neki podaci o djelatnosti rijeČkih brodograditelja iz 19

IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 199

nekI PodacI o djeLatnostI rIjeČkIH brodoGradIteLja IZ

19. stoLjeĆa

some facts about the activity of 19th century shipbuilders in rijeka

dr. sc. Irvin Lukežić, red. prof.odsjek za kroatistiku, filozofski fakultet u rijeci, Hrvatska

[email protected]

Sažetak

U članku se donose različiti podaci o nekim riječkim brodograditeljima koji su djelovali u 19. stoljeću. Prikaz započinje djelovanjem brodograditelja Ivana Foretića dvadesetih godina toga stoljeća, koji radi po narudžbi obitelji Riznić iz Trsta i Odese. Nakon toga govori se o porinuću prvoga drvenog parobroda u Kraljevici, djelovanju Andrije Zanona koji radi za račun tršćanskoga principala Spiridona Gopčevića, braći Schiavon te gradnji prvih domaćih klipera. U radu se posebno obrađuju vijesti o porinućima riječkih brodova, objavljene u suvremenoj hrvatskoj periodici (Ilirske narodne novine, Pozor).

Ključne riječi: riječka brodogradnja, 19. stoljeće, Ivan Foretić, Andrija Zanon

Početkom 19. stoljeća u rijeci je djelovalo brodogradilište filipa Zenkovića (1756.–1831.), podignuto 1789. u zapadnom dijelu Pomerija, u jugoistočnom dijelu općine Plase, ispred nekadašnje vile Gorup. njegova će aktivnost potrajati do 1870., kada je to zemljište otkupljeno za izgradnju nove željezničke pruge. u blizini brodogradilišta, uz cestu, rastao je visoki pino (pinija) po kojemu je taj predjel nazvan (Al Pino, Vicolo del Pino, Contrada del Pino, hrv. Podpinjol). Prema drugim izvorima, tek je 1806. započelo djelovati brodogradilište Pod Pinjol na prostoru od 721 četvornih hvati. Izvještaj trgovačko-industrijske

200 I. Lukežić: nekI PodacI o djeLatnostI rIjeČkIH brodoGradIteLja...

komore za 1853. godinu navodi da su tadašnji vlasnici kantijera Pod Pinjolom bili brodograditelji Giuseppe spadon i carlo cattalinich. Valja podsjetiti da je škver nekada postojao i između Ponsala, lokaliteta zapadno od mlake i istočno od rečica, koji je napušten u doba kada je zemljište kupljeno za izgradnju rafinerije petroleja (Cantieri comunali in Ponsal).1

� Slika 1. Lorenzo Butti, Veduta rijeke, oko 1840.

Pod konac dvadesetih godina 19. stoljeća na sušak se doselio korčulanin Ivan foretić đurov (1785.–1869.), brodograditelj čiji preci potječu s otoka Hvara. bio je jedan od najboljih konstruktora svoga doba, graditelj velikog arsenala na malti, gdje se nastanio još 1805. godine. engleska je vlada od njega najviše naručivala škunere jer su se odlikovali čvrstoćom i solidnošću. s malte je foretić doselio u sušak gdje 1829. gradi brod od 400 tona nosivosti.2 od početka studenoga 1829. do kraja listopada 1830. sagradio je dva broda za račun trgovca Ivana riznića iz odese, brik-škuner od 173 i 40/94 tone, vrijedan 6.000 forinti, te brigantin od 434 i 8/94 tone, vrijedan 16.000 forinti.3

1 Irvin Lukežić, Nebo nad Kvarnerom, Icr, rijeka, 2004., str. 346.2 Irvin Lukežić, n. d., str. 348.3 danilo klen, Gospodarske prilike u Rijeci od 1813. do 1848. od ponovne austrijske okupacije do

Bunjevčeva zauzeća, rad jaZu, knj. 417., Zagreb, 1986., str. 109.


� Slika 2. Korčula

Ivan riznić bio je potomak razgranate trgovačke obitelji koja se iz Herceg- -novog u boki kotorskoj preselila u trst gdje je poslovala na veliko žitom dopremanim iz crnog mora. njegov otac stevan (stefano) riznić bio je imućni tršćanski brodovlasnik, veletrgovac i član masonske lože u doba francuske vlasti. ovaj je okretni i poduzetni bokelj u odesi otvorio podružnicu svoje veletrgovine žitom koju će poslije preuzeti njegov sin Ivan riznić. u odesi je mladi riznić bio direktor za razvoj banke južne rusije, predsjednik grada i ravnatelj tamošnje kazališne kuće. u bliskom je dodiru s ruskim carem i dvorom u Petrogradu. bio je član srpskoga naučnog društva kojemu će oporučno ostaviti vlastitu knjižnicu. Imao je svoj spahiluk Haočice, u ukrajini, koji su posjećivali mnogi poznati rusi. Ivanova supruga amalia de ripp, koja je potjecala iz talijansko-njemačke obitelji, bila je poznata po svojoj iznimnoj ljepoti. Godine 1823. upoznala je u odesi velikog ruskog pjesnika aleksandra sergejeviča Puškina, inače suprugova prijatelja, koji se u nju smrtno zaljubio. osjetivši da bi stvari mogle otići predaleko, njezin suprug u proljeće 1824. odlučuje poslati suprugu natrag u europu. Premda je njihova ljubavna veza nasilno prekinuta, Puškin je amaliji posvetio nadahnute stihove, ukupno četiri pjesme. obolivši od tuberkuloze, amalija je umrla u trstu 1825., u dvadeset i trećoj godini života. stihove koje je Puškin napisao u povodu njezine smrti poslije su uglazbili znameniti ruski kompozitori Glinka i rimski korsakov.


nakon amalijine smrti, Ivan riznić oženio se Paulinom, sestrom grofice Hanske, supruge francuskog romanopisca Honoréa de balzaca.4

nakone kraćeg boravak u bakru, foretić 1830. osniva svoje brodogradilište u martinšćici i ondje gradi jedrenjak nosivosti 18.000 tona, kapaciteta 500 stari i 413 hektolitara, jedan od najvećih jedrenjaka sagrađenih u našim škverovima u ono doba. foretić je gradio i na riječkoj obali (Pod Pinjol). Posljednjih godina života djelovao je u rodnoj korčuli.5

u siječnju 1836. u kraljevici je svečano porinut u more prvi parobrod na kotače, ratni brod Anna Maria, koji je ušao u sastav austrijske mornarice. Graditelji su mu bili braća joseph i thomas Pritchard, rodom iz kenta u Velikoj britaniji. o tom događaju opširno izvještavaju Ilirske narodne novine: “današnji dan biše za nas glasovit, jerbo je vela parna ladja (dampfschiff) 174 noge duga, a 27 široka perviput iz žala (pribrežja, Werfte) u more pušćena. kak berže prěkojučer glas u rěku dojde, da će se danas ob 8. uri pred polne u more pustiti parna ladja, odputiše se jučer množina ondešnjih stanovnikah u bakar, gdě su istu noć nešto u osebnih priateljskih družtvah, nešto pako na balu sprovodili; a jur danas u jutro ob 5. uri biaše luka bakarska s ladjicami, prihodnike u kraljevicu peljajućimi napunjena. medju znaměnitimi prihodnici, koji su sa

4 Archeografo triestino, serie IV, 1959., str. 228. http://www.retecivica.trieste.it/treistecultura/new/serbiatrieste/default

5 Irvin Lukežić, n. d., str. 348.

� Slika 3. Herceg-Novi


� Slika 4. Odesa

� Slika 5. Aleksandar Sergejevič Puškin

svojom nazočnostjom svetčanost dana ovoga oslavili, biahu: gospodin feldmaršallaitnant grof Laval Nugent; gospodin kr. uger. naměsničtva savětnik i veliki župan grof Franjo Nádasdy gospodin gradov rěčkoga i našega bakarskoga vicekapitan, i kod sl. Guberniuma rěčkoga predsedničtva naměstnik, grof Moric Almásy; kano i ostali guberniuma rěčkoga častnici i obadviuh spomenutih gradovah městno poglavarstvo. – u kraljevicu došavša jedna kompania peš. reg. barona Gepperta stadoše u redu kod žala sa svojom bandom – okolo 8. ure stupi kapetan istoga reg. u parnu ladju, ter okersti imenom Anna Maria. Zatim u nazočnosti visokih prihodnikah jedna izmed tamo budućih gospojah prereže tanki konopić, na kojem brod privezan biše, i ovako parna ladja s velikom silom u more otide medju krikom i živim veseloglasjem, koje


pucanje topovah sprevadjaše. – svetčanost ova za nas po tom večju važnost ima, buduć da je to perva parna ladja, koja se je gradila u našoj domovini.”6

tridesetih godina najproduktivniji i najsolidniji riječki brodograditelj bio je andrija Zanon (1784.–1868.), rodom iz chioggije, čiji se škver nalazio ispod njegova vinograda na Pećinama. u razdoblju od 1828. do 1846. Zanon je u škveru na Pećinama sagradio ukupno trideset šest brodova duge plovidbe, od oko 12.000 tona, u vrijednosti od ukupno 720.000 do 900.000 forinti. Zanonovo brodogradilište radilo je na prostoru od 274 četvorna hvata kao prvi značajniji škver na ovome području. Zanon je neko vrijeme bio i vlasnik

škvera u martinšćici. brodogradnjom su se bavili i andrijini sinovi tobija angelo i fausto Zanon. ovaj potonji bio je suprug operne pjevačice albine Zajc, rođene sestre hrvatskoga skladatelja Ivana Zajca.7

kod andrije Zanona vrlo je skupe brodove naručivao spiridon Gopčević (1815.–1861.), poznati tršćanski kapitalist i poduzetnik, koji je te jedrenjake prodavao argentini kao ratne brodove.8 svi jedrenjaci koje bi gradio za svoj

6 Ilirske narodne novine, tečaj II, Zagreb 1836., br. 10, 2. II. Iz Kraljevice (Porto-re) 25. jan. 1836.7 Irvin Lukežić, n. d., str. 349.8 danilo klen, n. d., str. 117.

� Slika 6. A. F. Luppis, martinšćica, 1885.

� Slika 8. Chioggia


račun bili su skuplji od takvih brodova drugih naručitelja jer se po njegovoj želji ugrađivao u njih bolji materijal i kvalitetnija oprema. Godine 1846. naručio je u rijeci tri brigantina, navu i malu navu u ukupnoj vrijednosti od 235.000 forinti. Gopčevićev otac krsto, rodom iz Herceg-novog u boki kotorskoj, bio je bogati trgovac i brodovlasnik. spiridon se školovao u beču i bio je vrlo oštroumna i prodorna duha. Poznavao je čak trinaest jezika te izravno razgovarao s britanskim premijerom Gladstoneom i talijanskim generalom Giuseppeom Garibaldijem. u rijeku je često navraćao zbog poslova tako da su ga tamošnji trgovci vrlo cijenili i uvažavali. o tome svjedoči i to što su ga 1847. izabrali za redovitog člana svoga patricijskoga vijeća. Posebno je prijateljevao i surađivao s Gašparom matkovićem. Poznate su bile njihove zajedničke akcije preko britanske vlade oko nabave broda Implacable za potporu kossuthove mađarske revolucije. Pedesetih godina bio je, s Iginiom scarpom i caterinom metika, suvlasnik barka Conte Szécheny od 383 brt, sagrađenog u rijeci 1846. godine. sklonost hazarderstvu naposljetku će mu uništiti blistavu poslovnu karijeru. nakon krimskoga rata doživio je potpun trgovački slom.

u ljeto 1841. Ilirske narodne novine pišu u dopisu iz rijeke: “dana 5. kolovoza t.g. bi ovdi jedan novo sagradjeni brod s bréga na strani fiumare na more spušten. Ime je brodu ovomu Telseida, a imade dva topa, 13 mornarah, i nosi 343 15/94 tone; vlastnik pako ovoga lěpo i čvérsto sagradjenoga broda jest stěpan flori térgovac, a kapetan bit će natal nikola morena. onaj isti dan, u istu uru, i upravo u istom oka trenutju bi takodjer drugi jedan brod po prilici od iste veličine sa drugoga, ponéšto udaljenoga bréga na more spušten, i ovaj je

� Slika 7. Kraljevica


� Slika 9. Palazzo Gopčević, Trst

u térstu patentiran.”9 nedugo nakon toga, “dana 19. t. m. bi opet jedan novo-sagradjeni brod na more spuštjen, kojemu je ime: Trieste, ima 4 topa, 11 mornarah i nosi 369 11/94. Vlastnik i zajedno kapetan ovoga broga zove se Ivan josip bartoletti, térstjanin”.10 te su se godine pojavili prvi parobrodi u riječkome pomorskom prometu.11

u travnju 1842. Ilirske narodne novine donose sljedeću vijest: “Vojničke godine 1840/1 sagradilo se je u horvatsko-ugarskom primorju, imenito u različitih škverih, kao u susačkom, pećinskom, pinjolskom, u martinšćici i kraljevici, ukupno 11 brodovah od razne vérsti, kao barkah, polakah i brigantinah; vrědnost njihova iznosila je od prilike: 278,300 forintih srebra; vlastnici su: bratja stěpan i nikola cherza, Ivan bottorini, Ivan kozulić, bonetić, dimitria

9 Ilirske narodne novine, VII., br. 66, utorak, 17. kolovoza 1841. Horvatska i slavonia. dopis iz rěke, 11. kolovoza.

10 Isto, br. 70, utorak, 31. kolovoza 1841. Horvatska i slavonia. dopis iz rěke 23. kolovoza.11 jure suzanić, Kostrena pod jedrima, naklada benja, kostrena, 1995., str. 143.


crnković i stěpan milašović, stěpan florio, koloman minebi, Ivan bortoletti, Ivan Vičulić i Gjuragj strudhoff. ako množinu ovu prispodobimo s brojem priašnje vojničke godine 1839/40 sagradjenih brodovah, to će za gorispomenuto lěto glede broja brodovah za pet, težine bačavah za 1819 66/:, a glede vrědnosti za 196,290 for. sr. manje izići.”12

Godine 1842. u rijeku se doselio enrico schiavon antonijev (1822.–1910.), brodograđevni majstor rodom iz Venecije. Potjecao je iz obitelji koja se već punih osam generacija neprekidno bavila gradnjom brodova. Premda još vrlo mlad, odlikovao se rijetkom poduzetnošću i širinom pogleda te neumornom radišnošću i konstruktivnošću. Zajedno sa svojom mlađom braćom Pietrom (1826.–1861.) i Giuseppem (1827.–1873.) bio je vlasnik najpoznatijega riječkog brodogradilišta za gradnju jedrenjaka pod imenom Enrico Schiavon e Fratelli. brodovi podignuti na njegovim navozima bili su traženi na domaćem i stranom

12 Ilirske narodne novine, VIII., br. 27, 2. travnja 1842. Horvatska i slavonia. Iz rěke, 7. ožujka (mar.).

� Slika 10. Fiumara


tržištu zbog svoje iznimne kvalitete, izdržljivosti i tehničke opremljenosti, te predstavljahu ponos domaće trgovačke mornarice. Premda je najviše radila u drvu, vrlo se brzo bila prilagodila metalnim konstrukcijama brodova.

schiavonovo brodogradilište najprije je imalo sjedište kod Gradske ribarnice (Pescheria), odakle se premjestilo na lokaciju al Pino. kada su uvedene željezničke pruge, moralo je biti prebačeno na Ponsal (mlaka). u Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskog primorja u rijeci pohranjen je vrlo lijep akvarel riječke slikarice rose Leard, datiran 1854. godinom, na kojemu je prikazano brodogradilište braće schiavon Beli kamik. na navozima su prikazana dva broda u gradnji, jedrenjak i parobrod. Vidljive su prizemne radionice te velika količina drvene građe dopremljene za gradnju brodova.13 do 1869. ovdje je bilo izgrađeno sedamnaest jedrenjaka duge plovidbe. računa se da je do konca svoga djelovanja 1880. konstruiralo čak stotinu i tri jedrenjaka. među njima je bio brik Angela (1876.) od 426 tona, vlasništvo Ivana Pajkurića matina iz kostrene. jedan od posljednjih jedrenjaka izgrađenih na Ponsalu bio je bark Fiume E., porinut u more 6. travnja 1881. godine. Imao je 716/641 registarsku tonu. dimenzije su mu bile 45,50 x 9,52 x 6,22 metra. Plovio je s dvanaest mornara. bio je to lijep i dobar brod. Prošao je mnogo puta uzduž i poprijeko atlantski i Indijski ocean te sredozemlje.14 u schiavonovu škveru provedeni su 1869. s ratne korvete Gemse pokusi za lansiranje Whiteheadovih torpeda. enrico schiavon bio je dugogodišnji član trgovačke komore i općinskog vijeća industrijalaca, prisežnik kod austrougarskog Veritasa. odlikovan je 1893. viteškim križem cara franje josipa I. “za zasluge u brodogradnji”.15

u svibnju 1843. riječki veletrgovac franjo jelovšek (francesco jellouscheg) i kapetan trgovačke mornarice matija (matteo) Gasser odlikovani su titulom počasnih građana Ljubljane zato što su svoj bark, izgrađen u riječkom brodogradilištu sotto il Pino, prozvali Laibach.16 Potkraj listopada iste godine s navoza brodogradilišta u martinšćici svečano je porinut u more novi brik Buda, nosivosti 12.000 mezana, “najelegantnije i najsigurnije konstrukcije”, vlasništvo riječke tvrtke Baccarcich e Comp. koju su posjedovali domaći brodovlasnici josip bakarčić, Petar josip negovetić i josip mohović. oni su prethodno od općinske i gradske uprave u budimu zatražili dopuštenje da se jedrenjak nazove tim imenom. na svečanosti porinuća brod je blagoslovio trsatski župnik.17

koncem rujna 1846. Gajeve Narodne novine donose sljedeću vijest: “dana 12. rujna porinuo se je u more u bakarskom škveru sušaku gorostasan brod,

13 boris Vižintin, Umjetnička Rijeka XIX. stoljeća, Icr, rijeka, 1993., str. 56.–57.14 jure suzanić, n. d., str. 39.–41.15 La Bilancia, 1910., necrologio.16 Eco del litorale ungarico, br. 12, sabato 13 maggio 1843. ungheria.17 Eco del litorale ungarico, br. 60, sabato 28 ottobre 1843. Parte interna. fiume 25 corr.


� Slika 11. Venecija

� Slika 12. Austrijska ratna korveta Gemse

vlastitost Vatroslava medanića, josipa bakarčića i antun kopajtića. brod ovaj imenovan je ilirskim Franica narešenoj i na prednjoj strani ili provi sliku ima jedne ilirke u surki, a na zadnjoj ili kérmi u velikom formatu izrezan vás gérb danice naše, s nadpisom ‘sloga’. – Velepan biaše prizor vidéti, kako gorostas ovaj duboko u more poséran. reko bi bio franicu će talasi sa slogom skupa


progutati, ali eto brod, premda iz malih komadićah sagradjen, nadvlada i raskoli more, i put sebi otvori, i tako svakoj morskoj sili pérkositi mogu; nije bo zapréke, koja se slogom preobladati nebi mogla. – franica će dakle po sinjem moru, po dalekih stranah světa slogu našu raznositi, koje u nas žalibože još neima!”18 u siječnju iduće godine iste novine pišu: “sa žalostju čitamo u Lloydu da je brod Franjicu, o kojem su prije nekolikomesecih novine javile, led u americi stego. nu što nas ipak těši, jest ufanje da će se do nekoliko danah leda oprostiti.”19

u lipnju 1847. iste novine donose novu vijest o porinuću broda na sušaku, koju potpisuje avelin Ćepulić: “ovih danah hoće se na bakarskom škveru (Werfte) sušaku brod jedan za sedam tisućah vaganah porinuti. Ime mu je ´mate´. na prednjoj strani nosi sliku Ílira´ u ječermi i cérnoj kapi, a na zadnjoj ima gérb horvatski tj. štit, a na njemu kocke béle i cérvene naokolo pako napis: Horvatska. Vlasnost je gg. jakova tadejevića i mate Polića iz Hrilina. – osim ovoga gradi se sila drugih brodovah, ponajviše za terstjanske térgovce.”20

sredinom studenoga 1852. na sjednici trgovačko-obrtničke komore u rijeci pomorski inženjer eugenio cunradi predstavio je odbornicima drveni model američkog klipera (škunera) koji se planirao izgraditi za potrebe domaće pomorske privrede. model je nabavljen posredovanjem austrijskoga generalnog konzulata u Londonu i ministarstva trgovine u beču. Parobrod je trebao imati nosivost od 210 brt.21 ova javna prezentacija u riječkoj komori dala je odmah izvrsne rezultate jer su domaći brodovlasnici uvidjeli prednosti nove tehnologije, svega tri godine nakon pojave prvih takvih jedrenjaka u svijetu. smatralo se da kliperi mogu uspješno konkurirati parobrodima. Prema ovome modelu predstavljenom u komori 1853., u brodogradilištu karla katalinića (carlo cattalinich) izgrađen je kliper-bark Gutmansthal od 215 brt, vlasništvo riječke brodovlasnice marije franci rođene terzi. te je godine u škveru jakova (Giacoma) brazzodura na Pećinama porinut u more i kliper-bark Aquila od 412 brt, vlasništvo kazimira i domenika kozulića, dok je brodogradilište braće schiavon izgradilo kliper-škuner Polo Maria od 162 brt za račun riječkog tvorničara i posjednika Pietra scarpu Iginijeva. Pojava ta tri nova jedrenjaka u moru, prema općoj ocjeni tadašnjih stručnjaka i pomoraca, bila je značajna ne samo u rijeci, nego i u okvirima tadašnje austrijske trgovačke mornarice. ti su brodovi bili vrlo elegantne izrade te su se brzo dokazali kao brzi i pouzdani.22

18 Narodne novine, XII., br. 77, subota, 26. rujna 1846. Hervatska i slavonija. dopis iz bakra.19 Narodne novine, XIII., br. 4, 13. siječnja 1847. Glasonoša.20 Narodne novine, XIII., br. 51, 26. lipnja 1847. Glasonoša. domaće věsti.21 dar, Po-1, kut. 2. sjednica od 14. studenog 1852. cunradi je poslije postao poznati riječki

veletrgovac i vrlo aktivan član mjesne trgovačke komore.22 Rapporto annuale della Camera di commercio e díndustria per lánno 1853, fiume, 1854., str.

39.–41.


smatralo se da ovakvi jedrenjaci u tehnološkom pogledu mogu dobro konkuri-rati tadašnjim sve prisutnijim modernim parobrodima.

na veliku se svjetsku poljoprivrednu i industrijsku izložbu u Parizu (Léxposition universelle de Paris) 1855. prijavilo ukupno jedanaest izlagača iz rijeke: Stabilimento commerciale di Farine, Stabilimento prodotti chimici, tvornica papira Smith & Meynier, tvornica svijeća Vincenza Pessija, Giuseppe Pessi, brodograditelji andrea Zanon (model brika), braća schiavon (model škunera) i Giacomo brazzoduro (model kliper-barka), antonio Vukassinovich, tvornica jedara za brodove i ljekarnik Pietro rigotti.23 eksponate koji će biti izloženi odabralo je posebno povjerenstvo trgovačke komore koje su sačinjavali predsjednik Iginio scarpa, potpredsjednik Luigi cornet te stalni vijećnici francesco Palese, Giuseppe Verzenassi i Venceslao Würth. naknadno su im bili pridruženi kao vanjski članovi charles meynier i Walter crafton smith.24

međunarodni žiri spomenute smotre u Parizu dodijelio je medalju prve klase riječkoj tvornici papira. medalje druge klase bile su dodijeljene Leopoldu smithu, rodom iz mendorfa u šleziji, ravnatelju Privilegirane tvornice svijeća i meda Vincenza Pessija, riječkoj tvornici kemijskih proizvoda, a. f. fremontu, rodom iz Pariza, ravnatelju tvornice papira, te riječkom brodograditelju jakovu

23 dar, Po-1, kut. 5. registre des demandes dádmission presentés poul léxposition universelle de Paris en 1855. /traduction de lóriginal Italien/.

24 dar, Po-1, kut. 5. circolare, fiume li 2. novembre 1854.

� Slika 13. Kliper-bark


(Giacomu) brazzoduru.25 brazzoduro je za parišku smotru ponudio vjeran model austrijskog jedrenjaka (kliper-barka) Aquila, vlasništvo kazimira i dominika kozulića iz rijeke, nosivosti 412 tona, koji je bio porinut u more 1854. godine. sagrađen je prema modelima i nacrtima koje je trgovačka komora dobila od ministarstva trgovine i Pomorske uprave te se odlikovao finoćom oblika i pravilnošću proporcija, brzinom i stabilnošću u moru.26

sredinom kolovoza 1863. riječki dopisnik lista Pozor izvještava o porinuću tada najvećega austrijskoga trgovačkog broda te o vrijednostima domaće brodo-građevne djelatnosti u rijeci: “jučer u deset satih prije podne porinuše sretno u more brod našega rodoljuba gosp. joška bakarčića. javljam vam ovo zato, što je ovaj brod najveći medju svimi, koji su dosele na austrijskih brodarnicah sagradjeni. ako je zaista veličanstven u obće prizor, gdje se ladja od brodarnice odtisne, te je orijaška ogromnost bakarčićeve ladje povećavala veličanstvo jučerašnjega prizora, a uzorni red, kojim se pod ravnanjem vrloga graditelja brodovah g. brazzodura težki posao obavio, stekao je u vještakah neograničeno priznanje. rodoljubivomu našemu srcu ugadjali su osobito trobojni naši barjaci, nakićeni grbom trojednice, što se ponosno vijahu na brodu, kojega hrvatski trgovac sagradi; ugadjalo nam je ono urnebesno klicanje ´živio´, što zaori iz grlah riečkih zanatlijah kod broda poslujućih, čim se golema ladja micati stala; ugadjalo nam je kad slušasmo, gdje je sve čestitalo g. bakarčiću, što se on u sadašnje za naše zanatlije žalostno doba latio poduzeća, koje rodi obilatim dobitkom za sve razrede obrtničkoga staleža na rieci.

I zbilja g. bakarčić, nebrani baš autonomije riečke, nebrani izključivost talijanskoga jezika, kao njega gospoda, koja bi htjela, da im zahvalni riečani još za života grade spomenike; nu zato marljivo gradi brodove, a s ovoga gradjenja riečanom više koristi, nego li sa autonomije, sa talijanskoga jezika u cieloj županiji, sa…..mogli bi zlo proći, zato vratimo se na bakarčićev brod, te recimo, da se svi dive njegovoj ljepoti; stari kapetan, uznešen zaviknu: ´ele ni slikar ga na hartiji liepše nenaslika!´ Živio dakle graditelj mu gosp. brazzoduro. on je već davna poznat kao najvještiji graditelj brodovah na rieci, u londonsku i parižku izložbu posla dva brodića i nadaren bi za nje zlatnom kolajnom. mi se nadamo, da će g. brazzoduro i kod naše naredne izložbe učestvovati, nadamo se tim pouzdanije, što znamo da g. brazzoduro, rodom mletčić, jeste muž, koji hrvatsko gostoljubje štuje, koji nije nikada zaboravio, da živi u Hrvatskoj, kao što mnogi ini plaćeni i neplaćeni tudjinci.

da nas nekore, što zasluge tudjinacah javno priznajemo a našince zaboravljamo, primjetiti ćemo, da osim gosp. brazzodura imamo na rieci medju ostalimi još jednoga vještaka graditelja brodovah, i to lista naše gore, g. Kažimira Jakovčića.

25 dar, Po-1, kut. 8. 1856.26 Rapporto generale pel quadriennio 1854-1857 della Camera di commercio e d´industria in Fiume,

fiume 1858., str. 111.


ovaj mladi graditelj brodovah, koji je već njekoliko povećih i prekrasnih ladjah izveo, iz prosta pomoćnika na brodarnici dotjerao je svojom marljivosti i naravnimi svojstvi bez višjih naukah do čuvenoga graditelja brodovah. drago nam je javiti da g. jakovčić gradi već brodić, što će na našu izložbu poslati. mi želimo da bude više izložiteljah ove struke, jer treba da u izložbi tojedne kraljevine bude dostojno zastupano hrvatsko brodograditeljstvo, koje je već steklo europejski glas, koje se i u americi visoko cieni. brodovi sagradjeni na brodarnicah hrvatskoga primorja imenice: na rieci, kod Pećine, u martinšćici, bakru i kraljevici odlikuju se vanjskom ljepotom, postojanošću na moru i brzinom. u englezkoj i americi lahko se prodavaju, a talijani osobito Genovezi i toškanci mnogo su brodovah na naših brodarnicah sagradili. I kotorani i dubrovčani toli su osvjedočeni o izvrstnosti hrvatskoga brodograditeljstva, da i oni kod nas svoje brodove grade…”27

brodograditelj jakov brazzoduro (1820.–?) koji se spominje u članku, doselio se iz Venecije u rijeku. bio je sin domenica brazzodure. Godine 1852. oženio se na trsatu za mariju spadon, kćer “bivšeg konopara” mihe spadona i katarine rođene fronk.28 u popisu riječkih stanovnika iz 1857. naveden je kao costruttore navale, a

27 Pozor, br. 186, 17. kolovoza 1863. na rieci 13. kolovoza. dopis. najveći austrijski trgovački brod; izložba trojedne kraljevine i naše graditeljstvo brodovah; buduća skupština gradskoga vieća; ruske tajne.

28 dar, fond matičnih knjiga, matična knjiga vjenčanih župe sv. jurja na trsatu, 1852.

� Slika 14. Bark capricorno, 1883, vlasništvo riječkog principala Kazimira Kozulića


njegov brat Vincenzo kao carpentiere e calafato. brazzodurov škver na sušaku nalazio se pored nekadašnje kuće clementi, potom kovačić-Vranić.29 nakon što se iz martinšćice povukao andrija Zanon, vlasnikom tamošnjeg brodogradilišta i poslovođom postao je sušačanin kazimir jakovčić (1825.–1913.). u razdoblju od 1850. do 1873. jakovčić je izgradio ukupno 43 različitih jedrenjaka – od brigantina i brikova preko brik-škunera, barkova i nava do kliper-goleta, pulaka i trabakula.30

u izvještaju priređenom za Prvu dalmatinsko-hrvatsko-slavonsku izložbu u Zagrebu 1864., navedeni su sljedeći podaci o djelatnosti riječkih brodogradilišta: “škveri u primorju spadaju medju najznamenitije obrtne zavode u zemlji, poglaviti su na rijeci i okolici, bakru i u kraljevici, svih skupa imade 12, obasižu do 12950 četv. hvatih površine. Pomorskih brodovah je sagradjeno od

29 Almanah grada Sušaka 1931., sušak, 1931., str. 146.30 Irvin Lukežić, n. d., str. 350.

� Slika 15. Riječka luka


godine 1858. do 1861. na rieci ukupno 35 brodovah od 11067 tonelatah a u bakru 5 brodovah od 1736 tonelatah. na rieci god 1860. 9 brodovah od 2619.73 tonelatah, a u bakru 3 od 1072 tonelatah, sve skupa u vrijednosti od 365100 stot. na riečkih škverovih godine 1861. sagradjeno je 7 brodovah od 2262 tonelatah u vriednosti 229000 stot., godine 1862. 12 brodovah od 4405 tonelatah, u vrijednosti od 399000 stot, godine 1863 (u kotaru riečkom) ukupno 21 brod, od 8119 ton., u vriednosti od 856000 stot. osim toga popravljeno je na riečkih škverih u 5 god. (1858.-1862.) svega skupa 8 brodovah od 1036 tona. Porabilo se na riečkih škverih svega skupa od godine 1859.-1862., 487724 kub. stop. drva, iz Hrvatske, kranjske i Istre, 16139 centah željeza iz kranjske i engleske; 766 centah bakra iz ugarske, ruske i engleske, 231 cent tutije iz austrije i belgije, a 366 centah mijeda. – Godine 1862. poslovalo je kod gradjenja brodovah do 150; god. 1863. do 170, a ostalimi jadrari, kovači itd. ukup. 320 osobah.”31

u svibnju 1872. grupa riječkih brodovlasnika i pomorskih privrednika pokrenula je supskripciju 24 karata prvoga domaćeg parobroda duge plovidbe Liburno, u kojoj su velik dio činili članovi osnivačkoga odbora – kazimir kozulić, nikola bačić, Lodovico burgstaller, Giovanni ciotta, francesco Verzenassi i robert Whitehead. time je bio oživotvoren projekt teretnog parobroda na vijak te uspostavljena redovita plovidba tim plovilom između rijeke i trsta. brod je bio dug 146 engleskih stopa, širok 22 engleske stope, imao je zapremninu od 364 brutoregistarske tone i postizao brzinu od 8 do 9 nautičkih milja na sat. nominalna snaga motora iznosila je 50 ks, a ukupna cijena 96.000 fjorina. Prema popisu sastavljenom 1. lipnja 1872. karatisti parobroda bili su Giovanni ciotta (1, 4.000 fjorina), Paolo burgstaller (1, 4.000 fjorina), Giuseppe Verzenassi (isto), kazimir kozulić (isto), Giovanni francovich (isto), robert Whitehead (2, 8.000 fjorina), barun otto von bruck (1, 4.000 fjorina), benedetto minach (isto), tvornica Smith & Meynier (3, 12.000 fjorina), egone cunradi (1, 4.000 fjorina), matteo Poglayen (isto), barun juraj Vranyczany (1/2, 2.000 fjorina), tvorničar Vincenzo Pessi (isto), nikola bačić (isto), ing. otto schlick (isto), francesco Verzenassi (1, 4.000 fjorina), Luigi clescovich (1/2, 2.000 fjorina), kazimir kozulić (isto), Giovanni ciotta (isto). robert Whitehead poslije je prodao jedan karat francu jelovšeku. Stabilimento tecnico imao je 4 karata vrijedna 16.000 fjorina.

31 Opće stanje privrede u Hrvatskoj i Slavoniji sredinom XIX. stoljeća. Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska izložba u Zagrebu 1864., u: Privreda Hrvatske XVII–XIX stoljeća. Izbor građe šk, Zagreb 1957., str. 76.–78.


Summary

The paper presents different sets of data regarding 19th century shipbuilders in Rijeka. The overview starts with the activities of Ivan Foretić, a shipbuilder from the 1820s, whose work was commissioned by the Riznić family, based in Trieste and Odessa. The paper also deals with the launching of the first wooden steamboat in Kraljevica, the activities of Andrija Zanon, working for Spiridon Gopčević from Trieste, the Schiavon brothers and the first clippers built in this area. The paper focuses particularly on news articles about the launchings of ships built in Rijeka, published in the contemporary Croatian periodicals (Ilirske Narodne novine, Pozor).

Key words: shipbuilding in Rijeka, 19th century, Ivan Foretić, Andrija Zanon

neki podaci o djelatnosti rijeČkih brodograditelja iz 19

Documents