4 vijesti iz svijeta

7 e k s k l u z i v n o

KORPORACIJE-SREDIŠTE

NLO ZATAŠKAVANJA

12 globalno d r u š t v o

BITKA PROTIV CODEXA ALIMENTARIUSA

17 globaino d r u š t v o

AIDS, RJEŠENJE JE U SELENOENZIMIMAT DIO

22 medicina

TRANSDIMENZIONALNO LIJEČENJE POMOĆU ADAM TEHNOLOGIJE

25 interv ju-David Icke

0 MIKROČIPIRANJU I

KONTROLI UMA

29 z n a n s t v e n e vijesti

WAVEREAPER TEHNOLOGIJA

32 krugovi u žitu - 2 0 0 8 .

DAROVI ŽITNIH POLJA U 2008. GODINI

37 svijet na prekretnici

DUHOVNO BUĐENJE BUDDHI

45 z n a n o s t i d u h o v n o s t

HOLOGRAMSKI MOZAK U HOLOGRAMSKOM SVEMIRU

48 teleportacija - III dio

KVANTNA SPREGNUTOST I STVARNOST

54 intervju - Vladimir M e g r é

ANASTAZIJA, MUDRA ŽENA IZ SIBIRSKE TAJGE

59 arheologija

PROROČANSTVA BOGOVA I VELIKA PIRAMIDA

nexus nakladnik hrvatskog izdanja TELEdisk d.o.o., Potočnjakova 4 1 0 0 2 0 Zagreb, t e l . : 0 1 6 6 8 3 6 3 0 e-mail: t e l e d i s k @ z g . t - c o m . h r w e b s t r a n i c a : w w w . t e l e d i s k . h r

hrvatska redakcija Urednik: Darko Imenjak Tekstove u o v o m b r o j u prevel i : Krešimir Jukić i Goran Čačić

nakladnik za Sloveniju ARA d.o.o., Ljubljana Tel.: 00386 1 23 19 360

izdavač svjetskog izdanja Nexus Magaz ine PTY Ltd

glavni urednik Duncan M. Roads

suradnici u ovom broju dr. sc. Harold D. Foster, dr. Gregory Damato, dr. sc.

Joe Champion, Sanja Pleša, Krešimir Mišak, Božidar

Kemić, Regina Jensen, Tony Bushby, Andy Thomas,

A m i t Goswami, Stefan Nyström

karikature Phil Somervi l le

naslovna stranica VladartDesign vladart@eunet.yu

glavni ured P 0 Box 3 0 , M a p l e t o n , Q l d 4 5 6 0 A u s t r a l i a ; t e l . : ( 0 7 ) 5 4 4 2 9 2 8 0

fax: ( 0 7 ) 5 4 4 2 9 3 8 1 e-mail: e d i t o r @ n e x u s m a g a z i n e . c o m w e b s i t e : h t t p : / / w w w . n e x u s m a g a z i n e . c o m

priprema za tisak VladartDesign (v ladart@eunet.yu)

tisak Denona d.o.o, - Zagreb

izjava o namjeri NEXUS uviđa da čovječanstvo prolazi kroz veliku preobrazbu. Imajući to na umu, NEXUS nastoji pružiti "teško dostupne" informacije kako bi time ljudima pomogao da lakše podnesu ove promjene. NEXUS nije povezan s bilo kakvom vjerskom, filozofskom ili političkom ideologijom ili organizacijom. NEXUS izlazi u 9 zemalja svijeta - Australiji, SAD, Japanu, Grčkoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji i Hrvatskoj. Hrvatska redakcija koristi tekstove izvornika koji se objavljuje na engleskom jeziku, ali zadržava pravo da samostalno kreira sadržaj i izgled magazina.

MEDITACIJA „NAPAJA"

MOZAK Istraživanja mozga počinju donositi konkretne dokaze o nečemu što budistički praktikanti meditacije tvrde stoljećima: umna disciplina i meditiranje mogu utjecati na rad mozga i ljudima omogućiti da postignu različite razine svjesnosti. Ta promijenjena stanja svijesti obično su uzimana u transcendentalnom smislu, kao nešto izvan svijeta fizičkog mjerenja i objektivnog vrednovanja. Ali tijekom zadnjih nekoliko godina istraživači sa Sveučilišta Wisconsin, koji proučavaju tibetanske redovnike, uspjeli su ta mentalna iskustva prevesti u znanstveni jezik viso-kofrekventnih gama zraka i sinkronizacije mozga, ili koordinacije. Također su precizno pokazali lijevi pretfrontalni korteks, područje tik iza lijeve sljepoočnice, kao mjesto na kojem je moždana aktivnost

povezana s meditacijom naročito snažna. "Ustanovili smo da su dugogodišnji me-ditanti pokazivali moždanu aktivnost u takvom opsegu kakvog dosad još nismo vidjeli." - izjavio je Richard Davidson, ne-uroznanstvenik iz laboratorija W. M. Keck za funkcionalno snimanje mozga i ponašanja (laboratorij, inače, vrijedi 10 milijuna dolara a nalazi se u okviru sveučilišta). „Njihovo vježbanje uma utječe na mozak na isti način na koji vježbanje golfa ili tenisa poboljšava postignuća u tim sportovima". To pokazuje, kaže on, da se mozak može uvježbavati i fizički promijeniti na način kojeg vrlo malo ljudi može i zamisliti. „Otkrili smo da je uvježban um, ili mozak, fizički drukčiji od neuvježbanog" rekao je. „S vremenom ćemo dobiti bolji uvid u dublji značaj ove vrste umnog vježbanja te ćemo povećati vjerojatnost da se ono počne uzimati ozbiljno." (Izvor: Washington Post od 3. siječnja 2005.)

PENTAGON POMOĆU ROBOTA NAMJERAVA OTKRIVATI „NEKOOPERATIVNE OSOBE"

Od poduzeća koja se bave visokom tehnologijom Pentagon je zatražio da osmisle timove robota koji bi mogli tražiti, otkrivati i pratiti „nekooperativne" osobe u „scenarijima potjere/bijega".

Zahtjev, kojeg se može pročitati na web stranici Programa Ministarstva obrane o istraživanju inovacija malih poduzeća (SBIR), govori o potrebi za „Multi-robotskim sustavom potrage" kojim može upravljati jedna osoba. Prema prijedlogu, trebalo bi: „...osmisliti softversko/hardverski sustav za gonjenje koji bi multirobotskom timu omogućio da, zajedno s čovjekom koji bi njime upravljao (operatorom),

v i jest i iz s v i j e t a

traga i otkriva nekooperativne ljudske subjekte. Glavna zadaća istraživanja bila bi utvrđivanje kretanja robotskog tima kroz okolinu kako bi se povećali izgledi za otkrivanje subjekta i smanjila vjerojatnost nepronalaženja subjekta. Ako je operator aktivni član potjernog tima, softver bi trebao smanjiti vjerojatnost da se operator susretne s traženim subjektom."

Čini se da je Pentagonu veoma važno da operator ne dođe u doticaj s osobom koju love strojevi. U opisu nadalje slijedi: „Softver bi trebao osiguravati dostatnu širinu vidnog polja i odgovarajuću komunikaciju pomoću senzora. Trebalo bi konstruirati prikladnu senzorsku opremu koja će pouzdano moći otkrivati prisutnost čovjeka i biti podesna za instaliranje na malim robotskim platformama."

Paul Marks iz časopisa The New Scientist ističe da, uzmemo li u obzir sklonost da se ova vrsta tehnologije vojničkoga stila upotrijebi za unutarnje-političke namjene poput kontrole mnoštva ljudi taj prijedlog izaziva nemalu zabrinutost. „...hoćemo li u bliskoj budućnosti vidjeti kako skupine robota love uporne pros-vjednike pomoću paralizirajućeg oružja? Ili će te skupine biti naoružane smrtonosnim oružjem?" pita se Marks. Marks je razgovarao sa Steveom Wrig-htom, stručnjakom za policijske i vojne tehnologije, sa Sveučilišta Leeds Metropolitan, koji je napomenuo: „Ovdje imamo vrlo znakovit izraz: nekooperativni ljudski subjekt'. A imamo i začetke nečega što je osmišljeno kako bi se robotima omogućilo da gone ljude poput čopora pasa. Kada softver bude usavršen razložno je pretpostaviti da će roboti postati samostalni

i naoružani. Možemo također očekivati da takvi sustavi budu opremljeni uređajima za otkrivanje i praćenje ljudi, uključujući senzore koji otkrivaju ljudski dah i radio-valove povezane s otkucajima ljudskog srca. Te tehnologije već postoje."

Zaista, u Pentagonovom se prijedlogu pod nazivom PHASE III krije želja da se robote učini sposobnima za „inteligentno i samostalno traganje". Noel Sharkey, također stručnjak za robote i profesor Umjetne inteligencije i robotike na Šefildskom sveučilištu, ranije ove godine skrenuo je pažnju slušatelja radio-emisije Alexa Jonesa u kojoj se govori o tome da se svijet i ne znajući približava potencijalno pogubnoj te-hnokraciji te poziva da se takvu opasnu tehnologiju nekako obuzda. Profesor Sharkey kaže: „Ako imate samostalnog robota upravo će on donositi odluke o tome koga treba ubiti, kada treba ubiti i gdje treba ubiti. U svemu je zastrašujuće to što će

složenost nekih misija zahtijevati da se pribjegava takvom rješenju. Također, u slučaju problema s komunikacijama, jednostavno možete poslati robota kod kojeg nema potrebe za komunikacijom, i on će odlučiti koga treba ubiti, a to je situacija koja me poprilično brine." Profesor također upozorava da bi se takvo samostalno oružje vrlo lako moglo koristiti u budućnosti od strane snaga za provođenje reda u gradovima. Ističe da južnokorejske vlasti u svojim gradovima već planiraju uvesti do zuba naoružane policajce-robote. Možda je jedan od kandidata za Pen-tagonov prijedlog o uvođenju „Sustava za multi-robotsku potragu" pomalo zastrašujući BigDog kojeg je osmislio Boston Dynamics. Najnovija verzija ovog hidrauličnog robota četveronošca može nositi do 155 kilograma tereta i održavati ravnotežu čak i po snijegu i ledu. Gledamo li budućnost policijskih postupaka u Americi? (Izvor: Infowars.net, 23. listopad 2008.)

1991.) kako bi Kuvajt vratile pod vlast kuvajtskoga emira. Navodi o napadu nuklearnom bombom kojeg spominje Rafsanjani temelje se na tvrdnji američkog ratnog veterana Jima Browna koji kaže da je SAD bacio pet-ki-lotonsku nuklearnu bombu 27. veljače 1991., posljednjeg dana prvog iračko-američkog rata. Brown je optužbu iznio tijekom intervjua iz 30-mi-nutnog izvještaja o tekućim događajima kojeg je emitirao talijanski državni izvještajni

RAFSANJANI: SAD JE 1991. NAPAO IRAK NUKLEARNIM ORUŽJEM Visoki iranski svećenik zahtijeva istragu o izvještaju da je SAD bacio malu nuklearnu bombu na područje blizu ira-čko-iranske granice. Govoreći u petak prilikom molitvene propovijedi, predsjednik i sadašnji predsjedavajući Skupštine stručnjaka, Ali Akbar Hashemi Rafsanjani je rekao: „Eksplozija bombe ubila je

mnogo ljudi te se u tom području uvelike povećao broj slučajeva obolijevanja od raka i drugih bolesti, ali u vijestima o tome nije objavljeno ni riječi."

Rafsanjani je napomenuo da je snimka napada, koji se navodno dogodio u regiji između iračke Basre i iranske granice 1991. godine, prikazana na jednom talijanskom televizijskom kanalu ranije ovoga mjeseca. Rekao je da se očekivalo, premda izvještaj nije službe

no potvrđen, veliko zanimanje medija za taj slučaj, ali se dogodilo upravo suprotno -došlo je do medijske cenzure. „Ako se pokaže da je izvještaj bio vjerodostojan, tada SAD trebamo upitati zašto je pribjegao takvom zločinu, vršeći odmazdu nad tada bankrotiranom iračkom vladom", citirala je Rafsanjanija novinska agencija Ears.

Koalicijske snage iz 34 zemlje pod vodstvom SAD-a pokrenule su Zaljevski rat (2. kolovoza 1990. - 28. veljače

rodnog seizmološkog centra (International Seismological Center), neprofitne organizacije sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu). Izvještajna agencija Adnkronos International (AKI) navodi ovo kao potvrdu RAI-jeve istrage. U okviru dokumentarca o

istrazi prikazan je i razgovor s iračkim liječnikom, Jawad al-Alijem, koji je RaiNewsu24 rekao da je prije prvog Za-ljevskog rata 1989. ondje bilo 32 slučajeva tumora, a da je 2002. godine taj broj narastao na 600 u području Basre, izvještava AKI 8. listopada.

Al-Ali također je RaiNewsu-24 rekao da su se tumori, koji su prije pogađali starije ljude, počeli javljati kod mlađe djece. Na kraju, u dokumentarcu su prikazane i navodne fotografije tada nastalih tumora. (Izvor: Press TV, 25. listopada 2008.)

kanal RaiNews24 na dan 9. listopada 2008. RaiNews24 kaže da je proveo samostalnu istragu i otkrio da je „toga dana došlo do seizmičke pojave istovrsne eksploziji bombe od pet kilo-tona", navodeći kao svoj izvor internetsku arhivu Međuna-

CENZURA MOBITELIMA Sjeverna Koreja će ograničiti upotrebu mobitela i nadzirati međumjesne telefonske razgovore kako bi spriječila širenje vijesti o pogoršanom stanju u opskrbi hranom, javlja UN-ov istražitelj o poštivanju ljudskih prava u toj izoliranoj komunističkoj zemlji. U izvještaju za Generalnu skupštinu Ujedinjenih naroda Vitit Muntarbhorn, tajlandski profesor prava kojemu nikada nije dopušteno da posjeti Sjevernu Koreju, rekao je da se sjevernokorejske vlasti služe javnim smaknućima kao sredstvom zastrašivanja stanovništava, a preko špijuna se ubacuju u vjerske zajednice i „razotkrivaju" njihovo djelovanje.

Njegov izvještaj poslan je dva dana nakon što je Svjetski program za hranu objavio da dvije trećine stanovnika Sjeverne Koreje nema dovoljno hrane - u najgoroj krizi te zemlje od kada je prije deset godina ondje umrlo od gladi tri milijuna ljudi.

„Nažalost, mada su žetve bile sve bogatije, imali smo razorne poplave 2006. i 2007.", rekao je u New Yorku g. Muntarbhorn. „Tijekom prošle godine dobivali smo vrlo zabrinjavajuće informacije o kroničnoj nestašici hrane." On potvrđuje da je vlada Kim Jong Ila, vrhovnog vođe Sjeverne Koreje, dopustila pristup međunarodnim agencijama u područja pogođena poplavama 2007. godine, ali je sveukupnu situaciju sa stanjem ljudskih prava opisao kao „ozbiljnu".

„Naročito zabrinjavajuća su javna smaknuća preko kojih se želi zastrašiti javnost.", rekao je. „To se zbiva unatoč zakonskim reformama iz 2004. i 2005. godine, za koje se tvrdi da su poboljšale kazneni zakon i ublažile s njime povezane sankcije."

Raspoloživa hrana nesrazmjerno se upućuje političkoj eliti, medije kontrolira država, rad političkih stranaka gotovo da je ugašen, a disidenti i vjernici se progone, kao i oni koji se u Sjevernu Koreju vrate nakon što su nezakonito napustili zemlju preko kineske granice.

„U prošloj godini dobivali smo izvještaje o strožim sankcijama protiv povratnika." - izjavio je. „Demokratska Narodna Republika Koreja doista nema nikakve potrebe za takvim kažnjavanjem povratnika." Uz to je dodao: „Doznajemo da se u vjerske skupove ubacuju pripadnici službe sigurnosti koji vjerske zajednice drže na oku, te da vlasti preko raznih osoba prerušenih u vjernike nadziru vjerske aktivnosti."

„Neki stanovnici kradomice gledaju video i TV programe iz Južne Koreje, ali ove smo godine već imali dojava o zapljenama južnokorejskih DVD-a." G. Muntarbhorn osuđuje ozbiljno narušavanje građanskih i političkih prava u Sjevernoj Koreji, navodeći izvještaje o „ograničavanju razgovora mobitelom i međumjesnih razgovora kako bi se spriječilo širenje vijesti o nestašici hrane". Nedavni posjetioci toj zemlji kažu da se Sjevernokorejci više uopće ne smiju služiti mobitelima. Nekolicina stranih turista koji se nalaze u toj zemlji moraju predati svoje mobitele po dolasku; oni se zatim zapečaćuju, a turistima se vraćaju netom prije njihova odlaska iz zemlje. Vladini dužnosnici opravdavaju te mjere slučajevima „špijuniranja". Međutim, izvještaji govore da se početkom sljede

će godine planira pokretanje jednog korejskog mobilnog operatera koji, kako sada stvari stoje, neće moći komunicirati s vanjskim svijetom. U utorak je WFP (World Food Programme, UN-ova agencija Svjetski program za hranu) objavio da će u listopadu nekih 2,7 milijuna ljudi na zapadnoj obali Sjeverne Koreje ostati bez hrane, i da se, zbog pogoršane situacije s opskrbom hrane, procjenjuje da je broj stanovnika kojima treba poslati humanitarnu pomoć porastao s 1,9 milijuna na 6,5 milijuna.

„Neka područja sjevernoistočnih pokrajina u toj zemlji postala su iznimno ranjiva, suočavaju se sa situacijom humanitarne krize.", rekao je programski direktor te organizacije za Sjevernu Koreju. „Dosegnuli smo vrlo kritičnu točku i ne smijemo čekati da nastupi još jedna velika glad pa da tek onda zazvonimo na uzbunu."

Kruže glasine da se Kim Jong Il, vrhovni vođa, liječi od teške bolesti. Mada je to službeno opovrgnuto, nema načina da se iz neovisnih izvora potvrdi bilo jedno ili drugo. Kakva god istina bila, u toj zemlji vlasti još uvijek vladaju čvrstom rukom čiji stisak, kada govorimo o životu običnih građana, ne pokazuje znakove popuštanja. (Izvor: AFP/Getty)

We the Corporations

KORPORACIJE - SREDIŠTE

NLO ZATAŠKAVANJA UJUTRO 12. VELJAČE OVE GODINE, ODRŽAN JE U UREDU UN-A U NEW YORKU PRVI U NIZU TAJNIH

SASTANAKA KOJI SU SE BAVILI NEDAVNOM NAVALOM VIĐENJA NLO-A. ZAŠTO SE ZAKLJUČCI S OVIH

SASTANAKA I DALJE TAJE? Piše: dipl. ing. Božidar Kemić, 30. l istopada 2008.

Sve je počelo kad su 12. veljače 2008. istraživači, braća Shawn i Clay Pickering, poslali e-mail istraživaču bliskih susreta i egzopolitičaru Michaelu Sallai. U tom pismu je stajalo da ih je pouzdani izvor, koji je želio ostati anoniman, obavijestio kako je ujutro 12. veljače održan tajni sastanak u uredu UN-a u New Yorku, koji se bavio nedavnom navalom viđenja NLO-a. Izgledalo je da su službene osobe mnogih država svijeta zabrinute po pitanju utjecaja brojnih viđenja NLO-a i da žele biti informirane o tome što se zaista događa.

Anonimni izvor kojeg braća Pickering nazivaju "Izvor A", a koji je trenutno u funkciji vojnog diplomata, tvrdio je da postoji tajna službena skupina za proučavanje NLO-a koja je ovlaštena da u javnost pušta informacije o tom predmetu kako bi javnost pripremila za ono što predstoji. Kao rok za službeno razotkrivanje izvanzemaljske prisutnosti spominje se 2013. godina za kada se, navodno, predviđa da će izvanzemljani stupiti s nama u neposredni, otvoreni kontakt. Izvor A nam otkriva da će događaji koji će voditi do službenog razotkrivanja uključivati "više etički usmjerene"

Prema Izvoru A, tajni

sastanak u UN-u trebao

je "smiriti živce nekim

nacionalnim državama"

što se tiče viđenja NLO-

a i bliskih susreta. Rusi

i Bushovi Neo-consi bili

su posebno tjeskobni

izvanzemljane koji sasvim sigurno neće predstavljaju vojnu prijetnju za svijet. Tvrdi kako je povezan sa skupinom čija zadaća je da pušta informacije raznim sektorima društva - posebno ufološkoj zajednici. Spominje kako se predviđa da se mnogi neće moći nositi s onim što prethodi, vjerojatno pritom imajući na umu kako će ti događaji srušiti njihov svjetonazor i lažni sustav vrijednosti: suočit će se s činjenicom da je mnogo onog što su učili i u što su vjerovali tijekom života laž. Do sličnog zaključka se došlo i u Brookings Reportu, studiji iz 1961. godine koju je Institut Brookings izradio za NASA-u, gdje se kaže kako bi

znanstvena zajednica bila najranjivija u slučaju razotkrivanja superiornih nam izvanzemaljskih inteligencija jer bi to učinilo suvišnima mnoge od omiljenih teorija i modela. Znanstvenici i inženjeri bili bi, prema toj studiji, "devastirani". To bi dovelo do krize svjetonazora, do upitnosti konvencionalne paradigme. Prema Izvoru A, tajni sastanak u UN-u trebao je "smiriti živce nekim nacionalnim državama" što se tiče viđenja NLO-a i bliskih susreta. Rusi i Bushovi Neo-consi bili su posebno tjeskobni. Ovi drugi brinu se zbog gubitka kontrole kad Bushu istekne predsjednički mandat. Izvor A čak iznosi detalj da su u blizini Zemlje svemirski brodovi, no da nisu tako veliki i zastrašujući kao što je to prikazano u filmu "Dan nezavisnosti". I ne moramo se bojati da će se ostvariti scenarij iz tog filma. Pickeringi navode u svom pismu Sallai da im se Izvor A obratio po direktivi svog nadređenog, jednog admirala Američke mornarice, kao "kanalu" za puštanje informacija o tim pitanjima. Dodaju da Izvor A osjeća kako je proces glo-balizacije nastojanje da se dvjestotinjak nacija svijeta udruži u jedan jedinstveni politički entitet kako bi nas svjetsko predstavničko tijelo moglo zastupati u vijeću "galaktičke federacije". Nakon braće Pickering s Izvorom A 18. veljače 2008. osobno se sreo i američki istraživač Robert Morningstar s istom svrhom razotkrivanja. Potvrda navodnog sastanka u UN-u došla je i iz francuskih izvora. Naime, Michel Ribardier, predsjednik francuske ufološke skupine FEA (Federacija europske aeronautike), potvrdio je analitičaru ufologije Giulia-nu Marinkoviću da je njihov član Gilles Lorant sudjelovao na UN-ovim sastancima o NLO-ima. Michel je tvrdio da je Lorant bio pozvan na zahtjev UN-a,

a u svojstvu posrednika i promatrača za svoju tvrtku. Navodno je sudjelovao na sastancima koji su uslijedili 13. i 14. veljače, a raspravljalo se o elementima koji bi mogli dovesti do društvenih kriza u mogućem predstojećem razdoblju socio-ekonomske nestabilnosti. Na tim sastancima sudjelovalo je 28 zemalja s 40 predstavnika. Tajnost tih sastanaka bila je dio uobičajene procedure. Među ostalim temama, 90 minuta raspravljalo se o NLO-ima u kontekstu utjecaja na društvenu stabilnost. Dogovoreno je da predstavnici zemalja sudionica pripre

me svoje stanovništvo na realnost NLO-a i da će se nova politika po tom pitanju početi primjenjivati ukoliko se viđenja NLO-a nastave sadašnjim (pojačanim) intenzitetom do kraja 2009. Raspravljalo se i o tome kako reagirati ukoliko neka zemlja izvan ovog dogovora odluči unaprijed razotkriti svoje spoznaje o naravi NLO-a.

Nakon što su se pojavile ove informacije, izbio je skandal oko autentičnosti Lorantove izjave. Naime, on je tvrdio da je član dviju francuskih državnih organizacija, Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja - CNRS (Centre National de la Recherche Scienfique) - i

IHEDN-a (Instituta za napredne studije u sklopu francuskog ministarstva obrane). Kad se ustanovilo da je skupini FEA dao krive informacije o svom članstvu u IHEDN-u i nakon prijetnje odvjetnika Michela Algrina morao je povući taj svoj iskaz. Zbog te afere dao je otkaz na dužnosti u FEA-i. Usput, zanimljivo je spomenuti da je odvjetnik Michel Algrin bio jedan od autora poznatog neslužbenog dokumenta francuskih vojnih osoba o NLO-ima -COMETA izvješća. Od glasnogovornika CNRS-a Juliena Guillaumea stigao je i demanti, preko britanskog istraživača Davea Haitha, o Lorantovom članstvu u toj organizaciji. Da li je Lorant bio ubačen u FEA-u kako bi izazvao skandal i doveo u pitanje kredibilitet francuskih ufologa?

Isto pitanje moglo bi se postaviti i u pogledu vjerodostojnosti Izvora A, posebno u kontekstu najnovijih događaja oko objavljivanja navodne alternativne verzije tajnog MJ-12 priručnika za NLO-e, takozvanog SOM-1-01. Naime, braća Pickering tvrde da su taj dokument dobili još 2006. od svog anonimnog izvora. Prvu verziju dokumenta dobio je od nepoznatog izvora američki istraživač Don Berliner 1994. godine i o njemu se puno raspravljalo u ufološkoj zajednici. Izvor A je tvrdio kako je svoju verziju navodno vidio i kopirao sredinom 1980-tih te kako ta verzija ima niz suptilnih razlika u odnosu na prvu spomenutu verziju. Pickeringi navode kako je njihov izvor početkom 1970-tih bio uključen u mornaričke operacije u Vijetnamu, u razne operacije NATO-a, operacije tijekom prvog Zaljevskog rata i, nedavno, u operacije u Afganistanu. Osim toga, nije mu omogućeno umirovljenje zbog njegove prevelike upućenosti u "crne operacije". To su Pickeringi doznali nedavno kad su se raspitivali detaljnije o svom izvoru. Okolnosti u kojima su se Izvor A i Clay Pickering sreli bile su "slučajne". Clay Pickering tvrdi da je svoj izvor sreo u neformalnom razgovoru uz piće, u svibnju 2006., u baru koji je jedan od braće vodio i u koji su zalazili marinci. Kad su načeli temu NLO-a i bliskih susreta Izvor A je postavio Clayju niz pitanja o tome što misli o izvanzemljanima, da li su prijateljski ili neprijateljski nastrojeni i tomu slična pitanja. Par tjedana poslije nastavili su razgovore na tu temu,

a kasnije im se priključio i Shawn. Kad je Clay spomenuo SOM-1-01, Izvor A nije bio upoznat s verzijom koja je bila u optjecaju. Za sljedećeg susreta donio mu je fotokopiju istog dokumenta za koju je tvrdio dajuje načinio početkom 1980-tih. Taj dokument je sadržavao niz suptilnih razlika u odnosu na Berline-rovu verziju. Međutim, nakon analize dokumenta od strane Leeja Nicholsona, ustanovljeno je da je na naslovnoj stranici isti „šum" od fotokopirnog aparata kao i u poznatoj verziji objavljenoj u

knjizi "Glimpses to other Realities" od Linde Moulton-Howe. To ukazuje na isti izvor dokumenta, a ne na različit kao što je Izvor A tvrdio braći Pickering. To je izazvalo burnu raspravu u ufološkoj zajednici oko vjerodostojnosti Izvora A. Rade li, možda, izvjesni obavještajni krugovi na širenju što većeg "šuma" u

ufološkoj zajednici kako bi se zamaglila prava istina o NLO-ima i kako bi se energija i vrijeme trošili na beznačajne stvari, dok krupna pitanja ostaju netaknutima? Jedno takvo pitanje dotakla je nedavno uža skupina istraživača, a tiče se potvrde kontraadmirala Thomasa Wilsona da zaista postoje "crni" projekti koji se bave NLO-ima i njegovog kasnijeg nijekanja da je uopće bio upleten u raspitivanje o tome u vrhu Pentagona i kod korporacija koje imaju ugovore s Pentagonom, o čemu će biti riječi nešto poslije.

Pickeringi tvrde da su postavili otvorena pitanja svom izvoru kako bi otklo

nili mogućnost da ih ovaj vara ili da želi diskreditirati napore ufološke zajednice. On je zanijekao da ih je ikada želio prevariti i da je za svoju kopiju priručnika koristio već dostupne izvore. Tvrdi kako vjeruje da je dokument o kojem je riječ bio zamijenjen s (već poznatim) dokumentom koji su braća Pickering proslijedili u Open Minds Forum (OMF). Također, da je pri pregledavanju svog inventara ustanovio kako mu nedostaju neki dokumenti - među ostalim i tri kopije spomenutog priručnika. Sumnja

da mu je na mjesto originalne verzije podmetnuta verzija koja već cirkulira u javnosti. Braća Pickering i dalje vjeruju svom izvoru. Nedavno, 8. listopada 2008. Michael Salla osobno se susreo s Izvorom A zajedno s braćom Pickering koji su organizirali sastanak i još jednim istraži-

vačem. Na osnovi dokaza o svom identitetu koje im je Izvor A predočio, Salla je zaključio da se radi o mornaričkom operativcu za elektronsko ratovanje. Salla je, unatoč kontroverzama, stekao dojam da se radi o iskrenoj osobi. Izvor A je dao do znanja da kad bi izašao sa svojim svjedočenjem u javne medije, da bi to primoralo Mornaricu da protiv njega pokrene disciplinske mjere. Zbog toga inzistira na anonimnosti. Po pitanju razotkrivanja pristaje raditi samo s odabranim istraživačima: Clayjem i Shawnom Pickering, Bobom Vander-clockom, Robertom Morningstarom, dr. Bruceom Maccabeeom, s dva nei-

Dogovoreno je da predstavnici zemalja sudionica pri

me svoje stanovništvo na realnost NLO-a i da će se

nova politika po tom pitanju početi primjenjivati uko

liko se viđenja NLO-a nastave sadašnjim (pojačanim)

intenzitetom do kraja 2009.

menovana istraživača i, odnedavno, s Michaelom Sallaom. Na ovom sastanku Izvor A je potvrdio da nastavlja raditi na razotkrivanju pod vodstvom admirala Američke mornarice koji je nadležan za kontrolirano curenje informacija sa sastanaka koji se održavaju u UN-u. Taj admiral nije dio službenog lanca zapovijedanja za Izvor A, već mu je nadređen u okviru tajne operacije s ograničenim pristupom. Razotkrivanja od strane Izvora A nisu dio službene politike Mornarice, već su

orkestrirana od strane skupine za tajne operacije koju čine stariji mornarički službenici (admirali) i drugi. Izvor A tvrdi da se nastavljaju sastanci o NLO-ima pod pokroviteljstvom UN-a, da je bilo čak fizičkih prijetnji da se spriječi diplomatsko razotkrivanje o tome što se diskutiralo na tim sastancima i da u čitavoj priči ključnu ulogu imaju korporacije.

Do sada je bilo pet dodatnih sastanaka u koje su bili uključeni vojni predstavnici iz zemalja članica UN-a. Sastanak od 12. veljače bio je diplomatski fijasko jer je bilo uključeno previše starijih diplomata i rasprava je ubrzo postala ispolitizirana. Izvor A je, nakon prvog sastanka, otputovao u Europu kako bi našao prave vojne osobe za buduće sastanke. Trebao je ustanoviti tko je neprijateljski raspoložen a tko je ambivalentan prema razotkrivanju izvanzemaljske prisutnosti. Za daljnju diskusiju odabrani su (mlađi) časnici srednje klase kako bi se izbjeglo nepotrebno politiziranje. Oni o rezultatima rasprave trebaju izvijestiti starije časnike. Izvor A ističe da je Američka mornarica uvijek bila za razotkrivanje

i da ima vodeću ulogu po političkim pitanjima vezanima uz izvanzemaljsku prisutnost i u UN-ovim sastancima, što Americi daje status zemlje spremne na razotkrivanje ("pro-disclosure"). Francuska i Britanija također su za razotkrivanje. Njemačka, Saudijska Arabija

i islamske zemlje općenito neprijateljski su raspoložene prema razotkrivanju. Za Indiju kaže da se s njom "nije ništa moglo postići". Kineski vojni predstavnici bili su na svim kasnijim sastancima i izjavili su da bi Amerika trebala "platiti za razotkrivanje". Drugi UN NLO/ET sastanak održan je od 24. do 26. ožujka i na njemu je predsjedao vojni predstavnik iz Britanije. Treći sastanak - od 19. do 21. svibnja - vodio je predstavnik iz Francuske, a bavio se ekonomskim pitanjima i bio je katastro

falan. Četvrti sastanak također nije postigao mnogo uspjeha. Prema Izvoru A, Mornarica se uvijek bavila sveobuhvatnim političkim pitanjima koja se tiču izvanzemljana, dok se Zrakoplovstvo (USAF) bavilo kontaktima s ET-ima. Američka vojska, Ministarstvo energetike i Ministarstvo domovinske sigurnosti nadležni su za sigurnost i baze. Mornarica počinje igrati ulogu u postavljanju politike i kontakta s najmanje je

dnim oblikom izvanzemaljskog života. Šesti sastanak održao se u Europi i bio je uspješan. Tijekom 5. i 6. sastanka raspravljalo se o sljedećim glavnim točkama:

1. "Što ako [izvanzemaljski] svemirski brodovi počnu postavljati zahtjeve?"

2. "Ako oni [izvanzemljani] postave zahtjeve, na koji način bismo trebali odgovoriti, kao zajednica?"

3. Ako se pokaže da te letjelice nemaju nikakve neprijateljske nakane, trebalo bi se dogovoriti da se ne poduzima nikakvo neprijateljsko djelovanje od strane bilo koje nacije.

4. Da NATO poduzme bilo koje potrebne mjere da se osigura da se ne poduzme nikakav

neprijateljski odgovor pojavi li se bilo kakva izvanzemaljska letjelica.

5. Međunarodni bankarski sustav trebao bi nastaviti djelovati s minimalnim ometanjem za ekonomske sustave.

6. Kako osigurati globalnu distribuciju izvanzemaljskog znanja i tehnologije?

Izvor A tvrdi da se nastavljaju sastanci o NLO-ima pod

pokroviteljstvom UN-a, da je bilo čak fizičkih prijetnji

da se spriječi diplomatsko razotkrivanje o tome što se

diskutiralo na tim sastancima i da u čitavoj priči klju-

čnu ulogu imaju korporacije

Prema Izvoru A, točka 6 je bila najosjetljivije pitanje za raspravu. (Nije zanemariva ni delikatnost točke 5, uzmu li se u obzir implikacije novih tehnologija na balans ekonomske i političke moći. Korporacije koje imaju monopol na centraliziranu i neodrživu energetiku naći će se u ozbiljnoj nevolji.)

Salla je spomenuo da je primio dva nezavisna izvješća kako se diplomatima fizički prijetilo da šute o UN-ovim NLO raspravama. U jednom slučaju radi se o starijem europskom diplomatu. Izvor A je to komentirao ističući da su UN odabrani za raspravu o NLO-ima upravo zbog toga što je diplomatska zajednica vrlo dobra kada se želi postići curenje informacija. Također, mornarički časnici-inicijatori ovih sastanaka željeli su vidjeti javnu reakciju na ovo razotkrivanje, ali i reakcije medija. Izbor UN-ovih ambasadora strateški je potez kako bi se ubrzao proces razotkrivanja. Svijet je, gledajući u cjelini, neprijateljski raspoložen prema razotkrivanju. Oni na poziciji moći to ne žele, jer razotkrivanje mnogo toga dovodi u pitanje. Mnogi pojedinačni interesi su u pitanju. Spomenuti mornarički časnici nastoje ustanoviti odakle sve dolazi otpor i da li ga se može neutralizirati i smanjiti. Izvor A je potvrdio da se ljudima prijetilo, a njemu su to potvrdili neautorizirani pouzdani izvori (među ostalima, ljudi iz britanskih tajnih obavještajnih operacija). Dosadašnje istraživanje pokazalo je da prijetnje dolaze iz korporacija.

iz Združenog stožera", zaduženog za obavještajna pitanja (J2). Iako ga Mitchell nije izravno imenovao, sada je već

u krugu upućenih istraživača općepoznato da se radilo o kontraadmiralu Wilsonu. Sastanak je inicirao dr. Steven Greer u sklopu svog Projekta razotkrivanje. On je na tom sastanku uručio kontraadmiralu kodne nazive tajnih, "crnih" projekata koji se bave razvijanjem novih tehnologija na osnovi izvanzemaljskih artefaka-ta (srušenih ET letjelica). Osim Wilsona, Mitchella

i Greera na sastanku su bili upućenik Willard Miller, Greerova suradnica (pokojna) Shari Adamiak i brigadni general Stephen Lovekin, pobočni general u službi predsjednika Eisenhowera. Wilsona je zaintrigirala činjenica da on kao prvi čovjek za obavještajne poslove u vojsci nije upućen u to o čemu su govorili uručeni mu dokumenti. Dao si je truda i ušao je u trag projektu. Kao ovlaštena vojna osoba zahtijevao je uvid u informacije o tom projektu i zatražio sastanak sa predstavnicima projekta. U ugovaranju sastanka putem telefona predstavnici su mu odgovorili: "Gospodine, vi ne posjedujete sigurnosnu razinu koja je potrebna za pristup podacima koje tražite." Wilson je ostao šokiran.

Mitchell je to komentirao riječima: "A-dmiral je rekao da ne zna ništa o tome, ali je obećao da će provjeriti. Javio nam je kako je otkrio ljude koji su odgovorni

Salla je spomenuo da je primio dva nezavisna izvješća

kako se diplomatima fizički prijetilo da šute o UN-ovim

NLO raspravama

MEĐUNARODNE I MILITARISTIČKE KORPORACIJE PROTIV SU RAZOTKRIVANJA Ispada da su moćne korporacije, posebno kontraktori militarističkih krugova, najveća prijetnja procesu razotkrivanja izvanzemaljske prisutnosti. To potvrđuje i nedavno istraživanje uloge kontraadmirala Thomasa Wilsona u tom procesu. Naime, bivši astronaut iz Apollo-pro-grama, dr. Edgar Mitchell - s kojim sam osobno u kontaktu - izazvao je krajem srpnja ove godine medijsku senzaciju kad je otvoreno govorio o realnosti izvanzemaljske prisutnosti. On je tom prilikom potvrdio da je 1997. bio u Pentagonu gdje je "zatražio sastanak s admiralom

za zataškavanje i koji posjeduju informacije. Oni su admiralu poručili kako s njime ne mogu podijeliti ta saznanja." Richard Dolan, povjesničar i istraživač povijesti NLO-a, kasnije je osobno kontaktirao kontraadmirala kako bi mu ovaj potvrdio da se sastanak s ovim ishodom doista dogodio. Wilson mu je potvrdio da se dogodio, no kad je trebalo objasniti pojedinosti ponestalo mu je sjećanja i živaca.

Početkom kolovoza, u naletu entuzijazma povodom Mitchellovih otvorenih istupa u medijima, istraživački novinar Billy Cox iz Herald Tribunea pokušao je biti uporniji. On je ušao u trag admiralu Wilsonu i zatražio ga da se očituje o brifingu iz 1997. Očito je jadnom Wilsonu još više oslabjelo pamćenje jer je Coxu telefonom izjavio da se ne sjeća tko je još osim Mitchella bio na spomenutom sastanku. Ublažio je svoju prijašnju tvrdnju o zabrani pristupa informacijama o tajnom projektu tvrdeći da mu je bio "odbijen pristup tim materijalima" jer nije "na tome inzistirao, s obzirom da to nije bilo nešto naročito uvjerljivo". Međutim, Mitchell je dobio nezavisnu vjerodostojnu potvrdu da Wilson zaista nije mogao probiti sigurnosnu barijeru vezanu uz taj korporacijski crni projekt. Osobno sam 7. kolovoza uputio dr. Mitchellu kratko pitanje povodom Cox-ovog intervjua: "Pati li gospodin Wilson od nekakve posebne vrste amnezije...?" Mitchell mi je na to kratko odgovorio: "Zvuči kao da se pridružio drugoj strani." Pod "drugom stranom" Mitchell je nedvojbeno mislio na polusvijet korporacija koje vode crne, nelegalne projekte na račun američkih poreznih obveznika i za to nikome ne polažu račune. Naime, Wilson sada radi, u svojstvu direktora, za militarističku korporaciju ATK sa sjedištem u Minnesoti.

Salla je pitao Izvor A da li je upoznat sa slučajem Wilson, na što je on odgovorio da su mnogi vojni projekti ugovoreni s korporacijama, dodavši da su korporacije mnogo uspješnije u čuvanju tajni od vojnih institucija. Za rad na crnim pro

jektima često se biraju male kompanije, po načelu kompartmentaliziranja - projekt se razbije na manje podprojekte tako da je glavnom projektu teško ući u trag. Informaciju o svrsi projekta imaju samo oni koji vuku "konce". Takve male kompanije obično imaju primjerice tristotinjak zaposlenih. Osim toga, u njima se lakše uvodi disciplina pa je tajnost lakše očuvati. Ali, tajnost u čijem interesu...?

BITKA PROTIV CODEXA ALIMENTARIUSA M I L I J A R D E L J U D I PATIT Ć E O D D E G E N E R A T I V N I H B O L E S T I Z B O G Piše: Dr. Gregory Damato, rujan 2008,

L O Š E P R E H R A N E I O G R A N I Č E N O G P R I S T U P A Z D R A V I M D O D A C I

M A P R E H A N I A K O S E M O Ć N I M G L O B A L N I M K O R P O R A C I J A M A

K O J E S T O J E I Z A N O V I H N O R M I O B U H V A Ć E N I H C O D E X O M D O

P U S T I D A S V I J E T „ D O V E D U U S K L A D "

E-mail: info@quantumenergywellness.com

W e b stranica: http://www.quantumenergy-

wellness.com

KONTROLA BROJA STANOVNIKA POD KRINKOM ZAŠTITE POTROŠAČA Odbor Codexa Alimentariusa potpuno je pogrešno shvaćena organizacija. Većina ljudi za nju nikada nije čula, a oni k o j i jesu vjerojatno zapravo ne shvaćaju istinsku bit ove iznimno moćne trgovinske organizacije. Prema onome što stoji na službenoj internetskoj stranici Codexa (http://www.codexali-mentarius.net), altruistička svrha ovog odbora sastoji se u „zaštiti zdravlja potrošača i osiguravanju poštenih postupaka i prakse u trgovini hranom, kao i poticanju usklađivanja prehrambenih standarda na kojima rade međunarodne vladine i nevladine organizacije". Codex Alimentarius (na latinskom: „Zakon o hrani") zajednički reguliraju FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda) i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija).

KRATKA POVIJEST CODEXA Povijest Codexa započela je 1893. godine kad je Austro-Ugarska monarhija došla do zaključka da joj je potreban poseban skup smjernica na osnovi kojih bi dvorovi mogli odlučivati o slučajevima povezanim s hranom. Ovaj skup regulatornih naloga postao je poznat pod imenom Codex Alimentarius. Učinkovito se provodio sve do pada Monarhije 1918. godine. Na sastanku održanom 1962. godine Ujedinjeni narodi donijeli su zaključak da se Codex treba reimplementi-rati diljem svijeta kako bi se „zaštitilo" zdravlje potrošača. Dvije trećine sredstava potrebnih za provođenje Codexa dolazi od FAO-a, a trećinu osigurava WHO. Godine 2002. FAO i WHO ozbiljno su se zabrinuli za smjer u kojem treba ići Codex pa su angažirali vanjskog kon-zultanta da utvrdi njegovu primjenu od 1962. godine i odredi smjer kojim ta trgovinska organizacija treba poći. Vanjski konzultant je zaključio da se Codex u obliku u kojem je postojao treba smjesta odbaciti. Tada se u čitavu priču umiješala velika industrija izvršivši svoj snažan utjecaj. Ta promijenjena i dopunjena finalna verzija bila je zapravo razblaženi izvještaj koji je tražio da Codex obuhvati 20 važnih pitanja unutar organizacije.

Od 2002. godine Odbor Codexa Alimentariusa tajno se odrekao svoje uloge međunarodne organizacije zadužene za javno zdravstvo i zaštitu potrošača. U interesima velike industrije krije se tajna svrha novog Codexa koja se sastoji u povećanju dobiti globalnih korporativnih moloha kontrolom svijeta putem hrane.

CODEX I NJEGOVE NEJEDNAKOSTI Najdominantnija zemlja koja stoji iza programa obuhvaćenog Codexom su Sjedinjene Američke Države, čiji je primarni cilj udovoljiti velikim multinacionalnim interesima velikih farmaceutskih, poljoprivrednih, kemijskih i sličnih tvrtki. Na posljednjem sastanku održanim u Ženevi od 30. lipnja do 4. srpnja 2008. Sjedinjene Američke Države preuzele su kormilo nad Codexom i sada će nastaviti izvrtati zdravstvene slobode i širiti pogrešne informacije i laži o nutrijentima i genetski modificiranim organizmima (GMO), a u isto vrijeme provoditi svoj prešutni program demografske kontrole. Jedan od razloga zašto SAD nastavljaju dominirati Codexom jest i taj što druge zemlje pogrešno vjeruju da upravo ta zemlja posjeduje najnoviju i najjaču tehnologiju potrebnu za sigurnost hrane. Stoga, što god da SAD zatraže, njihovi saveznici (Australija, Argentina, Brazil, Kanada, Indonezija, Japan, Malezija, Meksiko, Singapur i Europska Unija) ih u tome svaki put vjerno slijede.

Činjenica da se sastanci Codexa održavaju diljem svijeta također nije slučajna i dopušta Sjedinjenim Američkim Državama da zadrže svoju čvrstu kontrolu nad programom Codexa jer gospodarski slabije razvijene zemlje tim sastancima ne mogu prisustvovati. Vlade mnogih tih zemalja (kao npr. Kameruna, Egipta, Gane, Kenije, Nigerije, Južnoafričke Republike, Sudana i Swazilanda) uviđaju da se Codex iz dobrohotne organizacije posvećene hrani pretvorio u prijevarnu, smrtonosnu i nezakonitu tvorevinu.

PRIJETNJE ZDRAVSTVENOJ SLOBODI I dok su srednjestrujaški mediji fokusi-rani na svoj ezoterični program utjerivanja straha u srca ljudi diljem svijeta

izvještavanjem u prvom redu o terorizmu, globalnom zatopljenju, salmoneli i nestašici hrane, prave prijetnje potajno postaju naša stvarnost. Uskoro će svaku stvar koju ćete stavljati u svoja usta, uključujući i vodu (uz izuzetak farmaceutskih proizvoda, naravno) regulirati Odbor Codexa Alimentariusa. Standardi Codexa nimalo ne poštuju slobodu ljudi da imaju pristup čistoj, zdravoj hrani i zdravim i korisnim prehrambenim proizvodima, ali ove odredbe usprkos tome nemaju međunarodni pravni položaj. Zašto bismo zbog svega trebali biti zabrinuti? Ovi uskoro obvezni standardi odnosit će se na svaku zemlju koja je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) - trenutno ih ta organizacija broji 153. U slučaju da se zemlje ne pridržavaju tih standarda, izlažu se mogućnosti da im se nametnu ekonomske i trgovinske sankcije, premda će možda i moći zaobići standarde Codexa provedbom vlastitih međunarodnih standarda. Neke vladine agencije, kao što je npr. TGA (Therapeutic Goods Administration) u Australiji, obavještavaju ja-

U interesima velike in

dustrije krije se tajna

svrha novog Codexa

koja se sastoji u pove

ćanju dobiti globalnih

korporativnih moloha

kontrolom svijeta pu

tem hrane

vnost da se regulativa Codexa koja se tiče vitamina i minerala neće odnositi na njihovu zemlju. TGA je na primjer izjavila sljedeće: „Predložene odredbe Codexa koje se tiču vitaminskih i mineralnih dodataka prehrani neće se primjenjivati u Australiji i neće imati utjecaj na način reguliranja ove vrste proizvoda u Australiji." Poanta je da nitko ne zna koji će se to zakoni donijeti prije nego što dođe do usklađivanja po Codexu, a pritom nijedna zemlja nije sigurna od tih međunarodnih odredbi i naputaka, bez obzira na to što vladine agencije govore kako bi unaprijed spriječile bilo

kakvu pobunu javnosti. Mnogi alternativni zdravstveni aktivisti vjeruju da bi to mogla biti metoda zbunjivanja i prikrivanja prave naravi problema do trenutka kad već bude prekasno za djelovanje.

Neki od standarda Codexa koje se planira implementirati u bližoj budućnosti, a koji će biti neopozivi jednom kad se uvedu, su i sljedeći:

• Svi nutrijenti (npr. vitamini i minerali) moraju se smatrati toksinima/otrovima i ukloniti iz sve hrane jer Codex zabranjuje upotrebu nutrijenata za „sprečavanje ili liječenje neke bolesti".

• Sva hrana (uključujući i onu organsku) mora se ozračiti kako bi se iz hrane uklonili svi „toksični" nutrijenti (osim ako potrošači ne mogu doći do svoje hrane lokalno). Preteča Codexovu usklađivanju bila je tajna odluka u SAD-u u kolovozu 2008. godine kojom se naložilo masovno ozračivanje zelene salate i špinata u ime zdravlja i sigurnosti potrošača. Ako je sigurnost javnosti bila glavna briga Američke agencije za hranu i lijekove (FDA), zašto se onda ljude nije upozorilo na ovu novu praksu?

• Dopušteni nutrijenti stavit će se na tzv. Pozitivnu listu koju će razviti Codex - ona će uključivati i takve „korisne" nutrijente kao što je fluorid (3.8 mg dnevno) iz industrijskog otpada.

• Svi nutrijenti (npr. vitamini A, B, C, D, cink i magnezij) koji imaju povoljno djelovanje na zdravlje tijela Codex će proglasiti protuzakonitima u terapeutskim dozama i reducirati ih na količine koje su zanemarive za zdravlje, s maksimalno 15% trenutačne dopuštene preporučene dnevne količine. Ove nutrijente nigdje u svijetu nećete moći dobiti u terapeutskim dozama, čak ni uz prilaganje liječničkog recepta. Potencijalno dopustive, sigurne količine nutrijenata po Codexu još nisu definitivno utvrđene. Neki vrlo vjerojatni primjeri ovoga na primjeru sustava Europske Unije mogli bi biti sljedeći: Niacin: gornja granica 34 ug (mi-

krograma) dnevno (efektivne dnevne doze sežu od 2 000 do 3 000

ug)-

Vitamin C: gornja granica od 65 do 225 ug dnevno (efektivne dnevne doze sežu od 6 000 do 10 000

Vitamin D: gornja granica 5 ug dnevno (efektivne dnevne doze sežu od 6 000 do 10 000 ug). Vitamin E: gornja granica od 15 IU (međunarodnih jedinica) alfa-tokoferola dnevno iako alfa-

tokoferol ima utjecaj na oštećenja stanica i otrovan je za tijelo (efektivne dnevne doze miješanih tokoferola sežu od 10 000 do 12 000 IU).

Najvjerojatnije će biti protuzakonito davati bilo kakve savjete o prehrani (uključujući pisane članke koji se objavljuju na inter-netu i u stručnim časopisima, ali i usmene savjete prijateljima, članovima obitelji i bilo kome drugom). Ova direktiva odnosi se na sve tekstove o vitaminima i mineralima te na sve konzultacije s nu-tricionistima. Te vrste informacija mogle bi se smatrati skrivenom preprekom za trgovinu i mogle bi za posljedicu imati trgovinske sankcije za dotičnu zemlju.

Sve muzne krave na Planetu tretirat će se Monsantovim genetički prerađenim rekombinantnim hormonom rasta goveda (rBGH). Sve životinje koje su namijenjene za prehranu tretirat će se snažnim antibioticima i egzogenim hormonima rasta. Smrtonosnim i karcinogenim organskim pesticidima, uključujući i 12 najgorih (npr. heksakloro-benzen, toksafen i aldrin), koje je 1991. godine na Konvenciji o izdržljivim organskim zagađivačima u Stockholmu zabranilo 176 zemalja (uključujući i SAD), po

novno će u povišenim razinama biti dopušteno ući u hranu. Codex će dopustiti opasne i toksične količine aflatoksina (0.5 ppb) u mlijeku. Aflatoksin, koji se proizvodi u životinjskoj hrani koja se u pohrani pljesnivi, drugi je najmoćniji poznati (neradioa-ktivni) karcinogeni sastojak. Upotreba hormona rasta i antibiotika bit će obvezna za svu stoku, ptice i akvakulturu predviđene za ljudsku konzumaciju.

• Naložit će se i uvođenje neozna-čenih i smrtonosnih genetski modificiranih organizama u žitarice, životinje, ribu i biljke.

• Dopustit će se i veće količine ostataka pesticida i insekticida koje su otrovne za čovjeka i životinje.

PROGRAM DEMOGRAFSKE KONTROLE Godine 1995. FDA je usvojila ilegalnu politiku po kojoj će međunarodni standardi (tj. Codex) zamijeniti američke zakone o hrani, čak i ako ti standardi budu nepotpuni. Uz to, 2004. godine SAD su donijele Centralnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (ilegalan po američkom zakonu, ali legalan po međunarodnom) koji nalaže i obvezuje SAD da se pokore Codexu. Jednom kad se ovi standardi usvoje, više neće biti povratka na staru standardizaciju, već će zemlje moći tek usvajati one koji se smatraju višima od onih u Codexu. Primjer ovoga bila bi Europska direktiva o dodacima u prehrani. Jednom kad Codexove usklađene norme započnu djelovati u nekoj zemlji, one su u potpunosti neopozive dok god ta zemlja ostane članica WTO-a - standardi se ne mogu poništavati ili mijenjati na bilo koji način i ni u kojem obliku.

Kontrola broja stanovnika najjednostavniji je opis novog Codexa Alimen-

Vlade mnogih tih zemalja (kao npr. Kameruna, Egipta,

Gane, Kenije, Nigerije, Južnoafričke Republike, Sudana

i Swazilanda) uviđaju da se Codex iz dobrohotne orga

nizacije posvećene hrani pretvorio u prijevarnu, smrto

nosnu i nezakonitu tvorevinu

tariusa, koji u biti vode Sjedinjene Američke Države, a u prvom ga redu kontroliraju kompanije u sklopu tzv. „Big Pharma" grupe kojima je cilj smanjiti svjetsko stanovništvo od sadašnje procjenjene brojke od 6.692 milijarde na održivih 500 milijuna - što je otprilike smanjenje za 93%. Zanimljiv je tu podatak da je prije dolaska Europljana u Ameriku starosjedilačko indijansko stanovništvo brojilo oko 60 milijuna; danas se ta brojka vrti oko 500 000, što je smanjenje od otprilike 92% kao re-

potrošačima najbrži je i najučinkovitiji način da se dođe do profitabilnog porasta loše ishrane i degenerativnih bolesti koje se inače mogu spriječiti, a za koje je najprikladniji način liječenja onaj toksičnim farmaceutskim sredstvima. Smrću do profita ime je ove nove igre. Big Pharma tvrtke već godinama čekaju ovo usklađivanje. Stanovništvo nesvjesno onog što se doista zbiva i koje fizički ubrzano degenerira te na taj način omogućava porast prihoda krajnji

o hrani koji su sigurniji i viši od onih koje nalaže Codex. Formiranje sigurnijih standarda svakako nije težak zadatak i mnoge zemlje naizgled mogu zaobići loše i neopozive smjernice koje nastoji implementirati Codex.

BITKA OKO OZNAČAVANJA GENETSKI MODIFICIRANE HRANE Posljednji Codexov sastanak u Ženevi zaključen je nekim zanimljivim rezultatima. Dugo prikrivana akrimonija

zultat vladine politike genocida, izgladnjivanja i trovanja. Codex je sličan drugim mjerama kontrole broja ljudi koje tajno provode vlade zapadnih zemalja: na primjer, uvođenje latentnih imunosupresivnih agenasa u cjepiva koji uništavaju DNK (npr. u slučaju ptičje gripe ili AIDS-a), aspartama, chemtrailsa (aerosoli), kemoterapije za liječenje raka i RU486 (pilule za pobačaj koju financira dinastija Rockefeller). FAO i WHO su procijenile da bi samo uvođenjem pravilnika o vitaminima i mineralima u roku od 10 godina uslijedilo najmanje 3 milijarde smrti. Milijarda tih smrtnih slučajeva bila bi posljedica izgladnjelosti, a dvije milijarde posljedica degenerativnih bolesti povezanih s pothranjenosti koje se mogu spriječiti, npr. raka, kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.

Nametanje degradirane, deminerali-zirane, ozračene hrane pune pesticida

je cilj ovih vrlih pritajenih kontrolora te korumpirane trgovinske organizacije koja tobože želi zdravlje potrošača.

ODUPIRANJE POMOĆU PRIVATNIH STANDARDA

Dr.med. Rima Laibow, direktorica Fondacije Natural Solutions podigla je tužbu protiv američke vlade i pohađa svaki Codexov sastanak kao javni promatrač i bori se za slobodu našeg zdravlja. Također se sastajala i s delegatima iz različitih zemalja kako bi ih upoznala s Privatnim standardima, koji dopuštaju zemljama da formiraju standarde

počela je izbijati na površinu kad su SAD nastavile nametati pristrane programe Big Pharme, Big Cheme, Big Agribusinessa i njima sličnih bez uzimanja u obzir onoga što imaju za reći mnoge druge zemlje. Tipično se doga

đa da kad SAD ne žele sudjelovanje i input neke zemlje, zemlja domaćin sastanka jednostavno ne izda vize službenim delegatima. Nekoliko zemalja se protivi takvoj praksi te su stoga zaključile da zbog toga i nekih drugih razloga odluke koje donese Codex u njihovoj odsutnosti nemaju međunarodnu legitimnost.

Kontrola broja stanovnika najjednostavniji je opis no

vog Codexa Alimentariusa, koji zapravo vode Sjedinje

ne Američke Države, a u prvom ga redu kontroliraju

kompanije u sklopu tzv. „BigPharma"grupe...

Jedan od primarnih razloga sukoba je postojano odbijanje SAD-a i Odbora Codexa Alimentariusa da dopusti označavanje GMO proizvoda. Japan, Norveška, Rusija, Švicarska, 26 zemalja Europske Unije i gotovo sve afričke zemlje već se približno 18 godina bore sa SAD-om oko uvođenja obveznog označavanja GMO-a. SAD pogrešno GMO proizvode smatra ekvivalentnima onima koji to nisu, a sve to samo na osnovi izvršne odredbe iz 1992. godine tadašnjeg predsjednika Georgea H.W. Busha. Kao rezultat toga ne vrši se nikakvo testiranje

Neki znanstvenici iz FDA

učestalo su upozoravali

na opasnosti ubaciva

nja GMO hrane u sustav

opskrbe hranom, ali bi ih

se ignoriralo ili rutinski

nadglasavalo

sigurnosti GMO proizvoda prije nego izađu na tržište i uđu u američki prehrambeni lanac. FDA odbija izvršiti reviziju sigurnosnih podataka i pristaje samo na jednu preliminarnu provjeru u ranoj fazi razvoja organizma. Protivnici takve američke politike zabrane obilježavanja genetski modificirane hrane zaključuju da Sjedinjene Američke Države to čine zbog mogućih pravnih zavrzlama, prepreka i odgovornosti proizvođača i američke vlade ako se takvoj hrani može ući u trag. Ako obole ili umru milijuni ljudi zbog nestabilnosti umetnutih DNK promoter virusa i bakterija markera u interakciji s dinamičnom i fluidnom strukturom ljudskog tijela, tada bi moglo uslijediti i na milijune sudskih parnica. Međutim, ako se ovim genetski modificiranim organizmima ne može ući u trag, tada se odgovornost kompanija ili vlade ne može procijeniti i utvrditi te na taj način pati zdravlje cjelokupnog stanovništva. Neki znanstvenici iz FDA učestalo su upozoravali na opasnosti ubacivanja GMO hrane u sustav opskrbe hranom, ali bi ih se uvijek ignoriralo ili rutinski nadglasavalo.

Prije ženevskog sastanka Codexov Odbor za obilježavanje hrane sastao se u

Ottawi od 28. travnja do 2. svibnja 2008. Sastanak je završen ljutnjom nekih država učesnica koje su protiv neobilježa-vanja GMO proizvoda jer Odbor nije proveo objektivnu analizu empirijskog istraživanja koje je pripremila južnoafrička delegacija, a u kojem se u detalje izlažu opasnosti koje sa sobom nosi GMO. Taj je dokument predstavio potrebu za obveznim označavanjem GMO proizvoda, ali je ignoriran te potom pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država i povučen. Nekoliko je zemalja kao rezultat toga planiralo odbaciti zahtjeve Codexa i usvojiti vlastiti sustav obilježavanja GMO-a kako bi pokušali stati na kraj širenju „smrtonosne" hrane. To je FAO i WHO dovelo u vrlo neugodan položaj.

Prema dr. Laibow, na nedavnom sastanku u Ženevi FAO i WHO konačno su reagirale i odlučile provesti program identifikacije niske razine kontaminacije hrane GMO-om. Definicija niske razine kontaminacije i dalje će ovisiti o standardima svake pojedine zemlje. Na primjer, SAD trenutno dopušta i do 10% (najviši postotak od svih zemalja pod Codexom) GMO kontaminacije organske hrane i, što je nevjerojatno, još uvijek dopušta da se takva hrana označava kao „certificirano organska". Neke vlade, kao one zemalja Europske Unije, dopuštaju samo 0.9% kontaminacije, dok druge dopuštaju tek 0.1%.

Međutim, način na koji FAO i WHO upotrebljavaju termin „kontaminacija" jednostavno ne opisuje da se GMO miješa u normalnu hranu. Ovaj je termin također vrlo značajan jer se većina istraživanja o opasnostima GMO-a više ne može osporiti. Sjedinjene Američke Države su se, naravno, snažno usprotivile takvom označavanju, ali ovaj put bezuspješno. Iako FAO i WHO nisu otišle toliko daleko da zahtjevaju obvezno obilježavanje GMO-a, njihovo priznanje da GMO može kontaminirati hranu veliki je uspjeh za zdravstvenu slobodu. Proširenje tog zahtjeva na obvezno obilježavanje sljedeći je logični korak, ali rad na tome još uvijek traje.

PODUZMITE NEŠTO PROTIV CODEXA! Jedini način da se izbjegne scenarij smrću do profita jest uzvratiti udarac

širenjem znanja i informacija do svakoga koga poznajete. Nije bitno je li te osobe još uvijek spavaju ili su hipnotizirane robovanjem dnevnoj rutini ili su možda prezauzete da bi obratile pozornost: vrijeme za buđenje je SADA!

Američka vlada i mediji s kojima surađuje pokušavaju odvratiti pozornost svijeta dok se svi ovi „vrli" i obvezni standardi potajice donose. Vrijeme je da se nešto poduzme, a to možete učiniti tako da posjetite inter-netsku stranicu Fondacije Natural Solutions (www.healthfreedomusa.org) i pratite zadnje vijesti o Codexu. Možete isto tako potpisati i građansku peticiju na stranici http://www.healthfreedo-musa.org/index.php?page_id=184. Od velike je važnosti da se nešto poduzme brzo i gromoglasno. Vremena se brzo mijenjaju i ako se svi ne udružimo oko ovog problema, možda ćemo morati početi razmišljati o uzgoju vlastite hrane u bliskoj budućnosti kako bismo izbjegli ovo isplanirano istrebljenje. Najbolji način da se začuje i vaš glas jest saznati tko su vaši lokalni predstavnici i kontaktirati ih složno i glasno. Do te ie informacije lako doći putem raznih internetskih tražilica.

0 AUTORU: Dr. Gregory Damato vodi veganski način života i vlasnik je klinike Biofeedback u kojoj se bavi klijentima s različitim tegobama, od depresije do raka. Trenutačno piše knjigu za roditelje u kojoj ih želi educirati o skrivenim opasnostima cjepiva, kemijskih otrova u igračkama, GMO-u, elektromagnetskim poljima i zračenju i načinima kako se boriti protiv sve češćih dječjih

i neuroloških bolesti prirodnim načinima izgradnje imuniteta detoksifika-cijom i zdravom prehranom. Cilj mu je povećati globalnu svijest o mnogim zdravstvenim problemima s kojima smo u današnje vrijeme suočeni i o činjenici da su oni u 100% slučajeva u potpunosti reverzibilni i da se mogu spriječiti. Dr. Damato je licencirani psiholog koji radi u Perthu u zapadnoj Australiji i može ga se kontaktirati emailom na info@quantumenergywellness.com. Njegova internetska stranica dostupna je na adresi http://www.quantumener-gywellness.com.

AIDS, RJEŠENJE JE U SELENOENZIMIMA - I DIO PREHRANA NAMIRNICAMA UZGOJENIM NATLU KOJEM NEDOSTA

JE SELENA ILI PRETHODNA INFEKCIJA PATOGENIM ORGANIZMOM

KOJI KORISTI SELEN FAKTORI SU KOJI POTIČU OSJETLJIVOST NA

INFEKCIJU HIV-OM I, U KONAČNICI, NA AIDS.

NAJVJEROJATNIJA BUDUĆNOST Godine 1992. na predavanju pred Francuskom akademijom znanosti, William A. Haseltine istaknuo je: «Budućnost AIDS-a budućnost je čovječanstva. Ha-seltine, koji je u to vrijeme bio glavni re-trovirolog na Harvardskom institutu za rak Dana-Farber, kasnije je dodao da «ako se epidemija AIDS-a ne stavi pod kontrolu, nema predvidljive budućnosti za našu vrstu«. Kasnije, svjedočeći na saslušanju pred američkim Senatom, predvidio je da možemo očekivati da će do 2000. HIV-om biti zaraženo 50 milijuna ljudi.3 Prema njegovom mišljenju, do 2015. ukupan broj umrlih ili umirućih mogao bi dosegnuti jednu milijardu - to jest, približno šestinu trenutnog svjetskog stanovništva. Vrijeme je pokazalo da je Haseltine bio previše optimističan. Procijenjeno je da je do kraja 2000. 57,9 milijuna ljudi bilo zaraženo HIV-om, od čega je 21,8 milijuna već bilo umrlo.4 Trenutne brojke daju zaključiti da je ukupno 70 milijuna ljudi postalo seropozitivno na HIV od početka pandemije ranih 1980-ih.5

Kao posljedica naše nesposobnosti da zaustavimo širenje HIV-a/AIDS-a, nekoliko

najteže pogođenih zemalja subsaharske Afrike danas je na rubu potpunog socijalnog kolapsa dok očekivani životni vijek, produktivnost, prihodi od poreza i BNP dramatično padaju, a potreba za širom zdravstvenom skrbi raste. Mnogo je znakova koji sugeriraju da će se u doglednoj budućnosti situacija nastaviti rapidno pogoršavati.6

dr. sc. Harold D. Foster, 2003.

profesor na Odsjeku za geografiju

Sveučilište Victoria

PO Box 3050 Victoria, B C , V 8 W 3 P 5 , Ka

nada E-mail: hfoster@mail.geog.uvic.ca

Web-lokacija: http://www.hdfoster.com

- nakon što su potrošene nebrojene milijarde dolara za istraživanja - još uvijek ne postoji djelotvorno cjepivo bilo protiv HIV-1 ili HIV-2 virusa. Naravno, ne manjka onih koji su spremni nastaviti sa skupom potragom za njim. U lipnju 2003., na primjer, 24 koautora, uključujući dobitnike Nobelove nagrade, predsjednike zborova, načelnike

AIDS je posljedica infekcije HIV-om koja uzrokuje ne

dostatak enzima glutation peroksidaze i njegove četiri

komponente, no taj se sindrom i aktivnost virusa mogu

liječiti dodacima prehrani.

DOSADAŠNJE GREŠKE Na pretjerano optimističnoj konferenciji za tisak održanoj 1984. Margaret Heckler, u to vrijeme američka ministrica zdravstva i socijalnih službi, objavila je otkriće HIV-a, virusa za koji se vjeruje da je odgovoran za pandemiju AIDS-a. Ona je zatim prognozirala da bi cjepivo protiv tog virusa trebalo postati dostupno unutar pet godina.7 Heckler očigledno nije bila Nostradamus, budući da dvadesetak godina kasnije

velikih američkih zdravstvenih okruga i istraživače AIDS-a iz cijelog svijeta, udružili su se zalažući se za Projekt Manhattan protiv AIDS-a. To je, naravno, trebalo značiti fokusiranje napora na otkrivanje dugo očekivanog cjepiva protiv HIV-a.8 Iako nema sumnje da je takvo cjepivo potrebno, čini mi se da postoji vrlo ozbiljna mogućnost da ono neće biti dostupno prije 2015. godine i infekcije jedne šestine svjetskog stanovništva.

Vijesti nisu mnogo bolje ni na polju liječenja. HIV-1 pokazuje barem dva svojstva koja ga čine izvanredno otpornim na iskorjenjivanje. Kao prvo, nedostaje mu sposobnost «korekture» vlastitog genetičkog koda za vrijeme replikacije.9 Velik broj tako nastalih genetskih grešaka dovodi do stvaranja bezbrojnih varijanti, od kojih će neke neizbježno biti imune na antiretrovirusne lijekove koji se koriste u

Čini se da nije slučajnost

što je HIV-1 imao velikih

poteškoća sa širenjem u

Senegalu, zemlji koja ta

kođer ima najnižu stopu

raka u svijetu.1 Naravno,

brojna klinička ispitiva

nja pokazala su da osobe

čija je prehrana bogata

selenom imaju relativno

mali rizik za obolijevanje

od raznih oblika raka

liječenju. Kao posljedica toga, inhibitori reverzne transkriptaze i proteaze poticali su evoluciju rezistentnih sojeva HIV-a koji se danas velikom brzinom šire u razvijenom svijetu.10,11 Barem jedan od tih novih sojeva otporan je na sve tri klase lijekova koji se trenutno koriste za liječenje HIV-a/AIDS-a. Pacijenti zaraženi tim novim sojem prošli su put od asimptomatičnosti do potpuno razvijenog AIDS-a unutar par mjeseci.12 Situaciju kod liječenja također pogoršava prevelika ovisnost o AZT-u, li-jeku koji je definitivno kancerogen.13

Drugo svojstvo HIV-a koje njegovu infekciju čini tako teškom za liječenje jest sposobnost tog virusa da uđe u »uspavane« T-stanice.14 Takve stanice posebno su dobra mjesta za skrivanje virusa zato što su neaktivne, pa ih imunološki sustav ignorira. Slično tome, «uspavane» T-sta-nice nisu pod udarom lijekova kojima je za djelovanje također potreban određen oblik aktivnosti, bilo inficirane stanice ili virusa. Budući da takve «uspavane» T-sta-nice mogu u tom stanju ostati godinama, čak i desetljećima, HIV može neotkriveno otprilike jednako dugo postojati u zaraženim osobama.

ZAUSTAVLJANJE PANDEMIJE AIDS-A Kroz čitavu pisanu povijest ljudskog roda pandemije su harale poznatim svijetom. Obično su milijuni ljudi umirali od infekcija određenim patogenim organizmom koji bi se zatim povukao, samo da bi se vratio kasnije kada bi imunitet zajednice pao. Kolera, gripa, tifus, velike boginje i kuga, na primjer, opetovano su nanosili teške žrtve stanovništvu.15 Međutim, nema uvjerljivih dokaza da su se ponavljale pandemije AIDS-a. Čini se da je trenutna pošast, koja već prijeti da će nadmašiti stradanja povezana s Crnom smrti, prva. Virusi majmunske imunodeficijencije (SIV) pronađeni su kod 26 različitih vrsta afričkih nehumanih primata. Čini se da su od dvije od njih potekli HIV-1 i HIV-2 kod ljudi.16 To jest, ti humani virusi evoluirali su iz majmunskih virusa kao rezultat zoonotskog prijenosa između vrsta. Pažljiva analiza genoma tih virusa pokazuje da je HIV-1 vjerojatno potekao od SIVcpz virusa čimpanze (Pan troglodytes), dok je od SIVsm virusa pepeljastog mangabija nastao HIV-2.

Međutim, ljudski je rod bio u bliskom dodiru s čimpanzama, pepeljastim man-gabijima i drugim nehumanim primatima stotinama tisuća godina. Očigledno je da su kroz lov i trgovinu majmunskim mesom morale postojati bezbrojne prilike za izlaganje ljudi tjelesnim tekućinama majmuna kao i za prijelaz virusa s jedne na drugu vrstu. Zašto je, onda, HIV počeo inficirati ljudsko stanovništvo u globalnim razmjerima po prvi put u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća? Napokon, od 16. do 19. stoljeća odvijalo se neljudsko trgovanje robovima, uz prebacivanje milijuna stanovnika zapadne Afrike u Europu, Sjevernu Ameriku i drugdje. Da su HIV-1 ili HIV-2 u to vrijeme bili udomaćeni u zapadnoj Africi, te bi viruse sigurno svijetom proširili robovi i trgovci robljem. Zaista, trgovina robljem širila je egzotične bolesti iz Afrike u Europu i drugdje, uključujući žutu groznicu, ali ne i AIDS.17

Virusi su poput svih drugih oblika života: bujaju u specifičnim fizičkim i društvenim sredinama, a u drugima ne. Najvjerojatniji razlog zašto je HIV/AIDS danas pandemi-ja jest to što su određene promjene u okolini, koje su se dogodile u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća, uvelike poboljšale kompetitivni položaj HIV-a. Kakve su bile te promjene može se zaklju

čiti iz rada E. W. Taylora i njegovih suradnika sa Sveučilišta u Georgiji. Sredinom 1990-ih ti su istraživači otkrili da postoji niz virusa koji kodiraju glutation peroksi-dazu ovisnu o selenu. Među njima su HIV-1 i HIV-2, coxsackievirus B i virusi hepatitisa B i C.18,19,20 To znači da genomi takvih virusa uključuju gen koji je doslovno identičan onom kod ljudi, što im omogućava da proizvode esencijalan enzim glutation peroksidazu. Kasnije, kako bi dokazali da taj opaženi odsječak genetskog koda HIV-u zaista omogućava da stvara selenoenzim sisavaca glutation peroksidazu, Taylor i njegovi suradnici21 klonirali su hipotetski HIV-1 gen i unijeli ga u stanice pasjeg bubrega i MCF7 stanice. U oba slučaja, stanice kojima je dan HIV-1 gen znatno su povećale svoju proizvodnju selenoprote-ina glutation peroksidaze. To izvan svake razumne sumnje dokazuje da je HIV-1 (a vjerojatno i HIV-2, Coxsackievirus B i virusi hepatitisa B i C) u stanju stvarati glutation peroksidazu za vlastite potrebe. Otprilike u isto vrijeme K. D. Aumann i suradnici22,23,24 s Odjela za biološku kemiju Sveučilišta u Padovi u Italiji proučavali su biokemiju glutation peroksidaza. U tri članka tvrdili su da je za glutation peroksidazu karakterističan katalitički aktivan selen koji tvori središte striktne trijade sastavljene od selenocisteina, glutamina i triptofana. Odnosno, smatrali su da se sastoji od elementa u tragovima selena i triju aminokiselina, točnije cisteina, glutamina i triptofana. Treba reći da je njihova teorija bila u sukobu s konvencionalnim vjerovanjem da se glutation peroksidaza sastoji od selena, cisteina, glutamina i glicina, a ne triptofana.

Bez obzira na pravi sastav glutation peroksidaze, nema sumnje da taj enzim sadrži selen. Budući da, kako su utvrdili istraživači sa Sveučilišta u Georgiji, HIV-1 i HIV-2, Coxsackievirus B i virusi hepatitisa B i C kodiraju taj enzim, bilo bi logično očekivati da su zaraze tim virusima najčešće u krajevima s mnogo selena. Zanimljivo, postoji obilje dokaza da je istina upravo suprotna, i da visok unos selena prehranom daje prilično dobru imunost na sve te viruse.25

U stvari, autor smatra da ta nesposobnost širenja na područjima gdje stanovništvo ima relativno visok unos selena predstavlja Ahilovu petu HIV-a/AIDS-a, i trenutno nudi najbolju raspoloživu strategiju za zaustavljanje ili barem usporavanje pandemije.26

U subsaharskoj Africi, Senegal se ističe poput dijamanta u prašini. S obzirom na raširenu poligamiju i promiskuitetnost u toj zemlji,27-28 moglo bi se očekivati da je u njoj smrtnost od AIDS-a enormna. Napokon, Senegal je smješten u subsaharskoj Africi, blizu regije u kojoj je, kako se vjeruje, virus majmunske imunodeficijencije (SIVcpz) u nekoliko prilika prešao s čimpanza na ljude i gdje je kasnije evoluirao u HIV-1. Međutim, u Dakaru, najvećem urbanom središtu Senegala, rasprostranjenost HIV-a među ženama koje posjećuju ambulante za trudnice zadržala se na oko jedan posto ili manje od vremena kad je sredinom 1980-ih počelo praćenje pa do danas. Slična, vrlo niska rasprostranjenost također je zabilježena u senegalskoj unutrašnjosti.29

Geološki, Senegal je isušeno more iz razdoblja krede i ranog eocena. Kad je došlo do isušivanja, iz otopljenih minerala u morskoj vodi koja je isparavala formirale su se sedimentne stijene. Kao rezultat toga kalcijevi fosfati koji se danas vade za upotrebu u gnojivima jedan su od najvažnijih senegalskih mineralnih proizvoda. Dobivaju se iz fosforita, vrste stijene koja je uvijek obogaćena selenom.30

Čini se da nije slučajnost što je HIV-1 imao velikih poteškoća sa širenjem u Senegalu, zemlji koja također ima najnižu stopu raka u svijetu.31 Naravno, brojna klinička ispitivanja pokazala su da osobe čija je prehrana bogata selenom imaju relativno mali rizik za obolijevanje od raznih oblika raka.32

I obrnuto, dokazano je da veza između povišene smrtnosti od AIDS-a i niske razine selena u okolišu postoji u Sjedinjenim Državama. Cowgill33 je, na primjer, otkrio u svojoj analizi iz 1990. godine da tamo gdje su razine selena bile snižene, smrtnost od AIDS-a bila je povišena. Taj je odnos bio posebno očigledan među Afroamerikan-cima, za koje je Cowgill vjerovao da su manje mobilni, i da je zato veća vjerojatnost da jedu lokalno uzgojenu hranu. Čini se da ovaj inverzan odnos između unosa selena hranom i rizika od infekcije nije ograničen samo na HIV-1, nego vrijedi i za druge viruse koji stvaraju glutati-on peroksidazu.

Osim toga, Beck i njegovi suradnici,34 na primjer, pokazali su da najčešće benigan coxsackievirus može mutirati i uzrokovati znatno oštećenje srca kod miševa s nedostatkom selena. Ti novi sojevi virusa bitno su se razlikovali od izvornog virusa i zatim su također bili u stanju uzrokovati

probleme sa srcem kod životinja s dovoljno selena.

Odnos između virulentnosti coxsackievi-rusa i srčanih bolesti kod miševa nije tek akademski problem. Često fatalna kardi-omiopatija zvana kešanska bolest raširena je i endemična u selenom siromašnim područjima Kine.35 Javlja se kod osoba koje imaju i nedostatak selena i inficirane su coxsackievirusom. To je, dakle, bolest uzrokovana virusom koji stvara glutation peroksidazu, ali inficira samo one čija prehrana sadrži nedovoljnu količinu selena. Ovaj problem ne mora biti ograničen samo na područja s ekstremnim nedostatkom selena. Primjerice, Nicholls i Thomas36 pokazali su da je 10 od 38 pacijenata s akutnim infarktom miokarda (srčani udar), primljenih u Bolnicu Kralj Edward VII u Midhurstu (Sussex, Engleska), tijekom dvomjesečnog razdoblja, imalo serološke dokaze vrlo nedavne infekcije coxsackievirusom B. To jest, približno 25 posto tih britanskih pacijenata sa srčanim udarom bolovalo je od bolesti slične gripi, uzrokovane coxsackievirusom B unutar sedam dana prije hospitalizacije. Još je zanimljivija činjenica da su pacijenti sa srčanim napadom koji su kasnije uzimali dodatke prehrani sa selenom imali daleko manje sekundarnih epizoda infarkta miokarda.37, 38

Daljnji dokazi da uzimanje dodatnog selena može uvelike smanjiti infekcije coxsackievirusom stigli su iz Kine, gdje su stope učestalosti i smrtnosti od kešanske bolesti u opadanju.39 To je rezultat raširenog korištenja većih količina žitarica uzgojenih izvan pojasa nedostatka selena, prskanja tla i usjeva gnojivima obogaćenim selenom, i dodavanja tog elementa u tragovima u stočnu hranu i kuhinjsku sol. Za ilustraciju, u provinciji Sečuan40 korištenje kuhinjske soli obogaćene selenom uspjelo je smanjiti učestalost kešanske bolesti kod djece sa 7,1 na 0,12 promila u razdoblju od 1974. do 1983. Svugdje u velikom kineskom pojasu nedostatka selena, s porastom ovog elementa u tragovima u lokalnoj prehrani infekcija coxsackievirusom se smanjila, a s njom i učestalost te smrtnost od kešanske bolesti.41

Kinezi su također pružili dokaze da povećana količina selena u prehrani može smanjiti stope zaraženosti još dvama patogenim organizmima koji stvaraju glutation peroksidazu: virusa hepatitisa B i C. U okrugu Qidong u pokrajini Jiangsu42

20.847 stanovnika jednoga grada dobivalo

je kuhinjsku sol obogaćenu s 15 ppm anhi-dridnog natrijevog selenita. Stanovništvo u šest okolnih općina nastavilo je koristiti normalnu kuhinjsku sol. Prije i tijekom prve godine studije nije bilo statistički značajne razlike u zaraženosti hepatitisom između stanovništva s dodatnim selenom i kontrolnog stanovništva. Međutim, treće godine došlo je do pada učestalosti hepatitisa u općini u kojoj je dodavan selen (4,52 na 1000) u usporedbi s onim zajednicama koje su koristile običnu sol (10,48 na 1000; smanjenje od 56,8%, p<0,002). Slična studija u istom okrugu, koju su također proveli Yu i suradnici,43 dodatno je utvrdila da svakodnevno dodavanje kvasca obogaćenog selenom (200 mikrograma selena) može značajno smanjiti primarni rak jetre koji se često povezuje s infekcijama hepatitisom B i C. Zanimljivo, Berkson44

je demonstrirao da se oštećenje jetre uzrokovano hepatitisom C može izliječiti kombinacijom alfa-lipoične kiseline, silimarina i selena, čime se često uklanja potreba za skupom transplantacijom jetre. Ukratko, infekcija virusom HIV-1, coxsackievirusom B i virusima hepatitisa B i C događaju se daleko češće u regijama i populacijama gdje vlada nedostatak selena. Također je utvrđeno da je stope zaraženosti i smrtnosti od coxsackievirusa B i

Kinezi su također pružili

dokaze da povećana ko

ličina selena u prehrani

može smanjiti stope za

raženosti još dvama pa

togenim organizmima

koji stvaraju glutation

peroksidazu: virusa he

patitisa B i C

hepatitisa B i C moguće uvelike reducirati povećanjem količine selena u prehrani. Stoga se čini vrlo vjerojatnim da bi ista strategija bila jednako djelotvorna u usporavanju širenja HlV-a 1 i time snižavanju stope smrtnosti od AIDS-a. Nažalost, čini se da se događa suprotno. Tijekom druge polovine 20. stoljeća kiše su bile sve kiselije, pH tla je padao, a zagađenost teškim metalima i gnojivima je rasla. Kao posljedica toga biološka dostupnost selena je pala, a razine toge elementa

u hrani snizile su se,45 što je znatno olakšalo širenje virusima koji stvaraju glutation peroksidazu. To je razlog zašto danas doživljavamo pandemije uzrokovane HIV-om 1, coxsackievirusom i virusima hepatitisa B i C.46,47 Oni su zajedno inficirali više od jedne trećine svjetskog stanovništva i ne pokazuju znakove usporavanja svog brzog širenja. Njihovo je haranje, naravno, najo-čiglednije u onim krajevima Planeta gdje su, zbog geoloških razloga, razine selena u tlu prirodno vrlo niske. Tu spada veći dio subsaharske Afrike i «pojas bolesti« koji se proteže kroz Kinu od sjeveroistoka do jugozapada.

Da bismo mogli imati bilo kakvu nadu da ćemo zaustaviti pandemiju AIDS-a i usporiti širenje hepatitisa B i C, moramo povećati unos selena prehranom u takvim područjima. Također je jasno da bi, čak i u razvijenom svijetu, dodatni selen mogao uvelike sniziti učestalost raka i smrtnost od infarkta miokarda.48,49

LIJEČENJE AIDS-A Nakon infekcije HIV-om dolazi do početne kratke bolesti praćene naticanjem limfnih čvorova i umorom. Simptomi su slični onima kod mononukleoze, ali daleko kraći. Međutim, obično nekoliko godina kasnije javljaju se razni novi simptomi koji tipično uključuju noćno znojenje, dijareju, psorijazu, slabljenje mišića, slabost imunološkog sustava i depresiju.50 U Africi, čini se da je potrebno otprilike pet godina od početne infekcije do razvoja AIDS-a, za koji su karakteristični spomenuti simptomi. U razvijenom svijetu to je razdoblje

nešto duže, bliže 10 godina.51

Iznesene su mnoge, različite hipoteze o tome kako HIV-1 uzrokuje AIDS.52 Nažalost, one se doimaju neuvjerljivima jer se obično fokusiraju na slabost imunološkog sustava, i ne daju odgovarajuće objašnjenje za širok raspon drugih simptoma primijećenih kod pacijenata s AIDS-om, uključujući nenormalnu učestalost Kaposijevog sarkoma.

U svojoj knjizi What Really Causes AIDS" (Što stvarno uzrokuje AIDS) nedavno sam iznio alternativnu hipotezu koja ne samo što objašnjava zašto je HIV-u 1 potrebno toliko vremena da uzrokuje AIDS, nego i zašto bolest ima specifične simptome koje ima. Iznio sam mišljenje da, budući da HIV-1 stvara ljudski selenoenzim glutation peroksidazu, dok se razmnožava njegove genetske potrebe uzrokuju da seropozi-tivne osobe ostaju ne samo bez glutation peroksidaze, nego i njene četiri osnovne komponente: selena, cisteina, glutamina i triptofana. Na kraju, nakon određenog vremena (čija dužina ovisi o prehrani), taj proces iscrpljivanja uzrokuje teške nedostatke svih tih hranjivih tvari. Oni su pak odgovorni za glavne simptome AIDS-a, koji uključuju kolaps imunološkog sustava, povećanu osjetljivost na rak i infarkt miokarda, slabljenje mišića, depresiju, psihozu, demenciju i dijareju. Prirodno, budući da ti nedostaci hranjivih tvari uzrokuju slabljenje imunološkog sustava, drugi patogeni organizmi mogu inficirati pacijenta i postati odgovorni za vlastite jedinstvene simptome.

Jedan od tih simptoma je Kaposijev sarkom koji je povezan s humanim herpes-virusom 8 (HHV-8), virusom koji je godinama bio čest u Ugandi i drugim selenom siromašnim regijama subsaharske Afrike dugo prije pojave AIDS-a.54

Ako je ta hipoteza točna, moraju uslijediti četiri zaključka.

• Prvo, pacijenti s AIDS-om trebali bi imati jak nedostatak glutation peroksidaze i njenih komponenata, sele

na, cisteina, glutamina i triptofana. • Drugo, svaki djelotvoran tretman za

HIV/AIDS mora uključivati normalizaciju razina glutationa, glutation peroksidaze, selena, cisteina, glutamina i triptofana u tijelu.

• Treće, budući da nedostaci tih hranjivih tvari mogu uzrokovati glavne simptome AIDS-a, njihovo ispravljanje trebalo bi izliječiti poremećaj.

Može se očekivati da su svi preostali simptomi uzrokovani drugim oportunističkim patogenim organizmima.

• Četvrto, budući da su simptomi AIDS-a simptomi ekstremnog nedostatka jednog elementa u tragovima i triju aminokiselina, slijedi da osobe koje su seropozitivne na HIV-1, ali čija prehrana sadrži povećane količine tih četiriju hranjivih tvari, nikada ne bi trebali dobiti AIDS.

Dokaze koji potvrđuju ove zaključke predstavit ću u drugom dijelu ovog članka.

BILJEŠKE: 1 Howe, G.M., ('International Variations in Cancer Incidence and Mortality, in Global Geocancerology: A World Geography of Human Cancers (ed. G.M. Howe), Churchill Livingston, New York, 1986, str. 3-42. 2 «More cases, same old question», The Philadelphia Inquirer, 6. lipnja 1993, Review and Opinion, str. Dl . 3 «Large AIDS increases predicted by early 2005», The Vancouver Sun, 15. prosinca 1992, str. A12 4 Worldwatch Institute, Vital Signs 2001: The trends that are shaping our future, W.W. Norton, New York. 5 National AIDS Trust, Fact Sheet 3, Global Statistics, objavljeno na http://www.nat. org.uk/press/latest.cfm 6 Foster, H.D., What Really Causes AIDS, Trafford, Victoria BC, 2002. 7 Elliott, VS., «AIDS research: Still one step forward and one step back», American Medical News, travanj 22/29, 2002, objavljeno na http://www.ama-assn.org/sci-pubs/amnews/pick_02/hlsb0422.htm 8 Klausner, R.D. i drugi, «Enhanced: The need for a global HIV vaccine enterprise, Science Magazine, objavljeno na http:// aidscience.org/Science/Science--Klau-sner_et_al_300(5628)2036.htm 9 Brown, P., «How does HIV cause AIDS?», New Scientist, 18. srpnja 1992, str. 31-35. 10 Garrett, L., «HIV/Multidrug-resistant strains worry 3 research teams», Newsday, 22. rujna 1999, objavljeno na http://www. aegis.com/news/newsday/1999/ND9909-01.html 11 Baden, D. i drugi, «HIV-1 drug resistance in newly infected individuals, JAMA 1999; 282(12):1135-1141. 12 Skelton, C, «New HIV 'superbug' emerges in Vancouver: New strain of virus is

Da bismo mogli imati bilo kakvu nadu da ćemo zausta

viti pandemiju AIDS-a i usporiti širenje hepatitisa B i

C, moramo povećati unos selena prehranom u takvim

područjima. Također je jasno da bi, čak i u razvijenom

svijetu, dodatni selen mogao uvelike sniziti učestalost

raka i smrtnost od infarkta miokarda

globalno društvo

resistant to every anti-AIDS drug, The

Vancouver Sun, 9. kolovoza 2001, str. Al. 13 National Toxicology Program, "Summa

ry Data and Level of Evidence for Techni

cal Reports Reviewed at the Meeting of the

Board of Scientific Counselor's Technical

Reports Review Subcommittee", 11-12

prosinca 1996, objavljeno na http://ntpser-

ver.niehs.nih/gov/Main_Pages/PR_Acti-

ons.html 14 Zhang, Z.-Q. i drugi, «Sexual transmissi

on and propagation of SIV and HIV in re

sting and activated CD4 + T cells», Science

1999; 286:1353-1357 15 Cartwright, EE and Biddiss, M.D., Dise

ase and History, Dorset Press, New York,

1991. 16 Hahn, B.H. i drugi, «AIDS as a zoonosis:

Scientific and public health implications,

Science 287(5454):607-614. 17 Cartwright i Biddiss, op. cit., str. 144-

150. 18 Taylor, E.W. i drugi, «HIV-1 encodes a

sequence overlapping env.gp41 with hig

hly significant similarity to selenium de

pendent glutathione peroxidases, Journal

of AIDS and Human Retrovirology 1997;

15(5):393-394. 19 Taylor, E.W i drugi, «Genomic structu

res of viral agents in relation to the biosynt

hesis of selenoproteins, Biological Trace

Element Research 1997; 56(1):63-91. 20 Taylor, E.W., «Selenium and viral disea

ses: facts and hypotheses, J. Orthomole-

cular Medicine 1997; 12(4):227-239. 21 Zhao, L. i drugi, «Molecular modeling

and in vitro activity of an HIV-1 - encoded

glutathione peroxidase, Proc Natl Acad

Sci USA 2000 6. lipnja; 97(12):6356-6361. 22 Aumann, K.D. i drugi, «Glutathione pe

roxidase revisited - simulation of the cata

lytic cycle by computer-assisted molecular

modelling, Biomed. Environ. Sci. 1997;

10(2-3):136-155. 23 Maiorino, M. i drugi, «Probing the pre

sumed catalytic triad of selenium-contai

ning peroxidases by mutational analysis,

Z. Ernahrungswiss 1998; 37 (Suppl 1):118-

121. 24 Maiorino, M. i drugi, «Probing the pre

sumed catalytic triad of selenium-contai

ning peroxidases by mutational analysis of

phospholipid hydroperoxidase glutathi

one peroxidase (PH GPX)», Biol. Chem.

Hoppe Seyler 1995; 376(11):650-651. 25 Foster, H.D., «AIDS and the 'selenium-

CDR T cell tailspin: The geography of a

pandemic, Townsend Letter for Doctors

and Patients 2000; 209:94-99.

26 Foster, H.D., «Why HIV-1 has diffused

so much more rapidly in Sub-Saharan

Africa than in North America, Medical

Hypotheses 2003; 60(4):611-614. 27 Meda, N. i drugi, «Low and stable HIV

infection rates in Senegal: Natural course

of the epidemic or evidence for success

of prevention, AIDS 1999; 13(11):1397-

1405. 28 Hecht, D., «AIDS rate among Senegale

se sex workers inexplicably low, Drum,

1. travnja, 1997. 29 UNAIDS/WHO, Epidemiological fact

sheet on HIV/AIDS and sexually tran

smitted infections: Senegal, izmijenjeno

i dopunjeno 2000. 30 Gulbrandsen, R.A., Geochim. Cosmac-

hin. Acta 1966; 30:769, citirao E.A. Keller,

Environmental Geology, Upper Saddle

River, Prentice Hall, New Jersey, 1996, str.

352. 31 Howe, G.M., International Variations

in Cancer Incidence and Mortality, in

Global Geocancerology: A World Ge

ography of Human Cancers (ed. G.M.

Howe), Churchill Livingston, New York,

1986, str. 3-42. 32 Foster, H.D., Selenium and Cancer:

a geographical perspective, Journal of

Orthomolecular Medicine 1998; 13(1):

8-10. 33 Cowgill, G.M., «The distribution of

selenium and mortality owing to Acqu

ired Immune Deficiency Syndrome in

the continental United States, Biological

Trace Element Research 1997; 56:43-61. 34 Beck, M.A. i drugi, «Rapid genomic

evolution of non-virulent Coxsackievirus

B3 in selenium-deficient mice results in

selection of identical virulent isolates,

Nature Medicine 1995; l(5):433-436. 35 Oldfield, J.E., Selenium World Atlas,

Selenium-Tellurium Development Asso

ciation, Grimbergen, Belgium, 1999. 36 Nicholls, A.C. and Thomas, M., «Cox-

sackie virus infection in acute myocardial

infarction, The Lancet, 23. travnja 1977,

str. 883-884. 37 Foster, H.D., «Coxsackie B virus and

myocardial infarction, The Lancet, 2.

ožujka, 2002, str. 804. 38 Kuklinsk, B. i drugi, Coenzyme Q10

and antioxidants in acute myocardial in

farction, Mol. Aspects Med. 1994; 15(-

dodatak):143-147. 39 Tan, J. i drugi, «Medical Geography,

u Geographical Society of China (ur.),

Recent Developments of Geographical

Science in China, Science Press, Beijing,

1990, str. 259-279. 40 Cheng, Y.-Y, Selenium and Keshan

disease in Sichuan Province, China, u

G.F. Combs, Jr, i drugi (ur.), Selenium in

Biology and Medicine, Van Nostrand Re-

inhold, New York, 1987, str. 877-891. 41 Editorial Board, The Atlas of Endemic

Diseases and the Environment in the Pe

ople's Republic of China, Science Press,

Beijing, 1985, str. 42-83. 42 Yu, S.Y. i drugi, «Chemoprevention tri

als of human hepatitis with selenium sup

plementation in China, Biological Trace

Element Research 1989; 20(l-2):15-22. 43 Yu, S.Y. i drugi, «A preliminary report

on the intervention trials of primary liver

cancer in high-risk populations with nu

tritional supplementation of selenium in

China, Biological Trace Element Rese

arch 1991; 29:289-294. 44 Berkson, B.M., «A conservative triple

antioxidant approach to the treatment of

hepatitis C. Combination of alpha lipoic

acid (thioctic acid), silymarin, and sele

nium: three case histories, Med. Klin.

1999; 94 (dodatak 3):84-89. 45 Frost, D.V., «Why the level of seleni

um in the food chain appears to be de

creasing, u G.F. Combs, Jr, i drugi (ur.),

Selenium in Biology and Medicine, Van

Nostrand Reinhold, New York, 1987, str.

534-547. 4 6 WHO Information Fact Sheet/204 He

patitis B, posted at http://www.who.int/

inf-fs/en/fact204.html. 4 7 WHO Information Fact Sheet/164 He

patitis C, posted at http://www.who.int/

inf-fs/en/fact164.html 48 Combs, G.F, Jr, «Selenium as a cancer-

protective agent, The Bulletin of the Se

lenium-Tellurium Development Associa

tion, February 1997, str. 1-4. 49 Rayman, M.P., «The importance of sele

nium to human health, The Lancet 2000;

356:233-241. 50 Ward, D.E., The AmFAR AIDS Han

dbook: the Complete Guide to Under

standing HIV and AIDS, W.W. Norton,

New York, 1999. 51 «The Durban Declaration, Nature

2000;406:15-16. 52 Brown, P., op. cit. 53 Foster, H.D., 2000, op. cit. 54 CancerNet, National Cancer Institute,

Kaposi's Sarcoma Treatment - Health

Professionals, objavljeno na http://can-

cernet.nci.nih.gov/cgibin/srchcgi.exc?-

DBID=pdq&Type=search&VID=208+-

01

TRANSDIMENZIONALNO LIJEČENJE POMOĆU ADAM TEHNOLOGIJE K O N T R O V E R Z A N U R E Đ A J I R A Č U N A L N I P R O G R A M K O J I

O L A K Š A V A J U R A Z M J E N U K O M U N I K A C I J A I Z M E Đ U D I M E N

Z I J A P O K A Z U J U O B E Č A V A J U Ć E R E Z U L T A T E U L I J E Č E N J U

A U T I Z M A , A U T O I M U N I H B O L E S T I I B O L E S T I P O V E Z A N I H S A

S T R E S O M .

Dr. sc. J o e Champion © 2003 Znanstveni direktor Galaxy W a v e Group, LLC 2610 S. J o n e s B o u l e v a r d , Suite 1 Las Vegas, NV 89146, SAD Telefon: +1 (702) 257 0846 E-mail: admin@galaxywave.com Web-lokacija: http://www.adamtechnology.net

R E V O L U C I O N A R N A

I S C J E L J U J U Ć A V E Z A

U bilo kojem trenutku u povijesti razvoja znanosti golema većina znanstvenika uvjerena je da su znanja u koja oni vjeruju i koja poučavaju točna. Iako za sebe tvrde da su otvorena uma i akademski pošteni oni se opiru, rugaju i ismijavaju svaki novi napredak ili teoriju koja se ne uklapa u njihovu ortodoksnu predrasu-

du o stvarnosti. To je vrijedilo kroz čitavu povijest, a vrijedi i danas. Povremeno se dogodi neko novo otkriće koje uzdrma temelje trenutno prihvaćenog stanja znanosti. Svaki put kad se predstavi nova paradigma ili shvaćanje ljudi im se opiru i ismijavaju ih sve dok ih nesavladiva težina istinitosti ne prisili na prihvaćanje. Tada ih se inkorporira u znanost i brani kao apsolutnu istinu,

dok se ne pojavi sljedeća istina i uzdrma temelje. Takvo je trenutno stanje i s ADAM tehnologijom. («ADAM» je kratica za Aphysical Dimensional Access Manager [organizator nefizičkog dimenzionalnog pristupa].) Temelji se na fizici, matematičkoj formulaciji koja razbija granice i ograničenja trenutno prihvaćenog fizičkog modela. Fizika i matematika

ADAM tehnologije u sebi sadrže i priznaju stvarnost multidimenzionalnog svemira. Godine 2001. - nakon 16 godina razvoja - ADAM tehnologija pronašla je svoje mjesto u uspješnom pomaganju ljudima koji boluju od autizma, autoimunih bolesti, fibromijalgije, migrene i sličnih problema. ADAM tehnologija primijenjena je u dva dijela. Jedan je sam ADAM uređaj; drugi je računalo (i program u računalu) koje je povezano s ADAM uređajem. ADAM uređaj otvara dimenzionalni procjep, omogućujući izravnu komunikaciju između stroja i druge dimenzije. Tekuća plazma u središtu stroja olakšava komunikaciju između dimenzija. Jedinstveno elektromagnetsko polje koje okružuje plazmu omogućava jednom njenom dijelu da postane «nelokalna» kroz dimenzijski procjep. Komunikacija između lokalne i «nelokalne» plazme predstavlja komunikacijsku vezu između dimenzija. Jedna platinska i nekoliko zlatnih sondi umetnutih u plazmu mjere promjene u frekvenciji i naponu nekoliko tisuća puta u sekundi. Mjerenja plazme unose se u računalni program koji obavlja funkcije nadzora i kontrole u ćeliji s plazmom.

Komunikacijska veza uspostavljena između dimenzija omogućava dvosmjerne komunikacije. Informacije se šalju i primaju kroz dimenzionalni procjep. Kao analogiju onoga što se događa, vezu kroz dimenzionalni procjep zamislite poput loše veze mobilnog telefona koja pomalo škripi i šumi. Ponavljanjem podataka mnogo puta ostvaruje se djelotvorna komunikacija. Kad se uspostavi veza preko dimenzio-nalnog procjepa šalju se instrukcije radi lociranja i komunikacije s «nelokalnim» dijelom podsvjesnog uma osobe. Za taj dio procesa obično je potrebno samo par sekundi. Tijekom čitave veze s «ne-lokalnim» podsvjesnim umom odvija se konstantno strujanje informacija tamo i natrag kroz dimenzionalni procjep. Informacije koje se šalju iz računala sadrže instrukcije za fizičko poboljšanje osobe. Informacije koje se primaju prevode se složenim matematičkim algoritmom u brojeve i grafičke prikaze snage i djelotvornosti veze s «nelokalnom» podsvijesti.

Metoda djelovanja sučelja ADAM tehnologije mnogim se ljudima može či

niti kao neka vrsta metafizičkih besmislica. Nitko se u svom ranijem iskustvu nije sreo s nečim što bi umu omogućilo da metodu djelovanja poveže s bilo čime što bi učinilo da ona zvuči razumno ili logično.

ZNANOST IZA ADAM TEHNOLOGIJE Dr. Nataliya Dobrova, direktorica za pa-rapsihologiju u Galaxy Wave Groupu, piše: «Mi svaku osobu smatramo kompleksnim emocionalnim bioenergetskim informacijskim sustavom: mikroko-

zmosom koji odražava makrokozmos - svemir. Svi organi i sustavi neke osobe imaju vlastite elektromagnetske ritmove. Disharmonija u toj ritmičkoj aktivnosti označava bolest. Bolest ili tegoba javljaju se kada osoba ne može održavati ravnotežu između harmoničnih i disharmo-ničnih fluktuacija. Ta neravnoteža usko je povezana sa strukturalnim ili funkcionalnim problemima u organima ili sustavima te osobe. Ako se u bolesnom organu može obnoviti osobna ritmička harmonija te osobe mogu se povratiti pravilne funkcije tog organa. «ADAM tehnologija izvanredno je djelotvorna u stvaranju i kontroliranju ne-kontaktnih polja magnetske rezonancije ili vibracija. Svi materijali sastoje se od atoma i molekula, ali svaki materijal ima vlastitu fononičku rezonanciju. Elektromagnetska rezonancija ADAM tehnologije može stvoriti ili oponašati te rezonancije. Predaja elektromagnetske rezonancije vrlo je djelotvorna i događa se gotovo trenutno u bilo kojoj točki u svemiru, bez bilo kakvog gubitka energije.

«Prije i nakon tretmana ADAM-om tehničar od osobe prikuplja genetičke informacije, njihovu medicinsku povijest i bioenergetske informacije i unosi te informacije u program. Tada ADAM

polarizira elementarne čestice klijen-tovog mozga i pretvara nastale elektromagnetske rezonancije u odgovarajuće neuropeptide i endorfine. Neuropeptidi djeluju kao neurotransmiteri i hormoni zbog čega mogu uzrokovati pozitivne promjene u tijelu osobe. «Tijekom ovog procesa dolazi do važnog povećanja količine informacija u mozgu po jedinici vremena. Što više informacija mozak može primiti tijekom tretmana ADAM-om, više će se aktivnosti događati u funkcijama mozga: govoru, vidu, pamćenju, motoričkim funkcijama itd. Ta povišena aktivnost neuropeptida

uzrokuje povećanu otpornost na bolesti. Neuropeptidi su u stanju obnoviti mnoge funkcije organa i sustava neke osobe premošćivanjem razmaka između neurona (krvi, limfe, cerebrospinalne tekućine itd.).»

ADAM TRETMANI I PROGRAMI ADAM tretmani mogu se odvijati preko interneta ili telefonske veze. Kod programa koji se temelje na internetu klijent sjedi u tihoj sobi u kojoj je računalo i isključi sve druge elektromagnetske instrumente/uređaje prije pristupa ADAM internetskom programu. Čim se uspostavi vizualni kontakt s programom mozak osobe počne primati pozitivne informacije za njen oporavak. Šalju se signali koji kontroliraju biokemijske i fizičke procese u mozgu. Posebna harmonična glazba koja svira za vrijeme tretmana potiče djelotvornost rekonstruktivnih procesa. Sličan proces događa se za vrijeme telefonskog tretmana. Međutim, budući da internet nije potreban, nema vizualne komponente terapije. Telefonske ADAM tretmane provode obučeni tehničari. Obavlja se dijagnostika i korekcija bioenergetske ravnoteže osobe na četiri razine: emocionalnoj, staničnoj, energetskoj i bioenergetskoj.

Kad se uspostavi veza preko dimenzionalnog procje

pa šalju se instrukcije radi lociranja i komunikacije s

«nelokalnim» dijelom podsvjesnog uma osobe. Tijekom

čitave veze s «nelokalnim» podsvjesnim umom odvija

se konstantno strujanje informacija tamo i natrag kroz

dimenzionalni procjep

Korisno je spomenuti da se ADAM tehnologija dobro kombinira s drugim načinima liječenja kao što su farmakološka terapija, masaža, homeopatija itd. Primijećeni terapijski učinci uključuju moduliranje imuniteta, vaskularne, pro-tuupalne, analgetičke, normaliziranje krvi, homodinamičke, neurološke, normaliziranje metabolizma, protualergij-ske, protiv oteklina, normaliziranje hor-monalnog statusa, anti-stres i drugo. Nije potrebno da osoba razumije ili vjeruje da je objašnjenje djelovanja ADAM tehnologije istinito ili uopće moguće. Do srpnja 2003. ADAM tehnologiju koristilo je oko 1.300 ljudi u približno 18.200 tretmana. Od toga oko 90% izvijestilo je o značajnim poboljšanjima i/ili potpunom povlačenju ili uklanjanju problema koji ih je doveo do upotrebe ADAM tehnologije.

ADAM PROGRAM ZA AUTIZAM U svibnju 2002. započeli smo rad s petero autistične djece u Sjedinjenim Državama. To je bilo izvanredno teško vrijeme jer smo odmah otkrili kompleksnost

umova te djece. Prvi test pomogao je četvero od petero djece. Peto dijete još uvijek je u ADAM programu i trenutno primjećujemo napredak. Svi tretmani u prvom testu bili su provedeni telefonski. 15. prosinca 2002. Galaxy Wave Group službeno je pokrenuo kontroverzan program usmjeren na vraćanje autistične djece iz njihovog svijeta u naš. Znanje stečeno u izvornom programu bilo je dovoljno da Galaxy Wave Group pokrene novi program - ADAM automa-tizirano internetsko sučelje za autizam. On autističnoj djeci omogućava da budu povezana s ADAM tehnologijom bez potrebe da savjetnik bude na telefonu s djetetom.

U izvornom ADAM programu radili smo sa svakom osobom na principu jedan-na-jedan. S razvojem novog pro

grama integrirali smo ljudsko sučelje s računalom, što se pokazalo uspješnim u preko 60% slučajeva. Međutim, ima djece koja zahtijevaju tretmane jedan-na-jedan u kombinaciji s automatiziranim programom. Nastavljamo unositi dodatke i poboljšanja u automatizirani ADAM program. Većina roditelja koji su nedavno prijavili svoju djecu izvijestila je da su zadivljeni pozitivnim promjenama koje su se javile tijekom prvih nekoliko dana programa.

HOLOGRAFSKI SVEMIR Određena otkrića na području fizike izmijenila su način na koji gledamo na stvarnost i pomogla su utrti stazu za razvoj i prihvaćanje ADAM tehnologije. Na Sveučilištu u Parizu 1982. fizičar Alain Aspect i njegov tim otkrili su da su, pod određenim okolnostima, suba-tomske čestice poput elektrona u stanju trenutno međusobno komunicirati, bez obzira na udaljenost koja ih razdvaja. Svejedno je jesu li udaljeni 10 stopa ili 10 milijardi milja: čini se da, na neki način, jedna čestica uvijek zna što radi druga. Problem s tim pothvatom leži u tome što

on krši već dugo prihvaćenu Einsteinovu postavku da nikakva komunikacija ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Budući da je putovanje brže od svjetlosti isto što i slamanje vremenske barijere, ta zabrinjavajuća mogućnost potaknula je neke fizičare da pokušaju smisliti komplicirane načine da umanje važnost Aspectovih otkrića. Druge je, međutim, nadahnula da ponude još radikalnija objašnjenja.

Fizičar Sveučilišta u Londonu David Bohm, na primjer, vjeruje da Aspectova otkrića impliciraju da objektivna stvarnost ne postoji; da je, usprkos njegovoj prividnoj čvrstoći svemir u biti privid - divovski, veličanstveno detaljan hologram. Na web-lokaciji ADAM tehnologije (pogledati http://www.adamtechnolo-

gy.net/), nalazi se rasprava o tehničkim operativnim detaljima ADAM tehnologije. Međutim, teorija djelovanja tehnologije temelji se na stvarnosti u kojoj je Bog stvaran, svaka osoba posjeduje duh i dušu, i u kojoj u svijetu ima više dimenzija nego što smo u stanju opažati koristeći obična osjetila. Velika borba u znanosti općenito, a posebno u fizici, vodi se za razumijevanje i svođenje na matematičke jednadžbe multidimenzionalnog holografskog svemira koji je stvorio Bog. Svaka živa tvar u svemiru povezana je sa svakim drugim elementom u ovoj dimenziji i elementima u drugim dimenzijama.

«Univerzalna svijest« zaista postoji. Nju su poznavali i priznavali mistici i prosvijetljeni pojedinci od početka vremena i kroz cijelu povijest našeg svijeta. Autor je otkrio matematiku nove fizike koja povezuje današnju prihvaćenu fiziku naše ograničene fizičke stvarnosti s multidimenzionalnom stvarnošću holografskog svemira. ADAM tehnologija je matematika i fizički uređaji koji inkorporiraju, koriste i demonstriraju ovo novo shvaćanje stvarnosti.

O AUTORU: Dr. Joe Champion je znanstvenik koji je stvorio ADAM tehnologiju i znanstveni je direktor Galaxy Wave Groupa. Dosad je proveo i nadgledao nekoliko tisuća tretmana s ovom tehnologijom u kojima su stotine ljudi otkrile bolji i zdraviji život. Na njegovoj web-lokaciji objavljena su brojna svjedočenja. Dr. Champion je član Međunarodne i europske akademije informatizacije i ima doktorat iz eniopsiholoških znanosti (univerzalna psihologija) Češke akademije informatologije. Diplomirao je elektrotehniku na naprednom studiju fizike na Clevelandskom institutu u SAD-u (1966.). Fenomen «dimenzionalne znanosti« proučava od 1987. i vodio je mnoga istraživanja na polju transmuta-cije elemenata. Njegov rad objavljen je u mnogim časopisima, a napisao je sedam knjiga o svojim otkrićima. Dr. Championa može se kontaktirati preko Galaxy Wave Groupa: 2610 S. Jones Boulevard, Suite br. 1, Las Vegas, Nevada 89146, SAD, telefon: +1 (702) 257 0846, faks +1 (928) 692 0084, e-mail: admin@galaxywave.com, web-lokacija: http://www.adamtechnology.net.

Do srpnja 2003. ADAM tehnologiju koristilo je oko 1.3-

00 ljudi u približno 18.200 tretmana. Od toga oko 90%

izvijestilo je o značajnim poboljšanjima i/ili potpunom

povlačenju ili uklanjanju problema koji ih je doveo do

upotrebe ADAM tehnologije

O MIKROČIPIRANJU I KONTROLI UMA U P R V O M D I J E L U O V O G I N T E R V J U A D A V I D I C K E J E G O V O R I O o L A Ž N O J S T V A R N O S T I , G L O B A L N O J

K O N T R O L I I H I P N O T I Č K I M T E H N I K A M A K O J I M A S E V L A D A L J U D I M A . U N A S T A V K U O T K R I V A S T O S T O J I

u P O Z A D I N I K A M P A N J E : Z A Š I R O K O M U P O R A B O M M I K R O Č I P O V A

NEXUS: Zecharia Sitchin, kojeg često citirate u „Najvećoj tajni" tvrdi kako je ljudska rasa prošla kroz genetske i DNK promjene od strane izvanzemaljske rase koja nas je tako poboljšala. To je u kontradikciji s onim što smo čuli od Vas kako su ljudi živjeli prije i kakve su potencijale imali. Sitchin kaže da smo „poboljšani". No, prema vašem istraživanju mi smo zapravo degradirani. To je ubilo našu prirodu. ICKE: Reći ću vam što mislim što se dogodilo s tom genetskom manipulacijom. Razina frekvencija kojima možemo pristupiti je umanjena. To je kao da imate predajnik i prijemnik. Kada ih ometate oni tada ne primaju i ne predaju infor

macije kao prije. Može biti da smo izgubili sposobnost moćnih telepata zbog genetske manipulacije. Kao rezultat toga morali smo razviti drugi vid komunikacije.

NEXUS: Govor. ICKE: Točno. Kada vidite te priče kako je Bog pomiješao i stvorio jezike, to možda znači da je izokrenuo jedinstveni jezik telepatije u mnogo jezika.

NEXUS: U pet osjetila, zapravo. ICKE: Da. To nas je dovelo do 5 osjetila. Ako vi dekodirate moju misao, vi znate bez riječi ono što ja mislim. Ako toga nema, moram vam pokušati obja-

Razgovarala: Sanja PleŠa

sniti sebe riječima. To se odvija i na drugoj razini. Koncept Georgea Orwella o „novom govoru" koji je trebao zamijeniti „stari govor" kako ga on zove, odnosi se na proces koji je trebao uništiti uporabu riječi koje izražavaju detalje. To su riječi koje izražavaju jasno značenje kako bi se zamijenile riječima „novog govora" koje nemaju jasno značenje. Izraz „to nije dobro" je jasan izraz. Mogu razumjeti što to znači. Što znači ako kažem kako je to „nedobro" ili kako je to „dvostruko nedo-bro"? To je to o čemu Orwell priča.

NEXUS: Mnogo nesporazuma među ljudima događa se zbog riječi i subjektivne percepcije značenja pojedine riječi.

ICKE: Da. Orwell je rekao kako mi ne razmišljamo samo riječima. Mi imamo i misao.

NEXUS: Da. ICKE: Kada ograničite riječi koje su ljudima dostupne, postaje im još teže izražavati se. Tako im ograničavate sposobnost razmišljanja i oblikovanja uma. To je ono što imamo u „političkoj ko-rektnosti", kako je zovemo. To postavlja još više ograničenja u ono što možemo i kako to možemo izgovoriti. Pogledajmo tekstualni jezik. Što tekstualni jezik radi? Uništava riječi. Uništava ko

munikaciju. Uništava riječi koje imaju značenje. Oduzima nam se sposobnost mišljenja i detaljnog izražavanja koji nam omogućavaju da izrazimo ono što želimo reći i misliti.

NEXUS: I to bez nesporazuma. Jedna od teorija o DNK kaže kako je bilo 12 sljedova prije ove genetske manipulacije. No, krenimo na drugu temu. To je mikročipiranje. Teorije kažu kako će se mikročipirati cijelo stanovništvo. Nije stvar samo u uređajima za praćenje. Stvar je i u tome da sve bolesti imaju frekvencije, energetske frekvencije, da tako kažem. Vjerojatno je moguće preko čipa umetnuti nekakvu vrstu bolesti. ICKE: O, da.

NEXUS: Ako je istina da žele smanjiti broj sa 6 milijardi ljudi na 800 milijuna robova tom metodom bi to mogli lako postići a da se ne shvati što se događa i zašto ljudi umiru...Mikročipiranje je uvedeno metodom malih koraka, na mala vrata, prvo na životinjama (ako se kućni ljubimac izgubi) američki vojnici u Iraku su već mi-kročipirani (radi vlastite sigurnosti), djeca bogataša koji se boje otmica... Ključno je da su to „rješenja" za razne strahove. Na čipu će biti sve naše zdravstvene i bankovne informacije.

Govore nam kako nam nitko neće moći ukrasti novac ako sve informacije budu na čipu. ICKE: Da. Sreo sam znanstvenika CIA-e 1997. godine. Rekao mi je sve o tome. Svojevremeno sam taj susret opisao u nekim svojim knjigama. Pristupio mi je preko treće osobe da ga upoznam. On je stručnjak za područja magnetizma. Našli smo se u njegovoj kući. Pristupio je CIA-i još u 20-im godinama. Mislio je da služi svojoj zemlji. Kada je dospio unutra shvatio je da se stvari o kojima ja govorim zaista događaju. To je istina. Želio mi je prenijeti informacije. Sreo

sam ga u njegovoj kući; i njegova obitelj je bila tamo. Upitao sam ga očigledno pitanje. Zašto radi za CIA-u ako se s njom ne slaže? Raskopčao je svoju košulju. Na grudima je bilo nešto što je podsjećalo na male prozirne kockaste vrećice šampona. Unutra se mogla vidjeti tekućina narančasto-zlatne boje. Rekao je kako je to razlog. Kada je saznao za što će se koristiti njegov rad odbio je raditi za CIA-u. Jednoga dana napustio je kuću. Doživio je fenomen „izgubljenog vremena". Ne sjeća se što se dogodilo. Probudio se na krevetu koji je izgledao poput bolničkog u nekoj prostoriji. Dok je dolazio k sebi shvatio je kako mu je nešto ugrađeno u grudima. U CIA-i to nazivaju „zakrpama". U CIA-i za takve osobe kažu da su „zakrpane". Manipuliraju njihovim tijelima. „Zakrpana" tijela trebaju tu drogu da bi preživjela. Ako nema droge, osoba umire bolnom smrću. On je to jednom probao nakon što su ga „zakrpali". „Zakrpa" se treba mijenjati svaka 72 sata. Rekao mi je da postoji golemi broj znanstvenika koji rade protiv svoje volje jer su „zakrpani". Rekao je CIA-i kako posjeduje mnogo znanja, ali im još uvijek ne želi sve reći. Samo im je naznačio kako mnogo toga zna. Morao je to napraviti jer se „zakrpa" ne zamijeni kada CIA dozna da je osoba potpuno iskorištena i da ne može više ništa ponuditi. Ono što znaš o pro

jektima tada umire s tobom. Rekao mi je da postoji tehnologija koja stvara obilan rast biljaka u pustinji bez vode. Rezonancija optimalno utječe na biljku tako da se rast odvija poput ubrzanog filma. Tako brzo to utječe na biljku. Lijek za rak poznat je desetljećima. On to zna jer je sam imao rak. Željeli su ga održati na životu zbog njegova znanja pa su mu dali serum koji pobjeđuje rak. Podsjećam vas, sve to rekao mi je još 1997., prije nego što smo počeli pričati o nanotehnologiji. Rekao mi je kako izvan javne domene postoje mikročipo-vi koji su toliko mali da se mogu ubrizgati s injekcijama tijekom cijepljenja. Spomenuo je kako ljudi koji su upoznati s mikročipovima često misle kako se radi samo o elektroničkom etiketiranju. To je samo jedan dio toga. Vraćamo se opet na činjenicu kako je tijelo biološko računalo. Tijelo ne reagira samo na programirane podatke. Do određene razine tijelo može promišljati o informacijama koje prima iz okoline. Na osnovu toga može donositi odluke. To radi i ljudski imunološki sustav. To je evolucija na fizičkoj razini. Govorimo o tjelesnoj razini evolucije. To je računalo u radu. Računalo prima informacije iz okoliša i reagira na njih. Kako se okoliš mijenja tako tijekom vremena dobivate velike promjene u vanjskom izgledu tijela. Tako se vrsta mijenja. Kada je okolna promjena dovoljna spora, računalo može reagirati pa to nazivamo evolucijom vrste. Kada se promjene događaju toliko brzo da računalo ne može reagirati na vrijeme, tada to nazivamo izumiranjem. Mikro-čip unutar tijela je mikročip koji je u odnosu s računalnim sustavom. Ponavljam, to je bilo još 1997... Prije više od 10 godina. Plan mikročipova nije samo praćenje. Plan je usmjeren na kontrolu tijela na fizičkom, emotivnom i mentalnom planu.

NEXUS: I biološko-kemijskom... ICKE: Da. Taj znanstvenik CIA-e rekao mi je kako „oni" mogu daljinski pristupiti ljudima s usađenim mikročipom. Mogu ih individualno izolirati. Mogu manipulirati mentalno i njihovim emocijama. To mogu raditi s ljudima i na masovnoj razini. Mogu stvarati histeriju i depresiju. Mogu ljude učiniti podređenima. Misli i emocije u tijelu izražavaju se na električnoj i kemijskoj

Mikročip unutar tijela je mikročip koji je u odnosu s

računalnim sustavom. Ponavljam, to je bilo još 1997...

Prije više od 10 godina. Plan mikročipova nije samo

praćenje. Plan je usmjeren na kontrolu tijela na fizi-

čkom, emotivnom i mentalnom planu

razini. Kemijske promjene događaju se kada prijeđemo u bilo koja emotivna stanja. Kada imate mikročip unutar sebe „oni" tada imaju pristup tim procesima. Rekao mi je to još prije više od 10 godina.

U to vrijeme imao sam satelitski TV kanal Sky na kojem sam gledao nogomet. Želio sam uzeti još jedan kanal. Pomislio sam kako trebam nazvati ljude koji će uzeti broj moje kreditne kartice. Nakon toga tvrtka će mi vjerojatno poslati satelitsku karticu za novi kanal koji želim. Nije tako bilo. Momak s druge strane telefona rekao mi je da pogledam na televizijski ekran. Pojavio se taj novi kanal. Pitao sam ga kako je to napravio. Rekao je kako je već programirao karticu u mom prijemniku. To je napravio iz Škotske što je udaljenost od 6 sati vožnje. Tada shvatite da je upravo o tome riječ.

Taj znanstvenik CIA-e imao je čvrst stav kako se ljudi na sve načine trebaju suprotstaviti mikročipiranju jer će sve preostale slobode koje još imamo - nestati.

U mozgu postoje električni procesi koje nazivamo moždanim valovima. Možemo ih vidjeti zahvaljujući tehnologiji. Ako se aktiviraju električne reakcije koje stvaraju misli, pomislit ćete kako su to vaše misli. Čitao sam prijašnjih godina o sovjetskim pokusima kontrole uma. Jedan pokus izvodili su u tom velikom dvorcu gdje su imali vrtlare. Usmjerili su energetsko oružje na vrtlare gdje su im zapovjedili da odlože svoje alate i dođu na čaj. Sve je trebalo izgledati kao da su vrtlari to sami odlučili. Približno nakon jedne minute odložili su alate i ušli u zgradu. Pomislili su ...

NEXUS: ...kako je to njihova vlastita misao...

ICKE: ..."Odmorit ćemo se i otići na čaj". To je način funkcioniranja tog oružja. Zato je toliko važno biti svjestan. Kada pomaknete svoj obzor promatranja iz fizičkog i unutarnjeg tijela, a da ga opet ne napustite u smislu mjesta promatranja, tada možete vidjeti te stvari i postati osjetljiviji. Kada vam misao prođe kroz glavu, možete osjetiti rezonanciju. To vam može reći radi li se o vašim mislima ili one potiču izvana. Ako ne proširimo svijest unutar 10 godina živjet ćemo u globalnoj fašističkoj zemlji. Vjerojatno sam optimističan

oko tih 10 godina. Bit ćemo svjesni da se kula od karata ruši.

NEXUS: Rekli ste da ako smo svjesni subliminalnih poruka... i ako postanemo svjesni činjenice da se netko poigrava našim umom, da tada to ne funkcionira.

ICKE: Tada to ne funkcionira. Izraz 'subliminalnost' znači „ispod granice". To je podsvjesna stvar. Funkcionira podsvjesno jer niste toga svjesni. Kada postanete svjesni prepoznajete utjecaj. Ako pogledate sliku sa subliminalnom manipulacijom, najčešće nećete vidjeti subliminalno. Kada vam netko ukaže na subliminalno, sljedeći put kada vidite sliku to ćete prvo zamijetiti. Došli ste do granice podsvjesnog i subliminalno više ne funkcionira. Nije potrebno vidjeti subliminalno svaki put kako bi se zaustavio utjecaj. Treba samo biti svjestan da smo cijelo vrijeme time bombardirani. Neke od subliminalnosti kojima smo stalno izloženi nazivamo kamerama za nadzor. To su i ljudi u uniformama. To su iluminatski simboli koji imaju podsvjesno značenje. Kada prolazite kroz grad, zaboravio sam točnu brojku, um je svjestan u svakom trenutku 2000 podataka dok podsvjesni um bilježi 400.000 podataka ili tako nešto. Postoji značajna razlika između primanja podataka u podsvjesnom i

svjesnom dijelu uma. Zato subliminalnost funkcionira. Kada hodate gradom u Britaniji proći ćete uz 300 nadzornih kamera. 300 kamera?! U Britaniji postoji 14 milijuna nadzornih kamera.

NEXUS: To podsjeća na pokuse s laboratorijskim miševima. Kada imate 4 tunela i u 1 tunel postavite strujni udar...čak i kada uklonite strujne udare miševi više nikada neće izabrati ići tim putem. Tako subliminalnost djeluje. Imamo oznake za zaustavlja

nje, „strujne udare" za ljude..."prođite ovuda, nemojte učiniti ovo, kupite ono, kaznit ćemo vas ako napravite ovo"...

ICKE: Kada shvatite kako manipulacija funkcionira onda se upitate zašto se ljudi kažnjavaju sa 100 funti zbog isticanja oglasa o prodaji automobila u vlastitom vozilu. Zašto se kažnjavaju sa 75 funti jer iznose smeće pogrešan dan? Gdje god da se okrenete dobijete pljusku. Na kraju se sve svede na sjajnu rečenicu: „Sve za miran život". „Učinit ću sve za miran život. Uradit ću što god žele od mene ako me ostave na miru." Što radi miš u labirintu? Ide onim tunelom gdje su ga ostavili na miru. Ista stvar. Ljudi postaju sve više podčinjeni i igraju po pravilima. Još uvijek se nisu probudili. Oni koji su se probudili idu drugim tunelom. Ne pokoravaju se.

NEXUS: Što je odgovor? Očigledno je da treba proširiti svijest. Rješenje nije da se napada istim oružjem. Rješenje nije uzeti oružje i poubijati manjinu koja tlači većinu. Još je Einstein rekao kako ne možete stvoriti rješenje iz iste perspektive u kojoj je stvoren problem.

ICKE: To je sjajan citat. Postoje različite verzije citata. Ja koristim verziju koja kaže kako ne možete riješiti problem s istom razinom svijesti koja ga je i stvo

rila. To je ono što radimo. Imamo vladu, bez obzira na zemlju. „Oni" dolaze iz razine političke svijesti. Vlada može biti lijeva, desna, centralna, uopće nije bitno. To je politička svijest. Vladu zamijeni vlada s istom političkom sviješću. Ustvari, ništa se ne mijenja jer djeluje ista razina svijesti. Ponekad ljudi krivo tumače ono o čemu govorim. Kada kažem da je potrebna promjena svijesti kako bi došlo do promjene, tada mislim kako treba pomaknuti svijest zbog svega što će iz toga proizići. Nije

Nije potrebno vidjeti subliminalno svaki put kako bi se

zaustavio utjecaj. Treba samo biti svjestan da smo cije

lo vrijeme time bombardirani. Neke od subliminalno

sti kojima smo stalno izloženi nazivamo kamerama za

nadzor. To su i ljudi u uniformama. To su iluminatski

simboli koji imaju podsvjesno značenje

dovoljno samo sjesti i prekrižiti noge i reći kako smo pomaknuli svijest. Ne. Sve će proizići iz toga. Ljudi pitaju što trebaju napraviti. Ta razina svijesti reći će vam što treba napraviti. Treba stati nagomilavati oružje. Treba prestati pucati. To ne znači da treba sjediti prekriženih nogu na planini jer bi to bio drugi vid bijega. Ta razina svijesti dovest će do načina kako da se postigne željeno. To nećete postići pucanjem u ljude. Prvo treba očistiti um od vjerovanja. To ne znači da vjerujete u sve ili u ništa. To jednostavno znači da se trebate očistiti od kontrole pomoću vjerovanja. Postoji divna rečenica koju je Sokrat navodno rekao u drevnoj Grčkoj. „Mudrost je znati kako malo uopće znamo". To otvara um prema svim mogućnostima. To ne znači da vjerujete u sve samo zato što ste otvoreni. Nećete biti ograničeni šutnjom i djelovanjem izvan vjerovanja. Nećete se bojati što će ljudi misliti o vama i vašim izjavama.

NEXUS: Izvan sheme, izvan koncepta.

ICKE: Treba otvoriti um. Kada otvarate um, vaša svijest se počinje širiti. Više ne govorite kako su stvari takve samo zato što su takve. Postoji mnogo mogućnosti i mnogo objašnjenja za istu stvar. Sva objašnjenja mogu biti istinita zavisno od perspektive gledanja. Takav razvoj svijesti odvodi vas dalje od lije

ve strane mozga. Više svijet ne vidite u obliku dijelova. Prepoznajete kako je sve povezano. Svijet odjednom postaje znatno drugačiji. Vi postajete drugačiji. Postajete informirani o tipu predstave. Sada možete prepoznati predstavu. U prijašnjem stanju niste mogli vidjeti predstavu. Smisao ne možete vidjeti kroz teleskop već preko međusobnih veza. Što ćemo napraviti u vezi predstave kada je prepoznamo? Što nam proširena svijest o tome govori? Često možete vidjeti ljude s proširenom sviješću koji ne znaju što će dalje napraviti.

Nemaju pojma što bi trebali napraviti. Jedan mi je čovjek prišao u trgovini prije nekoliko dana. Rekao mi je kako je sjajno što ljudi vjeruju mojim informacijama i bude se. Složio sam se. Prijašnjih godina ljudi su okretali očima kada sam pričao o urotama. Znate li na što sada okreću očima? Znam upitati ljude što će dalje poduzeti oko informacija. Tada kažu kako ne znaju. Kažu da će pročitati još informacija. Ne. Nije u tome smisao. Informacija je došla do točke gdje možemo vidjeti bit igre. Ako nastavimo tražiti još detalja o predstavi naučit ćemo još više o vlastitom zatvoru. Naučit ćemo kako su rešetke oblikovane jer to nismo prije znali. Međutim, stvar je u tome da mi trebamo otvoriti vrata. Postoji veliki slon, golemi slon u dnevnoj sobi. Ljudi kažu da ne mogu vidjeti slona, ali on je tu. Postoji 6 milijardi ljudi na Planetu. Postoji relativna manjina koja manipulira društvom. Mislim da nam to dovoljno govori o rješenju. Moramo napraviti i drugu stvar. Ovo područje svijeta je sjajan primjer u zadnjih nekoliko desetljeća. Trebamo mirno živjeti s ljudima koji imaju drugačija vjerovanja i koji dolaze iz drugog podneblja. Znamo reći kako cijenimo raznolikost, ali to se onda ne odnosi na naše pravo da budemo različiti već i na pravo ostalih da budu različiti. Sukob nastaje kada jedno vjerovanje iz različitih vjerovanja želi postati glavno

vjerovanje. Nema veze je li u pitanju religijsko, kulturološko ili etničko vjerovanje. Tada se želi biti na vrhu. Želi se kontrolirati vladu kako bi takva religija postala dominantna. Sve se svodi na to. Ako ljudi imaju različita vjerovanja, nema problema dok svi poštuju svačije pravo da bude različit. Moja filozofija je sljedeća. Mislim da bi se tada svijet promijenio preko noći. Činite ono što volite sve dok to ne namećete ostalima. To je upravo to. Učinite ono što volite sve dok to ne namećete ostalima. Kada dođete do te točke filozofije to znači

da dovodite u ravnotežu sve krajnosti koje uzrokuju probleme. Mnogi ljudi pokušali su naći nedostatke u tome, ali ne uspijevaju. To je ista stvar kao i sloboda govora. Ako jedna osoba nije slobodna da izrazi svoje mišljenje, tada nitko nije slobodan da izrazi svoje mišljenje. Kada jedna osoba nije slobodna onda to znači da sloboda ostalih označava izražavanje mišljenja u prihvatljivim granicama. Dozvoljena pravila nalaze se samo u prihvatljivim granicama. Takvo nametanje stvara problem. U ovom području svijeta imali ste određene ljude koji su ga željeli kontrolirati. Zbog toga je izbio sukob. Sukob će uvijek izbiti kada netko želi kontrolirati. Tada će se ljudi pobuniti i imate rat. Tako je lako započeti rat. Ako odem tamo i lupim onog čovjeka, vjerojatno će mi uzvratiti i onda ćemo se potući. Za to nije bilo potrebno dvoje. Dovoljan je samo jedan. Ako želite započeti rat, dovoljno je da obmanete jednu stranu da napadne drugu. Druga strana će se usprotivi i tada imate rat. Ako pogledate ratove, ljudi na vlasti pokreću napade, a ljudi ih slijede. Kada ih ljudi ne bi slijedili, ne bi bilo rata.

NEXUS: Ako se nitko ne bi pojavio na bojnom polju...

ICKE: ...tada ne bi bilo rata. To su znali govoriti u 1960-ima. Ljudi nasjedaju na programe. Često nasjedaju na genetske programe, programe porijekla. Kada se netko poziva na genetski program, tada se može povući veliki broj ljudi iza te ideje. Cilj se usmjerava prema „zajedničkom neprijatelju". To aktivira program kod onih koji ionako ne vole tog „neprijatelja". Recimo da netko iz arapskog svijeta cilja na Židove ili da netko iz židovskog svijeta cilja na neku arapsku zemlju, tada će taj program biti aktiviran jer već postoji unutarnja antipatija prema Židovima, Arapima ili muslimanima. „Da, da, idemo ih srediti", povi-kat će ljudi. Međutim, ako postanemo svjesni upitat ćemo se zašto se uopće želimo boriti s tim ljudima. U čemu je problem ako nam nisu ništa učinili? To je razlika. Zato je Einstein bio u pravu. Ako nema promjene svijesti, što je nažalost slučaj kod većine ljudi, tada se neće ništa promijeniti. Međutim, to se ipak događa. To će se promijeniti. Već se mijenja.

Moja filozofija je sljedeća. Mislim da bi se tada svijet

promijenio preko noći. Činite ono što volite sve dok to

ne namećete ostalima. Kada dođete do te točke filozo

fije to znači da dovodite u ravnotežu sve krajnosti koje

uzrokuju probleme

ZABRINUTOST ZA IZUMITELJA GENERATORA KOJI KORISTI ENERGIJU VALOVA Čovjek po imenu Stefan Nystrom izumio je metodu za generiranje energije iz oceanskih valova za koju tvrdi da bi koštala pet posto od cijene energije iz ugljena. Izradio je prototip u Gani i u početku je tvrdio da je pronašao mnogo potencijalnih investitora. Međutim, iznenada su počeli iskrsavati problemi. Investitori, koji su u početku bili izuzetno entuzijastični, počeli su se povlačiti. Pokušavali su ga podmititi da odustane. I na kraju, počela ga je zlostavljati ganska policija i plaćenici.

Kontaktirao me u nadi da će dobiti zaštitu. Rekao sam mu da dođe u Japan. Odgovorio je da mu nije dopušteno napustiti zemlju. Rekao je da su mu oduzeli dijelove njegovog prototipa. Odgovorio sam da ću vidjeti što mogu učiniti.

z n a n s t v e n e v i jest i

Prije nego što sam uspio učiniti bilo što, jučer sam primio uznemirujući niz telefonskih poziva od g. Nyströma koji je zvučao vrlo uplašeno. «Jučer su me triput pokušali ubiti», urlao je u telefon. Zatim sam izgubio kontakt s njim, a njegov telefon je isključen. U svom zadnjem pozivu zamolio me da objavim njegovu tehnologiju javnosti. Zato ću u nastavku iznijeti opis njegove tehnologije. Molio bih ljude da to prenesu dalje i da se što više ljudi, u čast čovjeka kojeg su vjerojatno ubili plaćenici naftne industrije, potrudi da se prototipovi razviju. - Benjamin Fulford, 3. rujna 2008. preko http://www.rense. com/general83/been.htm

(Napomena urednika: Benjamin Fulford autor je članka »Ultimatum zapadnim lluminatima s istoka« objavljenog u Nexu-

su br. 25 i 26)

WAVEREAPER TEHNOLOGIJA R J E Š E N J E J E J E D N O S T A V N O : M O Ž E M O K O R I S T I T I J E D N O S T A V N E P R E D M E T E K A O Š T O S U S A J L A , PLA

S T I Č N E B A Č V E , J E D N O S M J E R N I L E Ž A J E V I , K O L O T U R I , O S O V I N E , Z A M A Š N J A K I G E N E R A T O R . T O S U G L A

V N E K O M P O N E N T E U O N O M E Š T O J E , U O V O M T R E N U T K U , N A J J E F T I N I J A T E H N O L O G I J A Z A E N E R G I J U

V A L O V A N A S V I J E T U Piše: Stefan Nystrom © 2008

Valovi se konstantno kreću, gore - dolje, naprijed - natrag, i to možemo iskoristili na jeftin način uz pomoć jednostavnog mehaničkog uređaja pod nazivom Wave-Reaper (Žetelac valova). Kao što smo rekli, valovi se kreću gore - dolje, ali većina generatora rotira oko osovine, a veličina valova znatno varira i stvara probleme želite li iskoristiti njihov energetski sa-

držaj. Trenutne tehnologije za korištenje energije valova vrlo su skupe i ne mogu se natjecati s drugim načinima dobivanja energije. Još jedan faktor koji treba uzeti u obzir kod vode i generatora je da skoro sve tehnologije imaju problem sa slanom oceanskom vodom ukoliko se ne koriste skuplje konstrukcije i materijali. Voda može procuriti u opremu i uništiti električne sklopove koje zbog toga treba štititi od hrđanja i pritiska u slučajevima kada je oprema pod vodom. Drugim riječima, podvodna tehnologija, sa svim tim problemima koje je potrebno riješiti, znači veće troškove i zato skuplju energiju za potrošača. To nije ono što bismo htjeli, pa zato za rješavanje koncepta generatora koji koristi valove moramo izbjeći te probleme.

Rješenje je jednostavno: možemo koristiti jednostavne predmete kao što su sajla, plastične bačve, jednosmjerni ležajevi, koloturi, osovine, zamašnjak i generator. To su glavne komponente u onome što je, u ovom trenutku, najjeftinija tehnologija za energiju valova na svijetu. Može se čak izraditi od drveta ili od dijelova bicikla! To je vrlo dobro u zemljama koje imaju ograničen pristup skupim metalima i teškim strojevima za obradu materijala. Osim strujnih vodova, većina dijelova u generatoru može se izraditi od drveta ili plastike. [Pogledati sl. 1] Mi koristimo niz plastičnih bačava kao plutače; cijena je niska, a slana oceanska

voda ne djeluje na PVC. Bačve su smještene blizu obale ili dalje u dubljoj vodi, ovisno o potrebnoj količini energije u određenoj valnoj elektrani. Svaka bačva ima snagu dizanja od približno 100 kilograma. S bačvom je povezana sajla, koja vodi do mjedenog bloka na dnu, usidrenog velikim kamenom i povezanog s još jednom sajlom. [Pogledati

slike 2 i 3]

Izabrana lokacija glavni je parametar za veličinu bačava: za manje valove potrebne su manje bačve i obrnuto. Iskoristiva visina vala može biti od dvije stope (61 cm) naviše.

Broj bačava može biti i veći, ali smatram da je, iz praktičnih razloga, 100 po elektrani

dobar i razuman broj. U obalnoj verziji, od tog broja može se dobiti do 500 kW energije, pa čak i više na posebnim lokacijama. Elektrana koja pokriva 100 metara obale može dati 3 MW po kilometru obale.

Bačve su razmještene na međusobnoj udaljenosti od dva metra i povezane s WaveReaper generatorom na kopnu preko sajle za prijenos energije. Bačve su također međusobno povezane tanjom sajlom, tako da, ako dođe do pucanja sajle za prijenos, bačve ne otplutaju na moru. To također umanjuje mogućnost da će bačve udarati jedna o drugu kad je more nemirnije.

valova. Međutim, WaveReaper ima ugrađeno osiguranje u svojoj konstrukciji koje izbjegava nastanak štete na opremi: bačve imaju maksimalnu silu dizanja, pa će potonuti ispod površine ako je sila valova prevelika. To WaveReaperu omogućava da radi po svakom vremenu. Međutim, za najbolji omjer koristi i troškova postrojenje bi trebalo biti prilagođeno iskorištavanju srednje velikih valova koji su prisutni najveći dio vremena.

IZLAZNA SNAGA I CIJENA Uz 10 bačava u svakom redu i 10 redova postrojenje bi pokrivalo površinu od 20 x 20 metara ili 400 m2, i imalo 100 spojenih sajli koje prenose mehaničku energiju do generatora. [Pogledati sl. 4] Takav tip elektrane daje 100 do 300 kW svaki sat, što bi donijelo profit od 6.500 do 20.000 američkih dolara mjesečno. Procjenjuje se da je trošak izgradnje postrojenja samo 20.000 dolara. To znači da se WaveReaper može isplatiti za par mjeseci, umjesto za više godina. U ovoj demonstraciji odlučio sam koristiti samo jeftine materijale, zbog potrebe za smanjivanjem troškova izrade i kako bi bilo moguće izraditi ovakav tip uređaja za energiju valova bilo gdje na svijetu uz korištenje lokalnih materijala, npr. dijelova automobila, koje nije potrebno uvoziti. Nara-

OSPOSOBLJENOST ZA LOŠE VRIJEME Kapacitet dizanja također određuje maksimalan unos energije u uređaj, jer ako je val prebrz ili prevelik, bačva neće podići više od svojih mogućnosti, i sile će ostati unutar raspona određenog prilikom izgradnje WaveReaper elektrane. Jaki valovi predstavljaju problem za sve konstrukcije koje iskorištavaju energiju

vno, mogu se koristiti i drugi materijali, ali shema konstrukcije bila bi drugačija. Kako se kaže, što jednostavnije to bolje, a manji broj dijelova i ležajeva smanjuje troškove gradnje, a također i popravka.

WAVEREAPER MONTIRAN I U POGONU Ovo je jednostavna shema koja prikazuje plutače, sajle i jednosmjerne ležajeve

povezane zajedno. [Pogledati sl. 5] Sajla je na kraju povezana s lancem koji radi na zupčaniku koji leži na jednosmjernom le-žaju postavljenom na osovinu. To pretvara silu povlačenja sajle u kružno kretanje. Čelična sajla od 4 mm je dobra i omogućava snagu dizanja od približno 300 kg prije nego dođe do pucanja. Od plastičnih materijala najbolje je koristiti PVC, koji ima visoku čvrstoću, a također je i lagan i ekonomičan. Naravno, UV zračenje Sunca dugoročno će utjecati na njega, ali dio koji je u vodi trebao bi biti donekle zaštićen od UV zraka. Zamašnjak je postavljen na osovinu kako bi prikupljao, ujednačavao i pohranjivao količinu gibanja. On vrtnju osovine generatora, pokretanu koloturom, čini uje-dnačenijom i glađom, što joj daje ispravan broj okretaja u minuti. Također je u planu dodavanje jednostavne kočnice koja se nikada neće moći istrošiti, i u tom slučaju neće se koristiti generator konstantne struje ili poseban elektronički uređaj. Cijevi se postave na sajlu, što znači da svaki uređaj možemo odvući na more i natrag bez napuštanja obale. S takvom konfiguracijom, dođe li do kvara na je-

dnom redu bačava, gubi se svega 10 posto izlazne snage elektrane. S lakoćom ga se može izvući na obalu i servisirati, bez složenih operacija na moru. Na sajlu koja dolazi do kućišta generatora spojen je lanac koji pokreće zupčanik i jednosmjerni ležaj, zbog čega lanac vuče dok val diže bačvu, ali se slobodno namo-tava kad se val spušta. Također, manji uteg privezan je za lanac kako bi ujednačio za-tegnutost žice. Zamašnjak je montiran i kolotur ujednačeno pokreće generator. Druga je mogućnost jednosmjerni ležaj s koloturom i sajlom, ali s većim teretima, lancem i zupčanicima. Jednosmjerni ležajevi mogu se, na primjer, vidjeti kod bicikla; slobodno se vrte u jednom

smjeru, ali u drugom smjeru koče i prenose silu. Taj princip koristi se u WaveReaperu, što ga čini jednostavnim i ekonomičnim. Kretanje valova gore-do-lje pretvara se u rotirajuće kretanje, pogodno za odabrani generator. Bačve će, naravno, nasumično poskakivati gore-dolje; to dodatno ujednačava kretanje osovine generatora i njenog zamašnjaka. Čim val ima energiju koju može predati,

prenijet će svoju silu na sajlu i osovinu. Zamašnjak privremeno pohranjuje količinu gibanja dobivenu od valova.

Zbog svoje konstrukcije, WaveReaper se uvijek sam prilagođava visini vala, plimi i oseci te višim ili nižim razinama vode zbog promjenjivih obrazaca vremena. Nikakvo prilagođavanje nije potrebno: WaveReaper se uvijek sam uravnotežuje na optimalnu razinu u oceanu. Vrijeme je da se u svjetskom energetskom sektoru stvari promijene. Ekonomija temeljena na nafti je gotova. Prihvatimo to i izgradimo bolji svijet, nahranimo gladne, izliječimo bolesne i, naravno, prestanimo zagađivati okoliš tehnologijom iz kamenog doba baziranom na nafti.

(Izvor: Preuzeto i uređeno s Web-stranice http://www.wavepartner.eu/page_12193-30357093.html)

DAROVI ŽITNIH POLJA U 2008. GODINI TIJEKOM LJETA U ENGLESKOJ ŽITNA SU POLJA BILA A n d y T h o m a s ©2008.

S o u t h e r n Circular Research UKRAŠENA PREKRASNIM, PRECIZNO IZRAĐENIM FOR- 3 Old House C o u r t y a r d S o u t h o v e r High Street Lew-

MACIJAMA, A JEDNA OD NJIH NAVODNO PRIKAZUJE es, East Sussex B N 7 1HT, U K

info@vitalsignspublishing.co.uk POLOŽAJE PLANETA U PROSINCU 2012. ZA SJEVERNOG Web stranica:http://www.vitalsignspublishing.co.uk

ZIMSKOG SOLSTICIJA http://www.swirlednews.com

Trendovi dolaze i odlaze, zagonetke se javljaju i nestaju ali, usprkos stalnim napadima sumnjičavaca ili šteti koju nanosi očito neznanje medija, pojava krugova u žitu i nakon svih ovih godina nastavlja očaravati svoje zaljubljenike. Od jednostavnih krugova u zabačenim poljima ranijih godina do nagle erupcije zamršenih piktograma i kasnije opčinjenosti šire javnosti 1990-ih, dinamika ove uvijek zanimljive zagonetke svjedoči o usponu i padu mnogih žanrova i stilova žitnih uzoraka, no uvijek se osjećalo polagano ali nepokolebljivo napredovanje i razvijanje prema... nečemu.

Zanemarivo gledište da su svi

uraci unutar ove zagonetke jednostavno nastali umješno-šću čovjeka (koje neizbježno zastupaju uobičajeno revnosni razotkrivači podvala) u odviše se slučajeva može pobijati biološkim, statističkim i geometrijskim dokazima koji nagovješćuju da su ovdje na djelu sile koje odstupaju od ovozemaljskih parametara. Štogod da je posrijedi, ostaje činjenica da - bilo da vjerujemo kako su krugovi u žitu uzorci nastali prirodnim pu-

tem, projekcije kolektivne svijesti načinjene fizičkim ili metafizičkim sredstvima ili inteligentne šifrirane poruke iz dubina onostranog - sve više prevladava gledište da su krugovi u žitu vjesnici nekog nadolazećeg vremena velikih promjena, povezanih možda s mnogim pretkazanjima koja se bave 2012. godinom. No, s tom porukom koja je, opravdano ili neopravdano, uspješno usađena u umove mnogih ljudi, ta je pojava naizgled dosegnula neku vrstu vrhunca. Kao da je dovršila sve pripremne radnje te sada čeka povoljan trenutak da stavi točku na "i" ili da najavi nešto još značajnije od spektakularnih piktograma.

ODUŠEVLJENOST KRUGOVIMA Prošle sam godine opisivao krugove u žitu iz 2007. godine kao „operaciju u tijeku", neprekidan niz predivnih ali ne zemljotresno inovativnih uzoraka koji su vjerne štovatelje činili sretnima te su i dalje privlačili određeni broj novih zanesenjaka, uvodeći ih u svjesnost o tomu da se u njihovu svijetu zbiva nešto vrlo neobično. Također sam iznio pretpostavku da 2008. godina (po pitanju krugova u žitu) po svemu sudeći neće odstupati od prethodne godine, što se pokazalo točnim. Ove smo sezone imali priliku vidjeti još jednu rundu ambicioznih i upečatljivih formacija, no bez nekih značajnijih pomaka. Ipak, mnoge od njih pružale su obilje elemenata koji mogu zadovoljiti širu javnost. Ona je doista i bila zadovoljna, a pojava krugova u žitu privlačila je iznenađujuće veliku

pozornost u svojim ishodišnim područjima u Ujedinjenom Kraljevstvu (za razliku od situacije 2006. godine, kada se stjecao dojam da su tiskovni mediji i njihovi čitatelji iz nekog nepoznatog razloga bili uvjereni da krugovi polako padaju u zaborav) te se opet činilo da zaljubljenike u žitne krugove hvata novi zanos i polet. Za Glastonbury Symposium, godišnje okupljanje svih zainteresiranih za krugove u žitu (s najdužom tradicijom), uz orga-

nizirani obilazak najvažnijih lokacija prijavilo se više ljudi no ikada prije. U m e đ u v r e m e n u , u nanovo oživljenom Silent Circleu u Com-pton Bassettu u Wiltshireu - nekoć kafiću posvećenom temi krugova u žitu u Cherhillu a sada p r e m j e š t e n o m na novu lokaciju pokraj gostionice The White Horse Inn, i preuređenom u trgovinu i informativni punkt - vrvjelo je kao u košnici.

Ljeti je ondje svakoga dana bilo mnoštvo posjetitelja, uz brojna, dobro posjećena predavanja. Zaista, Silent Circle sada je prva postaja za većinu pustolova „napaljenih" na žitne krugove u Wiltshireu. Nadaju se dobiti razmjerno nepristranu procjenu najnovijih žitnih čarolija i podrobne upute o tome kako da do njih stignu (vidi www.silentcircle.co.uk).

SEZONA U JEKU Sezona 2008. započela je nedaleko Aveburyja 19. travnja s jednostavnim ali atraktivnim, šesterostrukim kotačem u polju uljane repice, ali iznova probuđenom zanimanju za takve pojave uvelike je doprinio prvi značajniji

krug u žitu nastao 1. lipnja. Ležeći ispod drevne brdske utvrde u Barbury Castleu, spiralni prikaz sa savršenim zupčastim uzorkom u zelenom ječmu bio je nešto složeniji podsjetnik na spirale umetnute u znameniti tro-uglasti piktogram na istoj lokaciji iz 1991. godine. Međutim, ovaj puta u sebi je savršeno sadržavala matematičke principe

broja pi (omjer opsega kruga i njegovog promjera) - a vrlo je mala vjeroja-

tnost da bi nešto slično moglo nastati slučajno ili bez savršene preciznosti pri izradi, što čak niti britanske novine nisu mogle zanemariti. U nekoliko je tiskovina objavljeno mišljenje umirovljenog američkog astrofizičara Michaela Reeda koji je iznio više dojmljivih zapažanja, o čemu su izvijestili Earthfiles.com i Crop Circle Connector:

„Nazubljeni lukovi koji izlaze iz središta i šire se prema van izražavaju pi kao prirasti kruga podijeljeni u desetine ili 36 stupnjeva. Ako krenete iz središta prema van, višekratnici 1/10 rotacije (uključujući mali krug kao decimalu) su 3,141592654..."

O tom nevjerojatnom obliku u žitu novine su uglavnom izvijestile (začudo) bez tradicionalno podrugljivih a „duhovitih" tonova medija kakvi inače prate izvanredno neobične formacije, te su umjesto toga prevladavali tonovi gotovo nevoljkog poštovanja. Tako su zapažanja jednog astrofizičara vratila cerealogiju (proučavanje krugova u žitu) u sferu službeno prihvaćenog scijentizma kakav zaokuplja pažnju glavnih medija, barem na jedan dan, stavivši je u središte pozornosti. Kao rezultat toga, opće zanimanje za žitne krugove još je malo poraslo i pojačalo neuobičajeno veliko uzbuđenje u zajednici „krugoljubaca" 2008. godine. Iako nije uslijedilo ništa što bi imalo takav matematički značaj, tijekom sljedećih nekoliko tjedana polja Wilt-shirea počašćena su eklektičnom mješavinom amblema i mandala, od kojih su možda najbolji bili „glavina kotača" u Ridgewayu blizu Aveburyja od 15. lipnja te vrlo složen, golemi prikaz u Furze Knollu 20. lipnja.

U srpnju se, međutim, pojavila druga najspo-minjanija formacija ove godine, uz dodatak astronomski temati-zirane skupine tankih prstenova i krugova oštroga prikaza blizu Avebury Manora 15. srpnja. Krugoljupcima nije trebalo dugo da shvate kako je to dijagram našeg vlastitog Sunčevog sustava, gdje su svi planeti prikazani u položajima koje će zauzimati 21. prosinca

2012. - na zimski solsticij za kojeg neki vjeruju da navješćuje početak „velikog pomaka", predviđenog od strane neko

liko drevnih kultura diljem svijeta, a poglavito Maya. Mada ima neznatnih odstupanja od očekivanih položaja određenih planeta (što je kod nekih, samo po sebi, izazvalo raspravu o skorašnjim poremećajima planetarnih putanja te, kod onih ciničnijih, raspravu o stanovitoj umjetničkoj slobodi tj. malim netočnostima prikaza), poruka se unatoč svemu činila sasvim jasnom: netko nas podsjeća na drevne vremenske cikluse koji bi vrlo skoro mogli pokazati svoj utjecaj na našu civiliza

ciju. Kao tek najnoviji u nizu stvorenih oblika u žitu koji izravno upućuje na vremenski ciklus sa završetkom 2012. godine, u mnogima je oživio ideju da nas netko upozorava da se pripremimo za ono... nešto u neposrednoj budućnosti. No krugovi u žitu tek su se bili „zagrijali", te se u srpnju nastavila poplava zanimljivih piktograma, od kojih su barem dva bila uistinu zapanjujuća. Niz od tri „lastavičja" oblika koji su se 22. srpnja pojavili u Alton Priorsu izveo je stari trik i preobrazio se sljedeće noći u zadivljujuću formaciju većeg jata „lastavica", a dijelovi žita unutar kruga bili su izvanredno precizno polegnuti. Zatim, 27. srpnja polje u Wayland's Smithyju u pokrajini Oxfordshire bilo je domaćin golemom kompleksu sasta

vljenom od stotina velikih i malih krugova koji je izgledao poput neke vrste nadnaravne igre pasijansa te je vapio za time da ga upućeni privrženici nekako dešifriraju. Višestrani prikazi u kolovozu bili su i sami puni iznenađenja. Prikaz nalik trostrukoj vjetrenjači u Shrivenha-mu u Oxfordshireu (primijećen 1. kolovoza) kao da potajice progovara o

susjednoj elektrani na vjetreni pogon, i možda svraća pozornost na sadašnje žestoke rasprave u Ujedinjenom Kraljevstvu o argumentima 'za i 'protiv'

elektrana na vjetar i njihovog učinka na okoliš. Jedan vrlo doslovan prikaz višestranog dragulja u Yatesburyju u Wiltshireu 3. kolovoza bio je možda najneobičnija formacija toga mjeseca, dok je ogroman broj osam sastavljen od repatih krugova a nastao na omiljenom mjestu krugova u žitu u Alton Barnesu (među nekoliko drugih formacija ove sezone) osobit je i po tome što se pojavio na datum 8/8/08. U stvari, bio je to jedini značajniji cerealoški događaj koji se pojavio 8. kolovoza - nakon mnogo neostvarenih predviđanja na internetu o začuđujućim stvarima koje se, usput budi rečeno, nisu obistinile, a temeljile su se na tobože proročanskoj simbolici prethodnih tjedana i osebujnosti znamenki.

Možda najljepši prikaz koji se pojavio u kolovozu (15. dana mjeseca) odisao

je keltsko-kršćanskim tonovima a imao je oblik velikog raspela izvanredno oblikovanih krivulja i crta u Etchil-hamptonu u Wiltshireu, te je potaknuo neka religijska nagađanja (premda se u žitnim formacijama ranijih godina aludiralo i na mnoge druge vjere). Kolovoz nam je donio još nekoliko vrlo složenih prikaza, od kojih je posljednji bio iznimno efektan zvjezdasti oblik u Etchilhamptonu zadnjeg dana mjeseca. Formacije u žitu nastavile su se pojavljivati i u rujnu (u vrijeme pisanja ovog teksta), možda zahvaljujući kasnim žetvama zbog vlažnog vremena - zadnja do ovoga trenutka pojavila

se u Aveburyju 7. rujna, a sadrži složenu mandalu koja pomalo podsjeća na kinesku slagalicu. I ove sezone, kao i uvijek dosad, krugovi su se najčešće pojavljivali u Wilt-

s h i r e u , premda su i neke atipične pokrajine (za pojavu krugova u žitu) kao što su S u f f o l k , C o r n w a l l i sjeverni Y o r k s h i r e iznj e d r i l e pokoji osamljeni krug ilijednosta-vni prikaz. I z n e n a d i o nas je i grandiozan krug u žitu

nastao u Barton Le Clayu u Bedford-shireu 14. kolovoza, s jasno ocrtanom mandalom dostojnom najboljih formacija. Međutim, polja u Kentu i Sus-sexu, nekoć bogata krugovima u žitu, ležala su nedirnuta. Medu remekdjelima sezone bilo je nešto manje dojmljivih primjera - naravno, neke formacije očito su bile zbrkane črčkarije a druge su bile ambicioznije ali manjkave u izvedbi, ukazujući na vjerojatne ljudske pogreške i vidljive znakove oštećenja stabljika unutar krugova. No, u nedostatku čvrstih dokaza u ovom ili onom smjeru, na pojedincu je (kao i uvijek) da se odluči jesu

li proporcije unutar ovih f o r m a c i j a ljudskih ruku djelo (kao što neke zacijelo jesu) ili pak potječu iz nepoznatih i nedokučiv ih sfera. Lekcija o razlučivanju pravih i lažnih činila bi, izgleda, jedan dio jednadžbe.

ŽITNI KRUGOVI U INOZEMSTVU I PREVLAST ONIH ENGLESKIH Prema podacima s web stranice www. cropcircleconnector.com, Ujedinjeno Kraljevstvo, sa 68 formacija ovoga ljeta (u trenutku pisanja ovog teksta), blago nadmašuje 2007., drugu godinu učestalijih pojava krugova u žitu. U međuvremenu, čini se da je u ostatku svijeta uočeno nešto manje formacija, ali ipak je dostignuta brojka od oko 50 potvrđenih izvještaja.

Njemačka i Italija (potonja se prošle godine najviše približila brojkama iz Ujedinjenog Kraljevstva) ove su godine imale gotovo podjednaki broj formacija u žitu, s vlastitom mješavinom gracioznih i manje gracioznih prikaza. Švicarska, sve prisutnija u grafikoni-

ma učestalosti žitnih formacija, ove je godine uspjela „proizvesti" šest zani-

mljivih oblika, pa i Francuska, u kojoj se krugovi u žitu ne pojavljuju tako često, bilježi pet formacija. Među drugim zemljama koje su izvijestile o pojavi nekolicine krugova su SAD, Kanada, Nizozemska, Poljska, Republika Češka pa čak i Južna Koreja, u kojoj se pojavio golemi, zadivljujući prikaz koji može konkurirati mnogim svojim engleskim pandanima. Unatoč svemu, očito je da je Ujedinjeno Kraljevstvo središte žitokružnih aktivnosti i čini se riješenim da to i ostane.

Tijekom proteklih godina mnogo se nagađalo zašto nam polja u Ujedinjenom Kraljevstvu - a naročito u Engleskoj - imaju toliko toga za reći, dok ona u drugim zemljama ostaju nijema. Teorije se kreću od geoloških do filozofskih, a neki njihovi zagovornici smatraju da je Ujedinjeno Kraljevstvo „srčana čakra" svijeta i da su njegovi narodi iz nekog razloga najpodobniji da prime ovu vrstu univerzalnog poziva na buđenje i pomognu da se ovaj objavi svijetu. Ostavimo li po strani optužbe o deplasiranom domoljublju, uz rastuća očekivanja glede 2012. godine, zasigurno je zanimljivo to da će Ujedinjeno Kraljevstvo skrenuti na sebe veliku pozornost jer se te godine u Londonu održavaju Olimpij

ske igre, a čak i astrološki ispada da će Britanija imati iznimno istaknut položaj u nečemu što će možda biti važno ali teško razdoblje za tu naciju (izuzetno zanimljiv članak o ovoj temi astrologinje Helen Sewell možete pronaći na www.diagno-sis2012.co.uk/ astro.html). Možda, uza svu

zbunjujuću i spektakularnu simboliku koje smo svjedoci u UK-u tijekom proteklih desetljeća, fenomen krugova u žitu usmjerava našu pažnju na činjenicu da se, u ovom trenutku drevnog ciklusa, upravo u mjestima poput Ujedinjenog Kraljevstva - u tom istaknutom primjeru zapadnjačke kulture - treba odraditi najveći dio posla. Hoće li se to pokazati kao bla

goslov ili prokletstvo ostaje nam vidjeti, ali, za mnoge ljude prihvaćanje tolikih darova u žitu koji već desetljećima izazivaju strahopoštovanje - a možda nam (na neki zakučasti način) mogu promijeniti i život - bit će cijena koju vrijedi platiti.

0 AUTORU: Andy Thomas jedan je od vodećih svjetskih istraživača krugova u žitu te autor pet knjiga o tom fenomenu, uključujući Sudbonosne znakove (Vital Signs), koju mnogi smatraju najpotpunijim vodičem na tom području. Njegova nova knjiga Otkrijmo istinu: razobličenje svjetskih obmana i nerazjašnjenih zagonetki (The Truth Agenda: Making Sense of Global Deception and Unexplained Mysteries) očekuje se krajem 2008. Više pojedinosti možete pronaći na http://www.vital-signspublishing.co.uk. Andyja Thomasa možete kontaktirati mailom na info@vi-talsignspublishing.co.uk.

ZAHVALE ZA SNIMKE, UZ KONTAKTE: • Steve Alexander: http://www.tempora-rytemples.co.uk/ • Crop Circle Connector: http://www. cropcircleconnector.com • Frank Laumen: http://www.franklau-men.de • John Montgomery • Janet Ossebaard • Lucy Pringle: http://www.lucypringle. co.uk/ • Philippe Ullens

DUHOVNO BUĐENJE BUDDHI KAKO ČITAV SVIJET POSTAJE OBITELJ POČINJEMO SHVAĆATI PRAVU PRIRODU IMANENTNE SVIJESTI. VIDI

MO JEDINSTVO U RAZLIČITOSTI. VOLIMO LJUDE ZBOG NJIHOVOG POSTOJANJA. NETREBAMO NITI ŽELIMO

DA SE ONI PRILAGODE NAŠIM ODREĐENIM ZAKONITOSTIMA I KULTURAMA. UMJESTO TOGA, POŠTUJEMO

IH I DIVIMO SE OPSEGU I VELIČINI RAZLIČITOSTI Piše: Amit G o s w a m i (iz njegove knjige Samosvjesni svemir)

U jednoj od Upanišada pojavljuju se sljedeći evokativni stihovi:

„Dvije ptice, dva druga, uvijek nerazdvojna i poznata pod istim imenom, drže se posve blizu na istom drvetu. Jedna jede slatke plodove, a druga ne jede, nego samo gleda."

To je prekrasna metafora za dva kraja spektra selfa: na jednom kraju imamo klasičan ego, na drugom kvantni atman. U našem egu mi jedemo slatke i gorke plodove zemaljskih užitaka i izgleda da smo nesvjesni naše kvantne modalnosti koja daje smisao našem postojanju. Mi smo zaokupljeni lokalnim djelatnostima i gubimo se u uobičajenim zemaljskim dihotomijama: užitku i boli, uspjehu i neuspjehu, dobru i zlu. Malo se obaziremo na mogućnosti koje su nam dostupne u našoj unutarnjoj nelokalnoj povezanosti, osim možda za povremene pokušaje u kreativnosti i bračnoj ljubavi. Što postajemo stariji to sve više ustrajemo na našim načinima.

Kako mijenjamo taj način postupanja i razvijamo individualan program zrelog razvoja? Na sreću, tijekom tisućljeća je prikupljeno mnogo empirijskih podataka koji su ukratko izraženi u duhovnoj literaturi. Prije nego što započnemo raspravu o tim strategijama potrebno je razumjeti metaforu o dvije ptice. Mnogi ljudi razmišljaju o duhovnom putovanju kao o penjanju na planinu, a o različitim duhovnim putovima kao putovima uz obronke planine. Ako na takav način razmišljamo o toj metafori, postoji tendencija da razmišljamo hijerarhijski, a budući da želimo postići cilj (doći do vrha planine), pretpostavljamo da se bolje osjećamo što se više približavamo vrhu. Još jednom smo zapeli u dihotomiju superiornosti i inferirono-sti na razini ega.

Suprotna tomu je izjava poput one mistika Krishnamurtija: „Istina je zemlja bez putova." Ali ako ne postoji put, može se dati vrlo malo usmjerenja. To je ogromno neiskorištavanje mudrosti

koju nam daju dostupni empirijski podaci. Yudhisthiri, jednom od junaka iz drevnog indijskog epa Mahabharate, pod prijetnjom smrću postavili su sljedeće pitanje: Što je religija? Yudhisthirin odgovor, koji mu je spasio život, vrijedi upamtiti: „Karte religije su skrivene u spilji." - odvratio je. „Proučavanje putova velikih ljudi otkriva put."

Stoga ćemo mi razmišljati o putovima kao primjerima metoda koje su se koristile u prošlosti i još uvijek se koriste kako bi usmjerili svoj identitet od razine ega kroz buddhi prema atmanu. Prema Bhagavad Giti, postoje tri glavna puta, a svaki se zove joga. Joga je sanskrtska riječ koja znači „sveza" (etimološki, engleska riječ veza ima isto porijeklo). Evo daljnjeg značenja naše dvije metaforičke ptice: ptice su već povezane. Zadatak joge je prepoznati tu svezu. To prepoznavanje započinje promjenu identiteta.

U Giti se ističu sljedeće tri joge:

1. Jnana joga, put prosvjetljenja intelekta pomoću inteligencije (buddhi). (Jnana je sanskrtska riječ za znanje.) 2. Karma joga, put djelovanja u svijetu. (Karma je sanskrtska riječ za djelovanje.) 3. Bhakti joga, put ljubavi. (Bhakti je sanskrtska riječ za odanost, ali se smisao riječi više odnosi na ljubav.)

Te tri joge se ne pojavljuju samo u Giti ili u hinduističkoj tradiciji. Jnana joga je popularna i u zen budizmu. Katoličanstvo favorizira karma jogu (sposobnost da potakne transformaciju pomoću djelovanja koje nazivamo sakramenti), a protestantska vjera se prilično usmjerava na put ljubavi. (Ljubav vjere se uzvraća ljubavlju poznatoj kao milost, ali se milost ne može zavrijediti djelovanjem.)

Jnana joga namjerava dovesti do buđenja buddhi inteligencije pomoću intelekta, ali treba potaknuti promjenu uobičajenih konteksta u kojima djeluje intelekt. Intelekt je umjetnička karikatura kreativnosti; on uključuje opravdanu

preraspodjelu poznatih konteksta. To je kreativnost pomiješana s drugim nagonima uvjetovanja i libida s razine ega. Kako možemo potaknuti intelekt da shvati novi self-identitet? Ako to pitanje postavite zen učitelju, on bi zapljeskao rukama i upitao vas možete li čuti zvuk samo jedne ruke koja plješće. Pljesak treba uplašiti „pticu" iz Upani-šade izgubljenu u iluziji kako bi izvela skok - kvantni skok i shvatila svoju svezu. Paradoks je vrlo učinkovit način da pokrene nepomičan intelekt. Osoba koja razmišlja o paradoksu ulazi u dilemu i mora učiniti skok kako bi izbjegla tu dilemu. Ta tehnika se često koristi u zen budizmu.

Zen koani se često pogrešno shvaćaju jer se čine besmislenima. Jednom sam na zabavi upoznao čovjeka koji se ne

davno vratio iz Japana, gdje je neko vrijeme proveo u zen samostanu. Postavio je koan: Kakav je zvuk jedne ruke koja plješće? Nekoliko ljudi na toj zabavi postalo je frustrirano pokušavajući riješiti zagonetku. Na kraju krajeva, kako netko može pljeskati samo jednom rukom? Za pljeskanje su potrebne dvije ruke, zar ne? Kada su svi odustali, čovjek je demonstrirao svoje rješenje. Udario je rukom o stol. To je bio zvuk jedne ruke koja plješće. Svi prisutni na zabavi su se oduševili. Lako je smatrati koane, kao što je taj čovjek učinio, samo zagonetkama koje trebamo intelektualno riješiti i može ih biti zabavno racionalno istraživati jer pružaju različite vrste maštovitih mogućnosti. Međutim, takva, čisto intelektualna rješenja neće nam pomoći da uklonimo veo koji predstavlja ego. Koan ima mnogo suptilniju svrhu. Ako bi to rješenje pljeskanja o stol prethodno navedenog koana ponudili zen učitelju, on bi mogao reći, udarit ću vas trideset puta (ili bi to stvarno mogao učiniti), ili nekako drugačije reagirati. On bi znao da niste shvatili koan.

Naš je ego nestrpljiv pronaći odgovor na zagonetke i paradokse, a ne shvatiti

njihovo značenje. Mi više intelektuali-ziramo nego što intuitivno shvaćamo. Sama intelektualizacija jednostavno pojačava inerciju ega. Ona ima svoje mjesto, ali u odgovarajućem trenutku intelekt se mora predati neznanju tako da može ući novo znanje. To dobro pokazuje sljedeća zen priča. Profesor je posjetio zen učitelja s idejom da nešto nauči o zenu. Učitelj je profesora upitao da li bi htio čaj. Dok je učitelj pripremao čaj, profesor je počeo izlagati sve što zna o zenu. Kada je čaj bio gotov, učitelj je počeo točiti čaj u profesorovu šalicu; šalica se napunila, ali učitelj je i dalje točio. Profesor je povikao: „Ali, šalica je puna!"

„Pa i vaš um je pun ideja o zenu!" -odgovorio je zen učitelj.

Antropolog Gregory Bateson je uočio sličnost između koan tehnike i dileme. Dilema neutralizira ego tako što ga paralizira. Ego-self se ne može nositi s bezizlaznom oscilacijom od jedne do druge mogućnosti u ovakvoj raspravi: Ako kažete da je ovaj pas Buda, ja ću vas udariti. Ako kažete da ovaj pas nije Buda, ja ću vas udariti, a ako ništa ne kažete, ja ću vas udariti. Neophodni uvjeti koji stvaraju dilemu se sljedeći: (a) uključeno je dvoje ljudi i (b) postoji veza između to dvoje ljudi koja se ne može prekinuti. Odnosno, situacija je takva da je osoba u dilemi privremeno odustala od svoje autonomije ega. Naravno, čim se dogodi skok u novi kontekst života - taj događaj se zove šatori - učitelj je dovršio svoj posao i on s ljubavlju razrješava dilemu. Zen učitelj se usmjerava samo na um koji razmišlja kako bi prebacio dilemu do transcendentnosti identiteta ega. Nasuprot tome, učitelji u kršćanskim i sufi tradicijama usmjeravaju se na um koji osjeća s upozorenjem da voli bez očekivanja. Ego - „ja" ne može bezuvjetno voljeti isto kao što ne može riješiti koan. U oba slučaja, učitelji žele pojačati kreativnu dilemu kod svojih učenika. Možete li zamisliti da volite nekoga iz izbora - ne zato što postoji mogućnost zadovoljavanja ega, ne zato što ste zaljubljeni, ne zato što imate razloga voljeti? To je ljubav s buddhi razine. Ne možemo je prisiliti. Možemo joj se samo prepustiti u svom kreativnom otvaranju. Postoji jedna kineska priča o sličnosti i razlici između neba i pakla. I nebo i pakao su gozbe s velikim, okruglim stolovima koji su puni ukusne hrane. U oba mjesta su kineski štapići za jelo dugi otprilike metar i pol. A sada razlika. U paklu ljudi uzalud pokušavaju jesti tim štapićima. Na nebu svatko jednostavno hrani osobu koja sjedi preko puta stola. Ako hranim neku drugu osobu, hoće li ona i mene nahraniti? Odbacivanje te neizvjesnosti razine ega dovodi do stvaranja povjerenja. Isto kao što bezuvjetna ljubav zahtijeva povjerenje od ljubavnika, tako i traži povjerenje od primatelja. Veliki kineski taoistički učitelj Chuang Tzu često je svojim učenicima pričao ovu parabolu: Pretpostavite da se čovjek vozi u čamcu i odjednom vidi kako drugi čamac ide prema njemu. Reagirajući uzrujano i ljutito, on glasno poviče i luđački maše

Postoje tri glavna puta prosvjetljenja i svaki se zove joga.

Jnana joga, put prosvjetljenja intelekta pomoću inteli

gencije, Karma joga, put djelovanja u svijetu i Bhakti

joga, put ljubavi.

rukom kormilaru da skrene svoj čamac. Ali kada se čamac približi, on vidi da u njemu nema nikoga. Njegova ljutnja nestane, a on izbjegne prazan čamac. Što se događa, upita Chuang Tzu, ako se drugim ljudima približavamo praznog srca, bez unaprijed stvorenih ideja? U toj objektivnoj praznini mnoštvo mogu-

Tri joge se ne pojavlju

ju samo u hinduističkoj

tradiciji. Jnana joga je

popularna i u zen bu

dizmu. Katoličanstvo

favorizira karma jogu,

sposobnost da potakne

transformaciju pomoću

djelovanja koje naziva

mo sakramenti, a pro

testantska vjera se pri

lično usmjerava na put

ljubavi

ćnosti izbora se proširuje do kreativne dimenzije. Širi se kvantni val našeg uma i spreman je prihvatiti nove reakcije: ne privlači me želja, potreba za sigurnošću ili imidž do ljubavi, nego sam slobodan voljeti bez ikakvog razloga. Od tri joge istaknute u Bhagavad Giti, karma joga je istodobno i najosnovnija i najteža. Ona je također i najpotrebnija našem dobu jer je prikladno djelovanje konačan cilj karma joge. Na putu do uzvišenog postojanja iz kojeg proizlazi prikladno djelovanje, osoba mora postići duhovni razvoj. Gita predlaže trostruki pristup korak po korak. Prvi korak je vježbanje djelovanja bez želje za određenim plodom djelovanja. „Dajte plod djelovanja Bogu." - kaže Gita. To se obično naziva karma joga. U drugoj fazi osoba djeluje u službi Boga. Ako upitate Majku Terezu gdje pronalazi ustrajnost da dan za danom pomaže siromašnima u Kalkuti i po čitavom svijetu, ona će reći, ja služim Kristu tako što služim siromašnima. Svakodnevno susreće Krista u svom radu i to joj je dovoljno. To je karma joga u kojoj se pobuđuje ljubav.

U posljednjoj fazi osoba je uzročnik prikladnog djelovanja - ne kao subjekt koji djeluje na objekt. To je karma joga u trenutku oslobađanja.

Iako se duhovni razvoj odvija u fazama, nijedna metoda se ne ograničava samo na jednu fazu. Sve tri joge - djelovanje, ljubav i mudrost -istodobno se primje-

pojavljuje kao subjekt (atman) ovisno o objektima. Poznavalac (subjekt doživljaja), polje znanja (svijest) i poznato (objekt doživljaja) međusobno su ovisni. Međutim, ne postoji priroda selfa, nema neovisnog postojanja ni u subjektu niti u objektu; samo je svijest stvarnost.

njuju u svim fazama razvoja selfa. U budizmu osoba eksplicitno priznaje tu spiralnu prirodu različitih joga. Ako gledate Budin osmerostruki put, pronaći ćete ga u sva tri puta. Mi ih zajedno koristimo, jer svaki put olakšava drugi. Što više djelujemo bez ploda djelovanja ili što više meditiramo, to smo sve više sposobniji voljeti. Što više volimo, postajemo sve zreliji i mudriji. Što smo mudriji, nesebično djelovanje je sve prirodnije. Obratite pozornost na to da svi putovi ovise o našoj svijesti o tome što se događa u nama i izvan nas. Ta svijest je važna za sve putove i Krishnamurti je u pravu kada kaže kako ne postoji put i preporu-ča samo svijest. Sve što je osobi potrebno je vježbanje svijesti, a to je meditacija.

JNANA: BUĐENJE U STVARNOST

Kada smo povezali misticizam s moni-stičkim idealizmom, uveli smo pojam svijesti kao osnove postojanja - Brahman. Kada smo razvili kozmologiju o tome kako jedno postaje mnogo, postalo je jasno da se svijest Brahmana

Problem je kako shvatiti tu stvarnost. Jezik tu nije prikladan. Na primjer, možemo reći da postoji samo jedna svijest. To je donekle dobro, ali ako kažemo „jedna" već smo napravili razliku, suptilno sugerirajući dualnost. Tako smo došli i do prekrasne Shankarine poslovice koja kaže: jedno bez drugog. Bolje, ali ni to nije savršeno. Drugi pristup je izražen kao vic: Koliko je zen učitelja potrebno da promijene žarulju? Jedan i nijedan. Vrlo je teško izraziti nerelativnu stvarnost relativnim riječima. U svojim djelima, koja su nazvana prvom uistinu pos-tmodernističkom filozofijom, Jacques Derrida je uveo pojam dekonstrukcije - odbacivanja svih metafizičkih tvrdnji o stvarnosti odbacivanjem samog značenja tvrdnji. Prije tisuću godina budistički filozof Nagarjuna je predložio istu stvar. Direktna mudrost do koje se dolazi intenzivnim vježbanjem te dekonstrukcije je vrhunac jnana joge. Kvantna fizika samoreferentnosti sada nudi dodatan način da razmišljamo o toj nepoznanici: zamršenoj hijerarhiji. Ništa nije vidljivo prije nego što svijest objekt/svjesnost u prostoru i vremenu.

Ali bez svjesnosti, nema kolapsa, nema izbora za kolaps. Što postoji prije kolapsa? Zamršena hijerarhija - beskrajna oscilacija da-ne odgovora -ne dopušta nam da doživimo original: zvuk jedne ruke koja plješće. Što je atman doživljaj? Kako bi kreativno transformirali intelektualno shvaćanje idealističke metafizike u spoznatu istinu, razmislite o tom pitanju - budite u potpunosti sigurni, probudite svoje srce. Mistički filozof Franklin Merrel-Wolff je rekao: „Stvarnost je obrnuto proporcionalna predvidivosti." To je ključna sugestija jnana joge; ono što je više ne-predvidivo, to je više stvarno. Slijedite misao do suptilnijih i suptilnijih dubina. Zatim...

Za većinu ljudi, osim za pokojeg rigoro-zno uvježbanog znanstvenika ili filozofa, jnana joga može izgledati preteška. Srećom, druge dvije metode (karma joga i bhakti joga) pristupačnije su mnogim ljudima.

MEDITACIJA

Prema mnogim filozofima postoji samo jedna metoda unutarnje kreativnosti - to je meditacija (koja nas uči da usmjeravamo pažnju, da se odvojimo i promatramo melodramu svojih misli). Kako bi se odvojili od ego razine postojanja trebate precizno odrediti ono što se događa u vašem svakodnevnom životu i priznati koliko vaše navike i privrženosti upravljaju vašim životom. Kako bi se otvorili ljubavi, možete usmjeriti pažnju na vaše odnose u svijetu. Ili možete razmišljati o stvarnosti. Sve te tehnike zahtijevaju osnovno vježbanje pozornosti i odvojenosti. Meditacija nas uči kako to postići. Postoje mnogi oblici meditacije, a najčešće se meditira u sjedećem položaju. Ako usmjerite pažnju na vaš dah (uz otvorene ili zatvorene oči) ili na plamen svijeće ili na zvuk mantre (koja se obično izvodi zatvorenih očiju) ili na neki objekt, vje-žbat ćete meditaciju koncentracije. U toj vježbi, kad god vam pažnja odluta i pojave se misli, kao što se to neprestano događa, nježno i uporno vraćajte pažnju natrag do fokusa, zadržavajući tu usmjerenost kako bi transcendirali misao, prebacili je od istaknutog mjesta do pozadine svijesti.

U drugom obliku meditacije koji se zove meditacija svjesnosti, sama misao, čak i čitavo polje svjesnosti - postaje objekt.

U pravilu, ako dopustimo pažnji da slobodno promatra slijed misli, a da se ne utječe u neku određenu misao, ostat će u stanju mirovanja s obzirom na prolaznu paradu misli. Taj oblik meditacije vam omogućuje odvojen, objektivan pogled na vaše misli, te vam naposljetku pomaže transcendirati misli. Razlika između meditacije koncentracije i meditacije svjesnosti može se shvatiti ako primijenimo princip neodređenosti na misao. Kada razmišljamo o našem razmišljanju, ili individualna misao (položaj) ili slijed misli (količina gibanja) postaju neodređeni. Dok neodređenost individualne misli postaje postupno manja i manja, neodređenost slijeda misli postaje neograničena. Kada nestane ta povezanost, usmjereni smo na ovdje i sada.

U meditaciji svjesnosti neodređenost te povezanosti postupno postaje sve manja, te zbog nje gubimo obilježje ili sadržaj misli. Budući da privrženost proizlazi iz sadržaja misli, ako kontekst nestane, nestane i privrženost. Postajemo objektivni promatrači naših misli.

ISTRAŽIVANJE O MEDITACIJI

Da li tehnike meditacije, vrlo jednostavne u ideji, iako prilično izazovne u praksi, zapravo ljudima omogućuju da postignu promijenjena stanja svijesti? Fiziolozi mozga, na temelju pretpostavke da možda postoji jedinstveno fiziološko stanje koje odgovara meditativnim stanjima svijesti, pokušali su odgovoriti na to pitanje mjerenjem različitih fizioloških pokazatelja (brzine otkucaja srca, galvanskog otpora kože, uzorka moždanih valova, itd.) dok subjekt meditira. Iako ta pretpostavka nikada nije potvrđena, iskusni me-ditanti pokazuju takve značajno različite fiziološke karakteristike, stoga su mnogi istraživači priznali meditaciju kao četvrto glavno stanje svijesti (ostala tri stanja svijesti su budnost, duboki san i REM stanje ili san povezan sa sanjanjem). Glavni dokaz meditacije kao određenog stanja svijesti dolazi iz proučavanja moždanih valova pomoću elektroencefalografa.

U stanju budne svijesti u uzorcima moždanih valova prevladavaju beta valovi niskih amplituda i visokih frekvencija (većih od 13.5 herca). U meditaciji, beta valove zamjenjuju alfa valovi visokih amplituda i niskih frekvencija (7.5 - 13.5 herca). Ta dominantnost alfa valova, koja označava opuštenu i pasivnu sposobnost primanja, jedna je od važnih karakteristika meditativne svijesti, iako se alfa dominantnost ne može smatrati pokazateljem stanja meditacije. Možete prouzrokovati dominantni uzorak alfa moždanih valova jednostavno ako zaklopite oči. Znanstvenici su uočili i drugu zapanjujuću karakteristiku uzorka moždanih valova. Kada se ljudi u običnom alfa stanju izlože iznenadnom podražaju reagiraju tako što se naglo vraćaju u beta stanje. Taj fenomen se zove alfa blokiranje. U suprotnom, iskusni veterani u meditaciji koncentracije pokazuju jedinstveni alfa uzorak bez alfa blokiranja kada se izlože iznenadnom podražaju dok se nalaze u svom meditativnom alfa stanju. Ljudi koji vježbaju meditaciju svijesti pokazuju alfa blokiranje, a jedinstvenost njihovog tipa

meditativnog alfa stanja se pokazuje na drugačiji način. Osoba u stanju obične budne svijesti, kada se izloži ponovljenom podražaju (poput otkucavanja sata) prilagođava se tom podražaju u vrlo kratkom vremenu tako da se njen uzorak moždanih valova više ne mijenja. To se zove reakcija privikavanja. (Potrebna su samo četiri otkucaja sata kako bi se normalan subjekt priviknuo na otkucavanja.) Veterani u meditaciji svijesti ne pokazuju znakove privikavanja ni u meditativnom niti u budnom stanju.

Istraživanje je pokazalo važnost pasivnosti vizualne pažnje (tkz. mekano oko) za stvaranje meditativnog alfa stanja. Takva pasivnost se može postići jednostavno preokretanjem očima prema gore ili dolje, kao što je to uobičajeno u nekim tibetanskim vježbama. Visoko alfa stanje se također postiže pasivnom pažnjom na prostor.7 Sada je opće pri-

Karma joga je istodobno i najosnovnija i najteža. Ona

je također i najpotrebnija našem dobu jer je prikladno

djelovanje konačan cilj karma joge

znato da je alfa stanje dobro jer označava opuštanje tijela i uma od napetosti, te nas na taj način oslobađa da istražujemo self. Drugi aspekt meditativnog stanja je pojava theta valova (3.5 - 7.5 herca) u uzorku EEG-a. Theta valovi mogu biti vrlo značajni jer se zna da su povezani s kreativnim doživljajem. Prisutnost theta valova u uzorku moždanih valova meditanata podsjeća nas da mala djeca do pet godina starosti pokazuju theta dominantnost, koja se razvija u alfa dominantnost uzoraka moždanih valova kod adolescenata u normalnom budnom stanju i na kraju je zamjenjuje beta dominantnost uzorka moždanih valova kod odrasle osobe. Budući da dječja svijest u razvoju pokazuje dominantnost kvantne modal-nosti (odnosno, u manjoj mjeri procese sekundarne svjesnosti) možemo nagađati da theta valovi na neki način karakteriziraju primarne procese kvantne modalnosti u mozgu i umu. Ako je to nagađanje točno, i meditacija i kreativni doživljaji, u kojima je prisutna theta dominantnost, mogu pokazivati promjenu svijesti do primarnog procesa kvantnog načina. Sadašnje istraživanje pažnje nam sugerira kako djeluje mantra ili meditacija koncentracije. U eksperimentima psihologa Michaela Posnera i njegovih suradnika sa Sveučilišta Oregon, subjektima je dano jedno primarno slovo, poput B, nakon kojeg je slijedio promjenjiv vremenski interval s parovima slova. U nekim ispitivanjima subjekte su zamolili da obrate pažnju na primarno slovo. U drugima nisu. Subjekti su odgovarali s da ili ne, ovisno jesu li se parovi slova sastojali od identičnih slova, poput BB, a mjerilo se i vrijeme reakcije koje im je bilo potrebno da odgovore. S mog stajališta, dolazi se do najzanimljivijeg rezultata kada se subjektima kaže da pripaze na primarno slovo u ispitivanjima u kojima sljedeći par slova ne odgovara primarnom slovu: u tim ispitivanjima dolazi do različitog vremena reakcije. Pažnja na primarno slovo utječe na procesiranje neočekivanog elementa. (S druge strane, ako se u tim eksperimentima svjesno ne usmjeri pažnja na primarno slovo, onda se ne utječe na vrijeme reakcije.) Stoga, rezultat pažnje je da utječemo na našu sposobnost opažanja objekta

koji su različiti od objekta naše pažnje. Kvantno se stanje mozga razvija s vremenom kao mnoštvo vjerojatnosti koje uključuje nove podražaje, ali usmjerena pozornost na postojeći podražaj povećava vjerojatnost reakcija na taj podražaj, dok postoji mala vjerojatnost kolapsiranja novog opažanja. Stoga, usmjerenost na mantru skreće našu pažnju s beskorisnih misli. Naša se svijest doslovno ne može usredotočiti na dvije stvari u isto vrijeme. Vanjski svijet koji postoji u nama kao unutarnja karta počinje uzmicati dok se bolje usredotočujemo na mantru. Naposljetku, dolazimo do stanja na koje se privikava naš um koji razmišlja: odnosno, iako su prisutni događaji sekundarne svjesnosti, ima ih malo i udaljeni su jedno od drugoga. U meditaciji svjesnosti, strategija je također razmjerna našoj strukturi mozga. Sve u svemu, misli i osjećaji naših događaja sekundarne svjesnosti su neizbježni. Ne možemo se boriti s njima neki dulji period vremena zbog naše strukture mozga. U meditaciji svjesnosti osoba to dopušta, ali se pravi razlika između sadržaja svijesti i subjekta same svijesti. U mističkoj literaturi koristi se metafora blatnjave vode kako bi se izrazila ta predodžba:

Sjeme misterija sa nalazi u blatnjavoj vodi. Kako ja mogu shvatiti taj misterij? Voda postaje bistra kada se umiri. Kako ja mogu postati smiren? Tako da se prepustim strujanju rijeke.

Ako se prepustimo strujanju rijeke, tzv. blatnjavi sadržaji svijesti - naše misli - odlaze do korita rijeke, do dna svijesti koju promatramo. Koristeći tu strategiju možemo promatrati dulje i dulje periode vremena jer više ne ometamo sekundarne doživljaje svijesti pomoću introspekcije. To nam omogućuje da doživimo ne-samosvojnost svijesti koja promatra. U meditacijama koncentracije i svjesnosti, ne-samosvojnost doživljaja je iznenađujuća, jer ta ne-samosvojnost nam omogućuje da vidimo primarnu svijest koja je izvan sekundarnog ega. Postoji svijest izvan misli i pored misli, izvan ega. Doživljaj te unutarnje primarne svijesti se može pojačati vježbom.

SLOBODA U MEDITACIJI: KARMA JOGA

Put djelovanja, karma joga, započinje učenjem kako djelovati bez privrženosti plodu djelovanja. Ego želi plod. Zato je sustav nagrade i kazne univerzalno prisutan u svim kulturama. Odricanje ploda djelovanja je heretično egu kojeg ograničava navika i figurama autoriteta zbog odbacivanja uključenih sankcija. Stoga, put karma joge uključuje odbacivanje nagrada i kazni koje uvjetuju naše ponašanje. Kako okončavamo naše uvjetovanje? Odgovor je pomoću meditacije koja je najvažniji sastavni dio karma joge.

Kada prvi put počnete meditirati vjerojatno se neće puno toga dogoditi. Pravi je izazov ne odustati dvadeset ili više minuta sjedeći tijekom tog početnog perioda. To zahtijeva pravu disciplinu. Meni je trebalo nekoliko mjeseci prije nego što sam išta primijetio. Maggie i ja smo se obavezali da ćemo započeti naš brak uspostavljanjem komunikacije. To je značilo da smo se u ranim godinama našeg braka puno svađali. Nakon svađe, obično sam imao negativne misli kojima su prevladavali ustupci i podrške - pokazat ću ja njoj i slično. Nakon otprilike tri mjeseca me-ditiranja, zbunilo me što sam jednog dana nakon naše svađe primijetio da nemam uobičajene negativne misli o svojoj supruzi. Nešto je izostalo. Drugi put ubrzo nakon toga burno sam se prepirao sa svojim pastorkom tinejdžerom, koji je također bio vrlo logičan, poput mene, a i sami znate koliko logika može biti iritantna tijekom sukoba naravi. Bio sam ljut, ali sam odjednom primijetio da je ljutnja bila samo na površini. Iznutra sam uživao u njegovoj hrabrosti da se obrani. Mogao sam izabrati - ili ću reagirati ljutito ili ću uživati u situaciji, a ja sam odlučio reći ne uobičajenoj reaktivnosti. Isprva, posljedica mog izbora je djelovala iznutra, ali je na kraju postala vidljiva i u mojim vanjskim postupcima. Takvi događaji su zapravo poprilično uobičajeni i mogu nas ohrabriti tijekom prvih nekoliko presudnih mjeseci vježbe. Najvažnije, oni pokazuju da nam meditacija pomaže da vidimo razine ega. Neke od njih čak mogu izostati. Pat Carrington u svojoj knjizi Sloboda u meditaciji opisuje kako je jedan od nje-

nih klijenata prestao pušiti: „Tijekom putovanja avionom meditirao je, te je imao dojam da je čuo vlastiti glas kako govori: ,Oslobodi se svojih želja!' Nakon te poprilično misteriozne rečenice uslijedio je doživljaj ushita i začuo je sljedeće riječi: ,Mogu... zapaliti cigaretu ako to želim - ali ne moram.'" Ono na što smo usmjereni u meditaciji je smanjiti našu gotovo stopostotnu vjerojatnost određene reakcije na uvjetovani podražaj. Na primjer, imam želju da zapalim cigaretu. Ego ima dvije reakcije: moram pušiti jer... i suprotno, ne bih trebao pušiti jer... Meditacija prekida monopol tih reakcija i otvara jaz. U tom jazu se pojavljuje kreativan odgovor na gore navedenu anegdotu: izabirem pušiti ili ne pušiti. Samo kada se takva misao kreativno pojavi može se dogoditi radikalna promjena od pušača do nepušača. Takav je događaj moguć samo kada je naša vježba intenzivna i ustrajna.

Važno je da ne odvojite meditaciju od ostatka vašeg života, nego da joj dopustite da mijenja vaše postupke. Vidjet ćete da to nije tako lako kao što se čini. Ego se jako odupire promjenama. Psiholog Richard Alpert (Ram Dass) govori o prilici kada su on i njegovi prijatelji upravo završili s grupnom meditacijom. Svi su se navodno osjećali zadovoljno kada je jedan od meditanata, u namjeri da pojede kolač, rekao: „To je bilo super. Sada možemo izaći van na pivo i pizzu." Popriličan je izazov odustati od takvih kategoriziranih modela. Sve u svemu, ideja da su pivo i pizza zabava, a meditacija posao samo je uvjerenje. Sve dok ne odustanemo od takvih uvjerenja, pažljiva je meditacija (bez obzira koliko nas čini sretnim) od slabe koristi. Moramo nadopuniti našu meditativnu vježbu s neprekidnim, ri-goroznim istraživanjem svojih ograničavajućih sustava vjerovanja. Ideja je da vježbamo, poput Mahatme Gandhija, a ne da se držimo nekih uvjerenja prema kojima u potpunosti ne živimo. Uvjerenja koja imamo, ali ih se ne pridržavamo isprazna su. Ona su mrtvi odrazi prolazne predstave.

Einstein je pozirao umjetniku Winifre-du Reiberu kako bi mu naslikao portret. Komentirao je kako je Hitler, u predratnoj Njemačkoj, naškodio svom ugledu pred očima svijeta jer je nasilno oduzeo svu imovinu koju je obitelj Ein

stein ostavila kada su došli u Sjedinjene Američke Države, ali Einsteinova je supruga imala drugačije mišljenje. Ona se čeznutljivo prisjetila osobnih dragocjenosti u kojima je uživala u Njemačkoj, te se požalila kako ovdje ima malo toga. Nedostajalo joj je „srebro, posteljina, sagovi, knjige i staro Meissen porcu-lansko posuđe njene bake." Bila je privržena tim stvarima. „Ali one nisu bile

privržene tebi." - podrugljivo je rekao Einstein. To je to. Naše misli, naša vjerovanja nisu nam privržena. Ona nestaju ako ih se ne pridržavamo. Nedavno je film Gandhi inspirirao i osvojio cijeli svijet. Nadam se da je znatan broj ljudi primio poruku Gandhija. Gandhi je znao reći: „Moj život je moja poruka." On je živio prema svojim uvjerenjima. Svako uvjerenje prema kojem se ne živi prazna je prtljaga. Svrha meditacije je da nam pomogne odbaciti tu prtljagu kako bismo mogli slobodno živjeti. Netko me jednom tijekom seminara upitao kako mogu govoriti o odbacivanju sustava vjerovanja dok u isto vrijeme pokušavam stvoriti novu idealističku znanost koja je, u nekom smislu, također sustav vjerovanja. To je opravdano pitanje na koje odgovaram u duhu Gandhija: Nemojte novu znanost učiniti novim sustavom vjerovanja. Koristite znanost ili filozofiju monističkog idealizma ili učenja velikih tradicija kako biste odbacili postojeće sustave vjerovanja koji samo sputavaju vaš um i srce. Ako imate prikladna sredstva, pridružite se nastojanju nove znanosti da nas dovede do prosvijetljenog života. Tada će znanost biti vaša sadha-na (vježba), kao što je to za mene. Ali ako znanost nije vaše područje i ako ste predani radikalnoj promjeni, pronađite vlastiti put. Slijedite put vašeg srca. Nemojte uzimati tuđu prtljagu jer će vam duhovno putovanje postati teško pod tim teretom.

'AHA' DOŽIVLJAJ UNUTARNJE KREATIVNOSTI

Pjesnik Rabindranath Tagore je napisao:

Poput dragulja, besmrtnik se ne hvali zbog svojih godina nego zbog svjetlucave točke njegovog trenutka.

Tajna besmrtnosti je živjeti u sadašnjem trenutku, ovdje i sada; ovdje i sada je bezvremeno. Poput pjesnika koji vide besmrtnost, učitelji unutarnje kreativnosti neprestano govore o važnosti doživljavanja ovdje i sada. Ali što se točno misli pod ovdje i sada? Većina nas ne može intelektualno shvatiti, osim kao prihvatljivu apstrakciju, značenje tog izraza - a kamoli doživjeti to stanje usmjerenosti na sadašnjost. Ne možemo htjeti uobičajen život u ovdje i sada, ali možemo stvoriti uvjete koji omogućuju takav život. U tome nam pomaže meditativna vježba - sjedenje i ponavljanje mantre ili vježbanje meditacije svjesnosti bez izbora. Mantra nas može dovesti do ovdje i sada jer isključuje naše osjete od bilo kojeg drugog podražaja osim mantre i oslobađa nas da uspostavimo novu povezanost sa stvarnošću.

Postojanje ovdje i sada zove se samadhi u kojem smo potpuno zaokupljeni objektom meditacije. Subjekt postaje implicitan. U višim samadhima ulazi se u srž objekta i naposljetku se objekt vidi u njegovoj stvarnosti, u njegovom identitetu s čitavom svijesti. To se također zove doživljaj ne-selfa jer nigdje ne postoji određen self. Zen budisti to zovu satori kojeg obilježava živa svijest o stvarnosti (tathata) objekta. Neki ljudi to zovu gnoza ili prosvjetljenje. Stanje samadhi ili satori prati osjećaj intenzivne radosti. Pomalo drugačiji doživljaj bezvremeno-sti je kada pomoću meditacije postigne-

Usmjerenost na mantru skreće našu pažnju s beskori

snih misli. Naša se svijest doslovno ne može usredoto

čiti na dvije stvari u isto vrijeme. Vanjski svijet koji po

stoji u nama kao unutarnja karta počinje uzmicati dok

se bolje usredotočujemo na mantru

mo stanje savršenog promatranja. Objekti nastaju i nestaju u našoj svijesti, ali promatrač je u potpunosti neprivržen, bez prosudbi. Posljedica tog doživljaja je radost. (Naravno, kreativna snaga doživljaja je jasna samo kada smo naposljetku sposobni unijeti perspektivu promatranja u svakodnevni život.) Radost meditativnih doživljaja je originalna radost svijesti u svom čistom obliku. U indijskoj se filozofiji Brahman, osnova postojanja, manifestira kao sat-chit-ananda, gdje sat znači postojanje, chit znači svijest, a ananda znači radost. Sve ono što je vidljivo u prostoru i vremenu je sat. Stvari postoje. U suprotnom, samosvijest je vrlo posebna. Potreban joj je mozak i um kako bi se manifestirala. Radost je još više posebna. Nakon razvoja ega svijest otkriva da doživljava nešto mnogo veće od individualnog selfa. To prepoznavanje proizvodi radost - radost što uistinu vidimo tko smo. Neke tradicije također zovu taj 'aha' doživljaj unutarnje kreativnosti prosvje-tljenje. Taj naziv je donekle prikladan. U našem egu skloni smo se identificirati s našim mozgom i umom. U samadhi otkrivamo da je naš identitet u svjetlu svijesti koja nas prožima i u svjetlu čitavog postojanja. Ego nema supstancu. Nažalost, naziv prosvjetljenje također je nejasan. Mnogi ljudi shvaćaju doživljaj prosvjetljenja kao postignuće: ja sam sada prosvijetljen. Iako je taj doživljaj omogućio promjenu self-identiteta, tendencija razine ega se nastavlja, a usmjerenost prema postignuću može onemogućiti cjelokupnu transformaciju. Sam doživljaj je samo početak do tog potencijala za transformaciju. Kreati-

Put djelovanja, karma

joga, započinje učenjem

kako djelovati bez pri

vrženosti plodu djelo

vanja. Ego želi plod.

Zato je sustav nagrade

kazne univerzalno pri

sutan u svim kulturama

vno djelo je nepotpuno bez rezultata, a ni unutarnja kreativnost nije iznimka. Nakon 'aha doživljaja samadhija ili sa-torija ili savršenog promatranja, potre

bna je još i disciplinirana vježba kako bi došlo do buđenja buddhi inteligencije u svijetu.

BUĐENJE LJUBAVI: BHAKTI JOGA

U Bhagavad Giti, Krishna kaže Arjuni: „Arjuna, otkrit ću ti tajnu svih tajni, najjednostavniji način da probudimo buddhi. To je vježba koja nam omogućuje da vidimo Brahmana (u ovom kontekstu Brahman znači Bog) u svemu i svakome, te da Brahmanu odano služimo." Nema potrebe da se borimo sa suptilnim oblicima diskurzivne mudrosti. Nema potrebe da vježbamo djelovanje bez ploda djelovanja. Nema čak ni potrebe za formalnom meditacijom. Trebamo samo voljeti Boga i služiti Bogu u svakome. (To je slično kao da dobijemo kartu u igri Monopol na kojoj piše: Idi direktno do promenade.)

Naravno, i ovdje postoji suptilnost. Što to znači voljeti Boga? Mnogi ljudi to pogrešno shvaćaju. Oni misle da voljeti Boga znači ritualno štovati neki idol ili ideju Boga. Idealistička literatura ističe pet načina da volimo Boga, a svi ti načini uključuju ljudski oblik:

1. voljeti Boga kroz odan self 2. voljeti Boga kroz služenje 3. voljeti Boga kroz prijateljstvo 4. voljeti Boga kroz odnos majke i djeteta 5. voljeti Boga kroz erotsku vezu

Taj popis nije isključiv. Postoje i neke druge vrlo konkretne metode. Na primjer, Franjo Asiški je prakticirao ljubav prema Bogu kroz ljubav prema prirodi - ta metoda je danas zaboravljena u kršćanstvu, ali i dalje je prisutna u tradiciji američkih Indijanaca. Zamislite kakav bi utjecaj imalo ponovno oživljavanje te metode na naš okoliš. Metoda ljubavi usmjerena je na nekoliko stvari. Prvo, pokušava se izbjeći dominantnost lokalnosti u našoj povezanosti s nelokalnom svijesti. Zasigurno u svakom ljudskom odnosu dominira lokal-nost. Mi komuniciramo pomoću vida, zvuka, mirisa, dodira i okusa, uobičajenih osjetilnih doživljaja. Ali to nisu jedini načini komunikacije. Da jesu, sumnjam da bismo mogli uistinu smisleno komunicirati jedni s drugima. Stoga vježbamo

odanost duhu povezanosti, odustajemo od legalističkog bilježenja rezultata u našem odnosu s drugim ljudima. Drugo, kao što sam i prije spomenuo, ego postaje solipsistički svemir svakom od nas, zaključana zatvorska ćelija u kojoj smo samo ja i moji produžeci stvarni: drugi moraju poštovati mene, moju kulturu, moju rasu, itd. kako bi bili prihvatljivi u mom svemiru. Razvijanje odnosa nesebičnih ljubavi je jedan način - možda najizravniji način - da svladamo so-lipsizam ega.

Ego voli sebe i to toliko da želi biti besmrtan. Ta potraga za besmrtnosti na Zapadu se izražava kao težnja za slavom i moći. Na Istoku je to dovelo do ideje reinkarnacije duše. Može li se ta ljubav ega pretvoriti u ljubav atmana: unutar-

Postoji svijest izvan mi

sli i pored misli, izvan

ega. Doživljaj te unutar

nje primarne svijesti se

može pojačati vježbom

njeg kvantnog selfa? Moramo otkriti drugačiju besmrtnost. Kroz ljubav, kroz strpljivo opraštanje selfu i drugima, osoba se usredotočuje na trajan aspekt sebe kao način transcendiranja prolaznog ega. Ta metoda se u sanskrtu naziva santa, a prevodi se kao „pasivnost". Ona je uobičajena u mnogim kontemplativnim kršćanskim zajednicama. Druga četiri načina na gore navedenom popisu uključuju aktivno sudjelovanje u međusobnim odnosima s drugim ljudima. Altruističko služenje drugim ljudima, zvano seva u sanskrtu, sasvim je prirodno mnogim ljudima - to je činjenica koja zbunjuje pristaše ideje sebičnih gena, koji vjeruju da je altruizam moguć samo ako ljudi dijele zajedničko genetsko nasljeđe. Seva je praksa Majke Tereze koja služi ljudima kao izraz svoje ljubavi prema Kristu. Kakav je to veličanstven izraz! Služenje uključuje žrtvovanje sebičnih potreba i želja, što je direktna uvreda solipsizmu ega. Pojavljuje se ljubav, koju obilježava buđenje suosjećanja - a suosjećanje je bitan sastavni dio Soto Zen metode.

U Americi mi smo gotovo izgubili instituciju prijateljstva među muškarcima zbog pogrešnog vjerovanja o važnosti

beskompromisnog individualizma i zbog ekonomskog modela odnosa utemeljenog na tržištu. U tom modelu osoba procjenjuje odnose na temelju analize troškova

U Platonovom Simpoziju nalazi se jedna mitska priča. Na početku su ljudi postojali kao biseksualna bića koja su imala dva para ruku, nogu i spolnih organa. Ali

Tajna besmrtnosti je živjeti u sadašnjem trenutku, ovdie

i sada; ovdje i sada je bezvremeno. Poput pjesnika koji

vide besmrtnost, učitelji unutarnje kreativnosti nepre

stano govore o važnosti doživljavanja ovdje i sada.

i koristi. Srećom, tendencija da takve pragmatične kriterije primjenjujemo na prijateljstva polako ide u suprotnom smjeru, kao što to pokazuje popularnost nedavnog djela pjesnika Roberta Blyja o muškom zbližavanju. Druga glavna poteškoća u vezi prijateljstva u Americi je potreba za uspjehom. Prijateljstvo nije uvijek uspješno. Ono često uključuje samopožrtvo-vnost, ukidanje ograničenja učinkovitosti i vremena, probijanje kroz čahuru ega. Žene u Americi tradicionalno su manje ograničene modelom odnosa tržišne ekonomije. Međutim, i one se sada sve više suočavaju s takvim pritiskom jer sve više žena radi na tržištu i pokušava uskladiti svoje vrijeme i energiju kako bi udovoljile zahtjevima karijere i doma. Ako se mogu oduprijeti tom pritisku, možda će žene unijeti svoju sposobnost za stvaranje odanih prijateljstva na tržište, te naučiti muškarce kako da humaniziraju svoje ekonomske interakcije i kako da ponovno postanu prijatelji.

ODNOS MUŠKARCA I ŽENE

Zbog bioloških razlika, intimnost predstavlja jedinstveni problem u odnosu muškarca i žene, te ima veliku moć za uklanjanje granica ega. Na neki način lakše nam je uspostaviti intimnu povezanost s nekom drugom osobom istog spola zato što dijelimo iste doživljaje. Ali muškarac i žena, koji su izloženi različitom biološkom i socijalnom uvjetovanju, praktično pripadaju dvjema različitim kulturama. U odnosu na Jungove arhetipe (anima, ženski doživljaj potisnut kod muškarca, i animus, muški doživljaj potisnut kod žene), to potiskivanje uzrokuje velik jaz u našoj sposobnosti da uspostavimo komunikaciju sa suprotnim spolom.

moć tih bića je bila toliko velika da su se bogovi bojali da će pokušati prisvojiti prerogative neba. Zbog toga je Zeus prepolovio ta bića na dva dijela. Od tada ta podijeljena ljudska bića zauvijek traže svoje nestale polovice. Ova priča meta-forički govori o nesvjesnim nagonima da nesvjesne arhetipe anime i animusa moramo učiniti svjesnima kako bi ponovno mogli postati potpuni. Ali taj nesvjesni nagon nije samo instinktivan, to je također Freudov eros osobnog nesvjesnog. Eros povećava kreativnost iz kolektivno nesvjesnog.

Negdje na tom putu do intimnosti između dvoje povezanih ljudi, potakne se anima u muškarcu i animus u ženi, te

kao posljedica toga oni oboje mogu pristupiti buddhi razini. Razmislite o tome. Razlog zašto sam solipsističan u svom egu je zato što uistinu ne postoji neki lokalan način da se stavim na tuđe mjesto. (Pročitajte članak „Kako je to biti BAT?" Thomasa Nagela.15) Stoga sam sklon misliti kako je moj privatan svemir univerzalno reprezentativan. Doživljaji anime

i animusa su pravi nelokalni doživljaji i odjednom različitost dobiva smisao - i drugi postaju ljudska bića poput mene. Njihovi individualni doživljaji i stajališta postaju neupitni poput mojih. Kada otkrijemo tu različitost, otkrili smo i bezuvjetnu ljubav - ljubav koja nas može dovesti do buddhi razine postojanja. Jednom kada izađemo iz čahure našeg solipsizma ega čak i s jednom osobom, imamo potencijal da intimno volimo i druge ljude. To je poput proširivanje svoje obitelji. Zato sanskrtska poslovica kaže „slobodnom je cijeli svijet obitelj". Kako čitav svijet postaje obitelj počinjemo shvaćati pravu prirodu imanentne svijesti. Vidimo jedinstvo u različitosti. Volimo ljude zbog njihovog postojanja. Ne trebamo niti želimo da se oni prilagode našim određenim zakonitostima i kulturama. Umjesto toga, poštujemo ih i divimo se opsegu i veličini različitosti. Počinjemo shvaćati ono što hindusi zovu Božja igra, lila.

Flauta unutarnjeg vremena svira, bez obzira da li je mi čujemo ili ne. Ono što smatramo pod „ljubavi" je njen zvuk koji do nas dolazi.

Franjo Asiški je pra

kticirao ljubav prema

Bogu kroz ljubav prema

prirodi - ta metoda je

danas zaboravljena u

kršćanstvu, ali i dalje

je prisutna u tradiciji

američkih Indijanaca.

Zamislite kakav bi utje

caj imalo ponovno oži

vljavanje te metode na

naš okoliš

Kada ljubav dođe do najdaljeg ruba ekscesa, dolazi do mudrosti. I miris tog znanja! On prodire kroz naša čvrsta tijela, prolazi kroz zidove -Njegova mreža nota ima strukturu kao da se u njoj nalazi milijun sunca. Ta melodija sadrži istinu.

Razgovor s jednim od najuglednijih svjetskih znanstvenika,

Karlom Pribramom. Razgovarao Krešimir Mišak

z n a n o s t i d u h o v n o s t

HOLOGRAMSKI MOZAK U HOLOGRAMSKOM SVEMIRU Ž I V I M O U V R E M E N S K O - P R O S T O R N O J D I M E N Z I J I K O J A S E R A Z L I K U J E O D P O T E N C I J A L N O G P O R E T K A I Z K O J E G S E T R A N S F O R M I R A M O , A U K O J E M U N E P O S T O J E N I V R I J E M E N I P R O S T O R I K O J I I M A P O S V E D R U G E O S O B I N E

Svemir i sve u njemu su neka vrst divovskog holograma - veličanstveno detaljna iluzija, slike nalik duhovima, projekcije s nivoa stvarnosti koji je doslovce iza ili iznad prostora i vremena. Arhitekti ove, danas ne više nove zamisli, su kvantni fizičar David Bohm sa Sveučilišta u Londonu i Karl Pribram, neuropsiholog sa Sveučilišta Stanford, autor udžbenika

neuropsihologije "Jezici mozga". Karla Pribrama sreli smo na konferenciji „Polje" koju je u Londonu organizirala Lynne McTaggart. Bilo je zanimljivo slušati energičnog i pomalo prgavog čičicu kako žučno maše rukama tijekom svog predavanja, a svoje rukom crtane sheme (u doba laptopa i powerpointa) pokazuje staromodno, pomoću grafoskopa i folija

koje mu ispadaju na sve strane dok ih u žaru govora nabacuje na grafoskop. Kad smo se nakon predavanja našli u prilici da ga intervjuiramo, pitanje se nametnulo samo - Kako izgleda holografski svemir:

Na to je pitanje najlakše odgovoriti ako

upotrijebimo riječi koje je skovao David

Bohm, implicitni ili uvijeni red i ekspli-

citni ili odvijeni tj. razvijeni ili očiti red, ili ako kažemo da živimo u vremensko-prostornoj dimenziji koja se razlikuje od potencijalnog poretka iz kojeg se transformiramo, a u kojemu ne postoje ni vrijeme ni prostor i koji ima posve druge osobine

- kaže Pribram.

DIO I CJELINA

Što bi to značilo? Moramo se vratiti par koraka unatrag, sve do tog neobičnog pojma: holograma. Hologram je trodimenzionalna slika napravljena laserom. Kad se interferirajući uzorak na filmu - gdje su se dvije zrake svijetla miješale i koji izgleda kao besmisleni vir svijetlih i tamnih crta - osvijetli trećom laserskom zrakom, pojavljuje se trodimenzionalna slika. Osim trodimenzionalnosti, kod holograma zapanjuje da svaki komadić filma sadrži manju, ali cjelovitu originalnu sliku. „Cjelina u svakom dijelu" nov je koncept za Zapad koji smatra da

Drugim riječima, unos

podataka određuje čega

ćete se sjećati i na što

ćele obratiti pozornost.

Unos dolazi pod različi

tim kutom. Jedan dolazi

iz jednog smjera, a dru

gi iz drugoga i pravci im

se sijeku. To je princip

holograma. To određuje

na koji način naš mozak

percipira stvarnost

fenomen treba raščlaniti i proučiti njegove dijelove kako bi ga se razumjelo. S čime se Karl Pribram, očito, ne slaže: Pogledajte ovaj stol. Ako ga sameljete, na određenoj razini doći ćemo do molekula, a zatim do atoma. Surađivao sam s kvantnim fizičarima. Jedan od njih je razuman čovjek koji misli da psihologija uopće nije znanost. Rekao sam mu da ne radimo na isti način kao i oni. Možete li zamisliti da vas dovedem ovdje gore, uzmem palicu, razbijem vas njome u komadiće, same-Ijem vas, u to ulažem najviše energije koliko mogu, koliko bi mi ovdje na kongresu dopustili, zatim to razbijem na još manje

djeliće i unutar tih djelića, koji su iznimno složeni, tražim onaj jedan djelić. A ako ga nisam pronašao, onda ću još malo razbijati. Takvi su vam kvantni fizičari. Mislim da smo mi bolji; mislim da se mi bavimo znanošću koja nije toliko destruktivna, da tako kažem. Ne kažem da kvantna fizika nije bitna. Zahvaljujući njoj došli smo do novih spoznaja. Ali nisam baš siguran da želimo preuzeti njihove metode. Naš je mozak tako ustrojen da se receptorske površine anatomski projiciraju na moždanoj kori. Recimo da to prikažemo kao klavir. Ovdje su tipke, a ovdje su modulatori, koji mogu biti razne stvari, poput pedala na klaviru koje mijenjaju zvuk. Žicama su povezani sa zvučnom kutijom. Žice su različite duljine, pa jedne daju visoke tonove, a druge daju niske. Tako se dobivaju različite frekvencije. O tome se jasno govori u znanosti o mozgu. Ono što je izostavljeno u knjigama o neurologiji i u ovom dijagramu upravo je ono što čini taj dijagram. Glazba! Sva ta divna glazba koja dolazi iz klavira.

Kako radi osjetima percepcija i gdje zapravo mozak čuva sjećanja? Desetljeća istraživanja pokazala su da ona nisu na određenim mjestima već po cijelom mozgu. Serije eksperimenata pokazale su da štakori znaju izvesti naučene složene zadatke bez obzira koji dio mozga im se izreže. Ta pojava "cijelog u svakom dijelu" bila je neobjašnjivi dio prirode pamćenja:

Da se ova konferencija "Polje" održava u 19. stoljeću, ljudi bi rekli: "Pa da. Što je tu tako super?" 19. stoljeće je bilo stoljeće polja. Dolaskom 20. stoljeća i izumom statistike stvari su se dramatično promijenile. Statistika se bavi događajima i stvarima. Ne bavi se poljima. Polja su odnosi, stvari su stvari. Postoje matematičke transformacije pomoću kojih možemo prelaziti iz jednoga u drugo, no ljudi u 20. stoljeću misle u obliku stvari. Stvari i stvari. Ljudi vide gravitaciju kao stvar. Ne postoji neka

stvar koja se zove gravitacija! Pokvarilo nas je stoljeće u kojem je preveliki naglasak stavljen na stvari, umjesto na polja. Polja su odnosi, a polja postoje i u mozgu. Taj način razmišljanja postoji već dugo, ali u 20. smo se stoljeću fokusirali na materijalno i dobili iskrivljenu sliku u kojoj je sve odvojeno. Naravno, stvorili smo demokraciju i mnogo drugih dobrih stvari, ali naše je shvaćanje svijeta bilo previše jednostrano.

MATEMATIČKE TRANSFORMACIJE

Hologram se temelji na matematičkim transformacijama Jeana Fouriera iz 18. stoljeća. Njima se bilo koji složeni uzorak može pretvoriti u jednostavne valova, a ti valovi natrag u uzorak. Fouriero-ve transformacije omogućuju da se slika predmeta pretvori u maglu interferencij-skih uzoraka na komadu filma. Pribram smatra da se Fourierove transformacije pojavljuju i u mozgu. Prema njemu, sjećanje nije pohranjeno u neuronima ili u malim skupinama neurona, već šifrirano u uzorcima živčanih impulsa koji se križaju po cijelom mozgu na isti način kao što lasersko svjetlo poprijeko inter-ferira po cijelom području holografskog filma:

Gledano s fiziološke strane, pluća obavljaju funkciju disanja. Ako pišemo poglavlje o disanju za knjigu o fiziologiji, nećemo napisati da su pluća središte disanja. Reći ćemo da pluća obavljaju jednu funkciju, krvna zrnca drugu, hemoglobin treću i tako dalje i objasniti na koji su način povezani. Disanje je samo cjelina u koju se

razni dijelovi uklapaju. Ne znam zašto bi mozak bio drukčiji? Nekome je palo na pamet da je mozak organ u kojemu su smješteni svi osjećaji i spoznaje. To se ne uklapa u fiziologiju. To ne vrijedi ni za jedan drugi organ. Zašto bi onda vrijedilo za mozak? Da nema tih koji sve rade naopako, ne bi nam bile potrebne ovakve konferencije da im objasnimo kako bi trebalo biti.

Ako je mozak hologram, to objašnjava i kako može spremiti tako puno memorije na tako malo prostora. Jednostavnom promjenom kuta pod kojim dva lasera udaraju na fotografski film moguće je snimiti puno različitih slika na istu površinu, pa holografski na jedan kubični centimetar filma stane 10 milijardi bita informacija:

Ne shvaćajmo pojam pohranjivanja sjećanja tako ozbiljno ili doslovno. Jedan je Nizozemac napisao knjigu o hologramima koja pokazuje da se tom tehnikom može sabiti tolika količina informacija koju ljudi imaju i koriste u mozgu.

Fascinantna odlika ljudskog razmišljanja jest to što se svaki djelić informacije trenutačno uspoređuje sa svakim drugim djelićem informacije - što je još jedna osobina holograma: Drugim riječima, unos podataka određuje čega ćete se sjećati i na što ćete obratiti pozornost. Unos dolazi pod različitim kutom. Jedan dolazi iz jednog smjera, a drugi iz drugoga i pravci im se sijeku. To je princip holograma. To određuje na koji način naš mozak percipira stvarnost. Ljudsko sjećanje funkcionira na principu sadržaja, a ne na principu određenih lokacija. Naš mozak nije poput poštanske službe, nije kao kad nekomu želite poslati pismo pa morate napisati adresu. Možete, na primjer, samo reći «bejzbol» da biste stvorili sliku.

TVRDA STVARNOST IZ FREKVENCIJA

Holografski model govori da naši mozgovi matematički konstruiraju "tvrdu" stvarnost oslanjajući se na „input" iz područja frekvencija koji stiže iz osjetila električnim impulsima koje mozak dekodira. Osim toga, Pribramovo istraživanje je pokazalo da se i do 98 posto optičkih živaca mačke može ukloniti, a da se ozbiljno ne ošteti njezina sposo

bnost izvođenja složenih vizualnih zadataka: Radijske i televizijske frekvencije svuda su oko nas i naša ih osjetila hvataju i uključe se na neku od tih frekvencija ovisno o tome što nas zanima.

To znači da je «tamo vani» ocean valova i frekvencija, a stvarnost izgleda čvrsta zato što naš holografski mozak iz te nejasne frekvencijske magle grabi neke frekvencije, te ih slaže i sortira u sliku

K . M . ) . Da imam pet leća, vidjeli biste pet slika. U toj povezanoj domeni, koju zovem potencijalna stvarnost, ovo je samo Fourierova transformacija. Ta leća radi Fourierovu transformaciju. David Bohm kaže da bi nam svemir izgledao poput holograma da ga gledamo bez teleskopa. Ja kažem da bi svemir izgledao poput holograma i da nemate one leće u očima i razne lećaste strukture na koži, u ušima, i slično. To je Fourierova transformacija i ne znam zašto je to temelj

To znači daje «tamo vani» ocean valova i frekvencija, a

stvarnost izgleda čvrsta zato što naš holografski mozak

iz te nejasne frekvencijske magle grabi neke frekvencije,

te ih slaže i sortira u sliku svijeta kakav znamo

svijeta kakav znamo. To ne znači da neki predmet ne postoji već da ima dva različita aspekta realnosti. Kroz leće mozga postaje predmet, a bez njih je tek magloviti uzorak. Što je stvarnost, a što iluzija? Oba su stvarna ili su oba nestvarna, kaže Pribram:

Vidite li ovaj slajd? To nije hologram. To je neki čovjek. (Potom je Pribram odvrnuo leću projektora i zamutio sliku do nejasne mrlje -op. K.M.) Što sada vidite? Mrlju! To je hologram. Ovo baš ne shvaćam najbolje, kao ni većina ljudi. Ovo nije poput H2O. H20 ima jasna svojstva. Ovo nema. Ovo je potpuno drugačije. Ne znam mogu li to nazvati poljem. Problem je u tome što ova mrljavina ima sve te "informacije" o slici - pod navodnicima jer nisam siguran da je riječ "informacija" dobar izbor ovdje, ali ovdje je sve povezano u ovoj nejasnoj mrlji. To je, u biti, kvantna fizika. Kvantni dio kvantne

fizike. Evo, uzeo sam obične naočale iz dućana. Stoje 10 dolara. (Pribram stavlja naočale ispred projektora koji prikazuje zamućenu sliku. Na zidu se projicira okvir naočala unutar kojih je opet jasno vidljiva slika čovjeka s početka, zapravo dvije slike, kroz svako staklo jedna. op.

samo u fizici. To je i temelj psihologije. Ako mislimo da sigurno znamo kako svijet funkcionira, to se zove naivni realizam. Ja smatram da postoji realizam i da živimo u određenoj stvarnosti, ali isto tako postoji i potencijalna stvarnost koja

je holografska i objašnjava mnogo toga. Odnosno, ne objašnjava, nego nam daje smjernice prema kojima bismo to mogli objasniti.

Mada kontroverzan, holografski model objašnjava i sposobnost sjećanja i zaboravljanja, asocijativnog prisjećanja, sposobnosti prepoznavanja stvari, fotografsko pamćenje, osjete fantomskih udova i način na koji gradimo vanjski svijet: To objašnjava način na koji funkcioniramo kao nijedno drugo objašnjenje dosada.

Dok je kod ideje teleportacije na osnovi opće teorije relativnosti (ili njene interpretacije u terminima elektrodinamičkih svojstava kvantnog vakuuma) naglasak na prijenosu materije-energije, u okviru kvantne teorije ta važnost se pridaje kvantnoj informaciji i spregnutosti kvantnih sustava koja je nelokalna, 'ne-prostorno-vremenska'. Još 1980. godine astronom, informacijski znanstvenik i istraživač rubnih područja znanosti Jacques Vallee oštroumno je primijetio da "suvremena fizika, koja je fizika energije, prikazuje samo jedan način gledanja na stvarnost." Prema njemu, "ako su energija i informacija dvije strane iste kovanice, moderna fizika trebala bi imati sestru blizanku, no ta sestra blizanka - fizika informacije - negdje se izgubila." Prema Valleeu, prostorno-vre-menski model svemira je ograničen i potrebni su alternativni modeli koji će obuhvatiti i takozvane 'anomalne' pojave.

To njegovo mišljenje potvrđuje i jedan od vodećih istraživača kvantne teleportacije i primjena kvantne optike na prijenos informacije, profesor dr. Anton Zeilinger iz Beča. Dr Zeilinger je u medijima dobio

popularni nadimak Mister Beam", prema popularnoj frazi iz SF-serije Star Trek ("Beam me up, Scotty") vezanoj uz teleportacija On je jedan od fizičara sklonih filozofskim razmišljanjima o dubokim implikacijama novijih spoznaja istraživanja iz kvantne fizike. Prema dr. Zeilingeru, europski fizičari su skloniji takvim razmišljanjima nego njihovi američki kolege koji su više skloni praktičnim tehnološkim primjenama tih spoznaja i kojima je važnija sposobnost da nešto izgrade. On to tumači kulturološkim razlikama i američkom tehnološkom nadmoći. Po dr. Zeilingeru, mora da nešto ne valja s našim konceptima jer nikome nije pošlo za rukom, već dobrih 80 godina, pomiriti Einsteinovu teoriju gravitacije i kvantnu fiziku. Uvjeren je da je za napredak u tom smjeru potreban sasvim novi filozofski pristup, način gledanja na stvari. Prema njemu, koncept "informacije" je temelj svega što mi nazivamo "prirodom", a kvantna teorija, pravilno interpretirana, bila bi teorija informacije. Sve što doživljavamo kao stvarnost, 'tamo vani', nastaje u našem međudjelovanju s nečim što je u konačnici nedokučivo. To "nešto" nije nam dostupno

KVANTNA SPREGNUTOST I

STVARNOST U N A Š A R A Z M A T R A N J A O S T V A R N O S T I I S V E M I R U N U Ž N O M O R A M O U K L J U Č I T I F E N O M E N S V I J E S T I ,

P O S E B N O K V A N T N O I N F O R M A C I J S K I A S P E K T S V I J E S T I I S T V A R N O S T I . J E D A N K O R A K P R E M A T O M E I

P R E M A R A Z M A T R A N J U P - T E L E P O R T A C I J E , K A K O J E P R I K A Z A N A U S T U D I J I F I Z I Č A R A E R I C A W . D A V I S A ,

J E I R A Z M A T R A N J E Q - T E L E P O R T A C I J E Piše: dipl. ing. Božidar Kemić, 20. listopada 2008.

izravno, već samo neizravno. Vanjski svijet koji opažamo i "objekti" tog vanjskog svijeta naš su konstrukt. Prostor i vrijeme, prema Zeilingeru, bili bi urođeni nam koncepti pomoću kojih dajemo značenje našem svijetu pojavnosti. Stvari poprimaju oblik u toj interakciji i interpretaciji koja se odvija u našem osjetilno-kognitivnom 'aparatu' - osjetilima, mozgu, načinu na koji smo taj aparat naučili koristiti kao inteligentna biološka vrsta. Naš opis stvarnosti, uključujući fizikalne teoriie. kreće se u granicama određenima tim našim sposobnostima - uvijek bi postojala "granica koju ne možemo prijeći. To bi. prema dr. Zeilingeru, vrijedilo čak i za druge moguće civilizacije u svemiru. Za njega, to je nešto mistično".

Skloni smo u svojim umovima stvarati podjele, "linije razgraničavanja". Kao primjer Zeilinger navodi Newtonovu teoriju opće gravitacije. U staroj kozmološkoj predodžbi pojave su se dijelile na zemaljske" i "nebeske", ili, točnije, na one koje se zbivaju u sferi ispod Mjeseca (tzv. sublunarnoj sferi) i one koje su izvan stere Mjeseca kao najniže planetarne sfere (tzv. supralunarne sfere). Kad je Newton pokazao (i precizno

izrazio u okviru svog matematičkog modela) da legendarna jabuka (koja je prema popularnoj predaji pala Newtonu na glavu kad je pod stablom razmišljao o ovim stvarima) pada prema tlu prema istim zakonitostima po kojima Mjesec kruži oko Zemlje, nestalo je te umjetne podjele na sfere, barem što se tiče opće gravitacije. Kao drugi primjer navodi Einsteinovo brisanje razgraničenja između koncepata prostorne i vremenske 'dimenzije' u okviru njegove teorije relativnosti. Zeilinger drži da mi još uvijek umjetno razgraničavamo, "u našim glavama", "stvarnost" od "znanja o stvarnosti", stvarnost od informacije. Po njemu, nema recepta niti procesa pomoću kojeg bismo razlikovali između stvarnosti i informacije.

To se, zapravo, i potvrđuje kod nekih promijenjenih stanja svijesti, poput hipnoze, gdje naše 'nesvjesno' interpretira sugestivne poruke - dakle informaciju koju upućuje osoba koja vodi hipnotičku seansu - kao nešto 'stvarno'. Ako nam se u stanju hipnoze sugerira da u ruci držimo užareni predmet, postoji mogućnost da se na ruci pojave plikovi od tog sugeriranog predmeta. Sličan, no obrnuti proces, zbiva se kod hodača po žeravici, gdje oni u izmijenjenom stanju svijesti - karakterizi-ranom pojačanom sugestivnošću - mogu 'zaobići' 'normalnu' fiziološku reakciju, pojavu plikova na stopalima.

Ovo sve pokazuje da u naša razmatranja o stvarnosti i svemiru nužno moramo uključiti fenomen svijesti, posebno kvantno-informacijski aspekt svijesti i stvarnosti. Jedan korak prema tome i prema razmatranju P-teleportacije, kako je prikazana u studiji fizičara Erica W.Davisa, je i razmatranje Q-teleportacije.

Q-TELEPORTACIJA

Kad se spekulira o mogućnostima tele-portacije, postavlja se temeljno pitanje o naravi 'prenošenja'. Što se zaista prenosi? Da li teleporter prenosi atome i kvantno-informacijske signale svojstvene neživim/ živim sustavima koji se 'prenose' ili samo kvantno-informacijski signal? Ljudsko tijelo sastoji se od, reda veličine, nekih 1028 atoma materije, u obliku složene (dinamičke) kombinacije. Kako bi se uopće moglo prenijeti takvu ogromnu količinu informacije? Tu je i pitanje ispravnosti 're-dukcionističkog' shvaćanja ljudskog tijela.

Jesu li ljudska bića tek zbir svih njihovih atoma (i vezanih pobuđenih atomsko-mo-lekularnih kvantnih stanja) od kojih se sastoji njihovo tijelo ili tu ima nešto mnogo više i suptilnije? Što je sa sviješću osobe, osobnošću, memorijom...? Davis priznaje da ta pitanja izlaze izvan okvira njegove studije, no smatra da su to najvažniji koncepti koji još čekaju potpuno znanstveno razumijevanje.

Dok fizičari spekuliraju kako izvesti tele-portaciju u stilu Star Treka, priroda već koristi njoj svojstveni oblik teleportacije. To je kvantna teleportacija koja se temelji na kvantnoj spregnutosti. Pojam "spre-gnutosti" u kvantnu je fiziku uveo austrijski fizičar Erwin Schrödinger u svom trodijelnom znanstvenom članku iz 1935. godine. Na taj njegov rad brzo su odgovorili Einstein, Podolsky i Rosen (odakle potječe skraćenica "EPR", za EPR-para-doks). Ta tri fizičara u svom su članku pokrenula temeljna pitanja o novoj teoriji, kvantnoj mehanici, gdje je Einstein negodovao zbog, po njemu, neobičnog svojstva kvantne mehanike da dopušta fizičke procese koji nalikuju "sablasnom djelovanju na daljinu". U svemiru koji je potpuno određen podsvjetlosnim procesima prenošenja materije-energije, gdje ništa, čak niti informacija, ne može premašiti brzinu svjetlosti (jedan od osnovnih postulata specijalne teorije relativnosti), to se činilo nedopustivim. Prije se držalo da promje

ne u gravitacijskom privlačenju među svemirskim tijelima ta tijela 'osjećaju' trenutno. To je bila predodžba svojstvena Newtonovom shvaćanju svemira, prostora i vremena. Kad je postalo jasno da svjetlosti treba određeno vrijeme da stigne od izvora do udaljenog promatrača i da je svjetlost elektromagnetski fenomen, bila je napuštena predodžba o djelovanju na daljinu, tj. trenutnom prenošenju informacije o promijeni stanja sustava. Od tada su se međudjelovanja počela opisivati preko koncepta 'polja sile'. S Einsteinovom

općom teorijom relativnosti, ta predodžba o djelovanju putem polja primijenjena je i na gravitaciju.

EPR-trojka fizičara uvidjela je da kvantna teorija dopušta, predviđa, da postoje određeni uzajamni odnosi između dva fizički udaljena dijela kvantnog sustava. Takvi međuodnosi bi omogućavali da se predvidi rezultat mjerenja na jednom dijelu kvantnog sustava promatranjem udaljenog dijela sustava. Na osnovi toga EPR-trojka fizičara argumentirala je da bi veličina koja se mjeri na udaljenom dijelu sustava trebala imati određenu vrijednost čak i prije nego što je provedeno mjerenje, ako je kvantna teorija 'potpuna' i ako zadovoljava lokal-nost (tj. uzročnost, pri čemu se misli da je 'posljedica' rezultat prenošenja djelovanja podsvjetlosnim brzinama). EPR-fizičari su na koncu zaključili da, sa stajališta klasične fizike, kvantna teorija mora da je nepotpuna jer odbija mogućnost takvih određenih vrijednosti prije samog čina mjerenja. Prema prihvaćenoj interpretaciji kvantne mehanike, valna funkcija kojom se opisuje kvantni sustav sadrži potpunu informaciju o stanju sustava. Što se tiče naravi spregnutih kvantnih stanja, Schrodinger je u svom radu iz 1935. ustvrdio da je "cjelina [tj. ukupnost kvantno spregnutih dijelova sustava] u određenom stanju, dok dijelovi uzeti pojedinačno to nisu". Ta njegova izjava izražava bit spregnutosti 'čistih' kvantnih stanja.

On je svoje argumente potkrijepio čuvenim misaonim eksperimentom s mačkom (famozna Schrödingerova mačka). U kvantnoj mehanici, bilo koji sustav kao što je čestica kojoj se može pripisati položaj u prostoru, energija, količina gibanja i kutna količina gibanja (dakle, klasični parametri) te spin (vlastita kutna količina gibanja, karakteristična za pojedinu vrstu subatomske čestice), može se potpuno opisati pomoću valne funkcije. Obično se ta veličina označava simbolom čemu umjesto grčkog slova

Kad se spekulira o mogućnostima teleportacije, posta

vlja se temeljno pitanje o naravi 'prenošenja'. Što se

zaista prenosi? Da li teleporter prenosi atome i kvan-

tno-informacijske signale svojstvene neživim/živim su

stavima koji se 'prenose' ili samo kvantno-informacij

ski signal?

druga oznaka. Sve što se želi saznati o sustavu (čestici) 'ukodirano' je, matematički, u tu veličinu. Ako se kvantni sustav (čestica) pripremi unaprijed, prije mjerenja, u nekom od mogućih stanja karakterističnih za taj sustav, njen razvoj tijekom vremena opisuje se Schrödingerovim valnim obrascem |

koji predstavlja kombinaciju svih tih mogućih karakterističnih stanja. Iako je čestica prvotno pripremljena u određenom stanju, nakon toga ne može joj se pripisati određeno stanje. Samim činom mjerenja narušava se ukupno stanje i kao rezultat javlja se jedno od karakterističnih stanja. Taj ishod, koje će se karakteristično stanje pojaviti pri mjerenju, nemoguće je, u načelu, predvidjeti jer samim činom mjerenja mi sukreiramo stvarnost. Svojstva svijeta koji opažamo, mjerimo, u određenoj mjeri ovise o nama samima. Eksperimentator može putem odabira svoje mjerne opreme odrediti koje će 'svojstvo' promatranog sustava doći do izražaja, koja će fizikalna veličina postati realnost. Odabirom mjerene opreme (uključujući naša osjetila kao vrlo fini 'a-parat'), bitno utječemo na stvarnost koju opažamo - mi je, zapravo, sukreiramo i nismo tek puki, pasivni, 'objektivni' promatrači. Međutim, odgovor koji nam u tom procesu priroda daje potpuno je nepredvidiv - barem što se tiče pojava na (sub)atomskoj razini. No, to ne isključuje kvantne pojave u kojima su komponente sustava (npr. dvije subatomske čestice) prostorno međusobno vrlo udaljene. Prema dr. Zeilingeru, u igri su dvije vrste slobode. Prva je sloboda u eksperimenta-torovom izboru mjerne/opažačke opreme. Druga sloboda je "sloboda prirode" koja na čin mjerenja/opažanja odgovara kako njoj odgovara - na nama nepredvidiv način jer smo mi samo dio veće cjeline... Ta nepredvidivost pri mjerenju onemogućavala bi da se čestice kopiraju i negdje drugdje reproduciraju putem kvantne te-leportacije. Međutim, ispada da se putem 'EPR-procesa' mogu sva svojstva (informacija) prenijeti s jedne na drugu udaljenu, spregnutu česticu. Pritom žrtvujemo originalnu česticu - ona gubi sva svoja svojstva. To se razlikuje od jednostavnog kopiranja, gdje original još uvijek zadržava svojstva (informaciju) koja se kopiraju. Naime, radi se o sljedećem. Kad dvije čestice međudjeluju, ili kad se pojavljuju iz istog procesa, one mogu postati "spregnute". U takvom zajedničkom, spregnutom

kvantnom stanju, obje čestice ostaju dio istog kvantnog sustava - iste cjeline - i što god se učini na jednoj od njih to utječe na

drugu na predvidiv način. Točnije, mjerenje učinjeno na jednom dijelu kvantnog sustava, na spregnutom podsustavu, prevodi ga u određeno kvantno stanje (iz niza mogućih stanja koja se mogu realizirati). Samim tim činom mjerenja, podsustav koji je kvantno spregnut s ovim izvornim (mjerenim) podsustavom biva trenutno preveden u kvantno stanje koje korespondira kvantnom stanju izvornog podsustava. Pritom ta dva podsustava mogu međusobno biti udaljena koliko god to želimo.

Jednostavan primjer tog fenomena je par fotona (kvanata elektromegnetske energije) koji su pripremljeni u istom kvantnom stanju tako da su kvantno spregnuti, kao jedan cjeloviti sustav. Ti fotoni se zatim emitiraju prema međusobno udaljenim prostornim lokacijama, pri čemu ne postoji nikakva komunikacija među njima. Mjerenje stanja polarizacije kod jednog od njih utječe da se kod drugog fotona, koji može biti svjedosne godine udaljen od mjesta gdje se vrši mjerenje na prvom, pojavi isto stanje polarizacije. Kvantna teleportacija sastojala bi se u određivanju ukupnog kvantnog stanja nekog velikog kvantnog sustava, prenošenja informacije tog stanja s jednog mjesta na drugo i pravljenja savršene rekonstrukcije sustava na novoj lokaciji. Uvođenjem treće čestice-"glasnika" jednoj od spregnutih čestica, mogla bi se prenijeti njena svojstva

na drugu spregnutu česticu bez ikakvog mjerenja tih svojstava. (Ta treća čestica bi, na neki način, igrala ulogu "promatrača".)

Kvantna spre-gnutost po prvi puta je bila eksperimentalno dokazana 1982. godine u eksperimentima koje je proveo fizičar A. Aspect. Po-vijesno gledano, shvaćanje o kvantnoj spre-gnutosti bilo je teško pomiriti kako s načelom neodređenosti iz kvantne mehanike tako i s 'klasičnim' zahtjevom lokal-nosti (odnosno u z r o č n o s t i ) .

Tako je spregnutost postala svojevrstan paradoks u kvantnoj teoriji ("EPR"-para-doks). Zanimljivo je da su sva tri fizičara koji su zastupali ova tri aspekta opisa svijeta - neodređenost, uzročnost i spregnutost - imali različita filozofska stajališta po pitanju prirode realnosti. Naime, radi se o Heisenbergu, Einsteinu i Schrödingeru. Dok je Heisenberg zastupao Copenha-gensku 'struju' i platonistička stajališta o temeljnim matematičkim obrascima kao biti stvarnosti, Einstein se priklonio klasičnom determinizmu i 'realizmu' u kojem svi osnovni matematički obrasci opisa prirode moraju odgovarati nečem 'stvarno-m', mjerivom. Schrödingerova stajališta su bila bliska shvaćanjima istočnjačkih mistika (sufizam) i budističke filozofije o naravi svijesti i stvarnosti. To se posebno očituje u njegovim razmišljanjima o problemu odvojenih umova (zašto odvojeni umovi nisu sposobni imati izravno iskustvo jedan o drugom) i o tzv. "aritmetičkom paradoksu" (postoji li samo jedna univerzalna svijest ili pak postoje mnoge paralelne jedinice svijesti). S pojavom članka EPR-trojke počela je rasprava koja je trajala tri desetljeća, o tome da li je kvantna spregnutost (ili, prema EPR-trojci, "sablasno djelovanje na daljinu") stvarni kvantni fenomen (nešto 'realno') ili nije (dakle, samo teorijska konstrukcija bez stvarnog pokrića). Ta dugogodišnja rasprava zvala se i "EPR-dilema".

Za Einsteina, jedino rješenje te dileme bilo je da je kvantna mehanika nepotpuna teorija i da zahtijeva ponovno formuliranje kako bi u sebe uključila tzv. lokalne skrivene varijable koje bi omogućile opis opaženih fizičkih pojava, bez narušavanja uzročnosti. Irski fizičar Bell je 1964. godine razriješio tu dilemu kad je došao do konkretnih teorijskih predviđanja koja su omogućila provjeru da li modeli s lokalnim skrivenim varijablama vjerno opisuju opažene fizikalne pojave iz laboratorijskih pokusa. Konkretno, on je pokazao da par spregnutih čestica, koje su jednom među-djelovale ali su se kasnije suviše razdvojile da bi među njima bilo izravnog (tj. uzročnog) međudjelovanja, mogu očitovati individualno nasumično ponašanje koje je suviše snažno korelirano da bi ga se moglo objasniti zakonitostima klasične statistike. Nakon Aspectovih pokusa s fotonima (rad objavljen 1983.), dilema je bila konačno razriješena. Njegovi pokusi, kao i teorijski i eksperimentalni radovi drugih fizičara koji su uslijedili, pokazali su da modeli s lokalnim skrivenim varijablama ne odgovaraju stvarnosti. Međutim, to nije spriječilo da se razrađuju modeli s nelokalnim skrivenim varijablama, koji odgovaraju Bohmovoj interpretaciji kvantne fizike. Eksperimentalni rad fizičara C.H.Bennet-ta i njegovih suradnika iz 1993. godine bio je značajan prodor u smjeru pokazivanja načela praktične realizacije kvantne tele-portacije.

On je omogućio da se razjasni da li se kvantna spregnutost može koristiti kako bi se pomoću procesa teleportacije neu-zročno (odnosno brže od svjetlosti, FTL) prenosila informacija između vrlo udaljenih kvantnih sustava.

Na slikama 1 i 2 shematski su uspoređeni princip konvencionalnog faksimilnog prijenosa i princip kvantne teleportacije. Kod klasičnog faksimilnog prijenosa izvornik se snima (skenira), pri čemu se izdvaja djelomična informacija o njemu. No nakon procesa snimanja on ostaje ma-nje-više netaknut. Skenirana informacija zatim se šalje u prijemnu jedinicu gdje se tiska na novom papiru, čime se dobiva približna kopija izvornika. Kod kvantne teleportacije, snimi se dio informacije s objekta A (izvornika) koju se želi telepor-tirati, uslijed čega preostali, 'neskenira-ni' dio informacije u A prelazi - putem kvantne spregnutosti - u objekt C koji nikada nije bio u kontaktu (interakciji) s

objektom A. Objekti B i C su pripremljeni tako da budu kvantno spregnuti (tj. dovedeni su u kontakt) nakon čega ih se razdvoji. Objekt B se dovede u jedinicu za slanje, a objekt C u prijemnu jedinicu. Odašiljač se u tehničkom žargonu obično naziva "Alice", a prijemnik "Bob". Alice i Bob se mogu nalaziti svjetlosnim godinama udaljeni jedan od drugog. Podsustavi B i C predstavljaju otvoreni kvantni kanal koji je spreman za prijenos informacije. U jedinici za slanje B se skenira zajedno s izvornim objektom A, iz čega se dobiva informacija i potpuno se poremete stanja objekata A i B. Ta skenirana informacija šalje se u prijemnu jedinicu gdje se koristi

moguća nadsvjetlosna (FTL) teleportacija. Rezultati mjerenja u ovom procesu mogu se shvatiti kao "ključ koda" koji dopušta da se EPR informacija ispravno dekodira u prijemniku. Početno kvantno stanje izvornog sustava pri Q-teleportaciji uništava se na mjestu odašiljača i ponovo se stvara na mjestu prijemnika. Važno je shvatiti da se u ovom procesu ne radi o uništavanju i ponovnom stvaraju samih čestica/fotona, već o uništavanju i ponovnom stvaranju njihovih stanja. Kvantna informacija koja je sadržana unutar (valnog obrasca) stanja sustava nije izravno mjeriva fizikalna veličina poput, npr. energije čestice. Ona je dostupna

U novije vrijeme istraživači tretiraju kvantnu spre

gnutost kao fizikalni resurs koji će omogućiti kvantno

procesiranje informacija i računanje mnogo brže i efi

kasnije nego klasična elektronska računala koja koriste

binarni brojevni sustav i binarnu matematičku logiku

za odabir jednog od nekoliko postupaka koji se primjenjuju na objektu C, čime se

C prevodi u vjernu kopiju prijašnjeg stanja izvornog objekta A. Sam objekt A više nije u svom izvornom početnom stanju, jer je potpuno narušen procesom skeniranja. To je proces teleportacije (informacijska teleportacija) koji valja razlikovati od procesa repliciranja. U ovom procesu informacija mjerenja mora putovati konvencionalnim komunikacijskim kanalom tako da nije

u obliku vjerojatnosti ili očekivanja da se nešto dogodi, realizira.

Neki znanstvenici smatraju da zbog toga što je kvantno stanje čestice ili fotona njihova određujuća karakteristika, da je teleportiranje kvantnog stanja sasvim ekvivalentno telepor-tiranju samih (fizičkih) čestica/fotona, čak unatoč činjenici da se u samom procesu uništava izvorno stanje (određujuća karakteristika) čestice/fotona.

Ključno pitanje koje se tu javlja je pitanje 'identiteta' subatomskih čestica odnosno kvanata elektromagnetske energije. To je i pitanje na koji način valja shvatiti 'realnost' kvantnog stanja odnosno pripadajućeg valnog obrasca (valne funkcije). U Bohmovoj interpretaciji kvantne fizike sasvim sigurno treba drukčije shvatiti čitav ovaj proces, no Davis se

time ne bavi u svojoj studiji. Dio razloga je i u tome što do sada nisu proučene sve implikacije Bohmovog modela, posebno u kontekstu subatomske fizike visokih energija i kvantnih teorija polja. Q-teleportacijom ne može se izvesti kvantno 'kloniranje', jer kopija stanja izvornog sustava koji je u procesu narušen nije potpuno savršena. Također, sama klasična informacija ne može se teleportirati brže od svjetlosti putem nelokalnog EPR-kana-la, dok se kvantna informacija može.

Gornji opis Q-teleportacije ponešto je idealiziran i pojednostavljen, jer smo pretpostavili da Alice i Bob dijele EPR-spregnuti par koji je slobodan od ikakvih šumova ili dekoherencije. Dekoherencija je proces gdje se kvantno stanje sustava narušava kad informacija istječe prema ili pritječe iz okoline (tj. šum okoline), kroz pojedinačna, nasumična međudjelovanja s objektom. Dekoherencija narušava vjernost kvantne veze, što dovodi do određene razine greške u razmjeni kvantne informacije među sustavima. Fizičari C.A.Sackett,

J.M.Raimond, D.J.Wineland i drugi doskočili su, počev od 2001. godine, problemu dekoherencije pomoću niza međusobno povezanih ionskih stupica ili pomoću atoma u laserskoj šupljini koji međudjeluju preko fotona. Također, kvantna veza (ili EPR-međudje-lovanje) podložno je šumu ili dekoheren-ciji kroz gubitak fotona ili hlađenje fonona (energetskih kvanata vibracijske energije). U sadašnjoj fazi istraživanja, dekoherencija predstavlja temeljno ograničenje na našu sposobnost da izvodimo kvantno procesiranje informacija. Nastavlja se istraživanje na nalaženju rješenja za smanjivanje dekoherencije, njeno zaobilaženje ili eliminiranje iz procesa (djelomično ili potpuno). Fizika kvantne teleportacije još uvijek je u povojima.

U novije vrijeme istraživači tretiraju kvantnu spregnutost kao fizikalni resurs koji će omogućiti kvantno procesiranje informacija i računanje mnogo brže i efikasnije nego klasična elektronska računala koja koriste binarni brojevni sustav i binarnu matematičku logiku. Prošlo je vrijeme kad se spregnutost doživljavala kao paradoks kvantne teorije.

Nedavno se došlo, među ostalim, do sljedećih otkrića:

• Uz jednostavne superpozicije čistih kvantnih stanje, kakave su opisane gore, mogu se pripremiti različite vrste čistih i miješanih spregnutih kvantnih stanja.

• Članovi spregnute skupine 'objekata' nemaju njihova vlastita individualna kvantna stanja, već samo grupa kao cjelina ima dobro definirano stanje (tj. "cjelina je više od zbira svojih dijelova").

• Spregnuti objekti ponašaju se kao da su zajedno fizički povezani, bez obzira koliko

su stvarno međusobno udaljeni; udaljenost ne igra ulogu kod spregnutosti.

• Ako je nešto spregnuto s drugim objektima, tada mjerenje na tome istodobno daje informaciju o njegovim partnerima.

• Neki kvantni sustavi mogu imati malo spregnutosti, dok je kod drugih prisutna u velikoj mjeri.

• Što je kod sustava prisutno više spregnutosti, to je on pogodniji za procesiranje kvantne informacije.

• Klasično procesiranje informacija temelji se na bitu (tj. dvije vrijednosti, 0 i 1) dok se kvantna informacija javlja u kvantnim bitovima, tzv. q-bitima (engl. "qubit") opisanima njihovim kvantnim stanjem. Q-

biti mogu postojati u obliku superpozicija koje istodobno uključuju i 0 i l.Radi se, dakle o sasvim novoj vrsti matematičke logike, za razliku od aristotelovske, klasične dvovaljane "ili-ili" logike. Ovu kvantnu logiku mogli bismo nazvati "i-i" logikom (i 0 i 1). To q-bitima daje neizmjeran raspon vrijednosti. Skupine q-bita mogu biti spregnute; mora ih se izolirati protiv dekoherencije tako da koherentno stanje kvantnog sustava u kvantnom kompjuteru može biti očuvano tijekom dovoljno dugo vremena koje je potrebno za postavljanje računanja, njegovo izvođenje i očitavanje rezultata.

• Za komunikaciju i dekodiranje kodiranih poruka može se stvoriti i distribuirati potpuno siguran kvantni ključ, korištenjem spregnutih fotona. Svaki prisluški-vačev pokušaj presretanja kvantnog ključa promijenit će sadržaje na zamjetan način, što će korisnicima omogućiti da odbace kompromitirane dijelove podataka.

• U jednom pokusu koji je provjeravao da li kvantna spregnutost zadovoljava postulate specijalne teorije relativnosti, koji je uključivao fotonski detektor koji se kretao relativističkim brzinama (npr., Bob se udaljava od Alice brzinom koja je bliska vakuumskoj brzini svjetlosti), procijenjeno je da ako se kvantna informacija među spregnutim fotonskim parovima prenosi konačnom brzinom da ona mora biti 107

puta veća od brzine svjetlosti.

No, izgleda da se,zapravo, ne radi o brzini, već o trenutnoj, 'sinhronističkoj' povezanosti. (Fotonski detektori iz tog pokusa bili su razmaknuti 10.6 km.)

U dosadašnjim istraživanjima spregnutosti i Q-teleportacije istraživači su se bavili uglavnom jednostavnim, mikroskopski-m' sustavima kao što su ioni, atomi, elektroni i fotoni. No, nije nužno ograničiti se samo na takve sustave. Kvantna stanja odnose se i na velike kolekcije atomakao što su molekule kemijskih spojeva, mikroorganizmi, ljudsko tijelo, nebeska tijela itd. Steven Hawking je, 1983., čak izveo kvantnu valnu funkciju za čitav svemir, na osnovi krajnje pojednostavljenog modela svemira pri čemu je isključio prisutnost kvantne materije-energije. Prema tome, nije isključeno ni razmatranje Q-teleportacije makroskopskih objekata.

nastavlja se -

U dosadašnjim istraživanjima spregnutosti i Q-telepor

tacije istraživači su se bavili uglavnom jednostavnim,

'mikroskopskim' sustavima kao što su ioni, atomi, elek

troni i fotoni. No, nije nužno ograničiti se samo na takve

sustave. Kvantna stanja odnose se i na velike 'kolekcije'

atoma kao što su molekule kemijskih spojeva, mikroor

ganizmi, ljudsko tijelo, nebeska tijela itd.

S h e m a t s k i p r i k a z j e d n o g s t a n d a r

d n o g e k s p e r i m e n t a s a k v a n t n o m

s p r e g n u t o š ć u i t e l e p o r t a c i j o m

U odašiljačkoj stanici Q-teleportera

Alice kodira "glasnički" foton M sa

specifičnim stanjem: s polarizacijom

od 45°. Foton (iz fotonskog snopa)

putuje prema razdjelniku snopa. U

međuvremenu, stvaraju se dva do

datna spregnuta fotona A i B. Polari

zacija svakog fotona je neodređena,

no ipak dva fotona (koji su spregnu

ti) imaju točno određen međusobni

odnos. Osobito, ta dva fotona mora

ju imati komplementarne polarizaci

je. Na primjer, ako se kasnije izmjeri

da foton A ima vodoravnu (0°) pola

rizaciju, tada drugi (spregnuti) foton

mora 'kolabirati' u komplementarno

stanje uspravne, okomite polarizaci

je (90°).

Spregnuti foton A stiže do razdjelni

ka snopa u isto vrijeme kad i glasnički

foton M. Razdjelnik snopa uzrokuje

da svaki od fotona bilo nastavlja do

detektora 1 ili mijenja kurs i nastavlja

do detektora 2. U 25 % svih slučajeva

u kojima se dva fotona razilaze pre

ma različitim detektorima, Alice ne

zna koji je foton otišao prema kojem

detektoru. Ta nemogućnost da Alice

razlikuje dva fotona uvodi na scenu

jednu neobičnost kvantnog svijeta:

dvije istovrsne subatomske čestice

ili dva fotona potpuno su nerazluči

vi. Ne možemo reći koji je prvi a koji

drugi. (Usput rečeno, ta neobičnost

ima temeljno kozmološko značenje

jer primjenjena na 'temeljne' su

batomske čestice različitih spinova

određuje strukturu svijeta.)

Pošto su fotoni (u sustavu s više fo

tona) nerazlučivi, foton M gubi svoj

izvorni identitet i postaje spregnut s

fotonom A. Za svaki od tih fotona

vrijednost polarizacije je sada neo

dređena, ali pošto putuju prema ra

zličitim detektorima Alice zna da im

polarizacije moraju biti komplemen

tarne. Pošto glasnički foton M mora

imati komplementarnu polarizaci

ju u odnosu na foton A, tada drugi

spregnuti foton (B) mora sada popri

miti istu vrijednost polarizacije kao i

M. Time je Q-teleportacija dovršena i

Bob vidi da je vrijednost polarizacije

fotona B jednaka 45°, dakle početna

vrijednost glasničkog fotona.

U tehnici tzv. parametarske donje

konverzije, spregnuti fotonski parovi

stvaraju se kad laserski snop prolazi

kroz jednu posebnu vrstu kristala.

Unutar kristala, ultraljubičasti (UV)

foton (s valnom duljinom 490 nm)

može se spontano razdijeliti na dva

niskoenergetska infracrvena fotona

(s valnom duljinom 780 nm). Ta dva

fotona nastala u 'donjoj konverziji'

pojavljuju se u nezavisnim snopovi

ma s međusobno okomitim polari

zacijama (okomitoj ili vodoravnoj).

Stanja međusobno okomite polari

zacije klasični su primjer diskretnih

varijabli kvantnog stanja koje se

mogu (kao informacija) teleporti-

rati. Drugi primjeri diskretnih (tj.

ne-kontinuiranih) kvantnih varijabli

koje su teleportirane u eksperimen

tima s različitim shemama uključuju

nuklearni magnetski spin (vlastiti

magnetski moment) vodikovog ato

ma, elektronska pobuđenja atoma s

efektivno dvije (energetske) razine,

spinove elementarnih čestica itd.

(U višečestičnim sustavima koji se

sastoje od istovrsnih kvantnih če

stica, s obzirom na iznos njihovog

spina javljaju se, uslijed njihove ne-

razlučivosti, dvije vrste statističkog

ponašanja. Čestice koje imaju polu-

cjelobrojni spin, npr. 1/2, ponašaju se

na jedan način, dok se čestice s cje

lobrojnim spinom, npr. 1, ponašaju

na sasvim drugi način. Ta zakonitost

je u temelju strukture fizičkog svije

ta kakav poznajemo. Posebno, ona

određuje strukturu atoma kemijskih

elemenata i, time, protežnost tvari,

ali i pojave poput laserskog snopa

svjetlosti gdje se intenzitet snopa,

dakle gustoća energije snopa, može

po volji povećavati.)

i n t e r v j u - V l a d i m i r M e g r e

ANASTAZIJA, MUDRA ŽENA IZ

SIBIRSKE TAJGE PRIČA O ANASTAZIJI, LIJEPOJ I MUDROJ VIZIONARKI KOJA ŽIVI MIR- S Vladimirom M e g r é o m razgovarala R e -

NIM ŽIVOTOM U ŠUMAMA SIBIRSKE TAJGE, NADAHNJUJE MILIJUNE gina J e n s e n , P h D © 2008. www.fullyal i-

ČITALACA I POTIČE IH DA AKTIVIRAJU SVOJU DUHOVNU PRIRODU vewellnesscenter.com

I UNESU POZITIVNE PROMJENE U SVOJ ŽIVOT

U razgovoru koji slijedi (pisanom za mjesečne internetske novine The Earth), dr. Regi-na Jensen iz Sjedinjenih Država razgovara s Vladimirom Megreom, autorom serije knjiga Zvonki cedrovi (The Ringing Cedars), 0

onome sto je saznao od Anastazije - lijepe, mudre i samotne mlade žene zbog koje se odrekao svog unosnog posla da bi zabilježio njene mudrosti koje nam mogu promijeniti život. Njegove knjige postale su uspješnice čitane u cijelom svijetu. — Urednik

Regina Jensen (RJ): Vladimire Nikola-jeviču, prvo bih vam postavila jedno filozofsko pitanje. Vi ste poznata osoba i pisac priznat širom svijeta. Vaše se knjige u čitavom svijetu prodaju u velikim nakladama; pa ipak živite skromno, niste okruženi raskošnim stvarima kao što je čest slučaj

Kako su pokazali kasniji

događaji, ona ima spo

sobnost osmišljavanja

budućnosti i, slijedom

njenih misli, ta se budu

ćnost počinje ostvarivati

u stvarnim okolnostima

naših života

sa svjetski poznatim i slavnim ljudima. Možete li objasniti zašto se u tome toliko razlikujete od ostalih? Vladimir Megre (VM): Smatram besmislenim pa i neetičkim kada ljudi posjeduju velike stanove ispunjene gomilom predmeta ako sami ne mogu s njima stalno

biti u kontaktu i ispunjavati ih svojom aurom. Ponekad odem u posjetu poznanicima koji imaju kuće s dvanaest soba i više. Imaju također i kuhara, vrtlara, ali u njihovu domu čovjek ne osjeća onu nevidljivu toplinu koju vam može dati prostor koji vas okružuje kada je domaćin u izravnom doticaju i osobnoj komunikaciji s tim prostorom. Unajmljeni vrtlar brine se za vrt, ne iz ljubavi već zbog novca; čistačica će rijetko kada očistiti namještaj ili usisati podove s ljubavlju - ali upravo su oni, a ne vlasnici, glavne osobe odgovorne za taj životni prostor. Čak i naj-vještiji kuhar ne može pripremiti onakva jela kakva mogu skuhati vaša baka, majka ili žena koju volite. Hrana koju je pripremio stranac neće imati istu energiju ili snagu kao što je ima hrana koju pripreme vama bliske osobe, koje vas istinski vole. Zbog toga živim u malom stanu na rubu grada. Dvadeset metara od lođe moga stana nalazi se borova šuma. Osjećam da je najbolje mjesto u mom stanu moj ured, gdje visi Anastazijin portret, slika njenih roditelja i ostale slike. Imam izrezbareni radni stol i stolicu od sibirske cedrovine, donesene iz tajge, koju je izradio jedan nadareni sibirski rukotvorac. Za tim stolom radim. Spavam na kauču u istom tom uredu. Ja vjerujem da čovjek treba imati onakvu vrstu nastambe koju

sam može ispuniti svojom aurom, s kojom može razviti jedan topli odnos. Tada će mu taj prostor uzvratiti ljubav. Ako u vašem domu rade stranci, oni za sobom mogu ostaviti svoju energiju koja za vas ne mora biti zdrava ili povoljna. Imajući to na umu, ne stremim tome da imam raskošan stan s mnogo soba.

RJ: Moram reći da me se jako dojmilo ovo neobično poimanje i opisivanje vlastitog prostora, Vladimire Nikolajeviču. Hvala vam! Što se tiče novca, znam također da vlastita sredstva koristite za financiranje

raznih socijalnih projekata i da ste se čak odrekli svoje kuće na selu kako biste utemeljili umjetničku galeriju. Sasvim mi je jasno da za osobu poput vas novac nije krajnji cilj. Unatoč tomu, zanimaju me vaši osobni stavovi o novcu. VM: Realno, novac nam uopće nije potreban. Ali u uvjetima virtualnog svijeta u kojem se suvremeno društvo nalazi, virtualna vrijednost novčanica omogućuje nam nabavu stvarnih, svakodnevnih potrepština. One su, dakako, za svakoga drugačije. Tantijemi koje dobivam u potpunosti su dovoljni za moje svakodnevne potrebe. Ali kada skupim nešto više novca, usmjerit ću ga na snimanje igranih filmova za koje se nadam da će pomoći meni i mnogim drugim ljudima da prikažemo našu sudbinu u vremenu i prostoru kakvu je zamišljamo. Općenito, na novac gledam prilično uravnoteženo. Zasigurno mu se ne klanjam.

RJ: Vladimire Nikolajeviču, trenutno mnogo ljudi raspravlja o „Megréovom fenomenu". Stupili ste u poslovne vode kao običan fotograf, bez imalo početnog kapitala ili ekonomskog znanja, a za kratko vrijeme postali ste predsjednik Udruženja sibirskih poduzetnika, poslovan čovjek poznat diljem Rusije.

Odjednom ste napustili taj posao pa ste, zanemarivši svu svoju ušteđevinu počeli pisati knjige, iako niste imali nikakvu specijaliziranu izobrazbu niti novaca da objavite prvo izdanje.

A opet, u razmjerno kratkom vremenu postali ste poznati pisac u suvremenoj Rusiji i svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. O idejama sadržanim u vašim knjigama raspravlja se na najvišim razinama vlasti, a ime Vladimir Megré često se nalazi u središtu društvenih i političkih razgovora. Štoviše - ispravite me ako griješim - vaše su knjige prevedene na 20 jezika, a ukupno su prodane u više od 11 milijuna primjeraka. Ideje opisane u vašim knjigama našle su odjeka u dušama ljudi koji žive u SAD-u, Australiji, Kanadi, Novom Zelandu, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim državama. Vaše se stvaralaštvo uspoređuje s djelima „kasnijeg" Tol-stoja [nakon njegovog duhovnog buđenja], a John Woodsworth, kanadski istraživač i pjesnik, napisao je o vama zanimljiv esej. Recite mi, kako vi samome sebi objašnjavate „Megréov fenomen"? Pretpostavljam da tolika slava može biti nemali teret. VM: Slava nije teret. Ona, napokon, ima svoj vlastiti život, izvan zidova mog ureda.

Kada hodam ulicom ni na koji način ne skrećem pažnju na činjenicu da sam pisac, što mi omogućuje da promatram život oko sebe. Ne smatram se nekakvim fenomenom ili imalo posebnim. Bio sam najobičniji poslovni čovjek, odlazio na trgovačke ekspedicije brodovima niz rijeke u samo srce Sibira, i pred sobom nisam imao nikakvih duhovnih ili moralnih ciljeva. Naprosto sam se, zahvaljujući sudbini, našao u pravo vrijeme na pravom mjestu.

ANASTAZIJINA MUDROST VM: Zamislite opustjelu obalu sibirske rijeke Ob, tisuće kilometara od naše takozvane civilizacije. Na obali stoji neka žena u staroj jakni, dugoj suknji, s gumenim kaljačama, a cijela joj je glava omotana šalom; vide joj se samo oči. Tražio sam vodiča koji bi mi pokazao put do mjesta u tajgi gdje raste zvonki cedar, pa sam joj se obratio. Odgovorila je da moram propješačiti dvadeset i pet kilometara kroz tajgu da bih onamo stigao, pristavši mi biti vodič. Ime te žene, kasnije sam saznao, je Anastazija. Ona je uistinu, baš kao što misle mnogi istraživači, najneobičniji fenomen našega doba - i ne samo zato što je rođena i živi u srcu sibirske tajge. Samotnjaka ima i na drugim mjestima na Zemlji. Ali Anastazija posjeduje neke tajanstvene sposobnosti i znanje naših prvobitnih predaka. Ona smatra da je temeljna znanost znanost o zamišljanju - znanje koje su djelomično imali svećenici u drevnom Egiptu. Liječenje svih vrsta bolesti i teleportacija nipošto nisu njene najvažnije sposobnosti. Kako su pokazali kasniji događaji, ona ima sposobnost osmišljavanja budućnosti i, slijedom njenih misli, ta se budućnost počinje ostvarivati u stvarnim okolnostima naših života. Čineći to, ona tvrdi da svaka osoba koja živi na Zemlji ima iste takve sposobnosti koje se počinju očitovati kod ljudi s određenim načinom života. Tijekom prvih sati našega druženja, Anastazija se nimalo nije razlikovala od uobičajenih stanovnika zabačenih krajeva u Sibiru. Prije će biti da se ona vrlo vješto pretvara da je jedna od njih. Isprva sam imao osjećaj nekakve nadmoći u odnosu na običnu ženu koja korača ispred mene putem kroz tajgu. Uostalom, u to sam doba bio poznati poslovni čovjek koji je putovao u udobnim brodovima, a tko je bila ona? Ali na jednom odmorištu, kada sam se

odlučio okrijepiti i utažiti žeđ, dogodila se prva neobična stvar. Ta žena je odbila moj poziv da zajedno objedujemo, odmaknula

se nekoliko metara od mene, razmotala šal i gornje dijelove odjeće sve do kratke ljetne haljine, te je legla na travu pod blagim zrakama Sunca. Kada sam se uspio odvojiti od jela i pogledao je, iznenadio sam se onime što sam ugledao. Na travi je ležala neobično lijepa žena, stara oko dvadeset i tri godine, s dugom, zlatnožutom kosom. Imala je pravilne crte lica, a njena njegovana koža uopće nije bila nalik na vremenom izboranu kožu stanovnika dalekih sibirskih šuma. Imala je velike, tople, sivo-plave oči, a usne je bila razvukla u lagani osmijeh. Iz njenog gipkog tijela zračila je nekakva neobična energija koja se mogla osjetiti na udaljenosti od nekoliko metara. Kao da su se Sunčeve zrake, dodirujući joj tijelo, pre-

No, Anastazija nije sta

la na tome već je u samo

nekoliko minuta anali

zirala brojne alternati

vne načine da se uklo

ni škodljiva prašina iz

zraka velikih gradova, i

ponudila, kako je rekla,

najracionalnije rješenje

obražavale u svojevrsnu čarobnu energiju koja je prožimala prostor oko nje. Nosila je kratku, laganu haljinu koja je malo podsjećala na spavaćicu, ali imao sam dojam da joj nije hladno.

S Anastazijom sam u tajgi proveo tri dana, ali činilo se kao da sam proživio nekoliko života - i to u različitim dimenzijama. U početku sam bio poprilično osupnut načinom života ove samotne žene iz tajge: na njen znak, vjeverice bi joj pred noge stavile osušene gljive i cedrove orahe, a ponekad se igrala s vučicom kao s kućnim ljubimcem. Nisu sve životinje tajge tako odane Anastaziji - samo one koje žive na njenom teritoriju. Ali nije to bilo sve. Fenomen Anastazije leži u činjenici da ona može proizvesti slike iz života njene obitelji, počevši od stvaranja Zemlje. Riječ „proizvesti" nisam upotrijebio slučajno. Kada govori o životu svojih dalekih predaka prije desetine tisuća godina u prošlosti, tada se pojavljuju živopisne slike tih davnih zbivanja. Te su slike puno vjernije od onih na TV ekranu. Kao da se u prostoru

stvaraju hologrami i kao da možete osjetiti mirise i čuti zvukove iz daleke prošlosti. Istraživači pretpostavljaju da, u teoriji, slike iz prošlosti svoje obitelji svaka osoba može vidjeti putem genetskog pamćenja. Međutim, čovjeku to ne dopuštaju žurba i vreva suvremenog života, a možda je većina ljudi te sposobnosti izgubila - kao što su, usput, izgubili mnoge druge sposobnosti.

RJ: Meni je sve to, Vladimire Nikolajeviču, odmah zvučalo istinito, ali moj suprug je sjetno prozborio: „Zvuči mi predobro da bi bilo istinito. Kada bi barem tako bilo u stvarnosti." Kako će čitatlji znati je li to sve istina, jer neće svi imati onaj nepogrešivi osjećaj u svojoj nutrini? VM: Teško je potvrditi vjerodostojnost Anastazijih priča o prošlosti. Međutim,

logika u njenim pričama uvjerljivija je od logike u službenim povijesnim knjigama, a Anastazijino stvaranje prikaza života ljudi u budućnosti sve se više obistinjuje, čak i u pojedinostima. Prema Anastaziji, budućnost čovječanstva bit će krasna i zadivljujuća. Međutim, ta se budućnost ne temelji na takozvanom znanstvenom i tehnološkom napretku nego na dubokom poznavanju svijeta prirode. Suvremene metode osvajanja vidljivog svemira pomoću svemirskih brodova (ako ih iole ozbiljnije razmotrimo) ona smatra primitivnim, nerazumnim i nemogućim. Čovječanstvo može naseliti udaljene planete i stvoriti na njima život jedino upotrebom svojih psihotelepatskih sposobnosti, koje će se razviti u skladu sa stvaranjem usavršenog života za ljude na planetu Zemlji.

Anastazija neobično brzo razmišlja. Višestruko može nadmašiti brzinu većine suvremenih računala. Na primjer, kao odgovor na pitanje: „Koji je glavni uzrok zagađenja zraka u velikim gradovima?", nekoliko je minuta gledala negdje u daljinu na sebi svojstven način, analizirala situaciju u gradovima cijeloga svijeta i odgovorila: „Dim koji izlazi iz ispušnih cijevi automobila koji, krećući se po gradu, ostavljaju na cestama sićušne čestice svojih kotača." Na

ravno, podatak o automobilima kao o glavnom izvoru onečišćenja zraka u velikim gradovima uglavnom je poznat, ali nitko još nije obratio pažnju na sitne čestice s guma kada ove taru o asfalt. No, Anastazija nije stala na tome već je u samo nekoliko minuta izanalizirala brojne alternativne načine da se ukloni škodljiva prašina iz zraka velikih gradova, i ponudila, kako je rekla, najracionalnije rješenje. Predložila je da se pod svaki automobil postavi malena [duguljasta] kutija koja bi skupljala štetne čestice dok je vozilo u pokretu. Ova metoda nigdje nije spomenuta, ali, kada bismo je koristili, bilo bi moguće skupiti desetine tona štetnih tvari s ulica suvremenih metropola. Bio bih sretan kada bi se tako nešto koristilo u Americi.

STVARANJE RODBINSKIH POSJEDA RJ: Anastazijina filozofija, njeni opisi naše današnje stvarnosti, njena priča i, točnije, slika koju stvara o divnoj budućnosti Rusije i cijeloga svijeta doveli su do pojave jednog nevjerojatnog fenomena u društvu. Koliko znam, stotine tisuća ljudi, ne čekajući upute s viših razina vlasti ili državnu potporu, prihvatili su se toga da, vođeni vlastitom inicijativom, tu predočenu sliku ostvare i u zbilji. Je li to točno? VM: Jest. Anastazija smatra da bi svaka obitelj trebala imati svoj vlastiti komad zemlje, ne manji od jednog hektara. To zemljište, kojeg samotnica iz tajge naziva „rodbinski posjed", obitelj treba preobraziti u živuću, rajsku oazu koja će zadovoljiti sve čovjekove potrebe. O razini duhovnog razvoja pojedinca govori izgled njegovog posjeda i način njegova života na tom posjedu.

Ona smatra sasvim neprihvatljivim da članove obitelji pokapamo na grobljima. Trebamo ih pokapati samo na rodbinskim posjedima. Duhovi preminulih rođaka tada ne bi patili zbog činjenice da su im tijela odbačena - kao da su položena u jame za otpad daleko od njihovih rođaka - na nekom groblju. Ali, nasuprot tome, ako ih pokopamo na rodbinskom posjedu, njiho

ve će duše pomagati i štititi ljude koji na tom posjedu žive. Slično našoj današnjoj situaciji, groblja su postojala i u drevnim vremenima, ali bila su namijenjena životinjama koje su uginule od bolesti i kriminalcima bez bližnje rodbine. Anastazija govori o načinu organiziranja rodbinskog posjeda kako bismo se, živeći na njemu, mogli riješiti, recimo, fizičkih boljki. Također govori poprilično podrobno o drevnom i upečatljivom obredu vjenčanja - obredu kroz kojeg mladi par, snagom svojih misli, stvara plan za svoj budući rodbinski posjed, a upravo u trenutku samog sklapanja braka (uz sudjelovanje roditelja, rođaka i prijatelja) ono

o čemu su razmišljali materijalizira se u nekoliko minuta. Anastazija tvrdi da mladim parovima koji na taj način osmisle svoje rodbinske posjede, ljubav nikada neće ugasiti. Štoviše, ljubav će s godinama jačati, a objašnjava to ovako: „Kada muž gleda svoju ženu, on je podsvjesno poistovjećuje i sa svojim lijepim posjedom i sa svojim djetetom, koje bi se trebalo - što je također bitno - roditi na tom posjedu." U tako nešto vrijedi vjerovati. Uostalom, svakom je čovjeku najbolje mjesto na svijetu njegov vlastiti mali zavičaj. Njemu će njegovo vlastito dijete biti najljepše i najbolje na čitavom svijetu. Anastazija također tvrdi da, ako svi ljudi ili većina njih počnu svjesno stvarati svoje rodbinske posjede, preobražavajući ih u rajske oaze, tada će se preobraziti i cijeli svijet.

Na Zemlji neće biti prirodnih kataklizmi i ratova. Kada se promijeni unutarnji, duhovni svijet pojedinca, otvorit će mu se nova znanja i nove sposobnosti. Čovjek bi mogao na drugim planetima stvoriti divne svjetove prispodobive našem zemaljskom svijetu.

RJ: Vladimire Nikolajeviču, sve ovo zvuči krasno i ohrabrujuće. Ali ima mnogo ljudi, a posebno vladajućih struktura, koji ne bi željeli da šira javnost dobije ove informacije i koji bi kritizirali ne samo vas već svakoga tko bi povjerovao u Anastazijinu filozofiju.

VM: Temama knjiga o samotnoj ženi iz tajge i njenim tvrdnjama službeni kritičari mogu pristupati na razne načine, ali njihovo mišljenje zapravo i nije bitno. Najvažniji kritičari - čitatelji - izrazili su svoja pozitivna mišljenja u desecima tisuća pisama i u stotinama tisuća e-mailova. Izrazili su se

Kada se promijeni unutarnji, duhovni svijet pojedinca,

otvorit će mu se nova znanja i nove sposobnosti. Čovjek

bi mogao na drugim planetima stvoriti divne svjetove

prispodobive našem zemaljskom

ne samo riječima već i konkretnim djelima. Potvrda toga su stotine velikih i malih naselja koja su niknula te i dalje niču širom Rusije.

RJ: Nije li taj nevjerojatno pozitivan odjek diljem svijeta sam po sebi neobičan i čudesan? VM: Jest, i meni je to vrlo zagonetno, a ta zagonetka ostaje zasad nerješiva i nedokučiva. Ako su taj masovni pokret uspjele potaknuti tvrdnje ove samotne žene iz tajge koje citiram u svojim knjigama, kakva se to sila skriva iza njenih rečenica? Moguće je da su sazdane na takav način da slova tvore određenu vrstu šifre. Možda je čak važan i osebujni ritam njenih rečenica. Anastazija se obično nastoji prilagoditi načinu govora svog sugovornika, služeći se njegovim rječnikom i načinom sastavljanja rečenica, ali ona, u nekim trenucima, odjednom počne govoriti drugim jezikom, izričito ritmičnim i milozvučnim. Vrlo razgovijetno izgovara svako slovo svojih rečenica, a nakon svakog zvuka osjeća se u zraku jedna neobična energija. Na taj način, sve što ona kaže čovjek zapamti riječ po riječ, kao da mu je u umu uključen magnetofon. Osim toga, pred slušateljem se pojavljuju živopisne slike, a njegova podsvijest upija značenje izrečenih riječi. Kao primjer navest ću izvadak iz razgovora Boga i prvostvorenog čovjeka, kako ga prepričava Anastazija: „Gdje je rub svemira? Što će se dogoditi kada onamo dođem, kada ispunim sve, stvorivši sve što sam zamislio?" - upitao je Boga naš prvi predak i dobio ovaj odgovor: „Sine moj, sam Svemir je misao, misao iz koje je nastao san, koji je djelomično vidljiv u obliku materije. Kada se približiš rubu svega stvorenog tvoja će misao otkriti novi početak i nastavit će postojati. Iz tmine će izroniti svjetlost i novo tvoje rođenje, koje će odražavati tvoju dušu, tvoje snove, sva stremljenja tvoja. Sine moj, ti si neograničen, ti si vječan. U tebi su snovi o stvaranju." Budućnost Zemlje kako je vidi Anastazija izgleda bajkovito i čudesno. Ljudi koji je pretvaraju u zbilju zasad je proživljavaju u svojim snovima, ali ja vjerujem da će se njihovi snovi svakako materijalizirati.

POBIJANJE NEGATIVNIH GLASINA RJ: U svojem kreativnom radu dotičete se najbolnijih društvenih problema. Vi otkrivate uzroke tih problema i one strukture vlasti koje bi odande mogle izvući koristi.

Naravno, osobe poput vas su trn u oku zavidnih ljudi koji vam žele zlo, i na svaki vas mogući način nastoje ocrniti, izmišljajući o vama skandale i najapsurdnije priče. Dakle, u engleskom govornom području proširile su se glasine, koje ne jenjaju, da ste napustili Anastaziju, da se povremeno opijate i da ste si našli mladu ljubavnicu! Kako, molim vas, komentirate te optužbe? Također, Vladimire Nikolajeviču, dogodi li se takvo što opet, imate li možda neke korisne sugestije za vaše čitatelje kako bi se mogli zaštititi od takve vrste pogubnih glasina?

VM: Negativne glasine kruže o meni već deset godina. U svemu tome u velikoj su mjeri iskorišteni i upregnuti masovni mediji. Ja inače živim u Rusiji. Jednoga dana, dok sam sjedio u svom vrtu ispod stabla jabuke i radio na novoj knjizi, pristupio mi je susjed s novinama u rukama i rekao: „Vladimire, vi sjedite ovdje, ali u novinama piše da živite u nekoj egipatskoj palači, okruženi naoružanim mafijašima, da vodite nekakvu totalitarnu sektu i da čitatelji vaših knjiga ne znaju više što da misle." Svom susjedu ništa nisam morao objašnjavati; vlastitim je očima vidio da su novine pisale laži. Ali nakon samo nekoliko dana taj isti članak objavile su mnoge druge tiskovine, uključujući i jedne kanadske novine. Na ruskom okružnom sudu mojim je odvjetnicima rečeno da u novinama nije izneseno ništa uvredljivo; novinar je samo izrazio svoje mišljenje, na što je imao pravo. Ali taj isti novinar me nikada nije vidio. Urednik kanadskih novina, nakon poziva kanadskih čitalaca, a bez uplitanja suda, javno mi se ispričao.

Prema tome, mora da je

u Anastazijinim duho

vnim impulsima skrive

na neka velika moć, a ta

moć, kako se čini, nadi

lazi mrak koji vlada svi

jetom

Što se tiče upoznavanja ljudi s ovim osobito važnim informacijama, čini se da je na djelu neskriveno, udruženo nastojanje da se društvu ne dopusti da raspravlja o idejama i prijedlozima iznesenim u tim knjigama glede prijeke potrebe suvremenog čovjeka da poboljša način svog života.

Klevetničke tiskovine se niti ne trude ozbiljno raspravljati o pitanjima postavljenima u mojim knjigama, već govore neo-baviješteno i uopćeno, koristeći ponižavajuće izraze o meni i mojim čitateljima. Čak su i svećenici iz drevnog Egipta jako dobro znali da svijetom vladaju slike i predodžbe. Općeprihvaćena slika nečega nosi u sebi veliku energiju, sposobnu da u jednakoj mjeri utječe i na robove i na faraone - u svakom vremenu i prostoru. Danas to potvrđuju mnoga znanstvena istraživanja. Anastazija, samotnica iz tajge, po svemu sudeći sjajno vlada znanošću zamišljanja, a suvremeni svećenici ne uspijevaju niti će uspjeti nadvladati njene moćne, pozitivne i živopisne umne predodžbe i slike.

RJ: Da. Kao što smo ranije rekli, netko poput Anastazije, i poput vas koji o njoj pišete, mora da je veliki trn u oku mnogih moćnih pojedinaca kojima je draže da mi ostanemo slijepe i zaostale maše, koje neće razvijati svoje sposobnosti i dosegnuti Bogom dane moći na koje nas tako zdušno podsjećate vi i Anastazija. VM: Mislim da se ne radi samo o idejama, već najvjerojatnije o tome kako su iznijete, Anastazijinim jezikom. Prosudite sami. Svi mi odavno znamo da nam piće i cigarete škode, da je mnogo zdravije i ugodnije udisati čisti zrak i da je čista voda blagotvornija za naše zdravlje. Međutim, i dalje živimo u ekološki nezdravim i pogubnim, ogromnim metropolama, a heroji većine najpopularnijih televizijskih serija - društveni uzori mnogim ljudima - provode svoje slobodno vrijeme u diskotekama i kafićima. Ali, otprije poznate istine ljudima su sada izložene na jedan svjež, nov način, i te ih istine nadahnjuju da poduzmu prave, konkretne korake. Prema tome, mora da je u Anastazijinim duhovnim impulsima skrivena neka velika moć, a ta moć, kako se čini, nadilazi tamu koja vlada svijetom.

RJ: Nije, stoga, čudno da Anastazijine opipljive, inspirativne ideje i filozofije nailaze na otpor stanovitih krugova. VM: Da. U ovom slučaju širenje svakojakih glasina o meni krajnje je jalova smicalica kojom se ljude želi odvratiti od gorućih i bitnih pitanja. Štoviše, čak sam u prvoj knjizi i objelodanio da nisam bio nikakvo cvijeće; da sam pio, pušio, fler-tovao sa ženama i previše se posvećivao poslu. No, promijenio sam se. Istina,

ponekad u meni jače počne kolati krv poslovnog čovjeka; samo što je sada sve drukčije. Vrlo sam ponosan da sam, uz pomoć svoje kćeri i zeta, uspio pokrenuti proizvodnju cedrovog ulja prema Anastazijinoj tehnologiji. Mislim da je malo proizvoda u svijetu koji bi se s tim uljem mogli mjeriti. Njegovu kvalitetu dugo vremena nisam uspijevao podići na razinu Anastazijinog ulja, iako sam koristio suvremenu tehnologiju tvornice medicinskih pripravaka. Ali uskoro je postalo jasno da je u gradu nemoguće postići traženu kvalitetu, te je bilo nužno prebaciti proizvodnju u selo u tajgi udaljeno 100 kilometara od grada - u čemu sam i uspio.

Što se tiče Anastazije, ona je uvijek sa mnom, u mom srcu, u mojoj duši.

U OČEKIVANJU NOVE KNJIGE RJ: Vladimire Nikolajeviču, čitatelji mi nikada ne bi oprostili da vam ne postavim pitanja i o vašoj sljedećoj knjizi. Možete li nam izdvojiti neke teme kojih se u njoj dotičete? VM: U novoj knjizi govorim o moći ljudske misli kao o najmoćnijoj energiji u svemiru.

RJ: Koji su vam najdraži dijelovi knjige? VM: Uvijek volim pisati o nečemu dobrom: kada pišete o nečemu dobrom, o pobjedi dobra, povećava se čak i vitalnost te se popravlja raspoloženje, a patnja i bol nestaju. U novoj knjizi također govorim o mojoj djeci, o ledenom dobu u kojem ljudi napuštaju poznata im područja te, poput jedne djevojčice, pokušavaju zaustaviti ledenjak.

RJ: Vladimire, je li Anastazija razmatrala neke stvari koje su vama bile sasvim nove? VM: Da, jest, ali te stvari nisu uvijek lako pojmljive ili su naizgled nebitne. Na primjer, ona kaže da čovječanstvo još nije utvrdilo svrhu i značenje svog postojanja, i tvrdi da svrha postojanja leži u usavršavanju prirodnog okruženja u kojem živimo. Rekla je to prije mnogo vremena, ali nisam to zapisao jer sam pretpostavljao da životni okoliš uključuje, na primjer, stan ili posjed, te da time nije obuhvaćena duhovnost.

Međutim, u daljnjem razgovoru postalo mi je jasno da pod „životnim okolišem" ona podrazumijeva ne samo „rodbinski posjed", pa bio on i savršen, nego čitavi svemir. Kaže kako pojedinac može, dotjerivanjem svojeg životnog okoliša, zaštititi Zemlju čak i od meteora i učiniti svemir ugodnijim mjestom za život. Dotjerivanjem svojeg životnog okoliša čovjek može usavršiti samog sebe, kao i svoje vlastito tijelo i dušu.

RJ: To doista zvuči fascinantno. Je li vam dala bilo kakve informacije koje su vam zvučale pomalo čudno? VM: Ne toliko čudno koliko su bile teže razumljive. Na primjer, nekoliko mi je puta pokušala reći da čovjek, kada umire, ne mora umrijeti ili, drukčije rečeno, kada zaspe može se probuditi u nekom novom tijelu. Ona to opisuje podrobnije nego što to mogu učiniti ja. No govoreći o tome, ona ponekad rabi riječi kojih nema u našem rječniku. Zbog toga, ono što sam od nje čuo ne mogu izložiti razumljivim jezikom, pa o takvoj temi ponovo raspravljamo. Anastaziju ponekad zamolim: „Riječi koje izgovoriš prevedi na malo razumljiviji jezik." A ona odgovara: „Ne mogu ih prevesti u vaš današnji jezik: vjerojatno sam slabije naobražena i za prevođenje manje vješta." Pa prasne u smijeh. Ali ja znam da je ona iznimno naobražena.

RJ: Anastazija ponekad zauzima vrlo ozbiljan stav prema nekim prizorima o kojima bi željela da pišete. Je li se nešto slično zbilo pri pisanju ove knjige? VM: Jest. Ali, općenito, kada govori o nečemu značajnom u što sama duboko vje

ruje, tada odabire osebujne konstrukcije rečenica. Na primjer, u knjizi Su-stvaranje (Co-creation), kada govori o međuodnosu energije Ljubavi i Boga, sve što kaže zvuči poput prave poezije, i čovjek može upamtiti čitavu knjigu ne samo riječ po riječ, nego može vidjeti slike koje ilustriraju ono o čemu se govori.

RJ: Koji je temeljni Anastazijin cilj u ovoj knjizi, u odnosu na čitatelje? VM: Nisam je konkretno pitao za njen cilj.

Intuitivno, sam osjećam da ona očajnički želi učiniti nešto dobro za ljude i podsjetiti čovječanstvo na neka zaboravljena znanja ili osjećaje. Spremna je na sebe navući svo zlo svijeta i iz tog razloga kaže ovo: „Jao si ga tebi, Nostradamuse! Najavljene strašne kataklizme na Zemlji više su bile tvorevine tvoga uma nego što su bile proricanje. Svojim si stihovima milijune ljudi uspio uvjeriti u te događaje, a time si im misli upravio na ostvarivanje izrečenog. Tvoje misli još uvijek lebde negdje oko nas, krijući se u plavetnilu, i još uvijek plaše ljude proročanstvima užasa i beznađa, ali ona se neće ostvariti. Neka tvoje misli krenu u okršaj s mojima. Naravno, sve si to znao unaprijed i zato tako silno želiš pobjeći." Ili ovo: „Pripremite se, sve zloće i pakosti, da napustite Zemlju i na mene se obrušite!"

RJ: Puno vam hvala, Vladimire Nikolajeviču, na vremenu kojeg ste odvojili za naše čitatelje. Svi nestrpljivo očekujemo vaše buduće radove!

0 AUTORICI TEKSTA: Regina Jensen, dr.sc, ima licencu za rad u psihoterapiji kao i u fizikalnoj terapiji i radi kao terapeutkinja za somatske poremećaje i kao glavna instruktorica. Iza sebe ima preko 35 godina iskustva i profesionalne obuke te drži nekoliko naprednih stupnjeva u humanističkim znanostima. Spisateljica je i samostalan istraživač, a posvećena je traženju „inteligentnih, brzih i veselih rješenja za nevolje koje smo, na ovoj našoj Majci Zemlji, jedni drugima sami natovarili" Dr. Jensen možete kontaktirati preko njene web stranice, http://www.fullyalivewell-nesscenter.com.

RIJEČ UREDNIKA: Pravo na objavljivanje ovog intervjua drže: © 2008 Regina B. Jensen, Vladimir Megré iRingingCedarsofRussia.org., a prvi puta je objavljen u online mjesečnim novinama The Earth. Više informacija o knjigama iz serije The Ringing Cedars možete dobiti na službenoj web stranici Ringing Cedars, na adresi http://www.ringingcedars.com. Leonid Šaraškin, urednik engleskih verzija serijala The Ringing Cedars i zagovornik pokreta za Uređenje ruskih dača, bio je jedan od govornika na NEXUS-ovom skupu održanom u Australiji od 4-6. listopada 2008. u području Sunshine Coast, u državi Queensland.

... i kaže kako pojedinac može, dotjerivanjem svojeg ži

votnog okoliša, zaštititi Zemlju čak i od meteora i uči

niti svemir ugodnijim mjestom za život.

PROROČANSTVA BOGOVA I

VELIKA PIRAMIDA D R E V N I S P I S I N A G O V J E Š Ć U J U D A J E V E L I K A P I R A M I D A BILA V E Ć V R L O STA

R A K A D A S U D R U G E P I R A M I D E I Z G R A Đ E N E N A V I S O R A V N I G I Z E , I D A J E N E

K O Ć BILA P O K R I V E N A O P L A T N I M K A M E N J E M S U K L E S A N I M P R O R O Č A N

S T V I M A O K A T A K L I Z M A M A K O J E Ć E Z A D E S I T I Z E M L J U .

Piše: Tony B u s h b y © Lipanj 2008.

W e b stranica: http://www.tony-

bushby.com

Uklesani napisi koji su ukrašavali prvotno oplatno kamenje na Velikoj piramidi u Gizi otkrivali su budućnost planeta Zemlje - ali što je u njima doista pro-rečeno?

Odgovor možda daju nedavno otkrivena

proročanstva egipatskih bogova i božica.

Od svih zagonetki na Zemlji Velika piramida je jedna od najvećih; a zbog njene strukture, o toj je piramidi napisano više knjiga negoli o ijednom drugom poznatom zdanju. Ali što zapravo predstavlja ta ogromna građevina... i zašto je sagrađena? Da bismo odgovorili na ta pitanja i dokučili njeno dublje značenje, trebamo proniknuti u najvažnije i temeljno vjerovanje drevnih Egipćana, ono koje tisućama godina hrani njihovu religioznu misao. Ovo vjerovanje očitovalo se u, kako su ju nazivali, „Vladavini bogova". Taj provokativni izraz podrazumijeva postojanje božanske naravi ili natprirodnosti drevnih egipatskih vladara.

Dakle, ovaj članak iznosi pretpostavku da su u Egipat nekoć došli ljudi veće inteligencije i donijeli tajna znanja. U egipatskoj tradiciji nazivali su ih „Pratioci bogova". Ako razumijemo i prihvaćamo vječitu nepogrešivost svete literature svećenika iz drevnih hramova, tada ovo tumačenje prošlosti nudi novi pogled na stvarnost davno proteklog doba. Oko 1450. godine pojavila se jedna senzacionalna knjiga pod nazivom Ljetopisi (The Histories) koja i danas plijeni pažnju intelektualnih krugova svojom zanimlji-vošću i tajnovitošću. Napisao ju je grčki povjesničar Herodot (c. 484. - c. 430. pr. Kr.), koji je nekoliko puta putovao u Egipat kako bi istražio njegovu povijest. Herodo-tova djela za renesansne su učenjake bila otkrivenje jer su njegova otkrića na Zapadu bila nepoznata sve dok jedan od prvih velikih humanističkih kritičara, Lorenzo Valla (1407.-1457.) nije preveo njegove zapise na latinski. Herodot u toj knjizi daje podroban opis ne samo „egipatskih bogova i božica" već i najranije dostupnih opisa Velike piramide i čuda koja ju okružuju

(Ljetopisi, Pariz, izdanje iz 1592. godine). Ono što danas stoji u obliku građevine koja se polako ali neumitno raspada, on je vidio iz perspektive bliže prvotnom stanju tog zdanja te ga je, čak i tada, prije nekih

2400 godina, jedinstvena narav piramide jednostavno „zbunjivala" (ibid.).

„ISKLESANO ČUDO" Pišući o svojem sedmogodišnjem posjetu Egiptu, počevši od 449. godine pr.Kr., Herodot izrijekom spominje da je Velika piramida bila presvučena sjajno-bijelim oplatnim kamenjem, čije su spojnice bile tako savršeno izrađene da bi se izbliza jedva vidjele, te se činilo da je čitavo zdanje načinjeno od jednog jedinog, ali ogromnog komada bijelog kamena. On kaže da je kamenje „savršeno izbrušeno" i ukrašeno „meni čudesnim znakovima i simbolima" (ibid.). Veliku piramidu naziva „isklesanim čudom" i zapanjeno se pita: „Odakle potječe umijeće za gradnju ove čudesne građevine?" (ibid.) Drugi drevni dokumenti također potvrđuju da je oplatno kamenje prvotno bilo ukrašeno natpisima koji su, prema poznatom povjesničaru Josefu iz prvog stoljeća (rođ. 37. godine), otkrivali „osebujnu vrstu mudrosti" (Relikvije Zidova). Dodatne informacije pruža nam svitak čuvan u knjižnici Bodleian u okviru Sveučilišta Oxford, kojeg je napisao Abou Balkhi, arapski astronom i astrolog iz osmog stoljeća: „Od ovih [piramida] dvije su nadvisivale sve ostale, s visinom od 400 lakata, i s istom tom širinom i dužinom. Izgrađene su od velikih kamenih blokova, tako precizno priljubljenih da su spojevi jedva vidljivi. Na vanjskoj površini najboljeg zdanja [Velike piramide] uklesana su sva čuda i čarolije fizike."

Zapisi Masoudija, arapskog povjesničara i pisca iz 10. stoljeća, sadrže slične podatke o urezanim natpisima na piramidama, te još iscrpnije otkrivaju: „Na istočnoj ili velikoj piramidi, koju su izgradili drevni ljudi, uklesana su nebeska tijela, kao i položaji zvijezda i njihovih putanja, zajedno s poviješću i ljetopisima prošlih vremena, s

onime što dolazi, uz svaki budući događaj. Ondje se također mogu pronaći zvijezde stajačice i promjene njihovih putanja iz jednog doba u drugo ... i prikazi tvorevina njihovih predaka" (Masoudi, Rukopis br. 9576, British Museum). Jednostavno rečeno, neki od natpisa na Velikoj piramidi bili su pretkazanja koja bi, prema Ibn Haukalu (arapskom putopiscu također iz 10. stoljeća) kada bi se prepisala, „ispunila deset tisuća stranica najvećih listova papirusa koji postoje" (Murtedi, Povijest čudesnih stvari u Egiptu, oko 1710. Kao arapski autor, Murtedi je svoje podatke izvlačio iz drevnih rukopisa, nepoznatih datuma nastanka). Kojim se postupcima poslužila „rasa gospodara" - bogova i božica - u izradi tih natpisa i pri postavljanju oplatnog kamenja na stranice Velike piramide s kosinom od 51-og stupnja, jedna su od najvećih zagonetki prošlosti. Prilično je lako zamisliti da su te egzotične nebeske poruke vlastitim rukama napisali sami bogovi i božice.

NEKOĆ POTOPLJENA VISORAVAN GIZE Masoudi, ponavljajući tradicije Kopta (nasljednika drevnih Egipćana), kaže u Rukopisu br. 9576 čuvanom u Britanskom muzeju, da su na Velikoj piramidi bili „urezani nerazumljivi natpisi na nepoznatom jeziku ljudi i naroda odavno zaboravljenih imena i doba postojanja". Međutim, autor koptskog rukopisa iz, navodno, 12. stoljeća, otkrivenog u egipatskom samostanu Abouu Hormeisu 1927. godine, pročitao je natpise na oplatnom kamenju bez problema:

„Na ovaj je način sagrađena Velika piramida. Na stranicama su uklesane zagonetke znanosti, astronomije, geometrije, fizike i mnoga korisna znanja, što može pročitati svatko tko poznaje naše pismo [koptsko?]" (tekst nepoznatog autora; rukopis se drži u knjižnici Bibliotheca Alexandrina, u Ale-ksandriji, u Egiptu). Ibn Baruta, arapski povjesničar iz 14. stoljeća, dodao je ovu napomenu:

„Prvu piramidu osmislio je i konstruirao Thoth kako bi sačuvao znanja o umjetnosti i znanosti i drugim znanstvenim postignućima tijekom mogućeg potopa." (iz djela M. Jomarda, Citati drevnih autora, 1801.; s koptskog preveo prof. ben Abdul-lau). Thoth je bio jedan iz Družbe bogova, a najstarija knjiga na svijetu, Egipatska knjiga mrtvih, također navodi da je on osmislio i izgradio Veliku piramidu prema

Bogovi i božice Egipta, te mudraci drugih drevnih kul-tura, ostavili su nam u nasljeđe proročanstva i mitove koji govore o kozmičkim kataklizmama s ozbiljnim po

sljedicama po Zemlju.

potankom opisu iz „Knjige koja potječe s Neba" (J. J. Champollion-Figeac, Wisdom Literature, Pariz, 1888.). Tnoth se spominje u drevnim astrološkim raspravama kao onaj koji nadzire „šesto podneblje", što se može odnositi na redo-

Velika piramida izgrađena prije katastrofalnog potopa kojeg se u drevna vremena nazivalo „Vodenom bujicom" (ibid.).

„Prvu piramidu osmislio je i konstruirao Thoth kako bi sačuvao znanja o umje-

viti ciklus promjena okoliša koje se zbivaju na Zemlji. Prisjetimo se riječi (datum nastanka nepoznat) Sončisa, egipatskog svećenika iz Saisa, koji je Solonu (638.-559. pr.Kr.), atenskom pravniku i trgovcu rekao:

„Sve vaše duše su mlade jer nemate nikakve stare tradicije, nikakva drevna vjerovanja ili starodrevna znanja. A razlog tomu je ovaj: čovječanstvo je doživjelo brojna razaranja, a doživjet će još mnoga." (profesor S. L. MacGuire, Manuscripts in the Glastonbury Library, Salisbury, 1922.). Riječi koje je izgovorio jedan drugi egipatski svećenik u Timeju potvrđuju da je već bilo mnogo katastrofa: „Vi [Grci] pamtite samo jedan potop, ali bilo ih je u prošlosti mnogo." (Platon [oko 428.-348. pr.Kr.], Timej, 23. odlomak). Ove podatke potkrepljuje Camoos [Rječnik] Firazabadija, izvanredna i rijetko spominjana knjiga o tajnovitoj egipatskoj prošlosti, koja je napisana u osmom stoljeću ali se naslanjala na ranije spise. Izvorna verzija danas se čuva u Bibliotheci Alexandrini (Aleksan-drijskoj knjižnici). U ovom se spisu tvrdi, kao i u mnogim arapskim zapisima, da je

tnosti i znanosti i drugim znanstvenim postignućima tijekom mogućeg potopa". Ovu tvrdnju potvrđuju rijetko spominjani opisi iz Herodotovih Ljetopisa. Na primjer: „Opazio sam da se u brdima nalaze

čak i da dosegne tu razinu, ne bi ga se moglo smatrati uzrokom pojave školjki, jer ova rijeka ne nosi u sebi, niti u jednom dijelu svoga toka, bilo kakve školjkaše. Mada školjaka u Nilu nema, puno ih je Crveno more, te bi se moglo postaviti pitanje, odakle dolaze ove školjke kakve se mogu naći priljubljene uz same piramide?" (Frederic Louis Norden, Travels in Egypt and Nubia, objavilo Kraljevsko znanstveno društvo, Kopenhagen, 1755.-1757.). Napomene Herodota i Nordena pokazuju da je pijesak u cijelom tom području bio pun školjki i otkrivaju da je u jednoj fazi svoga postojanja visoravan s piramidama bila pod morem. Pokušat ćemo sada utvrditi kada i kako se to dogodilo. Masoudi piše da je Saurid Ibn Salhouk, drevni egipatski kralj, izgradio dvije nove piramide blizu „...golemog bijelog kamena koji se izdizao iz ravnice, te je nadvisivao gorje a uglatim svojim izgledom ukazivao je na četiri segmenta nebeskog tijela, te se gore, prema zvjezdanom nebu, sužavao; ali taj je kamen bio star, stariji od samog vremena." (Masoudi, Les Prairies d'Or, ii. svezak, na engl. preveo C. Barbier de Meynard. Sličan se opis nalazi u djelu Pastor of Hermas iz 2. stoljeća, Whitehaven Books, London, 1942.; citirano također u Razotkrivenoj Izidi Helene Petrovne Blavatske, 1877. ii. knjiga, „Teologija", str. 245). U Razotkrivenoj Izidi ovaj „golemi bijeli kamen" opisuje se kao „star, s izdubljenom rupom", a Iamblichus (250.-330.), sirijski predstavnik Aleksandrijske škole mistici-zima i filozofije, bilježi da se na sjevernoj

Napomene Herodota i Nordena pokazuju da je pijesak

u cijelom tom području bio pun školjki, i otkrivaju da je

u jednoj fazi svoga postojanja visoravan s piramidama

bila pod morem.

morske školjke, koje su okamenjene visoko gore na samom izrezbarenom zdanju [Velikoj piramidi] ... a da je sol izbijala iz tla u tolikoj mjeri da je piramidama mogla naškoditi." Kada je danski pisac Frederic Louis Norden posjetio piramide sredinom 1790-ih, više od 2200 godina nakon Herodota, na visoravni Gize još uvijek je bilo morskih školjki. Iznenadio se pronašavši „...veliki broj školjki i okamenjenih kamenica, što je tim čudnije zato što Nil nikad ne naraste toliko da poplavi ovu zaravan. Osim toga,

strani Velike piramide nalazi „oštećenje još iz drevnog doba" (On the Mysteries, particularly those of the Egyptians, Chaldeans and the Assyrians, četvrto stoljeće). Dakle, „golemi bijeli kamen" opis je Velike piramide. Godine 820. Abdullahu Al-Mammumu, arapskom princu, ta je rupa poslužila kao ishodište tunela kojeg je dao kopati prema unutrašnjosti piramide. Na kraju, tunel je presijecao uski i nakošeni prolaz koji se danas naziva „padajući prolaz", a princ se potom latio istraživanja unutrašnjosti Velike piramide.

U svakom slučaju, Masoudijevi zapisi daju naslutiti da je tada postojala samo Velika piramida, a kralj Saurid Ibn Salhouk odobrio je izgradnju dvije, slično oblikovane, građevine nedaleko nje. Možda je jedna o njih bila piramida od providnog alabastera koja je stajala zapadno od Velike piramide (iz izvještaja „Golden Armour", profesora Greavesa, oko 1897., koji se čuva u Bibli-otheci Alexandrini) prije negoli je „razorena" 590. g.pr.Kr. (Ljetopisi). U spisu iz devetog stoljeća kojeg je napisao

arapski povjesničar Ibn Abd Hokm, nalazimo ovaj zanimljivi odlomak: „Veliki broj kroničara slaže se daje piramide [isključujući Veliku piramidu] izgradio Saurid Ibn Salhouk, egipatski kralj, koji je živio tri stotine godina prije velikog potopa. Povod tome bio je njegov san u kojem je vidio da se čitava Zemlja preokreće, sa svim njenim stanovnicima. Ljudi leže potrbuške a zvijezde padaju i međusobno se sudaraju uz strašnu buku. Prestravljen vizijom, kralj je zadrhtao. Probudivši se u velikom strahu, pozvao je glavne svećenike svih egipatskih pokrajina, njih stotinu i trideset, od kojih je glavni bio Aclimon, i ispričao im što je vidio. Uzevši u obzir visinu zvijezda, napravili su proračune i iznijeli predviđanja, prorekavši dolazak potopa. Kralj je upitao: „Hoće li dospjeti i do naše zemlje?" Odgovorili su mu: „Da, i razorit će je." No, do potopa je bilo preostalo još dosta godina, te je naredio da se izgrade dvije piramide s podrumima kao spremištima za svakojaka čudesa i blaga. Na stjenkama i stropovima piramida urezana su znanja iz znanosti poput astronomije, matematike i medicine." (Ibn Abd Hokm; prevedeni spis čuva se u Bibliotheci Alexandrini) Ibn Abd Hokmov izvještaj pun je spornih mjesta jer na piramidama preostalim na visoravni Gize nema prostorija s uklesanim natpisima. U stvari, potanko se opisuje jedna od dvije piramide kralja Saurida Ibn Salhouka, te doznajemo da je imala... „...sedam ulaza, svaki načinjen od po jednog kamena, i zatvoren jednom bravom, s takvom preciznošću da se silom ne može otvoriti; da ima sedam prostorija,

posvećenih istom broju planeta, a u svakoj prostoriji nalazi se zlatni kumir, s jednom rukom na ustima i s natpisom na sind-skom [jednom drevnom jeziku] na čelu; da kumir, kada [posjetitelj] pročita natpis, otvara svoja usta, u kojima se nalazi ključ, koji otvara razne stanove." (iz knjige Operations Carried on at the Pyramids of Gi-zeh in 1837., pukovnika Howarda Vysea, James Fraser, London, 1840., vol. II, str. 348).

Po dovršetku gradnje svojih piramida,

kralj Saurid Ibn Salhouk naredio je da se : „... natpisi imaju postaviti od vrha prema dnu paralelno ... [budući da su to bile] tajne astrologije i utjelovljenja ... izgradio ih je za šest mjeseci a potom prekrio obojanom svilom ... zatim je Veliku piramidu pokrio prugastim platnom iz Jemena, a poslije i s brokatima ... izazivale su takvu udivljenost i čuđenje da su ih počeli štovati kao pobožna mjesta ... i mjesta hodočašća." (dr A. Sprenger, oko 1835., navodi odlomke iz knjige The Wandering Stars, Al-Akbarija, iz 14. stoljeća, citirane u knjizi profesora Charlesa L. C. Stanto-na, Ancient Egypt, Bloomsbury, London, 1849.).

Svećenici su kralju rekli da će veliki potop doći iz „sazviježđa Lava", nakon čega će uslijediti „vatra s nebesa" (ibid.). Kada sla-galici nedostaju tri četvrtine dijelova tada je nije lako posložiti, ali iz ovog drevnog ljetopisa proizlazi sudbonosan podatak: predviđene su velike turbulencije na Zemlji, te je kralj želio doći do konkretnih podataka sačuvanih u (i na) kamenim piramidama. Prije svoje smrti ostavio je ove upute uklesane na kamenoj pločici: „Piramide sam izgradio kako bih se osigurao protiv strašnih posljedica potopa koji će preplaviti Zemlju... Narodu sam dao dovoljno vremena da se pred nadirućim vodama povuče u planine." (M. Jomard, Quotations from Ancient Authors). Od uništenja izazvanog predviđenom kataklizmom kralj je planirao zaštititi Veliku piramidu i svoje dvije nove građevine, a izvanredna metoda kojom se poslužio da postigne taj cilj iznijeta je u povijesnim zapisima.

P I R A M I D E I S F I N G U

P A Z E K A M E N I Č U V A R I

Arapske legende vjerno čuvaju tradiciju i daju pojedinosti o gradnji čudnovatih kamenih čuvara izgrađenih kako bi piramide zaštitili od oštećenja. Opisani su u drevnim djelima o zagonetkama jednog iščezlog svijeta (u Camoosu Firazabadija, na primjer), ali se rijetko spominju u djelima suvremenih autora. Ugledni egiptolog profesor Gaston Maspero, glavni direktor Egipatske službe za starine s kraja 19. i početka 20. stoljeća, dao je ovu napomenu: „Kralj Saurid Ibn Salhouk, nakon što je u dvije nove piramide pohranio tijela prijašnjih kraljeva, proroka i kumira u namjeri da ih sačuva od potopa, za svaku je piramidu postavio po jednoga čuvara." (profesor Gaston Maspero, Histoire Egyptienne [„Povijest Egipta"], Maguireov prijevod, oko 1901., str. 107). Kasniji istraživači su rekli da ti „čuvari" predstavljaju „najučinkovitije Kerbere" - u grčkoj mitologiji Ker-ber je zastrašujući troglavi pas koji čuva ulaz u Had (E. A, Wallis Budge, Handbook for Egypt and the Sudan, British Museum, 1948., str. 82).

Profesor Maspero nadopunjuje naše nedostatno poznavanje ove fascinantne teme: „Čuvar orijentalne piramide [istočne, Velike piramide] bio je crno-bijeli kameni kumir koji je sjedio na prijestolju s oba oka širom otvorena; pokraj njega nalazila se helebarda [kombinacija koplja i ratne sjekire]. Ukoliko bi kakav nesretni uljez ugledao helebardu, smjesta bi začuo gromoglasnu buku od čega bi mu srce zamalo stalo, a ubrzo bi nastupila i smrt. Ondje je također bio i duh čija je dužnost bila da čuvaru služi, ali mu se nije obraćao riječima. Čuvar okcidentalne piramide [zapadne; prije potopa, koja više ne postoji] bio je kumir od teškog crvenog kamena, koji u ruci drži neku vrstu helebarde, a na glavi mu leži sklupčana zmija, koja bi se ustremila na svakoga tko bi se približio, obavila se oko njegova vrata i usmrtila ga na licu mjesta. Ondje je bio i duh zadužen da služi toga čuvara, ali bio je ružan i izobličen. Mali kumir od bistrog [prozirnog] kamena bio je čuvar treće piramide; fascinirao bi svakoga tko bi ga opazio i privlačio bi ljude na takav način da oni ili umru ili polude. Poput dviju drugih, ova figurica također je imala svoga vjernog duha. (profesor Gaston Maspero, The Destruction of Men, oko 1898., vol. 1, str. 2).

Po dovršetku gradnje svojih piramida, kralj Saurid Ibn Salhouk naredio je da se: „... natpisi imaju postaviti od vrha prema dnu paralelno ... [budući da su to bile] taj-ne astrologije i utjelovljenja ...

Egiptolog iz 14. stoljeća po imenu Soyuti, o kojem se malo zna, zabilježio je da je kralj Saurid ispred Sfinge postavio i „zaštitni talisman" s funkcijom da to područje „štiti od nadiranja pustinjskog pijeska" (iz rukopisa 660 i 780 u Urijevom Catalogueu, koji se čuva u knjižnici Bodleian). Soyuti također bilježi kako je kralj organizirao da blaga skrivena u njegovim piramidama

čuvaju duhovi, koje se često moglo vidje-ti u obilasku zdanja u svitanje i u podne" (Rukopis 660).

NEOBIČAN VODENI TRAG NA VELIKOJ PIRAMIDI Razvoju naše priče ne pogoduje to što Masoudi ne navodi preciznije godine u kojima je živio kralj Saurid Ibn Salhouk, iznijevši samo da je živio 300 godina prije velikog potopa. Ovo je jedna od mnogih arapskih legendi koja je očuvala tradiciju u vezi dolaska velikog potopa i nastojanja vladara da bitne informacije sačuvaju od katastrofalnih posljedica. Vanjski natpisi na Velikoj piramidi bili su prvotni i glavni izvor izvanrednog znanja iz gornjih sfera, što je vjerojatno jedan od razloga za podizanje te građevine. Treba imati na umu da zapisi drevnih škola misterija uporno tvrde kako su mnoge egipatske građevine podignute zato da „dijelom budu trajne Dvorane inicijacije, ali i da posluže kao riznice i svetišta za neke važne amajlije moći tijekom potonuća za kojeg su Inicirani znali da je na pomolu" (W. Scott-Elliot, The Story of Atlantis, predgovor prvom izdanju napisao A. R Sinnett, 1896., str. 38).

Došlo se do zaključka da je zapis o „morskim školjkama...okamenjenim visoko gore" na Velikoj piramidi, kao što je napisao Herodot prije više od 2400 godina, uistinu dokaz da je to zdanje podignuto prije potopa - teorija potkrijepljena i arapskim tradicijama koje su vodeći egiptolozi prečesto omalovažavali ili zanemarivali. Pretpostavku da je Velika piramida u jednom razdoblju svog dugog postojanja većinom bila pod vodom potvrđuje izuzetno neobična činjenica (o kojoj egiptolozi ne raspravljaju otvoreno) da se na dvije trećine visine, na njenim stranicama nalazi vodeni trag koji se proteže na sve četiri strane piramide. Treba reći da na obližnjoj Kefrenovoj piramidi sličnih vodenih tragova nema, što upućuje na to da se, ma što da je prouzročilo nastanak tih tragova na Velikoj piramidi, to dogodilo prije negoli je Kefrenova piramida izgrađena.

Zanimljivo, preostalo bijelo oplatno kamenje na Kefrenovoj piramidi nepravilnog je oblika, iskrzano, tanko i slabo nasjedajuće, što ukazuje na lošiju gradnju u usporedbi s građom susjedne Velike piramide. Također je važna i činjenica da oplatno kamenje Kefrenove piramide nije ukrašeno „nebeskim tijelima" i drugim izvanrednim podacima kakvi su se nalazili na Velikoj piramidi.

nica Velike piramide da bi to kamenje poslužilo pri zidanju kairskih džamija i utvrda. Njihovim uklanjanjem s „velikih bijelih zidova sa zapisima" nestale su „tajne nebesa ... zapisi i kronike prošlih vremena ... i ono što nas čeka", što je nekoć bilo izloženo pogledima ljudi (E. Guimet, True Chronicles, oko 1480., svezak xvii, str. 41, iz starijih rukopisa, koje je objavila Bibliotheca Alexandrina). Ti podaci bili su uklesani u kamenu kada

IZGUBLJENO ZNANJE O su u Egiptu „vladali bogovi i božice, koji BUDUĆNOSTI ZEMLJE su prebivali na Zemlji uz domorodačko Nažalost, u 12. stoljeću čitava su 22 jutra stanovništvo, gdje je jedan bog uvijek bio bijelog oplatnog kamenja skinuta sa stra- vrhovni, iznad ostalih bogova" (Ljetopisi).

U povijesnim spisima stoji da je u vrijeme oskvrnuća Velike piramide (oko 1100. godine) bilo: „... osamnaest piramida na visoravni Gize ... svaka od piramida posvećena je nekoj zvijezdi ... nekoliko ih je terasasto ili stepenasto, ali većinom su kosih neprekinutih linija, s glatkom površinom ... prvotno su podignute zbog zvijezda koje su pretkazivale potop ... bilo je na njima svakovrsnih privjesaka i amajlija ... mnoge od ovih piramida srušio je Karakuš ... koji je izgradio, s mnogo materijala, Kelu Gebel [Tvrđavu], kairske zidine, i povišeni put s lukovima blizu Gize ... one koje su preostale sadržavale su opasne prolaze, od kojih su neki vodili do Fayouma" [južno od Kaira, gdje je nekoć stajao znameniti mramorni „Labirint" od 1500 prostorija i „ogromna piramida s uklesanim likovima životinja na površini svojih stranica" (Ljetopisi)]. (Makrizi [ili Al-Maqrizi], egipatski povjesničar [1364.-1442.], iz Rukopisa br. 671 u Urijevu Catalogueu; izvaci sa strana

Treba imati na umu da

zapisi drevnih škola

misterija uporno tvrde

kako su mnoge egipat

ske građevine podignute

zato da „dijelom budu

trajne Dvorane inicija

cije, ali i da posluže kao

riznice i svetišta za neke

važne amajlije moći tije

kom potonuća za kojeg

su Inicirani znali da je

na pomolu" (W. Scott-

Elliot)

92-97 iz prijevoda dr. A. Sprengera citiranog u djelu Ouvaroff's Egyptian Mysteries, izdanom 1849.). Makrizijevo spominjanje „osamnaest piramida" u sjevernom Egiptu u 12. stoljeću otkriva da ih je devet srušeno prije nego što je pukovnik Vyse stigao onamo 1837. godine, jer u svojoj knjizi, Operations Carried on at the Pyramids of Gizeh in 1837., on daje detaljne dimenzije devet piramida koje su tada stajale na visoravni. Danas postoje samo tri.

ČUDAN HRAM NA VISORAVNI GIZE Na visoravni Gize Velika piramida nije bila jedina građevina s uklesanim natpisima, jer kodicili dodani djelu Camoos Fi~ razahadija iznose ovaj zanimljivi podatak: „Ispod jugoistočne kosine Velike piramide nalazi se dugačak Hram s kamenim ri-čućim čudovištem s lavljom glavom koje sjedi gore na prednjoj strani hrama... njegova je svrha da otklanja nesreću koja dolazi sa zvijezda ... grozno ga je vidjeti, i sve povezano s njime je tajnovito ... čudovište izaziva zapanjenost svih koji ga spaze ... običan puk naziva ga Balhouyah Balbit [Veliki Barabi] ... ono se kreće pravokutno, u stadijima; nagnuto je uvis i unatrag ... gornja površina hrama je ravna a može primiti devedeset kamila [oko 170 kvadratnih metara?] ... ima tajna vrata koja vode do dvorana ... na uspravnim [okomitim] stanicama uklesani su prikazi zvijezda, nebeskih tijela i medicinskih rasprava." (Camoos Firazabadija, na raznim mjestima). Ovo je drevni opis Sfinge u njenom prvotnom obliku s lavljom glavom, a ime joj nikad nije bilo „Sfinga"; nadjenuli su joj ga Grci nakon osvajanja Egipta u četvrtom stoljeću pr.Kr., u tom drevnom stadiju njenog postojanja. Njezina je pojava izazivala takav strah da su Arapi taj spomenik zvali Abu al-Hol („Otac užasa") (The Manuscript of Abu al-Hol, Bibliotheca Alexandr ia) .

Znameniti ruski autor, istraživač i slikar Nicholas K. Roerich (1874.-1947.) mnogo je godina živio u Tibetu gdje je, po vlastitom priznanju, "u tibetanskom samostanu pronašao skriveno blago Egipta" (arhivski materijal kojeg je koristio u razradi Roerichevog sporazuma). Godine 1939. dao je prikaz svog jedinstvenog znanja o tomu što je Sfinga izvorno predstavljala a, iz nekog razloga, naslikana tema dana je u obrnutom, zrcalnom odrazu. Na suptilan, izvrnut način, slika prikazuje glavu lava, bijesnog pogleda upravljenog prema gore, s velikim, prijeteći razjapljenim raljama punim oštrih, iskeženih zuba.

JE LI ZEMLJA ZAROBILA MJESEC U KOZMIČKIM POTRESIMA? Danas se općenito prihvaća da je izvorna lavlja glava izmijenjena klesarskim intervencijama u faraonskom dobu, a osnovni stepenasti oblik Sfinge također je preoblikovan kasnije. Možda ju je nagrizala voda

koja se povlačila nakon velikih poplava, s valovima koji su udarali o njenu površinu. Kada se točno dogodila ta kataklizma u svjetskoj povijesti nije poznato, ali možemo, upoznavajući narodne predaje drugih drevnih rasa, dati svoje mišljenje o tome. U legendama afričkih plemena, stanovnika Uskršnjih Otoka, južnih Grka, Meksikanaca i Južnoamerikanaca, uključujući kolumbijske Indijance s visokih savana, izričito stoji da je „velika katastrofa zadesila Zemlju prije nego što je Mjesec zasjao na nebu" (Harold T. Wilkins, Mysteries of Ancient South America, Rider & Co., London, 1946.; vidi također H. S. Bellamy, Built Before the Flood, Faber & Faber, London, 1943.; Immanuel Velikovsky, Worlds in Collision, Macmillan, 1950.). Postojeći hramski natpisi podupiru to gledište, a drevni arapski, tibetanski, indijski i sibirski zapisi govore o postojanju tajnih podzemnih dvorana s uklesanim tekstovima koji otkrivaju da Mjesec nije oduvijek obasjavao noćno nebo. U uvodu drevnog svetog spisa (Kangyura) pod nazivom „Napomene jednog lame", kojeg je „nebeskim slovima" navodno napisao jedan delog (napredniji lama), spominju se spisi iz 4000. g. pr.Kr. u kojima se navodi postojanje, u davnim vremenima, jednog „grimiznog grada [Šambale?] smještenog usred zelenila u Tibetu", zatim postojanje ljudi zvanih „vaditelji svijesti" i, što je važno za našu tezu, postojanje „Zemlje bez mjeseca".

Autor H. S. Bellamy razradio je teorije Hansa Hoerbigera, jednog ranijeg istraživača koji je pisao o temi Zemlje bez Mjeseca, iznijevši stajalište da je planet po nazivu Luna „zarobljen" u našem Sunčevom sustavu od strane Zemljine gravitacijske sile te je postao njezin današnji satelit -Mjesec. Po mišljenju spomenutih učenih autora (Bellamyja i Hoerbigera), taj kozmički događaj započeo je prije mnogo tisuća godina, a njegove razorne posljedice naposljetku su „prouzročile presušivanje Mongolskog mora" (Built Before the Flood). Golema se bujica izlila u Crno more i provalila u Bospor, stvarajući današnje Mediteransko more. Vodeni je korpus nabujao do razine mnogo više nego što se danas može vidjeti, a ova teorija nudi objašnjenje za to kako je vodeni trag dospio do gornjih razina Velike piramide. Kao što se može zamisliti, ti događaji, rame uz rame s klimatskim promjenama, u većoj su mjeri mogli izmijeniti lice planeta. Izvijanje, okretanje i obrtanje Zemlje

- u ovom kolosalnom kozmičkom diza-jnu Zemljine kore izazvanom Luninim

utjecajima - mogli su prouzročiti da neka područja potonu (Atlantida?), a da se neka gorja uzdignu (Himalaje?). Uzmemo li u obzir da je prošlo više stoljeća prije nego što se Luna smjestila u svoju novu orbitu i postala naš Mjesec - te da su plime i oseke koje je tada stvorio uzrokovale silovita gibanja Zemljine kore, dok su plimni valovi i erupcije uzbunji-vali one koji su preživjeli - zbog sveg tog meteža Mjesec je došao na loš glas te ga se odonda povezivalo sa zlom. Tako je „Grijeh postalo ime babilonskog boga Mjeseca", za kojeg su onodobni ljudi vjerovali da stoluje nad tim svjetlonošom (ili živi unutar njega) (Dictionary of the Bible, ured. James Hastings, doktor teologije, 1914., str. 863). U jednom razdoblju Mjesec su nazivali „Gospod Mjesec" (Deus Lunus na latinskom), a njegov rođendan slavljen je 25. prosinca zato što je toga

Nakon 40 godina predanog istraživanja povijesti drevnog meksičkog naroda, Harold T. Wilkins je napisao: „Neobično je da su drevni Meksikanci spominjali kako istočno nebo obasjava planet Venera, a ne Mjesec." (Mysteries of Ancient South America)

tka pretkazanja koja su nam ostavili egipatski bogovi i božice. Spis je pronađen u Zbirci rijetkih knjiga u Bibliotheci Alexandrini i nedavno je preveden na engleski. Zabilježena proročanstva možda su izvorno proizašla iz uklesanih natpisa o „onome što će doći i o svakom budućem događaju" koji su nekoć krasili stranice Velike piramide (ibid.). To je skup

...u brojnim se upečatljivim legendama i sjećanjima

mnogih naroda spominje se da je Zemlju nekoć jarko

obasjavala Venera, a ne Mjesec.

dana prvi puta viđen na nebu (Camoos Firazabadija).

Lako je razumjeti sumnjičavost inteligentnog čitatelja koji bi vjerojatno teže povjerovao u to da Mjesec možda nije bio naš satelit, ali u brojnim se upečatljivim legendama i sjećanjima mnogih naroda spominje se da je Zemlju nekoć jarko obasjavala Venera, a ne Mjesec.

U prvom stoljeću nove ere poznati povjesničar i prirodoslovac Plinije stariji (23.-79.) zabilježio je u svom djelu Povijest prirode (odlomak 77) da je nekoć na Zemlji došlo do velikog potopa uzrokovanog promjenama Venerine boje, veličine, oblika i putanje.

U drevnoj Knjizi Heno-kovoj stoji da je strašan potop na Zemlji nastao zbog p r o m j e n e magnetsk ih polova našeg planeta. Navedeno je da se „Zemlja nagnula, a pr imaknulo uništenje" (1 Henok 65:1). S u v r e m e n a z n a n s t v e n a istraživanja potvrđuju da je prije otprilike 5500 godina došlo do neke velike katastrofe. Ali što je s budućnosti? Što

možemo saznati iz proročanstava piramida? Tražeći odgovor na ta pitanja, zavirit ćemo u neke zanimljive drevne zapise.

DREVNA PRETKAZANJA NADOLAZEĆE KATAKLIZME Ako se budućnost može točno predvidjeti, tada treba pretpostaviti da ona već postoji - što nas vodi do Hramskih dijaloga, saže-

od 49 pretkazanja bogova koje su egipatski svećenici sačuvali u svojim knjižnicama, a otkrivaju da se planet Zemlja kreće prema novom prekretničkom razdoblju, kojeg su bogovi i božice predvidjeli prije više tisuća godina. Pretkazanja mudraca Šambale, mitskog mističnog grada u sjevernom Tibetu, kažu da „Novo doba počinje usred grmljavine i bljeskova munja" (Agni Yoga, preneseno Nicholasu i Heleni Roerich, 1929., str. 277). No, što bi to moglo izazvati takvu kozmičku epohu? U Hramskim dijalozima je rečeno da će u našem Sunčevom sustavu zasjati „astronomsko tijelo" „kada Sunce i Mjesec,... Ti-shya i planeta Jupiter budu u jednoj kući" Prema orijentalistima, Tishya je jedna od zvijezda u sazviježđu Raka (G. N. Roerich, Izbranniye Trudy [Odabrani radovi), Moskva, 1967.). Dakle, bogovi i božice predvidjeli su katastrofično vrijeme za planet Zemlju kada ta zvijezda bude u konjun-kciji sa Suncem, Mjesecom i Jupiterom. Možda je to samo slučajnost, ali u drevnoj kineskoj i tibetanskoj astrologiji Tishya je naziv jedne od 72 zloćudne zvijezde s prijetećim nazivom „Zemljinog krvnika" (E. T. C. Werner, A Dictionary of Chinese Mythology, New York, 1961.). Smatra se da značaj broja 72 u drevnoj tradiciji potječe od 72 suradnika Seta, umiješanih u ubojstvo njegova brata Ozirisa, supruga velike egipatske božice Iziđe, „Kraljice nebesa" (Ljetopisi).

To su ranije spomenuti članovi Družbe bogova [vidi prvi dio]. Također znamo da u Knjizi Izlaska postoje 72 šifrirane riječi, a isti taj broj nalazimo u ovdje spomenutim drevnim tibetanskim predajama. O točnosti tumačenja riječi ,,Tishya" stručnjaci za sanskrt mogu sporiti, ali sa sigurnošću se može reći ovo: Tishya je drevni naziv za zvijezdu ili komet. U vizionarskoj tibetan-

skoj knjizi Doba Maitreye nalazi se zanimljiv odlomak koji potvrđuje egipatska i druga pretkazanja o nepoželjnom a nadolazećem nebeskom tijelu. Pod znakovitim naslovom „Znanost o ciklusima" možemo pronaći ovu rečenicu: „Zvijezde najavljuju novo doba. Kozmička se vatra ponovo približava Zemlji. I opet će čovječanstvo biti stavljeno na kušnju kako bi se vidjelo je li Duh dovoljno napredovao ... a valovi će zbrisati domove nedostojnih ... sijevat će munje, grmjet će gromovi i padati zvi

jezde." (Doba Maitreye, zbirka Dunhuang, British Library) Ovo proročanstvo zapanjujuće je slično pretkazanjima Apača o „crvenom nebu što potrajat će tjedan dana" („Noć crvenoga neba", NEXUS, vol. 7, br. 1). Predviđa se da će tijekom tog razdoblja čak i masivna transhimalajska visoravan Tibeta biti „preplavljena nadirućim vodama, vjerojatno plimnim valovima" (Andrew Tomas, Shambhala: Oasis of Light, Sphere Books, London, 1977., str. 164). Taj potop, kao što je pretkazano, popratit će silovite erupcije, zemljotresi i uragani, a kataklizma će imati takve razmjere da će brojno stanovništvo biti raseljeno u druga područja. Pod naslovom „Gaženje paukova pohlepe", u Hramskim dijalozima se tvrdi da će to razdoblje kažnjavanja trajati 49 dana, s božanskom nakanom da sustavno pročisti svijet od mržnje, rata, neistina, praznovjerja, moralne iskvarenosti, pohlepe i materijalizma. Čini se da su ti poroci odgovorni za zagađeno mentalno ozračje o kojem zabrinuto govore indijski mistici. Prihvatimo li egipatska proročanstva kao dobro dokumentirana, tada je očito da je nadolazeće prekretničko doba neizbježno, a ključni njegov uzrok je manjkavo duhovno uzdizanje ljudske rase. Početkom 1880-ih uzvišeni Mahatma Koot-Hoomi (K. H.), tibetanski mudrac i prorok, napisao je pismo britanskom novinaru A. P. Sinnettu u kojem opisuje „Raja-sunce" koje se približava iz prostora iza Jupitera ali je još skriveno našem pogledu. On ističe: „...niti jedan smrtnik nije ga vidio tijekom ovoga Kruga [redovitog ciklusa?] ... U njegovu sadašnjem položaju u svemiru, ma koliko da je malen i

neprimjetan, metalne tvari od kojih je uglavnom sačinjen šire se i postupno preobražavaju u prozračne tekućine..." (Mahatma Letters to A. P. Sinnett from the Mahatmas M. and K. H., Frederick Stokes Co. Publishers, New York, 1924., Letter XXIIIB, str. 167). Ovime se možda rasvjetljava zagonetka „astronomskog tijela" i „kozmičke pravde" koja, prema Hramskim dijalozima, očekuje čovječanstvo i koja se, po istočnjačkom vjerovanju, uzima kao jedan vid odmazde

kolektivne svjetske karme. Ako do tih događaja zaista dođe, ili ako se oni ponavljaju u dugačkom, prirodnom ciklusu, hoće li biti znakova upozorenja? Majka Shipton (Ursula Sontheil, 1488.-1561.) prorekla je da će svjetsku katastrofu neposredno najaviti „svjetlost na nebu" (Mother Shi-pton's Prophecies after the most exact copy of 1641, Yorkshire, 1989.). Zanimljivo, godine 2004. asteroid širok 400 metara opazili su astronomi na velikoj udaljenosti od Zemlje, a nazvali su ga „2004 MN4". Naredne, 2005. godine, preimenovali su ga u „99942 Apophis", po egipatskom zmijskom bogu, te ga i dalje prate očekujući da prođe vrlo blizu Zemlje 2036. godine.

Uznemirujuća Merlinova proročanstva dramatično završavaju uz viziju božice Ariadne kako mijenja kozmički poredak, tjerajući „Veneru da se odrekne dodijeljenih joj kruženja", te stvara novu stvarnost (Geoffrey of Monmouth, The Prophecies of Merlin, prilagođeni tekst uzet iz prijevoda u knjizi R. J. Stewarta, Merlin: The Prophetic Vision and Mystic Life, Penguin Arkana, 1994.). To je fascinantno jer je prije gotovo 2000 godina Plinije stariji zabilježio da je na Zemlji nekoć davno došlo do velikog potopa čiji je uzrok bila promjena Venerine putanje.

Možda je na djelu univerzalni ciklus i trebalo bi razmotriti mogućnost da se Venera jednoga dana možda ponovno vrati u putanju kojom je kružila prije nego što je Velika piramida izgrađena. U tom bi slučaju Mjesec neizostavno umaknuo gravitacijskoj sili Zemlje i vratio se u svoju raniju putanju. Po ovom scenariju, Venera bi opet obasjavala noćno nebo.

U pokušaju da damo nemogući odgovor o datumu predviđene kozmičke krize, okrenut ćemo se tibetanskim savjetima o mogućim znacima upozorenja za kritično stanje na Zemlji. Pod nazivom „Sveti znak", nalazimo ga u zbirci pisama Mahatma Letters. To nas pretkazanje vodi natrag u Egipta: „Kada se Veliki Barabi [drevno ime Sfinge] iz Gize oglasi upozorenjem, pripremite se za velike promjene." (Mahatma Morya, Mahatma Letters, citirano u knjizi Passport to Shambhala, West Siberia Geographical Society, 1923., Letter 58, str. 79). Takvo upozorenje može doći sutra ili za tisuću godina. Možda će Sfingi otpasti glava ili će joj se urušiti stražnjica. No, ma koliko ih uzimali ozbiljno, ova proročanstva ne bismo trebali smatrati gotovom stvari, jer se stotine ranijih pretkazanja o propasti svijeta nisu ispunila. Možda bismo jedno-stavno trebali prihvatiti logiku slavnog američkog animatora Charlesa M. Schul-za, tvorca stripa Peanuts, koji je rekao: „Ne brinite se ako završetak svijeta bude danas. U Australiji je već svanulo sutra!"

0 A U T O R U :

Tony Bushby, Australac, vrlo je rano u svojem životu postao poslovni čovjek i poduzetnik Pokrenuo je tvrtku za objavljivanje časopisa te je 20 godina istraživao, pisao i izdavao vlastite časopise, uglavnom za australsko i novozelandsko tržište. Osim velikog interesa za metafizičke teme, razvio je i stabilne odnose s mnogim udruženjima i društvima diljem svijeta koja su, otvorivši arhive, pripomogla njegovim istraživanjima. Tonyjev prethodni članak u NEXUS-u, „Krivotvoreni izvori Novog zavjeta", objavljen je u svesku 14, br. 4. Niz njegovih članaka pod nazivom „Zločinačka povijest papinstva" objavljen je u NEXUS-u 14/01-03. Tony Bushbv je autor nekoliko knjiga: The Bible Fraud (Joshua Books, 2001; uz osvrt u NEXUS-u 8/06 s izvacima u NEXUS-u 9/01-03), TheSecretin the Bible (Joshua Books, 2003; uz osvrt u broju od 11/02; izvadak iz „Ancient Cities under the Sands of Giza", u broju od 11/03); The Crucifixion of Truth (Joshua Books, 2005; uz osvrt u broju od 12/02) i The Twin Deception (Joshua Books, 2007; uz osvrt u broju od 14/03). Osvrt na njegovu novu knjigu, The Christ Scandal (Stanford House, 2008), dajemo u ovom izdanju. Tonyja Bushbyja možete kontaktirati preko web stranice Stanford Housea, http://www. tonybushby.com.

No, ma koliko ih uzimali ozbiljno, ova proročanstva ne

bismo trebali smatrati gotovom stvari, jer se stotine ra

nijih pretkazanja o propasti svijeta nisu ispunila.