2  

NAKON UČENJA MATERIJALA U OVOM POGLAVLJU, TREBALI

BISTE RAZUMIJETI:

1. Siboličku, prema osobi usmjerenu prirodu jezika.

2. Fonološka, sematička, sintaktička i pragmatična pravila koja upravljaju jezikom.

3. Načine na koje jezik oblikuje i reflektira ponašanja.

4. Vrste problematičnih jezika i vještine potrebne sa se nosimo sa svakom vrstom.

5. Spolne i nespolne faktore koji okarakterizuju govor muškaraca i žena.

6. Govorni stilovi koje razlikuju mnoge kulture, te učinak koji jezik može imati u svijetu.

Trebali biste moći:

1. Raspravljati kako vi i ostali koristite sintaktička, semantička, fonolška i pragmatična

pravila, te kako njihova upotreba utječe na razumijevanje poruke.

2. Prepoznati barem dva načina na koje je jezik oblikovao vaše stavove.

3. Prepoznati barem dva načina na koje je jezik reflektirao vaše stavove.

4. Prepoznati i predložiti alternative za jezične ekvivalente, sleng i žargon, stručne termine i

preapstraktni jezik.

5. Prepoznati i predložiti alternative za činjenična zaključivanja i mišljenja, te za emotivne

izjave.

6. Predložiti prikladne alternative za nepotrebne ili obmanjujuće eufemizme i dvosmislene

izjave.

7. Prepoznati stupanj reflektiranja spolnih stereotipa na vaš govor, a potom efekt koji imaju

kulturalni uzorci vašeg govora na druge.

3  

JEZIK Glavne točke poglavlja

Jezik ima nekoliko važnih karakteristika:

Simboličan je.

Značenja su u ljudskom mozgu, a ne u riječima.

Određen je pravilima, i razumijevanjem tih pravila, razumijemo jedni druge.

Jezik je moćan i izvan pukog izražavanja ideja:

Može oblikovati naše stavove prema stvarima i prema jedni drugima.

Može utjecati na način na koji mi mislimo o ljudima i stvarima.

Neki djelovi jezika mogu izazvati probleme nepotrebnim:

Ometanje odnosa

Zbunjivanjem drugih

Izbjegavanjem važnih informacija

Spolna obilježja igraju važnu ulogu u funcioniranju jezika:

Sadržaj govora kod muškaraca i kod žena je donekle različit.

Muškarci i žene često imaju različite razloge za komuniciranje.

Stil razgovora kod muškarca i kod žene se razlikuje na zanimljive načine.

Spol nije uvijek najvažniji faktor u oblikovanju uporabe jezika.

Kulturološki faktori mogu oblikovati načine na koje mi vidimo i razumijemo jezik:

Različite kulture imaju različita viđenja o tome kada je koi jezični stil prikladan, a kda nije.

Jezik kojim govorimo može oblikovati način na koji vidimo svijet.

4  

S vremena na vrijeme, svatko od nas je bio suočen s jezičnim preprekama. Premda koristimo

poznate riječi, jasno je da ih često ne koristimo na načine koji bi nam omogućili glatku

komunikaciju pri međusobnom komuniciranju.

Na slijedećim ćemo stranicama istražiti prirodu lingvističke komunikacije. Do kraja ovoga

poglavlja čitatelji će više cijeniti složenost jezika, njegovu moć za oblikovanje percepcijama o

ljudima i događajima, kao i njegove potencijale za nepotpunu i netočnu komunikaciju. Ono što je

možda i još važnije, čitatelji će biti spremniji vještije koristiti sredstvo jezika kako bi se

poboljšala svakodnevna interakcija.

PRIRODA JEZIKA Ljudska bića govore oko deset tisuća dijalekata. Premda većina njih zvuči drukčije, svi imaju iste

jezične karakteristike: skupinu simbola koji su vođeni pravilima i korišteni za prikazivanje

poruka među pojedincima. Bolji pogled na ovu definiciju može objasniti kako jezik funkcionira i

predložiti kako ga možemo koristiti još efikasnije.

Jezik je simboličan

Nema ništa prirodnog u tome što zovete svoga vjernog četveronožnog prijatelja „psom“ ili pak,

objekt kojeg upravo čitate „knjigom“. Ove riječi, kao i sve jezično, su simboli- arbitrarne

konstrukcije koje predstavljaju misli onoga koji komunicira. Nisu svi lingvistički simboli

izgovorene ili napisane riječi. Govorenje i pisanje nisu jedina dva oblika jezika. Znakovni jezik,

kojega koriste uglavnom sve gluhonijeme osobe, je simboličan u stvarnosti, ali nije pantomima

kako se možda čini. Na svijetu postoje, doslovno, stotine znakovnih jezika koji prikazuju iste

ideje na različite načine. Ti posebni jezici uključuju američki znakovni jezik, britanski znakovni

jezik, francuski znakovni jezik, danski znakovni jezik, kineski znakovni jezik- čak i jezik

australijskih Aboriđina i znakovni jezik Maya.

Simboli su mnogo više od pukog etiketiranja: to su načini na koje mi razumijemo svijet. Možete

dokazati prethodno navedeno uz pomoć jednostavnog eksperimenta. Nakupite sline u svojim

ustima i ispljunite u čašu. Dobro je pogledajte i zatim popijte. Većini ljudi je ovaj proces blago

odvratan. No, zapitajte se zašto je to tako. Na kraju krajeva, mi gutamo svoju slinu stalno.

Odgovor dolazi od simboličkih etiketa koje koristimo. Slinu koja je u čaši zovemo pljuvačka i

5  

razmišljamo o njoj na drukčiji način. Drugim riječima, reakcija je na ime, a ne na stvar o kojoj se

radi.

Proces imenovanja funkcionira u gotovo svakoj situaciji. Vaša reakcija na nepoznatu osobu ovisi

o simbolima koje koristite kako biste kategorizirali nju ili njega: homoseksualna osoba (ili

heteroseksualna), teist (ili ateist), privlačan (ili neprivlačan), i tako dalje.

Značenja su u ljudima, ne u riječima

Pitajte tucet ljudi što određeni simbol znači, i vjerojatno čete dobiti dvanaest različitih odgovora.

Asocira li američka zastava na mnoge domoljube koji su dali živote za svoju domovinu? Parade

04. Srpnja? Kulturalni imerializam? A npr. križ: što predstavlja? Poruka o Isusu Kristu? Skupove

Ku Klux Klana? Vjeronauk iz djetinjstva? Ogrlica koju vaša sestra uvijek nosi?

Kao i s fizičkim simbolima, mjesto za traženje jezičnog značenja nije u samim riječima, već u

načinu na koji ljudi njih shvaćaju. Jedan ovakav nestretan slučaj se dogodio u gradu

Washingtonu, kada je novopridošli pučki pravobranitelj koristio riječ „niggardly- škrt“ kako bi

opisao pristup budžetu. Neki Afroameručki kritičari su ga optužili za rasističko nipodaštavanje.

Njegovi branitelji su istaknuli kako istaknuta riječ, koja znači i „škrtost“, vuče korijene iz

skandinavskih jezika, te kako nema nikakvu poveznicu sa rasističkom nipodaštavanju kao što na

prvi pogled izgleda. Premda su kritike uskoro prestale, one ilustriraju kako, točna ili netočna,

značenja koja ljudi asociraju s riječima, imaju daleko veću važnost nego što imaju njihova

značenja iz riječnika.

Lingvisti poput C. K. Ogdena i I. A. Richardsa su u svom poznatom „trokutu značenja“ ilustrirali

činjenicu da je značenje socijalna konstrukcija. Ovaj model prikazuje da je odnos između riječi i

stvari za koju se tvrdi da je ta riječ predstavlja indirektan. Neke od ovih „ stvari“, odnosno

referenci ne postoje u fizičkom svijetu. Na primjer, neke su reference mitske (poput jednoroga),

neke više nisu opipljive (poput Elvisa, ukoliko je uistinu mrtav), a neke su samo apstraktne ideje

(kao ljubav).

Problemi nastaju kada ljudi pogrešno pretpostave da drugi ljudi upotrebljavaju riječi na isti način

kao i oni sami. Moguće je imati raspravu o feminizmu, a da ni vi, ni druga osoba nikada ne

shvatite da tu riječ upotrabljavate tu riječ da predstavite potpuno različite stvari. Isto vrijedi i za

teme poput okoliša, republikanstva, rock glazbe, te za tisuće i još tisuće drugih simbola. Riječi ne

znače, ljudi znače, i to često na veoma različite načine.

6  

Usprkos mogućnosti jezičnih problema, stanje nije beznadno. Međusobno mi, ipak,

komuniciramo relativno dobro većinu vremena, te, s mnogo truda možemo raščistiti većinu

nesporazuma koji se dogode. Ključ najtočnije uporabe jezika je izbjegavanje pretpostavke da

drugi interpretiraju riječi na isti način na koji to radimo i mi. Zapravo, uspješna komunikacija se

odvija kada „pregovaramo“ značenje izjave. Kako se kaže u Francuskoj: „Izgovorena riječ

pripada pola onome koji je izgovara, a pola onome koji je čuje.“

RAZUMIJEVANJE

KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE

Može li tehnologija riješiti višegodišnji

problem dozvoljavanja da razumijemo ljude

koji govore različite jezike? Nekoliko

internetskih stranica na World Wide Web-u

nudi automatske kompjuterske prijevode.

Jedan takav program je dostupan preko

AlteViste na internetskoj stranici

http://world.altavista.com/.

Koliko su učinkoviti programi poput

AlteViste? Uobičajeni način testiranja

točnosti prevoditelja jest prevođenje poruke

s jednog jezika na drugi, a potom unatrag, s

drugoga na prvi. Ovakav pristup demonstrira

kako su kompjuterizirani prijevodi koristi,

no ipak su daleko od savršenstva.

Softver AltaViste dovoljno dobro

funkcionira za većinu jednostavnih poruka.

Primjerice, zahtjev koji glasi: “Molim Vas,

pošaljite mi informaciju o putovanjima u

Latinsku Ameriku.” prvotno je imao savršen

prijevod na španjolski, pa potom ponovo na

engleski.

Prijevod izjavne rečenice: “Moj let iz

Miamija stiže u 21:00 sat.” je promijenio

prepozicije, premda je bilo razumljivo kada

se rečenica ponovo prevela u: “Moj let od

Miamija stiže u 21:00 sat.”

Softver za prijevod počinje pokazivati svoje

limitacije kada doslovni razgovori ne

uspijevaju obuhvatiti kolokvijalno značenje

riječi. Na primjer, poruka “Ovo je zeznuti

posao.” na softveru AlteViste s talijanskog

se preveo kao: “Ovo je obmanjujući posao.”

Lako je zamisliti kako ovakva pogreška

može dovesti do zbunjujućeg osjećaja.

Idiomi su često skloni traljavim prijevodima.

Primjerice, poznati izraz u engleskom jeziku:

“To je lakše reći, nego učiniti.” je u

englesko-španjolsko-engleskom razgovoru

bio preveden kao: “Taj je onaj naviše lagan

nego učiniti.” Englesko-francusko-engleski

prijevod rečenice: “Na dnu sam.” je glasio:

“Osjećam se prema dolje u prazno.”

Kompjuterizirani prijevodi se ne preporučaju

osobama koje komuniciraju u svrsi izgradnje

i održavanja osobnog odnosa. Jednostavan

7  

primjer rečenice: “Želio/la bih te bolje

upoznati.” pokazuje kako je tako laskava

rečenica pretvorena u zbunjujuću izjavu:

“Željelo je upoznati prema meni bolje s

njim.” s kojom je teško vjerojatno da će

privući prijatelje i utjecati na ljude.

Usprkos ponekim neuspjelim prijevodima,

programi kompjuteriziranih prijevoda mogu

omogućiti barem smisao onoga što se

pokušava izraziti na nepoznatom jeziku.

Istovremeno, mane programa demostriraju

kako je razumijevanje sintaktičkih i

pragmatičkih pravila jedinstvena ljudska

sposobnost, barem zasada.

Jezik se vodi prema pravilima

Jezici sadrže nekoliko vrsta pravila. Fonološka pravila govore kako riječi zvuče kada se

izgovaraju. Na primjer, riječi poput: šampanjac, duplo i prigoda se isto speluju i u engleskom i u

francuskom jeziku, no drukčije se izgovaraju. Ne izvorni govornici engleskog jezika su izloženo

nedoslijednim fonološkim pravilima, primjerice: „Mogao bi voditi kada bi znao pobjeći iz

vode.“; „Farma može producirati proizvod.“; „Deponij je bio toliko pun da je morao odbiti

otpadak.“; „Sada je pravo vrijeme za davanje poklona.“; „Nisam prigovorio/la prigovoru.“;

„Flaster je obio obavijen oko rane.“; „Pustio/la sam suzu kada sam vidjela/o pukotinu na svojoj

odjeći.“

Fonološka pravila nisu jedina koja nalažu na koji način ćemo upotrebljavati jezik za

komunikaciju. Sintaktička pravila nalažu strukturu jezika- način na koji simboli mogu biti

organizirani. Primjerice, točna engleska sintaksa traži da svaka riječ sadrži barem jedan

samoglasnik i da zabranjuje rečenice tipa: „Imaš li kolačiće donijeti?“ što je savršeno dobar

redoslijed riječi na njemačkom jeziku. Premda većina nas nije u stanju opisati sintaktička pravila

potrebna za naš jezik, dovoljno je da možemo prepoznati njihovo postojanje tako što

primijećujemo kako neobično zvuči rečenica koja nije po tim sintaktičkim pravilima.

Tehnologija je razvila subverzije engleskog jezika sa vlastitim sintaktičkim pravilima. Primjerice,

korisnici trenutnog izmjenjivanja poruka putem Interneta su usavršili verziju engleskog jezika

koji ubrzava tipkanje komunikacije koja se odvija u stvarnom vremenu (premda vjerojatno ne

izazivaju najbolje reakcije od strane učitelja):

A: Ej

B: si doma?

8  

A: aha

B: ok, idem off sad

A: ne! Zašto?

B: učenje za ispite, moš me naz

A: ok baj

Semantička pravila se bave značenjima pojedinih riječi. Zahvaljujući semantičkim pravilima,

možemo se složiti oko toga da su bicikle za vožnju, a knjige za čitanje; a one nam, također,

pomažu da znamo na što ćemo naići kada uđemo kroz vrata na kojima piše „gospoda“ i „dame“.

Bez semantičkih pravila komunikacija bi bila nemoguća, jer bi svatko od nas, tada, koristio

simbole na jedinstvene načine, koji su jedni drugima neprepoznatljivi.

Nesporazumi u semantici se događaju kada se riječi mogu interpretirati na nekoliko načina, kao

što ovi humoristični naslovi pokazuju:

Policija započinje kampanju za „pregaziti“ pješake

Prostitutke se sviđaju Papi

Propast parenja pandi; veterinar preuzima

Astronaut preuzima krivicu za „plin“ u svemirskoj letjelici

ŠOKIRANI? ZAINTERESIRANI?

ŽELITE ĆUTI JOŠ? KAŽITE

SAMO: “UŠUTI!” Ne tako davno, pristojno korištenje fraze:

„Ušuti!“je moglo zbunjivati i lingviste, kao i

sve druge ljude. No, pojam je sada pronašao

svoj put od ćaskanja među školarkama do

brzih odgovara odraslih do filmova i

reklama. Ljudi ovu frazu koriste u jednakoj

mjeri kako bi izrazili nevjericu, šok i radost,

ali i kako bi zahtjevali šutnju. U ponekim

krugovima, ova fraza je postala najomiljeniji

način za izraziti: „Oh, moj Bože!“; „Nemoj

zezat!“ i „Nema šanse!“ u jednom.

Urednici New Oxford American Dictinary-

ja razmišljaju o novom uključenju fraze:

„Ušuti!“ u slijedećem izdanju. „Milsim da

bismo je trebali dodati, budući da izgleda da

fraza ima širok raspon.“ kaže viša urednica

Erin McKean. Već je modelirala nekoliko

definicija, poput: „koristi se za izražavanje

nevjerice ili začuđenja“ i „oh, tako istinito!“

Ušuti! Je najnoviji primjer lingvističkog

fenomena koji se zove poboljšanje, prilikom

9  

čega riječ ili fraza izgube svoja negativna

značenja, s vremenom. Klasičan primjer za

takvo što je riječ „drag/a“, što je značilo

„glup/a“ sve do 13. stoljeća. Noviji prevrati

uključuju i „loš“ (bad) kao dobar i (dope)

kao super. „Riječi koje su se nekad smatrale

nepristojnima su sada uključene u

svakodnevne razgovore, ali u kontekstima

koji daju do znanja kako to nije nepristojno.“

kaže Connie Eble, profesorica engleskog na

Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu

i autorica „Slenga i socijabilnosti“. „Postali

su toliko generalizirani da šok od vrijednosti

prestaje.“ Najučinkovitija najava, također,

stavlja točku između „šuti“ i „u“. Kada se

izražava uzbuđenje, viša je intonacija na „ti“.

Kada se izgovara u žurbi, fraza gubi, ono što

lingvisti zovu, ritmičke odlike. Tada može

zvučati previše kao uvreda.

Činjenica da „Ušuti“ odgovara i ženama ne

iznenađuje znalce riječi. „Žene imaju

tendenciju pokretati razgovor više nego

muškarci.“, kaže urednica McKean, koja

uređuje i „Verbatim“, jezični tromjesečnik.

„Ovo su male freze koje pomažu razvoju

dijaloga. Premda neki ljudi ne vole frazu

(„Mislim da zvuči ružno“, kaže glumica

Drew Barrymore), mnogi su profesionalci

navučeni. Kaže Dawn Jackson, 32-godišnja

menadžerica za komunikaciju u San

Franciscu, „Ponekad ništa drugo ne može

izraziti taj nivo šoka, iznenađenja, i sl, koji

osijećate.“

Pragmatička pravila navode kako ljudi upotrebljavaju jezik u svakodnevnoj interakciji. Uzmimo

u obzir primjer u kojem muškarac koji je šef kaže ženskoj zaposlenici: „Izgledaš jako lijepo

danas“. Lako je zamisliti kako bi se zaposlenica nižeg ranga mogla uvrijediti ovim komentarom

kojega je šef vidio kao nevinu obzervaciju. Znanstvenici jezika su istaknuli nekoliko razina na

kojima se razlikuju pravila koja svatko upotrijebi. Možete razumijeti ove razine tako da zamislite

kako bi oni funkcionirali u slijedećem primjeru:

Samosvijest svake osobe

Šef: Vidi sebe dobrim čovjekom

Zaposlenica nižeg ranga: Odlučna da uspije zahvaljujući vlastitim zaslugama, a ne svojim

izgledom

Epozoda u kojoj se komentar događa

10  

Šef: Ležerna obzervacija na početku radnog dana

Zaposlenica: Moguće udvaranje?

Percipirani odnos

Šef: Vidi zaposlenike kao članove obitelji

Zaposlenica: Ovisi o šefovoj dobro volji za napredak

Kulturološka pozadina

Šef: Pripadnik generacije u kojoj su komentari o izgledu bili uobičajeni.

Zaposlenica: Pripadnica generacije koja je osviještena o problemu seksualnog zlostavljanja.

Kao što ovaj primjer pokazuje, pragmatička pravila ne uključuju semantička pitanja, budući da su

same riječi, uglavnom, dobro shvaćene gotovo od svih. Umjesto toga, one uključuju način na koji

su ove riječi shvaćene i korištene. Primjer na prethodnim stranicama pruža dobru ilustraciju

pragmatičkih pravila: je li „ušuti“ uvredljivi napad ili izjava začuđenja? Ovisi o razumijevanju

sudionika o tome kada i kako koristiti taj izraz.

MOĆ JEZIKA Na najočitijoj razini, jezik nam omogućava da zadovoljimo osnovne funkcije poput opisivanja

ideja, izražavanja želja, i rješavanja problema. No iznad tih funkcija, način na koji mi koristimo

jezik također utječe na druge i reflektira naša ponašanja na više suptilne načine, koje ćemo

ispitati sada.

Jezik oblikuje stavove

Moć jezika da oblikuje ideje je bila prepoznata kroz povijest. Prva poglavlja Biblije izvješćuju

kako je Adamova vladavina nad životinjama bila demonstrirana kroz danu mu moć da ih

imenuje. Kao što ćemo sada vidjeti, naš govor- ponekad svjesno, a ponekad ne- oblikuje

vrijednosti, stavove i vjerovanja drugih na različite načine.

IMENOVANJE „Što je u imenu?“ Julia je pitala retorički. Da je Romeo bio retorički

znanstvenik, odgovorio bi: „Mnogo toga“. Istraživanja su pokazalu da su imena mnogo više od

11  

samo jednostavnog načina identificiranja: Ona oblikuju načine na koje drugi misle o nama,

načine na koje mi vidimo sami sebe, i načine prema kojima se ponašamo.

Na najosnovnijoj razini, neki znanstvenici predlažu da samo fonetski zvuk nečijeg imena utječe

na način na koji mi percipiramo tu osobu, kada nam osle informacije nisu dostupne. Jedno novije

istraživanje je pokazalo da se uglavnom točna predviđanja o tome tko će dobiti izbore mogu

odrediti na osnovi nekih fonetskih odlika prezimena kandidata. Imena koja su bila jednostavna,

lako izgovorljiva i ritmična so dobila bolje procjene od onih koja nisu imala navedene odlike.

Primjerice, u jednoj seriji lokalnih izbora, pobjednički kandidati su imali imena koja su glasačima

imala odijeka: Sander je pobijedio Pekelisa, Rielly Dellwoa, Grady je nadmašio Schumachera,

Combes Bernsdorfa i Golden je prevagnulo nad Nuffer. Imena ne garantiraju pobijedu, ali je u 78

izbora, 48 rezultata poduprlo vrijednost privlačnog imena.

Knjiga izreka (22:1) nalaže da je „bolje izabrati dobro ime, negoli veličanstvena božanstva.“

Istraživanja društvenih znanosti potvrđuju prethodno navedeno. U jednom istraživanju, psiholozi

su pitali kolege studente da ocijene više od 1000 imena prema naklonosti; koliko su se aktivnim i

pasivnim činila, te njihov rod (muška i ženska imena). Imenima poput Michaela, Johna i Wendy

su ljudi bili naklonjeni i imena su ocijenjena aktivnima, te muškim i ženskim odlikama svoga

spola. Imenima Percival, Isadore i Alfreda ljudi nisu bili naklonjeni i njihov spolni identitet je bio

manje jasan. Biranje imena novorođenčetu može biti veliki izazov ljudima iz nedominantnih

kultura sa drukčijim jezicima. Jedan pisac iz Indije je opisao problem u kojem su se našli on i

njegova žena kada su razmišljali o imenu za svoje prvo dijete:

Kako će strano ime dijeteta zvučati američkim ušima? (Taj je test odbacio ime Shiva, božanstvo

u mojoj obitelji; prijateljica židovske vjeroispovijesti je lupila nogom o pod). Hoće li ime

izazivati nasilnike na ga tuku na školskom igralištu? (To je bio kraj imena Karan, što je ime

ratnika iz Mahabharata, hinduskog epa. Dječak po imenu Karan neće imati šanse). Hoće li u New

Yorku biti eufonično, kao i u New Delhiju? (Tako i ništa od imena Sameer. „Kao pecivo svime!“

izjavio je okrutni dušebrižnik). Prva imena nisu jedini lingvistički element koji oblikuje stavove o

muškarcima i ženama. Kao što i slijedeća stranica predlaže, izbor prezimena nakon vjenčanja,

može utjecati na percepcije drugih.

KREDIBILITET Školski govor je dobar primjer toga kako stil govora utječe na percepciju. Mi se

referiramo na ono što je poznato pod nazivom hipoteza dr. Foxa. „U području struke, na naizgled

legitimnog govornika koji izgovori nerazumljivu poruku će se gledati kao na stručnjaka.“

12  

Hipoteza dr. Foxa ima svoje ime zahvaljujući Dr. Myronu L. Foxu, koji je održao govor kojeg je

slijedila četverosatna rasprava na „Primjenu teorije o matematičkoj igri na tjeledni odgoj“.

Publiku su činili psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, i odgajatelji. Upitnik koji je skupljen

nakon okupljanja je pokazao da je navedenoj obrazovanoj publici predavanje bilo jasno i

poticajuće.

Usprkos toploj dobrodošlici publike, Fox je bio potpuna varalica. On je bio profesionalni glumac

kojega su znanstvenici podučili kako će održati predavanje dvostrukog razgovora- gomila

informacija iz članka Scientific American pomiješana sa šalama, bez slijeda, s kontradoktornim

izjavama, i beznačajnim replikama na nepovezane teme. Kada je stavljeno i lingvistički paket

visokog ranga profesionalnog žargona, beznačajno baljezganje izgleda kao važna informacija.

Drugim riječima, reakcija Foxove publike je bila bazirana više na kredibilitet koji je izašao iz

njegovog korištenja impresivnog jezika, nego od ideja koje je izražavao.

Izgleda da je i isti princip za akademsko pisanje. Grupa od 32 profesora menadžmenta je

ocijenilo materijal prema njegovoj kompleksnosti, a ne prema sadržaju. Kada je poruka o

potrošačkom ponašanju bila pretrpana nepotrebnim riječima i dugim, složenim rečenicama,

profesori su ih jako visoko ocijenjivali. Kada je ista poruka prevedena na malo čitljiviji engleski,

sa kraćim riječima i jasnijim rečenicama, profesori su ocijenjivali isto istraživanje manje

kompetentnim.

U IME LJUBAVI

Prije to nije bio problem. Kada se Jane Doe

udala za Johna Snowa, postala je Jane Snow.

No, kako se spolne uloge mijenjaju, više i

više parova se ne drže tradicije. Danas,

udana žena može ostati Jane Doe ili može

postati Jane Doe Snow ili Jane Doe-Snoe, ili

pak Joe Doe.neki parovi biraju i spajanje

prezimena, postajući tako Jane i Joe

Snowdeo. „Mnogo je prepravljanja imena.“

Kaže Rae Moses, profesorica lingvistike na

Sveučilištu Notrhwestern. Moses je provela

istraživanje u osnovnoj školi u Illinoisu sa

302 učenika i otkrila je da 32% od njih-

uglavnim od djece kojima su majke

karijeristice- ima netradicionalna prezimena.

A što je sve više opcije, više se parova pita

što je u imenu. Ne postoji manjak odgovora.

Nekima, tradicionalan način je seksistički

oblik vremena kada je žena udajom

postajala, doslovno, muževa imovina.

Drugima je tradicija odavno prestala

predtavljati prethodno navedenu lošu stigmu

i postala romantični simbol povezivanja

13  

dvoje ljudi. A opet nekim drugima je to

samo jedan način na koji se mogu odreći

neželjenog prezimena. Uglavnom 90%

Amerikanaca još uvijek slijedi tradiciju, kaže

Laurie Scheuble, sociologinja na Doane

Collegu u Nebraski. Ali, također kaže, što

više žena ide za karijerom i kasnije se udaje,

više ih izabire zadržati svoje prezime.

„Mislim da to nikada neće postati norma, ali

također mislim da ćemo toga viđati i više u

budućnosti“, kaže Scheuble. Dodaje i da je

vjerojatnije da će ljudi koji imaju visoku

naobrazbu i veće prihode, kao i oni koji žive

u gradovima, biti tolerantniji prema tome da

žena zadrži svoje prezime. Politički i

religiozno oblikovani naklonost također

utječe na stavove.

Kada je Jeff Nicholson od Champagne III.

oženio Dawn Owens, postao je Nicholson-

Owens, a ona je postala Owns-Nicholson.

„Osijećao sam kako će me to još više zbližiti

s njom“, kaže Jeff, 24. „I činilo se

najpoštenijim. Nijedno od nas ovako ne gubi

svoje naslijeđe u obiteljskom stablu“. Dawn

(31) je rekla kako njena obitelj i nije bila baš

oduševljena kada im je rekla vijesti. „Moja

se majka zbilja veselila tome da može reći

gospodin i gospođa Jeffrey Nicholson“.

Također je, izgleda, tako reagirao i odjel za

motorna vozila u Illonoisu. „Morali smo se

boriti rukama i nogama da dobijemo crticu

na našim vozačkim dozvolama“, kaže Dawn.

„Rekli su da njihov softver to ne prihvaća“.

Nancy Herman iz Minneapolisa je s mužem,

Donom Perlmutterom, došla do još jedne

varijacije: oni su spojili svoja prezimena,

postajući tako Perlmansi.

Nekoliko drugih zemalja imaju različite

načine imenovanja. U nekim skandinavskim

i latinsko-američkim zemljama, udane žene

ostavljaju svoje prezime. U Japanu, ako se

žena, koja nema ni braće ni sestara, uda u

obitelj u kojoj ima nekoliko sinova, tada

njezin muž može uzeti njeno prezime. „Na

jedan je način ovo dar mladoženjine obitelji

mladenkinoj obitelji“, kaže Moses.

14  

STATUS U klasičnom mjuziklu My Fair Lady, profesor Henry Higgins je trasnformirao

Elizu Doolittle iz slatke djevojčice koja prodaje cvijeće u ženu visokog društva tako što je

zamijenio njezin kokni naglasak sa stilom govora ljudi visokog sloja društva. Desetljeća

istraživanja su pokazala da je činjenica da moć govora utječe na status. Nekoliko je čimbenika

koji kombinirani prikazuju pozitivne ili negativne dojmove: naglasak, izbor riječi, brzina

govora, pa čak i godine govornika. U većini slučajeva, govornike standardnog jezika se

procjenjuje boljima nego li govornike dijalekata na mnoge načine: na njih se gleda kao da su

sposobniji i samouvjereniji, a sadržaj njihovih poruka se procjenjuje ugodnijim. Nevoljnost i

nemogućnost govornika da koristi standardni jezik tečno, može rezultirati ozbiljnim

poslijedicama. Primjerice, govornike Afro-američkog engleskog jezika, što je dijalekt sa

vlastitim naglaskom, gramatikom, sintaksom, i semantičkim pravilima, se procjenjuje manje

inteligentnima, profesionalnima, sposobnima, socijalno neprihvatljivijima i zaposlenicima

govornika standardnoj engleskog jezika.

SEKSIZAM I RASIZAM Do sada bi trebalo biti jasno da moć jezika da oblikuje stavove

nadilazi individualne slučajeve i utječe na to kako doživljavamo cijele grupe ljudi. Primjerice,

Casey Miller i Kate Swift tvrde da neki aspekti jezika impliciraju da žene imaju niži status od

muškaraca. Miller i Swift zaključuju da, osim riječi koje se odnose na ženski rod po definiciji,

primjerice majka i glumica, engleski jezik definira mnoge bezrodne pojmove kao muški rod.

Većina riječnika zapravo definira ženskast u suprotnosti sa muževan, iako je suprotno od

ženstveno bliže značenju neženstveno. Autorice također tvrde da nepravilna upotreba glagola

biti u značenju i ženskog i muškog roda može imati poražavajuće rezultate.

Zapravo je lako koristiti neseksistički jezik. Na primjer termin mankind se može zamjeniti

sljedećim: ljudska bića, ljudska vrsta i sl. Korištenje „etiketa“ u rasističke svrhe ima dugu i

ružnu povijest. Imena su se koristila kroz povijest da bi se stigmatizirale grupe koje druge

grupe nisu odobravale. Korištenjem ovakvih etiketa, grupe ljudi su se stigmatizirale i

predstavljale u nepoželjnom svjetlu. Diane Mader navodi nekoliko primjera: u nacističkoj

Njemačkoj Židovi su bili „gamad“ ; u SAD-u afroamerikanci su bili „crnje“ i sl.

Moć koja proizlazi iz imena i imenovanja je direktno povezana sa moći da definiramo

druge- individualno, rasno, spolno, prema etničkoj pripadnosti. Naši identiteti, tko smo i

što smo, kako nas drugi vide, pod velikim su utjecajem imena kojim nas nazivaju i riječi

prema kojima nas etiketiraju. Imena, etikete, fraze kojima definiramo ljude, mogu na

kraju odlučiti o njihovim životima.

15  

Haig A. Bosmajian The Language of Oppression

Moć rasističkog jezika da oblikuje stavove je teško izbjeći. U jednom istraživanju,

eksperimentalna grupa koja je čula ponižavajuće etikete o članovima manjinske grupe u

početku je odbijala ovakav način izražavanja, ali unatoč njihovom negodovanju negativne

etikete su imale učinka. Ne samo da su ocijenjivali njihove postupke lošima, već su

pronalazili mane i onima koji su se socijalno poistovjećivali s tom grupom, čak i ako su bili

pripadnici njihove skupine.

ETIČKI IZAZOV – SEKSISTIČKI I RASISTIČKI GOVOR

Jedna od najcjenjenijih ljudskih sloboda je sloboda govora. Istovremeno, većina će se ljudi

složiti da su neki oblici rasističkog i seksističkog govora puni mržnje i rade štetu onima

kojima su upućeni. Kao što smo čitali na ovim stranicama, govor koji koristimo oblikuje

stavove kod onih koji ga slušaju. Kako uskladiti načelo slobode govora i potrebu da se

minimalizira govor mržnje i diskriminacije? Misliš li da politika i zakoni trebaju biti stvarani

tako da ograničavaju određene načine komuniciranja? Ako da, kako bi se ta ograničenja

trebala provoditi da ne ugrožavaju ljudske slobode? Ako ne, možeš li opravdati neophodnu

zaštitu od rasističkog i seksističkog govora?

Jezik reflektira stavove

Osim što oblikuje kako gledamo sebe i druge, jezik reflektira naše stavove. Osjećaji kontrole,

privlačnosti, obvezivanja, odgovornosti – svi oni i više se ogledaju u tome kako koristimo

jezik.

MOĆ Istraživanja o komunikaciji definiraju nekoliko jezičnih uzoraka koji povećavaju ili

smanjuju govornikovu moć da utječe na druge, ali i pokazuju kako govornik procjenjuje

razinu svoje kontrole nad situacijom. Tablica prikazuje neka od tih otkrića navodeći nekoliko

oblika „nemoćnog“ jezika: oklijevanje, neodlučnost, upotreba ljubaznih formi...

Iako ovakav govor može dovesti do nepoželjnih rezultata, pogrešno je misliti da je najbolje

uvijek zvučati najodlučnije i najmoćnije što možemo. Jedan od važnijih ciljeva komunikacije

je ostvariti podržavajući, prijateljski odnos. Zbog toga je većina današnje komunikacije

zapravo kombinacija „moćnog“ i „nemoćnog“ govora. Jednostavno promatranje upotrebe

„nemoćnog“ i „moćnog“ govora neće uvijek otkriti tko zapravo ima moć u razgovoru.

Društvene norme često zamaskiraju stvarnu distribuciju moći. Govornici koji imaju moć

(kontrolu nad situacijom) znaju da je ljubaznost često jedini način da se njihove potrebe

zadovolje a da se pritom ne ugrozi identitet osobe koja ima manju kontrolu u komunikaciji.

16  

Važnost postizanja vlastitih ciljeva ali i očuvanja odnosa je razlog zbog kojeg u komunikaciji

koristimo kombinaciju „moćnog“ i „nemoćnog“ govora.

Govor moći koji postiže cilj u sjeverno-američkoj i europskoj kulturi ne uspijeva svugdje i

kod svih. U Japanu se primjerice puno više vodi računa o integritetu drugih u komunikaciji; u

Meksiku je veliki naglasak na suradnji i korištenju jezika na način da se stvori harmonija u

odnosu.

JEZIČNA KONVERGENCIJA I DIVERGENCIJA Moć nije jedini oblik kojim jezik

prikazuje status odnosa. Jezik također može biti alat za ostvarivanje i pokazivanje solidarnosti

s drugima. Više istraživanja je pokazalo da govornici koji žele postići povezanost u odnosu s

drugima modeliraju svoj govor na više načina, kroz izbor riječnika, visinu i boju glasa, broj i

mjesto stanki u govoru i razinu ljubaznosti. Na individualnoj razini, bliski prijatelji i ljubavni

partneri često razvijaju posebne termine (izraze) kojima se služe da bi označili svoj odnos.

Korištenje istog riječnika razlikuje grupe ljudi od drugih, pokazujući i njima i ostalima kakav

je njihov odnos. Isti proces vrijedi i za veće grupe ljudi, u rasponu od uličnih bandi do vojske.

Istraživači komunikacije nazivaju ovaj lingvistički proces konvergencija.

Kada dvoje ili više ljudi osjećaju jednako odobravanje jedni prema drugima, njihova će

lingvistička konvergencija biti zajednička. Ali, kada govornici žele ili trebaju odobrenje i

prihvaćanje od strane drugih, često prilagođavaju svoj govor njihovom, pokušavaju reći

„pravu stvar“ ili govore na način koji će im pomoći da se uklope. Ovaj proces vidimo,

primjerice, kada imigranti koji se žele uklopiti u novu kulturu pokušavaju savladati novi jezik.

Slično tome, zaposlenici koji žele napredovati u poslu pokušavaju govoriti na način koji je što

sličniji njihovim nadređenima.

Načelo jezične konvergencije vrijedi i u suprotnom smjeru. Govornici koji se žele izdvojiti od

drugih pribjegavaju strategiji divergencije, izražavajući se na način koji naglašava njihovu

različitost od ostalih. Na primjer, pripadnici etničke manjine, iako tečno govore većinski

jezik, mogu koristiti svoj jezik kao način izražavanja međusobne solidarnosti- na neki način je

to strategija „mi protiv njih“. Divergencija je moguća i drugim situacijama. Naprimjer,

liječnik ili odvjetnik koji se želi prikazati vjerodostojnim vjerojatno će koristiti formalni i

profesionalni govor. Prikrivena poruka u ovom je slučaju: „ Drugačiji sam (i pametniji) od

tebe“.

PRIVLAČNOST I ZANIMANJE društveni nas običaji spriječavaju da izrazimo vlastiti stav o

određenim situacijama. Samo bi budala na pitanje „Kakva je torta koju sam ispekla?“

odgovorila „Odvratna je!“. Sramežljivi i oprezni često ne izražavaju mišljenje o

17  

potencijalnom partneru. Čak i kada su neodlučni da li da govore iskreno, jezik koji ljude

koriste može sugerirati razinu interesa i privlačnosti prema određenoj osobi, stvari ili ideji.

Morton Weiner i Albert Mehrabian navode nekoliko jezičnih tragova koji otkrivaju ova

stanja: upotreba pokazne zamjenice, negacija, raspored riječi u rečenici.

ODGOVORNOST Uz to što otkriva zanimanje i moć, jezik otkriva govornikovu spremnost

da prihvati odgovornost za poruku koju prenosi:

- „to“ nasuprot „ja“ rečenice To još nije gotovo (manje odgovornosti) Ja još nisam

gotov (više odgovornosti)

- „ti“ nasuprot „ja“ rečenice Ponekad me ti baš ljutiš (manja odgovornost) Ponekad se

baš naljutim na tebe (veća odgovornost)

- „ali“ rečenice Dobra je to ideja, ali ne bi funkcioniralo.

- Upitne nasuprot izjavnim rečenicama Misliš li da to moramo napraviti? nasuprot Ja

ne mislim da to trebamo napraviti.

NERAZUMLJIV JEZIK Uz to što je blagoslov koji nam omogućava da živimo zajedno, jezik nekad može biti i

prokletstvo. Svi znamo koliko smo frustrirani kad nas netko ne razumije, a većina nas je bila

šokirana i neočekivanim pretjeranim reakcijama na nevini komentar. Pregledat ćemo neke

vrste „neugodnog“ jezika s ciljem da vam pomognemo da komunicirate tako da komunikacija

bude bolja umjesto lošija.

Govor nerazumijevanja

Najočitiji jezični problemi su oni semantičke naravi; jednostavno ne razumijemo druge u

potpunosti i točno. Većina nerazumijevanja proizlazi iz svakodnevnih problema koje je lako

riješiti nakon što ih prepoznamo.

DVOSMISLEN GOVOR Dvosmislene riječi imaju više od jednog značenja u riječniku. Neka

nerazumijevanja koja su proizašla iz dvosmislenog govora mogu biti neugodna, ali mogu

imati i ozbiljne posljedice. Michael Motley i Heidi Reeder tvrde da dvosmislenost djelomično

objašnjava zatšto muškarci ponekad ustraju u pokušaju da ostvare bliski tjelesni odnos iako je

žena iskazala svoje odbijanje. Intervjui i fokusne grupe sa studentima otkrili su da žene često

koriste nejasne fraze da bi muškarcu rekle „ne“ : zbunjena sam u vezi ovoga; nisam sigurna

da smo spremni za ovo; jesi li siguran da to želiš; budimo prijatelji. Iako žene doživljavaju

ove indirektne rečenice kao jednake odbijanju, muškarci ih doživljavaju kao ne tako jasne

odbijenice. Kao što je istraživanje pokazalo, do nesporazuma ne dolazi jer muškarci shvaćaju

odbijanje kao „da“ nego jednostavno ne čuju „ne“.

18  

RELATIVNE RIJEČI Ove riječi dobijaju značenje u usporedbi s drugim riječima. Značenja

riječi poput brz i spor, pametan i glup, kratak i dug ovise o tome s čime ih se uspoređuje.

Neke relativne riječi su toliko uobičajene da često krivo pretpostavimo da imaju jasno

značenje. U jednom istraživanju, od studenata se tražilo da dodijele brojčanu vrijednost

sljedećim pojmovima: dvojbeno, neizvjesno, izvjesno, vjerovatno, vrlo vjerovatno i teško

izvjesno. Rezultati su pokazali veliki raspon značenja za svaki od ovih pojmova.

Korištenje relativnih riječi bez njihova objašnjenja može dovesti do problema u

komunikaciji. Jeste li ikad odgovorili na nečije pitanje o vremenu tako da ste rekli da je toplo

i poslije shvatili da je možda samo vama toplo, a drugome je hladno? Ili, jeste li ikad poslušali

savjet prijatelja i otišli u „jeftini“ restoran i shvatili da ono što je njemu jeftino je vama

zapravo skupo? U oba slučaja problem je nastao zato što relativnu riječ nismo usporedili za

nekom mjerljivijom riječi.

SLENG I ŽARGON Sleng je jezik koji koristi grupa ljudi čiji članovi pripadaju sličnoj sub-

kulturi ili nekoj drugoj grupi. Neki su slengovi povezani s određenim interesima i

aktivnostima (sportaši, reperi). Drugi slengovi se odnose na regionalni govor - na termine koje

razumiju ljudi koji žive na određenom geografskom području i koji drugi ne razumiju. Na

ovaj način sleng definira pripadnike i nepripadnike, stvarajući osjećaj identiteta i solidarnosti.

Sleng može biti uvjetovan i životnom dobi. U nekim školama „majmun“ je ona druga muška

ili ženska osoba u djevojčinom ili dečkovom životu: „Čula sam da me Marko vara. Kad

nađem tu njegovu majmunicu, ubit ću je.“

Gotovo svi koriste neku vrstu žargona, specijaliziranog riječnika koji povezuje ljude koji

imaju sličnu povijest i iskustvo. Skejtborderi imaju svoj jezik kojim opisuju određene pokrete.

Neki žargoni saddržavaju akronime- inicijale pojmova koji se koriste da bi se formirala riječ

(FB-facebook). Digitalno doba je znatno proširio svoj žargon. Na primjer, korisnici računala

znaju da je „virus“ opasan program koji prelazi s računala na računalo i šteti mu.

Žargon može biti vrijedan oblik sporazumijevanja za one koji ga razumiju. Bolnički tim na

hitnom prijemu može uštedjeti vrijeme, a moguće i živote, ako koriste skraćenice, ali s druge

strane taj profesionalni govor može zbuniti članove obitelji. Ista vrsta nesporazuma se može

dogoditi u mnaje kritičnim situacijama kada stručnjaci u nekom području koriste svoj jezik u

razgovoru s ljudima koji ne razumiju njihov žargon.

19  

E MAIL SKRAĆENICE

Korisnici e maila oduševljeno su prihvatili skraćenice, prvenstveno zato što omugućavaju da

se u e mail ubace svakodnevni izrazi brzo i lako. Određene skraćenice također služe i da

pojasne namjere onoga koji šalje e mail, a koje nisu uvijek očite iz sterilnog sadržaja e maila. AFAIK As far as I know

AKA Also known as

ASAP As soon as possible

BAK Back at keyboard

BBL Be back later

BCNU Be seeing you

B4N Bye for now

BRB Be right back

BTW By the way

F2F Face to face

FWIW For what it’s worth

FYA For your amusement

FYI For your information

<G> Grinning

GFY Good for you

GGBB Gotta go bye bye

GL Good luck

GMTA Great minds think alike

G2G Got to go

GTGB Got to go bye

ILU Love you

IDK I don’t know

IM Instant message

IMHO In my humble opinion

IMO In my opinion

INALB I’m not a lawyer but

IOH I’m outta here

IOW In other words

IRL In real life

ITS I told you so

<J> Joking

KIT Keep in touch

LOL Laughing out loud

LTL Lets talk later

LTNC Long time no chat

LU Looking up

MAYB Maybe

NM Nothing much

NP No problem

NRN No reply necessary

NYO Need your opinion

PDQ Pretty darn quick

PLS Please

PMFJI Pardon me for jumping

in

POS Parents over shoulder

change subject

POV Point of view

ROTFL Rolling on the floor

laughing

RSN Real slow now

<S> Smile

TIA Thanks in advance

TMI Too much info

TTFN Ta ta for now

TU Thank you

TX Thanks

TY Thank you

U You

UKW You know who

U2 You too

UW You wish

<Y> Yawning

20  

APSTRAKTNI JEZIK Većina stvari, događaja i ideja mogu se više ili manje specificirati.

Uzmimo u obzir materijal koji čitamo, možemo ga nazvati:

Knjiga

Priručnik

Razumijeti ljudsku komunikaciju

3. poglavlje knjige Razumijeti ljdsku komunikaciju

Stranica 91 3. poglavlja knjige Razumijeti ljudsku komunikaciju

U svakom slijedećem slučaju naš će opis biti sve specifičniji. Semantičar S.I. Hayakawa stvorio

je apstraktne ljestve da bi opisao ovaj proces. Ove se ljestve sastoje od većeg broja opisa iste

stvari. Niže razine opisa se fokusiraju na specifičan opis osoba, stvari ili događaja, a na većim se

razinama ti pojmovi opisuju općenitije, predstavljaju taj pojam u okviru šire zajednice. Reći žena

je apstraktnije nego reći feministkinja, još specifičnije bi bilo imenovati feminističku organizaciju

ili pak njene članove po imenima.

Više razine apstrakcije su korisne za jezik, bez njih bi jezik bili vrlo teško koristiti. Brže je, lakše

i korisnije govoriti o Europi nego nabrajati sve države na tom kontinentu. Slično tome, upotreba

apstraktnijih termina poput prijateljski ili pametan olakšava opis nekih ljudi nego da nabrajamo

više njihovih postupaka.

Apstraktni jezik- govor koji se odnosi na vidljive događaje ili objekte- pridonosi i manje

vidljivoj funkciji. Ponekad nam pomaže da izbjegnemo sukob tako što namjerno govorimo

nejasno. Naprimjer, vaš je šef toliko oduševljen novom idejom koju ima o vođenju posla, ali vi

mislite da je ideja katastrofalna. Reći pravo mišljenje malo je riskantno, ali nije ispravno ni lagati

i reći da ste oduševljeni. U ovakvim situacijama, apstraktan odgovor može natukniti vaše pravo

mišljenje bez izravnog sukoba: „Ne znam... svakako je neobično... moglo bi upaliti.“

Iako nejasni odgovori imaju svoju svrhu, vrlo apstraktni odgovori mogu uzrokovati neke

probleme. Prvi je problem stvaranje sterotipova, npr. muškarci ne vode računa o vezama,

profesori više brinu o svojim istraživanjima nego o studentima. Svaka od ovih izjava ignorira

činjenicu da su apstraktni opisi gotovo uvijek pre generalni, kažu više nego zapravo misle. Osim

stvaranja stereotipova, apstraktni jezik može dovesti do problema zbunjivanja drugih. Zamislite

nerazumijevanja koje proizlazi iz nepreciznog jezika u situaciji poput ove:

21  

A: Više ne radimo ništa što je zabavno.

B: Kako to misliš?

A: Prije smo radili puno neobičnih stvari, a sad je sve isto opet i opet.

B: Ali prošli tjedan smo išli na kampiranje, a sutra idemo na tu zabavu gdje ćemo upoznati hrpu

novih ljudi. To su nove stvari.

A: Nisam na to mislila. Govorim o stavrno neobičnim stvarima.

B: (postaje zbunjen i pomalo nestrpljiv) Kao na primjer? Uzimanje teških droga ili odlazak na

slapove Niagare u bačvi?

A: Ne budi glup. Sve što želim reći je to da smo u kolotečini. Trebali bismo voditi puno

zanimljiviji život.

B: Pa, zapravo ne znam što želiš.

Najbolji način da se izbjegne ovakav apstraktan govor je upotreba opisa ponašanja. Opisi

ponašanja opisuju specifični fenomen o kojem se raspravlja. Temeljiti opis bi trebao odgovoriti

na ova tri pitanja:

1. Tko je uključen? Govoriš li samo u svoje ime ili u ime više ljudi? Govoriš li o grupi ljudi

(susjedi, žene) ili određenim osobama (susjedi čiji pas uvijek laje, Lola i Lizzie)

2. U kojim se okolnostima događa ponašanje? Gdje se događa; bilo gdje ili na određenom

mjestu (na zabavi, na poslu, u javnosti)? Kada se događa; kada smo umorni ili kada se

pojavi određena osoba? Ponašanje koje opisujemo vjerovatno se ne događa cijelo vrijeme.

Da bi bili jasni, trebate prepoznati koje okolnosti neku situaciju razlikuju od drugih.

3. Koja su ponašanja uključena? Iako termini poput suradniji ili korisniji mogu zvučati

kao konkretni opisi ponašanja, zapravo su prenejasni da bi zapravo opisali na što točno

mislimo. Ponašanja trebaju biti pregledna, i nama i drugima.

DISRUPTIVNI JEZIK

Nesporazum nije izvor svih lingvističkih problema. Ponekad ljudi savršeno razumiju jedni

druge, ali svejedno uđu u konflikt. Naravno, ne možemo u potpunosti izbjeći sve nesporazume,

ali ako eliminiramo tri loše lingvističke navike iz naše komunikacije, možemo smanjiti broj

konflikata, te uštedjeti energiju za neizbježne i važne prepirke.

22  

Zbunjujuće činjenice i mišljenja Činjenični iskazi su tvrdnje koje mogu biti istinite ili lažne,

dok su iskazi mišljenja utemeljeni na govornikovim uvjerenjima. Za razliku od činjenica, oni se

nikada ne mogu dokazati ili pobiti. Evo primjer razlike između činjeničnih iskaza i mišljenja:

činjenica (Više kiši u Seattleu, nego u Portlandu), mišljenje (Klima u Portlandu je bolja nego u

Seattleu). Kada činjenice i mišljenja ovako stavimo jedne do drugih, razlika je veoma jasna. Ali,

u svakodnevnom govoru često prezentiramo naše mišljenje kao činjenicu, te na taj način

potaknemo nepotrebnu raspravu. Na primjer: „Ta izjava ti je baš glupa!“ ili „Potrošiti toliko

novaca na cipele je prava šteta!“. Primjetimo koliko bi svaka izjava bila manje protivnički

nastrojena kada bi smo je započeli sa „Po mom mišljenju...“ ili „Čini mi se...“.

Zbunjujuće činjenice i zaključci Označavanje svoga mišljenja može biti put prema

harmoničnom odnosu, ali razvijanje ove navike neće riješiti sve lingvističke probleme. Poteškoće

se također stvaraju kada zamijenimo nečije zaključke sa činjenicama. Nema ništa pogrešno u

tome da donosimo svoje zaključke, dok god ih naglasimo kao svoje mišljenje. Opasnot dolazi

kada ih zamijenimo za činjenice i identificiramo kao apsolutnu istinu. Dobar način za izbjeći

ovakvu zabunu je korištenje vještine provjere percepcije, koju smo spomenuli u 2. poglavlju. Ona

se sastoji od tri dijela- opisa ponašanja o kojem govorimo, naše interpretacije tog ponašanja i

zahtjeva za potvrdom. Na primjer, umjesto da kažemo „Zašto mi se tako smiješ?“, možemo reći

„Kada se tako smiješ (opis ponašanja), dobijem utisak da misliš da sam napravio nešto glupo

(naša interpretacija ponašanja), je li se smiješ meni (pitanje-potvrda)?“.

EMOTIVNI JEZIK

Emotivni jezik sadrži riječi koje zvuče kao da opisuju nešto, dok zapravo govore o

govornikovom stavu prema nečemu. Na primjer, ako nam se sviđa stari okvir za sliku, mogli bi

ga opisati kao „antikni“, ali ako mislimo da je ružan, vjerovatno ćemo reći da je „komad smeća“.

Emotivne riječi mogu zvučati kao činjenične izjave, ali su uvijek mišljenja. Emotivni jezik može

pogurati konflikte i učiniti konstruktivni dijalog teškim, čak i nemogućim. Svi problemi nastaju

kada ljudi koriste emotivne riječi bez da ih naznače kao takve.

DVOSMISLEN JEZIK

Niti jednoj od jezičnih navika koje smo do sada spomenuli nije namjena da obmanimo ili

napadnemo druge. Ali, sada ćemo spomenuti eufemizme i okolišanje, dva tipa jezika koje

govornici upotrebljavaju kako bi izbjegli jasnu komunikaciju.

23  

Eufemizmi Eufemizam je ugodni tremin kojim zamjenjujemo neugodniji i direktniji termin.

Eufemizmom se koristimo kada kažemo „krupniji“ umjesto „debeo“, itd. Postoje slučajevi gdje

su eufemizmi primjereni, ali usprkos povremenim prednostima, mnogi eufemizmi nisu vrijedni

truda. Neki su pretenciozni i zbunjujući, kao preimenovanje „školskih hodnika“ u „koridore

prijelaza ponašanja“.

Okolišanje je izjava koja je namjerno nejasna, te koju možemo protumačiti na više načina. Iako

postoji nenamjerno okolišanje, ovdje ćemo se fokusirati na namjerno nejasan govor kojeg

koristimo kako bi izbjegli laganje sa jedne i govorenje bolne istine sa druge strane. Okolišanje

ima i nekoliko prednosti, poštedi slušatelja od sramote potpuno iskrenog odgovora, te može

olakšati govorniku patnju i neugodnost iskrenog komentara. Ali, usprkos svojim prednostima,

postoje situacije kada govornici okolišaju kako ne bi morali izreći važne ali neugodne poruke. Na

primjer, ako nismo sigurni jesmo li uspješni na nekom kolegiju, pa pitamo profesora, a on nam

odgovori „niste loši“, to nam nije dovoljno, pa pitamo koju ocjenu bi nam dao, a on odgovori

„mnogi studenti bi bili sretni s njom“. Tu možemo vidjeti da ova vrsta okolišanja može biti

frustrirajuća. Ali, ne možemo odrediti je li okolišanje uvijek štetno ili korisno.

Kompetentna komunikacija ovisi od situacije do situacije, te o našoj sposobnosti da

analiziramo sebe, drugu osobu i situaciju, prije nego se odlučimo za direktan pristup ili

okolišanje.

ROD I JEZIK

Do sada smo diskutirali o jeziku kao identičnome za oba spola. Iako neki teoretičari tvrde da

postoje značajne razlike između načina na koji govore muškarci i žene, drugi tvrde da te razlike

nisu bitne. Ovdje ćemo proučiti sličnosti i razlike između uporabe jezika kod muškaraca i žena.

Sadržaj Postoje razne varijacije kod oba spola, ali u prosjeku muškarci i žene raspravljaju o

dosta različitih tema. Prvo istraživanje je provedeno prije više od 60 godina, ali unatoč razlikama

u ulogama muškaraca i žena danas, nedavna istraživanja pokazuju nevjerovatno slične rezultate.

U istraživanju su sudjelovali muškarci i žene od 17 do 80 godina starosti, te su raspravljali o

raznim temama sa pripadnicima istog spola. Određene teme, poput posla, filmova i televizije su

bile česte u obje grupe. Ali, razlike između muškaraca i žena su bile više začuđujuće nego

sličnosti. Žene su više raspravljale o kućanstvu i osobnim temama, vezama, obitelji, zdravlju,

težini, hrani, odjeći, dok su muškarci više raspravljali o glazbi, sportu, događajima u svijetu.

24  

Također se pokazalo da žene više tračaju o bliskim prijateljima i obitelji, dok muškarci više

ogovaraju osobe iz medija i sporta.

Razlozi za komunikaciju Bez obzira na spol govornika, ciljevi skoro svake komunikacije su

učiniti razgovor ugodnim, te pokazati interes za ono što nam druga osoba ima za reći. Način na

koji muškarci i žene postižu ove ciljeve je često različit. Muškarci češće pokušavaju razgovor

učiniti zabavnim, dok se žene više fokusiraju na osjećaje, veze i osobne probleme. Žene više

međusobno pričaju radi osjećaja empatije, dok muškarac nikad neće nazvati drugog muškarca

samo radi potrebe za razgovorom. Žene postavljaju dosta pitanja kako bi potakle komunikaciju,

dok muškarci koriste jezik kako bi što bolje obavili zadani posao. Ovakve razlike započinju već u

ranom djetinjstvu, gdje dječaci koriste govor kako bi preuzeli kontrolu jedan nad drugim, a

djevojčice kako bi postigle harmoniju.

Stilovi razgovora Istraživanja pokazuju da žene postavljaju do tri puta više pitanja tijekom

razgovora nego muškarci, dok muškarci više prekidaju žene u razgovoru. Govor kod žena je više

emotivan, dok su muškarci dinamičniji, agresivniji i jači u načinu komunikacije. Gledajući sve

razlike, ponekad se zapitamo kako muškarci i žene uopće uspijevaju komunicirati. Jedan od

razloga je taj što se žene prilagode temama koje muškarci započnu, što znači da žene ulažu više

truda u komunikaciju.

Varijable nezavisne o spolu Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene dosta slični u svom

govoru, te da mnoge razlike nisu uvjetovane spolom, već drugim faktorima, poput socijalne

filozofije. Na primjer, feministkinje govore duže od svojih muževa, dok žene koje se ne bave

feminizmom govore manje od svojih partnera. Osim toga, na način komunikacije utječu i

društvene uloge (muž/žena, šef/zaposlenik), itd. Također, uloge žena se danas toliko brzo

mijenjaju, da žene više ne koriste isti način komunikacije kao njihove majke ili starije sestre. Ali,

osim nabrojanih, drugi važni faktor koji utječe na komunikaciju je društvena uloga određenog

spola, više nego biološki spol sam po sebi. Istraživači su identificirali tri spolne uloge: muževnu,

ženstvenu i androgenu. Ove uloge se ne moraju uvijek slagati sa samim spolom. Za kraj možemo

zaključiti da kako mogućnosti za muškarce i žene budu više jednake, tako će i razlike u uporabi

jezika biti manje.

KULTURA I JEZIK

25  

Svatko tko je pokušao prevoditi ideje sa jednog jezika na drugi, zna da komunikacija između

kultura zna biti izazov. Čak i uporaba pravilnih riječi tijekom prijevoda neće garantirati da će

strani govornici upotrijebiti jezik pravilno.

Stilovi verbalne komunikacije Uporaba jezika je više od odabira određene skupine riječi

kojima prenosimo ideju. Svaki jezik ima svoj jedinstveni stil kojim se razlikuje od ostalih, pa

kada govornik pokuša upotrijebiti verbalni stil jedne kulture u drugoj, nastaju problemi.

Direktno-indirektno Jedan od načina na koji verbalni stilovi variraju jest u njihovoj direktnost.

Antropolog Edward Hall identificirao je dva značajna kulturološka načina korištenja jezika.

Kulture s niskim kontekstom primarno koriste jezik kako bi izrazili misli, osjećaje i ideje na što

jasniji i logičniji način. Prenositeljima poruke u kulturama s niskim kontekstom, smisao izjave je

u izgovorenim riječima. Suprotno tomu, kulture s visokim kontekstom jezik vide kao način

održavanja društvene harmonije. Umjesto da uvrijede nekoga direktnim pristupom, govornici

ovih kultura uče otkrivati značenje iz konteksta u kojemu je poruka prenesena: neverbalno

ponašanje govornika, povijest odnosa te opći društveni zakoni koji reguliraju interakciju među

osobama. U Tablici 3-3 su sažete ključne razlike u načinu na koji kulture s niskim i visokim

kontekstom koriste jezik.

Kultura Sjeverne Amerike pripada direktnom, nisko-kontekstnom spektru. Državljani Sjedinjenih

Američkih Država i Kanade cijene direktan govor te nemaju strpljenja za okolišanje. Suprotno

tomu, većina Azijskih i Blisko-istočnih kultura prate uzorak visokog konteksta. Na primjer, u

mnogim azijskim kulturama važno je održavanje harmonije te će stoga govornici izbjegavati

direktan pristup ukoliko bi taj pristup ugrozio nečiji položaj. Stoga, Japanci ili Korejanci će, za

razliku od Amerikanaca, vjerojatnije izbjegavati 'ne' kao odgovor na nepoželjan zahtjev. Umjesto

toga, vjerojatno će koristiti indirektne odgovore poput 'Slažem se s vama u principu ali…' ili

'Suosjećam s Vama…'.

Amerikanci niskog konteksta mogu ne primijetiti suptilnosti visoko-kontekstnih poruka, ali osobe

odgojene da prepoznaju indirektnu komunikaciju nemaju problema pri dekodiranju istih.

Objašnjenje dobivamo ukoliko pogledamo principe odgoja djece u Japanu. Istraživanja su

pokazala da majke u Japanu rijetko odbijaju zahtjeve svoje djece s 'ne' odgovorima. Umjesto toga

koriste druge strategije: ignoriranje djetetova zahtjeva, odvraćanje pozornosti, obećavanje da će

se zahtjev ispuniti kasnije ili objašnjavanje zašto ne mogu ili ne žele reći 'da'. Sociolingvistica

26  

Deborah Tannen objašnjava da ovaj indirektan pristup prikazuje značajne razlike među visoko i

nisko kontekstnim komunikacijama.

'Govoriti 'ne' se asocira s djecom koja još uvijek nisu naučila norme ponašanja. Kada bi majka u

Japanu govorila na taj način, osjećala bi se da se spušta na djetetovu razinu zato što se taj način

komuniciranja asocira s komunikacijom Japanske djece.'

Tannen nastavlja s kontrastom Japanskog osjećaja za prikladno s onim koji dominira zahvaljujući

Sjeverno Američkom društvu: 'S obzirom da su Američke norme komunikacije drukčije,

uobičajeno je, i stoga očekivano, od Američkih roditelja da jednostavno kažu 'ne'. Iz tog razloga

majka u Americi se osjeća autoritativno kada komunicira na taj način: jer odgovara njenom

poimanju kako autoritativni roditelji komuniciraju s djecom.'

Sukob među kulturalnim normama direktnih i indirektnih društava može nastati u među-

kulturalnim situacijama poput susreta između direktnih, nisko-kontekstnih Izraelaca, koji cijene

nedvosmislen govor, i Arapa čija visoko-kontekstna kultura naglašava indirektnu interakciju.

Lako je zamisliti kako bi sukob kulturalnih stilova mogao rezultirati neshvaćanjem pa čak i

konfliktom među Izraelcima i Palestincima, njihovim susjedima. Izraelci bi smatrali svoje

arapske susjede evazivnima, dok bi Palestinci percipirali Izraelce kao bezosjećajne i netaktične.

Tablica 3-3 visoko i nisko kontekstni stilovi komunikacije

Niski kontekst Visoki kontekst

Većina informacija prenesena u eksplicitno verbalnim porukama s malo fokusa na situacijski kontekst

Važne informacije prenose se kroz kontekstualne naputke (vrijeme, mjesto, odnos, situacija). Manje se oslanjaju na eksplicitne verbalne poruke.

Cijeni se samo-ekspresija. Govornici izražavaju mišljenja i želje na direktan način kako bi uvjerili ostale.

Cijeni se harmonija u odnosu, a održava se indirektnim izražavanjem mišljenja. Govornici izbjegavaju izgovarati 'ne' direktno.

Elokventan govor se smatra hvalevrijednim. Verbalna tečnost se cijeni.

Govornici okolišaju dopuštajući ostalima da popune nedostatke. Cijene se dvosmislenost i upotreba tišine.

Čak i unutar pojedine države, supkulture mogu imati različite pojmove vrijednosti direktnog

govora. Na primjer, jezični stil Puerto Rica podsjeća na visoko-kontekstne stilove Japana ili

Koreje. Kao zajednica, Puerto Ricanci cijene društvenu harmoniju i izbjegavaju konflikte što

dovodi do sistematskog govora na indirektan način kako bi izbjegli nesporazume. Amerikanci

azijskog podrijetla se češće uvrijede na indirektne rasističke izjave od Afroamerikanaca,

27  

Hispanaca i Angloamerikanaca. Istraživači Laura Leets i Howard Giles sugeriraju da

tradicionalna Azijska tendencija preferiranja visoko-kontekstnih poruka objašnjava razliku: Zbog

svoje sposobnosti prepoznavanja neverbalnih znakova, visoko-kontekstni govornici su osjetljiviji

na poruke zanemarene od osoba iz kulturalnih grupa koje se više oslanjaju na nedvosmislene,

eksplicitne, nisko-kontekstne poruke.

Važno je naglasiti da se čak i državljani Sjedinjenih Američkih Država, odrasli u direktnoj,

nisko-kontekstnoj Euro-Američkoj tradiciji, često oslanjaju na kontekst kako bi prenijeli svoju

poruku.

Razrađeno-sažeto Još jedan način na koji jezični stilovi mogu varirati kroz kulture jest koliko su

oni razrađeni ili sažeti. Na primjer, arapski govornici često koriste jezik koji je bogatiji i

izražajniji od Engleskog jezika. Snažne tvrdnje i hiperbole (pretjerivanja) koji bi zvučali smiješno

na Engleskom jeziku su veoma česta pojava u Arapskom. Navedeni kontrast lingvističkih stilova

može uzrokovati nesporazume među ljudima različitih podrijetla. Jedan je promatrač to ovako

sročio:

'…Arap se osjeća primoranim prenaglašavati u svim oblicima komunikacije jer to ostali očekuju

od njega ili nje. Ukoliko Arap kaže isključivo ono što on ili ona misli bez dodatnog naglašavanja,

ostali Arapi mogu smatrati da on ili ona i dalje misli suprotno od onoga što je izjavio. Na primjer,

jednostavno 'ne' kao odgovor na zahtjev domaćina da gost jede ili pije još neće biti dostatan.

Kako bi prenio poruku da je on uistinu sit, gost mora ponavljati 'ne' nekoliko puta zajedno s

izjavom poput 'Kunem se Bogom' ili 'Boga mi'.

Pretjerivanje (hiperbole) su najprisutnije i najekstremnije u kulturama u kojima se cijeni tišina.

Na primjer, u mnogim kulturama Američkih Indijanaca najprihvatljiviji način rješavanja

dvosmislenih situacija jest šutnjom. Kada usporedimo ovaj šutljiv stil s razgovorljivim stilom

čestim u Američkoj kulturi, lako je zamisliti kako bi susret između Apači ili Navaho Indijanca i

Amerikanca bio podjednako neugodan za oboje.

Formalno-neformalno Uz razlike u stilovima kao što su direktno-indirektno i razrađeno-sažeto,

treći način po kojemu se jezici razlikuju među kulturama uključuje formalnost i neformalnost.

Neformalan pristup koji karakterizira odnose u državama poput Sjedinjenih Američkih Država,

Kanade i Australije se znatno razlikuje od izražene potrebe za korištenjem formalnog pristupa u

mnogim dijelovima Azije i Afrike. Bit formalnog govora nije toliko u upotrebi odgovarajuće

gramatike koliko je u definiranju društvenog položaja. Na primjer, u Koreji jezik odražava

28  

Konfucijev sistem hijerarhije odnosa. Postoje posebni vokabulari za različite spolove, za različite

razine društvenih položaja, za različite stupnjeve intimnosti te za različite vrste društvenih

događanja. Primjerice, postoje različiti stupnjevi formalnosti korišteni u razgovoru sa starim

prijateljima, nepoznate osobe za čije podrijetlo znamo te za potpune strance. Jedan od pokazatelja

učene osobe u Koreji jest sposobnost korištenja jezika kojim se prepoznaju navedene distinkcije u

odnosima. Kada usporedimo navedene distinkcije u odnosima s prisnošću koju mnogi

Amerikanci koriste čak i u razgovoru s potpunim strancima, lako je zamisliti kako bi Korejanac

smatrao govornike iz Amerike neotesanima, dok bi Amerikanac percipirao Korejance kao

ukočene i neprijazne.

Jezik i svjetonazor

Različiti lingvistički stilovi su važni no, postoji još i više fundamentalnih razlika među

govornicima raznih jezika. Posljednjih 150 godina razni teoretičari su zastupali pojam

lingvističkog determinizma: ideja da je svjetonazor određene kulture oblikovan i da reflektira

jezik njenih pripadnika. Najbolji poznati primjer lingvističkog determinizma jest činjenica da

Eskimi imaju veliki broj riječi (pretpostavlja se od sedamnaest do stotinu) za nešto što mi

jednostavno nazivamo 'snijeg'. Različiti termini upotrebljavaju se kako bi se opisali vremenski

uvjeti poput mećave, napukli led ili susnježica. Ovaj primjer prikazuje na koji način funkcionira

lingvistički determinizam. Potreba za preživljavanjem u Arktičkom okruženju navela je Eskime

da naprave razlike koje bi bile nevažne žiteljima toplijih krajeva. Kada u jeziku postoje takve

razlike, govornici češće vide svijet na način koji odgovara proširenom vokabularu. Unatoč tomu

što neki sumnjaju da Eskimi uistinu imaju stotinu riječi za snijeg, ostali primjeri potvrđuju

princip lingvističkog determinizma. Na primjer, poligloti različito razmišljaju na različitim

jezicima. U jednom istraživanju, Amerikanci francuskog podrijetla su zamoljeni da interpretiraju

nizove fotografija. Kada su govorili na francuskom jeziku, opisi su im bili romantičniji i

emocionalniji nego kada su govorili na engleskom da opišu iste fotografije. Slično tomu, kada su

studenti iz Hong Konga bili zamoljeni da ispune test vrijednosti, iskazivali su tradicionalnije

kineske vrijednosti kada su odgovarali na Kantoneškom nego kada su odgovarali na engleskom.

U Izraelu, i arapski i židovski studenti su percipirali veće razlike između njihove skupine i

'autsajdera' kada su govorili na svojim materinjim jezicima nego kada su upotrebljavali engleski,

29  

neutralan jezik. Primjeri poput ovih pokazuju moć jezika da oblikuje kulturalni identitet – nekada

na bolje,a nekada na gore.

Lingvistički utjecaji započinju rano u životu pojedinca. Roditelji s engleskog govornog područja

često kategoriziraju nepodopštine svoje djece kao 'loše/zločeste', implicirajući da postoji nešto

nemoralno u živahnom ponašanju. Često će reći: 'Budi dobar!'. S druge strane, roditelji u

Francuskoj će reći: 'Sois sage! – Budi mudar!'. Lingvistička implikacija je da su nepodopštine

budalaste. Šveđani bi u istoj situaciju rekli: 'Var snall! – Budi dobrodušan i dobronamjeran!'.

Suprotno tomu, roditelji u Njemačkoj bi upotrijebili opomenu: 'Sei artig! – Budi kao drugi!' –

drugim riječima, pokori se svojoj ulozi djeteta.

Najpoznatija deklaracija lingvističkog determinizma jest Whorf-Sapir hipoteza koju su

formulirali Benjamin Whorf, amaterski lingvist, i antropolog Edward Sapir. Prateći Sapirove

teoretske radove, Whorf je otkrio da jezik koji koriste Hopi predstavlja pogled na stvarnost koji

se dramatično razlikuje od poznatijih jezika. Na primjer, jezik Hopija ne razlikuje imenice i

glagole. Dakle, govornici tog jezika opisuju cijeli svijet kao konstantno u procesu. Dok mi

koristimo imenice da bi karakterizirali osobe ili objekte kao fiksne ili konstantne, Hopi ih

percipiraju više kao glagole, konstantno promjenjivi. U tom smislu naš jezik predstavlja svijet

kao što bi i digitalni fotoaparat, dok Hopi predstavlja svjetonazor poput pokretne slike.

Iako se Whorf-Sapir hipoteza fokusirala na strane jezike, Neil Postman prikazuje princip na

primjeru koji nam je srodniji. On opisuje hipotetsku kulturu u kojoj liječnici identificiraju svoje

pacijente kao 'radeći' artritis i ostale bolesti umjesto 'imati' ih te kulturu u kojoj su kriminalci

'dijagnosticirani' sa slučajevima kriminalnosti umjesto 'biti kriminalcima'. Implikacije takvih

lingvističkih razlika su izrazite. Vjerujemo da karakteristike koje pojedinci 'imaju' – ili ono što

'jesu' – su izvan njihove kontrole, dok preuzimaju odgovornost za ono što 'učine'. Kada bismo

promijenili naše poglede na ono što pojedinci 'imaju' ili 'čine', najvjerojatnije bi se promijenili i

naši stavovi. Postman prikazuje posljedice ovakvih lingvističkih razlika u odnosu na obrazovanje:

'U školama, na primjer, primjećujemo da se ispiti daju kako bi se provjerilo koliko je netko

pametan, ili preciznije, koliko pameti neto posjeduje. Ukoliko jedno dijete postigne 138 bodova,

a drugo 106, za prvo dijete se smatra da posjeduje više pameti od drugog. No, to mi izgleda kao

čudan koncept – u istoj mjeri kao i 'raditi' artritis i 'imati' kriminalnost. Ne poznajem ni jednu

osobu koja posjeduje pamet. Pojedinci koje poznajem ponekad učine nešto pametno (po mojoj

procjeni) te ponekad učine nešto glupo – ovisno o okolnostima u kojima se nalaze, koliko su

30  

upoznati sa situacijom te koliko su zainteresirani. Pamet, po mom mišljenju, je specifična radnja

koju se primjenjuje u određenim okolnostima. To nije nešto što pojedinac 'jest' ili 'ima' u

mjerljivim količinama… Ono što želim reći jest ovo: Sav jezik je metaforičan i to najčešće na

najsuptilniji način. U najjednostavnijoj rečenici, ponekad u najjednostavnijoj riječi, učinimo

mnogo više od pukog izražavanja. Stvaramo vlastitu realnost, stvaramo svijet prema vlastitoj

mašti.'

Iako postoji malo pristaša ekstremnog lingvističkog determinizma prema kojemu je nemoguće da

govornici različitih jezika imaju identičan svjetonazor, umjereniji princip lingvističkog

relativizma – ideja da jezik posjeduje snažan utjecaj na percepciju – djeluje opravdano. Jedan je

znanstvenik to sročio ovako: 'Razlike među jezicima nisu u onome što se može reći, nego u

onome što se može relativno jednostavno reći'. Pojedini jezici imaju termine za koje ne postoje

odgovarajući ekvivalenti u engleskom jeziku. Navesti ćemo par riječi iz pojedinih jezika koje

nemaju odgovarajuće ekvivalente u engleskom jeziku:

• Nemawasbi (Japan) – proces neformalnog propitkivanja svih uključenih

pojedinaca o nekom problemu prije donošenja odluke

• Lagniappe (Francuski) – dodatni dar za transakciju koju se nije očekivalo

prema zahtjevima ugovora

• Lao (Mandarinski) – termin koji se s poštovanjem koristi za starije osobe kako

bi se naglasila njihova važnost u obitelji i društvu

• Dharma (Sanskrit) – jedinstven, idealan put kroz život svakog pojedinca te

mudrost kako ga pronaći

• Koyaanisquatsi (Hopi) – priroda izvan ravnoteže; način života koji zbog

ludosti zahtijeva novi način života

Kada riječi poput ovih uđu u svakodnevni život, ideje koje predstavljaju se jednostavnije

prepoznaju. No, čak i bez spomenutih riječi, svaki od prijašnje navedenih koncepata je i dalje

moguće zamisliti. Dakle, govornici jezika koji sadrži termin lao će vjerojatno tretirati starije

članove društva s poštovanjem, dok će oni koji su upoznati s lagniappe vjerojatno biti darežljiviji.

Bez obzira na ove razlike, riječi nisu presudne kako bi se pratili ti principi. Iako jezik oblikuje

misli i ponašanje, on im ne dominira u potpunosti.

Upotreba jezika u kulturama Sjeverne Amerike

31  

Važnost jezika kao pokazatelja svjetonazora nije samo interes antropologa i lingvista. Oznake

koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji prikazuju i oblikuju način na koji percipiramo sebe i

ostale. Ovime se objašnjava zašto tvrtke daju zaposlenicima impresivne titule ili zašto ženin izbor

oko titule gospođa i gospođica može biti odraz njenog identiteta. Žene u zapadnim društvima

očekuje svjestan odabir načina na koji će se identificirati nakon udaje. Mogu pratiti tradiciju i

uzeti muževo prezime, dodati muževo prezime svom djevojačkom prezimenu ili zadržati svoje

prezime. Fascinantno istraživanje je otkrilo da ženin izbor otkriva mnogo toga o njenoj osobnosti

te o odnosu sa svojim mužem. Upitnici su pokazali da žene koje su uzele muževo prezime

najveću važnost pridodaju odnosima, zatim društvenim očekivanjima prikladnog ponašanja te na

zadnjem mjestu vlastite probleme i potrebe. Suprotno tomu, žene koje su sačuvale svoja

djevojačka prezimena stavljaju vlastite probleme i potrebe iznad odnosa i društvenih očekivanja.

Žene s dva prezimena, s crticom u prezimenu, se nalaze između dviju grupa, jednako vrednujući

sebe i odnose.

Slično tomu, termini koje članovi etničkih skupina odaberu kako bi se definirali, govore nam

mnogo o njihovom osjećaju za identitet. Tokom godina termini rasne identifikacije su prošli kroz

razdoblja popularnosti. U Sjevernoj Americi, pri oslobođeni robovi su preferirali da ih se

oslovljava s 'Afrikanci'. Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, termin 'obojan' se

preferirao, no, kasnije se odabirao termin 'Negro'. Potom, 1960-ih, termin 'crn' je dobio na

popularnosti – u početku označavajući militante, a zatim umjerenije građane. Nedavno se termin

Amerikanac afričkog porijekla rasprostranio zbog rastuće popularnosti. Odluke o terminu kojega

će koristiti odražavaju stav pojedinca. Na primjer, jedno je istraživanje otkrilo da pojedinci koji

preferiraju termin 'crn', odabiru ga jer je prihvatljiv i zasnovan na konsenzusu cijele kulture.

Opisuju se kao patrioti, prihvaćajući status quo i pokušavajući se asimilirati u veću kulturu.

Suprotno tomu, osobe koje odaberu termin Amerikanac afričkog porijekla crpe svoj identitet iz

svoje etničnosti te se ne žele asimilirati u veću kulturu no to im ipak polazi za rukom. Termin

kojeg ostali odaberu također otkriva mnogo toga. Politički liberali češće koriste termin

Amerikanci afričkog porijekla od konzervativaca.

Sažetak

Jezik je ujedno najkorisniji izum čovječanstva i izvor mnogih problema. U ovom su poglavlju

naglašene karakteristike kojima se jezici razlikuju i prijedlozi za što efektivniju uporabu. Svaki

32  

jezik je skup simbola kojima vladaju određena pravila i koje se koristi kako bi se prenijela

određena poruka među pojedincima. S obzirom na njegov simboličan karakter, jezik nije precizan

alat: značenje ovisi o ljudima, a ne o samim riječima. Kako bi ostvarili uspješnu komunikaciju,

nužno je pregovarati o značenju dvosmislenih izjava. Jezik ne samo da opisuje osobe, ideje,

procese i događaje, već i oblikuje naše poimanje o njima u područjima poput statusa, kredibiliteta

i stavova o spolovima i etničnosti. Ne samo što utječu na naše stavove, jezici ih i reflektiraju.

Riječi koje upotrebljavamo te naš način govora reflektiraju moć, odgovornost, povezanost,

privrženost i interes. Razni jezici imaju potencijal za uzrokovanje različitih nesporazuma. Poneki

jezici mogu rezultirati nepotrebnim konfliktima. U nekim slučajevima, govor i pisanje mogu

izražavati izbjegavanje, ne korištenje izraza nepoželjnih poruka.

Odnos između spola i jezika je zbunjujući. Postoje značajne razlike u načinu na koji muškarci i

žene razgovaraju: sadržaj njihovih razgovora varira kao što variraju i njihovi razlozi za

komuniciranjem te kao i njihovi stilovi komuniciranja. Ne mogu se sve razlike u upotrebi jezika

pripisati govornikovu spolu. Zanimanje, socijalna filozofija i orijentacija prema rješavanju

problema također utječu na upotrebu jezika.

Jezik djeluje na širokom području kako bi oblikovao svijest i komunikaciju cijelog društva.

Različiti jezici često oblikuju i reflektiraju svjetonazore određene kulture. Kulture niskog

kontekst poput Sjedinjenih Američkih Država upotrebljavaju jezik primarno kako bi izrazili

osjećaje i ideje našto jasniji i nedvosmisleniji način. S druge strane, kulture visokog konteksta

izbjegavaju specificiranje kako bi promovirali društvenu harmoniju. U pojedinim se kulturama

cijeni sažetost i kratkoća u upotrebi jezika, dok se u drugima cijeni opširno korištenje jezika. U

pojedinim društvima formalnost je veoma važna, dok je u drugima neformalnost. Osim

navedenih razlika postoje dokazi koji podupiru lingvistički relativizam – stav da jezik posjeduje

snažan utjecaj na svjetonazor njegovih govornika.