moreno Đurđević ekonomska teorija i grČka krizaoliver.efri.hr/zavrsni/1127.b.pdf · kriza i...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Moreno Đurđević
EKONOMSKA TEORIJA I GRČKA KRIZA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
EKONOMSKA TEORIJA I GRČKA KRIZA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Suvremene ekonomske teorije
Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov
Student: Moreno Đurđević
Studijski smjer: Gospodarstvo EU
JMBAG: 0081123483
Rijeka, rujan 2015.
I
SADRŽAJ
1.UVOD ............................................................................................................................ 1
1.1.Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 1
1.2.Svrha i ciljevi istraživanja ...................................................................................... 1
1.3.Radna hipoteza ....................................................................................................... 2
1.4.Struktura rada ......................................................................................................... 2
1.5.Metode znanstvenog istraživanja............................................................................ 3
2.POJMOVNO ODREĐENJE FINANCIJSKE KRIZE .................................................. 4
2.1.Definiranje financijske krize .................................................................................. 5
2.2.Uzročnici financijskih kriza.................................................................................... 7
2.3. Vrste financijskih kriza .......................................................................................... 9
3.POGLEDI EKONOMSKE ZNANOSTI NA KRIZU ................................................. 16
3.1.Klasična ekonomska teorija .................................................................................. 16
3.2. Neoklasična ekonomska teorija ........................................................................... 17
3.3. Marksistička ekonomska teorija .......................................................................... 18
3.4.Suvremena ekonomska teorija .............................................................................. 19
3.GOSPODARSKA OBILJEŽJA GRČKE .................................................................... 21
4.1.Analiza gospodarskih pokazatelja ........................................................................ 25
4.2.Grčka u Europskoj uniji ........................................................................................ 41
5.RAZVOJ I KARAKTERISTIKE DUŽNIČKE KRIZE U GRČKOJ ......................... 43
5.1.Nastanak europske dužničke krize ....................................................................... 46
5.2.Glavni uzroci nestabilnosti u gospodarstvu Grčke ............................................... 49
II
5.3.Programi potpore za oporavak Grčke ................................................................... 60
5.4.Posljedice grčke dužničke krize na Eurozonu ...................................................... 63
6.ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 67
POPIS LITERATURE .................................................................................................... 69
POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................... 77
1
1. UVOD
Gospodarstvo je na globalnoj razini u razdoblju od 2002. do 2007. godine bilježilo
značajan rast bruto domaćeg proizvoda uz nisku stopu inflacije. Međutim, 2007. godine
svjetsko gospodarstvo je bilo pogođeno krizom koja je započela na hipotekarnom tržištu
Sjedinjenih Američkih Država te koja je uzrokovala poremećaje na tržištu robe široke
potrošnje. Godinu dana kasnije, navedena kriza je pogodila i ostale segmente
financijskog tržištau SAD-u te se različitim mehanizmima ubrzo proširila i na ostala
financijska tržišta u svijetu. Krajem 2009. godine neke europske države počele su se
suočavati s problemima financiranja svojih dugova, pa se ubrzo razvila i europska
dužnička kriza, čije je posljedice najviše osjetila Grčka.Ubrzo nakon pojave globalne
financijske krize, kao i europske dužničke krize pokrenute su brojne rasprave te je
započeo proces preispitivanja teorije makroekonomske politike i ekonomske teorije
općenito.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja u ovom diplomskom radu može se postaviti na sljedeći način: „Na
koji način se može pojasniti nastanak ekonomske krize u Grčkoj?“ Predmet istraživanja
je odrediti na koji je način kriza na tržištu hipotekarnih kredita u SAD-u izazvala
financijsku krizu u Europi te istražiti ekonomske teorije koje objašnjavaju grčku krizu.
Navedeni problem i predmet istraživanja imaju tri objekta istraživanja: kriza,
ekonomske teorije i Grčka.
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je pojasniti uzročnike i tijek razvoja ekonomske krize u Grčkoj. Cilj
istraživanja je povezati grčku krizu s teorijama ekonomske znanosti. Izradom ovog
diplomskog rada dat će se odgovori na sljedeća temeljna pitanja:
2
1. Što je to kriza?
2. Koji su najčešći uzročnici kriza?
3. Što je uzrokovalo nastanak gospodarske krize u Grčkoj?
4. Kako su krize pojašnjene u makroekonomskim teorijama?
5. Koje su dosadašnje najznačajnije posljedice krize na grčko gospodarstvo?
1.3. Radna hipoteza
Na temelju prethodno određenih problema, predmeta i objekta istraživanja, može se
postaviti radna hipoteza koja glasi: „Analizom gospodarskih obilježja te proučavanjem
različitih makroekonomskih pokazatelja Grčke, moguće je utvrditi uzročnike nastanka
krize u toj državi, kao i ponuditi prihvatljiva rješenja koja bi mogla pozitivno utjecati na
oporavak Grčke te općenito unaprijediti gospodarsku situaciju“.
1.4. Struktura rada
Diplomski rad sastoji se od šest ključnih dijelova. U uvodnom dijelu se definiraju
problem, predmet i objekt istraživanja, navode se svrha i ciljevi istraživanja, kao i
metode istraživanja te se postavlja radna hipoteza.
U drugom dijelu rada, koji nosi naziv Pojmovno određenje financijske krize za početak
se definiraju pojmovi krize i financijske krize. Zatim se navode najčešći uzroci nastanka
financijskih kriza te se navodi i pojašnjava pet glavnih pojavnih oblika financijske
krize: bankarska, valutna, twin, platnobilančna te dužnička kriza. S obzirom na to da je
rad orijentiran na istraživanje dužničke krize u Grčkoj, taj oblik krize se će se detaljnije
pojasniti.
3
Naslov treće cjeline diplomskog rada je Pogledi ekonomske znanosti na krizu. U tom
dijelu daje se osvrt na povezanost ekonomske teorije i kriza, odnosno iznose se
postavke najpoznatijih pravaca ekonomske teorije na uzroke nastanka krize.
Četvrti dio zove se Gospodarska obilježja Grčke. Nakon uvoda u teoriju financijskih
kriza i dijela ekonomske znanosti koji se njima bavi, u ovom dijelu rada prezentira se
gospodarstvo promatrane europske države odnosno Grčke. Za početak se prikazuju
najvažnije informacije o samoj državi. Zatim se analiziraju najvažniji makroekonomski
pokazatelji, kako bi se dobio uvid u ekonomsku situaciju Grčke u razdoblju prije
nastupa globalne financijske krize te na njenom vrhuncu. Cjelina završava osvrtom na
ulazak i članstvo Grčke u Europskoj uniji.
U narednom dijelu rada naziva Razvoj i karakteristike dužničke krize u Grčkoj razmatra
se nastanak i razvoj krize koja je nastupila u toj državi. Kao uvod u poglavlje
pojašnjavaju se glavni mehanizmi kojima se ekonomska kriza proširila iz SAD-a na
svijet. Isto tako, objašnjava se tijek nastanka europske dužničke krize. Također se
ukratko iznose informacije o paketima pomoći koje je do sada Grčka primila te se
opisuju dosadašnje posljedice koje je dužnička kriza do danas imala i koje može imati
na gospodarstvo Eurozone.
Posljednji dio diplomskog rada je Zaključak, nakon njega se nalaze popis korištene
literature te popis ilustrativnih prikaza koji se nalaze u radu.
1.5. Metode znanstvenog istraživanja
Prilikom istraživanja tematike diplomskog rada te obrade i prezentacije podataka
korišteno je nekoliko metoda znanstvenog istraživanja, kao što su metoda analize,
metoda sinteze, metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda komparacije, povijesna
metoda, metoda klasifikacije i statistička metoda. Kao izvori podataka poslužili su
različite domaći i inozemni izvori iz područja međunarodne ekonomije, financijskog
4
menadžmenta, makroekonomije te međunarodnih financija. Isto tako, korišteni su i
statistički podaci i publikacije brojnih organizacija kao što su Ujedinjeni Narodi,
Europska komisija i slične.
2. POJMOVNO ODREĐENJE FINANCIJSKE KRIZE
Krize su uobičajen i neizbježan segment poslovanja poduzeća, života pojedinaca i
funkcioniranja društva. Razvojem društva i tehnologija napreduje te postaje sve
dostupnija i složenija. Posljedica toga je činjenica da aktivnosti jedne države imaju
drastični utjecaj i na stanovništvo drugih država.Drugim riječima, aktivnosti i krize
poput prirodnih katastrofa, međunarodnih i unutarnjih poremećaja u opskrbi,
industrijskih i nuklearnih nesreća, požara, nereda, terorističkih napada, epidemije
zaraznih bolesti, nestabilnosti na financijskim tržištima, danas se lako mogu proširiti iz
jedne države ma drugu te uzrokovati svjetsku krizu (Funda i Majić, 2011:48). Neovisno
o vrsti krize, one ostavljaju brojne posljedice na gospodarstvo i stanovništvo, pa ih je
potrebno neprestano izučavati kako bi se pokušale ublažiti posljedice budućih kriza.
U literaturi postoji niz definicija krize. Sam pojam „kriza” nastao je od grčke riječi
krisis što u prijevodu znači „prijelom ili prolazno teško stanje u svakom prirodnom,
društvenom i misaonom procesu” (Filipović, 1989:182).
Tako prema autorima Seniću i Lukiću (2008:25), pojam krize podrazumijeva „svaki
iznenadni prekid do tada kontinuiranog razvoja te, u užem smislu, situaciju razvoja koja
označava zaokret odnosno vrhunac opasnog razvoja”. Nadalje, autor Brzaković
(2013:48) navodi kako se pojam „kriza” u praksi koristi na više načina, odnosno za
„opisivanje osobne, odnosno obiteljske situacije, što može biti ostajanje bez posla,
gubitak kuće ili stana, egzistencijalna kriza i slično, za opisivanje poslovne situacije
(kriza likvidnosti ili solventnosti) te za opisivanje krize cijelog društva, koja se može
manifestirati kao makroekonomska kriza, kriza otplate vanjskog duga, socijalna kriza i
5
slično”. Baletić (2010) navodi kako se krizom označava samo „faza gospodarskog
ciklusa kada se lomi trend uspona i kada dolazi do naglog stezanja i pada aktivnosti”.
Autor Coombs krizne situacije dijeli na „prirodne katastrofe, krize izazvane zlom
namjerom, krize uslijed tehničkog propusta, krize koje nastaju kao rezultat ljudskog
faktora, megaštetne ili opasne krize, krize izazvane prijetnjama, akcijom organizacije ili
nasiljem na radnom mjestu te krize uzrokovane glasinama (Puška i Maksimović,
2014:93).
2.1. Definiranje financijske krize
Autori Babić i Babić (2003:440) financijsku krizu definiraju kao „velike poremećaje u
međunarodnim plaćanjima neke zemlje, regije ili cijelog međunarodnog financijskog
sustava“. Nadalje, financijska kriza definira se kao „poremećaj na financijskim tržištima
kojeg karakteriziraju oštar pad cijena imovine te neuspjesi mnogih financijskih i
nefinancijskih tvrtki“ (Mishkin i Eakins, 2005:390). Prema istim autorima, financijska
kriza se isprepleće s pojmom financijske nestabilnosti. Financijska nestabilnost nastaje
kada „šok u financijskom sustavu poveća asimetriju informacija tako da sustav više ne
može vršiti svoju funkciju usmjeravanja sredstava prema kvalitetnim investicijama“
(Mishkin i Eakins, 2005:391).
Shema u nastavku prikazuje razvojne stupnjeve financijskih kriza.
Shema 1. Razvojne faze financijskih kriza
6
Izvor: Izrada autora prema Lovrinović, I. 2013, 'Financijske krize', Poslovni.hr, pogledano 17. kolovoza
2015., <http://www.poslovni.hr/media/PostAttachments/929823/fin_FINANCIJSKE%20KRIZE.pdf>.
Shema prikazuje kako financijska kriza najčešće nastaje kao rezultat nekog vanjskog
šoka, kao što su izbijanje rata, neko važno tehnološko dostignuće, određena
ekonomsko-politička mjera i slično. Ako je pritom nastali vanjski šok dovoljno snažan,
javljaju se gubici ili dobici. Ukoliko su dobici viši od gubitaka, nastaje navala
investiranja i stvara se faza boom-a. Boom se povećava rastom bankarskih kredita jer
raste novčana masa, što potiče špekulacije1. Špekulacije koje su izazvane boom-om
potiču potražnju za realnim dobrima i vrijednosnicama. Takav rast potražnje za robom u
kratkom roku potiče inflaciju, a zatim i investiranje zbog rasta cijena. Povećanjem
cijena povećavaju se i špekulacije i zahvaća se sve širi krug stanovništva koji je
privučen naizgled visokim zaradama. Špekulacije se kreću od normalnog i racionalnog
ponašanja prema iracionalnom i vodi euforiji. Pritom se cijene sve više udaljavaju od
realnih. Stanovništvo ne razumijeva nastali proces pa lako podliježe manipulacijama.
Špekulacije se prenose i na objekte manje vrijednosti. Tada pojedini špekulanti počinju
prodavati svoju robu ili vrijednosnice, kako bi dobili što više novca, odnosno likvidnih
sredstava. Nastupa proces sloma cijena jer neki špekulanti ne mogu vratiti svoje kredite
(Lovrinović, 2013).
1 Špekulacija podrazumijeva kupnju financijske imovine sa ciljem da se ostvari brz profit njezinom prodajom ubrzo nakon pribavljanja. Špekulacija je od suštinske važnosti za normalno funkcioniranje svakog financijskog tržišta.
7
2.2. Uzročnici financijskih kriza
Kako bi se otkrili mogući rizici za buduće krize, najprije se trebaju istražiti uzroci
postojeće krize, nakon čega slijedi njihovo sustavno istraživanje kako bi se uočilo što u
budućnosti može izazvati probleme (Funda i Majić, 2011:50).
Općenito, uzročnici kriza mogu se podijeliti na vanjske i unutarnje. Vanjski uzroci krize
nastaju u okruženju organizacije i ona na njih nema značajniji utjecaj. Tu se ubrajaju
globalne ekonomske krize, političke promjene, promjene zakonodavstva, prirodne
nesreće i slični uzroci (Puška i Maksimović, 2014:93).
S druge strane, uzroci iz unutarnjeg okruženja podrazumijevaju strategiju organizacije,
vrsta tehnologije, nestručnost vodstva, nerealne ciljeve, struktura i sposobnosti
stanovnika, stupanj raznovrsnosti proizvoda i usluga, tradiciju i slično (Funda i Majić,
2011:48). Stručnjaci smatraju kako suvremene krize ne može objasniti samo jedan
uzrok, nego one nastaju kao kombinacija nekoliko njih.
Shema 2 prikazuje četiri najznačajnije kategorije čimbenika koje mogu izazvati
financijsku krizu prema autorima Mishkinu i Eakinsu.
Shema 2. Najznačajniji uzroci financijskih kriza
8
Izvor: Izrada autora prema Mishkin, F.S. i Eakins, S. G. 2005, Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o., Zagreb, p. 391.
Dakle, u četiri najvažnije skupine čimbenika koje mogu izazvati financijsku krizu
ubrajaju se porast kamatnih stopa, povećanje nesigurnosti, učinci tržišta imovine na
bilance te bankarska panika.
Prvi prikazani uzrok financijske krize, koji se odnosi na porast kamatnih stopa, temelji
se na tome da su oni pojedinci i poslovni subjekti koji imaju rizičnije investicijske
projekte ujedno i oni koji su spremni na plaćanje viših kamatnih stopa. Ako te kamatne
stope kao posljedica povećane potražnje za kreditima odnosno smanjene ponude novca
dovoljno porastu, poslovni subjekti s višim kreditnim rizikom će i dalje htjeti posuđivati
zajmove, dok će poslovni subjekti s manjim kreditnim rizikom prestati ili smanjiti svoja
posuđivanja. U takvoj situaciji zajmodavci više nisu skloni toliko davati zajmove, što
dovodi do značajnog pada investicija, kao i ukupne ekonomske aktivnosti (Mishkin i
Eakins, 2005:391).
9
Nadalje, zbog neuspjeha istaknutih financijskih i nefinancijskih institucija, recesije ili
sloma tržišta dionica, može doći do velikog porasta nesigurnosti na financijskim
tržištima, što zajmodavcima otežava odvajanje dobrih kreditnih rizika od loših. Kao
posljedica toga, zajmodavci manje izdaju zajmove, što vodi padu kreditiranja,
investiranja, kao i ukupne ekonomske aktivnosti (Mishkin i Eakins, 2005:391).
Kao treća kategorija čimbenika koji mogu izazvati ekonomsku krizu ističu se učinci
tržišta imovine na bilance. Naime, stanje bilance poduzeća ima važne posljedice na
ozbiljnost problema neuravnoteženih informacija u financijskom sustavu. Značajan pad
na tržištu dionica može biti faktor ozbiljnog pogoršavanja bilance koje dovodi do
povećanja problema negativne selekcije i moralnog hazarda2 na financijskim tržištima.
Ukoliko je pogoršanje bilance dovoljno ozbiljno, banke počinju propadati, širi se strah,
pa se tako i uzrokuje propast „zdravih“ banaka (Mishkin i Eakins, 2005:391).
Bankarska panika odnosi se upravo na višestruke propasti banaka, do kojih dolazi zbog
asimetričnosti informacija. Za vrijeme bankarske panike zbog straha za njihovu
sigurnost deponenti povlače svoje depozite iz banke do točke u kojoj banke propadaju
(Mishkin i Eakins, 2005:391).
Osim toga, financijska kriza se najčešće pojavljuje kao kriza povjerenja, kriza zbog
unutrašnjih ekonomskih ili političkih slabosti ili kao rezultat nesavršenosti u
funkcioniranju međunarodnih financijskih tržišta (Centralna banka Bosne i
Hercegovine, 2014).
2.3. Vrste financijskih kriza
Financijske krize se najčešće klasificiraju na način kako je prikazano shemom 3.
2 Moralni hazard je jedan od ključnih pojmova u društvenim znanostima, a predstavlja ravnodušnost pojedinca prema osiguranoj stvari ili indiferentnost prema gubitku na osiguranoj stvari, upravo zbog činjenice da je ta stvar osigurana (Paunović, 2007).
10
Shema 3. Vrste financijskih kriza
Izvor: Izrada autora prema Božina, L. i Leko, V. 2005, Novac, bankarstvo i financijska tržišta, Adverta,
Zagreb, p. 114.
Dakle, financijske krize dijele se na bankarsku krizu, valutnu krizu, twin ili dvostruku
krizu, platnobilančnu krizu te dužničku krizu.
Bankarska kriza je „pojam kojim se opisuje ili bankrot pojedinačne banke ili kolaps
cijelog bankarskog sustava“ (Ahec-Šonje, 2002:808). Bankarske krize najčešće
započinju nekim karakterističnim događajem, kao što su „navala štediša na banke,
propadanje i zatvaranje pojedinih banka, porast udjela nerealiziranih bankarskih
potraživanja i slični“ (Ahec-Šonje, 1999:38). Općenito se uzroci bankarske krize mogu
podijeliti na makroekonomske i mikroekonomske (tablica 1).
Tablica 1. Makroekonomski i mikroekonomski uzroci bankarskih kriza
MAKROEKONOMSKI UZROCI MIKROEKONOMSKI UZROCI
Niska stopa rasta BDP-a Neusklađenost aktive i pasive
Visoke ili volatilne kamatne stope Akcije menadžmenta
Visoka stopa inflacije Prijevare u bankama
Prebrza liberalizacija financijskog tržišta
Kvaliteta banke Osjetljivost financijskog sustava na nagli odljev sredstava
11
Sustav osiguranja depozita
Učinkovitost pravnog sustava Kvaliteta kreditnog portfelja
Slaba regulativa i supervizija
Problem prenošenja Razne vrste operativnog rizika
Tečajni sustav
Izvor: Izrada autora prema Prga, I. i Šverko, I. 2006, 'Izdvojeni aspekti razvoja bankovnog tržišta',
Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 1, no. 4, p. 144.
Dakle, kao makroekonomski uzroci bankarskih kriza mogu se izdvojiti niska stopa rasta
bruto domaćeg proizvoda,visoke kamatne stope, visoka stopa inflacije, prebrza
liberalizacija financijskog tržišta, osjetljivost financijskog tržišta na odljev sredstava,
učinkovitost pravnog sustava, problem prenošenja te tečajni sustav, dok se u uzroke na
mikroekonomskoj razini mogu ubrojiti neusklađenost aktive i pasive, akcije
menadžmenta, prijevare u bankama, kvaliteta banke, kvaliteta kreditnog portfelja te
razne vrste operativnog rizika. Vrhunac bankarske krize je onaj trenutak u vremenu
kada dolazi do zatvaranja značajnog broja banaka odnosno kada ekonomske vlasti
počnu provedbu programa njihove sanacije (Ahec-Šonje, 1999:38).
Valutna kriza se definira kao „situacija u kojoj špekulativni napadi na valutu dovode do
značajne deprecijacije, smanjenja deviznih rezervi ili pak kombinacije jednog i drugog“
(Ahec-Šonje, 1999:38). Valutna kriza može nastati kao posljedica strukturnih uzroka,
odnosno unutarnje i vanjske neravnoteže. Ti uzroci mogu biti stalni deficiti u tekućoj
bilanci plaćanja ili fiksni devizni tečajevi koji se ne prilagođavaju promjenama
temeljnih faktora pa stvaraju jaz između nominalnog i realnog tečaja (Babić i Babić,
2003:420). Općenito, uzrokom valutnih kriza smatraju se slabe ekonomske osnove i
uvjeti, što „potaknuto ekspanzivnom fiskalnom i monetarnom politikom rezultira
kontinuiranim smanjenjem međunarodnih rezervi te narušavanjem postojećeg sustava
deviznih tečajeva“ (Ahec-Šonje, 1999:31).
Prevencija valutnih kriza može se provesti na nekoliko načina (Babić i Babić,
2003:441):
12
a) uvođenjem kapitalnih kontrola na međunarodna kretanja kapitala kako bi se
spriječila kretanja špekulativnog kratkoročnog kapitala,
b) pristupanjem monetarnoj uniji i prihvaćanjem tuđe valute,
c) vođenjem konzistentnih i transparentnih makroekonomskih politika,
d) jačanjem financijskog sustava prije liberalizacije kapitalnog računa i većeg
uključivanja u međunarodne financijske tokove te
e) poboljšanjem nadzora nad financijskim tržištima i institucijama.
Nadalje, twin ili dvostruka kriza podrazumijeva situaciju kada gospodarstvo
istovremeno zahvate dvije krize, i to najčešće bankarska i valutna kriza. Autori
Kaminsky i Reinhart smatraju se začetnicima razmatranja dvostruke krize. Naime, oni
su, proučavajući države koje su prošle kroz valutne i bankarske poremećaje u razdoblju
od 1970. do 1995. godine konstruirali indekse bankarske i platno-bilančne krize na
temelju analize kretanja tečaja i deviznih rezervi, kako bi dobili zaključke o mogućoj
uzročno-posljedičnoj povezanosti valutnih i bankarskih poremećaja (shema 4).
13
Shema 4. Rezultati istraživanja bankarskih i valutnih kriza autora Kaminskyja i
Reinharta
Izvor: Izrada autora prema Ahec-Šonje, A. 1999, 'Navješćujući indikatori valutnih i bankarskih kriza:
Hrvatska i svijet', Privredna kretanja i ekonomska politika, vol. 9, no.75, 31-85., p. 39.
Shema prikazuje da su na temelju svog istraživanja Kaminsky i Reinhart došli do
zaključka kako, dok je regulacija financijskog tržišta na visokoj razini, ne postoji
značajnija povezanost valutnih i bankarskih kriza. Takav slučaj je bio u sedamdesetim
godinama prošlog stoljeća. Međutim, nakon što se financijsko tržište u osamdesetim
godinama liberaliziralo, zabilježen je nastanak većeg broja bankarskih kriza. Također,
autori su utvrdili kako bankarska kriza gotovo uvijek nastupa prije valutne krize te da
svoj vrhunac ostvaruje tek nakon što valutna kriza izbije (Ahec-Šonje, 1999:39).
Sljedeći oblik financijskih kriza je kriza platne bilance ili platnobilančna kriza. Ona se
ukratko definira kao „nagla promjena službenih deviznih rezervi koja je izazvana
očekivanjem promjene budućeg tečaja kamatne stope više od svjetske kamatne stope“
(Grgić i Bilas, 2008:558).Taj oblik krize nastaje zbog fiksnog ili fleksibilnog tečaja na
neodrživoj razini. Platnobilančna kriza počinje monetarnom politikom i nefleksibilnim
cijenama, pri čemu domaće cijene rastu brže od stranih. Istovremeno realni devizni tečaj
14
aprecira. U tom trenutku dolazi do nestabilnosti u tekućem i kapitalnom računu. Onda
kada potražnja za devizama nadmaši ponudu za devizama, devizne rezerve počinju
opadati, što vrši pritisak za devalvaciju (Grgić i Bilas, 2008:559).
Posljednji oblik financijskih kriza je dužnička kriza, koja se i razmatra u ovom
radu.Dužnički problem predstavlja jedan od središnjih svjetskih gospodarskih problema.
Naime, u posljednjih tridesetak godina dužnička kriza se neprestano produbljava i više
ne pogađa samo nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju, nego i gospodarski moćnije
zemlje. Međunarodne financijske institucije, a posebno Međunarodni monetarni fond i
Svjetska banka kontinuirano prate stanje zaduženosti u svijetu jer se kriza žarišta stalno
šire (Mihalj, 1999:193).Dužnička kriza predstavlja stanje u gospodarstvu kada ono nije
u mogućnosti podmiriti svoje obveze prema inozemnim vjerovnicima u danom roku i u
zadanom iznosu. Drugim riječima, dužnička kriza nastaje kada dug jedne države
postane toliko velik da ona nije u stanju plaćati kamatu i otplaćivati glavnicu po
posuđenim inozemnim kreditima u skladu s ugovorom o kreditu (Grgić i Bilas,
2008:560).
Dužničke krize, odnosno velike teškoće u otplatama dugova, pojavile su se u ranim
osamdesetim godinama, kada su mnoge države kasnile s otplatom zajmova. Autori
Babić i Babić (2003:442) utvrdili su skup uzroka poteškoća uredne otplate dugova koji
je potaknuo krize dugova i koji je zajednički svim državama. Prvenstveno, s obzirom na
to da je većina zajmova ugovarana uz fluktuirajuću kamatnu stopu, veliki porast realnih
kamatnih stopa početkom osamdesetih godina uvjetovao je veliki porast kamata na
zajmove, a time i tereta otplate. Kao posljedica porasta kamatnih stopa porasla je i
vrijednost dolara, što je također uzrokovalo porast tereta otplate dugova jer je većina
međunarodnih dugova bila denominirala u američkim dolarima. Isto tako, drugi veliki
naftni šok, koji je trajao 1979. i 1980. godine povećao je troškove uvoza nafte zemalja u
razvoju, što je povećalo njihove teškoće u otplati dugova te smanjilo potražnju za
njihovim izvozom. Kao posljedica opadanja potražnje za izvozom zemalja u razvoju,
pale su i cijene njihovog izvoza, što je također povećalo teret otplate tih zemalja.
15
Nadalje, recesija je u razvijenim zemljama uzrokovala porast protekcionizma u vanjskoj
trgovini, što je za posljedicu imalo smanjenje opsega međunarodne razmjene. Osim
navedenih vanjskih faktora, postoje i tri unutarnja faktora koji utječu na povećanje
tereta otplate dugova zemalja u razvoju. Prvi je pogrešna upotreba posuđenih
financijskih sredstava u tekuću potrošnju ili krive investicije. Drugi je pogrešna
ekonomska politika prezaduženih zemalja, koja je za posljedicu imala različita
ograničenja trgovinskih i financijskih transakcija, kontrole cijena, precijenjeni tečaj
nacionalne valute, negativni realni kamatnjak, visoku sklonost oporezivanju i slično.
Treći unutarnji uzrok je taj što je povećanje tereta otplate utjecao na općenito
pogoršanje unutarnje gospodarske i političke situacije u takvim zemljama. Rasla je
inflacija, a time i neizvjesnost, pa su zemlje počele gubiti kapital (Babić i Babić,
2003:443).
16
3. POGLEDI EKONOMSKE ZNANOSTI NA KRIZU
Pitanje ekonomskih kriza jedna je od tema u ekonomskoj teoriji oko koje postoji
najmanji stupanj suglasnosti (Stojanov, 2013). Posljednja globalna kriza izazvala je
promjenu pristupa u vođenju ekonomske politike u mnogim zemljama. Ta nova
ekonomska politika odnosi se na pojavu sve veće intervencije države u gospodarskim
segmentima, odnosno odustajanje od slobodnog tržišta (Marjanović, 2010:5). Autorica
Marjanović ističe i kako je navedena promjena kod ekonomskih stručnjaka izazvala
„raspravu o ispravnosti dominirajuće makroekonomske teorije i njene mogućnosti da
postojećim teorijskim stavovima objasni uzroke nastanka i putove izlaska iz krize“.
Cjelokupna ekonomska znanost imala je četiri osnovna pravca svog razvoja. To su
klasična, neoklasična, marksistička i suvremena ekonomska teorija.Tijekom razvoja
ekonomske misli javila su se i različita objašnjenja kriza i nestabilnosti.U ovom dijelu
rada ukratko će se iznijeti temeljne pretpostavke najpoznatijih teoretičara pojedinog
pravca kada su u pitanju ekonomske krize.
3.1. Klasična ekonomska teorija
Klasična ekonomska teorija razvijala se gotovo sto pedeset godina, a njezini
predstavnici su bili Adam Smith, David Ricardo, John S. Mill, James R. McCulloch,
Nassau W. Senior, J. B. Say i Alfred Marshall (Bogunović i Sharma, 1995:17).
Prema klasičnoj ekonomskoj teoriji, čiji je začetnik Adam Smith, „nevidljiva ruka“
(fran. Laissez-Faire) na tržištu sama osigurava ekonomsku stabilnost i punu
zaposlenost, dok istovremeno gospodarstvom upravljaju „racionalni sudionici koji
provode aktivnosti od kojih imaju ekonomske koristi“ (Ladenburg, 2012). Dakle, termin
„nevidljiva ruka“ koriste ekonomisti kako bi opisali samoregulirajuću prirodu tržišta i
17
gospodarstva u cjelini (Omrčen, 2013). Načelo ove teorije je kako „svaki pojedinac teži
za time da zaposli svoj kapital na način da njegov krajnji proizvod ima najveću
vrijednost. On pritom pazi samo na svoju sigurnost i dobit, a ne na javni interes, i u tom
procesu kao da je vođen nevidljivom rukom stvara učinke koje nije ni namjeravao“
(Omrčen, 2013). Dakle, prema Smithu je „mehanizam slobodnog tržišta savršen i
stabilan, pa nema potrebe za miješanjem države“ (Brzaković, 2013:50).
Klasičari Ricardo, Mill, Say i njihovi suvremenici vjerovali su da ukupna proizvodnja u
društvu ne može pasti ispod razine pune zaposlenosti. Oni su tvrdili kako će djelovanje
slobodnih tržišnih snaga vrlo brzo podići proizvodnju i zaposlenost do razine pune
zaposlenosti. Iz tog razloga se svako odstupanje pune zaposlenosti smatralo kao
privremeni fenomen. Iako su krize i depresije zabilježene u ranom 19. stoljeću, one su
se prema tom učenju tretirale kao iznimke od pravilna. Isto tako, usprkos tome što je
Ricardo u svom djelu Principles of Political Economy iz 1817. godine pisao o naglim
promjenama u trgovini, a Mill je u svom djelu Principles of Economics iz 1848. godine
spominjao komercijalne krize, oni su smatrali kako ukupna potražnja za robom i
uslugama ne može biti manja od agregatne ponude, pa nema razloga zašto ukupna
proizvodnja ne bi mogla tjerati gospodarstvo do pune zaposlenosti (Bogunović i
Sharma, 1995:8).
3.2. Neoklasična ekonomska teorija
Najpoznatiji predstavnici neoklasične ekonomije su Marshall, Edgeworth i Pigou, a
temelj njihove teorije su analiza i mjerenje pojma koristi, analiza potražnje i razrada
tehnike krivulja indiferencije (Bogunović i Sharma, 1995:19).
Prema neoklasičarima krize u realnom i financijskom sektoru, odnosno
makroekonomske ravnoteže nisu niti moguće jer savršeno funkcioniranje robnih i
financijskih tržišta, kao i racionalno ponašanje gospodarskih subjekata svaku takvu
neravnotežu automatski uklanjaju. Neoklasičari vjeruju da na tržištu novca i kapitala
18
postoji jednaka informiranost svih sudionika i nema moralne štete, a da na tržištu radne
snage postoji savršena konkurencija, gdje nitko ne može tražiti i dobiti veću plaću od
ravnotežne, jer u suprotnom ostaje nezaposlen. Pritom je radna snaga homogena i
perfektno mobilna (Brzaković, 2013:50).
Nadalje, neoklasičari smatraju kako se u uvjetima savršene konkurencije i savršenog
korištenja informacija nitko ne može steći konkurentsku prednost na temelju dobre
prognoze budućnosti, uz pretpostavku da svi imaju jednake mogućnosti predviđanja.
Pritom se pod savršenom konkurencijom podrazumijeva veliki broj prodavatelja i
kupaca koji pojedinačno ne mogu utjecati na cijene, dok se pod savršenim korištenjem
informacija podrazumijeva kako svi znaju podatke o traženim i ponuđenim
proizvodima. U takvim uvjetima je opća ravnoteža zajamčena intervencija države nije
potrebna (Brzaković, 2013:51).
Stojanov i Jakovac (2013:454) ističu kako „neoklasična ekonomska teorija ne
prepoznaje mogućnost krize. Prema neoklasičnoj ekonomskoj teoriji, recesije su
moguće i do njih dolazi zbog sektorskih neravnoteža, ali se u tim slučajevima aktiviraju
samokorektivni mehanizmi koji vraćaju tržište u ravnotežu (Brzaković, 2013:51).
Međutim, američko gospodarstvo, koje je vođeno neoklasičnim ekonomistima, u 2008.
godini je pokrenulo najtežu ekonomsku krizu koju je svijet ikada vidio. Tada je
američki Kongres predložio paket mjera izlaska iz krize vrijednosti oko 700 milijardi
dolara, što predstavlja najveću financijsku intervenciju od početka razvoja kapitalističke
tržišne ekonomije. Navedeno je u potpunoj suprotnosti s klasičara i neoklasičara, koji su
smatrali kako su državne intervencije nepotrebne (Stojanov i Jakovac, 2013:454).
3.3. Marksistička ekonomska teorija
Marksistička ekonomska teorija dobila je ime po Karlu Heinrichu Marxu, utjecajnom
njemačkom filozofu i političkom ekonomistu. Marxovu teorijsku analizu čine tri
osnovna ekonomska zakona. To su zakon o razvoju društva, koji proučava faze razvoja
19
društva, zakon vrijednosti, koji ima posebno značenje u istraživanjima ekonomske
strukture društva te zakon reprodukcije, koji služi u analizi ekonomske politike
(Bogunović i Sharma, 1995:19).
Marx je tvrdio kako se faza hiperprodukcije ili faza stagflacije3pretvara u novu fazu
koja se naziva kriza. Povećanje cijena i hiperproizvodnja dobara koji prethode krizi,
odnosno dubokoj deflaciji, moraju biti smanjeno na razinu normalnih granica. Pritom
padaju cijene i dohotci, zatvaraju se mnoga poduzeća te raste nezaposlenost. Prema
Marxu se vrijednost robe mora žrtvovati kako bi se očuvala postojanost vrijednosti u
novcu. Potražnja za novcem u principu predstavlja potražnju za bilo čim što se može
konvertirati u novac (Stojanov i Jakovac, 2013:456).
3.4. Suvremenaekonomska teorija
Temelj za suvremenu makroekonomsku teoriju je djelo Johna Maynarda Keynesa pod
nazivom Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca iz 1936. godine. Keynes je tim
djelom skrenuo pozornost ekonomista od analize ravnoteže prema analizi
makroekonomskih agregata. On naglašava da je, za razliku od klasične
makroekonomije, njegova teorija opća jer razmatra sve razine zaposlenosti (Bogunović i
Sharma, 1995:20).
Keynes je smatrao kako gospodarstvom ne upravljaju samo racionalni pojedinci te da se
cjelokupna potrošnja države dijeli na osobnu, investicijsku i državnu potrošnju. Prema
njemu, investicije se ulažu ovisno o tome koliki profit se od njih očekuje (Brzaković,
2013:51).
3Stagflacija je gospodarska stagnacija kombinirana s inflacijom, tj. gospodarsko stanje u kojem istovremeno vladaju stagnacija i inflacija. Stagflacija podrazumijeva visoki porast cijena i visoku nezaposlenost (Limun.hr, 2015).
20
Što se tiče kriza, prema Keynesu je osnovni razlog sklonosti gospodarstva krizama i
depresijama „nedovoljna agregatna potražnja u dugom vremenskom razdoblju“
(Brzaković, 2013:51). Nadalje, on je tvrdio da je temeljni uzrok ekonomske krize „pad
granične efikasnosti kapitala koji uzrokuje gospodarski ciklus“ (Stojanov i Jakovac,
2013:455). Drugim riječima, kriza nastaje zato jer se napredak u gospodarstvu vrlo brzo
i neočekivano mijenja, čemu se tržišni mehanizam ne uspijeva tako brzo prilagoditi.
Krize se pritom javljaju kao „posljedica naglog pada granične efikasnosti kapitala“
(Stojanov i Jakovac, 2013:455). Nakon nastanka krize nastupa faza boom-a, koju
obilježava optimizam u pogledu „budućeg prinosa kapitalnih dobara koji je dovoljno
velik da neutralizira rastuće cijene njihove proizvodnje, kao i rastuće kamatne stope“
(Stojanov i Jakovac, 2013:455). Kupci su pritom uglavnom neupućeni u ono što kupuju,
a špekulantima u tom trenutku nije toliko važna razumna procjena budućeg prinosa, pa
kao posljedica toga investicije propadaju iznenada i uz drastične posljedice (Stojanov i
Jakovac, 2013:455).
Zanimljivo je i Keynesovo obrazloženje ekonomske krize iz 1929. godine. Naime, on
smatra kako je ta kriza nastala kao posljedica nedovoljne potrošnje, što znači da je
ranije pojašnjena intervencija američkog Kongresa mogla „premostiti tri Keynesove
zamke, odnosno zamku likvidnosti, zamku očekivanja i zamku granične efikasnosti
kapitala, međutim pod znatno izmijenjenim političkim okolnostima“(Stojanov i
Jakovac, 2013:454).
Zajedničko marksističkoj i keynesovoj teoriji je to da „kriza predstavlja proces
deprecijacije kapitala, što predstavlja preduvjet za nestašicu kapitala“ (Stojanov i
Jakovac, 2013:457).
21
4. GOSPODARSKA OBILJEŽJA GRČKE
U ovom dijelu rada detaljnije će se prikazati temeljne značajke Grčke. Za početak će se
prikazati prostorni položaj, geografska obilježja te važnija događanja u novijoj povijesti
te države. Nakon toga će biti govora o najrazvijenijim gospodarskim djelatnostima
Grčke te će se analizirati važniji pokazatelji koji daju uvid u gospodarsku situaciju
Grčke.
Grčka se nalazi u jugoistočnom dijelu Europe. Graniči s Albanijom, Makedonijom,
Makedonijom, Bugarskom i Turskom (Lonely planet, 2015). Ukupna površina Grčke
iznosi 131.940 m2, a kopnena granica joj je duga 1.228 km2. Važniji grčki gradovi su
Atena, koja je ujedno i glavni grad, Solun, Pirej i Patras (Tomljanović, 2005:26).Na
jugu izlazi na Sredozemno more, odnosno na njegove dijelove – Egejsko more na istoku
i Jonsko more na zapadu. Na otoke otpada više od 25 000 km2, više od 13 500 km
morske obale (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015).Slika 1 prikazuje prostorni
položaj Grčke.
Slika 1. Prostorni položaj Grčke
22
Izvor: Ekonomski.mk 2014, Karta Grčke, pogledano 23. kolovoza 2015.,
<http://ekonomski.mk/2014/03/1/mapa-grcke/>.
Grčka je pretežno planinska država sa više od 300 većih ili manjih planina (Tourist
Information Office, 2013). Isto tako, Grčka obiluje sa mnogo krških područja, nizina i
riječnih dolina. Najvažnija funkcija grčkih rijeka je povezivanje unutrašnjosti s morem,
zbog čega su na riječnim područjima izgrađeni važniji cestovni i željeznički pravci
(Atlantis Travel, 2015).Isto tako, rijekama se navodnjava poljoprivredno zemljište, a
tim dolinama prodire i utjecaj sredozemne klime duboko u unutrašnjost države (Bilen i
Bučar, 2003: 169).
Nakon Drugog svjetskog rada, u Grčkoj je u rujnu 1946. godine održan referendum na
kojem se većina birača odlučila za monarhiju kao državno uređenje. Pripadnici
ljevičarskog pokreta ELAS su u planinskoj unutrašnjosti države 1947. godine proglasili
neovisnu republiku. Vladine snage su tu republiku srušile 1949. godine uz pomoć
Velike Britanije i SAD-a. Grčka je te godine postala i članicom Vijeća Europe, a
NATO-u se priključila 1952. godine. Međutim, prozapadnu orijentaciju države i
gospodarski rast u poslijeratnom razdoblju nije slijedila i demokratizacija. Pukovnik
Papadopulos je 1967. godine izveo državni udar i prognao kralja Konstantina II.
23
Uveden je režim vojne hunte4 koji je ukinuo ustav te zabranio sve političke stranke, pa
je on imao svu izvršnu i zakonodavnu vlast. Papadopulos je dao državi novi ustav, a
vojna hunta je 1973. godine ukinula monarhiju i proglasila republiku čiji je predsjednik
bio upravo Papadopulos. Zbog zaoštravanja ciparske krize i turske invazije na Cipar
1974. godine, Grčka je do 1980. godine privremeno istupila iz NATO saveza. Teška
politička kriza i poraz režima su tada doveli do okončanja vojne diktature(Šentija,
1977:254).Na referendumu održanom 8. prosinca 1974. godine gotovo 70% birača
odlučilo se za republiku kao državno uređenje. Iste godine Vijeće Europe je ukinulo
suspenziju članstva Grčke, do koje je došlo zbog diktatorskog i nedemokratskog režima.
Nedugo nakon toga u parlamentu je izglasan novi ustav pa se država počela postupno
demokratizirati. Na čelo vlade došao je Karamanlis, koji je kasnije i dva puta bio
izabran za predsjednika (Šentija, 1977:254).
Grčka danas broji ukupno 10.775.643 stanovnika (Central Intelligence Agency,
2015).Od toga je čak 98% stanovnika grčke ortodoksne vjeroispovijesti, svega 1,3% je
muslimana, dok na ostale religije otpada 0,7% stanovništva. Naredna slika
prikazujestrukturu stanovništva Grčke prema dobi.
Slika 2. Dobna struktura stanovništva Grčke
4Vojna hunta je pojam nastao od riječi „hunta“, koja označava „vojno vrhovništvo koje je uzurpiralo državnu vlast vojnim udarom ili pučem“ (Hrvatski leksikon, 2015). Grčka vojna hunta (1967.-1974.), poznatija pod alternativnim imenom ''Režim pukovnika" odnosi se na seriju desničarskih vlada koje su u tih 7 godina vladale Grčkom (Wikipedia.hr, 2015).
24
Izvor: Central Intelligence Agency 2015, Greece, pogledano 24. kolovoza 2015.,
<https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gr.html>.
Dakle, 14,01% stanovništva Grčke pripada dobnoj skupini do 14 godina. Mlađeg
stanovništva do 24 godine je 9,72%. Najveći udio stanovništva ubraja se u dobnu
skupinu između 25 i 54 godine (42,97%). Stanovništva starijeg od 55 i mlađeg od 64
godine ima 12,84%, a značajan je udio i populacije starije od 65 godina (čak
20,46%).Uža okolica Atene i Pireja imaju najveću gustoću naseljenosti, dok je najmanja
gustoća naseljenosti zabilježena u Epiru, Trakiji i središnjoj Grčkoj. S obzirom na to da
je Grčka nerazvijena država, velik broj stanovništva zaposlen je u inozemstvu, a računa
se da je do sada trajno iselilo oko četvrtine ukupnog stanovništva. Istovremeno u državi
nema dovoljno stručne radne snage, posebno u industrijskim djelatnostima (Bilen i
Bučar, 2003: 169).
Osim što je članica Europske unije, Grčka je bila jedna od država osnivača Organizacije
za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and
Development ili OECD) te Organizacije za crnomorsku gospodarsku suradnju
25
(Organization of the Black Sea Economic Cooperation ili BSEC). Grčka je također
članica i Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije.
4.1. Analiza gospodarskih pokazatelja
Grčka ima kapitalističku ekonomiju. Iako se gospodarstvo Grčke temelji na slobodnom
poduzetništvu, u mnogim djelatnostima snažan je utjecaj države, izravno ili neizravno
preko banaka (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015). Grafikon 1 prikazuje
strukturu gospodarstva Grčke prema sektorima.
Grafikon 1. Gospodarska struktura Grčke (u % BDP-a)
Izvor: Izrada autora prema Central Intelligence Agency 2015, The World Factbook – Greece, pogledano
26. kolovoza 2015., <https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gr.html>.
U gospodarskoj strukturi Grčke, prema udjelu u BDP-u kojeg imaju pojedini sektori,
vidljivo je da na poljoprivredu otpada 3,5%, na industriju 15,9%, dok na uslužni sektor
otpada čak 80,6%.
Iako je poljodjelstvo nekada bilo temelj grčkog gospodarstva, danas je zastupljeno sa
svega 3,5% u ukupnom BDP-u Grčke. U Grčkoj prevladavaju mali posjedi, iako
zadrugarstvo ima dugu tradiciju. Najviše se uzgajaju žitarice, duhan, masline, vinova
loza, sezam, mak, riža, pamuk te povrće i voće (Bilen i Bučar, 2003: 169).U Europskoj
26
uniji Grčka je među vodećim proizvođačima pamuka, riže, maslina, smokava, badema i
lubenica (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015). Vrlo razvedena obala i povoljni
biološki uvjeti Grčkoj su omogućili razvoj obalnog i pučinskog ribolova, ali zbog
potreba turizma riba se i uvozi. Veoma je razvijeno i spužarstvo (Bilen i Bučar, 2003:
169).
Rezerve željezne rudače, ugljena, boksita i magnezija te manja nalazišta zlata, nikla,
srebra, okova,cinka i mramora uvjetovale su i razvoj industrije, koja doprinosi BDP-u s
15,9%, a pri čemu su najznačajnije aluminijska i kemijska industrija, dok crna
metalurgija, tekstilna i prehrambena industrija te industrija celuloze i cementa imaju
manje značenje (Bilen i Bučar, 2003: 169).
Vidljivo je da jako veliki dio BDP-a otpada na uslužni sektor jer je Grčka tradicionalno
turistička država. Nakon Norveške i Hrvatske, grčka obala je prema razvedenosti treća u
Europi. Obale su pretežno strme, ali sa mnogim otocima u Jonskom, Egejskom i
Kretskom moru. Zbog velikog antropogenog bogatstva i karakteristika mora i obale te
mediteranske klime, Grčka je jedna od najvažnijih turističkih destinacija svijeta. Može
se reći kako je Grčka, usprkos tome, što nije bila u stanju izgraditi prometnu
infrastrukturu i potrebne receptivne kapacitete, uspjela neke turističke regije učiniti jako
atraktivnim za turiste iz cijelog svijeta (Bilen i Bučar, 2003: 169).
Slika 3 prikazuje dolaske i potrošnju turista u razdoblju od 2004. do 2014. godine, kao i
prognozu tih pokazatelja za 2024. godinu, koju provodi World Travel&Tourism
Council.
Slika 3. Dolasci i potrošnja inozemnih turista u Grčkoj u razdoblju od 2004. do 2014.
godine
27
Izvor: World Travel&Tourism Council 2015, Travel&Tourism – Economic impact 2014 – Greece,
pogledano 24. kolovoza 2015., <http://www.wttc.org/-
/media/files/reports/economic%20impact%20research/country%20reports/greece2014.pdf>.
Broj turista koji je posjetio Grčku je u promatranom razdoblju ukupno porastao s 8
milijuna u 2004. godini na 17 milijuna u 2014. godini. Nešto blaži pad zabilježen je u
2010. te 2012. godini, dok je, unatoč izuzetno lošoj gospodarskoj situaciji, u posljednje
dvije godine ostvarila rast dolazaka za 3 milijuna. Usporedno s brojem dolazaka kretala
se i njihova ukupna potrošnja. Najveća turistička potrošnja inozemnih turista
zabilježena je 2007. godine (15 milijardi €), dok je najniža zabilježena 2012. godine (9
milijardi €). Prognozira se kako će do 2024. godine broj inozemnih turista preći broj od
25 milijuna, generirajući potrošnju od 17,1 milijardu eura.
U makroekonomskoj analizi određene države postoji nekoliko ključnih
makroekonomskih varijabli, kao što su bruto domaći proizvod, bruto nacionalni
dohodak, dodana vrijednost, kretanje tečaja, inflacija, neto uvoz, neto izvoz, i slični,
28
koji predstavljaju temeljne gospodarske pokazatelje koji određuju njezin politički,
socijalni i ekonomski položaj u svijetu.
Bruto domaći proizvod ili BDP predstavlja glavni makroekonomski pokazatelj, odnosno
mjerilo gospodarske aktivnosti neke države u određenoj godini. BDP ne uključuje
vrijednost proizvodnje u inozemstvu koja potječe od domaćih proizvodnih faktora
(Vukonić i Čavlek, 2001:372). Postoje tri načina definiranja BDP-a (Blanchard,
2005:24):
a) vrijednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom
određenog razdoblja (s proizvodne strane),
b) zbroj dodane vrijednosti u gospodarstvu tijekom određenog razdoblja (s
proizvodne strane) te
c) zbroj dohodaka u gospodarstvu tijekom danog razdoblja (s dohodovne strane).
Tablica 2 prikazuje kretanje bruto domaćeg proizvoda Grčke, kao i kretanje BDP-a po
glavi stanovnika u razdoblju od 2000. do 2013. godine.
29
Tablica 2. Kretanje bruto domaćeg proizvoda Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.
godine
Bruto domaći proizvod (BDP) G o d i n a
BDP u tekućim cijenama - Euro
BDP u stalnim cijenama (2005) -
Euro
BDP po glavi stanovnika -
US$
Indeks nominalnog BDP-a -Euro
Indeks realnog BDP-a (2005) -
Euro
2000 141.732.000.000 164.806.800.000 12,030 71 83
2001 151.987.000.000 170.965.500.000 12,350 76 86
2002 162.274.000.000 176.372.400.000 13,851 81 89
2003 178.571.000.000 188.079.500.000 18,269 90 94
2004 193.013.000.000 197.394.400.000 21,717 97 99
2005 199.153.000.000 199.153.000.000 22,430 100 100
2006 217.831.000.000 210.734.300.000 24,724 109 106
2007 232.831.000.000 218.188.900.000 28,795 117 110
2008 242.096.000.000 217.219.300.000 31,997 122 109
2009 237.431.000.000 207.672.700.000 29,720 119 104
2010 226.210.000.000 196.357.100.000 26,967 114 99
2011 207.752.000.000 178.952.200.000 25,975 104 90
2012 194.204.000.000 167.190.400.000 22,430 98 84
2013 182.438.000.000 161.647.200.000 21,768 92 81
Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,
pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.
Prema Babiću (2000:141), razlikuju se dvije temeljne vrste bruto domaćeg proizvoda.
To su nominalni BDP te realni BDP. Nominalni bruto domaći proizvod se dobije kao
produkt proizvedene količine i tekućih cijena, odnosno onima koje su aktualne u godini
izračuna BDP-a. S druge strane, realni bruto domaći proizvod se računa tako da se
proizvedena količina množi s cijenama određene bazne godine, koje se primjenjuju u
svim godinama obračuna na jednakoj razini, odnosno stalnim cijenama (Babić,
2000:141). Prema podacima u tablici 1 vidljivo je kako BDP Grčke u tekućim cijenama
kontinuirano rastao sve do 2008. godine, kada je ostvarena i najviša vrijednost BDP-a
(242 milijarde eura).Nakon te godine BDP ima negativan trend. U razdoblju od 2008.
30
do 2013. godine grčki BDP snizio se za čak 60 milijardi eura. S druge strane,
promatrajući BDP u stalnim cijenama, vidljivo je kako je kao bazna godina primijenjena
2005. godina. Primjetno je kako je kod njega zabilježen rast do 2007. godine, nakon
čega počinje pad.
Naredni pokazatelj koji je prikazan je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. On se
kreće usporedno s vrijednosti BDP-a.BDP po glavi stanovnika kretao se u rasponu od
12 pa do gotovo 32 tisuće dolara. Tako je najviši BDP po glavi stanovnika zabilježen
2008. godine, a najmanji u početnoj promatranoj godini.
Posljednja dva stupca u tablici odnose se na indekse nominalnog i realnog BDP-a. Oni
su izračunati tako da je kao bazna godina uzeta 2005. godina te su za usporedbu svi
iznosi nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda godina prije i poslije 2005.
podijeljeni s vrijednošću bruto domaćeg proizvoda iz 2005. godine. Sukladno podacima
o nominalnom BDP-u može se primijetiti kako je indeks nominalnog BDP-a također bio
u kontinuiranom porastu do 2008. godine, kada je zabilježen najveći porast od 22
postotnih poena. U nastavku je kretanje stope BDP-a Grčke i grafički prikazano.
Grafikon 2. Kretanje stope BDP-a Grčke u razdoblju od 2000. do 2013. godine
31
Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,
pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.
Grafikon pregledno prikazuje značajne oscilacije u kretanju grčkog BDP-a. Prvi
značajniji rast BDP-a Grčka je ostvarila 2003. godine, kada je BDP porastao za 6,6%.
Nakon toga, stopa rasta je u 2005. godini smanjena na 0,9%, da bi nakon te godine
ponovno ostvaren rast BDP-a od 5,8%. Nakon 2006. godine BDP ima izrazito negativno
kretanje. Od 2008. do 2011. godine BDP je kontinuirano imao negativni trend kretanja.
Najveći pad BDP-a zabilježen je u 2011. godini (8,9%).Prvi porast zabilježen je 2014
(0,8%), kada je ostvaren BDP u vrijednosti od 237,6 milijarda dolara(Leksikografski
zavod Miroslav Krleža 2015).
Nadalje, bruto nacionalni dohodakodnosi se na „ukupnu vrijednost svih proizvoda i
usluga koje se u toku godine proizvedu u jednoj državi, uzimajući u obzir poreze,
subvencije, otpisnine i prireze“ (Ožanić, 2012:15). Bruto nacionalni dohodak se od
bruto domaćeg proizvoda razlikuje za vrijednost neto faktorskih usluga koje su pružene
inozemstvu. Kod usluga kapitala vrijednost usluga pruženih inozemstvu najčešće se
računa kao razlika primljenih i plaćenih kamata i dividendi, no pritom se ispušta dobit
na kapitalu, koja može potjecati od neraspodijeljene dobiti (Ožanić, 2012:16).Drugim
riječima, bruto nacionalni dohodak dobiva se kada se vrijednost bruto domaćeg
32
proizvoda pribroji prihodima rezidenata koji nisu ostvareni u domicilnoj državi te kada
se toj vrijednosti oduzmu prihodi nerezidenata ostvarenih u domicilnoj državi (Ožanić,
2012:16).
U tablici koja slijedi prikazano je kretanje bruto nacionalnog dohotka i bruto
nacionalnog dohotka po glavi stanovnika Grčke. Također se prikazuju podaci za
razdoblje od 2000. do 2013. godine.
33
Tablica 3. Kretanje bruto nacionalnog dohotka Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.
godine
Godina Bruto nacionalni dohodak (u €) Promjena (%) Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika (u $)
2000 141,994,600,000 - 12,052
2001 153,119,300,000 7,83 12,442
2002 163,172,000,000 6,57 13,927
2003 178,118,000,000 9,16 18,223
2004 191,148,300,000 7,32 21,508
2005 199,247,500,000 4,24 22,441
2006 213,487,000,000 7,15 24,231
2007 226,584,000,000 6,13 28,022
2008 234,434,000,000 3,46 30,985
2009 231,881,000,000 -1,09 29,025
2010 221,571,000,000 -4,45 26,414
2011 202,130,000,000 -8,77 25,272
2012 195,430,000,000 -3,31 22,572
2013 182,382,000,000 -6,68 21,761
Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,
pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.
Vidljivo je da je bruto nacionalni dohodak Grčke do kulminacije globalne ekonomske
krize godišnje rastao za 4 do 9%. U 2008. godini on je iznosio gotovo 232 milijarde
eura. Najveći pad nacionalnog dohotka zabilježen je u 2011. godini (8,77%). U 2012.
godini je ublažena stopa pada, da bi u 2013. godini opet porasla na 6,68%. Kada se
promatra vrijednost bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, vidljivo je da je u
razdoblju od 2000. do 2006. godine ona udvostručena (s 12 na 24 tisuće američkih
dolara). Vrijednost je također kulminirala u 2008. godini, nakon čega ima tendenciju
pada.
Naredni pokazatelj gospodarstva Grčke koji će se analizirati jest dodana vrijednost. Ona
se definira kao „razlika između vrijednosti prodaje proizvedenih dobara i usluga te
34
vrijednosti kupovina inputa kojima su ta dobra i usluge proizvedeni, koja ne uključuje
inpute rada“ (Kesner-Škreb, 1995).Drugim riječima, dodana vrijednost je razlika
vrijednosti po kojima poduzeće prodaje svoj proizvod i po kojima plaća poluproizvode i
sirovine, dakle „razlika vrijednosti koje je dobilo od prodaje svoje proizvodnje i
plaćanja za robu i usluge koje je poduzeće kupilo od drugih poduzeća i iskoristilo u
proizvodnji svoga proizvoda“. Dodana vrijednost uključuje i naknade, plaće, kamate,
amortizaciju, najam, poreze i dobit (Krueger, 2008:31-32).
U tablici 4 prikazane su dodane vrijednosti pojedinih skupina gospodarskih djelatnosti
Grčke. Vrijednosti su iskazane u tekućim cijenama.
Tablica 4. Dodana vrijednost Grčke prema gospodarskim djelatnostima u razdoblju od
2000. do 2013. godine (u milijunima eura)
G o d i n a
Poljoprivreda, lov,
šumarstvo, ribolov
Rudarstvo, proizvodnja, komunalne
usluge
Proizvodnja Građevinarstvo
Veleprodaja, maloprodaja,
restorani i hoteli
Prijevoz, transport i
komunikacije
Ostale djelatnosti
Ukupno dodana
vrijednost
2000 8,282 17,491 13,981 8,842 28,057 9,802 53,202 125,678
2001 8,608 17,776 14,161 10,971 30,941 10,792 55,306 134,397
2002 8,510 19,277 14,780 8,918 34,499 11,901 61,561 144,670
2003 8,773 20,069 15,339 10,431 40,029 13,909 67,026 160,240
2004 8,567 22,296 17,186 11,489 41,272 16,318 74,124 174,070
2005 8,595 23,525 16,804 10,878 38,906 14,092 82,709 178,706
2006 7,038 25,939 18,239 16,984 40,654 14,963 87,451 193,030
2007 7,078 26,901 18,926 14,024 43,839 16,443 97,107 205,393
2008 6,624 27,438 19,428 12,095 46,508 17,135 104,131 213,932
2009 6,647 26,46 18,191 9,483 43,738 16,206 109,680, 212,216
2010 6,501 21,683 15,453 8,699 40,568 15,064 107,129 199,645
2011 6,367 19,805 14,205 6,274 35,858 13,271 100,725 182,301
2012 6,326 19,249 13,953 4,428 33,957 12,586 94,667 171,214
2013 6,106 18,623 13,622 3,518 32,979 12,225 87,092 160,544
Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,
pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.
35
Ukupna dodana vrijednost grčkog gospodarstva imala je silazna i uzlazna kretanja u
skladu s ostvarenim BDP-om na razini države. Dakle, i tu je prisutan porast u svim
godinama od 2000. do 2008. godine, kada nastupa stagnacija, a zatim i polagani pad
dodane vrijednosti. Kada se zasebno promatraju pojedine djelatnosti, vidljivo je da
značajni doprinos dodanoj vrijednosti imaju djelatnosti povezane s rudarstvom,
proizvodnjom, komunalnim uslugama, kao i trgovinom. Najveće posljedice krize
osjetilo je građevinarstvo.
Sljedeći indikator koji će se obraditi je devizni tečaj. Devizni tečaj predstavlja važan
element devizne, odnosno tečajne politike zbog toga jer se on služi kao „instrument i
mjera odnosa između domaće i inozemnih valuta“ (Gavrilović Jovanović, 2001:41).
Dakle, devizni tečaj predstavlja jedan od instrumenata kojim se regulira
vanjskotrgovinska politika određene države jer je devizni tečaj izrazito važan za
kretanje uvoza i izvoza i države, koji određuju stopu gospodarskog rasta. Grafikon 3
prikazuje kretanje tečaja eura u Grčkoj u razdoblju od 2001. do 2013. godine.
Grafikon 3. Kretanje tečaja Grčke u razdoblju od 2001. do 2013. godine
Izvor: Izrada autora prema United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,
pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.
36
Grčka je ulaskom u Europsku uniju prihvatila euro kao svoju jedinstvenu valutu. Ona tu
valutu dijeli s još devetnaest članica Europske unije, koje zajedno čine europodručje. To
znači da trenutno gotovo 338 milijuna građana Europske unije koristi istu valutu
(European Comission, 2015a). Grafikon 3 prikazujekako je nakon uvođenja eura
konstantno deprecirao do 2007. godine, nakon čega je u naredne tri godine valuta jačala.
U posljednjim promatranim godinama tečaj pokazuje česte oscilacije.
Izuzetno važan makroekonomski pokazatelj je i inflacija. Krueger (2008:116) inflaciju
definira kao situaciju u gospodarstvu kada se u „optjecaju nalazi veća količina novca od
potrebne, pri čemu je istovremeno prisutan i porast cijena“. Dakle, u stanju inflacije u
državi je narušena monetarna ravnoteža. Osim toga, inflacija se može razviti i „kada se
ponuda robe na tržištu smanji, a količina novca u optjecaju ostane nepromijenjena“
(Krueger, 2008:116).
Slika 4. Kretanje stope inflacije u Grčkoj u razdoblju od 2000. do 2015. godine
Izvor: Izrada autora prema Trading economics 2015a, Greece inflation rate, pogledano 25. kolovoza
2015., <http://www.tradingeconomics.com/greece/inflationrate>.
Može se primijetiti kako se stopa inflacije Grčke od 2000. do 2007. godine održavala na
razini od 2 do 4 posto. U 2009. godini pala je na nešto više od 0%. U 2010. godini naglo
37
je porasla na 5,5%, nakon čega sve do danas bilježi pad. Trenutna stopa inflacije u
Grčkoj iznosi oko -2%, što znači da je zapravo prisutna deflacija.
Nadalje, grafikonom 4 je prikazano kretanje stope nezaposlenosti u Grčkoj u posljednjih
nekoliko godina. Podaci su prikazani na tromjesečnoj razini.
Grafikon 4. Kretanje stope nezaposlenosti u Grčkoj u razdoblju od 2007. do 2014.
godine
Izvor: Greek Economy 2015, Greek Data Updates, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://greekeconomy.blogspot.com/>.
Može se primijetiti kako je stopa nezaposlenosti bila uglavnom stabilna do 2008.
godine. Nepovoljna gospodarska kretanja izražena uzrokovala su rast stope
nezaposlenosti od 7,8% u 2008. godini (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015)
na 27,5% u 2013. godini.Početkom 2015. godine stopa nezaposlenosti je zadržana na
26,6% (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015). Kada se promatra nezaposlenost
među mlađom populacijom, odnosno onom koja se ubraja u dobnu skupinu između 15 i
24 godine, treba istaknuti kako stopa nezaposlenosti iznosi čak 55,3% (Central
Intelligence Agency, 2015).
38
Slijedi analiza vanjske trgovine Grčke. Slika 5 prikazuje kretanje izvoza Grčke u
razdoblju od 2001. do 2014. godine.
Slika 5. Kretanje vrijednosti izvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine
Izvor: Trading economics 2015 b, Greece exports, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://www.tradingeconomics.com/greece/exports>.
Prema grafikonu su vidljiveizrazito nestabilne izvozne aktivnosti Grčke. U početnoj
promatranoj godini, 2001., Grčka je izvezla oko 700 milijuna eura robe. U 2003. godini
izvoz doseže najnižu vrijednost (691 milijuna €). S obzirom na to da su prikazana
kretanja na mjesečnoj razini, jasnije su vidljive oscilacije u kretanjima. U narednim
godinama izvoz je rastao po nešto nižoj godišnjoj stopi sve do 2009. godine. Tada je
zabilježen drastičan pad izvoza (s 2 milijarde na nešto više od milijardu, odnosno za
gotovo 100%). U godinama koje slijede Grčka je ponovno ostvarila rast izvoza,
ponajviše na temelju turizma. U 2014. godini vrijednost izvoza Grčke iznosila je 2,2
milijarde eura.
Grafikon 5prikazuje najznačajnije izvozne proizvode Grčke, odnosno njihovu
zastupljenost u ukupnom izvozu.
39
Grafikon 5. Najznačajniji izvozni proizvodi Grčke u 2014. godini
Izvor: Izrada autora prema The Observatory of Economic Complexity 2015, Learn More About Trade in
Greece, pogledano26. kolovoza 2015., <https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/grc/>.
Dakle, vidljivo je da se grčki izvoz temelji na rafiniranoj nafti, koja je zastupljena u
cjelokupnom izvozu s čak 35%. Slijede lijekovi (3,1%), aluminij (1,9%), svježa riba
(1,7%) te pamuk (1,7%). Osim navedenog, Grčka izvozi i bakrene cijevi, djevičansko
maslinovo ulje, orašaste plodove, izolirane žice i sir.
Slika 6 prikazuje kretanje uvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine.
Slika 6. Kretanje vrijednosti uvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine
40
Izvor: Trading economics 2015 b, Greece imports, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://www.tradingeconomics.com/greece/exports>.
Kada je u pitanju uvoz, vidljivo je da je njegova vrijednost viša od izvoza u cijelom
promatranom razdoblju, što znači da Grčka ima negativni vanjskotrgovinski saldo,
odnosno deficit. Uvozne aktivnosti su također rasle do 2009. godine, nakon čega je
vrijednost uvoza pala sa6 na nešto više od 4 milijarde eura. Uvoz Grčke u 2014. godini
iznosio je 3,7 milijardi eura.
Naredni grafikon prikazuje pet najvažnijih uvoznih proizvoda Grčke.
Grafikon 6. Najznačajniji uvozni proizvodi Grčke u 2014. godini
Izvor: Izrada autora prema The Observatory of Economic Complexity 2015, Learn More About Trade in
Greece, pogledano26. kolovoza 2015., <https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/grc/>.
Vidljivo je kako Grčka najviše uvozi sirovu naftu, koja čini 24% ukupnog uvoza te koju
naknadno prerađuje i prodaje drugim inozemnim partnerima. Isto tako, u ukupnom
uvozu zastupljeni su i lijekovi (5,1%), putnički i teretni brodovi (4,0%) te zemni plin
(3,1%). Također, Grčka uvozi i poluvodičke plinove, automobile, meso i računala.
Kada se promatraju najznačajniji uvozni i izvozni partneri Grčke, može se reći kako
Grčka najviše izvozi u Tursku, Italiju, Njemačku, Bugarsku i Cipar. S druge strane,
41
Grčka najviše uvozi iz Rusije, Njemačke i Italije (Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2015).
S obzirom na to da je tema rada dužnička kriza, pokazatelji poput proračunskog deficita
i javnog duga Grčke bit će obrađeni u narednom poglavlju, u kojem se objašnjava i
sama kriza.
4.2. Grčka u Europskoj uniji
S obzirom na to da je jedan od temeljnih kriterija za članstvo u Europskoj uniji
postojanje demokratskog političkog sustava, nepostojanje takvog državnog uređenja
onemogućavalo je pristupanje pojedinih zemalja, a takav slučaj je bila i Grčka, koja je
zbog nedemokratskih standarda svog političkog uređenja morala duže vremena čekati
na punopravno članstvo u Europskoj uniji.
Svoj Sporazum o pridruživanju s tadašnjom Europskom zajednicom Grčka je sklopila
1961. godine. Iako je u vrijeme sklapanja tog sporazuma grčki politički sustav bio
demokratski, ona je u punopravno članstvo ušla gotovo dvadeset godina poslije. Naime,
ispunjavanje zahtjeva za članstvom u Europskoj zajednici Grčke odgodila je
promjenarežima vojnim udarom i uvođenje diktature vojne hunte 1967. godine, a tako
je bilo sve do ponovne uspostave demokracije 1974. godine. Službeni zahtjev za
članstvom Grčka je podnijela 1975. godine, ali je tada Europska komisija smatrala da
država prvo treba provesti sve nužne gospodarske reforme. Međutim, Europsko vijeće
je postupilo suprotno te odlučilo započeti s Grčkom pregovore o punopravnom članstvu
1976. godine. Grčka je punopravnom članicom Europske zajednice postala 1981.
godine (Ministarstvo europskih integracija 2005).
Nadalje, Grčka je članicom Europske unije službeno postala 1. siječnja 2001. godine.
Do 2002. godine u Grčkoj je službena valuta bila je drahma, a prihvaćanjem eura kao
svoje službene valute Grčka je postala dio Eurozone.
42
Grčka u Europskom parlamentu ima dvadeset i jednog zastupnika. Nacionalni ministri
se u Vijeću Europske unije redovito sastaju kako bi se usuglasili oko zakonodavstva
Europske unije i usklađivanja politika. Na sastancima Vijeća redovito sudjeluju i
predstavnici grčke vlade, ovisno o području politike koje se razmatra. Vijeće Europske
unije nema jednog stalnog predsjednika. Umjesto toga, rad Vijeća predvodi država koja
njime predsjeda (European Comission, 2015c).
Države članice se izmjenjuju u predsjedanju Vijećem Europske unije svakih šest
mjeseci. Grčka je predsjedala u 1983., 1988., 1994., 2003. i 2014. godini (European
Comission, 2015c). Tijekom tih šest mjeseci predsjedanja ministri vlade i države
predsjedaju sastancima Vijeća i sudjeluju u utvrđivanju dnevnog reda za pojedino
područje politike te potiču dijalog s ostalim institucijama Europske unije (European
Comission, 2015c).
Povjerenik Europske komisije kojeg je nominirala Grčka je Dimitris Avramopoulos.
Povjerenik države članice zadužen je za migraciju, unutarnje poslove i građanstvo.
Nadalje, u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru Grčka ima 12 predstavnika.
Taj odbor predstavlja poslodavce, radnike i ostale interesne skupine, a s njim se provode
savjetovanja o predloženom zakonodavstvu „kako bi se dobila bolja predodžba o
mogućim promjenama u području rada te promjenama socijalnog stanja u državama
članicama“ (European Comission, 2015c).
Također, Grčka ima 12 predstavnika u Odboru regija, skupštini regionalnih i lokalnih
predstavnika Europske unije. S tim odborom provode se savjetovanja o predloženom
zakonodavstvu kako bi se osiguralo da se pri njegovu donošenju uzmu u obzir stajališta
svih regija Europske unije(European Comission, 2015c).
Od kada je postala članicom Europske unije, Grčka je korisnica Kohezijskog fonda
Europske unije, zajedno s Portugalom, Španjolskom i Irskom.
43
5. RAZVOJ I KARAKTERISTIKE DUŽNIČKE KRIZE U
GRČKOJ
U ovome dijelu rada istraživanje će se orijentirati na Grčku, koja je i u godinama prije
nastanka financijske krize zaostajala prema gospodarski vodećim državama Europske
unije. Nakon 2008. godine „Grčka se počela suočavati s posljedicama dugogodišnjih
strukturnih problema koji su zbog rasta globalnog tržišta i dostupnosti međunarodnih
izvora financiranja bili stavljani u drugi plan“ (Grgić i Kordić, 2011:204).
U posljednjih tridesetak godina svjetska ekonomija zabilježila je značajnije financijske
potrese manjeg ili većeg intenziteta. Ekonomisti su utvrdili da je veći dio financijskih
kriza osamdesetih godina bio posljedica kombinacije loše makroekonomske politike i
negativnih eksternih šokova (Ristić i Komazec, 1999:267).
Financijska kriza koja je nastala na hipotekarnom tržištu Sjedinjenih Američkih Država
brzo se proširila i na druge burze u svijetu, prouzrokovala je krizu likvidnosti, a na kraju
postala i uzrok recesije globalnih razmjera. Prije nego što se kriza u Sjedinjenim
Američkim Državama pretvorila u svjetsku financijsku krizu, u 2007. godini i u prvoj
polovici 2008. godine zabilježeno je visoko povećanje cijena hrane i energije. To je u
mnogim svjetskim državama „pogoršalo situaciju u javnim financijama i na tekućem
računu platne bilance, što je kasnije uzrokovalo siromaštvo više od 100 milijuna ljudi“.
Kasnije je utvrđeno kako je navedeno povećanje cijena hrane i energenata više utjecalo
na povećanje siromaštva nego gospodarska kriza iz 2008. i 2009. godine (Jurčić,
2010:317).
Postoji pet temeljnih mehanizama širenja financijske krize na svijet (shema 5).
44
Shema 5. Glavni mehanizmi širenja gospodarske krize iz SAD-a na svijet
Izvor: Izrada autora prema Hrvatska udruga banaka 2011, Profitabilnost banaka i krediti - kako su banke
ublažile krizu 2008.-2010., pogledano 26. kolovoza
2015.,<http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_25_-_26_-_3_godine_krize.pdf>.
Najprije će se pojasniti izravni realni kanal potaknut financijskim akceleratorom5. S
obzirom na to da je polazište krize bilo tržište nekretnina u SAD-u, najprije su na tom
tržištu počele padati vrijednosti nekretnina i dionica.Posljedica toga je bilo smanjenje
proizvodnje, dohotka i uvoza na tržištu Sjedinjenih Američkih Država, ali i smanjenje
dohodaka u drugim državama svijeta koje su ovisile o trgovini sa SAD-om. Tada se
pojavio negativni akcelerator jer je u svim državama došlo do pada vrijednosti imovine.
Realni kanal je na taj način proširio krizu i vrhunac dostigao 2009. godine (Prohaska,
Olgić Draženović i Suljić, 2012).
Drugi mehanizam širenja krize odnosi se na banke. Naime, bankovni bilančni kanal
imao je utjecaja na širenje krize tako da su „imovine američkih banaka opadale velikom
brzinom zbog nenaplativih kredita“. Nadalje, propadanje pojedinih poznatih banaka
proširilo je velikom brzinom krizu na Europu jer su „mnoge europske financijske
institucije bile vrlo izložene američkom tržištu putem kreditnih izvedenica“ (Prohaska,
5 Akcelerator izražava ovisnost investicija o relativnim promjenama u potražnji (Rječnik financijskih pojmova, 2012)
45
Olgić Draženović i Suljić, 2012). Europske banke su sredinom 2008. godine počele
bilježiti veće gubitke od američkih banaka, a gubici su se prenosili „izravnim
izlaganjem američkim hipotekarnim instrumentima, izlaganjem nesolventnim
američkim financijskim institucijama te izlaganjem europskim klijentima koji zbog
velike recesije nisu bili sposobni vraćati kredite“ (Prohaska, Olgić Draženović i Suljić,
2012).
Nadalje, kamatni kanal je širio krizu na način da su banke snižavale kamatne stope, ali
suse bez obzira na poteze središnjih banaka stope međubankarskog tržišta novca
zadržavale na visokoj razini. To je za posljedicu imalo to da su banke zabilježile mnoge
gubitke koje su na kraju uzrokovale nelikvidnost i stečaj (Prohaska, Olgić Draženović i
Suljić, 2012).
Četvrti kanal prikazan na shemi je fiskalni kanal. On je tijekom širenja krize djelovao u
tri smjera. Prvo djelovanje je bilo povezano s padom poreznih prihoda, koji je za
posljedicu imao rast deficita i javnog duga. Nadalje, fiskalni kanal je djelovao i tako da
su se zbog porasta javnih izdataka za spašavanje banaka povećali javni dugovi država.
Treći način se odnosi na „vladinu fiskalnu ekspanziju u svrhu povećanja agregatne
potražnje“ (Prohaska, Olgić Draženović i Suljić, 2012).
Posljednji kanal širenja krize, kanal kompleksnosti, podrazumijeva činjenicu da „mali
početni pad cijena financijskih imovina može dovesti do velikih promjena u outputu ako
u financijskom sustavu postoje transakcijski troškovi i nepotpune informacije“
(Prohaska, Olgić Draženović i Suljić, 2012).
Kriza u Grčkoj započela je kada se financijska kriza koja je započela na hipotekarnom
tržištu u Sjedinjenim Američkim Državama proširila na europske države. U tom valu
najviše su bile pogođene tzv. države PIIGS (Letica, 2010), u koje se ubrajaju Portugal,
Italija, Irska, Grčka i Španjolska. Kriza se s tržišta nekretnina prenijela na bankarski, a
potom i na cijeli financijski sektor, te na realni sektor, građevinarstvo i automobilsku
46
industrije. Zbog snažnih utjecaja globalizacije, kriza je poprimila dramatične razmjere
proširenjem na Europu u obliku dužničke krize. Upravo je Grčka primjer države koja je
doživjela dublju krizu nego država iz koje je kriza započela.
5.1. Nastanak europske dužničke krize
Europsku dužničku krizu pokrenuli su događaji u američkom bankarskom sektoru.
Naime, nakon što američki vlasnici nekretnina zbog nestabilnosti u gospodarstvu SAD-
a više nisu mogli otplaćivati svoje hipotekarne zajmove, banke diljem svijeta, čija su
ulaganja bila povezana s tim zajmovima, počele su gubiti svoj novac. Nakon što je
propala banka Lehman Brothers, među bankama i ulagačima se proširio strah, što je
dovelo do toga da su si banke međusobno prestale pozajmljivati sredstva, što je
uzrokovalo propast banaka koje su o njima ovisile.
U pokušaju da spriječe propast nekih banaka, vlade su odlučile pomoći mnogim
državama članicama Europske unije, kao što su Njemačka, Francuska, Ujedinjeno
Kraljevstvo, Irska, Danska, Nizozemska i Belgija. Istovremeno, ulagači su počeli
obraćati više pozornosti na financije država, a pritom se Grčka našla u posebnim
problemima jer je već bila zadužena do dvostruke veličine gospodarstva. Države koje su
svake godine pozajmljivale visoke iznose za financiranje svojih proračuna i koje su
nakupile velike dugove odjednom su se morale suočiti s tržištima koja im više nisu bila
voljna pozajmljivati tolika sredstva. Na taj način je kriza koja je započela kao bankarska
postala dužnička kriza (European Comission, 2014a).
Kada se kriza u Europi počela produbljivati, javnost je bila upoznata s tim da su se neke
vlade na području Europske unije i Eurozone nagomilale ogromne dugove kako bi
mogle financirati proračun. Novac je bio lako dostupan jer se nije dovoljno vodilo
računa o rizicima povezanima sa sve većim pozajmljivanjem sredstava. Također, jedan
od razloga što su neke vlade postale ovisne o zaduživanje bio je dugotrajni pad
konkurentnosti njihovih gospodarstava zbog izostanka gospodarskih reformi.
47
Financijska nestabilnost je kočila gospodarski rast, što je dovelo do smanjenja poreznih
prihoda i rasta državnog duga.
Zbog rasta duga narasli su i troškovi pozajmljivanja države. Kao posljedica toga Grčka,
a nakon toga Irska, Portugal, Španjolska i Cipar nisu više mogle pozajmljivati sredstva
na financijskim tržištima uz niske kamate. Zatražile su pomoć Europske unije, što je
dovelo do stvaranja različitih mehanizama za rješavanje kriza i financijskih zaštitnih
mehanizama u obliku rezervnih fondova kojima se mogu koristiti države područja
Europe koje su suočene s financijskim poteškoćama (European Comission, 2014a).
Pojašnjena europska dužnička kriza ukazala je na neke nedostatke sustava ekonomskog
upravljanja u Europskoj uniji (shema 6).
Shema 6. Nedostaci sustava ekonomskog upravljanja u Europskoj uniji
Izvor: Izrada autora prema European Comission 2014b, Why did the crisis spread?, pogledano 26.
kolovoza 2015.,
<http://ec.europa.eu/economy_finance/explained/the_financial_and_economic_crisis/why_did_the_crisis
_happen/index_hr.htm>.
48
Preveliki fokus na deficit kao nedostatak odnosi se na to da je „praćenje javnih financija
država bilo usmjereno uglavnom na godišnje proračunske deficite, a nedovoljno na
visinu državnog duga. Unatoč tome, veliki broj država koje su se pridržavale pravila
Europske unije održavajući godišnje deficite niskima ili imajući proračune i u plusu,
također su se našle u problemima tijekom globalne financijske krize zbog visokog
državnog duga. Iz tog razloga se pojavila potreba za strožim praćenjem tog indikatora“
(European Comission, 2014b).
Nadalje, nadzor nad gospodarstvima Europske unije nije bio dovoljno usmjeren na
održivi razvoj konkurentnosti i kreditni rast, koji su doveli do gomilanja dugova
privatnog sektora, slabljenja financijskih institucija te povećavanja cijena na tržištu
nekretnina (European Comission, 2014b).
Slaba provedba kao nedostatak podrazumijeva to što se na države Europske unije koje
se nisu pridržavale pravila nije vršio dovoljan pritisak i nisu bile dovoljno jasno
određene sankcije (European Comission, 2014b).
Isto tako, institucionalni nedostaci često su značili odlaganje teških odluka povezanih sa
zabrinjavajućim makroekonomskim pokazateljima. To je značilo i da se nije vodilo
dovoljno računa o ekonomskoj situaciji iz perspektive Europske unije kao
cjeline(European Comission, 2014b).
Za kraj, kada je nastupila kriza, nije postojao mehanizam kojim bi se mogla pružiti
financijska pomoć državama Eurozone koje su se iznenada našle u financijskim
poteškoćama. Pojavila se potreba za financijskom potporom kojom bi se ne samo
pomagalo kod specifičnih problema pojedine države, nego bi ona imala ulogu
obrambenog zida u prevenciji širenja takvih problema na druge ugrožene države
(European Comission, 2014b).
49
5.2. Glavni uzroci nestabilnosti u gospodarstvu Grčke
Zbog činjenice da je Grčka kao članica Eurozone imala povlašteni kreditni rejting među
investitorima, duže razdoblje je imala pristup različitim sredstvima na međunarodnom
financijskom tržištu, što joj je omogućilo jeftino zaduživanje. Međutim, nakon pojave
nestabilnosti na financijskom tržištu 2008. godine, uvjeti za normalno odvijanje
ekonomskih aktivnosti u Grčkoj su se drastično pogoršali (Fotopoulos, 2009).
Problemi koji su bili prisutni u grčkom gospodarstvu u razdoblju prije ulaska u
Europsku uniju bili su mnogobrojni. Naime, Grčka je zabilježila visoke razine
ekonomskog rasta u kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim godinama zahvaljujući
visokim stranim ulaganjima. Nekoliko godina kasnije Grčka je doživjela pad razine
BDP-a uzrokovan padom investicija. Na tadašnju gospodarsku krizu utjecala je i naftna
kriza koja je tada bila prisutna u cijelom svijetu. Nakon što je ušla u Europsku
zajednicu, u Grčkoj se uklanjaju protekcionističke prepreke. Vlada počinje voditi
ekspanzivnu ekonomsku politiku koja je izazvala inflaciju te prouzročila poteškoće u
platnoj bilanci. Rastući deficit u javnom sektoru je financiran zajmovima iz inozemstva.
U listopadu 1985. godine Grčka je započela s provedbom dvogodišnjeg stabilizacijskog
programa. Do kraja 1992. godine državni dug dosegao je razinu od 100% bruto
domaćeg proizvoda. Kako bi se riješila deficita, Grčka je nastavila primati strane
zajmove, pa je ukupan javni dug krajem 1998. godine narastao na 105,8% BDP-a
(Fotopoulos, 2009).
U studenom 2010. godine na izlaganju savjetnika Svjetske banke za područje razvoja
privatnog sektora Polenakisa po prvi put je javnost bila upoznata s tim da Grčka nije
sposobna vraćati inozemne dugove te da je to uzrokovalo kreditnu, odnosno dužničku
krizu (Cimeša, 2012).
Kao što je ranije navedeno, uzroci grčke krize nisu isključivo financijski problemi u
svjetskom gospodarstvu koji su nastali 2007. godine. Problemi u grčkom gospodarstvu
50
počeli su devedesetih godina 20. stoljeća prilikom postavljanja kriterija za uvođenje
eura u države članice. Naime, Grčka je država koju su godinama prije krize obilježavali
veliki strukturni problemi, kao što su fiskalna nedisciplina, visoki stupanj porezne
evazije, odnosno izbjegavanja plaćanja poreza te iznimno opširan i neefikasan javni
sektor. Sve države članice Europske unije su morale ispuniti određene uvjete kako bi
mogle koristiti euro kao svoju službenu valutu, pa su problemi nastali kada je došlo
vrijeme za uvođenje eura, a neke države još nisu ispunile sve navedene zahtjeve(Oxford
Economics, 2010). Grgić i Kordić (2011:211) su u svom radu sintetizirali kako je
nastala dužnička kriza u Grčkoj posljedica „otvaranja tržišta i deregulacije koja je u
Grčkoj uslijedila upravo nakon ulaska u Europsku uniju“. Istovremeno je stanovništvo
trpilo posljedice poput nezaposlenosti i siromaštva zbog naglog bogaćenja
privilegiranog segmenta društva.
Usporedno s ulaskom Grčke u Europsku uniju, 1991. godine vlast je preuzela
Socijalistička stranka na čelu s Andreasom Papandreoum. Socijalistička stranka je
postavila određene zahtjeve Europskoj zajednici povezane sa financiranjem grčkog
gospodarstva s ciljem razvijanja nerazvijenih područja u Grčkoj izazvao je velike
sukobe između Papandreoua i Margaret Thacher. Međutim, program te stranke poznat
pod nazivom „Mediteranski programi“ uspio je preraspodijeliti bogatstvo unutar države,
pa su slabije regije počele jačati. S druge strane, javni sektor je rastao, a zajedno s
javnim sektorom rasla je i inflacija, broj nezaposlenih i nedostatak sredstava u
proračunu (Vlašić, 2015a). U godinama nakon tih nestabilnosti glavno obilježje grčkog
gospodarstva bile su mjere štednje, sve do nastanka dva događaja koja su obilježila
grčko gospodarstvo. Prvi je ponuda Grčke za održavanjem Olimpijskih igara 2004.
godine, a drugi je uvođenje eura kao valute. Tada je došlo do svojevrsnog procvata,
turizam se razvijao, učestalo se gradilo, a banke su kontinuirano odobravale kredite.
Dugovi su se povećavali, ali sve dok su državne institucije uspijevale zadržati
kredibilitet, dug nije predstavljao toliki problem. Međutim, nedugo nakon toga je
otkriveno da je grčka vlada na čelu s premijerom Kostasom Simitosom u principu
51
lažirala financijske podatke. Naime, prilikom predstavljanja statističkih podataka za
ulazak u Eurozonu, utvrđeno je da ne postoji sklad između službenih podataka, prema
kojima je proračunski deficit iznosio 3% i podataka proizašlih na temelju nalaza
neovisne revizije, prema kojima je proračunski deficit iznosio više od 10%, gubitak
kredibiliteta državnih institucija je još više potencirao problem kreditne krize (Cimeša,
2012). Isto tako, utvrđeno je kako je „dio stalnog deficita uzrokovan kontinuiranim
izbjegavanjem plaćanja poreza od strane ljudi iz srednje klase“ (Vlašić, 2015b). U
tablici 5 prikazani su podaci o udjelima proračunskog deficita zemalja članica Europske
unije u razdoblju od 2004. do 2014. godine.
52
Tablica 5. Udio proračunskog deficita država članica Europske unije u BDP-u u
razdoblju od 2004.-2014. godine (u %)
Država/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
EU 28 -4,5 -4,2 -3,2 -2,9
Belgija -0,1 -2,5 0,4 -0,1 -1 -5,6 -3,8 -3,7 -3,9 -2.9 -3.2
Bugarska 1,9 1 1,9 1,2 1,7 -4,3 -3,1 -2 -0,8 -0.9 -2.8
Češka Republika -2,8 -3,2 -2,4 -0,7 -2,2 -5,8 -4,8 -3,3 -4,4 -1.2 -2
Danska 2,1 5,2 5,2 4,8 3,2 -2,7 -2,5 -1,8 -4 -1.1 1.2
Njemačka -3,8 -3,3 -1,6 0,2 -0,1 -3,1 -4,1 -0,8 0,2 0.1 0.7
Estonija 1,6 1,6 2,5 2,4 -2,9 -2 0,2 1,2 -0,3 -0.2 0.6
Irska 1,4 1,7 2,9 0,1 -7,4 -13,9 -30,8 -13,4 -7,6 -5.8 -4.1
Grčka -7,5 -5,2 -5,7 -6,5 -9,8 -15,6 -10,7 -9,5 -10 -12.3 -3.5
Španjolska -0,1 1,3 2,4 1,9 -4,5 -11,2 -9,7 -9,4 -10,6 -6.8 -5.8
Francuska -3,6 -2,9 -2,3 -2,7 -3,3 -7,5 -7,1 -5,3 -4,8 -4.1 -4
Italija -3,5 -4,4 -3,4 -1,6 -2,7 -5,5 -4,5 -3,8 -3 -5.4 -5.7
Cipar -4,1 -2,4 -1,2 3,5 0,9 -6,1 -5,3 -6,3 -6,3 -2.9 -3
Latvija -1 -0,4 -0,5 -0,4 -4,2 -9,8 -8,1 -3,6 -1,2 -4.9 -8.8
Litva -1,5 -0,5 -0,4 -1 -3,3 -9,4 -7,2 -5,5 -3,2 -0.7 -1.4
Luksemburg -1,1 0 1,4 3,7 3,2 -0,8 -0,9 -0,2 -0,8 -2.6 -0.7
Mađarska -6,5 -7,9 -9,4 -5,1 -3,7 -4,6 -4,3 4,3 -1,9 0.9 0.6
Malta -4,6 -2,9 -2,7 -2,3 -4,6 -3,7 -3,6 -2,8 -3,3 -2.5 -2.6
Nizozemska -1,7 -0,3 0,5 0,2 0,5 -5,6 -5,1 -4,5 -4,1 -2.6 -2.1
Austrija -4,4 -1,7 -1,5 -0,9 -0,9 -4,1 -4,5 -2,5 -2,5 -2.3 -2.3
Poljska -5,4 -4,1 -3,6 -1,9 -3,7 -7,4 -7,9 -5 -3,9 -1.3 -2.4
Portugal -4 -6,5 -4,6 -3,1 -3,6 -10,2 -9,8 -4,4 -6,4 -4 -3.2
Rumunjska -1,2 -1,2 -2,2 -2,9 -5,7 -9 -6,8 -5,6 -2,9 -4.8 -4.5
Slovenija -2,3 -1,5 -1,4 0 -1,9 -6,2 -5,9 -6,4 -4 -2.2 -1.5
Slovačka -2,4 -2,8 -3,2 -1,8 -2,1 -8 -7,7 -5,1 -4,3 -14.9 -4.9
Finska 2,5 2,9 4,2 5,3 4,4 -2,5 -2,5 -0,8 -1,9 -2.6 -2.9
Švedska 0,6 2,2 2,3 3,6 2,2 -0,7 0,3 0,2 -0,5 -2.5 -3.2
Ujedinjeno Kraljevstvo -3,5 -3,4 -2,7 -2,8 -5,1 -11,5 -10,2 -7,8 -6,3 -1.4 -1.9
Izvor: Eurostat 2015a, General government deficit/surplus, pogledano 26. kolovoza 2015.,
<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00127&
plugin=>.
Vidljivo je da najviše udjele deficita proračuna opće države u BDP-u imaju Irska,
Španjolska i Grčka, a samo u slučaju Irske zabilježeno je smanjenje deficita s 30%
BDP-a u 2010. na 4,1% u 2014. godini. Osim tih zemalja, proračunski deficit Latvije
(8,8% BDP-a) Italije (5,7% BDP-a) i Slovačke (4,9% BDP-a) također trenutno
53
značajnije doprinose razmjerno visokom udjelu proračunskog deficita u BDP-u na
razini EU28. Međutim, niti velike i gospodarski snažne članice poput Francuske i
Velike Britanije nemaju deficite u propisanim okvirima, iako se njihov udio u
posljednjim godinama smanjivao. Zbog visokih pokazatelja udjela deficita u BDP-u koji
kod nekih članica višestruko premašuju granicu propisanu maastrichtskim kriterijima,
odnosno Paktom o stabilnosti i rastu, dana 29. svibnja 2013 godine postupak u slučaju
prekomjernih deficita bio je pokrenut nad 20 zemalja članica U postupak u slučaju
prekomjernih deficita nisu bile uključene samo Bugarska, Njemačka, Estonija,
Luksemburg, Malta, Finska i Švedska (European Commission, 2015). Što se tiče Grčke,
deficit je prisutan u svim godinama. Vrhunac od 15,6% zabilježen je 2009. godine.
Problem je bio i neprecizno definiranje uvjeta ulaska u Eurozonu jer su se uvjeti
definirali po potrebi. Pritom se misli na uplitanje politike u ekonomski definirane
uvjete, gdje je uloga politike Eurozone bila velika. Naime, cilj Eurozone je bio primiti
države koje su imale atraktivna tržišta, zemljišta i kapital, kako bi se tržište Europske
unije širilo i kako bi se smanjio devizni rizik poslovanja. Novi uvjeti su određivali da se
neke države mogu uključiti u Eurozonu i ako u tom trenutku nisu ispunjavale uvjete
(Skillas i Galatsidas, 2010:171).
Isto tako, kao jedan od uzroka krize u Grčkoj ističe se i organizacija Olimpijskih igara u
Ateni 2004. godine. Ta manifestacija je Grčku koštala gotovo 11 milijardi dolara,
odnosno dvostruko više od planiranog budžeta. Osim toga, u taj iznos nisu uključeni i
troškovi za velike infrastrukturne projekte koji su morali biti završeni do početka
Olimpijskih igara, zbog čega je trošak same organizacije i daleko viši. Nakon 2004.
godine izgrađeni tereni za bejzbol, centar za natjecanja u kanuu i kajaku, kao i dvorane
za sportove kao što su stolni tenis, hokej na travi i judo ostali su prazni, odnosno nisu se
koristili. Nadalje, kritika potrošnje na organizaciju Olimpijskih igara se dodatno
pojačala nakon što je grčki parlament pokrenuo istragu povezanu s navodimada je
njemačka kompanija Siemens dala mito kako bi osigurala ugovore prije Olimpijskih
igara. Bez obzira na jako visoke troškove organizacije tog događaja, stručnjaci ističu
kako bi dug Grčke bio izuzetno visok i bez tih troškova. U tablici 6 prikazani su podaci
54
o udjelima javnog duga u BDP-u država članica Europske unije. Također su prikazani
podaci za razdoblje od 2004. do 2014. godine.
Tablica 6. Udio javnog duga zemalja članica Europske unije u BDP-u u razdoblju od
2004. do 2014. godine (u %)
Država/Godina 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
EU 28 80,9 83,7 85,5 86,8
Belgija 94 92 88 84 89,2 95,7 95,5 97,8 99,6 104,4 106,5
Bugarska 37 27,5 21,6 17,2 13,7 14,6 16,2 16,3 18,5 18,3 27.6
Češka
Republika 28,9 28,4 28,3 27,9 28,7 34,2 37,8 40,8 45,8 45,0 42.6
Danska 45,1 37,8 32,1 27,1 33,4 40,7 42,7 46,4 45,8 45,0 45.2
Njemačka 66,2 68,5 68 65,2 66,8 74,5 82,4 80,4 81,9 77,1 74.7
Estonija 5 4,6 4,4 3,7 4,5 7,2 6,7 6,2 10,1 10,1 10.6
Irska 29,5 27,3 24,6 25,1 44,5 64,8 92,1 106,4 117,6 123,2 109.7
Grčka 98,6 100 106,1 107,4 112,9 129,7 148,3 170,3 156,9 175,0 177.1
Španjolska 46,3 43,2 39,7 36,3 40,2 53,9 61,5 69,3 84,2 92,1 97.7
Francuska 64,9 66,4 63,7 64,2 68,2 79,2 82,4 85,8 90,2 92,3 95.0
Italija 103,7 105,7 106,3 103,3 106,1 116,4 119,3 120,8 127 80,6 85.0
Cipar 70,9 69,4 64,7 58,8 48,9 58,5 61,3 71,1 85,8 128,5 132.1
Latvija 15 12,5 10,7 9 19,8 36,9 44,4 41,9 40,7 102,2 107.5
Litva 19,3 18,3 17,9 16,8 15,5 29,3 37,9 38,5 40,7 38,2 40.0
Luksemburg 6,3 6,1 6,7 6,7 14,4 15,3 19,2 18,3 20,8 38,8 40.9
Mađarska 59,5 61,7 65,9 67 73 79,8 81,8 81,4 79,2 24,0 23.6
Malta 69,8 68 62,5 60,7 60,9 66,4 67,4 70,3 72,1 77,3 76.9
Nizozemska 52,4 51,8 47,4 45,3 58,5 60,8 63,1 65,5 71,2 69,2 68.0
Austrija 64,7 64,2 62,3 60,2 63,8 69,2 72 72,5 73,4 68,6 68.8
Poljska 45,7 47,1 47,7 45 47,1 50,9 54,8 56,2 55,6 80,9 84.5
Portugal 61,9 67,7 69,4 68,4 71,7 83,7 94 108,3 123,6 55,7 50.1
Rumunjska 18,7 15,8 12,4 12,8 13,4 23,6 30,5 34,7 37,8 129,7 130.2
Slovenija 27,3 26,7 26,4 23,1 22 35 38,6 46,9 54,1 38,0 39.8
Slovačka 41,5 34,2 30,5 29,6 27,9 35,6 41 43,3 52,1 70,3 80.9
Finska 44,4 41,7 39,6 35,2 33,9 43,5 48,6 49 53 54,6 53.6
Švedska 50,3 50,4 45,3 40,2 38,8 42,6 39,4 38,4 38,2 55,8 59.3
Ujedinjeno
Kraljevstvo 41,0 42,2 43,3 44,2 52,7 67,8 79,4 85,5 90 38,7 43.9
Izvor: Izrada autora prema Eurostat 2015b, General government gross debt, pogledano 26. kolovoza
2015.,
<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00127&
plugin=>.
55
Prema podacima o visini udjela javnog duga u BDP-u prikazanih u tablici 6 vidljivo je
kako u 14 od 27 zemalja isti premašuje granicu od 60% BDP-a i to kroz duži niz
godina. Na razini EU 28, udio je povećan s 80,9% BDP-a 2001. na 86,8% BDP-a 2014.
godine. Najveći doprinos povećanju ukupnog udjela u 2014. godini dali su javni dug
Grčke s 177,1% BDP-a, Cipra (132,1% BDP-a) i Rumunjske (130,2% BDP-a). Dakle,
može se primijetiti kako Grčka od svih zemalja članica Europske unije ima najviši udio
javnog duga u BDP-u u gotovo svim promatranim godinama, što ukazuje na to da je
Grčka imala velike probleme u pogledu zaduženosti i puno prije izbijanja globalne
krize. Stabilan udio javnog duga u BDP-u u promatranom razdoblju evidentiran je u
sljedećim državama članicama: Bugarska, Danska, Češka Republika, Estonija, Latvija,
Litva, Luksemburg, Poljska, Rumunjska i Slovenija, Slovačka, Finska i Švedska.
Za kraj će se prikazati trenutna struktura javnog duga Grčke.
Grafikon 7. Struktura javnog duga Grčke prema kreditorima
Izvor: Thomas, K. 2015, 'Why Greeks hold all cards', Blogorrhea, pogledano 27. kolovoza 2015.,
<http://asserttrue.blogspot.com/2015/05/why-greeks-hold-all-cards.html#>.
56
Dakle, od ukupno 342,5 milijardi eura, koliko Grčka trenutno duguje, čak 141,8
milijardu € (41,40%) sredstava je primila od Europskog fonda za financijsku stabilnost.
Nešto više od šezdeset milijardi eura Grčka je dužna za obveznice koje je pribavila na
međunarodnim financijskim tržištima. Preko petnaest posto duga ili 52,9 milijarde eura
otpada na bilateralne zajmove, dok je nešto više od 25 milijardi eura Grčka dužna
Međunarodnog monetarnom fondu, koji joj je odobravao kredite. Trezorski zapisi čine
4,38% duga.
Jedan od uzroka nestabilnosti u grčkom gospodarstvu bila je i visoka korumpiranost u
političkim krugovima. Ta korumpiranost je pogoršavala mogućnosti Grčke za
smanjenje duga. Grčka vlada je u razdoblju od 2001. do 2008. godine, kada je Grčka
ostvarivala povoljan gospodarski rast, umjesto ulaganja u investicije i pokušavanja
smanjenja kamata na dug, trošila velike količine novaca na kupovanje glasova i ostanak
na vlasti, što je na kraju i dovelo do današnje gospodarske situacije (Skillas i Galatsidas,
2010:171). Prema autorima Grgić i Kordić (2011:208) „samo u razdoblju između 2001.
i 2007. godine Grčka je nekoliko puta prekršila sporazum iz Maastrichta kojim se
definirala maksimalna razina vanjskog duga u odnosu na bruto domaći proizvod, kao i
gornja granica proračunskog deficita unutar zemalja Eurozone“ (Grgić i Kordić,
2011:2008). Kada je Grčka ušla u Eurozonu, dugi period je imala nisku konkurentnost
gospodarstva u odnosu na druge trgovinske partnere. To je rezultat niske produktivnosti
i previsokih nadnica u javnom sektoru (Grgić i Kordić, 2011:2008). Naime, nakon
uvođenja eura, plaće su u Grčkoj rasle po prosječnoj godišnjoj stopi od pet posto. U
istom vremenskom razdoblju izvoz u najvažnije trgovinske partnere rastao je po stopi
od 3,8% (Oxford Economics, 2010). Istovremeno, deficit tekućeg računa grčke platne
bilance od 53 milijarde $ ili 15% BDP-a, bio je najviši u Eurozoni (Fotopoulos, 2009).
57
Slika 7. Stope rasta prosječnih nominalnih plaća u odabranim državama Eurozone u
odnosu na baznu 2000. godinu
Izvor: Obadić, A. i Globan, T. 2012, 'Strategija financiranja fiskalnih i vanjskih neravnoteža tijekom
dužničke krize u Eurozoni', Ekonomski fakultet u Zagrebu, pogledano 27. kolovoza 2015.,
<econpapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:12-10>.
Prema slici je vidljivo kako su se prosječne nominalne plaće povećale u razdoblju od
2000. do 2009. godine povećale u svim promatranim državama, međutim razlike su
velike. Tako su primjerice u Njemačkoj prosječne nominalne plaće u 2005. godini bile
11% više, a u 2009. godini 21% više nego u baznoj 2000. godini. Istovremeno, na
periferiji Eurozone plaće su znatnije rasle. U Španjolskoj su bile 46,6% veće nego
2000., u Grčkoj čak 50,9% veće, a u Irskoj i Portugalu 56,8% veće.
U nastavku je uspoređeno kretanje realnih plaća u odnosu na kretanje produktivnosti
rada u Grčkoj.
58
Slika 8. Kretanje prosječnih realnih plaća (tamna linija) i produktivnosti rada (svijetla
linija) u Grčkoj u razdoblju od 1996. do 2011. godine
Izvor: Obadić, A. i Globan, T. 2012, 'Strategija financiranja fiskalnih i vanjskih neravnoteža tijekom
dužničke krize u Eurozoni', Ekonomski fakultet u Zagrebu, pogledano 27. kolovoza 2015.,
<econpapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:12-10>.
Grčka je kroz promatrano razdoblje bilježila postojan rast produktivnosti rada, međutim
prije krize je zabilježen snažan rast realnih plaća i to po znatno većim stopama u odnosu
na rast produktivnosti.
Značajniji problem grčkog gospodarstva je i nekonkurentnost, odnosno zatvorenost
ekonomije Grčke tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Zatvorenost ekonomije je
također uzrokovala visoki deficit i javni dug iz razloga što su niska konkurentnost i
zatvorenost gospodarstva smanjile osnovicu za proizvodnju, što je pak utjecalo na
kretanje fiskalnih i drugih makroekonomskih varijabli. Drugim riječima, s povećanjem
deficita i javnog duga smanjuje se proizvodnja i raste zatvorenost gospodarstva, što
dovodi do smanjene konkurentnosti države.
59
Na temelju navedenog najvažniji uzroci grčke krize mogu se sažeti na način prikazan u
shemi 7.
Shema 7. Domaći i međunarodni uzroci krize u Grčkoj
Izvor: Izrada autora
Dakle, kao najvažniji uzroci nastanka krize u Grčkoj mogu se istaknuti „pogoršavanje
uvjeta zaduživanja na tržištima kapitala te nekontrolirano trošenje i zaduživanje na
svjetskom financijskom tržištu“ (Grgić i Kordić, 2011:212), a kao karakteristike krize u
Grčkoj navode se veliki fiskalni deficit, visoki javni dug te smanjena konkurentnost
države. Isto tako, može se reći kako je kriza u Grčkoj također „posljedica otvaranja
tržišta te deregulacije koja je u Grčkoj uslijedila nakon ulaska u Europsku uniju“ (Grgić
i Kordić, 2011:212). Iako te slabosti nisu bile prikazivane nakon što je tržište pogodila
kriza, one su uvelike doprinijele razvoju krize grčke ekonomije i negativnim kretanjima
AKUMULACIJA
DUGA
60
osnovnih makroekonomskih pokazatelja u usporedbi s ostalim gospodarstvima
Eurozone.
5.3. Programi potpore za oporavak Grčke
Kako bi se lakše nosila sa svojim financijskim poteškoćama i ekonomskim izazovima,
Grčka od svibnja 2010. godine prima financijsku potporu od Eurozone i Međunarodnog
monetarnog fonda (MMF). Ova podrška dolazi u obliku programa ekonomske
prilagodbe, koji uključuju mjere za olakšavanje grčkoj vladi rješavanje
ekonomskeneravnoteže, društvene izazove te kako bi se osigurao put prema održivom
gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta (European Comission, 2015b).
U svibnju 2010. godine, kada je zabrinutost zbog razvoja suvremene dužničke krize
postala sve intenzivnija, Eurozona udružena s Europskom komisijom pristala je dati
bilateralni kredit Grčkoj. Tada je Grčkoj odobren prvi paket spašavanja vrijedan 80
milijardi eura, čiji je cilj bio osigurati financijsku stabilnost u cijeloj Europi. Ta pomoć
se trebala isplatiti u razdoblju odsvibnja 2010. do lipnja 2013. godine. Navedeni iznos je
na kraju 2010. godine smanjen za 2,7 milijardi eura jer je Slovačka odlučila da neće
sudjelovati u Sporazumu o zajmu Grčkoj, dok su Irska i Portugal istupili iz tog
sporazuma jer su i sami zatražili financijsku pomoć (European Comission, 2015b).
Drugi paket pomoći Grčka je dobila 2012. godine, a osim ta dva paketa pomoći, Grčka
je dobila i nekoliko zajmova, uz obvezu da će provesti mjere štednje te ispuniti zahtjeve
koje od nje traže Europska unija i Eurozona. Grčki parlament je odredio provedbu
mnogobrojnih mjera štednje u poreznom i javnom sektoru, u sektoru državne potrošnje
te mjere spašavanja u socijalnom sustavu i u sektoru privatizacije. Tablica 7 prikazuje
sve navedene mjere.
61
Tablica 7. Mjere štednje i spašavanja u gospodarskom sustavu Grčke
Mjere štednje u poreznom sektoru
Porast poreznih prihoda
3,38 milijarde € u 2012. 152 milijuna € u 2013. 699 milijuna € u 2014.
Nametnuta solidarnost kućanstvima 1-5% prihoda kućanstava
Smanjenje praga neoporezivog dijela dohotka S 12.000 € na 5.000 €
Viši porezi na imovine -
Rast stope PDV-a
Stopa od 19% porasla na 23%
Stopa od 11% porasla na 13%
Stopa od 5,5% porasla na 6,5%
Stopa za restorane s 13% na 23%
Otpis pojedinih poreznih olakšica
- Porast trošarina na gorivo, cigarete i alkohol Posebni nameti za profitabilne tvrtke
Mjere štednje u javnom sektoru
Smanjenje plaća u javnomsektoru Za 2 milijarde € do 2015. Smanjenje nominalnih plaća u javnom sektoru Za 20%
Smanjenje plaća u državnim poduzećima Za 30%
Rast broja zaposlenih koji primaju parcijalnu
plaću S 30.000 na 60.000
Raskidanje svih privremenih ugovora za radnike u
javnom sektoru -
Mjere štednje u sektoru državne
potrošnje
Smanjenje potrošnje na obranu
200 milijuna € u 2012. 333 milijuna € svake godine od
2013. do 2015.
Smanjenje zdravstvene potrošnje 310 milijuna € u 2012. Smanjenje javnih ulaganja 850 milijardi eura u 2012.
Smanjenje subvencija za lokalne samouprave -
Smanjenje potrošnje u sektoru obrazovanja Zatvaranje i spajanje 1.976 škola
Mjere spašavanja u socijalnom
sustavu
Smanjenje troškova socijalne sigurnosti
1,28 milijardi € u 2012. 1,03 milijardi € u 2013. 1,01 milijardi € u 2014. 700 milijuna € u 2014.
Smanjenje mjesečnih mirovina
Iznad 1.000 € za 20%
Za umirovljenike do 55 godina
smanjenje od 40% za mirovine
iznad 1.000 €
Povećanje iznosa doprinosa od socijalnog osiguranja
Sprječavanje porezne evazije i rada na crno
Podizanje starosne dobi odlaska u mirovinu
Na 65 godina
Potrebno 40 godina rada za
ostvarenje pune mirovine
Mjere spašavanja u sektoru
privatizacije
Pokretanje privatizacijskih projekata Cilj prikupiti 50 milijardi € do
2015.
Prodaja udjela poduzeća
Rafinerija Hellenic Petroleum
Zračne luke, koncesije za
autocestu, državna zemljišta
Ostvariti zaradu od prodaje
7 milijardi € u 2013. 13 milijardi € u 2014. 15 milijardi € u 2015.
62
Izvor: Izrada autora prema British Broadcasting Corporation 2011, Greek government austerity measures,
pogledano 26. kolovoza 2015., <http://www.bbc.com/news/business-13940431>.
U veljači 2012. godine Europska centralna banka (ECB) izazvala je nemir na svjetskom
tržištu državnih obveznica nakon što se saznalo da će grčke obveznice koje je do tada
kupovala zamijeniti za nove obveznice. Međutim, nove obveznice nisu bile vezane za
restrukturiranje grčkog duga. Naime, „Europska centralna banka je počela kupovati
grčke državne obveznice 2010. godine na sekundarnom tržištu kako bi im povećala
cijenu i smanjila prinos koji su tražili privatni ulagači“ (HR portfolio 2012). Drugim
riječima, Europska centralna banka je nudila najvišu cijenu na tržištu, a istovremeno je
postigla dogovor s Grčkom da joj ona za stare obveznice izda nove po punoj nominalnoj
vrijednosti, koje neće ulaziti u otpis polovice grčkog duga. To je za posljedicu imalo to
da su svi drugi investitori koji su Grčkoj ranije posudili novac bili prisiljeni svoje
obveznice zamijeniti za nove s dvostruko nižom kamatom, pri čemu su naknadno
izgubili oko 70% svoje investicije (HR portfolio 2012).
Dana 14. ožujka 2012. godine ministri financija Eurozone odobrili su Grčkoj
financiranje drugog programa gospodarske prilagodbe. Tada se Grčka zadužila, osim za
neisplaćena sredstva iz prvog paketa pomoći, i za dodatnih 130 milijardi € za razdoblje
od 2012. do 2014. godine. Dok je financiranje prvog programa bilo uglavnom na
temelju bilateralnih zajmova, za drugi program je dogovoreno da ga financira Europski
fond za financijsku stabilnost. Ukupni drugi program predviđao je financijsku pomoć od
164,5 milijardi € do kraja 2014. godine, a kasnije je to razdoblje produženo do kraja
lipnja 2015. godine. Od tog iznosa obveza prema Eurozoni u iznosu 144,7 milijardi eura
bit će osigurana putem navedenog fonda, dok obveza prema Međunarodnom
monetarnom fondu iznosi 19,8 milijardi eura (European Comission, 2015b).
U srpnju 2015. godine na maratonskom summitu u Bruxellesu uspio se postići dogovor
za novi program financijske pomoći Grčkoj iz Europskog stabilizacijskog mehanizma.
Podloga za pregovore bio je dokument na četiri stranice, koji su pripremili ministri
financija Eurozone. U tom dokumentu za Grčku su sporna dva pitanja. Prvo pitanje je
63
predaja grčke imovine od 50 milijardi eura vanjskom i neovisnom fondu, koji bi
postupno privatizirao tu imovinu, a ti prihodi bi se koristili za smanjenje grčkog duga.
Drugo je pitanje vezano za daljnje sudjelovanje Međunarodnog monetarnog fonda
(MMF) u novom programu financijske pomoći (Banka.hr 2015a). Također, ministri
financija Eurozone dogovorili su se da Grčkoj odobre mosni kredit od 7 milijardi eura iz
fonda Europskog financijskog stabilizacijskog mehanizma, kako bi Grčka održala
likvidnost dok ne bude odobren novi paket financijske pomoći. Izvanredna financijska
sredstva pomogla su otvaranju grčkih banaka koje su bile zatvorene tri tjedna, a zajam
je također omogućio Grčkoj da namiri obvezu prema Europskoj središnjoj banci u
iznosu od 3,5 milijardi eura (Banka.hr2015b).
5.4. Posljedice grčke dužničke krize na Eurozonu
Financijska kriza koja je nastala u Grčkoj imala je brojne negativne posljedice. Najprije
je zabilježen pad BDP-a, koji je doveo do smanjivanja poreznih prihoda i povećanja
nezaposlenosti. Pritom su porezni prihodi padali ponajviše radi širenja korupcije i
naglog razvoja sive ekonomije. Nadalje, rast nezaposlenosti je za posljedicu imao rast
javnih rashoda, zbog čega je rastao proračunski deficit. Međutim, s obzirom na to da je
nastali budžetski deficit pokrivan zaduživanjem, naposljetku je zaduženost bila jako
visoka. S obzirom na to da se zaduženost odražava na mogućnost otplate duga i kamata,
„smanjila se mogućnost investiranja, što je dovelo do usporavanja rasta i odgađanja
oporavka“(Cimeša, 2012).
Nesposobnost Grčke da podmiri svoje međunarodne dugove, kao i pregovori oko
reprogramiranja i otpisa njezinog duga uzrokovali su krizu unutar Europske unije
odnosno Eurozone. Naime, oko osamdeset posto duga Grčke čini dugovi europskih
zajmodavaca, posebno onih iz Njemačke, Francuske i Italije (Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, 2015). Početkom 2015. godine u Grčkoj su se, zbog različitih
pregovaračkih zahtjeva Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda, koji su
povezani sa pitanjima štednje, reforme poreznih i mirovinskog sustava, privatizacije i
64
sličnog, razvile brojne političke podjele i prosvjedi stanovništva. Također, zbog
nedostatka financijskih sredstava, grčke banke su početkom ljeta ove godine bile
povremeno zatvorene (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2015).
Dužnička kriza u Grčkoj pokazala je kako su predviđanja i dileme nekih ekonomskih
stručnjaka oko napetosti koje bi mogle nastati zbog povezivanja grupe različito
razvijenih zemalja zajedničkom valutom i monetarnom politikom, a da pritom zadrže
svoje postojeće fiskalne politike, bila opravdana. Ona je izazvala nekoliko specifičnih
ekonomskih i političkih implikacija, koje će biti pojašnjene u nastavku rada.
Prva implikacija vezana je za to koliko će grčki dug uzrokovati povećanje dugova
drugih zemalja Eurozone. Naime, Grčka je dobila financijsku pomoć od strane
Međunarodnog monetarnog fonda i Europske unije u kombinaciji s mjerama štednje i
strukturnim reformama, a takav dogovor je za sobom povlačio brojne nesuglasice, za
razliku od dogovora za Irsku i Portugal. Izglasavanje paketa pomoći za te, a i druge
države je jednostavnije jer se već na temelju grčke krize izrađuju predlošci za borbu
protiv krize i u drugim državama.
Nadalje, kriza u Grčkoj je loše utjecala na europski financijski sektor. Postavlja se
pitanje bi li Grčka trebala zadržati ili restrukturirati svoj javni dug, s obzirom na mogući
pad vrijednosti kapitala europskih banaka. Zbog širenja krize putem europskog
financijskog sustava grčke banke su tražile dokapitalizaciju od vlade, pa su europski
stručnjaci u lipnju 2010. i srpnju 2011. proveli dva kruga „testa na stres“, kako bi vidjeli
koliko gubitaka europske banke mogu apsorbirati.
Treća posljedica su nove financijske obveze za ostale europske države. Naime, ukoliko
bi Europski fond za financijsku stabilnost pozvao na izvršenje obveza, to bi moglo
automatski povećati razinu dugova država Eurozone, od kojih mnoge već i same imaju
visoke osobne dugove.
65
Četvrta posljedica krize odnosi se na činjenicu da države Eurozone imaju politička
ograničenja, što se najbolje ogleda kroz nestabilnost eura u Grčkoj. Stručnjaci i vlasti
članica Europske unije dali su prijedlog da će financijski pomoći Grčkoj ukoliko bi ona
napustila Eurozonu, kako bi mogla „financirati proračunski deficit i povećati svoju
izvoznu konkurentnost kroz povratak vlastitoj valuti te njezinu eventualnu devalvaciju
radi uravnoteženja gospodarstva mjerama monetarne politike“ (Grgić i Kordić,
2011:210). Međutim, negativnih posljedica takve odluke ima mnogo. Dugotrajna
devalvacija bi mogla „narušiti ekonomsku stabilnost Grčke, povećati stopu inflacije
zbog promjene deviznog tečaja, povećati kamatne stope, kao i pogoršati ionako loša
kreditna pozicija Grčke“ (Grgić i Kordić, 2011:210). Nadalje, devalvacije bi pojeftinila
grčke proizvode za druge države te bi istovremeno poskupili inozemni proizvodi za
grčko tržište. Također bi bili narušeni povjerenje i stabilnost u euro i eventualnu novu
grčku valutu, što bi također imalo još više utjecaja na svjetsko tržište(Grgić i Kordić,
2011:211). Ukratko, sve dok je Grčka član Eurozone ona u svojoj politici deviznog
tečaja instrument kojim bi trenutno odgovorila na krizu eura. S druge strane, Grčka ne
može napustiti Eurozonu jer bi to izazvalo još gore bankarske i financijske probleme.
Smatra se da bi, budući da je dug denominiran u eurima, devalvacija istoga u
nacionalnu valutu samo povećala njegovu vrijednost.
Naredna posljedica grčke krize ogleda se u preispitivanju ekonomskog upravljanja
Europske unije, kako bi se poboljšalo dugoročno funkcioniranje ekonomskog sustava
Europske unije i stabilnost valute eura. Iz tog razloga Europska unija radi na novom
zakonodavstvu koje bi trebalo uvesti značajne reforme u ekonomsko upravljanje.
Predloženi paket mjera reformi trebao bi ojačati Pakt o stabilnosti i rastu, uvesti nadzor
državnih proračuna te uspostaviti mehanizme koji bi mogli spriječiti ili ispraviti
makroekonomske neravnoteže unutar i između zemalja članica.
Također, grčka dužnička kriza je izazov, ali i mogućnost za dublje integracije Europske
unije. S obzirom na to da je kriza na neki način istaknula granice prema integraciji
Europske unije, istaknula moć pojedinih zemalja članica kao što su Francuska i
66
Njemačka u usporedbi s europskim institucijama te otkrila temeljna neslaganja između
država članica vezano ta to koliko je integracija Europska unija poželjna. Također kriza
je potaknula čvršću integraciju kroz povećanje ovlasti Europske središnje banke i
stvaranje trajne europske institucije za posuđivanje financijskih sredstava.
Prema ekonomskim stručnjacima, Grčku u budućnosti očekuje veliko smanjenje
kupovne moći, visoka inflacija i stečaj ili reprogramiranje duga uz vjerojatnu rasprodaju
državnog vlasništva i rezanje plaća“
Prema ekonomskim stručnjacima, Grčku očekuje drastično smanjenje kupovne moći,
visoka inflacija i stečaj ili reprogramiranje duga uz vjerojatnu rasprodaju državnog
vlasništva i rezanje plaća. Osim toga, ukoliko Grčka zaista napusti euro i vrati se na
drahmu, također će morati napustiti i Europsku uniju. Kao jedna od posljedica ističe se i
bankrot Grčke, za koju su neki već proglasili da je u stečaju, s obzirom na to da ima
akumuliranu visoku razinu duga iz desetljeća prije krize (Hasselbach, 2015).
67
6. ZAKLJUČAK
Svjetska financijska kriza započela je tako da se financijska kriza jednog tržišta u
Sjedinjenim Američkim Državama različitim mehanizmima ubrzo proširila na cijeli
svijet i uzrokovalo najveću globalnu krizu ikada. Najveće posljedice su pritom osjetile
male tranzicijske države i slabije razvijene države. Takav tok krize ukazao je na veliku
međuovisnost država, a najočigledniji primjer za to je međuovisnost Grčke i Europske
unije te Eurozone. Iz tog primjera je vidljivo kako kriza može imati gore posljedice za
određenu državu u kojoj je kasnije nastupila nego od države u kojoj je kriza nastala.
Međutim, na temelju iskazanih podataka i činjenica u ovom diplomskom radu, utvrđeno
je kako je globalna financijska kriza bila samo okidač za probleme koje su nastali u
Grčkoj, jer su nju i nekoliko godina ranije karakterizirale velike strukturne nepravilnosti
i nestabilnosti. Osim toga, u trenutku primanja Grčke u Eurozonu, ona nije ispunjavala
ekonomske kriterije ulaska, ali je zbog različitih političkih utjecaja ipak primljena u
članstvo.
Usprkos dvama paketima pomoći koje je Grčka do sada primila, te trećem programu
kojeg će tek dobiti, Grčka još nije napravila pozitivne pomake. To upućuje na činjenicu
da Grčka najprije mora iskorijeniti probleme svog javnog sektora i političkih
segmenata, a tek se onda nadati da će investicije i pomoći od drugih država članica
napraviti određene učinke.
Veliki problem za Eurozonu je taj što kriza u Grčkoj ima značajan utjecaj na sve države
koje joj pomažu jer se one, kako bi joj pomogle, također zadužuju na međunarodnom
financijskom tržištu. Na taj način one povećavaju vlastiti javni dug, što pak uzrokuje
značajne probleme za cijelu Eurozonu.
68
Na temelju iznesenih argumenata, mogu se sintetizirati ključni problemi i uzroci
dužničke krize u Eurozoni. Problemi su prvenstveno političke prirode i neefikasnog
odlučivanja. Također, na čelu država Eurozone potrebni su političari koji imaju
sposobnost uvjeriti stanovništvo kako imaju jasan plan oporavka gospodarstva te
zadobiti povjerenje zajmodavaca na međunarodnom tržištima kapitala.
Do sada je grčka dužnička kriza uvelike narušila ugled europske monetarne unije te
pojačala neizvjesnost za sudbinu Irske, Portugala, Španjolske i Italije. U budućnosti bi
navedena kriza mogla izravno pogoditi izvoz i financijski sustav SAD-a. To znači da
pitanje grčke krize nije samo pitanje jedne slabe države koja nije u stanju otplatiti svoje
dugove, nego i cijele regije.
Financijska i ekonomska kriza su, kako i na financijsko tržište i realnu ekonomiju,
utjecale i na stavove suvremene ekonomske teorije. Drugim riječima, u krizi su
ponovno pokrenute kontroverze ekonomske teorije oko njenog nastanka i posljedica,
kao i načina uspostavljanja financijske i gospodarske ravnoteže. Suvremena kriza
pokazala je da se tržišni sustav treba promatrati kao jedinstvo financijske i realne sfere
proizvodnje, ali i kao društveni sustav. S obzirom na faze u razvoju krize, kao što su
slom sustava hipotekarnog financiranja, recesija te rastuća specijalizacija teoretičara,
može se reći kako je ta veza u analizama globalne krize zanemarena.
Keynes je smatrao kako smanjenje državne potrošnje, dok se gospodarstvo nalazi u
krizi, to gospodarstvo gura u još dublju depresiju te da se mjere štednje trebaju
primjenjivati kada se pokrene oporavak. Međutim, u brojnim europskim zemljama, pa
tako i u Grčkoj, vlade su bile usmjerene na deficite, a ne na radna mjesta. Isto tako,
Grčka se trenutno nalazi u zamci likvidnosti, odnosno stanju recesije i nelikvidnosti,
kada monetarna politika više nije efikasna.
69
POPIS LITERATURE
Ahec-Šonje, A. 1999, 'Navješćujući indikatori valutnih i bankarskih kriza: Hrvatska i
svijet', Privredna kretanja i ekonomska politika, vol. 9, no.75, pp. 31-85.
Ahec-Šonje, A. 2002, 'Analiza osjetljivosti bankarskog sustava – primjena „signalne“
metode', Ekonomski pregled, vol. 53, no. 9-10, p. 808.
Atlantis Travel 2015, Grčka, pogledano 04. rujna 2015., <http://www.atlantis-
travel.eu/package_opis.php?id_package=711&lan=hr&id_grupe=1069>.
Babić, M. 2000, Makroekonomija, Mate, Zagreb, 2000.
Babić, M. i Babić, A. 2003, Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb.
Baletić, Z. 2010, Kriza i ekonomska politika, Politika i ekonomija razvoja Hrvatske,
Lijeva (s)kretanja, Zagreb.
Banka.hr 2015a, Eurozona postigla dogovor: Grčkoj novi program pomoći, pogledano
26. kolovoza 2015., <http://www.banka.hr/regija/Eurozona-postigla-dogovor-grckoj-
novi-program-pomoci>.
Banka.hr 2015b, Grčkoj odobren mosni kredit od 7 milijardi eura, pogledano 26.
kolovoza 2015.,<http://www.banka.hr/regija/grckoj-odobren-mosni-kredit-od-7-
milijardi-eura>.
Bertović Skračić, Z. 2015, 'Hoće li Grčka moći vratiti sve što duguje', Express,
pogledano 26. kolovoza 2015., <http://www.express.hr/ekonomix/hoce-li-grcka-moci-
vratiti-sve-sto-duguje-1439>.
Bilen, M. i Bučar, K. 2003, Osnove turističke geografije, treće izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, Mikrorad d.o.o., Zagreb.
70
Blanchard, O. 2005, Makroekonomija, Mate d.o.o., Zagreb.
Bogunović, A. i Sharma, S. 1995, Narodno gospodarstvo – osnove teorije i prakse, Art
studio Azinović, Zagreb.
Božina, L. i Leko, V. 2005, Novac, bankarstvo i financijska tržišta, Adverta, Zagreb,
British Broadcasting Corporation 2011, Greek government austerity measures,
pogledano 26. kolovoza 2015., <http://www.bbc.com/news/business-13940431>.
Brzaković, T. 2013, 'Menadžment u kriznim situacijama – uzroci i razmjeri svjetske
financijske krize i putevi izlaska', FBIM Transactions, vol. 1, no.1, pp. 47-55.
Central Intelligence Agency 2015, The World Factbook – Greece, pogledano 26.
kolovoza 2015., <https://www.cia.gov/library/publications/the-world-
factbook/geos/gr.html>.
Centralna banka Bosne i Hercegovine 2014, Tržišta kapitala: Povijesne informacije o
padovima i krizama na tržištu, pogledano 27. kolovoza 2015.,
<http://www.cbbh.ba/index.php?id=701&lang=bs>.
Centralna banka Bosne i Hercegovine 2015, Grčka kriza bez direktnog utjecaja na BiH,
pogledano 25. kolovoza 2015., <www.cbbh.ba/pdf.php?id=997&lang=hr>.
Cimeša, M. 2012, 'Suočavanje s ekonomskom krizom u Grčkoj',Sol Croatia, pogledano
25. kolovoza 2015., <solcroatia.org/wp-content/uploads/Suocavanje-sa-
krizom_grcka.pdf>.
Ekonomski.mk 2014, Karta Grčke, pogledano 23. kolovoza 2015.,
<http://ekonomski.mk/2014/03/1/mapa-grcke/>.
European Comission 2014a, Why did the crisis happen?, pogledano 26. kolovoza 2015.,
<http://ec.europa.eu/economy_finance/explained/the_financial_and_economic_crisis/w
hy_did_the_crisis_happen/index_hr.htm>.
71
European Comission 2014b, Why did the crisis spread?, pogledano 26. kolovoza 2015.,
<http://ec.europa.eu/economy_finance/explained/the_financial_and_economic_crisis/w
hy_did_the_crisis_happen/index_hr.htm>.
European Comission 2015a, Euro, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://ec.europa.eu/economy_finance/euro/index_hr.htm>.
European Comission 2015b, Financial assistance to Greece, pogledano 26. kolovoza
2015.,
<http://ec.europa.eu/economy_finance/assistance_eu_ms/greek_loan_facility/index_en.
htm>.
European Comission 2015c, Greece, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://europa.eu/about-eu/countries/member-countries/greece/index_hr.htm#goto_1>.
Eurostat 2015a, General government deficit/surplus, pogledano 26. kolovoza 2015.,
<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=
tec00127& plugin=>.
Eurostat 2015b, General government gross debt, pogledano 26. kolovoza 2015.,
<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=
tec00127& plugin=>.
Filipović, V. 1989, Filozofski rječnik, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb.
Fotopoulos,T. 2009, 'A systemic crisis in Greece', The International Journal of
Inclusive Democracy, pogledano 27. kolovoza
2015.,<http://www.inclusivedemocracy.org/journal/vol6/vol6_no1_takis_Greece_the_i
mplosion_of_the_systemic_crisis.htm>.
Funda, D. i Majić, T. 2011, 'Upravljanje krizom' u: Veleučilište Velika Gorica 2011,
Zbornik radova: IV. Međunarodna konferencija 'Dani kriznog upravljanja', Velika
Gorica.
72
Gavrilović Jovanović, P. 2001, Međunarodno poslovno financiranje, Ekonomski
fakultet, Beograd.
Greek Economy 2015, Greek Data Updates, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://greekeconomy.blogspot.com/>.
Grgić, D. i Kordić, G. 2011, 'Analogija krize zemalja s margine Eurozone s krizom u
Bosni i Hercegovini', Ekonomska misao i praksa, vol. 20, no. 1, pp. 203-224.
Grgid, M. i Bilas, V. 2008, Međunarodna ekonomija, Lares plus d.o.o., 2008.
HR portfolio 2012, ECB i Grčka tajnim sporazumom stvorile kaos na tržištu obveznica,
pogledano 27. kolovoza 2015., <http://www.hrportfolio.hr/analize/ecb-i-grcka-tajnim-
sporazumom-stvorile-kaos-na-trzistu-obveznica-20-02-2012-93>.
Hrvatska udruga banaka 2011, Profitabilnost banaka i krediti - kako su banke ublažile
krizu 2008.-2010., pogledano 26. kolovoza
2015.,<http://www.hub.hr/sites/default/files/hub_analize_broj_25_-_26_-
_3_godine_krize.pdf>.
Hrvatski leksikon 2015, Hunta, pogledano 04. rujna 2015.
<http://www.hrleksikon.info/definicija/hunta.html>.
Jurčić, Lj. 2010, 'Financijska kriza i fiskalna politika', Ekonomski pregled, vol. 61, no.
6, pp. 317.-334.
Kesner-Škreb, M. 'Porez na dodanu vrijednost“, Institut za javne financije, pogledano
05. rujna 2015., <http://www.ijf.hr/pojmovnik/porez_na_dodanu_vrijednost.htm>.
Krueger, D. 2008, Makroekonomika, Sveučilište u Pensylvaniji, Pensylvanija.
Ladenburg, T. 2012, 'The Theory of Laissez-Faire', Digital History, pogledano 03. rujna
2015., <www.digitalhistory.uh.edu/teachers/.../unit7_4.pdf>.
73
Leksikografski zavod Miroslav Krleža 2015, Gospodarstvo Grčke, pogledano 25.
kolovoza 2015.,
<http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=23212#poglavlje5875>.
Letica, B. 2010, 'Prva svjetska financijska kriza u dvadeset i prvom stoljeću: uzroci i
posljedice', International Relations Quarterly, pogledano 26. kolovoza 2015.,
<http://www.southeast-europe.org/pdf/03/DKE_03_H_T_BAL.pdf>.
Limun.hr 2015, Stagflacija, pogledano 04. rujna 2015.,
<http://limun.hr/main.aspx?id=10192&Page=2>.
Lonely planet 2015, Greece, pogledano 23.08.2015.,
<http://www.lonelyplanet.com/greece>.
Marjanović, G. 2010, 'The impact of economic crisis on the main course of economic
thought', Ekonomski horizonti, vol. 12, no. 2, pp. 5-20.
Mihalj, P. 1999, 'Dugovi zemalja u tranziciji', Politička misao, vol. 36, no. 2, pp. 193-
204.
Ministarstvo europskih integracija 2005, Peto proširenje Europske unije: 2004., Zagreb,
2004.
Obadić, A. i Globan, T. 2012, 'Strategija financiranja fiskalnih i vanjskih neravnoteža
tijekom dužničke krize u Eurozoni', Ekonomski fakultet u Zagrebu, pogledano 27.
kolovoza 2015., <econpapers.repec.org/RePEc:zag:chaptr:12-10>.
Omrčen, M. 2013, 'Tajna nevidljive ruke', Portal hrvatskog kulturnog vijeća, pogledano
04. rujna 2015., <http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/omren-mirko/15418-m-
omrcen-tajna-nevidljive-ruke.html>.
Oxford Economics 2010, Is Greece headed to default?, pogledano 27. kolovoza 2015.,
<http://www.oxfordeconomics.com/free/pdfs/greece_default(feb10).pdf>.
74
Ožanić, M. 2012, Pojmovnik pojmova iz poduzetništva, Razvojna agencija, Zagreb,
2012., str. 15.
Paunović, M. 2007, Moralni hazard, pogledano 04. Rujna 2015.,
<http://trzisnoresenje.blogspot.hr/2007/06/moralni-hazard.html>
Prga, I. i Šverko, I. 2006, 'Izdvojeni aspekti razvoja bankovnog tržišta', Zbornik
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, vol. 1, no. 4, p. 263-270.
Prohaska, Z., Olgić Draženović, B. i Suljić, S. 2012, 'Uloga banaka u recesiji hrvatskog
gospodarstva', Hrvatska znanstvena bibliografija, pogledano 04. rujna 2015.,
<http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=547422>.
Puška, A. i Maksimović, A. 2014, 'Odnosi s javnošću putem internetskih stranica na
primjeru krizne situacije u mliječnoj industriji', Praktični menadžment, vol. 5, no. 1, p.
92-97.
Ristić Ž. i Komazec B. 2011, Globalni financijski menadžment, Etnostil, Beograd, 1999.
Rječnik financijskih pojmova 2012, Akcelerator, pogledano 04. rujna 2015.,
<http://webhosting-wmd.hr/rjecnik-pojmovi-a/web/akcelerator>.
Senić, R. i Lukić, S. M. 2009, Krizni menadžment, Paneuropski univerzitet, Banja luka.
Skillas, P., Galatsidas, G. 2010, The political economy of the Greek crisis: Roots,
Causes and Perspecitves for Sustainable Development, Euro Journal publishing.
Stojanov, D. i Jakovac, P. 2013, 'Ekonomska znanost u zamci globalizacije', Ekonomski
pregled, vol. 64, no. 5, pp. 447-473.
Šentija, J. 1977, Opća enciklopedija, svezak 3, Jugoslavenski leksikografski zavod,
Zagreb.
The Observatory of Economic Complexity 2015, Learn More About Trade in Greece,
pogledano26. kolovoza 2015., <https://atlas.media.mit.edu/en/profile/country/grc/>.
75
Thomas, K. 2015, 'Why Greeks hold all cards', Blogorrhea, pogledano 27. kolovoza
2015., <htt Ministarstvo europskih integracija 2005, Peto proširenje Europske unije:
2004., Zagreb, 2004.p://asserttrue.blogspot.com/2015/05/why-greeks-hold-all-
cards.html#>.
Tomljanović, P. 2005, Leksikon država svijeta, Extrade d.o.o., Rijeka.
Tourist Information Office 2013, Greece – Mountains, pogledano 04. rujna 2015.,
<http://www.visitgreece.gr/en/nature/mountains>.
Trading economics 2015a, Greece inflation rate, pogledano 25. kolovoza 2015.,
<http://www.tradingeconomics.com/greece/inflationrate>.
United Nations 2015, National Accounts Main Aggregates Database - Greece,
pogledano 23. kolovoza 2015., <http://unstats.un.org/unsd/snaama/selbasicFast.asp>.
Vasiljević, B. 2011, 'Svjetska ekonomska kriza i ekonomska teorija', Singipedia,
pogledano 22. kolovoza 2015.,
<http://www.singipedia.singidunum.ac.rs/attachment.php?s=59744547f0184df95ca5a4f
d9a615c56&attachmentid=2681&d=1323428160>.
Vlašić, T. 2015a, 'Grčka ima dugu povijest zaduživanja i bankrota', Telegram.hr,
pogledano 25. kolovoza 2015., <http://www.telegram.hr/politika-kriminal/grcka-ima-
dugu-povijest-zaduzivanja-i-bankrota-a-prvi-su-kredit-digli-i-prije-osnivanja-same-
drzave/>.
Vlašić, T. 2015b, 'Kad pročitate povijest grčkog zaduživanja i bankrota bit će vam
daleko jasnije koliko im je taj problem duboko ukorijenjen u državi', Telegram.hr,
pogledano 04. rujna 2015., <http://www.telegram.hr/politika-kriminal/grcka-ima-dugu-
povijest-zaduzivanja-i-bankrota-a-prvi-su-kredit-digli-i-prije-osnivanja-same-drzave/>.
Vukonić, B. i Čavlek, N. 2001, Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb.
76
Wikipedia.org 2015, Hunta, pogledano 04. rujna 2015.
<http://www.hrleksikon.info/definicija/hunta.html>.
77
POPIS ILUSTRACIJA
POPIS TABLICA
Stranica
Tablica 1. Makroekonomski i mikroekonomski uzroci bankarskih kriza ...................... 10
Tablica 2. Kretanje bruto domaćeg proizvoda Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.
godine ............................................................................................................................. 29
Tablica 3. Kretanje bruto nacionalnog dohotka Grčke u razdoblju od 2000. do 2013.
godine ............................................................................................................................. 33
Tablica 4. Dodana vrijednost Grčke prema gospodarskim djelatnostima u razdoblju od
2000. do 2013. godine (u milijunima eura) .................................................................... 34
Tablica 5. Udio proračunskog deficita država članica Europske unije u BDP-u u
razdoblju od 2004.-2014. godine (u %) .......................................................................... 52
Tablica 6. Udio javnog duga zemalja članica Europske unije u BDP-u u razdoblju od
2004. do 2014. godine (u %) .......................................................................................... 54
Tablica 7. Mjere štednje i spašavanja u gospodarskom sustavu Grčke .......................... 61
78
POPIS SHEMA
Stranica
Shema 1. Razvojne faze financijskih kriza ....................................................................... 5
Shema 2. Najznačajniji uzroci financijskih kriza ............................................................. 7
Shema 3. Vrste financijskih kriza ................................................................................... 10
Shema 4. Rezultati istraživanja bankarskih i valutnih kriza autora Kaminskyja i
Reinharta ......................................................................................................................... 13
Shema 5. Glavni mehanizmi širenja gospodarske krize iz SAD-a na svijet................... 44
Shema 6. Nedostaci sustava ekonomskog upravljanja u Europskoj uniji ...................... 47
Shema 7. Domaći i međunarodni uzroci krize u Grčkoj ................................................ 59
79
POPIS GRAFIKONA
Stranica
Grafikon 1. Gospodarska struktura Grčke (u % BDP-a) ................................................ 25
Grafikon 2. Kretanje stope BDP-a Grčke u razdoblju od 2000. do 2013. godine .......... 30
Grafikon 3. Kretanje tečaja Grčke u razdoblju od 2001. do 2013. godine ..................... 35
Grafikon 4. Kretanje stope nezaposlenosti u Grčkoj u razdoblju od 2007. do 2014.
godine ............................................................................................................................. 37
Grafikon 5. Najznačajniji izvozni proizvodi Grčke u 2014. godini ............................... 39
Grafikon 6. Najznačajniji uvozni proizvodi Grčke u 2014. godini ................................ 40
Grafikon 7. Struktura javnog duga Grčke prema kreditorima ........................................ 55
80
POPIS SLIKA
Stranica
Slika 1. Prostorni položaj Grčke ..................................................................................... 21
Slika 2. Dobna struktura stanovništva Grčke ................................................................. 23
Slika 3. Dolasci i potrošnja inozemnih turista u Grčkoj u razdoblju od 2004. do 2014.
godine ............................................................................................................................. 26
Slika 4. Kretanje stope inflacije u Grčkoj u razdoblju od 2000. do 2015. godine ......... 36
Slika 5. Kretanje vrijednosti izvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine ........ 38
Slika 6. Kretanje vrijednosti uvoza Grčke u razdoblju od 2001. do 2014. godine ......... 39
Slika 7. Stope rasta prosječnih nominalnih plaća u odabranim državama Eurozone u
odnosu na baznu 2000. godinu ....................................................................................... 57
Slika 8. Kretanje prosječnih realnih plaća (tamna linija) i produktivnosti rada (svijetla
linija) u Grčkoj u razdoblju od 1996. do 2011. godine................................................... 58
81
82