Oscar-Claude Monet (Pariz, 1840. - Giverny, 1926.) je najdosljedniji francuski slikar impresionizma.U svojoj petoj godini sa porodicom seli iz Pariza u Le Havre gdje je i naucio slikati. Slikao je portrete svoje porodice i lokalnih prizora te portrete stanovnika La Havrea. Kao mladic, Monet je susreo Eugenea Boudina (1824-98). Boudin je slikao na otvorenom i nagovarao Moneta da cini to isto. Monet je uzivao u tom iskustvu i shvatio da zeli biti umjetnik. Po njegovoj slici"Utisak", odnosno prema francuskom nazivu izvornika "Impression, soleil levant", je i citav pravac, impresionizam, dobio ime. Pored "Impresije" ili "Zalaska sunca", naslikao je i "Rađanje sunca". Monet je u pocetku slikao figuralne slike (krajobraze sa 2 do 3 lika), a kasnije i prave krajobraze. Znao je isti motiv slikati vise puta, cineci cijele serije, primjerice "Procelja Rouenske katedrale".Monet je bio ocaran svjetlom. Naslikao je nekoliko skupina sa istim motivom, pokazujuci kako se boja mijenja s promjenom svjetlosti. Godina 1892-93. naslikao je niz slika katedrale u Rouenu, Francuska. Radio je brzo, ponekad vise od 14 razlicitih slika dnevno, nanoseci debele slojeve boje koji su izgledali kao da oponasaju debljinu samog kamena.Godine 1883. Monet je preselio u Giverny na sjeverozapadu Francuske. Oko svoje kuce uredio je prekrasan vrt i izgradio ribnjak u koji je posadio lopoce. Sljedecih 25 godina taj vrt bio je njegova omiljena slikarska tema i ribnjak s lopocima uvijek je ponovo slikao. Bio je ocaran bojama tih cvjetova, svjetlosnim efektima na njegovu liscu i odrazima u vodi ribnjaka. Mnoge slike lopoca bile su goleme pa je Monet izgradio specijalni atelje u kojemu je radio.

Velika djela: Drvored jablana i Rouenska katedrala

ImoresijaSerije slika

proslava sreće i blagostanja.

na prikazuje plesače okupane sjajnim popodnevnim svjetlom u dvorištu ispred plesne dvorane Moulin de la Galette (Mlin od palačinaka) u pariškoj četvrti Montmartre. Ova dvorana za ples subotom popodne je za vrijeme lijepog vremena organizirala popularne plesove u svom vrtnom dvorištu i bila je pojmom užitka srednje klase, ali i mjesto na zlu glasu jer su se tu nudile i prostitutke. No, na Renoirovoj slici nema ni naznake tom neugodnom ozračju koji bi narušio idilično ljetno poslijepodne, u kojemu sunce lukavo kroz grane, ali i upaljene svjetiljke, u mrljama svjetlosti obasjavaju izletnike s djecom u nedjeljnoj odjeći koji razgovaraju i mlade ljubavnike koji plešu u srednjem planu i jedini su svjesni umjetnikovih pogleda.

dok je njihova opuštenost naglašena slobodnom neformalnom kompozicijom. Naime, slika je pažljivo spletena ne rasporedom figura nego cjelokupnim dojmom, svjetlošću koja prodire kroz grane i načinom na koji je Renoir potezima kista protkao plesače i cijelo platno valovima plave i ljubičaste.

Ova idilična slika bezbrižnog doba nevinosti, svojevrsnog raja, zgodno utjelovljuje Renoirovo poimanje umjetnosti:

Pierre-Auguste Renoir

Na salonu 1873. godine doživio je prvi uspjeh, koji nije ponovio na prvoj zajedničkoj impresionističkoj izložbi.

u siromasnoj porodici krojaca koji nije imao sredstava da izdrzava porodicu te je Renoir vec kao trinaestogodisnji djecak morao traziti posao. Radio je u jednoj pariskoj tvornici porculana kao slikar porculana. Obilazio je Louvre gdje je upoznao djela mnogih slavnih slikara, narucito kopirajuci stil Rubensa. Upoznao je slikare koji su imali slicne ideje o slikarstvu, kao što su: Alfred Sisley, Bazille, Monet. S njima je odlazio da slika u prirodi Prvi put je izlagao 1864. godine, ali nije doživeo uspjeh. God.1881. otputovao je u Alzir gdje je trazio nove inspiracije za svoje slike.. U kasnoj fazi se poceo zanimati za kiparstvo, no zbog svoje bolesti nije mogao da realizira brojne ideje.  Jedino je svojerucno izradio bistu najmladjeg sina 1908. godine. Pred kraj zivota, 1919. godine, posjetio je Louvre kako bi vidio svoja djela medju slikama starih majstora slikarstva kojima se divio. Kao slavan i poznat umjetnik, preminuo je 1919. godine u francuskom selu Cagnes-sur-Mer na azurnoj obali.

surađivao je s Monetom i u kavani koju su zajednički posjećivali trudio se uhvatiti kavanski život i atmosferu pariškog noćnog života po kojima je također poznat.Renoir je isprva slikao pod utjecajem realizma, ali 70-ih godina razvio je vlastiti izraz, karakterističan po svjetloružičastim oker i modrim tonovima, te se priključuje impresionistima. Slikao je život Pariza na ulicama i teatru i pučkim zabavištima. Česti su motivi kupačica, ženskih i dječjih glava. U čulnom i nagonskom zanosu za ljepote viđenog svijeta slikao je sve do duboke starosti. Kada mu je reuma ukočila prste slikao je kistom vezanim za šaku. Ostavio je vrlo veliki broj radova