, i oproštenje grijeha.

15 On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac svakoga stvorenja,

16 jer je po njemu sve stvoreno, što je u nebu i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega.

17 I on je prije svega, i sve je po njemu u skladu.

18 On je i glava tijela, crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da bi u svemu on imao prvenstvo,

19 jer se Ocu svidjelo u njemu nastaniti svu puninu,

20 i po njemu pomiriti sa sobom sve, budući da je po njemu ostvario mir kroz krv njegovog križa, bilo ono na zemlji ili ono u nebu.

21 I vas, koji ste nekoć bili otuđeni i neprijatelji u svom umu po zlim djelima, a sada vas je izmirio

22 u njegovom ljudskom tijelu, kroz smrt, da vas izvede pred sebe svete, bez mane i bez krivnje,

23 ako ustrajete u vjeri, utemeljeni i utvrđeni te se ne udaljite od nade evanđelja koje ste čuli, koje je pro-povijedano svakom stvorenju što je pod nebom i kojem sam ja, Pavao, postao službenik,

24 koji se sada raduje u svojim patnjama za vas, i tako u svojemu tijelu dopunjuje što nedostaje Kri-stovim mukama za njegovo tijelo, koje je crkva.

POSLANICA KOLOŠANIMA

KOLOŠANIMA 224325 Njoj sam ja postao službenik

prema Božjoj raspodjeli koju mi je dao za vas da ispunim riječ Božju,

26 to jest otajstvo koje je bilo skri-veno kroz vjekove i kroz naraštaje, a koje je sada objavljeno njegovim svetima.

27 Njima je Bog želio objaviti kako je bogata slava ovoga otajstva među Poganima, koje je Krist u vama, nada slave.

28 Njega mi propovijedamo, opo-minjući svakog čovjeka i poučavajući svakog čovjeka u svoj mudrosti, da bi prikazali svakog čovjeka savršena u Kristu Isusu.

29 Za to se i trudim boreći se po njegovoj djelotvornosti koja moćno djeluje u meni.

POGLAVLJE 2

ZATO bih želio da znate kako sam u velikom sukobu radi vas

i radi onih u Laodiceji i radi svih onih koji me nisu vidjeli u tijelu, licem u lice

2 da bi se njihova srca utješila, povezana u ljubavi, i u svakom bogatstvu pune sigurnosti razumije-vanja, za spoznavanje otajstva Boga i Oca i Krista,

3 u kome je skriveno sve blago mudrosti i znanja.

4 A ovo kažem zato da vas tko ne prevari lukavim riječima.

5 Jer iako sam odsutan tijelom, duhom sam s vama; radujem se dok gledam vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.

6 Kako ste dakle primili Krista Isusa Gospodina, tako u njemu hodite:

7 u njemu ukorijenjeni i nado-građeni i učvršćeni u vjeri, kako ste poučeni, obilujte u tome sa zahvalnošću!

8 Pazite da vas tko ne prevari fi lo-zofi jom i ispraznim zavaravanjem,

što je po predaji ljudskoj, po počeli-ma svijeta, a ne po Kristu.

9 Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva,

10 i vi ste potpuni u njemu, koji je glava svakog poglavarstva i vlasti.

11 U njemu ste i vi obrezani; obre-zanjem koje nije učinjeno rukama, nego odlaganjem tijela grijeha pute-nosti po Kristovom obrezanju.

12 Pokopani ste s njim u krštenju, u kojem ste i uskrsnuli s njim, po vjeri u djelovanje Boga, koji ga je uskrsnuo od mrtvih.

13 I vas koji ste bili mrtvi u svojim grijesima i neobrezanju svoga tijela, oživio je zajedno s njim i oprostio vam sve prijestupe;

14 izbrisao je nama protivnu zadužnicu s odredbama koje su bile protiv nas; i uklonio je s puta i prikovao je na svoj križ.

15 Razoružao je poglavarstva i vlasti i javno ih izložio, pošto je u tome trijumfi rao nad njima.

16 Neka vas, stoga, nitko ne osu-đuje zbog jela ili zbog pića, ili u pogledu svetkovina, ili mladog mjeseca, ili Šabata!

17 To je samo sjena onoga što dolazi, a tijelo je Kristovo.

18 Neka vas nitko ne zakine za nagradu, svojevoljnom poniznošću i štovanjem anđela, namećući ono što nije vidio, uzaludno oholeći se po svojoj tjelesnoj pameti,

19 a ne držeći se Glave, od koje sve tijelo, hranjeno i skupa povezano zglobovima i vezama, raste rastom Božjim.

20 Stoga, ako ste s Kristom umrli počelima svijeta, zašto se, kao da živite u svijetu, podređujete odred-bama:

21 “Ne diraj, ne okusi, ne dotiči”?

22 Sve to uporabom propada; po zapovijedima i ljudskim naucima.

KOLOŠANIMA 3 24423 koji, doista, imaju izgled mu-

drosti u samovoljnom štovanju i poniznosti i zanemarivanju tijela, ali nema nikakve časti u zadovoljavanju tijela.

POGLAVLJE 3

AKO ste dakle uskrsnuli s Kri-stom, tražite ono što je odozgo,

gdje Krist sjedi zdesna Bogu.2 Priklanjajte se onome što je odoz-

go, ne onome što je na zemlji.3 Jer ste umrli i vaš je život skriven

s Kristom u Bogu.4 Kad se pojavi Krist, vaš život,

tada ćete se i vi s njim pojaviti u slavi.

5 Usmrtite, dakle, vaše udove koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, požudu, zlu pohotu i lakomstvo, što je idolopoklonstvo.

6 Zbog kojih dolazi gnjev Božji na neposlušnu djecu,

7 u čemu ste i vi nekad hodili kad ste živjeli u tome.

8 Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: ljutnju, gnjev, zlobu, hulu, sramotan govor iz svojih usta!

9 Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli starog čovjeka s njegovim djelima,

10 a odjenuli ste novoga koji je obnovljen u spoznaji prema slici onoga koji ga je stvorio.

11 Gdje nema ni Grka ni Židova, obrezanog ni neobrezanog, barbara, Skita, roba ni slobodnjaka, nego je Krist sve, i u svemu.

12 Odjenite se, dakle, kao izabrani Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrostivost, poniznost, krotkost i podnošljivost!

13 Podnosite jedan drugoga i opraštajte jedan drugomu, ako tko sa nekim ima razmiricu. Kao što je Krist i vama oprostio, tako činite i vi!

14 A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je sveza savršenstva!

15 I neka u vašim srcima vlada Božji mir, na koji ste i pozvani u jednom tijelu i budite zahvalni!

16 Neka riječ Kristova bogato prebiva u vama u svoj mudrosti, po-učavajte i opominjite jedan drugoga; psalmima, hvalospjevima i duhov-nim pjesmama, s milošću pjevajte Gospodinu u svojim srcima.

17 I sve što činite riječju ili djelom, činite sve u ime Gospodina Isusa, po njemu zahvaljujte Bogu i Ocu!

18 Žene, pokoravajte se svojim muževima, kako dolikuje u Gos-podinu!

19 Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima!

20 Djeco, budite poslušni u svemu svojim roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu!

21 Očevi, ne razdražujte svoju djecu, da ne budu obeshrabrena!

22 Sluge, budite poslušni u svemu svojim gospodarima po tijelu, ne naočigled kao oni koji se žele svidjeti ljudima, nego s iskrenim srcem, bo-jeći se Boga!

23 I sve što činite, činite od srca kao Gospodinu, a ne ljudima,

24 znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu; jer vi služite Gospodinu Kristu.

25 Ali onaj koji čini nepravdu primit će za nepravdu koju je učinio; i tu nema pristranosti.

POGLAVLJE 4

GOSPODARI, dajte svojim slugama pravedno i podjednako, znajući

da i vi imate Gospodara u nebu!2 Ustrajte u molitvi i bdijte u njoj

sa zahvaljivanjem!3 Ujedno molite i za nas da bi

nam Bog otvorio vrata za riječ, da govorimo Kristovo otajstvo, zbog kojega i jesam u okovima,

4 i da ga objavim, kao što mi treba govoriti !

KOLOŠANIMA 42455 Hodite u mudrosti prema onima

koji su vani, iskupljujte vrijeme!6 Neka vam riječ uvijek bude milo-

stiva, solju začinjena, da biste znali svakome odgovoriti kako treba!

7 O meni će vam sve izložiti Tihik, ljubljeni brat, i vjerni poslužitelj i moj sudrug sluga u Gospodinu,

8 koga sam poslao k vama upravo zato da bi saznao kako ste i utješio vaša srca,

9 zajedno s vjernim i ljubljenim bratom Onezimom, koji je jedan od vas. Oni će vam obznaniti sve što se događa ovdje.

10 Pozdravlja vas Aristarh, moj sudrug u tamnici, i Marko, Barnabin nećak (za koga ste primili upute; kad dođe k vama, prihvatite ga),

11 i Isus, koji se zove Just, koji su od obrezanih. Ovi su jedini moji suradnici za kraljevstvo Božje, koji su mi bili utjeha.

12 Pozdravlja vas Epafra, sluga Kristov, koji je jedan od vas, koji se uvijek silno trudi u molitvama za vas da biste stajali savršeni i putpuni u svoj volji Božjoj.

13 Jer ja svjedočim za njega da ima veliku revnost za vas i za one u Laodiceji i one u Hijeropolu.

14 Pozdravljaju vas ljubljeni liječ-nik Luka i Dema.

15 Pozdravite braću u Laodiceji i Nimfi i crkvu koja je u njegovoj kući.

16 Kad se pročita ova poslanica kod vas, pobrinite se da se pročita i u laodicejskoj crkvi, a vi isto tako pro-čitajte onu poslanicu iz Laodiceje.

17 I recite Arhipu: “Pazi na službu koju si primio u Gospodinu, da je izvršiš.”

18 Pozdrav mojom rukom, Pavlo-vom. Sjećajte se mojih okova. Neka milost bude s vama. Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, Silvan i Timotej solunskoj crkvi koja je u Bogu Ocu i Gospo-

dinu Isusu Kristu. Milost vam i mir, od Boga našega Oca i Gospodina Isusa Krista!

2 Zahvaljujemo Bogu uvijek za sve vas kad vas spominjemo u svojim molitvama,

3 sjećajući se bez prestanka djela vaše vjere, napora ljubavi i strpljive nade u Gospodina našega Isusa Krista pred Bogom i Ocem našim.

4 Znamo, ljubljena braćo, da ste izabrani od Boga,

5 jer naše evanđelje nije došlo k vama samo u riječi, nego i u snazi, i u Duhu Svetom, i u punoj sigurnosti kao što znate kakvi smo mi bili među vama radi vas.

6 I vi ste postali naši sljedbenici i Gospodinovi, kad ste primili riječ u velikoj nevolji s radošću Duha Svetoga,

7 tako da ste postali uzor svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.

8 Jer od vas je odjeknula riječ Gos-podinova, ne samo u Makedoniji i Ahaji, nego se i na svakom mjestu proširio glas o vašoj vjeri koja teži k Bogu, tako da nam ne treba ništa govoriti.

9 Jer oni sami govore o nama na kakav smo doček naišli kod vas i kako ste se obratili od idola k Bogu, da služite živom i istinitom Bogu

10 i da čekate njegovog Sina s neba, koga je on uskrsnuo od mrtvih, Isusa, koji nas je izbavio od gnjeva koji dolazi.

POGLAVLJE 2

JER i sami znate, braćo, da naš do-lazak k vama nije bio uzaludan.

2 Ali iako smo, kao što znate, prije trpjeli i bili izvrgnuti porugama u Filipima, ohrabrili smo se u našem Bogu govoriti vam evanđelje Božje uz veliku borbu.

3 Jer naše bodrenje ne dolazi iz zablude, ni iz nečistoće, niti u prijevari,

4 nego kao što je Bog odobrio povjeriti nam evanđelje, tako govo-rimo, ne kao da ugađamo ljudima, već Bogu, koji ispituje naša srca.

5 Jer nikada nismo, kao što znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s pritajenom željom za bogatstvom. Bog je svjedok.

6 Niti smo od ljudi tražili slavu, niti od vas niti od drugih, iako smo mogli biti na teret kao apostoli Kristovi.

7 Ali mi smo bili među vama blagi kao njegovateljica koja njeguje svoju djecu.

8 Tako smo čeznuli za vama, i bili spremni predati vam ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše jer ste nam bili dragi.

9 Jer sjećate se, braćo, našega truda i napora! Jer smo radili noć i dan, budući da nikoga od vas nismo htjeli opteretiti, propovijedajući vam evanđelje Božje.

10 Vi ste svjedoci, a i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprije-korno ponašali prema vama koji vjerujete.

11 Kao što znate kako smo svakog pojedinog od vas kao otac svoju djecu, poticali, tješili i zaklinjali,

PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA

I SOLUNJANIMA 424712 da hodite dostojno Boga, koji vas

je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.13 Zbog toga i mi zahvaljujemo

Bogu bez prestanka, jer kad ste pri-mili riječ Božju, koju ste čuli od nas, primili ste je ne kao riječ ljudsku, nego kao ono što uistinu jest, riječ Božju, koja i učinkovito djeluje u vama koji vjerujete.

14 Jer vi ste, braćo, postali sljed-benici Božjih crkvi koje su u Judeji u Kristu Isusu, pošto ste i vi isto pretrpjeli od svojih sunarodnjaka kao i oni od Židova,

15 koji su ubili Gospodina Isusa i svoje proroke, a nas su progonili; i ne ugađaju Bogu i protive se svim ljudima,

16 braneći nam propovijedati Poganima kako bi mogli biti spašeni, da zauvijek dopune svoje grijehe. I gnjev je Božji na posljetku došao na njih!

17 A mi, braćo, pošto smo na kratko vrijeme bili odijeljeni od vas, i to licem, a ne srcem, sve smo više, s velikom čežnjom, nastojali vidjeti vaše lice.

18 Zato smo htjeli doći k vama, čak i ja, Pavao, jednom i dva put, ali nas je spriječio Sotona.

19 Jer tko je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Niste li to vi pred našim Gospodinom Isusom Kristom kod njegovog dolaska?

20 Jer vi ste naša slava i radost.

POGLAVLJE 3

ZATO kad više nismo mogli izdr-žati, smatrali smo da je dobro da

sami ostanemo u Ateni,2 i poslali smo Timoteja, svoga

brata i službenika Božjeg i našega suradnika u Kristovom evanđelju, da vas učvrsti i utješi u vašoj vjeri,

3 da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama, jer sami znate da smo za to određeni.

4 Jer doista, kad smo bili kod vas, unaprijed smo vam govorili da ćemo trpjeti nevolje, i kao što znate, to se i dogodilo.

5 Zbog toga sam ga i ja, kad nisam više mogao izdržati, poslao da doznam o vašoj vjeri, da vas nije možda iskušao Kušač i naš trud bude uzaludan.

6 Ali se sada Timotej vratio od vas k nama i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas uvijek imate u dobrom sjećanju, i da vruće čeznete vidjeti nas kao i mi vas.

7 Zato smo se, braćo, vašom vje-rom utješili u svoj svojoj potištenosti i tjeskobi.

8 Jer mi sada oživljujemo ako vi čvrsto stojite u Gospodinu.

9 Jer kojom bismo zahvalom mogli uzvratiti Bogu za vas, za svu radost kojom se radujemo radi vas pred našim Bogom?

10 Noću i danju neizmjerno moli-mo da vidimo vaše lice i da nadopu-nimo što još nedostaje vašoj vjeri.

11 A sâm Bog i naš Otac, i naš Gospodin Isus, neka usmjeri naš put k vama!

12 I neka bi vam Gospodin dao da rastete i obilujete ljubavlju jedan prema drugomu i prema svima, kao i mi prema vama,

13 da bi se utvrdila vaša besprije-korna srca u svetosti pred Bogom i našim Ocem, kod dolaska Gospo-dina našega Isusa Krista sa svim svojim svetima.

POGLAVLJE 4

NADALJE vas dakle, braćo, za-klinjemo i potičemo u Gos-

podinu Isusu da bi, kao što ste od nas primili kako vam treba hoditi i ugađati Bogu, mogli sve više i više obilovati.

2 Jer znate koje smo vam zapovije-di dali u ime Gospodina Isusa.

I SOLUNJANIMA 5 2483 Jer ovo je volja Božja: vaše po-

svećenje, da se suzdržavate od bludnost,

4 da svatko od vas treba znati svoju posudu posjedovati u svetosti i poštovanju,

5 ne u strastvenoj požudi, kao Pogani koji ne poznaju Boga;

6 da nitko ne prelazi i ne vara svo-ga brata u bilo čemu, jer Gospodin je osvetnik za sve to, kako smo vas i unaprijed upozorili i posvjedočili.

7 Jer nas Bog nije pozvao na neči-stoću, nego na posvećenje.

8 Stoga, onaj koji prezire ovo, ne prezire čovjeka, nego Boga, koji vam je dao svojega Svetoga Duha.

9 A što se tiče bratske ljubavi nema potrebe pisati vam, jer vas je sâme Bog poučio da ljubite jedan drugoga;

10 doista to i činite prema svoj braći koja su po cijeloj Makedoniji. Ali vas zaklinjemo, braćo, da još više i više napredujete

11 i da naučite biti spokojni i baviti se svojim poslovima i raditi vlastitim rukama, kao što smo vam zapovjedili,

12 da hodite časno prema onima koji su vani i da imate svega i da vam ništa ne manjka.

13 Ali ne bih htio, braćo, da budete neupućeni u vezi onih koji su usnuli, da se ne žalostite kao i ostali koji nemaju nadu.

14 Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one koji su usnuli u Isusu dovesti s njim.

15 Jer vam ovo govorimo po riječi Gospodinovoj: da mi koji živimo i ostajemo do dolaska Gospodinova, nipošto nećemo preteći one koji su usnuli.

16 Jer će sâm Gospodin s pokli-kom, s glasom arkanđela i sa zvu-kom trube Božje sići s neba. I umrli u Kristu prvi će uskrsnuti,

17 zatim ćemo mi koji živimo, mi preostali, biti skupa s njima odnese-ni na oblacima u susret Gospodinu u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.

18 Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima.

POGLAVLJE 5

A o vremenima i razdobljima, bra-ćo, nije vam potrebno pisati.

2 Jer i sami savršeno znate da dan Gospodnji dolazi kao lopov u noći.

3 Jer dok budu govorili: “Mir i sigurnost!”, tada će iznenada na njih doći propast, kao trudovi na trudni-cu; i neće umaknuti.

4 Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas taj dan mogao iznenaditi kao lopov.

5 Vi ste svi djeca svjetla i djeca dana; nismo od noći niti od tame.

6 Stoga ne spavajmo kao i ostali, već bdijmo i budimo trijezni!

7 Jer koji spavaju, noću spavaju i koji se opijaju, noću se opijaju.

8 Ali mi koji smo od dana, budimo trezveni, odjenimo oklop vjere i ljubavi, te kacigu, nadu spasenja.

9 Jer nas Bog nije odredio za gnjev, nego za dobivanje spasenja po na-šem Gospodinu Isusu Kristu,

10 koji je umro za nas da bi, bilo bdjeli ili spavali, zajedno s njim živjeli.

11 Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kao što i činite.

12 A zaklinjem vas, braćo, pre-poznajte one koji se trude među vama, i predvode vas u Gospodinu i opominju vas.

13 I cijenite ih još više s ljubavlju radi njihovih djela. Budite u miru među sobom.

14 A vas, braćo, potičemo: opomi-njite neuredne, tješite malodušne,

I SOLUNJANIMA 5249podržavajte slabe, budite strpljivi prema svima!

15 Gledajte da nitko nikome ne uzvrati zlo za zlo, nego uvijek slije-dite ono što je dobro i među sobom i prema svima.

16 Uvijek se radujte!17 Molite bez prestanka!18 Na svemu zahvaljujte, jer je to

volja Božja u Kristu Isusu za vas.19 Ne gasite Duha!20 Ne prezirite proročanstva.21 Ispitujte sve, što je dobro čvrsto

držite.22 Suspregnite se od svega što

nalikuje na zlo.

23 A sâm Bog mira neka vas potpuno posveti. I molim Boga neka se cjelovito vaše biće, duh i duša i tijelo, besprijekorno sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista.

24 Vjeran je onaj koji vas poziva, koji će to i učiniti.

25 Braćo, molite za nas.26 Pozdravite svu braću svetim

poljupcem.27 Zaklinjem vas Gospodinom da

se ova poslanica pročita svoj svetoj braći.

28 Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO i Silvan i Timotej crkvi Solunjana u Bogu našemu Ocu i

Gospodinu Isusu Kristu.2 Milost vam i mir od Boga našega

Oca i Gospodina Isusa Krista!3 Dužni smo uvijek zahvaljivati

Bogu za vas, braćo, kao što dolikuje, jer neizmjerno raste vaša vjera i obiluje ljubav svakog pojedinog od vas svih prema drugima,

4 tako da se mi sami ponosimo vama po crkvama Božjim zbog vaše strplji-vosti i vjere u svim vašim progonstvi-ma i nevoljama koje podnosite.

5 One su očita naznaka pravednog Božjeg suda da budete dostojni kra-ljevstva Božjega za koje i trpite.

6 Budući da je pravedno kod Boga da uzvrati nevoljom onima koji vas muče,

7 a vama, koji se mučite, spokoj-stvom zajedno s nama, kad se Gos-podin Isus objavi s neba sa svojim silnim anđelima

8 u plamenom ognju i uzvrati osvetom onima koji ne poznaju Boga i koji nisu poslušni evanđelju Gospodina našega Isusa Krista.

9 Oni će biti kažnjeni vječnom pro-pašću daleko od lica Gospodnjega i od slave njegove moći,

10 kad se u onaj dan dođe pro-slaviti u svojim svetima i pobuditi divljenje u svima koji vjeruju (jer se je povjerovalo našem svjedočanstvu među vama).

11 Zato i molimo uvijek za vas da bi vas Bog naš učinio dostojnima ovog poziva i ispunio svakom dobro-namjernošću svoje dobrote i svakim djelom vjere sa snagom,

12 tako da bi se proslavilo ime Gospodina našega Isusa Krista u vama i vi u njemu; po milosti našega Boga i Gospodina Isusa Krista.

POGLAVLJE 2

A zaklinjem vas braćo, dolaskom Gospodina našega Isusa Krista i

našeg okupljanja oko njega,2 da se brzo ne pokolebate u

svome umu ili se ne uznemirite ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekom poslanicom kao da je od nas, kao da se je približio dan Kristov.

3 Neka vas nitko ne zavede ni na koji način; jer taj dan neće doći ako najprije ne dođe otpad i ne otkrije se Čovjek grijeha, Sin propasti,

4 koji se protivi i sebe uzdiže iznad svega što se zove Bog ili se štuje, tako da i u Hram Božji sjedne kao Bog, prikazujući sebe da je Bog.

5 Ne sjećate li se da sam vam to govorio još dok sam bio kod vas?

6 I sada znate što ga zadržava kako bi se otkrio u svoje vrijeme.

7 Jer otajstvo bezakonja već djeluje, samo ima onaj koji ga sada zadržava, sve dok on ne bude maknut s puta.

8 I tada će se otkriti Bezakonik kojega će Gospodin zatrti dahom usta svojih i uništiti sjajem svoga dolaska;

9 njega, čije je dolazak po djelova-nju Sotone sa svom silom i znakovi-ma i lažnim čudesima,

10 i sa svakim nepravednim zava-ravanjem u onima koji propadaju zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi mogli biti spašeni.

11 I zbog toga će im Bog poslati dje-lotvornu zabludu da povjeruju laži,

DRUGA POSLANICA SOLUNJANIMA

II SOLUNJANIMA 325112 da budu osuđeni svi koji nisu

povjerovali istini, nego su uživali u nepravdi.

13 A mi smo dužni uvijek zahvalji-vati Bogu za vas, braćo od Gospodi-na ljubljena, jer vas je Bog od početka izabrao za spasenje kroz posvećenje Duhom i istinitom vjerom;

14 na što vas je pozvao po našem evanđelju, na stečevinu slave Gos-podina našega Isusa Krista.

15 Stoga, braćo, stojte čvrsto i drži-te se predaja kojima ste poučeni, bilo riječju, bilo našom poslanicom.

16 A sâm Gospodin naš, Isus Krist, i Bog i Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu,

17 neka utješi vaša srca i učvrsti vas u svakoj dobroj riječi i djelu.

POGLAVLJE 3

KONAČNO, braćo, molite za nas da riječ Gospodnja slobodno trči

i proslavlja se kao i kod vas2 i da budemo izbavljeni od nera-

zumnih i zlih ljudi. Jer nemaju svi vjeru.

3 Ali je vjeran Gospodin koji će vas učvrstiti i očuvati od zla.

4 A imamo pouzdanje u Gospo-dinu, u vas; da činite i da ćete činiti ono što vam zapovijedamo.

5 I neka Gospodin usmjeri vaša srca k ljubavi Božjoj i k strpljivom iščekivanju Krista.

6 A zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina našega Isusa Krista, da se klonite svakog brata koji hodi

neuredno, a ne po predaji koju je primio od nas.

7 Jer sami znate kako nas trebate slijediti: jer nismo se među vama ponašali neuredno,

8 niti smo čiji kruh nizašto jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili nekoga od vas.

9 Ne zato što ne bismo imali vlast, nego da vam damo sebe kao uzor da nas slijedite.

10 Jer i dok smo bili kod vas, ovo smo vam zapovijedali: Ako tko neće raditi, neka i ne jede!

11 Jer čujemo da neki među vama hode neuredno, ništa ne rade, nego se miješaju u tuđe stvari.

12 A takvima zapovijedamo i za-klinjemo ih po Gospodinu našemu Isusu Kristu da s mirom rade i svoj kruh jedu.

13 A vi, braćo, ne posustajte činiti dobro.

14 Ako li tko nije poslušan našoj riječi po ovoj poslanici, zabilježite ga i ne družite se s njim da bi se posramio,

15 ali ga ne smatrajte kao ne-prijatelja, nego ga opominjite kao brata.

16 A sam Gospodin mira dao vam mir uvijek i na svaki način! Gospo-din sa svima vama!

17 Pozdrav mojom rukom, Pavlo-vom, to je znak u svakoj poslanici: tako ja pišem.

18 Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, apostol Isusa Krista po zapovijedi Boga, Spasitelja na-

šega, i Gospodina Isusa Krista, koji je naša nada,

2 Timoteju, pravom sinu u vjeri: milost, milosrđe, mir od Boga na-šega Oca i Isusa Krista Gospodina našega.

3 Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovjediš nekima neka ne poučavaju drugog nauka,

4 niti neka se ne priklanjaju baj-kama i beskrajnim rodoslovljima koja više služe raspravama nego li pobožnom izgrađivanju u vjeri.

5 A svrha te zapovijedi je ljubav iz čista srca i dobre savjesti i neprije-tvorne vjere.

6 U tome su neki, pošto su proma-šili, zastranili u praznorječje;

7 željeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.

8 A znamo da je Zakon dobar ako se tko njime zakonito služi

9 znajući ovo: Zakon nije postavljen za pravednika, nego za bezakonike i neposlušne, za bezbožne i grešne, za nesvete i svjetovne, za ubojice očeva i ubojice majki, za ubojice ljudi,

10 za bludnike, za muškarce koji liježu s muškarcima, za otimače ljudi, za lažljivce, za krivokletnike i ako ima što drugo što se protivi zdravom nauku;

11 po slavnom evanđelju blaženog Boga koje mi je povjereno.

12 I zahvaljujem Kristu Isusu naše-mu Gospodinu koji me je osposobio, jer me je smatrao vjernim i postavio u službu mene

13 koji sam prije bio hulitelj, i pro-gonitelj, i nasilnik; ali sam zadobio milosrđe jer sam to neupućen činio, u nevjeri.

14 A milost Gospodina našega bila je preobilna, zajedno s vjerom i ljubavlju koja je u Kristu Isusu.

15 Vjerodostojna je riječ i vrijedna svakog prihvaćanja da je Krist Isus došao na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.

16 Ali zbog toga sam i zadobio milosrđe da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost za pri-mjer onima koji će vjerovati u njega za život vječni.

17 A Kralju vječnom, besmrtnom, nevidljivom, jedinom mudrom Bogu; čast i slava uvijek i zauvijek. Amen.

18 Ovu ti zapovijed predajem, sine Timoteju, prema prethodnim proročanstvima u vezi s tobom da po njima možeš vojevati dobar rat,

19 držeći vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere.

20 Među njima je Himenej i Alek-sandar, koje sam predao Sotoni da se nauče ne huliti.

POGLAVLJE 2

POTIČEM, dakle, prije svega, da se obavljaju prošnje, molitve, zastu-

panja, zahvaljivanja za sve ljude,2 za kraljeve i sve koji su na vlasti,

da možemo provoditi tih i miran život u svoj pobožnosti i poštenju.

3 Jer je to dobro i prihvatljivo pred Bogom, našim Spasiteljem,

4 koji želi da svi ljudi budu spašeni i dođu do spoznaje istine.

PRVA POSLANICA TIMOTEJU

I TIMOTEJU 42535 Jer je jedan Bog i jedan posrednik

između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus,

6 koji je sebe samoga dao kao otku-pninu za sve da bude svjedočanstvo u stanovito vrijeme,

7 za koje sam ja određen propo-vjednikom i apostolom, istinu go-vorim u Kristu i ne lažem, učiteljem Pogana u vjeri i istinitosti.

8 Hoću, dakle, da ljudi mole na svakom mjestu, podižući svete ruke bez gnjeva i sumnje.

9 Na isti način i žene neka se dotjeruju u pristojnoj odjeći; neka se kite stidljivošću i umjerenošću, ne pletenicama ili zlatom ili biserjem ili skupocjenom nošnjom,

10 nego, dobrim djelima, što i dolikuje ženama koje ispovijedaju pobožnost.

11 Žena neka uči u tišini sa svom podložnošću.

12 Ali ženi ne dopuštam poučavati niti vladati nad muškarcem, nego neka bude u tišini.

13 Jer je Adam prvi oblikovan, onda Eva;

14 i Adam nije bio zaveden, nego se žena, pošto je bila zavedena, našla u prijestupu.

15 Premda će biti spašena ra-đanjem djece, ako ostanu u vjeri i ljubavi i svetosti uz umjerenost.

POGLAVLJE 3

VJERODOSTOJNA je riječ: želi li tko nadgledništvo, želi dobar posao.

2 Stoga nadglednik treba biti besprijekoran, muž jedne žene, tre-zven, umjeren, pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati;

3 ne predan vinu, ne nasilnik, ne gramzljiv za prljavim dobitkom, nego strpljiv, ne svadljiv, ne pohlepan,

4 da dobro upravlja svojim do-mom i djecu drži u podložnosti sa svom ozbiljnošću

5 (jer ako tko ne zna upravljati svojom kućom, kako će se brinuti za crkvu Božju?);

6 ne novoobraćenik kako se ne bi uzoholio i pao pod osudu đa-volovu.

7 A treba imati i dobro svjedočan-stvo od onih vani, da ne bi upao u sramotu i zamku đavolovu.

8 Isto tako i đakoni trebaju biti dostojanstveni, ne dvolični, ne pre-dani mnogom vinu, ni gramzljivi za prljavim dobitkom,

9 držeći otajstvo vjere u čistoj savjesti.

10 A i ovi neka najprije budu ispro-bani, a onda, budu li besprijekorni, neka obavljaju službu.

11 Tako i njihove žene, neka budu dostojanstvene, ne klevetnice, tre-zvene, vjerne u svemu.

12 Neka đakoni budu muževi po jedne žene, neka dobro upravljaju djecom i svojim domovima.

13 Jer oni koji dobro obavljaju službu stječu sebi dobar položaj i veliku hrabrost u vjeri koja je u Kristu Isusu.

14 Ovo ti pišem jer se nadam da ću ubrzo doći k tebi,

15 ako li zakasnim, da znaš kako se treba ponašati u kući Božjoj, koja je crkva Boga živoga, stup i uporište istine.

16 I što je neosporno, veliko je otaj-stvo pobožnosti: Bog je bio očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među Pogani-ma, uzvjerovan u svijetu, primljen u slavu.

POGLAVLJE 4

A Duh izričito govori da će u po-sljednja vremena neki odstupiti

od vjere priklanjajući se zavodničkim duhovima i đavolskim naukama,

2 govoreći laži u licemjerju, čija je sa-vjest obilježena užarenim željezom,

I TIMOTEJU 5 2543 koji zabranjuju ženiti se i zapo-

vijedaju uzdržavati se od jela koja je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni što vjeruju i poznaju istinu.

4 Jer svako je Božje stvorenje dobro i nije za odbaciti ništa kad se prima sa zahvalnošću,

5 jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom.

6 Ako na to podsjećaš braću bit ćeš dobar poslužitelj Isusa Krista, hra-njen riječima vjere i dobrog nauka kojeg si dostigao.

7 A svjetovne i bapske priče odbijaj te se radije vježbaj u pobožnosti!

8 Jer tjelesno vježbanje malo kori-sti, a pobožnost je u svemu korisna; ima obećanje života, ovog sadašnjeg i onog koji dolazi.

9 Vjerodostojna je ova riječ i vrijed-na svakog prihvaćanja.

10 Jer zbog toga se i trudimo i pod-nosimo sramotu pošto se pouzda-jemo u živoga Boga koji je Spasitelj svih ljudi, osobito vjernika.

11 To zapovijedaj i poučavaj!12 Neka nitko ne prezire tvoju

mladost, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u čistoći.

13 Dok ne dođem, posvećuj se čitanju, poticanju, poučavanju.

14 Ne zanemaruj onaj dar koji je u tebi, koji ti je darovan po proroštvu polaganjem ruku starješinstva.

15 O tome duboko promišljaj, potpuno se predaj tome, da tvoj napredak bude očit svima.

16 Pazi na samoga sebe i na nauk! Ustraj u tome! Jer čineći to, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju.

POGLAVLJE 5

NE kudi starijeg, nego ga opominji kao oca, mladiće kao braću,

2 starije žene kao majke, djevojke kao sestre; u svoj čistoći.

3 Poštuj udovice, one koje su doista udovice.

4 Ako li koja udovica ima djecu ili unučad, neka se oni najprije uče iska-zivati pobožnost prema vlastitom domu i uzvraćati roditeljima. Jer to je dobro i ugodno pred Bogom.

5 A ona koja je doista udovica i sa-muje, pouzdaje se u Boga i ustrajava u prošnjama i molitvama noć i dan;

6 ali ona koja se prepušta lagod-nom životu, mrtva je, premda živi.

7 I to zapovijedaj, tako da budu besprijekorne.

8 Ako li se tko ne skrbi za svoje, a posebice za svoje ukućane, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.

9 Neka se ne unosi u popis udovica mlađa od šezdeset godina, koja je bila jednog muškarca žena,

10 o kojoj se govori radi dobrih djela: ako je djecu odgojila, ako je bila gostoljubiva, ako je svetima prala noge, ako je nevoljnicima pomagala, ako se posvetila svakom dobrom djelu.

11 A mlađe udovice odbijaj, jer kad im putenost počne bujati protivno Kristu, žele se udati

12 primajući tako osudu što su odbacile svoju prvu vjeru.

13 A uz to se, lutajući od kuće do kuće, uče biti besposlene; i ne samo besposlene nego i brbljave i namet-ljive, govoreći što ne treba.

14 Hoću, dakle, da se mlađe udaju, djecu rađaju, vode kućanstvo i ne daju protivniku nikakav povod za pogrdu.

15 Jer neke su se već okrenule za Sotonom.

16 Ako koji čovjek ili žena koji vjeruju ima u rodu udovice, neka im pomaže, i neka se ne opterećuje crkva da može pomoći onima koje su doista udovice.

17 Starješine koji dobro upravljaju neka budu smatrani dostojnima

I TIMOTEJU 6255dvostruke časti, posebno oni koji se trude u riječi i nauku.

18 Jer Pismo kaže: “Ne zavezuj gubicu volu koji vrši!” i: “Vrijedan je radnik svoje plaće.”

19 Protiv starješine ne primaj optužbe, osim pred dvojicom ili trojicom svjedoka.

20 One koji griješe ukori pred svima, da i drugi imaju straha!

21 Zaklinjem te pred Bogom i Gospodinom Isusom Kristom i izabranim anđelima da se toga držiš bez davanja prednosti jednom pred drugim i da ništa ne činiš iz pristranosti.

22 Ne polaži brzo ruke ni na koga i ne budi sudionik tuđih grijeha. Sebe čuvaj čistim!

23 Ne pij više samo vodu, nego uzimaj malo vina radi svoga želuca i čestih svojih slabosti.

24 Grijesi nekih ljudi su očiti i pred njima idu na sud, a neke ljude grijesi prate.

25 Isto su tako i dobra djela očita, a i ona koja su drugačija ne mogu se sakriti.

POGLAVLJE 6

SVI koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju

dostojnima svake časti da se ne bi hulilo ime Božje i njegov nauk.

2 A oni kojima su gospodari vjer-nici, neka ih ne cijene manje zato što su braća, nego neka im još više služe jer su oni ti koji su vjerni i ljubljeni, sudionici dobročinstava. Ovo pou-čavaj i potiči.

3 Ako tko drukčije poučava i ne prianja uz zdrave riječi, riječi Gospo-dina našega Isusa Krista i uz nauk u skladu s pobožnošću,

4 ohol je, ništa ne zna, nego bunca od rasprava i prepiranja oko riječi od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja,

5 izopačena raspravljanja ljudi po-kvarenih umova i lišenih istine koji smatraju da je pobožnost dobitak. Od takvih se udalji!

6 A pobožnost sa zadovoljstvom jest velik dobitak.

7 Jer ništa nismo donijeli na svijet, sigurno je da ništa ne možemo ni iznijeti.

8 I kad imamo hranu i odjeću, time budimo zadovoljni.

9 A oni koji se namjeravaju obo-gatiti upadaju u iskušenje i zamku i mnoge bezumne i štetne požude što potapaju ljude u pogibao i propast.

10 Jer je korijen svakog zla ljubav prema novcu; za kojim su neki težili i odlutali od vjere te sami sebe proboli mnogim jadima.

11 Ali ti, o čovječje Božji, bježi od toga, a slijedi pravednost, po-božnost, vjeru, ljubav, strpljivost, krotkost.

12 Bori se u dobroj borbi vjere, drži se vječnog života na koji si i pozvan i za koji si priznao dobro priznanje pred mnogim svjedocima.

13 Zapovijedam ti pred Bogom, koji sve oživljuje, i Kristom Isusom, koji je pred Poncijem Pilatom po-svjedočio dobru vjeroispovijed,

14 da očuvaš ovu zapovijed ne-okaljano, besprijekorno, do pojave Gospodina našega Isusa Krista,

15 koga će u svoje vrijeme pokaza-ti on, blaženi i jedini Vladalac, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,

16 koji jedini ima besmrtnost, prebiva u nepristupačnoj svjetlosti, koga nitko od ljudi nije vidio niti može vidjeti. Njemu čast i moć vječna! Amen.

17 Zapovijedaj onima koji su boga-ti u ovom svijetu da se ne uznose i ne pouzdavaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga živoga koji nam sve bogato daje na uživanje;

I TIMOTEJU 6 25618 neka čine dobro, neka budu

bogati dobrim djelima, neka budu darežljivi, voljni dijeliti,

19 sabirući tako sebi dobar temelj za vremena koja dolaze, da bismo se držali vječnoga života.

20 O Timoteju, čuvaj što ti je povjereno izbjegavajući svjetovne isprazne brbljarije i proturječja lažno nazvanog znanja

21 koje su neki ispovijedali i zastra-nili od vjere. Milost s tobom! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, prema obećanju

života koji je u Kristu Isusu,2 Timoteju, ljubljenom sinu: Mi-

lost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega.

3 Zahvaljujem Bogu komu od predaka služim čiste savjesti dok te se neprestano noć i dan sjećam u svojim molitvama.

4 Čeznem te vidjeti, sjećajući se tvojih suza, da bih se ispunio radošću

5 kad dozivam u sjećanje nepatvo-renu vjeru koja je u tebi, onu koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam da je i u tebi.

6 Zbog toga te podsjećam da raspiruješ Božji dar koji je u tebi po polaganju mojih ruku.

7 Jer Bog nam nije dao duha strašljivosti, nego snage i ljubavi i zdrave pameti.

8 Ne stidi se, dakle, svjedočanstva našega Gospodina, ni mene, sužnja njegova. Nego podijeli sa mnom nevolje za evanđelje, prema snazi Boga

9 koji nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj nakani i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije početka svijeta,

10 a sada očitovanoj pojavom našega Spasitelja Isusa Krista, koji je obesnažio smrt i učinio da kroz evanđelje zasja život i besmrtnost,

11 za koje sam ja postavljen pro-povjednikom i apostolom i učiteljem Pogana.

12 Zbog tog razloga to i podnosim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan sačuvati za onaj dan ono što sam mu povjerio.

13 Drži čvrsto uzor zdravih riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu.

14 Ono dobro što ti je povjereno sačuvaj po Duhu Svetome koji prebiva u nama.

15 To znaš da su se svi koji su u Aziji okrenuli od mene, od njih su Figel i Hermogen.

16 Dao Gospodin milosrđe One-ziforovu domu jer me mnogo puta okrijepio i nije se stidio mojih okova,

17 nego me, kad je bio u Rimu, brižljivo potražio i našao.

18 Dao mu Gospodin da nađe milosrđe kod Gospodina u onaj dan! A koliko mi je poslužio u Efezu, ti vrlo dobro znaš.

POGLAVLJE 2

TI, dakle, sine moj, budi jak u milosti koja je u Kristu Isusu;

2 i ono što si čuo od mene među mnogim svjedocima, to isto predaj vjernim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti.

3 Ti, dakle, podnesi teškoće kao dobar vojnik Isusa Krista.

4 Nijedan koji ratuje ne zapleće se u poslove svakodnevnoga života, kako bi ugodio onomu koji ga je izabrao za vojnika.

5 Ako li se tko i bori, ne ovjenčava se ako se zakonito ne bori.

6 Poljodjelac koji se trudi prvi mora primiti od plodova.

DRUGA POSLANICA TIMOTEJU

II TIMOTEJU 3 2587 Shvati što govorim, jer Gospodin

ti daje razumjevanje u svemu!8 Sjećaj se da je Isus Krist, iz sje-

mena Davidova, bio uskrsnut od mrtvih prema mojem evanđelju,

9 u kojemu podnosim nevolje sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana!

10 Zbog toga sve podnosim radi izabranih, da i oni zadobiju spasenje koje je u Kristu Isusu s vječnom slavom.

11 Vjerodostojna je riječ: jer ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti,

12 ako trpimo, s njim ćemo i kra-ljevati, ako ga niječemo, i on će nas zanijekati;

13 ako ne vjerujemo, on ostaje vje-ran, ne može samog sebe zanijekati.

14 Na to ih podsjećaj zaklinjući ih pred Gospodinom da se ne prepiru oko riječi: ničemu ne koristi, nego je na rušenje onima koji slušaju.

15 Marljivo proučavaj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se ne treba stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine.

16 A kloni se svjetovnih i ispraznih brbljarija, jer će sve više napredovati prema bezbožnosti

17 i njihova će riječ izjedati kao rak-rana. Među njima su Himenej i Filet,

18 koji su zastranili od istine go-voreći da je uskrsnuće već prošlo te nekima ruše vjeru.

19 Ipak pouzdano stoji Božji temelj koji ima ovaj pečat: “Poznaje Gospodin one koji su njegovi” i: “Neka odstupi od bezakonja svaki koji priziva ime Kristovo.”

20 A u velikoj kući nisu samo zlatne i srebrne posude, nego i drvene i zemljane; i jedne na čast, a druge na sramotu.

21 Ako se dakle tko očisti od toga, bit će posuda na čast, posvećena i

korisna za gospodarovu upotrebu i pripremljena za svako dobro djelo.

22 Bježi i od mladenačkih požuda i slijedi pravednost, vjeru, ljubav, mir s onima koji zazivaju Gospodina iz čista srca.

23 A luda i neuka pitanja izbjega-vaj jer znaš da rađaju svađama.

24 A sluga Gospodnji se ne smije svađati, nego biti blag prema svima, sposoban poučavati, strpljiv,

25 i u krotkosti odgajati one koji se protive, ne bi li im Bog dao pokajanje za spoznaju istine,

26 te se osvijeste i pobjegnu iz zamke đavla koji ih drži u ropstvu, pod svojom voljom.

POGLAVLJE 3

OVO znaj također, da će u po-sljednjim danima doći pogibelj-

na vremena.2 Jer ljudi će biti sebeljubivi, la-

komi, hvalisavci, oholi, hulitelji, neposlušni roditeljima, nezahvalni, nesveti,

3 bešćutni, nepomirljivi, klevetnici, neobuzdani, okrutni, preziratelji onih koji su dobri,

4 izdajnici, nagli, umišljeni, ljubite-lji užitaka više nego ljubitelji Boga.

5 Imaju obličje pobožnosti, ali su se njene snage odrekli. Takvih se kloni!

6 Jer od njih su oni koji se uvlače u kuće i zarobljuju ženice opterećene grijesima, vođene različitim požu-dama,

7 koje uvijek uče, a nikada ne mogu doći do spoznaje istine.

8 I kao što su se Janes i Jambres su-protstavili Mojsiju, tako se i ovi ljudi pokvarenih umova, neprokušani u vjeri, suprotstavljaju istini.

9 Ali neće više napredovati jer će njihovo bezumlje biti svima očito, kako se to i onima dogodilo.

II TIMOTEJU 425910 A ti si potpuno upoznao moj

nauk, način života, nakanu, vjeru, postojanost, ljubav, strpljivost,

11 progonstva, patnje koje su mi se dogodile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva sam progonstva podnio, ali me je Gospodin iz svih izbavio.

12 A i svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu, trpjet će progonstvo.

13 A zli ljudi i varalice napredovat će iz zla u gore, zavodeći druge i sami će biti zavedeni.

14 Ali ti ostani u onome što si naučio i u što si uvjeren, znajući od koga si naučio,

15 i da od djetinjstva poznaješ Sveta pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri koja je u Kristu Isusu.

16 Svako je Pismo od Boga na-dahnuto i korisno za nauk, za ukor, za popravljanje, za upućivanje u pravednost,

17 da čovjek Božji bude savršen, opremljen za svako dobro djelo.

POGLAVLJE 4

JA te stoga zaklinjem pred Bogom i Gospodinom Isusom Kristom,

koji će suditi žive i mrtve pri pojavi njegovoj i njegovog kraljevstva,

2 propovijedaj Riječ; budi ne-posredan, u pravo vrijeme i kad nije pravo vrijeme; uvjeravaj, uko-ri, potiči sa svom postojanošću i naukom.

3 Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrav nauk, nego će po vlastitim požudama sebi nagomila-ti učitelje da im škakljaju uši;

4 i okretat će uši od istine, a prikla-njati se bajkama.

5 Ali ti budi oprezan u svemu, podnesi patnje, izvrši djelo blago-vjesnika, ispuni svoju službu.

6 Jer ja se već prinosim na žrtvu i vrijeme mog odlaska se približilo.

7 Dobru sam borbu izborio, trku završio, vjeru sačuvao.

8 Odsada mi je spremljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan predati Gospodin, pravedan sudac. I ne samo meni, nego i svima koji ljube njegovu pojavu.

9 Nastoj ubrzo doći k meni!10 Jer Dema me, pošto je ljubio

sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescent u Galaciju, Tit u Dalmaciju.

11 Jedino Luka je sa mnom. Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom jer mi je koristan za službu.

12 A Tihika sam poslao u Efez.13 Kabanicu koju sam ostavio

u Troadi kod Karpa, kada dođeš, ponesi sa sobom, i knjige, a osobito pergamene.

14 Aleksandar, ljevač bakra, učinio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gos-podin po njegovim djelima!

15 Njega se i ti čuvaj jer se silno protivio našim riječima.

16 Pri mojoj prvoj obrani nitko nije stajao uz mene, nego su me svi napustili. Molim Boga da im se to ne bi uračunalo!

17 Ali Gospodin je stao uz mene i osnažio me da se po meni propovi-jedanje potpuno obznani te da mogu čuti svi Pogani. I bio sam izbavljen iz lavljih usta.

18 I Gospodin će me izbaviti od svakog zla djela i očuvati za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava uvijek i zauvijek! Amen.

19 Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforove ukućane.

20 Erast je ostao u Korintu, a Trofi -ma sam ostavio u Miletu bolesnog.

21 Nastoj doći prije zime. Pozdrav-lja te Eubul i Pudent i Lino i Klaudija i sva braća.

22 Gospodin Isus Krist neka bude s duhom tvojim! Milost neka bude s vama! Amen.

POGLAVLJE 1

PAVAO, sluga Božji i apostol Isusa Krista, sukladno vjeri Božjih

izabranika i spoznanja istine koja je u skladu s pobožnošću,

2 u nadi vječnog života što ga je Bog, koji ne laže, obećao prije počet-ka svijeta,

3 a u pravo vrijeme očitovao svoju riječ propovijedanjem koje je meni povjereno prema zapovijedi Boga, Spasitelja našega:

4 Titu, pravomu sinu po zajednič-koj vjeri: milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista, Spasitelja našega.

5 Zbog toga sam te ostavio na Kreti da bi uredio što nedostaje te po gradovima odredio starješine kako sam te ja uputio:

6 ako je tko besprijekoran, jedne žene muž, ima djecu koja su vjerna i nisu pod optužbom raskalašenosti niti su nepokorna.

7 Jer nadglednik, kao Božji upra-vitelj, treba biti besprijekoran: ne samovoljan, ne lako gnjevljiv, ne sklon vinu, ne nasilnik, ne sklon prljavu dobitku,

8 nego gostoljubiv, ljubitelj dobrih, trezven, pravedan, svet, uzdržljiv,

9 koji se čvrsto drži vjerodostojne riječi kako je bio poučen, da može biti moćan u zdravome nauku i hrabriti i uvjeravati protivnike.

10 Jer mnogi su i nepokorni, pra-znorječivci i zavodnici, osobito oni iz obrezanja.

11 Njima treba zatvoriti usta; oni potkopavaju cijele domove naučavajući što ne treba radi prljava dobitka.

12 Rekao je netko od njih, njihov vlastiti prorok: “Krećani su uvijek la-žljivci, zle zvijeri, besposleni trbusi.”

13 To je svjedočanstvo istinito. Zbog tog razloga kori ih oštro da budu zdravi u vjeri,

14 da se ne priklanjaju židovskim bajkama i zapovijedima ljudi koji se okreću od istine.

15 Čistima je sve čisto, a okaljani-ma i nevjernima ništa nije čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.

16 Izjavljuju da poznaju Boga, ali ga djelima niječu, odvratni su i neposlušni i za svako dobro djelo nevaljali.

POGLAVLJE 2

A ti govori ono što priliči zdravom nauku:

2 da starci budu trezveni, ozbiljni, umjereni, zdravi u vjeri, u ljubavi, u strpljivosti.

3 Tako i starice, u vladanju kakvo je primjereno svetima: ne klevetnice, ne predane mnogom vinu, nego učiteljice dobra;

4 da uče mlađe žene da budu trezvene, da vole svoje muževe, da vole svoju djecu,

5 da budu obzirne, čiste, kućevne, dobre, poslušne svojim muževima, da se ne bi hulila riječ Božja.

6 Mladiće isto tako potiči da budu trezveni.

7 U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u nauku pokaži nepo-kvarljivost, ozbiljnost, iskrenost,

8 zdravu riječ koja se ne može proglasiti krivom, da se onaj koji se protivi postidi pošto o vama nema ništa zlo za reći.

POSLANICA TITU

TITU 32619 Sluge neka budu poslušne svo-

jim gospodarima i u svemu neka im ugode, neka ne proturječe,

10 ne potkradaju, nego neka im iskazuju svaku dobru odanost da bi u svemu krasili nauk Boga, našega Spasitelja.

11 Jer pojavila se milost Božja koja donosi spasenje svim ljudima,

12 koja nas podučava da pošto smo se odrekli bezbožnosti i svjetovnih požuda, poživimo trezveno, praved-no i pobožno u sadašnjem svijetu

13 iščekujući blaženu nadu i po-javu slave velikoga Boga i našega Spasitelja Isusa Krista,

14 koji je dao samog sebe za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod osobit, revan za dobra djela.

15 Ovo govori i potiči i kori sa svom vlašću. Neka te nitko ne prezire.

POGLAVLJE 3

PODSJEĆAJ ih neka se pokoravaju poglavarstvima i vlastima. Neka

budu poslušni upraviteljima, neka budu spremni za svako dobro djelo,

2 da o nikome zlo ne govore, neka ne budu svadljivi, nego blagi, iskazujući svu krotkost prema svim ljudima.

3 Jer smo i mi nekoć bili bezu-mni, neposlušni, prevareni, služeći različitim požudama i užitcima, provodeći život u zloći i zavisti, puni mržnje, mrzeći jedan drugoga.

4 Ali pošto se pojavila dobrosti-vost i čovjekoljublje Boga našega Spasitelja,

5 on nas je spasio, ne po djelima pravednosti koja smo mi učinili, nego po svom milosrđu: pranjem ponovnog rođenja i obnove po Duhu Svetome,

6 koga je izobilno izlio na nas po Isusu Kristu našem Spasitelju,

7 da opravdani njegovom milošću, u skladu s nadom, budemo baštinici vječnoga života.

8 Vjerodostojna je ova riječ i hoću da to neprestano tvrdiš, kako bi oni koji su povjerovali Bogu mogli brižljivo prednjačiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima.

9 A izbjegavaj luda zapitkivanja i rodoslovlja i prepirke i svađa oko Zakona jer su beskorisni i isprazni.

10 Čovjeka krivovjerca nakon prve i druge opomene odbij

11 znajući da je takav izopačen i griješi, te sam sebe osuđuje.

12 Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, nastoj doći k meni u Nikopol jer sam odlučio ondje prezimiti.

13 Zenu, pravnika, i Apolona brižljivo opremi za put da im ništa ne bi nedostajalo.

14 A neka se i naši uče prednjačiti dobrim djelima u neophodnim po-trebama, da ne budu besplodni.

15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas vole u vjeri. Milost sa svima vama! Amen.

PAVAO, sužanj Isusa Krista i brat Timotej: ljubljenom Filemonu,

našem suradniku,2 i ljubljenoj Apiji, i Arhipu, našem

suborcu, i crkvi u tvojoj kući.3 Milost vam i mir od Boga, Oca

našega, i Gospodina Isusa Krista!4 Zahvaljujem svome Bogu spomi-

njući te se uvijek u svojim molitvama5 jer čujem za tvoju ljubav i vjeru

koju imaš prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima.

6 Neka zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno po spoznaji svakog dobra koje je u vama u Kristu Isusu.

7 Jer imamo veliku radost i utjehu u tvojoj ljubavi jer ti si, brate, okrije-pio srca svetih.

8 Stoga, premda mogu biti jako slobodan u Kristu narediti što bi ti bilo prikladno,

9 zbog ljubavi radije te molim, takav kakav jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Isusa Krista.

10 Zaklinjem te za sina mojega, Onezima, kojega sam rodio u svojim okovima,

11 koji ti je nekoć bio nekoristan, ali je sada koristan i tebi i meni.

12 Poslao sam ti ga natrag, stoga, primi ga, to jest moje srce.

13 Ja sam ga htio zadržati kod sebe da mi umjesto tebe služi u okovima evanđelja,

14 ali nisam želio ništa učiniti bez tvojeg mišljenja, da tvoje dobročin-sto ne bi bilo kao po prinudi, nego dragovoljno.

15 Jer je možda zato bio odvojen od tebe za neko vrijeme, da ga dobiješ zauvijek:

16 ne više kao slugu, nego više od sluge, kao brata ljubljenog, osobito meni, a koliko više tebi i po tijelu i po Gospodinu.

17 Ako, dakle, mene smatraš za druga, primi njega kao mene.

18 Ako ti je što skrivio ili ti što duguje, stavi to na moj račun.

19 Ja, Pavao, potpisujem to svo-jom rukom, ja ću platiti. Da ti ne kažem da mi i samoga sebe duguješ.

20 Da, brate, da se razveselim tobom u Gospodinu: okrijepi srce moje u Gospodinu!

21 Imajući pouzdanje u tvoju po-slušnost, napisao sam ti ovo znajući da ćeš učiniti i više nego što kažem.

22 A ujedno pripremi mi i smještaj, jer sam uvjeren da ću vam kroz vaše molitve biti darovan.

23 Pozdravljaju te Epafra, koji je sa mnom sužanj u Kristu Isusu,

24 te Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici.

25 Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim. Amen.

POSLANICA FILEMONU

POGLAVLJE 1

BOG je mnogo puta i na različite načine nekoć govorio očevima

po prorocima;2 u ovim posljednjim danima

progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i svjetove stvorio.

3 On, koji je sjaj njegove slave i oti-sak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage, pošto je sâm kroz sebe očistio naše grijehe, sjeo je zdesna Veličanstvu u visini;

4 budući da je postao toliko bolji od anđelâ koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.

5 Jer kome je od anđela ikada rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio?” I ponovo: “Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?”

6 I ponovo, kad je uveo prvorođe-noga u svijet, govori: “I neka ga štuju svi anđeli Božji!”

7 I za anđele govori: “On čini anđele svoje duhovima i službenike svoje ognjenim plamenom.”

8 Ali za Sina govori: “Prijestolje je tvoje, Bože, uvijek i zauvijek; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.

9 Ti si ljubio pravednost, a mrzio bezakonje, stoga te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti povrh tvojih drugova.”

10 I: “Ti si, Gospodine, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih.

11 Ona će propasti, a ti ostaješ i sve će ostariti kao odjeća.

12 I kao ruho ćeš ih smotati, i bit će promijenjeni. Ali ti si isti i godine tvoje neće proći.”

13 Ali za koga je od anđela ikada rekao: “Sjedi mi zdesna sve dok ne položim neprijatelje tvoje za pod-nožje nogama tvojima?”

14 Nisu li svi oni službujući duho-vi poslani za službu radi onih koji će baštiniti spasenje?

POGLAVLJE 2

ZBOG toga moramo još više paziti na ono što smo čuli, kako to ne

bismo propustili.2 Jer ako je riječ po anđelima izgo-

vorena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću,

3 kako li ćemo mi izbjeći ako zanemarimo toliko spasenje? Spa-senje koje je najprije počeo govoriti Gospodin, a za nas su ga potvrdili oni koji su ga čuli

4 i Bog ga je suposvjedočio i znako-vima i čudesima i različitim silnim djelima, i darovima Duha Svetoga po svojoj volji.

5 Jer nije anđelima podložio svijet koji dolazi, o kojem mi govorimo.

6 Ali je netko negdje posvjedočio govoreći: “Što je čovjek da ga se spominješ ili sin čovječji da ga posjećuješ?

7 Učinio si ga tek malo manjim od anđela, ovjenčao si ga slavom i čašću i postavio ga nad djelima ruku svojih.

8 Sve si podložio pod noge njego-ve.” Jer pošto mu je sve podloženo, ništa nije ostavio što mu nije podlo-ženo. Ali sada još ne vidimo da mu je sve podloženo,

9 nego gledamo Isusa koji je uči-njen malo manjim od anđela, zbog smrtne patnje, slavom i čašću je bio

POSLANICA HEBREJIMA

HEBREJIMA 3 264ovjenčan da bi milošću Božjom za svakoga okusio smrt.

10 Jer dolikovalo je njemu, radi kojega je sve i po kojemu je sve, da u privođenju k slavi mnogih sinova, kroz patnje učini savršenim Pred-vodnika njihovog spasenja.

11 Jer i onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni, svi su od jednog. Jer se zbog tog razloga ne stidi zvati ih braćom

12 govoreći: “Tvoje ću ime navije-štati braći svojoj, usred crkve pjevat ću ti hvale.”

13 I ponovo: “Ja ću se uzdati u njega.” I opet: “Evo, ja i djeca koju mi je dao Bog.”

14 Štoviše, budući da su djeca sudionici tijela i krvi, tako je i sâm u tome sudjelovao da smrću uništi onoga koji je imao vlast smrti, to jest Đavla,

15 i izbavi one koji su, u strahu od smrti, cijeloga svojega život bili podvrgnuti ropstvu.

16 Jer se doista nije zauzimao za anđele, nego se zauzimao za sjeme Abrahamovo.

17 Zato je trebalo da u svemu postane sličan braći, da bude milosr-dan i vjeran veliki svećenik u onome što se odnosi na Boga da bi izvršio pomirbu za grijehe naroda.

18 Jer u čemu je sâm trpio kad je bio iskušavan, može pomoći onima koji su iskušavani.

POGLAVLJE 3

STOGA, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite

Apostola i Velikog svećenika naše vjeroispovijesti, Krista Isusa,

2 koji je bio vjeran onomu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući njegovoj.

3 Jer je taj zavrijedio toliko veću slavu od Mojsija koliko veću čast od te kuće ima onaj koji ju je sagradio.

4 Jer je svaku kuću netko sagradio; a onaj tko je sve sagradio jest Bog.

5 I Mojsije je, doista, bio vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga, za svjedočanstvo o onome što se tre-balo govoriti,

6 ali je Krist, kao Sin, nad kućom njegovom; njegova smo kuća mi ako čvrsto zadržimo pouzdanje i proslavljanje nade sve do kraja.

7 Stoga, kao što Duh Sveti govori: “Danas, ako glas njegov čujete,

8 ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, u dan iskušenja u pustinji,

9 kad su me iskušavali očevi vaši; isprobavali me, a četrdeset su godi-na gledali djela moja.

10 Zato sam se rasrdio na onaj naraštaj i rekao: ‘Uvijek blude u svojem srcu, i sami nisu upoznali moje puteve.’

11 Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ‘Neće ući u moj počinak!’ ”

12 Pazite, braćo, da ne bi u nekome od vas srce bilo zlo, nevjerno, uda-ljavajući se od Boga živoga.

13 Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se još zove ono ‘da-nas’, da netko od vas ne bi otvrdnuo zavodljivošću grijeha.

14 Jer smo postali sudionici Kri-stovi ako onaj početak pouzdanja čvrsto zadržimo do kraja,

15 kako je rečeno: “Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni!

16 Jer neki su se, kad su to čuli, po-bunili, ali ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta.

17 A na koje se ljutio četrdeset go-dina? Zar ne na one koji su sagriješili, čiji su leševi popadali u pustinji?

18 A kojima se je zakleo da neće ući u njegov počinak ako li ne onima koji nisu vjerovali?

19 I vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere.

HEBREJIMA 5265POGLAVLJE 4

BOJMO se stoga da se ne bi, dok ostaje obećanje o ulasku u nje-

gov počinak, nekome od vas učinilo da je zakasnio.

2 Jer i nama je propovijedano evanđelje, kao i njima, ali njima riječ poruke nije koristila jer se nije združila s vjerom onih koji su je poslušali.

3 Jer mi koji smo povjerovali ulazi-mo u počinak, kao što je rekao: “Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ‘Kad bi ušli u moj počinak: i pored toga što su djela od postanka svijeta dovršena.’ ”

4 Jer je negdje o sedmom danu rekao ovako: “I Bog je počinuo u sedmi dan od svih svojih djela.”

5 I na ovome mjestu ponovo: “Kad bi ušli u moj počinak.”

6 Pošto dakle preostaje da neki moraju u njega ući, a oni kojima je najprije propovijedano zbog nevjere nisu ušli.

7 Ponovo on određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: “Danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.”

8 Jer da je njih Jošua uveo u po-činak, ne bi nakon toga govorio o drugome danu.

9 Dakle, preostaje počinak za narod Božji.

10 Jer tko je ušao u njegov počinak, i sâm je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.

11 Potrudimo se dakle ući u taj počinak da ne bi tko pao po primjeru na tu nevjeru.

12 Jer je živa riječ Božja, i djelotvor-na, i oštrija od svakog dvosjeklog mača; i prodire do razdiobe i duše i duha, i zglobova i moždine, te prosuđuje misli i nakane srca.

13 I nema stvorenja skrive-na pred njim, nego je sve golo i

razotkriveno očima onoga kome moramo odgovarati.

14 Imajući, dakle, uzvišenog Ve-likog svećenika koji je prešao u nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se čvrsto vjeroispovijesti.

15 Jer nemamo takvog Velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je bio u svemu iskušavan poput nas, a ipak bez grijeha.

16 Pristupajmo, dakle, hrabro pri-jestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u vrijeme potrebe.

POGLAVLJE 5

JER svaki veliki svećenik odabran između ljudi postavljen je za

ljude, u odnosu prema Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grijehe;

2 koji može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam obuhvaćen slabošću.

3 Zbog toga i treba, kako za narod, tako i za sebe, prinositi za grijehe.

4 I nitko sebi ne prisvaja tu čast, nego ga Bog poziva, kao što je i Arona.

5 Tako i Krist nije proslavio sa-moga sebe da bi postao Velikim svećenikom, nego ga je proslavio onaj koji mu je rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio”,

6 kao što i na drugome mjestu kaže: “Ti si zauvijek svećenik po redu Melkisedekovu.”

7 On je u danima tijela svojega snažnim vapajem i suzama molitve i prošnje prinosio onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bio je uslišan zbog bogobojaznosti;

8 premda je Sin, naučio se posluš-nosti iz onoga što je pretrpio

9 te je, budući da je postigao savr-šenstvo, svima koji ga slušaju postao autor vječnoga spasenja,

10 od Boga prozvan Velikim sveće-nikom po redu Melkisedekovu.

HEBREJIMA 6 26611 O njemu mi imamo mnogo toga

za reći, ali je teško riječima izložiti pošto ste mlitavi za slušanje.

12 Jer ste trebali nakon toliko vre-mena postati i učitelji, a vas ponovo treba netko učiti početnim načelima Božjih objava; i postali ste takvi da vam treba mlijeka, a ne tvrde hrane.

13 Jer tko je još na mlijeku, nei-skusan je u riječi o pravednosti, jer je nejače.

14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju navikom izvježbana osje-tila za razlučivanje i dobra i zla.

POGLAVLJE 6

STOGA, ostavimo se počela Kri-stovog nauka, pođimo dalje k

savršenstvu ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga,

2 nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i vječ-nome sudu.

3 I to ćemo učiniti, ako Bog do-pusti.

4 Jer je nemoguće one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski, i postali sudionici Duha Svetoga,

5 i okusili dobru riječ Božju, i snage budućega svijeta,

6 ako će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote.

7 Jer zemlja koja pije kišu što na nju često dolazi i rađa biljem valja-nim za one koji je obrađuju, prima blagoslov od Boga;

8 a ona koja donosi trnje i drač, od-bačena je i blizu prokletstva: njezin je svršetak da bude spaljena.

9 Ali smo uvjereni za vas, ljubljeni, da ste uz bolje, uz ono što prati spa-senje, iako ovako govorimo.

10 Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi

koji ste iskazali imenu njegovu u tome što ste posluživali svetima i služili im.

11 I želimo da svatko od vas po-kazuje tu istu revnost za potpunu sigurnost nade sve do kraja;

12 da ne budete tromi, nego sljed-benici onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećanja.

13 Jer kad je Bog Abrahamu dao obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, on se zakleo samim sobom

14 govoreći: “Doista, blagoslivlja-jući blagoslovit ću te i umnožavajući umnožit ću te.”

15 I tako je on strpljivo podnašajući postigao obećanje.

16 Jer se ljudi doista zaklinju ne-kim većim i zakletva im je potvrda za svaku raspravu.

17 Tako je Bog, kad je htio bašti-nicima obećanja obilnije pokazati nepromjenljivost svoga nauma, to potvrdio zakletvom:

18 da bismo kroz ta dva nepro-mjenjiva čina, u kojima je Bogu nemoguće lagati, mi koji smo našli utočište imali snažnu utjehu da se držimo nade koja je postavljena pred nas.

19 Nju imamo kao sidro duše, i sigurno i čvrsto, koje ulazi i u unu-trašnjost iza zastora;

20 gdje je Isus ušao kao preteča za nas i postao zauvijek veliki svećenik po redu Melkisedekovu.

POGLAVLJE 7

JER je taj Melkisedek, kralj Šalema, svećenik Boga Svevišnjega, koji je

susreo Abrahama kad se ovaj vraćao s pokolja kraljeva, i blagoslovio ga,

2 i kojemu Abraham dodijeli desetinu od svega; onaj čije je ime u prijevodu najprije “Kralj pravedno-sti”, a poslije toga i “Kralj Šalema”, to jest “Kralj mira”:

HEBREJIMA 82673 bez oca, bez majke, bez porijekla,

kojemu dani nemaju ni početka ni život kraja, nego je nalik Sinu Božje-mu, on ostaje svećenik neprestano.

4 Ali promatrajte koliko je velik taj kome je i patrijarh Abraham dao desetinu od plijena.

5 I doista, i oni od sinova Levijevih koji primaju svećeničku službu imaju po Zakonu zapovijed ubirati desetinu od naroda, to jest od braće svoje, premda su i oni izašli iz boko-va Abrahramovih.

6 Ali on, koji ne vuče porijeklo od njih, primio je desetinu od Abraha-ma i blagoslovio onoga koji je imao obećanja.

7 I bez ikakva proturječja, veći blagoslivlja manjega.

8 I tako ovdje desetine primaju ljudi koji umiru, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi.

9 I tako reći, po Abrahamu je i Levi, koji inače prima desetine, dao desetinu,

10 jer je još bio u bokovima očevim kad ga je sususreo Melkisedek.

11 Ako je, dakle, savršenstvo bilo po levitskom svećenstvu, jer je narod pod njim primio Zakon, zbog čega bi još bilo potrebno da ustaje drugi sve-ćenik, po redu Melkisedekovu, a da se ne imenuje po redu Aronovu?

12 Jer kad se mijenja svećenstvo, nužno se mijenja i Zakon.

13 Jer onaj o kome je to rečeno, pripa-dao je drugom plemenu od kojeg nitko nije imao službu kod žrtvenika.

14 Jer je očito da je naš Gospodin potekao od Jude, iz plemena za koje Mojsije nije ništa govorio o svećenstvu.

15 I još je mnogo očitije da po slič-nosti s Melkisedekom ustaje drugi svećenik

16 koji to nije postao po zakonu tjelesne zapovijedi, nego po snazi beskrajnoga života.

17 Jer svjedoči: Ti si svećenik zau-vijek po redu Melkisedekovu.

18 Jer se doista ukida prijašnja zapovijed zbog njezine slabosti i beskorisnosti.

19 Jer Zakon nije ništa učinio savr-šenim, nego se uvodi bolja nada po kojoj se približavamo Bogu.

20 I budući da se to nije dogodilo bez zakletve,

21 (jer oni su bez zakletve postali svećenicima, a ovaj uz zakletvu onoga koji mu govori: “Zakleo se Gospod i neće se pokajati: ‘Ti si svećenik zauvijek po redu Melkise-dekovu!’ ”)

22 utoliko je Isus postao jamcem boljega zavjeta.

23 I njih je doista bilo mnogo sve-ćenika, zato što ih je smrt sprečavala da ostanu;

24 a on, jer ostaje zauvijek, ima nepromijenjivo svećenstvo.

25 Zato i može u potpunosti spasiti one koji po njemu pristupaju k Bogu, pošto uvijek živi da se zauzima za njih.

26 Jer takav nam je veliki svećenik i dolikovao: svet, nedužan, neokaljan, odvojen od grešnika i koji je postao uzvišeniji od nebesa;

27 koji ne treba svakodnevno, kao oni veliki svećenici, prinositi žrtvu najprije za svoje grijehe, a zatim za grijehe naroda. Jer je to učinio jed-nom zauvijek kad je prinio samoga sebe.

28 Jer je Zakon postavio za velike svećenike ljude koji imaju slabost, a riječ zakletve, koja je došla nakon Zakona, postavlja Sina koji je posve-ćen zauvijek.

POGLAVLJE 8

A bit u onome što je rečeno jest: imamo takvog velikog sveće-

nika koji je sjeo zdesna prijestolja Veličanstva u nebesima,

HEBREJIMA 9 2682 službenika Svetinje i istinskoga

Šatora kojega je podigao Gospodin, a ne čovjek.

3 Jer svaki je veliki svećenik po-stavljen da bi prinosio i darove i žrtve. Stoga je potrebno da i ovaj ima nešto što bi prinio.

4 Jer kad bi bio na zemlji, ne bi bio svećenik, budući da postoje svećeni-ci koji po Zakonu prinose darove,

5 koji služe kao primjer i sjena onog nebeskog. Kao što je Mojsije bio upućen od Boga kad je namjeravao načiniti šator. Jer on govori: “Pazi, napravi sve po modelu koji ti je pokazan na gori!”

6 A sada je zadobio to uzvišeniju službu koliko je i posrednik boljega saveza koji je zakonom potvrđen na boljim obećanjima,

7 jer da je onaj prvi bio bespri-jekoran, ne bi se za drugi tražilo mjesta.

8 Jer nalazeći im krivnju, kaže: “Evo, dolaze dani, govori Gospod, te ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez.

9 Ne poput Saveza kakav sam učinio s očevima njihovim u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske. Budući da oni nisu ostali u mojem savezu, i ja sam njih zanemario, govori Gospod.

10 Jer ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon onih dana, govori Gospod: Zakone ću svoje staviti u njihovu pamet i upi-sati ih u srca njihova. I bit ću im Bog, a oni će biti moj narod.

11 I nitko više neće učiti bližnjeg svojega, i nitko brata svojega go-voreći: ‘Upoznaj Gospoda!’ Jer će me svi poznavati, od najmanjeg do najvećeg.

12 Jer ću biti milosrdan neprav-dama njihovim i grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više sjećati.”

13 Kad govori, novi savez, učinio je onaj prvi zastarjelim. A što zastarije-va i stari, blizu je iščeznuća.

POGLAVLJE 9

DOISTA je dakle i onaj Prvi savez imao odredbe za bogoslužje i

ovozemaljsku svetinju.2 Jer je šator bio ovako uređen: prvi,

u kojem je bio i svijećnjak i stol i pri-nos kruhova, što je nazvan Svetinja;

3 a iza drugog zastora bio je šator nazvan Svetinja nad svetinjama.

4 Ona je imala zlatni kadionik i Kovčeg saveza unaokolo obložen zlatom, u njemu je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap koji je onda procvao, i ploče Saveza;

5 a iznad njega kerubimi slave što zasjenjuju Pomirilište. O čemu sada ne možemo pojedinačno govoriti.

6 A kad je to tako bilo uređeno, u prvi šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje,

7 a u drugi ulazi jednom godišnje samo veliki svećenik, ali ne bez krvi koju prinosi za sebe i za pogreške naroda.

8 Time Duh Sveti naznačuje da još nije otkriven put u Svetinju dok još prvi šator stoji.

9 On je slika za sadašnje vrijeme u kojem se prinose i darovi i žrtve koje, što se tiče savjesti, ne mogu učiniti savršenim onoga koji izvršava službu.

10 Temelji se samo na jelima i pićima i raznim pranjima i tjelesnim propi-sima, nametnutim sve do vremena obnove.

11 A Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po većem i savršenijem šatoru, ne rukotvore-nome, to jest ne od ovog stvorenja,

12 i ne po krvi jaraca i telića, nego je po svojoj krvi ušao jednom zauvi-jek u Svetinju i pribavio nam vječno otkupljenje.

HEBREJIMA 1026913 Jer ako krv bikova i jaraca i pe-

peo juničin kojim škrope onečišćene, posvećuje za čistoću tijela,

14 koliko će više krv Krista, koji je po vječnom Duhu prinio Bogu samoga sebe bez mane, očistiti vašu savjest od mrtvih djela za službu živome Bogu.

15 I zbog toga je on posrednik Novog zavjeta: da po smrti za otku-pljenje od prijestupa, koji su nastali pod Prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine.

16 Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.

17 Jer oporuka je na snazi tek nakon smrti, pošto je izvan snage dok oporučitelj živi.

18 Stoga ni onaj Prvi zavjet nije ustanovljen bez krvi.

19 Jer kad je Mojsije svemu narodu izgovorio svaki propis po Zakonu, uzeo je krv telića i jaraca s vodom i purpurnom vunom i izopom te poškropio i knjigu i sav narod

20 govoreći: “Ovo je krv Zavjeta kojeg vam je Bog propisao.”

21 Isto tako je krvlju poškropio i šator i sve bogoslužno posuđe.

22 I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.

23 Stoga je bilo potrebno time čistiti slike onoga što je u nebesima, a same nebeske stvari čiste se boljim žrtvama od ovih.

24 Jer Krist nije ušao u rukotvorenu Svetinju, koja je prototip one istinske, nego u samo nebo da se sada pokaže pred licem Božjim za nas.

25 Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju,

26 inače bi trebao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta. Nego se sada pojavio, jednom na svršetku

svijeta, da svojom žrtvom ukloni grijeh.

27 I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga slijedi sud,

28 tako je i Krist bio jednom prinesen da ponese grijehe mno-gih; a drugi put će se, bez grijeha, pokazati na spasenje onima koji ga iščekuju.

POGLAVLJE 10

JER Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne samu sliku stvarno-

sti, te ne može nikada, istim žrtvama koje se iz godine u godinu nepresta-no prinose, učiniti savršenim one koji pristupaju.

2 Ne bi li se inače prestale prinositi, budući da štovatelji, jednom očišće-ni, ne bi više imali nikakve svijesti o grijesima?

3 Ali po njima se svake godine čini spomen na grijehe.

4 Jer je nemoguće da krv bikova i jaraca oduzima grijehe.

5 Zato, ulazeći u svijet, on govori: “Žrtvu i prinos ti nisi htio, nego si mi tijelo pripravio;

6 paljenice i okajnice za grijehe nisu te zadovoljile.

7 Tada sam rekao: ‘Evo dolazim!’ U svitku knjige pisano je za me: ‘Izvršiti, Bože, volju tvoju.’ ”

8 Gore je rekao: “Žrtvu i prinos i paljenice i žrtve za grijeh, što se po Zakonu prinose, ti nisi htio i nisu te zadovoljile.”

9 Zatim je rekao: “Evo, dolazim izvršiti, Bože, tvoju volju.” Ukida prvo da bi postavio drugo.

10 Po toj volji smo posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

11 I svaki svećenik svakodnevno stoji služeći i učestalo prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu oduzeti grijehe.

HEBREJIMA 11 27012 Ali ovaj, pošto je zauvijek prinio

jednu žrtvu za grijehe, sjeo je zdesna Bogu

13 čekajući otad sve dok se nepri-jatelji njegovi ne polože za podnožje njegovim nogama.

14 Jer jednim prinosom usavršio je zauvijek one koji su posvećeni.

15 O čemu nam svjedoči i Duh Sveti, pošto je prorekao:

16 “Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima nakon onih dana, govori Gospod: Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u umove njihove.

17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više sjećati.”

18 A gdje je oslobođenje od toga, nema više prinosa za grijeh.

19 Imajući dakle, braćo, hrabrost za ulazak u Svetinju po krvi Isusovoj,

20 novim i živim putem kojega nam je posvetio kroz zastor, to jest svoje tijelo,

21 i imajući Velikoga svećenika nad kućom Božjom,

22 pristupajmo s istinitim srcem u punoj sigurnosti vjere, imajući srca škropljenjem očišćena od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.

23 Držimo čvrsto ispovijedanje naše vjere bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao.

24 I promišljajmo jedan o drugome da se potičemo na ljubav i dobra djela.

25 Ne propuštajte svoje zajedničko sastajanje, kako je nekima običaj, nego opominjimo jedan drugoga, i toliko više koliko vidite da se bliži Dan.

26 Jer ako svojevoljno griješimo pošto smo primili spoznaju istine, više nam ne preostaje žrtva za grijehe,

27 nego neko strašno iščekivanje suda i gnjevnoga ognja koji će prož-drijeti protivnike.

28 Tko je prezreo Zakon Mojsijev, umro je bez milosrđa po svjedočan-stvu dvojice ili trojice svjedoka.

29 Pretpostavite koliko li će goru kaznu zaslužiti onaj koji je pogazio Sina Božjega i nečistom smatrao krv Saveza kojom je bio posvećen te prezreo Duha milosti?

30 Jer znamo onoga koji je rekao: “Moja je osveta, ja ću uzvratiti, govori Gospod”, i ponovo: “Gospod će suditi narodu svojemu”.

31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

32 Ali prisjećajte se onih prijašnjih dana u kojima ste, tek prosvijet-ljeni, podnijeli veliku mučeničku borbu:

33 dijelom javno izvrgnuti i poru-gama i nevoljama, a dijelom kad ste postali zajedničari onih s kojima se isto tako postupalo.

34 Jer ste se sažalili nad mojim oko-vima i s radošću prihvatili otimanje svojih dobara znajući u sebi da imate bolji i trajan posjed u nebu.

35 Ne odbacujte stoga svoje po-uzdanje koje ima veliku naknadu.

36 Jer trebate imati strpljenje da biste, pošto ste izvršili Božju volju, mogli zadobiti to obećanje.

37 Jer još sasvim malo, i doći će onaj koji dolazi, i neće zakasniti.

38 A pravednik će od vjere živjeti. Ako li odstupi, u njemu moja duša neće imati zadovoljstvo.

39 Ali mi nismo od onih koji se povlače na propast, nego od onih koji vjeruju na očuvanje duše.

POGLAVLJE 11

A vjera je suština onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih

ne vidimo.2 Jer po njoj stari primiše svjedo-čanstvo.

3 Vjerom razumijemo da su svjeto-vi načinjeni riječju Božjom, tako da

HEBREJIMA 11271ovo vidljivo nije postalo od nečeg pojavnog.

4 Vjerom je Abel prinio Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj je primio svjedočanstvo da je pravedan: Bog je posvjedočio za njegove darove i po njoj on iako mrtav još govori.

5 Vjerom je Henok bio prenesen da ne vidi smrti, i nije nađen jer ga je prenio Bog. Jer prije njegovog prenošenja primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.

6 A bez vjere nemoguće mu je ugoditi jer tko pristupa Bogu, mora povjerovati da on jest i da je onaj što nagrađuje one koji ga revno traže.

7 Vjerom je Noa, upućen od Boga o onome što još nije bilo vidljivo, potaknut strahom, sagradio arku za spasenje svoga doma. Time je osudio svijet i postao baštinikom pravednosti po vjeri.

8 Vjerom je Abraham, pozvan da ode u mjesto koje je trebao primiti u baštinu, poslušao i otišao ne znajući kamo ide.

9 Vjerom se naselio u obećanu zemlju, kao u tuđu, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, suba-štinicima istog obećanja,

10 jer je iščekivao grad s temeljima komu je graditelj i stvaratelj Bog.

11 Vjerom je i sâma Sara primila snagu da joj začne sjeme i rodila je kad je bila u poodmakloj dobi, jer je vjernim smatrala onoga koji je obećao.

12 Zato su od jednoga, i to oba-mrla, i rođeni tako mnogobrojni kao zvijezde nebeske i poput nebrojena pijeska na obali morskoj.

13 Svi su ovi umrli u vjeri, iako nisu primili obećanja, nego su ih samo izdaleka vidjeli i uvjerili se i prigrlili ih i priznali da su stranci i pridošlice na zemlji.

14 Jer oni koji tako govore jasno očituju da traže domovinu.

15 I doista, da su imali na umu onu iz koje su izašli, imali bi prigodu vratiti se.

16 A sada čeznu za boljom domovi-nom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se Bogom njihovim: jer im je pripremio grad.

17 Vjerom je Abraham, iskušan, prinio Izaka; i prinio je svojega jedinorođenca onaj koji je primio obećanja,

18 komu je bilo rečeno da će ti se po Izaku nazivati sjeme.

19 Smatrao je da je Bog moćan i od mrtvih uskrsavati. Zato ga je u slici i zadobio natrag.

20 Vjerom je Izak blagoslovio Jako-va i Ezava s obzirom na buduće.

21 Vjerom je Jakov, kad je umirao, blagoslovio svakog od sinova Josipo-vih i iskazao štovanje oslanjajući se na vrh svoga štapa.

22 Vjerom je Josip, kad je umi-rao, napomenuo o izlasku sinova Izraelovih i dao zapovijed o svojim kostima.

23 Vjerom su Mojsija, kad se rodio, tri mjeseca skrivali njegovi roditelji jer su vidjeli da je djetešce naočito i nisu se bojali kraljeve odredbe.

24 Vjerom je Mojsije, već odrastao, odbio zvati se sinom faraonove kćeri.

25 Radije je izabrao trpjeti nevolje zajedno s Božjim narodom, nego za-držati privremeno grešno uživanje.

26 Većim je bogatstvom od blaga u Egiptu smatrao sramotu Kristovu, jer je gledao na nagradu.

27 Vjerom je napustio Egipat ne bo-jeći se gnjeva kraljeva. Jer je ustrajao kao da gleda onoga koji je nevidljiv.

28 Vjerom je svetkovao Pashu i škropljenje krvlju da onaj koji zatire ne takne njihove prvorođence.

29 Vjerom su prešli Crveno more kao po suhu, što su i Egipćani poku-šali i utopili se.

HEBREJIMA 12 27230 Vjerom su zidine jerihonske

pale pošto su tijekom sedam dana kružili oko njih.

31 Vjerom nije Rahaba, bludnica, poginula zajedno s onima koji nisu vjerovali kad je s mirom primila uhode.

32 I što još reći? Jer će mi ponestati vremena budem li pričao o Gideonu, pa Baraku i Samsonu i Jiftahu, pa Davidu i Samuelu i prorocima,

33 koji su po vjeri osvojili kraljev-stva, izvršili pravednost, postigli obećanja, zatvorili ralje lavovima,

34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, ojačali u slabosti, postali jaki u borbi, nagnali u bijeg vojske tuđinaca.

35 Žene su primile svoje mrtve koji su bili vraćeni u život. A drugi, koji su bili mučeni, nisu prihvatili oslobođenje da bi zadobili bolje uskrsnuće.

36 Nadalje, drugi su iskusili izrugi-vanja i bičeve, još i okove i tamnicu.

37 Bili su kamenovani, piljeni, iskušavani, ubijani oštricom mača, unaokolo su lutali u runima i kozjim kožama, bili su u oskudici, potlačeni, mučeni;

38 kojih svijet nije bio dostojan: lutali su po pustinjama i gorama i jazbinama i špiljama zemaljskim.

39 I svi su ovi imali dobro svje-dočanstvo po vjeri, ali nisu zadobili obećanja

40 jer je Bog za nas pribavio nešto bolje da oni bez nas ne bi postigli savršenstvo.

POGLAVLJE 12

ZATO i mi, okruženi tolikim obla-kom svjedoka, odložimo svaki

teret i grijeh koji nas lako zaposjeda te strpljivo trčimo u boj koji je pred nama!

2 Uprimo pogled u Isusa, autora i dovršitelja naše vjere, koji je umjesto

radosti što je stajala pred njim pod-nio križ, pošto je prezreo sramotu, te je sjeo zdesna prijestolja Božjeg.

3 Jer promotrite onoga koji je od grešnika podnio takvo protivljenje protiv sebe da se ne umorite i klo-nete svojim dušama.

4 Još se do krvi niste oduprijeli boreći se protiv grijeha.

5 I zaboravili ste opomenu koju vam kao djeci govorim: “Sine moj, ne preziri stege Gospodnje i ne kloni kad te on kori.

6 Jer koga Gospod ljubi, toga i odgaja kažnjavanjem; i šiba svakog sina kojega prihvaća.”

7 Ako podnosite stegu, Bog s vama postupa kao sa sinovima. Jer koji je to sin kojega otac ne odgaja kažnjavanjem?

8 Ako li ste bez odgojnog kažnja-vanja, koje su svi sudionici, onda ste kopilad, a ne sinovi.

9 Zatim, naše smo tjelesne oče-ve imali koji su nas ispravljali i poštivali ih. Nećemo li se mnogo više podređivati Ocu duhova te živjeti?

10 Jer su nas oni nešto malo dana, kako im se sviđalo, odgajali kažnjavanjem; a on nama na korist, da bismo postali sudionici njegove svetosti.

11 A nijedno odgajanje kažnjava-njem u sadašnjosti ne čini se da je radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.

12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

13 i poravnajte staze nogama svojim da se hromo ne iščaši, već da radije ozdravi.

14 Težite za mirom sa svima, i za posvećenjem, bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!

15 Brižljivo pazite da netko ne ostane bez milosti Božje, da kakav

HEBREJIMA 13273korijen gorčine ne proklija i uznemi-ri vas pa se time mnogi okaljaju;

16 da tko ne postane bludnik ili svjetovnjak kao Ezav, koji je za jedan obrok prodao svoje prvorodstvo.

17 Jer znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, bio odbijen jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama zatražio.

18 Jer niste pristupili gori koja se može dotaknuti i koja je užarena ognjem, ni mraku, ni tami, ni oluji,

19 ni zvuku trube, ni glasu riječi, koji su ga čuli, zamolili su da im se više ne govori,

20 jer nisu mogli podnijeti ono što je bilo zapovjeđeno: “Ako se i životi-nja dotakne gore, neka se kamenuje ili strijelom ustrijeli!”

21 A prizor je bio tako strašan da je Mojsije rekao: “Prestravljen sam i drhtim.”

22 Nego ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu i nebrojenim tisućama anđela,

23 sveopćem skupu i crkvi prvo-rođenaca koji su zapisani u nebu, i Bogu, sucu svih, i duhovima pravednika koji su učinjeni savr-šenima

24 i Isusu, posredniku Novoga saveza, i krvi škropljeničkoj koja govori bolje negoli Abelova.

25 Pazite da ne odbijete onoga koji govori! Jer ako nisu umakli oni što su odbili onoga koji je opominjao na zemlji, kudikamo više ni mi nećemo umaknuti ako se okrenemo od onoga koji govori s neba.

26 Njegov je glas tada uzdrmao zemlju, a sada je obećao rekavši: “Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo.”

27 A ovo “još jednom” označava uklanjanje onog što je bilo potreseno, kao onog što je stvoreno, da bi ostalo ono što se ne može potresti.

28 Zato što primamo kraljevstvo koje se ne može pomaknuti, imajmo milost po kojoj služimo kako je Bogu ugodno, sa strahopoštovanjem i bogobojaznošću.

29 Jer naš je Bog oganj koji prož-dire.

POGLAVLJE 13

BRATOLJUBLJE neka traje!2 Gostoljubivost ne zaborav-

ljajte; jer njome su neki, ne znajući, ugostili anđele.

3 Sjetite se onih koji su u okovima, kao da ste s njima okovani; i onih koji trpe nedaće, jer ste i sami u tijelu.

4 Neka kod svih ženidba bude časna i postelja neokaljana. A bludni-cima i preljubnicima sudit će Bog.

5 Neka vaše življenje bude bez gramzljivosti, budite zadovoljni onim što imate. Jer je on rekao: “Neću te ostaviti niti ću te napustiti.”

6 Zato možemo pouzdano reći: “Gospod je moj pomoćnik i neću se bojati što će mi učiniti čovjek!”

7 Sjetite se onih što vas vode koji su vam govorili riječ Božju: pro-matrajući ishod njihova življenja, nasljedujte njihovu vjeru.

8 Isus Krist je isti jučer i danas i zauvijek.

9 Ne zanosite se različitim i tu-đim naucima! Jer dobro je milošću utvrđivati srce, a ne jelima kojima se nisu okoristili ni oni koji su se njima bavili.

10 Imamo žrtvenik s kojega ne-maju pravo jesti oni što služe u Šatoru.

11 Jer tijela onih životinja, čiju je krv Veliki svećenik za grijeh unosio u Svetinju, spaljuju se izvan tabora.

12 Zato je i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, pretrpio izvan vrata.

13 Izađimo stoga k njemu izvan tabora noseći njegovu sramotu.

HEBREJIMA 13 27414 Jer ovdje nemamo trajnog

grada, već tražimo budući.15 Po njemu dakle neprestano

prinòsijmo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana što hvale ime njegovo.

16 A dobročinstva i zajedništva ne zaboravljajte, jer takve žrtve Bogu ugađaju.

17 Budite poslušni onima koji vas vode i podredite im se, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji moraju položiti račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući, jer vam to ne bi bilo korisno.

18 Molite za nas! Jer smo uvjereni da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro vladati.

19 Ali vas još usrdnije molim: učini-te to da bih vam se što brže vratio.

20 A Bog mira, koji je po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izveo našega Gospodina Isusa, velikog Pastira ovaca,

21 usavršio vas u svakom dobrom djelu da izvršite volju njegovu, čineći u vama ono što je pred njim ugodno, po Isusu Kristu komu slava uvijek i zauvijek. Amen.

22 A molim vas, braćo, podnosite ovu riječ ohrabrenja, jer sam vam ukratko napisao.

23 Znajte da je brat Timotej oslobo-đen. S njim ću vas, ako ubrzo dođe, doći vidjeti.

24 Pozdravite sve one koji vas vode i sve svete. Pozdravljaju vas ovi iz Italije.

25 Milost sa svima vama. Amen.

POGLAVLJE 1

JAKOV, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, dvanaesterim ple-

menima u raseljeništvu, pozdrav.2 Braćo moja, smatrajte svom

radošću kad upadnete u različita iskušenja,

3 znajući da iskušavanje vaše vjere stvara strpljivost.

4 Ali neka ta strpljivost bude savr-šena na djelu, da biste bili savršeni i potpuni, ne oskudjevajući ničim.

5 Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka je moli od Boga, koji svima daje velikodušno i ne predbacuje; i dat će mu se.

6 Ali neka moli u vjeri, ne koleba-jući se ništa. Jer onaj koji se koleba nalik je morskom valu koji vjetar tjera i baca amo tamo.

7 Jer takav čovjek neka ne misli da će nešto primiti od Gospodina.

8 Neodlučan čovjek je nepostojan na svim svojim putevima.

9 Neka se brat niska položaja hvali svojim uzvišenjem,

10 a bogati svojim poniženjem; jer će proći kao cvijet trave.

11 Jer sunce izlazi sa svojom žegom i isušuje travu te cvijet njezin otpa-da, a ljepota lica njegova propada; tako će i bogati uvenuti na svojim putevima.

12 Blažen je čovjek koji podnosi iskušenja; jer kad bude iskušan, primit će vijenac života što ga je Gospodin obećao onima koji ga ljube.

13 Neka nitko kad je iskušavan, ne kaže: “Bog me iskušava!” Jer Bog ne može biti iskušavan zlom, niti on nikoga ne iskušava.

14 Nego svakoga iskušava vla-stita požuda kad ga odvlači i mami.

15 Zatim požuda, kad zatrudni, rađa grijeh, a grijeh, kad je izvršen, rađa smrt.

16 Ne varajte se, braćo moja lju-bljena!

17 Svako dobro darivanje i svaki savršen dar je odozgo i silazi od Oca svjetlosti kod koga nema pro-mjene niti sjene zbog mijene.

18 Po svojoj volji rodio nas je riječju istine da budemo posebna vrsta prvine njegovih stvorenja.

19 Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na gnjev.

20 Jer gnjev čovjekov ne čini pravde Božje.

21 Zato odložite svu prljavštinu i preostalu zlobu i s krotkošću primite usađenu riječ koja je sposobna spasiti vaše duše.

22 Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavaravaju sami sebe.

23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, taj je nalik čovjeku koji svoje naravno lice promatra u ogledalu;

24 jer promotri se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio.

25 Ali tko se zagleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, ne da bude zaboravan slušatelj, nego djelotvoran izvršitelj, taj će biti bla-žen u svojemu djelovanju.

26 Smatra li tko među vama da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, nego vara srce svoje, isprazna mu je pobožnost!

JAKOVLJEVA POSLANICA

JAKOVLJEVA 2 27627 Pobožnost čista i neokaljana

pred Bogom i Ocem jest ova: posje-ćivati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.

POGLAVLJE 2

BRAĆO moja, nemojte s pristrano-šću imati vjeru Gospodina naše-

ga Isusa Krista, Gospodina slave.2 Jer dođe li na vaš skup čovjek sa

zlatnim prstenom i u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u ružnoj odjeći,

3 i vi pogledate na onoga koji nosi sjajnu odjeću pa mu kažete: “Ti sjedni ovdje na dobro mjesto!”, a siromahu kažete: “Ti stani ondje ili sjedni ovdje ispod mog podnožja!”

4 Niste li tako i vi napravili razliku među sobom i postali suci sa zlim namislima?

5 Čujte, braćo moja ljubljena! Nije li Bog izabrao siromahe ovoga svije-ta da budu bogati u vjeri i baštinici kraljevstva koje je obećao onima koji ga ljube?

6 A vi ste prezreli siromaha! Nisu li bogataši ti koji vas tlače i ne vuku li vas oni na sudove?

7 Ne hule li oni vrijedno ime po kojem ste vi pozvani?

8 Ako li izvršavate kraljevski za-kon prema Pismu: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, dobro činite;

9 ali ako ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas presvjedočuje da ste prijestupnici.

10 Jer tko bude držao sav Zakon, a posrne u jednom, postao je kriv za sve.

11 Jer onaj koji je rekao: “Ne počini preljuba”, rekao je i: “Ne ubij”. Ako li ne počiniš preljuba, a ubiješ, po-stao si prijestupnik Zakona.

12 Tako govorite i tako činite kao oni koji će biti suđeni po zakonu slobode.

13 Jer sud je bez milosrđa onomu koji ne iskazuje milosrđe; a milosrđe likuje nad sudom.

14 Kakva korist, braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?

15 Ako li su koji brat ili sestra goli i oskudijevaju svagdanjom hranom,

16 te im tko od vas kaže: “Idite u miru, ugrijte se i nasitite!”, a ne udijeli im što je potrebno za tijelo, koja korist?

17 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.

18 Ali, reći će netko: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela! Pokaži mi svoju vje-ru bez svojih djela, a ja ću ti svojim djelima pokazati svoju vjeru.”

19 Ti vjeruješ da je Bog jedan? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i drhte.

20 Ali hoćeš li shvatiti, o čovječ-je isprazni, da je vjera bez djela mrtva?

21 Zar se Abraham, otac naš, nije opravdao djelima kad je na žrtvenik prinio Izaka, sina svojega?

22 Vidiš li da je vjera djelovala za-jedno s njegovim djelima i po djelima se vjera usavršila?

23 I ispunilo se Pismo koje kaže: Povjerovao je Abraham Bogu i ura-čunalo mu se u pravednost pa je bio nazvan prijateljem Božjim.

24 Vidite, dakle, da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.

25 Nije li se tako djelima opravdala i Rahaba, bludnica, kad je primila glasnike i izvela ih drugim putem?

26 Jer kao što je tijelo bez duha mr-tvo, tako je i vjera bez djela mrtva.

POGLAVLJE 3

BRAĆO moja, neka vas ne bude mnogo učitelja, znajući da ćemo

primiti veću osudu.2 Jer svi u mnogome posrćemo.

Ako tko u govoru ne posrne, on je

JAKOVLJEVA 4277savršen čovjek, moćan zauzdati i cijelo tijelo.

3 Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju; i okre-ćemo cijelo njihovo tijelo.

4 Gle i lađe, tako su velike i siloviti ih vjetrovi pogone, a njih okreće maleno kormilo, kamo god kormilar želi.

5 Tako je i jezik malen ud, a velikim se ponosi. Gle koliku šumu mala vatra zapali!

6 A jezik je vatra, svijet nepravde. Tako je jezik smješten među našim udovima; on kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje i tijek života.

7 Jer svaka vrsta zvijeri i ptica, i gmazova i morskih stvorova može se ukrotiti i ljudska ih je vrsta ukrotila,

8 ali jezik, zlo neukrotivo, pun otrova smrtonosnog, nitko od ljudi ne može ukrotiti.

9 Njime blagoslivljamo Boga i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene.

10 Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja, ne smije to tako biti.

11 Zar izvor iz istog otvora izlijeva slatko i gorko?

12 Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni izvor ne može dati i slanu i slatku vode.

13 Tko je mudar i pametan među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj krotkosti.

14 Ako li imate gorku zavist i svadljivost u svome srcu, ne hvalite se i ne lažite protiv istine!

15 Takva mudrost ne silazi odoz-go, nego je zemaljska, putena, đavolska.

16 Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo.

17 A mudrost odozgo je najprije či-sta, zatim mirotvorna, blaga, popust-ljiva, puna milosrđa i dobrih plodo-va, nepristrana i nelicemjerna.

18 I plod se pravednosti u miru sije onima koji grade mir.

POGLAVLJE 4

ODAKLE ratovi i borbe među vama? Zar ne odavde: od va-

ših požuda što ratuju u vašim udovima?

2 Žudite, a nemate; ubijate i hle-pite, a ne možete zadobiti; borite se i ratujete, a ipak nemate jer ne molite.

3 Molite, a ne primate, jer krivo molite, da u svojim požudama protratite.

4 Preljubnici i preljubnice! Ne znate li da je prijateljstvo sa svije-tom neprijateljstvo prema Bogu? Tko dakle želi biti prijatelj svijetu, postaje Božji neprijatelj.

5 Ili mislite da Pismo uzalud kaže: “Ljubomorno čezne za duhom koji stanuje u nama”?

6 A daje i veću milost. Stoga kaže: “Bog se oholima protivi, a ponizni-ma daje milost.”

7 Podložite se, dakle, Bogu! Odu-prite se đavlu, i pobjeći će od vas!

8 Približite se Bogu i on će se pri-bližiti vama! Očistite ruke, grešnici, i očistite srca, vi neodlučni!

9 Ražalostite se i tugujte i zaplačite! Neka se vaš smijeh u tugu pretvori i radost u žalost.

10 Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvisiti!

11 Ne ogovarajte, braćo, jedan drugoga! Tko ogovara brata ili sudi brata svojega, ogovara Zakon i sudi Zakon. Ako li sudiš Zakon, nisi izvršitelj nego sudac Zakona.

12 Jedan je zakonodavac, onaj koji može spasiti i pogubiti. Tko si ti koji sudiš drugoga?

JAKOVLJEVA 5 27813 Hajde sada, vi što govorite:

“Danas ili sutra poći ćemo u taj i taj grad, i ostati ondje jednu godinu, i trgovati, i zaraditi.”

14 Vi koji ne znate što će biti sutra! Jer što je vaš život? To je doista maglica što se nakratko pojavljuje, a onda nestaje.

15 Umjesto da vi govorite: “Ako Gospodin hoće, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono.”

16 A vi se sada hvalite svojim veličanjima! Svako takvo hvastanje je zlo.

17 Stoga, onomu koji zna činiti dobro, a ne čini, grijeh mu je.

POGLAVLJE 5

HAJDE sada, bogataši, plačite i jaučite nad bijedama koje na

vas dolaze!2 Bogatstvo je vaše istrunulo i

odjeću su vašu moljci izjeli;3 zlato vaše i srebro je zahrđalo, i

hrđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će proždrijeti tijela vaša kao oganj. Zgrnuli ste blago za posljednje dane!

4 Evo, nadnica radnika koji su obirali vaša polja, koju ste im prijeva-rom uskratili, viče; i vapaji onih koji su želi doprli su do ušiju Gospoda Sabaota.

5 Uživali ste na zemlji i vodili ra-skalašen život; utovili ste srca svoja kao za dan klanja.

6 Osudili ste i ubili pravednika, a on vam se ne odupire.

7 Strpite se, dakle, braćo, do dola-ska Gospodnjega! Evo, poljodjelac iščekuje dragocjen plod zemlje te strpljivo čeka na njega dok ne primi kišu ranu i kasnu.

8 Strpite se i vi, učvrstite srca svoja jer se dolazak Gospodnji približava.

9 Ne gunđajte, braćo, jedan protiv drugoga da ne budete osuđeni. Evo, sudac stoji pred vratima.

10 Uzmite, braćo moja, za uzor podnošenja patnji i strpljivosti proroke koji su govorili u ime Gospodnje.

11 Evo, blaženima nazivamo one koji su ustrajali. Čuli ste za Jobovu strpljivost i vidjeli ste ishod koji je dao Gospodin, jer je samilostan Gospodin i milosrdan!

12 Ali iznad svega, braćo moja, ne kunite se ni nebom, ni zemljom, niti kojom drugom zakletvom; nego vaše “da” neka bude “da”, i “ne”, “ne”, kako ne biste pali pod osudu.

13 Trpi li tko među vama? Neka moli! Veseli li se tko? Neka pjeva psalme!

14 Boluje li tko među vama? Neka pozove crkvene starješine pa neka se oni mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodinovo.

15 I molitva vjere spasit će bo-lesnoga i Gospodin će ga podići; i ako je počinio grijehe, bit će mu oprošteno.

16 Ispovijedajte jedni drugima svoje pogreške i molite jedan za drugoga da budete ozdravljeni. Mnogo koristi svrsishodna žarka molitva pravednika.

17 Ilija je bio čovjek podložan patnji kao i mi; i žarko se pomolio da ne bude kiše, i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci.

18 I opet se pomolio, i nebo je dalo kišu i zemlja je iznijela svoj urod.

19 Braćo, ako tko među vama odluta od istine pa ga tko vrati,

20 neka zna da će onaj koji vrati grešnika s njegovog pogrešnog puta, spasiti dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

POGLAVLJE 1

PETAR, apostol Isusa Krista, doseljenicima raseljenim diljem

Ponta, Galacije, Kapadocije, Azije i Bitinije;

2 izabranima po proviđenju Boga Oca, posvećenjem Duha, za posluš-nost i poškropljenje krvlju Isusa Kri-sta. Milost vam se i mir umnožili!

3 Blagoslovljen je Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je po svom obilnom milosrđu, uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, ponovo rodio za živu nadu,

4 za baštinu neraspadljivu i neo-kaljanu i neuvelu, sačuvanu za vas u nebu,

5 vas koji ste u snazi Božjoj po vjeri čuvani za spasenje spremno da se otkrije u posljednje vrijeme.

6 Tome se silno radujte, premda ste sada nakratko, ako je potrebno, u teškoćama kroz različita iskušenja,

7 da bi se prokušanost vaše vjere, mnogo dragocjenija od zlata koje propada i vatrom se prokušava, našla na hvalu i čast i slavu pri pojavi Isusa Krista,

8 koga, premda ga niste vidjeli, ljubite; u koga, premda ga sada ne vidite, ipak vjerujete i radujete se ra-došću neizrecivom i punom slave,

9 primajući dovršetak svoje vjere: spasenje svojih duša.

10 O tom spasenju istraživali su i ispitivali proroci koji su prorokovali o milosti koja treba doći k vama.

11 Istraživali su na koje je ili kakvo vrijeme ukazivao Duh Kristov u njima kad je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama i slavi što su nakon toga trebale uslijediti.

12 Njima je bilo otkriveno da nisu sebi, nego nama posluživali ono što su vam sada objavili oni koji su vam navijestili evanđelje po Duhu Svetome poslanom s neba, a u što i anđeli žele zaviriti.

13 Zato opašite bokove svoga uma, budite trezveni i do kraja se nadajte milosti koja će vam se donijeti pri otkrivenju Isusa Krista.

14 Kao poslušna djeca ne suobli-čujte se s prijašnjim požudama, iz vremena vašega neznanja.

15 Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas je pozvao, i vi sami budite sveti u svemu življenju.

16 Jer je zapisano: “Budite sveti jer sam ja svet!”

17 Ako li Ocem nazivate onoga koji nepristrano sudi svakome po djelu, vrijeme svojega proputovanja proživite u strahu;

18 znajući da niste nečim raspad-ljivim, srebrom ili zlatom, otkupljeni od svoga ispraznog življenja, koje ste naslijedili od očeva,

19 nego dragocjenom krvlju Krista kao Jaganjca bez mane i bez ljage,

20 koji je, doista, bio predodređen prije postanka svijeta, ali se očitovao u posljednja vremena radi vas

21 koji po njemu vjerujete u Boga, koji ga je uskrsnuo od mrtvih i dao mu slavu tako da vaša vjera i nada bude u Bogu.

22 Budući da ste, u poslušnosti istini, po Duhu očistili svoje duše za neprijetvorno bratoljublje, žar-ko ljubite jedan drugoga čistim srcem;

23 pošto ste ponovo rođeni, ne iz sjemena raspadljivog, nego

PRVA PETROVA POSLANICA

I PETROVA 2 280neraspadljivog, po riječi Božjoj koja živi i ostaje zauvijek.

24 Jer svako je tijelo kao trava i sva slava čovječja kao cvijet trave: trava vene i cvijet njezin otpada,

25 ali riječ Gospodnja ostaje do-vijeka. A to je ta riječ koja vam je evanđeljem propovijedana.

POGLAVLJE 2

STOGA, odložite svaku zlobu i svaku prijevaru, i licemjerja, i

zavisti i sve klevete.2 Kao tek rođene bebe čeznite za čistim mlijekom riječi da bi po njemu uzrasli,

3 ako ste okusili kako je dobrostiv Gospodin.

4 K njemu pristupajte, kao k ži-vome kamenu koji je, doduše, od ljudi odbačen, ali je od Boga izabran, dragocjen,

5 pa se i sami kao živo kamenje ugrađujte u duhovnu kuću, sveto svećenstvo, da prinosite duhovne žr-tve ugodne Bogu po Isusu Kristu.

6 Zato i stoji u Pismu: Evo po-stavljam na Sionu kamen ugaoni, izabran, dragocjen; i tko vjeruje u njega, neće se postidjeti.

7 Vama, dakle, koji vjerujete on je skupocjen! A neposlušnima: Kamen koji su odbacili graditelji, taj je po-stao ugaoni zaglavnjak

8 i kamen spoticanja i stijena sa-blazni, onima koji se o Riječ spotiču budući da su neposlušni, za što su i bili određeni.

9 A vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, narod sveti, narod oso-bit da objavljujete krijeposti onoga koji vas je iz tame pozvao u svoju čudesnu svjetlost:

10 vi, nekad niste bili narod, a sada ste narod Božji; bili ste bez milosrđa, ali ste sada zadobili milosrđe.

11 Ljubljeni, zaklinjem vas kao strance i pridošlice, uzdržavajte se

od tjelesnih požuda koje se bore protiv duše.

12 Neka vaše življenje među Poga-nima bude pošteno, da bi u onome u čemu vas ogovaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslavili Boga u dan pohođenja.

13 Podredite se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo to kralju, kao vrhovniku,

14 bilo upraviteljima, kao onima koji su od njega poslani da kazne zločince, a pohvale one koji čine dobro.

15 Jer je dakle volja Božja da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnih ljudi.

16 Kao slobodni, i to ne kao oni kojima je njihova sloboda pokrivalo zlobe, nego kao sluge Božje.

17 Sve ljude poštujte, bratstvo ljubi-te, Boga se bojte, kralja poštujte!

18 Sluge, sa svim strahom po-koravajte se svojim gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i prkosnima.

19 Jer ovo je vrijedno hvale, ako netko radi savjesti pred Bogom podnosi duboku žalost trpeći nepravedno.

20 Jer kakva li slava ako ste za svoje pogreške udarani pa strpljivo podnosite? Ali ako, čineći dobro, trpite pa strpljivo podnosite, to je ugodno pred Bogom.

21 Jer ste na to pozvani, jer je i Krist pretrpio za nas i ostavio nam primjer da trebamo slijediti njegove stope.

22 On koji grijeha nije učinio niti se prijevara nije našla na njegovim ustima;

23 koji, kad je bio psovan nije zauzvrat psovao, kad je patio nije prijetio, nego je sebe predao onomu koji sudi pravedno;

24 koji je sâm u svome tijelu gri-jehe naše ponio na drvo da bismo mi, pošto smo umrli grijesima,

I PETROVA 4281pravednosti živjeli; čijim ste modri-cama ozdravljeni.

25 Jer ste bili kao ovce koje lutaju, ali ste se sada obratili k Pastiru i Nadgledniku svojih duša.

POGLAVLJE 3

TAKO i vi, žene, budite podlož-ne svojim muževima da, ako

su neki neposlušni riječi, budu pridobiveni i bez riječi življenjem vas žena,

2 dok promotre vaše čisto življenje prožeto strahom.

3 Vaš ukras neka ne bude izvanj-ski: pletenje kose i nošenje zlata ili odijevanje haljina;

4 nego neka bude čovjeku skrovita srca, s nepropadljivim nakitom krotka i smirena duha, što je pred Bogom dragocjeno.

5 Jer nekoć su se tako ukrašavale svete žene koje su se pouzdavale u Boga i bile podložne svojim muževima,

6 kao što se Sara pokorila Abraha-mu nazivajući ga svojim gospoda-rom. Njene ste kćeri tako dugo dok činite dobro i ne bojite se nikakvog zastrašivanja.

7 Tako i vi, muževi, živite sa svojim ženama prema spoznaji, iskazujući ženi čast kao slabijoj posudi i kao subaštinicama milosti života da se vaše molitve ne spriječavaju.

8 Napokon, svi budite jedne misli, suosjećajni jedan prema drugome, bratoljubivi, milosrdni, ljubazni.

9 Ne uzvraćajte zlo za zlo, ni psov-ku za psovku, već naprotiv, blago-slivljajte znajući da ste na to pozvani da biste baštinili blagoslov.

10 Jer onaj koji hoće ljubiti život i vidjeti dobre dane, neka jezik svoj suspregne od zla i usne svoje da ne govore prijevaru,

11 neka se kloni zla i čini dobro, neka traži mir i neka ide za njim.

12 Jer su oči Gospodinove nad pravednima, i uši su mu otvorene za njihove molitve, a lice je Gospodino-vo protiv onih koji čine zlo.

13 I tko će vam nauditi ako ste sljedbenici dobra?

14 Ali ako i trpite zbog pravedno-sti, blaženi ste! I ne plašite se njihove strahovlade niti se uznemirujte!

15 Nego posvetite Gospodina Boga u srcima svojim; i budite uvijek spremni dati odgovor svakomu koji vas zamoli za obrazloženje nade koja je u vama, ali s krotkošću i strahom.

16 Imajte dobru savjest, da se u onome u čemu vas ogovaraju kao zločince postide oni koji lažno optu-žuju vaše dobro življenje u Kristu.

17 Jer vam je bolje, ako je to volja Božja, trpjeti čineći dobro, nego li čineći zlo.

18 Jer je i Krist jedanput pretrpio za grijehe, pravedan za nepravedne, da bi nas priveo Bogu; ubijen je u tijelu, ali oživljen je po Duhu.

19 Po kojem je i otišao i propovije-dao duhovima koji su u tamnici,

20 koji su nekoć bili neposlušni kad ih je ono jednom Božja strplji-vost iščekivala u dane Noine dok se gradila arka u kojoj je nekolicina, to jest osam duša, bilo spašeno od vode.

21 Njen prototip, krštenje, ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego odgovor dobre savjesti prema Bogu, i nas sada spašava po uskrsnuću Isusa Krista,

22 koji je otišao u nebo i zdesna je Bogu, pošto su mu bili pokoreni anđeli i vlasti i sile.

POGLAVLJE 4

BUDUĆI da je Krist za nas trpio u tijelu, i vi se istom misli naoru-

žajte, jer tko je u tijelu trpio, prestao je s grijehom,

I PETROVA 5 2822 da vrijeme koje mu je preostalo

u tijelu proživi ne više po ljudskim požudama, nego po volji Božjoj.

3 Jer nam je bilo dovoljno što smo proteklo vrijeme svoga života proveli izvršavajući volju Pogana, kad smo hodili u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijan-kama, bančenjima i bezakoničkim idolopoklonstvima.

4 Zato smatraju čudnim što vi ne trčite s njima u tu istu bujicu raska-lašenosti pa vas pogrđuju.

5 Oni će polagati račun onome koji je spreman suditi žive i mrtve.

6 Jer zbog toga je i mrtvima propo-vijedano evanđelje, da bi mogli biti osuđeni kao ljudi u tijelu, a po Bogu živjeti u duhu.

7 Ali približio se kraj svega! Stoga budite trezveni i bdijte u molitvi!

8 A iznad svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugome, jer će ljubav pokriti mnoštvo grijeha.

9 Budite gostoljubivi jedan prema drugome bez mrmljanja!

10 Kako je svatko primio dar, služite njime jedan drugome kao dobri upra-vitelji mnogovrsne milosti Božje.

11 Ako tko govori, neka govori kao riječi Božje; ako tko služi, neka to čini sposobnošću koju daje Bog, da bi se u svemu proslavio Bog po Isusu Kristu. Njemu neka je hvala i moć uvijek i zauvijek! Amen.

12 Ljubljeni, ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se nešto neobično događa,

13 nego se radujte kao sudionici Kristovih patnji da biste se, kad se objavi njegova slava, mogli radovati i klicati.

14 Ako podnosite sramotu radi imena Kristova, blaženi ste; jer Duh slave i od Boga na vama počiva: oni ga pogrđuju, a vi ga proslavljate.

15 Samo neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kao lopov, ili kao

zločinac, ili kao onaj koji se miješa u tuđe poslove;

16 ako li trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, već neka slavi Boga radi toga.

17 Jer vrijeme je da započne sud, od kuće Božje. A ako najprije od nas počinje, kakav li je kraj onih što ne slušaju evanđelje Božje?

18 I ako je pravednik jedva spašen, gdje li će se pojaviti bezbožnik i grešnik?

19 Zato neka i oni koji trpe po volji Božjoj, povjeravaju duše svoje njemu u činjenju dobra, kao vjernom Stvoritelju.

POGLAVLJE 5

STARJEŠINE koji su među vama opominjem ja, koji sam isto

starješina i svjedok Kristovih patnji, i sudionik slave koja će se otkriti:

2 napasite stado Božje što je među vama, nadgledajte ga, ne prisilno, nego dragovoljno; i ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno;

3 niti kao oni koji gospodare Bož-jom baštinom, nego kao oni koji su uzori stada,

4 pa ćete, kad se pojavi vrhovni Pa-stir, primiti neuveli vijenac slave.

5 Tako i vi, mladići, pokoravajte se starješinama, a svi se, podređeni jed-ni drugima, odijenite poniznošću, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

6 Ponizite se, dakle, pod silnom rukom Božjom, da vas on uzvisi u pravo vrijeme.

7 Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas.

8 Budite trezveni, bdijte, jer pro-tivnik vaš, Đavao, kao ričući lav obilazi okolo tražeći koga može proždrijeti.

9 Njemu se oduprite čvrsti u vjeri, znajući da iste patnje dovršuju vaša braća po svijetu.

I PETROVA 528310 Ali Bog svake milosti, koji nas

je pozvao u svoju vječnu slavu u Kristu Isusu, neka vas, nakon što malo potrpite, usavrši, utemelji, ojača, učvrsti.

11 Njemu neka je slava i vlast uvijek i zauvijek! Amen.

12 Napisao sam ukratko po Sil-vanu, kako smatram, vjernom vam

bratu, ohrabrujući vas i svjedočeći da je istinita ova milost Božja u kojoj stojite.

13 Pozdravlja vas crkva koja je u Babilonu izabrana zajedno s vama i Marko, sin moj.

14 Pozdravite jedan drugoga po-ljupcem ljubavi! Mir neka je sa svima vama koji ste u Kristu Isusu. Amen.

POGLAVLJE 1

ŠIMUN Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koji su po

pravednosti Boga i Spasitelja našega Isusa Krista zadobili istu dragocjenu vjeru kao i mi.

2 Milost vam se i mir umnožili kroz spoznaju Boga i Isusa, Gospo-dina našega,

3 pošto nam je njegova božanska snaga podarila sve što je potrebno za život i pobožnost kroz spoznaju onoga koji nas je pozvao na slavu i krepost,

4 po kojima su nam darovana vrlo velika i dragocjena obećanja, da po njima postanete sudionici božanske naravi jer ste umakli pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.

5 I stoga svom revnošću prionite: pridodajte svojoj vjeri krepost, a kreposti znanje,

6 a znanju uzdržljivost, a uzdr-žljivosti strpljivost, a strpljivosti pobožnost,

7 a pobožnosti bratoljublje, a bratoljublju ljubav.

8 Jer ako je to u vama i umnožava se, ne ostavlja vas ni besposlenima ni besplodnima u spoznaji Gospodina našega Isusa Krista.

9 Ali kome to nedostaje, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oči-šćen od svojih prijašnjih grijeha.

10 Zato, braćo, još više revnujte učiniti sigurnim svoj poziv i izabra-nje, jer kad to činite nećete nikada pasti.

11 Jer tako će vam se obilno opre-miti ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.

12 Zato neću biti nemaran i uvijek ću vas na to podsjećati, premda to znate i utvrđeni ste u nazočnoj istini.

13 A ispravno je, smatram, sve dok sam u ovom šatoru, da vas budim podsjećanjem,

14 znajući da ću brzo odložiti svoj šator, kako mi je i Gospodin naš Isus Krist otkrio.

15 A potrudit ću se da se i nakon moje smrti uvijek toga sjećate.

16 Jer kad smo vam obznanili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista nismo slijedili podmu-klo smišljene bajke, nego smo bili očevici njegova veličanstva.

17 Jer je od Boga Oca primio čast i slavu kad mu je od veličanstvene slave došao ovakav glas: “Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu sam potpuno zadovoljan!”

18 Taj glas, što je s neba došao, čuli smo i mi koji smo bili s njim na svetoj gori.

19 Imamo i još sigurniju proročku riječ; dobro činite što pazite na nju kao na svjetiljku što svijetli na mrač-nu mjestu sve dok dan ne osvane i zvijezda Danica se ne uzdigne u vašim srcima.

20 Najprije znajte ovo: da nijedno proročanstvo Pisma nije nastalo od bilo čijeg osobnog tumačenja,

21 jer proročanstvo nekoć nije došlo voljom čovjeka, nego su sveti Božji ljudi govorili poneseni Duhom Svetim.

POGLAVLJE 2

A bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti

lažnih učitelja koji će potajno unijeti

DRUGA PETROVA POSLANICA

II PETROVA 3285pogubna krivovjerja, nijekati Gos-podara koji ih je otkupio i navući na sebe brzu propast.

2 I mnogi će slijediti njihove po-gubne puteve. Zbog njih će se pogrđivati put istine.

3 I kroz lakomost će izmišljenim riječima stvarati od vas trgovačku robu. Njihova osuda već odavno ne oklijeva i propast njihova ne drijema.

4 Jer ako Bog nije poštedio anđele koji su sagriješili, nego ih oborio u Pakao i predao u okove tame da budu čuvani za sud;

5 i nije poštedio staroga svijeta, nego je spasio Nou, osmoga, propo-vjednika pravednosti, kad je doveo potop na svijet bezbožnih;

6 i gradove Sodomu i Gomoru pre-tvorio u pepeo, osudio ih propašću i postavio je za primjer onima koji smjeraju živjeti bezbožno;

7 a izbavio je pravednog Lota, izmučenog od besramnog življenja onih zlih,

8 (jer je taj pravednik, boraveći među njima, iz dana u dan mučio svoju pravednu dušu gledanjem i slu-šanjem njihovih bezakoničkih djela);

9 Gospodin zna pobožne iz iskuše-nja izbavljati, a nepravedne čuvati za Dan suda da budu kažnjeni,

10 a poglavito one koji hode za tijelom u prljavoj požudi i preziru gospodstvo. Drznici, samovoljnici, i ne boje se pogrdno govoriti o slavi.

11 Dok anđeli, koji su jakošću i snagom veći, ne iznose protiv njih podrugljivu optužbu pred Gospodinom.

12 A ovi, kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i uništenje, pogrđuju ono što ne razumiju; i oni će u svojoj pokvarenosti potpuno propasti

13 i primiti nagradu za nepraved-nost. Užitkom smatraju razvratnost

usred bijela dana. Ljage su i sramote! Naslađuju se svojim prijevarama dok se s vama goste.

14 Imaju oči pune preljuba i ne odustaju od grijeha, zavaravaju duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, djeca prokletstva!

15 Ostavili su pravi put i zastra-nili te slijedili put Bileama sina Bosorova koji je ljubio plaću za nepravednost,

16 ali je bio ukoren za svoje zlo-djelo: nijemo je magare čovječjim glasom progovorilo i spriječilo prorokovo ludilo.

17 Oni su izvori bezvodni, oblaci olujom gonjeni; za njih je sačuvana najtamnija tama zauvijek.

18 Jer kad govore ohole ispra-znosti, kroz tjelesne požude i raz-vratnosti primamljuju one koji su zacijelo pobjegli od onih koji žive u zabludi.

19 Dok im obećavaju slobodu, oni su sami sluge pokvarenosti. Jer koga je netko nadvladao, taj ga je i odveo u ropstvo.

20 Jer ako su po spoznaji Gospodi-na i Spasitelja Isusa Krista pobjegli od prljavština svijeta i ako se opet u njih upletu i budu nadvladani, posljednje stanje im bude gore od prvoga.

21 Jer bolje bi im bilo da nisu spoznali puta pravednosti, nego što su se, pošto su ga spoznali, okre-nuli od svete zapovijedi koja im je predana.

22 A dogodilo im se prema istinitoj poslovici: “Pas se vratio na svoju bljuvotinu i oprana svinja valjanju u blatu.”

POGLAVLJE 3

OVO je, ljubljeni, već druga poslanica, koju vam pišem. U

njima objema podsjećanjem potičem vaš neokaljan razum

II PETROVA 3 2862 da se sjetite riječi što su ih prore-

kli sveti proroci i zapovijedi nas apo-stola Gospodinovih i Spasiteljevih.

3 Znajte najprije ovo: da će u posljednje dane doći podrugljivci koji će hoditi po svojim vlastitim požudama

4 i govoriti: “Gdje je obećanje njegova dolaska? Jer otkad su očevi usnuli, sve ostaje tako kako je bilo od početka stvaranja.”

5 Jer oni hotimice zaboravljaju ovo: nebesa su bila odavna i zemlja je postala iz vode i po vodi, riječju Božjom.

6 Po njima je ondašnji svijet propao vodom potopljen.

7 A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se za oganj u Dan suda i propasti bezbož-nih ljudi.

8 Ali ovo jedno, ljubljeni, ne igno-rirajte: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan.

9 Nije Gospodin spor s obećanjem, kako što to neki smatraju sporošću, nego je strpljiv prema nama jer ne želi da tko propadne, nego da svi dođu k pokajanju.

10 Ali će dan Gospodnji doći kao lopov u noći u koji će nebesa s velikom bukom proći i elementi će

se vrućinom koja sažiže rastopiti, a zemlja i djela na njoj izgorjeti.

11 Budući, dakle, da će se sve ovo rastaliti, kakvi li bi vi morali biti u svetom življenju i pobožnosti,

12 očekujući i požurujući dolazak dana Božjega, u koji će se nebesa zapaljena rastaliti i elementi se ra-stopiti vrućinom koja sažiže?

13 Ali mi, po obećanju njegovu, očekujemo nova nebesa i novu ze-mlju u kojima prebiva pravednost.

14 Zato, ljubljeni, dok to očekujete, nastojte da vas nađe u miru, bez ljage i nedužne.

15 A strpljivost Gospodina našega smatrajte spasenjem, kako je i naš ljubljeni brat Pavao, po mudrosti koja mu je dana, napisao vama,

16 kao i u svim njegovim poslanica-ma u kojima o tome govori. U njima su neke stvari teško razumljive koje neuki i nepostojani izvrću kao i dru-ga Pisma, na svoju vlastitu propast.

17 Vi, dakle, ljubljeni, budući da sad to unaprijed znate, čuvajte se da ne biste bili zavedeni zabludom zlih i otpali od svoje nepokoleblji-vosti.

18 Štoviše, rastite u milosti i spo-znaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. Njemu slava i sada i zauvijek! Amen.

POGLAVLJE 1

ONO što je bilo od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima

svojim, što smo promotrili i što su ruke naše opipale o Riječi života;

2 jer se život očitovao, i vidjeli smo to, i svjedočimo, i navješćujemo vam život vječni, koji je bio kod Oca i očitovao se nama;

3 ono što smo vidjeli i čuli, navje-šćujemo vama da i vi imate zajed-ništvo s nama; a naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.

4 I ovo vam pišemo da bi vaša radost bila potpuna.

5 A ovo je poruka koju smo čuli od njega i objavljujemo vama, da je Bog svjetlo, i tame u njemu nema nikakve!

6 Ako kažemo da imamo zajedniš-tvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne držimo istinu.

7 Ako li u svjetlu hodimo, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakog grijeha.

8 Ako kažemo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.

9 Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.

10 Ako kažemo da nismo sagrije-šili, njega pravimo lažljivcem i riječi njegove nema u nama.

POGLAVLJE 2

DJEČICE moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi,

imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, Pravednika.

2 I on je pomirnica za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za grijehe cijelog svijeta.

3 A po ovome znamo da ga po-znajemo: ako zapovijedi njegove držimo.

4 Tko kaže: “Poznajem ga”, a ne drži zapovijedi njegove, lažljivac je i u njemu nema istine.

5 Ali onaj koji drži riječ njegovu, u njemu je doista ljubav Božja savršena. Po tome znamo da smo u njemu.

6 Tko kaže da u njemu ostaje, mora i sâm tako hoditi, kao što je on hodio.

7 Braćo, ne pišem vam novu zapo-vijed, nego staru zapovijed koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli od početka.

8 Opet, novu vam zapovijed pišem, onu koja je istinita u njemu i u vama, jer tama prolazi, a svjetlo istinsko već svijetli.

9 Tko kaže da je u svjetlu, a mrzi brata svojega, u tami je sve dosad.

10 Tko ljubi brata svojega, ostaje u svjetlu i sablazni u njemu nema.

11 Ali tko mrzi brata svojega, u tami je, i hodi u tami, i ne zna kamo ide jer mu je tama zaslijepila oči.

12 Pišem vama, dječice, jer su vam oprošteni grijesi radi imena njegova.

13 Pišem vama, očevi, jer ste upo-znali onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. Pišem vama, dječice, jer ste upoznali Oca.

14 Napisao sam vama, očevi, jer ste upoznali onoga koji je od početka.

PRVA IVANOVA POSLANICA

I IVANOVA 3 288Napisao sam vama, mladići, jer ste snažni i riječ Božja ostaje u vama i pobijedili ste Zloga.

15 Ne ljubite svijet ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubav Očeva nije u njemu.

16 Jer sve što je u svijetu, požuda tijela i požuda očiju i oholost života, nije od Oca, nego je od svijeta.

17 I svijet prolazi i požuda njegova; ali tko izvršava volju Božju ostaje zauvijek.

18 Dječice, posljednji je čas! I kao što ste čuli da Antikrist dolazi, već i sada postoje mnogi antikristi. Otu-da znamo da je posljednji čas.

19 Od nas su izašli, ali nisu bili od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama. Ali su oni izašli kako bi se očitovali da nisu svi od nas.

20 Ali vi imate pomazanje od Svetoga i sve znate.

21 Nisam vam napisao jer ne znate istinu, nego jer je znate i jer nikakva laž nije od istine.

22 Tko je lažljivac, ako ne onaj koji niječe da Isus jest Krist? Tko niječe Oca i Sina, taj je antikrist.

23 Svatko tko niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca.

24 Neka dakle ono što ste vi od početka čuli ostane u vama. Ako u vama ostane ono što ste od početka čuli, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.

25 A ovo je obećanje koje nam je on obećao: život vječni.

26 Ovo sam vam napisao o onima koji vas zavode.

27 Ali pomazanje koje ste vi pri-mili od njega u vama ostaje i nije potrebno da bi vas netko poučavao. Nego kao što vas to isto pomazanje poučava o svemu, a istinito je i nije laž, i kako vas je ono naučilo, tako ostanite u njemu.

28 I sada, dječice, ostanite u njemu da, kad se pojavi, imamo pouzdanje

te se ne postidimo pred njim kod njegovog dolaska.

29 Ako znate da je on pravedan, znate i da je svaki koji izvršava pravdu od njega rođen.

POGLAVLJE 3

GLEDAJTE kakvu nam je ljubav Otac darovao, da se zovemo

djecom Božjom. Zbog toga nas svijet ne poznaje jer njega nije upoznao.

2 Ljubljeni, sada smo djeca Božja i još se nije očitovalo što ćemo biti. A znamo: kad se on očituje, bit ćemo njemu slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.

3 I svaki koji ima tu nadu u njega, čisti se, kao što je i on čist.

4 Svaki koji čini grijeh, prestupa zakon; jer grijeh je prestupanje zakona.

5 I znate da se on pojavio da bi oduzeo naše grijehe; a grijeha u njemu nema.

6 Svaki koji ostaje u njemu, ne griješi. Svaki koji griješi, njega nije vidio niti ga je upoznao.

7 Dječice, neka vas nitko ne zave-de! Tko izvršava pravdu, pravedan je kao što je on pravedan.

8 Tko čini grijeh, od Đavla je jer Đavao griješi od početka. Zbog toga se pojavio Sin Božji da uništi djela đavolska.

9 Svaki koji je od Boga rođen, ne čini grijeh jer sjeme njegovo u njemu ostaje; i ne može griješiti jer je od Boga rođen.

10 Po ovome se očituju djeca Božja i djeca đavolska: svaki koji ne izvršava pravdu i tko ne ljubi brata svojega, nije od Boga.

11 Jer ovo je poruka koju ste čuli od početka, da ljubimo jedan drugoga.

12 Ne kao Kajin, koji je bio od Zloga te ubio brata svojega. A zbog čega ga je ubio? Jer su mu djela bila zla, a djela brata njegova pravedna.

I IVANOVA 428913 Ne čudite se, braćo moja, ako

vas svijet mrzi.14 Mi znamo da smo prešli iz smrti

u život jer ljubimo braću. Tko ne ljubi brata svojega, ostaje u smrti.

15 Svaki koji mrzi brata svojega, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema vječni život koji bi prebivao u njemu.

16 Po tome smo upoznali ljubav Božju: jer je on položio svoj život za nas. I mi bismo morali položiti svoje živote za braću.

17 A tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svojega u potrebi i zatvori srce svoje pred njim, kako da ljubav Božja prebiva u njemu?

18 Dječice moja, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom.

19 I po tome znamo da smo od istine i pred njim ćemo uvjeriti srca svoja.

20 Jer ako nas srce naše osuđuje, Bog je veći od našega srca i sve zna.

21 Ljubljeni, ako nas srce naše ne osuđuje, tada možemo s pouzda-njem k Bogu.

22 I sve što molimo, primamo od njega jer zapovijedi njegove držimo i činimo što je pred njim ugodno.

23 I ovo je zapovijed njegova: da povjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijed.

24 I tko drži zapovijedi njegove, u njemu prebiva, i On u njemu. I po tome znamo da On prebiva u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

POGLAVLJE 4

LJUBLJENI, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte du-

hove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet.

2 Po ovome prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji priznaje da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je.

3 A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Krist u tijelu došao, nije od Boga. To je duh Antikristov, za kojeg ste čuli da treba doći i već je sad u svijetu.

4 A vi ste od Boga, dječice, i pobi-jedili ste ih; jer veći je onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu.

5 Oni su od svijeta, zbog toga od svijeta govore i svijet ih sluša.

6 Mi smo od Boga: tko poznaje Boga, nas sluša, tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tome prepoznajemo duha istine i duha zablude.

7 Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga; jer ljubav je od Boga, i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.

8 Tko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer Bog je ljubav.

9 U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog je Sina svojega jedino-rođenoga poslao u svijet da bismo živjeli po njemu.

10 U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas i poslao Sina svojega da bude pomirnica za naše grijehe.

11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi bismo morali ljubiti jedan drugoga.

12 Boga nikada nitko nije vidio. Ako ljubimo jedan drugoga, Bog prebiva u nama i ljubav je njegova u nama savršena.

13 Po ovome znamo da prebivamo u njemu i on u nama jer nam je dao od svojega Duha.

14 I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.

15 Tko priznaje da je Isus Sin Božji, Bog prebiva u njemu, i on u Bogu.

16 I mi smo upoznali i povjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav i tko prebiva u ljubavi, u Bogu prebiva, i Bog u njemu.

17 U ovom se ljubav među nama usavršuje: da bismo imali hrabrost

I IVANOVA 5 290na Dan suda jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu.

18 U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav istjeruje strah; jer strah donosi muku, a tko se boji, nije savršen u ljubavi.

19 Mi ljubimo njega jer je on naj-prije ljubio nas.

20 Kaže li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svojega, lažljivac je. Jer tko ne ljubi brata svojega kojega vidi, kako može ljubiti Boga kojega ne vidi?

21 I ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i brata svojega.

POGLAVLJE 5

SVAKI koji vjeruje da Isus jest Krist, od Boga je rođen. I svaki

koji ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji se rodio od njega.

2 Po ovome znamo da ljubimo djecu Božju: kad ljubimo Boga i zapovijedi njegove držimo.

3 Jer ovo je ljubav Božja: da držimo njegove zapovijedi. A zapovijedi njegove nisu teške.

4 Jer svaki koji je od Boga rođen, pobjeđuje svijet. A ovo je pobjeda koja pobjeđuje svijet: vjera naša.

5 Tko je taj koji pobjeđuje svijet ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji?

6 To je onaj koji je došao od vode i krvi, Isus Krist. Ne samo od vode nego od vode i krvi. I Duh je taj koji svjedoči, jer Duh je istina.

7 Jer troje su što svjedoče u nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti. I ovo troje su jedno.

8 I troje su što svjedoče na zemlji: Duh i voda i krv. I ovo troje su usklađeni u jednom.

9 Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje kojim je on svjedočio za svojega Sina.

10 Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo u sebi; tko ne vje-ruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je Bog svjedočio za svojega Sina.

11 A ovo je to svjedočanstvo: Bog je nama dao život vječni i taj je život u Sinu njegovu.

12 Tko ima Sina, ima život, tko nema Sina Božjega, nema života.

13 Ovo sam napisao vama koji vjerujete u ime Sina Božjeg, da biste znali da imate život vječni i da biste vjerovali u ime Sina Božjeg.

14 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega, da ako što molimo po volji njegovoj, uslišava nas.

15 A ako znamo da nas uslišava, sve što molimo, znamo da imamo odgovor na molbe koje smo zamolili od njega.

16 Ako tko vidi brata svojega gdje čini grijeh što nije na smrt, neka moli i dat će mu život, onima koji čine grijeh što nije na smrt. Postoji grijeh koji je na smrt; za takav ne kažem da se moli.

17 Svaka nepravda je grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.

18 Znamo da svaki koji je rođen od Boga, ne griješi; nego se rođeni od Boga čuva i Zli ga se ne dotiče.

19 Znamo da smo od Boga, a sav svijet leži u zlu.

20 I znamo da je Sin Božji došao i dao nam razum da upoznamo onoga koji je istinit. I mi smo u istinitome, u Sinu njegovom Isusu Kristu. On je istiniti Bog i život vječni.

21 Dječice, čuvajte se od idola! Amen.

STARJEŠINA, izabranoj gospođi i njenoj djeci koju ja ljubim u

istini; i ne samo ja nego i svi koji su upoznali istinu,

2 radi istine koja ostaje u nama i bit će s nama zauvijek.

3 Neka bude s vama milost, mi-losrđe i mir od Boga Oca i od Gos-podina Isusa Krista, Sina Očeva, u istini i ljubavi!

4 Silno sam se obradovao što sam našao neke od tvoje djece kako hode u istini, kao što smo primili zapovi-jed od Oca.

5 I sada te zaklinjem, gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedan drugoga.

6 A ovo je ljubav: da hodimo po zapovijedima njegovim. To je zapo-vijed, kao što ste čuli od početka, da u njoj hodite.

7 Jer su na svijet došli mnogi zavodni-ci koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To je zavodnik i antikrist.

8 Čuvajte se da ne izgubimo što smo radom postigli, nego da primi-mo potpunu nagradu.

9 Onaj tko čini prijestup i ne ostaje u nauku Kristovu, nema Boga. Onaj koji ostaje u nauku Kristovu, taj ima i Oca i Sina.

10 Ako tko dolazi k vama, a ne do-nosi taj nauk, ne primajte ga u svoju kuću i ne upućujte mu pozdrava.

11 Jer onaj tko mu upućuje po-zdrav, dionik je njegovih zlih djela.

12 Puno bih vam imao pisati, ali nisam htio papirom i crnilom, nego se pouzdajem da ću doći k vama i razgovarati licem u lice da radost naša bude potpuna.

13 Pozdravljaju te djeca tvoje iza-brane sestre. Amen.

DRUGA IVANOVA POSLANICA

STARJEŠINA, ljubljenomu Gaju, kojega ja ljubim u istini.

2 Ljubljeni, želim ti iznad svega da napreduješ i da budeš zdrav, kao što napreduje tvoja duša.

3 Jer sam se silno obradovao kad su došla braća i posvjedočila za istinu koja je u tebi: kako ti hodiš u istini.

4 Nemam veće radosti nego čuti da moja djeca hode u istini.

5 Ljubljeni, vjerno radiš sve to što radiš za braću i za strance,

6 koji su pred crkvom posvje-dočili za tvoju ljubav. Dobro ćeš učiniti ispratiš li ih na bogougodan način.

7 Jer su radi imena njegova izašli ne uzimajući ništa od Pogana.

8 Mi bismo, dakle, morali pri-mati takve da bismo bili suradnici istine.

9 Napisao sam crkvi; ali Diotref koji voli biti prvi među njima, ne prima nas.

10 Zbog toga ću ga, kad dođem, podsjetiti na djela koja čini kad protiv nas brblja zlobne riječi. A ni to mu nije dosta, nego ni sâm ne prima braću i zabranjuje onima koji bi to htjeli te ih izbacuje iz crkve.

11 Ljubljeni, ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; a onaj tko zlo čini, nije vidio Boga.

12 Demetrije ima dobro svjedo-čanstvo od svih, i od sâme istine. A i mi svjedočimo, a ti znaš da je naše svjedočanstvo istinito.

13 Puno bih ti imao pisati, ali ne bih ti htio pisati crnilom i perom.

14 No pouzdajem se da ću te usko-ro vidjeti pa ćemo razgovarati licem u lice. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji! Pozdravi prijatelje po imenu.

TREĆA IVANOVA POSLANICA

JUDA, sluga Isusa Krista, a brat Jakovljev, posvećenima po Bogu

Ocu i sačuvanima u Isusu Kristu, i pozvanima.

2 Milosrđe vam se, i mir i ljubav umnožili!

3 Ljubljeni, dok sam sa svom revnošću nastojao pisati vam o zajedničkome spasenju imao sam potrebu napisati vam i poticati vas da se borite za vjeru koja je jednom predana svetima.

4 Jer su se neopaženo uvukli neki ljudi koji su već odavna određeni za tu osudu, bezbožni koji milost Boga našega izokreću u razvrat-nost i niječu jedinoga Gospodara, Boga, i Gospodina našega Isusa Krista.

5 Ali želim vas podsjetiti, premda ste vi to jednom već upoznali, kako je Gospodin spasio narod iz zemlje egipatske, a zatim uništio one koji nisu povjerovali.

6 I anđele, koji nisu očuvali svoje prvobitno stanje, nego su ostavili svoje boravište, sačuvao je pod tamom u vječnim okovima za sud velikoga Dana;

7 kao što Sodoma i Gomora i gradovi oko njih, koji su se na njima sličan način odali bludnosti i pošli za drugim tijelom, stoje za primjer trpeći osvetu vječnoga ognja.

8 Tako i ovi besramni sanjari oskrv-njuju tijelo, preziru gospodstvo i pogrđuju dostojanstva.

9 A Mihael, arkanđeo, kad se pre-pirao s Đavlom i raspravljao o tijelu Mojsijevu, nije se usudio donijeti pogrdnu optužbu, nego je rekao: “Gospodin te prekorio!”

10 A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što poznaju po naravi, kao nerazumne životinje, u tome sami sebe izopačuju.

11 Jao njima! Jer su pošli putem Kajinovim i za nagradu pohlepno pojurili u zabludu Bileamovu i u pobuni Korahovoj propali.

12 Oni su ljage na vašim gozbama ljubavi, kad se s vama goste, hraneći sami sebe bez straha; oblaci be-zvodni koje vjetrovi raznose, stabla suha, besplodna, dvaput umrla, iskorijenjena;

13 bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote; zvijezde lutalice za koje se čuva crna tama zauvijek.

14 A o njima je prorokovao i sedmi od Adama, Henok, govoreći: “Gle, Gospodin dolazi s desett isućama svojih svetih

15 da provede sud nad svi-ma i presvjedoči sve bezbožne među njima o svim njihovim bezbožnim djelima koja su u bezbožnosti učinili i o svim teš-kim riječima koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv njega.16 To su nezadovoljna gunđala, što za požudama svojim hodaju, usta im govore nadute riječi, i u lice se ulaguju radi dobitka.

17 Ali vi, ljubljeni, sjetite se riječi što su ih prorekli apostoli Gospodi-na našega Isusa Krista.

18 Oni su vam govorili da će u po-sljednje vrijeme biti podrugljivaca koji će hoditi za svojim bezbožnim požudama.

19 To su oni koji se odvajaju, puteni, koji nemaju Duha.

JUDINA POSLANICA

JUDINA 5 29420 Ali vi, ljubljeni, nadograđujte se

na svojoj najsvetijoj vjeri moleći se u Duhu Svetome,

21 sebe očuvajte u ljubavi Božjoj iščekujući milosrđe Gospodina na-šega Isusa Krista za život vječni.

22 I na neke se sažalite, razlikujući ih,

23 a druge sa strahom spašavajte

grabeći ih iz ognja; mrzite i odjeću od tijela okaljanu.

24 A onome koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postavite pred svoju slavu u radosti,

25 jedinomu mudrom Bogu, Spa-sitelju našemu, slava i veličanstvo, gospodstvo i vlast, i sada i zauvijek! Amen.

POGLAVLJE 1

OTKRIVENJE Isusa Krista koje mu je Bog dao da pokaže slugama

svojim što se treba ubrzo dogoditi. I on je to poslao i naznačio po svom anđelu sluzi svome Ivanu,

2 koji je posvjedočio za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista i za sve što je vidio.

3 Blažen je onaj koji čita i oni što slušaju riječ ovog proroštva i drže što je u njemu zapisano. Jer vrijeme je blizu!

4 Ivan, sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od onoga koji jest i koji je bio i koji dolazi; i od sedam Duhova koji su pred njegovim prijestoljem;

5 i od Isusa Krista, koji je vjerni Svjedok, Prvorođenac od mrtvih i Knez kraljeva zemaljskih. Njemu koji nas je ljubio i svojom nas krvlju oprao od grijeha naših

6 te nas učinio kraljevima i svećeni-cima Bogu i Ocu svojemu: njemu sla-va i vlast uvijek i zauvijek! Amen.

7 Evo, dolazi s oblacima i svako oko će ga vidjeti, i oni koji su ga proboli; i sva plemena zemaljska će naricati zbog njega. Da! Amen!

8 “Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak” govori Gospodin, onaj koji jest i koji je bio i koji dolazi, Svesilni.

9 Ja, Ivan, i brat vaš i suzajedničar u nevolji i u kraljevstvu i postojanosti Isusa Krista: bio na otoku zvanom Patmos radi riječi Božje i radi svje-dočanstva Isusa Krista.

10 Bio sam u Duhu u dan Gospod-nji i začuo sam iza sebe snažan glas, kao glas trube,

11 kako govori: “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji”, i: “Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedme-rim crkvama koje su u Aziji: u Efez, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfi ju, i u Laodiceju.”

12 I okrenuo sam se da vidim glas koji je govorio sa mnom. I pošto sam se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka,

13 a posred sedam svijećnjaka neko-ga poput Sina Čovječjega, odjevenog u odjeću što seže do nogu i opasana oko prsiju zlatnim pojasom.

14 Njegova glava i vlasi bile su bije-le kao vuna, bijele kao snijeg, a oči su mu bile kao plamen ognjeni;

15 i noge mu nalik mjedi ulaštenoj, kao u peći užarene; i glas mu kao šum mnogih voda;

16 i imao je u desnoj svojoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlazio je oštar dvosjekli mač; a lice mu je bilo kao sunce kad sjaji u svojoj snazi.

17 I kad sam ga vido, pao sam do njegovih nogu kao mrtav. A on je stavio svoju desnu ruku na mene govoreći mi: “Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,

18 onaj koji živi; i bio sam mrtav, a evo živ sam uvijek i zauvijek! Amen! I imam ključeve pakla i smrti.

19 Napiši ono što si vidio, i ono što jest, i ono što se ima dogoditi poslije.

20 Otajstvo onih sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, a sedam svijećnjaka koje si vidio sedam je crkava.”

OTKRIVENJE

OTKRIVENJE 2 296POGLAVLJE 2

“ANÐELU efežanske crkve napi-ši: ‘Ovo govori onaj koji drži

sedam zvijezda u svojoj desnici, onaj koji hodi posred sedam zlatnih svijećnjaka:

2 Znam tvoja djela, i tvoj trud, i tvoju postojanost, i da ne možeš podnijeti one koji su zli; i iskušao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i našao si da su oni lažljivci;

3 i podnio si, i postojanosti imaš, i radi imena mojega trudio si se i nisi klonuo.

4 Ali imam nešto protiv tebe zato što si svoju prvu ljubav ostavio.

5 Sjeti se stoga odakle si pao i pokaj se i čini prva djela. Inače do-lazim k tebi ubrzo; i maknut ću tvoj svijećnjak s njegovog mjesta ako se ne pokaješ.

6 Ali ovo imaš: mrziš djela nikola-ita koja i ja mrzim.

7 Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama! Onome koji pobje-đuje dat ću jesti od stabla života što je usred raja Božjeg.’ ”

8 “I anđelu crkve u Smirni napiši: ‘Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji je bio mrtav i oživio.

9 Znam tvoja djela i nevolju i siro-maštvo, ali bogat si, i znam huljenje onih koji sebe nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.

10 Nemoj se bojati onoga što ćeš trpjeti! Evo, neke će od vas Đavao baciti u tamnicu da budete iskušani; i imat ćete nevolju deset dana. Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života.

11 Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama! Onome koji pobje-đuje neće nauditi druga smrt.’ ”

12 “I anđelu crkve u Pergamu napiši: ‘Ovo govori onaj koji ima oštar dvosjekli mač:

13 Znam tvoja djela i gdje prebivaš, tamo gdje je Sotonino prijestolje.

A čvrsto se držiš mojega imena te nisi zanijekao moju vjeru ni u one dane u koje je Antipa, moj vjerni svjedok, ubijen kod vas, gdje prebiva Sotona.

14 Ali imam malo protiv tebe zato što imaš ondje one koji drže nauk Bileama, koji je poučio Balaka da postavi stupicu pred sinove Izrae-love, da jedu žrtvovano idolima i počine blud.

15 Tako i ti imaš onih koji drže nauk nikolaitski, koji mrzim.

16 Pokaj se! Inače dolazim ubrzo k tebi i borit ću se s njima mačem svojih usta.

17 Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama! Onome koji pobje-đuje dat ću jesti od mane skrivene; i dat ću mu kamen bijeli, a na kamenu napisano novo ime koje nitko ne zna osim onoga koji ga prima.

18 “I anđelu crkve u Tijatiri napiši: ‘Ovo govori Sin Božji, onaj kojemu su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik mjedi ulaštenoj:

19 Znam tvoja djela i ljubav i službu i vjeru i tvoju postojanost, i tvoja dje-la, posljednja kojih je više od prvih.

20 Ali imam malo protiv tebe što ženi Jezabeli, koja sebe naziva proročicom, dopuštaš naučavati i zavoditi moje sluge da počine blud i jedu žrtvovano idolima.

21 I dao sam joj vremena da se pokaje od bludnosti svoje, i nije se pokajala.

22 Evo, nju ja bacam u postelju, a one koji s njom čine preljub, u nevolju veliku, ako se ne pokaju od svojih djela.

23 I djecu ću njenu smrću pobiti; i sve će crkve znati da sam ja onaj koji istražuje bubrege i srca; i dat ću sva-kome od vas prema vašim djelima.

24 A vama i ostalima u Tijatiri koji ne drže ovoga nauka i koji nisu upoznali dubina Sotoninih, kako oni

OTKRIVENJE 3297govore, kažem: Ne stavljam na vas drugoga bremena;

25 nego što već imate, čvrsto držite dok ne dođem.

26 A onome koji pobjeđuje i koji bude do kraja držao djela moja, njemu ću dati vlast nad narodima

27 i vladat će nad njima željeznim štapom, razbit će se kao posude glinene, kao što sam i ja primio od svoga Oca.

28 I dat ću mu Jutarnju zvijezdu.29 Tko ima uho, neka čuje što Duh

govori crkvama.’ ”

POGLAVLJE 3

“I ANÐELU crkve u Sardu napiši: ‘Ovo govori onaj koji ima sedam

duhova Božjih i sedam zvijezda. Znam tvoja djela: da imaš ime da bi živio, a mrtav si.

2 Budi budan i utvrdi ostatak koji samo što nije umro; jer nisam našao tvoja djela savršenima pred Bogom.

3 Sjeti se stoga kako si primio i čuo, tako i čvrsto drži, i pokaj se. Ne budeš li, dakle, budan, doći ću na tebe kao lopov, i nećeš znati u koji ću čas doći na tebe.

4 Imaš i u Sardu nekoliko imena onih koji nisu okaljali svoje odjeće; i hodit će sa mnom u bjelini jer su dostojni.

5 Onaj koji pobjeđuje, taj će biti odjeven u bijelu odjeću. I njegovo ime neću izbrisati iz knjige života, i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima njegovim.

6 Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama.’ ”

7 “I anđelu crkve u Filadelfiji napiši: ‘Ovo govori onaj koji je svet, onaj koji je istinit, onaj koji ima ključ Davidov, onaj koji otvara i nitko ne zatvara, i zatvara i nitko ne otvara.

8 Znam tvoja djela. Evo, postavio sam pred tobom vrata otvorena i

nitko ih ne može zatvoriti. Jer male-ne si snage, a očuvao si moju riječ i nisi zanijekao moje ime.

9 Evo, dat ću da oni iz sinagoge Sotonine, koji govore za sebe da su Židovi, a nisu nego lažu, evo, učinit ću da oni dođu i iskažu ti štovanje pred nogama i upoznaju da sam te ja ljubio.

10 Budući da si očuvao riječ o mojoj postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa iskušenja koji ima doći na sav svijet da se iskušaju oni što prebivaju na zemlji.

11 Evo, dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne uzme vijenac.

12 Onoga koji pobjeđuje učinit ću stupom u hramu svojega Boga i odande van više neće izaći; i na njega ću napisati ime Boga svojega i ime grada Boga svojega, novog Jeruzale-ma, koji silazi s neba od Boga mojega, i napisat ću na njega svoje novo ime.

13 Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama.’ ”

14 “I anđelu laodicejanske crkve napiši: ‘Ovo govori Amen, vjerni i istiniti svjedok, početak Božjeg stvorenja.

15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. Htio bih da si studen ili vruć!

16 Ovako, budući da si mlak, ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz usta svojih.

17 Jer govoriš: Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba! A ne znaš da si baš ti jadan, i bijedan, i siroma-šan, i slijep, i gol.

18 Savjetujem ti da kupiš od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijelu odjeću zaogrneš i da se ne pokaže sramota tvoje golotinje; i po-maži svoje oči pomašću da vidiš.

19 Sve one koje ja volim, korim i odgajam kažnjavanjem. Budi, dakle, revan i pokaj se!

OTKRIVENJE 4 29820 Evo, stojim na vratima i kucam:

ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.

21 Onome koji pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na prijestolju mojemu, kao što sam i ja pobijedio te sjeo sa svojim Ocem na njegovom prijestolju.

22 Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama.’ ”

POGLAVLJE 4

NAKON toga sam pogledao, i gle, vrata otvorena u nebu i onaj

prvi glas koji sam začuo kao glas trube koji je razgovarao sa mnom, govori: “Uzađi ovamo i pokazat ću ti što se mora dogoditi nakon ovoga!”

2 I odmah sam bio u duhu; i gle, prijestolje postavljeno u nebu i na prijestolju netko sjedi.

3 I onaj koji je sjedio izgledom je bio nalik kamenu jaspisu i sardinu, a uokolo prijestolja duga izgledom nalik smaragdu.

4 I uokolo prijestolja dvadeset i četiri sjedala; i na sjedalima sam vidio gdje sjede dvadeset i četiri starješine odjevene u bijelu odjeću, a na glavama su im bili zlatni vijenci.

5 A iz prijestolja izlaze munje i gromovi i zvukovi. I sedam ognjenih svjetiljki gori pred prijestoljem, to jest sedam Duhova Božjih,

6 a pred prijestoljem bilo je stakleno more nalik kristalu. I usred prije-stolja i uokolo prijestolja četiri bića, sprijeda i straga puna očiju.

7 I prvo biće nalik lavu, i drugo biće nalik teletu, i treće biće s licem kao u čovjeka, i četvrto biće nalik orlu koji leti.

8 I svako od tih četiriju bića imalo je po šest krila, sve naokolo, a iznu-tra su bila puna očiju. I bez počinka, dan i noć, govore: “Svet, svet, svet

Gospodin Bog, Svesilni, onaj koji je bio i koji jest i koji dolazi!”

9 I kad su bića dala slavu i čast i za-hvalu onomu koji sjedi na prijestolju, onomu koji živi uvijek i zauvijek,

10 dvadeset i četiri starješine pale su pred onim koji sjedi na prijesto-lju. I štuju onoga koji živi uvijek i zauvijek, i bacaju svoje vijence pred prijestolje govoreći:

11 “Dostojan si, Gospodine, primi-ti slavu i čast i snagu! Jer ti si stvorio sve i zbog tvoje volje postoji i bilo je stvoreno!”

POGLAVLJE 5

I vidio sam u desnici onoga koji sjedi na prijestolju knjigu ispisa-

nu iznutra i straga, zapečaćenu sa sedam pečata.

2 I vidio sam jaka anđela gdje snažnim glasom proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i razlomiti pečate njezine?”

3 I nitko, ni u nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, nije mogao otvoriti knjigu, čak ni pogledati u nju.

4 I ja sam jako plakao jer se nitko nije našao dostojan otvoriti i čitati knjigu, čak ni pogledati u nju.

5 A jedan od starješina mi je re-kao: “Ne plači! Evo, Lav koji je iz plemena Judina, Korijen Davidov, pobijedio je da bi otvorio knjigu i razlomio sedam pečata njezinih.

6 I pogledao sam, i gle: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina, stoji Jaganjac kao zaklan, sa sedmerim rogovima i sedmerih očiju, to jest sedam Duhova Božjih poslanih po cijeloj zemlji.

7 I došao je, i uzeo knjigu iz desnice onoga koji sjedi na prijestolju.

8 I kad je uzeo knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine pale su pred Jaganjca. Svatko od njih imao je harfe i zlatne čaše pune kada, a to su molitve svetih.

OTKRIVENJE 62999 I pjevali su novu pjesmu, go-

voreći: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine, jer si bio zaklan i otkupio nas za Boga krvlju svojom iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije,

10 i učinio nas kraljevima i svećeni-cima Bogu našemu, i kraljevat ćemo na zemlji.”

11 I pogledao sam, i čuo glas mnogih anđela uokolo prijestolja i bića i starješina. I broj njihov bio je deset tisuća puta deset tisuća i tisuće tisuća.

12 Govorili su snažnim glasom: “Dostojan je Jaganjac zaklani primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!”

13 I svako stvorenje što je u nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i sva koja su na moru, i sve što je u njemu, čuo sam kako govore: “Blagoslov i čast i slava i moć onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu, uvijek i zauvijek!”

14 I četiri bića su govorila: “Amen!” A dvadeset i četiri starješine su pale i iskazale štovanje onomu koji živi uvijek i zauvijek.

POGLAVLJE 6

I vidio sam kad je Jaganjac otvorio jedan od pečata i čuo sam kako

glasom groma jedno od četiriju bića govori: “Dođi i vidi!”

2 I pogledao sam, i gle: konj bijel, a onaj koji sjedi na njemu ima luk. I bio mu dan vijenac te je izašao pobjeđujući, i da pobijedi.

3 I kad je otvorio drugi pečat, čuo sam drugo biće kako govori: “Dođi i vidi!”

4 I izašao je drugi konj, bio je riđ. I onomu koji sjedi na njemu bilo je dano uzeti mir sa zemlje tako da jedni druge pokolju. I bio mu dan veliki mač.

5 I kad je otvorio treći pečat, čuo sam treće biće kako govori: “Dođi i

vidi!” I pogledao sam, i gle: konj vran, a onaj koji je sjedio na njemu držao je vagu u svojoj ruci.

6 I čuo sam glas usred četiriju bića kako govori: “Mjera pšenice za dinar i tri mjere ječma za dinar! A ulju i vinu ne naudi!”

7 I kad je otvorio četvrti pečat, čuo sam glas četvrtoga bića kako govori: “Dođi i vidi!”

8 I pogledao sam, i gle: konj siv, a onomu koji sjedi na njemu ime je Smrt i prati ga Pakao. I bila im je dana vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.

9 I kad je otvorio peti pečat, vidio sam pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočan-stva koje su imali.

10 I vikali su snažnim glasom govoreći: “Dokle, Gospodine, sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na onima koji prebivaju na zemlji?”

11 I bijeli plaštevi bili su predani svakome i bilo im je rečeno neka otpočinu još malo vremena sve dok se ne ispuni broj sluga sudrugova njihovih i braće njihove koji trebaju biti ubijeni kao i oni.

12 I vidio sam kad se otvorio šesti pečat, i gle: nastao je velik potres, i sunce je postalo crno kao dlakava kostrijet, i mjesec je postao kao krv;

13 i zvijezde nebeske su popadale na zemlju kao što smokva stresa svoje nezrele plodove kad je potresa jak vjetar.

14 I nebo se razdvojilo kao svitak kad se smota; i svaka gora i otok se pomaknuo sa svojega mjesta.

15 I kraljevi zemaljski, i velikaši, i bogataši, i tisućnici, i moćnici, i svaki rob i svaki slobodnjak, svi su se posakrivali u špiljama i među stijenama gorskim;

OTKRIVENJE 7 30016 i govorili su gorama i stijenama:

“Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jaganjčeva.

17 Jer je došao veliki Dan gnjeva njegova i tko može opstati?”

POGLAVLJE 7

I nakon toga vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri ugla zemlje za-

državajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni na zemlji ni na moru ni na jednome stablu.

2 I vidio sam drugog anđela kako uzlazi od istoka sunčeva; imao je pe-čat Boga živoga. I povikao je snažnim glasom onoj četvorici anđela kojima je bilo dano nauditi zemlji i moru

3 govoreći: “Ne naudite ni zemlji ni moru ni stablima dok ne zapeča-timo sluge Boga našega na čelima njihovim.”

4 I čuo sam broj zapečaćenih, i bilo je sto četrdeset i četiri tisuće zapečaćenih iz svih plemena djece Izraelove:

5 iz plemena Judina dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Ru-benova dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Gadova dvanaest tisuća zapečaćenih,

6 iz plemena Ašerova dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Naf-talijeva dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća zapečaćenih,

7 iz plemena Šimunova dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Levi-jeva dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Isakarova dvanaest tisuća zapečaćenih,

8 iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Josi-pova dvanaest tisuća zapečaćenih, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća zapečaćenih.

9 Nakon toga sam pogledao i gle; veliko mnoštvo, što ga nitko nije

mogao prebrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odje-veni u bijele plašteve, a u rukama im palme.

10 I vikali su jakim glasom govore-ći: “Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!”

11 I svi su anđeli stajali uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića i pali su pred prijestoljem na lica svoja i iskazali štovanje Bogu

12 govoreći: “Amen! Blagoslov i slava i mudrost i zahvalnica i čast i snaga i moć Bogu našemu uvijek i zauvijek! Amen.”

13 I jedan mi je od starješina odgo-vorio govoreći: “Tko su ovi odjeveni u bijele plašteve, i odakle su došli?”

14 I rekao sam mu: “Gospodine ti znaš.” I rekao mi je: “To su oni koji dolaze iz velike nevolje i svoje su plašteve oprali i ubijelili je u krvi Jaganjčevoj.

15 Zato su pred prijestoljem Bož-jim i poslužuju mu dan i noć u hramu njegovom: i onaj koji sjedi na prijestolju prebivat će među njima.

16 Neće više gladovati, ni žeđati više; ni sunce ih neće pržiti, ni nikakva žega.

17 Jer Jaganjac koji je usred prije-stolja napasat će ih i voditi ih na žive izvore vode; i Bog će obrisati ”svaku suzu s njihovih očiju.”

POGLAVLJE 8

I kad je otvorio sedmi pečat, nastala je tišina u nebu oko pola sata.2 I vidio sam sedmoricu anđela koji

stoje pred Bogom; i bilo im je dano sedam truba.

3 I jedan drugi anđeo došao je i stao na žrtvenik sa zlatnim kadi-onikom. I bilo mu je dano mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik koji je pred prijestoljem.

OTKRIVENJE 93014 I dim od kâda uzdigao se s

molitvama svetih iz ruke anđelove pred Boga.

5 I anđeo je uzeo kadionik i napu-nio ga ognjem sa žrtvenika i prosuo na zemlju. I nastali su zvukovi i gromovi i munje i potres.

6 I sedam anđela koji su imali sedam truba pripremili su se da zatrube.

7 I prvi anđeo je zatrubio; i nastala je tuča i oganj pomiješani s krvlju, i bili su bačeni na zemlju. I trećina stabala je izgorjela, i sva zelena trava je izgorjela.

8 I drugi anđeo je zatrubio; i nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bila je bačena u more. I trećina mora postala je krv.

9 I izginula je trećina stvorenjâ u moru koja ima život, i trećina plovila bila je uništena.

10 I treći anđeo je zatrubio; i pala je s neba velika zvijezda, gorjela je kao svjetiljka, i pala je na trećinu rijeka i na izvore vode.

11 A ime te zvijezde je Pelin. I trećina se voda pretvorila u pelin te je mnogo ljudi umrlo od voda jer su bile zagorčene.

12 I četvrti anđeo je zatrubio; i bila je udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda, tako da je trećina njih potamnjela; i dan nije sjajio trećinom svojega sjaja, a tako i noć.

13 I vidio sam i čuo jednog anđela, letio je usred neba govoreći jakim glasom: “Jao! Jao! Jao onima koji stanuju na zemlji od ostalih glasova truba ove trojice anđela koji će još zatrubiti!”

POGLAVLJE 9

I peti anđeo je zatrubio; i vidio sam zvijezdu koja je s neba pala

na zemlju; i bio joj je dan ključ jame bezdane.

2 I otvorio sam jamu bez dna, a iz jame se digao dim kao dim velike peći, i potamnjelo je sunce i zrak od dima iz jame.

3 I iz dima su na zemlju izašli ska-kavci i bila im je dana vlast kao vlast koju imaju škorpioni zemaljski.

4 I bilo im je zapovjeđeno da ne naude travi zemaljskoj niti bilo kojem zelenilu niti bilo kojem stablu nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjega na svojim čelima.

5 I bilo im je dano da ih ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; a muka od njih je kao muka od škorpiona kad ubode čovjeka.

6 I u te dane ljudi će tražiti smrt, i neće je naći; i poželjet će umrijeti, a smrt će bježati od njih.

7 I skakavci su bili izglednom nalik na konje spremne za bitku. I na glavama su im bili kao vijenci nalik zlatu i lica su im bila kao lica ljudska

8 i kose su imali kao kose ženske, a zubi su im bili kao zubi lavova.

9 I imali su oklope kao oklope željezne, a zvuk krila njihovih kao zvuk bojnih kola s mnogo konja što jure u bitku.

10 I imali su repove nalik škorpio-nima, a žalci su im bili u repovima; i dana im je vlast da ude ljudima pet mjeseci.

11 I imali su nad sobom kralja, anđela bezdana: hebrejski mu je ime Abadon, a na grčkom ima ime Apolion.

12 Prvi jao prođe. Evo, dolaze još dva jao poslije toga.

13 I šesti anđeo je zatrubio; i čuo sam jedan glas od četiriju rogova zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom

14 kako govori šestom anđelu koji je imao trubu: “Odriješi ona četiri anđela svezana na velikoj rijeci Eufratu.”

OTKRIVENJE 10 30215 I bila su odriješena četiri anđela

pripravljena za čas i dan i mjesec i godinu da pobiju trećinu ljudi.

16 I broj vojski konjanika bile su dvjesto tisuća tisuća; i čuo sam broj njihov.

17 I ovako sam u viđenju vidio ko-nje i one koji su sjedili na njima: imali su oklope ognjene i od hijacinta i od sumpora; i glave konja kao glave lavova, i iz usta su im izlazili oganj i dim i sumpor.

18 Od ovih triju pogibe trećina lju-di: od ognja i od dima i od sumpora što je izlazio iz usta njihovih.

19 Jer je njihova snaga u njihovim ustima i u njihovim repovima; jer repovi su im nalik zmijama i imaju glave s kojima ude.

20 A preostali ljudi, koji nisu bili pobijeni tim pošastima, nisu se pokajali od djela ruku svojih, da ne iskazuju štovanje đavlima i idolima, zlatnim i srebrnim i mjedenim i kamenim i drvenim, koji ne mogu ni vidjeti ni čuti ni hodati.

21 I nisu se pokajali od ubojstava svojih, niti od vračanja svojih, niti od bludništva svojega, niti od lopovšti-na svojih.

POGLAVLJE 10

I vidio sam jednog drugog, moćnog anđela kako silazi s neba: zaogrnut

oblakom i s dugom na glavi, i lice mu je bilo kao sunce, a noge mu kao stupovi ognjeni;

2 u svojoj je ruci imao knjižicu otvorenu. I stavio je svoju desnu nogu na more, a lijevu na zemlju

3 pa je povikao snažnim glasom, kao lav kad riče. I kad je povikao, sedam gromova je progovorilo svojim glasovima.

4 I kad je sedam gromova pro-govorilo svojim glasovima, htio sam pisati. I čuo sam glas s neba što mi govori: “Zapečati ono što su

progovorili sedam gromova i nemoj to zapisivati!”

5 I onaj anđeo kojega sam vidio kao stoji na moru i na zemlji podiže svoju ruku k nebu.

6 I zakleo se onim koji živi uvijek i zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu da neće više biti vremena.

7 Nego, u dane glasa sedmog anđela, čim će početi trubiti, otajstvo Božje će se dovršiti kao što je navije-stio slugama svojim, prorocima.

8 I glas koji sam čuo s neba opet mi je progovorio i rekao: “Idi, uzmi knjižicu što je otvorena u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji.”

9 I otišao sam k anđelu i rekao mu: “Daj mi knjižicu! ” A on mi je rekao: “Uzmi je i pojedi!” I zagorčit će ti utrobu, ali u ustima će ti biti slatka kao med.

10 I uzeo sam knjižicu iz ruke an-đelove i pojeo je. I bila mi je u ustima slatka kao med, a čim sam je pojeo, utroba mi se zagorčila.

11 I rekao mi je: “Treba ti ponovo prorokovati pred mnogim ljudima i nacijama i jezicima i kraljevima!”

POGLAVLJE 11

I bila mi je dana trska nalik štapu; i anđeo je ustao govoreći: “Ustani

i izmjeri hram Božji i žrtvenik i one koji tamo iskazuju štovanje.”

2 A vanjsko dvorište hrama izo-stavi i nemoj ga izmjeriti jer je dano Poganima; i sveti će grad gaziti četrdeset i dva mjeseca.

3 I dat ću vlast dvojici svojih svje-doka, i prorokovat će, obučeni u kostrijet, tisuću dvjesto šezdeset dana.

4 Oni su dvije masline i dva svijeć-njaka što stoje pred Bogom zemlje.

5 I ako im netko hoće nauditi, oganj izlazi iz usta njihovih i proždire

OTKRIVENJE 12303neprijatelje njihove; i ako im netko hoće nauditi, taj tako mora biti ubijen.

6 Oni imaju vlast zaključati nebo da ne pada kiša u dane njihova prorokovanja. I imaju vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom pošasti kad god žele.

7 I kada će dovršiti svoje svjedo-čanstvo, Zvijer koja izlazi iz bezdana zaratit će s njima i pobijediti ih i ubiti ih.

8 I njihova će mrtva tijela ležati na ulici velikoga grada koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i naš Gospodin raspet.

9 I ljudi iz svakoga naroda i pleme-na i jezika i nacije gledat će njihova mrtva tijela tri i pol dana i neće do-pustiti da im se mrtva tijela polože u grobove.

10 I oni koji prebivaju na zemlji radovat će se nad njima i veseliti i slati darove jedni drugima, jer su ta dvojica proroka mučila one koji prebivaju na zemlji.

11 A nakon tri i pol dana Duh ži-vota od Boga ušao je u njih te su stali na svoje noge; i velik strah obuzeo je one koji su ih promatrali.

12 I začuli su snažan glas s neba kako im govori: “Uzađite ovamo!” I uzišli su na oblaku u nebo i ugledali su ih njihovi neprijatelji.

13 I u taj čas nastao je velik potres, i desetina grada je pala; i poginulo je u potresu sedam tisuća ljudi. A preostali su bili prestravljeni te su dali slavu Bogu nebeskomu.

14 Drugi jao je prošao. I gle, treći jao dolazi ubrzo!

15 I sedmi anđeo je zatrubio, i odjeknuli su u nebu snažni glasovi govoreći: “Kraljevstva ovoga svijeta postala su kraljevstva Gospodina našega i njegovog Krista, i on će kraljevati uvijek i zauvijek.”

16 A dvadeset i četiri starješine, koji pred Bogom sjede na svojim prijestoljima, pali su na svoja lica i iskazali štovanje Bogu

17 govoreći: “Zahvaljujemo ti, Gospodine Bože Svesilni, koji jesi i koji si bio i koji dolaziš, jer si uzeo svoju veliku moć i zakraljevao!”

18 I nacije su se razgnjevile, i došao je tvoj gnjev, i vrijeme da se presudi mrtvima i dade nagrada slugama tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje tvog imena, malima i velikim; i da se unište oni koji uni-štavaju zemlju.

19 I otvorio se hram Božji u nebu i pokazao se Kovčeg zavjeta njegovog u hramu njegovu; i nastale su munje i zvukovi i gromovi i potres i velika tuča.

POGLAVLJE 12

I čudo veliko pokazalo se na nebu: žena zaodjevena suncem, i mjesec

joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.

2 I trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.

3 I pokazalo se drugo čudo na nebu, i gle: Zmaj, velik, crven, sa sedam glava i deset rogova, a na glavi njegovoj sedam vijenaca;

4 i rep njegov povlačio je trećinu zvijezda nebeskih, i bacio ih je na zemlju. I Zmaj je stao pred ženu koja je trebala roditi da proždre dijete njeno čim se rodi.

5 I ona rodi sina, muško, koji će vladati svim narodima štapom željeznim. I dijete njeno bilo je uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

6 I žena je pobjegla u pustinju gdje je imala mjesto pripremljeno od Boga da je ondje hrane tisuću dvjesta šezdeset dana.

7 I nastao je rat u nebu: Mihael i nje-govi anđeli borili su se protiv Zmaja. I Zmaj se borio i anđeli njegovi,

OTKRIVENJE 13 3048 i nisu nadvladali. I za njih se više

nije našlo mjesta u nebu.9 I bio je bačen veliki Zmaj, stara

zmija koja se zove Đavao i Sotona, koji zavodi cijeli svijeta. Bio je izbačen na zemlju, a s njime su bili izbačeni i anđeli njegovi.

10 I čuo sam snažan glas kako go-vori u nebu: “Sada je došlo spasenje i moć i kraljevstvo Boga našega i vlast njegovog Krista! Jer je zbačen tužitelj naše braće koji ih je dan i noć optuživao pred našim Bogom.

11 I oni su ga pobijedili krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva svojega; i nisu ljubili svoje živote sve do smrti.

12 Zbog toga se veselite, vi nebesa i vi koji prebivate u njima! Jao stanov-nicima zemlje i mora, jer je Đavao sišao k vama s velikim gnjevom jer zna da ima malo vremena!”

13 I kada je Zmaj vidio da je bačen na zemlju, prognao je ženu koja je rodila muško dijete.

14 Ženi su bila dana dva krila velikog orla da može odletjeti u pustinju na svoje mjesto gdje se ima hraniti za neko vrijeme i vremèna i polovicu vremena, sakrivena od lica zmijina.

15 I zmija je iz usta svojih ispustila za ženom vodu poput bujice da bi je bujica odnijela.

16 I zemlja je pomogla ženi: i otvo-rila je zemlja svoja usta i progutala bujicu koju je Zmaj ispustio iz svojih usta.

17 I razgnjevio se Zmaj na ženu pa je otišao i zaratio s ostatkom sjemena njezina, s onima koji drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.

POGLAVLJE 13

I stao sam na morski žal. I vidio sam Zvijer gdje iz mora izlazi.

Imala je sedam glava i deset rogova;

i na rogovima joj deset vijenaca, a na glavama joj ime bogohulno.

2 I Zvijer koju sam vidio bila je nalik leopardu, i noge joj kao med-vjeđe, i usta joj kao usta lavlja. I Zmaj joj je dao moć svoju i prijestolje svoje i vlast veliku.

3 I vidio sam jednu od njezinih glava kao da je nasmrt ranjena; i smrtna joj se rana izliječila. I sav se svijet zanio za Zvijeri.

4 I štovali su Zmaja koji je dao vlast Zvijeri; štovali su i Zvijer govoreći: “Tko je poput Zvijeri? Tko bi mogao zaratiti s njom?”

5 I dana su joj usta koja govore velike stvari i hule; i dana joj je vlast da nastavi djelovati četrdeset i dva mjeseca.

6 I otvorila je svoja usta za hulu protiv Boga, da huli ime njegovo i šator njegov i one što prebivaju u nebu.

7 I bilo joj je dano zaratiti se sa svetima i pobijediti ih. I dana joj je vlast nad svakim plemenom i jezikom i narodom.

8 I svi što prebivaju na zemlji, nje-mu će iskazati štovanje, kojima imena nisu zapisana u knjizi života Jaganjca zaklana od postanka svijeta.

9 Ako tko ima uho, neka čuje.10 Vodi li tko u sužanjstvo, u

sužanjstvo će ići; ubije li tko mačem, mora biti ubijen mačem. Ovdje je postojanost i vjera svetih.

11 I vidio sam drugu Zvijer kako je izlazila iz zemlje; i imala je dva roga poput jaganjca, a govorila je kao Zmaj.

12 I ona izvršava svu vlast one prve Zvijeri pred njom, i čini da zemlja i oni koji žive na njoj iskažu štovanje prvoj Zvijeri kojoj je smrtna rana bila izliječena.

13 I ona čini velika čuda, tako da pred ljudima stvara da i oganj silazi s neba na zemlju.

OTKRIVENJE 1430514 I zavodi one koji prebivaju na

zemlji zbog značenja tih čuda za koje ima vlast činiti pred Zvijeri govoreći onima koji prebivaju na zemlji da trebaju načiniti lik Zvijeri koja je imala ranu od mača i ipak živi.

15 I imala je vlast dati život liku Zvijeri, tako da lik Zvijeri i pro-govori te učini da svi oni koji ne iskažu štovanje liku Zvijeri trebaju biti ubijeni.

16 I čini da svi, i mali i veliki, i bogati i siromašni, i slobodnjaci i robovi, prime žig na njihovu desnicu ili na njihova čela,

17 te da nitko ne može ništa ku-piti ili prodati osim onoga koji ima žig ili ime Zvijeri ili broj njezina imena.

18 Ovdje je mudrost. Neka onaj tko ima razum proračuna broj Zvijeri; jer to je broj čovjeka, a broj mu je šesto šezdeset i šest.

POGLAVLJE 14

I pogledao sam, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju ime Oca njegova zapisano na čelima svojim.

2 I čuo sam glas s neba, kao glas mnogih voda i kao glas snažnog groma; i čuo sam glas harfi sta koji sviraju na harfama svojim.

3 I pjevali su kao pjesmu novu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti te pjesme osim onih stotinu četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje.

4 To su oni koji se nisu okaljali sa ženama; jer djevci su! To su oni koji slijede Jaganjca kamo god ide. Oni su otkupljeni od ljudi, prvine Bogu i Jaganjcu.

5 I u ustima se njihovim nije našlo prijevare; jer su bez mane pred pri-jestoljem Božjim.

6 I vidio sam jednog drugog an-đela kako leti posred neba. Imao je vječno evanđelje da bi propovijedao onima koji prebivaju na zemlji i svakoj naciji i plemenu i jeziku i narodu

7 govoreći snažnim glasom: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer je došao čas suda njegova! I iskažite štovanje njemu koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore voda!”

8 I drugi je anđeo slijedio nakon njega govoreći: “Pade, pade Babilon, grad velik! Jer je sve narode opio vinom gnjeva bludnosti svoje.”

9 I treći anđeo je slijedio nakon njih govoreći snažnim glasom: “Ako tko štuje Zvijer i lik njezin te prima žig na svoje čelo ili na svoju ruku,

10 taj će piti od vina gnjeva Božjeg koje se nepomiješano toči u čašu srdžbe njegove. I bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem.

11 I dim muke njihove uzlazi uvijek i zauvijek. I nemaju počinka ni danju ni noću oni koji štuju Zvijer i lik njezin i svaki koji prima žig imena njezina.”

12 Ovdje je postojanost svetih, ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

13 I čuo sam glas s neba kako mi govori: “Zapiši! Blaženi su odsada mrtvi koji umiru u Gospodinu!” “Da”, govori Duh, “da mogu otpo-činuti od svojih napora. A njihova djela ih prate.”

14 I pogledao sam, i gle: bijel oblak, a na oblaku sjedi netko nalik Sinu Čovječjem; na glavi je imao zlatan vijenac, a u ruci mu srp oštar.

15 I drugi anđeo je izašao iz hrama vičući snažnim glasom onomu koji je sjedio na oblaku: “Pošalji svoj srp i žanji: jer ti je došao čas da žanješ, jer je zrela žetva zemaljska!”

OTKRIVENJE 15 30616 I onaj koji sjedi na oblaku baci

srp svoj na zemlju. I zemlja je bila požnjevena.

17 I drugi anđeo izađe iz hrama koji je u nebu. I on je imao oštar srp.

18 I od žrtvenika je izašao opet drugi anđeo koji je imao vlast nad ognjem pa je povikao snažnim poklikom onomu s oštrim srpom govoreći: “Baci svoj oštri srp i po-beri grozdove trsa zemaljskog, jer je sazrelo grožđe njegovo!”

19 I bacio je anđeo srp svoj na zemlju, i obrao trs zemaljski, i bacio u veliki tijesak gnjeva Božjeg.

20 I gazio se tijesak izvan grada, te je krv potekla iz tijeska do žvala konjima u daljinu od tisuću šest stotina stadija.

POGLAVLJE 15

I vidio sam drugi znak na nebu, velik i čudesan: sedam anđela sa

sedam posljednjih pošasti; s njima se navršio gnjev Božji.

2 I vidio sam kao neko more sta-kleno pomiješano s ognjem i one koji su pobijedili nad Zvijeri i nad likom njezinim i nad žigom njezinim i nad brojem imena njezina kako stoje na moru staklenom s harfama Božjim.

3 I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu go-voreći: “Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine Bože Svesilni! Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Kralju svetih!

4 Tko da se ne boji, Gospodine, i da ne proslavi ime tvoje? Jer ti si jedini svet! Jer svi će narodi doći i iskazati štovanje pred tobom, jer su se očitovali sudovi tvoji.”

5 I nakon toga sam pogledao, i gle: otvorio se hram šatora svjedo-čanstva u nebu.

6 I izašlo je iz hrama sedam anđela imajući sedam pošasti;

bili su odjeveni u čist i bijeli lan i opasani oko prsiju zlatnim pojasima.

7 I jedno od četiriju bića dalo je sedmorici anđela sedam zlatnih čaša punih gnjeva Boga koji živi uvijek i zauvijek.

8 I hram se napunio dimom od slave Božje i od moći njegove, i nitko nije mogao ući u hram sve dok se nije navršilo sedam pošasti sedmorice anđela.

POGLAVLJE 16

I čuo sam snažan glas iz hrama koji je progovorio sedmorici

anđela: “Idite i izlijte čaše gnjeva Božjega na zemlju!”

2 I prvi je otišao i izlio čašu svoju na zemlju: i pojavio se čir, opak i zloćudan, na ljudima koji su imali žig Zvijeri i onima koji su iskazivali štovanje liku njezinu.

3 I drugi je anđeo izlio čašu svoju na more: i ono je postalo kao krv mrtvaca te je svaka živa duša izginula u moru.

4 I treći je anđeo izlio čašu svoju na rijeke i na izvore voda: i oni su postali krv.

5 I čuo sam anđela voda kako govori: “Pravedan si, Gospodine, ti koji jesi i koji si bio i koji ćeš biti, zato što si ovo dosudio!

6 Jer su prolili krv svetih i proro-ka, ti si njima dao popiti krv jer su zaslužili!”

7 I čuo sam drugoga kako iz žrtvenika govori: “Da, Gospodine Bože Svesilni, istiniti su i pravedni sudovi tvoji!”

8 I četvrti anđeo je izlio čašu svoju na sunce. I bila mu dana vlast da ljude spali ognjem.

9 I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim pošastima; i nisu se pokajali da mu daju slavu.

OTKRIVENJE 1730710 I peti anđeo je izlio čašu svoju

na prijestolje Zvijeri: i kraljevstvo njezino ispunila je tama. I ljudi su zbog muke grizli svoje jezike

11 i hulili su Boga nebeskoga zbog svojih bolova i zbog svojih čireva; i nisu se pokajali od svojih djela.

12 I šesti anđeo je izlio čašu svoju na veliku rijeku Eufrat: i presahnula je tamošnja voda tako da se može pripremiti put kraljeva s istoka.

13 I vidio sam tri nečista duha nalik žabama kako izlaze iz usta Zmajevih i iz usta Zvijeri i iz usta Lažnog proroka.

14 Jer to su duhovi đavolski što čine čuda, koji odlaze po kraljeve zemaljske i svega svijeta da ih skupe za bitku na onaj veliki dan Boga Svesilnoga.

15 “Evo, dolazim kao lopov! Blažen je onaj koji bdije i čuva svoju odjeću, da ne hodi gol te ne vide sramotu njegovu!”

16 I skupio ih je na mjesto koje se hebrejski zove Armagedon.

17 I sedmi anđeo je izlio čašu svoju u zrak i izašao je snažan glas iz hra-ma nebeskoga s prijestolja, govoreći: “Gotovo je!”

18 I nastali su zvukovi i gromovi i munje, i nastao je velik potres kakva nije bilo otkako je ljudi na zemlji, tako silan potres, i tako velik.

19 I veliki se grad razdijelio u tri dijela, i gradovi naroda su pali. I spomenuo se Bog Babilona velikoga da joj dadne čašu vina bijesnog gnjeva svojega.

20 I svaki je otok pobjegao, i gore se nisu našle.

21 I spustila se na ljude tuča gole-ma s neba, svaka teška kao talenat. I ljudi su hulili Boga zbog pošasti tuče, jer je pošast njezina bila vrlo velika.

POGLAVLJE 17

I došao je jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam čaša i

progovorio sa mnom govoreći mi: “Dođi ovamo, pokazat ću ti sud nad velikom Bludnicom što sjedi na mnogim vodama.”

2 S njom su kraljevi zemaljski počinili blud i stanovnici zemaljski opili su se vinom bluda njezina.

3 I odnio me u duhu u pustinju. I vidio sam ženu što sjedi na purpurnoj Zvijeri punoj bogohulnih imena. Imala je sedam glava i deset rogova.

4 I žena je bila odjevena u purpur i grimiz, i nakićena zlatom i dragim kamenjem i biserjem. U ruci je imala zlatnu čaša punu gnusoba i nečisto-će bluda njezina.

5 I na čelu joj napisano ime: OTAJSTVO, BABILON VELIKI, MAJKA BLUDNICA I GNUSOBA ZEMALJSKIH.

6 I vidio sam ženu pijanu od krvi svetih i od krvi mučenika Isusovih. I kad sam je vidio, začudio sam se čudom velikim.

7 I anđeo mi je rekao: “Zašto si se začudio? Ja ću ti reći otajstvo žene i Zvijeri koja je nosi i ima sedam glava i deset rogova.

8 Zvijer koju si vidio, bila je i nije, i uzići će iz bezdana, i ići u propast. I začudit će se oni koji prebivaju na zemlji; čija imena nisu zapisana u Knjizi života od postanka svijeta, kada vide Zvijer što je bila i nije, a ipak jest.

9 I ovdje treba um koji ima mu-drost! Sedam glava je sedam gora na kojima Žena sjedi.

10 I tamo su sedam kraljeva: petorica su pali, i jedan jest, a drugi još nije došao. A kada dođe, on treba ostati zakratko.

11 I Zvijer što je bila i nije, ona je i osma i od sedmorice je, i ide u propast.

OTKRIVENJE 18 30812 I deset rogova koje si vidio,

deset su kraljeva koji još nisu primili kraljevstva, ali će, za jedan čas, pri-miti sa Zvijeri vlast kao kraljevi.

13 Oni su jedne misli, i svoju će vlast i snagu predati Zvijeri.

14 Oni će zaratiti s Jaganjcem i Jaganjac će ih pobijediti, jer je Gospo-dar gospodara i Kralj kraljeva; i oni koji su s njim pozvani su i izabrani i vjerni.

15 I govori mi: “Vode koje si vidio, gdje sjedi bludnica, to su narodi i mnoštva i nacije i jezici.

16 I deset rogova koji se vidio na Zvijeri, ti će zamrziti bludnicu i opu-stošiti je i ogoliti; i tijela će njezina jesti i ognjem je spaliti.

17 Jer Bog im je u srca stavio da ispune njegovu volju i da se slože i kraljevstvo svoje daju Zvijeri sve dok se riječi Božje ne ispune.

18 A žena koju si vidio je taj grad veliki što vlada nad kraljevima zemaljskim.

POGLAVLJE 18

I nakon toga vidio sam jednog dru-gog anđela kako silazi s neba; imao

je veliku vlast. I zemlja se zasvijetlila od njegove slave.

2 I povikao je moćno sa snažnim glasom, govoreći: “Pao je, pao je Babilon veliki i postao prebivalište đavlima i pritvorom svakomu neči-stom duhu i kavezom svakoj nečistoj i mrskoj ptici.

3 Jer su se od vina gnjeva bludnosti njezine opili svi narodi i kraljevi su zemaljski s njom počinili blud, a trgovci zemaljski obogatili su se od izobilja njezine raskoši.”

4 I čuo sam drugi glas s neba kako govori: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici grijeha njezinih i da ne primate od njezinih pošasti!

5 Jer su njezini grijesi doprli do neba i sjetio se Bog bezakonja njezinih.

6 Uzvratite joj kao što je i ona vama uzvratila i udvostručite joj po djelima njezinim. U čašu u koju je natočila, natočite joj dvostruko!

7 Koliko je samu sebe proslavila i raskošno živjela, toliko joj zadajte muke i jada. Jer u srcu svome govori: ‘Sjedim kao kraljica i nisam udovica i jada neću vidjeti!’

8 Zbog toga će u jednome danu doći pošasti njezine, smrt i tuga i glad, te će ognjem biti spaljena, jer je snažan Gospodin Bog koji joj sudi.”

9 I kraljevi zemaljski koji su s njo-me počinili blud i s njom raskošno živjeli, oplakivat će je i jadikovati za njom kad budu vidjeli dim požara njezina.

10 Stojeći izdaleka zbog straha od muka njezinih govorit će: “Joj, joj grade veliki, Babilone, grade moćni! Jer je u jednome času osuda tvoja došla.”

11 I trgovci zemaljski će plakati i tugovati nad njom jer nitko više ne kupuje njihove robe:

12 ni robe od zlata, ni srebra, ni dragog kamenja, ni biserja, ni fi nog lana, ni purpura, ni svile, ni grimi-za; ni ništa od citronova drveta, ni nikakvog predmeta od bjelokosti, ni nikakvog predmeta od skupocje-nog drveta, ni mjedi, ni željeza, ni mramora;

13 ni cimeta, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni fi nog brašna, ni pšenice, ni stoke, ni ovaca, ni konja, ni kola, ni roblja, ni ljudskih duša.

14 “I voće za kojim je žudjela tvoja duša otišlo je od tebe, i sva raskoš i sjaj otišli su od tebe, i više ih nećeš naći nikada.”

15 Trgovci ovih stvari, što su se od nje obogatili, izdaleka će stajati zbog straha od muke njezine plačući i jadikujući

OTKRIVENJE 1930916 i govoreći: “Joj, joj, grade veliki,

koji si bio odjeven u fi ni lan i purpur i grimiz, i nakićen zlatom i dragim kamenjem i biserjem!

17 Jer u jednom će času nestati toliko bogatstvo!” I svaki kormilar i svaka posada na brodovima i mor-nari i svi koji rade na moru izdaleka su stajali

18 te, gledajući dim požara njezi-na, vikali su govoreći: “Koji je grad nalik gradu velikom?”

19 I bacali su prah na svoje glave te, plačući i jadikujući, vikali govo-reći: “Joj, joj, grade veliki, u kojem su se dragocjenostima tvojim obogatili svi koji su imali plovila na moru! Jer je u jednom času opustio.”

20 Raduj se nad njom, ti nebo, i vi sveti apostoli i proroci, jer vas je Bog osvetio na njoj!

21 I jedan snažan anđeo uzeo je kamen velik poput mlinskog kamena i bacio ga u more govoreći: “Tako će silovito biti bačen grad veliki, Babilon, i neće se više naći nikada.

22 I glas harfi sta i glazbenika i frulaša i trubača neće se više u tebi čuti nikada. I nijednog zanatlije bilo kojeg zanata neće se više naći u tebi i glas se mlinskog kamena u tebi više neće čuti nikada.

23 I svjetlost svijeće u tebi više neće zasjati nikada; i glas mladenca i mladenke neće se više u tebi čuti ni-kada. Jer su trgovci tvoji bili velikaši zemaljski, jer su tvojim vračanjem bili zavedeni svi narodi.

24 I u njoj se našla krv proroka i svetih, i svih što su bili zaklani na zemlji.”

POGLAVLJE 19

I nakon toga sam čuo snažan glas mnogih ljudi u nebu kako govori:

“Aleluja! Spasenje i slava i čast i vlast Gospodinu Bogu našemu!”

2 Jer istiniti su i pravedni sudovi njegovi: jer je osudio Bludnicu veliku koja je pokvarila zemlju bludništvom svojim i osvetio krv slugu svojih prolivenu rukom nje-zinom.

3 I ponovo su rekli: “Aleluja! I dim njezin suklja uvijek i zauvijek!”

4 I dvadeset i četiri starješine i ona četiri bića pali su i iskazali štovanje Bogu koji sjedi na prijestolju govo-reći: “Amen! Aleluja!”

5 I glas je s prijestolja izašao govo-reći: “Hvalite Boga našega sve sluge njegove i svi koji se njega bojite, i mali i veliki!”

6 I čuo sam kao glas velikoga mnoštva i kao glas mnogih voda i kao glas moćnih gromova kako govori: “Aleluja! Jer zakraljeva Gospodin Bog Svemogući!

7 Radujmo se i kličimo i dajmo mu čast! Jer je došla svadba Jaganjčeva i žena se njegova pripremila!”

8 A njoj je bilo dano da se zaogrne u fi ni lan, čist i bijel, jer lan fi ni je pravednost svetih.

9 I rekao mi je: “Zapiši! Blaženi oni koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!” I rekao mi je: “Ove su riječi istinite, Božje.”

10 I pao sam pred noge njegove da mu iskažem štovanje. A on mi je rekao: “Pazi, ne čini to! Sluga sudrug sam tvoj i braće tvoje koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu iskaži štovanje! Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proroštva.”

11 I vidio sam nebo otvoreno, i gle: konj bijel i onaj koji sjedi na njemu, zvan Vjerni i Istiniti, i po pravednosti sudi i ratuje.

12 A oči mu kao plamen ognjeni i na glavi mu mnoge krune; ima ime napisano koje nitko ne zna osim on sâm;

13 i obučen je u ruho umočeno u krv; a ime mu glasi: Riječ Božja.

OTKRIVENJE 20 31014 I vojske u nebu pratile su ga na

bijelim konjima, odjevene u fi ni lan, bijel i čist.

15 I iz usta mu izlazi oštar mač da njime udara narode, i on će vladati nad njima štapom željeznim, i on gazi tijesak gnjeva i srdžbe Boga Svesilnog.

16 A na ruhu i na bedru imao je ime napisano: KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARA.

17 I vidio sam jednoga anđela gdje stoji na suncu. I povikao je snažnim glasom govoreći svim pticama što lete sred neba: “Dođite i skupljajte se na gozbu velikoga Boga,

18 da se najedete tijela kraljeva, i tijela zapovjednika, i tijela moćnika i tijela konja i onih što sjede na njima, i tijela svih ljudi, i slobodnjaka i robova, i malih i velikih.”

19 I vidio sam Zvijer i kraljeve zemaljske i vojske njihove skupljene da zarate s onim koji sjedi na konju i s vojskom njegovom.

20 I Zvijer je bila uhvaćena, a s njom i Lažni prorok što pred njom učini čudesa kojima zavede one što su primili žig Zvijeri i one koji štuju lik njezin. Oboje su živi bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom.

21 A ostali su bili pobijeni mačem što izlazi iz usta onoga koji sjedi na konju. I sve su se ptice nasitile od tijela njihovih.

POGLAVLJE 20

I vidio sam anđela kako silazi s neba: imao je ključ bezdana i veliki

lanac u svojoj ruci.2 I uhvatio je Zmaja, staru zmiju,

to jest Đavla i Sotonu, i okovao ga za tisuću godina.

3 I bacio ga u bezdan i zatvorio ga i zapečatio nad njim da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću go-dina. A nakon toga treba biti pušten za malo vremena.

4 I vidio sam prijestolja, i sjeli su na njih, i dalo im se suditi, i vidio sam duše isječenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog riječi Božje, i one koji nisu štovali Zvijer ni lika njezina i nisu primili žig na čelo svoje ili na ruku svoju; i oživjeli su i zakraljevali s Kristom tisuću godina.

5 A ostali mrtvi nisu oživjeli sve dok se nije navršilo tisuću godina. Ovo je prvo uskrsnuće.

6 Blažen i svet je onaj koji ima udje-la u prvome uskrsnuću! Nad njima druga smrt nema vlasti, nego će oni biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.

7 A kad se navrši tisuću godina, Sotona će biti pušten iz tamnice svoje

8 te će izaći da zavede narode s četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih za bitku. Njih će brojem biti kao pijeska morskoga.

9 I uzišli su na širinu zemaljsku i opkolili tabor svetih i ljubljeni grad. I sišao je oganj s neba od Boga i prožderao ih.

10 A Đavao koji ih je zavodio, bio je bačen u jezero ognjeno i sumporno gdje su Zvijer i Lažni prorok, i ondje će se mučiti danju i noću uvijek i zauvijek.

11 I vidio sam veliko bijelo prije-stolje i onoga koji sjedi na njemu: od njegova lica pobjegla je zemlja i nebo, i mjesta im se nije našlo.

12 I vidio sam mrtve, male i velike, gdje stoje pred Bogom, i knjige su se otvorile. I otvorila se jedna druga knjiga, to jest Knjiga života. I mrtvi su bili osuđeni po onome što je zapisa-no u knjigama, po djelima svojim.

13 I more je dalo mrtvace koji su bili u njemu, a smrt i pakao dali su mrtvace koji su bili u njima, i svaki je bio osuđen po svojim djelima.

14 A smrt i pakao bili su bačeni u jezero ognjeno. To je druga smrt.

OTKRIVENJE 2131115 I svaki koji se nije našao zapisan

u Knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.

POGLAVLJE 21

I vidio sam novo nebo i novu ze-mlju, jer prvo nebo i prva zemlja

su prošli, i mora više nema.2 I ja, Ivan, vidio sam Sveti grad,

novi Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga, opremljen kao mladenka ukrašena za svojega muža.

3 I čuo sam snažan glas s neba kako govori: “Evo šatora Božjeg s ljudima! I on će prebivati s njima, i oni će biti njegov narod, i sâm Bog će biti s njima, i biti Bog njihov.

4 I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i više neće biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer je prijašnje prošlo.”

5 I onaj koji sjedi na prijestolju je rekao: “Evo, sve činim novo!” I rekao mi je: “Zapiši: Jer su ove riječi istinite i vjerne.”

6 I rekao mi je: “Dovršeno je! Ja sam Alfa i Omega, početak i svrše-tak. Ja ću žednome dati s izvora vode života besplatno.

7 Onaj koji je pobijedio baštinit će sve; i ja ću njemu biti Bog, a on će meni biti sin.

8 A strašljivima i nevjernima i odvratnima i ubojicama i bludnici-ma i vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.”

9 I došao je k meni jedan od sed-morice anđela koji imaju sedam čaša punih sedam posljednjih pošasti te progovorio sa mnom govoreći: “Dođi ovamo, pokazat ću ti mladen-ku, ženu Jaganjčevu.”

10 I odnio me u duhu na goru ve-liku i visoku i pokazao mi taj veliki grad, sveti Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga.

11 Imao je slavu Božju i svjetlo njegovo bilo je nalik dragom kame-nu, poput kamena jaspisa, čistog kao kristal.

12 I zidine je imao velike i visoke, s dvanaest vratiju, a na vratima dvanaest anđela i zapisana imena, to su imena dvanaest plemena sinova Izraelovih.

13 Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja i od zapada vrata troja.

14 I zidine grada imale su dvanaest temelja, a na njima imena dvanaesto-rice apostola Jaganjčevih.

15 A onaj koji je govorio sa mnom imao je zlatnu trsku da bi izmjerio grad i njegova vrata i njegove zidine.

16 I grad leži na četiri ugla i du-žina mu je tolika kolika je i širina. I izmjerio je grad trskom: dvanaest tisuća stadija; dužina i širina i visina su mu jednaki.

17 I izmjerio je zidine njegove: sto četrdeset i četiri lakta prema mjeri čovječjoj, to jest anđeoskoj.

18 I zidine su mu bile sagrađene od jaspisa, a sâm grad od čistoga zlata, nalik čistome staklu.

19 I temelji gradskih zidina bili su ukrašeni svakovrsnim dragim ka-menjem: prvi temelj je jaspis, drugi safi r, treći kalcedon, četvrti smaragd,

20 peti sardoniks, šesti sard, sedmi krizolit, osmi beril, deveti topaz, deseti krizopraz, jedanaesti hijacint, dvanaesti ametist.

21 I dvanaest vratiju dvanaest bisera: svaka pojedina vrata bila su od jednog bisera. A ulica grada je čisto zlato, kao prozirno staklo.

22 I hrama u njemu nisam vidio, jer Gospodin Bog Svesilni i Jaganjac je njegov hram.

23 I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da svijetle u njemu, jer ga je slava Božja obasjala, a svjetiljka mu je Jaganjac.

OTKRIVENJE 22 31224 I narodi od onih koji su spašeni

hodit će u svjetlosti njegovoj, i kra-ljevi zemaljski u njega donose svoju slavu i čast.

25 I vrata se njegova ne zatvaraju danju, jer noći ondje neće ni biti.

26 I donosit će u njega slavu i čast naroda.

27 I u njega neće ući ništa nečisto i ništa što čini gnusobu i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganj-čevoj knjizi života.

POGLAVLJE 22

I pokazao mi je čistu rijeku vode ži-vota, bistru kao kristal, gdje izvire

od prijestolja Božjega i Jaganjčeva.2 Usred ulice grada, te s jedne i

druge strane rijeke, je Stablo života što rađa dvanaest vrsta plodova, i svakog pojedinog mjeseca daje svoj plod. A lišće stabla je za ozdravljenje narodima.

3 I neće više biti nikakvog proklet-stva, i prijestolje Božje i Jaganjčevo bit će u njemu; i sluge će mu njegove služiti

4 i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima.

5 I noći ondje neće biti, i neće treba-ti svjetiljke ni svjetla sunčeva, jer ih Gospodin Bog obasjava. I kraljevat će uvijek i zauvijek.

6 I rekao mi je: “Ove su riječi vjerne i istinite, i Gospodin, Bog svetih proroka, poslao je anđela svojega da pokaže svojim slugama što se uskoro treba dogoditi.”

7 “Evo, dolazim ubrzo! Blažen onaj koji drži riječi proroštva ove knjige!”

8 I ja, Ivan, vidio sam ovo i čuo. I kad sam čuo i vidio, pao sam da iskažem štovanje pred nogama anđela koji mi je to pokazivao.

9 Tada mi je rekao: “Pazi, ne čini to! Jer ja sam sluga sudrug tvoj i braće

tvoje proroka i onih koji drže riječi ove knjige. Štuj Boga!”

10 I rekao mi je: “Ne zapečati riječi proroštva ove knjige, jer vrijeme je blizu!

11 Tko je nepravedan, neka i dalje bude nepravedan, i tko je okaljan, neka i dalje bude okaljan; i tko je pra-vedan, neka i dalje bude pravedan; i tko je svet, neka i dalje bude svet.”

12 “I evo, dolazim ubrzo, i nagrada moja sa mnom, da dam svakomu prema njegovim djelima.

13 Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, prvi i posljednji.”

14 Blaženi su oni koji izvršavaju zapovijedi njegove: imat će pravo na Stablo života i na vrata će ući u grad.

15 A vani ostaju psi, i vračari, i bludnici, i ubojice, i idolopoklonici, i svatko tko voli i čini laž.

16 “Ja, Isus, poslao sam anđela svojega da vam ovo posvjedoči po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov i sjajna Jutarnja zvijezda.”

17 A Duh i mladenka govore: “Dođi!” I tko čuje, neka kaže: “Dođi!” I neka onaj tko je žedan, dođe! I tko hoće, neka uzima vode života besplatno!

18 Jer svjedočim svakomu tko čuje riječi proroštva ove knjige: Ako tko ovome što nadodaje, Bog će njemu nadodati pošasti zapisane u ovoj knjizi.

19 I ako tko oduzima od riječi knjige ovog proroštva, Bog će mu oduzeti udio iz Knjige života i iz svetoga grada i onoga što je zapisano u ovoj knjizi.

20 Onaj koji ovo svjedoči kaže: “Doista, dolazim ubrzo!” Amen! Da, dođi Gospodine Isuse!

21 Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama! Amen.

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

BILJEŠKE________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________