Vaccinegate

MR5 sadržan u Priorix Tetra – potpuno sekvenciranje genoma

MR5 sadržan u Priorix Tetra – potpuno

sekvenciranje genoma

Uvod

Sekvenciranje nove generacije postalo je preferirani alat za dubinske analize u području biologije i medicinskih znanosti, posebice onih visokopreciznih. Zahvaljujući tim alatima, možemo pristupiti na moderniji i sveobuhvatniji način brojnim primjenama, kao što su de novo sekvenciranje, metagenomske i epigenomske studije, transkriptnomsko sekvenciranje i ponovno sekvenciranje genoma. Ovo posljednje (ponovno sekvenciranje) uvelike se koristi na polju čovjeka, kako u istraživačke tako i u dijagnostičke svrhe, a sastoji se od NGS - Sljedeća generacija sekvenciranja čitavog pojedinačnog genoma za mapiranje mutacija pojedinačnih nukleotida (SNP), umetanja i brisanja više ili manje dugih sekvenci koje su se dogodile na određenim mjestima genoma i varijacije u broju kopija genskih dijelova / gena (CNV, varijante broja kopija). Ovaj postupak pomaže u razumijevanju mehanizma razvoja nekih patologija kako bi se identificirali smjerovi za buduće kliničko liječenje, kao na primjer u slučaju raka. Doista, ovom se metodom genetsko naslijeđe oboljelog od raka može u potpunosti dekodirati i u normalnom i u kancerogenom tkivu, omogućavajući nam da shvatimo što se točno promijenilo u genomu i, ako je moguće, kako intervenirati ciljanim mjerama. Postupak ponovnog sekvenciranja zahtijeva da se DNK pojedinca mehanički razbije u fragmente malih dimenzija (400-500 baznih parova) i da se umjetni dijelovi DNK, zvani adapteri, vežu za ove fragmente; adapteri omogućavaju vezanje fragmenata ljudske DNK na staklenu površinu na kojoj se izvodi čitanje baze (A, C, G, T). Čitanje parova DNK baze odvija se kemijskim reakcijama, točnije ugradnjom nukleotida koji su označeni fluorescentnim molekulama. Tako dobiven milijun nizova (čitanja) mapira se na referentnom genomu čovjeka specifičnim softverom i sve se inačice identificiraju usporedbom analiziranog s referentnim genomom. Isti postupak je proveden na ljudskom genomu u Priorix® Tetra serije n. A71CB256A, genom koji pripada staničnoj liniji MRC-5 (fetalnog porijekla); posao je izvodila tvrtka u SAD-u, koja se rutinski bavi analizom rekonstrukcije ljudskog genoma. * * naziv laboratorija koji je obavio analizu bit će uključen u sljedeću službenu žalbu koju ćemo podnijeti rimskome državnom odvjetniku te talijanskim i europskim regulatornim tijelima. Udruge koje vrše analizu koju financira Corvelva bit će uredno izvještavane o ovim šokantnim rezultatima. Ne poričemo da se, posebno kao roditelji, osjećamo uznemireni ovim rezultatima o kojima izvještavamo - kao da ono što smo do sada otkrili nije dovoljno za zabrinutost.

Rezultati

Otkriveno je da ljudski referentni genom odgovara u 99,76% čitanja DNK u cjepivu, što znači gotovo u cijelosti. Ljudska fetalna DNK predstavljena u ovom cjepivu je cijeli jedan genom, što znači da cjepivo sadrži genomsku DNK sa svim kromosomima muške jedinke (u stvari MRC-5 potječe iz muškog fetusa). Dolje su prikazani rezultati različitih tipova varijanata u odnosu na referentni genom čovjeka.

Varijanta pojedinačnog nukleotida (SNP - polimorfizam jednog nukleotida) i kratka umetanja / brisanja (InDels)

Varijante pojedinačnih baza DNK (SNP) su polimorfizmi, što znači mutacije genetičkog materijala jednog nukleotida. Umjesto toga, "InDels" su mali umetci i brisanja duljine manje od 50 bp i predstavljaju različitu klasu genomske varijante u ljudskom genomu. U ljudskom genomu cjepiva identificirano je 3,6 milijuna SNP-a (od kojih je 98,31% već prijavljeno u javnoj bazi podataka dbSNP, a 61,805 novih, što znači izvornik u ovoj DNK) i oko 804,000 InDella (od kojih je 89,42% već prijavljeno u dbSNP i 85.106 novih). Količina SNP-a je u skladu s onim što je objavljeno u literaturi o / u „tipičnom ljudskom genomu“, dok InDels rezultira većom količinom u odnosu na ono što je izvijestio „Konzorcij Projekt 1000 genoma“, odnosno 800.000 u odnosu na 600.000 1

1 Globalna referenca za ljudsku genetsku varijaciju - Nature, vol. 526, 10 Ott. 2015 - https://www.nature.com/articles/nature15393

CNV (varijante broja kopija) i SV (strukturne varijante)

Varijante broja kopija (CNV-ovi) genomske su varijante zbog varijacija u broju primjeraka relativno velikih fragmenata (dužih od 50 bp) između pojedinih genoma. Postoje dvije vrste CNV-ova: tip "dobitak" (dobitak kopija) i tip "gubitak" (gubitak kopija). Otkriveno je 218 CNV-a u genomu ljudskih cjepiva, od kojih su 82 bili "dobici" (pokrivajući dio genoma od oko 6,9 milijuna baznih parova) i 136 CNV-a tipa "gubitak" (pokrivajući dio genoma od oko 70 milijuna baza). Kao što je projektni konzorcij 1000 genoma opisao u „Globalnoj referenci za ljudsku genetsku varijaciju (Nature, vol. 526, 10. listopada 2015.)“, tipični ljudski genom sadrži od 2.100 do 2.500 velikih varijanti, uključujući: ● 1.000 velikih brisanja ● 160 varijanti u broju primjeraka (CNV-ovi) ● 10 inverzija Koje zajedno utječu na 20 milijuna baza sekvenci, uzimajući u obzir i umetanja. Kao što se vidi iz kratkih INDEL-ova, čak i u slučaju velikih umetanja i brisanja, genom cjepiva stoga nije u skladu s "normalnim" ljudskim genomom, jer je mnogo više "preuređen" od genoma obične osobe.

Kružni vid genoma (circos plot)

Grafički prikaz genoma cjepiva nazvan "circos plot" (koji se obično koristi za predstavljanje sekvenciranog genoma) prikazan je dolje, zajedno s drugim, koji predstavlja genom koji je ponovno sekvenciran iz DNK-a izdvojenog iz krvi zdrave jedinke - "normalni" genom:

MODEL NORMALNOG LJUDSKOG GENOMA Priorix Tetra lot. A71CB256A, MRC-5V

Značenje koncentričnih krugova

7) Središnji prsten predstavlja SV (strukturalne varijante) zaključke u područjima eksona i spajanja. TRA (narančasta, translokacije), INS (zelena, umeci), DEL (brisanja, siva), DUP (umnožavanja, ružičasta) i INV (inverzije, plava). 6) šesti krug predstavlja CNV zaključak (varijante broja kopije). Crvena znači dobivanje DNK sekvence, a zelena gubitak. 5) Peti prsten predstavlja omjer SNP-a u homozigotnosti (narančasto) i heterozigotnosti (siva) u rasporedu histograma. 4) Četvrti prsten (zeleni) predstavlja SNP gustoću u raspršenom rasporedu dijagrama. 3) Treći prsten (crni) predstavlja gustoću INDEL-ova u raspršenom rasporedu dijagrama. 2) Drugi prsten (svijetloplava) predstavlja omotač čitanja u izgledu histograma. 1) Vanjski krug (prvi krug) je broj kromosoma.

Otprilike se mogu usporediti fetalna DNK i DNK HeLa stanica, vječna stanična linija koja se koristi za proizvodnju cjepiva za dječju paralizu (polio)2

Priorix Tetra puno. A71CB256A, MRC-5V ljudski genom

Imajte na umu da se translokacije HeLa stanica prikazane u circos plot-u linijama jezgre odnose na cijeli genom (otuda kodirajući

i nekodirajući dio), dok se u slučaju stanice za cijepljenje fetusa odnose samo na kodirajuće gene. Ne treba biti znanstvenik da bi iz circos-a, na prvi pogled, mogao razumjeti da vakcinski genom nije genom koji se može definirati kao "normalan". Narančaste linije isprepletene u središtu circosa, ne toliko brojne u odgovarajućem prstenu "normalnog" genoma, već imaju smisla za anomaliju ovog genoma.

2 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3737162/pdf/1213.pdf G3 (Bethesda). 2013 Aug 7;3(8):1213-24. doi: 10.1534/g3.113.005777. The genomic and transcriptomic landscape of a HeLa cell line. Landry JJ1, Pyl PT, Rausch T, Zichner T, Tekkedil MM, Stütz AM, Jauch A, Aiyar RS, Pau G, Delhomme N, Gagneur J, Korbel JO, Huber W, Steinmetz LM.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4458465/pdf/nihms695162.pdf J Health Care Poor Underserved. 2012 Nov; 23(4 0): 5–10. Development of the Polio Vaccine: A Historical Perspective of Tuskegee University’s Role in Mass Production and Distribution of HeLa Cells Timothy Turner

Varijanta analize u genima raka

Analiza na SNP, InDels, CNV, SV varijanti na 560 gena odabranih jer su sudjelovali u različitim oblicima ljudskog karcinoma pokazuje prisutnost brojnih "originalnih" varijanti, što znači da one čak nisu ni prisutne u javnim bazama podataka, dakle nisu poznate u literaturi. Drugim riječima, za svih 560 potvrđenih gena identificirane su važne modifikacije gena za koje su povezane s različitim oblicima tumora; nadalje, postoje varijante čije posljedice nisu poznate, ali koje, međutim, utječu na gene koji su uključeni u indukciju ljudskog karcinoma.

Zaključak

Ljudska genska DNK sadržana u cjepivu Priorix lot. br. A71CB256A je očito anomalna, pokazuje važne nedosljednosti u usporedbi s tipičnim ljudskim genomom, tj. zdravoga ljudskog bića. Postoji nekoliko nepoznatih varijanti (nisu zabilježene u javnim bazama podataka), a neke od njih nalaze se u genima uključenima u rak. Ono što je također naizgled anomalija je višak genoma koji pokazuju promjene u broju kopija (CNV) i strukturnim varijantama (SV), poput prijenosa, umetanja, brisanja, umnožavanja i inverzija, od kojih mnoge uključuju gene. Nije poznat potencijalni doprinos brojnih varijanti (koje nisu prisutne u znanstvenoj literaturi i javnim bazama podataka) fenotipu stanica korištenih za rast virusa cjepiva.

Rasprava i posljedice za zdravlje

Radi potpunosti izviještavamo ono što je već otkriveno u vezi s prvom dubinskom studijom ljudske DNK koja se nalazi u Priorix Tetra ® Izravni dokaz je da unutar ovog proizvoda postoji potpuno ljudski genom (tj. s nekodirajućim genima i sekvencama), velike molekulske težine (vidi PFGE) i / ili fragmentiran, a dobiven je rezultatom usklađivanja ljudskog izvođenja očitavanja (70-80% skupa podataka u tri testirane serije, od kojih je prva serija bila sekvencirana u 2017. godini, ali u ovom izvješću nisu predstavljeni podaci) na ljudskoj referentnoj UCSC hg19, izvršen sa standardnim softverom (BWA), kojeg znanstvena zajednica koristi za poravnavanje NGS sekvenci na referentnim genima (Bioinformatics, svezak 25, izdanje 14, 15. srpnja 2009. Brzo i precizno usklađivanje kratkih čitanja s Burrowsovom - Wheelerovom transformacijom). Sljedeća tablica, označena narančastom bojom, pokazuje rezultat izražen u "Av_cov = prosječna pokrivenost" poravnanja ljudskih sekvenci 3 testirane serije Priorix® tetra (1.-2. i 3. lot) na ljudskim kromosomima. U stupcu 1, chM je mitohondrijska DNK, dok su Ch1 do ChY ljudski kromosomi, uključujući spolne kromosome X i Y. Stupac 2 prikazuje duljinu sastavljenih ljudskih kromosoma izraženih u parovima baza.

Pokrivenost je niska (prosječni Avg_cov duž svakog kromosoma <od 1x), ali homogenost raspodjele očitanja koja se jednostrano poravnavaju duž svih ljudskih kromosoma i prisutnost očitanja koja se poravnavaju s većom pokrivenošću mitohondrijskog genoma omogućavaju neupitno prepoznavanje situacije slične sekvenciranju niskopropusnog genoma pojedinog čovjeka. Da bi se lakše razumjelo što je navedeno, zeleni dio govori o niskopropusnom sekvenciranju cijelog genoma (5 uzoraka, 4 ženska i 1 muški) čovjeka s oko 10 milijuna čitanja, što je dubina slična onoj proizvedenoj za 3 grupe cjepiva Priorix®Tetra. Iz omjera prosječne pokrivenosti za X i Y kromosom (označen crvenom bojom u zadnjem redu tablice) također proizlazi naznaka spola jedinke (muškarca). Ljudska DNK sadržana u dosad sekvenciranim serijama Priorix® također je kvalificirana kao pripadnik fetalne linije MRC-5 (tj. stanične linije dobivene iz plućnog tkiva mužjaka pobačenih fetusa iz 1960-ih godina, u kojima su se uzgajali virusi vodenih kozica i rubeole). Analiza mitohondrijskih varijanti DNK uključenih u cjepivo protiv mitohondrijske DNK MRC-5 linije (DNA stanične linije kupljena je od ATCC) pokazala je da je to isti 'pojedinac', jer ne postoji genetska varijanta. Ispod je izvadak odgovora koji je dala EMA na naše pitanje o sigurnosti MRC-5 ostataka u cjepivu Priorix® tetra (EMA zahtjev za referencu ASK-43967, 3. kolovoza 2018.) Prema poglavlju 5.2.3, mora se utvrditi prihvatljiva granica za preostalu DNK stanice domaćina (koja je specifična za proizvod i ovisi o različitim čimbenicima, uključujući prirodu staničnog supstrata / karakteristike proizvodnog procesa / vrstu proizvoda, itd.) samo kada se u proizvodnom procesu koriste određene stanične linije s mogućnošću da se beskonačno multiplicira in vitro (tj. kontinuirane stanične linije). Kao što je naznačeno u istom poglavlju, "Za cjepiva proizvedena kontinuiranim staničnim linijama, i kancerogenim i nekancerogenim, procjena rizika i smanjenje rizika moraju se provesti kako bi se procijenila prikladnost staničnog supstrata, kako bi se definirali prihvatljivi kriteriji DNK ostatka stanica domaćina u konačni proizvod i za procjenu konzistentnosti proteina stanica domaćina." Na temelju objavljenih podataka, Priorix®-Tetra sadrži virusne sojeve proizvedene odvojeno u stanicama pilećih embriona (zaušnjaka i ospica) ili u MRC-5 ljudskim diploidnim stanicama (rubeola i vodene kozice). Stanične linije korištene za Priorix® Tetra uključuju linije ljudskih diploidnih stanica koje se ne mogu kontinuirano dijeliti. Imajte na umu da, prema Europskoj farmakopeji, MRC-5 diploidne stanične linije nisu kancerogene, što pokazuju desetljeća upotrebe i kontrole, te stoga nije primijenjeno maksimalno ograničenje za DNK stanica MRC-5. Savjetujemo vam i da pogledate dokument SZO „Preporuke za evaluaciju kultura životinjskih stanica kao supstrata za proizvodnju bioloških lijekova i za karakterizaciju banaka stanica (2013)“, koji pruža opsežno pojašnjenje rizika povezanih s različitim vrstama stanica korištenih u proizvodnji cjepiva i još jednom potvrđuje da se "Diploidne stanične linije već duži niz godina uspješno koriste za proizvodnju virusnih cjepiva, a za preostalu staničnu DNK koja nastaje iz tih stanica se nije smatralo (i ne smatra se) da predstavlja značajniji rizik." Za više informacija o tome, savjetujemo vam da sljedeću poveznicu: http://www.who.int/biologicals/vaccines/TRS_978_Annex_3.pdf?ua=1

Međunarodne smjernice posebno su zanimljive za sljedeće: https://www.fda.gov/media/78428/download Guidance for Industry Characterization and Qualification of Cell Substrates and Other Biological Materials Used in the Production of Viral Vaccines for Infectious Disease Indications U.S. Department of Health and Human Services Food and Drug Administration Center for Biologics Evaluation and Research [February 2010] Ispitivanje genetske stabilnosti. Trebali biste pokazati genetsku stabilnost vašeg staničnog supstrata od uspostavljanja MCB-a do možda i nakon kraja proizvodnje. Za inženjersku staničnu liniju umetnuti gen koji vas zanima treba ostati netaknut i istog broja primjeraka te biti izražen na usporedivim razinama tijekom proizvodnje. Također, soj diploidnih stanica treba ostati diploidni cijelo vrijeme. Ako takve karakteristike nisu stabilne, tada biste trebali pokazati da nestabilnost ne utječe negativno na proizvodnju ili postojanost proizvoda. Za metode procjene genetske stabilnosti staničnog supstrata upućuje se na dokumente ICH Q5B i Q5D (odnosno Ref. 30 i 3). C. OSTALa ISPITIVANJA 1. Ispitivanje prisutnosti rezidualnih stanica. Trebali biste osigurati da vaše konačno cjepivo ne sadrži rezidualne stanice. Postupke poput filtracije potrebno je provesti i potvrditi kako bi se osiguralo da netaknute stanice ne budu prisutne u konačnom proizvodu. Procjena da su procesi uklanjanja zaostalih stanica važna je za besmrtne stanice. Utvrđivanje mjere u kojoj se netaknute stanice (ili drugi materijali za koje je poznato da su manji od netaknutih stanica) uklanjaju ove procese važan je dio ove procjene. 36 Sadrži neobavezujuće preporuke 2. Testiranje na rezidualnu staničnu DNK. Ostatak DNK mogao bi biti rizik za vaš konačni proizvod zbog onkogenih i / ili infektivnih mogućnosti. Postoji nekoliko potencijalnih mehanizama pomoću kojih bi rezidualna DNK mogla biti onkogena, uključujući integraciju i ekspresiju kodiranih onkogena ili insercijsku mutagenezu nakon integracije DNK. Preostale DNK također mogu biti sposobne prenijeti virusne infekcije ako su prisutni retrovirusni provirusi, integrirane kopije DNA virusa ili ekstrakromosomalni genomi. Rizici onkogenosti i infektivnosti DNK staničnog supstrata mogu se umanjiti smanjenjem njegove biološke aktivnosti. To se može postići smanjenjem količine preostale DNK i smanjenjem veličine DNK (npr. tretmanom DNAse ili drugim metodama) na ispod funkcionalnog gena (na temelju trenutnih dokaza, otprilike 200 baznih parova). Kemijska inaktivacija može smanjiti i veličinu i biološku aktivnost DNA. Ako se poduzima uklanjanje DNK, probavljanje ili inaktivacija, trebali biste potvrditi svoje metode. Trebali biste izmjeriti količinu i raspodjelu preostale DNA u konačnom proizvodu. Za široko korištene sojeve ljudskih diploidnih stanica, poput MRC-5 i WI-38 stanica, mjerenje zaostale DNK može biti nepotrebno jer ne smatramo da je zaostali DNK iz tih ljudskih diploidnih stanica sigurnosno pitanje. Možda ćemo zahtijevati ograničenje količine preostale DNK, ovisno o potencijalnim rizicima povezanim s tom DNK, za ljudske diploidne ili primarne tipove stanica za koje postoji manje iskustva. Trebali biste ograničiti preostalu DNK za kontinuirane ne-tumorske stanice, kao što su niskopropusne Vero stanice, na manje od 10 ng / dozu za parenteralnu inokulaciju kako preporučuje SZO (Ref. 31). Budući da se oralno primijenjena DNK uzima oko 10 000 puta manje učinkovito od parenteralno primijenjene DNK, preporučujemo ograničavanje DNK na manje od 100 µg / dozu za oralna cjepiva (ref. 32). Ako koristite stanice s tumorskim fenotipovima ili drugim karakteristikama koje izazivaju posebnu zabrinutost, možda će biti potrebno strože ograničenje preostalih količina DNA kako bi se osigurala sigurnost proizvoda. https://www.who.int/biologicals/vaccines/TRS_978_Annex_3.pdf?ua=1 Prilog 3. Preporuke za ocjenu kultura životinjskih stanica kao supstrata za proizvodnju bioloških lijekova i za karakterizaciju banaka stanica. Zamjena Priloga 1., serijala tehničkih izvještaja WHO, br. 878

5.1.2 Diploidne stanične linije (DCL). Praktičnost korištenja humanih DCL za proizvodnju virusnih cjepiva demonstrirana je u 1960-im. Iskustvo stečeno s oralnim poliomijelitisom i drugim virusnim cjepivima u uspješnom imuniziranju milijardi djece u mnogim zemljama jasno je pokazalo da se takvi supstrati mogu koristiti u proizvodnji sigurnih i učinkovitih cjepiva (3). Bitne karakteristike DCL-a ljudskog (npr. WI-38, MRC-5) i majmunskog (tj. FRhL-2) porijekla su:

• to su stanice prenesene iz primarnih kultura koje su se pokazale kao stanične linije s prividno stabilnim karakteristikama u odnosu na brojne PDL (razina udvostručenja populacije);

• imaju ograničen kapacitet za serijsko širenje koje završava starenjem, stanjem u kojem se kultura prestaje obnavljati; stanice ostaju žive i metabolički aktivne, ali mogu pokazati morfološke i biokemijske promjene, od kojih se neke počinju pojavljivati prije nego što prestane replikacija;

• nisu tumorske; • pokazuju diploidne citogenetičke karakteristike s niskom učestalošću kromosomskih abnormalnosti broja i strukture

sve dok ne uđu u starenje.

Na citogenetikama WI-38 i MRC-5 prikupljeno je veliko iskustvo od 1960-ih godina, a objavljeni su rasponi očekivanih učestalosti kromosomskih abnormalnosti (19, 20). Slični podaci dostupni su za FRhL-2 (21). Sofisticiranije citogenetske tehnike (npr. vezivanje visoke rezolucije, komparativna hibridizacija genoma) (22, 23) pokazale su prisutnost suptilnih kromosomskih abnormalnosti koje su prethodno bile neotkrive. Nedavna istraživanja pokazala su da se subpopulacije ljudskog DCL-a s takvim abnormalnostima mogu pojaviti i nestati s vremenom, da su ne-tumorske i da se podvrgavaju starenju na isti način kao i dominantna populacija. Prema tome, posjedovanje stabilnog kariotipa možda nije toliko važna karakteristika kao što se prije mislilo. 19. Jacobs JP. Ažurirani rezultati na kariologiji WI-38, MRC-5 i MRC-9 staničnih sojeva. Razvoj u biološkoj standardizaciji, 1976, 37: 155–156. 20. Jacobs JP i sur. Smjernice za prihvatljivost, upravljanje i testiranje serijski razmnoženih ljudskih diploidnih stanica za proizvodnju živih cjepiva protiv virusa za uporabu u čovjeku. Časopis za biološku standardizaciju, 1981, 9: 331–342. 21. Petricciani JC i sur. Kariološki standardi za rezusnu liniju diploidnih stanica DBS-FRhL-2. Časopis za biološku standardizaciju, 1976, 4: 43–49. 22. Schollmayer E i sur. Analiza visoke razlučivosti i diferencijalna kondenzacija u ljudskim kromosomima oko RBA. Human Genetics, 1981, 59: 187–193. 23. Rønne M. Priprema kromosoma i visoke rezolucijske tehnike: pregled. Journal of Dairy Science, 1989, 72: 1363–1377. Kao što su predviđene gore navedenim smjernicama, ne postoje gornje granice prisutnosti fetalne DNK iz stanične linije MRC-5 i WI-38, jer su diploidi. Motivacija leži u činjenici da se ove linije ne smatraju kancerogenima jer imaju gotov replikativni ciklus. Treba napomenuti da je referentna literatura, koja tvrdi da su diploidne stanice korištene za proizvodnju cjepiva sigurne sa stajališta genetske stabilnosti, zastarjela. Prve genetske anomalije pronađene su već prije 40 godina i smatrane su zanemarivim zbog sigurnosti cjepiva; od onoga što je izviješteno u smjernicama WHO-a, od tada nisu izvršena ažuriranja s novim tehnologijama sekvenciranja, posebno u NGS-u (koji je uz to ekonomičan i brz), s posljedicom da je u cjepivima koja se primjenjuju desetljećima prisutnost DNA sve više i više genetički modificirana i u nekontroliranoj količini, sve se više dopušta. Dr. Theresa Deisher, globalni stručnjak za uporabu fetalnih i matičnih stanica i zdravstvene rizike povezane s prisutnošću rezidualne fetalne DNA u cjepivima, odgovorila je pismom političarima, također objavljenim na web stranici Corvelva.3 Ispod je odlomak dokumenta koji je dr. Theresa Deisher ljubazno pružila: 4

• Nedavno su prepoznata umnožavanja i novonastala brisanja u čak 10% jednostavnih poremećaja spektra autizma, što potvrđuje okidače okoliša na genetiku poremećaja iz spektra autizma.

• Dio MMB cjepiva protiv rubeole sadrži zagađivače fetalne DNK fetusa od oko 175 ng, više od 10 puta preko preporučenog praga SZO od 10 ng po dozi cjepiva.

3 https://www.corvelva.it/it/approfondimenti/notizie/mondo/lettera-aperta-ai-legislatori-sul-dna-fetale-nei-vaccini-theresa-deisher.html 4 https://www.soundchoice.org/about-us/

• Nijedan drugi lijek na tržištu ne bi dobio odobrenje FDA bez detaljnog profiliranja toksičnosti (FDA slijedi međunarodne ICH smjernice) -> to farmaceutska industrija nikada nije provela na kontaminaciju DNK cjepivom MMR.

• Cjepiva proizvedena ljudskim staničnim linijama fetusa sadrže stanične ostatke i onečišćuju ostatke ljudske DNK, što se ne može u potpunosti eliminirati tijekom procesa pročišćavanja virusa. Štoviše, DNK ne karakterizira samo njezin redoslijed (ATCG), već i epigenetska modifikacija (npr. obrazac metilacije DNK itd.). Ovaj ukras je vrlo specifičan za vrste, zbog čega će biti eliminirana DNK ne-čovjeka, dok to nije nužno slučaj s fetalnom ljudskom DNK.

Injektiranje naše djece kontaminantima DNK iz ljudskog fetusa predstavlja rizik od izazivanja dvije dobro utvrđene patologije

1) Insercijska mutageneza: fetalna ljudska DNK uključuje se u djetetov DNK i uzrokuje mutacije. Genska terapija pomoću homologne rekombinacije malog fragmenta pokazala je da čak 1,9 ng / ml DNK fragmenata rezultira umetanjem u genom matičnih stanica u 100% ubrizganih miševa. Razine fragmenata ljudske fetalne DNK u našoj djeci nakon cijepljenja cjepivima MMR, Varivaxom (kozice) ili hepatitisom A dosežu razinu iznad 1,9 ng / ml.

2) Autoimune bolesti: fetalni ljudski DNK pokreće djetetov imunološki sustav da napada njegovo vlastito tijelo. Rezultati koje smo dobili u ovom prvom dijelu sekvenciranja kompletnog genoma MRC-5 prisutnog u cjepivu (drugi dio je sekvencioniranje cjelokupnog genoma stanice MRC-5 koja se koristi za kultiviranje virusa cjepiva i usporedna analiza s cjepivom fetalne DNK) značajno ojačavaju eksperimentalna opažanja dr. Deishera i, prije svega, činjenicu da je kontaminirajuća fetalna DNK prisutna u svim uzorcima analiziranim u različitim količinama (dakle nisu kontrolirani) i do 300 puta veća od granice koju postavlja EMA za kancerogenu DNK (10 ng / doza, što odgovara DNK sadržanoj u oko 1000 tumorskih stanica, dobiveno na temelju statističkog izračuna, dok je mjera predostrožnosti 100 pg / doza) što se nužno mora primijeniti i na fetalne DNK koja neminovno kontaminira Priorix® tetra. Kao posljedicu toga, ovo cjepivo treba smatrati neispravnim i potencijalno opasnim za ljudsko zdravlje, posebno za pedijatrijsku populaciju koja je mnogo osjetljivija na genetske i autoimune štete zbog nezrelosti u svojim sustavima popravljanja.