NEMA RELIGIJE IZNAD ISTINE

TEOZOFIJA

REPUBLIKA HRVATSKA - ZAGREB - GODINA I.

Helena Petrovna Blavatsky ( 30/31. srpnja 1831. - 8. svibnja 1891.)

LJETO 2004.

TEOZOFIJA

Dan Bijelog Lotosa

Dragi naši čitatelji!

Od ovog, trećeg po redu broja TEOZOFIJE donekle je izmijenjen dizajn i naziv časopisa koji sada jednostavno glasi: TEOZOFIJA, jer je namijenjen svim ljubiteljima TEOZOFIJE, te hrvatskim članovima i simpatizerima Teozofskog društva. Izlazit će kvartalno, po jedan broj za svako godišnje doba. Moći će se nabavljati uz posredovanje članova i simpatizera TEOZOFIJE i TEOZOFSKOG DRUŠTVA.

Ovaj broj posvećen je sjećanju na suosnivačicu TEOZOFSKOG DRUŠTVA Helenu Petrovnu Blavatsky. Nakon smrti njenog fizičkog tijela 8. svibnja 1891. godine, njen veliki suradnik Henry Steel Olcott proglasio je datum njene smrti Danom Bijelog Lotosa koji prigodno obilježavju svi simpatizeri i članovi TEOZOFSKOG DRUŠTVA.

To je dan kada se trebamo prisjetiti koliko nas je svojim velikim djelom izvršenim za čitavo čovječanstvo zadužila ta žena velikoga srca. Usprkos svim nedaćama kojima se izložila iznoseći u javnost i oživotvorujući učenje koje je primila od adepata čovječanstva, neustrašivo je ustrajala na tom svom “putu žrtve”, znajući da je čovječanstvo u tom i budućem vremenu u velikoj pogibelji ako duhovnost ponovno ne bude stolovala na zemlji.

Što mi trebamo činiti da bismo očuvali uspomenu na Helenu Petrovnu Blavatsky? Jednostavno trebamo shvatiti da ona i nije bila osobnost, jer je svoju osobnost žrtvovala za dobrobit čovječanstva – za nas. Ona je zapravo njeno vlastito djelo koje moramo nastaviti ako je želimo slijediti.

Trebali bismo živjeti onako kako je ona živjela: žrtvovati svoje vlastite ciljeve za dobrobit cjelokupnog čovječanstva, tako da naš život budu sami ti ciljevi i da tako nestane razlika između naših života i tih ciljeva, da oni postanu Jedno, a to Jedno je samo Postojanje. Ipak, moramo uvijek imati na umu da između naših riječi i djela ne smije biti razlike, jer propovjednik koji ne živi po pravilima koja naučava lažni je propovjednik. Postanimo ono što je i ona bila – svjetionici Istine među ljudima, jer samo tako ćemo svojim svjetlim primjerom potaknuti želju za promjenom na bolje kod svoje braće i sestara, jer SVI SMO MI JEDNO.

Vaš urednik

Željko

Kontakt moguć na br. mobitela: 091/895-39-22 & e-mail: zeljka.zemlja@public.srce.hr

SADRŽAJ:

Životopis Helene Petrovne Blavatsky 33

Glasnik nadolazećeg vremena G. de Purucker

35

Iz dugo zapečaćenog prastarog vrela – Izvor suvremene Teozofije 37

H. P. Blavatsky i njena djela 39

H.P.B. govori 43

Teologija Blavatske Pedro Oliveira

47

POSEBNI PRILOZI:

nastavljamo objavljivati prijevode teozofskih djela u nastavcima

Dr. Annie Besant

PRASTARA MUDROST Uvod (nastavak)

H. P. Blavats y kKLJUČ TEOZOFIJE 3. i 4. poglavlje

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

Rekli su o njoj...

Helena Petrovna Blavatsky (1831.-1891.) bila je jedna od najneobičnijih i najkontroverznijih ličnosti XIX. stoljeća. Učinak njenog života, djêlā i učenja na svjetsku misao bio je izniman. Njenu vrijednost uočili su čak i oni koji nisu bili članovi Teozofskog društva. Dajemo tri takva navoda.

“...Gospođa Blavatsky ... ističe se kao izvor suvremene okultne misli: bila je osnivačica i popularìzātorica mnogih pojmova i izraza koji su stoljeće kasnije sakupljeni unutar pokreta Novog Doba. Teozofsko društvo, kojeg je bila suosnivač, bilo je vodeći zastupnik okultne filozofije na Zapadu i najznačajniji put za upoznavanje Zapada s učenjima Istoka.”*

_____________________________________________________________________________________

“Teozofija zauzima središnje mjesto u povijesti novih duhovnih pokreta, jer su djela Blavatske i nekih njenih sljedbenika imala velik utjecaj izvan njene organizacije. ... Važnost Teozofije u suvremenoj povijesti ne smije se potcijeniti. Ne samo djela Blavatske i ostalih nadahnutih generacija okultista, već i sam pokret imali su za kolonizirane narode Azije devetnaestoga stoljeća izuzetnu ulogu u obnovi njihove vlastite duhovne baštine.”†

_____________________________________________________________________________________

“Helena Petrovna Blavatsky ... zasigurno spada među najoriginalnije i najistančanije umove svoga vremena. ... [u njene dvije najznačajnije knjige] ... nalazi se ... prva filozofija psihičke i duhovne evolucije objavljena suvremenom Zapadu. ...”‡

Pripremili: Ž.Ž. & I.P.

* J. Gordon Melton, Jerome Clark i Aidan A. Kelly, izdavači Almanaha Novog Doba (New Age Almanac), Detroit, Michigan, Gale Research Inc., 1991., str.16. † Robert S. Elwood i Harry B. Partin, Religijske i duhovne skupine u suvremenoj Americi (Religious and Spiritual Groups in Modern America), Englewood Cliffs, New Jersey, Prentice Hall, 1988., str. 63, 79-80. ‡ Theodore Roszak, Nedovršena životinja (The Unfinished Animal), 1975.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 33

Egiptu s jednim

ećući se s ocem u Londonu 1851., vidjela

Životopis Helene Petrovne Blavatsky

Gospođa Blavatsky, `ta iznimna žena`, bila je suosnivačem Teozofskog društva s pukovnikom Henry Steel Olcottom. Rođena je u Ekatarinoslavu u Rusiji u ponoć između 30. i 31. srpnja 1831. godine. Njen otac, pukovnik Peter Hahn, potjecao je iz plemićke obitelji porijeklom iz Mecklenburga, Njemačka, koja se bila doselila u Rusiju oko 300 godina ranije. Obitelj njene majke, također plemićkog podrijetla prati tragove svojih predaka do devetog stoljeća. Dar vidovitosti H.P.B. bio je takav, čak i kao djeteta, da je plemstvo tražilo njene savjete u vezi sa svojim osobnim stvarima a policija glede izvršenih zločina. Bila je talentirana pijanistica, a kao mlada djevojka svirala je u Londonu s Clarom Schumann i Arabellom Goddard.

Godine 1848. kao 17-godišnjakinja udala se za generala Blavatskog, mnogo starijeg muškarca, od kojeg se ubrzo rastala. Tijekom 1848. i 1849. godine studirala je magiju uKoptom visokih godina i pristupila tajnoj organizaciji “Libanonski Drûzi”*. Bila je s Garibaldijem u bitci kod Mentana 1849. te je “bila izvučena iz jarka smatrana mrtvom, s dvostrukim prijelomom lijeve ruke, zrnima iz muškete† u desnom ramenu i nozi te ranom od malog bodeža u srcu.”

Š je stasitog i dostojanstvenog radžputa

kojeg je prepoznala kao Zaštitnika iz svojih vizija u djetinjstvu. Govorio joj je o budućem radu koji će trebati izvršavati pod Njegovim vodstvom nakon pripreme na Istoku. Od 1852. do 1854. nastojala je ući na Tibet, ali joj to nije

Dok se je

zuvje

York i čeka instrukci

sjed u Chittenden. To je bila pozorn

* Drûzi – narod u južnom Libanonu i u susjenim područjima Sirije i Izraela (oko 180.000 pripadnika, govore arapski, a imaju i posebnu religiju koja je mješavina islamskog, kršćanskog i hebrejskog nazora na svijet). † Mušketa – vrsta starinske puške. (Op. prev.)

uspjelo sve do razdoblja između 1867. - 1870. godine. U međuvremenu je ostvarila dodir sa spiritizmom, naučivši “staviti pod kontrolu svoju čudesnu moć stvaranja fenomena vlastitom voljom” te je bila angažirana u “nekoliko komercijalnih pothvata” (trgovina visokokvalitetnim vrstama drva, upravitelj tvornice umjetnog cvijeća, itd.). Rečeno nam je da je na Tibetu naučila upravljati okultnim

moćima. U Kairu je 1871. poduzela bezuspješan pokušaj osnivanja društva za duhovnost utemeljenog na fenomenima. Zatim je kao “gospođa Laura” poduzela koncertnu turneju u Italiji i Rusiji. Godine 1873. s bratom je živjela u Parizu slikajući i pišući (pored svojih ostalih nadarenosti bila je sjajna umjetnica i vrlo

domišljata karikaturistkinja).

nalazila u Parizu primila be tne zapovijedi “Braće” da ode u New je. Iskrcala se 7. srpnja

1873. bez novčanih sredstava, zamijenivši prijevoz prve za treću (najjeftiniju) klasu da bi platila prijevoz treće klase za prevarenu siromašnu ženu s djecom. Premda je u svom velikom kovčegu imala 23.000 franaka koje joj je povjerio njen Majstor, zarađivala je za život radeći za proizvođača kravata. Još uvijek djelujući prema zapovijedima, na kraju je odnijela novac u grad Buffalo i dala ga neznancu baš na vrijeme da ga spriječi u izvršenju samoubojstva! Na neuspio poslovni pothvat na farmi na Long Islandu potrošila je 1.000 rublji nasljedstva dobivenih po očevoj smrti.

Godine 1874. zapovijeđeno joj je da ode na Eddy po

ica raznih okultnih fenomena koje je ispitivao pukovnik H.S. Olcott. S njim je 1875. godine u New Yorku osnovala Teozofsko društvo. Razotkrivena Izida (Isis Unveiled), njen

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 34

te godine, postupajući “po zapovijedima”, ona i Olcott otplovili su za

su stvarni autori, prema

razgovonaobrazpustolov

Pripremili: Ž.Ž. & I.P.

veličanstven napad na materijalizam religije i znanosti, objavljena je 1877. godine. Prve nastavke knjige zajedno s novcem primljenim za razne članke objavljene u ruskim novinama i časopisima poslala je Crvenom križu u Rusiji da bi pomogla svojim sunarodnjacima ranjenim u rusko-turskom ratu.

Dana 8. srpnja 1878. postala je američka državljanka. Kasnije

Indiju. Pristali su u Bombayu u veljači 1879. Godine 1880. to dvoje osnivača proputovalo je Sri Lanku radi buddhizma, te 19. ožujka 1881. postali buddhisti. Godine 1882. sjedište Društva preseljeno je na sadašnje mjesto u Adyar, Madras. Poduzimala je razna putovanja Indijom između svog dolaska 1879. i posjete Europi 1884. godine. U otsutnosti osnivača stigao je izvještaj Društva za psihička istraživanja na jednoj stranici, s namjerom da je se prikaže kao prevaranticu. Nakon toga, Društvo za psihička istraživanja opozvalo je iskaze protiv nje. Usprkos intervenciji njenog Gurua da joj vrati zdravlje, ono se pogoršalo, pa nije mogla dalje ostati u Adyaru duljeposjete kasnije te iste godine.

U Wurzburgu je radila na Tajnoj Nauci (The Secret Doctrine), koje

od kratke

grofici Wachtmeister, bila Braća Adepti. Kao i kod Razotkrivene Izide, Braća su prikupljala materijal i propustila ga pred unutarnji pogled HPB. Godine 1887. u Ostendu

HPB se vrlo razboljela, no uspjela se još jednom čudesno oporaviti uz objašnjenje da je “izabrana” za rad od još nekoliko godina u svom tijelu koje pati. Na poziv, preselila je u London koji je tada postao središte teozofskog rada u Europi. U tome joj je povremenim posjetama pomogao predsjednik-osnivač (pukovnik Olcott). Godine 1888. objavljena su prva dva dijela Tajne Nauke. Umrla je 8. svibnja 1891. u Londonu. Njen je pepeo podijeljen između New Yorka, Indije i Londona, a dio zakopan ispod njenog

kipa u Adyaru. U svojoj je oporuci tražila da se svake godine na obljetnicu njene smrti okupe njeni prijatelji i čitaju iz Svjetla Azije i Bhagavad Gite. Prema želji pukovnika Olcotta ta obljetnica postala je poznata kao “Dan bijelog lotosa”.

Pukovnik Olcott rezimirao je tajnu izuzetne snage HPB da izazove brze promjene u životima onih koji se nalaze u njenoj blizini, i to zbog: njenog izvanrednog okultnog znanja i moći izazivanja fenomena, ujedinjenog s njenom povezanošću sa skrivenim Majstorima; njenih sjajnih talenata, posebno kao rljive osobe svestrane društvene be, opsežnih putovanja i neobičnih ina;

njena unutarnjeg uvida u probleme filologije, podrijetlo rasa, temelje religija i ključeve starih misterija i simbola.

Nepokolebljiva samoposvećenost Velikima obasjavala je život HPB, pa će ona uvijek biti poznata kao “donositeljica svjetla” devetnaestoga stoljeća.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

Sažeto iz govora “Egzoterička i ezoterička H.P.B.”, održanog u Visingsou,

Švedska, 1931. godine, u povodu 100. obljetnice rođenja H.P. Blavatsky

Glasnik nadolazećeg vremena

G. DE PURUCKER

Članak Messenger for the Coming Age preuzet je iz časopisa Sunrise, kolovoz/rujan 1985. 35

H.P.Blavatsky je došla jer je bilo sazrijelo vrijeme za njen dolazak. Ona je bila jedna od karika u onom što su prastari grčki inicijati nazivali Hermesovim živim lancem, zlatnim lancem, vezano uz primanje tajnog i ezoteričkog svjetla i istine.

Vremena prolaze, a svako vrijeme ima novu generaciju i svaka generacija prima svjetlo od generacije koje su joj prethodile, od svojih očeva. No generacije imaju svoj uspon i pad, fizički u civilizaciji, duhovni u svjetlu, te u intelektualnim, etičkim i mentalnim tijekovima koje ljudi slijede u ostvarivanju djelovanja ljudskog života. I u tim generacijama, koje slijede jedna drugu, također su potrebni vodeći umovi, zbog svjetla koje ponovo, od vijeka, do vijeka, poput feniksa, rasplamsava stare vatre. To su ti prenositelji svjetla koji čine Hermesov lanac.

Jedan od učitelja u nizu, H.P. Blavatsky došla je u ritmičkom redoslijedu zakona koji kontroliraju naš planet. Ona je zaista došla početkom jednog mesijanskog ciklusa od 2.160 godina i krajem prethodnog ciklusa u istom terminu. Bila je glasnik svog, odnosno nadolazećeg vremena – ona koja je dala novi ton koji je, mistički rečeno, star koliko i vrijeme te u određenom vrlo istinitom, no malo poznatom značenju – ona je avatar – avatar određenog tipa ili vrste, jer postoje različite vrste avatara. Svaki učitelj koji je došao podučavati ne obuhvaća samo svoje tijelo i psihičku aparaturu dobivenu na neuobičajen način, već je također ponekad ispunjen svetom vatrom veće duše i stoga je de facto svojevrsni avatar.

Dvije tisuće stotinu i šezdeset godina prije rođenja H.P. Blavatsky započeo je naročiti mesijanski ciklus koji je, kako su stoljeća protjecala jedno za drugim, gurnuo europske zemlje u tamu Srednjeg Vijeka. Danas, nakon nešto više ili manje od 2.160 godina, novi se ciklus otvorio njenim rođenjem, rastući ciklus

koji bi ljudima trebao donijeti svjetlo, mir, znanje i mudrost.

Mislim da je najveća zahvalnost koju naša srca i umovi mogu izraziti H. P. Blavatsky, sjećanje na nju upravo onakvu kakova je uistinu i bila. Proučavanje nje i njenih djela, koja su zapravo ona sama, najbolji je način da se sazna kakva je bila. Tada ćete upoznati pravu H.P.B., jer ćete testirati svoju inteligenciju i svoje srce u odnosu na nju kroz ono što je bila i što je ostvarila, a ne kroz ono što netko drugi govori o njoj.

H.P. Blavatsky je došla u svijet koji je bio u mukama pravog «smrtonosnog plesa», danse macabre, u vrijeme kada je čovjek bio praktički izgubio svu vjeru u mogućnost postojanja znanja o duhovnim stvarima, vremenu kada je čak i pričanje o božanstvu, o trajnoj nadi i duhovnim stvarima, bilo smatrano znakom intelektualne poremećenosti. Velika riječ duša bila je tabu.

Moćna je snaga ušla u svijet, djelovala i stvarala, a tkanje mreže koju je stvorila odigralo je veliku ulogu u stvaranju boljih uvjeta u kojima se sada nalazimo. Današnji svijet počinje razmišljati na teozofski način, a smrtonosni je ples njenog vremena - taj vrtoglavi, bezglavi, bezdušni, lakomisleni smrtonosni ples na groblju ljudskih nada – tada zaustavljen!

Postoji psihičko čudo, tajna H.P. Blavatsky. Što nalazimo da nam govore naši najveći znanstveni istraživači i mislioci otkada je ona došla i podučavala? Nalazimo nagovještaje većine doktrina kojima je podučavala. Prije nego što su znanstvenici utvrdili činjenice, ona je tim činjenicama podučavala, a podučavala ih je usprkos preziru i poruzi, te opoziciji crkve s jedne, a znanosti s druge strane, kao i unatoč postojećih prava prvenstva i povlaštenosti svih vrsta – socijalnih, religijskih, filozofskih i znanstvenih – kojima je bila okružena.

Imala je u sebi snagu, duhovnu snagu, jer je potakla ljudske duše da se rasplamsaju; imala

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 36

og što naziva

je u sebi intelektualnu snagu, jer je podučavala ljude da razmišljaju i stječu novo viđenje; imala je i psihičku snagu, jer je srušila zid psihičke varke [maye], koji je čovjek u svojoj ludosti sagradio oko svoje svijesti.

Razmišljajmo sada o značaju svega toga. Postoji uzrok i razlog rada koji je izvršila. Sada vidimo rezultate; znamo povijesni fenomen njenog života i rada; no koji je bio noumenalni* razlog. To je bila njena živa duhovna i intelektualna vatra. To je bila ezoterička strana H.P. Blavatsky, koja joj je omogućila učiniti ono što je učinila.

Možete se prisjetiti da u svojim djelima često pravi razliku između onH.P.B. i H.P. Blavatsky. H.P. Blavatsky je bila žena, chela†, no H.P.B. je bila Majstorov duh koji govori kroz nju: tijelo i duh, jedan entitet; zatim posredni psihički aparat nazvan dušom, koji se privremeno može ukloniti pomoću volje. Zapravo, kada je H.P.B. bila poslana kao glasnik, taj je psihički aparat većim dijelom ostajao iza nje. Ta činjenica rasvjetljava takozvane suprotnosti i proturječnosti njenog karaktera, koje su uočili ljudi koji su pokušali pisati o njoj – uočili su to vrlo jasno, jer i nisu mogli, a da ne uoče - ali to nisu mogli razumjeti i na osnovi toga su je pogrešno prosuđivali i pogrešno razumijevali. Ali kada je sveti plamen ispunjavao tu prazninu, tada je postojala H.P.B. učitelj, mudrac, vidjelac, učitelj velikih prirodoznanstvenih istina koje je znanost tek sada počela dokazivati kao istinite, učitelj velike nade za čovječanstvo, davatelj vizije za ljude, stvaratelj nove filozofije-religije-znanosti.

Postojala su razdoblja njenog društvenog života, kada je bila dražesna domaćica, velika dama. Postojala su i razdoblja kada je bila pijanistica izvrsnih i najizuzetnijih sposobnosti.

Zahvalimo se H

nstv

* Nòumen grč. (nòos – um, svijest; mišljenje) u dualističkoj filozofiji Kantovoj “stvar o sebi” koja se ne može spoznati i primiti osjetilima nego samo razumom zamisliti; suprotno fenomennu Dijalektički materijalizam uči da postoje samo stvari koje na danom historijskom stupnju nisu poznate, ali koje će se spoznati s razvitkom nauke. (Op. prev.) † Chela = učenik. (Op. prev.)

U nekim je razdobljima opet privlačila ljude svojim sjajnim govorničkim mogućnostima, očaravajući sve prisutne u prostoriji, držeći publiku potpuno prikovane pažnje. Učeni ljudi, običan puk, plemstvo, prinčevi i seljaci okupljali su se da bi je slušali. Bilo je i vremena kada je u njenom domu vladao nepomućeni mir, a njeni se učenici okupljali oko nje dok je podučavala nekim istinama izvučenim iz Velikih Misterija religijske mudrosti prošlosti. Bilo je vremena kada je sjedila za svojim pisaćim stolom pišući od zore do mraka i tek onda lijegala, te, kako je sama govorila, nakratko odlazila “kući”. Tada se odmarala!

.P. Blavatsky na onome što je bila. Mi koji smo proučavali H.P.B. volimo je, vjerujemo joj i srcem i duhom, ali ćemo ipak ukrutiti svoja lica poput stijene, poput kamena protiv svakog pokušaja da je se obožava. Veliki su nam govorili: više nego za ičim čeznemo za bratstvom, bratstvom koje će spasiti čovječa o od katastrofa s kojima je suočeno, a koje su izazvane njegovom vlastitom ludošću. Katastrofe, kataklizme, moralne, pa i fizičke, s kojima smo i sada suočeni, sigurno će nas pogoditi ako ljudi ne promijene

svoj način razmišljanja, a uslijed toga i svoja djela, svoje ponašanje.

Pouzdajmo se u svoje vjerovanje. Možemo voljeti, obožavati, slijediti primjere veličanstvene hrabrosti i uzvišene nade koju nam je ona dala. Možemo pokušati postati poput te velike žene i mnogih drugih poput nje koji su postojali u prošlosti, koji će se pojaviti u budućnosti, naredni, daleko veći od nje, no nikada je nemojmo postaviti na pijedestal kao što je, nažalost, učinjeno u slučaju jednog učitelja ranih godina kršćanstva.

Nema većeg priznanja koje možemo odati H.P.B. od vjernog nastavljanja djela koje je ona tako veličanstveno započela.

Pripremili: Ž.Ž.&I.P.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

Sastavljeno iz djela H.P. Blavatsky i Mahatmi M. i K.H. 37

Iz dugo zapečaćenog prastarog vrela Izvor suvremene Teozofije

Kada smo ranijih godina prvi puta putovali diljem Istoka istražujući najskrovitiju unutrašnjost njegovih opustjelih svetišta, dva sjetna i stalno ponavljana pitanja pritiskala su naše misli: gdje, TKO, ŠTO je BOG? Tko je ikada vidio BESMRTNU DUŠU čovjeka, da bi bio siguran u čovjekovu besmrtnost? (H.P.B., Razotkrivena Izida, I, vi.) Od trenutka oblikovanja fetalnog embrija do starca, posljednjeg hropca, spuštanja u grob, skolastička znanost ne shvaća niti početak ni kraj; sve prije nas je nepoznanica, sve nakon nas kaos. Nema dokaza glede povezanosti duha, duše i tijela, kako prije, tako i nakon smrti. I sam životni princip predstavlja nerješivu zagonetku za studij kojim je materijalizam uzaludno iscrpljivao svoje intelektualne snage. U prisutnosti leša nepovjerljivi fiziolog ostaje bez riječi na pitanje učenika: odakle dolazi bivši stanar te prazne posude i kamo je otišao? Učenik se mora ili, poput svoga učitelja, zadovoljiti objašnjenjem da protoplazma čini čovjeka, pa snaga koja ga oživljava sada troši njegovo tijelo, ili će izaći izvan granica predmeta i njegove literature da bi našao objašnjenje tajne. (H.P.B., Razotkrivena Izida, I, str. 336.) Međutim dok smo gorljivo željeli riješiti te zbunjujuće probleme, došli smo u kontakt s određenim ljudima nadarenim takvim tajnim moćima i takvim temeljitim znanjem da ih zaista možemo nazvati mudracima Istoka. Njihove smo instrukcije spremno slušali. (H.P.B., Razotkrivena Izida, I, vi.) Rad koji sada prepuštamo ocjeni javnosti plod je nešto bliskijeg poznanstva s [tim] adeptima Istoka i studiranja njihove znanosti. (H.P.B., Razotkrivena Izida, I, v.) Postoji šačica diljem svijeta raspršenih osamljenih studenata uronjenih u misli, koji svoje živote provode u zâbīti, daleko od buke svijeta, studirajući velika pitanja fizičkih i duhovnih svemira. Imaju svoje tajne zapise u kojim su sačuvani plodovi skolastičkih radova dugog niza pustinjaka čiji su oni nasljednici. Znanje njihovih prethodnika, mudraca Indije, Babilona, Ninivije i imperijalne Thebe; sve to i

još mnogo više zabilježeno je na neuništivom pergamentu i s ljubomornom pažnjom predavano od jednog adepta drugome. (H.P.B., Razotkrivena Izida, I, str. 557-558.) Od prvih čovjekovih vremena, temeljne istine o svemu što nam je na zemlji bilo dopušteno znati, bile su u sigurnim rukama adepata svetišta. Ti čuvari primitivnog božanskog otkrivenja, koji su riješili svaki problem koji se može razumjeti ljudskim intelektom, bili su međusobno povezani tajnim znanjem iz područja znanosti i filozofije, te su oblikovali neprekinuti lanac oko zemaljskog globusa. (H.P.B., Razotkrivena Izida, I, str. 37-38.) Treniranjem sposobnosti koje svi mi posjedujemo, ali koje su samo oni razvili do savršenstva, [ti adepti] ušli su u suštinu tih raznih [nadfizičkih] razina i stanja. Tijekom mnogih vijekova, generacija za generacijom adepata proučavala je tajne postojanja, života, smrti i preporađanja, pa je svaki od njih, kada je došao njegov red, poučavao tako naučenim činjenicama. (H.P.B., Ključ Teozofije, str. 217.) Njihova duhovna viđenja, stečena pomoću istinskih istraživanja fizičkim i duhovnim osjetilima nesputanih obmanom, sistematski su međusobno provjeravana i uspoređivana, a njihova priroda prosijavana. Sve što nije potvrđeno jednodušnim i i zajedničkim iskustvom bilo je odbačeno, dok je zapisano samo ono što je kao dokazana istina potvrđeno u različitim vremenima, u različitim podnebljima i tijekom nebrojenih nizova i neprestanih promatranja. Metode koje su koristili naši učenjaci i studenti psiho-duhovnih znanosti ne razlikuju se od onih koje koriste studenti prirodnih i fizikalnih znanosti, samo se područja našeg proučavanja nalaze na dvije različite razine, a naši instrumenti nisu stvoreni ljudskim rukama, zbog čega su možda čak i pouzdaniji. Retorte, akumulatori i mikroskopi kemičara i prirodoslovaca mogu se pokvariti; teleskop i horološki instrumenti astronoma mogu zakazati; naši instrumenti za zapisivanje su iznad utjecaja

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 38

vremena ili elemenata. (H.P.B., Ključ Teozofije, str. 86-87.) Tisućama godina, jedan inicijat za drugim, veliki hijerofant za kojim su slijedili drugi hijerofanti, ispitivali su i preispitivali nevidljivi Svemir, svijet međuplanetarnih područja, tijekom dugih razdoblja kada svjesna duša, ujedinjena s duhovnom dušom i sa SVIME, slobodna i gotovo svemoguća, napušta svoje tijelo. Inicirani adepti svih razdoblja i naroda nastojali su proniknuti i proučavati tajne života vidljivih i nevidljivih svjetova, jednako kao i tajne smrti. Proučavali su ih tijekom sjedinjenja svoje božanske Monade sa sveopćim Duhom i zabilježili svoja iskustva. Na taj način, uspoređivanjem i provjeravanjem zapažanja pojedinaca od strane drugih koji su mogli potvrditi da su viđenja adepata koji su živjeli prije 10.000 godina bila redovito potvrđena i provjerena od strane suvremenih adepata, kojima zapisi prethodnika prije toga nisu bili poznati ... utemeljena je istina. Tako je utemeljena konačna znanost zasnovana na osobnom promatranju i iskustvu, provjerena stalnim demonstracijama, koja sadrži nepobitne dokaze za one koji je proučavaju. (H.P.B., Sabrana djela, V, str. 50-51.)

Tajna Nauka je akumulirana vjekovna Mudrost, a sama njena kozmogonija predstavlja najveličanstveniji i najopsežniji sustav. Nebrojene naraštaje iniciranih vidovnjaka i proroka zapravo je zaokupljalo sređivanje, bilježenje i objašnjavanje činjenica. Blještav pogled tih vidovnjaka prodro je u bit sadržaja i tamo pronašao dušu stvárī. [Ezoterički] sustav nije mašta jednog ili

nekolicine pojedinaca. To je neprekinuti zapis koji obuhvaća na tisuće naraštaja vidovnjaka čija su pojedinačna iskustva nastala da bi testirala i potvrdila učenja viših i slavnijih bića koja su stražarila tijekom djetinjstva čovječanstva. Tijekom vjekova “mudri ljudi” pete rase provodili su svoje živote u učenju, provjeravajući, testirajući i potvrđujući stare tradicije u svakom području prirode pomoću neovisnog viđenja velikih adepata, tj. ljudi koji su razvili i usavršili svoje fizičko, mentalno, psihičko i duhovno

ustrojstvo do najvišeg mogućeg stupnja. Viđenje niti jednog adepta nije prihvaćeno sve dok nije provjereno i potvrđeno viđenjima ... postajući tako trajnim i neovisnim dokazom ... drugih adepta i stoljeća iskustva. (H.P.B., Tajna Nauka, I, str. 273.).

Pripremili: Ž.Ž. & I.P.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 39

dana. drevnim

H.P. Blavatsky i njena djela

Život i rad H.P. Blavatsky

Helena Petrovna Blavatsky (1831.-1891.) je jedna od osnivača Teozofskog društva. Bila je izuzetna žena koja je izvršila velik utjecaj na misao Zapadnoga svijeta. U svoje vrijeme bila je kontroverzna zbog svojih izuzetnih sposobnosti izvanosjetilne percepcije, svoje iskrenosti i otvorenosti, svojih neustrašivih napada na licemjerstvo i praznovjerje. Čak i danas, ona nastavlja biti središte zanimanja i pažnje kao preteča “novih” ideja. Njeno golemo metafizičko znanje utjelovljeno je u njenom književnom radu, koji je izravno ili neizravno izvršio utjecaj na umove istraživača diljem svijeta. Helena Blavatsky rođena je u plemićkoj obitelji u Rusiji. Od najranijeg djetinjstva izazivala je pažnju svojom sposobnošću voljnog izazivanja psihičkih fenomena. Nije se zanimala za takve fenomene zbog sebe same, već zbog principa i zakona prirode koji njima vladaju. Postala je proučavateljica metafizičkog naučavanja i putovala mnogim zemljama,

uključujući i Tibet, u potrazi za skrivenim znanjem. Bila su to, u XIX. stoljeću, izvanredna putovanja za usamljenu ženu. Sedamdesetih je godina XIX. stoljeća H.P. Blavatsky došla u New York i s pukovnikom H.S. Olcottom, Williamom Quanom Judgeom i drugima 1875. osnovala Teozofsko društvo. Godine 1878. postala je američka državljanka, prva Ruskinja koja je to postigla. Godine 1879. ona i pukovnik Olcott preselili su u Indiju, a 1882. u Adyaru pored Madrasa utemeljili sjedište Teozofskog društva. To je postalo međunarodno sjedište za Društvo koje sada postoji u 70 svjetskih zemalja. Godine 1885. H.P. Blavatsky otišla je u Europu i smjestila se u Londonu, gdje je dovršila svoje veliko životno djelo, Tajnu Nauku (The Secret Doctrine). Većina znanja sadržanog u tim knjigama i drugim djelima dobivena je od učitelja s Istoka, s kojima je rano u životu došla u doticaj.

Rana djela i Razotkrivena Izida

Svojim mnogim djelima, H.P. Blavatsky,

“gospođa Blavatsky” ili, kako je postala poznata, “H.P.B. ”, svojim je širokim poznavanjem svjetskih filozofija i religija, pridonijela mudrosti Istoka i Zapada, simbolizmu, metafizici, ezoteričkoj filozofiji i praktičnoj primjeni svih njih na život. Bila je plodna spisateljica, pa su iz njenog pera u novine i časopise stalno pritjecali članci o raznim sadržajima. Ti radovi zauzimaju petnaest svezaka njenih sabranih djela.

Prva značajna knjiga H.P. Blavatsky bila je Razotkrivena Izida (Isis Unveiled), izdana u dva toma. Njeno izdavanje izazvalo je 1877. godine senzaciju u New Yorku; prvo izdanje od 1.000 primjeraka prodano je u dva Tijekom sedam tjedana izdana su tri izdanja. Knjiga je nosila podnaslov: Majstorski ključ za misterije prastare i suvremene znanosti i

teologije. Prvi dio se bavi tvrdnjama o “nepogrešivosti” znanosti, dok se drugi dio bavi sličnim tvrdnjama za religiju. Oba pokazuju da su naši prethodnici posjedovali mudrost

djelomično zaboravljenu u našem vremenu.

Međutim, Razotkrivena Izida krije mnogo više nego njen podnaslov nagovještava. Na primjer, autorica kreće od drevnih grčkih nazora o materiji i sili, koje su iznijeli Pitagora i Platon, prema kabalističkoj religijskoj filozofiji koju su mističkim tumačenjem Svetog Pisma razvili židovski učenjaci. Blavatska raspravlja o mitološkim pričama mnogih religijskih tekstova, aspektima magije, egipatskim zapisima, klasičnim

filozofijama, svjetskim religijama i o mnoštvu drugih tema. U uvodu tvrdi da je ta knjiga “opravdanje za priznavanje hermetičke filozofije, sveopće prastare Mudrosti-religije. ”

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 40

Tajna Nauka

Najveće djelo Blavatske je Tajna Nauka. Ta se knjiga pojavila 1888. u dva toma; prvi se bavi kozmogenezom, proučavanjem izvora i razvoja svemira, a drugi antropogenezom, proučavanjem izvora i razvoja čovjeka. Ta knjiga nastavlja detaljno obrazlagati teme iz Razotkrivene Izide; njen podnaslov, Sinteza znanosti, religije i filozofije, izražava cilj djela. H.P.B. je jasno pokazala da Tajna Nauka nije napisana kao otkriće, nego je više zbirka fragmenata razbacanih u tisućama tomova, uključujući rukopise velikih azijskih i predkršćanskih europskih religija i filozofija. Uz to, ona je uporno odbacivala dogmatska tumačenja bilo kojeg svojeg djela. Od čitatelja se traži da proučava ideje iz tog ili bilo kojeg drugog izvora jedino u svjetlu svakidašnjeg ljudskog iskustva i povoda. Tajna Nauka ocrtava beskrajnu shemu evolucije povezanu sa svemirom i čovječanstvom, nevidljivim i vidljivim svjetovima manifestacije, kojom je rečeno da život postoji u tisućama oblika. To se zasniva na tri temeljne tvrdnje: 1. Posvudašnje, vječno, neograničeno i

nepromjenjivo načelo o kojem umovanje nije moguće, jer nadilazi moć ljudskog poimanja i koje bilo kakvo ljudsko izražavanje ili uspoređivanje može samo umanjiti. Ono je izvan dometa i dohvata misli.

2. Vječnost Svemira u cjelini kao neograničene razine, periodičkog “igrališta bezbrojnih Svemira koji se neprekidno manifestiraju i nestaju. ”

3. Temeljna identičnost svih Duša sa Sveopćom Naddušom, koja je sama aspekt Nepoznatog Korijena, te obavezno hodočašće svake Duše, koja je njena iskra, kroz krug inkarnacija u skladu s Cikličkim i Karmičkim zakonom.

Premda crpi iz mnogih izvora Tajna Nauka se poglavito zasniva na prastarom rukopisu pod naslovom Knjiga Dzyana (The

Book of Dzyan) i predstavlja njegovo tumačenje. Strofe Knjige Dzyana nije lako shvatiti, no one osobi koja ih želi proučavati otkrivaju veličanstven opis kozmičke evolucije: buđenje svemira nakon razdoblja mirovanja, diferenciranje oblika, proces oblikovanja svijeta, pojavljivanje čovječanstva na zemlji i rane evolucije vrsta. Rad nije jednostavan, ali ako ga čitatelj istražuje, veličina pothvata Blavatske postaje očita. Svatko tko knjizi pristupi ozbiljno, osjetit će novo

poštovanje prema autorici, njenom obrazovanju i velikom znanju. Više od sto godina nakon njenog prvog objavljivanja, Tajna Nauka nastavlja plijeniti pažnju tisuća studenata koji se koriste obiljem dubine njenog znanja i mudrosti. Taj rad dostupan je u raznim izdanjima, uključujući niz broširanih knjiga s autoritativnim uvodom i bilješkama, te treći dio koji sadrži detaljan indeks i bibliografiju. Tajna Nauka je i nadalje knjiga koja je najvažniji izvor za studente Teozofije, ne kao zadnja riječ o toj temi, već poticaj ohrabrenja studentu da zaokupi svoj um slobodnim i istraživačkim razmišljanjem.

Ključ Teozofije

Pored Razotkrivene Izide i Tajne Nauke, H.P. Blavatsky je napisala nekoliko kraćih knjiga. Jedna od njih, Ključ Teozofije (Key to Theosophy), dragocjen je uvod u teozofsku misao i filozofiju, koji se naročito bavi značajem Teozofije za život. Ta je knjiga napisana u

obliku pitanja i odgovora, usredotočena na pitanje tko smo i kako smo povezani sa svijetom oko sebe, a nosi podnaslov: jasno izlaganje u obliku pitanja i odgovora o etici, znanosti i filozofiji radi studiranja onog zbog čega je Teozofsko društvo osnovano.

H.P. Blavatsky i njena djela _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 41

Glas tišine Blavatsku se pamti ne samo zbog njenog

djelovanja na polju obrazovanja i zbog njene marljivosti, već i po knjižici dubokog duhovnog uvida i uputa, nazvanoj Glas tišine (The Voice of the Silence). To je njen prijevod starog istočnjačkog rukopisa, te uključuje njena tumačenja i komentare niza pravila upućenih onima koji tragaju za Putem i prosvijetljenjem. Mudrost i suosjećanje očiti su u vještini kojom H.P.B.

osigurava izvorni slikoviti poetski govor dok prastare stihove prevodi u englesku prozu. Prvi puta tiskan krajem devetnaestog stoljeća, Glas tišine objavljen je u mnogo izdanja i na mnogim jezicima. Čitan je i cijenjen diljem svijeta zbog svoje poetske slikovitosti i duhovne snage.

Slijedi nekoliko odlomaka iz Glasa Tišine:

Ne možeš zakoračiti na Put prije nego što sam Putom ne postaneš. Neka ti duša posluša svaki krik bola kao što lotos otkriva svoje golo srce upijajući zrake jutarnjeg

sunca. Ne dopusti da ti žarko Sunce osuši ijednu suzu bola prije nego što je ti sam ne obrišeš s oka

patnika. No, dopusti da svaka goruća ljudska suza padne na tvoje srce i ostane neobrisana sve dok ne

nestane bol koji ju je prouzročio. Pomogni Prirodi i surađuj s njom, pa će te ona smatrati jednim od svojih stvaratelja i pokorit će ti

se. Jer um je nalik ogledalu što odražavajući na sebe navlači prašinu. Da bi se odstranila prašina naših

iluzija, potreban je blagi povjetarac Mudrosti Duše. Kotač dobrog Zakona brzo se pokreće. On melje danju i noću. Odvaja zlatno zrno od

neupotrebljive ljuske i otpatke od brašna. Ruka karme pokreće kotač, a njegovo okretanje označava kucanje karmičkog srca.

Sij dobra djela i ubirat ćeš njihove plodove. Ne učiniti djelo milosrđa, znači počiniti smrtni grijeh. Zar ćeš napustiti djelovnje? Time tvoja duša neće postići oslobođenje. Da bi netko postigao

Nirvanu mora spoznati sebe samoga, a samospoznaja je plod djela ljubavi. Sa sunčevog svjetla skloni se u sjenu da bi napravio mjesta drugima. Živjeti za dobrobit čovječanstva prvi je korak. Primjenjivati šest veličanstvenih vrlina je drugi. Učitelja je mnogo, MAJSTOR-DUŠA je jedna ... Sveopća Duša. Živi u Majstoru i s njegovom

zrakom u tvojoj. Živi u svojim bližnjim kao što oni žive u Tome. Vidi, blagu svjetlost što nadire istočnim nebom. Sa znacima zahvale sjedinjuju se nebo i zemlja. A

od četverostruko očitovanih sila u pjesmi ljubavi uzdižu se plamteća vatra, tekuća voda, mirisna zemlja i šumeći vjetar ... uzdižu se nijemi zvukovi čitave Prirode da tisućama glasova objave: ... HODOČASNIK SE VRATIO S DRUGE OBALE ... MIR SVIM BIĆIMA.

Praktični Okultizam

Praktični Okultizam je još jedno njeno

nezaobilazno djelo, premda kratko po svom sadržaju. U prva dva dijela ove knjige služi se šok terapijom: ona objavljuje neka od rigoroznih pravila koja vrijede u tibetanskim samostanima i koja su za Europljanina jedva izvediva, kako bi time upozorila nepromišljene diletante na opasnosti u području Okultizma. Treći dio te knjige sadrži pozitivna učenja: to su savjeti koje je moguće slijediti svagdje i koja onome tko ih

slijedi mogu pomoći da učini velik korak na mističnom putu. Pisani u razdoblju od 1887. do 1889. godine, ovi prilozi u svom literarnom obliku odražavaju ponešto od duha onog vremena; njihov je sadržaj bezvremen i danas jednako vrijedan kao i u vrijeme kada su ti prilozi pisani.

Navodimo nekoliko odlomaka iz trećeg dijela Praktičnog Okultizma, koji nosi naslov: Praktične upute za svakodnevni život:

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 42

Ustani rano, čim se probudiš, i nikada nemoj ostati ležati u krevetu polubudan. Tada se predano moli za duhovnu obnovu čitavog čovječanstva, kako bi svi oni koji se nalaze na putu istine bili ohrabreni tvojom molitvom i mogli ozbiljnije i uspješnije djelovati. Moli da stekneš snagu i da ne podlegneš iskušenjima osjetila. Stvori u svom duhu sliku svog Majstora u samadhiju. Čvrsto zadrži tu sliku ispred sebe, uoči sve pojedinosti, misli s poštovanjem o njemu i moli za oprost svih svojih pogrešaka i propusta. To će ti jako olakšati koncentraciju, pročistiti tvoje srce i još mnogo toga. Ili misli na nedostatke svog karaktera: dobro si predstavi njihovo loše djelovanje i prolazni karakter radosti koje ti one donose; tada donesi čvrstu odluku da im slijedeći puta ne popustiš. To samoispitivanje, taj proces dovođenja samoga sebe pred svoju vlastitu savjest olakšat će tvoj duhovni napredak u neslućenoj mjeri. Dok se kupaš ili pereš, neka tvoje misli budu usmjerene na ideju kako zajedno s nečistoćama fizičkog tijela odstranjuješ i moralnu nečistoću. U svojim odnosima s drugim ljudima obrati pažnju na slijedeća pravila:

1). Nikada ne čini ništa za što te ne veže neka dužnost, tj. ne čini ništa suvišnoga. Prije nego što nešto uradiš, razmisli o tome da li je tvoja dužnost učiniti to.

2). Nikada nemoj izgovoriti suvišnu riječ. Prije nego nešto kažeš, razmisli o posljedicama koje tvoje riječi mogu izazvati. Nikada sebi nemoj dopustiti da povrijediš svoje principe za volju svoje okoline.

3). Nikada ne dopusti da se tvoj um bavi nekom beskorisnom i nevažnom mišlju. To je lakše reći nego učiniti. Tebi je nemoguće svoj um odjednom učiniti praznim listom papira. Zato započni time da izbjegavaš beskorisne misli tako da svoj razum zaposliš ispitivanjem svojih vlastitih pogrešaka i razmišljanjem o velikim i savršenim ljudima.

4). Prilikom uzimanja jela, neka tvoje misli budu usmjerene na to da se hrana pravilno uporabi za izgradnju tvoga tijela, da bi se izgrađivalo u skladu s tvojim duhovnim stremljenjima, ne izazivajući loše strasti i zle misli. Jedi samo kada si gladan, pij samo kada si žedan – inače nikada! Ako te privlači neko posebno jelo, nikada si nemoj dopustiti da ga uzimaš samo zbog zadovoljavanja svoje želje. Misli na to da užitak koji ćeš imati nekoliko sekunda nije postojao, a i nestat će nakon nekoliko sekunda; da će se taj užitak promijeniti u bol ukoliko pretjeraš; da on zadovoljava samo tvoje čulo okusa; ako je potrebno mnogo truda da bi se domogao stvari koja ti čini užitak, a ti ipak ne odustaneš, tada postoji opasnost da učiniš nešto loše da bi se domogao te stvari; da postoje i druge stvari koje ti mogu donijeti vječno blaženstvo – bila bi ludost svoju sklonost vezati za prolazne stvari; da ti nisi niti tvoje tijelo niti tvoja osjetila, a užitak koji ona donose ne mogu nikada utjecati na tebe. Upotrijebi isti slijed argumenata u slučaju svakog drugog iskušenja i premda ćeš više puta podleći, na taj ćeš način na kraju ipak sigurno postići uspjeh.

5). Ne čitaj mnogo. Ako si čitao deset minuta, isto toliko sati razmišljaj o pročitanom. Navikni se na samoću. Navikni se ostati sam sa svojim mislima. Navikni se na misao da ti nitko osim tebe samoga ne može pomoći i postupno se riješi svoje vezanosti za bilo koju stvar.

6). Prije spavanja se moli kao što činiš i ujutro. Razmisli o stvarima koje si toga dana učinio i spoznaj gdje si pogriješio. Donesi odluku da slijedećeg dana više ne griješiš u istim stvarima.

Životno djelo H.P. Blavatsky

H.P. Blavatsky posvetila je svoj život služenju čovječanstvu, da vrati Mudrost predaka u svijest svojih suvremenika. Ta Božanska Mudrost, koju naziva Teozofijom, nadahnjuje sućut za patnje naših bratskih ljudskih bića i praktični altruizam koji nastoji ne

samo ublažiti simptome bijede, nego ukloniti njen uzrok: nepoznavanje našeg suštinskog jedinstva sa svim ostalim bićima. Život i rad Helene Petrovne Blavatsky u potpunosti je usmjeren na taj cilj.

Pripremili: Ž.Ž. & I.P.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 43

HPB govori

Kada smo ranijih godina prvi puta putovali diljem Istoka, došli smo u kontakt s određenim ljudima koji su nadareni takvim tajnim moćima i takvim temeljitim znanjem da ih zaista možemo nazvati mudracima Istoka. Njihove smo instrukcije spremno slušali. Tijekom svojih putovanja Istokom, u različitim razdobljima živjela sam na Malom i Velikom Tibetu, a to kombinirano razdoblje obuhvaća više od sedam godina. Zaustavljala sam se u lamaističkim samostanima; posjećivala Tzi-gadze, Tashi-Lhunpo područje i njegovu okolinu, idući sve dalje, na mjesta koja nijedan Europljanin nikada nije posjetio. Mnoga naučavanja koja se nalaze u mojim djelima dolaze od tih mudraca Orijenta, naših Majstora Istoka. Mnoge odlomke u svojim radovima napisala sam po njihovom diktatu. Navodeći to, nemam namjeru pozivati se na natprirodno, jer takvim diktatima nisu se prizivala čuda.

Za mîsao prostor i vrijeme ne postoje; i ukoliko su osobe u međusobnim savršenim magnetskim odnosima, a još je k tome jedan od njih dvije veliki adept okultnih znanosti, tada prijenos misli i diktiranje čitavih stranica na udaljenosti od 10.000 milja postaje tako lako i razumljivo kao i prijenos dvije riječi kroz prostoriju.

Godine 1873. ti su me majstori poslali u Ameriku da pokažem spiritističke fenomene i njihovu vjerodostojnost, te da dokažem pogrešnost spiritističkih teorija o “duhovima”. Nisam željela da šira javnost sazna da voljno mogu izazvati iste stvari. Primila sam upravo suprotne zapovjedi. Našla sam pukovnika Henry S. Olcotta kako istražuje Eddy medije u Chittendenu, Vermont, i bila upućena otkriti mu da su spiritistički fenomeni bez okultne filozofije opasni i varavi. Dokazala sam mu da sve što ti mediji mogu učiniti kroz “duhove”, drugi mogu voljno učiniti bez ikakvih “duhova”; da čitanje misli, kucanje i fizičke fenomene može izazvati svatko sposoban djelovati u svom fizičkom tijelu pomoću organa svog astralnog tijela. Tu sposobnost imam od djetinjstva. Mogla sam učiniti da se pokućstvo pomiče, a predmeti na očigled lete, dok su moje astralne ruke (koje ih podržavaju) ostajale nevidljive.

Rekla sam pukovniku Olcottu da poznajem adepte, ne samo u Indiji i Ladakhu, već i u Egiptu i Siriji. Adapti su svagdje adepti: tihi, zatajni, povučeni i nikada se nikome potpuno ne otkrivaju, osim onome tko je, poput mene, prošao sedam i deset godina kušnje te dokazao potpunu odanost. Ispunila sam uvjete i ono sam što jesam.

Postoji nekoliko ezoteričkih škola koje imaju sjedište s druge strane Himalaya, a čiji se ogranci mogu pronaći u Kini, Japanu, Tibetu, pa čak i u Siriji, kao i u Južnoj Americi. S druge strane Himalaya postoji jezgra tih adepata raznih narodnosti. Tashi ili tibetanski Panchen Lama, visoki posvećenik, poznaje te adepte i oni djeluju zajedno. Neki od tih adepata su s njim, ali prosječnom lami ostaju nepoznati kao stvarne ličnosti. Moji majstori, Majstor Morya i Majstor Koot Hoomi te neki drugi, osobno su tamo poznati i svi komuniciraju s adeptima u Egiptu i Siriji, pa čak i u Europi.

Ja sam prva u Sjedinjenim Državama otkrila postojanje naših majstora u javnosti, te objelodanila imena dvojice članova tog Bratstva do sada nepoznata u Europi i Americi, ali sveta i duboko štovana diljem Istoka, posebno u Indiji.

Nazivamo ih “majstorima” jer su oni naši učitelji i zato što smo od njih primili sve teozofske istine. Oni su živi ljudi, rođeni poput nas i umiru poput svih drugih smrtnika. Oni su vrlo obrazovani ljudi, a još su veće svetosti života. Oni nisu askete u uobičajenom značenju te riječi. Nijedan od mahatmi čija su imena poznata Zapadu nije redovnik.

Tijekom dugih razdoblja, generacija za generacijom tih adepata studirala je tajne postojanja, života, smrti i ponovnog rođenja. Treningom sposobnosti koje svi mi posjedujemo, ali su ih samo oni razvili do savršenstva, adepti su ušli u duhu u različite nadfizičke razine i stanja Prirode.

Naravno, od Emmanuala Swedenborga naovamo postojali su mnogi vidovnjaci koji su tvrdili da su skupljali svoje znanje o drugim svjetovima putem ozbiljnog promatranja, ali to su osamljeni pojedinci, podložni obmanama osamljenosti. No u slučaju vidovnjaka iniciranih na pravilan način, mora se upamtiti da se radi o dugom nizu osoba, upozorenih na zbunjujuće

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 44

okolnosti u koje ulaze kada su njihove duhovne percepcije trenirane iznad stupnja materijalnih granica, što im omogućuje da se probiju do stvarnih realnosti; i koji čine golemo tijelo vidovnjaka, koji međusobno provjeravaju zaključke, međusobno testiraju svoja otkrića te svoja viđenja oblikuju u znanost o duhu onoliko točno i potpuno pouzdano kao što su to i zaključci – tako daleko dokle sežu – bilo koje grane fizikalne znanosti.

Letimičan pogled tih vidovnjaka prodire u samu bit stvari. Ponovo, dopustite mi da ponovim, sustav mišljenja o kojem se radi nije fantazija pojedinca ili nekolicine osamljenih osoba. To je neprekidno bilježenje koje obuhvaća tisuće naraštaja vidovnjaka čija su iskustva testirali i potvrdili drugi adepti. Ti su «mudri ljudi» proveli svoje živote u učenju tako da su provjeravali, testirali i prihvaćali drevne tradicije u svakom području Prirode, putem neovisnih viđenja velikih adepata, ljúdī koji su razvili i usavršili svoje fizičko, psihičko, mentalno i duhovno ustrojstvo do najvišeg mogućeg stupnja.Viđenje nijednog adepta nije bilo prihvaćeno kao neovisan dokaz sve dok nije bilo provjereno i potvrđeno viđenjima drugih adepata i stoljećima iskustava.

U svakom slučaju, moj Majstor poslao me u Sjedinjene Države da vidi što se može učiniti da se zaustavi nekromanciju i nesvjesnu crnu magiju koje su provodili spiritisti. Zatim mi je moj Majstor zapovjedio da osnujem Teozofsko društvo, koje smo 1875. u New Yorku osnovali pukovnik Olcott i ja uz pomoć W.Q. Judgea i još nekolicine. Kao prvi cilj koji je proglasio bio je znanstveno istraživanje psihičkih i takozvanih “spiritističkih” fenomena. Pukovnik Olcott i ja otišli smo iz New Yorka u Bombay, Indija tijekom 1878.-1879. godine. Nakon našeg povratka u Bombay, naše je Društvo počelo rasti. Tada su proglašena tri glavna cilja Društva:

1. oblikovati jezgru Sveopćeg Bratstva

čovječanstva, bez obzira na rasu, vjeru, spol, kastu ili boju kože;

2. promicati studij arijske i druge istočnjačke literature, religija, filozofija i znanosti; i

3. istražiti nerazjašnjene prirodne zakone i čovjekove psihičke snage.

Uzimajući tu trodiobu naših ciljeva po redu, pogledajmo što je stvarno postignuto tijekom godina postojanja Društva:

Prvo, što se tiče prvog cilja, neka se uzme u obzir da smo učinili najviše što je bilo moguće, djelujući među najširim narodnim masama, kao i prema pojedincima i malim skupinama. Na Istoku smo zatekli podijeljenost na sljedbe, kaste i rase; nepoštivanje prastarih religija i njihovo omalovažavanje među obrazovanim klasama; rasni ponos, štovanje predaka i gotovo ugašen duh domoljublja. Sada će putnik biti dirnut bratskim postupcima koji su počeli prevladavati i oživljavanjem zanimanja za pradjedovski karakter, postignuća i književnost. Čitava Indija postala je prožeta blagotvornim utjecam Društva i njegovih članova. Na Ceylonu smo oživjeli i započeli pročišćavati buddhizam, osnivati škole, širiti literaturu, potakli vladu da Buddhin rođendan proglasi javnim blagdanom i potakli sinhaleške* buddhiste na izravno povezivanje s japanskim budistima. To smo postigli na Istoku. Što se Europe tiče, pošto smo tu počeli ozbiljno djelovati tek prije nekoliko godina, učinke je još teško zamijetiti.

Što se tiče drugog cilja, čitav tisak Indije, Ceylona i Japana daju nam je neograničeno priznanje da smo učinili više za oživljavanje orijentalne književnosti nego ijedna druga agencija u modernim vremenima. Nismo samo pomogli oživljavanju panditskih škola za sanskritsku književnost i filozofiju u Indiji i ponovnom buđenju poštovanja za razred istinskih jogina ili pobožnih sljedbenika, već smo stvorili potražnju za ponovnim tiskanjem i prevođenjem prastarih sanskritskih klasika. Ne treba previdjeti da je postojeće zanimanje za Teozofiju i mističnu orijentalnu filozofiju općenito, koje i najnezainteresiraniji promatrač mora uočiti diljem Europe i Amerike, izravni ili neizravni rezultat djelovanja našeg Društva. Svakako, nije na meni da kažem koliko sam, u najmanju ruku, pišući knjige i izdajući časopise te objavljujući na engleskom i francuskom jeziku, pomogla u poticanju te nove sklonosti zapadnog uma.

Za treći cilj na našem popisu sada je dovoljno reći da su mnogi istraživači počeli bolje razlikovati različite vrste psihičkih i spiritističkih fenomena, dok je mnogo učinjeno da se oslabe

*Singalézi (mn. m. roda) – indoevropski narod iz indoiranske grupe, uglavnom na otoku Ceylonu.

HPB govori _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 45

odviše čuvstvena, no nefilozofska i praznovjerna naučavanja spiritista.

Toliko o Teozofskom društvu. Što se tiče iskazanih optužbi da sam varalica i šarlatan, vješta mađioničarka izmišljenih psihičkih fenomena, molim dopuštenje za napomenu da se osobno nikada nisam hvalisala ničim što sam učinila, niti sam ponudila ikakvo objašnjenje okultnih fenomena koje sam izvela, osim potpunog negiranja postizanja bilo čega opsjenjivanjem, tj. pomoću uobičajene pomoći jataka i mehanizama. Dovoljno sam dugo živjela u tom svijetu neprekidnih sukoba da bih naučila kako ću morati trpjeti kaznu kada sam jednom dopustila da moje ime bude jvano povezano s “okultnim” stvaranjem “tanjurića” i “broševa” posebno kada su ljudi toliko ludi da riječ “magija” shvaćaju u njenom popularnom praznovjernom značenju – onom đavoljeg posla – ili onom opsjenarskom. Pošto nisam bila ni profesionalni medij, niti profesionalno bilo što drugo, te izvodeći svoje eksperimente “okultnih fenomena” u prisutnosti tek nekoliko prijatelja, imam pravo tražiti od javnosti malo više nepristranosti i uljudnosti nego što se obično iskazuje plaćenim opsjenarima.

Ako moji prijatelji inzistiraju na publiciranju o “okultnim fenomenima” izvedenim u njihovoj prisutnosti, morali bi prije svojih priča uvodno dati slijedeći navod: Teozofija ne vjeruje u čuda; ne priznaje ništa natprirodno; proučava zakone Prirode, kako okultne tako i očite, pridajući pažnju posebno okultnima, samo zato što egzaktna znanost ne želi s njima imati veze. Mora doći vrijeme kada će biti priznato savršenstvo azijske psihologije i njenog znanja o snagama nevidljivog svijeta, kao što je slučaj s cirkulacijom krvi, elektricitetom i tako dalje.

Tada će moji navodni “luckasti pokušaji obmanjivanja osoba” biti viđeni kao pošteni pokušaji dokazivanja postojanja i stvarnosti nevidljivog kraljevstva i snaga tog područja. Moji okultni fenomeni propustili su doduše proizvesti željeni učinak , no oni nisu ni u kojem slučaju “čudo”. Pretpostavljalo se da će inteligentni ljudi, posebno znanstvenici, kada budu prisustvovali voljno izazvanim fizičkim efektima koje nisu bili sposobni objasniti, napokon priznati postojanje novog i zanimljivijeg polja razmatranja i istraživanja. Pretpostavljalo se da će teolozi pozdraviti dokaze, tako potrebne u ovo agnostičko vrijeme,

da duša i duh nisu tek kreacije njihove fantazije zbog neznanja o fizičkoj konstituciji čovjeka, već entiteti stvarni koliko i tijelo, pa i važniji. Ta se očekivanja nisu ispunila. Okultni fenomeni koje sam izazivala ostali su neshvaćeni i neuvjerljivi, i glede njihove prirode i njihove svrhe.

Okultni fenomeni pokazani su u nadi da se pobudi i iskoristi duh radoznalosti. Vjerovalo se da će rukovanje okultnim snagama prirode dovesti do istraživanja prirode i zakona tih snaga nepoznatih znanosti, ali savršeno poznatih Okultizmu. Točno je da su fenomeni pobudili radoznalost u umovima očevidaca, no to je, na nesreću, većinom bilo beskorisno. Većina očevidaca razvila je nezasitan apetit za fenomene zbog svojih vlastitih razloga, bez ikakve namjere za proučavanjem filozofije ili znanosti, za čiju su istinitost i moć ti fenomeni beznačajni i takoréći nebitni primjeri. No, u nekoliko slučajeva probuđena radoznalost urodila je ozbiljnom željom za studiranjem same filozofije i znanosti radi njih samih.

Suvremena znanost, kao i religija, trude se, uz određenu nemoć oko istraživanja okultnog. Naime, dok religija ne može shvatiti ideju o prirodnom zakonu primijenjenom na nadfizički Svemir, znanost uopće ne priznaje postojanje nekog nadfizičkog svemira na koji bi se mogla proširiti vladavina zakona.; ne može niti zamisliti mogućnost nekog stanja svijesti osim našeg sadašnjeg zemaljskog. Tako je znanost odmah počela izražavati prezir prema okultnim fenomenima; i , kada je bila prisiljena izraziti neku vrstu mišljenja, odmah ih je, bez ispitivanja i prema rekla-kazala izvješćima, pripisala prevarantskim trikovima – zakulisnim manipulacijama, vratima u podu – i jatacima, te me proglasila “jednom od najsavršenijih, najdomišljatijih i najzanimljivijih varalica u povijesti”. Saznala sam da su me proglasili “super adeptom” šarlatanstva. Shvatite ispravno, ja najozbiljnije demantiram optužbe iznesene protiv mene 1885. u “Izvješću” Richarda Hodgsona na Londonskom Društvu za psihička istraživanja.

U tom opsežnom “Izvješću” nema niti jedne optužbe koja bi izdržala zakonitu istragu i bila točno prikazana. Sve u njemu osobni su navodi, teorije i nedokazane pretpostavke i zaključci. Gospodin Hodgson opširno opisuje, ali pogrešno usmjerava istraživanje; njegova prijetvorna točnost troši golemu količinu

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 46

strpljenja na sitnice, a slijepa je za važne činjenice; njegovo proturječno zaključivanje i mnogostruka nesposobnost bavljenja takvim problemima; ma koliko pokušavao odgonetnuti, ne sumnjam da će ga drugi pisci u pravo vrijeme raskrinkati. Gospodin Hodgson je dovoljno nečastan za drske tvrdnje da sam ruska politička agentica (špijunka) koja podriva britansku Vladu u Indiji! Odbacujem neutemeljenu i podlu klevetu g. Hodgsona uz usredotočen opći prezir koji izgleda zaslužuje njegov postupak u tom istraživanju, a koji jednako zaslužuje i odbor Društva kojem je služio. Oni su se neograničenim prihvaćanjem njegove gluposti pokazali grupom osoba manje pogodnih za istraživanje tajni psihičkih fenomena nego što sam mislila da ću naći među obrazovanim ljudima u Engleskoj. Kada umrem i odem, ljudi će možda cijeniti moje nesebične motive. Svojom sam se riječju zavjetovala da ću pomoći ljudima prema Istini dok sam živa i da ću održati riječ. Neka me kude. Neka me jedni nazivaju medijem i spiritistkinjom, a drugi prevaranticom. Doći će dan kada će me budući naraštaji bolje poznavati. O, siroti, ludi, lakovjerni, pokvareni svijete!

Dopustite mi ponoviti da okultni fenomeni nikada nisu bili tako prikazani u bilo kojem svojstvu kao u primjerima moći – nad savršeno prirodnim, iako nepriznatim snagama i, posljedično, nad materijom - kakvu posjeduju

neki pojedinci koji su stekli veće i dublje znanje o Svemiru od onog do koje su postigli znanstvenici i teolozi. Međutim, ta moć leži pritajena u svim ljudima, a s vremenom bi njome mogao vladati svatko tko bude njegovao znanje i pokoravao se uvjetima potrebnima za razvoj.

Okultist može izvoditi fenomene, ali ne može svijet snabdjeti pameću, inteligencijom i povjerenjem, nužnim za njihovo razumijevanje i poštivanje. Stoga ne čudi da su moji majstori zagovarali da se fenomeni ostave po strani te da se ideje Teozofije ostavi počivati na vlastitim stvarnim zaslugama.

Pored svih svojih mnogih nedostaka, barem možemo tvrditi da pred javnost možemo postaviti logičnu, suvislu i filozofsku shemu čovjekovog podrijetla, sudbine i evolucije, shemu nadasve uzvišenu zbog njene stroge privrženosti pravednosti. A da bismo mogli širiti naše mjerilo istine, naše je istraživanje prošireno na proučavanje prirode manje poznatih kozmičkih i psihičkih snaga. Jednom rječju, naš jedini cilj i želja je pomoći, barem u nekom stupnju, da se dođe do ispravnih znanstvenih gledanja na čovjekovu prirodu, koja za sadašnju generaciju pružaju mogućnost obnove deduktivne metafizičke ili transcendentalne filozofije koja je sama po sebi čvrsta, nepokolebljiva podloga svake religijske filozofije.

H.P. Blavatsky*

(Pripremili: Ž.Ž. & I.P.)

* Gornji je materijal sabran je iz raznih djela gospođe Blavatsky. Citati su prepisani iz originalnih izvora, no u materijalu nisu naglašena mjesta gdje su ispušteni neki dijelovi. Tekst HPB je ponegdje dotjeran; dio objašnjavajućih riječi, fraza i rečenica povremeno je dodan originalnom tekstu da bi se stvorila cjelokupno pripovjedno lakša čitljivost. Dodaci nisu stavljeni u zagrade.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 47

Teologija Blavatske?

PEDRO OLIVEIRA

Ubrzo nakon smrti gospođe Blavatsky, njena se grupa studenata u Londonu raspršila, što je i prirodno pošto nije imenovala nasljednika da bi nastavio njen rad kao učitelj ezoteričke filozofije. Nekolicina njih nastavila je raditi za Teozofsko društvo (TD) sa sjedištem u Adyaru, Indija, dok su tijekom 1895. godine ostali odlučili slijediti W.Q. Judgea kada je od matičnog Društva otcijepio Američku sekciju. Potpuno je prirodno i ljudski da su oni koji su imali veliku povlasticu studirati i raditi s osobom poput HPB, razvili ne samo veliku naklonost nego i dubok osjećaj odanosti prema njoj i njenom radu. Ona je napokon bila utjelovljenje žive Teozofije, tog duha neograničene samopožrtvovnosti u služenju čovječanstvu kao i bezgranične mudrosti i uvida, dok je u isto vrijeme bila životno čovječna, što je pokazivalo njeno potpuno ispoljavanje urođene naglosti i emocionih reakcija. No, kada se osvrnemo na razdoblje neposredno nakon njene smrti, možemo vidjeti i početak onoga što se sada može nazvati “teologijom Blavatske” te se može definirati kao pretpostavka da je Teozofija smo ono što su napisali Blavatska i njeni Učitelji. Prirodno je da su njeni učenici i drugi koji su pomogli stvoriti takvu “teologiju” na to bili potaknuti svojom dubokom odanošću prema njoj, no očito se nisu obazirali na njena upozorenja koja je često ponavljala u svojim djelima. Kao posljedica pripisuje svjetonazor “teologa Blavatske” onakav značaj djelima HPB kakav je sličan stavu fundamentalističkih sljedbi prema Svetom Pismu: monòlītno*, neupitno i bogom dato učenje koje se ne smije podvrgnuti ispitivanju niti istraživanju. Korisno je upamtiti nekoliko preventivnih upozorenja koja se odnose na “teologiju Blavatske”:

U apstraktnom smislu, Društvo ne vjeruje ni u što, ne prihvaća ništa i ničemu ne naučava.†

Teozofsko društvo nema službenog naučavanja. To neke članove može zbuniti, no to je činjenica. Ako TD ikada prihvati neko službeno naučavanje, to će biti njegovo posmrtno zvono, jer će značiti da je istraživački duh, koji je za Teozofiju suštinski, izgubljen. Činjenica što Društvo nema službeno naučavanje ne znači da je Teozofija sporedna za njegovo djelovanje. Upravo suprotno,

* Monòlītan – kao iz jednog kamena isklesan, jedinstven, cjelovit, nedjeljiv, nerazoriv, čvrsto povezan; izv. monòlītnōst. (Op. prev.) † Sabrana djela H.P. Blavatsky (H.P.Blavatsky Collected Writings), dio XI., str. 124., Teosophical Publishing House (TPH), Wheaton, USA, 1973.

ona je njegova jezgra. No mi se trebamo podsjetiti da u svom dubljem značenju, što je HPB mnogo puta spomenula u svojim djelima, Teozofija znači altruizam, razumijevanje života i njegovih odnosa vođenih mudrošću, a ne tek puko znanje u uobičajenom značenju te riječi. Uvijek je iznova naglašavala da studij Teozofije treba pročistiti um i srce, te na taj način dovesti do života aktivnog, nesebičnog služenja. Sa stajališta HPB navedenog u citatu, vrlo je jasno da djelovanje Teozofskog društva nije utemeljeno na vjerovanju, prihvaćanju ili autoritetu. Ona je napisala još 1888. koja je, dosta zanimljivo, ona godina kada je objavljena i Tajna nauka (The Secret Doctrine) sljedeće:

Ortodòksija‡ u Teozofiji niti je moguća niti poželjna. Ona naime predstavlja onu raznolikost mišljenja unutar određenih granica, koja održava Teozofsko društvo živim i zdravim tijelom, usprkos njegovim mnogim drugim ružnim značajkama. Kad ne bi bilo tako, također, zbog velikog kolebanja u umovima studenata Teozofije, takve zdrave razlike bile bi nemoguće, a društvo bi degeneriralo u sektu u kojoj bi ograničeno i stereotipno vjerovanje zauzelo mjesto života i živog duha Istine kao i stalnog rasta Znanja.§

Moglo bi se zapitati što može biti jasnije od tog upozorenja protiv dogmatizma na polju teozofskih studija. Raznolikost je mišljenja važna, jer mi učimo jedan od drugoga da mišljenje ne mora uvijek predstavljati Istinu. U poznatom odlomku Majjhimanikāya Buddha je izjavio: “Tathāgata nema nazora”. Onaj tko se potpuno uzdigao do Istine nije se držao nekih posebnih nazora na život i njegove zamršenosti. Njemu to nije bilo potrebno, jer je mogao vidjeti život u njegovoj najvećoj dubini. Teozofsko učenje također ističe isto iskustvo jedinstva svega postojećeg jednom kada je um očišćen od svojeg starog stanja uvjetovanosti: duboko ukorijenjenog osjećaja odvojenosti od ostalog postojanja. Svaki oblik tvrdoglavosti ukorijenjen je kako u vezanosti tako i u uobraženosti, koje individualnog tražitelja automatski odvraća s puta mudrosti i samilosti. Stoga je funadamentalistički ili ortodoksni pogled na Teozofiju protuslovan pravom duhu tradicije Mudrosti, koji znači stalno istraživanje i ostvarenje njenih bezvremenih načela da bi koristila sveukupnom životu.

‡ Ortodòksija – 1. pravovjerje; 2. prihvaćanje, zastupanje nekog naučavanja (teorijskog, ideološkog i sl.) koje se smatra jedino ispravnim; 3. slijepo, jednostrano i nekritičko podržavanje nekog nauka ili ideologije. (Op. prev.) § Govori H.P. Blavtsky na Američkim konferencijama 1888-1891. (H.P. Blavatsky to American Conventions 1888-1891.), Theosophical University Press (TUP), Pasadena, 1979, str. 5.

TEOZOFIJA _____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 48

HPB je ponovila taj stav u još jednom pismu Američkom kongresu: “Stoga je ta etika Teozofije čovječanstvu nužnija čak i od znanstvenih vidova psihičkih činjenica o prirodi i čovjeku”.* Pristaše “teologije Blavatske” uvijek revno naglašavaju opisne aspekte univerzalnog procesa kao što su i izraženi u Tajnoj Nauci kao izvornom tekstu suvremene Teozofije. A ako neki autor takozvane “druge generacije”` svoje razumijevanje naučavanja tumači svojim vlastitim riječima, a da se nužno ne ravna prema “svetom pismu”, automatski je žigosan kao “izdajica izvorne Teozofije”. Međutim izraz “izvorna Teozofija” je protuslovan, jer kao da podrazumijeva da Teozofija počinje 1888. godine, kada je objavljena Tajna Nauka. To je neodrživo, jer se gospođa Blavatsky u tom svom djelu opetovano poziva na Tajnu Nauku kao sinonim za prastaru ezoteričku Mudrost koja postoji u svim vremenima. Međutim, neki studenti poput Annie Besant i C.W. Leadbeatera nastavili su nakon smrti HPB svijetu predstavljati Teozofiju u skladu sa svojim vlastitim shvaćanjem i pridržavajući se opomene iz Mahachohanovog pisma da “širenje znanja Teozofije” znači snažno nesebično služenje kao srž teozofskog načina života. Oni su mogli iznijeti suprotna stajališta, mogli griješiti u tumačenju svojih promatranja života i Prirode, ali su vrlo jasno prikazali etičku vezu između znanja i služenja: što je veće naše znanje, to raste i naša odgovornost njegova korištenja kao instrumenta za sveopću dobrobit svih stvorenja. Annie Besant je također u svojim djelima odrazila duh nedogmatizma koji je suštinski za teozofski studij:

Nema vrijednog intelektualnog uvjeranja osim onog koje je stečeno individualnim nastojanjem osobe koja to uvjerenje zastupa. Daleko je zdravije da upotrebljamo svoju inteligenciju, čak i ako dođemo do pogrešnog zaključka i stvorimo netočno mišljenje, nego da poput papiga ponavljamo ono što drugi kažu i tako propustimo sve prilike za intelektualni razvoj.

Nije li sljedeće još jedno upozorenje HPB protiv dogmatizma i odvojenosti?

Mnogo je energičnih članova Teozofskog društva koji samo žele što više naporno raditi. No vrijednost njihove pomoći je u tome da sav posao moraju učiniti na svoj, a ne neki drugi način. Ako to ne postignu, oni potonu u apatiju ili potpuno napuste Društvo bučno se proglašavajući jedinim istinskim teozofima. Ili, ako ostanu, pokušavaju veličati svoju vlastitu metodu rada na račun svih drugih ozbiljnih radnika. To je činjenica, no nije Teozofija.†

* Isti izvor, str. 16. † Govori H.P. Blavtsky na Američkim konferencijama 1888-1891. (H.P. Blavatsky to American Conventions 1888-1891.), TUP, Pasadena, 1979, str. 19.

Što je razlog da netko vjeruje da je njegovo gledište ili metoda rada jedino ispravna? Što čini da student vjeruje da je samo poseban prikaz Teozofije ispravan, a svi ostali pogrešni ili “nestručni”? Postoji li duboka nesigurnost pritajena u njihovim umovima pa zato trebaju snažnu i brzu sliku stvarnosti koja se nekada ne mijenja? Da li se njihova svijest o sebi osjeća ugroženom neprestanim kretanjem stvarnosti? Ma kakvi bili odgovori na ta pitanja, iz primjedbi HPB postaje jasno da su skromnost i otvorenost uma suštinske kvalitete za one koji žele raditi za Teozofiju, što znači “slobodno i neustrašivo” traganje za istinom. Postoje mnoge stvari koje ne znamo; naše sadašnje znanje predstavlja tek sitan djelić cjelokupnog postojanja. Kao što navodi Annie Besant: Jednom je sljedbenik o kršćanskim rukopisima rekao da oni

sadrže plićake po kojima i dijete može gaziti i dubine kojima i gorostas mora plivati. Slična usporedba može se dati i za Teozofiju, jer su neka njena naučavanja tako jednostavna i praktična da ih svaka osoba prosječne inteligencije može razumjeti i slijediti, dok su druga tako uzvišena, tako dubokoumna, da i najsposobniji napreže svoj intelekt da ih shvati, pa klone iscrpljen od napora.‡

Možda je na kraju važno uvidjeti, premda je paradoksalno, da Teozofija nije

naučavanje utemeljeno na znanju nego na mudrosti, što riječ “Teozofija” i označava. Mudrost nikada ne može biti ograničena na znanje, jer je ona predstavlja neposredovano iskustvo posvećenog srca o čitavu postojanju, koje potpuno mijenja ljudski duh, dopuštajući pristup beskraju koji misao nikada nije iskusila, a to je znanje o stvarima onakvima kakve jesu (epopteia). U pismu A.P. Sinnettu, u to vrijeme (1883.) jednom od najistaknutijih članova Teozofskog društva, jedan od učitelja HPB cilja na tu dublju dimenziju života i blago ga upozorava na brižno pridržavanje napisanih riječi:

Kao svi početnici i Vi pokazujete sklonost da iz djelomice uhvaćenih naznaka suviše bezuvjetno zaključujete o međusobnim odnosima te da o njima donosite dogmatske sudove kao da je o tome već izrečena posljednja riječ. Vi ćete to ispraviti kada za to dođe vrijeme. Moguće je da nas pogrešno razumijete, što je i više nego vjerojatno kada se stupa po zabranjenom tlu, jer mi nužno moramo više ili manje govoriti u parabolama i nagovještajima: mi imamo naše posebne načine izražavanja, a ono što se nalazi iza zastora riječi je čak i važnije od onoga što čitate. Pa ipak - POKUŠAJTE.§

Pripremili: Ž.Ž. & I.P.

‡ Besant, Annie, Prastara Mudrost (The Ancient Wisdom), TPH, Madras, izdanje 1998., str. 1. § Pisma Mahatme A.P. Sinnettu (The Mahatma Letters to A.P. Sinnett), prepisao i kompilirao A.T. Baker, TPH, Madras, 1962. (3. izd.), str 343.

PRASTARA MUDROST

NEMA RELIGIJE IZNAD ISTINE

Dr. ANNIE BESANT

Naslov izvornika:

Dr. Annie Besant

URALTE WEISHEIT

Prijevod:

V.P.

Dr. ANNIE BESANT

Prastara Mudrost ____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 7

U ezoteričkim spisima H e b r e j a misao o Trojstvu baš se posebno ne ističe, ali se zato naglašava dualnost; Bog o kojem se u tim spisima govori očito je Logos, a ne Nemanifestirano.

«Ja sam Gospodin i osim Mene nema nikoga. Ja proizvodim svjetlo i stvaram tamu; Ja činim mir i

stvaram zlo; Ja sam Gospodin koji čini sve to.» (Izaija 47,11)

Kod Phila vrlo se jasno ističe učenje o Logosu, isto kao i u četvrtom Evanđelju: «U početku bijaše Riječ (Logos) i Riječ je bila od Boga i Bog bijaše Riječ…Sve je kroz Nju

postalo i bez Nje ništa nije postalo što je postalo.» (Ivan 1,3)

U Kabali se otvoreno objavljuje učenje o Jednom, Trojstvu, Sedmerostrukom i Mnogostrukom:

«Najstarije među starim, najnepoznatije među nepoznatim, ima jedan oblik, a opet nema oblika.

Ono ima jedan oblik pomoću kojega se održava Univerzum. Ono nema oblik jer se ne može ograničiti. Kada je po prvi puta poprimilo taj oblik (Kether, Kruna, Prvi Logos), tada je dopustilo da iz Njega izađe sedam svjetala ( Mudrost i Glas), koji s Ketherom čine trojstvo, a zatim sedam nižih Sephirota)… Ono je najstarije među starim, tajna svih tajni, najnepoznatije među nepoznatim. Ono ima jedan oblik koji mu pripada jer Ono nam se kroz njega prikazuje kao Prastaro koje stoji iznad svega, najstarije od svega staroga, kao ono što je među svemu nepoznato, najnepoznatije. Ali i u tom obliku pod kojim nam se prikazuje, ipak ostaje Nepoznato.» (Isaac Myer, «Qabbalah», «Zohar», str. 274/275).

Myer ukazuje na to da taj «oblik» ipak nije «najstarije od s v e g a starog», jer to je Ain Soph.

Dalje možemo čitati: «Tri svjetla nalaze se u Najvišem Svetištu, ujedinjuju se u jedno svjetlo; na njima se temelji

Thorah, a ona otvara sva vrata … Dođi i vidi! Tajna riječi. Tu su tri stupnja, svaki postoji za sebe, a ipak svi su jedno, sjedinjeni u jedno Jedinstvo i nisu međusobno odijeljeni… To Troje potječe iz Jednoga. Jedno postoji u Trojstvu, to je snaga između dualnosti; Dvoje hrani Jedno, Jedno daje hranu u mnogo pravaca i tako je sve Jedno.» (Ibid., str. 373, 375, 376)

Poznato je da su Hebreji vjerovali u mnoštvo bogova – «Tko je jednak Tebi, o Bože, među bogovima?»∗ - i u bezbrojne čete nižih služećih duhova, «sinova Božjih», «čete Gospodinove», «deset Nebeskih vojski». O postanku Univerzuma Zohar uči:

«U početku bijaše volja Kralja; ta Volja prethodila je čitavom postojanju, koje je nastalo uslijed

Njenog zračenja. Ta Volja zacrtala je i formirala oblike svih stvari koje su iz skrivenog morale doći u vidljivo postojanje, u blještavo, najviše svjetlo Quadranta (sveti Tetrktys).» (Myer, «Qabbalah», str. 194/195)

Ne može postojati ništa u čemu se ne bi nalazilo Božanstvo. Kada se govori o reinkarnaciji, uči se da je duša već prisutna u božanskoj predodžbi prije nego što ona dođe na Zemlju. Ukoliko se duša tijekom njenog vremena probe održi sasvim čistom, ona ostaje pošteđena od ponovnog utjelovljavanja, međutim, izgleda da to treba shvatiti samo kao jednu teorijsku mogućnost, jer, kaže se:

∗ Exodus, (Druga knjiga Mojsijeva) 15, 11

TEOZOFIJA ____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 8

«Sve duše podliježu kruženju (metempsychosis, a'llen o'gilgoolah) samo ljudi ne poznaju djelovanje Svetoga: neka je blagoslovljeno! Oni ne znaju ništa o načinu na koji su oduvijek bili vođeni, još i prije nego što su došli u ovaj svijet i nakon što su ga napustili.» (Ibid., str. 198)

Tragovi tog vjerovanja mogu se naći kako u hebrejskim tako i u kršćanskim ezoteričkim spisima, na primjer u vjerovanju da će Ilija ponovno doći i da se kasnije stvarno vratio kao Ivan Krstitelj. Ako se sada okrenemo E g i p t u, tamo ćemo naići na – od pradavnih vremena – poznato Trojstvo koje čine Ra, Oziris-Izida (kao dvojni Drugi Logos) i Horus. Sjetit ćemo se velike himne posvećene Amon-Ra:

«Bogovi se klanjaju pred Tvojom Veličanstvenošću, uzdižući duše prema ONOME koji ih je

stvorio… I oni tebi govore: Mir neka bude svim emanacijama nesvjesnog Oca svjesnih Stvoritelja bogova… Ti, Stvoritelju bića, mi se klanjamo dušama koje potječu od Tebe. Ti stvaraš nas, o nepoznati i mi Te pozdravljamo obožavajući svaku božansku dušu koja od tebe dolazi i koja u nama živi.»

«Svjesni Stvoritelji bogova» su Logosi, «nesvjesni Otac» je JEDAN BITAK, ne zato što bi bio manji od onog ograničenog što mi nazivamo sviješću, nego zato jer je od nje beskrajno veći. U fragmentima «Knjige mrtvih» možemo proučavati egipatsku predodžbu o ponovnom utjelovljavanju ljudske duše, o njenom hodočašću Logosu i njenom konačnom sjedinjenju s Njime. Znameniti papirus «u miru trijumfirajućeg pisca Ani» u mnogim svojim točkama podsjeća na svete spise drugih vjerskih dokumenata: Njegovo putovanje kroz podzemni svijet, njegovo očekivanje ponovnog ulaska u staro tijelo (to je bio oblik vjerovanja u reinkarnaciju kakav su imali Egipćani) i njegovo sjedinjenje s Logosom:

«Oziris je govorio Aniju: Ja sam veliki Jedan, Sin velikog Jednog; Ja sam vatra, Sin vatre…Ja sam

sastavio moje udove, napravio sam ih potpunim i bez mane; Ja sam opet postao mlad. Ja sam Oziris Gospodar vječnosti.» (XLIII, I, 4)

U Pierretovom komentaru Knjige mrtvih nalazimo sljedeće značajno mjesto:

«Ja sam nositelj tajnih imena, Onaj koji sebi priprema stanove za milijune godina.» (str. 22) «Srce,

koje mi dolaziš od moje majke, ti, srce moje, koje si potrebno za ovaj moj zemaljski život…srce, koje mi dolaziš od moje majke, ti, srce koje si potrebno za moju preobrazbu.» (str. 113, 114)

U učenju Z o r o a s t e r a nailazimo na predodžbu o Jednom Bitku ispod slike jednog bezgraničnog prostora, iz kojega proizilazi Logos, Stvoritelj Ahura Mazda:

«Najuzvišenije u sveznanju i dobroti i neusporedivo u veličanstvenosti: područje Svjetla Ahura

Mazdin je dom.» (Sveta pisma Istoka (Sacred Books of the East) V, 3, 4, V, 2 «The Bundahist»)

Njemu se kao prvome iskazuje štovanje u Yasni, glavnoj liturgiji religije Zarathustre: «Ja započinjem i ja ću dovršiti moju molitvu (Yasna) Ahura Mazdi, Stvoritelju, blještavom i

punom slave, Najvećem i Najboljem, Najljepšem (?) (prema našoj predodžbi), Najsigurnijem i Najmudrijem, Njemu čije je tijelo Najsavršenije, koji neizbježno postiže svoje ciljeve pomoću svojega pravednog reda, Njemu, koji naše duše usmjerava u ispravnom pravcu, koji svoju milost - što daruje radost - šalje na sve strane, Njemu, koji nas je stvorio i oblikovao, koji nas hrani i zaštićuje, koji je najdarežljiviji i najbolji Duh.» (Sveta pisma Istoka (Sacred Books of the East), XXXI, str. 195/196)

Prastara Mudrost ____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 9

Molitelj se tada klanja Ameshapendsu i ostalim bogovima, ali najviši manifestirani Bog, Logos, ovdje se ne prikazuje kao trojstvo. Isto kao i kod Hebreja i ovdje je u egzoteričkoj vjeri postojala sklonost tome da se Temeljna Istina izgubi iz vida. Na sreću, nama je još moguće naći tragove prapočetnog učenja, iako je ono u kasnijim vremenima nestalo iz vjere naroda. Dr. Haug izvješćuje u svojim «Esejima o Parsima» (svezak V, Trübner: «Orjentalna zbirka»), da je Ahura Mazda (ostala imena su Auharmazd ili Hormazd) slovio kao najviše Biće i da su iz Njega proizašla

«dva prapočetna uzroka, koja su se, iako različita, ujedinila i stvorila kako svijet materije tako i svijet duha.» (str. 303)

Oni su nazvani blizancima i smatralo se da su svuda prisutni, kako u Ahura Mazdi tako i u čovjeku. Jedno donosi stvarnost, a drugo nestvarnost i to dvoje čini ono što je u kasnijem zoroastrizmu postalo duhovima dobra i zla, koji se nalaze u međusobnoj borbi. U starijim učenjima oni očito predstavljaju Drugi Logos, čije je karakteristično obilježje dualnost. «Dobro» i «zlo» nisu ništa drugo već svjetlo i tama, duh i materija, «pra-dvojnici» Svemira – Dvoje koje potječe iz Jednog. U svojoj kritici o kasnijim mišljenjima dr. Haug primjećuje:

«To je izvorno mišljenje zoroastrizma o dva stvaralačka duha, koji čine samo dvije strane Božanskog bića. Međutim, tijekom vremena, to učenje velikog utemeljitelja religije – usljed nesporazuma i pogrešnih tumačenja – promijenjeno je i uništeno. Spentomainyush («Dobri duh») se počelo shvaćati kao da je to jedno ime Ahure Mazde samoga, a Angromainyush («Zao duh») se, nakon što se potpuno odijelilo od Ahura Mazde, počelo smatrati protivnikom Ahura Mazde; tako je nastao dualizam između Boga i Sotone.» (str. 205)

Potvrdu za ispravnost mišljenja doktora Hauga može se, izgleda, naći u «Gatha Ahunavaiti», koju su Zoroasteru (Zarathustri), zajedno sa drugim Gathama, dali «arkanđeli»:

«U početku je bio jedan par blizanaca, dva duha, od kojih je svaki razvio svoju posebnu djelatnost;

to su dobro i zlo… A ta dva duha zajedno su stvorili Prvo (materijalne stvari), jedan je stvorio stvarnost, drugi nestvarnost… Da bi pomogao tom životu (umnožio ga), došao je Armaiti, dobra jasna mudrost sa svojim bogatstvom i ona, neprolazna, stvori materijalni svijet… Sve savršene stvari sakupljene su u divnome stanu dobrog mislioca, mudrih i ispravnih, koji su poznati kao najbolja bića.» (Yasna XXX, 3, 4, 7, 10)

Ovdje su prepoznatljiva tri Logosa: Ahura Mazda, Prvi Logos, najviši život; u Njemu i iz Njega «blizanci», Drugi Logos; a zatim Armaiti, Duh, Stvoritelj Svemira, Treći Logos.∗ Tek kasnije pojavio se Mithra i Njegova je pojava u egzoteričkoj vjeri donekle zamračila početnu Istinu. O Njemu se kaže:

«On, kojega je Ahura Mazda postavio kako bi ovaj čitao svijet u kretanju, održavao i nadzirao; On,

koji nikada ne spava, budno čuva ono što je Mazda stvorio.» (Sveta pisma Istoka (Sacred Books of the East), Knjiga XVIII, «Mihir Yast» XXVII, 103)

To je bio jedan niži Bog, svjetlo neba, dok je Varuna bio nebo samo, dakle, jedno od

velikih vladajućih duhovnih bića. Najviši od tih vladajućih bića bili su šest Ameshaspenda, koje vodi Vohuman, dobra misao Ahura Mazde:

∗ Armaiti je u početku bila Mudrost i Božica mudrosti. Kasnije, smatra se Stvoriteljicom Zemlje i obožava se kao Božica Zemlje.

TEOZOFIJA ____________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________ 10

«Njima je povjereno čuvanje svega što je stvoreno.» (Sveta pisma Istoka (Sacred Books of the East), knjiga V, str. 10, napomena)

Izgleda da reinkarnacija nije naučavana u knjigama koje su do sada prevedene. I modernim Parsima ta je ideja strana. Ipak, nailazimo na predodžbu da je duh u ljudima jedna iskra, koja postaje plamenom i koja se mora sjediniti s najvišom vatrom; ta predodžba pretpostavlja jedan razvoj u kojem je reinkarnacija neophodnost. Isto tako, učenje Zoroastera ne može se shvatiti prije nego ponovno steknemo znanje kaldejskog Orakla i srodnih spisa jer tamo leži pravi izvor ovog učenja.

(nastavit će se u sljedećem broju)

KLJUČ TEOZOFIJE

Jasno izlaganje u obliku pitanja i odgovora o ETICI, ZNANOSTI I FILOZOFIJI radi studiranja onoga zbog čega je

Teozofsko društvo osnovano

NEMA RELIGIJE IZNAD ISTINE

HELENA PETROVNA BLAVATSKY

Posvetila svojim učenicima kako bi mogli učiti i poučavati kada na njih dođe red

Naslov izvornika:

Helena Petrovna Blavatsky

THE KEY TO THEOSOPHY

Prijevod:

Ž.Ž. & I.P.

HELENA PETROVNA BLAVATSKY

KLJUČ TEOZOFIJE ____________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 17

3. dio

SISTEM RADA TEOZOFSKOG DRUŠTVA CILJEVI DRUŠTVA PITALAC: Koji su ciljevi Teozofskog društva? TEOZOF: Ima ih tri, koliko ih je bilo od samog početka. (1) Oblikovati jezgru Svekolikog Bratstva Čovječanstva, bez obzira na rasu, boju kože, spol, kastu ili vjeru. (2) Promicati proučavanje arijskih i drugih Svetih pisama, svjetskih religija i znanosti, te zastupati važnost staroazijske književnosti, odnosno brahmanske, budističke i zoroastrijske filozofije. (3) Istražiti skrivene tajne Prirode, sve njene aspekte, a posebno psihičke i duhovne snage pritajene u čovjeku. To su, općenito govoreći, tri glavna cilja Teozofskog društva. PITALAC: Možete li mi o njima dati nešto podrobnije informacije? TEOZOF: Svaki od ta tri cilja možemo raščlaniti na toliko razjašnjujućih točaka koliko je to potrebno. PITALAC: Počnimo onda s prvim. Kojim biste se Vi sredstvima poslužili za promicanje osjećaja kao što je bratstvo među rasama, kada je poznato da su one najrazličitijih religija, običaja, vjerovanja i načina razmišljanja? TEOZOF: Dopustite mi da dodam ono što Vi izgleda ne želite izraziti. Mi svakako znamo da je osim dva ostatka rasa, Parsa i Židova, svaki narod opredijeljen ne samo protiv svih drugih naroda, već čak i protiv sebe samog. To se najočiglednije vidjelo među takozvanim civiliziranim kršćanskim narodima. Òtuda vaše čuđenje i razlog zašto Vam se naš prvi cilj čini utòpijom. Nije li tako? PITALAC: Pa, jest; no što Vi kažete na to? TEOZOF: Ništa što se tiče same činjenice; no mnogo što se tiče potrebe da se uklone uzroci koji za sada Svekoliko Bratstvo Čovječanstva čine utopijom. PITALAC: Koji su, po Vama, uzroci? TEOZOF: Prvi i najveći je urođena sebičnost ljudske prirode. Ta sebičnost, umjesto da bude iskorijenjena, svakodnevno se pojačava i stimulira sve do divljeg i nesavladivog osjećaja zbog sadašnjeg religijskog odgoja koji to često ne samo da potiče, već i opravdava. Ljudske predodžbe o dobrom i lošem potpuno su izopačene doslovnim shvaćanjem židovske Biblije. Sva nesebičnost Isusovih altruističkih učenja postala je tek predmetom govora s propovjedaonice, dok su pravila o praktičnoj sebičnosti kojima poučava mozaička Bibliji, a protiv kojih je Krist uzaludno propovijedao, postala uvriježena u samoj životnoj srži zapadnih naroda. «Oko za oko, zub za zub», postalo je prvo načelo vašeg zakona. Sada otvoreno i bez straha izjavljujem da izopačenost te i mnogih drugih doktrina može iskorijeniti samo Teozofija.

ZAJEDNIČKO PODRIJETLO LJUDI PITALAC: Kako? TEOZOF: Jednostavnim dokazivanjem na logičkoj, filozofskoj, metafizičkoj, pa čak i znanstvenoj osnovi da: (a) Svi ljudi imaju isto duhovno i fizičko podrijetlo, što je temeljno učenje Teozofije. (b) Da je čovječanstvo od jedne te iste biti, a ona je jedno – beskonačno, nestvoreno i vječno, bilo da je nazivamo Bogom ili Prirodom – stoga ništa ne može utjecati na jedan narod ili na pojedinca, a da ne utječe na sve druge narode i sve druge ljude. To je tako sigurno i očigledno kao što će i kamen bačen u ribnjak prije ili kasnije pokrenuti svaku pojedinu kap vode u njemu. PITALAC: Ali to nije Kristovo učenje, već prije panteistički nazor. TEOZOF: Upravo tu leži vaša zabluda. To je čisto kršćanski premda nije i židovski, pa vaši biblijski narodi možda stoga više vole to odbaciti. PITALAC: To je velika i nepravedna optužba. Gdje su Vam dokazi za takvu tvrdnju?

TEOZOFIJA ____________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 18

TEOZOF: Nadohvat ruke. Krist je navodno rekao: «Ljubite jedan drugoga» i «ljubite svoje neprijatelje», jer «ako ljubiš (samo) one koji ljube tebe, koju korist (ili zaslugu) imaš? Ne čine li isto i carinici?1 A ako pozdravljate samo svoju braću, što činite više od drugih? Ne čine li to isto i carinici?» To su Kristove riječi. No u Genezi (ix. 25) kaže se: «Neka je proklet Kanan, bit će sluga slugama svoje braće.» I stoga biblijski narod, a ne kršćani, više voli Mojsijev nego Kristov zakon ljubavi. Na Starom zavjetu, koji ugađa svim njihovim strastima, temelje svoje zakone o osvajanjima, pripajanjima kao i tiraniji nad rasama koje nazivaju «nižim». Kakvi su sve zločini počinjeni na temelju tog - ako se doslovno shvati - vražjeg odlomka iz Geneze, ideju nam, premda nedostatnu, daje sama povijest.2PITALAC: Čuo sam kada ste rekli da je znanost dokazala istovjetnost našeg fizičkog podrijetla, a Religijska Mudrost našeg duhovnog podrijetla. Pa ipak, ne smatramo da darvinisti iskazuju velik osjećaj bratstva. TEOZOF: Upravo tako. To je ono što pokazuje nedostatnost materijalističkih sustava te dokazuje da smo mi teozofi u pravu. Istovjetnost našeg fizičkog podrijetla ne utječe na naše više i dublje osjećaje. Materija, lišena svoje duše i duha ili svoje božanske biti, ne može govoriti ljudskom srcu. No istovjetnost duše i duha stvarnog, besmrtnog čovjeka, kako nas uči Teozofija, jednom dokazana i duboko ukorijenjena u našim srcima, odvest će nas daleko na putu istinskog milosrđa i bratske dobrohotnosti. PITALAC: Ali kako Teozofija objašnjava zajedničko podrijetlo čovjeka? TEOZOF: Učenjem da korijen cjelokupne prirode, objektivne i subjektivne, i svega ostalog u svemiru, vidljivog i nevidljivog, jest, bio je i uvijek će biti jedan i apsolutni bitak iz kojeg sve proistječe i u koji se sve vraća. To je arijska filozofija, koja je u cjelini predstavljena samo vedantskim i buddhističkim sustavom. Imajući u vidu taj cilj, zadaća je svih teozofa promicati na svaki način praktično i u svim zemljama širenje nesektaškog obrazovanja. PITALAC: Što još treba činiti pored toga? Mislim na fizički plan. TEOZOF: Organizacija društva, kako ju je opisao Edward Bellamy u svom veličanstvenom djelu Osvrt unazad (Looking Backward), izvrsno predstavlja teozofsku zamisao o prvom potrebnom velikom koraku u pravcu ostvarenja sveopćeg bratstva. Stanje stvari, kakim ga on tu opisuje, nije savršeno, jer je sebičnost još uvijek prisutna i djelatna u ljudskim srcima. No općenito, sebičnost i samoživost svladani su osjećajem solidarnosti i uzajamnog bratstva, pa tamo opisana skica života smanjuje na minimum uzroke koji imaju tendenciju stvaranja i njegovanja sebičnosti. PITALAC: Vi ćete, dakle, kao teozof sudjelovati u nastojanjima da se takav ideal ostvari? TEOZOF: Dakako, a to smo svojim djelovanjem i dokazali. Niste li čuli o Nacionalnoj stranci i klubovima koji su nikli u Americi od objavljivanja Bellamyjeve knjige? Oni već sada izbijaju u prvi plan, a s vremenom će to još i više. Tu stranku i klubove pokrenuli su teozofi. Jedan od prvih, Nacionalni klub u Bostonu, Massachusetts, ima za predsjednika i tajnika teozofe, a i većina poslovodstva pripada Teozofskom društvu. U sklopu svih svojih klubova i stranke koju su osnovali, utjecaj Teozofije i Društva

1 Carinici – odnosi se na u to vrijeme brojne lopove i džepare. Među Židovima naziv i zanimanje carinika bili su najomraženiji na svijetu. Nije im bilo dopušteno ulaženje u Hram, a Matej (xviii. 17) izjednačava nevjernika s carinikom. Pa ipak, oni su samo bili rimski sakupljači poreza koji su zauzimali isti položaj kao i britanski službenici u Indiji i drugim osvojenim zemljama. 2 Krajem Srednjeg Vijeka ropstvo je u Europi pod utjecajem snaga morala uglavnom nestalo, no zbila su se dva važna događaja koja su nadjačala moralne snage djelatne u europskom društvu i bacila takvu gomilu prokletstava na zemlju, za kakvu čovječanstvo jedva da je ikada znalo. Jedan od tih događaja bilo je prvo putovanje na napučenu i barbarsku obalu, gdje su ljudska bića bila predmetom prirodnog načina trgovanja; drugi je bilo otkriće Novoga Svijeta, gdje su rudnici svjetlucavog bogatstva stajali otvorni, pod uvjetom da se za rad u njima mogla dovesti radna snaga. Četiri stotine godina muškarci, žene i djeca otkidani su od onih koje su poznavali i voljeli, te su na afričkoj obali bili prodavani stranim trgovcima i okivani pod palubama – često živi zajedno s mrtvima – tijekom strašnog «središnjeg puta» i, prema nepristranom povjesničaru Bancroftu, njih 250.000 od 3,250.000 na tom je fatalnom putovanju bilo bačeno u more, dok su ostali bili izloženi neopisivoj bijedi u rudnicima ili pod bičem na polima šećerne trske ili riže. Krivica za taj veliki zločin leži na Kršćanskoj Crkvi. «U ime Presvetog Trojstva» španjolska je Vlada bila sklopila preko 10 ugovora kojima se odobrava prodaja 500.000 ljudskih bića; tijekom 1562. Sir John Hawkins otplovio je na svoje đavolje putovanje radi kupovine robova u Africi i njihove prodaje u Zapadnoj Indiji brodom koji je nosio sveto ime Isusovo, dok ga je protestantska kraljica Elizabetha nagradila za uspjeh u prvoj engleskoj pustolovini u toj neljudskoj trgovini, dopuštajući mu da nosi kao svoj grb `polu-Maura njegove prirodne boje vezanog užetom` ili, drugim riječima, okovanog crnog roba.» Križarska osvajanja (Conquests of the Cross), navod iz Agnostičkog žurnala (Agnostic Journal).

KLJUČ TEOZOFIJE ____________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 19

je nedvosmislen, zato jer su svi za svoju osnovu, prvo i temeljno načelo, prihvatili Bratstvo čovječanstva kojem naučava Teozofija. U zaključku Statuta navode: «Načelo Bratstva Čovječanstva jedna je od vječnih istina koje upravljaju napretkom svijeta na pravcima koji ljudsku prirodu čine različitom od životinjske. Što može imati više teozofski značaj od toga? No, niti to nije dovoljno. Potrebno je još usaditi u čovjeka predodžbu da uz jedinstven korijen čovječanstva, mora također postojati jedna jedina istina koja svoj izražaj nalazi u svim različitim religijama – osim u židovskoj, jer ju ne možete naći izraženu čak ni u Kabali. PITALAC: To se odnosi na zajedničko porijeklo religija i Vi biste tu mogli biti u pravu. No kako to primijeniti na praktično bratstvo na fizičkoj razini? TEOZOF: Prvo zato, jer ono što je istinito na metafizičkom planu mora također biti istinito i na fizičkom. Drugo zato, jer ne postoji bogatiji izvor mržnje i nesloge od religijskih razlika. Kada jedna ili druga strana misli da je jedini posjednik cjelokupne istine, posve je prirodno da će svoga susjeda smatrati potpuno u kandžama grijeha ili «đavla». Ali kada čovjek jednom uvidi da nijedna od njih ne posjeduje cijelu istinu, nego da se uzajamno dopunjavaju, da se čitava istina može naći samo udruženim gledištima svih nakon što se iz svakoga odstrani ono što je lažno – tek će tada biti uspostavljeno istinsko bratstvo u religiji. To se odnosi i na fizički svijet. PITALAC: Molim Vas , objašnjavajte dalje. TEOZOF: Uzmimo primjer. Biljka se sastoji od korijena, stabljike, te mnogih grančica i listova. Kao što je čovječanstvo, kao cjelina, stabljika koja raste iz duhovnog korijena, tako i stabljika ujedinjuje biljku. Ozlijedite stabljiku i zasigurno će svaka grančica i list patiti. Ista stvar je i s čovječanstvom. PITALAC: Da, ali ako ozlijedite list ili grančicu, nećete ozlijediti cijelu biljku. TEOZOF: Znači, Vi mislite da povrijedivši jednog čovjeka ne povrjeđujete čovječanstvo? Ali, kako Vi to znate? Jeste li svjesni da čak i materijalistička znanost uči da će svako ozljeđivanje biljke, ma koliko neznatno, utjecati na cjelokupan tijek njenog budućeg rasta i razvoja. Stoga Vi griješite, a analogija je savršena. Ako, međutim, previđate činjenicu da cijelo tijelo pati i cijeli živčani sustav reagira kad porežete prst, moram Vas utoliko više podsjetiti da postoje i drugi duhovni zakoni koji mogu djelovati, na biljke i životinje jednako kao i na čovječanstvo, premda, ne priznajući njihovo djelovanje na biljke i životinje, možete negirati njihovo postojanje. PITALAC: Na koje zakone mislite? TEOZOF: Nazivamo ih karmičkim zakonima, no vi nećete razumjeti puno značenje tog izraza ako ne studirate Okultizam. Međutim, moje se objašnjavanje ne temelji na pretpostavci o postojanju tih zakona, nego zapravo na analogiji s biljkom. Proširite tu ideju, prenesite njenu primjenu na sveopći plan i uskoro ćete uvidjeti da u istinskoj filozofiji svako fizičko djelovanje ima svoj moralni i trajni učinak. Ozlijedite li čovjeka nanošenjem tjelesne boli; možete pomisliti da se njegov bol i patnja nipošto ne mogu proširiti na njegove susjede, a najmanje na pripadnike drugih naroda. Mi pak tvrdimo da hoće – u pravom trenutku. Stoga kažemo da dok svaki čovjek ne shvati i ne prihvati kao aksiomatsku istinu da, griješeći prema pojedincu, ne povrjeđujemo samo sebe same nego na duge staze i cjelokupno čovječanstvo, na zemlji nisu mogući bratski osjećaji kakve su propovijedali svi veliki reformatori, prvenstveno Buddha i Isus.

NAŠI OSTALI CILJEVI PITALAC: Hoćete li sada objasniti pomoću kojih metoda namjeravate ostvariti drugi cilj? TEOZOF: Možemo skupljati sve vrijedne radove o svjetskim religijama za knjižnicu sjedišta u Adyaru, Madras, a preko kolega u ograncima i za njihove lokalne knjižnice. Treba staviti u pisani oblik informacije o raznim prastarim filozofijama, tradicijama i legendama te ih širiti na praktičan način kao prijevode i publikacije vrijednih djela, izvatke i komentare o njima ili pak putem usmenih poduka od strane osoba stručnih za određena područja. PITALAC: A što je s trećim ciljem, razvijanjem duhovnih i psihičkih moći pritajenih u čovjeku? TEOZOF: Tamo gdje nisu moguća predavanja i osobna poduka, to također treba postići pomoću publikacija. Naša je dužnost da u čovjeku održimo živom njegovu duhovnu intuiciju, da se suprotstavimo i nakon dužnog ispitivanja i dokaza o njenoj iracionalnoj prirodi suzbijemo nesnošljivost u svakom obliku, naime religijskom, znanstvenom ili društvenom, a iznad svega «licemjerje», bilo kao religijsko

TEOZOFIJA ____________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 20

sektaštvo ili vjerovanje u nešto natprirodno. Ono što trebamo učiniti je nastojati steći znanje o svim zakonima prirode i širiti ga. Nadalje, potaknuti studij tih zakona koje najmanje shvaćaju suvremeni ljudi takòzvānē Okultne Znanosti koja se temelji na istinskom znanju o prirodi, umjesto, kao sada, na praznovjerju utemeljenom na slijepoj vjeri i autoritetu. Ma kako ponekad fantastična, prosijana pučka vjerovanja i tradicije mogu dovesti do otkrića dugo zaboravljenih ili važnih tajni prirode. Stoga Društvo namjerava slijediti taj pravac istraživanja u nadi da će širiti područje znanstvenog i filozofskog proučavanja. O SVETOSTI ZAVJETA PITALAC: Imate li neki etički sustav kojega se pridržavate? TEOZOF: Postoji etika, gotova i dovoljno jasna za svakoga tko će je slijediti. Naša je etika bit i vrhnje svjetske etike, sakupljena iz učenja svih velikih svjetskih reformatora. Zato ćete u njoj naći zastupljenim Konfucija i Zoroastra, Laotzea i Bhagavat Gîtû, pravila Gautama Buddhe i Isusa iz Nazareta, Hillela i njegove škole, kao i Pitagore, Sokrata, Platona i njihovih škola. PITALAC: Da li se članovi Vašeg Društva pridržavaju tih pravila? Čuo sam o velikim nesuglasicama i prepirkama među njima. TEOZOF: Potpuno prirodno, jer premda se reforma u svom sadašnjem obliku može nazvati novom, muškarci i žene obuhvaćeni reformom isti su oni ljudi grješne prirode kao i ranije. Kao što je već rečeno članova ozbiljnih radnika je tek nekolicina; no mnogi su iskrene i privržene osobe koje čine najviše što mogu kako bi živjele u skladu s idealima Društva i svojim vlastitim. Naša je dužnost poticati i pomagati pojedincima u intelektualnom, moralnom i duhovnom samousavršavanju, a da ne ukoravamo i osuđujemo one kojima to ne uspijeva. Strogo rečeno, nemamo pravo odbiti pristup nikome, a posebno ne u Ezoteričku sekciju Društva, gdje je «onaj koji uđe kao ponovo rođen.» Ali, ako bilo koji član ne održi svoj sveti zavjet koji se zasniva na časnoj riječi i besmrtnom Jastvu, nego izabere da i nakon toga «novog rođenja» kao novi čovjek ustraje na svojim porocima i manama iz ranijeg života, od njega ćemo, naravno, tražiti da istupi iz Društva ili će u slučaju da to odbije biti izbačen. Imamo najstroža pravila u takvim slučajevima. PITALAC: Mogu li se navesti neka od njih? TEOZOF: Mogu. Za početak, nijedan brat u Društvu, bilo egzoterik ili ezoterik, nema pravo nametati svoje osobno mišljenje drugom bratu. To je jedan od velikih prijestupa u Društvu. Što se tiče unutarnje sekcije, sada nazvane ezoteričnom, sljedeća su pravila postavljena i prihvaćena od 1880. «Nijedan brat ne smije u sebične svrhe koristiti znanje koje mu je prenio bilo koji član prve sekcije [sada višeg `stupnja`]; kršenje pravila kažnjava se isključivanjem.» Međutim danas, prije nego mu se takvo znanje može prenijeti, kandidat se mora obvezati svečanom prisegom da ga neće uporabiti u sebične svrhe, niti odati, osim uz dopuštenje, nešto od onog što mu je priopćeno. PITALAC: Ali, da li je čovjek koji je isključen ili koji je istupio iz Sekcije slobodan otkriti bilo što od onoga što je naučio ili prekršiti bilo koju klauzulu zavjeta koji je dao? TEOZOF: Naravno da nije. Njegovo isključivanje ili istupanje oslobađa ga samo od obveze poslušnosti učitelju i aktivnog sudjelovanja u radu Društva, no sigurno ne i od svetog zavjeta tajnosti. PITALAC: No, da li je to razumno i pravedno? TEOZOF: Potpuno nedvojbeno jest. Za svakog muškarca i ženu, čak i s najmanjim osjećajem časti, zavjet tajnosti, položen makar zadanom časnom riječju, a kamoli nečijem Višem Jastvu – unutarnjem Bogu – obveza je sve do smrti. I premda mogu napustiti Sekciju i Društvo, nema časnog muškarca ili žene koji bi pomislili napasti ili povrijediti tijelo kojem su se zavjetovali. PITALAC: Ne ide li to ipak malo predaleko? TEOZOF: Možda je tako prema niskom standardu sadašnjeg vremena i moralnosti. Ali, koja bi uopće bila svrha zavjeta kada nas ne bi tako obuhvatno obvezivao? Kako bi netko mogao očekivati da bude podučen tajnom znanju, ako želi imati slobodu da se riješi svih preuzetih obveza kadgod poželi? Kakva bi sigurnost, pouzdanje ili povjerenje mogli ikada postojati, ako zavjeti poput ovih ne bi imali nikakvu stvarnu moć obvezivanja. Vjerujte mi da bi zakon odmazde (karme) vrlo brzo snašao svakog tko bi tako

KLJUČ TEOZOFIJE ____________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 21

prekršio svoj zavjet; možda čak jednako brzo kao što ona stiže za nečasnost svakog časnog čovjeka, čak i na ovoj fizičkoj razini. Kao što je opisano u Putu (The Path), srpanj, 1889., navodimo o tome: Jednom dat zavjet zauvijek je obvezujući kako u moralnom tako i u okultnom svijetu. Ako ga jednom prekršimo i kažnjeni smo, to nas ne opravdava kod ponovnog kršenja i tako dugo dok god to činimo moćna ruka Zakona (karme) djelovat će na nas.

TEOZOFIJA ___________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 22

4. dio

ODNOS TEOZOFSKOG DRUŠTVA I TEOZOFIJE O SAMOUSAVRŠAVANJU PITALAC: Da li je, dakle, moralno uzdizanje glavna stvar na kojoj se u Društvu insistira? TEOZOF: Nesumnjivo. Onaj tko želi biti pravi teozof mora postići da tako i živi. PITALAC: Ako je tako onda se, kao što sam već ranije primijetio, ponašanje nekih članova neobično kosi s tim osnovnim pravilom. TEOZOF: Istina je. Ali tu nema pomoći, isto kao što nema niti onima koji sebe nazivaju kršćanima, a postupaju kao zlotvori. To nije nedostatak na strani naših statuta i pravila, već ljudske prirode. Čak i u nekim egzoteričnim javnim ograncima članovi se zavjetuju svojim višim Jastvom da će živjeti životom kakav propisuje Teozofija. Oni moraju potaknuti svoje božansko Jastvo da vodi svaku njihovu misao i djelo, svakoga dana i u svakom trenutku njihovog života. Istinski teozof mora «djelovati pravedno i kročiti ponizno.» PITALAC: Što podrazumijevate pod tim? TEOZOF: Jednostavno ovo: pojedinačno Jastvo treba zaboraviti na sebe zbog mnogih jastava. Dozvolite mi da Vam odgovorim riječima istinskog filaleteja, F.T.D.-a, koji je to divno izrazio u Teozofu: Svaki čovjek treba prvo pronaći sebe samoga, a zatim iskreno sagledati ono što subjektivno posjeduje i, ma koliko loše ili potrebito to stanje bilo, nije nepopravljivo ako ga se ozbiljno latimo. No, koliki su spremni na to? Svi su voljni raditi za svoj vlastiti razvoj i napredak, a tek nekolicina za druge. Citirajmo ponovo istog autora: Ljudi su bili prevareni i obmanuti dosta dugo; oni moraju slomiti svoje idole, odbaciti svoju prijetvornost i početi raditi za sebe, čak štoviše, postoji izraz previše ili premnogo, koji znači da je za onoga tko radi samo za sebe bolje da uopće ne radi; bolje da radi za druge, za sve ostale, zato što će svaki cvijet ljubavi i dobronamjernosti posađen u susjedovom vrtu učiniti da nepoželjni korov nestane u njegovom vlastitom vrtu i tako će taj božanski vrt – čovječanstvo – procvjetati poput ruže. U svetim knjigama svih religija to je jasno obrazloženo, ali spletkari su to prvo pogrešno protumačili, a na kraju razvodnili, materijalizirali i oslabili. To ne zahtijeva novo otkrivenje. Neka svaki čovjek bude otkrivenje za sebe samoga. Neka već jednom čovjekov besmrtni duh preuzme vlast nad hramom svoga tijela, izgna iz sebe mjènjāče novca i svaku nečistoću, pa će ga njegova vlastita božanska ljudskost iskupiti, jer, kada je on tako u skladu sa samim sobom, spoznat će «graditelja hrama.» PITALAC: Moram priznati da je to čisti altruizam. TEOZOF: Jest. I kada bi ga samo jedan od deset pripadnika TD-a primjenjivao zaista bismo bili uzorni. No neki izvan T.D.-a uvijek će odbijati vidjeti bitnu razliku između Teozofije i Teozofskog društva, između ideje i njenog nesavršenog utjelovljenja. Takvi će ljudi uočiti svaku pogrešku i nedostatak ljudskog tijela nad čistim duhom koje nad njime prosipa svoju božansku svjetlost. Da li je to pravedno prema obima? Oni bacaju kamenje na udrugu koja teži ostvarenju i promicanju svojih ideala, unatoč nepovoljnim okolnostima. Neki Teozofsko društvo kleveću samo stoga što se drznulo pokušati učiniti ono u čemu su drugi sustavi – prvenstveno crkveno i državno kršćanstvo – pretrpjeli potpuni neuspjeh; drugi zato što bi radije zadržali postojeće stanje stvari; farìzēji1 i sadùcéji2 s Mojsijevog stajališta, a carinici i grješnici uživajući na visokim položajima kao tijekom razdoblja propadanja Rimskog Carstva. Nepristrani ljudi nikako ne smiju zaboraviti da u ovom svijetu relativnih mogućnosti čovjek koji čini sve što može, čini jednako kao i onaj koji je postigao najviše. To je jednostavna, sama po sebi razumljiva

1 farìzēj hebr (iz armejskog jezika: «odijeljeni», «odvojeni») 1. pripadnik religiozno-političke sekte u drevnoj Judeji; farizeji su se isticali vanjskom pobožnošću i strogim obdržavanjem svih obreda; 2. prenes. licemjer, prenemagalo; čovjek koji samo izvana pokazuje krepost ili privrženost nekoj ideji; čovjek koji se pretvara. (Op. prev.) 2 sadùcēj hebr. (zaddukim - pravovjerni) – pripadnik starožidovske vjerske sekte koja je zabacivala tradiciju, poricala besmrtnost duše i božju providnost a vjerovala samo u Mojsijeve zakone; saduceji su bili veliki protivnici farizeja; isto i sadùkēj. (Op. prev.)

KLJUČ TEOZOFIJE ___________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 23

istina, aksiom potkrijepljen, za one koji vjeruju u evanđelje, parabolom o talentima, koju je dao njihov Učitelj: sluga koji je udvostručio dva talenta bio je nagrađen kao i drugi sluga koji je dobio pet. Svakom je čovjeku dano «u skladu s njegovim različitim sposobnostima.» PITALAC: Ipak je u tom slučaju prilično teško razgraničiti apstraktno od konkretnog budući da imamo samo konkretno na temelju kojeg prosuđujemo. TEOZOF: Zašto dakle praviti izuzetak kada je u pitanju TD? Ispravnost, poput ljubavi prema bližnjemu, treba započeti provoditi u svom domu. Da li ćete se pogrdno i podrugljivo izražavati o propovijedi na Gori samo zato jer su Vaše društvene, političke, pa čak i religijske zapovjedi dosada ne samo bile neuspješne u provođenju njihovih pouka u njihovu duhu nego čak i u njihovu mrtvom slovu. Ukinite zakletvu na sudovima, u parlamentu, vojsci i svugdje te činite što i kvekeri1 ako se želite nazivati kršćanima. Ukinite i same sudove, jer ako budete slijedili zapovjedi Krista, morat ćete skinuti sa sebe kaput i dati ga onome tko vam oduzme ogrtač, te okrenuti lijevi obraz nasilniku koji vas je ošamario po desnom. «Ne suprotstavljajte se zlu, volite svoje neprijatelje, blagosíljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze, jer «tkògod prekrši ijednu od ovih zapovjedi i tome uči druge, posljednji će biti pozvan u Kraljevstvo Nebesko», i «tko god bude rekao, ti budalo, bit će u opasnosti od ognja paklenog.» I zašto sudite, kad ne želite da vam se sudi kada na vas dođe red? Inzistiranjem na tome da između Teozofije i Teozofskog društva nema razlike Vi istodobno izvrgavate i kršćanski sustav i njegovu stvarnu bit istim pokudama, samo u još ozbiljnijem obliku. PITALAC: Zašto ozbiljnijem? TEOZOF: Zato jer dok vođe teozofskog pokreta, potpuno priznajući svoje nedostatke, pokušavaju sve što mogu da poboljšaju svoje metode i iskorijene zlo prisutno u Društvu; i dok su njihova pravila i interni propisi sastavljeni u duhu Teozofije, dotle zakonodavci i nacionalne i državne crkve koje se nazivaju kršćanskim, čine suprotno. Naši članovi, čak i najgori među njima, nisu gori od prosječnog kršćanina. Štoviše, ako se zapadni teozofi susreću s mnogim teškoćama u vođenju teozofskog života, to je zato što su svi oni djeca svoje generacije. Svaki od njih je bio kršćanin koji je rastao i bio odgojen u obmani svoje Crkve, svojih društvenih običaja i čak proturječnih zakona. Takav je bio svaki od njih prije nego što je postao teozof ili, bolje rečeno, član Teozofskog društva, jer ne može se dovoljno puta ponoviti da između apstraktnog ideala i njegovih instrumenata postoji vrlo značajna razlika.

APSTRAKTNO I KONKRETNO

PITALAC: Molim Vas, objasnite tu razliku malo bolje. TEOZOF: Teozofsko društvo je velika organizacija muškaraca i žena, sastavljena od najrazličitijih elemenata. Teozofija je, u svom apstraktnom značenju, Božanska Mudrost ili skup znanja i mudrosti na kojim se temelji Univerzum, homogenost vječnoga Boga; a u svom konkretnom značenju ona je potpun zbir toga istoga što je priroda dodijelila čovjeku na ovoj zemlji i ništa više. Neki se članovi ozbiljno trude ostvariti i, tako reći, objektivizirati Teozofiju u svojim životima; dok drugi žele tek nešto saznati o njoj, a da je ne primjenjuju; a ostali su se možda učlanili u Društvo jedino iz radoznalosti, prolaznog zanimanja ili možda stoga jer su članovi neki njihovi prijatelji. Kako bi se onda čitav sustav mogao prosuditi prema standardima onih koji bez ikakvog prava svojataju taj naziv? Trebaju li poeziju i njeno nadahnuće ocjenjivati samo oni nadri-pjesnici koji vrijeđaju naše uši? Društvo se može smatrati utjelovljenjem Teozofije samo po svojim apstraktnim motivima; ono si nikada ne smije dopustiti da se nazove njenim konkretnim instrumentom, sve dok su sve ljudske nesavršenosti i slabosti zastupljene u njemu; u protivnom će Društvo biti tek ponavljanje velike pogreške i prepuno svetogrđa kao takozvane crkve Kristove. Ako su dopuštene istočne usporedbe, Teozofija je beskrajni ocean sveopće istine, ljubavi i mudrosti, koji odražava svoje isijavanje na zemlju, dok je Teozofsko društvo tek vidljivi mjehurić tog odražavanja. Teozofija je božanska priroda, vidljiva i nevidljiva, a njeno Društvo ljudska priroda koja se pokušava uzdići do svog božanskog roditelja. Teozofija je, konačno, stalno vječno sunce, a njeno

1 kvekeri engl. (quakers – «drhtavci») isprva podrugljivo, a danas općeprimljeno ime za pripadnike protestantske sekte «Society of Friends», tj. društvo prijatelja u Engleskoj i u Sjev. Americi (bavi se većinom dobrotvornim radom). (Op. prev.)

TEOZOFIJA ___________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 24

Društvo nestalni komet koji se pokušava smjestiti u orbitu kako bi postao planetom da bi stalno kružio unutar privlačnosti sunca istine. Društvo je osnovano da bi čovjeku pomoglo uvidjeti kako stvar poput Teozofije postoji i da mu pomogne uzdignuti se do nje studiranjem i prihvaćanjem njenih vječnih istina. PITALAC: Mislim da ste rekli da vi nemate svojih vlastitih vjerskih zapovijedi ili naučavanja? TEOZOF: Ni ih nemamo. Društvo ne posjeduje vlastitu mudrost za pomaganje ili podučavanje. Ono je jednostavno skladište svih istina koje su dali veliki vidovnjaci, inicirani i proroci povijesnih i pretpovijesnih vremena; barem onih istina koje su mogle biti prihvaćene. Stoga je ono tek provodnica kroz koju se više ili manje istina pronađenih u prikupljenim izrekama velikih učitelja čovječanstva, izlijeva na svijet. PITALAC: No, da li je takva istina nedostupna izvan Društva? Ne tvrdi li to svaka crkva? TEOZOF: Nipošto. Neosporno postojanje velikih inicijata – istinskih «Sinova Božjih»- dokazuje da su takvu mudrost postizali osamljeni pojedinci, međutim nikada bez prethodnog vodstva majstora. No većina njihovih sljedbenika, postigavši majstorstvo, svela je katolicizam tih učenja u ograničenu rutinu njihovih vlastitih sektaških dogmi. Tako su se prihvatile i slijedile zapovijedi samo jednog izabranog učitelja uz isključivanje svih drugih, ako su se uopće slijedile, što je ispravno istaknuto u slučaju propovijedi na Gori. Tako je svaka religija djelić božanske istine stvorena da usredotoči golemu panoramu ljudske mašte koja tvrdi da predstavlja i zamjenjuje tu istinu. PITALAC: No Vi kažete da Teozofija nije religija. TEOZOF: Potpuno je sigurno da nije, budući da je ona suština svih religija i sveopće istine, tek njena kapljica koja je temelj svakog vjerovanja. Poslužimo se ponovo metaforom. Teozofija, na zemlji, je poput bijele zrake spektra, a svaka religija samo jedna od sedam boja prizme. Ne priznajući sve ostale i klevèćūći ih da su lažne, svaka posebno obojena zraka svojata ne samo prvenstvo, nego da je upravo ona ta bijela zraka te čak i svoje vlastite nijanse od svijetlih prema tamnim proklinje kao herezu. Ipak, kao što se sunce istine sve više uzdiže na horizontu ljudskog opažanja, a svaka obojena zraka postupno blijedi, sve dok napokon ne bude apsorbirana, tako i čovječanstvo napokon neće više biti prokleto zbog neprirodnih polarizacija, nego će se kupati u čistoj bezbojnoj sunčevoj svjetlosti vječne istine. To će biti Teozofija. PITALAC: Dakle, Vi smatrate da su sve velike religije proistekle iz Teozofije i da će njenim usvajanjem svijet konačno biti izbavljen od prokletstva svojih velikih zabluda i grijeha? TEOZOF: Upravo tako. Dodajemo da je naše Teozofsko društvo skromno sjeme koje će, ako bude zalijevano i pušteno da živi, konačno stvoriti Drvo Znanja dobra i zla, koje je nakalemljeno na Drvo Vječnoga Života. Zato samo proučavanjem raznih velikih religija i filozofija čovječanstva, njihovim nepristranim uspoređivanjem bez predrasuda, ljudi se mogu nadati da će stići do istine. Taj se rezultat posebno može postići razotkrivanjem i uočavanjem njihovih raznih podudarnih točākā. Nećemo stići do njihova unutarnjeg značenja osim studiranjem ili uz poduku nekoga tko zna, a tada ćemo , gotovo u svakom slučaju, uvidjeti da ono izražava neke velike istine u prirodi. PITALAC: Čuli smo o Zlatnom Dobu koje je bilo, a ono što Vi opisujete moglo bi biti Zlatno Doba koje će nastupiti jednoga dana u budućnosti. Kada će to biti? TEOZOF: Ne prije nego što čovječanstvo kao cjelina osjeti potrebu za njim. U poslovici iz perzijskog Javidan Khirada kaže se: «Postoje dvije vrste istine – jedna koja je očita i sama sebi dokaz; druga neprekidno zahtijeva nova dokazivanja i dokaze.» Tek kada ta posljednja vrsta istine postane tako općenito očigledna kao što je sada zamagljena, pa stoga podložna iskrivljavanju sofizmom i kazuistikom, tek kada te dvije vrste ponovo postanu jedno, svi će ljudi vidjeti isto. PITALAC: No sigurno je malo onih koji su osjetili potrebu za takvim istinama odlučilo vjerovati u nešto određeno. Kažete da Društvo nema vlastitih naučavanja, da svaki član može vjerovati prema svom izboru i prihvatiti ono što želi. Izgleda kao da Teozofsko društvo nastoji oživjeti jezične zbrke i vjerovanja stare kule babilonske. Zar nemate zajedničkih vjerovanja? TEOZOF: Kada je rečeno da Društvo nema svoje vlastite zapovijedi i naučavanja, mislilo se na to da nijedno posebno naučavanje ili vjerovanje nije obvezno za njegove članove; no naravno, to se ne odnosi na Društvo u cjelini. Društvo je, kao što ste rekli, podijeljeno na vanjski i unutarnji dio. Oni koji pripadaju unutarnjem naravno imaju svoju vlastiti filozofski ili, ako baš hoćete, religijski sustav. PITALAC: Možemo li reći koji?

KLJUČ TEOZOFIJE ___________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 25

TEOZOF: Mi to ne krijemo. To je prije nekoliko godina u osnovnim crtama izloženo u Teozofu (The Theosophist) i Ezoteričkom buddhizmu (Esoteric Buddhism), a može se pronaći još bolje objašnjeno u Tajnoj Nauci. Zasniva se na najstarijoj filozofiji na svijetu koja se naziva Religijskom Mudrošću ili Prastarom Naukom. Ako želite pitajte i dobit ćete objašnjenje.

TEOZOFIJA ___________________________________________________________________________________

________________________________________________________________________________ 26

U sljedećem broju:

5. dio

TEMELJNA UČENJA TEOZOFIJE

O BOGU I MOLITVI DA LI JE POTREBNO MOLITI SE?

MOLITVA UNIŠTAVA SAMOPOUZDANJE O PODRIJETLU LJUDSKE DUŠE BUDISTIČKA UČENJA O TOME

TEOZOFSKO DRUŠTVO,

osnovano u New Yorku 17. studenog 1875., a registrirano u Chennaiju (Madras) 3. travnja 1905., obznanilo je tri cilja: PRVI: Oblikovati jezgru Sveopćeg Bratstva Čovječanstva, bez obzira na rasu, vjeru,

spol, kastu ili boju kože. DRUGI: Potaknuti komparativni studij religija, filozofija i znanosti. TREĆI: Istražiti neobjašnjene Prirodne zakone i snage prikrivene u čovjeku.

TEOZOFSKO DRUŠTVO čine studenti, pripadnici neke ili niti jedne svjetske religije, koji su

ujedinjeni svojim prihvaćanjem ciljeva Društva, nastojanjem da otklone vjersko suparništvo i okupe ljude dobre volje bez obzira na njihovo vjersko opredjeljenje te željom da proučavaju religijske istine i podijele plodove svojih proučavanja s drugima. Spona njihove ujedinjenosti nije ispovjedanje zajedničkog vjerovanja, već zajednička potraga i težnja za Istinom. Smatraju da bi se Istinu trebalo tražiti proučavanjem, promišljanjem, čistoćom života, odanošću višim idealima, a Istinu nagradom vrijednom truda, a ne dogmom nametnutom autoritetom. Vjerovanje bi trebalo biti rezultat individualnog studija ili intuicije, a ne im prethoditi; trebalo bi počivati na znanju, a ne na tvrdnji. Tolerantni su prema svima, čak i prema onima netolerantnima, ne kako bi im podilazili, već zbog dužnosti koju izvršavaju; nastoje ukloniti, a ne kazniti neznanje. Svaku religiju vide kao izražaj Božanske Mudrosti, dajući prednost njenom studiranju pred njenim osuđivanjem i preobraćanjem na svoju vlastitu vjeru. Mir je njihova krilatica, a Istina cilj.

TEOZOFIJA je utjelovljenje istina koje oblikuju temelje svih religija, i koje ne mogu biti

prisvojene kao isključivo vlasništvo bilo koje. Ona nudi filozifiju koja životu vraća smisao te koja očituje pravdu i ljubav koje vode njegov razvoj. Smrt kao ponovni događaj u beskrajnom životu postavlja na njeno pravo mjesto, otvarajući vrata punijem i sjajnijem postojanju. Svijetu vraća Znanost o Duhu, poučavajući čovjeka spoznaji Duha kao sebe samoga, a uma i tijela kao svojih slugu. Rasvijetljava rukopise i vjerska učenja otkrivajući njihova skrivena značenja te ih tako opravdava pred sudom inteligencije kao što su oduvijek opravdani u viđenju intuicije.

Članovi Teozofskog društva proučavaju te Istine, a teozofi ih nastoje živjeti. Svatko tko je željan

učiti, biti tolerantan, težiti višem i raditi ustrajno, dobrodošao je kao član, a članu preostaje postati istinskim teozofom.

◊

TEKST ZAKLJUČKA GLAVNOG VIJEĆA TEOZOFSKOG DRUŠTVA

SLOBODA MISLI

Budući da se Teozofsko društvo proširilo

diljem svijeta te da su pripadnici sviju religijapostali njegovim članovima ne napuštajućiposebne dogme, učenja i vjerovanja svih vjera,smatra se poželjnim naglasiti činjenicu kakonema doktrine, nema svjetonazora koje je itkoikada naučavao ili ga se ikada pridržavao, a dabi na ijedan način bilo obvezno za bilo kojegčlana Društva, ili koje bilo koji član ne bi smioprihvatiti ili odbaciti. Jedini je uvjet za članstvopriznavanje tri Cilja Društva. Nema učitelja iliautora, od H.P. Blavatske nadalje, koji bi imaobilo kakvo ovlaštenje da svoje učenje ili nazorenameće članovima. Svaki član ima jednakopravo slijediti bilo koju školu mišljenja, alinema pravo nametati svoj izbor ikomedrugome. Niti može bilo koji kandidat postatineprihvatljivim za bilo koju funkciju ilikandidaturu zbog nekog svog nazora iličlanstva u nekoj školi mišljenja. Svjetonazoriili vjerovanja niti pružaju privilegije nitinameću kazne. Članovi Glavnog Vijećanajozbiljnije traže od svakog člana Teozofskogdruštva da podrži i brani temeljna načelaDruštva, da djeluje s njima u skladu te datakođer neustrašivo primjenjuje pravo na slobodu misli i njihovo izražavanje, naravnounutar granica uljudnosti i obzira premadrugima.