new godina xiv., zagreb 2010. - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/163.pdf · 2010. 8. 2. · lj. f....
TRANSCRIPT
Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480
Naknade još uvijek Naknade još uvijek simboličnesimbolične 5 5
Nacionalna Nacionalna inventura šumainventura šuma 9
Park šume Park šume grada Zagrebagrada Zagreba 1212
Riža najvažnija Riža najvažnija žitaricažitarica 2020
Tko to tamo Tko to tamo cvrči?cvrči? 3636
PlutoPluto 3939
broj
163/4Godina XIV.,
Zagreb
srpanj/kolovoz
2010.
Završene su pripreme sudaca (šumar-
skih inženjera iz HŠ) koji će suditi
na natjecanju, kao i jedan od tri tre-
ninga sjekača Hrvatskih šuma koji
će, raspoređeni u dvije momčadi (jedna u
službenoj, druga izvan konkurencije), sudje-
lovati na 29. svjetskom prvenstvu šumarskih
radnika koje će se od 23.-27. rujna održati u
Zagrebu, na jezeru Jarun.
Prvi dio priprema hrvatske ekipe sjekača
od držan je od 14.-18.lipnja na prostoru po-
kraj Šumarske i drvodjeljske škole u Karlovcu, a
na njemu je sudjelovalo 10 šumarskih radnika-
sjekača između kojih će se izabrati hrvatska eki-
pa (8 seniora i 2 juniora iz UŠP Vinkovci, Zagreb
i Nova Gradiška).
Drugi dio priprema održat će se će se tako-
đer u Karlovcu od 30. kolovoza do 3. rujna, dok će
treći i završni dio biti na Jarunu od 13.-17. rujna.
Ovih dana riješen je dizajn plakata prvenstva
koji će uskoro biti tiskan. U toku su i prijave ekipa.
Već smo ranije pisali kako će očekuje
100-tinjk natjecatelja koji će, kao i ostali službeni
predstavnici država koje će sudjelovati na prven-
stvu, biti smješteni u zagrebačkom hotelu „I“.
Poznat je i program natjecanja iz kojeg
donosimo najvažnije dijelove i okvirnu satnicu.
Naslovna stranica:
Ježinac na Velebitu
Željko Gubijan
Zadnja stranica:
Ljubičaste petokrake
Željko Gubijan
Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb
Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti
Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad
Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi
Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran
Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb
tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101
e-mail: [email protected]@hrsume.hr
Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.
Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik
Priprema i tisak:
Bistranska 19Zagreb
Naklada: 6200
CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;
etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .
U SUSRET 29. SVJETSKOM
PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA
U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)
najavljujemo
Utvrđen program Utvrđen program natjecanjanatjecanja
djeca vole šumu
Pod nazivom „Šuma okom šu-
mara, šuma okom djeteta“,
tri su dječja vrtića; Josipdol,
Sesvete i DV I. B. Mažuranić
iz Sl. Broda povodom Dana hrvatskog
šumarstva, 20. lipnja, organizirala za-
nimljive i poučne izložbe izabranih
fotografi ja šumara i fotografa Željka
Gubijana iz Vrbovca (prezentiranih
na već poznatom bjelovarskom sa-
lonu „Šuma okom šumara“) i dječjih
crteža na temu šume. Nastavak je to
dosadašnje dobre suradnje ovih vrti-
ća i Hrvatskih šuma koju je potaknu-
la i osmislila naša suradnica (i sama
odgojiteljica) Ljiljana Ivković, a veliki
doprinos realizaciji ovog, najnovijeg
projekta dale su odgojiteljice u spo-
menutim vrtićima.
Tako je u prostoru DV Josipdol,
pišu nam odgojiteljice Maja i Andrea,
postavljeno petnaestak fotografi ja
Željka Gubijana koje su oduševile i
potaknule djecu da se likovno izraze
na temu Očuvajmo naše šume.
„Vodio sam se idejom da oda-
berem motive iz šume, a da se šuma
uopće ne vidi, kako bi promatrača
na neki način kroz fotografi je poučio
da šuma nisu samo stabla i ogromni
šumski kompleksi, već da je treba pro-
matrati iznutra i upoznati svaki njen
najskriveniji kutak kako bi se dobila
njena kompletna slika“, poručio je
tom prilikom Gubijan.
Osim dječjih radova koje su od-
gojiteljice uklopile među fotografi je,
izložena su još i stabla od pedagoški
neoblikovanog materijala, primjerci
recikliranog papira, crteži životinja.
Originalne dječje izjave o očuva-
nju šume također su bile dio izložbe.
Izložbu su uz ostale posjetili i
predstavnici Hrvatskih šuma, voditelj
Već treću godinu za redom, skupina djece
predškolskog uzrasta iz Dječjeg vrtića Travno te
nekoliko učenika prvog i drugog razreda osnovne
škole koji uče francuski jezik, proveli su u okviru
škole u prirodi, u razdoblju od 12. do 19. lipnja
2010. godine u odmaralištu Hrvatskih šuma na Či-
katu u Malom Lošinju, sedam nezaboravnih dana.
Uz neizostavno kupanje i igru uz more, sva-
kodnevno su u ranim poslijepodnevnim satima u
ugodnoj atmosferi u okruženju prekrasnog rasli-
nja te mirisa pomno održavanog cvijeća, vrijeme
provodili u aktivnostima organiziranim na hrvat-
skom i francuskom jeziku.
Posjetili su Plavi svijet u Velom Lošinju u kojem
su pogledali izložbeni prostor, poslušali autentič-
nu snimku glasanja delfi na. U nezaobilaznom
miomirisnom vrtu u Malom Lošinju, uz pomoć
stručnog vodiča, upoznali su se sa ljekovitom
fl orom otoka i za uspomenu izradili vlastite male
herbarije.
Zahvaljujući ljubaznosti osoblja odmarališta
te njihovoj neprestanoj brizi, iz Malog Lošinja su
ponijeli mnogo lijepih uspomena u nadi da će se
ponovno vratiti i iduće ljeto.
UZ DANE HRVATSKOG ŠUMARSTVA, 20. LIPNJA
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA I DJEČJIH RADOVA „ŠUMA
OKOM ŠUMARA, ŠUMA OKOM DJETETA“
Fotografi je kao poticaj dječjoj maštiFotografi je kao poticaj dječjoj mašti
ogulinske Uprave Mladen Stipetić i tajnica gospo-
đa Bernarda Jakopač. Gospodin Stipetić je obraća-
jući se djeci poručio da je „šuma najljepši dio plane-
te, ali isto tako je i opasna. Zato postoje dva pravila
kojih se moramo pridržavati kad idemo u šumu“.
Veselimo se daljnoj suradnji s Hrvatskim šuma-
ma koja se pokazala veoma poučnom za sve nas,
pišu Maja i Andrea.
Iz DV Sesvete također je došlo nekoliko crteža
djece, a Višnja Bertović Krofl in piše kako je „umjet-
nička fotografi ja bila snažan pokretač dječje rado-
znalosti i čuđenja za lijepo u prirodi, za posrednu
komunikaciju s prirodom.“
DJEČJI VRTIĆ TRAVNO
Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Pripremila: Ljiljana Pečko
Ana M.-7 g, (DV Sesvete)Ana M.-7 g, (DV Sesvete)
Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)
Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)
U odmaralištu Hrvatskih šumaU odmaralištu Hrvatskih šuma
1. DAN (četvrtak, 23.9.)
14:30 - 16:00 Skupština članica “ialc-a” u hotelu „I“
16:00 - 19:00 Izlet za ekipe i navijače – Krapina, Muzej krapinskih neandertalaca
19:30 - 20:30 Sjednica trenera u hotelu „I“
2. DAN (petak, 24.9.)
08:00 Svečano otvorenje
09:00 - 17.00 Natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje vodilice, kombinirani
prerez, precizno prepiljivanje i štafeta prema detaljnom vremenskom
rasporedu
18:00 – 21:00 Izlet za ekipe i navijače
3. DAN (subota, 25.09.)
09:00 - 17:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje
vodilice, kombinirani prerez, precizni prerez i štafeta
17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline okretanje
vodilice, kombinirani prerez i precizno prepiljivanje – na borilištu
19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline okretanje vodilice, kombinirani prerez i
precizno prepiljivanje - u hotelu „I“
4. DAN (nedjelja, 26.09.)
09:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola i štafeta,
prema detaljnom vremenskom rasporedu
11:00 Početak natjecanja u disciplinama kresanje grana u obrnutom poretku
17:00 Kraj natjecanja
17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline kresanje grana, obaranje
jarbola, štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – na borilištu
19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline kresanje grana, obaranje jarbola,
štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – u hotelu „I“
20:00 Završna svečanost u hotelu „I“
5. DAN (ponedjeljak, 27.09.)
Odlazak ekipa
Piše: Miroslav Mrkobrad
u ovom broju
20 – 25
Ljubavna priča između kralja Pedra i dvorske dame koja još uvijek živi!
Posađena blizu kuće, božikovina domaćine štiti od zla i demona..
Riža - najvažnija ljudska žitarica
Ima li još igdje mjesta za prirodu?!
12–19
Kako uskladiti potrebe ljudi i životni prostor jelenske divljači ?
Josip Majnarić, uređivač i reformator, borac za prava goranskog čovjeka
Sajam predstavljen u Zagrebu„Park-šume grada Zagreba“
2 – 11
Inventura je značajan čimbenik šumarske nacionalne politike i strategije
Naknade za izdvojeno šumsko zemljište (i dalje su) simbolične!
Šume još uvijek zdrave - oštećenost krošanja tek neznatno povećana!
36 – 47
26 – 35Šumski pavlovac (Aremonia agrimonoides)Koprivići (Celtis)
Mora se intervenirati kako jezero ne bi nestalo!
Nova šumarska tehnologija vodi pojednostavljenju radova
Crna rotkva - lijek protiv alergija
Što treba znati o depresiji?Ljetni ribolov somićaMedenka ili voštana puževica (Hygrophorus Russula)
Jesu li zmije zaista zle, agresivne i opasne?
Još su stari Egipćani plutom zatvarali posude za vino!
Tko to tamo cvrči?
U usporedbi s 2008. g. kontrola (monitoring)
oštećenosti šuma za 2009. godinu u Repu-
blici Hrvatskoj pokazala je daljnje, premda
neveliko, povećanje značajne oštećenosti
stabala svih vrsta drveća (s 30,0 na 31,2 posto)- nagla-
šeno je to na seminaru o procjeni oštećenosti krošanja,
održanom u lovačkom domu Peski Šumarije Đurđevac
(UŠP Koprivnica) potkraj prve dekade srpnja. Seminar
je organizirao Hrvatski šumarski
institut u suradnji s Hrvatskim šu-
mama, a nazočni su bili i predstav-
nici Šumarske savjetodavne služ-
be. Istaknuto je kako je značajna
oštećenost listača također porasla
u odnosu na prethodnu godinu (s
25,0 na 26,4%). Trend rasta ošte-
ćenosti listača je od 1987. (6%) do
1995. (27,7%), a zatim slijedi pad
do 1998. (16,8%), kada se zadržava
na približno istoj razini. Od 2003.
godine evidentiran je ponovni rast
koji se nastavlja do 2008. i prošle
godine.
Značajno povećanje ošte-
ćenosti lužnjaka - Utvrđeno je
povećanje oštećenih stabala hra-
sta lužnjaka (s 41,9% na 45,4%).
Kod ove listače oštećenost se bit-
no povećala s 33,0% u 2007. na na-
vedenu vrijednost u 2008. Između
1988. (8,1%) i 1994.(42,5%) naglo
je rasla, a 1999. pala na 23,5% te
takva ostala i sljedeće godine. U
2001. godini je porasla na 30,2%,
2002. je pala (21,3%) i postupno
raste do 2007. (33%), a zatim slije-
di bitno povećanje oštećenosti.
Prošlogodišnja oštećenost hrasta
kitnjaka iznosi 31,2%, što je za 1,7% više nego 2008.
godine (23,6%).Oštećenost obične bukve nije se bitno
mijenjala u zadnjih 10 godina (4-10%), a lani je iznosila
11,5%.
Bez promjena kod četinjača - Kod četinjača je
oštećenost nepromijenjena (50,2%). Analizirajući četi-
njače od 1987. (17,1%) može se ustanoviti stalan rast do
maksimalnih 56,7% u 1996., a niža je vrijednost zabilje-
žena sljedeće godine (38,6%) pa zatim 2002. (40,7%) i
postupni rast do spomenute 2007. Lani je zabilježeno
72,4 posto značajno oštećenih stabala obične jele, što
je gotovo isto kao i 2008. godine (72,2%). Najniža vri-
jednost osutosti krošanja naše najznačajnije četinjače
je 1988. godine (36,6%), a 1993. taj postotak iznosi već
70,8 posto i uz manja odstupanja zadržava se do 1999.,
kada pada na 58, 1%. U 2001. je već 70,4%, a 73,5%.
u 2004. godini. Bitno je napomenuti kako se ova vri-
jednost približno zadržala sve do 2007., zatim 2008.
(72,2%) slijedi neznatni pad, a prošle se godine bilježi
gotovo isti postotak oštećenosti (72,4%). Oštećenost
alepskoga bora je 35,1% i to je povećanje za 2,90% u
odnosu na prethodnu godinu, a kod crnoga bora je pad
oštećenosti za 3,3% (od 44,4% na 41,1%).
Izvještaj o prošlogodišnjoj oštećenosti šuma u Hrvatskoj podnijeli su dr. sc. Ivan Seletković i dr. sc. Ne-
nad Potočić iz Hrvatskog šumarskog instituta. U uvod-
nom izlaganju naglasili su kako je lani po dvadeset i prvi
zaštita šuma ŠUMSKI EKOSUSTAV-OŠTEĆENOST ŠUMA
Šume još uvijek zdŠume još uvijek zdkrošanja tek neznakrošanja tek nezna
Kontrola oštećenosti
krošanja za 2009.
godinu u Republici
Hrvatskoj pokazala
je daljnje, premda
neveliko, povećanje
postotka značajne
oštećenosti svih vrsta
drveća (s 30,0 na 31,2
posto)
Prošlogodišnja dvadeset i prva po redu procjena
obuhvatila je 83 bioindikacijske plohe (mreža 16
x 16 km) i 415 osnovnih ploha (mreža 4 x 4 km).
Procijenjeno je 11.940 stabala različitih vrsta
drveća, od čega 9506 listača i 2434 četinjača
Kod spornoga Kod spornoga lužnjakovog stabla br. 14lužnjakovog stabla br. 14
2 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
put provedena godišnja procjena oštećenosti šumskih
sastojina, a procjenjivalo se na 83 bioindikacijske plo-
he (mreža 16 x 16 km) i 415 osnovnih ploha (mreža 4
x 4 km). Obuhvaćeno je 11.940 stabala različitih vrsta
drveća, od čega 9506 listača i 2434 četinjača. Obrađeni
rezultati pohranjeni su u bazi podataka Šumarskog in-
stituta te u jedinstvenoj europskoj bazi Međunarodno-
ga programa za procjenu i motrenje utjecaja zračnog
onečišćenja na šume (ICP Forests). Opažanje se obav-
ljalo na plohama jednake međusobne udaljenosti, a na
svakoj plohi ocjenjuje se 24 stabla. Za svako stablo u
uzorku procjenjuje se osutost (defolijacija) krošnje, gu-
bitak boje (diskoloracija) asimilacijskih organa te lako
prepoznatljivi biotički i abiotički uzroci štete. Važno je
napomenuti kako se značajno oštećenim stablima sma-
traju ona čija je osutost iznad 25 posto. Na europskoj je
razini dogovoren razmak točaka 16 x 16 km, a uz ovu
mrežu Hrvatska održava i mrežu točaka 4 x 4 km za do-
bivanje podataka na nacionalnoj razini.
Jela najugroženija na ogulinskom i delnič-
kom području - Gledajući značajnu oštećenost staba-
la svih vrsta drveća po podružnicama Hrvatskih šuma
i prošle godine uočljive su vrlo velike razlike. Izrazito
visoke vrijednosti zabilježene su u delničkoj (47,9%),
zagrebačkoj (44,8%), vinkovačkoj (42,4%) i buzetskoj
(37,5% ) podružnici, a najniže vrijednosti evidentira-
ne su na bjelovarskom (2,9%) i koprivničkom (6,8%)
području. Značajna oštećenost obične jele naizrazitija
je u UŠP Ogulin (88%) i UŠP Delnice (86%), a visoki su
postoci posljedica intenzivnoga sušenja ove naše naj-
važnije četinjače. Oštećenost hrasta lužnjaka najveća
je na području požeške, zagrebačke, našičke, osječke i
vinkovačke podružnice.
Pravilnik o načinu motrenja i Registar razine 1 -
Nazočni su upoznati s novim Pravilnikom o načinu mo-
trenja oštećenosti šumskih ekosustava, predstavljeni
su im web-portal za prikupljanje i obradu podataka te
Registar razine 1 (baza podataka). Navedeni informa-
cijski sustav obavlja kontrolu unesenih podataka te se,
primjerice, tijekom iste godine ili iz prošlih godina ne
mogu unositi isti podaci. U tijeku je otklanjanje grešaka
u bazi podataka. Pravilnik koji se može naći na interne-
k zdrave - oštećenost drave - oštećenost eznatno povećana! natno povećana!
Značajna oštećenost listača porasla je u odnosu
na prethodnu godinu (s 25,0 na 26,4%), a kod
četinjača je nepromijenjena (50,2%). Lani je
zabilježeno 72,4 posto značajno oštećenih
stabala obične jele, što je gotovo isto kao i 2008.
godine (72,2%).
Stoljetna lužnjakova šuma Stoljetna lužnjakova šuma (odjel 82 a, Šumarija (odjel 82 a, Šumarija Đurđevac)Đurđevac)
Tijekom seminara u Tijekom seminara u lovačkoj kući Peski lovačkoj kući Peski Šumarije ĐurđevacŠumarije Đurđevac
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, Izvještaj Hrvatskog šumarskog instituta
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 3
tu donosi bitne promjene, ali ne i promjene u uobičaje-
nom poslovanju. Pravne osobe koje prikupljaju podat-
ke dužne su ih dostaviti u Institut, a datum dostave je
otvoren (dosad je rok bio do kraja kolovoza).
Ploha u lužnjakovoj šumi- Terenski dio seminara održan
je u lužnjakovoj šumi staroj 111
godina (g. j. „Đurđevačke nizin-
ske šume”, odjel 82 a) na plohi
s 24 obilježena stabla, na četiri
stajališta (kvadranta) s po 6 sta-
bala. Podstojna etaža je dobro
razvijena, u smjesi prevladava
lužnjak (oko 80%), uz primiješane
vrste: grab (10%), jasen, brijest,
klen i vrbu. Sudionici seminara,
predstavnici Instituta, Hrvatskih
šuma i Šumarske savjetodavne službe, procjenjivali
su oštećenost na obilježenim stablima. Raspoređeni u
uočena su kod lužnjakovih stabala broj 14 (25-70%) i
br. 23 (20-65%). Sporna su stabla još jednom temeljito
pregledana i uz detaljnu analizu ponovno procijenjena.
Uzrok takvih raspona kod jednoga je stabla nehomo-
gena krošnja koja se sastojala od
nekoliko velikih grana. Morfolo-
gija krošnje ne bi smjela utjecati
na procjenu. Naime, trebalo je u
ovom slučaju procijeniti svaku
granu zasebno, a konačni zbir
daje prosjek osutosti navedenih
grana. Drugo stablo trebalo je
pogledati s više stajališta pa bi se
izbjeglo veće odstupanje. Unatoč
činjenici da su u pojedinačnim
slučajevima kriteriji bili u rasponu
od vrlo blagih do izrazito oštrih,
većina procjenitelja nalazila se u prihvatljivim granica-
ma od 5-10 posto, s ujednačenim kriterijima.
Terenski dio seminara održan je
u lužnjakovoj šumi staroj 111
godina (g. j. Đurđevačke nizinske
šume”, odjel 82 a), na plohi s 24
obilježena stabla, na četiri stajališta
(kvadranta) s po 6 stabala.
Usmjerenost prema Usmjerenost prema krošnjama u cilju što krošnjama u cilju što kvalitenije procjene kvalitenije procjene oštećenostioštećenosti
Stavljanje “magnetića” na Stavljanje “magnetića” na demonstracijsku pločudemonstracijsku ploču
Oštećenost stabala po Upravama šumaOštećenost stabala po Upravama šuma
grupama usmjeravali su pozornost na osutost
(defolijaciju) i gubitak boje lišća, uspoređujući
svako konkretno stablo s potpuno razvijenim,
zdravim i vitalnim stablima. Pritom su se kori-
stili korisnim pomagalima kao što su fotoalbu-
mi s fotografi jama krošanja različitih oštećenja.
Oštećenost i požutjelost krošanja razvrstavali
su za svako stablo u pojedine stupnjeve, upi-
sujući podatke u manuale. Tako je nulti stupanj
bez oštećenja krošnje, a obuhvaća do 10 posto
gubitka lišća. Prvi je stupanj slabo oštećenje od
11 do 25%, drugi umjereno oštećenje (gubitak
lišća> 25-60%), treći stupanj znači veliko ošte-
ćenje (>60-<100%), a četvrti podrazumijeva
potpuno oštećenje i stopostotni gubitak lišća.
Gubitak boje lišća obuhvaća procjenu od nul-
tog do četvrtoga stupnja.
Ujednačeni kriteriji i prihvatljiva od-
stupanja - Rezultati procjene pregledno su
prikazani na demonstracijskoj ploči (stavlja-
njem „magnetića”), po brojevima i stupnje-
vima oštećenih stabala. Najveća odstupanja
4 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
hrvatsko šumarsko društvo
Na terenima delničke podružnice, 30.
lipnja je održan terenski kolokvij o
ujednačavanju kriterija procjene ošte-
ćenosti krošanja te lako prepoznatlji-
vih uzroka šteta na osnovnim plohama (mreža
4x4 km) i bioindikacijskim točkama (16x16 km).
Organizator kolokvija je bio Odjel za ekolo-
giju delničke podružnice, a održan je na tereni-
ma Šumarije Ravna Gora u Gospodarskoj jedini-
ci Velika Višnjevica.
Cilj kolokvija bila je procjena oštećenosti
stabala jele, smreke, bukve i javora. Pri tome
je trebalo što više ujednačiti kriterije procjene.
Zadana su bila 24 stabla, procjenu su obavili
revirnici-ocjenjivači osutosti iz svih šumarija
delničke podružnice. Odstupanja u procjenama
nisu bila velika.
Pri realizaciji i ovog, desetog po redu kolo-
kvija, zaslužni su djelatnici Odjela za ekologiju,
na čelu s rukovoditeljem Željkom Kauzlarić.
Ovakvi kolokviji korisni su, prije svega, jer
se na taj način razmjenjuju stručna iskustva i
mišljenja o navedenoj problematici između šu-
marskih stručnjaka.
DELNICE IZBORNA SKUPŠTINA HRVATSKOG ŠUMARSKOG
DRUŠTVA, ZAGREB, 16. LIPNJA
Naknade za Naknade za izdvojeno šumsko izdvojeno šumsko zemljište (i dalje zemljište (i dalje su) simbolične!su) simbolične!
O kriterijima O kriterijima oštećenosti i oštećenosti i u Delnicamau Delnicama
Ekolozi na terenima Šumarije Ravna GoraEkolozi na terenima Šumarije Ravna Gora
Piše: Vesna Pleše
Foto: D. Janković
Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: M. Mrkobrad
Broj 163/4 Broj 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 55
Prije samog izbora novog rukovodstva HŠD-a,
članovima 114. zasjedanja Skupštine obratio se
Damir Felak ispred Šumarske komore inženjera
šumarstva i drvne tehnologije, koji je istaknuo
dosadašnju dobru suradnju ovih dviju šumarskih insti-
tucija na promicanju šumarstva i šumarske struke. On je
pozvao šumare da se u većem broju uključe u društveni
i politički život kako bi još bolje mogli zastupati interese
struke i sami donositi ključne odluke koje je, podsjetio
je, nerijetko u ime šumara u prošlosti donosio netko
drugi!
Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma,
je pozdravljajući sudionike Skupštine rekao da je šu-
marstvo, kao i cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, po-
sljednjih godina zahvatila kriza koja je pokazala da su
Hrvatske šume stabilna tvrtka koja ima i svoje slabosti.
Podsjetio je na učestale pritiske na sredstva OKFŠ-a te
ulogu HŠD-a koji je svojim jasnim stavovima upoznava-
lo javnost o neophodnosti osiguranja dodatnih sredsta-
va, posebno za šume na kršu.
posebno odnosi s drvnom industrijom, predstavljaju za
šumarsku djelatnost nove izazove. Sudionike Skupštine
pozdravio je i gost iz HŠD-a Bosne i Hercegovine, Franjo
Kljajo.
Ukidanje naknade od 0,07% od ukupnog pri-
hoda koju privreda plaća na ime općekorisnih funkcija
šuma (OKFŠ), a koja prvenstveno služi za gospodare-
nje šumama na kršu, ali i za sanaciju šuma ugroženih
propadanjem, imalo bi „teške i nesagledive posljedice”!
Hrvatsko šumarsko društvo, je od početka uvođenja
Mr. Petar Jurjević
ostaje na čelu
Hrvatskog
šumarskog društva
i sljedeće četiri
godine, jednoglasno
je javnim glasanjem
odlučilo 95 prisutnih,
od ukupno 102
člana Skupštine, na
Izbornoj sjednici
održanoj 16. lipnja u
velikoj sali Hrvatskog
novinarskog društva
u Zagrebu. Za
njegove zamjenike
izabrani su Ivica
Grbac i Oliver Vlainić,
a verifi ciran je i sastav
novoga Upravnoga i
Nadzornoga odbora.
Simbolične naknade
Jedan primjer naknade za izdvojeno
zemljište izgleda ovako: naknada za pravo
građenja golf igrališta, poduzetničke zone ili
odlagališta komunalnog otpada iznosi 1000
kn/ha, (ili 10 lipa/m2), a trošak podizanja
nove šume prema normativima HŠ kreće se
od 30.000-100.000 kn/ha!
Novi (i stari) predsjednik-Novi (i stari) predsjednik-mr. Petar Jurjević i radno mr. Petar Jurjević i radno
predsjedništvopredsjedništvo
Sa SkupštineSa Skupštine
Doministar Herman Sušnik je u svom obraćanju
članovima Skupštine podsjetio kako je tijekom svog
160-godišnjeg postojanja HŠD uvijek pravovremeno
reagiralo na brojne izazove i otvaralo nove teme, sve u
interesu očuvanja struke. Zahvaćajući cjelokupno gos-
podarstvo, sveopća kriza nije mimoišla ni šumarstvo, a
Vladine mjere oporavka, među kojima smanjenje stope
naknade na 0,0525, racionalizacija broja zaposlenih te
6 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
ove naknade, Zakonom o šumama iz 1990.
te novim zakonom donijetim 2005. godine,
imalo jasan stav da bi gospodarenje s ovih
oko milijun hektara krških šuma bez tih
sredstava jednostavno „stalo” i da bi se mo-
rao pronaći neki drugi način fi nanciranja (iz
sredstava proračuna, prepuštanje lokalnoj
upravi koja ionako nema novaca ili nešto tre-
će)! Uvažavajući, s druge strane, novonastale
okolnosti i krizu koja je zahvatila cjelokupno
gospodarstvo te Vladine antirecesijske mje-
re koje su donijele smanjenje naknade za
25% (na 0,0525%), šumarstvo će se znati i
morati uklopiti u nove okvire i racionalnim
gospodarenjem tim sredstvima dokazati
„neupitnost ovog izdvajanja”, istaknuo je
među ostalim predsjednik HŠD-a Petar Jur-
jević podnoseći izvještaj o radu u proteklom
četverogodišnjem razdoblju od 2006.-2010.
„Iz ove naknade, osim toga, fi nancira se
i gospodarenje privatnim šumama putem
Šumarske savjetodavne službe, vatrogasne
zajednice na području krša (preko 20 miliju-
na kuna), a preko 100 milijuna kuna ulaže se
u razminiravanje”. Ovim je sredstvima u pro-
teklih 17 godina fi nancirana izgradnja 3500
km protupožarnih šumskih cesta, a isto tako
sanacija opožarenih površina.
Ekološka mreža RH
Prijedlog Ekološke mreže RH izradili su
znanstvenici Šumarskog fakulteta u Zagrebu
na čelu s prof. dr. Josom Vukelićem. Ukupno
je predložen 241 lokalitet površine 41666 ili
2,5% šuma u Republici Hrvatskoj. Od toga je
26 lokaliteta s 3 730 ha u nacionalnim par-
kovima, 73 lokaliteta na 9003 ha u ostalim
zaštićenim objektima kojima se gospodari,
dok su 142 lokaliteta na površini od 28.933
ha u gospodarskim šumama.
Broj 163/4 Broj 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 77
Mr. Jurjević veliku je pozornost poklonio još
jednom pitanju (problemu) koji pomalo postaje već
– konstantan. Riječ je o brojnim zahtjevima za izdva-
janjem šumskog zemljišta za različite druge namjene,
ponajviše za sadnju maslina i vinograda. Zbog čega bi
svi sadili na šumskom, dakle državnom zemljištu, kad
ima toliko napuštenog, zapuštenog i neobrađenog po-
ljoprivrednog zemljišta?
„Teško je prihvatiti činjenicu da se za višegodišnje
nasade osniva služnost i na površinama obraslim šu-
mom (makija i sl.) kada istovremeno u Republici Hrvat-
maslinike i vinograde, na apsolutnim šumskim tlima,
samo zato što je vlasnik defi niran”.
Ono što jednako zabrinjava, naknade su kako za
izdvojeno šumsko zemljište, tako i za služnost. One su
određene podzakonskim aktom, i većinom su simbolič-
ne(!), tako da niti izdaleka ne omogućavaju podizanje
novih šuma umjesto onih koje su izdvojene.
Još jednoj temi iz prošlosti koja nije razriješena,
a koja se i te kao tiče šuma, u izvještaju je poklonjena
posebna pažnja - gradnji kanala Dunav-Sava. HŠD se,
podsjetio je predsjednik, jasno i javno odredilo protiv
gradnje kanala koji je planirala
ranija Vlada RH, „zbog velike vje-
rojatnosti negativnog utjecaja
na šume Spačvanskog bazena”,
a zbog moguće promjene razine
podzemnih voda koje su uvjet
opstanka ovih šuma.
HŠD se također aktivno
uključilo u raspravu o nacional-
noj ekološkoj mreži koja će biti
uključena u ekološku mrežu EU
Natura 2000.
„Ekološka mreža je sustav
područja važnih za očuvanje
ugroženih vrsta i staništa. NA-
TURA 2000. obuhvaća područja
važna za očuvanje vrsta i staništa
ugroženih na europskoj razini i
zaštićenih temeljem Direktive o
pticama i Direktive o staništima,
dok nacionalna ekološka mreža
dodatno sagledava važnost za vrste i staništa koja su
ugrožena na nacionalnoj razini”.
Prijedlog Ekološke mreže za RH izradili su znanstve-
nici Šumarskog fakulteta u Zagrebu na čelu s prof. dr.
Josom Vukelićem.
Članovi Skupštine su nakon usvajanja izvještaja
o radu u proteklom mandatu te ostalih izvještaja koji
su podnijeti u pisanom obliku, raspravljali o aktualnoj
problematici. Tom prilikom prihvaćen je prijedlog o
osnivanju nove sekcije u okviru HŠD-a, za kulturu, sport
i rekreaciju.
Izabran je i novi Nadzorni od-bor u koji su ušli Hranislav Jakovac
(predsjednik), Vlado Topić i Ilija Gre-
gorović te kao zamjenik člana Josip
Maradin.
Verifi ciran je i novi sastav Upravnog odbora koji čine Marina
Mamić, Čedo Križmanić, Tijana Grgu-
rić, Mandica Dasović, Oliver Vlainić,
Tibor Balint, Darko Mikičić, Mario
Bošnjak, Dubravko Hodak, Dragomir
Pfeifer, Stjepan Blažičević, Zdravko
Vukelić, Vlatko Petrović, Marijan Miš-
kić, Zoran Đurđević, Benjamin Horvat,
Darko Posarić, Davor Bralić, Damir
Miškulin, kao predsjednici ogranaka
te po svojoj funkciji Branimir Prpić,
kao glavni urednik Šumarskoga lista,
Slavko Matić, predsjednik Akademije
šumarskih znanosti te predsjednici
sekcija HŠD-a Josip Dundović, Igor
Anić, Milan Glavaš i Ivica Tikvić. U
Upravni odbor ušli su kao predstav-
nici Šumarskoga fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu i Josip Margaletić, Ivica Gr-
bac, predstavnica Hrvatskog šumar-
skog instituta Dijana Vuletić, pred-
stavnica Ministarstva regionalnog
razvoja, šumarstva i vodnoga gospo-
darstva Biserka Šavor te P. Jurjević.
U okviru stručne teme, prof. Juro
Čavlović je članovima Skupštine pre-
zentirao opširan rad o inventarizaciji
šuma u Hrvatskoj, prvu nacionalnu
inventuru šumskih resursa Hrvatske
na kojoj se radilo četiri godine (2005.-
2009.), koja je pokazala“ dobro stanje
naših šuma, njihovo bogatstvo i ra-
znolikost“ i koja otvara mogućnost za
daljnja nova istraživanja (o čemu piše-
mo na drugom mjestu).
Po završetku službenog dijela, čla-
novi Skupštine su se preselili u Šumar-
ski dom gdje je otvorena izložba slika
šumara i slikara Zdenka Krulića i gdje
su mogli uživati u glazbenom recitalu
koji je izvela naša kolegica Jadranka
Roša u pratnji klaviristice Lene Mag-
dalenić, a pod umjetničkim vodstvom
prof. Cynhtie Hansell Bakić.
Roša u pratnji Roša u pratnji Lene MagdalenićLene Magdalenić
skoj postoji, prema nekim procjenama, jedan milijun
hektara poljoprivrednog zemljišta još ne privedenog
svrsi i koje je, usput rečeno, mjesto nastanka i šire-
nja šumskih požara, najveće opasnosti za naše šume.
Svjesni smo da su u proteklom razdoblju, zbog raznih
okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemlji-
šta ušla i bivša poljoprivredna zemljišta, danas većinom
sukcesijom, šumom obrasla zemljišta. Novom katego-
rizacijom potrebno je šume i šumska zemljišta ponovo
defi nirati i onda se prema njima tako i odnositi kako bi
izbjegli slučajeve da podižemo poljoprivredne kulture,
8 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
inventarizacija šuma PROVEDENA PRVA NACIONALNA
INVENTURA ŠUMA
Inventura je značajan Inventura je značajan čimbenik šumarske čimbenik šumarske nacionalne politike nacionalne politike i strategije i strategije
Naša je država
jedna od rijet-
kih europskih
zemalja čije
šume imaju pretežito prirod-
nu strukturu, a rezultat je to
dugogodišnje tradicije šu-
marske struke i znanosti
u nas. Prema rezulta-
tima prve Nacio-
nalne inventure,
šume Repu-
b l i k e
Hr vat-
s k e
p o d a re n j a i Programima gospodarenja,
jednokratna inventura po jedinstvenoj meto-
dologiji bila je prijeko potrebna. Njeni rezultati tako
će biti kompatibilni i razmjenjivi s drugim državama.
Naša se država obvezala za provedbu Nacionalne in-
venture šuma te ju je uvrstila u šumarsku nacionalnu
politiku i strategiju. Temeljni ciljevi inventure su izmje-
ra i procjena šumskih resursa i stabala izvan šume radi
nove kvalitativne i kvantitativne informacije o stanju,
uporabi, gospodarenju i kretanjima šumskih resursa.
Nacionalna inventura šumskih resursa je vr-
sta inventure u kojoj se izmjera i opis kvantitativnih
i kvalitativnih elemenata provodi na prostoru cijele
države. Nerijetko se ona naziva i višenamjenskom
inventurom, jer osim podataka o površini, drvnoj
zalihi, prirastu, vrstama drveća, prikuplja informaci-
je koje su izravno ili neizravno povezane sa šumom
i šumarstvom (divljač, kukci, gljive, ptice, vodotoci,
prometnice i dr.). Možemo reći da se nacionalnom
inventurom višenamjenski i integralno priku-
pljaju podaci o stanju šuma za potrebe
šumarske politike i operative, ekologije,
lovstva, zaštite okoliša, zaštite prirode,
drvoprerađivačke industrije odnosno
z a potrebe državnih i međunarodnih
o r g a - nizacija radi kvalitetnoga planiranja
u šumarstvu. Njeni rezultati obuhvaćaju, dakle, veliki
opseg navedenih biofi zičkih i socijalno-gospodar-
skih varijabli, omogućujući širok i cjelovit (holistički)
pregled korištenja državnog zemljišta. Ovakvi i slični
projekti planiraju se provoditi svakih 15 godina. Prve
Nacionalne inventure provedene su dvadesetih godi-
na 20. stoljeća u Finskoj i Švedskoj, a od tada i u znat-
nom broju zemalja, u ponekim i više puta. Provedba
Nacionalne inventure šumskih resursa u našoj državi
prostiru se na
2.377.690 hek-
tara te čine 42 p o s t o
kopnene povr- šine. Oko 77 posto
ukupne šumske površine (gotovo 2
milijuna ha) u dr- žavnom je vlasništvu,
a privatne šume sudjeluju s 23 posto (593.027 ha). U
cilju kvalitetnog raspolaganja i gospodarenja šum-
skim resursima, a u skladu s održivim razvojem, neop-
hodno je utvrditi njihovo stvarno stanje. Ono obuhva-
ća državno i privatno vlasništvo te stanje tzv. zemljišta
u zarašćivanju, odnosno šuma nastalih napuštanjem
poljoprivrednih površina o kojima ne postoje dostat-
ne informacije. Premda u Hrvatskoj postoje podaci
o šumskim resursima zasnovani na Osnovama gos-
Prva Nacionalna
inventura šumskih
resursa Hrvatske
potvrdila je dobro stanje
naših šuma, njihovo
bogatstvo i raznolikost.
Ona je novi pogled
na postojeće stanje,
polazište je za nova
istraživanja te zauzima
značajno mjesto u
hrvatskom šumarstvu
Prof. dr. sc. Juro ČavlovićProf. dr. sc. Juro Čavlović
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, „Prezentacija prve Nacionalne inventure šumskih resursa RH (CRONFI)”
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 9
Rezultati vrijedni pozornosti - Osnov-
ni rezultati Nacionalne inventure su površi-
ne, drvne zalihe i procjena volumnoga prira-
sta za šumske resurse Republike Hrvatske. U
bazi podataka nalaze se organizirani podaci
tako da se rezultati i informacije mogu dobiti
po pojedinim stratumima (slojevima), a sve
baze podataka i aplikacije za obradu podata-
ka iz Nacionalne inventure vodi Ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospo-
darstva. Predstavljajući rezultate prve Naci-
onalne inventure šuma Republike Hrvatske,
J. Čavlović je iznio podatke o površinama,
sastavu drveća, elementima opisa stabala,
sastojinskoj strukturi, drvnoj zalihi, obilježji-
ma gospodarenja, mrtvom drvu, spremanju
ugljika, obnavljanju sastojina, zdravstvenom
stanju i vitalnosti te značajkama staništa.
Inventurom se ustanovilo da šume (obra-
slo šumsko zemljište), neobraslo šumsko
zemljište i nešumsko zemljište obuhvaćaju
5.659.440 ha, a šume u tome sudjeluju sa
spomenutih 42 posto. Ukupna njihova po-
vršina je 2.580.826 ha, a obrasla površina
iznosi 2.377.686 ha. Prema smjesi (satelitska
klasifi kacija), bjelogorične šume sudjeluju sa
62% površine, crnogorične sa 7%, mješovite
sa 19%, a mladi nasadi s 12%. Od 94 vrste dr-
veća 81 vrsta sudjeluje s manje od 1 posto,
domaćih je vrsta 96,35%, a unesenih 3,65%
(smreka 83%). Bjelogorične vrste sudjeluju s
83,93%, crnogorične sa 16,07%, živa stojeća
stabla s 9% te suha stojeća s 15%. Prirodnost
sastojina očituje se u tome što je čak 96,5
posto gospodareno s prirodnom i potpomo-
gnutom obnovom, 2,7% su kulture, a 0,7%
prašume.
defi nirana je zakonskim i podzakonskim ak-
tima (Zakon o šumama, Pravilnik o sadržaju
i načinu provođenja Nacionalne inventure
šumskih resursa.) Izradom i prihvaćanjem
Idejnog i operativnoga plana (IOP) Nacio-
nalne inventure šumskih resursa u Hrvatskoj
(GISDATA 2005), u prvom je dijelu 2005. za-
počela provedba prve Nacionalne inventure.
Na temelju Idejnog i operativnoga plana te
pilot projekta testiranoga modela, inventura
je provedena od 2005. do 2009. godine.
Stručno predavanje - U sklopu Dana
hrvatskoga šumarstva i skupštine Hrvat-
skoga šumarskog društva polovicom lipnja,
prof. dr. sc. Juro Čavlović sa Šumarskoga fa-
kulteta održao je stručno predavanje pod
nazivom “Metode i rezultati prve Nacionalne
inventure šumskih resursa Republike Hrvat-
ske (CRONFI): 2005.-2009..." Predavanje je
obuhvatilo: uvodno izlaganje, terensku pro-
cjenu i izmjeru varijabli staništa, sastojina i
stabala, određivanje granica i površina šuma
klasifi kacijom na satelitskim snimcima, obra-
du podataka i izvješćivanje o rezultatima
(aplikacija ANFORRES i dr.) te rezultate prve
Nacio nalne inventure šuma naše države.
Terenski dio inventure podrazumijeva kom-
binaciju sustavno slučajnog uzorkovanja na
primjernim površinama (traktovima), a za-
sniva se na integralnom snimanju i monito-
ringu šuma i šumskih zemljišta satelitskom
detekcijom. Pritom se na satelitskim snim-
kama obavlja potpuna prostorna razdioba
i klasifi kacija zemljišta te fotointerpretacija
na uzorku ploha. Mreža točaka predstavlja
središte primjernih ploha za satelitsku foto-
interpretaciju, a na osnovi mreže generira se
kvadratična mreža stranice kvadrata 4 km.
Unutar svakog kvadrata 4x4 km slučajno se
odabire jedan od 16 kvadrata mreže 1x1 km,
čiji jugozapadni kut čini referentnu točku
trakta. Potonji se sastoji od traktne površi-
ne (2,25 ha) koju zatvaraju stranice kvadrata
dužine 150 m. Terenska izmjera obavlja se na
traktovima kojima je barem jedna ploha pod
šumom ili ostalim šumskim zemljištem. Na
traktovima i jedinicama uzorka (plohama)
mjere se i procjenjuju parametri trakta, plo-
he i stabla na odgovarajućim obrascima.
Premda u Hrvatskoj postoje podaci
o šumskim resursima zasnovani na
Osnovama gospodarenja i Programima
gospodarenja, jednokratna inventura
po jedinstvenoj metodologiji bila je
prijeko potrebna. Provedena je od
2005. do 2009. godine te uvrštena
u šumarsku nacionalnu politiku i
strategiju.
Šume Republike Hrvatske prostiru se
na 2.377.690 hektara te čine 42 posto
kopnene površine. Oko 77 posto ukupne
šumske površine (gotovo 2 milijuna ha)
u državnom je vlasništvu, a privatne
šume sudjeluju s 23 posto (593.027 ha).Karta trakta u mjerilu 1:10.000Karta trakta u mjerilu 1:10.000
Slučajno uzorkovanje na primjernim površinama (traktovima)Slučajno uzorkovanje na primjernim površinama (traktovima)
Instrumenti i pribor za terensku Instrumenti i pribor za terensku procjenu i izmjeruprocjenu i izmjeru
10 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Na ukupnoj obrasloj površini šuma
drvna zaliha iznosi 552,15 milijuna m3 , ili
232,22 m3/ha (u državnim 255,57 m3/ha). Pro-
sječna godišnja sječa iznosi ukupno 8,39 mil
m3 (u državnim 7,33 mil. m3), što je 75 posto
prirasta. Primarna otvorenost šuma iznosi pro-
sječno 13,75 m/ha (najveća u eumediteran-
sko-stenomediteranskoj bioklimatskoj zoni,
20,66 m/ha), a sekundarna je otvorenost 28,06
m/ha (najveća u brdsko-gorskoj bioklimatskoj
zoni, 36,50 m/ha). Inventurom je utvrđeno i
zdravstveno stanje te vitalnost naših šuma.
Tako je oštećenje zastupljeno na 872.880 ha
(36,7% površine), a uzročnici su kukci (37%),
vjetroizvale (19%), eksploatacijski radovi
(13%), bolesti (12%), požari (7%) i dr. Reljefno,
gledajući šume su 62% na obroncima (padinama) i 23% u
ravničarskom području. Najzastupljeniji nagib terena je
10-15 stupnjeva. Listinac se rasprostire na 93%, a humus
na 96% površine. Kamenitost terena je od slabe (17%), do
srednje (11%) i izrazite (16%), a 56% površine nije kamenito.
Otpad u šumi čine sitni otpaci (8,5%), otpaci domaćinstva
(0,8%) i vozila (0,4%).
Inventura potvrdila bogatstvo naših šuma - Za-
ključujući predavanje, prof. dr. sc. Juro Čavlović je naglasio
kako je prva Nacionalna inventura šumskih resursa Hrvatske
(CRONFI) pokazala dobro stanje naših šuma, njihovo bogat-
stvo i raznolikost. Ona je novi pogled na postojeće stanje, a
otvara mogućnosti za nova istraživanja. Njome je ostvareno
osnovno polazište za provođenje sljedećih inventura, a zau-
zimat će značajno mjesto u hrvatskome šumarstvu.
Raspodjela obrasle površine prema smjesi (satelitska klasifikacija)
Zdravstveno stanje i vitalnost vrsta drveća
Šumarska stručna i znanstvena literatu-
ra obogaćena je još jednim kapitalnim
djelom – u petak, 2. srpnja je u punoj
okrugloj dvorani Hrvatskog novinar-
skog društva predstavljena knjiga „Park-šume
grada Zagreba”. Ovu vrijednu monografi ju u
kojoj su s gledišta šumarske znanosti i esteti-
ke šuma obrađene povijesne okolnosti razvoja
zagrebačkih park-šuma, izdala je Akademija
šumarskih znanosti, a potpisuje ju akademik
Slavko Matić koji je zajedno s Igorom Anićem
glavni urednik djela namijenjenog kako zaljubljenici-
ma u šume i prirodu, tako i stručnjacima, studentima
šumarstva, urbanog šumarstva biologije, učenicima
prirodoslovnih strukovnih škola. Svojim prilozima o
različitim aspektima gospodarenja park šumama hr-
vatske metropole sudjelovalo je deset znanstvenika i
šumarskih stručnjaka.
Brojnim šumarima i njihovim gostima u Novi-
narskom domu najprije se obratio Krunoslav Jakupčić
iz zagrebačke Uprave, jednoga od suizdavača, koji je
u svojstvu moderatora ove svečanosti istaknuo da će
nam „ovo znanstveno djelo pomoći sačuvati i podići
ugled našeg posla, struke i poduzeća”. Ne postoji bolji
način od stručne literature i argumenata da se razložno
djeluje na, srećom, manji dio javnosti i neke neprofi tne
udruge koje ne razumiju ili ne žele razumjeti što znači
gospodarenje park šumama i što one znače za Zagreb.
Iz toga proizlazi i naša misija, kazao je Jakupčić, prirod-
nim gospodarenjem sačuvati te šume za vječnost i pri-
tom zadovoljiti želje i potrebe vlasnika, (države), najšire
javnosti, neprofi tnih udruga i drugih korisnika.
S tim se složila i zamjenica zagrebačkog gra-
donačelnika Jelena Pavičić Vukičević kao predstavnica
još jednog suizdavača (Gradski ured za poljoprivredu i
šumarstvo), koja je rekla
da su park šume Zagre-
ba jedno od najvažnijih
prirodnih obilježja grada,
„na koje su Zagrepčani
posebno ponosni“. Pri-
mjereno uređene, one
gradu daju toliko važnu
raznolikost izraženu kroz
ostale opće funkcije pa
nije pretjerano ustvrdi-
ti da su „pluća grada“.
Nadam se, kazala je, da
ćemo poslušati savjete
struke i održivo gospoda-
s
g
k
k
z
š
S
g
m
š
p
r
v
urbano šumarstvo
ZNANSTVENA LITERATURA / SLAVKO MATIĆZNANSTVENA LITERATURA / SLAVKO MATIĆ
„Park-šume grada Za„Park-šume grada Za
Park-šume grada Zagreba
Nakladnik: Akademija
šumarskih znanosti
Autor: Slavko Matić
Glavni urednici: Slavko
Matić, Igor Anić
Recenzenti: Milan Glavaš,
Šime Meštrović
Priprema i tisak:
Denona d.o.o.
Naklada: 1000
Stranica: 200
S predstavljanja monografije u Novinarskom domuS predstavljanja monografije u Novinarskom domu
Prof. dr. sc. Igor AnićProf. dr. sc. Igor Anić
Idilična Idilična maksimirska slikamaksimirska slika
Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: M. Mrkobrad, Monografi ja Park-šume grada Zagreba
1212 Broj Broj 163/4 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
posjed sa šumama, tako da su u tom vreme-
nu šume na području Zagreba bile podijelje-
ne između Zagrebačke bisku-
pije, Kaptola i plemena Ača,
a dio njih je pripadao i kra-
lju. Već tada se od današnjih
park šuma spominju predjeli
Spust, Srednji dol, Ravenac,
Dotrščina, Maksimir i Fučka-
rov jarak, a u posjedima Ača i
njihovih nasljednika, ukupne
površine 224 ha, predjeli Or-
lovac, Cmrok, Kraljevec, Pre-
križje, Tuškanac, Zelengaj, Je-
lenovac, Šestinski dol, Dedići,
Grmoščica i Susedgrad.
riti njima i sačuvati ono što se radile genera-
cije prije nas.
Jedan od urednika, Igor Anić, ukrat-
ko je po poglavljima (ukupno osam) i autori-
ma (njih deset), predstavio monografi ju na-
glasivši kako ona uz stručni ima i edukacijski
karakter.
Riječ je o izvornim prirodnim šumama za
čiji su opstanak, razvoj, uz njihove vlasnike,
zaslužne generacije šumarskih stručnjaka. Za-
hvaljujući ovim šumama, grad
Zagreb danas ima čist zrak i
obilje pitke vode i stoga je nji-
hova vrijednost neprocjenjiva.
Osam poglavlja - Nakon
uvoda, akademik Slavko Matić
daje presjek povijesti gospo-
darenja ovim šumama („Park-
šume kao vjerodostojni svje-
doci razvoja grada Zagreba
tijekom njegove duge i boga-
te povijesti“), a autori Zvonko
Seletković, Ivica Tikvić i Damir
Ugarković pišu o „Stanišnim
uvjetima park-šuma grada Za-
greba“, dajući detaljna klimatska i reljefna
obilježja te geološku podlogu i tlo. Sljedeće
poglavlje nosi naziv „Biljni svijet park-šuma
grada Zagreba, u kojem autori Jozo Franjić,
Željko Škvorc determiniraju dvije glavne bilj-
ne zajednice ovih šuma; niski vegetacijski
pojas hrasta lužnjaka i brežuljkasti vegetacij-
ski pojas hrasta kitnjaka koje se raščlanjuju
na daljnje subasocijacije. Branimir Prpić bavi
se temom „Šume u urbanom tkivu Zagre-
ba - ekološko uporište grada“, gdje govori o
općekorisnoj ulozi ovih šuma (pročišćavanje
zraka, rekreacija, socijalna, zaštitna, ekološka
uloga) te posebno o značenju rubova šume,
bogatih „biljnim i životinjskim vrstama“. Slav-
ko Matić autor je još jednog priloga, „Njega,
obnova i održavanje park-šuma kao temeljni
preduvjeti njihove vječnosti“, u kojem piše o
nekim posebnostima i razlikama park šuma
u odnosu na gospodarske.
U „Morfološkim i šum-skouzgojnim obilježjima
park-šuma Zagreba“ autori
Igor Anić i Milan Oršanić uo-
čavaju i opisuju dva različita
kompleksa, šumoviti masiv
Medvednice te šume „uklo-
pljene u urbano tkivo Zagre-
ba“ te daju osnovne karakte-
ristike za svaku od pojedinih
park-šuma (Susedgrad, Lisiči-
ne, Grmoščica, Jelenovac…). U
posljednjem poglavlju „Zagre-
bačke perivojne i parkovne šu-
me-čudesan ljepote dar gradu“,
da Zagreba“Zagreba“
Šime Ricov u domoljubnom zanosu opisuje
zagrebačke park šume, njihovu ljepotu, zna-
čenje, ugroženost, bojazan, poručuje da ljudi
moraju znati „da je šuma živi organizam koji
se rađa, živi i umire…“ I konstatira da je Zagreb
„oduvijek bio grad vrtne ljepote.“
Posebnu vrijednost monografi ji, rekao je
Anić, daju izvrsne fotografi je, tematski birane
i stručno-popularno opisane, koje su i same
svjedoci povijesti, a djelo su 15 autora. Recen-
zenti ove 200 stranične knjige su Milan Glavaš
i Šime Meštrović.
Zagrebačke park-šume godiš-
nje trajno vezuju 4,8 mil. kg ugljika,
odnosno 17,3 mil. kg ugljičnoga di-
oksida i ispuste 9,5 mil. kg kisika. Ta
općekorisna funkcija šume pripada
skupini ekološko socijalnih funkcija
SLAVKO MATIĆ
Rijetko koji grad ima tako Rijetko koji grad ima tako raspoređene i očuvane prirodne raspoređene i očuvane prirodne šume kao Zagreb!šume kao Zagreb!
«Narode, braćo moja, priroda vječni vrtlar zasadila je ovu šumu, a moja je dužnost da u njoj
izgradimo putove i počivališta i da ih predam vama. Kad vas izmuči teški rad, kada brige izmore
duše vaše, tada pohitajte ovamo gdje mirisavi zrak suši znojno čelo – tu nađite mira i odmora i
odaha svojim brigama»
Ove riječi uputio je Zagrepčanima bi-
skup Maksimilijan Vrhovec prigodom otvo-
renja Maksimirskog perivoja
1794. godine i tako, slikovito,
izrazio brigu o zagrebačkim
park šumama i perivojima.
A na njih je podsjetio autor
monografi je, akademik Slavko
Matić, opširno elaborirajući
povijest gospodarenja zagre-
bačkim zelenim blagom, park
šumama. A ona seže još u 11.
stoljeće, u vrijeme stvaranja
Hrvatsko-Ugarskog kraljev-
stva, kada je kralj Ladislav
1094. godine osnovao Zagre-
bačku biskupiju i poklonio joj
Dipl. ing. Krunoslav Dipl. ing. Krunoslav JakupčićJakupčić
Sastojina hrasta lužnjaka Sastojina hrasta lužnjaka i običnog grabai običnog graba
Akademik Slavko MatićAkademik Slavko Matić
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 13
Za uvođenje principa potrajnog gospodarenja, Matić neosporno
važnim drži donošenje Šumskog reda carice Marije Terezije, 1769. go-
dine, napisanog na hrvatskom i njemačkom jeziku! To je svojevrsni
prvi Zakon o šumama i istovremeno i prvi udžbenik o gospodarenju
šumama kod nas, koji „obilježava vrijeme nastanka organiziranog šu-
marstva, kao struke i znanosti, kad su se u Hrvatskoj i ostalom dijelu
Europe osnivale prve šumarije, kao centri organiziranog gospodare-
nja sa šumama (Krasno, Baške
oštarije, Petrova gora)“.
Sredinom 19. st. odnos
prema šumi, a i posjedovni
odnosi značajno se mijenjaju
u korist održavanja i opstanka
šuma. Tako se Građevinskim
redom iz 1909. zabranjuje
podizanje zgrada u Tuškancu,
regularnom osnovom iz 1937.
brežuljcima je namijenjena
temeljna uloga prirodnog ba-
lansa grada s tim da se preko
njih spuštaju «klinovi» zelenila
Medvednice kroz gradsko tki-
vo i priobalje Save.
Važne povijesne raz-djelnice bile su Zlatna bula
kralja Bele IV. kada je „Gradecu
dodijeljeno pravo korištenja
većih šumskih površina na
Medvednici i manje površi-
ne od kojih se na današnje
park šume odnose Jelenovac,
Tuškanac i Goranščica”, zatim
vrijeme kralja Matije Korvina
kada su 1472. g. Gradecu “vra-
ćena ranije oduzeta sela i šum-
ski posjedi, ali u prvo vrijeme
samo na kratko, a u drugom
pokušaju uspješno, tako da u
vlasništvu Gradeca ostaju do
1508. godine. Te godine vla-
snik Medvedgrada Juraj Bran-
derbuški ponovno oduzima
Gradecu sela i priključuje ih
Medvedgradu”.
Iz povijesti park šuma Zagreba, konstati-
rao je akademik, može se
uočiti da su te šume uvijek
predstavljale vrijednost,
mijenjale vlasnike, često
puta i nasilnim putem, ali
su uvijek opstajale, jer su
imale za svoje vlasnike zna-
čajnu gospodarsku, a za
grad Zagreb i općekorisnu
vrijednost (ekološku i soci-
jalnu).
„Ove šume imaju pri-
rodnu vezu sa šumovitom
Medvednicom te se s vr-
hova brežuljaka u podnož-
ju Medvednice spuštaju u
urbano tkivo grada, prodi-
ru do samog centra grada
i rijeke Save. Rijetko koji
grad, kao Zagreb, ima tako
raspoređene i očuvane prirodne šume, temeljene na
domaćim, klimatogenim (postojanim) vrstama dr-
veća (bukva, hrast lužnjak, hrast kitnjak) i njihovim
prirodnim pratilicama (javori, jaseni, grab, klen, lipe,
divlja trešnja, divlja kruška, brijest, joha, topole, vrbe i
dr.) te brojnim vrstama grmlja i prizemnog rašća”.
Uspjele su se održati u skoro svim područjima
grada, na prostoru koji se smjerom istok – zapad pro-
teže u duljini od približno 20 km, a smjerom sjever –
jug gotovo 9 km.
Matić posebno spominje tzv. park-šume sre-
dišta koje se prostiru od Šestinskog dola na zapadu
do Tuškanca na istoku, južnim dijelom se spuštaju do
samog središta Zagreba, u predjele Gornji grad i Du-
bravkin put, a sjeverni rub se nalazi u park šumi Pre-
križje. Prostiru se na površini od 356 ha od kojih 48%
površine pripada privatnom vlasništvu.
Kao značajni i veći kompleksi park šuma ističu se Maksimir (139
ha) te u njegovoj neposrednoj blizini i park šuma Dotršćina površi-
ne 179 ha, s kojom od 1946. gospodari Šumarski fakultet. Današnje
šume Medvednice i njezini obronci, zaključuje akademik, rezultat su
stručnog šumarskog rada i organiziranog šumarstva nastalog ovdje
prije nešto više od 240 godina.
Park šume Zagreba, jedno od najvažnijih
prirodnih obilježja grada, „na koje su
Zagrepčani posebno ponosni“.
Jesensko slikarsko platnoJesensko slikarsko platno
Svjedok povijesti u Maksimirskom parku Svjedok povijesti u Maksimirskom parku
JetrenkaJetrenka Lovorasti likovacLovorasti likovac
14 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Predstavnici Međunarodnog sajma
drva u Klagenfurtu; zamjenik glavnog
direktora sajma dr. Bernhard Erler, po-
dručni voditelj prodaje Karl Platzer,
ravnatelj austrijskog Ureda za vanjsku trgovinu
u Zagrebu Roman Rauch i Christian Wallner,
voditelj odnosa s javnošću, predstavili su na
konferenciji za novinare, održanoj 14. lipnja u
zagrebačkom hotelu Palace, program ovogo-
dišnjeg 51. međunarodnog sajma drva koji će
se održati od 26.-29. kolovoza.
Na oko 24.000 m2 izložbenog prostora
trećeg po veličini sajma u Austriji, što je
dio ukupnog prostora sajma, od čega 50%
u moderno uređenom zatvorenom dijelu,
očekuje se nastup 1420 izlagača iz 20 ze-
malja. Jedinstven po tome što posjetitelju
pruža kompletan uvid u proizvodni proces
„od stabla do fi nalnog proizvoda”, stručni
sajam u Klagenfurtu s jasnom podjelom na
šumarski dio, pilanarstvo, drvnu gradnju,
drvnu logistiku i biomasu, daje uvid u cijeli
lanac stvaranja vrijednosti.
Obzirom na to da je potražnja za mo-
bilnim pilanama sve veća, ove će godine u
posebnom paviljonu (br. 2) 10 ponuđača iz
Njemačke, Švicarske i Italije predstaviti najno-
vija tehnološka dostignuća u tom sektoru. Po-
seban tematski naglasak ove godine stavljen je
na djelatnost majstora tesara i stolara.
Sajam je tradicionalno odredište i šumara iz
cijele Europe koji će uz „Međunarodni simpozij
o šumarstvu i drvu” (26. kolovoza), moći dobiti
kompletan uvid u “Šumarstvo u Rusiji”. Simpo-
zij na temu„Međunarodni dan drva” predviđen
je za petak 27. kolovoza, a “Dan drvne gradnje”
za subotu, 28. kolovoza. Aktualna je i tema
predviđena za 27. kolovoza „Drvna gradnja i
biomasa u Hrvatskoj i Sloveniji”. U skladu sa sve
većom potražnjom strojeva za šumarstvo, na
Sajmu će brojne poznate tvrtke izložiti šumsku
mehanizaciju te posebno viličare.
Važno je reći da će nakon stručnih predava-
nja biti upriličeni i izleti u obližnja mjesta gdje
će se moći vidjeti kako to funkcionira u praksi.
Po prvi puta bit će, 29. kolovoza, organizi-
rano i Međunarodno natjecanje harvestera i
forvardera!
Vrata sajma bit će svakodnevno otvorena
od 9.00-18.00 sati, zadnjega dana do 17.00 sati.
Ulaznica za odrasle stoji 12 €, a za grupe veće
od 10 osoba 8 €. (m)
51. ME–DUNARODNI
SAJAM DRVETAKLAGENFURT/AUSTRIJA
26. - 29. augusta 2010
• ÜUMARSTVO• TEHNIKA OBRADE DRVETA• DRVOGRADNJA I PROIZVODI OD DRVETA• INVENTAR I OPREMA ZA STOLARIJE• PREVOZ I LOGISTIKA • BIOENERGIJA
SAJAM KLAGENFURTINFORMACIJE: Klagenfurter Messebetriebsgesellschaft mbH, Messeplatz 1, A-9021 Klagenfurt
mr. Tanja Mletschnig, tel: 43/463/56 800-71, faks: +43/463/56800-29, e-mail: [email protected], internet: www.sejemcelovec.com
SAJA
M
Sajam predstavljen u Sajam predstavljen u ZagrebuZagrebuNa konferenciji za novinare, u Zagrebu 14. lipnja, predstavnici Sajma upoznali
su hrvatsku javnost s cjelokupnim programom 51. međunarodnog sajma drva u
Klagenfurtu.
S konferencije za novinareS konferencije za novinare
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 15
Josip Majnarić rođen
je u Delnicama 1872.
u staroj goranskoj
obitelji. U Rijeci je
završio gimnaziju, a diplo-
mirao je 1889. na Gospo-
darsko-šumarskom učilištu
u Križevcima. Kraće vrijeme
radio je u Lici, u Otočcu.
Kao kotarski šumar radio je
na Sušaku do 1901. Tada je
na svoj zahtjev premješten
u Delnice i tu je radio pet-
naestak godina. U jesen 1916. zaposlio se u Zagrebu
kao zemaljski šumarski nadzornik u hrvatskoj vladi.
Tijekom posljednjih godina I. svjetskog rata
zaokupljen je aktivnošću oko revizije segregacija. Tu
problematiku dobro je proučio za vrijeme svog rada
u Delnicama. Nakon raspada Austro-ugarske monar-
hije objavljuje 1919. „Prethodne odredbe za pripremu
agrarne reforme“, a nekoliko mjeseci kasnije, 21. svib-
nja 1919. osniva Glavno povjerenstvo Ministarstva za
agrarnu reformu sa sjedištem u Ogulinu. Pozvan je kao
agrarni inspektor da izradi tehničku dokumentaciju za
revindikaciju narodnih šuma u vlasništvu grofova Txurn
Taxis i Ghyczya. Vezano uz problematiku napisao je ra-
dove: „Obnova segregacija“, „Na obnovu naših narodnih
šuma“ i „Gorskom kotaru na rastanku“. I poslije svog
umirovljenja nastavlja raditi na reviziji segregacija kao
volonter i kao vještak u urbarskim sporovima.
Uz provedbu agrarne reforme intenzivno se bavi
uređivanjem goranskih šuma. Na tom zahtjevnom po-
slu proveo je punih 27 godina. Smatraju ga jednim od
naših najstarijih i najplodonosnijih uređivača, a bio je
autor prvih normala za preborne šume Gorskog kotara.
Izradio je osnove gospodarenja za šume bivših
zemljišnih zajednica: Mrzla Vodica (1913.), Ravna Gora
(1924.), Lokve (1928.), Drivenik (1930.), Belgrad (1934.),
Novi Zagon (1938.) i Fužine (1941.). Posebnu osnovu
izradio je za šume vlastelinstva Ghyczy (1929.). U svim
tim elaboratima sadržano je obilje pretpostavki, opaža-
nja i znanstvenih analiza, u to vrijeme gotovo nepozna-
tih gospodarenju u prebornim šumama.
povijest šumarstva POZNATI ŠUMARI
Josip Majnarić, Josip Majnarić, uređurei reformator, borac zi reformator, borac zgoranskog čovjekagoranskog čovjeka
Jedan od uglednijih
i poznatijih ljudi koji
su potekli iz Gorskog
kotara, šumar je
Josip Majnarić.
O snazi i veličini
njegove ličnosti kroz
povijest, svjedoči
rad na uređivanju
goranskih šuma te
provođenju agrarne
reforme.
Uz provedbu agrarne reforme bavi se intenzivno
uređivanjem goranskih šuma. Na tom
zahtjevnom poslu proveo je punih 27 godina.
Smatraju ga jednim od naših najstarijih i
najplodonosnijih uređivača, a bio je autor prvih
normala za preborne šume Gorskog kotara.
Josip MajnarićJosip Majnarić
Karta iz vremena Thurn-TaxisaKarta iz vremena Thurn-Taxisa
16 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Zemljišne zajednice u Gorskom kotaru u segregacijskim pro-
cesima protiv veleposjednika bile su prikraćene. Njihovi ovlašte-
nici nisu ni približno mogli podmirivati svoje potrebe drvarenja
i pašarenja. Tako je Majnarić kao sastavljač gospodarskih osnova
došao u vrlo težak položaj da računom dokaže kako neke ze-
mljišne zajednice uslijed segregacijskih prikrata nisu sposobne
za život. Zbog toga je bilo slučajeva da je zemljišna zajednica
prodana na javnoj dražbi (primjer, Zemljišna zajednica Hrib kod
Čabra). Što su pak šume u Gorskom kotaru poslije II. svjetskog
rata bile u razmjerno dobrom stanju zasluga je i samog Majnari-
ća i „njegovih“ Osnova gospodarenja.
Cijelog svog života radio je na tome da se izbori za istinu
i pravdu osiromašenog goranskog čovjeka.
Na zahtjev naroda Gorskog kotara, predsjed-
ništvo Narodnog vijeća u Zagrebu povjerava mu
1918. posao da za potrebe revindikacije izradi i
predloži potrebne dokaze. Ovaj ogromni posao
dovršen je u vrlo kratko vrijeme i sredinom ožujka
1919. dokumentirani prijedlozi poslani su u mini-
starstvo nadležno za agrarnu reformu u Beograd.
Budući da se njegovi prijedlozi nisu mogli riješiti
na osnovi tadašnjih zakona, Ministarstvo je doni-
jelo nove propise u cilju zaštite općina.
U vezi revizija segregacije 20. srpnja 1920. do-
nijete su odluke da se iz vlastelinstava Thurn Taxis i
Ghyczy izluči ukupno 20.907 jutara i 330 četvornih
hvati šuma u korist okolnih općina. Te su površine
odvojene od navedenih vlastelinskih posjeda bez
odštete kao akontacija do konačnog rješenja čita-
vog agrarnog problema u Gorskom kotaru. Josip
Majnarić je kao glavni povjerenik Ministarstva na
osnovu ovog rješenja uveo općine u posjed izlu-
čenih zemljišta. Iako ova odluka nije provedena
sukladno zakonu, ovo je bio i znakovit preokret, a
nijedno ministarstvo nije se usudilo vratiti oduze-
ta zemljišta vlasteli. Problem je u potpunosti rije-
šen tek donošenjem Zakona o likvidaciji agrarne
reforme u lipnju 1931.
Sudionik je i međunarodnog procesa u
kojem je kneževska obitelj Thurn Taxis tužila Kra-
ljevinu Jugoslaviju zbog eksproprijacije posjeda.
Josip Majnarić na čelu je jugoslavenskog povje-
renstva kao najbolji poznavatelj pravno povije-
snog razvitka ovih događanja. Rasprave na sudu
uređivač eđivač rac za prava c za prava ka
Sudionik je i međunarodnog procesa u
kojem je kneževska obitelj Thurn Taxis tužila
Kraljevinu Jugoslaviju zbog eksproprijacije
posjeda.
Goranske šumeGoranske šume
Piše: Vesna Pleše
Foto: B. Pleše i arhiva
Broj 163/4 Broj 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 1717
lovno gospodarstvo
Kako uskladitKako uskladiprostor jelensprostor jelen
„San divljači je životni
prostor“, naslov je članka
objavljenog u Lovačkom
vjesniku broj 1-2 od ove
godine, a preveden je
iz njemačkog lovnog
časopisa Wild und Hund.To je svojevrsni
podsjetnik
lovoovlaštenicima,
uzgajivačima divljači i
predlagačima zakonskih
i podzakonskih
akata o tome kako bi
gospodarenje jelenskom
divljači bilo što
odgovornije.
Svjedoci smo, naime,
čestih napisa o jelenu
kao kralju šume, kralju
među divljači i slično,
a koliko smo zapravo
svjesni što smo mu
ostavili od kraljevstva i
što činimo da kralju ne
padne kruna s glave?
Unutar svog geografskog areala rasprostranjenja, jedna ži-
votinjska vrsta predstavljena je većim brojem zasebnih
populacija koje su međusobno u većoj ili manjoj mjeri i
prostorno izolirane. Prostor u okviru koga se odvija cjelo-
kupan život jedne populacije životinja i u kome postoje svi prirodni
uvjeti za njezino biološko samoodržanje naziva se stanišno područje
populacije. Unutar njega, članovi jedne populacije su, pojedinačno
ili skupno, najčešće neravnomjerno raspoređeni, a njihovo kretanje
u okvirima granica stanišnog područja tijekom vremena stalno mi-
jenja sliku njihovog prostornog rasporeda. Kretanje životinja jedne
populacije unutar njihovog stanišnog područja u pravilu je uvjeto-
vano motivima zadovoljavanja svih životnih potreba vrste. Dakle,
od ishrane, zaklona i zaštite do osiguranja uvjeta za razmnožavanje
i zadovoljenja socijalnih i psihičkih odnosa unutar same populacije.
Veličina stanišnog područja populacije jedne životinjske vr-
ste proizlazi iz vrlo složenih odnosa biološke osobnosti same vrste
potrajale su od ožujka 1938. pa
sve do početka listopada 1939.
kada je okončan sudski proces.
Donijeta je uredba od 1. prosin-
ca 1939. po kojoj knezovi Thurn
Taxis ustupaju tadašnjoj državi
od vlastelinskih šuma 23.414 ju-
tara i 518 četvornih hvati zajedno
sa svim zgradama i objektima uz
novčanu naknadu. Ovo je bio ko-
načni i najveći uspjeh koji je Jo-
sip Majnarić postigao u upornoj
borbi za prava bivših goranskih
kmetova. Time je narod na po-
dručju bivšeg veleposjeda Txurn
Taxisa bez ikakvih tereta i troš-
kova došao u konačni posjed ne
samo šuma izlučenih 1920., već
i naknadno ekspropriranih kom-
pleksa zemljišta ukupne površine
23 414 jutara. Ovime je njegovo
ime neizbrisivo upisano u povi-
jest Gorskog kotara.
Kao što smo već spomenuli,
rad na agrarnoj reformi zaoku-
pljao ga je punih 22 godine. Pri
tome je prošao trnovit put pun
poniženja, stradanja i borbi, ali
je na kraju sve završilo velikim
uspjehom i pravičnom pobje-
dom.
Četiri godine prije smrti, 1.
rujna 1944., uputio je narodu
Gorskog kotara sljedeće riječi:
“Ovaj je dio mog života ispunjen
borbom za jednu veliku misao
i zavjet. Ovo je ujedno i najve-
ći stremen na mom životnom
putu, kome je već dogledan kraj.
Na tom su me putu cijelog živo-
ta vodili poštenje i istina kojima
treba žrtvovati sve pa i sam život.
On treba i mora biti u službi po-
štenja i istine, čovjekov život je
prolazan, ali je glas o njegovom
poštenju vječan“.
Za vrijeme svog plodo-
nosnog rada objavio je i niz
radova: „Osvrt na kras Grobnika"
(1891.), „Distancijalni hipsome-
tar“ (1893.), „Kulturno-historički
odnošaji te nacrt ekonomič-
ne osnove grobničkog Krasa“
(1893.), „Kulture na grobničkom
polju“ (1897.), „Prilog k procjeni
naših jelovih i bukovih sastojina“
(1904.), „Pravilnici zemljišnih za-
jednica“ (1910.)…
Treba istaknuti da bi mnogi
njegovi vrijedni radovi na ure-
đivanju prebornih šuma u Gor-
skom kotaru pali u zaborav da ih
nije objedinio i objavio 1957. Ž.
Miletić.
Na kraju treba dodati da je
Josip Majnarić bio i članom HŠD
od 1890. te suradnik Šumarskog
lista od 1891. do 1914.
Vrlo korisnim čini se prijedlog osnivanja interesne
zajednice za jelensku divljač.
i karakteristika njezine egzistencijalne sredine. Jedan od najvažnijih
činitelja koji u ovom odnosu dolazi do izražaja je zahtjev vrste za
hranom. Ostali činitelji koji određuju veličinu stanišnog prostora su
klima, predatori, insekti i čovjek. Ukoliko su životni uvjeti povoljniji
za vrstu, stanišno područje populacije može biti manje. Primjera radi,
populaciju jelenske divljači u Baranji procjenjujemo na oko 4000 grla
na području od oko 40.000 ha, dok je stanišno područje populacije
jelena na Papuku oko 100.000 ha, a brojnost populacije je nekoliko
puta manja. Ova usporedba upućuje na to koji su to presudni čimbe-
nici uvjetovali relativno malo stanišno područje jedne od najbrojnijih
i najgušće naseljenih populacija jelena u Europi.
Bujnost ritske vegetacije koju karakterizira često smjenjivanje ra-
zličitih biljnih zajednica, bujni šibljaci i trščaci kao mjesto za zaklon,
zime sa prosjekom od 28 snježnih dana sa visinom snijega jedan cm
i više. Kod vrsta divljači sa visokim stupnjem soci-
jalnosti kao što je jelen, veći zahtjev za kretanjem
u prostoru nije samo uvjetovan osiguranjem
hrane, nego i radi formiranja socijalnih skupina
(krda) kao što je odvajanje po dobnim, spolnim
razlikama.
Dakle, osnovni fond jelenske divljači u Baranji
i dijelu slavonskog Podravlja i Podunavlja, svojim
ukupnim brojem, unutarnjim spolnim i uzrasnim
sastavom i socijalnim skupinama čini jednu jelen-
sku populaciju.
Genetsku raznovrsnost populacije, koja
je osnovni uvjet za vitalnost i kvalitetu tzv. ba-
ranjskog jelena, moguće je održati jedino ako
jelensku divljač na cijelom ovom području treti-
ramo kao jedinstvenu, nerazdvojnu bio-ekološ-
18 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
ku cjelinu. Uspješno održavanje i usmjeravanje ekološke strukture
populacije tj. njezine optimalne brojnosti, omjer spolova, dobnog
sastava, teritorijalnog rasporeda, hijerarhijskih odnosa i unutarnjih
kao i međupopulacijskih kontakata, moguće je postići samo u okviru
populacije kao cjeline, a ne i u njezinim pojedinim ili povremeno od-
vojenim dijelovima.
Stanišno područje populacije baranjskog jelena obuhvaća
cije li prostor Baranje, prostor uz desnu obalu Drave, od Nemetina do
Aljmaša i ponovo prostor uz Dunav do Erduta. Unu-
tar toga prostora jelenska divljač se tijekom godine
po ustaljenim navikama kreće i premješta. Uvaža-
vanje zakonitosti kretanja i premještanja jelenske
divljači unutar jedinstvenog stanišnog prostora
ove populacije, koje se odvija već stotinama godina
po ustaljenim migracijskim putovima, uvjet je op-
stanka i razvoja ove po mnogo čemu jedinstvene
jelenske populacije i njezinog staništa.
Jedan od razloga zašto se bavimo ovom
tematikom je što u posljednje vrijeme „naš kralj“, s
početka ove priče, sve češće dobiva status štetočine! Na osnovi proci-
jenjenih šteta na poljoprivrednim kulturama, dodjeljuju se određene
kvote odstrjela i „štetočina“ se tamani, a vrijednost trofeja često pre-
lazi vrijednosti procjenjene štete.
Osim zajedničkih lovišta, na opisanom prostoru se nalazi i 6 držav-
nih lovišta, gdje su u 5 lovišta privatni lovozakupnici, a u jednom su
naše Hrvatske šume. Vidljivo je da je opisano stanišno područje jelen-
ske populacije znatno interesno ispresijecano i teško je za očekivati da
se u takvim uvjetima zadrže sve biološke karakteristike vrste i ekonom-
ska logika gospodarenja sa jelenskom divljači. I zato ne smije mo do-
zvoliti da nam se dogodi što i Nijemcima, a to je da su odavno zakasnili
sa stručnim postupanjima prema plemenitoj divljači.
Ako prihvatimo teoriju kako se uči na tuđim greškama, onda
nam se vrlo korisnim čini prijedlog osnivanja interesne zajednice za
jelensku divljač. Prihvatljiv je i opis potrebnih postupaka kao što je
formuliranje specijalnih planova za jelensku divljač, umjesto čistih
odstrijelnih planova. Treba uskladiti lovačke ciljeve s oblikovanjem
krajobraza, njegom biotopa, korištenjem zemlje i saniranjem šteta.
Potrebno je dati preporuke u svrhu smanjivanja narušavanja mira
jelenske divljači od strane lovaca i rekreativaca u
šumi. Nijemci su ovaj odgovoran zadatak povjerili
šumarskoj struci, odnosno šumarskim poduzeći-
ma kao najvećim šumoposjednicima, primjer za to
je Waldnacinal park Bayerische Wald u Bavarskoj.
Nema razloga da i u Hrvatskoj ne bude slično, jer
Hrvatske šume d.o.o., kao najveći korisnik šumskog
zemljišta i lovoovlaštenik, zapošljavaju i najviše vi-
sokoobrazovanog kadra iz domene gospodarenja s
divljači i staništem.
A zašto baš interesna zajednica za jelensku
divljač?
1. Jelen kao krupna životinja ima veliki radijus kretanja, naročito
u vrijeme parenja kada prevaljuje i do 30 km pa se već zbog toga
prirodna cjelina unutar koje se kreće zaokružuje na većim šumskim i
poljoprivrednim područjima.
2. Iz praćenja životnog ciklusa populacije jelenske divljači zapa-
ža se ustaljena zakonitost u njezinim navikama da se tijekom godine
premješta iz jednih u druga prebivališta unutar stanišnog područja. U
proljeće jeleni napuštaju svoja zimska prebivališta i premještaju se u
često prostorno udaljena ljetna prebivališta; u vrijeme parenja jeleni
se premještaju sa košutama u njihova boravišta, da bi se poslije pare-
GOSPODARENJE JELENOM / ŠTO JE TO INTERNA
ZAJEDNICA ZA JELENSKU DIVLJAČ
laditi potrebe ljudi i životni diti potrebe ljudi i životni elenske divljači ?nske divljači ?
Uzgojna zajednica Wildfeld
u Austriji (Gornja Štajerska)
nastala je dragovoljnim
udruživanjem 18 posjednika
zemljišta i lovišta, na ukupnoj
površini od 32 400 ha.
Kako dalje gospodaritiKako dalje gospodariti
Piše: Zlatan Mihaljević, dipl. ing. šum.
Foto: mr. sc. Branko Urošević, dipl. ing. šum.
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 19
prehrana RIŽA
RižaRiža - najvaž- najvažKruh je alfa i omega u
našoj prehrani i često
nam je teško zamisliti
obrok bez njega.
No, u nekim drugim
krajevima svijeta kruh
gotovo nikad nije na
jelovniku, a njegovu
ulogu (sigurno još i
značajniju) zauzela je
riža.
Kod nas riža nije tako često na jelovniku - većinom
kao prilog uz glavno jelo ili kao rižoto. No, ova žita-
rica je zapravo najvažnija biljka u ljudskoj prehrani i
čak petina od ukupnih kalorija koje dnevno pojede
cijelo čovječanstvo potječe upravo od ove žitarice. Riža je
glavna namirnica za cijelu Aziju, a vrlo je važna i u Africi i
Južnoj Americi. U nekim zemljama obrok bez riže nije obrok.
Baš kao što i mi jedemo više raznih žitarica, tako
postoji i nekoliko tipova riže. Nama su najpoznatija bijela
duguljasta zrnca, iako ponekad jedemo i mala, više okru-
glastog oblika. Sorte riže razlikuju se najviše po količini ami-
lopektina koji uzrokuje da riža kuhanjem postaje ljepljiva i
nja ponovo vratili u zimska prebivališta.
3. Za vrijeme poplava jelenska divljač napušta
poplavno područje i prelazi u šume branjenog po-
dručja koje mogu biti udaljene od korita rijeka i
desetak kilometara.
4. Osim fi zioloških potreba, uzrok migracije
može biti i veće uznemiravanje jelenske divljači, a
naročito u sezoni odstrjela, kada jelenska divljač
prisilno napušta prebivališta u kojima ne nalazi
potreban mir.
5. Poseban značaj sezonskog premještanja je-
lenske divljači je u tome da može biti masovnog
karaktera, obzirom da se radi o vrsti koja živi u kr-
dima.
6. Interesna rascjepkanost područja gdje stal-
no borave samo manji dijelovi populacije onemo-
gućava objedinjavanje svih faza gospodarenja
(uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači) i dovodi u
prvi plan prije svega lov i korištenje divljači, što
neminovno dovodi do poremećaja u normalnom
gospodarenju s jelenskom populacijom.
7. Poremećaji ne nastaju samo u biološkom
pogledu, nego se nanose velike gospodarske šte-
te i onemogućava ekonomično gospodarenje u
lovstvu.
Kao pozitivan primjer navodimo uzgojnu
zajednicu Wildfeld u Austriji (Gornja Štajerska).
Nastala je dragovoljnim udruživanjem 18 posjed-
nika zemljišta i lovišta, na ukupnoj površini od
32 400 ha.
Gospodarske šume zauzimaju 21 500 ha, za-
štitne šume 5700 ha, a 5200 ha su alpske livade
i neproizvodne površine. Gospodare sa fondom
jelenske divljači od 2200 grla, 1000 divokoza i
2500 grla srneće divljači.
Gospodarenje sa divljači vrši se sa posebnim
lovnim kadrom (odvojeno od šumarstva, ali je vla-
snik isti), a područje je podijeljeno na lovno čuvar-
ske revire sa prosječnom površinom od 1200 ha.
Zajednički ciljevi i zadaci uzgojne zajed-nice bili bi:
- stvaranje boljih uvjeta za uzgoj divljači
- djelotvornija zaštita divljači
- racionalno korištenje divljači i njezinih dije-
lova
- dosljedno provođenje Zakona o lovstvu i
pratećih Pravilnika
- stručno obrazovanje članstva
- njegovanje lovačkih običaja i etike
I na kraju, kao zaključak primijenimo nje-
mačke preporuke na Hrvatsku. Jelenska divljač ne
smije i ne može biti samo stvar lova i šumarstva.
Kako bi u Hrvatskoj mogla voditi život prikladan
za svoju vrstu, treba joj interesno udruženje koje
će zakoračiti duboko u društvo i svratiti pozornost
ljudi na sebe. A to je sukladno izjavi ministra Bo-
židara Pankretića u jednom od posljednjih inter-
vjua:
“Nema smisla da na razini Uprave za lovstvo
donosimo ikakva rješenja, a da ona ne budu uskla-
đena s potrebama ljudi na terenu. Radije se zala-
žem za neke kvalitetne okrugle stolove o tome
gdje se nalazi naše lovstvo, kamo ide, čak i o tome
ima li i kakvu ima perspektivu. Trebamo stvori-
ti vlastitu viziju i osmisliti strategiju, ali ne takvu
da se nekoliko ljudi zatvori u ministarski kabinet,
nego onu koja će kroz radionice uključiti sve koji o
tome promišljaju i one na suprotnoj strani.“
Klas rižeKlas riže
Piše: Olga Jovanović
Foto: G. Šafarek
20 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
amiloze koja omogućava riži da zadrži strukturu kao i
prije kuhanja.
Postoji oko stotinjak sorti, a neke od najpoznatijih
su bijela riža, basmati, ljepljiva, smeđa... Osim toga, kao
što jedemo integralne žitarice koje su bogatije hranji-
vim sastojcima od rafi niranih žitarica, tako postoji i tzv.
integralna riža ili smeđa riža. Od smeđe riže se dobiva
paraboiled riža kod koje se na pari posebnim procesom
hranjive tvari iz ljuskica sačuvaju u samom zrnu riže. Od
sirove riže se također može raditi i brašno. Za razliku od
pšenice, riža ne sadrži gluten te je česta namirnica kod
osoba alergičnih na ovaj protein. Poput svih ostalih žita-
rica i od riže se prave alkoholna pića, kao što je japanski
sake. Rižino mlijeko je sve popularnije, pogotovo kod
vegetarijanaca i vegana. Riža se jede i u čokoladi, samo
ne u sirovom niti kuhanom obliku, već se pod niskim
tlakom „napuhuje“. Od takve riže se često rade i krekeri,
bilo slatki ili slani.
Riža je vrlo hranjiva namirnica koja sadrži zna-
čajne količine proteina, vitamina (B1, B2, B3, B5, B6 i
B9) i minerala (mangan, fosfor, cink). No, kako riža ne
sadrži sve esencijalne aminokiseline, potrebno ju je
kombinirati s nekim drugim izvorom proteina (poput
orašastih plodova, mahunarki, ribe, jaja ili mesa). Riža
ajvažnija ljudska žitaricaažnija ljudska žitaricaMozaik riže!Mozaik riže!
Riža je osnovna Riža je osnovna namirnica širom Azije namirnica širom Azije
i Afrikei Afrike
Rižino poljeRižino polje
je ovaj vitamin topljiv u mastima, a ne u vodi. Upravo se u tim po-
dručjima riža gotovo isključivo kuha na vodi... Osim toga, postavljaju
se i velika pitanja o monopolu multinacionalnih kompanija koje su
proizvele ovu biljku, kojima je glavni cilj profi t, a ne dobrobit lokal-
nog stanovništva.
Poput većine ostalih žitarica i riža spada u skupinu jednosu-
pnica. Mi za našu prehranu koristimo sjeme ove biljke, Oryza sativa.
To je obično jednogodišnja biljka, no u nekim predjelima, u tropima,
može rasti i kao višegodišnja do nekih 20-ak godina. Prilikom žetve se
bere samo pšeno, a sama biljka ostavlja se da raste te se na taj način
pojeftinjuje proizvodnja riže. No, takve biljke s vreme-
nom gube na kvaliteti uroda. Obično godišnje budu
dvije žetve, a negdje i samo jedna. Riža može u izuzet-
no povoljnim uvjetima (ovisno o sorti i plodnosti tla)
narasti i do 1,8 m, iako češće doseže oko jednog me-
tra. Lišće je dugačko (50 - 100 cm) i usko. Cvjetovi koje
oprašuje vjetar su skupljeni u cvat dužine 30-50 cm.
Riža može rasti gotovo bilo gdje pa čak i na najstrmijim
obroncima planina, iako su najpoznatija rižina polja na
tzv. poplavnim terasama. Iako riža može rasti i s manje
vode, poput ostalih žitarica, to je relativno neisplativo,
jer se u takvim slučajevima razvija i mnogo korova koji
inače ne preživljava na poplavljenim poljima.
Utjecaj na okoliš - Kao i mnoge druge poljopri-
vredne kulture i riža ostavlja negativan trag na naš
okoliš. Osim upotrebe pesticida i umjetnih gnojiva,
poplavljena rižina polja proizvode velike količine
metana, jednog od stakleničkih plinova. Metan ima
dvadeset puta jače djelovanje na zagrijavanje atmos-
fere od ugljikovog dioksida. Osim utjecaja na klimu, u
mnogim tropskim krajevima je nedostatak prostora za
sadnju riže uzrok sječe šuma. Kako je tlo u tropskim
kišnim šumama plodno isključivo zbog brzih ciklusa izmjene i
kruženja tvari u prirodi, nestankom šuma nestaje i plodno tlo. Na
tako ogoljenom tlu riža uspijeva svega nekoliko godina za redom,
nakon čega se polje napušta i sječe nova šuma. Veliki prirodni
prirast i sve veća potreba za rižom u mnogim azijskim zemljama
značajno ugrožava opstanak preostalih dijelova kišnih šuma.
Jela od riže - Kao što i sami znamo, kod nas je riža tek spo-
redna namirnica koja se često koristi sakrivena u neko drugo
jelo, poput musake, punjenih paprika. Neke zemlje poput Italije su
postale pravi majstori za sve vrste rižota. A Nijemci su za razliku od
većine zemalja ovu namirnicu uvrstile u nezaobilazni tradicionalni
desert - rižu na mlijeku, većinom sa cimetom ili nekom marmeladom.
U nekim azijskim zemljama juhe od riže su glavni specijalitet, dok je
riža većinom glavo jelo ili prilog u većini zemalja koje najviše konzu-
miraju ovu namirnicu (npr. Kina, Indija, Indonezija...). Kako je uzgoj
riže osnovna djelatnost u mnogim zemljama, tako se riža uvukla i u
brojne narodne izreke koje na različite načine podsjećaju na mukotr-
pan rad koji stoji iza svakog zrna.
Umjesto šume-riža!
U mnogim tropskim krajevima je nedostatak prostora
za sadnju riže uzrok sječe šuma. Kako je tlo u tropskim kiš-
nim šumama plodno, isključivo zbog brzih ciklusa izmjene
i kruženja tvari u prirodi, nestankom šuma nestaje i plod-
no tlo. Na tako ogoljenom tlu riža uspijeva svega nekoliko
godina za redom, nakon čega se polje napušta i sječe nova
šuma.
Čak petina od ukupnih kalorija koje dnevno
pojede cijelo čovječanstvo potječe od riže!
Terase rižeTerase riže
Terase Terase
U nerazvijenim zemljama riža se obrađuje uglavnom ručnoU nerazvijenim zemljama riža se obrađuje uglavnom ručno
se najčešće kuha u vodi ili na pari, a ponekad se kuha i
kaša (koja je česta na jelovniku bolesnih osoba kao lako
probavljiva hrana). Kao osnovna namirnica u mnogim
zemljama trećeg svijeta, gdje je ishrana često oskudna
vitaminom A, biotehnolozi su patentirali rižu koja sadrži
beta-karoten iz kojeg naš organizam proizvodi ovaj vi-
tamin. Ova riža je zbog toga zlatne boje odakle je dobi-
la i ime. Unatoč dobrim namjerama s jedne strane, ova
riža ima i brojne ne tako pozitivne strane. Jedna od njih
je i činjenica da se vitamin A može apsorbirati u našem
organizmu samo ukoliko se priprema s masnoćama jer
22 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Prirodno stanište božikovine je u pretežito pla-
ninskim krajevima (1200 metara nad morem),
srednje i zapadne Europe, Male Azije, Perzije
te sjeverozapadne Afrike. Najviše raste u bu-
kovim šumama.
Ovaj zimzeleni grm ima čvrste i
kožaste listove ovalnog oblika i na
rubovima obično nazubljene. Dvo-
domna je biljka s cvjetovima bijele
ili ružičaste boje sakupljene u kraće
ili duže oskudne cvatove. Plod joj
je okruglasta koštunica crvenkaste
boje.
U prošlosti su je sadili blizu kuća kako bi domaćine štitila od zla
i demona. Vjerovalo se da štiti kuću
i od lutajućih mrtvih duša koje tra-
že ulaz u topli dom. Zbog toga su je
u obliku vijenca stavljali na ulazna
vrata ne bi li spriječili zle sile da ula-
ze unutra.
Trnje božikovine podsjeća na
trnje krune koju je nosio Isus, zele-
no lišće simbol je vječnog života,
a crvene bobice ploda simbol su
uskrsnuća i krvi koje je Isus prolio po
križu.
Koristila se, ali i danas se koristi,
kao božićni ukras. Zbog čestog ko-
rištenja prigodom blagdana, zbog
čestog branja postala je ugrože-
nom vrstom biljke. Kod nas je za-
štićena vrsta biljke i to još od 1953.;
zabranjeno je njeno branje i trganje
grana.
Prema keltskom horoskopu, rođeni u znaku
božikovine (od 8. srpnja do 4. kolovoza) vrlo su prak-
tične i sposobne osobe. Imaju smisla za dobre po-
slove, ali radije asistiraju u poslu nego li ga vode. U
vezi s partnerom su posesivni, zaštitnički raspoloženi
i daju potporu. Po prirodi su perfekcionisti koji pone-
kad ipak izgube samopouzdanje. Utječu na mnoge
stvari u životu, ali su uvijek iza „scene“. Osjećajni su i
vrlo samokritične osobe. Tolerantne su i imaju mnogo
prijatelja.
Osim za ukrase, drvo božikovine koristilo se u to-
karstvu za izradu sitnih predmeta, štapova, klavirskih
tipki i sl. Od njega su se izrađivale i intarzije (koristilo
to drvo se umjesto ebanovine).
Listovi i kora sadrže dosta ilicina, koji se nekad ko-
ristio za proizvodnju ljepila.
Danas, ova biljka atraktivnog izgleda ima vrlo široku hortikulturnu primjenu; u kućanstvima,
parkovima gradova i sl. Može se saditi pojedinačno
ili je pak odlična za gustu živicu. Živica od božikovine
značajno umanjuje buku. Osim u vrtu može se po-
saditi u vaze te smjestiti na terasu ili balkon. Biljka je
idealna za gradske sredine jer dobro podnosi gradska
zagađenja, a otporna je i na posolicu.
Ukoliko želimo dobiti atraktivne crvene plodove
biljke u jesen, potrebno je posaditi muške i ženske
biljke na udaljenosti od 30 metara kako bi se osigu-
ralo uspješno oprašivanje (ili je moguće na žensku
biljku nacijepiti mušku).
Ljekovita je biljka, njome se liječi niz bolesti poput
reumatskih bolesti, bolesti krvi, dišnih putova i sl.
Od raznih vrsta božikovine zanimljiva je ona
koja raste u šumama južnog Brazila, Paragvaja i Ar-
gentine. Poznata je pod latinskim nazivom ilex para-
guariensis (paragvajska božikovina). Od ove biljke do-
biva se čaj poznat pod nazivom mate. Za čaj se koriste
listovi, a da bi sačuvali zelenu boju, okus i miris, pro-
vlače se oprezno kroz vatru, a poslije toga suše. Sadr-
že dosta kofeina pa se ovaj čaj koristi protiv umora, za
smanjivanje glavobolje i reumatskih bolova. Mate je
na listi zabranjenih poticajnih sredstava za sportaše.
Zanimljivo je da su u ovoj biljci „uživali“ već pra-
stanovnici Perua, a tragovi o tome pronađeni su u
grobnicama Inka. Kad su španjolski osvajači došli u
Južnu Ameriku otkrili su da domaće stanovništvo uži-
va u ovoj mogli bi je nazvati i drogi. Vijest o tome u
Europu su prenijeli isusovci pa se čaj po njima još zove
i isusovački.
Po božikovini su dobili imena i prezimena
mnogi ljudi: imena Božica, Božidar, Božidarka, Bože-
na, Božimira, Božika te prezimena poput Božić, Boži-
čević i sl. I imena nekih naselja u našoj zemlji nose ime
po toj prekrasnoj biljci: Božava (Dugi otok), Božjakovi-
na (naselje sjeveroistočno od Dugog Sela...
drveće naših šuma BOŽIKOVINA / ISTINE,
LEGENDE, VJEROVANJA
Posađena blizu kuće, Posađena blizu kuće, božikovina domaćine božikovina domaćine štiti od zla i demona..štiti od zla i demona..
Božikovina je jedno
od najstarijih poznatih
zimzelenih grmova
koji mogu doživjeti
starost i više od
stotinjak godina. Može
narasti i kao stablo
visine do petnaestak
metara.
Prema keltskom horoskopu, rođeni u znaku
božikovine (od 8. srpnja do 4. kolovoza) vrlo
su praktične i sposobne osobe. Imaju smisla za
dobre poslove, ali radije asistiraju u poslu nego
li ga vode. U vezi s partnerom su posesivni,
zaštitnički raspoloženi i daju potporu. Po prirodi
su perfekcionisti
Božikovina u cvatuBožikovina u cvatu
Plodovi božikovinePlodovi božikovine
Piše: Vesna Pleše
Foto: B. Pleše i arhiva
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 23
Ljubavna priča izmeđuLjubavna priča izmeđuPedra i dvorske dame Pedra i dvorske dame uvijek živi!uvijek živi!
Dakle, krenuli smo u suprotnom smjeru
od Porta prema Lisabonu i prvo zani-
mljivo mjesto bio je Aveiro poznat kao
portugalska Venecija. Ovaj zanimljivi
gradić je sve do sredine 16. st. bio malo ribarsko
mjesto, no 1575. godine se digla strašna oluja koja
je nanijela ogromne količine pijeska i time zablo-
kirala ulaz u luku. Okolne lagune su se pretvorile
u močvare, a grad je počeo propadati. Tako je bilo
sve do kraja 19. st. kada je otkriveno da je mulj iz
močvara jako dobro gnojivo te ga je lokalno sta-
novništvo počelo iskorištavati. Danas je to sveuči-
lišni grad opasan sa nekoliko kanala na kojima plo-
ve čamci slični venecijanskim gondolama, okrenut
uglavnom turizmu. I da, pijesak je još tu i njegove
obale su danas poznato izletište i ljetovalište na
Atlantskom oceanu.
Do Coimbre ima 60-ak kilometara, a prije valja
stati u arboretumu Busaco, koji ima zanimljivi dvo-
rac izgrađen tipičnim neomanuelinskim stilom,
portugalskom arhitekturom sa kraja 19. st..
Naravno, Coimbra je nezaobilazna na
ovome putu. Grad koji je dom jednom od najsta-
rijih sveučilišta na svijetu, osnovanom 1290. godine
i sjedište je kulturnog života Portugala. Nekoć glavni
grad, danas je tu koncentracija najvećih portugalskih
znanstvenih institucija te zbog velike koncentracije in-
teligencije, Coimbra ima vrlo zanimljivu atmosferu koju
održava veliki broj što domaćih što stranih studenata.
Osim po obrazovanju, grad obiluje starim građevinama,
crkvama, parkovima, restoranima i lako se stječe dojam
da se ovdje lagodno živi.
Jedan od stilova fada nastao je ovdje, stoga je od-
lazak na večeru u jedan od prostora na kojemu se pje-
va fado nešto što ne bi trebali propustiti. Mi smo imali
sreću da rezerviramo mjesta u prostoru napuštene ka-
pelice pretvorenom u restoran, što je davalo dodatni
putopis/portugal 2 NA KRAJNJEM ZAPADU
EUROPE
Između Porta i Lisabona
postoji čitav niz
zanimljivih gradova koji
zahtijevaju barem kratko
zaustavljanje. Stoga, ako
nemate vremena nekoliko
dana kako bi uživali u
predivnom portugalskom
krajoliku, najbolje rješenje
je iznajmiti automobil i
zaustaviti se nakratko u
svakom mjestu jer ćete
uživati u nezaboravnom
spoju kulture, povijesti i
prirode.
Ulaz u crkvu u AlcobaciUlaz u crkvu u Alcobaci
Portugalska VenecijaPortugalska Venecija
Pjevači i svirači na večeri fadaPjevači i svirači na večeri fada
24 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
među kralja đu kralja ame koja još e koja još
prvo gotičko zdanje ikad izgrađeno u Portu-
galu, a završeno je 1252. godine.
I za kraj, ostalo nam je birati izme-
đu Tomara, srednjovjekovnog templarskog
grada, Sintre, ljetne rezidencije portugalskih
kraljeva iz 19. stoljeća ili Obidosa, srednjovje-
kovne utvrde koja se nije mnogo promijenila
do danas.
Odlučili smo se za Obidos i nismo pogri-
ješili jer se radi o vrlo zanimljivom gradiću sa
autentičnim ulicama u kojima imate osjećaj
da će vas svakog trena zaskočiti oklopljeni
srednjovjekovni vitez na konju. Atmosfera
u gradu je odlična i sve je puno malih obrt-
ničkih radnji i restorana. A kad ste već u re-
storanu šteta je ne probati ghingju, lokalnu
rakiju od višnje koja se služi u izlivenim ča-
šama od čokolade. Komentar je bio da nam
Portugalci prodaju njihovu verziju poznatog
Kraševog bombona Griotte.
Slijedio je povratak u Lisabon, gdje smo
zaključili da je Portugal među zanimljivijim
destinacijama koje danas možete posjetiti u
Europi
štih atmosferi. Uz odličnu večeru i odlično
vino za nekakvih stotinjak kuna uživali smo
u vrhunskom fadu do kasno u noć i toplo bih
svakome preporučio ovakav oblik noćnog
provoda.
Vjera i srednji vijek - Nakon Coimbre,
ako nastavite prema Lisabonu, naići ćete na
jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta
na svijetu, Fatimu. Ovdje su 1917. godine
tri djeteta doživjela ukazanje Gospe, dok su
čuvali ovce po obližnjim brdima, a službeni
Vatikan je odlučio priznati ukazanje i progla-
siti Fatimu marijanskim svetištem. Iako cijeli
događaj prate brojne kontroverze, Crkva
čvrsto stoji iza svojih stavova, što je Fatimu
učinilo jednim od najposjećenijih mjesta u
Portugalu. Religijski turizam naprosto cvate,
što nažalost remeti hodočasničku atmosferu
i umanjuje svetost ovoga mjesta, no to ne
znači da bi trebali zaobići mjesto ukazanja.
Kada se već vozite prema jugu ne-
mojte zaboraviti baciti oko na prekrasni i im-
pozantni gotički samostan u Batalhi. Samo-
stan se gradio skoro 150 godina, a završetak
1517. godine nije dočekalo čak sedam vla-
dara i petnaest arhitekata koji su ga gradili.
Danas je samostan nacionalni ponos.
Sljedeća zanimljivost vezana je za jednu
od najintrigantnijih ljubavnih priča iz portu-
galske povijesti, a radi se o najvećoj portu-
galskoj crkvi koja se nalazi u gradu Alcobaci.
Naime, tu je sahranjen portugalski kralj Pe-
dro I. te njegova nikad prežaljena ljubav Ines
de Castro, jedno nasuprot drugome. Crkva je
Poznato svetište FatimaPoznato svetište Fatima
Panorama CoimbrePanorama Coimbre
Atmosfera srednjovjekovnog ObidosaAtmosfera srednjovjekovnog Obidosa Arboretum BusacoArboretum Busaco
Piše: Goran Vincenc
Foto: G. Vincenc
Ljubav na portugalski način
Portugalski princ Pedro I. bio je zaluđen dvorskom damom
Ines de Castro, no zbog dvorskih obaveza morao je oženiti kastilj-
sku princezu Constanzu. Nedugo nakon vjenčanja, Constanza se
razboli i umre te se mladi Pedro, sada bez obaveza, odlučio oženiti
za Ines, što je i učinio na tajnoj ceremoniji. No, to se nije svidjelo
njegovom ocu, kralju Alfonsu IV. koji je dao ubiti nesretnu Ines što
je teško palo Pedru. Kada mu je otac preminuo, ljutiti Pedro naloži
da se ubiju svi koji su sudjelovali u atentatu na neprežaljenu Ines,
te da se tijelo iskopa. Zatim ju je postavio na prijestolje te naredio
svim dvoranima da kleknu pred nju i poljube joj već raspadnutu
ruku. Prije nego što je umro, odredio je da ga se sahrani u crkvi u
Alcobaci nasuprot nje, kako bi na sudnji dan ona bila prvo što će
ugledati.
okruglasta ili jajolika koštunica sa slatkastim i jestivim
ovojem. Dozrijeva poslije cvatnje, u jesen prve godine.
Supke (kotiledoni) su nadzemne, na vrhu udubljene.
Obični koprivić, košćela (Celtis australis) je do
25 m visoko listopadno drvo uglavnom mediteranskoga
područja. Raste u južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji, na
Kavkazu i sjevernoj Africi. Stablo je ravno, krošnja široka
i gusta, zaokružena i prozračna, a krupno i užljebljeno
deblo dosegne promjer i veći od 2 m. Kora je izrazito
debela, pepeljastosiva, dugo ostaje glatka, nalikuje na
bukovu. Kod starih stabala postaje tamnija i plitko ispu-
ca. Mladi izbojci su tanki, koljenčasti, smeđi, neznatno
dlakavi, posuti svjetlijim lenticelama. Korjenski sustav
izrazito je razvijen, a korijenje prodire duboko u tlo. Pu-
povi su dvoredno raspoređeni, trokutastog oblika, uši-
ljeni, pokriveni s mnoštvom ljuskica. One su u donjem
dijelu svjetlije, a u gornjem tamnosmeđe, malo dlakave.
Vršni pup je neznatno nakošen, podjednako velik kao i
postrani pupovi koji su priklonjeni uz izbojak.
Listovi su jednostavni, jajasti, naizmjenični, dvo-
redni, koso šiljastoga vrha. Dugi su 5-12 cm, široki 4-6
cm, s 1-1,5 cm dugačkom peteljkom. Odozgo su zele-
ni, goli, sjajni i glatki, s donje strane svijetlozeleni, po
žilama neznatno dlakavi. U jesen poprime zlatnožutu
boju. Osnovica lista je zaobljena ili široko klinasta i asi-
metrična, a plojka od četvrtine svoje dužine do vrha
oštro napiljenoga ruba. Nervatura je dlanasto mrežasta,
mala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstva
Rod koprivići (Celtis) obuhvaća približno 70
vrsta listopadnog i vazdazelenog drveća iz
porodice brijestovki (Ulmaceae), rasprostra-
njenih u umjerenim, a djelomice i tropskim i
suptropskim regijama sjeverne polutke. Nalazimo ih u
južnoj Europi, južnoj i istočnoj Aziji, južnom i sjevernom
području Sjeverne Amerike, na jugu do središnje Afrike
i Južnoj Americi. Koprivići, koji se u nas mogu uzgajati,
pripadaju sekciji Euceltis, a obuhvaćaju oko 30 vrsta.
Na tropskom i suptropskom području uglavnom obita-
vaju vazdazelene vrste.
Kora debla je sive boje te glatka ili plutasto izbraz-
dana. Pupovi su sitni, trokutastog oblika, ne stoje koso
iznad lisnih brazgotina koje nisu izbočene. Listovi su na-
izmjenični, jednostavni, cjelovitog ili napiljenog ruba.
Plojka je na osnovici asimetrična i s tri jače žile. Cvje-
tovi su poligamni do jednodomni, sitni, četverobrojni
do peterobrojni, bez latica (apetalni), sa 4-5 prašnika,
a javljaju se na mladim izbojcima. Muški su u kiticama,
a potpuni su uglavnom pojedinačni, u pazušcu lista.
Cvjetni omotač (perigon) je žućkast, sastavljen od pet
slobodnih listića. Cvatnja je tijekom listanja. Plod je
Od približno 70
vrsta koprivića u
svijetu u nas se
može uzgajati oko
30, a na tropskom
i suptropskom
području uglavnom
obitavaju
vazdazelene vrste
Američki koprivić ograničen je na uzgoj u
parkovima i vrtovima jer je vrlo dekorativna
vrsta. U američkim prerijama i na području
bivšega Sovjetskog saveza služi za podizanje
vjetrobranskih pojaseva.
Stablo običnoga koprivićaStablo običnoga koprivića
Američki koprivić (Celtis Američki koprivić (Celtis occidentalis)occidentalis)
Dijelovi biljke (Celtis australis)Dijelovi biljke (Celtis australis)26 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
a od osnovice plojke pružaju se tri žile. Cvjetovi su na
dugim peteljkama, žućkasti, sitni, pojedinačni ili po 2-4
u grupama. Oni su jednodomni; na istom stablu nala-
ze se dvospolni (hermafroditni) i jednospolni cvjetovi.
Cvatnja je u travnju i svibnju, istodobno s listanjem.
Plod je kuglasta mesnata koštunica tamne boje, debela
do 1 cm, velika poput zrna graška, visi na peteljci dugoj
približno 2 cm, dozrijeva tijekom srpnja i kolovoza. U
početku je bjeličasta, kasnije crvena, a kada dozrije po-
prima crvenkastosmeđu boju. Bljutavog je i slatkastog
okusa. Koštica je mrežičasta, tamnije obojena. Supke su
duge oko 2 cm, široke 1,5 cm, na vrhu srcoliko urezane.
Starost i do 1000 godina - Obični koprivić je
anemofi lna biljka prilagođena na oprašivanje pomoću
vjetra, raste na sušnim staništima (kserofi t), voli sunča-
ne položaje (heliofi t) i otporan je na hladnoću (do -15
celzijevih stupnjeva). Spororastuća je vrsta koja doživi
starost i do 1000 godina. Razmnožava se sjemenom i
na vegetativan način. Staniše mu je pretežito u šuma-
ma i šikarama hrasta medunca u submediteranskim
područjima, a rjeđe ga nalazimo u makiji. Prodire du-
boko u kopno dolinama pojedinih rijeka, posebice Ne-
retve i Vardara. Zahtijeva laka, rastresita, pjeskovita tla
na vapnencu. Kao vrsta iz tercijara sačuvala se na nekim
mjestima kao relikt izvan svoga cjelovitog areala. Pri-
mjerice, ima ga u klisuri Đerdap, gdje dolazi s orahom,
rašeljkom, medvjeđom lijeskom, crnim jasenom i dru-
gim vrstama (zajednica Celto-Juglandetum). Penje se u
visinu do 900 m. U Hrvatskoj raste u Istri, Hrvatskome
primorju i Dalmaciji. Pojavljuje se uglavnom pojedinač-
no u mediteranskim i toplijim submediteranskim šuma-
ma te u sličnim unutrašnjim područjima. Zbog lijepog
i osebujnog habitusa cijenjena je hortikulturna vrsta.
Izrazito je proširen u drvoredima (alejama) i parkovnim
nasadima, ali i u šumskim kulturama umjerenijih i to-
plijih krajeva. Drvo je osobito dobre kvalitete, mladice
vitke i žilave, prikladne za izradu bičalica (dio biča što se
drži u ruci) i štapova.
Američki koprivić (Celtis occidentalis) je drvo
umjerenoga područja Sjeverne Amerike koje naraste u
visinu do 30 m, a gdjekad i do 40 m. Stablo ima široku
krošnju, kora je siva, uzdužno izbrazdana, u brazdama
svijelosmeđa, odlupljuje se u pločicama. Izbojci su tan-
ki, koljenčasti, smeđi, bjelkasto dlakavi te posuti svjetli-
jim lenticelama. Pupovi su dvoredni, trokutasti, ušiljeni,
nerijetko u stranu odmaknutih vrhova, pokriveni mnoš-
tvom ljuskica. One su crvenkastosmeđe boje, dlakave i
tamnijih rubova. Vršni (terminalni) pup veličine je kao
postrani ili manji, nerijetko izrazito nakošen. Postrani
pupovi priklonjeni su uz izbojak.
Listovi su dugi 5-12 cm, široki 4-6 cm, s peteljkom
dugom 1-1,5 cm, naizmjenični, dvoredni, jednostavni,
jajasti, koso ušiljenog vrha. Na licu su goli, sjajni i glatki,
a na naličju svijetlozeleni, po žilama neznatno dlakavi.
Osnova je zaobljena ili široko klinasta i asimetrična, a
plojka od četvrtine dužine do vrha oštro napiljenoga
KoprivićiKoprivići (Celtis)(Celtis)ruba. Nervatura je dlanasto mrežasta, s
tri žile od osnove plojke. U jesen listovi poprimaju
zlatnožutu boju.
Cvjetovi su sitni, zelenkasti, muški u pramenovima
pri osnovi izbojka, uglavnom šesteročlani. Dvospolni
cvjetovi javljaju se pojedinačno u pazušcu listova. Plod
(koštunica) je okrugao, debeo 7-10 mm, plavičastocrve-
ne ili tamnocrvenkaste boje, s 10-15 mm dugom stap-
kom, dužom od peteljke. Sitniji je negoli kod običnoga
koprivića, a mesnati ovoj ploda nije jestiv. Koštica je bri-
dasta. U usporedbi s običnim, američki koprivić ima sla-
bo dlakave ili gole mlade izbojke, listove bez dugačko
izvučenoga vrha i koru debla koja je ispucala i tamna.
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva
Žuti koprivić (Celtis Žuti koprivić (Celtis tournefortii)tournefortii)
Listovi i plodovi Listovi i plodovi (kuglaste (kuglaste koštunice)koštunice)
Američki koprivić najviše je rasprostranjen oko
rijeke Mississippi i njenih pritoka kao primiješana vr-
sta u listopadnim šumama. Otporniji je prema niskim
temperaturama te se u srednjoeuropskim i sjevernoe-
uropskim zemljama češće uzgaja od našega (običnog)
koprivića. Ograničen je na uzgoj u parkovima i vrtovima
jer je vrlo dekorativna vrsta. U američkim prerijama i na
području bivšega Sovjetskog saveza služi za podizanje
vjetrobranskih pojaseva.
Žuti koprivić (Celtis tourneforti) je nisko listo-
padno drvo koje dosegne visinu 10-15 m ili oveći grm
istočnoga Sredozemlja i Male Azije. Kora je tanka, svije-
tlosiva i dugo glatka. Kasnije je uzdužno izbrazdana, u
brazdama crvenkastosmeđa. Korjenski je sustav izrazito
razvijen te snažno prodire u vapnenački kamenjar. Iz-
bojci su smeđi, gusto sivkasto dlakavi, posuti svjetlijim
lenticelama. Pupovi su dvoredni, trokutasti, ušiljeni, s
mnoštvom smeđih do crvenkastosmeđih ljuskica koje
su tamnijih rubova te gusto sivkasto dlakave. Vršni pup
veličine je kao postrani ili manji, nerijetko nakošen, a
postrani su priklonjeni uz izbojak. Listovi su jednostav-
ni, široko jajasti, šiljastoga vrha te tupo nazubljenog
ruba. Kožaste su konzistencije, dugi 3-7(8) cm, široki
2-5 cm, s 1-1,5 cm dugačkom peteljkom. Naizmjenični
su i dvoredni, sa zaobljenom ili srcastom asimetričnom
osnovom. Odozgo su tamnozeleni, glatki i neznatno
sjajni, a s donje strane plavkastozeleni ili sivkastozeleni,
goli ili neznatno dlakavi. Nervatura listova je dlanasto
mrežasta.
Cvjetovi su dvospolni i jednodomni te sitni. Vrije-
me cvatnje je tijekom travnja i svibnja, istodobno s li-
stanjem. Plod je žuta mesnata koštunica promjera pri-
bližno 8 mm, na peteljci dugoj 11-14 mm. Dozrijeva u
listopadu, plodovi zimi ostaju postrano na izbojcima, s
nerazgranjenim, svijetlosmeđim stapkama. Koštica je
bijela, na površini glatka, bridasta.
Za pošumljavanje krša-Stanište žutoga koprivića
je u području mediteranskih i toplijih submediteranskih
šuma. Kao izrazito kserotermna vrsta uspijeva na suhim,
skeletnim tlima, penjući se u vi-
sinu do približno 900 m. U Ma-
kedoniji se, primjerice, javlja
kao reliktna vrsta s makedon-
skim hrastom, a obilnije oko
Prespanskoga jezera i u Her-
cegovini. U Hrvatskoj ga ima u
području mediteranskih šuma,
posebice na primorskim padi-
nama Velebita i na otoku Bra-
ču. Budući da je iznimno otpo-
ran i izdržljiv na sve ekstremne
uvjete krškoga podneblja, ima
veliku primjenu u pošumlja-
vanju ljutoga krša, na suhim i
Obični koprivić spororastuća je vrsta koja
doživi starost i do 1000 godina. Staniše mu je
pretežito u šumama i šikarama hrasta medunca
u submediteranskim područjima, a rjeđe ga
nalazimo u makiji. U Hrvatskoj raste u Istri,
Hrvatskome primorju i Dalmaciji.
Bungeov koprivić Bungeov koprivić (Celtis bungeana)(Celtis bungeana)
Kavkaski koprivić (Celtis causiaca)Kavkaski koprivić (Celtis causiaca)
Kinesko-japanski koprivić (Celtis sinensis)Kinesko-japanski koprivić (Celtis sinensis)
Mrežičasti koprivić Mrežičasti koprivić (Celtis reticulata)(Celtis reticulata)
2828 Broj Broj 163/4 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
šumska fl ora
Šumski pavlovac (Aremonia agrimonoides) je
trajna zeljasta, do 25 cm visoka biljka iz po-
rodice ružovki (Rosaceae), rasprostranjena
na području srednje i jugoistočne Europe.
Pripada istoj porodici u kojoj su i jagode pa na prvi
pogled podsjeća na njih. Ima tanak, dugačak i raz-
granjen podzemni dio stabljike (podanak, rizom),
koja je uspravna ili ustajuća, u donjem dijelu crveno-
ljubičasto nahukana. Prizemni listovi oblikuju roze-
tu, dugi su 10-15 cm, isprekidano perasti, s 3-5 veća
i 2(4) para manjih listića. Palistići (zalisci) prizemnih
listova su smeđe boje, na rubu cjeloviti ili podijeljeni
na 2 do 3 režnja. Listići su s gornje i donje strane dla-
kavi, s istaknutom perastom nervaturom. Osnovna
značajka listova stabljike je da su znatno manji i jed-
nostavniji od prizemnih.
Razmožavanje pomoću mrava - Cvjetovi su
svijetložuti, imaju izrazito duge stapke, oblikuju vrš-
ne, gronjaste cvatove, s 2-5 cvjetova, a okruženi su
omotačem listića. Uz pravu, petočlanu čašku, cvje-
tovi imaju još i vanjsku čašku sastavljenu od listića
smještenih između lapova. Tako se stvara dojam da
ZELJASTE BILJKE
Šumski Šumski pavlovacpavlovac (Aremonia agrimonoides)(Aremonia agrimonoides)
Ova višegodišnja biljka
karakteristična je vrsta
ilirske sveze bukovih
šuma. Stanište su joj
svijetle listopadne,
mješovite i crnogorične
šume, od brdskoga
do subalpskog
vegetacijskoga pojasa,
rubovi šuma te površine
uz šumske putove i
prosjeke.
kamenitim terenima. Može izdržati temperaturu
i do -10 Celzijevih stupnjeva. Zbog svojih plav-
kastozelenih listova, guste krošnje i žućkastih
plodova, žuti koprivić je vrlo dekorativna vrsta.
Kavkaski koprivić (Celtis caucasica) je
osrednje drvo čije je stanište u kavkaskim i su-
sjednim zapadnoazijskim zemljama. Njegovo je
jedinstveno nalazište na području bivše Jugosla-
vije na otoku Golem Grad na Prespanskom jezeru.
Lišće je dugo do 7 cm, plojka je rombično ovalna
do duguljasto eliptična, slabije napiljena i dlaka-
va. Plod je tamno crvenosmeđe boje, na stapci
dugoj približno 1 cm. Ovaj koprivić podnosi nisku
temperaturu do -10 Celzijevih stupnjeva.
Mrežičasti koprivić (Celtis reticulata) je do 15 m visoko drvo ili krupniji grm jugoza-
padnoga područja SAD-a. Izbojci su dlakavi,
plojka lista jajolika, duga do 7 cm, ravnoga ruba
ili u gornjemu dijelu napiljena, na naličju gusto
mrežičaste nervature. Plod je narančastocrvene
boje.
Helerov koprivić (Celtis helleri) je drvo
Teksasa koje naraste u visinu do 10 m. Izbojci su
pustenasti, listovi ovalno duguljasti, polusrco-
like ili ravne osnove, šiljastoga vrha, na naličju
sivopustenasti i mrežičasti. Vrsta je prikladna za
podizanje drvoreda.
Bungeov koprivić (Celtis bungeana) je
drvo središnje i sjeverne Kine i Koreje visoko do
15 m. Listovi su dugi do 8 cm, ovalne plojke, na
osnovi zaobljeni, u gornjoj plovci napiljeni. Plod
je tamnoljubičast, s glatkom košticom.
Kinesko-japanski koprivić (Celtis sinen-
sis) je kinesko-japansko drvo koje naraste do 20
m visoko, široko ovalnih listova, na osnovi zao-
bljenih ili srcolikih, šiljastoga vrha i nazubljena
ruba, s donje strane mrežičasto. Plod je tamno
narančastocrven.
Korejski koprivić (Celtis koraiensis) na-
raste do 12 m visoko, drvo je Koreje i sjeverne
Kine. List je dug do 12 cm, plojka je široko oval-
na, grubo napiljena ruba. Plod je tamnonaran-
časte boje.
Domaći koprivići su vrlo značajni kod
pošum ljavanja blažih krških terena te kod podi-
zanja parkovnih nasada i drvoreda toplijih kraje-
va. U cilju podizanja parkovnih nasada mogu se
uspješno saditi i svi navedeni koprivići. Svi oni
tvore gusto krošnjata stabla, vrlo su dekorativni,
lako se razmnožavaju sjemenom i presađuju te
rastu izrazito brzo.
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva
Mnoštvo listova Mnoštvo listova i cvjetovai cvjetova
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 29
čaška ima dvostruko veći broj
lapova od broja latica u vjen-
čiću. Listići vjenčića dugi su
približno 6-7 mm, cvijet ima
jednu do dvije plodnice, dva
vrata tučka i 5-10 prašnika.
Cvatnja je tijekom svibnja i lip-
nja. Plod je kuglastog oblika,
sadrži jednu do dvije smeđe,
gole sjemenke. Biljka je mir-
mekohorna jer njene plodove
i sjemenke raznose mravi koji
se hrane različitim izraštajima
na sjemenkama (tzv. karun-
kuli). Zanimljivo je da plodovi
dozrijevaju rano, budući da
mravi raznose sjeme pretežito
u ljetnom razdoblju.
U ilirskoj svezi buko-
vih šuma - Šumski pavlovac
pripada ilirskom fl or-
nom elementu, pojav-
ljuje se na svježim, hra-
njivim, neutralnim do
blago humusnim tlima.
Stanište mu je u svije-
tlim listopadnim, mješovitim i crnogoričnim šu-
mama, od brdskoga do subalpskog vegetacijskog
pojasa, na rubovima šuma, uz šumske putove i pro-
sjeke. Karakteristična je vrsta ilirske sveze bukovih
šuma (Fagion illyricum), kao prateća vrsta (pratili-
ca) velikoga broja šumskih zajednica, bez određe-
ne vezanosti za bilo koju zajednicu.
U Hrvatskoj u gorskoj smrekovoj šumi - U Hrvatskoj se u sklopu ostalih azonalnih zajed-
nica javlja u gorskoj smrekovoj šumi s pavlovcem
(Aremonio-Picetum Horvat 1938), čije se najveće
površine nalaze na Štirovači u sjevernom Velebitu
te u Apatišanskoj dulibi. U Gorskome kotaru naj-
poznatiji su lokaliteti na rubovima Nacionalnoga
parka Risnjak (Lazac), zatim kod Jasenka. Konfi -
guracija terena na 900 do 1100 m nadmorske visine
uvjetuje obilniju pojavu bukve te uglavnom prijelaz u
bukovo-jelovu šumu. Zajednica uspijeva na dubokim,
lesiviranim tlima tipa kalkokambisol iznad vapnenca,
na terenima blagih reljefnih formi, u prostranim uva-
lama i vrtačama. Uz pavlovac, u sklopu prizemnoga
rašća dolaze šumska sirištara (Gentiana asclepiadea),
srcasti čopotac (Listera cordata), bekica (Luzula luzuli-
na), dlakava bekica (Luzula pilosa), smrekina crvotočina
(Lycopodium annotinum), zečje zelje (Oxalis acetose-
lla), uspravna pokosnica (Polygonatum verticillatum),
obična borovnica (Vaccinium myrtillus) i dr.
Ključna ilirska vrsta - U dijelu Slavonskoga gor-
ja (Krndija, Dilj, Papuk) šumski pavlovac pojavljuje se
kao pratilica u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba
s vlasuljom, a u bukovim i medunčevim šumama kao
svojstvena i razlikovna te ključna ilirska vrsta asocijacije
Vicio oroboidi-Fagetum. Uz nju još pridolaze širokolisna
veprina (Ruscus hypoglossum), praseće zelje (Aposeris
foetida), biskupska kapica (Epidemium alpinum), rani
jaglac (Primula vulgaris) i dr.
Biljka je mirmekohorna jer njene plodove i
sjemenke raznose mravi koji se hrane različitim
izraštajima na sjemenkama (tzv. karunkuli).
Plodovi dozrijevaju rano, budući da mravi raznose
sjeme pretežito u ljetnom razdoblju.
U šumskoj sastojini među lišćemU šumskoj sastojini među lišćem
Svijetložuti cvjetovi Svijetložuti cvjetovi u gronjastom cvatuu gronjastom cvatu
ljekovito biljeljekovito bilje
Crna rotkva prastara je kultivirana biljka. Pretpo-
stavlja se da je uzgojena od divlje rotkve, odno-
sno da je porijeklom iz zapadne Azije, a kao biljka
uljarica uzgajala se u starom Egiptu, Kini i Japanu.
Posebno značenje imala je kod starih Egipćana, jer su je
koristili zajedno s lukom i češnjakom smatrajući je dobrom
i ljekovitom za zdravlje. Stari Grci i Rimljani upotrebljavali
su je kod kašlja i u liječenju bolesti diš-
nog sustava. U Francuskoj se spominje
već u vrijeme renesanse, koristila se
uglavnom za jače lučenje žuči.
Opis biljke i stanište: biljka je s
jako razvijenim i odebljalim listovima
i korijenom. Korijen je izvana crn, a
iznutra žutobijel. Uzgaja se u vrtovima,
na poljima i plantažno.
Branje: beru se donji zadebljali
listovi i korijen.
Ljekovite tvari: sadrži sirove
proteine, bjelančevine, biljna ulja, kalij, kalcij, fosfor, natrij,
željezo, vitamin C, karoten, vitamine B1, B2 i nacin.
Ljekovito djelovanje:-pomaže u liječenju žučnih,
jetrenih, dišnih i krvnih oboljenja, za
izbacivanje žučnih kamenaca, ali i ob-
navljanje jetrenih stanica,
- za liječenje cijelog probavnog su-
stava (bolesti želuca, nadutosti, crijev-
nih bolesti, zatvora i crijevnih parazita),
- bolesti dišnog sustava (kašlja)
- reume i reumatskih bolesti (kro-
ničnog artritisa, gihta, kostobolje, iši-
jasa),
-za liječenje bubrežnih bolesti, po-
jačava izlučivanje mokraće i sl.,
- posebno je učinkovita u liječenju
raznih alergija. Ako osobe oboljele od
raznih alergija, nečistoća kože, prištića,
LJEKOVITA POVRTNICALJEKOVITA POVRTNICA
Crna rotkvaCrna rotkva-lijek protiv alergija-lijek protiv alergija
Crna rotkva
(Raphanus sativus
var. niger. L.) poznata
je i po imenima
rotkva, rotkvica,
arapka, crna arapka,
mjesečarka..
raznih pjega, lišajeva do gljivičnih oboljenja uzimaju dije-
talne obroke s crnom rotkvom ili piju sok od crne rotkve na
dobrom su putu k ozdravljenju.
Isto tako učinkovita je u liječenju štitnjače, ali i čisti, smi-
ruje i jača cijeli organizam. Učinkovita je i u liječenju najtežih
bolesti poput karcinoma.
Sok od crne rotkve: Crna rotkva se očisti četkom i
opere. Izriba se ili se sok iscijedi u so-
kovniku. Uzima se kod oboljenja žuči,
kamenca i pijeska u žuči, kod ciroze je-
tre, tumora, alergija i sl.
Napitak: Izreže se na komadiće te
kuha u vodi. Voda u kojoj se kuhala pro-
cijedi se, a može se zasladiti šećerom ili
medom. Pije se u malim gutljajima kao
čaj.
Sirup: uzima se pola litre soka crne
rotkve te jedan kg meda od ružmarina.
Sok se izmiješa s medom, ulije se u sta-
klenku te se pohranjuje na hladnom i tamnom mjestu.
Uzima se po jedna žlica sirupa svaka tri do četiri sata, a
djeca svakih šest sati po žličicu sirupa.
Oblozi: crna rotkva se samelje, dodaju se mekinje, malo
jabučnog octa i vruće vode te se sve dobro izmiješa. Smjesa
se nanosi na bolna mjesta u sloju od 1 cm te se previje lane-
nom krpom ili zavojem.
Danas se uzgaja više vrsta rotkvi koje se međusobno ra-
zlikuju po veličini, obliku i boji korijena. Povrtnica koja ima
crni korijen žešćeg je okusa od drugih, ali je i najdjelotvor-
nija u liječenju raznih bolesti. U liječenju se koristi samo ko-
rijen biljke.
Važno je napomenuti da je ne treba jesti posoljenu, a po-
gotovo uz posoljenu ne treba piti pivo.
Kontraindikacije: ne trebaju je uzimati ljudi koji ima-
ju komplikacije sa žuči, bubrezima i jetrom i to u akutnim
fazama upale. Isto tako i osobe s osjetljivim želucem ne bi
trebale pretjerivati u konzumiranju crne rotkve.
Posebno značenje imala je kod
starih Egipćana jer su je koristili
zajedno s lukom i češnjakom
smatrajući je dobrom i ljekovitom
za zdravlje. Stari Grci i Rimljani
upotrebljavali su je kod kašlja i u
liječenju bolesti dišnog sustava.
Crna rotkvaCrna rotkva
Rotkva u cvatuRotkva u cvatu
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 31
Jedan od najvećih svjetskih sajmova šumarstva i
šumarske tehnologije Interforst, što se svake četiri
godine održava u Münchenu u Njemačkoj, bilježi
40. godišnjicu. Prvi je održan još 1970. i otada je
on simbol inovacija i tehnoloških dostignuća u šumar-
stvu i preradi drva. I 11. po redu Interforst koji je održan
od 14.-18. srpnja na već znanoj lokaciji Novoga sajma u
Münchenu (MMI) bio je smotra vrhunskih tehnologija
kako u specijaliziranim šumarskim poslovima (od pošu-
mljavanja, sječe i izrade drveta, prijevoza), tako i
u obradi drveta.
Poseban naglasak na ovogodišnjem saj-
mu bio je na predstavljanju najnovijih dostignu-
ća u zaštiti na radu, što se moglo vidjeti u jednom
od dva paviljona u kojima se izlagalo u zatvore-
nom prostoru. Također, impresivan je bio prikaz
brojnih harvestera i vorwardera što nagovješću-
je što će se u budućnosti događati u šumarstvu,
dok je nešto manje bilo traktora. Među njima se
našao i jedan hrvatski proizvod, Hittnerov šum-
ski zglobni traktor! Drugu veliku skupinu šumarskih
strojeva koji su zauzeli dobar dio sajamskog prostora (!)
predstavljali su oni za proizvodnju biomase koja je, oči-
to, u trendu. Zanimljiv je bio prikaz radova u šumarstvu
od samog početka (i konjske vuče) do današnjih dana.
interforst 2010.
Proizvodnja biomase, daljnja
mehanizacija radova u
šumarstvu i velika pozornost
zaštiti na radu, dominirali su 11.
Interforstom, međunarodnim
sajmom šumarstva i šumarske
tehnologije koji je od 14.-18.
srpnja održan u Münchenu.
Piše: Miroslav Mrkobrad
Foto: M. Mrkobrad
Nova šumarNova šumarvodi pojednovodi pojedno
„Interforst 2010. jasno je pokazao
da u svjetskoj industriji ponovno pre-
vladava duh optimizma, da je velika
većina naših izlagača vrlo zadovoljna, a
osim povećanja broja izlagača posebno
smo zadovoljni što je udvostručen proj
posjetitelja iz inozemstva“, sumirao je
ovogodišnji Interforst, direktor mün-
chenskog sajma dr. Reinhard Pfeiff er.
O brojnim specijalnim radionicama, seminarima
i konferencijama tijekom petodnevnog trajanja sajma,
da i ne govorimo! Uostalom, o svemu tome Nijemci, pe-
dantni kakvi jesu, detaljno su domaće i inozemne goste
upoznali putem brojnih dopisa novinarima širom svije-
ta (od polovice prošle godine, sa završnom, pristiglo je
18 takvih informacija o različitim akcijama i pojedinosti-
ma, statističkim podacima).
Hrvatski šumari tradicionalno pohode Mün-
chen, nisu izostali ni ovaj put, a dobrodošlicu su im na
malom prijemu u organizaciji zagrebačkog zastupnika
sajma, zaželjeli domaćini. Zbog fi nancijske i ekonom-
ske krize koja nije mimošla ni oblast šumarstva i drvne
industrije, izvijestili su domaćini, bilo je poteškoća oko
32 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
11.MEĐUNARODNI SAJAM ŠUMARSTVA I ŠUMARSKE 11.MEĐUNARODNI SAJAM ŠUMARSTVA I ŠUMARSKE
TEHNOLOGIJE, INTERFORST 2010. MÜNCHEN, TEHNOLOGIJE, INTERFORST 2010. MÜNCHEN,
14.-18.7. 2010.14.-18.7. 2010.
München Bilo je (pre)malo vremena za obilazak ba-
varske prijestolonice, no i u tih dva sata još jednom smo se uvjerili
kako je München iznimno uređen grad, s visokom kvalitetom živo-
ta. Treći njemački grad po veličini (oko 1,3 mil. stanovnika, s dosta
stranaca od čega 43.000 Turaka, 25.000 Hrvata, tisuću manje Srba,
22.000 Grka..) sjedište je bavarskog pralamenta, jak industrijski
centar (BMW, npr.), mjesto brojnih vrhunskih kulturnih, sportskih
(Olimpijski park, Alianz Arena) i zabavnih zbivanja (Oktoberfest). U
centru, na čuvenom Marienplatzu ne možete se nagledati stare i
nove vijećnice, Petrove crkve, pod kipom Marije sastanak zakazuju
mladi parovi, oni koji će to tek postati, prijatelji. A od Marienplatza
Maximilijanovom ulicom kreće se nepregledna bujica i skreće u
neku od najpoznatijih svjetskih robnih kuća. Ovdje su svi trgovač-
ki i modni lanci koji nešto znače. A ovih srpanjskih dana na dnev-
nom redu su rasprodaje, i to kakve! Od 5 € nadalje možete kupti
košulju, za 10-12 € to je već raskoš!
No zato pivo, a nema lošeg, nije jeftino! Večera u jednoj od naj-
čuvenijih pivnica, Hofbräuhaus, gdje se godinama ništa ne mije-
nja stoji od 8,90 do 10,50 €, najskuplja 13,90 €, krigla pive, od litre
7,20 €. Voće se može kupiti i na palim priručnim kioscima u samom
centru, brojni različiti jezici koji se čuju miješaju se s glazbom ulič-
nih svirača (jedna grupa negdje iz Afrike podsjećala je na netom
završeno Svjetsko nogometno prvenstvo), sve terase uličnih loka-
la su prepune, stranci, puno ih je iz arapskih zemalja, uz brojnu
djecu vuku sa sobom i velike plastične vrećice koje svjedoče da je
shopping uspješno obavljen...
umarska tehnologija arska tehnologija ednostavljenju radovanostavljenju radova
organizacije. no na sajmu se
našlo, kako je pokazao konačni
izvještaj, 410 izlagača (od čega
128 iz inozemstva) iz 24 zemlje.
Na dosad najuspješnijem Inter-
forstu, onom 2006. godine, bilo
je 404 (105 iz inozemstva) iz 15
zemalja. Ove je godine sajam
posjetilo preko 50.000 posjeti-
telja iz čak 80 zemalja sa, na što
su domaćini posebno ponosni,
svih pet kontinenata!
Malu prezentaciju radova
za hrvatske je šumare priredila
i austrijska tvrtka Palfi nger koja
proizvodi dizalice i kranove i s
kojom Hrvatske šume godinama uspješno
surađuju.
Šetnja sajmom, na sreću, po oblačnom
vremenom, posjetitelja je stavljala u dile-
mu što pogledati na ogromnom prostoru
(67.000 m2 bruto izložbenog prostora), da li
najnovija dostignuća u prijevozu, obradi dr-
veta, skladištenju, zaštiti drveta od različitih
utjecaja, zaštiti na radu...
U usporedbi sa sličnim priredbama kod
nas, koje su također organizirane na viskoj ra-
zini, moglo se primijetiti da je na Interforstu
manje ugostiteljskih objekata na tako velik
broj ljudi pa se za hranu ili piće moralo čekati
u dugim redovima! (Kobasica u pecivu, duga
40-ak cm (!) sa senfom, iznimno kvalitetna, 4,9
€, pola litre piva 3,6 €). Evo još nešto: pivo se
toči u (tvrđe) plastične čaše koje morate vrati-
ti, jer za njih plaćate kauciju od čak 2€ po čaši!
Pa sad ti ne vrati! Isto vrijedi za krigle, tako da
se ta vrsta suvenira, koji kao slučajno želite
ponijeti, nikako ne isplati!
kopački ritPodručje Kopačkog rita je plavna površina rijeka
Dunava i Drave. U naplavljivanju sudjeluje veći broj
lateralnih dunavskih i dravskih kanala. Kopačko jezero
najveću količinu vode prima iz Dunava kanalima Hulo-
vo i Vemeljskim dunavcem, odnosno kanalom Nađ-Hat.
Tijekom jeseni i zime vodostaj je najčešće nizak, tako da
se naplavine mogu još naći na najnižim mjestima kao
što su Kopačko jezero, jezero Sakadaš, Novi kanal, Ćona-
kut i spomenuti kanal Hulovo. Kopačko jezero središte
je zoorezervata, mjesto zadržavanja velikih jata ptica
vodarica, ono je stanoviti «ornitodrom» na koji tijekom
jeseni stižu sa sjevera; ovdje nalaze privremeno utočište
i izvor hrane koji im treba za nastavak seobe. Zatim, u je-
zeru se zadržavaju veliki primjerci riječne ribe, jezero je
mjesto mriješćenja i krtoženja ribe, habitat raznih vrsta
beskralješnjaka kao što su slatkovodne školjke, puževi,
rakovi, ličinke brojnih vrsta kukaca. Vidljiv je ostatak ne-
kadašnje divlje prirode Panonske nizine - mjesto istra-
živanja i posjećivanja koje postepeno nestaje i postaje
sve pliće, zasipava se i zamuljuje, zbog
čega postoji bojazan da će doživjeti sud-
binu Bijelog i Viktorijinog jezera, Sarva-
ša, Mađarske bare i drugih danas manje
poznatih bara i jezera.
Niski vodostaji nepovoljno utječu
na razvoj ribe (ribarstvo), a u ponekim
aspektima godine ne odgovaraju ni pti-
cama močvaricama. U prošlosti bi naglo
otplavljivanje zaustavljali ribari grad-
njom pregrade na utoku kanala Hulovo
u Dunav. Bila je izgrađena od drvenih
fosni, dasaka, pilota, između kojih bi se
nasuo pijesak i zemlja, širine oko 8o cm i
duge oko 20 m. Bez nje se u ono vrijeme
ne bi moglo ribariti na Kopačkom jezeru,
ploviti i prevoziti ulovljenu ribu do ribar-
ske stanice na Hulovu, koje više nema.
Ekološke štete od aktivnosti vodoprivrede - U kon-
tekstu daljnjih zbivanja koje će još više narušiti posto-
jeće stanje, poslovi su koje je obavljala ondašnja vodo-
privreda.
Po mišljenju ekologa, probijanje (produbljivanje)
hulovskoga praga (bager nije mogao uploviti u kanal
Hulovo, stoga nasilno probija aluvijalni prag za nekih
80 cm i dodatnim prokopavanjima dolazi na Kopačko
jezero i dalje Ćonakutom do Sakadaša) škodilo je (hidro)
KOPAČKO JEZERO, POVIJESNO I EKOLOŠKI
NAJZNAČAJNIJA PANONSKA BARA U HRVATSKOJ
Mora se interveniratMora se intervenirajezero ne bi nestalo!jezero ne bi nestalo!
Ekosustav Kopačkoga
rita prepušten je
prirodnoj evoluciji, a ona
ima svoja načela i utjecaj
na faunu i fl oru koja kroz
određeno vremensko
razdoblje dovodi do toga
da neke vrste nestaju,
drugima se smanjuje
brojno stanje, a treće
će se umnožiti i dati
stanovito novo obilježje
ovom lokalitetu, svidjelo
se to nama ili ne.
Na problem
naplavljivanja i
smanjenja vode
u Kopačkom ritu
upozoravalo se i ranije,
prije 30-ak godina
(LŠG Jelen u dopisu
ondašnjem Republičkom
zavodu za zaštitu
prirode, s problemom je
bio upoznat i WWF- The
World Wildlife Found),
no problem nije nestao,
naprotiv. Kako je danas
i što se poduzima,
govorimo u ovome
tekstu.
Ispitivana je i dubina vode na najdubljem mjestu
jezera pri najnižem vodostaju. Godine 1943.
iznosila je punih 4 m (po E. Wojnarovichu.). Još
1967. bila oko 2,5 m, a 1984. god. jedva 1,5 m.
Kopačko jezero gotovo bez vodeKopačko jezero gotovo bez vode
Kopačko jezero goKopačko jezero go
Piše: mr. Darko Getz
Foto: mr. D. Getz
3434 Broj Broj 163/4 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME
ekosustavu i razvoju turizma. Po završetku radova, a u
obavezi za uspostavom prijašnjeg stanja, Opće vodo-
privredno poduzeće gradi pregradu od fašina i kamena
koju je, nedovršenu, postepeno raznosila voda i ribo-
lovci kojima je kamen pregrade poslužio za postavlja-
nje ribolovnih štapova i za druge potrebe, tako da je s
vremenom izgubila osnovnu namjenu.
U vrijeme kratkotrajnih poplava i posebice tijekom
jeseni, turistički čamci i brodice morale su se premjestiti
na Novi kanal koji je bio manje atraktivan i često je bio
zaposjednut ribokradicama koji su plašili ptice i druge
životinje zanimljive turistima. Osim toga, na-
gli pad vodostaja izazvao bi uzmak obale Ko-
pačkoga jezera pa je jezero za kratko vrijeme
dobilo izgled plitke, muljevite bare.
Vodostaj je u tom razdoblju, riječ je
o 80-tim godinama prošloga stoljeća, (dnev-
no) opadao za 1 – 10 cm. ovisno o mjestu
ispitivanja, u početku brže, kasnije sporije.
Najbrži pad vodostaja zabilježen je na kana-
lu Hulovo, a najsporiji na Kopačkom jezeru.
Ispitivana je i dubina vode na najdu-
bljem mjestu jezera pri najnižem vodostaju.
Godine 1943. iznosila je punih 4 m, (po E.
Wojnarovichu.). Još 1967. bila je oko 2,5 m, a
1984. god. jedva 1,5 m. Tlo se uz rub jezera,
a izvan domašaja vode u sušnom razdoblju
jeseni otvrdne pa se po većem dijelu može
komotno hodati, a rubom i voziti terenskim
vozilom. Kada naiđe poplava raskvasi se,
tako da su ribari znali prilikom izvlačenja
mreže zaglibiti u mulj. Glib je gotovo dose-
zao preponu odrasla čovjeka.
Stanje danas - Od toga
vremena prošlo je 30-ak go-
dina. Stanje se nesumnjivo
pogoršalo, tako na primjer,
«poluotok» na Kopačkom
jezeru koji je ranije služio
močvaricama (u seobi) kao
odmorište, davno je zara-
stao vrbom. Mrijest riba je
nesumnjivo otežan, a o kr-
toženju riba u jezeru teško
da se može govoriti. Poje-
dine starosne strukture riba
ne mogu preživjeti napad
brojnih kormorana. Kolike
su pak promjene u odnosu
na populacije ostalih vrsta
i skupina ptica, spomenute
ribe, gmazove beskralješ-
njake, može se samo speku-
lirati. Saznanja nisu dobra
ako usporedimo brojnost
jata močvarica (popisi, pro-
matranja) iz 60—ih. Tako
npr. preleti pataka iznad
Kan bare i Remete danas su
rijetkost, a u tom spomenu-
tom razdoblju na bare oko
Remete, prije noći, gotovo
bi satima dolijetalo jedno
jato za drugim. Slike koje
pak prikazuju Kopačko je-
zero i brojnost ptičjih rezi-
denata čine se nevjerojat-
nima. Pedeset tisuća divljih
gusaka (A. fabalis, A. albi-
fronst i drugih) okupljenih
na jezeru nije bila rijetkost.
Vrijeme je, nema sumnje, za intervenciju, za, u više
navrata predlagano uklanjanje nataloženih nanosa,
produbljivanje imenovanih bara, jezera, kanala, fokova
i ostalih vodotokova. Ako se to ne uradi, za očekivati je
njihov nestanak, odnosno poravnanje sa ostalim tere-
nom i dakako bez vode. Ako u Kopačkom jezeru neće
biti vode, neće biti ni ptica, ribe, niti ostalog biljnog i
životinjskog svijeta.
nirati kako ati kako lo!
ezero gotovo bez vodero gotovo bez vode
Na utoku kanala Hulovo kod DunavaNa utoku kanala Hulovo kod Dunava
Isušeno tlo Kopačkog jezeraIsušeno tlo Kopačkog jezera
Skica evolucije Kopačkog jezera u Skica evolucije Kopačkog jezera u odnosu na vodostajodnosu na vodostaj Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 35
Svi znamo onu basnu o cvrčku i mravu, a i tko od
starijih nije čuo za cvrčka na čvoru crne smrče?
Reklo bi se da svi o cvrčku nešto znamo, no
je li baš tako?
Koliko vas ga je vidjelo izbliza, onako, na kori drve-
ta? Dok njegova pjesma odzvanja
vrelim zrakom tu, tik pred vama,
osjećate da je veoma blizu, čujete
ga tako jasno, ali njega za vidjeti
nigdje. Učinite još samo korak i
odjednom muk, tajac...Majstor je
on prerušavanja, šampion skriva-
ča, priljubio se za koru debla, uvu-
kao se u pukotinu kore, skrio se iza
lista ili grančice.
Ali nedajmo se ni mi prevariti
i pogledajmo: tko to tamo cvrči?
No, da bismo ga prikazali kako
i zaslužuje, moramo krenuti ad
ovo.
Mitski svirači - Iznenadno
pojavljivanje cvrčaka u najtopli-
jem dijelu godine, njihove zago-
netne hranidbene navike, a nada-
sve njihov veličanstven glazbeni
nastup, privlačili su pozornost i
zaokupljali su čovjekovu maštu
još od drevnih vremena.
Najraniji, nama dostupni, zapisi o cvrčcima sežu čak
do 10. i 11. stoljeća prije Krista, do Homera i dijelova
Ilijade, u kojima se ovi neumorni glazbenici spominju.
U različitim prijevodima Ilijade, za grčki original
Tettix (τέττıξ) rjeđe je korišten pravilan prijevod, cvrčci,
nego na žalost pogrešan naziv, skakavci ili šturci.
Znamo da su cvrčci Lyristes plebejus i
Cicada orni bili dobro poznati Grcima, a
osobito “ocu znanosti” Aristotelu, koji je
u svojim djelima De historia animalium,
De partibus animalium i De generatione
animalium, detaljno, iako ne posve točno,
opisao morfologiju, anatomiju, fenološke
osobine, način života i proces kopulacije
cikada.
Plinije na više mjesta prenosi ono
što je nasljedio od Aristotela, spominje
cikade, između ostalih i u svom botanič-
kom opisu natuknice: Scolymus; u opasci
da se cikade pojavljuju masovno „u doba
kada cvjetaju artičoke”, a to je sredinom
ljeta.
Ni Platon ne ostavlja nikakve sumnje
da dijeli grčku opčinjenost cikadama i nji-
hovom pjesmom. Tako na početku svoga
djela Phaedrus, veliki fi lozof nam otkriva
svu ljepotu ruralnog predjela navodeći:
„o, kako je uzbuđujući povjetarac, tako
slatko treperi od reska zbora cvrčaka”. Ka-
snije u istom djelu Platon nas upoznaje s
mitskom pričom o postanku cvrčaka:
„Cvrčci postahu od ljudi koji su bili pjevači, što su
jednom imali priliku pjevati pred Muzama. A kad dođo-
še Muze, ovi pjevači pjevahu tako oduševljeno i zanese-
no da u svojoj pjesmi zaboraviše na sve, i piće i hranu, te
naposlijetku u svojoj zaboravnosti
umru pjevajući. Muzama se njiho-
va pjesma veoma svidje te im po-
dariše novi život u obliku cvrčaka.
I zato cvrčci od trenutka svoga ro-
đenja niti jedu niti piju, već samo
pjevaju po cijeli dan.”
O ukusima se ne raspravlja
- Neobična je i intrigirajuća činje-
nica da se u svim klasičnim grčkim
zapisima, kojih je veoma mnogo,
pjesma cvrčaka uvijek smatrala
ugodnom, dok su je stari Latini,
opisujući glasanje iste vrste, u
pravilu smatrali neugodnom, čak
iritirajućom. I današnji slušatelji
slažu se da pjesma ovih cvrčaka
ponekad zaista može biti neu-
godna. Kako god bilo, ovo nesla-
ganje proteže se i do današnjih
dana. Tako je entomolog McCoy
još 1880. proučavajući jednu vrstu
velikih australskih cvrčaka napomenuo da bi „njihovo
užasno glasno cvrčanje slomilo strpljenje i sveca, ako
takav uopće postoji u Australiji”.
To više stoga začuđuje činjenica da su Grci stolje-
ćima držali ulovljene cvrčke u krletkama da bi uživali u
njihovoj pjesmi. Isto to su stoljećima činili i azijski na-
rodi.
Rezimirajući, možemo zaključiti da se znanje koje su
o cvrčcima ostavili Grci protezalo i prepisivalo gotovo
1500 godina. Rimski i srednjevjekovni izvori nisu o cika-
dama dali nikakvog doprinosa, sve do novijih spoznaja
zoologa u 19. i 20. stoljeću, koji su detaljno razjasnili
životni ciklus, građu tijela i način nastajanja zvuka kod
cvrčaka, koji se bitno razlikuje od svih ostalih insekata.
S priličnom sigurnošću znamo da su se i grčki i latin-
ski zapisi uglavnom odnosili na pjesmu običnog cvrčka
( Lyristes plebejus Scop.) ili maninog cvrčka (Cicada orni
Linn.), a najčešće na obje vrste koje oduvijek nastanjuju
i grčke i talijanske sredozemne obale.
Cvrčci spadaju u porodicu Cicadidae, iz reda
jednakokrilaca - Homoptera. Do danas je opisano oko
ljeto LJETNA RAPSODIJA U ŠUMI
Tko to tamo cvrči?Tko to tamo cvrči?Jednog vrelog
kolovoškog dana, prije
trideset godina, napisao
je legendarni splitski
književnik, novinar i
kroničar Miljenko Smoje:
“Sunce se užgalo, pali,
žeže, arija titra. Ča je
lipo, bože moj! Cvrčki se
raspivali, poludili su, ne
cvrčidu, nego baš zviždu
ka da i oni jemadu
razglas i pojačala.”
Ovaj citat upravo je
savršena kulisa za
predstavu koja će
uskoro započeti diljem
Dalmacije. Začut će
se taj reski, parajući,
neprekidni zvuk koji vas
prati posvuda, od ranog
jutra pa sve do večeri:
črrr, črrr, črrr, črrr, črrr,
črrr, črrr, črrr, črrr..
Intrigirajuća je činjenica da se u svim klasičnim
grčkim zapisima, kojih je veoma mnogo, pjesma
cvrčaka uvijek smatrala ugodnom, dok su je stari
Latini, opisujući glasanje iste vrste, u pravilu
smatrali neugodnom, čak iritirajućom.
Savršeno prikrivanjeSavršeno prikrivanje
Platon i Aristotel (detalj Platon i Aristotel (detalj Rafaelove slike)Rafaelove slike)
Piše: Goran Živković
Foto: G. Živković, Barbara Strnadova, Arhiva
36 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
2000 vrsta koje uglavnom nastanjuju toplije klimatske
regije svijeta.
S dužinom tijela koja prelazi 3 cm, najveći su među
jednakokrilcima. Kao i drugim kukcima, tijelo im se sa-
stoji od glave prsišta i zatka. Imaju šest nogu, od kojih
su prednje snažne i prilagođene za kopanje, što je pri-
lagodba zaostala iz larvenog stadija. Odlični su letači,
opremljeni sa dva para prozirnih krila istaknute nerva-
ture koja u mirovanju drže sklopljena, poput kosoga
krova nad abdomenom.
Imaju istaknute složene oči, tri blistave ocele (ne-
prave oči) crvenkaste boje, smještene u vidu trokuta na
prvom segmentu glave te kratka čekinjasta ticala. Usni
ustroj im je prilagođen za bodenje i sisanje.
No, ono najvažnije, što cvrčke toliko izdvaja i ističe,
svakako je njihov složeni zvučni aparat, zasigurno jedan
od najsloženijih u životinjskome carstvu uopće.
Pitanjem kako cvrčci cvrče bavio se Aristotel u
prije spomenutim djelima. Pomno promatrajući, isprav-
no je zaključio da cvrčci cvrče pomoću zraka, ali kako
se u to doba nije ništa znalo o mišićnoj građi i disanju
kukaca, na tome je i ostalo sve do doba renesanse.
Na samom početku sedamnae stog stoljeća, slavni
Galileo i njegov suvremenik Giulio Casserio objavili su
detaljne crteže ne samo timbalnog organa, nego i mi-
šića koji ga pokreću.
Za razliku od šturaka, koji zvuk proizvode trenjem
udova (stridulacijom), mužjaci cvrčka imaju na prvo-
me segmentu abdomena
tzv. timbalni organ ili
“cvrčalo” koje se sastoji
od dvije rezonantne
komore s napetim mem-
branama što ih pokreće jaki mi-
šić. Brze kontrakcije mišića pokreću
membranu i stvaraju snažni zvučni val
koji izlazi na bočni ventil.
Svaka vrsta cvrčaka proizvodi zvuk svojstven samo
toj vrsti, ali su značajne razlike uočene u načinu cvrča-
nja između pojedinih individua. Može se bez pretjeriva-
nja govoriti o nadmetanju u svirci za naklonost ženke.
Smatra se da je primarna svrha neumornog i masov-
nog cvrčanja privlačenje raštrkanih jedinki populacije
u zgusnutu skupinu, kako bi lakše došlo do parenja i
kako bi ženke koje ne cvrče mogle nadaleko prepoznati
odgovarajućeg partnera. U okolišu bez buke
čovjek može čuti cvrčanje cvrčka udaljenog i
do pola kilometra.
Općenito, cvrčci cvrče na tri jasno ra-
zličita načina, ovisno o situaciji. Prvo je cvrča-
nje u svrhu parenja, drugo je upozorenje na
opasnost koje prethodi polijetanju, a treće
je u svrhu obrane od predatora, uglavnom
ptica, koje ovako snažan zvuk može zbuniti i
uplašiti. Postoje i zapažanja da cvrčci u zato-
čeništvu cvrče drugačije od onih na slobodi.
Danas entomolozi posjeduju precizne
zvučne zapise (kodove) pomoću kojih sa
sugurnošću mogu odrediti vrstu samo na te-
melju audiograma snimljenog cvrčanja.
Zar su veliki svirači gluhi? - Nije samo
cvrčanje cvrčka bilo velika zagonetka, već i
njegov sluh. Pokusi kojima se to istraživalo u
mnogočemu su bili nedostatni pa i kontra-
Apsolutni rekorder je jedna američka vrsta
cvrčka čiji razvojni ciklus traje čak 17 godina.
Taj sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim) je ujedno i kukac sa najdužim
životnim ciklusom!
Plaža na Visu, šuma, cvrčci... Plaža na Visu, šuma, cvrčci...
Odrasli cvrčakOdrasli cvrčak
muze - starogrčki mozaikmuze - starogrčki mozaikBroj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 37
diktorni. Sve do početka dvadesetog stoljeća može se
po literaturi pronaći podatak da su cvrčci zapravo gluhi.
To mišljenje širilo se najviše zbog neprepoznavanja od-
govarajućeg slušnog organa kod cvrčaka.
A tome je najviše išao u prilog i vrlo zanimljiv pokus
koji je objavio Fabre 1921. u kojem je opisano da cvrčci
nisu prekinuli svoju pjesmu ni nakon što je u njihovoj
neposrednoj blizini ispaljen topovski hitac. Teorija o
postojanju timpanalnog slušnog organa koju je obja-
vio Svinton 1877. bila je zanemarena kao i raniji nalazi
Soliera iz 1837. koji su pokazivali da se velikog cvrčka
(Tibicen plebejus) može privući zviždanjem. Neovisno
od Soliera, naš Horvat je 1896. u Rijeci opisao istovjetno
kuju zrnima riže. Odrasle jedinke ugibaju krajem ljeta.
Iz jaja se nakon mjesec dana izlegu ličinke koje
padnu na tlo i tada počinje njihov tajnoviti podzemni
dio razvojnog ciklusa. Ličinke se ubušuju duboko u tlo
i tu se razvijaju od 2 do 5 godina, a apsolutni rekorder
je jedna američka vrsta čiji razvojni ciklus traje čak 17
godina. To je sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada
septemdecim) i ujedno je kukac sa najdužim životnim
ciklusom.
Na dubini od 90 centimetara ličinke se hrane bilj-
nim sokovima koje sišu iz korijena i razvijaju se dok ne
dosegnu oko 3 cm. Tada se premještaju bliže površini
gdje iskopaju malu komoru (čekaonicu). Kada prime ta-
Može se bez
pretjerivanja govoriti
o nadmetanju u svirci
za naklonost ženke.
Pukao kao cvrčakPukao kao cvrčak
Cvrčalo običnog cvrčka Cvrčalo običnog cvrčka (Lyristes plebejus): (Lyristes plebejus): 1) glatka prozirna 1) glatka prozirna
membrana; membrana; 2) izlazni ventil za zrak; 2) izlazni ventil za zrak; 3) mišić koji pokreće 3) mišić koji pokreće membranumembranu
ponašanje u kojem se cvrčke može privući k sebi plje-
skanjem ruku. Ovim nalazima odgovarali su još stariji
grčki zapisi o cvrčcima koji bi slijetali na rame svirača
privučeni glazbom, a koji su smatrani mitom. Ipak, do-
kazi da cikade izvrsno čuju potkrepljeni su otkrićem
veo ma složenog slušnog organa koji je kratkim tetiva-
ma povezan s membranom za primanje zvučnih vibra-
cija (Vogel 1923.)
Nisu zabilježeni slični pokusi testiranja vida, ali da
cvrčci izvrsno vide mogao se uvjeriti svatko tko je poku-
šavao prići cvrčku. Već približavanjem na nekoliko kora-
ka cvrčanje bi prestalo i cvrčak
bi se oslanjao na činjenicu da
ga je gotovo nemoguće uočiti
na kori debla. Ako bi se nalazio
na tankom stablu ili grančici,
cvrčak bi se hitro skrio na su-
protnu stranu debla i ovo bi se
kruženje ponavljalo kako god
bi ga pokušali zaobići, čak i
onda kada bi grančica bila su-
više tanka da ga sakrije od po-
gleda. Ponekad je tek snažno
stresanje grane dovoljno da
natjera cvrčka da poleti.
Životni ciklus cikada -
Nakon što mužjakovo cvrčanje
urodi plodom i ženka bude
privučena snažnom pjesmom
kojom je eliminirao brojnu
konkurenciju, mužjak i ženka
se pare. Mužjak nastavlja cvr-
čati do jeseni za novom dru-
žicom, dok ženka polaže jaja u
zareze koje je načinila svojom
pilastom leglicom na kori gra-
ne ili debla. Jedna ženka polo-
ži od 200 do 600 jaja koja nali-
janstveni signal (možda povoljna temperatura), ličinke
snažnim prednjim nogama kopaju put na površinu i pe-
nju se na obližnje trave ili grmlje. Izlazak ličinki iz zemlje
zbiva se u toploj ljetnoj noći gotovo istodobno, bez ob-
zira što su jaja položena u različito vrijeme. Na suhom
zraku njihov hitinski oklop (kutikula) puca i imago izlazi
iz ljušture koja ostane pričvršćena na podlozi. Nakon što
se ugrije i osuši krila, spreman je za prvi let.
S prvim zrakama ljetnog sunca, kada tempe-
ratura zraka prijeđe 250C, započinje svečanost života.
Poslije mračnih godina provedenih u podzemlju, cvrčak
osjeća toplinu sunca, slo-
bodu leta, pjeva u zboru i
sluša pjesmu svoje vrste,
čije produženje svakoga
ljeta tako bučno slavi.
A njegova prazna hi-
tinska ljuštura, zaostala na
nekoj suhoj travci ili granči-
ci, opet nam je ostavila le-
gendu, bolje reći masovnu
zabludu koju ste sigurno i
sami nekada čuli, a ovjeko-
vječena je u izreci “pukao
kao cvrčak”.
U kolokvijalnom govo-
ru, ovaj rašireni izraz nastao
je iz vjerovanja da cvrčci to-
liko glasno i uporno pjeva-
ju na ljetnom suncu, da se
na koncu raspuknu.
Došavši tako do kraja
naše priče o ovom čude-
snom mitskom biću, znat
ćemo da cvrčak zaista “pu-
kne”, ali ne na kraju, nego
na svom početku.
38 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Najstariji poznati hrast plutnjak na svijetu po-
sađen je u portugalskom gradiću Aquas de
Moura još 1783. Stablo je poznato i pod na-
zivom „Whistler tree“ odnosno stablo koje
fućka, jer se u njegovim krošnjama sakupi i do tisuću
ptica pjevica. S ovog stabla prvi put je sakupljano plu-
to 1820. Od tada je na tom stablu bilo oko dvadesetak
berbi, a posljednja je bila 2000., kada je sakupljeno
650 kg pluta. Godine 1991. s njega je ubrano 1200 kg
pluta, od čega je proizvedeno oko 100.000 komada
plutenih čepova. Inače, pluteni čepovi za zatvaranje
boca otkriveni su u 18. stoljeću zahvaljujući benedik-
tincu Pierru Perignonu koji ih je prvi počeo koristiti.
Iskorištavanje pluta nije ništa drugo već po-
stupak skidanja vanjskog zaštitnog sloja sa živog sta-
bla hrasta plutnjaka. To pluto kao omotač štiti stablo
od velikih i naglih promjena temperature te od veli-
kog i naglog gubljenja vlage.
Pluto koje se stvara na živom dubećem stablu
zove se primarno ili muško pluto. Nije upotrebljivo, jer
u njemu ima šupljina i raspuklina, nije ni dovoljno ela-
stično pa se ne može industrijski prerađivati. Tijekom
svog rasta i razvoja to primarno ili muško pluto nikad
se samo ne odvaja od debla. Zato se
ovo primarno pluto skidalo mehanički.
Skidanje pluta vršilo se na sljedeći
način; pri dnu stabla i u izvjesnoj visi-
ni nad zemljom sjekiricom ili malom
ručnom pilom zarezivao se pravilan
rez oko debla. Pri tome se nije smjelo
povrijediti liko stabla. Iz-
među donjeg i gornjeg
zareza, zarezivala su se u
uzdužnom smjeru debla
jedan ili dva prava zareza,
dijametralno suprotnog
položaja. U tako nastale
„rasporke“ umetala se
drška sjekire te se njome izdiglo i odva-
jalo pluto od debla.
Poslije skidanja primarnog pluta
dolazila je faza mirovanja u kojoj se
stablo fi ziološki oporavljalo. Stanje mi-
rovanja ovisilo je o staništu, klimi, tlu,
odnosno o čimbenicima koji su presud-
ni za njegovo prirašćivanje u debljinu.
Primarno pluto skidalo se sa
stabla starosti od 15 do 20 godina te
promjera (u visini prsiju od 12 do 15
cm). Skidanje se vršilo u vrijeme pune
vegetacije, a to je od polovice srpnja do
sredine kolovoza. U Francuskoj se ogo-
ljelo stablo ,da bi se zaštitilo od utjecaja
kiše i zagrijavanja te napada insekata,
omatalo skinutim plutom. Industrijski
najpovoljnija debljina pluta iznosila je
23 do 45 mm. Da bi se ta debljina po-
stigla potrebno je od deset do dvanaest
godina.
Poslije faze mirovanja, sa stabla
se gulilo sekundarno (žensko) pluto
koje se koristilo za izradu raznih pro-
izvoda. Skidalo se sa stabla onda kad
su raspukline na površini stabla počele
rumenjeti, kad su stabala nabrekla od
soka. Da bi ga se lakše ogulilo deblo se
izudaralo drvenim maljem. Prigodom
skidanja pluta nije se smjelo povrijediti
vanjski sloj debla jer bi se na taj način
spriječilo daljnje stvaranje sekundarnog pluta. Ovo
se nije smjelo raditi za vrijeme kiša (vlaga nepovoljno
djeluje na unutarnju stjenku pluta), odnosno za vrije-
me velike žege jer bi stablo moglo biti izloženo veli-
kom i naglom isušivanju. Skidanje sekundarnog pluta
vršilo se svake tri godine.
Dnevno se pluto moglo skinuti s tridesetak
stabala. Tako skinuto prenosilo se na čistinu i slagalo u
pravilne redove. Razasuto po zemlji izravnavalo se uz
pomoć kamenja koje se na njega stavljalo. S vanjske
strane uklanjali su se s pluta lišajevi i mahovina. Suše-
nje je znalo potrajati i do mjesec dana. Iza toga pohra-
njivalo se u posebna spremišta. Prinos se izračunavao
težinom pluta po m2, bilo po stablu ili površini čestice.
Jedan radnik mogao je na dan skinuti 150 do 200
kg primarnog, odnosno 450 kg sekundarnog pluta,
upotreba drva PLUTO, VAŽAN PROIZVOD
KROZ POVIJEST
Još su stari Egipćani plutom Još su stari Egipćani plutom zatvarali posude za vino!zatvarali posude za vino!
Pluto, kao važan
proizvod, ljudi su
koristili još u davnoj
prošlosti. Hrast
plutnjak spominje već
grčki fi lozof Teofrast,
a od rimskih pisaca
Columella i Plinije. Na
Sardiniji se uzgajao još
u vrijeme Rimljana, a
plutom su svoje posude
za vino zatvarali (čepili)
još stari Egipćani. Stari
Grci njime su zatvarali
svoje amfore, ali su
od pluta proizvodili
i sandale te pčelinje
košnice.Godišnje
proizvedu
Portugal 190.000 t
Španjolska 68.000 t
Alžir 45.000 t
Italija 21.000 t
Maroko 20.000 t
Francuska 10.000 t
Tunis 7000 t
Najstariji hrast plutnjak u svijetuNajstariji hrast plutnjak u svijetu
Skinut sloj pluta s hrasta plutnjakaSkinut sloj pluta s hrasta plutnjaka
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 39
jer se primarno pluto teže odvajalo od stabla od sekundarnog pluta.
Da bi se od sekundarnog pluta mogli dobiti odgovarajući proi-
zvodi trebalo ga je preraditi. Prerađivalo se tako da se kuhalo u vodi
dva sata ili se izlagalo djelovanju vodene pare, da bi se oslobodilo
od topljivih sastojaka (treslovina), da bi mu se povećao volumen (za
20 posto), elasticitet, savitljivost i homogenost. Kuhano i navlaženo
pluto ručno se strugalo da bi se očistilo od dijelova drveta. Tako pri-
premljeno oblikovalo se u ploče i slagalo.
U prošlosti se često koristio i otpad od pluta. Od usitnjenog
plutenog praha pomije-
šanog s lanenim uljem te
drugim smolama i bojama
dobivao se linoleum, ali
izolacijski materijal. Zbog
velikih količina trijeslovine
koje sadrži, pluto se kori-
stilo za štavljenje kože.
Inače od pluta su se
izrađivali poplati za žen-
ske cipele, uvezi za knjige,
razni ukrasni predmeti, ali
i plutače i pojasevi za spa-
šavanje.
Pred plutom je velika budućnost i teško će ga se zamijeniti ne-
kom sintetskim putem dobivenom tvari, zapisao je u svojoj knjizi
„Upotreba drveta i sporednih produkata šume“ Aleksandar Ugreno-
vić 1948. Zbog toga, isticao je on, šume hrasta plutnjaka treba racio-
nalno iskorištavati te proširivati neprekidno njihove areale kako bi se
uvećala mogućnost veće proizvodnje pluta.
U našoj zemlji ima ga, u manjim količinama, u Šijanskoj šumi
kraj Pule, u šumi Dundo na Rabu, u Blatu na Korčuli i na Mljetu.
I danas, kao i nekad, pluto je vrlo značajno u svakodnevnom živo-
tu ljudi pa se od njega izrađuju podne obloge (podovi), pluteni čepo-
vi te ostala plutena galanterija (podlošci za čaše, tanjure, zdjele i sl.).
Danas je najveći proizvođač pluta u svijetu Portugal (godišnje
proizvede 190 000t), Španjolska (68 000t), Alžir (45 000t), Italija (21
000t), Maroko (20 000t), Francuska (10 000t), Tunis (7 000t)..
U Portugalu pluto doslovno znači život, gotovo 30 000 ljudi živi
od njegove obrade. Godišnja proizvodnja pluta u svijetu iznosi oko
340000 t, od toga više od polovice otpada na Portugal. U toj zemlji
hrast plutnjak raste na površini od 670 000 ha, što je 22 posto šum-
skih površina odnosno 8 posto površine zemlje.
faunaZ
adnjih nekoliko de-
setljeća, zahvaljujući
brojnim reportažama
većinom inozemnih
TV snimatelja, dostupni su
nam prekrasni i poučni fi lmovi
i reportaže o životinjama iz svih
dijelova svijeta. Od najmlađih
do najstarijih gledatelja, svi po-
djednako uživamo u prekrasnim
snimkama ptica, divljih životinja
pa i morskih životinja i riba. Me-
đutim, kada se prikazuju repor-
taže na temu zmija, mnogima se
i samo gledanje čini nelagodno.
A sama pomisao, kako netko
može u stanu živjeti s tim gma-
zovima, u najmanju ruku nam se
čini nerazumljivim.
Od najstarije povijesti
čovječanstva pa do danas, zmi-
je su se usmenom predajom opi-
sivale jedino kao zle, agresivne,
podle, opasne za ljudski rod. A
takvo viđenje nalazimo i u biblij-
skim motivima. Čak na 53 mje-
ŠTO TREBA ZNATI O ZMIJAMA
U našoj zemlji ima ga, u manjim količinama, u
Šijanskoj šumi kraj Pule, u šumi Dundo na Rabu, u
Blatu na Korčuli i na Mljetu.
Hrast plutnjak (Quercus suber) samoniklo raste u središnjim i
zapadnim dijelovima Sredozemlja i na atlantskim obalama Afrike.
Stablo naraste od 15 do 20 metara, iskrivljena je debla, debele bjel-
kaste i duboko ispucale kore, ali iznutra crvenkaste boje. Nepravil-
ne grane tvore veliku, gotovo nesimetričnu krošnju. Vječno zeleni
listovi su, kožasti zupčastih rubova, sjajni i odozgo zagasito zelene
boje, a odozdo zbog zvjezdastih dlaka bijeli. Cvjetovi se pojavljuju
tijekom mjeseca travnja i svibnja, odvojeni su, muški su skupljeni u
viseće mace, ženski u uspravne klasove sa dva do pet cvjetova. Plod
je žir s kapicom prekrivenom sivim pustenastim ljuskama. Temeljna
je vrijednost biljke stvaranje debele plutaste kore koja se ovisno o
potrebama povremeno odstranjuje, obično svakih devet do deset
godina, ostavljajući golo deblo crvenkaste boje.
Jesu li zJesu li agresivagresiv
Ovogodišnje velike
proljetne poplave
po istočnom djelu
Hrvatske načinile
su ogromne štete u
gospodarstvu, posebno
u poljoprivredi.
Visoke poplavne vode
Drave, Save i Dunava,
primorale su ne samo
šumske životinje da
potraže sigurnija
staništa, već su se u
vrtovima i voćnjacima
prigradskih naselja i
poplavljenim selima
pojavile zmije! Mali
broj tih korisnih
stanovnika naših šuma
nije stradao na cestama
ili pak u poplavljenim
dvorištima. Iracionalan
strah od zmija znatno
je desetkovao njihov
broj.
Pluteni čepovi za zatvaranje boca otkriveni su u 18. stoljeću
zahvaljujući benediktincu Pierru Perignonu koji ih je prvi
počeo koristiti.
Crna poljarica ili crni gad (Hierophis viridiflavus)Crna poljarica ili crni gad (Hierophis viridiflavus)
Zmije su na našem planetu Zemlji prisutne
već više od 100 milijuna godina, rasprostranjene su na
svim kontinentima, osim Antarktike. Razvile su se od
gušterolikih dinosaura, što nam potvrđuju rudimentar-
ni ostaci udova boe i pitona. Do danas je poznato preko
2900 vrsta, od najmanjih svega desetak centimetara do
najvećih i preko 12 metara. Nastanjuju gotovo sva po-
dručja, od pustinja i tropskih šuma pa sve do hladnih
tundri polarnog pojasa. Manji broj vrsta živi i u tropskim
morima, a izvrsna prilagodljivost omogućila im je široku
rasprostranjenost i velik broj vrsta. Budući da ne mogu
regulirati svoju tjelesnu temperaturu, prilikom odabira
staništa moraju prije svega osigurati dostupnost sunče-
ve energije ili nekog drugog izvora topline. Zmije kao
vrstu karakterizira izduženo tijelo s povećanim brojem
kralježaka, neke čak i preko 200, nedostatak udova te
očnih kapaka i vanjskog uha. Tijekom evolucije takvo
tijelo omogućavalo im je puzanje kroz uske otvore i
procijepe. Za razliku od drugih životinjskih vrsta, zmi-
je imaju i posebno prilagođenu građu glave: gornja i
donja čeljust kao i nepce vezane su samo ligamentima,
što im omogućava gutanje višestruko većeg plijena od
same glave.
A
su li zmije zaista zle, i zmije zaista zle, resivne i opasne?ivne i opasne?
sta u Bibliji, netko je prebrojao, spominje
se zmija. Najpoznatiji stih u Bibliji odnosi
se na nagovor zmije Evi da zagrize nedoz-
voljeno voće, ponudila joj je jabuku i time
ljudski rod izbacila iz raja. Nijedna druga
vrsta životinja nije kroz povijest ljudskog
roda pretrpjela i preživjela više mučenja i
nepotrebnog ubijanja, a sve zbog neute-
meljenih vjerovanja, mitova i legendi te
neracionalnog straha od nepoznatog.
Unatoč velikom napretku u znanju i
danas, premda je osviještenost naše ge-
neracije na zavidnoj visini u odnosu na
prošlost ljudskog roda, većina naše po-
pulacije još uvijek gleda na zmije kao na
nešto čega se treba bojati, na živa stvore-
nja koja treba ubijati i istrijebiti. Mnogi od
nas zaboravljaju kako su se u antičko doba
zmijama ljudi divili, o čemu svjedoči i da-
nas Eskulapov štap, simbol ljekarništva. Na
tom starogrčkom simbolu, zmija na štapu
simbolizira izlječenje i brz oporavak bole-
snih, poput zmije koja odbacuje svoju sta-
ru kožu i obnavlja se novom.
Pjegava crnokrpica (Telescopus fallax)Pjegava crnokrpica (Telescopus fallax)
Piše: Z. Lončarić
Foto: brošura: Zmije u Hrvatskoj
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 41
Sve danas poznate vrste su mesožderi, pli-
jen su im od najsitnijih kukaca i gmazova do čak
većih divljih životinja, ali su i one same na jelovni-
ku mnogih životinjskih vrsta – divljih svinja, med-
vjeda, lisica i ptica pa čak i nekih zmija. Plijen love
iz zasjede ili aktivnim traženjem slijedeći mirisne
tragove. Zmije žive uglavnom samotnim životom,
a okupljaju se u veće skupine samo tijekom zim-
skog sna ( hibernacije ) i u razdoblju parenja. Velika
većina aktivna je samo danju, zbog ovisnosti od
sunčeve energije, dok je samo mali broj onih iz
tropskih krajeva aktivan i noću.
Zmije se razmnožavaju parenjem u proljeće,
ritualnim borbama mužjaka za dominaciju nad
određenim područjem. Mužjaci se udvaraju žen-
kama tako što slijede njihov mirisni trag, a nakon
toga nježnim trljanjem stimuliraju njihova tijela.
Dolazi do koopulacije i unutarnje oplodnje jajašaca iz kojih se
razvija potomstvo. Neke vrste polažu jajašca na pogodna mje-
sta, koje neke čuvaju od predatora, sve dok se ne izlegu mladun-
ci. Neke vrste poput riđovke i poskoka rađaju žive mlade (ovo-
viparija) koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno
prije leženja. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i
napuštaju majku.
Raspoznavanje otrovnica - U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmi-
ja, od čega su samo tri otrovnice, koje prilikom ugriza čovjeku
mogu uzrokovati zdravstvene probleme
pa i smrt ukoliko se ne primi serum. To su
poskok, riđovka i planinski žutokrug. Sve
tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu
se raspoznati po karakterističnoj cik-cak
liniji na leđima, po glavi koja je širinom
jasno odvojena od vrata te po kratkom
zdepastom tijelu i očnim zjenicama u
obliku okomitog proreza.
Poskok je najopasnija i najotrov-
nija europska zmija i na našem područ-
ju. Prirodno stanište mu je cjelokupno područje krša Dinarida,
zatim ga ima na otocima Krku, Rabu, Pagu, Viru, Dugom otoku,
Ugljanu, Pašmanu, Braču, Mljetu, Šolti, Korčuli, ali su zabilježeni
i u cijeloj Istri, Lici, Ravnoj Gori, Medvednici, Kalniku pa čak i u
Hrvatskom zagorju.
Sive je boje po leđima, a mogu se naći i žuti, čak i smeđi
primjerci s cik-cak prugom, s trbušne strane je bjelkast s crnim
točkama. Mužjaci su veći, do jedan metar, ali su nađeni i veći
primjerci na Velebitu, ženke su manje. Ima karakteristič-
nu trokutastu glavu, okomite zjenice i roščić na vrhu
njuške.
Pare se krajem travnja do početka svibnja, a ženke
rađaju od 10 do 20 mladih od rujna do listopada, koji
odmah iz majčina tijela probiju nježnu opnu jajeta i
sposobni su za samostalan život, jer su opremljeni zubi-
ma i otrovom, dužine su od 15-18 cm. Životni vijek mu
je i do 15 godina.
Posebno je opasan u jesen, kada se često penje po
grmlju i nižem drveću, sačeku-
jući ptice, a tada često ljudi ne-
oprezno prolaze ispod drveća i
dolazi do ugriza. Ugriz poskoka
može biti i smrtonosan. Otrov se
uglavnom sastoji od hemotok-
sičnih tvari koji zgrušavaju krv i
izazivaju šok. Manje životinjice
ugibaju za nekoliko minuta, a za
čovjeka je smrtonosna doza od
25- 40 mg. Ovisno o dobi, mjestu
ugriza – mali ili veliki krvotok, zdravlju i težini. Prvi simp-
tomi trovanja su bol i oticanje ugrizenog dijela tijela koji
se javljaju već nakon 2-3 minute. Mjesto ugriza treba
podvezati kako se otrov ne bi širio po tijelu te ugrizenu
osobu treba hitno dopremiti do liječnika.
U našem narodu postoje legende o poskakiva-
nju poskoka te o njegovom savijanju i kotrljanju niz pa-
dinu, što nije točno, već su nastale od ljudskog straha.
Istina je da poskok može smotati stražnji dio tijela pa
onda naglo uzdigne i izbaci brzo prednji dio unaprijed
kako bi ugrizao žrtvu. Doseg takvog izbacivanja tijela
može biti čak i do 40-ak centimetara, što se u strahu u
narodu poistovjetilo kao skakanje.
Hrani se miševima, gušterima, krticama, sitnim pti-
cama, a čak i zmijama. Žrtvu usmrti otrovom, a onda ju
guta.
Sačekuje plijen kojeg osjeća po mirisu i noću, a da-
nju se sunča i probavlja hranu. U našim hladnijim kraje-
vima sa snijegom spava zimski san.
Riđovka je najrasprostranjenija i najbolje prou-
čena zmija u Europi. Stanište joj se prostire širom konti-
nenta preko Rusije pa sve do Tihog oceana. Zabilježeni
su nalazi u Švedskoj pa čak i u Arktičkom pojasu. Nije
nađena u južnoj Španjolskoj, Italiji te na jugu Balkan-
skog poluotoka i većim otocima Sredozemlja.
Poput ostalih ljutica ne progoni svoj plijen, već ga
sačekuje na dohvat, tada ga napada smrtonosnim ugri-
zom.
Rijetko je prijetnja čovjeku, premda neki znan-
stvenici tvrde kako je njen otrov toksičniji od poskoka.
Zmije Hrvatske
Bjelica – eskulapova zmija (Zamenis longissimus)
Bjelouška (Natrix natrix)
Crna poljarica – žuto-zeleni guž (Hierophis viridifl avus)
Crnokrpica – pržac (Telescopus fallax)
Crvenkrpica –šareni guž, pjegava crvenkrpica, mišarica
(Zamenis situla)
Crvolika sljeparica (Typhlops vermicularis)
Kravosas - 4-ero prugi guž (Elaphe quatuorlineata)
Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)
Poskok (Vipera ammodytes ammodytes)
Ribarica – kockasta vodenjača (Natrix tessellata)
Riđovka (Vipera berus bosniensis)
Smukulja (Coronella austriaca)
Šara poljarica – balkanska p. (Hierophis gemonensis)
Šilac (Platyceps najadum)
Zmajur – zrna (Malpolon insignitus)
Žuta poljarica (Dolichophis caspius)
U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmija, od čega
su samo tri otrovnice, koje prilikom
ugriza čovjeku mogu uzrokovati
zdravstvene probleme pa i smrt ukoliko
se ne primi serum. To su poskok,
riđovka i planinski žutokrug
Glava poskoka (Vipera ammodytes) s tipičnim rogomGlava poskoka (Vipera ammodytes) s tipičnim rogom
42 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Ima veliku glavu, uski vrat i debelo tijelo koje je manje
i elegantnije od poskokovog. Njezini otrovni zubi leže
preklopljeni u čeljusti, a izbacuje se prema naprijed kad
napada žrtvu. Nakon napada ona čeka da otrov počne
djelovati te plijen guta nakon smrti. Otrov djeluje poput
otrova poskoka, jedino su manje količine u tijelu žrtve.
Prema statistikama, u većem dijelu Europe ljudi češće
umiru od uboda pčela i stršljena, nego od ugriza zmije.
Hrani se sitnim glodavcima, gušterima, žabama, malim
sisavcima te mladim pticama i ptičjim jajima.
Naseljava surovije predjele čak i do 2000 metara
nadmorske visine. Zabilježena je u područjima slavon-
skih šikara, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku
od poskoka dobro pliva te je aktivna noću i za vrijeme
vlažnih dana. Živi uglavnom u kolonijama, a zimi spava
zimski san. U proljeće prvo izlaze mužjaci, gdje su hi-
bernirali, a dvije tri nedjelje poslije izlaze i ženke i tada
započinje ritual parenja. Ženke se pare svake druge
godine potkraj travnja i početkom svibnja, a na svijet
donose mlade od kolovoza do rujna, od tri do dvade-
setak mladih dužine 14- 23 cm koji su odmah sposobni
brinuti se o sebi jer imaju zube s otrovnim žlijezdama.
Planinski žutokrug, najmanja je europska
otrovnica, prosječne veličine do 50 cm, prirodna stani-
šta su mu visoki travnati pašnjaci iznad granice šume
Velebita, Dinare, Troglava, Kamešnice, uglavnom izme-
đu 1100 i 1900 metara n/v. Tijelo mu je kratko i zdepa-
sto, mužjaci su svijetlo sivi s izraženom cik-cak leđnom
prugom i nešto duljim repom, dok su ženke uglavnom
smeđe-žućkaste boje sa također cik-cak leđnom pru-
gom i kraćim repom. Parenje se odvija u proljeće od-
mah nakon topljenja snijega. Mužjaci prvi izlaze, pone-
kad čak i na snijegom zametene travnate pašnjake kako
bi obavili ritual nadmetanja za najbolje teritorije, a žen-
ke izlaze u travnju i svibnju nakon hibernacije kada se
pare. Ženke rađaju krajem ljeta 5-6 mladih, dužine 12-
15 cm koji su odmah sposobni za samostalni život. Hra-
ne se uglavnom kukcima, raznim skakavcima, gušteri-
ma te malim sisavcima. Za razliku od drugih otrovnica,
ugrizeni plijen ne ispušta, već ga odmah počinje gutati.
Njen otrov je nešto slabiji pa je i sama često plijen ptica
grabljivica, divljih svinja, jazavaca i drugih životinja.
Rasprostranjen je duž čitave Europe, od Francuske,
Italije, Hrvatske, preko Balkanskog poluotoka, Rumunj-
ske, Ukrajine do viših planinskih predjela Rusije.
Bjelouška je neotrovna zmija iz porodice guže-
va, dužine i do dva metra, najraširenija je zmija u Hrvat-
skoj, a najčešća staništa su joj oko rijeka, jezera i močva-
ra. U vodi je dobar plivač, a na kopnu se i dobro penje
pa se može naći i po voćnjacima, vrtovima i parkovima
daleko od vodenih površina. Skriva se po rupama u
korijenju i ispod kamenja. Pojavljuje se u više boja, od sivo
smeđe s dva reda mrlja po leđima, do plave i zelene, a pone-
kad može biti i crna. Jedini siguran znak za prepoznavanje su
polumjesečne pjege na stražnjem dijelu glave s obje strane,
koje su bijele boje kod ženki, a žute kod mužjaka.
Hrani se punoglavcima, žabama, vodenjacima i malim
sisavcima. Pari se u travnju i svibnju, a od srpnja do kolovoza
odlaže 15 do 35 bijelih jajašaca mekane ljuske veličine sitnih
ptica, najčešće u pijesak ili mahovinu. Nakon samo osam do
deset dana iz jaja izlazi mladunčad.
Kako se ponašati u staništima zmija? - S obzirom da
se zmije u Hrvatskoj nalaze u svim staništima, od nizinskih
riječnih dolina Save, Drave i Dunava, preko brežuljkastih pre-
djela Bilogore, Moslavine, Banije, Like, Gorskog kotara, Istre
i Primorja, do naših planinskih predjela Velebita, Biokova,
Kako prevladati strah od zmija?Naš iracionalan strah od zmija, koji se prenosi već i
genetskim osobinama, može se prevladati edukacijom
i saznanjem o životu, navikama i mjestima gdje borave
ta korisna živa bića.
Upoznajte se s brojem i vrstama zmija kao i s
razlikama otrovnica i neotrovnica koje susrećemo u
Hrvatskoj.
Uputite svakog tko češće boravi u prirodi kako treba
postupati pri iznenadnom susretu sa zmijom te što
učiniti ako koga ugrize zmija otrovnica?
Zablude o zmijama- Zmije NE love i NE naganjaju ljude i djecu !
- Zmije najčešće bježe od ljudi čim osjete hod čovjeka!
- Poskok NE može skakati !
- Sa drveća i grmlja se spušta na neopreznog čovjeka koji
prolazi ispod grana pa ih zatrese!
- Zmije NE piju mlijeko i NE sišu krave !
- Zmije NISU sluzave i mokre, već naprotiv imaju suhu i
nježnu kožu !
- Znatno više u Hrvatskoj ljudi ginu od udara groma,
uboda osa, pčela i stršljena, nego od ugriza zmija.
Bjelouška (Natrix natrix)Bjelouška (Natrix natrix)
Riđovka (Vipera berus)Riđovka (Vipera berus)
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 43
Mosora, Dinare i duž priobalja i jadranskih
otoka, potrebno je prilikom izlaska u prirodu
naših šumarskih djelatnika, ljubitelja prirode,
planinara, lovaca i svih drugih, prolazeći kroz
travnate terene ili grmlje, biti krajnje opre-
zan. Osnovna zaštita trebaju nam biti duge
hlače, radne i planinarske cipele koje će za-
štititi, prije svega, noge od ugriza.
Boraveći u višim planinskim predjelima
treba posvetiti pozornost nepreglednim
mjestima koje trebamo dohvatiti, a prije od-
mora i sjedanja pregledati odabrano mjesto.
U jesen treba obratiti pozornost na grmlje i
niske grane drveća pored kojih prolazimo.
Ukoliko se na našim putovima susret-
nemo sa zmijama, dok ne ustanovimo je li
otrovnica, ne smijemo se približavati, slikati
ili ju tjerati, već se bez naglih pokreta treba-
mo udaljiti. Zmiju otrovnicu treba poštivati,
zaobići ju, zaplašiti udarcima cipela po zemlji
ili potjerati nekom granom.
infosindikat
donacije
okoliš
Hrvatski sindikat šumarstva bio je do-
maćin podregionalne konferencije Svjetske
internacionale građevinarstva i drveta (BWI),
Ureda za jugoistočnu Europu sa sjedištem u
Sarajevu, koja je na temu „Strategije BWI-a o
promociji dostojanstvenog rada i održivog
razvoja kroz certifi kaciju u šumarstvu i pre-
radi drva“, 1. i 2. srpnja održana u termama
Tuhelj. Uz predstavnike sindikata šumarstva
i prerade drveta iz Hrvatske (HSŠ), BiH, Crne
Gore, Makedonije i Srbije, u radu konferen-
cije sudjelovali su i Marion F. Hellman, tajnik
BWI-a za Europu, Bob Ramsey, direktor Ure-
da za šumarstvo i preradu drveta te Jasmin
Ređepović, koordinator BWI-a za jugoistoč-
nu Europu.
Nakon uvodnog obraćanja Mariona
F. Hellmana i Željka Kalauza, sudionike kon-
ferencije su s izazovima i mogućnostima u
procesu certifi kacije u šumarstvu i preradi
drveta upoznali Bob Ramsy (na europskoj
Tijekom prošle 2009. godine inspektori
zaštite okoliša su u kontroli zaštite okoliša,
zaštite zraka i gospodarenja otpadom oba-
vili 6.892 pregleda, od čega se 60% (4.159)
slučajeva odnosi na prvi pregled, a ostalo,
40% slučajeva, na kontrolu izvršenja rješe-
nja, stoji u godišnjem izvještaju Ministarstva
zaštite okoliša, prostornog uređenja i gradi-
teljstva koji smo dobili od ureda za odnose
s javnošću Ministarstva. Godišnji izvještaj o
radu inspekcije zaštite okoliša, kaže se dalje,
jedna je od provedbenih aktivnosti Progra-
Zašto zmije ne ubijati?
Republika Hrvatska je jedno od središta biološke raznolikosti Europe pa zato sno-
si i veliku odgovornost za očuvanjem takvog prirodnog bogatstva.
Obveza svih nas je da našu prirodu, u kojoj uživamo, sačuvamo i za buduće nara-
štaje kako bi svu tu ljepotu doživjela i naša djeca i unuci.
A zmije u ekosustavu imaju vrlo bitnu ulogu u kontroli veličine populacije sitnih
sisavaca (miševi, voluharice, rovke i dr.) i raznih kukaca.
Pretjerano velike populacije sitnih sisavaca, ne samo što uzrokuju destrukciju pri-
rodnih dobara, već djeluju i kao podloga za širenje mnogih bolesti, od kojih su neke
za ljude i smrtonosne.
Poznato je, kroz povijest, kako se epidemija kuge u srednjem vijeku najbrže širila
u gradovima, gdje nije bilo zmija da održavaju prirodnu ravnotežu i smanjuju broj
glodavaca. Naprotiv, na seoskim i udaljenijim područjima, uz šume i slična staništa,
bolest se sporo širila ili se uopće nije pojavila, jer su zmije i drugi predatori kontrolirali
brojnost glodavaca.
U slučaju ugriza ne mora svaki biti
otrovan, jer zmije mogu vrlo točno odrediti
koliku dozu otrova će ispustiti u pojedinom
ugrizu, a često se događa da s obrambenim
ugrizom uopće ne ispuste otrov, tada go-
vorimo o „ suhom ugrizu “!
U slučajevima otrovnog ugriza ne po-
kušavajte zmiju hvatati ili ubiti (kako bi je
ponijeli u bolnicu), jer pri tome može još
netko biti ugrizen.
Stradala osoba mora se smiriti, ne pa-
ničariti, treba ukloniti odjeću sa mjesta
ugriza, ranu treba pustiti neka krvari, ni
u kom slučaju isisavati otrov ili pak rezati.
Ranu treba očistiti i imobilizirati ujedeni ek-
stremitet pomoću štapa, grane ili čvrstog
predmeta.
Ugrizenu osobu treba što hitnije preve-
sti do najbliže medicinske ustanove ili na-
zvati na brojeve 92 ili 112.
HSŠ domaćin konHSŠ domaćin kon
Preko 8,7 mil. kunPreko 8,7 mil. ku
Veliki korijen lužnjaka, dar Muzeju u Veliki korijen lužnjaka, dar Muzeju u BošnjacimaBošnjacima
Planinski žutokrug (Vipera ursinil)Planinski žutokrug (Vipera ursinil)
44 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
zaposlenih u sektoru, koliko je radnika ostalo
bez posla u šumarstvu, a koliko u drvnoj in-
dustriji od početka krize, ali i kakav je odnos
zaposlenih u ovoj oblasti sada i prije 20 go-
dina (evidentirano je drastično smanjenje!).
Posebno je bilo riječi o odnosima s poslodav-
cem i politici kolektivnog pregovaranja.
S certifi kacijom u drvnoj industriji sudio-
nike je upoznao Stevo Sekulić iz SGS-a (Srbija).
Drugoga dana konferencije bilo je rije-
či o strategiji BWI-a o održivom razvoju u šu-
marstvu i industriji drveta, o čemu je izvije stio
M. Hellman, te u okviru te teme o borbi protiv
krize, povećanju sindikalnog članstva, zaštite
prava radnika migranata i drugom.
Konferencija u Hrvatskoj, u organizaciji
HSŠ-a, nastavak je aktivnosti BWI-a po pita-
nju certifi kacije u šumarstvu s ciljem da se
ukaže na ključne izazove u vremenu eko-
nomske krize i posebno njenog utjecaja na
šumarstvo i preradu drveta i papira u zemlja-
ma regije. (m)
Početkom srpnja, Šumarski muzej u Boš-
njacima obogaćen je za jednu vrijednu do-
naciju. Veliki entuzijast i zaljubljenik u hrast
lužnjak, Hrvoje Benković iz Orašja, donirao
je Muzeju nekoliko vrijednih eksponata abo-
nosa lipe, brijesta, hrasta u starosti od preko
400 godina do raritetnog primjerka abonosa
procijenjene starosti više od 7000 godina!
Najveći je eksponat korijen hrasta lužnja-
toku bogati su ostatcima nekada ogromnih
hrastovih šuma koje su me oduševile. Prem-
da nisam po struci šumar, hrast lužnjak je
pronašao mene i već desetak godina abo-
nosi su moj život. Ponosan i sretan sam što
mogu donirati Šumarskom muzeju djelić
prastarih hrastovih šuma koje su rasle ovdje
prije više tisuća godina – istakao je Hrvoje
Benković na skromnoj svečanosti održanoj u
Šumarskom muzeju u Bošnjacima. (zlo)
ma gospodarskog oporavka Vlade Republi-
ke Hrvatske.
Sadržaj Izvještaja obuhvaća u sedam
osnovnih cjelina ustroj i organizaciju inspek-
cije zaštite okoliša s opisom ljudskih resursa,
provedbu Godišnjeg plana rada s pokaza-
teljima o primjeni propisa o zaštiti okoliša i
sankcijama za njihovo nepoštivanje te me-
đunarodnu suradnju i suradnju s drugim
tijelima državne i lokalne (područne) samo-
uprave te prijedloge za unapređenje inspek-
cijskog nadzora u području zaštite okoliša.
AKCIJE
MEĐUNARODNA SURADNJA
INSPEKCIJA ZAŠTITE OKOLIŠA OBJAVILA GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZA 2009. GODINU
n konferencije BWI-aonferencije BWI-arazini) te Ratko Matošević, direktor Con-
sulta HŠ, na primjeru Hrvatskih šuma. Di-
rektor Ureda za šumarstvo i preradu drveta
Bob Ramsey, u svom je izlaganju govorio
o globalnim sistemima certifi kacije i ulozi
sindikata, o MOR kodeksu, o praksi, sigur-
nosti i zaštiti zdravlja radnika u šumarstvu,
o osnovnim standardima rada i Konvenciji
o zdravlju i sigurnosti, do kuda se došlo te
o novim trendovima u Europi. R. Matošević
se u svom izlaganju osvrnuo na dosad uči-
njeno u Hrvatskim šumama, koje su nosite-
lji FSC certifi kata za gospodarenje šumama,
o ulozi poslodavaca i sindikata, o sredstvi-
ma nadzora i provjera itd. te o tome što se
planira dalje.
Predstavnici sindikalnih organiza-
cija na konferenciji prisutnih zemalja izvi-
jestili su o trenutnom stanju u ovom sek-
toru u svijetlu sveprisutne krize, (koliko je
Abonos starosti 7000 godina dar Muzeju u Abonos starosti 7000 godina dar Muzeju u Bošnjacima!Bošnjacima! ka teži od jedne tone, izvađen iz rijeke Tolise,
nedaleko njenog ušća u Savu, kod sela Oštra
Luka, čija se starost upravo utvrđuje na Sve-
učilištu Cornwell u SAD-u.
Inicijativa za ovu donaciju potekla je od
dr. sc. Tomislava Dubravca, iz Šumarskog in-
stituta Jastrebarsko, koji je rodom iz Bosan-
ske Posavine, a već nekoliko godina prati i
surađuje sa donatorom Benkovićem na pro-
nađenim i izvađenim trupcima abonosa.
Rijeka Sava i njeni meandri na donjem
l. kuna kazni za prekršaje propisa o zaštiti okolišakuna kazni za prekršaje propisa o zaštiti okolišaZbog utvrđenih nepravilnosti nadzi-
ranim pravnim i fi zičkim osobama, navodi se,
doneseno je ukupno 2039 rješenja i to 1472
(72,2%) zbog povrede Zakona o otpadu, 498
ili 24,% zbog povrede Zakona o zaštiti zraka,
dok je u 69 ili 3,4% slučajeva prekršen Zakon
o zaštiti okoliša.
Nadležnim prekršajnim sudovima je tije-
kom 2009. godine zbog utvrđenih povreda
propisa podneseno 419 optužnih prijedloga,
a prekršajni sudovi MZOPUG-u su dostavili
412 rješenja kojima je odlučeno o podnese-
nim optužnim prijedlozima.
Struktura zaprimljenih presuda sudova
ukazuje da je izrečeno 225 novčanih kazni u
ukupnom iznosu od 8.707.991,00 kn, dok su
u 17 (4,12%) slučajeva zbog počinjenih pre-
kršaja novčane kazne zamijenjene ukorom
odnosno opomenom. 160 (38,83%) postu-
paka je obustavljeno i to 124 zbog zastare,
36 zbog različitih drugih razloga, a 19 optuž-
nih prijedloga je odbačeno. (m)
BWIBWI (Building and Wood Workers’ International), Svjetska internacionala građevinarstva i dr-
veta, globalna je federacija sindikata koja okuplja slobodne sindikate u djelatnostima građevinar-
stva, industrije građevinskog materijala, šumarstva, drvne industrije i srodnih grana. Broji oko 12
milijuna radnika u 130 zemalja i ima 318 članica. Osnovni zadatak i cilj, kako ga je postavio BWI,
jest razvoj sindikata i jačanje prava zaposlenih u kontekstu održivog razvoja.
S konferencije u termama TuheljS konferencije u termama Tuhelj
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 45
zdravi život ribolov
Depresija je najčešće mentalno oboljenje. Klinička se depresija ne
smije zamijeniti s potištenošću koju svaki od nas ponekad do-
živi. Osim toga, katkada depresija nastupi iz sasvim opravdanih
razloga: smrt ljubljene osobe, gubitak posla ili rastava braka.
Međutim, većina ljudi postupno se prilagodi novim situacijama. Klinička
depresija razlikuje se od potištenosti u dužini trajanja i težini simptoma.
Klasični simptomi ozbiljne depresije uključuju: promjene u navikama
spavanja, gubitak apetita i tjelesne težine ili prekomjerno uzimanje hrane i
debljanje, permanentno tužno, zabrinuto ili „prazno“ raspoloženje, osjećaji
beznadnosti i pesimizam, osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bespomoćnosti,
umor, misli ili govor o smrti i samoubojstvu, prijetnja samoubojstvom i
pokušaji suicida. Svake godine značajan broj takvih bolesnika uzme sebi
život prije nego što njihova bolest bude identifi cirana. Samo oko trećine
depresivnih potraži liječenje koje može pomoći u 80 do 90 posto slučajeva.
Dobro je poznato da je depresija prisutna i u tinejdžerskoj dobi. Dok
stručnjaci vjeruju da su korijeni depresije biološki i genetski, mladi ljudi se
mogu suočiti s pritiscima koji vode prema depresiji: ocjene u školi, rastava
roditelja, prekid ljubavne veze i, za neke, razočaranje s novootkrivenom ho-
moseksualnošću.
Simptomi depresije kao što su osjećaji tuge, beznađa, bespomoćnosti
i smanjeno samopouzdanje, mogu imati velik utjecaj na svakodnevni život
čovjeka, između ostalog i na gubitak seksualnog nagona.
Pružiti ruku pomoći - Ako primijetite da se jedan ili više od spome-
nutih simptoma stalno pojavljuju kod člana obitelji ili prijatelja, što činiti?
Prvo, porazgovarajte s takvom osobom. Pokušajte da se otvori i
da doznate što osjeća. Drugo, predložite pregled kod liječnika. S današnjim
lijekovima protiv depresije bolesnik će gotovo uvijek pokazati poboljšanje
već za 4 do 5 tjedana. Psihoterapija uzima duže vrijeme. Osim lijekova po-
stoje i razni oblici samopomoći:
Učiniti nešto konstruktivno. Akcija mora krenuti prije motivacije.
Ne smije se čekati da dođe volja za pokretom, jer sve dok je čovjek depri-
miran, on nema nikakvu želju za aktivnošću. Mora se poduzeti makar i mali
prvi korak, čak ako osoba i nije u takvom raspoloženju.
Pružiti pomoć drugome. Altruizam se sve više prihvaća među dok-
torima kao dobar način da čovjek sam sebi pomogne prema boljem zdrav-
lju. Pružanje pomoći starijem i nemoćnom susjedu (npr. otići u kupovinu
umjesto njega), dobrovoljni rad u nekom društvu, pružanje raznih usluga u
lokalnoj zajednici, itd., sve to može imati terapeutski učinak.
Planirati zabavne akcije. Da se život preokrene, stručnjaci prepo-
ručuju da se u svakodnevni život uključe razne vedre, žive, optimistične
aktivnosti (sastajanje s prijateljima, izlazak na večeru ili u kino, itd.)
Redovno tjelesno vježbanje. Tjelovježba (rekreativno trčkaranje,
plivanje, vožnja bicikla) smanjuje napetost i tjeskobu, dakle stanja koja pri-
donose depresiji.
Neka dani budu doslovce svijetli. Poznata je sezonska depresija,
promjene ponašanja koje se podudaraju s tamnim zimskim mjesecima.
Izlaganje svjetlu – bilo sunčanom, bilo iz umjetnog izvora – može pomoći
u olakšavanju takve sezonske depresije.
Otići u šoping. Da, da, nemojte se smijati. Od čitavog niza osoba, po-
sebno onih ljepšeg spola, čuo sam da im je potišteno, depresivno stanje bilo
znatno olakšano jednim dobrim, zanimljivom i uzbudljivim šopingom.
Na kraju valja kazati da je depresija bolest koja onesposobljuje. Među-
tim, uz malo pomoći od strane pozornih prijatelja i obitelji i uz odgovara-
jući medicinski tretman, većina ljudi se oporavi i vrati zdravom, produktiv-
nom životu.
Kao i pravi, «veliki», i američki som se počinje intenzivno hra-
niti s dolaskom toplih dana i zatopljenjem vode. Ribolov na
njega kreće u proljeće i kako su dani sve topliji ribolov na
ovu ribu je sve bolji.
Teško je reći zbog čega se ribolovci odlučuju za ribolov američ-
kog somića. Je li to prvenstveno zbog njegovog ukusnog mesa ili
ima mjesta i sportskim razlozima. Naravno, pouzdanog odgovora
nema. Ribolov somića itekako ima svojih draži. Bilo kako bilo, jedno
je sigurno – «amerikanac» je iz dana u dan sve aktivniji. Pogotovo
na plićim zatvorenim vodama kao što su razna jezera i ribnjaci, ali i
ribnjački kanali i sporije nizinske rijeke i njihove mrtvice.
Među onima koji ga intenzivno love razvile su se dvije «ško-
le» ribolova. Ona dubinkaška i ona na plovak. Jedni i drugi se slažu da
je najbolje vrijeme za ribolov rano ujutro, kasno na večer i noću. Tada
se mogu uloviti najkrupniji komadi. Što se tiče dubinskih sistema, za
somića tu nema neke velike fi lozofi je. Koristi se klasični štap. Viđali
smo na vodi i muzejske primjerke dvodijelnih štapova od staklopla-
stike proizvedenih još u, danas više nepostojećoj državi i tvornici,
Germina DDR. Za dubinac su dovoljni štapovi težine bacanja 30-40
grama, iako naši ribolovci umješno koriste i daleko teže. Na štapu
može biti montirana i najprostija stacionirana rola, a na njoj mono-
fi l promjera do 0,25 mm. Na osnovnom najlonu navučeno je olovo
težine desetak garama, a ispod vrtilice, na predvezu (nešto tanjem
od osnovnog najlona) dužine 20-30 cm, udica broj 4-1/0 (ovisno o
mamcu koji se koristi). Naime, osim gujavice, u dubinskoj varijanti
MENTALNO
STANJE RIJEČNE RIBE
Što treba znati o Što treba znati o depresiji?depresiji?
Ljetni ribolov Ljetni ribolov somićasomićaRibolov na američkog somića sve je atraktivniji, a
na pitanje je li to zbog njegovog ukusnog mesa ili
iz sportskih pobuda, odgovor mogu dati samo sami
ribolovci!
Piše: Siniša Slavinić
Foto: S. Slavinić
Piše: dr. Ivo Belan
46 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Klobuk medenke u pro-
mjeru je od 5 cm do 12
cm, u mladosti ispupčen
ili okrugao, raširen u ka-
snijoj fazi rasta kada postaje širo-
ko konveksan. Klobuk je mazav,
ali se često brzo isušuje te postaje
gladak i neznatno dlakav. Crven-
kaste je boje poput crvenog vina sa ružičastom ni-
jansom, često s prugama ili mrljama od boje, pone-
kad na oštećenim mjestima žut, posebice u sredini.
Cjevčice su prilično guste i tvrde, bijele su boje, a
u kasnijoj fazi rasta imaju crvenkaste mrlje po sebi.
Stručak je 3 do 7 cm dug, u početku bijele boje, ali
kasnije poput klobuka poprima crveno ružičastu
nijansu. Meso je bijelo i tvrdo, pri prerezu nakon
kratkog vremena pocrveni. Miris i okus nije izražen,
kod starijih primjeraka okus je gorkast.
Stanište: medenka je mikorizna gljiva i ra-
ste u mikorizi s bjelogoričnim drvećem, posebice
ispod hrasta ili bukve gdje raste pojedinačno ili u
manjim skupinama. Vrijeme rasta jest kasno ljeto
ili jesen. Mogućnost zamjene: Crvenkasta puževica
Hygrophorus erubescens (Fr:Fr) Fr raste u planin-
skim crnogoričnim šumama, meso joj na prerezu
požuti i gorkog je okusa.
Vinski crvena puževica Hygrophorus capre-
olarius (Kalchbr) Saccardo naraste manja i cijelo joj
je plodište vinski crvene boje, a listići su odmah u
mladosti crvenkastooker obojani. Raste u planin-
skim crnogoričnim šumama, posebno uz smreke.
Hygrophorus purpurascens (Alb & Schw:Fr) Fr ima
bjelkasto plodište zamrljano crvenoljubičastom
bojom. Također raste u crnogoričnim šumama te
u gornjem dijelu stručka posjeduje ostatak bjelka-
stog zastorka, odnosno koprene.
Ako ih pažljivo pregledamo, medenke zasi-
gurno ne izgledaju kao gljive iz porodice Russula:
cijela gljiva, kao i samo meso, nije
tako labavo i krhko kao kod gljiva
iz porodice Russula.
Valja napomenuti da kod po-
rodice Hygrophorus ne postoji
niti jedna vrsta koja je otrovna,
tako da nema opasnosti od za-
mjene, ukoliko prepoznamo Hy-
grophorus porodicu.
Medenka nije česta gljiva u
našim krajevima. Međutim, kao
što to obično biva, sasvim slučaj-
no pronašao sam jedno stanište
gdje sam ih čitavu jesen sakupljao
u velikim količinama na jednom
mjestu. U međuvremenu, meden-
ka je postala zaštićena vrsta tako
da danas redovno posjećujem to
mjesto kako bih uživao promatra-
jući ovu lijepu gljivu.
gljive NAJPOZNATIJA GLJIVA IZ
PORODICE HYGROPHORUS
ribolova na dnu, za somića se
često postavlja repić ribice, fi let
pa i živi mali keder. Kod udica je
dosta važno da imaju dugi vrat
radi lakšeg vađenja udice uz ve-
likih usta ribe. Somić je nevjero-
jatno proždrljiva riba i «ne boji»
se grubog pribora.
No, pojedinci su ga ciljano
lovili plovkom. Pri takvom ri-
bolovu koriste se dulji direktaši
dužine do 8 metara nešto jače
akcije i vrha. Za ovaj ribolov
plovkom somići se love fi nijim
sistemima. Za izradu sistema ko-
risti se osnovni najlon promjera
0,18 do 0,20 mm, a predvez od
nešto tanjeg – 0,12 do 0,15 mm.
Ovdje se koriste udice veličine
br. 14 do 10 mm, a od mamaca
najčešće tanke gujavice (đubre-
tare, kalifornijke) i crvi. Na udicu
se postavlja po jedna gujavica
da visi ili «ruža» crvića.
Lovna težina ulovljenih primjeraka kreće se od 100 do
200 grama. Pravi kapitalci imaju
od 300 do 500 grama.
Dobro je primamljivati pri-
likom ribolova somića. Na vo-
dama gdje ga ima puno veoma
brzo se na hranu okupe manji
primjerci. No, i veći primjerci će
se prije okupiti kada im se nešto
baci u vodu, nego li kada se samo
zabace udice i čeka pa što naiđe,
naiđe. S obzirom da se somići
najčešće love kao «kolateralne»
žrtve u ribolovu babuške i šara-
na, dolaze na hranu bačenu za
te ribe. U stvari, i kada se somići
love ciljano koriste se smjese za
primamljivanje babuške i šarana,
samo jače granulacije (grublje) i
sa stavljanjem komponenti kao
što je riblje brašno i sl. Za somića
neki proizvođači (Sensas, npr.)
proizvode gotove smjese baš za
primamljivanje ove ribe.
U ribolovu američkog so-mića neizostavni dio dodatne
opreme je – ručnik. Može i neka
deblja krpa. Postoje i ribičke ru-
kavice, ali teško da će netko u
ribolovu cvergla loviti na obali s
rukavicama na rukama. Naime,
somić je naoružan s tri veoma
oštre bodlje (na leđima i u škrž-
nim perajama). Ubod je veoma
bolan i neugodan. Zato ulov-
ljenog somića treba prihvaćati
veoma pažljivo. Većina ribiča se
izvještila i sigurno ga prima go-
lom rukom, ali i njima se pone-
kad dogodi, prilikom bacakanja
ribe, ubod. Najsigurnije je zato
ribu primiti u ruku sa ručnikom
ili već spomenutom krpom.
Medenka ili voštana Medenka ili voštana puževicapuževica (Hygrophorus Russula)(Hygrophorus Russula)
Ime gljive potječe
od sljedećih riječi:
hygrophorus: grčki hugros
(mokri) i fero (nosim) = ona
koja nosi vodu. Russula od
latinskog pojma russus =
crveno, crvenkasto.
Hygrophorus russula (medenka)Hygrophorus russula (medenka)
Hygrophorus russula (medenka)Hygrophorus russula (medenka)va
vu.
Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 47
dječji kutak - Fazan je ptica, šumska. Ima dugi rep i šareno per-
je. Najljepša mi je crvena boja oka. (Lea P., 6,8 g.)
- Fazan živi s fazankom i fazančićima. Ima oštre
bodljice na nogama odozada (Marta K., 6,5 g.)
- Fazan je ptica koja živi u šumi. Ima špičasti i du-
gački rep (Karlo T., 6,8 g.)
(DV I. B. Mažuranić, Slavonski Brod, vrtić Pčelica)
TKO TO IDE / FAZAN
Fazan je vikao i kuna je Fazan je vikao i kuna je onda pobjegla!onda pobjegla!
Hrvatske šume
nastavljaju suradnju s
dječjim vrtićima „Sesvete“
iz Sesveta, „Josipdol“ iz
Josipdola, „Ivana Brlić
Mažuranić“ iz S. Broda,
i „Šumska jagoda“
iz Zagreba, s novim
programom koji je opet
osmislila naša suradnica,
i sama odgojiteljica,
Ljiljana Ivković. Projekt
je jednostavno nazvan
„TKO TO IDE“, a cilj ove
suradnje i dalje je i uvijek
isti: djecu od najranijeg
doba učiti kako i zašto
voljeti šumu i prirodu
i kako ih čuvati. Šuma
ima svoje stanovnike,
šumske životinje i
ptice. Kako one žive,
što rade, što vole, kako,
naposljetku, izgledaju,
saznat ćete od naših
dječjih suradnika (dakako
uz pomoć njihovih
vrijednih odgajatelja!)
koji će vam kroz naredne
brojeve našeg časopisa
reći što misle o vuku,
lisici, medvjedu, fazanu,
vjeverici i ostalim
stanovnicima šume!
Evo priče o fazanu.
- Fazan je lijep i ima šareno perje. Fazanka je smeđa kao
kokoš (Petra, 5,9 g.)
- Fazanka se skriva u grmlju da ju lovci i lisica ne mogu
naći (Antonija, 5,7 g.)
- Fazane vidim u polju. Jedu kukuruz, a kad su mali jedu jaja mrava.
- Sada su u polju fazani, a fazanke sjede u gnijezdima i čuvaju
mlade (Ivana, 7,2 g.)
- Fazan živi u travi i čuva svoja jaja (Karla K., 5 g.)
- Fazan živi na jednoj livadi gdje je velika trava. Tamo mu je
gnijezdo. Jede malo kruha i sjemenke (Vita, 6 g.)
- Fazan živi na livadi iza kuće. Mali fazani izgledaju kao vrapčići.
Kuna mu želi pojesti mlade ptičice. On ju je otjerao svojim
glasom, vikao je i kuna je onda pobjegla. (Barbara J., 6 g.)
DV Šumska jagoda, Zagreb
Pripremila: Ljilja Ivković
Ivana Lipovac, 6,5 g. (DV S. Brod) Nina
GabrijelaAntonija
Bartol Vajdić, 5 g. (DV Šumska jagoda) Karla Kostanjevac , 5 g. (DV Šumska jagoda) Sara Čale, 6 g. (DV Šumska jagoda)
48 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME
Završene su pripreme sudaca (šumar-
skih inženjera iz HŠ) koji će suditi
na natjecanju, kao i jedan od tri tre-
ninga sjekača Hrvatskih šuma koji
će, raspoređeni u dvije momčadi (jedna u
službenoj, druga izvan konkurencije), sudje-
lovati na 29. svjetskom prvenstvu šumarskih
radnika koje će se od 23.-27. rujna održati u
Zagrebu, na jezeru Jarun.
Prvi dio priprema hrvatske ekipe sjekača
od držan je od 14.-18.lipnja na prostoru po-
kraj Šumarske i drvodjeljske škole u Karlovcu, a
na njemu je sudjelovalo 10 šumarskih radnika-
sjekača između kojih će se izabrati hrvatska eki-
pa (8 seniora i 2 juniora iz UŠP Vinkovci, Zagreb
i Nova Gradiška).
Drugi dio priprema održat će se će se tako-
đer u Karlovcu od 30. kolovoza do 3. rujna, dok će
treći i završni dio biti na Jarunu od 13.-17. rujna.
Ovih dana riješen je dizajn plakata prvenstva
koji će uskoro biti tiskan. U toku su i prijave ekipa.
Već smo ranije pisali kako će očekuje
100-tinjk natjecatelja koji će, kao i ostali službeni
predstavnici država koje će sudjelovati na prven-
stvu, biti smješteni u zagrebačkom hotelu „I“.
Poznat je i program natjecanja iz kojeg
donosimo najvažnije dijelove i okvirnu satnicu.
Naslovna stranica:
Ježinac na Velebitu
Željko Gubijan
Zadnja stranica:
Ljubičaste petokrake
Željko Gubijan
Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb
Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti
Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad
Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi
Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran
Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb
tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101
e-mail: [email protected]@hrsume.hr
Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.
Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik
Priprema i tisak:
Bistranska 19Zagreb
Naklada: 6200
CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;
etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .
U SUSRET 29. SVJETSKOM
PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA
U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)
najavljujemo
Utvrđen program Utvrđen program natjecanjanatjecanja
djeca vole šumu
Pod nazivom „Šuma okom šu-
mara, šuma okom djeteta“,
tri su dječja vrtića; Josipdol,
Sesvete i DV I. B. Mažuranić
iz Sl. Broda povodom Dana hrvatskog
šumarstva, 20. lipnja, organizirala za-
nimljive i poučne izložbe izabranih
fotografi ja šumara i fotografa Željka
Gubijana iz Vrbovca (prezentiranih
na već poznatom bjelovarskom sa-
lonu „Šuma okom šumara“) i dječjih
crteža na temu šume. Nastavak je to
dosadašnje dobre suradnje ovih vrti-
ća i Hrvatskih šuma koju je potaknu-
la i osmislila naša suradnica (i sama
odgojiteljica) Ljiljana Ivković, a veliki
doprinos realizaciji ovog, najnovijeg
projekta dale su odgojiteljice u spo-
menutim vrtićima.
Tako je u prostoru DV Josipdol,
pišu nam odgojiteljice Maja i Andrea,
postavljeno petnaestak fotografi ja
Željka Gubijana koje su oduševile i
potaknule djecu da se likovno izraze
na temu Očuvajmo naše šume.
„Vodio sam se idejom da oda-
berem motive iz šume, a da se šuma
uopće ne vidi, kako bi promatrača
na neki način kroz fotografi je poučio
da šuma nisu samo stabla i ogromni
šumski kompleksi, već da je treba pro-
matrati iznutra i upoznati svaki njen
najskriveniji kutak kako bi se dobila
njena kompletna slika“, poručio je
tom prilikom Gubijan.
Osim dječjih radova koje su od-
gojiteljice uklopile među fotografi je,
izložena su još i stabla od pedagoški
neoblikovanog materijala, primjerci
recikliranog papira, crteži životinja.
Originalne dječje izjave o očuva-
nju šume također su bile dio izložbe.
Izložbu su uz ostale posjetili i
predstavnici Hrvatskih šuma, voditelj
Već treću godinu za redom, skupina djece
predškolskog uzrasta iz Dječjeg vrtića Travno te
nekoliko učenika prvog i drugog razreda osnovne
škole koji uče francuski jezik, proveli su u okviru
škole u prirodi, u razdoblju od 12. do 19. lipnja
2010. godine u odmaralištu Hrvatskih šuma na Či-
katu u Malom Lošinju, sedam nezaboravnih dana.
Uz neizostavno kupanje i igru uz more, sva-
kodnevno su u ranim poslijepodnevnim satima u
ugodnoj atmosferi u okruženju prekrasnog rasli-
nja te mirisa pomno održavanog cvijeća, vrijeme
provodili u aktivnostima organiziranim na hrvat-
skom i francuskom jeziku.
Posjetili su Plavi svijet u Velom Lošinju u kojem
su pogledali izložbeni prostor, poslušali autentič-
nu snimku glasanja delfi na. U nezaobilaznom
miomirisnom vrtu u Malom Lošinju, uz pomoć
stručnog vodiča, upoznali su se sa ljekovitom
fl orom otoka i za uspomenu izradili vlastite male
herbarije.
Zahvaljujući ljubaznosti osoblja odmarališta
te njihovoj neprestanoj brizi, iz Malog Lošinja su
ponijeli mnogo lijepih uspomena u nadi da će se
ponovno vratiti i iduće ljeto.
UZ DANE HRVATSKOG ŠUMARSTVA, 20. LIPNJA
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA I DJEČJIH RADOVA „ŠUMA
OKOM ŠUMARA, ŠUMA OKOM DJETETA“
Fotografi je kao poticaj dječjoj maštiFotografi je kao poticaj dječjoj mašti
ogulinske Uprave Mladen Stipetić i tajnica gospo-
đa Bernarda Jakopač. Gospodin Stipetić je obraća-
jući se djeci poručio da je „šuma najljepši dio plane-
te, ali isto tako je i opasna. Zato postoje dva pravila
kojih se moramo pridržavati kad idemo u šumu“.
Veselimo se daljnoj suradnji s Hrvatskim šuma-
ma koja se pokazala veoma poučnom za sve nas,
pišu Maja i Andrea.
Iz DV Sesvete također je došlo nekoliko crteža
djece, a Višnja Bertović Krofl in piše kako je „umjet-
nička fotografi ja bila snažan pokretač dječje rado-
znalosti i čuđenja za lijepo u prirodi, za posrednu
komunikaciju s prirodom.“
DJEČJI VRTIĆ TRAVNO
Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Pripremila: Ljiljana Pečko
Ana M.-7 g, (DV Sesvete)Ana M.-7 g, (DV Sesvete)
Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)
Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)
U odmaralištu Hrvatskih šumaU odmaralištu Hrvatskih šuma
1. DAN (četvrtak, 23.9.)
14:30 - 16:00 Skupština članica “ialc-a” u hotelu „I“
16:00 - 19:00 Izlet za ekipe i navijače – Krapina, Muzej krapinskih neandertalaca
19:30 - 20:30 Sjednica trenera u hotelu „I“
2. DAN (petak, 24.9.)
08:00 Svečano otvorenje
09:00 - 17.00 Natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje vodilice, kombinirani
prerez, precizno prepiljivanje i štafeta prema detaljnom vremenskom
rasporedu
18:00 – 21:00 Izlet za ekipe i navijače
3. DAN (subota, 25.09.)
09:00 - 17:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje
vodilice, kombinirani prerez, precizni prerez i štafeta
17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline okretanje
vodilice, kombinirani prerez i precizno prepiljivanje – na borilištu
19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline okretanje vodilice, kombinirani prerez i
precizno prepiljivanje - u hotelu „I“
4. DAN (nedjelja, 26.09.)
09:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola i štafeta,
prema detaljnom vremenskom rasporedu
11:00 Početak natjecanja u disciplinama kresanje grana u obrnutom poretku
17:00 Kraj natjecanja
17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline kresanje grana, obaranje
jarbola, štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – na borilištu
19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline kresanje grana, obaranje jarbola,
štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – u hotelu „I“
20:00 Završna svečanost u hotelu „I“
5. DAN (ponedjeljak, 27.09.)
Odlazak ekipa
Piše: Miroslav Mrkobrad
Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480
Naknade još uvijek Naknade još uvijek simboličnesimbolične 5 5
Nacionalna Nacionalna inventura šumainventura šuma 9
Park šume Park šume grada Zagrebagrada Zagreba 1212
Riža najvažnija Riža najvažnija žitaricažitarica 2020
Tko to tamo Tko to tamo cvrči?cvrči? 3636
PlutoPluto 3939
broj
163/4Godina XIV.,
Zagreb
srpanj/kolovoz
2010.