1

2

3

Mustafa Balje

LEPTIRI PO PLOČNICIMA

Prizren, 2009

4

5

Hodajuć'..., al' jasno raspoznajuć' iskon...

6

7

KULU GRADIM

8

9

STRANCI U Mersoovoj ćeliji još uvijek zidovi plaču za Marijom IVA* nad vlažnim grobom majke ove noći cvijet jedan uspava a zora ga u lastu pretvori Dječak u snovima izgubljen kopa po praznim džepovima Vardara kriške tuđeg neba u mimohodu zidovi grobovi snovi STRANCI u molitvama Sizifa * Iva (lat. teucrium montanum), raste na dalmatinskim otocima (najviše na Hvaru). U narodu se kaže:”Trava Iva i od mrtva pravi živa”

10

JESENSKA ALEJA u predgrađu klupe zaronile u san dubok lišće besciljno korake trome traži lahoru prkosim sam a tišina mramorna Svjedok sam posljednji i prvi što Bogu otvaram prsa kamenoj i hladnoj ćupriji praznim iz srca jed i žuč Šture riječi zgrabiše misao gladnu i ogoljenu ćutanjem stigoh do bistre vode Sufija usamljen bolno huči kad se noć dijeli od dana Još jedna prazna stranica u vlažnom džepu kaputa jecaj i jesenja tužbalica

11

LJUBAV I SMRT*

* Pet mjeseci prije njegove smrti

Tošetu Proeskom (...kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću nažalost početi da umirem, Marquez) LJUBAV je samo drugo ime smrti zato je Leonard Cohen umirao pjevajući u gradu sablasnom ulice muk remete koraci do tvoje male kućice sunčev zrak susjed loš Na stijeni Niklo cvijeće u kovčegu ruža bijela i kapak očni otvoren k nebu

12

ponirem u utrobu tamo sam rođen prije ljubavi tamo sam umro prije rođenja 03. maj 2007.

13

KULU GRADIM Krenem od temelja, tako naviše. Al’ vjetar silni pobriše mi fuge. Kulu okvase sumorne crne kiše. Zidam ja, red suza, pa red tuge. Ogradio sam i cvijet mimoze, da joj divljač ne pogazi latice. Glasni pisak. Čujem divokoze. Sadim. Pitku čežnju u njeno lice. Čekam da se još jednom rodim, samo da sunce zrake žute pomoli. Ležim. Suzama pusta sjeta brodi. Zakorovljen umirem, ali volim. Pišem da osnažim krvotok riječi, da duša dobije tijelo. Tebi, Iskone... Od Vrča cijedim vodu. Pa se liječim. Zaspah. U Domu jedinom svome.

14

ELEKTRONA PLES U svemiru smo oduvijek dvije kapi kiše k’o elektroni usamljeni plovimo kružnicom od kada je Bog udahnuo život Jučer sam te našao u plaču dječaka u drhtavom glasu usamljene žene došla si po svoje da kradom porušiš Kineski zid kapiju od suza da sagradiš i omiješ mi oči tvojim morima plavim Pred crvenim zastavama talasi još uvijek cvile zbog tvog odlaska Ti uzmi bar malo od moje tuge Snagom tom velikom poruši brane na rijeci moje nemirne duše

15

i ponovo zapjevaj ko u vrijeme rađanja našu poznatu baladu

16

DEEP FRACTURE Duboko sam u močvarama Na pustom otoku Newfoundlandu Sjenke, frakture, ožiljci. Krvarim još uvijek Kada bih samo mogao da otjeram ovo dosadno zujanje tišine. Na ovoj Planeti boje krvi Nema bola. Ni smijeha. Uplaše me krošnje drveća padalice i tuge Plivam danonoćno po rijeci Tubingena U mislima kaleidoskopi Tačke me kazaljkama vode svaka u suprotonom smjeru. U zapaljenu svijeću zurim Mjesečarim pred vratima brvnare Možda svratiš i nađeš me nespremnog i Uspavanog Rođendani ti ionako dolaze kad kesteni cvatu uz zvuke naja pijanog

17

SARINI LEPTIRI Kao da je Marquez poslao svih sto godina samoće u moj grad. Ona prelazi ulicu. Pokisli leptiri skupljaju mrvice po pločnicima. Krila im bolno ogoljena. Prašte vodene čestice. Prođe četrdesetdvojka. U vazduhu ugraviran lik djeteta na krilu starice. Bucmasti obrašćić priljubljen uz okno. Priviđenje... Uramila je mokru haljinu što nepristojno otkriva. Miriše prašina, draži mi sjećanja... Fasade brode lagano. Gondolijeri pjevaju poznatu pjesmu. Crvene mašne na crnim šeširima prizivaju kao dodole. Niz ulična korita protiču lica... Pružaju ruke da uhvate kišu...

18

FLUID Sarinom samoćom inspirisano Stojim pred kapijom: Slušam... Mnoge su brave, vremenom, postavljene između... Ni ključaonice nema da kroz nju proviri tračak nepoznatog... Šifre sam odavno pozaboravljao. Rekao mi majstor, koji poznaje izumitelja, sve načine i redoslijed otvaranja. Mislio sam: Baš je prosto, a nije. I pitao se: Kako ono bješe otključati bravu? Putujem dugo, prebacujući vrata iz prtljažnika u prtljažnik. Mnoge su etikete na njima. Jednom je bilo neko vrijeme na dnu pješčanog sata, vrijeme riječi što po kapiji plete paukovu mrežu, al’ je pogrešno bljesnula iskra, negdje. Sve su riječi ostale zatamnjele iza tapaciranih vrata kao fino tkanje po požutjelom skaju. Gluho neko doba... Pa ko čuje, ne umije da otvori, a ko bi, možda, otvoriti znao, gluh je. Vremenujem.

19

Slutim, stojiš iza. Pomislim: Hajde da razbijemo vrata, obijemo brave! Vremena su nesigurna, oči urokljive natopile vazduh, raspukli vjetrovi u betonske okove zazidani. Kako da iziđem? Kucaš. Govorim ti. Ne čuješ. Znam da slutiš da sam iza, ali nemaš vremena da čekaš da pronađem šifru. Ključevi u ruci bezvrijedni i nedovoljni. U meni sagorjeva želja da te dodirnem od korjena do vrha. Sjetih se šifre al’ zaboravih kapiju. Znaš da čujem otkucaje i treptaje srčanih ti niti struji fluid u sobi rešetkastih zidova samo nas neki prastari vakuum memljivi dijeli.

20

FLUID II Ne boj se škripe hladne kapije Vapaj je to krvi moje kroz suhe damare protiče i mač moj natopljen solju Vidim te ko klupko umotana čuvaš obalu i miluješ more a tako smo blizu...

21

CRVENA PLANETA Putokaz Iscjelitelja vodi ka Crvenoj planeti Četiri rijeke i četvero bespuća Smrt neprekidno piju Velom me pokrivaš modro-plavim prozirnim od jagodica prstiju navezenog Čuvaš stražu pred vratima Alhambre Da mi neko ne zgrabi snove Škrtariš dobrodošlicom strancima Stariji za koju RIJEČ Bogom prsa žedna punim Bijele i crne ptice tugu nose Na mom posljednjem rekvijemu Svaki put kada pogledaš Mostove na rijeci Pjedre Probrazdiće ti lice jesenje magle ćeš vidjeti puteve kojim

22

smo hodali i lavine sa onih crnih planina A mudri starac i lopov iz sufijske hićaje i dalje najavljuju kraj Svijeta

23

BURA I ONA Gledam one iste daljine, decembar lagano ističe, kroz svjetla i olujne tišine šapćem usnulom Dubrovniku. Straduni i tvrđave sazidani Poljupcima i slanim suzama, vode me do dna hladnog mora a klape i dalje pjevaju tvoje ime. Mašeš usamljena, svilenom mahramom, mornaru umornom, umotanog algama. A vrhovi očiju ti kažu da se ove noći neće vratiti. Ljuljaju me nemani morske, u beznađu golih otoka lome, nekud me nose orkanske bure. Ti čekaj, tebi ću zaista doći jer drugom nemam kome. Ovi trenuci, minute, stoljeća, Platonovi Fedar ni Simpozij, ne poznaju ovo ludilo barokno, niti znaš ko si, niti ja znam za sebe, a gledamo priljubljeni kroz okno.

24

Sve te stvari i krpice će proći, ni litice, ni noć, ni struje morske, ni svemiri. Sve će nestati... Ti izaberi ljubav. MENE...

25

PRIJE ZORE Čudni te lahor donosi svakom otkucaju srca. Ko si ti? Nisi odavde, zar ne...? Neki novi Početak si možda. Vraćaš me odakle sam i krenuo A htio sam ponovo umrijeti U moru, oblacima, kiši, pored moga jastuka, kada je mračno Pokažeš umiljato lice i nestaneš Što je život ako ne tvoja blizina i daljina Sredine nema Samo ima nešto dok sam s tobom a zaboravim kada si daleko Do jučer pola čovjek bio A tek danas nismo dvoje no jedno Tako smo i stvarani

26

Pobjegni već jednom Potopi će Oluje Glad Ni Žito ni Kukuruzi više nisu zlatne boje Moja svjetlost dolazi iza onih zapadnih brda Tvrđavu što vidiš naš je to Svijet A gdje bi živjeli u krošnjama prašuma, u pustinjskim dinama, u kraterima vulkana U šumi Na obalama rijeka Negdje u Divljini Savijen prutić na nebu Pa zar da postanemo ništa

27

ORFEJEVO OGLEDALO Komadam sebe Kako bih do tvojih tajnih odaja stigao Preturam po milion odbačenih snova Da pronađem duborez na mom nišanu Orfej jedini u ogledalu Broji korake mojih krvavih stopala Ako otjeram buđenja kiši i magli Kuda će čežnja moja nestati Bubnjevi su za slabiće Samo da čuješ Violine po poljima duše ove Vječne saputnike mojih sjećanja i tugovanki Ubila bi sjetu i sve samoće svijeta Ne preturam tek tako U kasne isjeckane sate čekam trenutak za bijeg od sebe jedinog samog

28

Da se vratim ipak početku i svršetku mojih riječi Ionako neodoljivo sličim tvojim suzama

29

DOSADNA Zar ti nisam dosadna? Upita čauru Larva šarenolikog leptira. Da ti nisam dosada? Znatiželjno će sjenka tijelu i umornim koracima. Dosadno ti je? Sunce zrakoputnika (svjetlo) već stoljećima dira. Da nam nije dosadilo? Oči pune suza stidljivo će kapima kišnim u oblacima. Dosadno je hladno, jel? Pahulje dvije bijele mrzovoljno po pločnicima bulje i strijepe. Da nisi možda cinično dosadna djevojka iz nekog tuđeg grada? Izusti Život, jedini putnik do ljubavnice Smrti slijepe. Zar te nisam naučio da ne misliš, samo dušom zakrili!? Zbog tebe će ionako sve zvijezde i crne rupe prah postati?... Znaš li, hej, leptiru mili!? Zar da meni dosadan žubor pijanih pjenušavih riječnih talasa bude? Mjesec mlad Zemlju zanosnim plesom iz mraka izbavi. Zar leptiru zbog dana jednog jedinog da se čude?

30

Kratko, a... A što nas budi i vodi do vječne neprelazne ljubavi... Meni što pijem šerbe tvoje tuge nikada to ne kaži! Ti, jedino si, što najduže pamtim. Ni u snu ne pominjite riječi ove, vi misli ružne, Gadure, probisvijeti, podstanari jadni… Ma odakle vam te gluposti... Pišite i brišite, tragove vam znam UZALUDNO Besmisleni su svi pokušaji, MOJE DOSADNO...

31

BLOOM HOTEL Fragmenti i mahovine na uflekanim fasadama procvat uporno kopa Nešto će se danas roditi Mijenjaju me boje noći kradu mi slike života gaze me i ovdje klišei prokleti kameleoni Suze na zelenim jabukama Prostrani bijeli jorgan Akvarel čedne djevojke sitne kriške sviježeg voća kliziš niz moje suho grlo Sitna ledena kiša u Briselu Krupne kestenjaste oči Indijke gospodin u crnom frak-odijelu samo ne znam kako sam stigao i što ću u stihovima Bukolike A negdje sam ovu sliku vidio Možda sam je i nekome oteo Tvojim leđima i mojim rukama milujemo hladne opeke zidova Ponovo sam ti zaspao na grudima dolje na jugu procvjetala nam duša...

32

RAZBIJ ME... Razbij me Talasu ponosni Zar jadnu hrid ne možeš u komadiće da usitniš Rastrviš Želim da budem mamac i mrvica ribama i meduzama Pustinjom me rasprši vjetru sjeverni u pjesak me pretvori da budem jedno u milion zrna U pepeo me i prah pretvori plamenu vatre da zemlju suhu nahranim polja ozelenim i postanem cvijetu tučak Želim da otkrijem tajnu kako to zvijezde dodiruju nebo

33

PRIČAM O TEBI Osjećam da ti ništa nisam rekao a stoljećima to činim i ne shvatam zašto je u meni ostalo more riječi Kako ću sve to sa sobom ponijeti Kuda ću nedorečen cmizdrav SAM Došao sam do mokre zemlje do mojih korijena svi me krugovi stegli a ja još uvijek pričam o svemu o Iskonu o vozovima i putevima o ljudima i nesanicama o tebi Pričam jer sve sam drugo zaboravio

34

NA VRBI ÐURÐEVDANSKOJ Vrbi zelenoj ovoga maja proplakalo lišće trava jeca bez koraka zaljubljenih Do zamagljenog pendžera oponašam kišu majsku Djevojačke ruke nemilovane putnika ištu al’ njega nema

35

ČUDNE FABULE Kestenje miriše na oktobar Kameni putnik Bistricom hoda Karahasanova pustinjska bogatašica i Ivina Jelena žena koje nema Barakovićeva gospođa Feridov ugarak i Hadžemov Šubert Petrarkina Laura Čudnih li Fabula Tvoja čednost u tom haosu riječi moja noćna molitva i smrt koja čeka pred vratima stvarno imaju smisla A nisam tuđ oduvijek sam u tvojim venama trebalo je godina mnogo da prašinu oduvam sa mog portreta Nisu važne ni tvoje rasprave i presude upućene zadnjem idiotu Moja noćna molitva i smrt koja čeka pred vratima zaista imaju smisla

36

BIJEG Mahmudu Dž. Od sanjara pobjegoh i vremena kojih nema Prosuh čašu iluzija Poređane knjige memljive promijenite prašnjave raftove iziđite iz začaranog kruga skinite čaršave gafleta pocijepajte košulje Jusufove. Tijela uzeta u zakup cilja uzvišenog radi uzalud kad su otruhlila Azrail čeka smiraj njihove vatre jadi U smrt, kod vašeg starog druga glas što čujete zove vas Buraci vaši su nervozni miradži k’ vama plove

37

Novorođeni rone pustili korjenje U magli neznanja Pokupih džefherje izgubljen potonuh u potocima plača Dizgine na čelima podajte dušama Ma ne bojte se to su samo oštrice mača Čemu neosnovani strah Bez vas ne mogu zvijezde Planete Svemira ovog prah Ne putuju bez vas ni oblaci Svi vas očekuju Pojurite u život vaš novi i ne budite škrti, sjetite se zavjeta “smrt prije smrti“

38

ŽELJA Sumnji razapinjem zamke Preduhitrio sam sve strategije što zaudaraju na poraz Pocijepao sam bijele zastave i slomio im koplja Ne želim ove noći da mi sjećanja marširaju ka lomači Hoću plam da blješti Da mi raspori grudi da nestanu tišine Želim da prežalim tugu i sve miljenike moje što ih je treptaj prošlosti ulovio Kada mi jutro otvori oči hoću prošlost što miriše na behar sevdalinki na pjesme moga djetinstva hoću zemlju moju krompir planinski

39

Jednostavno Želim da preživim i nije važna cijena Nije fer da i ove noći budem sluga slikama izblijedelim...

40

CORNER Čovjek na kraju grada Faustom začuđen Corner proguta lice sjenku uramljenu Nevješto danas svjetla narandžasta tinjaju noćna kišica prikriva suze brazdi i dalje po mojim suhim borama otvaram seharu da ne zaboravim maj...

41

USPAVANKA Za Nataly Vrelu smrti hrli konjanik žedan neman proguta posljednji zrak zvijezdom sjevernom noćas grijem promrzle nam ruke Ova svjetla velegradska i veća su mora preplivala nemirni te damari traže po Šopenovim notama Mazurke Kada bih krenuo hipotenuzom vidio bih razočaranog maljčika bez tvojih šarenih bombona Moje ptice besciljnih krila Otvorih nemarno Oči pune oblaka Sve su pjesme nestale u predviđenom roku I nije neka rima ako ima prosjaka Nisu sveznani Simferopol Yalta ni Sorbona U posljednjem vozu putnik zacvili bijedan...

42

POSLIJE OSAM PO MORSKOM VREMENU Netaknuta zemlja sunce mami, rađaju se iz njedara njenih čuda srce mi stalo u prepunoj jami crna zebnja pita mjesec: Kuda? Vjeruj nisam te ostavio samu odnio me samo sudbe tužne dan svijetova dva zaplovila u tamu u kojoj mi kapi suze nestade san Sanjar sam što ne pamti snove mijenjam planetama Mliječni put dok godinama plovim kroz sutone: Kuda? pita list usamljen i žut Kuda u ovo teško doba sam gomila ljudi a nigdje duše pustinjak ostah umoran žedan obale moje i mora silna uguše

43

LABUDOVA SAZIDANA TAJNA I kao ja ne pišem, pa nije nego... A šta da ti pišem da ti otkrijem još tajnu koju... Tajni ima a možda ih i nema Ko bi to znao stvar je trenutka samo dijelića beskonačnog tog Da li nešto jeste ili nije ili pak nije pa jeste Sve je to mnogo komplikovano Preširoko sam otvorio vrata svojoj lucidnosti A ja Tragam za izvorom mojim ne mogu da se sjetim u koju sam dimenziju možda me i nema među živima A ti znaš podosta o meni možda i ove noći ukradeš nešto od moje prastare tuge

44

GODINAMA Godinama već ne pamtim kuda su nestali likovi iz mog novčanika Stara dama u grmlju drhti uporno ponavlja mrmlja i traži porijeklo samoće bezdušne i beščudne Rijeko pijana kome da predam ovu moju mladost

45

CYRANO DE BERGERAC Putom kaljavim bosonogi Cyrano de Bergerac zaustavlja mjesec u hodu, tragova svuda a mrkli mrak, traži on izgubljena slova, jednu razbarušenu, otključanu i neobuzdanu riječ a ne zna vijeka ni dana vremena premalo da bi nestao u sjenku Milenijuma Kišom okupan povratka mu nema u žaru nepoznatom romansu pjeva Samo da srce njeno zna zašto su strune mandolina utihle, kuda je Altostratusov ples nestao Cyrano opijeni traži Message in a Bottle jednu rijeku bez imena i sedam Mostara.

46

MILJACKA ZIMI Preskačeš godine moj gospodine nozdrve ti pune davne zime neke Gazi te vrijeme nikome ne treba tvoje čudno ime Kako li je noćas svijet sićušan I Amazon I Ob U odaje srca niklo sjeme Zla kob Kuda su nestale te silne metafore Snijeg sakrio zrake zar ne čuješ tišinu Večeras je neko dok Miljacka probija ulovljen u vrtlog života Moj gospodine... tramvaj već krug stoti Šeherom mota

47

SEARCH Prelistavam Pjesmu tajnu sahranjenu u tvojim irisima Šuškavu kabanicu na ormaru pomazi vjetar klatno neumornog sata zamrlo već predugo po koja jabuka suha neotruhljela u uglu sobe Prozorčić od Kamena ljubomorno provjerava svaki zrak Sunčev jesenji Ova jutra nisu kao ona baš ni približno maglom su pokrivena nije ista ni kaldrma pod mojim cipelama I ne pišem kao nekad dugačke i dosadne članke nebuloze

48

Gledam buđenja jutra starim i trljam oči pred sutone u miljama te čekajući Do moga prozora Iz Oldtimera nemarno okreneš glavu a znam posve sam čak siguran da si ti bila pod onim kišobranom crnim…

49

U MJESECU TETRIJEBA A dan prije sam te sanjao sa onom istom slomljenom ambrelom i kišom debarmahalskom Ljubav je moja sva u znaku nemoći Pitam sebe kako da otjeram maglu u mojim očima Kad god si tu i kada nestaneš lik tvoj kišom iscrtan na travi jedini uramljeni portret koji znam Samo mi ne traži da ti protumačim još jedan u nizu deja vu u mjesecu Tetrijeba

50

IZLOŽBA SJENKI Oko moje nije bludno niti u zabludi čami pronašlo te je SAMO na izložbi Dalijevih slika Zavirih u karanfil krvlju tvojom RUMENOM remek-djelo naslikano Gdje to moja duša hita iz čijeg se to nemirnog sna preseli kojem stihu pobježe Na stub sam srama u kraljevstvu kvadratnog metra sinonim Slobode luda neka dvorska samo ponekad riter dok tonem u tvoja mora Shvatih ne trebaš mi zbog Pjesme samo si navika u mojim buđenjima

51

NAUČI ME... I. Šešenu* Vjetre što pomjeraš zavesu prozora mog što talasaš valove morske uđi lagano u sobu moju i spasi me tuge… Znam da si stranac ovdje... Odakle dolaziš? Odmori se do mene umor te ionako svlad’o Pokaži mi kako duvaš, kako voliš pokaži mi kako nestaješ... Nauči me vjetre kako da jezikom tvojim zborim silno želim da ti kažem da sam kao i ti pokaži mi tajnu pa da zapirim pokaži mi kako duvaš pokaži mi kako voliš kako nestaješ...

Prepjevala: Džulizarka Balje

* poznati turski kantautor i nekadašnji član grupe Gündoğarken.

52

MODRO Šarski maslačak među tvojim prstima. Olupine u rijeci. U naručju te čuvam brišem krvave mrlje sa tvoga čela kvasim suzama maramicu skidam krv da ne zamuti modro Znaš ono oko tvoje što je otključalo katance moje Atlantide. A ja više nisam slijepi Homer. Vidim što drugi ne mogu. eto me čitam, dešifrujem... Vidio sam čak i tvoj dom pored rijeke tvoje prvo buđenje i tvoj akvarel I tvoju majku. Znam joj čak i ime. I tada nisi znala da sakriješ ljubav. Hodam uspravno po tom SNU zvanom JAVA. Ne živim više u zabludi da postoje četiri godišnja doba. Rekla si mi jednom u vrijeme tvog poslanstva, da postoji samo vrijeme rađanja i umiranja a ja i dalje volim kasnu jesen...

53

MORSKA Do jogurtom obojene rijeke pjeskovita luna spava Slušamo talase i školjke tražiš pogled među bubnjevima srca Šapućeš od sreće ili plačeš da te ne izgubim Daleko pred nama brod slomljenog jarbola

54

SEVDALINKA VJETRA Jednom sam Davno ispjevao sevdalinku na čardaku ružama punog Oplakivao ljubu vjernu koju nikada vidio nisam Potajno sam znao da će ona negdje daleko čuti dert moj Vjetar zaljubljeni djevojci uplakanoj kose češlja - Vjetru zaljubljeni što pronađe pute srca moga znaj da bih te čekala i vječnost cijelu Sanjala te uz mjesec mlad

55

IZ NAVIKE Onako iz navike gledam tavanicu slike na zidovima izblijedele PONOVO postavljaju pitanja... Onako iz navike opipavam tragove na žutom papiru a samo je korak do dna... Onako iz navike zagrlim samoću kad bi samo znala možda bih lakše uplovio u san...

56

CRNO ZRNO U koferu života crnog pritišće me samoća u maloj sobi niklo sumnje zrno ispod moje košulje USAMLJENIK grize ono što je od duše ostalo Nema nade a vrijeme je hladnih kiša

57

EINSTEINEOVA DILATACIJA Pogledi nijemi svjetla fotoni strijele otrovne hodnici zaborava zaustaviše vrijeme Vozovi svijeta za tren stadoše laste napustiše jug skazaljke sate suze maskirana lica Rijeke i mora promjeniše svoja korita Nastade šutnja oduži se vrijeme riječi napustiše krug laži i tajni srca otploviše u san Vječni

58

KARLOVAČKA ČEKAONICA Sjećaš li se priče o mojim vlakovima i onog čudnog perona plača čovjeka usamljenog gutača magle karlovačke luđaka kiše je jesenje volio a mrzio kišobrane Sjećaš li se onog Sanjara prosjaka lutalice onog sa koferima praznim i nikad ne ugašenom cigaretom Rođen je u čekaonici zaborava i bjegunac je Alkatraza Možda se i sjetiš njega Samo dodirni tragove na usnama ožiljke njegove i zaboravljeni osmijeh na stanici tuge

59

nije se snaš‘o rekao sam ti Jednom je ruke svoje dao i zaspao na klupi ogrnut kaputom crnim 1989.

60

K R U G „Mi smo išli putem, put je bio dug, kasno opazismo da je put krug". Tin Ujević U magli sjećanja koračam poznatom stazom beskrajnom dugom U javu se iz snova vraćam jureći Vječitim krugom Nepozvan iz djetinjstva danas se utopih u moje juče i pokazah put pticama U javu se iz snova vraćah jureći Vječitim krugom

61

IZA BRDA Pogledaj iza brda krije se dan novi udiši zrak Božiji umišljeni Pjesniče I fukara ne budi podaj malo nade Svjetla malo prospi Toliko tražiš a dug si zaboravio

62

NEPOZNATI Pljuskom nemilosrdno hranim poražene misli Prepuna glava tebe mjesečevu mijenu u njedrima krijem riječ mi bijedna srce grebe Ko zna kojom sam stazom noćas hodio, ni kapije ni ulice ne znam Čije sam to dijete uplakano koje rijeke davljenik u koji sam to bezdan pao Svjetionik... Nepoznatom Putniku dođe znak da praskozorja ne vole mjesečare probudi me ovo su moji posljednji izdisaji mrak me plaši Ramazan zakucao na kapiju ...u ovom kutku sićušnom Postala si moja sloboda

63

U MOJE UŠĆE Iz nježnih očiju rijeka nepresušna u moje ušće žedno zaplovila bar su damari zauvijek napojeni U naručju pregršt lišća lotosova po neki usamljeni omamljeni cvijet klonula glava i vjetar pustinjski Gluho doba iznjedrilo pticu bijelu kada sve umire samo ja putujem stazom mjesečevom do srca tvoga 2000.

64

DESET MINUTA Prebivalište u ukletom gradu kutak tijesan ugao odaje miris kose i oči plave Tražiš razloge izmišljaš izgovore da te mrzim uzalud ti sve Te riječi nisu ni podstanari u u mom rječniku U deset minuta zemaljskih od ljepljivih misli gnijezdo sagradih

65

OKOVANI PROMETEJ Okovani Prometej na postelji žutoj glavu ne pomjera strah i zastorje Raširenih ruku, nogu vezanih, nepomično ležim na zrelom klasju što bocka mi leđa, oči kupam u nebu plavom. Kameni spavač, samoće gospodar proguta vrijeme, sjeti se on riječi žene hladnoga srca - Griješnoga si roda, obično sjeme iz ljudske gomile, od zemlje Ademove, Tvoja je suza posoljena voda...

66

VODENE KAPI U naručju čemernih sjenki jad i jauk V O D E Gmizavci pospani samo kapi jedne da nebom jednom progledam

67

OD SUZA TETOVAŽA Zadivila me upornost njegova čekao je hiljadu godina da bi se na kraju pokajao Po bazarima i uskim ulicama tražio osmjehe i ljude Pobjegao je od svoje pjesme jedine ljubavnice prevarila ga je Na postelji nacrt’o je srce svoje na jastuku suzom tetovažu i tako do domovine tuge I nije se pobunio samo je zemlju poljubio i zauvijek zaspao

68

ZVIJER NEZASITA Suze Zemljine presušile bezuspješna potraga Zov u pješčanim stazama medinskim u njedrima rimskim u karavelama piratskim potonulim viteški oklopi, mačevi i koplja fotografije pocjepane Nigdje kraja ni rijeke Svesmisla Na pečurkama čudne žute pege Životu ubrizgavaju otrove drevne Korov prijeti nakazama ljudskim Vatri, vodi, vjetru, zemlji, kamenu… Nezasita bi ova zvijer i kanjon progutala

69

Kroz gorski sumrak putuje majčin glas...

70

71

HAVINA TUGA

72

73

HAVINA TUGA od majke Zinete Pričala mi nana Hava tužnu priču kako dana bijela vidjela nije kako joj majka Nura dvoje djece jetimima ostavila Kako joj sin Ibrahim od dvanaest ljeta poginuo čuvajući ovce o umrlim Dželaludinu, Isaku i Udviji i njihovoj nedočekanoj mladosti Kako je djed mi Nezir Isaković pet godina interniran u Njemačku bio o šestero kćeri i petero sinova rasutim po svijetu i unučićima koje poljubila nije Pričala mi je nana Hava da kamen najteži je na mjestu...

74

AHMEDU NURUDINU, GRIJEŠNIKU

I kunem se dušom koja sebe kori... Kur’an (El-Kijame, 2) Ahmede Nurudine, u hanikah kad zaplačeš, u domu svome mošusom punim, proviri noću kroz prozor i počuj škripu, jecaj dolapa, upitaj potoka žubor. Zaviri bar malo, u tamne odaje duše, uspavaj se u svijetu tišine. Nekada su riječi nemoćne, dođu i odu, bez išareta, Ahmede Nurudine, moj griješniče, što čelom dodiruješ zemlju. Njoj ćeš sve u amanet ostaviti. Kadijina kći, nemir tvoj, oči te odaju, Ahmede Nurudine, pusti nju, nije ona vrijedna čežnje tvoje, ne budi lopov, alčaku, prolaznost ljepotu ubija ubiće i tebe.

75

Prsima se ne ide, Ahmede Nuridine, srce ti brže od pameti kuca, dovom ga upitaj u njemu leži istina. Razumi već jednom, ta nisi prvi ni posljednji, što okove žene osjeti, i što zbog ljubavi ko svijeća sagori. Pronađi sebe u vremenu, Ahmede Nuridine, ono je nimet Božiji, ti od njega nemaš ni trena osami se, okani se i zaboravi, zauvijek, i ne poklanjaj suze, dug je put do vječnosti. Primi nasihat, i ne zamjeri, griješniku, moj Ahmede Nuridine.

76

ANADOLIJSKI SAN

Hasretluk za Gorom Dolinom smrijeka i borova kroz gorski sumrak putuje majčin glas Ka istoku, u Anadoliju daleku k’ meni gdje sunca nema mog gdje topraka moga nema U ogledalu kadera brojim bore i liječim muhadžirske rane suzom Daljino moja morem te i planinama mjerim zaborav godinama teškim prijeti Kud god se okrenem postojiš samo ti stara nano moja Znaš i sama otjeraše nas zvijeri ja bijah dijete u moru šamija bijelih U snu mi dolaziš često s livadama zelenim glavu mi u skute skrivaš i ljubiš mi kose pramen

77

Znam, čekaš me i sad kod hajrat-česme, neupražnjeno ti mjesto a godina mnogo je prošlo... Bolu moga djetinstva Moje ljubavi plamen

78

ELEGIJA ŠARI

Feridu Muhiću Veter raželan puje pesna Livađem šo sonujet šiljejina Šupeljka tražim na nekua češma Ovce bele vo oblaci pocrnete Planino Šaro Ubaino i dertu se stopi ja sirota čobanin vo cvećina neizbrane vo zemna iželana so Radika grlena so s’vza dejkina izmijena

79

ELEGIJA ŠARI

Feridu Muhiću Vjetar uplakan pjesmu pjeva Livadama što sanjaju jagnjad Frulu tražim na nekoj česmi Ovce bijele U oblacima pocrnjelim Planino Šaro ljepoto i dertu utopih se ja sirotan čobanin u cvijeće neobrano u zemlji isplakanoj Radikom grljenoj Suzom djevojačkom omivenom *prepjevao na bosanski - autor

80

IME MOJE MAJKE - GORA Na prašnjava puta umorna dušu zabrazdila starica svoje derte i suze guta Ostade sama tek juče isprati sina od Šare carica znoj ko sjeme kanu I pokvasi milion svjetova U odaje srca njena lica puna bora toliko tuga neprežaljenih mora... Jednom sam u kolijevci čuo i zauvijek ostalo ime majke moje - Gora

81

JAVOROVI

(sjećanje...) Jesen. Javorovi šume. Povjetarac. Mezarova dvanaest. Jesen. Devetstotrinaesta. Jedanaest cvijetova i jedan cvijet bez latica, pokošeni zemlju ljube. Od iskona znaju da od zemlje i cvijet Bog stvori, i šta bi od ovoga svijeta mogli da izgube. Nisu se smrti bojali jer smrti i nema, tamo je njihov dom vječni. Samo su krvlju planinu okvasili, i posijali sjeme Gori. Jedanaest cvijetova i jedan cvijet bez latica, dok mezarje prkosi, u tišini javorova zovu. Putniče, umorni namjerniče, kada iznad našeg topraka dunjalučkog, preko Begzadinog doma, Barbulom hodaš, sjeti se, da ne zaboraviš mjesto i da zemlju Božiju gaziš, zemlju umornih ratara.

82

Uvijek na njoj dobro niče. Putniče umorni, što često zaboraviš pute sjeti se i nas, fatihu prouči koju da i tebe jednom sunce ogrije. 1998.

83

JUŽNIJE OD SUNCA Ruine Štirovičke, pogled suzni ledeni Nana Džulizara sakuplja gorocvijet, ženivar, nunike i kukurek SAMO za mene da ih ne zaboravim kada odem A jahao sam na konju Kulašu u krilo sestrino dok je vjetar pjevao Fenjer zaspao snom dubokim šarplaninskim Jecaj u noći bucmastog dječaka među vukovima Nosio me puteljak sve dalje i dalje Južnije od sunca Pred tren jedan samo pobjegao sam da me nabujala rijeka ne proguta od razularenog psa sakrio iza usnulih kamenih zidova obljepljenim blanama Čardak vidim, Prijestolje moje česmi sam tamo pričao snove i zvekiru na kapiji staroj

84

Pod krošnjom starog Javora Selim-dedo u turbetu spava čekao sam na Priporištu zalaske sunca Na kiši sjedio satima i hvatao rukama kapi jesenje Opet stazom mračnom po pospanim pašnjacima bez pastira HODAM Zanjiše me sjetno do Torbeškog mosta sveten turčinec, morava napojim vene vodom studenom dok Radika zmijolika nosi sjećanja...

85

PEHLIVANU

Ramadanu Redžeplariju Ruža u orahovinu uklesana kapljicama znoja nalivena gle miriše u đulbašti Prstima umjesto dlijetom linije života iscrtava Ćuprije sanja Rijeke i vaktovi levhe po džamijama mihrabi i mimberi sa njim putuju Harfovi sa njim se ljube neizgovorene riječi šarskih gudura otključao pjesme i hićaje od čekmedža srca bude ga iz sna strune tambura mnogo derta ali i šerbeta ... Pehlivan borama života zabrazdio ram slike Gore

86

HARF MOJ

Hamidu Na jena jela som napišav ka malof, ka sme bralje granke suhe, dlboko vo kora harf moj, som mislif će ostanem dur ne umrem so drvo visoko jelino. Mati po put mi rekla želajeći, ka ne teralje nekuje crne ljuđi, će se vratime brgo. Som veruaf. I nigde više ne som vidof jela gorska, a sedomdeset prošle. Ne onesle vetroji sivne, ni išaret ne ostailje. Srce me zaboljuje ka će mi tekne samo kakva zemna ni daf Sajbija. Ka bi som ga videf išće jenoš jela restelička, harf mi ostanav, napišan, nikoj ne go izbrišav.

87

Jele ostanalje, i sve drugo će projde, će izvrvi, pa zar i ne prošlo, samo sme ostarelje, strah vo tuđ memljećet ne zakopaf, a oni će sedet dur ima čujeka.

88

HARF MOJ

Hamidu Na jelu sam jednu urezao mali još, ubirući suho granje, duboko u koru harf moj. Mislio sam ostaće dok ne umrem u drvetu tom visokom. Majka je putem govorila plačući, kada su nas tjerali Neki crni ljudi, Vratićemo se brzo. Vjerovao sam. I nigdje više nisam vidio jelu gorsku, a sedamdeseto prođe ljeto. Odnijeli nas vjetrovi silni, Ni znaka nisu ostavili, Srce me zaboli kada mi na um padne kakvu zemlju nam Bog dade. Kada bih je još samo jednom vidio, jele resteličke, harf je moj tamo ostao, urezan, niko ga izbrisao nije.

89

Jele su ostale, i sve će drugo proći, proći će, pa zar i nije prošlo. Samo smo ostarili, strah nas je u tuđu zemlju ukopao. A one će tamo dok čovjeka bude. prepjevao na bosanski - autor

90

POTOČARE

Jul 2005 Da li si ikad pomislio da će se u jednom danu deset hiljada ruža ponovo iz zemlje probuditi i džennetskim miomirisom srebreničku zemlju opiti Da će žena voljenog izgubiti muža bez traga i glasa Duše naše zaboravne ispraćaju u vječnost putnike nepovratne Uplakano dijete zemljom pokriva mezar Moj Hasane i Amina, Amra, Jusufe i Kemale... Natopljen krvlju toprak vam ljubi duše zaspale

91

ŠTRPCI, 1993 Insan od Zemlje damara modrih otvora kapiju Edenskog Vrta Okupan suzama majki čistih jecajem brata i sestre Vrhom prsta dodirnuh nečije srce naručje me toplo uze Pa to je mladost uskraćena snovi nedosanjani neisplakane suze Zar zbog imena ljudske nakaze, zvijeri svega zla oličenje što vam je voz kriv što zaustaviste rijeku tihu da majka ne znade ni kosti sinu da mu prouči bar fatihu Al’ Onoga mi ko duše daje i uzima broja mi iz Knjige Časne Oni će u Vječnost

92

ALIJI ISAKOVIĆU Otvaram kapiju staru Nije san Ti sjediš pokraj đul-bašte govoriš s insanom Jata ptica doljetjela Da čuje besjede tvoje Ko da si mudri Hazreti Sulejman Moj Alija Iste smo krvi babunske slušam te i plačem gdje suza kane zambak procvjeta Tražim rahat duši tvojoj Ljeta mnoga besjediš tkaš ćilim bošnjački red suza red bola red krvi Moj Alija znam tek sada jato to svoje dozivaš po stećcima avlijama džamijskim po mezarjima

93

po Šari, Prokletijama po Uni hladnoj i Neretvi po Drini krvavoj… Moliš Milostivog “Bože da mi je vidjet’ narod moj pod strijehom djece mnogo, šapat materin da mi je pomirisati pupoljke zelene po baščama šehidskim”. 1997.

94

ČARDAK KUĆA Ni trena te ne bih čekao suzo bolje što sama kaneš pred prag kućni Vuče me zemlja sjetih se maja i zaraslih travom staza Moja Čardak kuća drijema Zar je ne vidite kako snom dječijim spava ... Samo je san u odajama zaključanu čuva

95

SEDAM Pored aleje pokis'o sitan dječačić rumenih obraza... Plakao je u nekom tuđem gradu sirena fabrička u spokoju njegovom i hladna ruka čuvara reda... Samo sedam mu je bilo A znao je da će vječno biti sam Raširenih ruku je ljubio nebo I vječno ostao san

96

ZEMLJA PAUKOVA Ubogi radio zaudara tišinom, danas mi pero bez tinte života Čudan odsjaj svijeće plamen cvile skazaljke Božijeg vakta Kome su dušu na bigajrihak Čije to dijete proguta noćas mrak

97

REX MUNDI

(Kralj svijeta) “Poubijajte ih sve. Bog će prepoznati svoje...” Izaslanik pape Inoćentija III, Albižanski rat (1209-1249) Rođen sam u u Perpignanu u brdima ovim pirinejskim... u Langdoku zelenom po imenu Leon ponosni sam katar, Albižanin ... Silna avet, sile mraka, zvijeri krvožedne, na goloruku nejač našu nasrnula A ja pred mjesecom punim ove jesenje i tmurne noći rijeci mutnih talasa poklanjam riječ po riječ Od mog neokaljanog i jedinog Boga dar i od majke mi Sare žene bijeloga lica

98

Bérziers do temelja zapaljen... Svetinje naše uništene zemlja okrvavljena domovi bez djece... Ja da bježim nemam kud tajne su svijeta u ovoj tvrđavi ovdje je bit našeg bitisanja... Tu mi je ljetina Moji konji su ovdje livade nepokošene moj znoj, hljeb moj.. ... Mi, ljudi zaista smo samo mač u rukama duhova Kakvih li neznalica ne može se mačem na ljubav a Tajna svemira Putuje sa nama

99

VRATIH SE DOMU

Resimu H. Halali Zemljo napaćena samo me zanio miomiris čudan poželjeh ruke materine zalogaj nanine pogače vruće Poželjeh da gazim bosonog snjegove Šare onako budan da poljubim djecu i prag moje napuštene kuće Dvadeset i devetog dana u dvadeset i devetog mi ljeta išaret nepozvan dođe saznah ime moje sliku označava Iz zemlje mračne poletjeh za tren u domovinu Sunca vrhova Vrace i Radike bistre Akšamluk ko nekad Bećari kolo vode djevojke razdragane

100

snijeg podosta napadao nana i žena moja uplakanu dječicu grle Vratih se zauvijek tu sam pored vas Vratih se kamenu toplom izvoru čistom pokošenom sijenu Vratih se mezaru Domu mom vječnom

101

ČEKAJUĆI MESIJU Čekamo Mesiju, Mi, gomila insanska, na raskršću puteva, bez putokaza, sud Vječnog očekujemo. Strah nam pere pamćenje, stopala tromih, izgubljenih očiju, ruku drhtavih, Umiremo u drugom krugu... Ili se iz sna budimo... čekajući Mesiju.

102

103

Ferid Muhić

PJESME NAPISANE LEPTIROVIM KRILIMA

Da dobra poezija podrazumijeva i nježnost, to se skoro

već i zaboravilo! Grubost i ciničnost preuzeli su centralnu poziciju u najvećem dijelu savremene književnosti, uključujući i pjesništvo. Svaki znak sentimenta, makar i kao nagovještaj i nijansa, dočekuje se “na nož” i čak biva žigosan kao patetika.

Zar je, zaista, sva istina ljudskog života samo u razumu!? Zar je nježnost bezbožna!? Nije li i sam Bog prije svega Veliki Pjesnik, zar ovaj svijet nije beskrajna pjesma, himna vrlini i ljubavi!?

Iako ni jedno književno djelo nije i ne smije biti teorijska rasprava, svako književno djelo jeste izraz autorovog shvatanja o umjetnosti i njegovog odnosa prema književnosti.

Ovom poetskom zbirkom, autor Mustafa Balje ne ulazi u nikakve teorijske diskusije o opravdanosti lirskih elemenata i njihovom odnosu prema diskurzivnim segmentima u savremenoj poeziji. Umjesto da govori o nježnosti, njegova poezija jeste nježnost; umjesto da raspravlja o lirizmu, njegova poezija jeste lirska!

Svježina lirskih metafora ovdje je autentična. Pjesnik Mustafa Balje niti imitira, niti kopira, ne slijedi, niti se priključuje nekakvim uzorima i primjerima. Autentičnost njegovog pjesničkog govora zasnovana je na svježini i snazi percepcija lirske ljepote i nježnosti, neizbrisivo urezanih u ranom djetinjstvu, sačuvanih i pjesnički sublimiranih kroz život i sazrijevanje.

Prisutni i intenzivni kao rijetko gdje, u divljim i veličanstvenim visinama rodne Gore, posebno u sinorima Restelice, ovi prizori su oplemenjeni senzibilitetom ljudi kojima je historija dodijelila privilegiju da tu žive; njima pripada i Mustafa Balje, njih osjeća i njihovu dušu tumači njegova poezija!

Nigdje pjesnik nije toliko kod kuće, kod sebe, tamo

104

gdje mu je mjesto, kao u planini, u stepi, uz more, kraj velikih voda – dakle tamo gdje je vječna uzvišenost svijeta izvan nas, najsnažnije kontrastirana sa tragičnim osjećanjem prolaznosti ljudskog života i neizrecivom vrijednošću nježnosti, ljepote i ljubavi, tim kvalitetima koji su jedino kadri da uspostave dijalog čovjeka i svijeta, i jedino dostojni da takav dijalog pretoče u umjetnost i pjesmu!

Umjesto astmatičnog, kratkog daha ozlojeđenosti, umjesto uzaludnog pokušaja da se cinična oštroumnost promoviše u kvalitet koji će zamijeniti nesputanost osjećanja obuzetosti ljepotom, samo u takvim okolnostima pjesma nastaje kroz duboko i snažno disanje jasne svijesti o čudu nježnosti kojom je opšivena sva naša stvarnost i sav ljudski život.

Mustafa Balje je pjesnik koji je ovom zbirkom, gotovo kroz svaki stih, otvorio put lirskom doživljaju svijeta. On vidi strme litice pustih klanaca, ali u njima otkriva pelud cvijeća što se kruni sa zvjezdanih galaksija nošen proljetnim povjetarcem; i iznad tamnih šuma, pritisnutih uz rijeku težinom golih vrhova, njegovo pjesničko oko ne propušta otsjaj krila hiljadu leptirova!

Mi i jesmo, ponekad, a vjerovatno i uvijek, tamna šuma pritisnuta uz neku rijeku, i samo vrhovi svijesti ili snova dopiru iznad, do sunčanih visina. Ali pjesnik i jeste onaj koji vidi hiljadu šarenih leptirova, i koji zna tajni smisao njihovog leta: kratak je njihov život, tek treptaj oko traje njihovo lepršanje, a opet, nadživi, i čak, daruje smislom, i tamnu šumu, i zapjenjenu rijeku, i pustoš osamljenih vrhova.

Tako se do danas sačuvala priča, starija od hiljadu godina, da je veliki pjesnik i mudrac Lao Ce, prenut iz sna u ljetnje popodne, povjerio svoju veliku dilemu učeniku: “Sanjao sam da sam jedan od ovih leptirova, upravo, da sam jedan leptir zlatno žutih krila, tako živo, toliko uvjerljivo, da sada ne znam, a možda nikada neću ni znati, jesam li ja Lao Ce koji je sanjao da je leptir zlatnih krila, ili sam taj leptir, koji sanja da je Lao Ce!”

Ova onirička inspiracija velike kognitivne i još veće emotivne snage, prepoznaje se, nježna i bestjelesna kao

105

prah osut sa leptirovih krila, u svakoj pjesmi koja teži istim visinama.

Dozvoljeno je promašiti, ali moramo nišaniti visoko! – rekao je jednom jedan drugi pjesnik i mislilac, “danski Sokrat” Kirkegor.

Zbirka poezije koju nam daruje Mustafa Balje, nišani zaista visoko: sve njegove pjesme napisane su leptirovim krilima i zato kroz njih svjetluca onaj otsjaj pozlaćenog praha koji, više nego išta drugo, daje vrijednost i najtamnijoj šumi i čini dostupnim svaki vrh našeg života. Skoplje, 10. jul 2008.

106

107

Džemaludin Latić

OTOK U UZBURKANOM MORU, NA RAZMEĐU SVJETOVA

Da se nije javio ovaj autentični pjesnički glas iz čarobne

Gore, trebalo bi ga izmisliti! Zapravo, sada, nakon što smo iščitavali i iščitavali ovu stihozbirku, čini nam se da se taj glas morao javiti: toliko ljepote, toliko duše, toliko bola i stradanja, toliko samoće u jednom kraju „na kraj svijeta“, podno Šare–plajne, ne može postojati bez svoga lirskog odjeka!

I, evo, odmah da dam svoj sud: ova stihozbirka je toliko značajan doprinos ukupnoj bošnjačkoj poeziji i poeziji koja se ispisuje na jezicima Kosova da je nijedan budući antologičar neće moći zaobići!

Ovo je suštinski lirska poezija: govor duše, onog lirskog Ja koji se pretakao u rukopis u tišini i samoći, u dodiru sa svjetskim bolom, u nanosima sjećanja na minule ljubavi, nesretne sudbine, neumitnu prolaznost, stalno vraćanje, rađanje i umiranje Ljepote...

Posmatran u tradiciji ukupne bošnjačke poezije, Baljeov lirski rukopis nastavlja se na onu melanholičnu brazdu koju je na početku prošlog stoljeća zaorao rodonačelnik moderne bošnjačke poezije Musa Ćazim Ćatić. Poput Muse u svoje vrijeme, i pjesnik Balje je raspolućen između evropskih pjesničkih oblika i istočnjačke senzibilnosti. Otok u uzburkanom moru, na razmeđu svjetova!

Ne potcjenjujući većinu pjesama ispisanih u standardnom bosanskom / bošnjačkom jeziku, ja bih se posebno osvrnuo na one Baljeove pjesme ispisane na goranskom narječju. One su poseban doprinos našoj nacionalnoj pjesničkoj tradiciji!

Stotine kilometara daljine i nekoliko stoljeća u tamnini Vremena dijeli ovaj izraz i starobosanske tekstove i arhaični jezik Mehmedalije Maka Dizdara u Kamenom spavaču.

Toliko daljine i vremenske distance, a toliko sličnosti duša u svemiru, pod istom kapom nebeskom: poređenje

108

koje će primamiti književne historičare, kritičare i jezikoslovce. Baljeova Begzada, jedanaest cvjetova „i jedan cvijet bez latica“ i Makova Kosara, stećci, ljeljeni, vitice... – to su dva lica jedne te iste priče o stradanju, trpnji, bolu i prkosu, ali i plemenitosti na svojoj baštini / topraku, u svome hasretluku i gurbetu...

Davno sam negdje zapisao da je sva velika bošnjačka poezija nastala kao refleks na velike morije i aždahake koje su nasrtale na bošnjačku glavu: Makova kultna knjiga nije ništa drugo do riječ o nekom davnom i dugotrajnom pomoru dobrih Bošnjana; Skenderove velike poeme, čak i kada oplakuju nečije tuđe majke, krik su o jednom klanju i ubijanju koje gotovo da nije imalo kraja i konca; Sidranova poema Zašto tone Venecija i moj Srebrenički inferno usamljenički su vapaji koji svjedoče o posljednjem genocidu nad Bošnjanima; Baljeova poezija – to je glas o jednom pomoru za koga skoro niko nije znao, i pjesnik bi izdao svoje pozvanje, koje mu je Stvoritelj namijenio, da nije progovorio o tome zlu, da nije od zaborava spasio tugu i plač Begzade i njezinih sunarodnika. Sarajevo, 18. novembar 2008.

109

Ismet Marković Plavnik

OBNOVA BOŠNJAČKOGA PJESNIŠTVA NA KOSOVU

Mustafa Balje javlja se u znaku obnove bošnjačkoga

pjesništva na Kosovu i nasuprot promašajima koji su se, na žalost, u njemu zbivali barem u posljednje dvije decenije (izuzimajući, naravno, dvojicu-trojicu od ranije afirmiranih stvaralaca, sada zaslužnih, poznatih i priznatih „veterana“).

Bez prethodnih iskušavanja u literarnoj periodici našega jezika, koje na Kosovu gotovo da i nije bilo, ako se izuzmu dvije-tri revije šarolike namjene, ovaj pjesnik (postaje jasno) sazrijevao je na diskretan način, u onome što se može nazvati vox interiori (unutarnji glas), u tišini i samoći, dakle, udaljen od središta književnih zbivanja, ali blizak i prijemčiv za najbolje uzore pjevanja u njima.

Zanemarujući biografske podatke ovoga pjesnika, susrećem se sa djelom visoke estetske vrijednosti, knjigom pjesama koju u rukopisu prelistavam kao „zrelo voće“, ubrano iz bašče našega jezika, ali sa ukusom i oblikom (formom) koji podsjećaju na najbolje njegovane voćnjake na drugim stranama književno-stilskog evropskog postmoderniteta, u kojem se baštine barokni spiritualizam i klasicizam, koliko i romantizam iskaza u istočnjačkim mistikama.

Potpuna zrelost iskaza rijetko kad je prisutna s prvim koracima uranjanja u oblast stvaralačke zbilje. U ovom susretu sa poezijom autora Mustafe Baljea, međutim, upravo imamo takav slučaj. Zrelost iskustva kazivanja, vještine pjevanja i mišljenja, gradnje tananih lirskih niti, te cjelovite i koherentne poetske tvorevine, koja pruža mogućnost višeslojne percepcije, prisutna je već na prvom koraku, kod prvog poetskog ostvarenja.

U ovoj knjizi poetskog brevijaruma rabljen je iznijansiran postupak preplitanja urbanih i naturalnih (leptiri – pločnici), klasičnih i modernih (bolje rečeno posmodernističkih) elemenata poetike, koja u autentičnom obliku donosi mnoštvo uspjelih slika, tonova, boja i

110

osjećaja, što će poeziju našega jezika obogatiti još jednim alemom riječi.

Ovo ostvarenje pretače stvarnost u slike, intuicijom priziva metafizičke odrednice ili, pak, imaginacijom sugerira nedohvatne i zaumne visine bitka. Ono ide dalje od površne razine stvarnosti ili dublje u slojeve jedne filozofsko-antropološke građe, ne zanemarujući nikako ni suptilnost koja dotiče svakodnevne pejsaže, obične trenutke življenja ili jednostavnost običnih trenutaka. Riječ je, dakle, o vješto izatkanoj mreži čulnog i nadčulnog svijeta, vidljivog i nevidljivog, te običnog i „neobičnog“ prožimanja stvarnosti, koja se oslanja na jezičku potku probrane leksike.

Kako oblikom izraza, tako i sadržajem, knjiga stihova Mustafe Baljea („Leptiri po pločnicima“) otkriva bogatstvo doživljaja svijeta čiji smo dio, koje će pažljiv čitatelj uočiti već u prvom susretu, a da ne govorimo o onim drugim, pomnijim čitaocima, kojima se nudi traganje za tzv. dubinskim strukturama pjesničkog teksta, kroz široku konotativnu mrežu asocijativnog polja, koja izranja iz očigledno bogatog intelektualnog iskustva autora.

I u onim navodno jednostavnim poetskim slikama Mustafa Balje utemeljuje suvereno autorsko pismo, prepoznatljivo po samosvojnosti i originalnosti spojeva (sintagmi) koje funkcioniraju na osobit način. Refleksivni, misaono-religijski ili misaono-filozofski naboj i polet ove poezije stvara datost ljubavi i čovjekoljublja, čak i kada je u pitanju hotimična (a ne slučajna) lapidarnost, što ovoj poeziji priskrbljuje posebno svojstvo (po)etičnosti.

Balje pjeva podjednako uspješno o malim i velikim stvarima svijeta, prepliće ih (u kontrastima) na najdiskretniji mogući način, tanahnim i nježnim nagovještajima, poput leptirovih krila pod daškom povjetarca, artistički nadgrađujući osnovu svoga iskaza težnjom ka onom što je lijepo, trajno, uzvišeno, za onim što se tek naslućuje. Tako se „ljubav i smrt“, „ples elektrona“ ili neki drugi dio pojedinih pjesama, u svojim gnomskim strukturama, ogleda u beskonačnosti konačnih trenutaka, u suprotstavljanju, ali i u skladu slobodne stvaralačke svijesti.

Neka od nadahnuća ili izvorišta misli i pjevanja Mustafe

111

Baljea u knjizi „Leptiri po pločnicima“ naslanjaju se na mitološko-religiozne slojeve Islama (Bijeg), dok druge dotiču nacionalne krajolike (stihovi o Miljacki, Šar-planini i drugi), naravno u postupku karakteristične sinteze ovoga autora. Mnogi stihovi, također, podsjećaju na tople zrake upitnosti o običnim stvarima svakodnevice, jednako kao i o jezgri praiskona, što predstvalja svojevstno dvojenje, polariziranje stvarnosti oko jedne te iste suštine.

Eliptičnost i muzikalnost stihova u ovom rukopisu, kao kroz igru, pružaju poseban užitak, koliko i vješto „bojenje“ (nijansiranje) skladnim formama i prilagodbama, čime se postiže efekat semantički zaokruženih ili uspjelih lirskih medaljona.

Pored ulomaka koji čine lirske zapise nastajale u specifičnim i rubnim egzistencijalnim okolnostima, u knjizi pjesama Mustafe Baljea prisutne su, najzad, i nijanse staložene samosvijesti i iskustva, životne postave zrelog posmatrača i promišljača. Na taj način se dade uočiti da ova knjiga nije samo ispovjedni dnevnik lirike, već keleidoskop raznolikih prizora stvarne ili naslućene zbilje, odnosno snova o mogućoj fakturi njenih složenih slojeva. To ovoj poeziji, na širokom tamatsko-izražajnom planu motivskih izvorišta obezbjeđuje dinamizam i dokazuje kvalitativne značajke njene strukture.

Likovima žena, prepoznatljivom toponimijom, s jedne, te refleksivnim sentencama i simboličnom metaforikom, pjesnik Balje (ne samo u fragmentima) osvjedočuje, dakle, svoj izraz ne samo u vizualnim konotacijama, nego i u punoći zrelosti koja je, uzimajući u obzir cjelinu, rezultirala kreativnim uzletom izvanrednoga dometa.

Iznesene opaske ne bi bile kompletan prikaz ostvarenja Mustafe Baljea u knjizi „Leptiri po pločnicima“ kad se ne bi dodalo da je u ovoj poeziji gotovo sveprisutno kontrastiranje između, na primjer, konačnog i beskonačnogi, trenutnog i trajnog (svakodnevnog i vječnog), života i smrti, govora i šutnje, viđenog i naslućenog itd.

Da zaključim, najzad, uvjerenjem da se knjigom pjesama „Leptiri po pločnicima“ Mustafa Balje djelatno uključuje u žive tokove savremenog bošnjačkoga

112

pjesništva, na način vrijedan najšireg interesovanja, kao još jedan pustolov duha ili još jedan primopredajnik nježnosti riječi i misli. Peć, 9. oktobar 2008.

113

SADRŽAJ

KULU GRADIM Stranci .................................................................................... Jesenska ................................................................................. Ljubav i smrt ......................................................................... Kulu gradim .......................................................................... Elektrona ples ........................................................................ Deep fracture ......................................................................... Sarini leptiri .......................................................................... Fluid ...................................................................................... Fluid II ................................................................................... Crvena planeta ....................................................................... Bura i ona .............................................................................. Prije zore .............................................................................. Orfejevo ogledalo ................................................................. Dosadna ................................................................................ Bloom hotel .......................................................................... Pričam o tebi ......................................................................... Na vrbi đurđevdanskoj ......................................................... Čudne fabule ........................................................................ Bijeg ..................................................................................... Želja ..................................................................................... Corner ................................................................................... Uspavanka ............................................................................ Poslije osam po morskom vremenu ..................................... Labudova sazidana tajna ...................................................... Godinama ............................................................................. Cyrano de Bergerac .............................................................. Miljacka zimi ........................................................................ Search ................................................................................... U mjesecu tetrijeba ............................................................... Izložba sjenki ........................................................................ Nauči me .............................................................................. Modro ................................................................................... Morska .................................................................................. Sevdalinka vjetra .................................................................. Iz navike ...............................................................................

9 10 11 13 14 16 17 18 20 21 23 25 27 29 31 33 34 35 36 38 40 41 42 43 44 45 46 47 49 50 51 52 53 54 55

114

Crno zrno ............................................................................... Einsteineova dilatacija ........................................................... Karlovačka čekaonica ........................................................... Krug ...................................................................................... Iza brda .................................................................................. Nepoznati .............................................................................. U moje ušće ........................................................................... Deset minuta .......................................................................... Okovani Prometej ................................................................. Vodene kapi .......................................................................... Od suza tetovaža ................................................................... Zvijer nezasita ...................................................................... HAVINA TUGA Havina tuga ........................................................................... Ahmedu Nurudinu, griješniku ............................................. Anadolijski san .................................................................... Elegija Šari .......................................................................... Ime moje majke – Gore ....................................................... Javorovi ............................................................................... Južnije od Sunca ................................................................... Pehlivanu ............................................................................. Harf moj ............................................................................... Potočare ............................................................................... Štrpci, 1993 .......................................................................... Aliji Isakoviću ..................................................................... Čardak kuća ......................................................................... Sedam .................................................................................. Zemlja paukova .................................................................... Rex Mundi ............................................................................ Vratih se domu ...................................................................... Čekajući Mesiju ....................................................................

56 57 58 60 61 62 63 64 65 66 67 68 73 74 76 78 80 81 83 85 86 90 91 92 94 95 96 97 99 101

115

Mustafa Balje

LEPTIRI PO PLOČNICIMA

Izdavač: Udruženje Bošnjaka Kosovski Avaz – UBKA

Biblioteka Alem

Recenzenti: Ferid Muhić

Džemaludin Latić Ismet Marković Plavnik

Likovni prilozi: Mahmud Džafče

Tehnički urednik:

Amir Jakupi

Lektor: Sadik Idrizi

Korektor:

Iva Skenderi

Štampa: Siprint – Prizren

Tiraž: 1000

116

Katalogimi në botim – (CIP) Biblioteka Kombëtare dhe Universitare e Kosovës

821.163.4(496.51)-1 Balje, Mustafa Leptiri po pločnicima / Mustafa Balje. – Prizren : Udruženje Bošnjaka Kosovski Avaz, 2009.– 115 f. ; 21 cm. – (Biblioteka Alem) ISBN 978-9951-476-11-9