najznačajnija geobaština hrvatskoga zagorja

Najznačajnija geobaština Hrvatskoga zagorja

Lisak, Anita Đurđica

Undergraduate thesis / Završni rad

2018

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Polytechnic of Međimurje in Čakovec / Međimursko veleučilište u Čakovcu

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:300762

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-09

Repository / Repozitorij:

Polytechnic of Međimurje in Čakovec Repository - Polytechnic of Međimurje Undergraduate and Graduate Theses Repository

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:300762

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.mev.hr



https://zir.nsk.hr/islandora/object/mev:917

https://dabar.srce.hr/islandora/object/mev:917

MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU

STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT TURIZMA I SPORTA

ANITA ĐURĐICA LISAK

NAJZNAČAJNIJA GEOBAŠTINA HRVATSKOGA ZAGORJA

ZAVRŠNI RAD

ČAKOVEC, 2018.

MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU

STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT TURIZMA I SPORTA

ANITA ĐURĐICA LISAK

NAJZNAČAJNIJA GEOBAŠTINA HRVATSKOGA ZAGORJA

THE MOST SIGNIFICANT GEOHERITAGE OF CROATIAN

ZAGORJE REGION

ZAVRŠNI RAD

Mentor:

dr. sc. Mihaela Mesarić, prof.

ČAKOVEC, 2018.

Zahvala

Najveća zahvala mojoj profesorici dr.sc. Mihaeli Mesarić na mentorstvu završnog rada, te

na pomoći i ustupku oko pisanja rada.

Zahvaljujem svim profesorima Međimurskog Veleučilišta u Čakovcu.

Posebno zahvaljujem kolegi i prijatelju profesoru dr.sc. Marijanu Kovačiću koji mi je

pomogao savjetima i stjecanjem mojeg znanja o geodeziji i geobaštini mojeg kraja.

Najviše od svega zahvaljujem svojoj obitelji, suprugu Davoru i djeci Mihaelu i Martinu na

pruženoj podršci tijekom školovanja. Bez njihove motivacije i podrške ne bi bilo moguće

odolijevati u teškim trenucima. Bez njihove potpore sve ovo što sam postigla ne bi bilo

moguće.

Na kraju želim zahvaliti svim svojim kolegama i kolegicama koje sam upoznala tijekom

školovanja i koji su mi uljepšali vrijeme provedeno na Veleučilištu.

Od srca zahvaljujem svima !

Anita Đurđica Lisak

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 5

2. Metodologija i cilj rada .......................................................................................................... 6

3. Pojam georaznolikost i geobaština......................................................................................... 8

4. Najznačajnija geobaština Hrvatskog zagorja ....................................................................... 14

4.1. Hušnjakovo.................................................................................................................... 17

4.2. Radoboj ......................................................................................................................... 19

4.3. Amoniti Kuna Gora ....................................................................................................... 21

4.4. Ravna gora..................................................................................................................... 22

4.4.1 Špilja Vinica ............................................................................................................ 24

4.4.2. Velike pećine .......................................................................................................... 24

4.5. Ivanščica ........................................................................................................................ 25

4.5.1. Gaveznica – Kameni vrh ........................................................................................ 27

4.6. Medvednica (Zagrebačka gora) ..................................................................................... 28

4.6.1. Špilja Veternica ...................................................................................................... 30

4.6.2. Rudnik Zrinski ........................................................................................................ 31

4.6.3. Kameni Svati .......................................................................................................... 32

4.6.4. Bizek ....................................................................................................................... 33

4.7. Gotalovec ...................................................................................................................... 34

4.8. Hrašćina ......................................................................................................................... 36

4.9. Zelenjak – Risvička Gora .............................................................................................. 36

4.10. Špilja Vindija............................................................................................................... 37

4.11. Donje Jesenje............................................................................................................... 38

5. Ocjena geoturističke vrijednosti geolokaliteta ..................................................................... 40

6. Zaključak.............................................................................................................................. 47

Literatura: ................................................................................................................................. 49

Anita Đurđica Lisak Najznačajnija geobaština Hrvatskoga zagorja

5

Međimursko veleučilište Čakovec

1. Uvod

Geobaština je značajni element baštine svakog naroda i velik potecijal za razvoj turizma.

Hrvatsko zagorje, regija smještena na sjeveru Hrvatske, bogato je geobaštinom i

geolokalitetima koji se sve češće predstavljaju kao važne turističke atrakcije što je važno za

razvoj turizma na ovom području. S obzirom na vrijednost i važnost geobaštine Hrvatsko

zagorje privlači sve više turista i gostiju i tako postaje prepoznatljivo i pristupačno turističko

odredište.

Geobaštinu zbog njezinog povijesnog i kulturnog značenja treba predstaviti domaćim i stranim

gostima, urediti prilaze geolokalitetima, informirati posjetitelje o geolokalitetima i njihovoj

važnosti te svakom geolokalitetu prilagoditi oblik i vrstu turizma kojoj može najviše

doprinijeti. S druge strane, vrlo je važno naglasiti komponentu očuvanja geolokaliteta i

geobaštine kako bi u njihovoj obrazovnoj, znanstvenoj, krajobrazonoj i kulturnoj vrijednosti

mogle uživati i iz njih učiti generacije koje dolaze.

U ovom završnom radom prikazati će se neki od najvrjednijih geolokaliteta iz okvira

geobaštine Hrvatskog zagorja i ukazati će se na njihovu važnost. U drugom dijelu rada

predstaviti će se metodologija i cilj završnog rada. Potom će se definirati pojmovi

georaznolikosti i geobaštine. Četvrti dio je pregled najvažnijih geolokaliteta Hrvatskog zagorja,

a u petom dijelu rada se ocjenjuje geoturistička vrijednost svakog pojedinog lokaliteta. U

zaključku se iznosi važnost i vrijednost geolokaliteta Hrvatskog zagorja te njihovoj

geoturističkoj vrijednosti. Također, razmatraju se smjernice za očuvanje ovih lokaliteta za

buduće generacije.


6


2. Metodologija i cilj rada

Geobaština obuhvaća najvrjednije dijelove nežive prirode, odnosno geološki, geomorfološki i

pedološki važne lokalitete i područja iznimnog znanstvenog, edukativnog, kulturnog,

civilizacijskog i estetskog značenja koje je potrebno sačuvati za buduće generacije.

Cilj rada je utvrditi najznačajniju geobaštinu na području Hrvatskog zagorja, razinu sadašnjeg

turističkog korištenja te potencijale budućeg korištenja u turizmu. Glavne metode u prilikom

izrade završnog rada su analiza relevantne literature te terenski rad.

Pri analizi relevantne literature koriste se znanstvene metode: metoda analize i sinteze,

deskriptivna metoda te komparativna metoda. Metoda istraživanja za stolom obuhvaća različite

sekundarne izvore podataka kao što su monografije, udžbenici, članci u znanstvenim i stručnim

časopisima, Internet izvori.

Terenski rad uključuje obilazak odabranih geolokaliteta Hrvatskog zagorja kako bi se prikupio

što veći broj reprezentativnih podataka, te kako bi se svakoj lokaciji pridodao adekvatan

terenski opis i procijenio njezin turistički potencijal. Na terenu su popunjavane evaluacijske

kartice kojima je kroz 10 parametara procijenjen geoturistički potencijal svakog pojedinog

lokaliteta. Na kraju je dan prikaz geolokaliteta najpogodnijih za turističko korištenje te ostali

prikupljeni podaci o odabranim lokalitetima.

Odabrani geolokaliteti za potrebe terenskog istraživanja ovog završnog rada su: Hušnjakovo,

Radoboj, Kuna gora, špilja Vinica i Velike pećine na Ravnoj gori, Gaveznica-Kameni vrh na

Ivanščici, na Medvednici špilja Veternica, rudnik Zrinski, Kameni svati i Bizek, Gotalovec,

Hrašćina, Zelenjak-Risvička gora, špilja Vindija i Donje Jesenje. Navedeni lokaliteti posjećeni

su tijekom travnja, svibnja i lipnja 2018. godine.

Terensko istraživanje odabranih lokaliteta uključuje ocjenjivanje istih kroz popunjavanje

evaluacijske kartice kojom se geoturistička vrijednost procjenjuje prema sljedećim

parametrima: dostupnost/pristup (DOS), vidljivost/uočljivost gemoforolokaliteta s pristupne

asfaltirane ceste (vidljivost u krajoliku) (VIDK), estetska vrijednost (EST), prepoznatljivost

izvan znanosti i struke (PIZ), zastupljenost u turističkim materijalima (TM), opremljenost i

postojanje usluga (OPU), udaljenost lokaliteta od centra za posjetitelje (ULCZP), trajanje

sezone mogućeg korištenja (SMK), trajanje mogućeg dnevnog korištenja (MDK), ranjivost

uslijed korištenja (RUK). Svi navedeni parametri kojom se procjenjuje geoturistička vrijednost


7


ocjenjivani su na numeričkoj skali kako slijedi: DOS od 0 do 5, VIDK od 0 do 3, EST od 0 do

4, PIZ od 0 do 4, TM od 0 do 3, OPU od 0 do 4, ULCZP od 0 do 3, SMK ocjenama 0, 2 i 4,

MDK ocjenama 0, 2 i 3 te RUK ocjenama od 0 do 2.


8


3. Pojam georaznolikost i geobaština

Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013, 15/2018)

sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Zaštita prirode provodi se

očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti te zaštitom dijelova

prirode.

Georaznolikost Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013, 15/2018) određuje kao

raznolikost nežive prirode koju čine raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika,

podzemnih objekata i struktura te prirodnih pojava i procesa koji su ih stvarali kroz geološka

razdoblja, a stvaraju ih i danas.

Navedene sastavnice georaznolikosti imaju znanstvenu, obrazovnu, krajobraznu, ekološku,

estetsku, kulturnu, ekonomsku i/ili vlastitu vrijednost, koju treba očuvati i prenijeti na buduće

naraštaje.

Sastavnice georaznolikosti, kao što su geoobjekti i geolokaliteti i drugi, smatraju se prirodnim

vrijednostima od interesa za Republiku Hrvatsku i mogu se proglasiti zaštićenim dijelom

prirode prema kategoriji zaštite prirode utvrđenoj Zakonom o zaštiti prirode, a na temelju

stručne podloge ili stručnog obrazloženja od strane Hrvatske agencije za zaštitu okoliša i

prirode, a na zahtjev nadležnog ministarstva (Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine, broj

80/2013, 15/2018).

Hrvatski sabor je 2017. godine donio Strategiju i akcijski plan zaštite prirode Republike

Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine koja je temeljni dokument zaštite prirode u

Republici Hrvatskoj i u kojoj se navodi kako očuvana priroda doprinosi osiguravanju

funkcionalnosti nužnih za život i ekonomski razvoj. Iako se u pogledu očuvanja prirode ulažu

veliki napori, ipak su pojedine sastavnice prirode još uvijek ugrožene (URL 1: https://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_07_72_1712.html).

Opstanak divljih vrsta i staništa jedna je od obaveza Hrvatske kada se gleda u smjeru održivog

rasta i razvoja zemlje, ali i na globalnoj razini uslijed sve većih zahtjeva za zaštitom prirode i

ljudskog okoliša. Strategija i akcijski plan zaštite prirode predstavlja strateške ciljeve i

aktivnosti te je navedeno:

1. povećati učinkovitost osnovnih mehanizama zaštite prirode,

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_07_72_1712.html



9


2. smanjiti direktne pritiske na prirodu i poticati održivo korištenje prirodnih dobara,

3. ojačati kapacitete sustava zaštite prirode,

4. povećati znanje i dostupnost podataka o prirodi,

5. podići razinu znanja, razumijevanja i podrške javnosti za zaštitu prirode (URL 1:

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_07_72_1712.html).

Jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su očuvati bioraznolikosti i georaznolikost

na svome području. Dužne su osigurati uvjete za zaštitu i očuvanje vrsta, staništa te stanišnih

tipova, osigurati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja i područja ekološke mreže iz

svoje nadležnosti, sudjelovati u postupku proglašavanja zaštićenih područja koje proglašava

Vlada Republike Hrvatske ili Hrvatski sabor. Dužne su sudjelovati u izradi planova upravljanja

zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže iz svoje nadležnosti. Nadalje, dužne su

promicati zaštitu prirode i poticati rad strukovnih i drugih udruga čija djelatnost ima za cilj

zaštitu prirode, pratiti stanje očuvanosti prirode (monitoring) te podnositi izvješća Ministarstvu

i HAOP-u o stanju očuvanosti, voditi evidenciju o podacima važnim za zaštitu prirode. (URL

1: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_07_72_1712.html).

Važan čimbenik koji provodi zaštitu na terenu, odnosno zaštićenim područjima i područjima

ekološke mreže kojima upravljaju su javne ustanove koje upravljaju zaštićenim dijelovima

prirode. Izuzetno je važno, da javne ustanove u svoje planove upravljanja, kao i godišnje

programe rada, ugrade ciljeve i aktivnosti iz ove Strategije, kako bi doprinijele zajedničkom

ostvarenju cilja. Komunikacija s dionicima, što uključuje i jedinice područne (regionalne) i

lokalne samouprave, značajan je dio ove Strategije i obrađena je u Strateškom cilju ove

strategije. Kako bi se osiguralo ostvarivanje ciljeva Strategije, kao temeljnog dokumenta

zaštite prirode, potrebno je surađivati pri izradi svih relevantnih strategija, te planova i

programa koji se donose prema posebnim propisima, za sve sektore koji svojim djelovanjem

utječu na prirodu (URL 1: https://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_07_72_1712.html).

Georaznolikost treba razlikovati od geološke raznolikosti, a prema navedenoj podjeli

vrednovanja raznolikosti Buzjak (2015.) navodi:

1) Stvarna vrijednost polazi od etičkog shvaćanja kako su „stvari“ vrijedne same po sebi, a ne

zbog toga što su (jesu li) vrijedne ljudima. Javnost je puno osjetljivija na biološku raznolikost,






10


dok ovdje ulazi i senzibiliziranje javnosti kroz četiri aktivnosti: vrijeme (georaznolikost nastaje

tisućljećima, a čovjek je uništi u trenu); štetne utjecaje na ljudsko zdravlje; estetsku

komponentu i jedinstvenost u širim mjerilima.

2) Kulturna i estetska vrijednost je vrijednost koju društvo daje fizičko-geografskom okolišu

zbog njegovog značenja za pojedince ili zajednicu. Nekoliko je razina kulturne i estetske

vrijednosti:

a) Kulturna vrijednost i „geomitologija“ – u prošlosti su se prirodne pojave i procesi

objašnjavali nadnaravnim silama i mitskim bićima. Tragovih tih vjerovanja sačuvani su u

geografskom nazivu, npr. Vražji prolaz u Skradu.

b) Arheološka i povijesna vrijednost koja proizlazi i činjenice kako su naši preci bili snažnije

ovisni i povezani s geološkim i geomorfološkim okolišem, npr. poluspilje, spilje, potkapine.

Prirodne špilje u litosferi nastale su okršavanjem ili prodiranjem prirodnih plinova (vulkanska

područja); poluspinje su šušljine u koje do njihovog kraja prodire svjetlost s površine i nije

potrebna dodatna rasvjeta (Hušnjakovo u Krapini, Veternica na Medvednici); uzvišenja,

kanjoni, poluotoci kao prirodni zakloni i lokacije utvrda.

c) Duhovna vrijednost jer mnoge kulture daju dijelovima fizičko-geografskog i geološkog

okoliša duhovno ili religijsko značenje. Primjerice, biblijsko ime Adam potječe od hebrejske

riječi „adama“ što znači zemlja ili tlo.

d) Osjećaj pripadnosti mjestu označava vezanost neke zajednice za mjesto svog boravka koje

ima kulturno i ekonomsko značenje. Primjerice, agrarna društva izuzetno cijene plodno tlo kao

temelj svog opstanka.

e) Estestka vrijednost koja je rezultat vizualnog doživljaja, ili doživljaja drugih osjetila,

fizičkog okoliša. Povijesno se mijenjalo njeno shvaćanje i odraz je kulturnog stupnja razvoja.

Na primjer, močvare su nekad smatrane zastrašujućim, opasnim, leglima bolesti i zaraza dok

su danas i u bioraznolikosti i u georaznolikosti među najvažnijim lokalitetima. Jednako vrijedi

za sve elemente fizičkog okoliša u kojima se čovjek osjećao malim i bespomoćnim, a danas su

važan dio turističke ponude pojedinih regija. Danas je estetska komponenta jako cijenjena jer

geološke i geomorfološke pojave jako pridonose raznolikosti krajolika te ga čine posebnim i

prepoznatljivim te je važna komponenta turističke promidžbe (razvedena obala, otoci i

poluotoci zanimljivih oblika, pojedine stijene, okamine, kanjoni, jezera, spilje, istaknuti

vrhovi).


11


3) Ekonomska vrijednost koju čine brojni dijelovi geološke i geomorfološke prirode s velikim

ekonomskim značenjem općenito, ali i u turizmu. U turizmu ima ekonomsko značenje kada

donosi dobit, a dobit donosi samo ako je očuvana i neoštećena.

4) Funkcionalna vrijednost koja je određena ulogom geoloških i geomorfoloških elemenata u

ekosustavu i ljudskom društvu. Često je rezultat kombinacije raznih elemenata: vrste stijena,

tektonskih elemenata, vrste tla, visine, nagiba i ekspozicije padina, elemenata korita, itd. U

ekosustavima georaznolikost je jedan od osnovnih uvjeta bioraznolikosti. Primjerice,

funkcionalna vrijednost litosfere za ljude je kopno s plodnim tlom pa je tako osnova života

litosfera kao prirodno skladište i sredina brojnih životnih procesa (voda, mineralne tvari,

plinovi, hidrološki ciklusi), prirodnog samočišćenja i obnavljanja (o tlu i propusnosti stijena će

ovisiti mogućnost pročišćavanja procjednih voda na putu s površine u podzemlje).

5) Znanstvena i obrazovna vrijednost - geomorfološki i geološki lokaliteti vrlo pogodni i

ilustrativnu za objašnjavanje postanka prirodnih pojava i procesa što je zuzetno primjenjivo u

turizmu pa ih je potrebno prilagoditi odnosno znanstvene informacije prevesti u informacije

razumljive i interesantne "laicima".

Sve nabrojano postalo je važna osnova za razvoj geoturizma.

Geobaštinu predstavljaju značajni lokaliteti, stijene, minerali i fosili, geološki procesi,

geomorfološki oblici i tla koji imaju ključnu ulogu u razumijevanju zemljine prošlosti. To su

lokaliteti koji imaju znanstvenu, obrazovnu, kulturnu i/ili estetsku vrijednost, rijetki su ili

ugroženi djelovanjem čovjeka, zbog čega ih je potrebno zaštititi i ostaviti budućim

generacijama. Zaštitom geobaštine čuvamo najreprezentativnije djeliće povijesti Zemlje stare

4,5 milijarde godina, proučavamo sile prošlosti i učimo za budućnost (Zwicker i sur., 2008).

Geobaština je dio prirodne baštine, a Konvencija o svjetskoj baštini UNESCO-a održana 1972.

godine u Parizu prirodnu baštinu definira kao:

a) prirodne pojave sastavljene od fizičkih i bioloških oblika iznimne univerzalne vrijednosti s

estetskog ili znanstvenog stajališta,

b) geološke i fiziograrske formacije te precizno razgraničena područja koja su staništa

ugroženih biljnih i životinjskih vrsta iznimne vrijednosti sa stajališta znanosti i zaštite,

c) prirodne lokalitete ili precizno ograničena prirodna područja iznimne vrijednosti sa

znanstvenog, zaštitarskog ili estetskog stajališta (Buzjak 2015).


12


Buzjak i sur. (2017.) navode kako georaznolikost u smislu krajobrazne te opće prirodne

raznolikosti obuhvaća sve geološke, geomorfološke i pedološke pojave i procese. Geobaština

obuhvaća najvrjednije dijelove georaznolikosti u užem ili krajobraza i prirode u širem smislu

koji su izdvojeni zbog svojeg znanstvenog, funkcionalnog, edukativnog, kulturnog, povijesnog

ili ekonomskog značenja. Geoturizam obuhvaća turističke aktivnosti povezane s

geolokalitetima u prirodnim područjima, kulturnim, edukativnim ili znanstvenim institucijama.

Aktivnosti povezuju odmor, rekreaciju, hobije i edukaciju. Geolokaliteti se koriste kao

primarni „hot spotovi“ aktivnosti posjetitelja sa specifičnim interesima ili kao sredina za

specifične aktivnosti koje zahtijevaju određene uvjete.

S obzirom na navedeno zato što se geolokaliteti sve više koriste u turističke svrhe te svake

godine zbog svojih prirodnih ljepota i vrijednosti privlače sve više posjetitelja, lokalitete treba

koristiti na adekvatan i primjeren način kako bi se sačuvali za buduće generacije i kako se ne

bi narušila njihova cjelovitost i vrijednost koju predstavljaju za georaznolikost, geobaštinu, ali

i kulturu.

Prema Buzjaku i sur. (2017.) zbog osjetljivosti na oštećenja osnovni princip je korištenje

lokaliteta na održiv način, sa što manje štetnih posljedica koje bi ugrozila temeljna svojstva

zbog kojih su izdvojeni, svojstva zbog kojih su važni u funkcioniranju ekosustava i geosustava

čiji su dio te kako bi se mogli što dulje koristiti. Neizbježno je da se prilikom pripreme

geolokaliteta za turističko korištenje i tijekom korištenja javljaju posredni i neposredni utjecaji

koji ga mijenjaju. Zbog toga je potrebno odrediti mjere koje će biti kompromis između

eksploatacije, zaštite i konzervacije. Prema Žeger-Pleše i Zwicker Kopmar (2017.) Vrijednosti

i potreba za zaštitom geobaštine u Hrvatskoj ima tradiciju dužu od 100 godina. Geobaština je

u Hrvatskoj zaštićena od 1948. godine. Tada su zbog svoje paleontološke vrijednosti zaštićeni

Rupnica i Hušnjakovo.

U zadnjih 20 godina svjetski stručnjaci ukazuju na važnost zaštite i očuvanja prirode i nastoje

georaznolikost dovesti u jednak položaj s bioraznolikošću. Hrvatski propisi prepoznaju

georaznolikost kao sastavni dio prirode, no ispak se pri zaštiti i upravljanju ovim resursima

nailazi na probleme. Kako bi se tim problemima doskočilo nastavlja se razvijati metodologija

kojom se prikupljaju podaci i izrađuju kriteriji za vrednovanje kako bi se ubuduće kvalitetnije

zakonski zaštitila geobaština i kako bi se njome pravilnije upravljalo.


13


Prema Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu geobaština se odnosi i na stroge rezervate,

nacionalne parkove, parkove prirode, regionalne aprekove i značajne krajobraze.

(URL 2: http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-

ocuvanje/georaznolikost/geobastina/zasticena

http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/georaznolikost/geobastina/zasticena



14


4. Najznačajnija geobaština Hrvatskog zagorja

Hrvatsko zagorje je smješteno u središnjoj Hrvatskoj. Ovaj dio Hrvatske geografski obuhvaća

Maceljsko gorje, Ivanščicu, Kalničko gorje, Medvednicu i rijeke Savu i Sutlu.

Maceljsko gorje i Ravna gora nastavak su Karavanki, a niz Ivanščica, Strahinjščica, Desinička

gora, Kuna gora i Rudnica nastavak su Kamničkih Alpa. Ovi dijelovi su najvećim dijelom

pokriveni šumom, uglavnom bukovom. Dijelovi Hrvatskog zagorja su građeni od tercijarnih

sedimenata (konglomerata, pješčenjaka, lapora) istaloženih u jezerskom okolišu. Činitelj

vertikalne raščlanjenosti je velik broj rasjeda uvjetovanih neotektonskom aktivnošću, koji su

uz vulkansko i postvulkansko djelovanje uvjetovali i velih broj termalnih izvora. Najpoznatiji i

gospodarski najiskorišteniji termalni izvori su Krapinske, Tuheljske, Stubičke i Varaždinske

toplice. (URL 3: http://www.geografija.hr/hrvatska/hrvatsko-zagorje/).

Hrvatsko zagorje je i nalazište ruda i ugljena dok su šume ove regije šume hrasta kitnjaka i

lužnjaka, lipe, kestena i običnog graba. Klima je blaga, ljeta su umjereno topla, a jeseni toplije

od proljeća. Zbog umjerene klime je u ovoj regiji razvijena poljoprivreda i vinogradarstvo zbog

brežuljaka nadmorske visine 300-400 m koji čine veliki dio krajolika Hrvatskog zagorja. Osim

brežuljaka bogatih vinogradima u Hrvatskom se zagorju nalaze i nizovi gorja od granice sa

Slovenijom na istoku do Podravine na zapadu.

U Hrvatskom zagorju su, od sjevera prema jugu poredani slijedeći gorski nizovi (lanci):

1. sjeverni niz čine Donačka gora (980 m) u Sloveniji te Maceljska gora (718 m) i Ravna gora

(686 m) u Hrvatskoj. Pretpostavlja se da se taj niz nastavlja u Međimurje, gdje čini tzv.

«Ormožko-selničku antiklinalu». Na toj se strukturi nalaze izvori nafte kod Peklenice u

Međimurju, a u Vučkovcu je nađena termomineralna voda.

2. nizje nizak i teško ga se razlikoje od ostalih gora. Nalazi se malo južnije od predhodnog, a

čine ga Straža (405 m, kod Huma na Sutli) - Brdo (485 m kod Lepoglave) - Sv. Duh (470 m,

kod Ivanca) – Hamec (398 m kod Margečana) - Varaždinsko-topličo gorje (Gora 281 m). On

se prema istoku proteže do Slanja i zatim «tone», te čini tzv. «Legradski prag» koji dijeli

Dravsku od Murske potoline. Na njemu se nalaze termalni izvori u Varaždinskim toplicama i u

Podevčevu te izvori slane vode u Slanju.

http://www.geografija.hr/hrvatska/hrvatsko-zagorje/


15


3. niz je najjače istaknut u cijelom sustavu zagorskih gora. U Sloveniji ga čine Vrenski Zob

(676 m) i Javor (1 061 m), a u Hrvatskoj Koštrun (505 m) - Kuna gora (529 m) - Strahinščica

(847 m) - Ivanščica (1 061 m). S geološkog i geomorfološkog stanovišta veoma je zanimljivo

da on naglo prestaje kod Presečna, blizu Novog Marofa.

4. niz se nalazi u središnjem dijelu Hrvatskog zagorja i od svih nizova najboje održava tzv.

alpski orografski pravac (istok-zapad). Relativno je nizak, a sastoji se od Strugače (375 m) i

Ljubelja (551 m) u sjevernom dijelu Kalničkog gorja. Ranije se pretopstavljalo da se prema

zapadu nastavlja u Cesarsko brdo, ali je novim istraživanjima ustanovljeno da se on zapravo

preko Kumrovca proteže u Sloveniju. Na njemu se nalaze Krapinske, Šemničke i Sutinske

toplice.

5. niz čine Orlica (1 023 m) u Sloveniji i njezin istočni nastavak Cesarko brdo (471) u zapadnom

dijelu Hrvatskog zagorja. Ovaj niz postupno «tone» prema istoku (do Zaboka), a pretpostavlja

se da se on ponovno pojavljuje u Kalničkom gorju. Na njemu se nalaze Tuheljske Toplice.

6. niz se proteže od Čateža u Sloveniji preko Marijagoričkih brda (294 m) i Stubičkih Toplica

(265 m) do Oštrog Huma (483 m) kod Marije Bistrice. On je relotivno kratak i paralelan je s

pružanjem Medvednice. Za njega je značajno da se na njemu nalaze dvoje toplice (Čatežke i

Stubičke).

7. nizčiniMedvednica koja se sastoji od Zagrebačke gore (1 035 m) i Zelinske gore (574 m).

Prema zapadu se proteže u Samoborsko gorje i Plešivicu, a prema istoku u južne obronske

Kalnikog gorja (Dragičevići sur., 1995.).

U Hrvatskom zagorju na površinu izbijaju stijene paleozoika, trijasa, jure, krede, paleogena i

neogena, a najveće površine prekrivaju kvartarni sedimenti.

Na području Hrvatskog zagorja pojavljuju se dvije osnovne grupe paleozoiskih stijena:

metamorfne i sedimentne stijene koje se dijele u nekoliko manjih podgrupa. Metamorfne

stijene izdanjuju samo na području Medvednice. Nastale su metamorfozom paleozojskih i

trijaskih klastita, vulkanita i vapnenaca, tako da su iz bazičnih vulkanita nastali ortometamorfiti,

a iz sedimenata parametamorfiti (Šikić i sur., l979).

Ortometemorfiti izgrađuju središnji dio Zagrebačke gore, dok se u Zelinskoj gori pojavljuju

samo u nanjim masama. Unutar njih se već makroskopski mogu razlikovati zelene stijene

masivnog i škriljavog habitusa koje imaju isti mineralni sastav: plagioklas, aktinolit, epidot,


16


coisit, klorit, titanit, sericit, magnetit, rutil, pirit i kalcit, što opravdava njihov opće poznati

naziv “zeleni škriljavci” (Kišpatić, l909).

Paleozojske sedimentne stijene pojavljuju se skoro u svim planinama Hrvatskog zagorja, osim

Kalnika. Najčešće su to manje pojave ili fragmenti, ali njihov nalaz ima veliko paleogeografsko

i tektonsko značenje. Najstarije paleozojske stijene u sjeverozapadnoj Hrvatskoj su

srednjokarbonski vapnenci nađeni uz sjeverni rub Ravne gore, između sela Višnjice i Vinice

(Milanović, 1982). U ostalim planinama pojavljuju se samo crvenosmeđi konglomerati i

pješčenjaci koje je već Gorjanović-Kramberger (1904.) uvrštavao u gornji perm i smatrao

ekvivalentom grodenskih naslaga. Na području niza planina Ivanščica i Strahinjčica ovi klastiti

postupno prelaze u donji trijas. Od svih mezozojskijh stijena, sedimenti trijasa imaju najveće

rasprostiranje na području Hrvatskog zagorja.

Donjotrijaske naslage imaju najveće rasprostiranje i debljinu na području Ravne gore i

Ivanščice, dok na ostalim planinama Hrvatskog zagorja dolaze samo fragmentarno ili potpuno

nedostaju, kao primjerice na Kalniku. Prema litološkim karakteristikama i fosilnom sadržaju

podijeljene su u dva dijela - donji klastični i gornji karbonatni dio. Donji dio je ekvivalent

sajskih, odnosno donjoverfenskih naslaga, a gornji je ekvivalent kampilskih naslaga. Na mnogo

mjesta u Hrvatskom zagorju utvrđen je postupni prijelaz kampilskih u anizičke vapnence

(Vodič geološke ekskurzije, 1996).

Srednji i gornji trijas karakteriziraju karbonatne platforme dok su modrozelene alge bile ključne

u podjeli srednjeg trijasa na anizik i ladinik. Karbotati iz ovog razdoblja izgradili su sve planine

Hrvatskog zagorja, uz izuzetak Kalnika i Medvednice. U razdoblju jure nastavili su se ovi

procesi, a ovo razdoblje karakterizira i sedimentacija na karbonatnoj platformi na kojoj su se

nataložili vapnenci i dolomiti čiji se izolirani blokovi ili erozijski ostaci mogu naći na sjevernoj

strani Medvednice i južnom dijelu Ivanščice.

Razdoblje gornje jure je prešlo u donju kredu, no sredinom donje krede započinje erozija

izdignutog terena, a u dubljim dijelovima bazena taložili su se turbiditi koji su sačuvani na

sjevernoj strani Medvednice, južnom dijelu Ivanščice i na Kalniku. Razdoblje senona za

Hrvatsko zagorje znači i nove tekstonske pokrete kada se kao otoci pojavljuju neke od planina

u tom području, vjerojatno dijelovi Medvednice i Kalnika.

U Hrvatskom zagorju razvijene su naslage iz sva tri paleogenska razdoblja. Paleocenski klastiti

pojavljuju se u većim količinama samo na sjevernim padinama Zagrebačke gore gdje je utvrđen


17


postupni prijelaz gornje krede u donji paleocen. Tu se uglavnom izmjenjuju pješčenjaci i lapori,

a grebenski vapnenaci pojavljuju se kao samostalni blokovi što se objašnjava podmorskim

urušavanjima. Izolirani blokovi paleocenskih, plitkovodnih vapnenaca nađeni su na području

Kalnika i Ravne gore. Izdanci plitkovodnih eocenskih vapnenaca poznati su samo na Ravnoj

gori, a kao fragmenti spominju se na području Medvednice i Samoborskom gorju. Boksit koji

je nađen u bazi eocena na Ravnoj gori ukazuje na dugotrajni prekid sedimentacije. Oligocenski

laporipoznati susamo u najsjevernijim dijelovima Hrvatskog zagorja i to kod Varaždinskih

toplica te na južnim padinama Ravne gore (Šikić i sur., l985).

Kvartarne naslage u Hrvatskom zagorju prekrivaju velike površine, ali debljina im rijetko

prelazi dvadesetak metara. Prema litološkim karakteristikama i fosilnom sadržaju podijeljene

su na pleistocenske i holocenske. U pleistocen je uvršten les te malo proluvijalnih sedimenata

na sjevernim obroncima Ivanščice i južnim obroncima Kalnika. U holocen je uvršten aluvij

rijeka Sutle, Krapine, Bednje i Plitvice te njihovih pritoka. Kvartar Hrvatskog zagorja detaljno

je obrađen u nekoliko veoma poznatih spilja u kojima su osim velikog broja kostiju

pleistocenskih životinja nađeni i skeletni ostaci neanertalaca. Među najpoznatije spada

poluspilja kod Krapine koju je dugi niz godina proučavao Gorjanović-Kramberger te Vindija i

Mačkova pećina na Ravnoj gori koje je istraživao M. Malez (Vodič geološke ekskurzije, 1996).

Hrvatsko zagorje su više puta zahvatili tektonski pokreti pa su tako danas vidljivi samo rezultati

mlađih tektonskih faza koji su se dogodili krajem pliocena i početkom kvartara kada je ovo

područje izdignuto na visinu na kojoj se nalazi i danas.

4.1. Hušnjakovo

Hušnjakovo je povezano s pričom o krapinskom pračovjeku kojeg je na ovom lokalitetu 23.

kolovoza 1899. godine pronašao hrvatski geolog i paleontolog Dragutin Gorjanović-

Kramberger. U blizini Hušnjakovog brda danas je smješten i muzej krapinskih neandertalaca.


18


Slika 1. Hušnjakovo

Izvor: autorica

Hušnjakovo je važno nalazište na svjetskoj razini budući da je Gorjanović-Kramberger na ovom

lokalitetu tijekom iskapanja koja su trajala šest godina pronašao 900 fosilnih ostataka kostiju

ljudi, kameno oruđe iz razdoblja paleolita te fosilne ostatke špiljskog medvjeda, vuka i drugih

životinja kao i ostatke ognjišta koji ukazuju na to kako je krapinski pračovjek poznavao vatru.

Procjenjuje se kako je krapinski pračovjek star oko 100 000 godina, a pronalasci su dokazali

kako se bavio lovom i sakupljanjem šumskih plodova. Analize i usporedbe su dokazale kako

su špilju u isto vrijeme nastanjivale dvije rase neandertalaca, a međusobno su se razlikovale po

građi tijela i fizionomiji lica. Kramberger ih je podijelio na višu i nižu rasu. Karakteristike

višeg tipa su plosnata glava, duga lubanja, produljeno lice i udovi. Niži tip bio je robusnije

građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica. Rekonstrukcija

neandertalaca u svijetu često je temeljena na predrasudama o praljudima kao o priglupim i

zaostalim bićima. Takvo razmišljanje je u potpunosti iskrivljeno i netočno. Neandertalci su bili

na visokom stupnju razvoja, sposobni samostalno izrađivati sofisticirana oruđa, brinuti se za

bolesne članove zajednice, pokapati svoje mrtve, imati posmrtne običaje i međusobno

komunicirati. Prikaz takvih neandertalaca može se vidjeti u Muzeju krapinskih neandertalaca

(URL 4: http://www.arheologija.hr/?tag=husnjakovo-brdo).

Krapinski neandertalci bili su vjerojatno robusnije građe što je i odraz njihova načina života.

Imali su nisku i izduženu lubanju, velike zube, izražene nadočne lukove, zadebljanje na zatiljnoj

kosti i izbočen središnji dio lica sa širokom nosnom šupljinom. Prsa su im bila bačvasta, a donja

http://www.arheologija.hr/?tag=husnjakovo-brdo


19


čeljust nije imala izbočenu bradu. Bili su izdržljivi i otporni lovci snažne građe. Njihova

prosječna visina iznosila je oko 167 cm, a težina oko 80,8 kg. Prsti na rukama bili su im kraći i

deblji nego u modernih ljudi. Prosječan obujammozga iznosio jeoko 1 520 kubičnih

centimetara, što je približno120 kubičnih centimetara više negood nas (Karavanić, 2006).

Slika 2. Hušnjakovo

Izvor: autorica

Krapinski pračovjek se odijevao u krzno i kožu životinja koje je ulovio, a tu je odjeću izrađivao

sam oruđem koje je Kramberger pronašao u špilji Hušnjakovo. Prema ovom poznatom

arheologu pronađeni kameni alati pripadaju musterijenskoj kulturi. Oruđe kojim se služio

krapinski pračovjek tako je služilo za lov i obradu kože.

4.2. Radoboj

Radoboj se nadovezuje na južne obronke gore Strahinjčice i kraj je bogat vinorodnim

bregovima, oranicama i livadama. Istraživanja pokazuju kako se na ovom području vinova loza

uzgajala još prije 13 milijuna godina. Radoboj je poznat i kao područje mineralnih naslaga i

bogate tradicije rudarenja. Fosili pronađeni u Radoboju su pronađeni baš prilikom iskopavanja

rude.


20


Prije otprilike 235 milijuna godina, nastale su najstarije naslage Strahinjčice. Sastoje se od

trijaskih vapnenaca i dolomita. Ispod same gore leži udolje koje kazuje kako se tlo sastoji od

oligocenskih sivih slojeva glinovitih škriljavaca koji u podini imaju slojeve ugljena, što vraća

u daleku prošlost otpriej 30-ak milijuna godina. Iznad škriljavaca leže otporniji litvaski

vapnenci koji tvore uzvišenje sjeverno od mjesta Radoboj. Na njima su se istaložili miocenski

glinoviti lapori koji su poznati po ležištima samorodnog sumpora.

Slika 3. Radoboj

Izvor: autorica

Franz Unger, poznati paleobotaničar iznio je mišljenje kako europska flora iz razdoblja tercijara

potječe iz Sjeverne Amerike i Azije, a to je zaključio zbog velike sličnosti s navedenom florom.

Ovaj je paleobotaničar pronašao 300-njak vrsta koja čine fosilnu floru Radoboja. Od toga je

najviše kopnenih biljki, no pronašao je i alge te močvarno bilje. Od kopnenog bilja, najviše je

ostatka fosilnog lišća drveća pa se može zaključiti kako je vegetacija bila uglavnom šumska.

Pronađeni su ostaci okamenjenih biljaka i kukaca, ali i drugih životinja među kojima su posebno

zanimljivi koštani fragmenti ptica. (URL 5: http://www.radoboj.hr/old/index.php/hr/onama-

hr/povijest).

http://www.radoboj.hr/old/index.php/hr/onama-hr/povijest



21


Slika 4. Radoboj

Izvor: autorica

U Radoboju je nađeno blizu 10 000 komada fosilnih ostataka od 300 različitih biljnih vrsta.

Fosilna flora uglavnom je nađena u naslagama starim između 13 i 11,5 milijuna godina,

taloženim sredinom miocena (sarmat). Radi se o laporovitim sedimentima taloženim na

tadašnjem kopnu ili u plićim priobalnim dijelovima Paratethys mora. Od fosilnih ostataka

najbrojnije je lišće, a ostalo su ostaci ili otisci stabljika, cvjetova i plodova. Uglavnom su to bile

kopnene biljke, a nađeni su i primjerci algi i močvarnog bilja. Najbrojniji su ostaci fosilnog

lišća stabala, što govori o rasprostranjenosti šumske vegetacije u to vrijeme (URL 6:

http://www.zagorje-priroda.hr/sadrzaj/Clanci/novo-izdanje-geoloske

brosure/KZZ_Geoloska_Brosura_Web.pdf).

4.3. Amoniti Kuna Gora

Kuna Gora nalazi se na sjeverozapadu Krapinsko-zagorske županije, sjeverno od Pregrade.

Njen središnji izdignuti dio uglavnom je izgrađen od raznovrsnih sedimentnih stijena koje su

nastale u doba trijasa prije više od 200 milijuna godina.

U vapnencima srednjeg trijasa (anizik) Dragutin Gorjanović Kramberger pronašao je 1896.

godine fosilne ostatke amonita. U to doba bilo je to jedino nalazište trijaskih cefalopoda u

Hrvatskoj, a još i danas je jedno od rijetkih, naročito u sjevernom dijelu Hrvatske. Od svih

http://www.zagorje-priroda.hr/sadrzaj/Clanci/novo-izdanje-geoloske%20brosure/KZZ_Geoloska_Brosura_Web.pdf



22


amonita pronađenih na Kuna gori najzanimljiviji su rodovi s tzv. ceratitnom sutorom: Ceratites,

Judicarites, Balatonites i Celtites. Prema njima je Salopek trijaske naslage Kuna gore, za koje

se do tada smatralo da pripadaju taložnom prostoru Alpa, povezao s Dinaridima uočivši razlike

u zajednici amonita Kuna gore i onih alpskih kao i njihovu veliku sličnost sa zajednicom

amonita u Han Bulogu u Bosni.

Slika 5. Amoniti Kuna gora

Izvor: autorica

Amoniti su izumrla skupina morskih organizama iz razreda glavonožaca. Pojavili su se krajem

paleozoika prije više od 250 milijuna godina, a izumrli zajedno s dinosaurima na kraju

mezozoika pred oko 65 milijuna godina. Amoniti su bili slični današnjim lignjama. Njihova su

mekana tijela imala i dodatni zaštitni oklop, zavojitu kućicu sa većim brojem komorica.

Amoniti su, kao i drugi glavonošci, imali oštre čeljusti nalik na kljun, okružene brojnim

tentakulima kojima su hvatali svoj plijen, uglavnom male ribe i rakove. Bili su predatori koji

su se kroz vodu kretali istiskivanjem snažnih mlazova vode u suprotnom smjeru. Većina

amonita bila je centimetarskih do decimetarskih dimenzija, iako su poznate i vrste čiji je

promjer kućica iznosio i do jednog metra (URL 6: http://www.zagorje-

priroda.hr/sadrzaj/Clanci/novo-izdanje-geoloske brosure/KZZ_Geoloska_Brosura_Web.pdf).

4.4. Ravna gora

Ravna gora je krško područje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bogato speleološkim objektima.

Ozimec i Šincek (2009.) ističu kako su na Ravnoj gori od krških morfoloških oblika prisutni




23


duboki kanjoni (Velika i mala Sotinska), strme grede i litice (Velike Pećine su najviša litica

Sjeverozapadne Hrvatske), škrape, duboke ljevkaste ponikve koje su na sjevernoj padini

iznimnih, velebitskih dimenzija, erozijski lonci na potocima, špilje, jame, jedan aktivni ponor i

više manjih krških izvora. Na Ravnoj gori su poznata 42 utvrđena speleološka objekta te jedan

rudnik i jedna duboka vrtača kao i petnaestak krških izvora što ukupno čini šezdesetak lokaciji.

Slika 6. Ravna gora

Izvor: Hrvatski planinarski savez (http://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/ravna-gora-vrh-

piramida/)

Prema Ozimec i Šincek (2009) nadmorska visina ulaza u speleološke objekte na području

Ravne gore kreće se od 220 metara za Plitvičku špilju do Vila jame na 613 metara nadmorske

visine. Isti izvor ističe kako je većina speleoloških objekata Ravne gore nastala na

gornjobadenskim vapnencima te potom u tanko uslojenim vapnencima donjeg trijasa, a nakon

njih speleološki objekti nastali u dolomitičnim vapnencima srednjeg trijasa te vapnencima

donjeg trijasa.

Također, prema istom izvoru potrebne su mjere zaštite, uključujući i program zaštite

speleoloških objekata od posebne vrijednosti: geomorfološke, paleontološke, arheološke,

biosepeleološke ili neke druge. Prva i osnovna mjera bila bi zakonska zaštita ovih objekata, a

za nekemožda i postavljanje rešetki na ulazu. Pri tome svakako treba provesti

prethodnoistraživanje i izraditi stručni elaborat zaštite.Sažete mjere za najugroženije i

najvažnije speleološke objekte su slijedeće:

http://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/ravna-gora-vrh-piramida/

http://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/ravna-gora-vrh-piramida/


24


1. Za objekte s akumulacijama smeća potrebno je hitno provesti mjere čišćenja objekata te

preventivne mjere sprječavanja takvih daljnjih devastacija.

2. Urediti i markirati pristupne putove.

3. Osigurati ulaze u objekte, te prema potrebi postaviti vrata, odnosno zaštitnu rešetku.

4. Postaviti edukativne table i tiskati promotivno-edukativni materijal.

5. Uvrstiti pojedine speleološke objekte u turističku ponudu, prvenstveno stručne, edukativne i

turističke posjete, edukativne staze i druge oblike korištenja (Ozimec i Šincek, 2009).

4.4.1 Špilja Vinica

Ravna Gora je je planina smještena na sjeveru Hrvatske u blizini Slovenije. Pruža se od dvorca

Trakošćan do sela Donja Voća. Arheološko nalazište Šincekova jama nalazi se u Vinicabregu

na zapadnim padinama Ravne gore.

Slika 7. Vinica

Izvor:http://arhiva.vinica.hr/hr/82/istrazivanje-spilje/

Špilja je morfološki jednostavna i čini ju 6 m dugi kanal visok 50 cm i širok 100 cm te je u njoj

pronađen i prikupljen značajan broj nalaza iz razdoblja holocena i pleistocena, keramika,

kameno oruđe, fosilna ognjišta koji po svojem sirovinskom sastavu gotovo u potpunosti

odgovaraju nalazima iz špilje Vindija.

4.4.2. Velike pećine

Na Ravnoj Gori se nalaze i Velike pećine. To su osamdesetak metara visoke vapnenačke stijene

kroz koje je izveden klinčani put. Velike pećine danas su popularna planinarska destinacija.

http://arhiva.vinica.hr/hr/82/istrazivanje-spilje/


25


Slika 8. Velike pećine

Izvor: autorica

4.5. Ivanščica

Ivanščica je najviša planina Hrvatskog zagorja visoka 1061 m, a vrh Ivanščice je ujedno i

najviša točka Hrvatskog zagorja. Sjeverna strana središnjeg i zapadnog dijela sastavljene su od

sedimenta donjeg trijasa.

Sedimenti donjeg trijasa se prema litološkom sastavu i fosilnom sadržaju dijele u dva dijela:

donji klastični i gornji karbonatni. Donje klastične karbonate čini mnogostruka izmjena

crvenosmeđih i sivih tinjčastih pješčenjaka, siltita i šejlova te crvenosmeđih vapnenaca. U

gornjem dijelu donjeg trijasa prevladavaju tamnosivi, plofasti i tankouslojeni vapnenci koji su

ekvivalent kampilskih naslaga. Tamnosivi vapnenci su obično homogene strukture izgrađeni iz

sitnozrnatog sparitskog kalcita. Na području Ivanščice nalaze se taložne stijene oba

srednjotrijaska kata kojima se u bazi pojavljuju tamnosivi, sitnozrnati dolomiti i algalni

vapnenci, a zatim slijedi produbljivanje bazena uz probijanje magme efuzivnog i ekspozivnog

tipa. Pojavljuju se i gornjopaleozojski i donjotrihjaski klastiti, srednjotrijaski dolomiti, a

mjestimično su oni probijeni spilitiziranim dijabazima.Na području Ivanščice tufovi se još

pojavljuju kao proslojci i leće unutar srednjotriajskih naslaga. Nakon taloženja stijena

vulkanogeno-sedimentnog kompleksa došlo je do sedimentacije karbonatnih stijena. Veći dio


26


karbonatnih sedimenata kasnije je dijagenetskim procesima prešao u dolomite, ali su

mjestimično sačuvani tufitični i algalni vapnenci (Šimunić i sur., 1979).

Slika 9. Ivanščica

Izvor: Planinarsko društvo Novi Zagreb (http://www.pdnovizagreb.hr/itinerari/hrvatsko-

zagorje-ivanscica/)

Na Ivanščici se mogu razlikovati dva razvoja srednjeg i gornjeg trijasa, dolomiti s malo

vapnenca u centralnom dijelu te vapnenci s malo dolomita u južnom dijelu. Šimunić i sur.

(1979) ističu kako su u centralnom dijelu planine razvijeni stomotoltni dolomiti, intraklastični

dolomiti, srednjezrnati dolomiti i dolomitne brece, a uz njih se mjestimično pojavljuju

sitnozrnati vapnenci. Na južnim padinama Ivanščice kontinuirano se nastavljaju sitnozrnati

vapnenci koji su izgrađeni iz mikrokristalnog kalcita dok se donjokredni sedimenti nalaze s

južne strane centralnog i istočnog dijela Ivanščice, a odlikuju se nepravilnom izmjenom

pješčenjaka, radiolarijskih šejlova i lapora, rofojaka, vapnenaca, silicificiranih vapnenaca i

izmijenjenih tufova (Šimunić, 1986).

Na području Ivanščice utvrđena je završna faza hercinske orogeneze, kao i skoro kompletan

alpski orogenetski ciklus. Zbog tangencijalnih pokreta u srednjem miocenu, najvjerojatnije u

okviru štajerske ortogenetske faze, velik dio paleozojskih i mezozojskih stijena nije na prvotnu

položaju, te je skoro nemoguće govoriti o predneogenskim strukturama. Na temelju

metamorfoze stijena, proboja bazičnih eruptiva, diskordantnih granica, promjena u

sedimentaciji s dr. može se utvrditi vrijeme i intenzitet tektonskih pokreta, ali ne i mjesto.

http://www.pdnovizagreb.hr/itinerari/hrvatsko-zagorje-ivanscica/

http://www.pdnovizagreb.hr/itinerari/hrvatsko-zagorje-ivanscica/


27


Najstarije stijene na području Ivanščice su metamorfozirani pješčenjaci. Oni najvjerojatnije

pripadaju gornjem paleozaiku što ukazuje na najintenzivniju orogenetsku fazu u ovom

području, koja je ujedno imala i regionalni karakter. Do ove metamorfoze je najvjerojatnije

došlo u salskoj orogenetskoj fazi.Najveće izdizanje Ivanščice zbilo se tijekom pleistocena, kada

se planina uzdigla za nekoliko stotina metara. Na to ukazuju potoci na Ivanšščici te proboj

Bednje kroz trijaske tufove (Šimunić i sur., 1979).

4.5.1. Gaveznica – Kameni vrh

Na području Lepoglave u Hrvatskom zagorju nalazi se Gaveznica – Kameni vrh, fosilni

neaktivni vulkan. Područje na kojem se nalazi ostatak vulkanskog dimnjaka izgrađeno je od

magmatske stijene koju geolozi stručno zovu andezit, a vulkanska breća i tuf (stvrdnuti

vulkanski pepeo) koje je vulkan izbacio u vrijeme dok je bio aktivan svjedoci su nekadašnje

vulkanske aktivnosti. Sačuvani fosilni vulkan zaštićeni je geološki spomenik prirode od 1998.

godine, a nalazi se uz cestu koja iz Lepoglave vodi prema Golubovcu, na obroncima planine

Ivanščice. Ovo je područje osobito zanimljivo i zbog mineraloških osobitosti te je jedino

nalazište ahata u Hrvatskoj (Bošnjak, 2012).

Slika 10. Gaveznica – Kameni vrh

Izvor: autorica

Ahat je poludragi kamen iz grupe kalceodna čija je osobitost u tome da se sastoje od niza slojeva

i imaju zonarnu građu. Kalcedoni imena dobivaju prema boji slojeva. Lepoglavski ahat je

najčešće sivkastih slojeva, tamnosivi i svijetlosivi do bjeličast, žućkast do pavičasto sivi.


28


Njegov kemijski sastav je silicijev dioksid, a građen je od slojeva mikrokristaliničnog kvarca.

Kalcedoni nastaju u šupljinama i pukotinama vuklanskih stijena hlađenjem i kristaliziranjem

lave što je dugotrajan proces koji traje i nekoliko tisuća godina (URL 7:

https://priroda-vz.hr/podrucja/gaveznica-kameni-vrh/).

Slika 11. Gaveznica – Kameni vrh

Izvor: autorica

Gaveznica je geološki spomenik koji se nalazi u gradu Lepoglava na području nekadašnjeg

brežuljka Kameni vrh, odnosno napuštenog kamenoloma Gaveznica. Gaveznica je izgrađena

od stijena andezita, vulkanse breče i tufa te je ujedno i trag vulkanske aktivnosti u Hrvatskom

zagorju. Ovo područje je ujedno i jedino poznato nalazište poludragog kamenja u Hrvatskoj te

jedini sačuvani fosilni vulkan. Nekada se na području Gaveznice vadio andezit, kamen pogodan

za cestogradnju. Ovo područje je i arheološko nalazište pretpovijesnog naselja iz kasnog

brončanog doba (URL 7:

https://priroda-vz.hr/podrucja/gaveznica-kameni-vrh/).

4.6. Medvednica (Zagrebačka gora)

Zagrebačka gora ili Medvednica izgrađena je od stijena iz razdoblja od paleozoika do kvartara

što ukazuje kako se ova planina oblikovala kroz mnogobrojne i složene tektonske procese i

kretanja.

http://www.plagscan.com/highlight?doc=120602992&source=102&cite=1&url=https%3A%2F%2Fpriroda-vz.hr%2Fpodrucja%2Fgaveznica-kameni-vrh%2F#jump





29


Karakteristične su rasjedne linije, a njihovim smjerom određen je oblik i pravac pružanja

Medvednice. U tom pogledu značajni su rasjedi uz sjeverozapad i jugoistočni gorski rub, kojima

je gora ograničena s jedne strane prema Zagorju, a s druge prema Savskoj ravnici. Područje

Medvednice pripada jugozapadnom dijelu Panonskog bazena, s vrlo složenom tektonskom

građom. Za determinaciju odnosa od posebnog su značaja pritisci koji su doveli do ekstenzija

prostora. Početna ekstenzija zbila se u razdoblju ologocen-donji miocen. Glavna ekstenzija

zbila se u razdoblju egenburg-baden (URL 8: http://www.stari.pp-

medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica.asp).

Slika 12. Medvednica

Izvor: Hrvatska turistička zajednica (https://croatia.hr/en-GB/experiences/nature/nature-park-

medvednica)

Najstarije stijene Zagrebačke gore su iz razdoblja paleozoika, zeleni škriljavci, glineni

škriljavci, tamni vapnenci i mramorizirani svijetli vapnenci. U tom razdoblju je Medvednica

bila dio Panonskog mora koje je površinom obuhvatilo velik dio Europe. Na putu od Šestina do

Kraljičinog Zdenca pronađeni su tamni vapnenci što govori kako je ovo područje bilo duboko

more s pokojim grebenom i lagunom. Medvednica je pod morem bila i u razdoblju mezozoika

te je iz tog razdoblja pronađeno mnogo morskih fosila dok magmatske stijene ukazuju na

podmorske erupcije vulkana. Razdoblje trijasa karakteriziraju karbonatni morski sedimenti dok

dolomiti izgrađuju sjeveroistočni i jugozapadni dio Medvednice. Razdoblje jure je na

Zagrebačkoj gori ostavilo tragove karbonatnih i magmatskih ultrabazičnih stijena morskog dna.

http://www.stari.pp-medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica.asp


https://croatia.hr/en-GB/experiences/nature/nature-park-medvednica

https://croatia.hr/en-GB/experiences/nature/nature-park-medvednica


30


U razdoblju krede je došlo do izranjanja kopna. Kenozoik se na Zagrebačkoj gori dijeli na trcijar

i kvartar. Tercijarne naslage čine najveći dio površine Medvednice koja je izgrađeno od

magmatskih i metamorfnih stijena dok zapadni dio Medvednice izgrađuju litotamnijske stijene

i trijaski dolomiti.

Ulaskom u ledeno doba došlo je do višekratne izmjene toplijih i hladnijih razdoblja koja su

zajedno trajala čak 2 milijuna godina poznata kao pleistocen. Posljednja odledba u tome nizu

glacijal Würm trajala je stotinjak tisuća godina. Prije 43 tisuće godina, kada je neanderatlski

lovac musterijanske kulture istjerao špiljske medvjede iz špilje Veternice i bespravno se u nju

uselio, mogli bi uzeti kao nekakav početak današnjeg Zagreba. Uz ledena doba vezano je u

ovim krajevima i taloženje velikih količina finozrnatog sedimenta donesenog vjetrom, tzv.

prapora ili lesa (URL 8: http://www.stari.pp-medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica.asp).

Medvednica spada u područje stare rudarske djelatnosti. Brojni su tragovi rudarskih radova-

ostaci talioničkih peći, nakupine željezne troske, te napušteni rudnici. Na južnoj strani

Medvednice pojave željeza čine pojas koji počinje u Pustodolu ide preko Adolfovcai završava

kod Tisove peći. Na tom pravcu zabilježeno je dvadesetak manjih pojava željezne rude. Ruda

se javlja unutar zelenih škriljavaca u obliku tanjih tamnih proslojaka. Druga pojava željeza

vezana je uz Rudnicuna zagorskoj strani. Ruda se nalazi u paleozojskim vapnencima i zelenim

škriljavcima. To su u manje žile debljine oko nekoliko decimetara. Najobilniji je mineral

limonit (žuto smeđe, hrđave boje) nastao je razgradnjom željeznog karbonata – siderita pod

utjecajem površinskih voda (URL 8: http://www.stari.pp-


4.6.1. Špilja Veternica

Špilja Veternica se nalazi u jugozapadnom dijelu Medvednice. Zaštićena je kao geomorfološki

spomenik prirode, a ime je dobila po struji vjetra koji se javlja na ulazu u špilju zbog

temperaturnih razlika tijekom godine iako je temperatura u špilji ujednačena cijele godine i

kreće se oko 100C. Veternica je važan palentološki i arheološki lokalitet i predstavlja jedno od

najvažnijih nalazišta špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) kao i druge pleistocenske faune

(kirheberški nosorog, golemi jelen, leopard, spiljski lav, itd).

Biološka vrijednost Veternice leži u činjenici da špilju naseljava 14 zaštićenih vrsta šišmiša, te

nekoliko rijetkih i endemskih vrsta podzemnih beskralježnjaka.(URL 9:

http://www.medvednica.info/2010/10/veternica.html)




http://www.medvednica.info/2010/10/veternica.html


31


Slika 13. Špilja Veternica

Izvor: Medvednica.info (http://www.medvednica.info/2010/10/veternica.html)

Špilja je nastala tijekom pleistocena, koje je počelo prije 1,8 milijuna godina, a završilo prije

10.000 godina. U to vrijeme izmjenjivala su se ledena i međuledena doba. Poniranjem s

područja Ponikvi duž pukotina u stijenama, smjerom sjeverozapad-jugoistok, voda je u

podzemlju pronašla najlakši put i potekla na dodiru dvaju vrsta stijena: litotamnijskog vapnenca

i dolomita ispod nje. Podzemna voda u kršu tvrda je zbog otopljenog vapnenca. Špiljski ukrasi

ili sige nastaju taloženjem vapnenca u bezbroj čudesnih oblika. Sige se međusobno razlikuju

oblikom i načinom postanka. U Veternici nalazimo stalaktite, stalagmite, stalagnate, zavjese,

heliktite, špagete (tanke cjevčice koje predstavljaju početnu fazu oblikovanja stalaktita) i mnoge

druge. Mogu rasti različitom brzinom, ali uzima se da je prosječna brzina rasta od 1 do 2 mm

na godinu(URL 8: http://www.stari.pp-medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica.asp).

4.6.2. Rudnik Zrinski

Rudnik Zrinski je izgrađen od stijena iz razdoblja paleozolika starijih od 300 milijuna godina.

Rude koje su se u rudniku iskopavale donijela je podzemna vruća voda koja je bila bogata

mineralima, a u rudnik je prodirala iz velikih dubina. Kako se vruća voda koju je zagrijavala

užarena magma hladila u dodiru s površinom, iz nje su se izdvojile rude i minerali.




32


Slika 14. Rudnik Zrinski

Izvor: Park prirode Medvednica (http://www.pp-medvednica.hr/fotogalerija/rudnik-zrinski/)

Rudnik Zrinski je zapravo rudnik olovno-cinkove rude, naziva se rudnikom srebra, iako je

srebro bilo samo primjesa u toj rudi. Rudari su morali iskopati velike količine rude da bi tek

zatim preradom došli do dragocjene rude, srebra. Glavni mineral u rudniku, galenit zbog svog

metalnog sjaja lako je uočljiv na stijeni te mu ime galenit dolazi od grčke riječi, GAL, što znači

sjati se. Galenit je važna ruda srebra i može sadržavati 2% srebra, dok u Rudniku Zrinski to

iznosi samo 0.05%(URL 8: http://www.stari.pp-


4.6.3. Kameni Svati

Kamene svate čini skupina dolomitnih stijena, a nalaze se na zapadnim padinama Medvednice

iznad sela Jablanovca.

Prema narodnoj predaji, stijene su nastale tako što je majka nekog mladoženje, nezadovoljna

budućom snahom, kletvom okamenila svatove. O tome govori i pjesma »Kameni svatovi«

Augusta Šenoe, napisana 1869. godine (URL 10: http://www.hps.hr/info/hrvatski-

vrhovi/kameni-svati-vrh/).

Planinarska staza koja vodi na Kamene sate kreće iz Jablanovca i nastavlja se uz brdo do šumske

ceste koja vodi prema vrhu.Cesta se na 410 mnv razdvaja u dva pravca, lijevo prema Kamenim

svatima, a desno prema Podsusedu.

http://www.pp-medvednica.hr/fotogalerija/rudnik-zrinski/



http://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/kameni-svati-vrh/



33


Slika 15. Kameni svati

Izvor: http://www.haoss.org/t13339-medvednica-zagrebacka-gora

Smjer je označen bijelim oznakama, jer do bukve na šumskom putu nema planinarskih oznaka.

Na raskrsnici šumskih putova skreće se lijevo i nakon nekoliko strmih metara, staza postaje

položenija. Odavde se staza odvaja od puta i usporedno s njim za 10 minuta stiže se do

planinarske kuće Kameni svati koja se nalazi na 480 mnv. Stazaom uz kuću koji vodi do vrha

Kamenih svata, pruža se jedan od najljepših pogleda s Medvednice. Taj vidikovac sa 493 mnv

označen kao vrh, pravi se vrh sa 500 mnv nalazi desetak metara prije na kamenju koje strši na

stazi (URL 11: http://zagorjepublic.com/PD_STUBAKI/Medvednica/JABLANOVEC_-

_KAMENI_SVATI/jablanovec_-_kameni_svati.html

4.6.4. Bizek

Uslijed svoje geološke povijesti Medvednica je bogato nalazište kamena koji se i danas koristi

kao materijal u gradnji pa se na planini i danas nalaze kamenolomi i industrijski kopovi.

Građevni kamen s Medvednice je zeleni škriljavac od kojeg su izgrađeni i Tomislavov dom i

Sljemenska kapelica. Danas na Medvednici rade tri kamenoloma, Podsusedsko Dolje,

Zaprešički Ivanec i Jelenje vode te nekoliko napuštenih kamenoloma od kojih je povremeno

aktivan Bizek zbog obnove zagrebačke katedrale (Prostorni plan parka prirode Medvednice,

2014).

http://www.haoss.org/t13339-medvednica-zagrebacka-gora

http://zagorjepublic.com/PD_STUBAKI/Medvednica/JABLANOVEC_-_KAMENI_SVATI/jablanovec_-_kameni_svati.html



34


Slika 16. Bizek

Izvor: Medvednica info (http://www.medvednica.info/2010/10/kamenolom-bizek.html)

Kamenolom Bizek se nalazi na južnim obroncima Medvednice. Iako je danas napušten, nekada

je bio važan izvor kamena kao građevinske sirovine koji se iz kamenoloma vozio žičarom čiji

stupovi još uvijek postoje. Za svrhu transporta lapora, bio je prokopan i tunel od kamenoloma

pa sve do cementare. Navodno je bio visok 3.20 m, a širok preko 2.5 m, te dug preko 2 km.

Kamenolom Bizek nekada je bio primarni izvor sirovine (lapora) za cementaru u Podsusedu, a

od kamena iz ovog kamenoloma je izgrađena i pošta u Jurišićevoj te Zagrebačka katedrala.

Kamenolom je zanimljiv i danas jer se u njemu mogu pronaći fosili bez većih i zahtjevnijih

iskapanja (Prostorni plan parka prirode Medvednice, 2014).

4.7. Gotalovec

Gotalovec je naselje u blizini Budinšćine u Hrvatskom zagorju. Na području Gotalovca se

nalaze dva kamenoloma koja su danas napuštena, jedan je u krednom dijabazu dok je drugi u

tortonskom vapnencu. Tortonski vapnenci kod Gotalovca su se eksploatirali za potrebe

građevinarstva na čak pet etaža, a koristili su se i za proizvodnju vapna.

Kod Gotalovca se nalazi i izvorište Topličice čija je voda upotrebljavana samo za lokalnu

upotrebu. Danas se na tom području nalaze tri izvora termalne vode, a zbog jalovine iz

kamenoloma možda postoji još izvora koji nisu vidljivi.

http://www.medvednica.info/2010/10/kamenolom-bizek.html


35


Slika 17. Gotalovec

Izvor: autorica

Šire područje izvora Topličice kod Gotalovca izgrađuju naslage trijasa, krede, miocena i kvartara.

Termalna voda izvire iz gornjobadenskih glinovitih vapnenaca koji su prekriveni sarmatskim laporima.

Ove stijene nisu primarni vodonosnici, već je njihova propusnost nastala drobljenjem uz rasjed koji

presijeca neogensku antiklinalu.

Slika 18. Gotalovec

Izvor: autorica

Prema strukturnim, hidrogeološkim i kemijskim karateristikama pretpostavljalo se da to mogu

biti samo trijaski dolomiti i gornjobadenski vapnenci. To je konačno i dokazano istražnom

bušotinom i dubokim bunarom koji su napravljeni tijekom 2004. Gotalovec je jedinstveni slučaj

u Hrvatskom zagorju gdje se u blizini termalnih izvora nalaze vulkanske stijene, ali ipak

termalna voda nije jače mineralizirana od ostalih toplica u tom području. Prema kemijskim


36


analizama gotalovačka termalna voda ne razlikuje se od većine termalnih voda u Hrvatskom

zagorju (URL 12: http://www.kzz.hr/sadrzaj/natjecaji/javni-uvid-rudarsko-geoloske-studije-

kzz/KZZ_Rudarsko_geoloska_studija.pdf).

4.8. Hrašćina

U općini Hrašćina u Hrvatskom zagorju je 26. svibnja 1751. godine oko 18 sati pala dva

meteorita koja se nazivaju zagrebačko željezo. Čuva se u bečkom Prirodoslovnom muzeju, a

polirana pločica meteorita mase od svega 0,56 grama je pohranjena u Prirodoslovnom muzeju

u Zagrebu. Preostale dijelove manjeg meteorita su mještani Hrašćine prekovali u čavle.

Hrašćinjani su dio manjeg meteorita prekovali u čavle.

Slika 19. Hrašćina

Izvor: autorica

Pad meteorita u hrašćinskome naselju Domovec je prvi pad neke izvanzemaljske materije u

svijetu koji je detaljno i službeno dokumentiran. Zabilježeno je da se na nebu u smjeru istoka

pojavila vatrena kugla koja se rasprsnula u dva komada praćena gorućim tragom. (URL

13:http://www.kud-meteor.hr/tekst/povjest.htm).

4.9. Zelenjak – Risvička Gora

Područje Zelenjaka je smješteno u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, u Hrvatskom zagorju uz

zapadnu granicu sa Slovenijom, a obuhvaća tri kilometra dug kanjon rijeke Sutle te područje

http://www.kzz.hr/sadrzaj/natjecaji/javni-uvid-rudarsko-geoloske-studije-kzz/KZZ_Rudarsko_geoloska_studija.pdf


http://www.kud-meteor.hr/tekst/povjest.htm


37


Cesarske i Risvičke gore. Kanjon rijeke Sutle nastao je uslijed tektonskih poremećaja i

erozijskih procesa, a Cesarska i Risvička gora obiluju geološkom i biološkom raznolikosti što

ih je svrstalo u značajni krajobraz.

Slika 20. Zelenjak

Izvor: autorica

Krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i biološke raznolikosti

ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih

za pojedino područje, namijenjen odmoru i rekreaciji ili osobito vrijedni krajobraz utvrđen

sukladno Zakonu o zaštiti prirode. U značajnom krajobrazu nisu dopušteni zahvati i radnje koje

narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen (URL 14:http://www.zagorje-

priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=35).

Ovo područje karakteriziraju brežuljci i šume, ali i kultivirane površine koje čine vinogradi,

voćnjaci i polja. Ovaj značajni krajobraz je stanište mnogim zaštićenim i rijetkim biljkama

poput hrvatske perunike, hrvatskog karanfila, kranjskog ljiljana i panonske djeteline.

4.10. Špilja Vindija

U općini Donja Voća u Hrvatskom zagorju nalazi se spomenik prirode špilja Vindija. Ova špilja

je oblika izdužene dvorane dužine 50 m, širine 30 m i visine 10 m koja je nastajala od razdoblja

paleolitika do ranog srednjeg vijeka. Kosti pronađene u ovoj špilji jasno prikazuju evoluciju

čovjeka od neandertalca prema suvremenom čovjeku.

http://www.zagorje-priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=35



38


Špilja Vindija je jedno od najvažnijih areholoških i palentoloških nalazišta u Hrvatskoj. Glavni

zaštitni profil na ulazu u špilju velika je vrijednost zbog sačuvanog slijeda pleistocenskih

sedimenata, što je rijetkost u Hrvatskoj, i u Europi. Vindija se kategorizira i kao polušpilja zbog

velike dvorane dugačke 50 m, široke 28 m i visoke više od 20 m. Ova špilja je zbog fosilnih

ostataka ljudi i životinja jedno od najznačajnijih europskih paleolitičkih nalazišta. Istraživanja

na genomu fosilnih ostataka neandertalaca pronađenih u špilji Vindija pokazala su kako u

genomu suvremenog čovjeka ima gena neandertalaca što je dokaz kako su se neandertalci

miješali sa suvremenim ljudima. (URL 15:https://priroda-vz.hr/podrucja/spilja-vindija/).

Slika 21. Špilja Vindija

Izvor: Wikipedia (https://hr.wikipedia.org/wiki/Špilja_Vindija)

U prvoj godini iskapanja u špilji Vindija pronađeni su kosturi neandertalaca u

gornjopleistocenskim naslagama do su daljnjim iskapanjima koja su završila 1980. godine

pronađeni ostaci fosilnog i suvremenog čovjeka koji su podijeljeni u tri grupe. Prvu grupu čine

kosti starijih neandertalaca, drugu grupu čine mlađi neandertalci dok treću grupu čine ostaci

suvremenog čovjeka, Homo sapiensa.

4.11. Donje Jesenje

U blizini naselja Donje Jesene u Hrvatskom zagorju nalazi se napušteni kamenolom tufa.

Ležište je nastalo taloženjem piroklastičnog materijala andezitskog i dacit - andezitskog sastava

u fluvijalno jezerskom sedimentacijskom bazenu i vezano je za donjomiocenske maslage. U

https://priroda-vz.hr/podrucja/spilja-vindija/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Špilja_Vindija


39


ležištu se mogu izdvojiti pješčenjaci, andeziti i piroklastične stijene (vulkanski pepeo,

vulkanoklastične stijene). U litološkom stupu ležišta maceljski pješčenjaci postepeno prelaze u

laminirane sedimente koji se nazivaju „trakasti lapori“. Na trakastim laporima leži mlađi nivo

piroklastičnih stijena predstavljeni vitroklastičnim tufovima koji su gotovo redovito alterirani.

Smanjenjem količine piroklastičnog materijala i povećanim prinosom terigenog, uglavnom

pelitskog detritusa počinju se taložiti najmlađi donjomiocenski sedimenti predstavljeni siltitima

i šejlovima s kuglastim lučenjem(URL 11: Rudarsko-geološka studija Krapinsko-zagorske

županije, dostupno na:http://www.kzz.hr/sadrzaj/natjecaji/javni-uvid-rudarsko-geoloske-

studije-kzz/KZZ_Rudarsko_geoloska_studija.pdf).SŽ

Slika 22. Donje Jesenje

Izvor: autorica

Ovaj kamenolom je tijekom 20. stoljeća imao veliku važnost za cementnu industriju te je iz

njega iskopana velika količina materijala uz upotrebu eksploziva. Ovakav način eksploatacije

kamenoloma pokazao se štetnim za naselja u blizini kamenoloma te je on danas napušten.

http://www.kzz.hr/sadrzaj/natjecaji/javni-uvid-rudarsko-geoloske-studije-kzz/KZZ_Rudarsko_geoloska_studija.pdf).SŽ

http://www.kzz.hr/sadrzaj/natjecaji/javni-uvid-rudarsko-geoloske-studije-kzz/KZZ_Rudarsko_geoloska_studija.pdf).SŽ


40


5. Ocjena geoturističke vrijednosti geolokaliteta

Tablica 1. Ocjena geoturističke vrijednosti posjećenih geolokaliteta prema broju bodova

Izvor: izrada autorice

Hušnja-

kovoRado-boj Hrašćina

Gave-

znicaVeternica

Rudnik

ZrinskiBizek Vindija

Donje

Jesenje

Kuna

Gora

Kameni

svatiZelenjak

Velike

pećine -

Ravna

gora

Gotalo-

vecVinica

Dostupnost/pristup 5 5 4 4 4 5 4 3 4 3 3 5 3 5 3

Vidljivost/uočljivost

geomorfolokaliteta

s pristupne

asfaltirane ceste

2 2 2 2 0 2 1 1 2 2 2 2 2 2 1

Estetska vrijednost 4 2 4 3 4 3 1 4 2 3 2 2 2 2 2

Prepoznatljivost

izvan znanosti i

struke

4 4 4 3 3 1 2 3 1 2 1 1 2 1 2

Zastupljenost u

turističkim

materijalima

3 2 2 3 3 3 2 3 1 1 2 1 2 0 2

Opremljenost i

postojanje usluga 4 4 3 4 3 4 3 3 3 3 3 4 3 2 3

Udaljenost

lokaliteta od centra

za posjetitelje

3 3 0 2 2 2 2 0 1 2 0 0 0 0 0

Trajanje sezone

mogućeg korištenja 4 4 4 2 2 2 4 2 4 2 4 2 2 2 2

Trajanje mogućeg

dnevnog korištenja 2 2 2 2 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Ranjivost uslijed

korištenja 1 1 2 1 1 1 2 1 2 1 2 1 1 2 1

SUM: 32 29 27 26 24 23 21 20 20 19 19 18 17 16 16


41


Kako je prikazano u tablici 1 među posjećenim geolokalitetima najmanje bodova, 16, ima

Gotalovec. Na području Gotalovca nalaze se dva napuštena kamenoloma. Iako su se nekada

eksploatirali za građevinske potrebe građevinarstva i iako je utvrđeno kako u njima postoje

zalihe za još desetljeće ekspolatacije kamenolomi su danas napušteni. U njihovoj se blizini

nalaze vulkanske stijene koje su još jedan geoturistički geolokalitet. Do Gotalovca se može doći

asfaltiranom cestom, a sama lokacija koja se posjećuje je dobro vidljiva s prilazne ceste. Pa

iako je Gotalove značajan geolokalitet, srednje je estetske vrijednosti, ali je unatoč tomu

geolokalitet globalno prepoznatljiv i imenom vrlo zastupljen u turističkim materijalima.

Nedostaci koji se u geoturističkom pogledu ističu kod ovog geolokaliteta su loša dostupnost

usluga na samoj lokaciji, udaljenost lokaliteta od centra za posjetitelje kao i ograničena

mogućnost pristupa lokalitetu u zimskim mjesecima kao i nemogućnost korištenja lokaliteta

noću. Unatoč ovim nedostacima, u istoimenom mjestu u blizini geolokaliteta su posjetiteljima

dostupne sve potrebne informacije kao i ostala turistička i gastronomska ponuda.

Drugi geolokalitet s najmanje bodova, također 16, je špilja Vinica. Špilja se nalazi otprilike 2

km od Donje Voće na 275 m nadmorske visine. Do špilje se dolazi pješice pristupnim stazama,

a sa ceste koja vodi najbliže špilji lokalitet gotovo da nije uočljiv. Špilja Vinica je geolokalitet

prepoznatljiv u regiji no imenom je rjeđe zastupljena u turističkim materijalima. Usluge su

dostupne u krugu od jednog do pet kilometara od lokaliteta dok je turistički centar na velikoj

udaljenosti od špilje. Ovaj lokalitet nije moguće posjetiti zimi kao ni noću, a nije ni ugrožen

uslijed korištenja. Kako bi se špilji lakše prišlo i kako bi bila uočljivija mogu se postaviti info

table i putokazi čime bi se ujedno dodatno pridonijelo atraktivnosti ovog geolokaliteta među

posjetiteljima.

Geolokalitet Velike Pećine ocjenjen je sa 17 bodova. Ovaj geolokalitet karakterizira niz manjih

pećina smještenih u ogoljenim strmim vapnenačkim stijenama. Do lokaliteta se dolazi pješice

pristupnom stazom s koje je dobro uočljiv. Velike Pećine srednje su estetske vrijednosti i

prepoznatljive u regionalnim razmjerima. Imenom su rjeđe zastupljene u turističkim

materijalima što ostavlja prostor za bolju promociju ovog geolokaliteta. Usluge su dostupne na

udaljenosti od 3 do 5 km od lokaliteta, a i centar za posjetitelje je više od 7 km udaljen od

geolokaliteta. Velike pećine mogu se posjetiti izvan zimskog razdoblja te tijekom dana, a

geolokalitet nije ranjiv korištenjem. Kako bi se Velike Pećine dodatno popularizirale među

posjetiteljima treba im ustupiti više mjesta u turističkim materijalima te omogućiti dostupnost

usluga što je bliže moguće ovom geolokalitetu. Postavljanje info tabli i putokaza svakako bi


42


pridonijelo posjećenosti ovog geolokaliteta kao i dostupnost svih traženih informacija u

neposrednoj blizini geolokaliteta.

Zelenjak je geolokalitet koji je prilikom obilaska i ocjenjivanja prikupio 18 bodova. Ovaj

geolokalitet poznat je kao nalazište fosilnih ostataka iz Panonskog mora. Prići mu je moguće

asfaltiranom cestom, a ujedno je s prilazne ceste lokalitet i dobro uočljiv. Zelenjak je srednje

estetske vrijednosti i kao geolokalitet je prepoznatljiv u lokalnim krugovima što svakako

ostavlja značajan prostor za njegovu popularizaciju. Tomu u prilog govori i činjenica kako je u

turističkim materijalima zastupljen isključivo tipom pojave. Prednost ovog geolokaliteta kao

turističkog geolokaliteta je blizina i dostupnost usluga iako je centar za posjetitelje više od 7

km udaljen od samog lokaliteta. Zelenjak se može posjetiti izvan zimskog razdoblja ta ga nije

moguće posjetiti noću, a geolokalitet je ranjiv uz moguće oštećenje geomorfoloških obilježja.

Kako bi se ovaj geolokalitet dodatno istaknuo među geoturističkim lokalitetima Krapinsko-

zagorske županije, potrebno ga je dodatno približiti posjetiteljima kroz turističke materijale, ali

i omogućiti posjetu ovom geolokalitetu tijekom zime.

Kuna Gora je geolokalitet poznat po nalazištu fosilnih ostataka amonita, izumrlih glavonožaca

iz razdoblja mezozoika. Kuna Gori se može prići pristupnom stazom i pješačenjem dužim od

30 minuta od mjesta na kojem je dostupno parkiralište. Lokalitet je s pristupne ceste dobro

uočljiv te je velike estetske vrijednosti. Kuna Gora je geolokalitet prepoznatljiv u regionalnim

okvirima i tipom pojave zastupljen u turističkim materijalima što ostavlja prostora za daljnju

promociju ovog lokaliteta i njegovu bolju prepoznatljivost. Usluge i centar za posjetitelje

dostupni su u krugu od 5 km od lokaliteta, a moguće ga je posjetiti tijekom dana i izvan zimskog

razdoblja. Geolokalitet Kuna Gora ranjiv je uz moguće oštećenje geomorfoloških obilježja pa

njegovoj zaštiti treba posvetiti dodatnu pažnju. Ovaj je geolokalitet tijekom ocjenjivanja

ocjenjen sa 19 bodova. Kuna Gora će posjetiteljima biti dostupnija kroz veću zastupljenost u

turističkim materijalima, ali i ukoliko se usluge i turističke informacije budu pružale na

lokacijama bližima Kuna Gori. Pravilno, točno, jasno i razumljivo označena pristupna staza s

informacijama o geolokalitetu i njegovoj važnosti dodatno bi pridonijelo važnosti ovog

lokaliteta na geoturističkoj karti Krapinsko-zagorske županije.

Kameni svati su još jedan lokalitet koji je tijekom posjeta i ocjenjivanja ocjenjen sa 19 bodova.

Kameni svati istaknuta su litica dolomitnih stijena trijaske starosti uz koje se veže legenda kako

predstavljaju okamenjene svatove. Lokalitetu se može prići pješice pristupnom stazom i dobro

je uočljiv s ceste kojom se dolazi do prilazne staze. Geolokalitet je srednje estetske vrijednosti


43


i prepoznatljiv u lokalnim razmjerima. Također je imenom rjeđe zastupljen u turističkim

materijalima što daje prostor za napredak u promidžbi ovog geolokaliteta. Isto tako, budući da

su usluge i centar za posjetitelje udaljeni od lokaliteta, postoji prostor za unaprjeđenje usluga i

bolju prepoznatljivost. Kamene svate moguće je posjetiti danju tijekom cijele godine, a lokalitet

nije ranjiv uslijed korištenja. Dodatnu važnost ovom geolokalitetu može se dati i kroz poveznicu

s istoimenim književnim djelom hrvatskog književnika Augusta Šenoe. Također, uređena

pristupna staza sa smjerokazima i osnovnim informacijama o geolokalitetu dodatno bi

pridonijeli njegovoj atraktivnosti među posjetiteljima.

Špilja Vindija je geolokalitet kojeg čini polušpilja s fosilnim ostacima ljudi iz doba pleistocena.

Prilikom posjete špilja Vindija je ocjenjena s 20 bodova. Do špilje se može doći pristupno

stazom u više od 30 minuta hoda od asfaltirane ceste. Geolokalitet je slabo uočljiv s više od 250

m s ceste, vrlo velike je estetske vrijednosti i prepoznatljiv u nacionalnim razmjerima što govori

kako lokalitet treba promovirati regionalno, pa i globalno. Imenom je špilja Vindija vrlo

zastupljena u turističkim materijalima dok su usluge dostupne u radijusu od 1 do 5 km od špilje.

Centar za posjetitelje je udaljen više od 7 km, špilja se može posjetiti danju i izvan zimskog

razdoblja, a ranjiva je uz moguće oštećenje geomorfoloških obilježja pa njezinoj zaštiti treba

dodatno pridonijeti. Pristupna staza špilji Vindiji uređena je, prohodna, putokazi su jasni i

razumljivi, a na ulazu u špilju postavljena je info tabla s osnovnim informacijama o ovom

geolokalitetu i njegovoj važnosti.

Donje Jesenje je, kao i špilja Vindija, prilikom obilaska i ocjenjivanja prikupilo 20 bodova.

Ovaj geolokalitet je napušteni kamenolom tufa, litificiranog vulkanskog pepela starog oko 20

milijuna godina. Ovom se lokalitetu može prići ugrađenom stazom, udaljen je do 250 m od

ceste s koje je dobro uočljiv. Srednje je estetske vrijednosti i prepoznatljiv u lokalnim

razmjerima te je tipom pojave zastupljen u turističkim materijalima što govori kako se ovaj

lokalitet može dodatno približiti turistima i posjetiteljima. Usluge su udaljene 1 do 5 km, a

centar za posjetitelje više od 7 km. Donje Jesenje može posjetiti danju tijekom cijele godine te

geolokalitet nije ranjiv uslijed korištenja.

Bizek je smješten na Zagrebačkoj gori. Geolokalitet je napušteni kamenolom bogat fosilnim

ostacima mekušaca, algi, bodljikaša, koralja i mahovnjaka iz Paratethys mora. Bizeku se prilazi

ugrađenom stazom, a s ceste je slabo vidljiv. Njegova je estetska vrijednost mala, a

prepoznatljiv je u regionalnim razmjerima. Imenom je manje zastupljen u turističkim

materijalima što ukazuje kako mu u istima treba dati više prostora. Usluge i centar za posjetitelje


44


dostupni su oko 5 km od geolokaliteta. Bizek se može posjetiti tijekom dana i tijekom cijele

godine te nije ranjiv uslijed korištenja. Ocjenjen je s 21 bodom prilikom posjete.

Rudnik Zrinski je geolokalitet kojeg čini ostatak srednjovjekovnog rudnika olova, cinka i

srebra. Geolokalitetu se može pristupiti asfaltiranom cestom s koje je dobro uočljiv. Velike je

estetske vrijednosti, prepoznatljiv u lokalnim razmjerima. Imenom je vrlo zastupljen u

turističkim materijalima, usluge su udaljene manje od kilometra, a centar za posjetitelje do 5

km. Rudnik Zrinski može se posjetiti danju izvan zimskog razdoblja. Ranjiv je uz mogućnost

oštećenja geomorfoloških obilježja pa njegovoj zaštiti treba posvetiti pažnju. Prilikom posjete

ocjenjen je s 23 boda.

Špilja Veternica je prilikom posjete ocjenjena s 24 boda. Veternici se prilazi ugrađenom stazom,

a geolokalitet nije uočljiv s ceste kojom se dolazi do ugrađene staze. Vrlo je velike estetske

vrijednosti i prepoznatljiva u nacionalnim okvirima. Imenom je vrlo zastupljena u turističkim

materijalima, a njezinoj blizini dostupne su i usluge i centar za posjetitelje. Špilju Veternicu

može se posjetiti izvan zimskog razdoblja i tijekom cijelog dana, ali se ne preporučuje posjeta

noću. Kako je geolokalitet ranjiv uz moguće oštećenje geomorfoloških obilježja treba voditi

računa o njegovoj zaštiti i očuvanju. U špilji je modelima prikazan izgled i način života

neandertalaca čije su kosti pronađene unutar špilje što pridonosi atraktivnosti ovog

geolokaliteta. Dodatno, atraktivnosti špilje Veternice pridonosi LED rasvjeta te auditivni

elementi: zvukovi šišmiša, slapova i rike medvjeda.

Gaveznica je ostatak fosilnog vulkana u obliku andezitnih stijena koje sadrže poludragi kamen

ahat. Ovom se geolokalitetu može prići ugrađenom stazom i dobro je uočljiv s ceste. Velike je

estetske vrijednosti i prepoznatljiva u nacionalnim razmjerima te imenom vrlo zastupljena u

turističkim materijalima. Usluge i centar za posjetitelje smješteni su u blizini Gaveznice koju

se može posjetiti izvan zimskog razdoblja i tijekom cijelog dana iako se ne preporučuje posjeta

noću. Ovaj je geolokalitet ranjiv uz moguće oštećenje geomorfoloških obilježja. Prilikom

posjete i ocjenjivanja Gaveznica je ocjenjena s 26 bodova.

Geolokalitet Hrašćina poznat je po padu svjetski poznatog meteorita. Prilikom posjete i

ocjenjivanja ovaj je geolokalitet prikupio 27 bodova. Ovom se lokalitetu pristupa ugrađenom

stazom i s prilazne ceste je dobro uočljiv. Vrlo velike je estetske vrijednosti i prepoznatljiv u

globalnim razmjerima dok je imenom rjeđe zastupljen u turističkim materijalima. Usluge su

dostupne u blizini geolokaliteta dok je centar za posjetitelje smješten više od 7 km. Hrašćinu se


45


može posjetiti tijekom cijele godine te tijekom cijelog dana, ali nije preporučeno geolokalitet

posjećivati noću. Ovaj geolokalitet nije ranjiv uslijed korištenja.

Radoboj je geolokalitet poznat kao nalazište fosilne flore i faune. Ovom se geolokalitetu

pristupa asfaltiranom cestom s koje je dobro uočljiv. Srednje je estetske vrijednosti i

prepoznatljiv u globalnim razmjerima. Radoboj je imenom rjeđe zastupljen u turističkim

materijalima dok su usluge i centar za posjetitelje u njegovoj neposrednoj blizini. Geolokalitet

je moguće posjetiti tijekom cijele godine i tijekom cijelog dana uz preporuku da se ne posjećuje

noću. Radoboj nije ranjiv uslijed korištenja, a prilikom posjete i ocjenjivanja je ocijenjen s 29

bodova.

Hušnjakovo je lokalitet koji je prilikom posjete i ocjenjivanja ocjenjen s najvećim brojem

bodova, 32. Ovaj geolokalitet je nalazište fosilnih ostataka neandertalaca i pleistocenskih

životinja. Pristupa mu se asfaltiranom cestom s koje je dobro uočljiv. Estetska vrijednost

Hušnjakova je velika te je lokalitet prepoznatljiv u globalnim razmjerima. Imenom je vrlo

zastupljen u turističkim materijalima, usluge i centar za posjetitelje su dostupni na samom

geolokalitetu. Hušnjakovo se može posjetiti tijekom cijele godine i tijekom cijelog dana iako

posjete noću nisu preporuka. Ovaj je geolokalitet ranjiv uz moguće oštećenje geomorfološke

građe pa njegovoj zaštiti i očuvanju treba posvetiti dodatnu pažnju.

Prema prikazanom u tablici 1, kako bi neki geolokalitet bio veće geoturističke vrijednosti

neophodno je posvetiti pažnju cestama, stazama i putevima kojima se pristupa geolokalitetu.

Ceste, staze i putevi trebaju biti dobro označeni, jasni i razumljivi. Isto tako, u blizini

geolokaliteta posjetiteljima treba omogućiti pristup svim informacijama koje posjetitelje

zanimaju kao i barem minimum turističkih usluga u vidu prostora za odmor, hranu i piće. Prema

mogućnostima, zahtjevima samog geolokaliteta, njegove zaštite i očuvanja te vodeći se

zahtjevima za sigurnost posjetitelja preporuka je da što više geolokaliteta bude otvoreno za

posjećivanje tijekom cijele godine.


46


6. Zaključak

Geobaština i georaznolikost od izuzetne su važnosti za Republiku Hrvatsku. Vrijedna geološka

nalazišta koja su dio georaznolikosti i geološkog bogatstva utječu na društvene i ekonomske

čimbenike i zato je njihovom očuvanju i zaštiti potrebno posvetiti dodatnu pažnju. S tim je

ciljem Hrvatski sabor 2017. godine usvojio Strategiju i akcijski plan zaštite prirode Republike

Hrvatske u razdoblju do 2025. godine, a koja očuvanu prirodu stavlja na vrh prioriteta koji

pridonose ekonomskom razvoju.

Georaznolikost je u svijetu zadnjih desetljeća ugroženija no ikada ranije, ali Hrvatska još uvijek

uspješno odolijeva značajnijem ugrožavanju ove vrijedne baštine pa su prirodni resursi

očuvaniji nego u većini drugih zemalja Europske unije. Ipak, Hrvatska pa tako i Hrvatsko

zagorje svake godine privlači sve više posjetitelja i turista pa naši geolokaliteti predstavljaju

značajan potencijal za ostvarenje dodatnih prihoda. Zato treba naglasiti kako geolokaliteti nisu

turistički lokaliteti i njihovom se očuvanju i zaštiti treba pristupiti vrlo ozbiljno.

Hrvatsko zagorje zahvaljujući svojoj georaznolikosti može razviti svoj turistički potencijal, no

kako bi se stvorile pretpostavke za takav razvoj potrebno je na adekvatan način ne samo

prilagoditi pristupe i sadržaje na svakom geolokalitetu potrebama i zahtjevima posjetitelja, već

te geolokalitete, opisati, kategorizirati i sistematizirati kako bi se zaštitili i očuvali na

odgovarajući način i kako bi na taj način najbolje pridonijeli razvoju turizma, ali i očuvanju

kulturnog i geološkog nasljeđa.

Jedan od čimbenika identiteta Hrvatskog zagorja svakako su njegovi prepoznatljivi

geolokaliteti koji su veliki potencijal tijekom cijele godine i pridonose razvoju lokalne

zajednice. Ovaj je završni rad donio pregled najvažnijih geolokaliteta Hrvatskog zagorja,

prikazao njihovu geološku, kulturnu i ekonomsku važnost kojom doprinose regiji te dalje

razvijaju svoju prepoznatljivost. Ipak, ocjene geoturističke vrijednosti geolokaliteta

obuhvaćenih ovim završnim radom ukazuju na to kako je Hrvatsko zagorje svjesno atrakcije

svojih geolokaliteta no do sada nije dovoljno analizirano njihov potencijal niti dovoljno pažnje

pridonijelo njihovoj zaštiti i očuvanju. Shodno tome, Hrvatsko zagorje svoj lokalni razvoj može

temeljiti baš na vrijednosti i važnosti svojih geolokaliteta koje treba dodatno analizirati i

prilagoditi potrebama posjetitelja koji su prepoznali vrijednost i važnost ovih lokaliteta i koji ih

posjećuju. Edukacija i smjernice za zaštitu i očuvanje geolokaliteta tako su važan potencijal za

razvoj lokalne zajednice i njezinu participaciju u turizmu kontinentalne Hrvatske.


47


Zaštita geolokaliteta i smanjenje negativnih utjecaja na najmanju moguću mjeru zadatak je ne

samo za lokalnu i državnu vlast i već i za okolno stanovništvo. Očuvanje i dugoročni opstanak

geolokaliteta jamstvo je još bogatije geobaštine što će Hrvatsku visoko pozicionirati ne samo u

Europskoj uniji već i globalno, ne samo kao turističku zemlju već i zemlju koja ulaže potrebne

napore u očuvanju geobaštine, biljnog i životinjskog svijeta i zemlju koja na taj način slijedi

smjernice održivog razvoja kao temelja gospodarskog i društvenog napretka.


48


LITERATURA I IZVORI

Knjige:

1. Bošnjak N. (2012.) Tragom ugaslog vulkana u Hrvatskom zagorju, Bioteka, 2012.

2.Buzjak N. (2015.): Georaznolikost i geobaština – pojam i značenje, Primijenjena

geoekologija, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

3. Buzjak N., Bočić N., Marković Vukadin I. (2017.): Georaznolikost, geobaština i geoturizam

Hrvatske – stanje i izazovi, Međunarodni znanstveno-stručni skup „Georaznolikost, geobaština

i geoturizam u krškim područjima“, Perušić, 18.-19.2.2017., Zbornik sažetaka

3. Dragičević, B., Udjbinac, Ž. & Šimunić, An. (1995.): Geološka građa podzemlja Hrvatskog

zagorja. 1. Hrvatski geol. kongres, Sažeci, Zagreb.

4. Gorjanović-Kramberger D.(1904.): Geologijska prijegledna karta Hrvatske i Slavonije,

1:75:000. Tumač geologijske karte Rogatec-Kozje. Zona 21, Col. XIII, Naklada Kralj. zemalj.

vlade, Odjel za unutarnje poslove, 24 str., Zagreb.

5. Hrvatski geološki institut (2014.): Rudarsko-geološka studija Krapinsko-zagorske županije,

Zagreb, 2014.

6. Janković, I., Mihelić S., Karavanić I. (2011.), Put neandertalaca, Arheološki muzej u

Zagrebu,

7. Karavanić, I. (2006.), Život neandertalaca, Školska knjiga, Zagreb

8. Karavanić, I., Janković, I. (2008): Srednji i rani gornji paleolitik u Hrvatskoj, Opuscula

archaeologica , Zagreb

9. Kišpatić, M. (1909): Mladje eruptivno kamnenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, Rad

JAZU, 177, 97-154, Zagreb.

10. Krklec, V. (2005.): Život i kultura neandertalskog čovjeka, Muzeji Hrvatskoga zagorja

11. Muzej evolucije i nalazište pračovjeka „Hušnjakovo“, Krapina

12. Milanović, M.,(1982.): Mikrofosili Gorskog kotara, Hrvatskog zagorja i Banije. Zbornik

radova 10. jub. kongr. geol. Jugosl., 1, 161-168, Budva.

13. Ozimec R., Šincek D. (2009.): Spelološki objekti Ravne gore i njihov značaj, Radovi

Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, Varaždin


49


14. Prostroni plan parka prirode Medvednica (2014.), Ministarstvo graditeljstva i prostornog

uređenja, Zagreb

15. Radovčić, J.,Gorjanović-Kramberger D. (1988.): Krapinski pračovjek, počeci suvremene

paleontropologije, Hrvatski prirodoslovni muzej i Školska knjiga, Zagreb

16. Šikić, K., Basch, O. & Šimunić, An. (1979): Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100.000,

Tumač za list Zagreb, L 33-80, Institut za geol. istraž. Zagreb (1972), Savezni geol. zavod

Beograd, 81 str., Beograd.

17. Šimunić A., Šimunić A., Milanović M. (1979): Geološka građa Ivanščice i Ravne gore,

Geološki Vjesnik, 31, 157-164

18. Vodič ekskurzija Slovenskog i Hrvatskog geološkog društva kroz Hrvatsko zagorje (1996.):

prikaz duboke istražne bušotine Hrvatsko zagorje-1 (Hz-), poglavlje u „Vodiču geološke

ekskurzije kroz Hrvatsko zagorje“, Hrvatsko geološko društvo

19. Zwicker, G., Žeger Pleše, I., Zupan, I.(2008): Zaštićena geobaština Republike Hrvatske,

Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

20. Žeger Pleše, I., Zwicker Kompar, G. (2017): Geobaština u Hrvatskoj - jučer danas i sutra,

Međunarodni znanstveno-stručni skup „Georaznolikost, geobaština i geoturizam u krškim

područjima“, Perušić, 18.-19.2.2017., Zbornik sažetaka

Internet izvori:

21. URL 1: Strategija i akciji plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-

2025. godine, Narodne novine broj 72/2017, dostupno na: https://narodne-

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_07_72_1712.html

22. URL 2: Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, dostupno

na: http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-

ocuvanje/georaznolikost/geobastina/zasticena

23. URL 3: Geografija.hr, dostupno na: http://www.geografija.hr/hrvatska/hrvatsko-zagorje/

24. URL 4: Arheologija.hr, dostupno na:http://www.arheologija.hr/?tag=husnjakovo-brdo

25. URL 5: Općina Radoboj, dostupno na: http://www.radoboj.hr/old/index.php/hr/onama-

hr/povijest





http://www.geografija.hr/hrvatska/hrvatsko-zagorje/

http://www.arheologija.hr/?tag=husnjakovo-brdo




50


26. URL 6: Geološke znamenitosti Krapinsko-zagorske županije (brošura), dostupno na:

http://www.zagorje-priroda.hr/sadrzaj/Clanci/novo-izdanje-geoloske-

brosure/KZZ_Geoloska_Brosura_Web.pdf

27. URL 7: Gavezica – Kameni vrh, dostupno na:https://priroda-vz.hr/podrucja/gaveznica-

kameni-vrh/.

28. URL 8: Park prirode Medvednica, dostupno na: http://www.stari.pp-

medvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica.asp

29. URL 9: Medvednica. Info, dostupno na: URL 9:


30. URL 10: Hrvatski planinarski savez, dostupno na: http://www.hps.hr/info/hrvatski-

vrhovi/kameni-svati-vrh/

31.URL 11: Zagorje Public, dostupno na:

http://zagorjepublic.com/PD_STUBAKI/Medvednica/JABLANOVEC_-

_KAMENI_SVATI/jablanovec_-_kameni_svati.html

32. URL 12: Rudarsko-geološka studija Krapinsko-zagorske županije, dostupno na:

http://www.kzz.hr/sadrzaj/natjecaji/javni-uvid-rudarsko-geoloske-studije-

kzz/KZZ_Rudarsko_geoloska_studija.pdf

33. URL 13: KUD Meteor, dostupno na: http://www.kud-meteor.hr/tekst/povjest.htm

34. URL 14: Zagorje priroda, dostupno na: http://www.zagorje-

priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=35

35. URL 15: Priroda Varaždinske županije, dostupno na: https://priroda-vz.hr/podrucja/spilja-

vindija/

POPIS ILUSTRACIJA:

Popis tablica:

Tablica 1. Ocjena geoturističke vrijednosti posjećenih geolokaliteta prema broju bodova

.................................................................................................................................... .....41

Popis slika:

Slika 1. Hušnjakovo ........................................................................................................ 18

Slika 2. Hušnjakovo ........................................................................................................ 19

Slika 3. Radoboj .............................................................................................................. 20

http://www.zagorje-priroda.hr/sadrzaj/Clanci/novo-izdanje-geoloske-brosure/KZZ_Geoloska_Brosura_Web.pdf

http://www.zagorje-priroda.hr/sadrzaj/Clanci/novo-izdanje-geoloske-brosure/KZZ_Geoloska_Brosura_Web.pdf

https://priroda-vz.hr/podrucja/gaveznica-kameni-vrh/

https://priroda-vz.hr/podrucja/gaveznica-kameni-vrh/










http://www.kud-meteor.hr/tekst/povjest.htm






51


Slika 4. Radoboj .............................................................................................................. 21

Slika 5.Amoniti Kuna gora .............................................................................................. 22

Slika 6. Ravna gora ......................................................................................................... 23

Slika 7. Vinica ................................................................................................................. 24

Slika 8. Velike pečine ...................................................................................................... 25

Slika 9. Ivanščica ............................................................................................................. 26

Slika 10. Gaveznica-Kameni vrh..................................................................................... 27

Slika 11. Gaveznica- Kameni vrh.................................................................................... 28

Slika 12. Medvednica ...................................................................................................... 29

Slika 13. Špilja Veternica ................................................................................................ 31

Slika 14. Rudnik Zrinski ................................................................................................. 32

Slika15. Kameni svati ..................................................................................................... 33

Slika 16. Bizek ................................................................................................................ 34

Slika 17. Gotalovec ......................................................................................................... 35

Slika 18. Gotalovec ......................................................................................................... 35

Slika 19. Hraščina ........................................................................................................... 36

Slika 20. Zelenjak ............................................................................................................ 37

Slika 21. Špilja Vindija ................................................................................................... 38

Slika 22. Donje Jesenje ................................................................................................... 39

najznačajnija geobaština hrvatskoga zagorja

Documents