najvažniji društveni čimbenik svake zemlje školske · ko dostupna, a kad i pristupiš stranici,...

1školskenovine

TJEDNIK ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE, ZNANOsT I KulTuRu IssN 0037 - 6531 • uDK 37 (05)’’530.1’’Cijena 12 kn

Broj 11 (3180) • Godište lXXI. Zagreb, 24. ožujka 2020.

ISSN

003

7 - 6

531

školske

Centar za odgoj i obrazovanje, zagreb

MJEsTO učENJA I ODRAsTANJA

Prva Pomoć u osnovnoj školi

spAšAVANJE žIVOTA –

NAJVAžNIJI cIlJ

Hrvatska se bori i s debljinoM

DJEcA pREVIšE sJEDE I NEZDRAVO JEDu

Učitelji spašavajU online nastavU

ObrazOvanje U vrijeme kOrOnavirUsa: škOle, vrtići i fakUlteti zatvOreni dO 19. travnja

prof. dr. sC. dijana viCanrektorica Sveučilišta u Zadru

sVEučIlIšTA su NAJVAžNIJI DRušTVENI čIMBENIK sVAKE ZEMlJE

2 broj 11 • Zagreb 24. ožujka 2020.školskenovine

Škole, vrtići i fakulteti u Hrvatskoj zbog korona virusa ostaju zatvoreni barem do 19. travnja,

odlučila je Vlada, a i učitelji su oslobođeni dolaska na radna mjesta u same škole, pa nastavu na daljinu s djecom, roditeljima i kolegama odra-đuju od kuće. Pritom su rav-natelji dužni osigurati prihvat onih učenika nižih razreda čija oba roditelja rade i nemaju kako zbrinuti svoj dijete, a ista pravila vrijede i za predškol-ski odgoj.

A unatoč svim naporima hrvatskih učitelja i školskih informatičara, početak online nastave (očekivano) je obilježila preopterećenost sustava, ali i neusklađenost sadržaja Škole na Trećem s gradivom koje su u trenutku zatvaranja škola niži razredi obrađivali sa svojim uči-teljicama. Zagušenje CARNe-tova sustava očekivali su i sami prosvjetari, jer se svake godine takvi „padovi” događaju kad se ocjene upisuju u e-matice, pa mnogi učitelji to rade u gluho doba noći, jer se tijekom dana ne mogu ulogirati.

Slično je bilo i kad je poče-la nastava na daljinu u cijeloj Hrvatskoj. Škole u Istri zatvorene su nešto ranije od onih u ostatku zemlje, pa su tamošnji učitelji imali više vremena za pripre-mu, međutim sustav se rušio od prvog dana. Kad je pak online nastava počela u cijeloj zemlji i kad se na sustav trebalo prijaviti više od pola milijuna učenika i njihovih nastavnika, rušenja je bilo sve više.

MeđusoBna poMoćSrećom, takve tehničke nedo-statke u hodu su rješavali sami prosvjetari i ipak uspostavili kon-tinuiranu komunikaciju s djecom i roditeljima, putem WhatsApp grupa, Vibera, Messengera ili na druge načine, da bi djeci do-stavljali zadatke, a s roditeljima provjeravali pravodobno izvršava-nje obveza. I možemo odgovorno reći, učitelji svojim angažmanom spašavaju online nastavu.

Ravnateljica Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile u

Pazinu Suzana Poropat Bo-žac ističe da je malo složenije organizirati nastavu na daljinu istodobno za gimnazijalce i za učenike u strukovnim progra-mima, komercijaliste, upravno-pravne tehničare, tehničare za elektroniku i električare. Budući da za strukovne programe treba osigurati i stručnu praksu, koja je otkazana, no puna je optimiz-ma:

– Prilagodit ćemo se, iako je teško držati se nekih ustaljenih ritmova i programa na koje smo naviknuli. Nema više radnog vremena i doi-sta smo 24 sata dnev-no na raspolaganju učenicima i njihovim roditeljima. Stalno smo jedni drugima dostupni, nastavnici unaprijed pohranjuju nastavne materijale na platformu i tako ćemo raditi dokle god bude trebalo. Ne će biti problema ni za maturante, jer su dosad naši nastavni-ci s njima radili su-botama, pripremali ih i tako će nastaviti i ubuduće. Ako se pak nešto zakom-plicira u virtualnim učionicama i plat-formama, imamo e-mail adrese svih učenika i nastavnika pa možemo i tako ko-

municirati i razmjenjivati materi-jale, ili putem Viber ili WhatsApp mreža za komunikaciju – sigurna je Poropat Božac.

Podsjeća i da su u Domovin-skom ratu imali drastično reduci-rane nastavne planove i programe pa te generacije, koje su danas gotovo pedesetogodišnjaci, nisu ostale neobrazovane ni zakinute za neka znanja. Završili su svi i srednje škole i fakultete i vrijedni su i kvalitetni članovi ovoga druš-tva. Straha za budućnost dakle nema.

učitelji svojim angažm anom spašavaju online nastavu ObrazOvanje u vrijeme kOrOnavirusa Škole, vrtići i fakulteti zatvoreni do 19. travnja

Volio bih da virtualne učionice zažive upravo kao da su učenici u pravim klupama, budući da će takva na-stava potrajati zacijelo dulje od prvobitno planirana dva tjedna. Učenici se ne će vratiti u školske zgrade možda još i dva mjeseca, budući da se epidemija koronavirusa tek razbuktava, pa je pitanje nastave na daljinu ključno da se spasi školska godina.

Među đacima već se širi lažna vijest da će svi eto ponavljati razred što se, sigurno, ne će dogoditi.

Zasad, nastava je na daljinu, u prvome tjednu, ma-kar kad je posrijedi naša slavna gimnazija, u našemu malenom slavnom gradu, gotovo nemoguća.

Nadležna ministrica Blaženka Divjak inzistira na tome da joj posao kvare – hakeri. Oni su, navodno, glavni krivci što se učenici ne mogu ulogirati u vir-tualne učionice i što cijeli sustav „šteka”. Ako je tako, gdje je potraga za saboterima? Zašto se ne oglašava policija? Tužilaštvo?

Prije će biti da je cijeli sustav preslab te loše osmišljen da bi podmirio potrebe. Prvoga dana, u ponedjeljak, uspjelo se iz razreda mojega sinka ulogirati na stranicu loomen.carnet.hr, a putem stranice https://login.aaiedu.hr, šestero učenika od njih dvadeset i četiri. Drugoga dana, u utorak, bijahu uspješniji znatno, pa ih se ulogiralo do petnaest. Trećega dana, u srijedu, virtualnoj učionici uspjelo je pristupiti svega dvoje učenika.

Moj se sinko u ta prva tri dana uspio ulogirati jednom, u utorak, pa je riješio i poslao zadaće za dva dana iz pet predmeta. Zatim je veza „pukla”.

Loomen nije jedini aktivan uslužitelj, ali je, po sve-mu sudeći, najpopularniji. Usluga je dakle vrlo rijet-ko dostupna, a kad i pristupiš stranici, ona se često „zaledi”. Sama pak virtualna učionica jest zapravo otvoren internetski forum, „message board”, pa ga svatko, pa tako i učenici, mogu uređivati. Upozoreni su da to ne čine, ali ne može ih se spriječiti.

Budući da je forum otvoren, sve je podložno pre-pisivanju i dovoljno je da jedan đak riješi zadaću te je pošalje „u razred” – ostali je samo prepišu. Djeca su vraški snalažljiva, hitrija uma od odraslih, pa već sad muče profesore i slanjem namjerno zamućenih ili naopako okrenutih fotografija svojih zadaća, a profesori ih uzalud pokušavaju pročitati. Znači, uče-nici nisu dužni slati rješenja u tekstualnom formatu, nego li snimaju pametnim telefonom stranice iz bilježnica, pa ih zatim šalju mailom na stolno raču-nalo pa dalje prosljeđuju u virtualnu učionicu, ako se uspiju spojiti za nju, dakako.

Pritom nastaje novo zagušenje, jer sustav ne javlja da je poruka zaprimljena, pa se događa da đaci i po stotinu puta pritisnu tipku „šalji”, pa se onda u virtualnoj učionici pojavi stotinu primjeraka njihove zadaće.

Znači, cijeli postupak slanja i primanja informa-cija jest nesuvisao. Profesori se vrlo teško snalaze u novom okruženju, pa neki jednostavno igraju na „povjerenje”. Naivno.

Brojčane su ocjene do daljnjega ukinute, dijele se jedino opisne, što će stvoriti dodatan nered i, plašim se, nerad.

dnevnik jednog tate

Hakeri Su iZgovor Za loš SuStav

napisao

tomislav čadež

Sama pak virtualna učionica jeSt zapravo otvoren internetSki forum, „meSSage board”, pa ga Svatko, pa tako i učenici, mogu uređivati. upozoreni Su da to ne čine, ali ne može ih Se Spriječiti. budući da je forum otvoren, Sve je podložno prepiSivanju

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 ZagrebDIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])GLAVNA UREDNICA Irena Kustura ([email protected])UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg ([email protected]), Ivan Rodić ([email protected]), Branko Nađ ([email protected]), Ivica Buljan ([email protected])

LEKTORICA Ivana ČavlovićGRAFIČKI UREDNIK Nenad PejuškovićTAjNIŠTVO ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712RAČUNovoDstvo, PREtPLAtA ([email protected]) OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

ŽIRo RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-1110168174 / Privredna banka

IBAN: HR6723600001101381687 / Zagrebačka banka HR2523400091110168174 / Privredna banka

DEvIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)tIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

CIjENA Pojedinačni broj: 12 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 375 KN / Pojedinci - 195 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Mađarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €CIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja i treća 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja i treća 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN

Školske novine izlaze uz financijsku potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

/Redakcija Školskih novina ne dijeli sva objavljena mišljenja svojih suradnika./

nakon djece, ni učitelji više ne moraju dolaziti u školu pa razredi ostaju prazni

viši razredi i srednjoškolci lakše funkcioniraju putem mobitela...

3školskenovine

Učenici uglavnom imaju računala ili pametni telefon i mogu pristupiti svim sadr-žajima koji im se nude, a oni slabijega imovinskog stanja dobili su od škole prijenosna računala kako bi mogli pra-titi nastavu na daljinu. A ako imaju problema s prijavom na operativne sustave, onda učenici međusobno mailom razmjenjuju materijale. Na Sportskoj TV idu za njih materijali, ali i svaka škola ima raspored po kojemu bi radili da su učenici na redovitoj nastavi. Ako se nešto od tih dostupnih sadržaja uklapa u raspored, nastavnici upozore učenike da ih prate i koriste u učenju.

neusklađenost s tV školoMNacionalni raspored nastave na televizijskim kanalima donesen je na temelju kuriku-luma, ali škole rade u vlasti-tom ritmu pa se neke stvari ne poklapaju. Potvrdili su nam to iz nekoliko škola, dok gimna-zije imaju problem s time što je TV sadržaj za njihove učenike – prelagan. Naime, od prvog dana online nastave vrlo je aktivno i u splitskoj III. gimnaziji. Ravnateljica

Deana Bokšić ističe da su ih malo obeshrabrili problemi s prijavom na platforme, no sad je i to koliko-toliko došlo u red. Profesori su postavili svoje materijale na Loomen, a učenicima svaki dan najkasni-je do podneva daju zadatke u virtualnoj učionici kako bi ih mogli obaviti na vrijeme:

– Budući da je najlakše sustavu pristupiti u večernjim satima, odlučili smo tad uče-nicima postavljati materijale za sutrašnju nastavu. Moramo imati mnogo strpljenja, dobre volje i sve će to ići. Ministar-stvo daje dnevne rasporede rada, ali mi imamo svoj ritam i raspored prilagođen našim učenicima. Za gimnaziju našega kalibra, za to što mi od naših učenika tražimo i što im dajemo, nama su ti sadržaji na nacionalnoj razini prilično neprihvatljivi, jer je to prela-gano za naše gimnazijalce. Pa radimo po svom redovitom rasporedu – ističe Bokšić.

Zagrebačka učiteljica ra-zredne nastave Tajana Tintor iz OŠ Gustava Krkleca otkriva nam pak da je prvih nekoliko dana prošlo u pronalaženju najidealnijeg načina komu-nikacije s djecom i rodite-ljima. I sama je bila svjesna

kako se zbog preopterećenja i rušenja sustava ne će baš sve moći odvijati po planu. Pa je odlučila napraviti dvije WhatsApp grupe, jednu za djecu, drugu za roditelje. To joj je bio najsigurniji način da u dogovorenom i želje-nom trenutku s djecom može uspostaviti kontakt i komuni-kaciju, objašnjava Tintor:

– S djecom sam dogovori-la da će svaki dan od 10 do 13 sati u tu grupu dobivati materijale, odnosno zadat-ke prema gradivu iz svojih udžbenika. Kad ih obrade, pročitaju, moraju ih riješiti, poslikati i vratiti meni na pregled. Dio gradiva uče iz knjiga koje imaju, dio iz do-datnih materijala koje im ja osmišljavam, a šaljem i razne videouratke koji im olakšava-ju rad na daljinu.

na MuCi se poznaju junaCiŠkola na Trećem u početku joj nije puno pomagala, jer ti emitirani nastavi sadržaji nisu pratili sadržaje koje rade trenu-tačno u njezinom četvrtom ra-zredu. Međutim, kaže da se i to mijenja, jer su učitelji slali svoje primjedbe pa se cijeli taj TV sustav sinkronizira sa stvarnim

gradivom koje su prije zatvara-nja škola obrađivali s djecom u razredima.

Svakome učitelju pada teško razdvajanje od djece, kaže naša sugovornici iz Krkleca, ali je oduševljava što klinci u svojoj grupi bodre jedni druge i po-mažu si međusobno.

Slično je i u brojnim dru-gim hrvatskim školama, u

drugim grupama i virtualnim razredima, što samo doka-zuje da su i učiteljica Tintor i mnoštvo njezinih kolega dosad odrađivali vrhunski postao. Pripremali djecu za život, u pravome smislu te riječi. Na muci se poznaju junaci, rekao je mudrac, pa našim prosvjetnim junacima – skidamo kapu!

učitelji svojim angažm anom spašavaju online nastavu ObrazOvanje u vrijeme kOrOnavirusa Škole, vrtići i fakulteti zatvoreni do 19. travnja

Materijali školske knjigeN aš najveći nakladnik Školska knjiga potpuno podržava održavanje nastave na daljinu, pa su putem svoga

Školskog portala omogućili dostupnost svojih digitalnih sadržaja. Kako bi prosvjetarima i njihovim učeni-cima olakšali nove okolnosti učenja, autori, urednici i suradnici Školske knjige svakodnevno objavljuju materijale koji prate sadržaj nastave na daljinu, a koji je objavio MZO za sve predmete i razrede.

Materijale je moguće besplatno preuzeti na www.skolskiportal.hr

Nema više radnog vremena i doista smo 24 sata dnevno na raspolaganju učenicima i njihovim roditeljima. Stalno smo jedni drugima dostupni, nastavnici unaprijed pohranjuju

nastavne materijale na platformu i tako ćemo raditi dokle god bude trebalo

Suzana Poropat Božac, Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin

odlučila sam napraviti dvije Whatsapp grupe, jednu za djecu, drugu za roditelje. to mi je bio najsigurniji način da u dogovorenom i željenom trenutku s djecom mogu uspostaviti kontakt i komunikaciju, jer se sustav rušio

Tajana Tintor, OŠ Gustava Krkleca, Zagreb

... dok razredna nastava prati Školu na Trećem, a zadatke dobivaju izravno od svojih učiteljica


napisao Branko Nađ Naši su muškarci prvaci Europe – po debljini, a djeca su nam na petome mjestu te neslav-ne ljestvice. Otkriveno je to povodom nedavnoga Svjet-

skog dana debljine, kad je istaknuto kako je debljina jedna od najvećih javnozdravstvenih briga 21. stoljeća. Kronična je to bolest koju na globalnoj razini ima 650 milijuna odraslih osoba. Prema posljednjim rezultatima Eu-ropske zdravstvene ankete (EHIS), u Hrvat-skoj zapravo svaka druga odrasla osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Toga, nažalost, nisu pošteđena ni djeca, i upravo o njima, njihovu zdravlju i budućnosti, treba voditi najviše brige. Vrtići i škole, u kojima djeca borave velik dio dana, moraju mijenjati svoje jelovnike u zdravije varijante, treba aktivno promišljati i o povećanju satnice tje-lesnog u školama, djecu poticati na bavljenje sportom… Ali i educirati roditelje koji u ovoj današnjoj egzistencijalnoj strci ni sami ne raz-mišljaju o zdravoj prehrani već tek toliko da nešto u nekome trenutku ubace u usta.

Međutim, unatoč poraznim brojkama, tim Hrvatskog zavoda za javno zdravstvom iz projekta „Živjeti zdravo” naglašava činje-nicu da su uzroci debljine različiti i mnogo kompleksniji od loših prehrambenih navika i neredovite tjelesne aktivnosti.

kraći žiVotni VijekDebljina nije isključivo osobna odgovornost, već na nju utječu mnogobrojni okolišni čimbenici. Kao i u mnogim drugim zemljama Europske unije, učestalost debljine ni u Hr-vatskoj nije imuna na društveno-gospodarske nejednakosti.

– Debljina je sasvim logičan odgovor na trenutačne društvene uvjete. Zdravi izbori če-sto nisu i lakši izbori, pa je potrebno raditi na

stvaranju okruženja u kojem je jednostavnije napraviti zdrav izbor i usvojiti zdrave navike – kazala je Sanja Musić Milanović, voditeljica Službe za promicanje zdravlja Hrvatskog za-voda za javno zdravstvo i voditeljica projekta „Živjeti zdravo”.

Prekomjerna tjelesna masa i debljina rizični su čimbenici za nastanak pet danas vodećih kroničnih nezaraznih bolesti. To su kardi-ovaskularne bolesti, šećerna bolest tipa 2, kronična opstruktivna plućna bolest, neka sijela tumora te mentalni poremećaji. A još više zabrinjava nedavna analiza OECD-a pre-ma kojoj se u Hrvatskoj u sljedećih 30 godina prekomjerna tjelesna masa može povezati s padom očekivanog trajanja života od čak tri i pol godine, što nas smješta u sam vrh zemalja OECD-a.

Posebno treba naglasiti kako debljina nije problem samo odraslog stanovništva, već se javlja u sve ranijoj životnoj dobi te donosi du-goročne i ozbiljne posljedice za zdravlje djece. Podatci Europske inicijative praćenja debljine u djece za Hrvatsku iz 2015. godine pokazuju da svaki treći osmogodišnjak u Hrvatskoj ima problema s prekomjernom tjelesnom masom. Trideset posto škola uključenih u ovo istraživanje nema školsku kuhinju kao dio školske infrastrukture, a njih 9,1 posto ima automate s prehrambenim proizvodi-ma, uglavnom slatkim i slanim grickalicama bogati rafiniranim šećerima, transmasnim kiselinama i većim količinama kuhinjske soli. Također, velik broj škola u Hrvatskoj nema sportsku dvoranu pa time ni osnovne uvjete za redovitu tjelesnu aktivnost.

Pogrješno se također čuditi epidemiji debljine jer je Hrvatska tobože „mediteranska zemlja s kvalitetnom mediteranskom prehra-nom”, koja je proglašena zdravom i korisnom za tijelo. Naime, Musić Milanović naglašava

Hrvatska se bOri i s epidemijOm debljine

djeCa previše sjede, NeZdravo jedu i Ne Bave

se sportoM

debljina nije samo odgovornost pojedinca. trideset posto škola nema školsku kuhinju kao dio školske infrastrukture, a njih 9 posto ima automate s prehrambenim

proizvodima, uglavnom slatkim i slanim grickalicama. također, mnogo škola u Hrvatskoj nema sportsku dvoranu pa time ni osnovne uvjete za redovitu tjelesnu aktivnost. Zato je krajnje vrijeme za tektonske društvene promjene

savjeti za prehranU:UspOstaviti navikU redOvitOg Uzimanja ObrOkapOticati Uzimanje ObrOka U drUštvU Obiteljiizbjegavati zaslađena pića, prepOrUčiti pijenje vOdepOticati kOnzUmiranje zdrave hrane – vOća i pOvrća te žitaricapOticati kOnzUmiranje slOženih UgljikOhidrata UmjestO mOnOsaharida

savjeti za tjelesnU aktivnOst:pOticati hOdanje ili vOžnjU biciklOm dO škOle/vrtićapOticati sUdjelOvanje U bilO kOjem OblikU Umjerene ili pOjačane tjelesne aktivnOstismanjiti vrijeme prOvedenO pred televizOrOm ili račUnalOm na manje Od 2 sata na danpredlOžiti zajedničke aktivnOsti s rOditeljima ili prijateljimaprepOrUčiti barem jedan sat aktivnOsti na dan (60 minUta dnevnO tjelesne aktivnOsti UmjerenOg dO žUstrOg intenziteta)

5školskenovine

da prvih pet mjesta na toj crnoj listi pretilosti drže upravo mediteranske zemlje:

– Zanimljivost je da su dječaci puno deblji od djevojčica, u tih pet mediteranskih zema-lja, a to vrijedi i kod nas. Sjevernjaci Europe uvjerljivo su najvitkija djeca, a južnjaci su uvjerljivo najdeblji. Ovog trenutka 42 posto dječaka u hrvatskim krajevima uz more, da-kle na Mediteranu, ima višak kilograma. Čak 6 posti je pretilo, odnosno ekstremno debelo. A takve podatke bilježe i Španjolska, Portu-gal, Italija, naročito na Malti, Cipru, u Grčkoj. Dakle, cijeli taj bazen Mediterana sve je više opterećen viškom kilograma.

kršni MoMCiRazlog nije samo jedan i nije odgovoran samo pojedinac. Zato je nedavni Svjetski dan debljine obilježen krilaticom da su korijeni debljine duboki i kompleksni, multidiscipli-narni, psiho-socijalni, ekonomski, bihevi-oralni. Sve više shvaćamo da se kod nas na Mediteranu zapravo ne konzumira medite-ranska prehrana i da je došlo do izraženijega sjedilačkog načina života:

– Djevojčice Mediterana statistički su znat-no vitkije od dječaka. I na Mediteranu doista postoji taj takozvani kult ljepote za djevojčice, što je u ovome slučaju dobro, dok su naši dje-čaci tradicionalno nazovi kršni momci. I na njihovu debljinu kao da se ne obraća pažnja. No to je poprimilo velike razmjere, i na to moramo početi upozoravati – jasna je Musić Milanović.

Najlakše je prebaciti sve na pojedinca i reći „Ti to ne znaš, ti to ne ćeš”. A što ako hoće i zna, ali su okolični čimbenici takvi da nema gdje tu promjenu prakticirati, pita se Musić Milanović.

Logika stvari nalaže da se s edukacijom, pa i promjenom okolišnih uvjeta kreće od naj-ranije dobi. Dakle, od predškolskog odgoja, vrtićke dobi, gdje se stječu navike za cijeli život. Znaju to jako dobro u zagrebačkom DV Matije Gupca, koji je već dulje uključen u međunarodnu suradnju kako bi unaprijedili svoja dječja igralište i potaknuli djecu i odgo-jiteljice na više kretanja, igre i učenja na otvo-renom. Podatci govore da u predš-kolskoj dobi svako sedmo dijete ima problema s debljinom, što se pogoršava odrastanjem odnosno polaskom u školu

smanjuje se vrijeme provedeno na otvorenom i manje se nadzire što je dijete pojelo.

Zdravstvena voditeljica u DV Matije Gupca Vedrana Čabraja slaže se s time da je za to odgovorno društvo u cjelini. Europski podat-ci o izdvajanju za prevenciju bolesti navode da se na programe prevencije iz financijskih sredstava za zdravstvo (health budget) izdvaja samo 3 posto, dok se 97 posto troši na liječe-nje. Dakle, premalo se ulaže u prevenciju:

– Pri tome ne mislim samo na prevenciju prekomjerne tjelesne mase i svih kroničnih nezaraznih bolesti koje su posljedica iste nego i primjerice prevenciju karijesa ili pre-venciju mentalnih bolesti. Važno je znati da sve mjere prevencije trebaju biti usmjerene na poboljšanje kvalitetu života pa sam sigurna da možete naslutiti dokle seže problem i tko bi sve trebao biti uključen u provođenje tih mjera.

Donekle je utješan podatak da se (barem u ovom vrtiću) posljednjih 15 godina broj djece s prekomjernom tjelesnom masom ne po-većava. Taj je broj konstantno oko 14 posto. Prehrambeni standard za planiranje prehrane u dječjim vrtićima koji imamo u Hrvatskoj uporište je koje je iznimno važno u prevenciji i Čabraja kaže da smo u tom segmentu orga-niziraniji od većine europskih zemalja.

– Ipak, ovih se dana pitam zašto u javno-sti epidemija debljine nikad nije zauzimala naslovnice u medijima kao što je ovih dana u fokusu epidemija koronavirusa. Kad bi se te brojke svakodnevno objavljivale, možda bi se i problemu pristupilo sustavno, brže i učin-kovitije. Epidemija debljine prepoznata je kao jedini bitni čimbenik rizika za pet vodećih kroničnih nezaraznih bolesti od kojih umire 80 posto stanovništva Hrvatske. Ne bismo li trebali više o tim brojkama?!

Drukčija DjetinjstVaSama činjenica da se postotak djece s preko-mjernom težinom povećava kad iz vrtića pri-jeđu u školu govori nam da kao društvo nešto radimo pogrješno. Stoga se Čabraja zalaže da konačno i osnovne i srednje škole dobiju normative za izradu jelovnika koji bi im bili

polazište u planiranju prehrane djece ovisno o dobi. Sigurna je i da bi im

to pomoglo u planiranju i ugo-varanju cijena s dobavljačima. A cijena jelovnika nije pro-

blem, odnosno od istih se namirnica može izraditi kvalitetan ili manje kvalitetan obrok. Naravno da prostora za poboljšanje uvijek ima te zdravstvena voditeljica DV Matije Gupca pritom misli na mogućnost pribavlja-nja namirnica koje su ekološki uzgojene.

Odgojiteljica u istome vrtiću Silvija Zlatar i sama primjećuje da je sjedilački način života u modernim društvima globalni problem, koji počinje već u najranijoj dobi. Koncept djetinjstva, kaže, promijenio se i došlo je do generacijskog pomaka od slobodne igre na otvorenome do ograničenog i sjedilačkog sustava u zatvorenom prostoru.

– Tehnološka dostignuća u posljednjih 30 godina pridonijela su načinu života koji je obilježio razvoj kulture ekrana za sve naraštaje. Djeca će radije ostati u zatvo-renom prostoru s ekranima koji će zami-jeniti sve dosadašnje aktivnosti kretanja, slobodne igre na otvorenome. Iz istoga proizlaze prezaposleni roditelji s previše zaštitničkim stavom koji su usmjereni na sigurnost i uklanjanje svih prilika za rizik u životu djece. Time utječu na smanjena mobilnosti djece, osobito u urbanim sredi-nama. Svoje postupke opravdavaju orga-niziranim aktivnostima za svoju djecu, što dovodi do toga da djeca imaju često

Hrvatska se bOri i s epidemijOm debljine

Predugo SjedeNje uZrokuje dePreSijuI straživanje londonskog University Collegea pokazalo je da

samo jedan dodatni sat lagane tjelesne aktivnosti u danu, bez obzira na to radi li se o šetnji ili kućanskim poslovima, znači mnogo manje izglede za razvijanje depresivnih simptoma kod djece i u kasnijoj dobi. Drugim riječima, djeca (ali i odrasli) koji predugo sjede skloniji su depresiji.

U istraživanju je sudjelovalo 4257 djece u dobi od 12 do 16 godina, a mjerena je njihova svakodnevna tjelesna aktivnost. Nosili su akcelero-metre deset sati na dan, tri dana zaredom, čime se bilježila njihova dnev-na aktivnost u trima razinama – sjedenje i lagana aktivnost, umjerena ili pak naporna tjelesna aktivnost.

Istodobno su morali popunjavati upitnike, da opišu kako se osjećaju u određenom trenutku, osjećaju li neraspoloženje, odsustvo uživanja ili lošu koncentraciju.

Istraživači su došli do zaključaka da se tjelesna aktivnost kod mladih u dobi od 12 do 16 godina znatno smanjuje, a istodobno se vrijeme provedeno sjedeći povećava sa sedam na osam i pol sati dnevno. To je vrlo zabrinjavajuće, jer za svaki dodatni sat proveden sjedeći u toj dobi postoji od 9 do 11 posto više izgleda za razvijanje simptoma depresije u odrasloj dobi, poruka je studije Univerity Collegea. Smatraju da se i u školama može prakticirati manje sjedenja, uvodeći više satova na kojima se učenici mogu kretati ili barem stajati.

uVođenje trećeg sata

tjelesnog u škole tjeDno MiniMuM

je MiniMuMa

izloženost stresu i ubrzani ritam života, brza hrana i sjedilački način života glavni su uzroci sve većeg problema debljine kod odraslih, ali i djece


upozoriti da prvo dolazi tjelovježba, igra i druženje, a tek onda ekrani. Imaju vremena za sve. Nema predaje!

Profesor tjelesnog Davor Šijanović iz Gimna-zije Vukovar epidemiju pretilosti donekle objaš-njava drukčijim načinom odrastanja od onoga na koji smo mi navikli u svom djetinjstvu. U velikom broju slučajeva rizik od pretilosti pojav-ljuje se i uvjetovan je prehranom majke.

zahtjevniji raspored nego mnogi odrasli – upozorava Zlatar.

Srećom, djeca su prirodno motivirana da budu fizički aktivna povezujući se s okoli-nom, prirodom i samima sobom te su dio promjena koje se kontinuirano događaju u prirodi. Utjecaj dječje izloženosti zelenilu pozitivno djeluje na kretanje, motorički razvoj, kognitivni razvoj, emocionalnu do-brobit i sposobnost procjene rizika. Stoga je odrasla osoba dužna kreirati i osigurati kvalitetno okruženje s odgovarajućim uvjetima koji će biti stimulirajući za rast i razvoj djeteta predškolske dobi. Uostalom, prema smjernicama za fizičku aktivnost Svjetske zdravstvene organizacije iz 2019, djeca u dobi od tri-četiri godine trebaju biti fizički aktivna svaki dan najmanje tri sata, raspodijeljena tijekom dana, zaključu-je Zlatar:

– Djeca će mijenjati svoje navike koliko ih mi odrasli budemo mogli motivirati na njih te na koji ćemo način poticati njihovu znati-želju i kreativnost na boravka na otvorenome. Da, to je borba koja nikad ne prestaje, a mi moramo biti svjesni svoje odgovornosti koju imamo prema njima.

Profesorica Ivana Olivari niz godina predaje tjelesnu i zdravstvenu kulturu u zagrebačkoj OŠ Gustava Krkleca. Prema tome jako dobro zna i vidi kako se trendovi kreću, i što se tiče tjelesno-fizičkih aktivnosti i što se tiče prehrambenih navika današnjih osnovaca, naročito sedmaša i osmaša, budući je to razdoblje u kojem ih pubertet „pukne na najjače” pa im se ništa ne da i misle da u prehrambenoj piramidi postoji samo brza hrana.

Bolna istinaOlivari nam govori da je podatak o epidemiji pretilosti kod djece bolno istinit, jer se djeca manje bave sportom. Roditelji dugo rade, djeca ne idu u parkove i ne igraju se pred zgradom:

– Ako i izađu, oni stariji sjede na klupi-cama i gledaju u mobitele. Puno njih pak ostaje kod kuće i gledaju u neki od ekrana. Nažalost, roditeljima je tako lakše, nego sve ostaviti, uzeti dijete i otići na dva sata u park, šetnju, vožnju biciklom.

Slaže se i ona da postoji mnogo dobrih preventivnih programa koji se provode po vrtićima i školama, ali to je samo teorija, a praksa je nešto sasvim drugo. Kad se ta teori-ja treba pokazati u praksi – sve stane:

– Danas su djeca mnogo ranije upoznata s prehranom, kako bi se trebalo hraniti, koliko često vježbati. I djeca, a i roditelji sve to znaju, ali... Kad pogledamo rezultate, gori su nego ikad. Definitivno je pogrješno što

djeca toliko sjede. Primjerice, u Danskoj se djeca igraju vani bez obzira na vrijeme. Kod nas se dogodi da djeca u vrtiću ne izađu van cijeli tjedan – jer pada kiša.

Premalo je i sati tjelesne i zdravstvene kulture u školama, ističe Olivari te dodaje da institucije po tom pitanju ne rade ništa. U biti rade, kaže, ali tako da drže predavanja djeci umjesto da uvedu treći sat tjelesnog i u vrtićima svakodnevnu tjelovježbu.

Za profesoricu Olivari nema sumnje. Ro-ditelji bi prvi trebali shvatiti koliko je alar-mantna situacija s pretilošću naše i njihove djece, jer su oni na prvoj liniji i prvi bi trebali mijenjati svoje navike, kako bi ih onda navike mijenjala i njihova djeca.

– Naravno, i u našoj školi postoje pretila djeca. No kad ih molim da idu na neki sport, jer su često ta djeca vrlo spretna i motorična, nemaju podršku roditelja. A u toj je dobi roditelj najvažniji. Djeca vrlo rado poslušaju i kako pravilno jesti, što izbaciti iz prehra-ne. Ali opet je tu roditelj koji sve to mora podržati.

Sve se na kraju vrti oko novca, smatra profesorica iz OŠ Gustava Krkleca. Ali ističe da se tu ne smije štedjeti. Svaka škola mora imati novca za pravilnu prehranu. U nje-zinoj se školi trude raditi tako. Djeca svaki dan dobiju voće, kuha se u školi, raznovrsno i zdravo s puno povrća. Ali kada su takvi meniji, onda neka djeca ne žele jesti, traže

hrenovku ili kruh. Igrališta su također jako važna, jer svako dijete može

uzeti loptu i doći na igralište. Najvažnije, nikako ne smijemo odustati od borbe.

– Nove su generacije vrlo pametne pa ih samo treba

djevOjčice mediterana statistički sU znatnO

vitkije Od dječaka. i na mediteranU dOista

pOstOji taj „kUlt ljepOte” za djevOjčice, štO je U

OvOme slUčajU dObrO, dOk sU naši dječaci tradiciOnalnO „kršni mOmci”. a na njihOvU debljinU kaO da

se ne Obraća pažnjasanja mUsić milanOvić, vOditeljica slUžbe za

prOmicanje zdravljahrvatski zavOd za javnO zdravstvO

i U našOj škOli pOstOje pretila djeca. nO kad

ih mOlim da idU na neki spOrt, jer sU čestO ta

djeca vrlO spretna i mOtOrična, nemajU

pOdrškU rOditelja. a U tOj dObi rOditelj je najvažniji. djeca vrlO

radO pOslUšajU i kakO pravilnO jesti, štO izbaciti iz prehrane. ali Opet je tU

rOditelj kOji sve tO mOra pOdržatiivana Olivari, Oš gUstava krkleca, zagreb

tehnOlOška dOstignUća U pOsljednjih 30 gOdina

pridOnijela sU načinU živOta kOji je ObilježiO razvOj kUltUre ekrana

za sve naraštaje. djeca će radije Ostati U zatvOrenOm

prOstOrU s ekranima kOji će zamijeniti sve dOsadašnje aktivnOsti kretanja,

slObOdne igre na OtvOrenOmesilvija zlatar, dv matije gUpca, zagreb

nastaViMo li oVako, za

30 goDina žiVjet ćeMo tri i pol goDine kraće

Škole svakako moraju razmisliti o promjeni jelovnika. iskustva drugih škola pokazala su da je to pitanje volje, a ne novca

na djecu se može i mora utjecati od najmlađe dobi

7školskenovine

kom domu Pula, koja kao problem odnosno uzrok epidemije pretilosti vidi needuciranost djece, ali i roditelja koji od samog djetinjstva ne vode brigu o raznovrsnosti prehrane:

– Iako u vrtićima i školama vodimo računa o tome da djeca jedu relativno zdravo i razno-vrsno, ako dijete takve navike ne nosi od kuće i nije naučeno tako jesti, nastaje problem. Pa

se djeca često hrane vani i to brzom hranom, za vrijeme marendi u školama, a slabo se i kreću te bave sportskim aktivnostima.

Pogrješan je dakle odgoj od kuće i (ne)stva-ranje zdravih prehrambenih navika s jedne te golema količina dostupnosti nezdravih na-mirnica s druge strane. Djecu, naročito mlade srednjoškolce koji žive u učeničkim domovi-ma, treba više poticati i educirati o važnosti zdrave prehrane, kao i fizičke aktivnosti, u obliku radionica, poziva u savjetovališta za prehranu, putem medija, navodi Bajlo.

U pulskome Domu trenutačno boravi 110 učenika i većina ih je aktivna u sportskim ak-tivnostima, kako unutar ustanove tako i vani. Od odbojke, streljaštva, košarke, badmintona, nogometa. Što se kuhinje tiče, izrađuju jelov-nik da zadovoljava sve prehrambene nutrijen-te za učenike po školskoj shemi, koja najviše uključuje mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće. I na zdravim navikama odnosno jelovniku u UD Pula nikad nisu štedjeli, kaže Bajlo i zaključuje – promjenu kod djece u bilo kojem obliku, pa tako i u promjeni životnih navika, možemo očekivati jedino ako se s njima redovito i ustrajno radi te potiče na važnost bavljenja sportom, pravilne ishrane, boravka na svežem zraku.

Ustrajnost, kontinuirani rad i edukacija ključ su dakle borbe protiv viška kilograma, prvo kod djece, a onda i kod nas odraslih. Jasno, promjene se ne će dogoditi preko noći, ali ako uskoro ne poduzmemo nešto radikal-no – crno nam se piše.

Nadalje, rođenjem djeteta i njegovim razvojem okolina i društveno ozračje znatno pridonosi smanjenom potrebom za tjelesnim aktivnostima, rekao nam je Šijanović:

troMost sustaVa– Više ne možemo vidjeti djecu koja se spontano po cijele dane igraju na ulici, kao nekad. Dječje igre, kao što su školica, gumi-gumi, lovice, graničar, nogomet, igra skrivača polako nestaju s naših ulica. Sve su to igre u kojima su djeca trošila znatan broj kalorija, oznojila se, zarumenila, zapuhala, radovala se pobjedama i uspjesima, ali nosila se i s pora-zima. U današnje vrijeme svjedoci smo kako djeci nakon gore navedenih igara vrlo brzo postane dosadno i odmah uzimaju svoje digi-talne uređaje na kojima nastavljaju igranje, ali u virtualnom okruženju.

Šijanović odgovorno tvrdi da su škole po-sljednje oaze u kojima se takve igre primje-njuju i u današnje vrijeme te bi po njegovu mišljenju djeci trebalo omogućiti što više kretanja i igara u kojima će njihov organizam biti izložen pozitivnim naporima, potrošnji kalorija za što nisu niti svjesni pogotovo za djecu koja mnogo vremena provode u školi u produženom boravku.

I on podsjeća da se najistaknutiji znan-stvenici u području kineziologije Republike Hrvatske već godinama bore s našim tro-mim sustavom, koji nije prepoznao važnost tjelesnog vježbanja niti omogućio povećanje satnice tjelesne i zdravstvene kulture na mi-nimalno tri sata tjedno kako imaju učenici od 1. do 3. razreda osnovne škole.

– Od prvog je razreda potrebno zaposliti stručnjake kineziologe koji će djecu voditi i usmjeravati od najranije dobi kako već godina-ma učenici imaju za strane jezike i vjeronauk. Naravno, za ostvarenje ovih prijedloga potreban je daleko veći proračun i smanjenje satnice nekih drugih predmeta. Je li to moguće u ova-kvom obrazovnom sustavu Republike Hrvat-ske? Nisam siguran. Imao sam tu sreću i stekao iskustvo radeći u osnovnoj školi u SAD-u, gdje učenici od 1. do 8. razreda osnovne škole imaju nastavu tjelesnoga svaki dan po 30 minuta, dok se u srednjim školama opredjeljuju za određene sportove prema talentu i sklonostima te svoju školu predstavljaju u tom sportu koji su odabra-li – govori vukovarski profesor.

eDukaCija oDraslihKakva je pak situacija u učeničkim domovi-ma, gdje djeca borave 24 sata na dan jer se školuju katkad i vrlo daleko od svojih obitelj-skih domova? O njihovu zdravlju, pa onda i prehrambenim navikama, predano brinu domski odgajatelji i stručni suradnici. Moni-ka Bajlo zdravstvena je voditeljica u Učenič-

Dr. MeD. nataša Dragaš zuBalj, nastaVni zaVoD za jaVno zDraVstVo priMorsko-goranske županije

PromjeNe Ne možemo očekivati Preko NoćiU Primorsko-goranskoj županiji ima 20 posto preuhranjene djece i oko 10–15 posto pretilih. Zato već niz godina, točnije od 1986. godine, organizirano kreiraju vrtićke jelovnike, a slično je i sa školskom prehra-nom. Ali su svjesni da su uzroci debljine višestruki

Nažalost, doista bilježimo više djece i mladih s prekomjernom tjelesnom težinom, pa i onih koji su u kategoriji pretilih, nego što je to bilo prije 30 i više godina, govori nam dr. med. Nataša Dragaš Zubalj, voditeljica Odjela školske i sveuči-

lišne medicine pri nastavnom Zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Pitamo tko je kriv za takvu situaciju – roditelji, vrtići i škole, društvo u cjelini:

– U krivca ne možemo uprijeti prstom, s obzirom na to da se radi o višečimbeničkom uzroku. Ono na što moramo upozoriti jesu sjedilački način života, manjak tjelesne aktivnosti, unos namirnica bogatih skrivenim kalorijama, što potiče razvoj preko-mjerne tjelesne težine i pretilosti. No tome svakako možemo dodati i brzi način življenja, koji katkad daje prednost kvantiteti, a ne kvaliteti. Stoga ostaje važno da smo siti, a ne što smo pojeli.

Vršnjačka podrškaDanašnji način života, dakle manje tjelesno aktivan život, ali i usmjerenost na virtualne sadržaje, koji katkad nemaju izravnu vezu a stvarnošću, sigurno utječu na situaciju koju danas imamo. No to nas ne smije pokolebati u nastojanjima da zaustavi-mo ovaj trend, govori Dragaš Zubalj:

– U Hrvatskoj se provode brojni programi koji potiču takozvane prave izbore i kojima se nastoji promijeniti trenutačna situa-cija. No jako je važno da svi budu uključeni u takve edukacije, kako bi djeca i mladi u svom okruženju, u školi, domu, zajednici, zdravstvenom sustavu, imali istovjetan i primjeren sustav podrške. Važna je vršnjačka podrška, ali i učenje na primjeru ili isku-stvu. Djeca i mladi trebaju biti i osobno angažirani kao aktivni sudionici u izradi i provedbi takvih programa kako bi ga osjetili svojim. Ne možemo reći da se nešto od dosad učinjenoga radilo pogrješno, naprotiv. Važna je ustrajnost i upornost, prilagod-ba sredini i novim uvjetima u kojima se program provodi te uključivanju onih koji su dio ciljne skupine i rezultat ne će izostati.

Ključno je, kaže, da cijela obitelj sudjeluje u tjelovježbi, jer je to dobar model poučavanja, ali i kvalitetno provedeno zajednič-ko vrijeme. Osim što na taj način ostajemo u formi, tjelovježba potiče lučenje i povećanje razine hormona, koji utječu na do-bro raspoloženje, omogućava lakši san te povećava koncentraciju i izdržljivost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Trebala bi biti redovita, u skladu s mogućnostima pojedinca, jer takva ima optimalan učinak.

– Kao što obitelj može sudjelovati u zajedničkoj tjelovježbi, može sudjelovati i u kreiranju obroka, pa tako djecu već od ma-lih nogu uključiti u brigu o sebi i drugima. Naravno, nismo svi isti i trebaju nam različiti poticaji. Kad dijete krene u školu, osim obitelji, veliku ulogu preuzimaju učiteljice i stručne službe u školi te nadležni školski liječnici iz sektora zdravstva. Naravno, uz potporu zajednice, osjetljivost pojedine jedinice lokalne samouprave, moguće je učiniti i više.

Upornost i dosljednost A novi zdraviji jelovnici u školama ne moraju biti skupi. S malim promjenama možemo napraviti puno. Npr. ako u jednom sen-dviču napravimo zamjenu peciva integralnim, dodamo komadić povrća i drugu vrstu salame, ne mora doći do promjene u cijeni. Što se tiče uređivanja sportskih terena ili nabavke opreme, također nisu uvijek neophodna velika ulaganja, jer se možda i neki od postojećih prostora mogu prenamijeniti te upotrijebiti neka jednostavna postojeća oprema, govori nam Dragaš Zubalj:

– Vjerujem da danas gotovo nema škole bez školskog poligona. Pritom je kreativnost učitelja i profesora od neizmjerne važnosti. Za veća ulaganja treba potaknuti lokalnu zajednicu, jer se takvi prostori mogu upotrebljavati i za tjelovježbu ostale populacije na tom području u drugom razdoblju dana, što je višestruka korist.

Naposljetku, zaključuje naša sugovornica, za svaku promjenu treba biti uporan i dosljedan. Navodi primjer – ako ljudi koji se nikad u svom radnom vijeku nisu koristili mobitelima ili računalima, a to čine sad kad su u mirovini, zašto naša djeca ne bi mogla promijeniti dio svojih životnih navika.

– Primjerice, neki od njih na mobitelu preuzimaju aplikacije prema kojima vježbaju. Isto tako nije nemoguće doprijeti do njih putem portala i društvenih mreža, pogotovo ako im se sadržaji pripreme na njima zanimljiv način. Kad su i oni naši partneri, ništa nije nemoguće. Naravno, kao što sam već više puta rekla, promjene ne možemo očekivati u jednome danu. Treba biti strpljiv, uporan i ne odustati. Samo tako možemo uspjeti!

primjerom do promjena - davor Šijanović, profesor tjelesnog u gimnaziji vukovar, s učenicima na Biciklijadi pored dunava


troši na liječenje pretilosti i stanja povezanih s pretilošću, što je oko petine izdataka za zdravstvo u toj zemlji, a procijenjeni izravni troškovi zbog bolesti povezanih s preko-mjernom težinom i pretilošću u brazilskim bolnicama iznose nevjerojatnih 2,1 milijar-du dolara godišnje.

Priredila: Ivana Čavlović

Problem pretilosti djece, dakle, ne pogađa samo razvijene zemlje nego i zemlje u razvoju, iako se taj problem prije stotinu godina povezivao s bogatstvom. a u bogatim će se zemljama uglavnom siromašna djeca boriti s problemom prekomjerne težine

Dječja se pretilost diljem svijeta udeseterostručila u posljednjih 40 godina, a rast se ubrzava u zemljama s niskim i srednjim

prihodima, posebice u Aziji, Južnoj Americi i na Karibima, gdje je zamijećeno znatno povećanje razine konzumacije visokoener-getske hrane prepune ugljikohidrata. Broj pretile djece u dobi od pet do 19 godina porastao je s 11 milijuna 1975. godine na 124 milijuna 2016. godine. Dodatnih 213 milijuna ima prekomjernu tjelesnu težinu, no ne smatraju se pretilima. Usto, Iz Svjet-ske zdravstvene organizacije poručuju da u svijetu otprilike 22 milijuna djece mlađe od pet godina ima prekomjernu težinu.

zaBrinjaVajući trenDPretilost djece u mnogim je zemljama tako dosegnula epidemijske razmjere. Jedno državno istraživanje provedeno u Špa-njolskoj pokazalo je da svako treće dijete ima prekomjernu težinu ili je pretilo. U Australiji se za samo deset godina (1985. – 1995.) broj pretile djece povećao tri puta, a u Sjedinjenim je Državama broj pretile djece u dobi od šest do 11 godina u posljednjih 30 godina porastao više od tri puta. Na globalnoj razini, u svim zemljama članicama OECD-a, osim Japana, i u svim državama EU-a najmanje 20 posto djece u dobi od pet do 19 godina ima višak kilo-grama. Hrvatska je u sredini ovog poretka, na 21. mjestu, s 28 posto pretile djece i adolescenata, a u tom segmentu bilježi porast od 160 posto od 1990. godine. Na prvome je mjestu SAD s gotovo 42 posto djece s prekomjernom težinom, dok su na predzadnjem i zadnjem mjestu Estonija (20,5 posto) i Japan (14,3 posto). Među europskim zemljama prednjače Malta i Grčka, s 11,3 odnosno 16,7 posto pretile djece, dok Moldavija ima najnižu stopu pretilosti među djecom u Europi.

– Ovi zabrinjavajući trendovi odražavaju utjecaj prehrambe-nog marketinga i stanja tržišta diljem svijeta, gdje zdrava hrana postaje preskupa siromaš-nijim obiteljima i zajednicama. Trend predviđa generaciju djece i adolescenata koji odrastaju pretili i imaju veći rizik od oboljenja, poput dijabetesa – tvrdi profesor Majid Ezzati.

Problem pretilosti djece, dakle, ne poga-đa samo razvijene zemlje nego i zemlje u razvoju, iako se taj problem prije stotinu godina povezivao s bogatstvom. A u boga-tim će se zemljama uglavnom siromašna djeca boriti s problemom prekomjerne težine. Međunarodno povjerenstvo za borbu protiv pretilosti izvještava tako da u nekim dijelovima Afrike više djece ima problema s pretilošću nego s pothranje-nošću. Godine 2007. Meksiko je po broju pretile djece bio druga zemlja svijeta, odmah iza SAD-a. Prema nekim izvješta-jima, u Ciudad de Mexicu 70 posto djece i tinejdžera ima prekomjernu težinu ili je pretilo. Meksički pedijatar dr. Francisco González upozorava da bi to mogao biti prvi naraštaj koji će zbog zdravstvenih problema uzrokovanih pretilošću umrijeti prije svojih roditelja.

soCioekonoMski status Dakle, djeca koja imaju problem preko-mjerne težine obično su dolaze iz socioeko-nomski ugroženih obitelji. U Sjedinjenim Državama, primjerice, postotak pretile djece pada s rastom razine obrazovanja i prihoda obitelji, a povezanost pretilosti i loših socioekonomskih prilika dokazan je i u Europi. Studija u kojoj su upotrijebljeni podatci iz izvještaja Svjetske zdravstvene or-

ganizacije Inicijativa za nadzor pretilosti kod djece u Europi iz 2008. pove-

zala je socioekonomski status i nedostatak obrazovanja

roditelja s pretilošću kod djece u Češkoj, Portuga-lu i Švedskoj.

Problem prekomjer-ne težine, osim na živote tih ljudi, utječe i na gospodarstvo. Naime, u Njemačkoj

trošak radi prekomjerne težine i pretilosti – koji

uključuju čimbenike poput smanjenje radne produktiv-

nosti i bolesti – iznosi otprilike 162 milijarde američkih dolara. U

SAD-u se pak 190 milijardi dolara godišnje

djeČja pretilOst u svijetu 124 milijuna djece s prekomjernom težinom

životNi vijek će im Biti kraći zbog debljine

amSterdam među NajBoljima u Svijetu u SmaNjeNju dječje PretiloStiG rad Amsterdam među vodećima je u svijetu po zaustavljanju epi-

demije pretilosti, posebno među djecom, a zahvaljujući radikalnom i širokom programu koji pokazuje rezultate i među najsiromašnijim zajed-nicama, kojima je inače najteže pomoći. Amsterdam ima najveću razinu pretilosti u Nizozemskoj, a petina djeca je pretila, no od 2012. do 2015. broj pretile djece i djece prekomjerne težine pao je 12 posto, pri čemu je najim-presivnije to što je najveći pad zabilježen među najnižim socio-ekonomskim grupama. Novouvedena pravila koja su dovela do promjena jednostavna su i jeftina – zabranjeno je donošenje voćnih sokova u školu, a promiče se voda, zabranjeno je donošenje kolačića i sokova na školske proslave rođendana, na izvanškolskim aktivnostima zabranjena su sponzorstva Coca Cole i McDonald’sa itd.

Hrana ne sMije biti ni nagrada ni kazna S vaki roditelj došao je u situaciju da se koristi hranom kao nagradom

djeci za dobro ponašanje odnosno utjehu, smatra Stephanie Meyers, dijetetičarka i nutricionistica sa Sveučilišta Boston u SAD-u. Vrsta hrane kojom nagrađujemo djecu najčešće je bogata solju ili šećerom i nerijetko nam je nadohvat ruke. Stoga Meyers smatra da su ovakve prakse opasne za dječje prehrambene navike u budućnosti. Naime, nagrađivanje ili tješenje hranom može voditi prejedanju, čak i ako djeca nisu gladna, nakon čega je, prema njezinu mišljenju, moguće da razviju naviku nošenja s određenim emocijama konzumiranjem hrane.

Stephanie aktivno radi s obiteljima na iskorjenjivanju praksi poput ucjenji-vanja, osuđivanja ili ponižavanja na osnovu prehrambenih navika, tako što ih upućuje na druge načine koji su jednako učinkoviti u situacijama kad žele nagraditi ili utješiti djecu. Štoviše, poziva se na istraživanje koje pokazuje kako djeca koja su navikla primati hranu kao nagradu unose više kalorija, ugljikohidrata i masti tijekom jednog dana. Isto tako, spominje drugu studiju prema čijim rezultatima saznajemo da djeca koja su u predškolskoj dobi dobivala hranu kako bi se izborila s osjećajima nelagode jedu više slatkiša kad su uznemirena.

9školskenovine

prOf. dr. sc. dijana vican rektOrica sveUčilišta U zadrU INTERVJu šKOlsKIH NOVINA

Moderno i integrirano Sveučilište u Zadru, koje se posljednjih godina intenzivno razvija, slavi 18

godina svog osnivanja. Iako je velika proslava koja se trebala održati na Dan Sveučilišta 25. ožujka odgođena zbog koronavirusa, kod profesora, studenata i uprave Sveučilišta primjetan je ponos i zadovoljstvo svime što su učinili u proteklom razdoblju. Planova imaju mnoštvo, a volje, želje, snage i umijeća za njihovu realizaciju također im ne manjka. Ponosni su na bogatu povijest svog sveučilišta čiji korijeni sežu čak u 14. stoljeće i čine ga najstarijom sveu-čilišnom ustanovom u jugoistočnom dijelu Europe. Povod je to i dobar ra-zlog za razgovor s rektoricom prof. dr. sc. Dijanom Vican, kojoj je ovo drugi mandat na čelu te sveučilišne ustanove.

Sveučilište u Zadru ove godine slavi 18 godina postojanja kao prvoga integriranog sveučilišta u Hrvatskoj. Što se u tih 18 godina sve postiglo, što smatrate najvažnijim?

Od osnivanja 2002. do da-nas Sveučilište u Zadru imalo je više razvojnih skokova. Prvi je širenje znanstvenih i studijskih područja od društvenog i humanističkog na tehničko, biomedicinsko, biotehničko, prirodno i interdisciplinarno odnosno širenje broja odjela kao ustrojbenih jedinica koje realiziraju studijske programe i znanstvene projekte. Drugo je postignuće vezano za znanstvenu i izdavačku djelatnost, prijavu i real-izaciju znanstvenih projekata, kao i objavljivanje radova u domaćim i međunarodnim časopisima indeksira-nim u vodećim citatnim bazama. Najvažnijim smatram to što smo se profilirali u čvrstu znanstvenu jezgru koja se može ravnopravno povezivati s međunarodnim institucijama i koja ima znatno povećanu znanstvenu produktivnost u svim područjima.

Moderno zadarsko sveučilište slavi 18 godina, međutim sveučilišni ko-rijeni stariji su ne desetljećima nego stoljećima i po tome je najstarije sveučilište na području jugoistočne Europe, zar ne?

Oxford, Pariz, Prag i druga europ-ska sveučilišna središta prvo ističu svoju povijest. Zadar ima višestoljetnu sveučilišnu tradiciju. Još 1396. osnovana je u Zadru dominikanska visokoškolska ustanova Studium generale, ekvivalent današnjega sveučilišta, kasnije nazvana Universitas Jadertina. Grad Zadar nije slučajno odabran za sjedište sveučilišta, jer je u 14. stoljeću bio u punom cvatu kao najvažnija pomorska točka Hrvats-ko-Ugarskoga Kraljevstva u kojem su bila sjedišta institucija državnih vlasti kao što je primjerice upravno sjedište kraljevske kancelarije za područje Hrvatske te sjedište hrvatsko-dalma-tinskog bana i ugarsko-hrvatske ratne mornarice.

Od 1396. do 1553., sa zastojem od 1481. do 1495. zbog osmanlijskih prodora, zadarski je Studium generale pravo sveučilište s dvama fakultetima, nižim filozofskim i višim teološkim studijem. Godine 1553. dobiva status privilegiranog sveučilišta – universitas privilegiata s pravom dodjeljivanja najviših akademskih naslova, uključujući i doktorat. S obzirom na to da je broj doktorata bio ograničen po provincijama dominikanskog reda, Dalmatinskoj provinciji dopušteno je od 1612. godine dodjeljivanje 10 doktorskih i 6 bakalaureatskih naslova godišnje. Po sačuvanim podatcima od 1553. do 1807. dodijeljeno je 105 doktorskih naslova, 96 bakalaureatskih i 214 lektorskih zvanja.

Sveučilišnu tradiciju toga domini-kanskog sveučilišta koje je ukinuto u vrijeme francuske uprave u Dalmaciji nastavilo je državno sveučilište sa studijima medicine, farmacije, arhitek-ture, geodezije, prava i teologije. Usli-jed turbulentnih političkih prilika u eri Napoleonskih ratova i to je sveučilište, nakon što su na njemu diplomirali prvi studenti – kasnije tijekom 19. stoljeća istaknuti stručnjaci u svojim područjima – ukinuto. Ta je činjenica posebno važna, jer je riječ o prvim studijima u hrvatskom etničkom pro-storu iz spomenutih disciplina, na što kao cijela nacija možemo biti ponosni.

Okosnica vašeg sveučilišta bio je Filozofski fakultet koji je ra-nije postojao u sklopu Sveučilišta u Splitu. Godinama su vaše sveučilište doživljavali kao humanističko. Koliko ste se odmaknuli od toga, odnosno koja su područja danas sve zastupljena?

Filozofski je fakultet od 1955. do 1974. bio jedina jadranska društveno-humanistička jezgra, i to u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. S postupnim razvojem drugih velikih sveučilišnih jezgri na hrvatskoj obali, one u Splitu i one u Rijeci, zadarski Filozofski fakultet pripojen je Sveučilištu u Splitu, u čijem je sastavu bio od 1974. do 2002.

Sveučilište u Zadru danas je najveće potpuno integrirano sveučilište u Republici Hrvatskoj s 27 sveučilišnih odjela među kojima je najviše onih iz humanističkoga i društvenog područja znanosti i obrazovanja, ali su razvijena i druga područja. Sveučilišni odjeli jesu Odjel za anglistiku, Odjel za arheologi-ju, Odjel za ekologiju, agronomiju i ak-vakulturu, Odjel za ekonomiju, Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju, Odjel za filozofiju, Odjel za francuske i frankofonske jezike, Odjel za geo-grafiju, Odjel za germanistiku, Odjel za hispanistiku i iberske studije, Odjel za informacijske znanosti, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Odjel za klasičnu filologiju, Odjel za kroatistiku, Odjel za rusistiku, Odjel za lingvistiku, Odjel za nastavničke studije u Gospiću,

RaZgovaRala irena kustura

Sveučilišta su najvažniji društveni čimbenik svake zemlje

Prednost Sveučilišta u Zadru male su studijske skupine, izvrsni profesori, studijski

programi koji osiguravaju zapošljavanje, ugodna klima, prometna povezanost s

cijelom Hrvatskom, angažman u studentskim projektima, mogućnost korištenja mobilnosti

u zemlje europske unije


Odjel za pedagogiju, Odjel za povijest, Odjel za povijest umjetnosti, Pomor-ski odjel, Odjel za psihologiju, Odjel za sociologiju, Odjel za talijanistiku, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti, Odjel za zdravstvene studije i Teološko-katehetski odjel.

U sastavu Sveučilišta djeluje nekoliko centara: Centar za jadransku onomas-tiku i etnolingvistiku, Centar ‘Stjepan Matičević’, Centar za interdisciplin-arno istraživanje mora i pomorstva, Centar za istraživanje priobalja i krša, Centar za tjelovježbu i studentski šport, Centar za strane jezike, Centar za studentski standard te Sveučilišna knjižnica, Sveučilišna knjižara Citad-ela, Sveučilišni laboratorij i Poslovni centar Sveučilišta u Zadru.

Na koje ste područje najponosniji? I zašto?

Ponosim se Sveučilištem u cijelosti i posvećena sam razvoju svakoga sveučilišnog dijela. Sudjelovala sam u osnivanju Sveučilišta, pisanju Elabo-rata, dokazivanju da Zadar treba biti sveučilišni grad.

Sveučilište u Zadru nije tre-balo izmišljati. Na ovom je pros-toru sveučilište postojalo prije šest stoljeća. Bez obzira na povijesne diskontinuitete, Zadar je najstarije hrvatsko sveučilišno središte. To je nedvojbeno dio nacionalne baštine i jasno svjedočanstvo da je Hrvatska zemlja u kojoj mnogi njezini dijelovi imaju dragocjeno značenje i da njezine glavne funkcije nisu svedene samo na jedan ili nekoliko danas najvećih gradova.

Činjenica je da je intenzivan rast Sveučilišta evidentan posljednjih nekoliko godina. Poklapa se to nekako s početkom vašega prvog mandata. Dakle, kad ste preuzeli rektorsko mjesto, što vam je bio cilj? Jeste li ga ostvarili?

Ja sam samo mandatna karika u sveučilišnom razvitku vezana za sve što su moji prethodnici napravili. Da nisam imala jasne ciljeve, ne bih se ni prihvaćala ove funkcije. Moj je cilj graditi sveučilište na čvrstim temeljima sa svim, istaknut ću to zbog onih koji preziru riječi, tradicijskim elementima koji obilježavaju visoko obrazovanje još od srednjega vijeka: obrazovanje i nas-tava, znanost i istraživanje, sveučilišna autonomija, akademski organizacijski sustav i međunarodni odraz. Sve to ne bi imalo smisla kad se sinkronizirano ne bi radilo na studentskom standardu. Eto, u svakom segmentu dala sam svoj doprinos. Pridonijela sam, također, kvaliteti doktorskih studija, napose doktorskom studiju pedagogije koji je dobio markicu kvalitete.

Važno je istaknuti da bi taj razvoj bio i intenzivniji, posebno na području znanosti i transfera znanja i tehnologi-ja, da hrvatska sveučilišta nisu u režimu zabrane novih zapošljavanja već gotovo cijelo desetljeće. U tim okolnostima nastojimo alimentirati

barem dio naših razvojnih potreba zapošljavanjima mladih stručnjaka na projektima. No to ne smatramo dovoljnim.

Kako i gdje želite pozicionirati Sveučilište Zadar? Jeste li zadovoljni njegovom ulogom u visokoobra-zovnom sustavu Hrvatske?

Sveučilišta su najvažniji društveni čimbenik svake zemlje, ne samo na području znanosti i obrazovanja, već bitno i na različitim područjima kulture. To su ustanove koje su poz-vane Hrvatsku činiti zemljom prilika za mlade. U tome je najveći sveučilišni izazov. Nema dvojbe da su ona sve važniji dio sofisticirane moderne eko-nomije, jer daju bitan doprinos svojim zajednicama gospodarskim utjecajem povezanim s aktivnostima vezanima za svoj rad, ali i angažiranjem odnosno uključenošću u zajednici i generi-ranjem odnosno stvaranjem znanja. Prema tome, uloga Sveučilišta u Zadru evidentna je kao čimbenik razvoja Grada Zadra i Grada Gospića, Zadar-ske i Ličko-senjske županije te Repub-like Hrvatske. U tom kontekstu iskrim od zadovoljstva.

Kakve su mu pozicije u Europi i svijetu?

U međunarodnim razmjerima mi smo malo sveučilište. U ustrajavanju održavanja same bîti i smisla viso-kog obrazovanja mi jesmo i ostajemo ravnopravan visokoobrazovni čimbe-nik dosljedan misiji visokih učilišta u stvaranju stručnjaka širokoga visokoo-brazovnog profila, profesionalaca koje će nositi osjećaj posvećenosti poslu s najvišom profesionalnom etikom.

Kao takve su nas prepoznala druga sveučilišta, pa smo danas pridruženi Europskom prostoru visokog obra-zovanja. Zadarsko je sveučilište, uz splitsko, pri prvom natječajnom pozivu ušlo u mrežu europskih sveučilišta, i to zahvaljujući društveno-humanističkim temeljima. Danas smo u mreži EU CONEXUS s pet europskih sveučilišta.

Koliko ste zadovoljni znanstvenom djelatnošću? Bi li se tu moglo naprav-iti više?

Sveučilište u Zadru tijekom moga prvog mandata utrostručilo je znanstvenu produktivnost – tri su sveučilišna časopisa indeksirana u bazu Web of Science, prijave projekata povećane su pet puta, ozbiljno se ušlo u izgradnju sveučilišne infrastrukture, poduzetničko smo sveučilište koje ima svoje poljoprivredno imanje s vinogra-dom i nasadima jabuka te sveučilišni enološki i pedološki laboratorij,

povezujemo znanost, praksu i studije, povećali smo broj studentskih pro-jekata te smo podigli razinu sportskih aktivnosti.

Koje su specifičnosti vašeg sveučilišta u odnosu na ostala sveučilišta u Hrvatskoj?

Sveučilište u Zadru ističe integri-ranost kao svoje temeljno obilježje, posebnost i prednost, a napose u organizacijskom i financijskom smislu. Organizacijska integriranost pridonosi

ponudi visokoobrazovnih kurikuluma koji se isprepliću u svom predmetu, kao što se isprepliću zahtjevi profesije. Integriranost omogućuje dvopredmet-nost, što studentu omogućuje lakše nalaženje radnog mjesta.

Koliko vam to što ste integrirano, moderno sveučilište olakšava ostvari-vanje postavljenih planova i ciljeva?

Živimo u vremenu kad se isprepliće sama priroda znanja i učenja. Multi-disciplinarnost i interdisciplinarnost danas su na visokoj cijeni. Stoga je uspostavljena integriranost dobra pretpostavka za znanstvene projekte,

istraživanja, stručne aktivnosti, kao i studijske programe. Integriranost, među inim, omogućuje ponudu iz-bornih kolegija na sveučilišnoj razini.

Položen je nedavno kamen temeljac za gradnju nove Studentske menze sa studentskim paviljonima. Planirate li širiti svoje kapacitete?

Da, gradnja Studentskog doma i menze je počela. U jesen ulazimo u još jedan infrastrukturni projekt, a to je obnova stare Tehničke škole. Iduće godine planiramo pokrenuti obnovu zgrade na Molatu za otočno i pomorski usmjerene studijske programe i znanst-vena istraživanja.

Sveučilište u Zadru razvija se mnogo brže od osiguravanja prostora. Tijekom idućih pet-šest godina zadarsko će sveučilište, nadam se, dobiti još dva reprezentativna prostora u Novom kampusu, STEM zgradu sa students-kim paviljonima i Multimedijalni centar s knjižnicom.

Kakvo je po vašem mišljenju stanje u visokom obrazovanju?

Pitanje je iz kojeg kuta gledamo na stanje u visokom obrazovanju kod nas. Najpozitivnijim bih ocijenila upornost pojedinaca i timova koji unatoč bro-jnim poteškoćama ostvaruju izvrsne projekte i postižu izvrsne znanstvene rezultate, koji konkuriraju znanstven-icima iz svih dijelova svijeta.

Čime ste vi kao rektorica jednog sveučilišta zadovoljni, a čime nezadovoljni?

Zadovoljna sam različitim timovima suradnika koji imaju visoku svijest o važnosti obrazovanja i znanosti i neprestano su u projektnom pogonu. Njihova je posvećenost znanosti, studentima, istraživačkom i nastavnom radu fascinantna. Istodobno, to su tako samozatajne osobe koje se istinski samoostvaruju radom sa studentima i znanstvenim radom.

Posebno sam zadovoljna uspjehom u stvaranju kulture buđenja većih i dubljih ambicija kod nastavnika i studenata te partnerskih odnosa sa svim institucijama u zemlji i inozem-stvu s kojima smo se našli u idejnim pothvatima i volji za zajedničkim visokokvalitetnim ostvarenjima.

Što se s financiranjem sveučilišta, kakav je odnos ministarstva odnosno države prema zadarskom sveučilištu?

Financiranje sveučilišta u Hrvatskoj definirano je takozvanim programs-kim ugovorima koji diskriminiraju studije društvenoga i humanističkog područja u odnosu na STEM područje formulom koja umanjuje cijenu društvenih i humanističkih studija. Za iste su troškove financijski u samoj formuli različiti. To je neprihvatljivo. Financiranje znanstvene djelatnosti lijepo zvuči – platit ćemo vas prema rezultatima znanstvene produktivnosti. Ali početne pozicije sveučilišta nisu jednake. Stoga je i taj dio programskog ugovora neprihvatljiv za Sveučilište u Zadru. Nažalost, nije bilo sluha za naše argumente.

Mnogo se buke diglo oko tog finan-ciranja visokog školstva i znanosti.

Sveučilište u Zadru nije trebalo izmišljati. Na ovom je prostoru sveučilište postojalo prije šest stoljeća. Bez obzira na povijesne diskontinuitete, Zadar je

najstarije hrvatsko sveučilišno središte. to je nedvojbeno dio nacionalne baštine i jasno svjedočanstvo da je Hrvatska zemlja u kojoj mnogi njezini dijelovi imaju dragocjeno značenje i da njezine glavne funkcije nisu svedene samo na jedan ili nekoliko danas najvećih gradova

moj je cilj graditi sveučilište na čvrstim temeljima sa svim, istaknut ću to zbog onih koji preziru riječi, tradicijskim elementima koji obilježavaju visoko obrazovanje još od srednjega vijeka: obrazovanje i nastava, znanost i istraživanje, sveučilišna autonomija, akademski organizacijski sustav i međunarodni odraz. Sve to ne bi imalo smisla kad se sinkronizirano ne bi radilo na studentskom standardu. eto, u svakom segmentu dala sam svoj doprinos. Pridonijela sam, također, kvaliteti doktorskih studija, napose doktorskom studiju pedagogije koji je dobio markicu kvalitete

Sveučilište u Zadru tijekom moga prvog mandata utrostručilo je znanstvenu produktivnost – tri su sveučilišna časopisa indeksirana u bazu Web of Science, prijave projekata povećane su pet puta, ozbiljno se ušlo u izgradnju sveučilišne infrastrukture, poduzetničko smo sveučilište koje ima svoje poljoprivredno imanje s vinogradom i nasadima jabuka te sveučilišni enološki i pedološki laboratorij, povezujemo znanost, praksu i studije, povećali smo broj studentskih projekata te smo podigli razinu sportskih aktivnosti

11školskenovine

Što vi mislite o modelu financiranja putem programskih ugovora koje predlaže resorno ministarstvo?

Ja sam ZA programske ugovore, ali samo one koji će polaziti od sveučilišnih strategija i koji se ne temelje na nepravednim podjelama financijskih sredstava i odobravanja zapošljavanja bez kriterija.

Jeste li potpisali taj programski ugovor koji nudi MZO i bi li zapravo trebalo osmisliti bolje, kvalitetnije modele financiranja sveučilišta?

Argumentirano sam se suprotstavila formuli za izračun financiranja temeljne djelatnosti sveučilišta, kao i financiranju znanstvene djelatnosti, i nisam potpisala ponuđeni programski ugovor.

Može li programski ugovor uopće biti jedinstven, unificiran za sva sveučilišta u Hrvatskoj?

Pokazatelji kvalitete trebaju biti unificirani, a sve drugo treba biti

dogovoreno s čelnicima sveučilišta koji će na stolu imati svoje strategije i argumente razvoja i održivosti. Financiranje treba slijediti strategiju razvoja svakog sveučilišta na strogom načelu pravedne i transparentne ra-spodjele sredstava i ljudskih poten-cijala.

Koliko ste dosad sredstava dobivali od države, a koliko bi vam trebalo za optimalan rad i na nastavnom i na istraživačkom području?

Od države dobivamo 30 posto manje nego druga sveučilišta, jer smo pretežito društvenoga i humanističkog usmjerenja. Od osnivanja Sveučilišta nadležno se ministarstvo u infrastruk-turnim ulaganjima maćehinski odnosi-lo upravo prema nama. Taj sam odnos donekle promijenila tijekom svog mandata zahvaljujući mogućnostima korištenja sredstava iz fondova Eu-ropske unije i čvršćom suradnjom s Gradom Zadrom.

Kakav je odnos Sveučilišta u Zadru s Ministarstvom znanosti odnosno resornom ministricom Blaženkom Divjak?

Imam profesionalan odnos s minis-tricom Divjak. Sveučilište u Zadru nije njezin prioritet, iako zna za naše rezul-tate. Ako baš inzistirate na definiciji našeg odnosa, onda taj odnos vidim ovakvim: Mi se slažemo u tome da se ne slažemo.

Što očekujete od aktualne reforme obrazovanja, jer će ti učenici jednog dana eventualno doći i kod vas? Mis-lite li da će oni koji se budu obra-zovali po reformiranom modelu doći s više znanja?

Postoji temeljna zakonitost u jezično-komunikacijskom području: da bi se ljudi razumjeli, trebaju imati zajedničku zalihu pojmova, zna-kova, simbola… U tome što ovdašnji reformisti, pa i dio naše prosvjete i dio šire javnosti podrazumijevaju pod

reformom, ja je ne vidim. Čitam da je u Hrvatskoj provedena strukturna reforma, a ona uopće nije provedena. Zadnja strukturna reforma u Hrvatskoj provedena je 2005. godine uvođenjem Bolonjskog procesa, što znači da je provedena samo na visokoobrazovnoj razini. Prije ove, kako kažete, reforme, donesene su najveće promjene u sustavu odgoja i obrazovanja, kad su povećane kvalifikacije neposrednih nositelja odgojno-obrazovnog rada na razinu magistara struke, a kvalifikacija strukovnih nastavnika povećana je sa šest na 60 ECTS bodova.

Aktualna obrazovna takozvana re-forma bavila se samo nastavnim pred-metima, nesustavno, s neujednačenom metodologijom, s javnom raspravom u kojemu veću jeku imaju mediji nego obrazovni stručnjaci. Javne su rasprave nesuvisle i zlouporabljive. Rezultati koji se podastiru javnosti kao dokaz uspješnosti iskazuju se stupnjem zadovoljstva učenika i roditelja. To su isključivo pokazatelji zagovornika obrazovanja kao usluge. Ovdašnji re-formski zahvati, pozamašno nabildani informacijskim tehnologijama, unose u obrazovanje nesustavne koncepte suvremenih pismenosti u smislu pomodarstva, a ne sustavnog odgoja i obrazovanja.

Spadam u one kojima je obrazovanje javno dobro. Moje je stručno i znanst-veno reformsko uporište čvrsto, opće i sustavno obrazovanje kojemu su osnova očekivana postignuća djece i mladih u područjima koja je definirao NOK, dakle Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Kvalitetno sustavno obrazovanje na razini osnovne, a onda i srednje škole nema premca. Koncept suvremenih pismenosti suzuje odgoj i obrazovanje na funkciju. Stjecanje temeljnih kom-petencija s gledišta ozbiljne struke nešto je drugo.

Svi dobri studenti dolaze od dobrih učitelja i nastavnika. Hvala Bogu, takvima ne oskudijevamo u hrvatskim školama, pa se ne bojim da će iz naših škola doći loši učenici na hrvatska sveučilišta.

Pratite li vaše studente nakon dip-lome? Koliko se njih i u kojem roku uspijeva zaposliti u struci?

Problema sa zapošljavanjem de-finitivno nemaju oni koji studiraju pomorstvo, strane jezike, psiholog-iju, pedagogiju, sociologiju, rani i predškolski odgoj, dakle odgojitelji, zatim agronomiju, geografiju, ses-trinstvo… Smjer poduzetništva na studiju turizma i komunikacijskih znanosti također bilježi visoku stopu zapošljavanja. Ispitujemo obrazovne potrebe i imamo dobre ideje za studi-jske programe. Nedostatak prostora i nemogućnost zapošljavanja novih djelatnika sprječava nas u razvoju.

Odakle sve dolaze vaši studenti?Više od polovice studenata dolazi iz

cijele Hrvatske. Poželjno smo odredište i za strane studente.

Što biste poručili svojim budućim studentima, zašto je dobro postati studentom Sveučilišta u Zadru?

Prednost Sveučilišta u Zadru male su studijske skupine, izvrsni profesori, studijski programi koji osiguravaju zapošljavanje, ugodna klima, prometna povezanost s cijelom Hrvatskom, angažman u studentskim projektima, mogućnost korištenja mobilnosti u zemlje Europske unije.

aktualna obrazovna takozvana reforma bavila se samo nastavnim predmetima, nesustavno, s neujednačenom metodologijom, s javnom raspravom u kojemu veću jeku imaju mediji nego obrazovni stručnjaci. javne su rasprave nesuvisle i zlouporabljive. rezultati koji se podastiru javnosti kao dokaz uspješnosti iskazuju se stupnjem zadovoljstva učenika i roditelja. to su isključivo pokazatelji zagovornika obrazovanja kao usluge. ovdašnji reformski zahvati, pozamašno takoreći nabildani informacijskim tehnologijama, unose u obrazovanje nesustavne koncepte suvremenih pismenosti u smislu pomodarstva, a ne sustavnog odgoja i obrazovanja


napisao Branko Nađ

Škola je važno okruženje za rast i razvoj svakog djeteta, u kojem ono provodi znatan dio vremena te učenjem, igrom i druženjem izgrađuje svoju socijalnu mrežu i sebe kao pojedinca. Ujedno je i ključno mjesto na ko-jem se uče, promiču i ostvaruju dječja prava. Participacija učenika u školi podrazumijeva raznovrsne aktivnosti: od formalne partici-pacije u učeničkim predstavničkim tijelima, individualni doprinos u razredu i sudjelova-nje u zajedničkim akcijama i projektima, do samostalnog iniciranja projekata u školi.

No ono što djecu i odrasle čini nezadovolj-nima jest preopterećenost nastavnim sadrža-

jima i obvezama. To učenicima stvara stres, a nastavnicima osjećaj da su svedeni na administratore. Nastavni-ci i stručni suradnici u ovome istra-živanju upozoravaju na nepovoljniji položaj škola u ruralnim sredinama te položaj strukovnih škola. Djeca

pak često navode da u školi nemaju zadovoljene neke osnovne uvjete, poput

toplog obroka, ali i tople vode i toaletnog papira. Naposljetku, djeca nemaju dojam da njihovo mišljenje može dovesti do promjena u školi ili utjecati na ishod nekih odluka, jer ih se rijetko uključuje u raspravu o relevan-tnim temama, budući da odrasli često misle da za to nisu kompetentna.

Voditeljicu istraživanja Ivanu Borić s ERF-a zabrinjava što se ne cijene sva djeca jednako. Dobili su podatke, kaže, koji pokazuju da participacija nije inkluzivna, što znači da ona jako ovisi o tome je li netko dobar učenik, iz dobre obitelji sa skladnim odnosima ili je to dijete koje ima nekih teškoća, problema u ponašanju, dolazi iz siromašnije obitelji pa se na to dijete gleda kao na nekoga čiji prijedlozi manje vrijede, iako i ono želi pridonijeti:

– Najviše se cijeni mišljenje djece koja su izvrsna, koji su odlični učenici. U nekim ško-lama tako od prvog do osmog razreda jedno te isto dijete bude predsjednik razreda, što je pogrješna poruka drugoj djeci koja možda isto žele pridonijeti, a ne dobiju niti priliku. Djeca su jako svjesna toga, posebice da njiho-vo mišljenje zapravo nema utjecaja.

Rješenje je možda u većoj zastupljenosti građanskog odgoja u školama, jer upravo ta djeca svojim projektima ostvaruju konkret-ne pomake u svome okruženju. Primjerice, izborili su se za postavljanje ležećih policajaca ili pak nove rasvjete na školskome igralištu. U nekim školama i Vijeće učenika odlično funkcionira. Ali to opet sve ovisi o odraslima, na koji će način i koliko omogućiti da se glas te djece čuje i njihove želje realiziraju.

želiM suDjeloVati!Nažalost, dio odraslih uopće nije prigrlio koncept dječjih prava niti promjenu para-digme i načina na koji nakon donošenja Konvencije o pravima djece vidimo djecu, navodi psihologinja Osmak-Franjić. A dijete jest kompetentno i u stanju artikulirati svoje potrebe.

Ova studija o participaciji namijenjena je svim stručnjacima koji se bave djecom te donositeljima odluka, budući da sadrži niz preporuka kako djecu više uključiti i poslušati njihov glas. Naravno, namijenjena je i samoj djeci, pa je napravljena publikacija „I ja želim sudjelovati!”, skraćena i grafički primjerenija knjižica, koja je već poslana svim školama. A uskoro će biti dostupna za preuzimanje i na internetskim stranicama Ured pravobranite-ljice.

Naše sugovornice ističu da objava publika-cije nije kraj projekta, kao što obično bude, nego početak procesa promjene u društvu, u kojem će se više promišljati o tome kako djeci omogućiti ostvarivanje njihovih participa-tivnih prava. Pokazalo se da u školama gdje djeca više participiraju i sami učitelji bivaju uspješniji u svome poslu. Dakle, ukupno je ozračje u tim školama i sredinama zdravije, a to bi trebalo biti u interesu svake odrasle osobe u ovoj zemlji.

Svako četvrto dijete ne osjeća privrže-nost svojoj školi, zbog toga je nesret-no, a veliki je problem i generalna podređenost ocjenama kao (zasad)

jedinom mjerilu nečije uspješnosti. Sve je podređeno ostvarivanju akademskog uspjeha, što u drugi plan potiskuje stvaranje dobrih odnosa nastavnika i djece, a koji su ključni čimbenik u poticanju participacije djece. Time su u konačnici nezadovoljni i odrasli i djeca.

Pokazalo je to istraživanje „Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja” prove-deno vodstvom dr. sc. Ivane Borić, socijalne pedagoginje sa zagrebačkoga Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Njime je obuhva-ćeno pedesetak škola iz cijele Hrvatske, a sudjelovalo je 2720 učenika te 461 nastavnik ili stručni suradnik.

oCjena nije jeDino MjeriloŽeleći na poseban način obilježiti 15 godina postojanja institucije Pravobranitelja za djecu Republike Hrvatske, Ured pravobrani-teljice za djecu okupio je tim znanstvenica s Edukacijsko-rehabilitacijskog i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s idejom provođenja istraživanja o ostvarivanju prava djece na sudjelovanje u sustavu odgoja i obrazovanja.

Rezultati su pokazali da djeca nisu zado-voljna načinom i razinom kojom su uključe-na u proces donošenja odluka, a mnogi od njih ne vjeruju da su promjene moguće, ako i izraze svoje zahtjeve ili želje.

Psihologinja Davorka Osmak-Franjić, savjetnica pravobraniteljice za djecu, otkriva nam da ju je najviše zabrinuo upravo podatak da gotovo četvrtina učenika ne osjeća pove-zanost s učenicima i odraslima u svojoj školi i nisu sretni što pohađaju svoju školu:

– Znamo iz nekih istraživanja da djeca koja se ne osjećaju povezano sa svojom školom, koja nisu sretna u školi, jesu u riziku razvi-ti simptome anksioznosti i depresivnosti. Naravno da djeca u tim školama imaju manju vjerojatnost i postizati neki bolji školski uspjeh. Mislim da je to podatak koji nikako ne bismo trebali ignorirati – jasna je naša sugovornica.

S druge strane, djeca koja žive u školskim sredinama gdje imaju mogućnost više sudje-lovati, participirati u procesima donošenja odluka, osjećaju se zadovoljnije i ugodnije. Pitanje je onda zašto se u svim tim refor-mama, koje tijekom godina pokušavamo u našem obrazovnome sustavu, nismo uspje-li djecu više uključiti u proces donošenja odluka. Barem onih koje se izravno tiču njih u određenoj školi. Osmak-Franjić smatra da se u reformama isključivo bavimo sadržajima predmeta, raspravljamo o čemu će djeca na razini gradiva biti poučavana, a vrlo se malo govori o odnosima u školi:

– A jako je važno da odnosi u školi budu kvalitetni i da se djeci ostavi prostora za izra-žavanje njihova mišljenja. Nije u fokusu način na koji bismo reformom promicali dječja prava. Ne bavimo se dječjom participacijom, a o odnosima ne razmišljamo, jer se rasprav-lja uglavnom o sadržajima poučavanja.

ured pravObraniteljice za djecu: istraživanje O participaciji djece u Hrvatskim škOlama

djecu ZaBriNjava to što iH odraSli Ne Slušaju

jOš Uvijek pOstOji diO Odraslih kOji misle da djecU treba OblikOvati prema našim Očekivanjima. OspOravajU djeci pravO da sU UOpće U stanjU iskazati štO im treba. neki se Odrasli jednOstavnO teškO OdričU svOje mOći

davOrka Osmak-franjić savjetnica pravObraniteljice za djecU

participacija nije inklUzivna, već Ovisi O tOme je li netkO dObar Učenik, iz dObre Obitelji sa skladnim OdnOsima ili je tO dijete kOje ima nekih teškOća, prOblema U pOnašanjU, dOlazi iz sirOmašnije Obitelji pa se na tO dijete gleda kaO na nekOga čiji prijedlOzi manje vrijede, iakO i OnO želi pridOnijeti

ivana bOrić vOditeljica istraživanjaedUkacijskO-rehabilitacijski fakUltet, zagreb

13školskenovine

I. Javni natječaj raspisuje se za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu, na određeno vrijeme, na rok od četiri godine, za:

Saveznu Republiku Njemačku - 13 izvršiteljaRepubliku Crnu Goru - 1 izvršiteljTalijansku Republiku - 1 izvršiteljSlovačku Republiku - 1 izvršiteljRepubliku Srbiju - 1 izvršiteljŠvicarsku Konfederaciju - 1 izvršiteljRepubliku Argentinu - 1 izvršiteljRepubliku Peru - 1 izvršitelj

II. Kandidati koji se prijavljuju na javni natječaj mo-raju ispunjavati sljedeće uvjete:

- imati hrvatsko državljanstvo, - imati zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova

radnog mjesta na koje se prima,- imati odgovarajuću razinu obrazovanja za učitelja

razredne nastave ili učitelja hrvatskog jezika ili učitelja povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazo-vanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18 i 98/19);

- imati odgovarajuću razinu obrazovanja za nastavnika hrvatskoga jezika ili nastavnika povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i sred-njoj školi,

- za rad u Republici Argentini potrebno je znanje špa-njolskog jezika

- za rad Republici Peru potrebno je znanje španjolskog jezika

- za rad u Talijanskoj Republici potrebno je znanje talijanskog jezika,

- za rad u Saveznoj Republici Njemačkoj potrebno je znanje njemačkog jezika,

- za rad u Švicarskoj Konfederaciji potrebno je znanje njemačkog jezika.

III. Kandidati koju su ranije radili kao učitelji hrvat-ske nastave u inozemstvu mogu biti ponovno izabra-ni, ako su nakon povratka s rada u hrvatskoj nastavi radili najmanje godinu dana u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske.

IV. Obrazac za prijavu koji se nalazi se na web stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja mzo.gov.hr, ob-vezno treba popuniti i vlastoručno potpisati, te su uz njega kandidati dužni priložiti:- životopis,- presliku diplome,- dokaz o hrvatskom državljanstvu (preslika osobne

iskaznice, vojne iskaznice, putovnice ili domovnice),- potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evi-

denciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (elektronički zapis),

- dokaz o znanju stranog jezika (preslika indeksa fa-kulteta ili svjedodžbe srednje škole iz koje je vidljivo da je položen strani jezik ili preslika potvrde škole stranih jezika), osim kandidata kojima je strani jezik bio studijska grupa.

Isprave se prilažu u neovjerenoj preslici, a prije izbora kandidata, kandidati predloženi za izbor pozvat će se da u primjerenom roku, a prije sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, predoče izvornik isprava te dostave uvjerenje nadležnog suda da se protiv njih ne vodi kazneni postupak i uvjerenje o zdravstvenoj spo-sobnosti za obavljanje poslova učitelja hrvatske nastave u inozemstvu.

Troškove izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobno-sti snosi Ministarstvo znanosti i obrazovanja.Urednom prijavom smatra se ona koja sadrži vlasto-ručno potpisan obrazac za prijavu s upisanim traženim podacima i priloge navedene u javnom natječaju.

Kandidati koji nisu podnijeli pravodobnu ili potpunu prijavu ili ne ispunjavaju formalne uvjete iz javnog na-tječaja, ne smatraju se kandidatima u postupku javnog natječaja, o čemu im se dostavlja pisana obavijest u kojoj se navode razlozi zbog kojih se ne smatra kandida-tom. Obavijest se u pravilu dostavlja putem elektroničke pošte.

Stručno povjerenstvo za provedbu javnog natječaja za izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu utvrđuje popis kandidata prijavljenih na javni natječaj, koji ispunjavaju formalne uvjete te ih upućuje na pisme-ni ispit.

Na pismeni ispit bit će pozvani:1. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a nisu ranije radili kao učitelji hrvatske nasta-ve u inozemstvu2. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a koji su radili kao učitelji hrvatske nastave u inozemstvu, te su nakon povratka s rada u hrvatskoj nastavi u inozemstvu ostvarili najmanje jednu godinu radnog staža u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske.

Sadržaj i način provođenja pismenog ispita navedeni su na web stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja mzo.gov.hr

Kandidati koji ispunjavaju formalne uvjete javnog na-tječaja dužni su pristupiti pismenom ispitu, a na razgo-vor sa Stručnim povjerenstvom za izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu bit će pozvani kandidati s najboljim rezultatima ostvarenim na pismenom ispitu, prema rang-listi, a sukladno navedenom u Dodatnim podacima koji su objavljeni na web stranici zajedno s javnim natječajem.

Poziv za pismeni ispit bit će objavljen na web stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja mzo.gov.hr najma-nje 15 dana prije održavanja pismenog ispita. Smatra se da je kandidat koji ispunjava formalne uvjete javnog natječaja, a nije pristupio pismenom ispitu, povukao prijavu na javni natječaj i više se ne smatra kandidatom.

S izabranim kandidatima zaključuje se ugovor o radu na određeno vrijeme, na rok od četiri godine.Prava i obveze iz radnog odnosa sa dosadašnjim poslo-davcem uređuje izabrani kandidat osobno.

Kandidat koji može ostvariti pravo prednosti pri zapošljavanju prema članku 101. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17), član-ku 48. f Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine broj 33/92, 77/92, 27/93, 58/93, 2/94, 76/94, 108/96, 108/96, 82/01, 103/03 i 148/13), članku 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine broj 157/13, 152/14 i 39/18) i članku 22. Ustavnog zakona o pravi-ma nacionalnih manjina (Narodne novine broj 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11), dužan se u prijavi na javni natječaj pozvati na to pravo, te je uz prijavu dužan priložiti propisanu dokumentaciju prema posebnom zakonu te

ima prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima.

Kandidati koji ostvaruju pravo na prednost pri zapošlja-vanju sukladno članku 101. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obi-telji, uz prijavu na javni natječaj dužni su, osim dokaza o ispunjavanju traženih uvjeta, priložiti i sve potrebne dokaze dostupne na poveznici Ministarstva branitelja:https://branitelji.gov.hr/zaposljavanje-843/843.

Kandidati koji se pozivaju na pravo prednosti pri zapo-šljavanju sukladno članku 48. f Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, uz prijavu na javni natječaj dužni su, osim dokaza o ispunjavanju traženih uvjeta, prilo-žiti i rješenje o priznatom statusu, odnosno potvrdu o priznatom statusu iz koje je vidljivo spomenuto pravo, izjavu da do sada nisu koristili pravo prednosti pri zapošljavanju po toj osnovi te dokaz iz kojeg je vidljivo na koji je način prestao radni odnos kod posljednjeg poslodavca (rješenje, ugovor, sporazum i sl.).

Kandidati koji se pozivaju na pravo prednosti pri zapo-šljavanju sukladno članku 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, uz prijavu na javni natječaj dužni su, osim dokaza o ispu-njavanju traženih uvjeta, priložiti i rješenje o utvrđenom invaliditetu, odnosno drugu javnu ispravu o invaliditetu, na temelju koje se osoba može upisati u očevidnik zapo-slenih osoba s invaliditetom.

Kandidati pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo pozvati se na prednost pri zapošljavanju na temelju članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, bez obveze dostavljanja dokaza o nacionalnoj pripadnosti.

Na javni natječaj mogu se prijaviti osobe oba spola.

Riječi i pojmovi koji imaju rodno značenje korišteni u ovom Javnom natječaju odnose se jednako na muški i ženski rod bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu.

Prijave na Javni natječaj podnose se u roku 15 dana od dana objave javnog natječaja neposredno u pisarnici ili poštom na adresu:

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Služba za ljudske potencijale

J A V N I N A T J E Č A Jza izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu10 000 ZagrebDonje Svetice 38

O rezultatima Javnog natječaja kandidati će biti pisano obaviješteni.

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

KLASA: 112-01/20-01/00096URBROJ: 533-02-20-0002Zagreb, 9. ožujka 2020.

Na temelju članka 3. Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu (Narodne novine, broj 41/09 i 55/15), Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisuje

JAVNI NATJEČAJza izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu

OGlAs


Školski je odbor donio odluku o raspisivanju natje-čaja za imenovanje ravnatelja/ice koji će biti objav-ljen krajem ožujka. Predsjednica školskog odbora bit će kandidatkinja, a imenovao ju je skup/zbor radnika. Mora li prije prijave na natječaj podnijeti ostavku? Ako podnese ostavku, školski odbor imat će samo šest članova budući da ne stignemo napra-viti izbor novog člana odnosno članice školskog odbora. Ako ne mora podnijeti ostavku, može li sudjelovati u postupku i na koji način?

Prema članku 127. stavcima 2. i 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narod-ne novine” broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 136/14 – RUSRH, 152/14, 7/17, 68/18 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOOOSŠ) ravnate-lja imenuje školski odbor, uz suglasnost ministra, a u postupku imenovanja ravnatelja članovi školskog

odbora koje je imenovalo, odnosno izabralo učiteljsko/nastavničko/odgajateljsko vijeće, vijeće roditelja te rad-ničko vijeće/radnici, obvezatni su zastupati i iznositi stajališta tijela koje ih je imenovalo, odnosno izabralo u školski odbor. U skladu sa stavkom 12. navedenoga članka 127. ZOOOSŠ-a na sjednicama učiteljskog/nastavničkog/odgajateljskog vijeća, vijeća roditelja i zbora radnika zauzimaju se stajališta iz stavka 3. ovoga članka tajnim glasovanjem, o čemu se pisani zaključak dostavlja školskom odboru. Pregledavanje natječajne dokumentacije, utvrđivanje kandidata koji ispunjavaju nužne uvjete i vrjednovanje dodatnih kompetencija potrebnih za ravnatelja, od-nosno rangiranje po bodovima obavlja školski odbor prema stavku 6. članka 127. ZOOOSŠ-a.

Odluke školskog odbora pravovaljane su ako za njih glasuje većina od ukupnog broja članova u skladu sa stavkom 8. članka 119. ZOOOSŠ-a. To znači da je valjana svaka odluka školskog odbora koja je donesena s najmanje četiri glasa, a iz čega proizlazi da školski odbor može odlučivati i ako je na sjednici nazočno manje od ukupnog broja članova.

Predsjednica školskog odbora koja će biti kandi-datkinja za ravnatelja/icu ne treba podnositi ostavku na članstvo, a u skladu sa stavcima 3. i 12. članka 127. ZOOOSŠ-a dužna je na sjednici školskog odbora glasovati i prenijeti stajalište skupa/zbora radnika koje ju je imenovalo u školski odbor.

Međutim, ne bi trebala sudjelovati na sjednica-ma školskog odbora na kojima se otvaraju zamolbe kandidata za ravnatelja/icu škole te provodi postupak utvrđivanja ispunjavaju li kandidati nužne uvjete kao ni vrjednovanju dodatnih kompetencija kandidata te utvrđivanju rang-liste kandidata kako ne bi bila u privilegiranom položaju u odnosu na ostale kandidate. Glede njezina sudjelovanja na sjednici skupa/zbora radnika te sjednici učiteljskog/nastavničkog vijeća čija je članica a na kojima se zauzima stajalište tih tijela u postupku imenovanja ravnatelja/ice mogla bi sudje-lovati, no bolje da ne sudjeluje ako ima i „vanjskih” kandidata odnosno kandidata izvan škole zbog istoga prethodno navedenoga razloga. Umjesto nje neka sjednicama predsjedava zamjenik predsjednice škol-skog odbora koja će i potpisati zapisnike te dokumen-taciju sa sjednica školskog odbora.

/ pravo /

napisala olivera marinković, dipl. jur.

lijek Za koNceNtraciju

Kako možemo utjecati na koncentraciju? Zašto, kad rješavamo zadatke iz matematike, znamo previdjeti neki broj, znak ili plus zamijenimo s minusom? Koje vježbe potiču bolju koncentraciju? Koncentracija je po-jam kojim opisujemo našu sposobnost voljnog usmje-ravanja misli u željenom smjeru. Drugim riječima, to je ništa drugo nego usmjerena pažnja. U procesu učenja usmjerena je na procesiranje i razumijevanje sadržaja koji se uči i bez nje se informacije ne će pohraniti u pamćenje. Najčešći su uzroci dekoncentracije u slaboj motivaciji za učenje, prostoru u kojem se uči, lošem fizičko-zdravstvenom stanju. U slučajevima kad pred-met koncentracije osobi nije toliko važan, gubitak kon-centracije može se očekivati, pa je beznačajan, jer takve stvari bitno ne utječu na kvalitetu života. U nekim je situacijama održavanje koncentracije jako važno, čak i onda kad je riječ o monotonom izlaganju učitelja.

Upravo je zato dobro poznavati tehnike i načine poboljšavanja i zadržavanja koncentracije. Interes za predmet ili aktivnost kojom se osoba bavi, žeđ, glad, stres, umor, okolina – sve su to čimbenici koji utječu na koncentraciju, no najvažniji od svega je motivacija. Zato je prije početka rada na zadatku koji zahtijeva koncentraciju važno imati jasne razlo-ge zbog čega se nešto radi, kakva je korist, smisao i svrha cijele aktivnosti. Čak i kad smo svjesni koristi i svrhe zadatka, teško je posebno kod učenja, dulje zadržati koncentraciju.

Postoje neke svakodnevne aktivnosti za bolju koncentraciju prilikom učenja. Učenje stranog jezi-

ka jedan je od najboljih načina stimulacije mozga, zatim čitanje knjiga i rješavanje mozgalica i križaljki. Za poboljšanje koncentracije dobro je igranje šaha i drugih logičkih igara, u umjerenim količinama. Koncentracija se može vježbati. Mozgu treba odmor, pa i od učenja. Uz stanke se lakše pamti, a valja ih napraviti prije nego što počnemo osjećati umor. Ako je koncentracija u padu, dobro je napraviti stanku svakih 20 minuta. Imati dobro usmjerenu koncen-traciju znači biti usredotočen samo na korake koji su potrebni da se ostvari željeni, zacrtani cilj, a isključiti sve ostalo što se događa u osobi i oko nje.

Da bi se pojačalo koncentraciju, neke teorije potiču uvježbavanje postupaka pa je tako Thorndike tvrdio kako u matematici valja uvježbati ono što učenik radi, naučiti numeričke činjenice, pravila i algoritme. To je prva stepenica u rješavanju mate-matike. Drugu stepenicu opisuju kognitivističke teorije koje uče da treba poučavati i razjasniti poj-move i organizirati kognitivne sheme. Postupci se mogu uvoditi smisleno, a ne mehanički, učenici su sposobni riješiti složene matematičke probleme ako se situacija poveže s njihovim životnim iskustvom. Školska matematika mora uvažavati kognitivni razvoj djece te da se učenika može poučiti strateški razmišljati. Matematički postupci trebaju služiti za rješavanje matematičkih problema, no treba ih i razumjeti da bi bili primjenjivi u novoj situaciji, a poznavanje postupka trebalo bi se temeljiti na razu-mijevanju pojmova.

Jedno nedavno provedeno ispitivanje pokazalo je da Amerikanci više strahuju od gubitka vida nego od bilo koje druge bolesti, ali je istodobno otkrilo zapanjujuće neznanje ljudi o tome kako voditi pravilnu brigu o očima. Svjesni smo toga da nam je vid od neprocjenji-ve vrijednosti, a ipak se često nemarno odnosimo pre-ma svojim očima. Mala ogrebotina ili neznatan udarac u prst beznačajni su i bezopasni za naše zdravlje, ali ogrebotina ili udarac po oku može vrlo često značiti gubitak vida. Mislimo li o tome na radnome mjestu ili u svakodnevnom životu? Jesmo li lijeni upotrijebiti zaštitna sredstva ili o tome počnemo misliti tek kad se nešto dogodi i postanemo doživotni invalidi?

Većina oftalmologa smatra da bi svaki odrastao čovjek trebao poći na pregled očiju barem jednom u dvije godine pa i češće ako postoji obiteljska anamneza. Očna bolest koja se javlja s povišenjem očnog tlaka, glavoboljom i boli u oku zove se glau-kom ili zelena mrena. To je veoma ozbiljno oboljenje oka, ali uz današnje terapijske mogućnosti može se uspješno liječiti. Valja ipak znati da glaukom može uzrokovati doživotni gubitak vida.

Očni su kapci s unutrašnje strane obloženi slu-znicom čije su upale prilično česte, jer je izložena nepovoljnim utjecajima brojnih čimbenika kao što su bakterije, virusi i gljivice. Upalu mogu prou-zročiti strano tijelo, iritacija prašinom i dimom, raznim parama, povrede, pretjerano trljanje prstima, nekorigiran oslabljeni vid, razni alergeni iz okoline, ultraljubičaste zrake.

Ako uzročni faktori dulje traju ili se često po-navljaju, upala prelazi u kronični konjunktivitis. U liječenju ove upale, a naročito one kronične, trebalo bi potražiti uzročni faktor i nastojati ga odstraniti. Za ublažavanje simptoma i svladavanje bakterijskog uzročnika stoje na raspolaganju brojne kapljice i masti, bilo da sadrže neka indiferentnija sredstva ili pak sulfonamide ili antibiotike.

Strabizam je pogrješka položaja očnih osovina. Pri gledanju u daljinu one ne stoje paralelno, kao što je normalno, nego jedno oko bude otklonjeno ka nosu ili u stranu. To je najčešća očna bolest dječjeg doba. Roditelji to obično uoče nakon neke bolesti. Posljedica abnormalnog položaja oka jest slabljenje vida. Osnovno je da se s liječenjem počne što prije, dakle u ranoj dječjoj dobi i tad su rezultati liječenja vrlo dobri. Inače, ako ovu slabost vida otkrije tek liječnik u ambulanti školske medicine, onda su izgledi mnogo manji i liječenje znatno produženo. Očne vježbe ili odgovarajuće naočale (pokriva se jedno oko, obično ono bolje) pomažu da se postigne izlječenje. Zato se roditeljima pre-poručuje da podvrgnu očnom pregledu svoje dijete prije četvrte godine, kako bi se na vrijeme uočila eventualna pogrješka u vidu i počelo liječenje. Iako nam je vid potreban u svakoj situaciji, ipak, nažalost, statistike pokazuju da polovica ljudi ima smanjenu sposobnost gledanja na daljinu ili blizinu odnosno da imaju problema s vidom. Zato, posve-timo punu brigu svojim očima.

/ psiHologija ////////////////////////////////////////////////////////////

čak i kad je oSoba SvjeSna koriSti i Svrhe zadatka, nerijetko je teško, poSebno kod učenja,

dulje zadržati koncentraciju

/ Zdrav život /////////////////////////////////////////////////////////////

SvjeSni Smo toga da nam je vid od neprocjenjive vrijednoSti,

a ipak Se čeSto nemarno odnoSimo prema Svojim očima

napisala Sanja režek, profesor psiholog

napisao dr. ivo Belan

predSjednica školSkog odbora ne treba podnoSiti oStavku na

članStvo, a na Sjednici školSkog odbora dužna je glaSovati i prenijeti Stajalište zbora radnika koji ju je imenovao

oči – Najveće BogatStvo

člaN školSkog odBora – kaNdidat

za ravnatelja

15školskenovine

mjestO Učenja i Odrastanja za djecU s „prevelikim cipelama”

Već šest desetljeća Srednja škola – Centar za odgoj i ob-razovanje u Zagrebu uspješno obrazuje i odgaja srednjoškol-ce s posebnim potrebama. Svi

djelatnici škole čine to s ljubavlju i velikim entuzijazmom, bez obzira na sve teškoće i nedaće koje ih pritišću svom težinom. O samoj biti škole možda najbolje govori majka jednog srednjoškolca koja i sama školu do-življava kao svoju.

Ne postoje dva ista bića. Svatko je drukčiji na svoj način. Samo nemamo svi „dobar broj cipela”. Ima onih malih i velikih ljudi koji hodaju u prekrasnim, ali prevelikim cipelama u kojima je nezgrapno hodati. Ti su koraci kojima kroče kroz život katkad ne-sigurni. Spotaknete se koji put, morate se pri-lagoditi „tome nečemu” na svojim nogama. Sve to iziskuje više truda, ali uz bliske osobe, one osobe koje to razumiju i koje žele i mogu pomoći sve je lakše.

U našoj školi svi učenici imaju „preveli-ke cipele”, ali u toj su školi profesori koji to razumiju. To je škola koja kod svojih učenika stvara bliskost i povezanost. Cijeni bogatstvo različitosti i ponosna je da je stvorila ugodno mjesto znanja. Opravdan je strah svakog roditelja kada upisuje svoje dijete u školu. Od nje očekuje da je prilagođena djeci s „pre-velikim cipelama”. Ali, recite, biste li voljeli

da u školi vašeg djeteta umjesto zvona svira glazba? Biste li voljeli da profesori vikendom planinare i idu na izlete s učenicima uživajući u druženju i zabavi? Biste li voljeli da je rav-nateljica škole osoba koja poput mađioničara stvori sve što učenicima treba?

I onda shvatite. Isto kao što se ja, kao roditelj, dajem sva svom djetetu, na ču-desni način se i ova škola sa svim svojim profesorima. Da bi mogli tako raditi, s ljubavlju, treba imati i znanja i volje, nikad ne reći da za nešto nemate vremena, nikad ne reći da se nešto ne može napraviti ili organizirati. Početni strah pri upisu moga sina u srednju školu prerastao je u zahval-nost na pruženoj i iskorištenoj prilici da na najljepši način, individualni, socijalno osviješten način uz stručan pristup moje dijete bude dio Centra za odgoj i obrazova-nje u Zagorskoj 14.

I nema ljepše pohvale školi i njezinim dje-latnicima od ovih iskrenih roditeljskih riječi. A ravnateljica Đana Baftiri dodaje:

– Oni koji nas ne poznaju dovoljno, pitaju se kakva smo škola. Svrstani smo u posebne ustanove, ali smo škola poput svake dru-ge: imamo raspored sati, dnevnik, ploču, profesore i sve ostalo što ide uz školu. Ipak u načinu rada i pristupu našim učenicima mi smo u mnogočemu različiti. Učenici koji zbog neuspjeha u redovnoj školi nastave ško-

napisao marijan šimeg

srednja škOla – centar

za OdgOj i ObrazOvanje U

zagrebU

naša je škOla sigUrnO i sretnO mjestO. U njOj se njegUjU i

prOmičU brOjne ljUdske, živOtne i etičke vrijednOsti. Učenike

pOtičemO na pOzitivan pristUp živOtU i razvijanje brOjnih

znanja, vještina i navika kOje će im Olakšati snalaženje U

bUdUćem živOtU i svijetU rada. i mnOgi se čUde, ali naši Učenici dOista vOle dOlaziti U škOlU. tO im vraća Osmijeh na lice, pa nas OdređUje i sam mOtO škOle, jer

mi smO škOla kOja vraća Osmijeh ravnateljica đana baftiri


ponajprije o učenicima koji pohađaju te pro-grame te kako postoji još uvijek predrasuda u društvu da posebne srednjoškolske ustanove polaze slabi, nemoćni i nesposobni pojedinci. Mnogi učenici zbog takvog stava u društvu osjećaju stid i krivnju u vlastitom okruženju i taje koju školu polaze. Često je kod njih prisutan strah od socijalnog isključivanja, a zapravo je riječ o neznanju, zabludama, iskrivljenim i nedostatnim informacijama o stvarnim mogućnostima učenika posebnih škola, koji mogu doista jako puno samo ako im se posveti pažnja i ako se s njima kvalitet-no radi.

– Učenik je uvijek u centru svih zbiva-nja i svakome posvećujemo maksimalnu pažnju. Provodimo i produženi stručni postupak, koji nije obvezatan, ali je nami-jenjen učenicima čiji roditelji to žele, jer djeca u školi mogu ostati do 18 sati posli-je redovite nastave i u sklopu programa imaju užinu i ručak, nastavnika u skupini, podršku i pomoć u učenju, organizirano slobodno vrijeme, kreativne radionice i rehabilitacijske programe ovisno o svojim potrebama – kineziterapiju, muzikoterapi-ju, terapiju pokretom, logopedski tretman, a imamo i savjetovalište za učenike Nismo sami – objašnjava ravnateljica.

zaljuBljeni u gluMu Nastava se u školi odvija na principu jedan tjedan teorija, jedan tjedan praksa izvan škole koju škola organizira za sve učenike u suradnji sa zagrebačkim srednjim školama, učeničkim domovima, domovima za starije, restoranima te brojnim obrtničkim radioni-cama među kojima ima i onih s kojima škola surađuje već i više od 20 godina. I kako kaže ravnateljica, s učenicima nema nikakvih pro-blema jer ih u školi dobro pripreme za sve što ih čeka na praksi – od poznavanja struke do bontona, komunikacije, rješavanja problem-skih situacija.

Među pedesetak zaposlenika škole najviše je edukacijskih rehabilitatora koji moraju biti kreativni i inventivni i rade mnoge po-slove i projekte koji nemaju veze s njihovom matičnom strukom. Tako logopetkinja Jadranka Bižić godinama vodi dramsku družinu.

– Na početku školske godine imamo dan slobodnih aktivnosti, predstave se sve sekcije kako bi prvaši mogli izabrati ono što ih zanima. U dramsku mogu ići svi učeni-ci, ne biramo talente, ali svima nastojimo pronaći mjesto u dramskoj igri. Napravimo do 13 predstava godišnje, nastupamo u školi i izvan nje. U zadnje smo tri godine i na Li-dranu. Nastupamo na INKAZ-u na kojemu nastupaju učenici s različitim teškoćama, a nastupali smo i na Festivalu jednakih mogućnosti. Surađujemo i s Domom za starije osobe Trešnjevka pa ćemo ih uključiti i u našu dramsku igru. Posjećuju i oni školu pa kuhaju s učenicima ekodžem, šivaju, izrađuju igračke za djecu u bolnicama. Sve je usmjereno na razvoj socijalnih i funkcio-nalnih znanja i vještina kod učenika koje će im pomoći u budućem životu pa imamo do-maćinstvo kao fakultativni predmet. Često nam dođu s nekim znanjima koja su nebitna za život, a nemaju upravo ove funkcionalne vještine i znanja koje im doista trebaju – kaže Jadranka Bižić.

A o domaćinstvu kao fakultativnom pred-metu koji je u školi od 2017. godine govori i defektologinja Jasenka Šebečić te objašnjava da je predmet uveden kako bi učenici svladali neke vještine i aktivno preuzimali i zaduženja u vlastitome domu.

– Domaćinstvo je više praktični nastavni predmet na čijem se svakom satu doista radi. Tu su vježbe održavanja urednosti i čistoće učionice, glačanja i slaganja odjeće, sortiranja i spremanja odjeće u ormar, šivanje, dnevno i blagdansko serviranje stola, izrada prigod-nih blagdanskih ukrasa, izrada uporabnih predmeta, mali popravci, priprema toplih i

lovanje u našoj školi gdje nalaze posljednju slamku spasa, a za nas nema veće sreće nego kad mladu osobu osnažimo za školovanje i život te joj uspijemo vratiti izgubljeno samo-pouzdanje. Time se uspješno profiliramo kao ustanova koja se prilagođava učenicima – po-nosno ističe ravnateljica Baftiri te napominje da su u školi učenici od 14 do 21 godine, da ih je najviše iz Zagreba i Zagrebačke te još šest županija. Dio učenika smješten je u domo-vima koji su pod okriljem socijalne skrbi, a prednost je ove srednje škole da obrazuje trenutačno u trogodišnjim programima za čak 13 zanimanja i sve su to pomoćni radnici – cvjećari, autolimari, autolakireri, konobari, kuhari, slastičari, galanteristi, pekari, vrtlari, vodoinstalateri.

učeniCi Vole školu– Toliki broj zanimanja je nužan jer naši učenici imaju jako puno kontraindikacija za mnoga zanimanja pa im služba profesio-nalne orijentacije doista kvalitetno sugerira u koje zanimanje da se upišu. Mi smo tu da im pružimo toplu, prijateljsku i poticajnu atmosferu, da im pokažemo da zajednički upornošću i optimizmom možemo pre-vladati i najteže probleme. Naša je škola

sigurno i sretno mjesto. U njoj se njeguju i promiču brojne ljudske, životne i etičke vrijednosti. Učenike potičemo na pozitivan pristup životu i razvijanje brojnih znanja, vještina i navika koje će im olakšati sna-laženje u budućem životu i svijetu rada. I mnogi se čude, ali naši učenici doista vole dolaziti u školu, jer im vraća osmijeh na lice, kao što nas određuje i sam moto škole. Jer mi smo škola koja vraća osmijeh – ističe ravnateljica Baftiri.

Prednosti su školovanja u ovoj ustanovi i u tome što se radi u malim razrednim odjelima,

rad je individualiziran i usmjeren na potrebe svakog učenika, svi su učenici uključeni u brojne izvannastavne aktivno-sti, a prema potrebi i u takozvani produženi stručni postupak i rehabilitacijske progra-me. Mnogi su učenici uključeni u različite projekte kojima je cilj potpora njihovu osobnom razvoju, a učenicima i roditelji-ma uvijek su na raspolaganju savjetodavne službe kao i velika pomoć i podrška škole učenicima u zapošljavanju nakon završenog školovanja.

Kako ističe ravnateljica, javnost nije dostatno informirana o kvalitetnim progra-mima koji se u posebnim školama provode, a

godina osnutka: 1960.

Broj učenika: 151

Broj razrednih odjela: 24

Broj djelatnika: 50

Broj mentora: 7

Broj savjetnika: 1

Rad u smjenama: Dvije smjene

ima li škola sportsku dvoranu: Ima

ima li škola kuhinju: Ima

Moto škole: Škola koja vraća osmijeh

OsObna karta

na pOčetkU gOdine imamO

dan slObOdnih aktivnOsti,

kakO bi prvaši mOgli izabrati

OnO štO ih zanima. U

dramskU mOgU ići svi Učenici,

ne biramO talente, i svima

nastOjimO prOnaći mjestO U dramskOj igri

jadranka bižić

17školskenovine

namjera poboljšati znanja, kompetencije i vještine potrebne u strukovnom obrazova-nju učenika.

– Smanjuje nam se broj učenika i to je najveći problem, iako se zna da u redovnom sustavu gdje im nije sve prilagođeno dobar dio djece ne funkcionira na zadovoljavajući način. Našim je učenicima ovdje puno bolje nego u redovitom sustavu, jer im mi pristu-pamo drukčije i drukčije s njima i radimo i komuniciramo. A oni mogu doista puno, što pokazuju i kroz sve aktivnosti, projekte, programe, suradnje s drugim ustanovama. Škola je stalno prisutna u javnosti, otvore-ni smo prema okružju u kojem živimo, ali su isto tako vrata svih ureda u školi doista uvijek otvorena kako bismo svi u svakom trenutku bili dostupni našim učenicima. Oni znaju da nam se u svakom trenutku mogu obratiti i vole tu spoznaju da se o njima stal-no netko brine. Treba im osjećaj sigurnosti, da znaju da će uvijek imati potporu u nama, ali i nekoga tko će ih upozoriti da nešto pogrješno rade pa ih usmjeriti na pravi put – zaključuje ravnateljica Đana Baftiri.

hladnih napitaka i priprema jednostavnih jela – kaže defektologinja Šebečić koja s kole-gama na Radio Mariji vodi radijsku emisiju „Nadom nošeni”, u kojoj jednom mjesečno javnosti približavaju život škole i sve njezine aktivnosti, izvještavaju o uspjesima učenika na smotrama i natjecanjima, predstavljaju uspješne učenike.

Do posla uz poMoć školeU Školi od 1975. godine postoji Služba praće-nja koja prikuplja podatke o svakom učeniku, njegovim interesima, vještinama, znanjima, jakim i slabijim stranama, kako bi ih što bolje pripremili za aktivno traženje i zadržavanje zaposlenja.

– Učenike upoznajemo sa zahtjevima tržišta rada koji su vrlo slični zahtjevima koji su pred njih postavljeni na stručnoj praksi. Aktiv-no traženje zaposlenja često je dugotrajan proces koji od mlade osobe traži upornost, samostalnost, snalažljivost i samoinicija-tivnost. Većini naših bivših učenika u tome je potrebna pomoć, savjet, dodatne upute i objašnjenja te podrška i ohrabrenje. Upravo je Služba praćenja mjesto gdje se uvijek mogu obratiti, čak i godinama nakon završetka školovanja. Pomažemo učenicima u traženju natječaja za posao, pisanju životopisa i molbi za zaposlenje te u rješavanju problema koje se mogu pojaviti na radnom mjestu. Veseli nas što se posljednjih pet godina svake godine oko 20 posto naših učenika zaposli u roku od šest mjeseci nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja i što dobar dio njih zadrži posao dulje od godinu dana – ističe defektologinja Tamara Berić Blažić.

Naravno, bez sporta i sportskih aktivnosti ne ide ni u ovoj škol, jer učenici vole sport, a profesori tjelesne i zdravstvene kulture nude im brojne programe. Kako kaže jedan od profesora Davor Lukačević, u ponudi su no-gomet, odbojka, atletika, plivanje, biciklizam, kuglanje, tečaj ronjenja, planinarenje i brojni drugi sportovi, a učenici jako puno putuju na državna i međunarodna natjecanja.

– Prvi su put naši učenici nastupili 1999. godine u Sjevernoj Karolini na svjetskim ljetnim olimpijskim igrama u nogometnoj reprezentaciji i osvojili srebro u svojoj kate-goriji.

Imamo i planinarstvo, što je jako dobro za učenike i prošli smo cijelo Sljeme, Samobor-sko gorje. Nastupi na velikim natjecanjima za našu djecu velik su doživljaj i počast kakvu nisu nikad u životu doživjela. Puno truda ulažemo u rad s njima i zadovoljstvo je jako veliko kao i uspomene koje zajedno nosimo s brojnih natjecanja i putovanja – kaže Davor Lukačević koji vodi i grupu prve pomoći i u kojoj su učenici koji po vještinama koje po-kazuju jednaki svojim vršnjacima iz redovitih srednjih škola.

osjećaj sigurnostiTeško je uopće nabrojiti sva postignuća,

sve medalje i nagrade koje su dobili uče-nici, ali samo na sportskim natjecanjima u posljednje četiri godine osvojili su 65 zlatnih, 44 srebrne i 27 brončanih medalja u čak 14 sportskih disciplina. U posljednjih pet godina škola i njezini učenici i djelatnici sudjelovali su u desetak domaćih ili među-narodnih projekata i programa kojima je

druženje s umirovljenicima

Patricija Perić, 3. razred, pomoćni kuhar i slastičarMeni je prelijepo u školi. Nekad je teško, nekad lako, a sve ovisi o meni koliko učim. Profesori i svi u školi puno nam pomažu. Predsjednica sam Vijeća učenika na kojemu razgovaramo o tome što bismo napravili da se škola ljepše

uredi. Katkad nam ne ispune želje, ali razumijemo to. Tražili smo i dobili projektor u učionici i novi kauč u dnevnom boravku.

Bila sam u Francuskoj na mobilnosti, zatim na projektu u Njemačkoj i u Slovačkoj na natjecanju u atletici. Inače igram nogomet i s ekipom dosta putujem. Htjela bih se zaposliti nakon završetka trećeg razreda i vjerojatno ću ostati u restoranu, gdje sam trenutačno na praksi.

Katarina Kušt, 2. razred, pomoćni galanteristU školi mi je odlično. Radimo torbice, novčanike, pripre-mamo mnogo novih proizvoda, radimo privjeske, toaletne torbice, ruksake. Vrlo sam aktivna i svega mi je već pomalo

dosta. Upravo se spremamo za županijsku smotru Lidra-no s dramskom družinom. Jako volim glumiti jer me gluma

smiruje. U početku me drži trema, ali kad izađem na pozornicu sve to nestane. Profesori su odlični i uvijek s njima možemo razgovarati o svemu, požaliti im se, reći im ako nas nešto muči. Uvijek su nasmijani kad uđu u razred i sviđa mi se što se nikad ne iskaljuju na nama. Smireni su i ne deru se na nas. Ovo je škola koja donosi osmijeh na naša lica. Kad sam slušala ravnateljicu kako nas pozdravlja na početku prvog razreda pomislila sam da nas „mulja” kad govori o dobroj atmosferi i osmjesima na licima, ali već drugi dan sam se uvjerila da je doista tako. Ovdje se osjećam izvrsno, za razliku od osnovne škole iz koje imam samo loša sjećanja. Bilo mi je grozno, bolio me trbuh od pomisli da moram ići u školu u kojoj će mi se svi smijati. Bilo mi je teško i jedva sam čekala da odem, jer sam trpjela i uvrede i poniženja, udarce, ali sam uvijek imala brata koji me branio. Ovdje mi brat ne treba, jer su svi nasmiješeni i puni dobre volje.

Toma Matijević, 3. razred, pomoćni knjigovežaDvije godine treniram karate i ide mi jako dobro pa sam i prvak Hrvatske, a imam i dosta pehara s domaćih i ino-zemnih natjecanja na koja često putujem. Svakoga dana treniram u teretani i u dvorani. U školi mi je super, profesori

su jako dobri. Najviše volim hrvatski i tjelesnu i zdravstve-nu kulturu. Na praksi radimo notese, uvezujemo bilježnice,

papirnatu galanteriju radimo i to prodajemo na izložbama. Sudjelujem i u planinarskoj skupini i lijepo mi je boraviti s vršnjacima u prirodi. Uskoro putujem u Dubai i Azerbajdžan na natjecanja.

ProfeSori Su uvijek NaSmijaNi

učenička zaDruga „Dar-Mar”

daroviti, Marljivi i ekološki osviješteniU školi već 14 godina djeluje učenička zadruga „DAR-MAR”, zadruga darovitih i marlji-

vih učenika, koju vode profesorice tjelesne i zdravstvene kulture Ksenija Pinterić i Sanja Prah.

– U zadruzi učenici razvijaju sklonosti, interese, kreativnost, radne navike te stječu i primjenjuju znanja za ovladavanje proizvodnim procesom. Poseban naglasak stavljamo na razvijanje i njegovanje ekološke svijesti te na različite načine recikliranja. Radom u zadruzi učenici stječu različita radna iskustva, što ih najbolje priprema za uključivanje u svijet rada nakon završetka školovanja.

U zadruzi djeluje pet sekcija: keramičarska, sekcija za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, sekcija za izradu predmeta od papira i kartona, sekcija za ugostiteljstvo i cvjećarska sekcija.

Nekoliko godina sudjelujemo na smotrama učeničkih zadruga Grada Zagreba i Republike Hr-vatske, na izložbama Flora-art i brojnim drugim priredbama te organiziramo prodajne izložbe u prostorima naše škole. Puno radimo i na volonterskim i humanitarnim akcijama

pa je škola za inicijativu u radu s volonterima dobila nagradu Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva – ističe Sanja Prah, a Ksenija Pinterić dodaje kako puno rade od prirodnih materijala, skupljaju češere, žirove, drvo te od toga izrađuju uporabne predmete.

– Trenutačno radimo satove na crijepu za naše vatrogasce i učenici se jako vesele jer svatko na svoj način pridonosi u izradi bilo kojeg proizvoda. Osim zadruge, vodim i humani-tarnu akciju Jedan poklon za jedan osmjeh, kojom želimo obradovati učenike slabijega imovin-skog stanja božićnim poklonom, ali je to preraslo u akciju prikupljanja poklona za sve učenike kako ne bismo pravili razliku među njima.

ksenija pinterić

sanja prah


napisala marija drobnjak Posavec

Razbaškarilo se proljeće po vrtovima i voćnjacima, šarene se proljetnice, raspje-

vale se ptice, nebo se sve češće plavi, toplo je, sve blista, osim ljudi. Pritisnulo sa istoka i zapada nevrijeme koje nije posljedica samo čovjekovih zabluda i surovog narušavanja prirodnih sila, nego nama još nepo-znatih virusa kojima ne možemo još stati na kraj.

Kao nikad do sad nalazimo se u procjepu između lje-pote i straha, radosti i jada koji nas je iznenada pritisnuo. Ako dodamo još i to da se u ožujku, između ostalog obilježava Svjetski dan pripovijedanja, Svjetski dan pje-sništva, Svjetski dan voda, međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije, ima toga još, ali više mi i ne stane u ovaj red, pa sam izabrala nešto reći o pjesmi jer je ona tako nedužna, a tako zapostavljena. Pritom ne mislim o svemu ovome silnom deranju svud oko nas što se tako uporno širi sa svih mogućih i nemogućih medija.

Pjesma i pjesništvo je protjerano, bačeno i stjerano u mišju rupu i može samo tu i tamo proviriti u kakvim pri-godama kad se strukture umilostive i dobace kakvu sitnu paricu da se negdje nešto pojavi i objavi.

Kad sam u svojem četrdesetgodišnjem radu nastojala učenicima objasniti zašto nam je neka pjesma vrijedna i lijepa i zašto su se neke sljubile sa ljudskim životom prije nego je čovjek i stao na noge i neke preživjele tisuće godina, imala sam često više problema s odraslima, nego s djecom. Djecu sam još nekako i uspijevala zainteresirati za poeziju, ali odrasle mnogo teže. Jedan mudri tata je poučio svojega sinka da me pita da što će nam uopće pjesma i pjesništvo.

Uvijek mi je bilo jasno da nikada neću moći objasniti i uvjeriti nekog tatu, mamu, djeda i druge bliske osobe djetetu što će čovjeku pjesma jer ima mnogo ljudi koji će se roditi, rasti i umrijeti sretni, a da nikada neće znati što je pjesma. Ali to su zakinuti ljudi kao i oni koji još uvijek ne znaju, niti ih zanima što je poezija, što je dobra slika, glazba, ples, film i ostale umjetnosti. Mnogo više ljudi danas zanima što je dobro pivo, dobra frizura, haljina, skupocjeni sat, cipele i druge ,dobro reklamirane stvari, koje na kraju završe u smeću ili u crijevima. Ljudi danas mahnito proizvode mnogo više smeća, nego poezije. Možda se nekome čini da poezija nije jestiva, neki je teško probavljaju, ali ona može nahraniti dušu, a to je hrana vrlo skupocjena.

Odmah da kažem da, primjerice, pjesma nikad ne može završiti u crijevima. Dobra pjesma izlazi iz srca i završi u srcu. Ali osim u srcu dobra pjesma i ona najkraća ima misao, ima ritam, može imati sliku, boju, miris, zvuk, ritam koji umiruje ili potiče na akciju, tješi čovjeka, liječi, otkriva mu sklad sa prirodom i s drugim ljudima, oplemenjuje i vraća izgubljenu energiju i još mnogo toga što ja i nisam sama u stanju dokučiti.

Imam dojam da čovjek, moderan, otuđen, izgubljen u virtualnim svjetovima više ne prepoznaje sebe, ili ne želi, ili ne zna, ili se boji? Nakupilo se izgleda u ljudima previše želje da odleti u nepoznato, ali je svjestan da ne može naći put, izgubio se u okovima okrutne materije, natovario na glavu tone tereta koji mu neda vidjeti nebo i sve ono što nebo može darovati.

Kako bi se sve moglo učenicima prikazati što će nam pjesma? Ima mnogo metoda, ali nisu sve primjenjive ovom uzburkanom i surovom vremenu, ali vrijedi pokuša-vati i nuditi na pladnju na kome ima svega pomalo, ljubavi, nježnosti, ustrajnosti i sve one vrline koje su čovjeku darovane, a koje tako često zapostavlja.

Vrijedi se ipak uzdati u dobre učitelje i njihove vještine, to nam ionako jedino preostaje.

„Svjetit vezda do dnjeh pasljednjih doncev, svjetlit i njikakvih gvozdej, vot lozig moj i solnca.“

naŠa svakidaŠnjica

što će Nam pjesMa?

imam dojam da čovjek, moderan, otuđen, izgubljen u virtualnim

svjetovima više ne prepoznaje sebe, ili ne želi, ili ne zna, ili se boji?

Nakupilo se izgleda u ljudima previše želje da odleti u nepoznato, ali je

svjestan da ne može naći put

Već tradicionalno od 2005. godine u našoj OŠ Antuna Bauera iz Vukovara obilježava se Dan

prvoga hrvatskog pisma – glagoljice. Ideja je potekla od tadašnjeg profesora tehničke kulture, a današnjeg ravnatelja koji je izradio instalaciju s učenicima te ukrasio pročelje naše škole, ispisavši njezino ime glagoljicom.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje odabrao je 22. veljače kao spomen na dan kad je 1483. tiskana prva hrvatska knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora. Hrvatska glagoljica jedan je od nezao-bilaznih simbola nacionalnog identiteta po kojem smo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu.

Nastavljajući taj put učenici 4. a ra-zreda sa svojom učiteljicom Biljanom Mihaljev obilježili su Dan glagoljice zanimljivom radionicom na kojoj su istražili sve o glagoljici te oslikavali glagoljična slova pravim guščjim perima. Pisati ovakvim perom bilo je pravo zadovoljstvo i sreća. Bili su pravi glagoljaši. Zabavili su se i puno naučili o vrijednosti koje krije to naše jedinstveno hrvatsko pismo.

Biljana Mihaljev

VukoVar • oš antuna Bauera

glagOljati mi vOlimOHrvatska glagoljica jedan je od nezaobilaznih simbola nacionalnog identiteta

po kojem smo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u europi i svijetu

Gornjogradsku gimnaziju u Zagrebu nedavno je posjetilo Veleposlanstvo Republike Bugarske, a tom je događaju prisustvovao i posebni gost Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Uz Nj. E. Genku Vasilevu Georgievu, izvanrednu i opuno-moćenu veleposlanicu Republike Bugarske u Hrvatskoj, događanju su nazočili i izaslanica zagrebačkoga gradona-čelnika Milana Bandića i zamjenica pročelnika Gradskoga ureda za obrazovanje Katarina Milković, predstavnici bugarske zajednice u Hrvatskoj Damir Karbić, upravitelj Odsjeka za povijesne znanosti HAZU-a, i Tihana Luetić, viša znanstvena suradnica s istoimenog Odsjeka, te Vlatka Kovač, ravnateljica Osnovne škole Grigora Viteza.

Prigodni program osmislili su profesori Gornjogradske gimnazije Ksenija Jurišić, Klara Jakelić i knjižničarka Zrinka Brigić. U programu su sudjelovali učenici Bugarske nedjeljne škole „Ivan Vazov” recitacijom stihova bugar-skoga književnika Ivana Vazova, učenici Gornjogradske gimnazije recitacijom Matoševih stihova te izvođenjem „živih slika” koje je osmislila Ksenija Banović, a kojima su predstavljeni poznati bugarski učenici 19. stoljeća. Glazbenu točku izveli su učenici Gornjogradske gimnazije

i Glazbenoga učilišta „Elly Bašić”. Svrha događanja bila je podsjetiti na povijesnu činjenicu o školovanju bugarskih učenika u Gornjogradskoj gimnaziji koje je 1862. godine doveo i stipendirao biskup Josip Juraj Strossmayer. Mno-gi od njih nastavili su studirati na nekom od zagrebačkih fakulteta, a nakon povratka u Bugarsku snažno su prido-nijeli jačanju bugarske kulture i nacionalnoga identiteta, što je za bugarski narod nakon oslobođenja 1878. godine bilo iznimno važno.

Na samome kraju, ravnateljica Osnovne škole Grigora Viteza Vlatka Kovač i ravnatelj Gornjogradske gimnazije Radovan Librić uputili su pismo namjere o suradnji 102. osnovnoj školi u Sofiji i Srednjoj školi „Marin Drinov” u Sofiji radi razvijanja suradnje i prijateljstva. Nj. E. Genka Vasileva Georgieva najavila je projekt kojim bi bugarska vlada financirala uređenje jedne učionice u Gornjogradskoj gimnaziji, a koja bi tako čuvala trajni spomen na školova-nje bugarskih učenika u 19. stoljeću u našoj školi.

Gosti su poslije mogli razgledati izložbu „Jezik sveti mojih djedova: bugarsko-hrvatske usporednice” autorice Ksenije Banović, prirodopisnu zbirku škole i knjižnicu.

Zrinka Brigić

zagreB • gornjograDska giMnazija

ObnOva sUradnje s prijateljima iz bUgarske

Podsjetili smo se na povijesnu činjenicu o školovanju bugarskih učenika u gornjogradskoj gimnaziji koje je 1862. godine doveo

i stipendirao biskup josip juraj Strossmayer

19školskenovine

Na drugome po redu Državnom natjecanju svih uče-nika srednjih škola i svih srednjih škola iz Republi-ke Hrvatske u poznavanju prometnih propisa na

mrežnoj platformi Prometna učilica vukovarski gimnazijal-ci postigli su odličan rezultat.

Natjecanje je organizirano u trima kategorijama: pojedinačno natjecanje učenika po dobnim skupinama, natjecanje razrednih odjeljenja i natjecanje škola, a provodi se u sklopu preventivnog područja djelovanja Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa MUP-a „Promjena ponašanja sudionika u prometu”, u segmentu „Edukacija u području sigurnosti prometa” radi poboljšanja ukupnog stanja sigurnosti cestovnog prometa i smanjenja broja stradavanja djece i mladih u prometu.

Za vukovarsku gimnaziju natjecalo se 214 učenika koji su se prijavili/registrirali na mrežnoj stranici Pro-metne učilice putem korisničkih podatka AAI@EduHR.

Koordinator natjecanja na razini škole i mentorica učenicima bila je profesorica Sanja Pavlović Šijanović. U 11 tematskih ispita, raspoređenih do kraja prosinca 2019. godine, vukovarski su gimnazijalci ukupno riješili čak 684 ispita, čime su ostvarili 1792,84 boda, što im je osiguralo hvalevrijedno drugo mjesto u Republici Hrvatskoj. Najuspješniji razred bio je 4. a, koji je ostva-rio 10. mjesto, a najuspješnija učenica Livia Grlić iz 1. a razreda osvojila je 5. mjesto u Republici Hrvatskoj. Izvrstan uspjeh postigli su učenici Matija Karaula iz 4. a, Lana Bambulović i Andrej Vinaj iz 1. a, Ema Brkić, Helena Vuković i Mia Šlafhauzer iz 2. a te Ana Vrabec iz 4. a, koji su se plasirali među 20 najuspješnijih učenika u Hrvatskoj.

Uspjeh vukovarskih gimnazijalaca još je veći, budući da su, iako prvi put, sudjelovali u ovakvom tematskom natjecanju i osvojili drugo mjesto u državi, sigurno podignuli osobnu razinu poznavanja prometnih propisa i pravila koja će izravno utjecati i na opće povećanje prometne kulture, a sve to rezultirat će smanjenjem stradavanja u prometu, što i jest temeljna svrha natje-canja.

Sama Prometna učilica pokazala se izvrsnim mrežnim mjestom na kojem su brojni tematski poučni sadržaji, zanimljivosti i pitanja za provjeru znanja, prilagođeni upra-vo ovoj dobnoj skupini sudionika u prometu. Edukativni sadržaji dostupni su i nakon završetka natjecanja, što omogućuje učenicima kontinuirano učenje, ponavljanje i usvajanje gradiva iz poznavanja prometnih propisa, čime pridonose vlastitoj i općoj sigurnosti te podizanju razine prometne kulture.

Natjecanje u poznavanju prometnih propisa putem Prometne učilice pridonosi prevenciji sigurnosti cestov-nog prometa, budući da učenici stječu i znanja i sigurnost u poznavanju i primjeni prometnih pravila i propisa te se osnažuju u poželjnom i ispravnom načinu sudjelovanja u prometu, čime postaju i ostaju savjesni i odgovorni sudionici u prometu. Dovoljno razloga da se u natjecanje uključimo i sljedeće godine!

Sanja Pavlović Šijanović

Kolektiv OŠ Milana Langa iz Bregane već tradicionalno podupire mnogobrojne humani-

tarne akcije. Tako su se brojni učenici i djelatnici odazvali pozivu da u znak potpore protiv vršnjačkog nasilja odjenu ružičastu majicu. Štoviše, djelatnici škole na kraju su radnog dana odigrali i odbojkašku utakmicu u ružičastom.

Kao što je poznato i više puta ponavljano, ideja o Danu ružičastih majica nastala je u znak prosvjeda zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi. Inicijativom školskih kolega na konstruktivan i inteli-gentan način riješeno je sustavno zlostavljanje dječaka, posvećenog podršci liječenju teško bolesne majke. Ružičaste majice, koje

su solidarno s dječakom nosili njegovi školski kolege, postale su prepoznatljiv simbol inicijative i, kasnije, međunarodno prepoznate obljetnice. U našu školu stigli su i novinari RTL-a koji su snimili prilog o Danu ružičastih majica. Bravo za sve langovce koji su podržali ovu hvalevrijednu akciju!

Igor Matijašić

Bregana • oš Milana langa

bOjOm prOtiv nasiljaBrojni učenici i djelatnici odazvali su se pozivu da u znak potpore

protiv vršnjačkog nasilja odjenu ružičastu majicu. štoviše, na kraju su radnog dana odigrali i odbojkašku utakmicu u ružičastom

VukoVar • giMnazija

dOprvaci države U

pOznavanjU prOmetnih

prOpisaučenici su riješili čak 684 ispita, čime su ostvarili 1792,84 boda, što im je osiguralo hvalevrijedno drugo mjesto u republici

Hrvatskoj. Najuspješniji razred bio je 4. a

U sklopu provođenja programa prevencije nasilja koji je sa-stavni dio Školskoga preven-

tivnog programa, svake se godine u topličkoj školi obilježava Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day. To je program prevencije vršnjačkog nasilja koji se obilježava posljednje srijede u veljači. Začetnik je ideje u Hrvatskoj i nositelj cjeloku-pnog programa Centar za edukaciju i prevenciju nasilja.

Učitelji razredne i predmetne nastave na Satima razrednika održali su radionice kojima su učenici naučili zašto obilježavamo Dan ružičastih majica, razgovarali su o problemu vršnjačkog nasilja u školama, vrstama i oblicima nasilja koji postoje, osjećajima i potrebama osoba koje čine odnosno doživljava-ju nasilje, kao i negativnim poslje-dicama nasilja. Nakon razgovora i rasprave učenici su dobili i praktični zadatak – trebali su osmisliti i na ružičastu majicu izrezanu iz papira napisati razrednu poruku nena-silja. Majicu su potom zalijepili s vanjske strane razrednih vrata pa školu sad krase ružičaste majice s porukama nenasilja.

Vijeće učenika škole također je dalo svoj doprinos u obilježavanju

Dana ružičastih majica. Pedagogi-nja Valentina Bolčević Novak za njih je pripremila prigodnu prezentaciju te su razgovarali o tome što je nasilje i koji oblici nasilja postoje, o učestalosti nasilja u školama, obi-lježjima osobe koja čini i osobe koja doživljava nasilje, kao i negativnim posljedicama koje nasilje ostavlja. Razgovarali su i o tome što trebaju

učiniti kad vide nasilje oko sebe u školi. Nakon edukativnog razgovora, učenici su izradili i prigodni natpis „Nasilje prestaje ovdje!” te ga uz pomoć pedagoginje zalijepili u škol-skome holu. Za sve je učenike škole pedagoginja pripremila i prigodni pano.

Sanja Habek Valentina Bolčević Novak

VaražDinske topliCe • oš antuna i iVana kukuljeVića

radiOnice i panOi O vršnjačkOm nasiljU

učitelji su razgovarali o problemu nasilja u školama, vrstama i oblicima nasilja koji postoje, osjećajima i potrebama osoba koje čine odnosno doživljavaju nasilje, kao i negativnim posljedicama takvog ponašanja


lea, iva, ante, lara, Mia i Mate, čiji avatar će biti smješniji

Monika, antonia, Mladen i klaudio smišljaju i zapisuju glagole

Učenici 4. a razreda OŠ Domovinske zahvalnosti iz Knina obilježiti su

100. dan škole. Zamislili smo ga i proveli kao integrirani dan, bez zvona i gledanja na sats. Počeli smo u sportskoj dvorani gdje smo se razgibali izvodeći 10 vjež-bi po 10 ponavljanja. Nastavili smo ponavljanjem vrsta riječi podijeljeni u četiri grupe, pisali smo po 100 imenica, glagola i pridjeva na listove različitih boja kojima smo ukrasili naše stablo. U aktivnosti se uključila i naša knjižničarka Marijana Blažević, ona je pomogla učenicima koji su u knjižnici radili popis od 100 hrvatskih pisaca. I na satu Engleskog jezika sve je bilo u znaku broja 100. Priroda i druš-tvo realizirano je kao potraga na geografskoj karti: tražili smo naselja, vode, uzvisine i otoke, ukupno 100 geografskih poj-mova. Vrjednovanje na kraju potvrdilo je ono što se na licima vidjelo čitav dan – projekt je bio odlično prihvaćen!

Mira Radović

stoti dan školeKUTAK ZA

VAŠ TRENUTAK

Kako navesti osnovnoškolce da zavole znanost? Lako! Pozvati ih u goste i pokazati im zabavnu stranu fizike. Učenici 3. b iz Treće osnovne škole Čakovec s učitelji-com Vesnom Panić posjetili su kabinet fizike čakovečke Gimnazije Josip Slaven-

ski i postali pravi istraživači. Naučili su kako se mjeri temperatura, kolika je temperatura sladoleda kad se izvadi iz zamrzivača, kako natjerati vodu da se pretvori u plinovito stanje. Kako ove godine snijega baš i nije bilo, zimske smo uvjete postigli u čaši s ledom i uz pomoć čarobnog dodatka izmjerili temperaturu od čak minus deset stupnjeva. Trećaši su se pokazali kao odlični znanstvenici i na sva su pitanja u kvizu točno odgovorili. Radi-onicu su s profesoricom Melitom Sambolek pripremili i proveli učenici drugog razreda: Karla Čmrlec, Paula Horvat, Doroteja Hunjadi, Ena Kosec, Vito Jambrošić, Vida Korpar, Jelena Kovačić, Dora Tuksar i Laura Štampar. Izvrsna suradnja, bravo za male i velike!

Melita Sambolek

gimNaZijalci Poučavali oSNovce

david i slaven u knjižnici - potraga za hrvatskim piscima

pokus je u tijeku. Učenici pažljivo opažaju što se događa

trećaši iz treće i njihova učiteljica vesna panić u društvu gimnazijalaca

21školskenovine

Učenici 1. a razreda OŠ Bedekovčina i njihova učiteljica Jadranka Krušelj ugostili su učenice 2. Ma razreda Srednje škole Bedekovčina i njihovu profesoricu Janju Roginić u

zajedničkoj radionici izrade platnenih vrećica. Radionica je odr-žana u sklopu Projekta građanin „Promjena počinje u nama” koju su pokrenuli učenici Srednje škole Bedekovčina. Tim projektom učenici žele upozoriti na štetnost plastike i poticati uporabu eko-loški prihvatljivijih proizvoda. Vrijedne ručice prvašića uspjele su izraditi ekološke vrećice i uz to se dobro zabaviti.

Jadranka Krušelj

PromjeNa PočiNje u Nama

Martin, Filip, tereza, Mila, antonija. laura, jakov i

karlo marljivo ukrašavaju ekološke vrećice

dora glumpak i Buga Habajec strpljivo crtaju i vežu resice

U OŠ Drago Gervais u Brešcima dan karnevalskog Pusta obilježavamo prigodnim aktivnostima, ove godine provedbom projekta PUST – P(oštujmo)

U(uvijek) S(svoju) T(radiciju). Knjižničarka Mirela Tuhtan i psihologinja Mirjana Černeka Mikuličić željele su omogućiti učenicima da predstavljanjem različitih skupina zvončara našega kraja dožive način odijevanja, specifičnosti hoda i držanja pojedine zvončarske skupine. Učenici su pripremili prezentacije u kojima su opisali izgled i opremu zvončara, način njihova hoda i zvonjenja te posebnosti svake skupine zvončara. A potom je i školska dvorana odjekivala od zvona

Brgujskih, Mučićevih, Zvonejskih i Lipajskih zvončara koji su prisutnima pokazali kako rade svoje „kolo”. Toga su dana učenici pokazali da je biti zvončar nešto posebno. Zvončar je nositelj tradicije, a biti zvončar veliki je ponos.

Mirela Tuhtan, Mirjana Černeka Mikuličić

nositelji tradiCije i ponosa

kolo Mučićevih zvončara

Mali Brgujski, Zvonejski, Mučićevi i lipajski zvončari u oŠ Brešca

ivano demonstrira puhanje u rog


napisao ivica Buljan

Kulturni život u Hrvatskoj gotovo je paraliziran i sva veća događa-nja – otvaranje izložbi, predstave, predavanja… – do daljnjeg su

odgođena. Ministarstvo kulture stoga je izdalo Obavijest vezanu za utjecaj bolesti COVID-19 na sektor kulture u kojem se preporučuje svim umjetnicima i kulturnim djelatnicima da prate i provode mjere Stože-ra civilne zaštite Republike Hrvatske. Tako je usvojena mjera da se do daljnjega odga-đaju svi skupovi i organizirana okupljanja na kojima sudjeluje više od 100 ljudi, koja će u području kulture utjecati na organizaciju kulturnih događanja.

Mjere – Kako bi se pomoglo smanjenju rizika širenja bolesti i jačanja nadzora, Mini-starstvo kulture upućuje sve ravnatelje ustanova i organizatore kulturnih događa-nja da slijede mjere Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske vezane za odgodu ili ograničavanje kulturnih događanja. Mini-starstvo kulture u sklopu pripreme mjera Vlade za ublažavanje posljedica epidemije prije nekoliko je dana počelo konzultacije s pojedinim dionicima u području kulture i umjetnosti te s relevantnim udrugama i predstavnicima pojedinih sektora koji će zbog otkazivanja kulturnih događanja prvi osjetiti negativne financijske učinke otkazivanja – stoji u obavijesti Ministar-stva kulture.

Ministrica kulture Nina Obuljen Korži-nek kazala je kako će u sklopu mjera Vlade voditi računa o tome kako pomoći umjetni-cima da što bezbolnije prođu kroz situaciju nastalu zbog širenja koronavirusa i otkazi-vanja niza programa.

– U području kulturnih i kreativnih industrija ekonomski su učinci veliki tako da ćemo u sklopu vladinih mjera gledati kako pomoći, a unutar proračuna mini-starstva omogućiti da oni koji nemaju nikakve plaće i prihode iskoriste program-ska sredstva.

– Pozvali smo HRT na sastanak kako bismo, za početak s njima, a ja vjerujem ka-snije i sa svim medijima, putem tih kanala stvorili alternativna mjesta i za nastavak kulturnog života, ali i našim umjetnicima omogućili da mogu stvarati – kazala je Obuljen Koržinek i dodala kako je najvaž-nije da se samozaposlenima i samostalnima pomogne da što bezbolnije prođu kroz to razdoblje.

Ministarstvo je priopćilo i da prikuplja podatke i radi na prijedlogu kojim će se maksimalno ublažiti svi negativni učinci za kulturni sektor i kulturne djelatnike.

Ministarstvo kulture uputilo je poziv strukovnim udrugama i predstavnicima pojedinih sektora u području kulture koji će posebno biti pogođeni društvenim i gospo-darskim posljedicama nastale epidemije da objedine sve analize i preliminarne procjene i dostave ih Ministarstvu. Istodobno se pra-te i reakcije drugih zemalja Europske unije

koje se suočavaju s epidemijom i utjecajem na područje kulture, a Vlada Republike Hr-vatske priprema prijedlog mjera za poduzet-nike koji će moći dokazati nastale gubitke u kontekstu epidemije.

– S obzirom na raznolikost umjetničkih područja, Ministarstvo kulture stoga poziva sve strukovne udruge i predstavnike nezavi-snoga kulturnog sektora u trenutcima krize prepoznatoga kao posebno fragilnog, da dostave procjene učinaka kako bi prijedlog mjera mogao biti što egzaktniji i prilagođen svim segmentima nezavisnoga kulturnog sektora i njihovim stvarateljima. Sve će se informacije pravodobno objaviti na mrež-nim stranicama Ministarstva kulture i na društvenim mrežama – stoji u priopćenju Ministarstva kulture.

DoDatni teleVizijski prograM Ministarstvo sukladno preporukama Stožera civilne zaštite u vezi s preventiv-nim djelovanjem zbog smanjenja unosa bolesti u populaciju i jačanje nadzora nad širenjem koronavirusa preporučuje mjere vezane za odgodu ili ograničavanje kulturnih događanja: preporučuje se do daljnjega odgoditi sve skupove i organizi-rana okupljanja na kulturnim događanji-ma u kojima sudjeluje više od 100 ljudi; svi organizatori okupljanja na kulturnim događajima ispod 100 ljudi dužni su osigurati najviše higijenske standarde; organizatori trebaju dati uputu svim su-dionicima da se suzdrže od uobičajenoga neverbalnoga komuniciranja koji uključu-je rukovanje i da izbjegavaju bliži socijalni kontakt; organizatori trebaju dati jasnu uputu sudionicima ako imaju respiratornu bolest i/ili povišenu temperaturu (veću od 37,5 °C) da ne dolaze na kulturni događaj; organizatori trebaju prije početka kultur-nog događaja dobiti suglasnost nadlež-noga županijskog Stožera civilne zaštite i nadležnog Zavoda za javno zdravstvo da su ispunili propisane uvjete.

kOrOnavirus

apel za žUrnU pOmOć nezavisnOj kUltUrnOj sceni Inicijativa nezavisnih kazališnih producenata, autora i izvođača te

Udruga koncertnih promotora – Promo poziva kulturne radnike, ustanove i organizacije da se pridruže apelu za žurnu pomoć domaćoj ne-zavisnoj kulturi, osobito ugroženoj proteklih dana zbog aktualne situacije.

– Osim što je kao i ostatak opće populacije zdravstveno ugrožena koronavirusom, i shrvatskoj nezavisnoj kulturnoj sceni izravno je ugrožena egzistencija – ističu u apelu koji je dosad potpisalo više od 1300 kulturnih djelatnika iz raznih sektora.

Potpisnici apeliraju na vladu i jedinice lokalne samouprave da žurno poduzmu mjere koje bi pomogle tom i inače ugroženom sektoru s tisu-ćama ljudi, u kojem su osobito pogođene izvedbene umjetnosti, jer im je u interesu cijele zajednice s preventivnim mjerama onemogućen rad i privređivanje.

– Samostalni umjetnici, ali i brojni prekarni radnici bez kojih kulturni sektor ne bi mogao funkcionirati ostali su time preko noći bez ikakvih izvora prihoda. Podupiremo sve inicijative za digitalnu distribuciju kul-turnih sadržaja, ali napominjemo da u izvedbenim umjetnostima nijedan drugi distribucijski kanal ne može nadomjestiti izvedbu uživo – navode te dodaju da će, prema njihovim očekivanjima, kriza trajati barem do jeseni, čak i ako se općezdravstvena situacija normalizira do kraja travnja, a dodatni je problem što se dobar dio sektora još nije oporavio od poslje-dica štrajka u školama kad je distribucija programa za djecu i mlade bila gotovo nemoguća.

– Podržavaju inicijativu da se poduzetnicima, pa tako i onima u kulturi, izdaju precizne, jasne upute o zdravstvenoj zaštiti i stupnju karantene kako bismo znali što od svojih poslovnih aktivnosti možemo obavljati, a što ne, te da im se omogući odgoda plaćanja PDV-a i poticaj u obliku suspenzije plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno, kao i uplate za TZ i slična davanja na razdoblje od šest mjeseci – poručuju iz Inicijative te dodaju da podržavaju paneuropski zahtjev za osnivanjem nacionalnog Fonda za pomoć samostalnim umjetnicima i svim prekarnim radnicima u kulturi, a kako bi se premostilo razdoblje u kojem nema javnih okupljanja, otkazuju se snimanja, festivali i ostale manifestacije.

Predlažu i mjere koje se prije svega odnose na samostalne umjetnike i neovisna kazališta, među ostalim neodložnu isplatu svih sredstava odo-brenih u Gradu Zagrebu i jedinicama lokalne samouprave za 2019. koja još uvijek nisu isplaćena i žurnu isplatu prve rate programskih sredstava odobrenih za 2020. Zalažu se i za žurnu isplatu honorara i obveza javnih ustanova samostalnim umjetnicima te radnicima i nezavisnim organizaci-jama u kulturi, odnosno odobrenih sredstava potpore Hrvatske turističke zajednice i lokalnih turističkih zajednica te koliko je moguće ubrzati postu-pak povrata poreza za 2019. godinu.

ublažiti negativne učinke na kulturni sektor

23školskenovine

forma projekcije, koja se u muo može vidjeti do 22. ožujka, koncipirana je kao lebdeća

čipkasta struktura generirana hologramskom projekcijom, softverski senzibilizirana na pokrete promatrača na koje reagira mijenjajući se, rastvarajući se i ponovo

oblikujući

U Muzeju za umjetnost i obrt premijerno je predstav-ljen projekt pod nazivom „Nematerijalni dodir ma-terijalne odsutnosti”, koji oslikava čipku kao hrvatsku

kulturnu baštinu u suvremenoj tehnološkoj interpretaciji u obliku interaktivnog holograma. Riječ je o projekciji koji spaja nematerijalnu kulturnu baštinu i najviša tehnološka dostignuća.

U skladu s preventivnim mjerama zbog zaštite od koronavirusa, za petak najavljeno predstavljanje bilo je zatvoreno za javnost, ali se isti dan prenosio putem profila na Instagramu i kanala MUO-a na Youtubeu.

Autorski tim ovog projekta čine modne dizajnerice Nataša Mi-haljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović, koje su godinama djelovale zajedno pod nazivom I-GLE, hrvatski produkt dizajner Mirko Miličić i informatička tvrtka Uprise d.o.o. koja radi u energet-skom i „fintech” sektoru koristeći se najsuvremenijom tehnologi-jom.

– Pozabavili smo se tekstilnim dijelom hrvatske kulturne bašti-ne, fascinantnom čipkom koja se u našim krajevima radi godina-ma. Više od same povijesti čipke zanimala nas je njezina ljepota, vizualnost i čarolija koju su transferirali u drugi medij, a dijalog materijalnog, prisutnog i neprisutnog, imanentan svim čipkastim strukturama, našao je svoj odjek u hologramskoj projekciji – na-vela je na otvorenju Nataša Mihaljčišin.

Forma projekcije, koja se u MUO može vidjeti do 22. ožujka, koncipirana je kao lebdeća čipkasta struktura generirana ho-logramskom projekcijom, softverski senzibilizirana na pokrete promatrača na koje reagira mijenjajući se, rastvarajući se i ponovo oblikujući. Karakteristični motivi čipke pri tome se transformiraju od prepoznatljivih oblika do potpune apstrakcije. Ruka označa-va organsku poveznicu između materije i njezine hologramske projekcije, koja u sebi zadržava bestežinsku taktilnost konstrui-rane refleksije. Struktura čipke pretpostavlja slikovitost na rubu nepostojećeg, dijalog između vidljivog i nevidljivog, materijalnog i nematerijalnog, ples tankih, drhtavih linija koji se začudnom igrom preslikao u oblik koji mu je prethodio.

Projekt koji transdisciplinarnim pristupom spaja suvreme-ne tehnologije i kreativno promišljanje baštine, sufinanciran je sredstvima odobrenima u sklopu Natječaja za poticanje poduzet-ništva u kulturnim i kreativnim industrijama Ministarstva kulture Republike Hrvatske. (ib)

izložBa – muo

hOlOgramski prOjekt

„nematerijalni dOdir materijalne

OdsUtnOsti”

virtualNa iZložBa Hdlu-a ZagreB „duHovNoSt i umjetNoSt”Udruga HDLU Zagreb na svoj se način bori protiv otkazivanja kulturnih, odnosno likovnih do-

gađanja diljem Hrvatske zbog koronavirusa, pa tako na portalu Zagrebački likovni umjetnici redovito postavlja virtualne izložbe, od kojih je najnovija „Duhovnost i umjetnost”.

Nakon izložbi o temi plesa i apstrakcije u fotografiji, postavljenih tijekom ožujka, sad se predstav-ljaju slike dvadesetak umjetnika koje izražavaju njihove duhovne težnje, simbole, likove i stanja koja ih nadahnjuju na putu samospoznaje, kao i spoznaje cjelovitosti svijeta oko nas.

– Kroz virtualnu izložbu Duhovnost i umjetnost umjetnici i članovi HDLU-a Zagreb željeli su likovnim jezikom dočarati svoje duhovne težnje, simbole, likove i stanja koja ih nadahnjuju na njihovu putu unutarnje samospoznaje, kao i spoznaje cjelovitosti svijeta oko nas. Pri tome su njihova nastojanja iznjedrila brojne različite poglede i uvjerenja, pa su se u sklopu ove virtualne izložbe podjednako izrazili i različiti vjernici, kao i umjetnici koji slijede različite neinstitucionalne duhovne i filozofske prakse. Upra-vo u toj različitosti pojedinaca sadržano je bogatstvo cjeline, koja je skladno obogaćena tolerancijom i kreativnim suživotom, unutar kojega umjetnici žele svojom imaginacijom dotaknuti dublju stvarnost, istražiti nepoznate svjetove, odgovoriti na pitanja o smislu i osobnom poslanju, oplemeniti svoj unutar-nji duhovni prostor kao dio veće cjeline – navodi Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU-a Zagreb.

Prema njezinim riječima, umjetnici slikama promišljaju o postanku univerzuma, o svjetlu i tami, o planetu na kojem živimo, o „hramu” prirode koja nas okružuje, o čovjekovim iskušenjima, patnjama, ali i radosti življenja.

– Istine nisu konačne, jer svatko od nas posjeduje osobni djelić istine, koju moramo nadopunjavati i obogaćivati u susretu s drugim pojedincima, različitima od nas. I na svim tim različitim putovima možda se nazire neki zajednički nazivnik kao što je ljubav – ljubav prema mudrosti, ljubav prema stvaranju – dodala je.

Među okupljenim su umjetnicima Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Ana Cerovski, Jasna Dapas, Andreja Dujnić Žmirić, Rajko Đedović, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Ivana Kolić, Mira Kos, Stjepan Kulfa, Boris Pecigoš, Stjepan Perković, Višnja Peter, Krešimir Radas, Laura Šarabok, Petar Vidak i Mladen Žunjić.

Na inicijativu Ministarstva kulture Hrvat-ska radiotelevizija kao javni servis u skladu sa svojom javnom zadaćom i ulogom, a u suradnji sa sudionicima kulturne scene u Hrvatskoj, tijekom ove novonastale situacije s koronavirusom, kreirat će dodatni kul-turni program na svom Trećem programu HRT-a (HRT-HTV3).

–Nakon Ministarstva znanosti i obrazo-vanja i našega zajedničkoga javno-obra-zovnog programa Škola na Trećem, HRT je odlučio otvoriti svoj Treći program HTV-a o kulturnoj sceni Hrvatske, kako bi se dio njihova programa, a koji ovih dana također doživljava brojne odgode, ipak realizirao – u obliku dodatnih i prigodnih emisija na HTV-3 – rekao je glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.

– Treći program HTV-a nastojat će odgovorno i kreativno odgovoriti na novonastalu situaciju, kako kulturni život u Hrvatskoj ne bi potpuno stao te kako bismo zadovoljili barem taj minimum potreba hrvatskih građana za informa-cijama i kulturnim programom u nas. Naime, velik se broj kulturnih proje-kata pripremao mjesecima i bilo bi i šteta i neodgovorno da barem dio toga ne pokažemo publici – navodi urednica Trećeg programa HTV-a Vlatka Kolarović.


pripadaju beneventanskom i srednjotalijan-skom kulturno-glazbenom krugu. Izvori za srednjovjekovnu glazbu sjeverne Hrvatske glazbene su knjige s napjevima gregorijansko-ga korala napisane za liturgiju i obred bisku-pije Zagreb koju je oko 1094. godine osnovao mađarski kralj Ladislav – navodi Breko Ku-stura te dodaje kako je većina dalmatinskih liturgijsko-glazbenih izvora za glazbu pisana beneventanskim pismom (kaligrafskim pismom južne Italije i Dalmacije) i notirana notacijom beneventanskoga tipa.

iMproVizaCija – To dokazuje snažne veze Dalmacije s južnotalijanskim benediktinskim krugom u Beneventu. Beneventansko je pjevanje u južnotalijanskim benediktinskim centrima Beneventu i Monte Cassinu nakon sredine 11. stoljeća postupno zamijenjeno gregori-janskim pjevanjem i liturgijom. Naspram tomu, dalmatinski centri Osor, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor i dalje njeguju beneventaki koral sve do kraja 13. stoljeća. Tad je i u Dalmaciji beneventansko pjevanje

potpuno zamijenjeno gregorijanskim kora-lom kao službenim liturgijskim pjevanjem. Razlog je dugom trajanju beneventanskog pjevanja u Dalmaciji činjenica da je ono na ovom prostoru bilo simbol težnje za crkve-nom neovisnošću dalmatinskih gradova u odnosu na teritorijalne pretenzije Venecije i normandijske Italije – ističe Breko Kustu-ra i za kraj odgovara na pitanje koji su prvi instrumenti na kojima se sviralo:

– Srednjovjekovni su instrumenti mahom svijetlog tona koji se kreće isključivo u viso-kim lagama. Basovski odnosno duboki in-strument nije postojao. Osim pojedinačnog nastupa nerijetko su se svirači udruživali u male skupine. Najčešća je kombinacija sred-njovjekovnih instrumenta bilo udruživanje žičanog i puhačkog instrumenta s udaralj-kama. Žičana su glazbala pratila muziciranje vokalnog solista, dok su ples često pratila puhačka glazbala. Najvažnija su žičana glaz-bala harfa, psalterij, lutnja, rota, viella odno-sno fidl, organistrum i monokord. U skupini su puhačkih glazbala busina, rog, trompeta, šalmaj i flauta. U srednjem su vijeku osobitu popularnost imale male prijenosne orgulje zvane portativ te orgulje normalne veličine zvane pozitiv. Od udaraljkaških glazbala naj-popularniji su bili bubanj, triangl, tamburin i činele. S područja instrumentalne glazbe srednjega vijeka do danas je sačuvan manji broj glazbenih knjiga koje predstavljaju zbirke samostalnih instrumentalnih skladbi. Najpoznatiji je izvor instrumentalne glazbe kasnoga srednjeg vijeka rukopisna knjiga Codex Faenza iz 15. stoljeća. Uobičajena je praksa srednjega vijeka bila da kod izvedbe vokalne skladbe glazbalo udvostručuje neku od vokalnih dionica, a nerijetko svira uvod i kraj skladbe. Možemo zaključiti da je in-strumentalna glazba bila ovisna o vokalnoj. Temeljno je obilježje samostalnog instru-mentalnog muziciranja, koje je u ranom srednjem vijeku rijedak slučaj, bila impro-vizacija. Tijekom visokog i kasnog srednjeg vijeka instrumentalna glazba postaje sve popularnija. Dokaz o njezinoj popularnosti nalazimo na brojnim slikovnim prikazima onoga vremena koji svjedoče ulogu instru-mentalne glazbe u svakodnevnom životu.

Ivica Buljan

Desetljećima se zapostavljalo istraživanja srednjovjekovnih hrvatskih glazbenih i liturgijskih kodeksa, a na objavu bjeline u

zemljovidu hrvatskih zemalja koja je nije-kala postojanje hrvatske glazbene tradicije reagirao je tek 1961. tekstom Albe Vidaković i tek su posljednjih desetljeća istraživanja oslobođena političkih pritisaka, stereotipa, predrasuda i osjećaja inferiornosti, navela je akademkinja Koraljka Kos na međuna-rodnom muzikološkom okruglom stolu „Europski kontekst i srednjovjekovna glazba u povijesnim hrvatskim zemljama”, koji je održan u Knjižnici Hrvatske akademije zna-nosti i umjetnosti.

Voditeljica projekta Hana Breko Kustura istaknula je kako je riječ o prvom javnom predstavljanju suradnje i rezultata znanstve-noga interdisciplinarnog istraživanja surad-nika projekta Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) i HAZU-a „Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka: Interdis-ciplinarna obrada (CROMUSCODEX70)”.

liturgijski fragMenti U svom izlaganju „Oris hrvatske srednjovje-kovne glazbe u povijesnim hrvatskim zemlja-ma: Novi uvid” Breko Kustura predstavila je najnovija istraživanja interdisciplinarnoga projekta te je podsjetila na nove spoznaje proistekle iz istraživanja i upozorila na neke nove srednjovjekovne izvore koji pripadaju povijesti glazbe današnjih hrvatskih krajeva.

Među tim je izvorima navela, među ostalim, i liturgijske fragmente iz kodeksa sa splitskoga, hvarskoga i zadarskoga područja te iz Kotorskoga misala. Na upit ima li kon-kretnih povijesnih podataka o tome kad se i kakva glazba pjevala od najranijih razdoblja u Hrvatskoj Breko Kustura je kazala:

– Naravno da ima. Mi muzikolozi danas znamo da su najraniji tragovi glazbe hrvat-skih prostora liturgijsko-glazbene knjige za misu koje datiraju iz 1050. godine i odnose se na izvore gregorijanskog pjevanja. One su provenijencijom s istarskog područja, koja je u 11. stoljeću bila crkveni dio patrijarhije Akvileja. Ovi glazbeni izvori nastaju konti-nuirano od 11. stoljeća i dokazuju pripadnost glazbene prakse hrvatskih područja krugu Rimske crkve. Riječ je dakle o vokalnoj, jednoglasnoj glazbi na latinskom jeziku. Na povijesnom području srednjovjekovnih hrvatskih zemalja, između rijeke Drave i Jadranskoga mora, do danas je iz razdoblja od 11. do 15. stoljeća sačuvano stotinjak glazbenih kodeksa i fragmenata. Oni svjedo-če bogatstvo različitih utjecaja i liturgijskih tradicija koje su se susretale u ovoj regiji.

Breko Kustura je dodala kako je jedini do danas poznati zapis srednjovjekovne svjetov-ne glazbe pronađen u Zadru.

– Riječ je o dvolistu jednoga kancionala s troglasnim starofrancuskim i provansal-skim napjevima koji potječu iz razdoblja talijanskog trečenta, tj. 14. stoljeća. Liturgij-sko-glazbeni kodeksi svojim su različitim repertoarima, tipovima pisma i notacije jasna svjedočanstva ondašnje crkvene podijelje-nosti hrvatskog teritorija. U južnom dijelu, Dalmaciji, gotovo svi relevantni izvori glazbe

Glazba

glazbena praksa HrvatSkiH Područja PriPada

krugu rimSke crkve

doStuPNo Pet tiSuća napjeva Konzultant projekta CROMUSCODEX70 povjesničar glazbe i profesor

na Sveučilištu u Wurzburgu Andreas Haug kazao je kako je Corpus monodicum dugoročni projekt Akademije znanosti u Mainzu te dodao kako je njegov cilj stvoriti opsežnu zbirku neistražene jednoglasne nemenzurirane glazbe srednjega vijeka.

– Najprije će biti stvorena kao online prezentacija koja će javnosti omo-gućiti pristup do pet tisuća napjeva različitih žanrova. Zatim će na raspola-ganju biti i tiskano izdanje, od kojih su objavljena već dva sveska. Corpus monodicum kao digitalni projekt bavi se stvaranjem digitalnoga tijeka rada, što uključuje planiranje i uvođenje programske potpore pogodne za tran-skribiranje i uređivanje posebnih notacija – kazao je Haug, dodavši kako se potkraj ove godine planira objavljivanje beta-inačice s 2500 napjeva.

Okrugli stol bio je podijeljen u tri tematske cjeline koje se tiču povijesti glazbe Europe i hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku, s poglavitim obzirom na beneventansku glazbenu tradiciju juga Italije i Dalmacije.

Na okruglom su stolu govorili i Giulia Gabrielli sa Slobodnoga sveučilišta u talijanskom gradu Bolzanu, Giulio Minniti s Odjela za glazbu američkoga Sveučilišta Harvard, Katarina Livljanić s pariške Sorbonne, Rozana Vojvoda iz dubrovačke Umjetničke galerije te fra Domagoj Volarević s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu.

NAjRANIjI TRAgoVI glAZbE hRVAT-sKIh pRosToRA lITURgIjsKo--glAZbENE KNjIgE ZA mIsU DATIRAjU IZ 1050. goDINE I oDNosE sE NA IZVoRE gREgo-RIjANsKog pjEVANjA. oNE sU pRo-VENIjENcIjom s IsTARsKog poDRUčjA, KojA jE U 11. sToljEćU bIlA cRKVENI DIo pATRIjARhIjE AKVIlEjA

25školskenovine

Hrvatski audiovizualni centar objavio je rezultate drugih rokova Javnih poziva za proizvodnju,

razvoj, manjinske koprodukcije u 2019. te programe međunarodne suradnje u 2020. godini. U sklopu toga Hrvatsko audiovizualno vijeće donijelo je odluku o raspodjeli sredstava prema Javnom pozivu za dodjelu sredstava za poticanje audiovi-zualnih djelatnosti i stvaralaštva u katego-rijama: poticanje proizvodnje debitantskih dugometražnih i dugometražnih igranih filmova, kratkometražnih i dugometražnih dokumentarnih filmova, kratkih igranih filmova, animiranih i eksperimentalnih filmova, za razvoj scenarija i projekata dugometražnih igranih, dokumentarnih i animiranih filmova, koprodukcije s ma-njinskim hrvatskim udjelom te za progra-me međunarodne suradnje.

grliću 5 Milijuna kuna Vijeće je odluku donijelo po prijedlozi-ma Umjetničkog vijeća, koje je radilo u sastavu Mirna Supek-Janjić, Jadranka Islamović, Ivana Vukinovac Gelo, Antonio Nuić, Tonko Weissmann, Matko Burić, Ivor Šiber, Lado Skorin, Vladimir Brnar-dić, Goran Mećava, Ivan - Goran Vitez, Zrinko Ogresta i Neven Hitrec, dok su na 80. sjednici Umjetničkog vijeća sudjelovali Ana Hušman, Petra Zlonoga, Katarina Zrinka Matijević, Snježana Tribuson, Sla-ven Zečević, Dušan Gačić, Boško Picula, Saša Ban i Kristijan Milić.

Filmovi „Svemu dođe kraj” Rajka Grlića, „Zatvoreno za javnost” Vanje Juranić i de-bitantski film „Proslava” Brune Ankovića dobitnici su sredstava HAVC-a za potica-nje proizvodnje audiovizualnih djela za dugometražni film. Umjetnički savjetnici u kategoriji poticanja proizvodnje debi-tantskih dugometražnih i dugometražnih igranih filmova bili su Snježana Tribuson i Kristijan Milić, a sredstva su odobrena za tri projekta u ukupnom iznosu od 12,5 milijuna kuna. Ukupno je bilo prijavljeno 28 projekata u toj kategoriji.

Grlićev film sufinancirat će se s pet milijuna kuna, a producent je Inter film. U svom su obrazloženju savjetnici istaknuli da bi taj film, s obzirom da na općeprihvat-ljiv način donosi dublju i višeslojnu priču o aktualnim društvenim dvojbama, mogao polučiti uspjeh i kod kritike i kod publike.

– Grlić je dokazao svojim opusom da je više nego sposoban na zabavan i pitak način progovoriti o zabrinjavajućoj i puno ozbiljnijoj temi nego što se to na prvi pogled čini – istaknuli su te su također dodali kako je igrani prvijenac „Proslava” Brune Ankovića, koji će biti financiran s 3,3 milijuna kuna, a producent je Eclesc-tica, vrlo dojmljiv u postizanju tjeskobne atmosfere i vjeruju da bi ta priča koja govori o razdobljima u hrvatskoj povijesti, koja su prisutna i danas, trebala zaintri-girati publiku i biti jedan od razloga za odlazak u kino.

Još jednom bolnom točkom hrvatskog društva, zlostavljanjem žena, bavi se film „Zatvoreno za javnost” Vanje Juranić, koja potpisuje scenarij s Elmom Tataragić. Sufinancirat će se s 4,2 milijuna kuna, a producent je Maxima film. Priča, za koju umjetnički savjetnici smatraju da bi se mo-gla dobro plasirati na filmskim festivalima, donosi se iz perspektive žene koja je žrtva zlostavljanja i u patrijarhalnom okruženju ne može pobjeći od nasilnog muža.

Majke i kćeri Od 25 prijava u kategoriji kratkometražnih filmova (umjetnički savjetnik Saša Ban) sredstva su odobrena za pet projekta u ukupnom iznosu 1,49 milijuna kuna – „Pustara” Zvonimira Jurića, „Kratka priča” Ante Strića, „Sprovod” Šimuna Šituma, „Klimanje” Paule Skelin i „Zubi krokodila” Filipa Herakovića.

U kategoriji proizvodnje kratkome-tražnih i dugometražnih dokumentarnih filmova (umjetnička savjetnica Katari-na Zrinka Matijević) razmatrane su 23 prijave, a sredstva su odobrena za osam projekata u ukupnom iznosu od 2 367 500

kuna. To su dugometražni „Geni moje djece” Vladimire Spindler o majkama i kćerima u autoričinoj obitelji punoj spisa-teljica, od Zofke Škveder preko Sunčane Škrinjarić do Sanje Pilić, intimni portret „Lekcije mog tate” Dalije Dozet, „Linije bi-jega” Karle Crnčević o ekološkoj zajednici Bračke vještice, „Slika za povijest” Igora Mirkovića koji prati poznatog fotografa Šimu Strikomana, „Sutra ću biti (Priča o Domcima)” Anđela Jurkasa i „Vuk Eu-ropske unije” Jadrana Bobana, u čijem je središtu vještakinja za procjenu štete koju napravi vuk u Dalmatinskom zaleđu i Lici te teorijama zavjere tamošnjih mještana da EU dovozi vukove helikopterima kako bi ih potjerali s tog područja.

Od kratkometražnih dokumentaraca izabrana su dva posvećena brodovima – „Brod” Elvisa Lenića, estetizirana priča o

Uljaniku, i „Galeb” Davida Lušičića, koji prati proces posljednje rekonstrukcije Ti-tova broda Galeb, s gledišta trojice čuvara koji žive na njemu 24 sata dnevno.

Za kategoriju proizvodnje animiranih filmova (umjetnička savjetnica Petra Zlonoga) pristiglo je 16 prijava, a uku-pno 1 835 000 kuna odobreno je za njih šest – „Apatija” Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona, „Eva” Lucije Mrzljak, „Fačuk” Maide Srabović, „Iz geta” Lucije Bužančić, „Psychographic” Branka Farca i „Tonka će sutra” Morane Dolenc.

Eksperimentalni filmovi (Ana Hušman, umjetnička savjetnica) koji će se sufinanci-rati s iznosom 630 tisuća kuna jesu „Elek-trične vještice” Maje Čule, „Fotokemika” Silvestra Kolbasa, „Izbjeljivanje” Mate Ugrina te „Non sequitur” Tina Dožića i Jasona Mulhausena. (ib)

HavC dodijelio sredstva za PoticaNje audioviZualNe djelatNoSti

Dubrovački simfonijski orkestar (DSO) predstavio je program za sezonu 2020., u

kojoj ta dubrovačka kulturna usta-nova obilježava 95 godina osnutka. Kako je kazao ravnatelj Damir Milat, program je vrlo kvalitetan, a oslanja se na nekoliko bitnih obljetnica, ponajprije 95 godina rada Orkestra.

– Dubrovnik je imao orkestre i u vrijeme Dubrovačke Republike, ali je službeno Gradski orkestar osno-

van 1925. godine. Posebnu smo pažnju stoga posvetili mladima, koji će imati više nastupa, kao i umjetnicima iz Orkestra, koji će na-stupati kao solisti te u programima s vrhunskim svjetskim glazbeni-cima. Svi se ti glazbenici u DSO-u razvijaju i želimo istaknuti njihovu kvalitetu – rekao je Milat.

DSO će u 2020. godini s više koncerata obilježiti i 250 godina od rođenja Ludwiga van Beethovena,

a održat će i ciklus Schubertove glazbe. Šef dirigent, maestro Marc Tardue izjavio je predstavljajući program kako tijekom svake nove sezone Orkestar mora rasti, ali i publika.

DSO sezonu otvara 8. Međuna-rodnim seminarom orkestralnog dirigiranja Lovro pl. Matačić pod vodstvom maestra Uroša Lajovica. Potom slijedi 4. Dubrovačko glaz-beno proljeće od 17. travnja do 29.

svibnja, nakon čega je na raspore-du ciklus barokne glazbe Orlando furioso pod umjetničkim vodstvom Dmitrija Sinkovskog od 2. do 6. lipnja. Prvi dani srpnja donose 13. izdanje Međunarodnog festivala opernih arija Tino Pattiera, a dan nakon zatvaranja 71. Dubrovačkih

ljetnih igara kulturni život Dubrovni-ka nastavit će se 8. Međunarodnim glazbenim festivalom Dubrovnik u pozno ljeto. Marija Pavlović i ove će godine, od 24. rujna do 2. listopada, predvoditi ciklus Stradun Classic, a sezonu će zatvoriti Jesenji glazbeni moskar od 6. do 31. listopada. (ib)

glazBa

duBrovački SimfoNijSki orkeStar u 2020. Slavi 95

godiNa oSNutka

filM

filmovi „Svemu dođe kraj” rajka grlića, „Zatvoreno za javnost” vanje juranić i debitantski film „Proslava” Brune

ankovića dobitnici su sredstava Havc-a za poticanje proizvodnje audiovizualnih djela za dugometražni film

PredložeNo SufiNaNciraNje dvanaest filMova

Na drugom roku natječaja za manjinske koprodukcije umjetnički savjetnik za manjinske koprodukcije bio je Boško Picula, a od 38 prijavljenih projekata predloženo ih je 12 za

sufinanciranje s 3,9 milijuna kuna. To su poljski animirani film „Ljubav u doba ekonomije bazi-rane na ugljenu” Tomasza Siwińskog i rumunjski animirani „Mađioničar” Bogdana Muresanua.

Među tri su dugometražna igrana filma gruzijski „Antiques” redateljice Rusudan Glurjid-ze, srpski „Pored nas” Stevana Filipovića i „Mjesečari” jednog od najpoznatijih rumunjskih redatelja Radua Judea. Tu su i tri dugometražna igrana prvijenca, ukrajinski „Spas” Maksima Nakonečnjija i bosansko-hercegovački „Ekskurzija” Une Gunjak te slovenski „Jahači” Domini-ka Menceja, koji je u postprodukciji.

Od hrvatskih manjinskih koprodukcija u kategoriji dokumentaraca sredstva su odobrena za tri dugometražna – srpski „Kadiš za Lotiku” Irene Škorić, mađarski „KIX –10 godina nestašlu-ka” Bálinta Révésza i Dávida Mikulána, bosanskohercegovački „Bosanski vitez” Tarika Hodži-ća, a od kratkometražnih igranih srpski „Sami” Stefana Orlandića Stojanovskog.


Teško je, gotovo nemoguće, u jednom kratkom tekstu, koji bi tre-bao poslužiti kao uvod u predstavljanje bogatoga pjesničkog opusa učiteljice i spisateljice Ljubice Kolarić-Dumić, izreći sve ono što taj

opus obilježava, što se nadaje kao potka njezina pisanja ukoričena u dvade-setak knjiga poezije i proze (među njima su i dvije knjige u izdanju Školskih novina: Sva u srcu, 1985. i Vratit ću se, zemljo 1991.), te u brojnim zborni-cima, časopisima, listovima... Stoga zainteresiranoga čitatelja neka potakne ova kratka biobibliografska natuknica koja će mu pružiti osnovne podatke o književnici, a nekoliko odabranih tekstova – pjesama i proze – te ulomaka iz književno-kritičkih osvrta na njezino stvaralaštvo nek' mu bude poticaj da krene u daljnju potragu za skrivenim blagom što ga nose u sebi tekstovi ove samozatajne književnice, koja je cijeli svoj radni vijek provela učeći djecu.

Ljubica Kolarić – Dumić (Kukujevci, Srijem, 1942.) osnovnu je školu za-vršila u rodnom mjestu, a gimnaziju u Vinkovcima. Hrvatski jezik i književ-nost studirala je u Rijeci i Zagrebu. Živi u Rijeci gdje je do mirovine radila kao učiteljica hrvatskoga jezika. Otkrivala je nadarene učenike na području književnosti i glazbe, razvijala i njegovala ljubav prema hrvatskomu jeziku, književnosti, glazbenoj i scenskoj umjetnosti i domovini. Osim rada u školi aktivno sudjeluje u mnogim kulturnim zbivanjima.

Pjesme i priče uvrštene su joj u čitanke za hrvatski jezik i udžbenike glaz-bene kulture za osnovnu školu, a slikovnica Ja se mraka ne bojim od 2018. godine na lektirnom je opisu Ministarstva znanosti i obrazovanja za učenike osnovne škole RH.

Član je Društva hrvatskih književnika, a za izuzetan doprinos dječjoj knji-ževnosti i poetskoj riječi za djecu 2006. godine dobila je Godišnju nagradu Grada Rijeke. (ir).

pRiRedio ivan rodić pjesme za djecU

Poštar i pasKada se iz škole vratim,on radosno repom maše.Pruža šapu, pozdravlja me,veselje je kuće naše.

Uvijek nešto osluškuje,dvorišta je čuvar svoga.Svaki šušanj dobro čuje,ne ljuti se ni na koga.

Ali kada na vratimaon poštara vidi samo!Zatrči se pa zalajei u trenu on je tamo.

Zašto na poštara laje?Tajnu do sad znali nismo:Na poštara pas se ljuti,što i njemu ne da pismo.

Ustala na lijevuNa rastanku od djetinjstva, bez najave burno dođu. Te godine najčudnije, iznenada samo prođu!

Tako kažu mama, tata,a ja ne znam je li tako.Dugo plačem, glasno vičem,ni malo mi nije lako.

Sve mi smeta pa se ljutim pred zrcalo kada stanem.Kosu, lice čim pogledam,kao vatra odmah planem.

A u kući svakog dana slušam riječi: Ah, što mogu?I jutros je kao jučer,ustala na lijevu nogu.

Želim da me brzo puste te godine kakve bile.Da mi vrate ono dijetei igračke moje mile.

Ili s njima da poletimu mislima dokle mogu.Da ne slušam svakog dana:Ustala na lijevu nogu!

Te godine čudne, lude, što me plaše, što me muče.Jesu li bez veze sa mnomili me i one uče?

***

Ostale pjesme („pjesme iz egzila”)

Hodam stopama mojih predakaOpijena mirisom zemljerastrgana u lutanjimarasplićem niti paučinetražim prostore daleke.U predvečerje krvava u zore sanjivepo žegi podnevnoju traženjima čudesnimlutam.Što tražimpitaju me ptice u prolazu.Vjetrovi se došaptavaju.Ljudi se zgražaju.I da im kažemNe će me razumjeti.Mislit ćeda sam s drugih svjetova.Ništa ne tražimi ništa ne trebam.Ljubav je moja ovdje,i staza poznata svaka.

učiteljica, pjesnikinja, prozaistica, kroničarka života Hrvata s onu stranu granice, animatorica kulturnih događanja, prognanica iz srijemskoga zavičaja koja je u jeziku pronašla svoju „drugu domovinu”, književnica čije pjesme i prozu

čitaju učenici u svojim čitankama i školskoj lektiri, spisateljica u čijim se tekstovima, unatoč svemu, zrcali kristalna kocka životne vedrine

ljuBica kolarić-dumić o SeBiKad bih pisala autobiografiju (a imala bih što, no zakasnila sam...), ovako bih započela:

Rođena sam u velikom i bogatom srijemskom selu Kukujevci. Rasla u dvorištu punom cvijeća, igrajući se na ljetnoj prašini i u bjelini snježnog pokrivača zimi. Uz strogoga oca i u nez-mjernoj ljubavi majke i bake. Imali smo zemlju na kojoj je sve raslo...

Krštena sam, primila prvu svetu pričest i potvrdu u monumentalnoj crkvi Presvetoga Trojstva. S bakom sam redovito odlazila na misu i uređivati oltare... Tako je počeo moj život.

Sve što sam kasnije postigla, uvijek se pitajući, jesam li učinila dovoljno i dobro, jesam li mo-gla bolje i više, nastalo je do odlaska na školovanje...

U meni se ništa nije promijenilo. Ostala sam ona djevojčica, koja bosa trči po travi i baki po-stavlja pitanja o istini i pravdi...

Možda zato tako rado pišem pjesme za djecu... O sebi. I za sebe. I s pitanjem bez odgovora: Jesam li se trebala vratiti kući?Jesam li pisala samo zbog čežnje ili je – kako je baka govorila – tako htio Onaj, koji je sve

stvorio? P.S.: Crkva je danas osamljena bez vjernika, čeka da joj pomognemo da se ne sruši i da, uz

groblje, ostane spomenik našeg postojanja u zavičaju.

učitelji stvaraoci ljubica kOlarić-dumić

S grumenom srijemske grude

u srcu

tužna fotografija moje rodne kuće, pred kojom sam skamenjena stala nakon 26 godina! iz sela su svi istjerani... neviđena tragedija nekoć bogatog sela!

ljubica kolarić-dumić s učenicima

27školskenovine

A Dunav će tećiTi si ostao tamoA mi smo morali poćiMnogi bez svega svogaSa zavežljajem mnogiKao prosjaci.A trud i muka stoljetnaBriga i Dom

Sve nam je ostalo s tobomNa obalama tihim(…)A Dunav plače nad vinogradom.Tako će pričati povijestA ti ćeš tećiU slavi stoljetnojU našoj himni i naši srcimaSlavan i nepobjediv.

***

U čežnji za pOvratkOm: crtice

Nije to moja ulicaNe volim jesen...Ne volim kišne dane i nestajanje požu-tjelog lišća. Jesen me uvijek sjeća na od-laske. Na odlaske zauvijek. Tada uvijek netko ostaje sam.Ne znam je li lišće samo zato požutjelo...Je li se umorilo ili žuti i nestaje iz meni nepoznatih razloga. Jesen ima svoje čari. Tako svi govore i pišu. Ja im vjerujem, ali ne vidim tu ljepotu.Kiša mi muti pogled. A u jesen kiše tako često padaju. Ulica je poslije kiše čista, ali nije to ona moja ulica, kukujevačka, široka, puna meke prašine ljeti, a mokra i blatnjava kad padne kiša...Nije to moja ulica.

O Srijemu iz daljineO Srijemu iz daljine duša progovara samo bolom. O pjesmi djevojačkoj u jesenskim noćima kad se mir prikra-da umornoj zemlji. O napuštenom ognjištu i zaboravljenom jeziku očeva. Zato ne tražite da govorim bez suza! A da se vratim! Ne mogu. Zidovi su previsoki.Da pišem o ravnici nepreglednoj, o zimama i jesenima, berbama i vršidba-ma, žitu i vinogradima... O Šokcima i dukatima, mladom vinu i bećarima. Da donesem tu ljepotu, da opjevam, da naslikam... Kako mogu kad ne vidjeh slike i ne čuh pjesme slične onomu što sam ponijela na odlasku iz zavičaja.

Jeste li čuli naše pjesme? Jeste vidjeli svilu u očima i zlato u kosi seljanke? S dukatima na prsima i trobojnicom o struku djevojačkom.„Oj, jesenske duge noći, Rek'o j' dragi da će doći...” Kroz odškrinut pendžer večernja pjesma dopire do srca. Uz pjesmu u Srijemu se radi. Pjesmom se iskazuje ljubav, u pjesmi se rađa. Pjesmom tužaljkom na posljednji se put prati se one koji odlaze umorni. U Srijemu sve je pjesma. Pjeva orač u brazdi, pjevaju zreli vinogradi, jesenski plodovi, zvona s tornja stare crkve, žice na tamburama, neumorne ruke u žulje-vima. Zato ne mogu govoriti o Srijemu. Zapjevat ću vam.Onu „pismu” koju sam ponijela na odlasku.

Oči moje bake (ulomak)Ni jedan lan nije tako plav kao što su bile oči moje bake. U njihovu plavetnilu raslo je moje djetinjstvo. Odgovore na sva pitanja, koja su postavljala moja dječja usta, našla sam uvijek u tim dra-gim očima.Zašto otac tako jako viče?Zašto je majka bolesna?Zašto visibaba mora biti samo bijele boje?Zašto je mačka pojela golubića, koji je ispao iz gnijezda?Mojoj znatiželji nije bilo kraja. Tako je baka govorila. A ja sam bila radoznala i neumorna u traženju nečega, što sam nazvala moja istina. Ponekad mi se činilo da se ja i znatiželja stalno utrku-jemo, da je ona uvijek brža i da je bar jedan korak ispred mene. Čim dobijem odgovor na jedno pitanje, znatiželja već pripremi drugo. I tako od pitanja do pi-tanja. Od odgovora do odgovora. Hitala sam svojim djetinjstvom, tom širokom, šarenom livadom od igre do pitanja pa sve do bakinih očiju. Te tople oči bile su moja prva knjiga. U njih je stalo čitavo nebo i sunce. (...)Zato je baka umjesto mene znala sve, i pripremala me za one dane kad oblaci potamne nebo u njenim očima. Na nova pitanja odgovarala bi tiho i nekako sveto: – Ljubica je plava i mirisna, jer je tako htio Onaj, koji je sve stvorio. Tada bi me uzela za ruku i povela u crkvu. Tako je baka zauvijek upravila moje korake.

Ja se mraka ne bojim Slikovnica – izborna lektira za osnovnu školu

Ide Sanak Sklopiočić,Brzo će i k tebi doć’.Svjetiljčicu sam ugasi,I ne boj se! Laku noć!

Ja se mraka ne bojim.A ti? A ti? A ti? A ti?Mrak je dobar, snove nosi,Daruje nam noćni mir.

Mrak ne plaši malu djecu,On se s njima igra rado.A u sobi dok sve spava,Noćne sate nasmijava.

Prijatelj je, čuva djecu,Slabiju i onu jaču.Na spavanje on ih vodiI tješi ih kada plaču.

Pomoli se, pričaj s mrakom!Povjeri mu svoje tajne.Dok te sanak ne posjetiI ne dođu zvijezde sjajne.

Ide sanak, sklopi oči,Brzo će i k tebi doć’.Svjetiljčicu sam ugasi,I ne boj se! Laku noć!

rekli Su o SlikovNici

P red nama je primjer slikovnice koja može potaknuti djecu da posta-nu znatiželjni, maštoviti i hrabri ljudi sa sposobnošću da formiraju

vlastite vrijednosti i mišljenja o tome što je doista važno u životu. Slikovni-ca Ja se mraka ne bojim Ljubice Kolarić-Dumić artefakt je koji se u našem hrvatskom prostoru pojavljuje u trenutku kada je svaki pravi primjer djeci i putokaz ka izgrađivanju vlastite osobnosti, što, dakako, uključuje suočavanje s vlastitim bićem, više nego dragocjen. U trenutku kada su djeca, roditelji, odgajatelji, učitelji, metodičari, nakladnici prepušteno stihiji tržišta, pojav-ljuje se glas iz pustinje.

Doc. dr. sc. Vjekoslava JurdanaSveučilište Jurja Dobrile u Puli

Kao dugogodišnja učiteljica Ljubica Kolarić-Dumić vrlo dobro pozna-je potencijale malih čitatelja, stoga im se obraća poznatim jezikom

i sugestivnim ritmom koji tekst približavaju dječjem senzibilitetu. Učenje putem slikovnice recipijentu predstavlja zadovoljstvo i podsjeća ga na igru iz predškolskoga razdoblja. Uz metodičko načelo suvremenosti slikovnica Ja se mraka ne bojim može smanjiti nesrazmjer između školskog programa i životne stvarnosti.

Prof. dr. sc. Marinko LazzarichUčiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci

riječ kNjiževNe kritike(...) Riječ je zapravo o djetinjstvu koje traje vazdanji život. Autorica je uronjena u to, upravo takvo (opće i univerzalno) djetinjstvo. Djetinj-stvo koje je samo uvjetno njeno, ali ne zato što ono ne bi bilo njeno – nego zato što pripada svakom njenom čitatelju. I današnjemu i sutraš-njemu, i ovdašnjemu i ondašnjemu.

(...) No, kako god bilo, razvidno je da su riječi u ovim pričama zaigra-ne, da su radosne i kad plaču, da su sjetne i kad su posve razdraga-ne. Riječju, riječi su u ovim pričama iskrene. I kad su trpke, i kad su bajkovite.I zato im treba pomoći da što prije ugledaju svjetlo dana. Ono je jedino što nam eventualno preostaje. Nakon svega. Dr. sc. Ante Selak

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu(Osvrt na knjigu Moje srijemske priče)

s predstavljanja slikovnice ja se mraka ne bojim, 3. travnja 2013


Leonora Vereš, Vanessa Babić, Tea Antuno-vić i Ivano Rohtek. Prije obilaska škole učili smo tradicionalne plesove svih partnera. U poslijepodnevnim satima bili smo u obilasku Manrese te se upoznali s povijesnim zname-nitostima toga prekrasnoga grada. Najviše nas se dojmila Basilica de Santa Maria de la Aurora, koja datira iz vremena gotike s pri-mjesama rimske kulture.

Drugi je dan našim erasmusovcima također počeo vrlo aktivno. Nakon doručka, uslijedila je kratka poduka iz engleskoga jezika. Posje-tili smo AMPANS, školu za djecu s posebnim potrebama. Dočekao nas je zbor s himnom škole, a s radom škole upoznali smo se putem prezentacije. Obišli smo cijeli kompleks te sudjelovali u radionicama u kojima su imali priliku iskusiti kako se igraju djeca s tjelesnim oštećenjima. Učenici su nakon posjeta imali slobodno poslijepodne s domaćinima.

Treći dan našeg boravka u Španjolskoj proveli smo u obilasku Barcelone. Autobu-

som smo razgledavali najatraktivnije dije-love grada. U šetnji stredištom grada imali smo priliku vidjeti Baziliku Svete obitelji, spomenik Kolumbu i mnoge druge zname-nitosti. Nakon obilaska grada, okrijepili smo se u McDonaldsu. Posjet stadionu Camp Nou posebno je oduševio učenike! Detaljni opisi vodiča djelomično su nas uveli u svijet nogometa. Vidjeli smo stadion, sjedili smo na mjestu komentatora i koristili se interaktiv-nom pločom o povijesti nogometa. Umorni, ali obogaćeni novim iskustvima, učenici su se vratili u obitelji domaćina, u poslijepodnev-nim satima.

„upoznaj Bolje seBe!”Jutro četvrtog dana počelo nam je radno. Na satu engleskog jezika razgovarali smo o budu-ćim zanimanjima. U prezentacijama smo prikazali posjete različitim radnim mjestima te intervjue sa srednjoškolcima koji su već odabrali svoja buduća zanimanja. Prezenta-cije o posjetima održale su Leonora Vereš i Vanessa Babić, a učiteljica Sanja Vuksanović-Čančar pobliže je objasnila naš školski sustav. Na radionici „Get to know yourself ” (Upo-znaj bolje sebe) zadatak nam je bio oslikati drvene lutkice prema zanimanju kojim se želimo baviti. Nakon ručka u školskoj kantini, imali smo dovoljno slobodnog vremena za druženje.

U petak, nakon kratke poduke francuskog jezika, okupili smo se kako bismo naučili nešto o kreiranju Europassa. Bivši su nam učenici primjerom pokazali kako se treba pri-premiti za razgovor za posao. Nakon nekoliko smjernica i sami smo se okušali u razgovoru za posao. Okrijepili smo se u školskoj kantini. Posljednja aktivnost projekta bilo je snimanje zadnje scene filma „Dreams Come True”. Druženje s prijateljima iz Italije, Poljske i Špa-njolske zaokružili smo oproštajnom večerom u školi.

Naši su učenici sretno doputovali iz Špa-njolske. Iako prilično umorni, bogatiji smo za predivno iskustvo, stekli smo nove prijatelje i naučili mnogo. Veselimo se novom putovanju!

napisala lidija štimac učiteljica razredne nastave

oš Popovac, Popovac

U sklopu projekta „The Future Be-gins Today” (Budućnost počinje danas) Erasmus+ učiteljice i uče-nici OŠ Popovac sudjelovali su u

trećoj zajedničkoj mobilnosti u španjolskom gradiću Manresi. Osim naše škole, sudjelovali su i učitelji i učenici iz Italije i Poljske. Glavna je svrha toga projekta bila osigurati uvjete koji će učenicima pomoći pri ostvarivanju uspjeha u skladu s vlastitim sposobnostima. Tijekom dvogodišnjega provođenja projekta zajednički se elaborirala problematika pra-vilnoga planiranja budućnosti, razmjenjivala iskustva i primjeri dobre prakse.

preD izazoViMa BuDućnostiNaime, prije nekoliko godina u Poljskoj je provedena anketa za učenike i roditelje koja je pokazala da 54 posto roditelja ima drukčije planove za budućnost svoje djece nego ona sama, a čak više od polovice mladih ima pogrješan stav o tome koja su zanimanja tražena i mogućnostima u bu-dućnosti. Ono što je najviše iznenadilo jest to da čak više od 20 posto roditelja ne zna koji su interesi njihove djece niti koji su im planovi za budućnost.

Kasnije su analizirani podatci o preranom napuštanju škole i uspostavilo se da je prosjek u posljednjih pet godina 23 posto. U po-sljednjih nekoliko godina Poljaci su proveli nekoliko EU projekata i zaključili da će svoje ciljeve najbolje ostvariti ako iskoriste pomoć i iskustvo drugih europskih zemalja.

U drugim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, također postoji potreba za izrađivanjem zajedničkih metoda za rješavanje spomenu-toga problema. Španjolska i Italija iskazale su zabrinutost jer spomenuti problem uzrokuje veliki rast nezaposlenosti. Smatraju da je rje-šenje navedenoga problema poznavanje uče-nikovih potreba i interesa, stvaranje osjećaja vlastite vrijednosti, razvijene vještine, mnogo znanja te omogućavanje zaposlenja na stalno promjenjivom europskom tržištu rada.

U tu je svrhu pokrenut spomenuti projekt (u sklopu programa Erasmus+) u koji su se uključile tri škole iz Poljske, Španjolske i Hrvatske.

prošlost u saDašnjostiU Španjolsku smo putovali zrakoplovom iz Budimpešte preko Frankfurta do Barcelone, gdje su nas dočekali naši domaćini iz Manre-se. S partnerima iz Italije i Poljske autobusom smo doputovali do Manrese, gdje su se naši učenici smjestili u zamjenske obitelji. Prvi je dan u Manresi počeo dolaskom u školu domaćina, gdje su nam pripremili priredbu dobrodošlice. Nakon priredbe, svi su partneri prikazali prezentacije o radionicama o među-ljudskim odnosima, koje smo održali u našim školama. U tome su sudjelovali naši učenici

Oš pOpOvac učenici i učitelji u Španjolskoj u sklopu programa erasmus+

glavna je svrha toga projekta bila osigurati uvjete koji će učenicima pomoći pri ostvarivanju uspjeha u skladu s vlastitim sposobnostima. tijekom dvogodišnjega provođenja projekta zajednički se elaborirala problematika pravilnoga planiranja

budućnosti, razmjenjivala iskustva i primjeri dobre prakse

Učenik ivano Rohtek oslikava

drvenu lutkicu prema zani-

manju kojim se u budućnosti želi

baviti

o BudućNoSti miSliti već jučer

IsTRAžIVANjA U NEKIm ZEmljA-mA poKAZUjU DA 54 posTo RoDITEljA ImA DRUKčIjE plA-NoVE ZA bU-DUćNosT sVo-jE DjEcE NEgo oNA sAmA, A čAK VIŠE oD poloVIcE mlADIh ImA po-gRjEŠAN sTAV o TomE KojA ćE ZANImANjA bITI TRAžENA U bUDUćNosTI

Učenici kristina Rušec, patrik Štainer, ivano Rohtek, noa leskovar, leonora vereš, vanessa Babić i tea antunović u obilasku vrta škole za djecu s posebnim potre-bama aMpans

29školskenovine

cRVENI KRIž sloVENIjE VEć DUgI NIZ goDINA bEZUspjEŠNo poKUŠAVA UVEsTI poUčAVANjE o pRVoj pomoćI U obVEZATNI DIo NAsTAV-NogA plANA I pRogRAmA ZA osNoVNE I sREDNjE ŠKolE, A RAZlog jE NEUspjEhA pREVElIKA „KoNKURENcI-jA” pREDmETA ZA UVRŠTAVA-NjE U REDoVITI ŠKolsKI pRogRAm

učenjem učenici povezuju teoriju i praksu na temelju vlastitoga iskustva.

Iskustveno učenje odvija se unutar intere-sne aktivnosti izravnim susretima s pojava-ma i stvarnim djelovanjem u situaciji koja može biti manje ili više stvarna. Specifične aktivnosti uključuju, na primjer, učenje kako spasiti osobu u životnoj opasnosti, rukovanje opstrukcijom dišnih puteva sa strancima, procjenu kad treba nazvati 112 i što točno reći operateru na liniji.

U rješavanju problema učenici rade u sku-pinama i pomažu jedni drugima u postizanju zajedničkog cilja, tj. spasiti život ili pomoći unesrećenima. U interakcijama jačaju komu-nikacijske i timske vještine, a također jačaju međuvršnjačke odnose, što pozitivno utječe na rad u učionici i drugdje.

Znamo da se ritam života, uz obilje slobod-noga vremena, drastično promijenio. Više nego ikad i djeca i odrasli uživaju u adrena-linskim sportovima, tvrtke izmišljaju nova i pristupačnija sredstva prijevoza, stanovništvo raste i sve to može predstavljati potencijalne opasnosti za zdravlje. Moramo biti svjesni da se učenje prve pomoći odnosi i na prevenciju i prevenciju nesreća. Primjenom interesa za pružanje prve pomoći i pokazanih uspjeha želimo naše učenike educirati o važnosti cjeloživotnog učenja za solidarnost i pomoć, istodobno pružajući primjer dopuštajući drugim školama da u svoje aktivnosti uključe više tema iz prve pomoći od onih pojedinaca na koje će naši učenici prenijeti svoje znanje i iskustvo i možda im čak priskočiti u pomoć kad im je najpotrebnije.

napisala ivanka mišmaš, prof. učiteljica razredne nastave

oš Breg, Ptuj, Slovenija

Katastrofa nikad ne spava. U situaci-ji kad nam se dogodi neka nesreća ili smo suočeni s njome, potreban je brz, ali promišljen odgovor.

Crveni križ Slovenije već dugi niz godina pokušava podići svijest o važnosti obrazo-vanja iz prve pomoći i potrebi obnavljanja i dopunjavanja svog znanja. Svjesni su da je potrebno započeti razgovor o mjerama prve pomoći i preventivnim mjerama u vrlo ranoj dobi, odnosno za najmlađe, pa nastoje uvesti prvu pomoć u obvezatni dio nastavnoga pla-na i programa za osnovne i srednje škole.

europska iskustVaU posljednjem desetljeću poučavanje o prvoj pomoći uvršteno je u slobodne aktivnosti, no glavni je cilj Crvenoga križa Slovenije da poučavanje o prvoj pomoći u prvoj trijadi (prve tri godine) postane obvezujući tečaj u području ekološke svijesti, u drugoj trijadi kao sadržaj prirodnih znanosti i domaćinstva, a u trećoj trijadi kao redoviti predmet s godiš-njom satnicom od 35 nastavnih sati. Taj je cilj u ovome trenutku nažalost još uvijek daleko, a jedan od glavnih razloga tome jest prevelika „konkurencija” predmeta za plasman u redo-viti školski program. Pitanje je, međutim, što je važnije od poučavanja o aktivnostima koje bi nekome mogle spasiti život?

A kako je s time u Europi? Primjerice, u skandinavskim zemljama važnost učenja prve pomoći dobro je poznata, pa se procje-njuje da će vam na putu, ako zatreba, sedam od deset ljudi pružiti prvu pomoć, dok će u Sloveniji to moći samo troje. Pojedinci su u anketama u većini slučajeva naveli nedo-voljno poznavanje prve pomoći i strah da će pogriješiti te ozlijeđenoj osobi nanijeti više štete nego koristi.

Dobar primjer u poučavanju prve pomoći u školama jesu Britanci koji su na osnovnoj razini uveli osnove, kao što je pravilno ruko-vanje ozljedama glave i slanje poziva za hitnu pomoć, a na sekundarnim osnovama rukova-nje defibrilatorom. Razlog uvođenju obvezat-ne prve pomoći bila je niska stopa preživjelih od iznenadnog zastoja srca, koja je u Britaniji manja od deset posto. Britanska zaklada za srce nada se da će uvođenje obvezatne prve pomoći u škole rezultirati nižim stopama smrtnosti oboljelih, jer neke brojke govore da je u zemljama gdje je u školama obuka prve pomoći obvezatna, ta stopa i do tri puta veća.

Svjesni važnosti poučavanja prve pomoći, u Osnovnoj školi Breg u Ptuju već trinaestu godinu zaredom provodimo ciklus prve po-moći, čak smo dva puta, 2009 i 2010. godine osvojili prvo mjesto na državnom natjecanju u pružanju prve pomoći.

Tečaj se održava jednom tjedno u ško-li i traje jedan nastavni sat. Namijenjen je

učenicima od 4. do 8. razreda, a program se sastoji od sedam tematskih cjelina – osnovni postupci oživljavanja, reakcija u hitnim sluča-jevima, krvarenje i rane, ozljede kostiju i zglo-bova, opekline, imobilizacija i udarci – koje su podijeljene na teoretski i praktični dio. Učenici uče teoretske osnove prve pomoći i praktički vježbaju saniranjem raznih ozljeda koje se mogu dogoditi u svakodnevnom živo-tu. Pri tome je veliki naglasak na iskustvenom učenju i praktičnom radu, popraćen primjeri-ma iz stvarnog života.

DugogoDišnja traDiCijaGlavna je svrha te aktivnosti da učenici prepoznaju zdravlje kao vrijednost koja ima dubok utjecaj na kvalitetu života, da razumiju važnost vlastite odgovornosti za određena ponašanja i ponašanja, steknu osnove teorij-skog i praktičnog znanja iz prve pomoći, što može pomoći sebi i drugima u hitnim sluča-jevima, nesreće ili iznenadne bolesti. Učenici također uče o situacijama u kojima je život izravno ugrožen raznim ozljedama i bolesti-ma te kako postupati u tim situacijama.

Učenici sve to znanje stječu iskustvenim i suradničkim metodama učenja. Značenje izraza iskustveno učenje najbolje opisuje stara kineska izreka koja kaže: „Reci mi i zaboravit ću, pokaži mi i ja ću se sjetiti, uključi me i ra-zumjet ću”. To je osobito važno pri pružanju prve pomoći, jer znamo da su to obično jako stresne situacije u kojima možemo doživjeti šok, što može negativno utjecati na našu kognitivnu sposobnost pronalaženja pravo-ga i pravodobnoga odgovora. Iskustvenim

prva pOmOć u OsnOvnOj škOli sloBodna aktivnost ili redoviti predmet?

glavna je svrha učenja o prvoj pomoći da učenici prepoznaju zdravlje kao vrijednost koja ima veliki utjecaj na kvalitetu života, da razumiju važnost vlastite odgovornosti za određena ponašanja te da steknu osnove teorijskoga i praktičnoga

znanja iz prve pomoći. Pri tome veliki naglasak treba biti na iskustvenom učenju i praktičnom radu, popraćen primjerima iz stvarnog života

spašavanje živOta – najvažniji cilj


napisala Stjepana kadić stručna suradnica školska knjižničarka

oš fran koncelak, drnje

U povodu Međunarodnoga dana žena, koji se obilježava 8. ožujka, u OŠ „Fran Kocelak” u Drnju postavljena je skupna izložba

likovnih radova učiteljica, stručnih suradni-ca i asistenata u nastavi.

Od 2015. godine u ovoj školi realizirane su mnoge izložbe s učenicima. Prvi put, uz prošlogodišnji Dan učitelja učenici su portretirali učitelje i stručne suradnice. Prema riječima učitelja likovne kulture Ma-rija Dimića, ohrabren svojim neočekivano dobrim uklapanjem u drnjanski kolektiv, za Dan učitelja 2020. postavio si je izazov da mentorira učiteljicama i stručnim suradni-cama u portretiranju odabranih kolegica iz kolektiva ili poznatih osoba, koji su svojim djelovanjem ostavili neizbrisiv trag na svjet-skoj sceni.

S obzirom na to da je grafika područje likovnoga izražavanja učitelja Dimića, odlučio se za veliki izazov povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena i njegovih deset godina rada u Drnju. Predložio je kolektivu da u tehnici linoreza po svom izboru portretiraju žensku osobu, koja je mijenjala svijet kroz prava za glas i emancipaciju žena. Odaziv je bio iznad svih očekivanja te je izrađeno 14 linoreza, a izložba je uspješno otvorena u petak, 6. ožujka 2020.

„Linorez zahtijeva posebnu pripremu skice u jakom kontrastu crnih i bijelih ploha te se skica prenosi na linoleum. Sama izrada linoreza jest vještina umjetnika, ali i meha-nička radnja, ako je skica dobro pripremlje-na. Za ovu izložbu je bilo samo bitno da likovi žene budu prepoznatljivi, jer su autori linoreza likovni amateri”, objasnio je učitelj Dimić.

Zahvaljujući njegovu entuzijazmu i znatiželji učitelja, Ana Tustonjić Dombaj, Andrea Pandurić, Dunja Valenčak, Elena Belec, Igor Stubičar, Lana Cvrtila, Maja Hižman, Ksenija Marić, Marina Salaj, Petra Ciganek Opačak, Renata Tišler, Sanja Špoljar, Stjepana Kadić i Vlatka Horvat ostvarili su jedinstvenu izložbu linoreza, kao primjer dobre suradnje jednog škol-skog kolektiva.

Oš „Fran kOncelak”, drnje izložBa učiteljskih radova u linorezu uz dan žena

Portreti SlavNiH žeNaNakon prošlogodišnjeg uspjeha likovnoga projekta, kada su učenici, uz dan učitelja, pod mentorskim vodstvom učitelja likovne kulture marija dimića portretirali svoje učitelje i stručne suradice, ove su godine uz dan žena, pod vodstvom istoga mentora, učiteljice i stručne suradnice portretirale u linorezu poznate žene

kad ti netko gurne pribor u ruke i kaže: ,vjerujem u tebe!”, imaš li pravo odustati, a da nisi ni pokušao? dobar,

odličan, savršen ili samo portret, više nije ni važno. Pribor sam vratila i rekla: „i ja vjerujem u sebe!”. Bogatija sam za još jedno iskustvo koje život

čini ljepšim! učiteljica maja Hižman

drnjanske učiteljice i učitelji ispred svojih uradaka

angela Merkel (ana tustonjić dombaj)

indira gandhi (Renata tišler)

janica kostelić (sanja Špoljar)

31školskenovine

emocionalna inteligencija, kreativno razmišljanje i suradnja samo su tri osnovne sposobnosti koje će biti potrebne, ali koje se

ne mogu jednostavno poučavati u tradicionalnom razrednom okruženju

Finska je svjetski vođa u omogućavanju prilika za stjecanje vještina važnih za budućnost, a u stopu je slijedi Švicarska. Obje su zemlje izni-

mno uspješne u provođenju mjera za zaštitu okoliša, a posebno u osmišljanju strategija za razvijanje vještina budućnosti te metodologije i okvira za poučavanje tih vještina. Izvještaj Svjetskog indeksa obrazovanja za budućnost (WEFFI) osvrće se na inicijative, metodo-logije poučavanja i društveno-ekonomsko okruženje u 50 zemalja, a među pet su najlošije rangiranih zemalja Egipat, Nigerija, Alžir, Iran i Pakistan.

Prema izvještaju WEFFI-ja, mnogo obrazovnih sustava nije spremno za opremanje sljedeće generacije vještinama koje će im najvjerojatnije biti potrebne. Dio izazova s kojim su obrazovne institucije suočene jest da će tehnološka promjena zahtijevati vještine koje nisu obuhvaćene starim pristupima osmišljavanja kurikulu-ma i poučavanja. Emocionalna inteligencija, kreativno razmišljanje i suradnja samo su tri osnovne sposobnosti koje će biti potrebne, ali koje se ne mogu jednostavno poučavati u tradicionalnom razrednom okruženju.

Ovaj brzi tempo tehnološke transformacije – koju se često naziva četvrtom industrijskom revolucijom – temelji se na valu tehnološkog razvoja koji uključuje automatizaciju, umjetnu inteligenciju, internet, spoj genetike i biotehnologije te sveprisutnu dostupnost podatcima. Izvještaj naglašava važnost učenja jezika i ulogu umjetne inteligencije kao pomagala u učioni-ci, ali također ističe da će se mnogi ključni elementi budućih vještina učenja odvijati izvan učionice.

U SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu izvankurikular-ni klubovi za osnovnoškolske i srednjoškolske učenike povezani su s dokazima za boljim akademskim rezul-tatima. Dobrobiti ovakvih klubova posebno se mogu primijetiti u područjima s većim stupnjem siromaštva i u manje uspješnim školama.

– U istraživanju objavljenom prije četiri godine bri-tanski su stručnjaci otkrili da je prisustvovanje takvim klubovima povezano s pozitivnim akademskim i druš-tvenim ishodima, pogotovo za djecu koja su u nepovolj-nijem položaju. Otkrića također sugeriraju da djeca koja sudjeluju u organiziranim sportovima i drugim fizičkim aktivnostima imaju bolje društvene, emocionalne i bi-hevioralne vještine od djece koja ne sudjeluju u organi-ziranim aktivnostima – navodi se u izvještaju.

Iako su se brojni aspekti života potpuno promijenili, učionice nisu napravile velike pomake u posljednjih 200 godina, stoga će učitelji također morati držati korak s promjenama.

– Ažuriranje kurikuluma uvijek bi trebalo biti pri-oritet. Međutim, hitno moramo uložiti sve resurse u mijenjanje ponašanja učitelja i poboljšanje prakse u uči-onicama – kaže Jamie Saavedra iz Svjetske banke. (ič)

Prema Weforum.org

finska i švicarska vOde U pOUčavanjU

vještina za bUdUćnOstPrema podatcima Njemač-

ke službe za akademsku razmjenu (DAAD), u

zimskom semestru 2017./2018. u toj je zemlji bilo 375 tisuća studenata iz inozemstva. Pritom je 83 posto upitanih svoj izbor obrazložilo dobrom prilikom za pronalazak posla s njemač-kom diplomom, 74 posto želi diplomu koja će biti priznata i u svijetu, a 71 posto njih čulo je za kvalitetu njemačkih sveučilišta. Usto, 83 posto upitanih reklo je kako će svakako i drugima u svojoj zemlji preporučiti studira-nje u Njemačkoj.

Njemačka ministrica obrazo-vanja Anja Karliczek kaže da su njihovi fakulteti i Njemačka kao mjesto znanstvenog istraživanja međunarodno sve atraktivniji. Uvjerena je da ti podatci poka-zuju visoku kvalitetu njemač-ke znanosti i sustava visokog školstva. Njemački fakulteti nisu samo put za karijeru, nego i put kojim su krenuli mnogi mladi migranti koji su se zatekli u ovoj zemlji. Iako statistike ne govore o prvotnom razlogu dolaska u ovu zemlju, vidljivo je da je među stranim studentima čak 24 tisuća njih iz zemalja iz kojih dolazi naj-više izbjeglica: Sirije, Afganistana, Iraka, Iraka, Nigerije, Eritreje,

Irana, Pakistana i Somalije. Što-više, Sirijci su se uspeli na šesto mjesto po brojnosti među stu-dentima njemačkih sveučilišta.

Njemačka se može pohvaliti i podatkom da je 2017. ondje bilo 108 tisuća znanstvenika iz drugih zemalja koji su došli nastaviti svoja istraživanja, njih oko 47 500 djelatnici su njemačkih fakulteta i visokih škola.

– Broj stranih znanstvenika na njemačkim visokim školama go-tovo se udvostručio u posljednjih deset godina – objašnjava Moni-ka Jungbauer-Gans, znanstvena voditeljica Njemačkog centra za istraživanje visokih škola i znanosti, koja je uvjerena da je to jamstvo nastavak vrhunske znanosti u ovoj zemlji i njezine

povezanosti sa saznanjima u cijelom svijetu.

Naravno da i Nijemci rado odlaze u inozemstvo na studij ili usavršavanje znanja. Goto-vo trećina studenata koristi se programima kao što je Erasmus, a njih 145 tisuća odlučilo je i negdje drugdje steći diplomu. Koliko je pak njemačkih znan-stvenika u inozemstvu teško je reći jer nema podataka. Ipak, postoje podatci za države u koje tradicionalno rado odlaze njemački znanstvenici, među kojima su Švicarska, SAD, Ujedi-njeno Kraljevstvo i Austrija: na tamošnjim je sveučilišta 2018. bilo oko 30 tisuća znanstvenika iz Njemačke. (ič)

Prema Deutsche Welle

U školama u Coloradu sve se ozbiljnije pristupa programu mentalnog

zdravlja i podrške mladima. Stoga su organizirali provo-đenje ankete među učenicima devetog razreda u kojoj, među ostalim, moraju odgovori-ti na pitanje koliko su puta prošloga tjedna razmišljali o samoozljeđivanju. Ipak, većina škola zazire od ovakvih anke-ta – informacije su osjetljive, a mnoge škole nemaju sredstava da pomognu djeci u kriznim

situacijama. Osim toga, postoji i opasnost da ih se tereti ako se dogodi neka tragedija.

U ovoj je državi stopa počinje-nih samoubojstava među naj-višima, kako za mlade tako i za odrasle. Anketa iz 2017. godine pokazuje da je 17 posto učenika razmišljalo o samoubojstvu, dok ih je sedam posto barem jednom pokušalo oduzeti sebi život. Zbog toga je ova nova anketa, provede-na među 3500 učenika devetog razreda, jedan od načina da se bolje odgovori na socio-emo-

cionalne i potrebe mentalnog zdravlja djece. U posljednje dvije godine, s istom svrhom, promije-njen je plan i program u škola-ma, formirana su partnerstva s centrima za mentalno zdravlje, a i nastavnici su prošli osposoblja-vanje.

Ovu je anketu osmislio profesor sa Sveučilišta Sjeverni Colorado, a iduće se godine planira provesti i među učeni-cima sedmog i osmog razreda. Pitanja se uglavnom tiču nji-hovih razmišljanja i ponašanja tijekom prošloga tjedna – jesu li bili ljuti, jesu li u kontaktu s prijateljima, imaju li problema s pažnjom, jesu li izostali iz škole te jesu li se pokušali ozlijediti. Potom učitelji, s djecom koja su potvrdno odgovorila na neka od ovih pitanja, detaljnije razgovaraju, često isti dan, ako ocijene da je slučaj hitan. Prije nego što je projekt počeo na savjetovanje je išlo 29 učenika, a danas je njihov broj čak 150. U dvije je ankete od početka ove školske godine 12 učenika prepoznato kao rizičan slučaj, a nakon toga usmjereno na rad s kriznim timovima centra za mentalno zdravlje. „Ova je anketa sigurno spasila već nekoliko života”, kazao je Jamie Murray, psiholog koji radi na ovom projektu. (ič)

Prema Chalkbeat

njemačka sve Omiljenija kaO mjestO za stUdij

anketa kOja spašava mlade živOte

32 broj 11 • Zagreb 24. ožujka 2020.školskenovine ogla

s

najvažniji društveni čimbenik svake zemlje školske · ko dostupna, a kad i pristupiš stranici,...

Documents