Mladi i drutvo pitanje identiteta

Urednica: Emina BuinkiSuradnici/e: Vlasta Iliin, Ivona Mende, Benjamin Perasovi, Bojana ulum, Martina Globonik, Teo MatkoviLektura i korektura: Anamarija SooIzdava: Mrea mladih HrvatskeDizajn i tisak: ACT Printlab d.o.o., akovec

Svibanj/lipanj 2010.

Tiskanje ove publikacije omogueno je temeljem financijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga drutva u skladu s Ugovorom br. 421-02/09-PP-4/39. Miljenja izraena u ovoj publikaciji su miljenja autora i ne izraavaju nuno stajalite Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga drutva.

ISSN 1847-7402

Stavovi autora/ica ne odraavaju stavove Mree mladih Hrvatske.

[Sadraj biltena]

Uvod [05]

tko Su mladi i to o njima znamo?Vesna tefani: Kult(ura) mladocentrinosti [10]Julija Kranjec: Kakvu to (drutvenu) promjenu nose mladih u Hrvatskoj? [16]Ema Stari: Neinformiranost mladih o EU [21]

kultura i Subkulture mladihAna Preveden: minkeri otpor mladih kroz rituale gdje je tu otpor? [28]Darko op: Anarho pank 90-ih, subkultura ili kontrakultura? [33] Draenka Mihovilovi: Aktulane subkulturne skupine u Hrvatskoj [38]Ivan Vuk: Moralna panika [44]

obrazovanje mladihNatalija Luki: kolarine ine manji dio studentskog standarda [50] Monika Rajkovi: Europska dimenzija u obrazovanju sadraj, vrijednosti [57]Ivana Begi: A to kada nisko padne, tko visoko leti? Analiza problema odustajanja od studija uz razmatranje vanosti studentskih savjetovalita [64]

volonterStvo kao podruje Socijalizacije mladihAna ui: Uloga sveuilita u obrazovanju drutveno odgovornih i aktivnih graana [72]Danijela Peri: Volontiranjem u svijet rada [80]Domagoj Mori: Stavovi mladih o volontiranju u Hrvatskoj [88]Nina Rapo: Volontiranje pravni okvir u RH [94]

Marko Filipovi: Prepoznatljivost, uvaavanje i vanost volonterskog rada na lokalnoj i regionalnoj razini [98]

mladi i mediji tko tu koga gleda?Davor Pavii: Facebook juer, danas, sutra [108]Slaven Kadeka: Javna televizija kao agent sekundarne socijalizacije mladih [112]Anja Kladar: Programi za mlade HTV-a, RTL-a i NoveTV [116]

dodatakAnja Kladar: Mladi s rijetkim bolestima [121]

[Uvod]

Pitanje identiteta mladih vieslojno je pitanje koje izraava brojne perspektive. Moemo li govoriti o identitetu mladih kao takvom ili je posrijedi vie identiteta koji potvruju heterogenost populacije sa svim svojim obiljejima? to je ono to mlade ini mladima i po emu se razlikuju od ostalih drutvenih skupina? Kakvu kulturu njeguju mladi i to izraavaju kroz pripadnost subkulturnim skupinama? Kakav je njihov socijalizacijski potencijal i kakvu vrstu podrke imaju u odrastanju i integraciji u drutvo? Koliko su aktivni graani/ke koji doprinose pozitivnim drutvenim promjenama?

Istraivanja o mladima govore kako su mladi kao skupina od 15 do 30 godina najraznovrsnija drutvena skupina i kako se njihovi problemi, potrebe i drutveni poloaj razlikuju od mjesta do mjesta, od generacije do generacije, s obzirom na uvjete njihove socijalizacije i izbora, dostupnost obrazovanja ili zaposlenja. Naravno, mnoge probleme poput nezaposlenosti mladi dijele u svim dijelovima Hrvatske pa i ire. Vana su pitanja politike pismenosti i participacije mladih, aktivnog ukljuivanja mladih u drutvo, odgovornog odrastanja i sl. s obzirom na iznimno podzastupljenu prisutnost mladih u gotovo svim drutveno-politikim procesima.

Kako bi osnaila mlade da aktivnije pristupe svojemu, ali i ivotu svoje zajednice te potaknula pozitivne drutvene promjene, Mrea mladih Hrvatske ove je godine pokrenula Studije o mladima za mlade - izvaninstitucionalni interdisciplinarni edukacijski program koji okuplja mlade osoba iz razliitih drutvenih podruja (studenti/ce, uenici/e srednjih

[5]

kola, djelatnici/e javne uprave, aktivisti/kinje organizacija civilnoga drutva, novinare/ke i dr.). Studijima nastojimo potaknuti: uenje mladih o mladima za mlade, razumijevanje politike za mlade, te odgovoran graanski angaman.

Metodologija koju koristimo temelji se na participativnom uenju, interaktivnom pristupu, poticanju kreativne razmjene teorijskih i praktinih pristupa, poticanju suradnje i umreavanja, poticanju razvoja praktinih znanja i vjetina. Ova metodologija i youth-friendly pristup vane su znaajke ovog programa.

Studiji se sastoje od tri edukacijska modula: Mladi i drutvo pitanje identiteta, Sudjelovanje mladih u razvoju politika za mlade i demokratskim drutvenim procesima i Mladi kao aktivni graani kapital u demokratizaciji drutva, te praktikuma laboratorija ideja, kritikog razmiljanja i artikuliranja pogleda na svijet mladih. Prvi edukacijski modul Mladi i drutvo pitanje identiteta obuhvatio je sljedee kolegije: Pristupi, metodologija i rezultati istraivanja o mladima (dr.sc. Vlasta Iliin), Istraivanja o mladima u kontekstu EU (mr.sc. Ivona Mende), Sociologija mladih kultura, subkultura i kontrakultura (dr.sc. Ben Perasovi), Nezavisna kultura mladih i kulturne politike (Katarina Pavi), Civilno drutvo i volonterstvo podruje socijalizacije mladih (mr.sc. Bojana ulum), Volonterstvo i organizacije mladih (Anamarija Soo) i Mladi i mediji Tko tu koga gleda? (Martina Globonik).

Plod promiljanja i artikulacije razmiljanja mladih s obzirom na gore navedene teme, nalazi se u ovome biltenu. Prvi bilten Studija o mladima za mlade sadri mnotvo tekstova, osvrta, pitanja za razmiljanje koja su mladi/e polaznici/e postavili pred itatelje/ice. Bilten treba shvatiti kao prostor izraavanja najrazliitijih ideja koje pokazuju raznovrsnost pogleda mladih na svoj i poloaj drutvene skupine mladih u drutvu. Nadamo se da

[6]

e vam itanje ovog biltena otvoriti neke nove perspektive i potaknuti vas da i vi neto uinite za mlade.

Zahvaljujemo se svima koji su svojim angamanom pomogli izdavanje ovog biltena.

[7]

[tko Su mladi i to o njima znamo?]

Kult(ura) mladocentrinosti

Mladi nositelji promjeneOdgovornost

RetradicionalizacijaKult mladostiIzazovi EU za mladeNasilje

Marginalizacija mladihMeugeneracijski jaz

[10]

Vesna tefani: kult(ura) mladocentrinosti

Tema ovog osvrta je uglavnom proizala iz analize Pristupi, metodologija i rezultati istraivanja o mladima dr.sc. Vlaste Iliin na Studijima o mladima za mlade u sklopu kolegija Mladi i drutvo pitanje identiteta. Mladi su predstavljeni kao raznolika skupina individualaca/ki koja je u istraivanjima definirana iskljuivo dobnom granicom. Problem marginalizacije mladih prisutan je uz problem jaza izmeu pojedinih marginaliziranih podskupina unutar skupine mladih. Opisana je perspektiva kritikog gledanja na ulazak u svijet odraslih kao procesa ukalupljivanja u oekivane drutvene okvire. Utjecaj tranzicije i globalizacije na mlade u ovim drutvenim okvirima je velik i rezultira velikom neizvjesnou i fragmentiranjem mladih, to s jedne strane mogu biti posljedice nezadovoljstva i letargije mladih. Stupanj izraenosti problema mladih u Hrvatskoj je u direktnoj vezi sa stupnjem izraenosti razvojnih tekoa cijelog hrvatskog drutva. Individualizacija mladih i oslanjanje na vlastite i obiteljske resurse znatno je prisutnije nego oslanjanje na drutvene resurse, to potencijalno ima za posljedicu kasniju odsutnost odgovornosti spram zajednice. U kontekstu govora o mladocentrinosti kao tenji koja je povezana s istovremenim gledanjem na mlade kao na resurs i kao na problem, istaknuta je i bivalentna perspektiva mladih koji su svojim stavovima slini starijima, a istovremeno tee zadravanju mladocentrinosti. Kako bi bilo rijei o mladocentrinosti, potrebno je definirati mlade kao glavne nosioce iste. Mladi kao drutvena skupina objedinjuju populaciju u dobi od 15. do 30. godine ivota. Kohorta koja ne uzima u obzir populaciju od navrene 30. godine i starije (npr. do 35. godine) zapravo iskljuuje injenicu da su osobe u dobnoj skupini od 30. do 35. godine mladi, iako su po svojem stupnju zrelosti i pripremljenosti za svijet rada znatno blii populaciji mladih

[11]

od 25. do 30. godine. Pojam nehomogenosti populacije mladih definira mlade kao skupinu koja je unutar sebe raslojena sukladno diferenciranosti drutva. Postoji li uope onda i opreni pojam homogenost mladih? Ukoliko govorimo o kriterijima koji obuhvaaju socijalni status i obrazovna postignua te tipove socijalizacije mladih, homogenost uope ne postoji u kohorti mladih. Logino je, ukoliko se na mlade gleda kao skupinu iskljuivo iz dobne perspektive, da je suvino naglaavati nehomogenost mladih jer bi to onda podrazumijevalo i postojanje pojma homogenosti mladih. Pristupanje mladima kao drutvenom resursu uz istovremeni pristup mladima kao drutvenom problemu te kreiranje javnih politika koje se tiu mladih stvara zapravo dehiscenciju izmeu pojedinih skupina mladih te pridonosi sve veoj marginalizaciji pojedinih skupina iz perspektive socijalnog statusa, stupnja obrazovanja, socijalnog porijekla, rodne pripadnosti... Zanimljivo je kako rezultati istraivanja obrazovne strukture mladih govore kako je skoro 72% mladih u kohorti od 15. do 19. godine bez kvalifikacije, a ne uzima se u obzir diferencijacija unutar te skupine. Naime, logino je da osobe koje jo uvijek redovno pohaaju srednju kolu nemaju nikakvu kvalifikaciju te se analogno tome nalaze u istoj skupini s ljudima koji imaju samo osnovnokolsko obrazovanje.

esto se ulaenje mladih u svijet odraslih spominje kao proces koji je otean institucionalizacijom obrazovanja, problemima zapoljavanja, kasnijim zasnivanjem vlastite obitelji... Nerazumljivo je kako se posao i zasnivanje obitelji esto veu za odrasle. To, ugrubo gledano, postaje jedna od bitnih socioekonomskih odrednica, neto poput karte, za ulazak u svijet odraslih. Dobro doli, dobar dan, imate li kartu? Da, zaposlen/a sam i elim jednog dana imati djecu. Onda izvolite... To preuzimanje trajnih drutvenih uloga kao ideal ini se jednim od najveih krivaca za marginalizaciju mladih u odnosu na starije i nezadovoljavajuu integraciju u drutvo. Zato postoji stalna tendencija ukalupljivanja u okvire tih istih drutvenih uloga i zato

[12]

se mladi trude neprestano kupiti kartu za odraslost? Zar to znai da je lake biti socioekonomski zavisan/na o nekome i distanciran/a od javnih poslova pa tako ujedno jedina sigurnost proizlazi iz tog stava? Postoje li onda i neki mladi koji su i dalje mladi i tako se osjeaju, koji su u svoj toj tenji mladocentrinosti uspjeli kupiti kartu u svijet odraslih, a pritom i dalje ostali mladi? Postoje li tzv. perspektivni mladi koji balansiraju izmeu svojih unutarnjih tenji da ostvare sebe kroz svoje svakodnevno djelovanje i istovremeno nose drutvenu odgovornost ili joj barem tee u velikoj mjeri?

Hrvatska, kao tranzicijska zemlja zahvaena procesom globalizacije, ima populaciju mladih koja je jako izloena nesigurnosti koja proizlazi iz tih procesa. Time mladi postaju ranjiva skupina kojoj je potrebna zatita. Mlade esto pogaa osjeaj neizvjesnosti vlastite budunosti i perspektive koji moe imati dalekosene posljedice. Ponekad je prisutan osjeaj da rjeenja nema, a katkad se ini da se ono nalazi izvan granica koje su nametnute. Ta neizvjesnost moe biti jako tetna i moe rezultirati velikim nezadovoljstvom koje vrlo lako prelazi u letargiju. Kompeticija (uz pristup resursima) je takoer jedan od esto spominjanih faktora manjkave integracije mladih. Ona je, meutim, sama po sebi vrlo pozitivna, ukoliko je svrsishodna i ako motivira mlade ljude na vlastito ostvarivanje i ulazak u svijet odraslih koji tako funkcionira.

Glavna pitanja koja se ovdje nameu su: a) od strane koga bi mladi trebali biti zatieni od negativnih posljedica ili popratnih pojava ovih procesa i na koji nain te b) tko snosi posljedice osim mladih ukoliko to nije tako. S druge strane, tu su i potencijalno pozitivne strane koje mogu otvoriti neke nove perspektive za mlade ljude i kao takve bi se trebale definirati i proirivati na iru grupu mladih ljudi, a ne samo na pojedince. To je proces koji bi trebao jednako ukljuivati mlade ljude kao i starije. injenica da su mladi koji djeluju u kontekstu omladinskog angamana danas fragmentirani ne mora po svojoj definiciji biti nuno negativna stvar ukoliko se na to gleda kao na raznolikost

[13]

koja predstavlja mogunost razvitka mladih i njihovog ireg djelovanja. Meutim, marginalizacija mladih nikako nije pozitivna posljedica gore spomenutih procesa i nikako ne olakava snalaenje mladih u istima.

Zanimljiva je korelacija izmeu stupnja izraenosti problema mladih u odnosu na stupanj izraenosti razvojnih tekoa u hrvatskom drutvu. Jedan od zanimljivih zakljuaka je i taj da mladi u Hrvatskoj nemaju neke posebne nove probleme koje mladi izvan granica ove drave nisu vidjeli i iskusili. Problemi mladih, dakle, u ovom kontekstu nisu otkrivena topla voda ve neto to je perzistentno prisutno u skupinama koji ne ive nuno na ovim prostorima. Definiranje tih problema vrlo je bitan inicijalni korak u njihovu rjeavanju. Oni mladi s poetka ovog teksta koji toliko tee tome da ostanu mladi, a time zapravo ne preuzimaju drutvenu odgovornost unutar granica, zapravo nisu bad guys s poetka prie ve su to oni isti mladi koji tee tome da se prema njima postupa kao prema ljudskom kapitalu (nikako u doslovnom smislu te rijei, ve kao grupi koja moe itekako doprinijeti razvoju cjelokupnog drutva svojim vitalnim, obrazovnim i fleksibilnim karakteristikama).

Ukoliko se na individualizaciju mladih gleda kao na pristup mladih u kontekstu ostvarenja vlastitih ivotnih ciljeva, usmjerenja te interpersonalnih odnosa, zakljuak o mladocentrinosti se isto moe izvesti na nain da je tenja mladocentrinosti zapravo individualna tenja i proizlazi iz svakog pojedinca, s tim da je varijabilna po svom opsegu, trajanju i nekim temeljnim odrednicama tj. vrijednostima na kojima je utemeljena. Problem koji se u tom kontekstu pojavljuje je pasivizacija mladih koja proizlazi iz stava da nakon pouzdavanja u vlastitog/u sebe i svoje potencijale, kapacitete i osobnost, dolazi pouzdavanje u resurse koji su neto iri i hijerarhijski dolaze nakon a to su obiteljski resursi. Oekivanja spram ire drutvene zajednice nalaze se nakon tih oekivanja. Takav slijed se smatra loginijim i toleriran je od strane zajednice. To je problem koji moe predstavljati zatvoreni

[14]

krug zajednica ne pokazuje interes i ne tretira mlade adekvatno te se mladi okreu resursima koji su za njih najjednostavnije, najblie i oekivano najsvrhovitije rjeenje na individualnoj razini. To pak u konanici rezultira time da mladi, nakon ostvarenja vlastitih obrazovnih, profesionalnih, stambenih, obiteljskih i drugih potreba, nemaju osjeaj odgovornosti spram te iste zajednice na koju se nisu mogli osloniti. Rjeenje tog problema je prekidanje zatvorenog kruga te zahtjeva angaman iz oba smjera mladih i zajednice, a to je definitivno proces koji zahtjeva vrijeme i znatne koliine energije.

U kontekstu mladocentrinosti, zanimljivo je kada se govori i o komparaciji rezultata istraivanja o meugeneracijskim razlikama koja su pokazala da razlike nisu prema opsegu niti prema tipu tolike da bi se moglo govoriti o jazu generacija, ali svakako imaju indikativan karakter. Govori se i o nepovoljnom drutvenom statusu mladih te o njihovoj slabijoj ukljuenosti u drutvena zbivanja, a istovremeno i o tome kako su se ti isti mladi pokazali znatno liberalnijima, tolerantnijima i fleksibilnijima od starijih. S druge strane, pokazalo se da su mladi, osim u drutvenom statusu i specifinim omladinskim odrednicama (slobodno vrijeme, subkulturni obrasci ponaanja), zapravo uvelike slini starijim generacijama. Zapravo, problem moda zapravo see u drugu krajnost jesu li dananji mladi previe slini starijima pa zato neprestano tee kulturi mladocentrizma? Pitanje koje se namee je i je li takav stav uope pozitivan za mlade u ovim drutvenim okvirima, ukoliko uistinu ele unijeti eljene promjene i utjecati na vlastitu aktivizaciju. Kad zajednica na mlade gleda istovremeno kao na problem i resurs, zato i mladi imaju taj isto bivalentni nain gledanja koliko su zapravo u svojim stavovima slini starijima, istovremeno teei zadravanju svoje mladocentrinosti.

Zanemarivanje potreba fragmentirane skupine mladih u realnom hrvatskom drutvenom kontekstu definitivno predstavlja problem koji je jako povezan

[15]

sa stupnjem razvitka hrvatskog drutva. Je li ovo drutvo krenulo u smjeru prepoznavanja vlastitih potencijala koje gaji u skupini mladih i je li uope spremno to otkriti na ovom razvojnom stupnju? Koliko je spremno poraditi na tome? Je li ovo drutvo svjesno prolaznosti vremena i je li svjesno da ti isti mladi predstavljaju buduu skupinu relevantnih drutvenih aktera koji e se nalaziti na istim pozicijama na kojima se nalaze dananji drutveni akteri? Vrijeme prolazi, a pozicije moi su promjenjive... Vjerujete li u iznenaenja?

[16]

Julija Kranjec: kakvu to (drutvenu) promjenu nose mladi u hrvatskoj?

esto ujemo izjave o tome kako su mladi ti koji nose promjenu i koji su buntovni dio drutva. No je li to u Hrvatskoj zaista tako? Istraivanja su pokazala kako se kod mladih u Hrvatskoj vrlo jasno uoavaju retradicionalizacija i vrijednosna orijentacija gotovo ista starijoj generaciji. Vrlo esto se objanjenjima zato je tomu tako ujedno opravdava, tepa, relativizira i dodatno podrava drutvena i politika marginalizacija, nezainteresiranost, socijalna nesenzibilizacija te retradicionalizacija mladih. Moje stajalite je da je odravanje, uvrivanje i prenoenje (nekih) tradicionalnih vrijednost ponajvie problematino kada se radi o jednom sveprisutnom obrascu ponaanja nasilju.

Mladi su budunost! Mladi su buntovni! Mladi su skloni eksperimentiranju! Mladi nose promjenu! Mladi su otvoreniji za promjene nego stariji! Mladi se protive ustaljenim pravilima! Mladi su tu da mijenjaju svijet! Takve i sline izjave uju se vrlo esto. Ja bih rekla da ih ljudi izgovaraju ne razmiljajui zapravo o njima, kliejski, ali i zato to dobro zvue te zato to bismo htjeli da je zaista tako. Da, meni te izjave zvue jako mono. Pomislim, pa da, mlada sam i elim mijenjati svijet, ne elim reproducirati ustaljene, viestruko dokazano nefunkcionalne i neracionalne obrasce ponaanja, ne elim podravati diskriminirajue i nasilne institucije i obiaje, ne elim biti dio drutvene nepravde, ne elim zabijati glavu u pijesak, ne elim preko drugih doi do statusa, ne elim... Pa, ini se da mnogi mladi oko mene tako ne misle. I upravo zato su mit o mladima i reenice s poetka teksta jedna wishfull zbilja... Sve dok se svi ne odluimo da postane istinska zbilja.

[17]

Takav zakljuak nisam izvela iz vlastite glave, ve takvu zbilju pokazuju istraivanja koja kau kako su mladi sliniji starijoj generaciji i da u biti govoriti o mladima kao neprilagoenoj i letarginoj drutvenoj skupini nije u potpunosti tono. Zanimljivo, zar ne? Nadalje, iz spomenutih istraivanja moe se uvidjeti kako proces socijalizacije novih generacija tee bez znaajnih drutvenih potresa i postavlja se pitanje nisu li mladi zapravo previe slini starijoj generaciji, a da bi u drutveni ivot i ustaljene obrasce ponaanja uskoro mogli unijeti eljene promjene.

Pitam se zato je to tako? ive li mladi u idealnom svijetu, ako ga ve ne ele mijenjati? Ili oni svijet koji ih okruuje doivljavaju kao savren? I ako mladi u Hrvatskoj ive u svijetu koji ne ele mijenjati, zato ga ja ne doivljavam kao idealnog?

Puno je tu razmiljanja i, rekla bih, opravdanja zato je tome tako. Najea i najuvjerljivija su ona o ratnim, poratnim i tranzicijskim problemima drave unutar ijih granica ivim, a iz njih se onda izvlae raznorazna druga. Meni je najzanimljivije promatrati kako se vrlo esto takvim objanjenjima ujedno opravdava, tepa, relativizira i dodatno podrava drutvena i politika marginalizacija, nezainteresiranost, socijalna nesenzibilizacija te retradicionalizacija mladih. Upravo su te odlike one kojih se pribojavam u opisu mladih koji su indikatori promjene koja slijedi. Odlike koje bih ja voljela vidjeti nalaze se u tragovima, a odnose se na aktivan angaman mladih u drutvu, odgovornu graansku politiku participaciju te ne samo naelno pristajanje, ve i djelovanje za vrijednosti poput solidarnosti, ravnopravnosti spolova, nediskriminacije drugih i drugaijih. Primjerice, udio mladih ukljuenih u organizacije mladih, zatite okolia, ljudskih prva i mirovne organizacije je 8,3%, dakle ni desetina mladih. Udio mladih ukljuenih u volonterski rad je oko 5%, a i udio mladih koji su sudjelovali u prosvjedima, akcijama i kampanjama za neko javno dobro poput javno financiranog

[18]

visokog obrazovanja, antikorupcije (primjer Varavske), prava radnika po mojoj procjeni nije reprezentativan. Zato ne iznenauju ni sljedei nalazi istraivanja koji pokazuju kako se mladi kod rjeavanja nekih drutvenih problema oslanjaju na tercijarnu prevenciju, poznatiju kao pojam gaenja vatre te kako misle da su za rjeavanje problema mladih najodgovorniji roditelji i svaka mlada osoba za sebe, a potom vlada i obrazovne institucije. To pokazuju i primjeri organiziranja mladih sa pozitivnim ishodom kao to su pronalaenje krivca za smrt Luke Ritza, odgaanje dravne mature i slino gdje se uoava kako su aktivnosti usmjerene na sanaciju posljedica, ali ne i na uzroke. S obzirom na to, slijedi logino pitanje je li se u tim sluajevima problem uope rijeio?

Tu dolazim do dijela koji me najvie intrigira, a to je spremnost mladih da djeluju u smjeru sustavnog i konstruktivnog rjeavanja problema koje primjeuju i koji ih uljaju. Spremnost da kritiki sagledaju odnose, obrasce ponaanja i sustav vrijednosti koji ih okruuje. ini mi se kako je dobar primjer za to problem nasilja, tonije kultura nasilja. Naime, svakodnevno smo okrueni brojnim primjerima nasilja i, ono to je najproblematinije, ine nam se kao neto toliko uobiajeno da ih ak prestajemo doivljavati kao neto protiv ega se valja boriti. Zbog kompleksnosti tog problema esto ne vidimo i teko prepoznajemo gdje mu je poetak, a gdje kraj i od kud tono krenuti. Ono to mene svaki put izbezumljuje jest da je nenasilje toliko nepoznato i toliko egzotino da se velika sredstva od strane drave troe na programe i projekte putem kojih e se mlade ljude educirati kako da ne budu nasilni. Nije li strano da mi moramo educirati mlade ljude kako da ne budu nasilni jedni prema drugima? Kako da naue nenasilno komunicirati? Kako da ne diskriminiraju nego da potuju druge ljude? Kako rat nikada ne bi trebao biti rjeenje? Kako je svaki ivot jednako vrijedan?

S druge strane, sve mi je to potpuno jasno kada se osvrnem na proteklih 20 godina i atmosferu u kojoj smo odrastali i u kojoj su poinitelji ratnih

[19]

zloina heroji, u kojoj je socijalna osjetljivost i solidarnost potisnuta u drugi plan, u kojoj se naglaava orijentacija na kompeticiju i individualizaciju postignua i u kojem se politikom bave uglavnom oni koji nemaju eluca, odnosno kompetencija. U takvoj atmosferi potrebno je mnogo vie hrabrosti za suprotstavljanje i bunt protiv dominantnih drutvenih vrijednosti nego za podravanje i reproduciranje istih. Potrebno je mnogo vie rada na sebi ako se odluimo za suoavanje sa vlastitom ulogom u podravanju takve klime. I u tom smislu me zabrinjava retradicionalizacija mladih (naravno da ne mislim da su sve tradicionalne vrijednosti loe). Zabrinjava me ako je to postao najdominantniji nain kako se mladi nose s okruenjem u kojem ive i ako ne vide alternative.

Nadalje, ne bih htjela nastaviti ivjeti u drutvu u kojem je dominantan stav i starijih i mladih o tradicionalnim vrijednostima naeg drutva da odravamo status quo. Pa iako se slaem s tumaenjima da je dugogodinje zapostavljanje mladih uzrokovalo odravanje i prenoenje predrasuda, diskriminacije, ksenofobije, nasilja, rasizma i diskriminacije na raznim osnovama, ipak mi se ini da ne bi sve trebalo ostati na prebaenoj loptici. Nije mi u redu da pristajemo na neravnopravno drutveno ureenje - patrijarhat, na vrlo jednolino i homogeno drutvo gdje se svaka razliitost sankcionira nama tradicionalnim pristupom - nasiljem, gdje grupa od dvadeset sluajno odabranih srednjokolaca/ki iz cijele Hrvatske ne poznaje niti jednog ateista tradicionalno vjerska identifikacija, gdje izbjeglice nisu dobrodole jer bi mogle ugroziti nau tradicionalnu nacionalnu i rasnu istou, gdje se sve ne-heteroseksualce smatra bolesnima jer je cijeli svemir heteroseksualan

Smatram kako su upravo nenasilje kao opeprihvaena vrijednost, drutvena odgovornost, svjesnost o problemu i konstruktivno ophoenje sa sluajevima diskriminacije i krenja ljudskih prava ta drutvena promjena koju elim vidjeti i ivjeti oko sebe. I sad mi nedostaje veza s ozbiljenjem

[20]

onog mita s kojim sam poela tekst, odnosno nedostaje mi pobuna protiv onog dijela roditeljske/veinske kulture koji se koristi za opravdanje ili legitimaciju nasilja, pasivnosti i marginalizacije mladih, a koju bi upravo mladi kao najvitalniji, najfleksibilniji, kreativni i inovativni drutveni resurs trebali potaknuti i iznijeti.

Literatura: Iliin, Vlasta (2005.) Mladi Hrvatske i europska integracija, Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu.

[21]

EMA STARIneinformiranoSt mladih o eu

Europska unija je gotovo sigurna hrvatska budunost, a graani, posebice mladi o njoj ne znaju dovoljno. Veliki je problem nezainteresiranost i neinformiranost mladih te se u Hrvatskoj po tom pitanju nije uinilo mnogo. Za animiranje i informiranje mladih nisu dovoljne samo knjige i broure ve su potrebne interaktivne radionice i predavanja. Upravo zbog neinformiranosti meu graanima se javljaju strahovi i negativni stavovi o Europskoj uniji. Vrijeme je da se promjene metode informiranja mladih jer je u interesu drave da njezini graani u Europsku uniju uu spremni.

Europska unija je u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina tema dana. Do juer je Europska unija bila gotovo nedohvatljiv cilj i prilino nepoznat mit, danas je veliki izazov za Hrvatsku, a sutra vjerojatno i stvarnost. Za starije narataje Europska unija je velika promjena jer ona sa sobom donosi neke nove vrijednosti, navike, pravila i zakone. Za nas mlade, to je vjerojatna, ali i drugaija budunost. Ve s predajom zahtjeva za lanstvo u EU postali smo svjesni prednosti koje Europska unija donosi nama mladima: vea mobilnost, bolje mogunosti kolovanja i pronalaska posla u inozemstvu, itd. Dakako, svaka promjena sa sobom nosi i strahove, ali najvei problem Hrvatske pri ulasku u Europsku uniju jest neinformiranost njezinih graana, prije svega mladih. Iz istraivanja iz 2004. godine provedenog meu 2.000 mladih i 1.000 starijih ispitanika saznajemo da vie od 50 % mladih ima neutralnu sliku o Europskoj uniji dok je kod starijih ispitanika broj neutralnih neto manji. Takav veliki postotak moe biti rezultat neinformiranosti ili nezainteresiranosti. Upravo mlade ljude, koji e se u Europskoj uniji

[22]

kolovati i raditi, trebale bi zanimati mogunosti koje im ona prua. Takoer, istraivanja pokazuju da se openito negativan stav prema Europskoj uniji temelji na nedovoljnoj informiranosti. Meu hrvatskim graanima prisutne su razne dezinformacije i nagaanja o Europskoj uniji koje proizlaze iz neinformiranosti, a zbog toga se stvaraju strahovi i negativni stavovi prema Uniji.Mi mladi smo skupina koju bi Europska unija zaista trebala zanimati jer je to naa budunost; o putu kojim e Hrvatska ii u budunosti ovisi i nae budue kolovanje, mogunost pronalaska posla, mogunost putovanja, selidbe u druge drave Europe, itd. Zbog navedenih razloga mogli bismo zakljuiti da je mladima u interesu da se informiraju, da znaju to ih oekuje u budunosti, koje su privilegije graanina Europske unije i koje promjene ona donosi. Meutim, prema istraivanju iz 2004. godine mladi u Hrvatskoj informacije najee dobivaju s televizije, njih priblino 71%, od ega samo 1/10 ispitanika prati informacije o politikom ivotu, radu institucija i Europskoj uniji. Takoer, prema istom istraivanju 24% mladih esto posjeuje internet te upravo tim putem prikupljaju veinu informacija. S druge strane, zanimljiv je podatak da se ak 62,3% mladih rijetko ili nikad ne koristi internetom. No, uzmemo li u obzir da se radi o istraivanju iz 2004. godine moemo zakljuiti da bi danas postotak istih bio manji. Mladi su neinformirani, a takoer mnogi su i nezainteresirani da se informiraju i saznaju osnovne injenice o Europskoj uniji ili barem injenice vezane uz njih, mlade. Tko je krivac za to? Jesu li mladi zaista jedini krivci zbog svoje neinformiranosti te ija je zadaa informirati mlade o Europskoj uniji? Rekla bih da je to zadaa Vlade i njezinih institucija, odnosno Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija te Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Ne moemo rei da se u Hrvatskoj ne radi ba nita po pitanju informiranosti graana, ali se to esto svodi na osobni odabir i angaman osobe. elim li ja i hou li se osobno potruditi saznati kako je nastala Europska unija, koje su

[23]

njezine institucije, kakvu politiku ona vodi te koje su prednosti Unije, ili ne? Iz prije navedenog istraivanja saznajemo da se 44% ispitanih mladih i 50% starijih smatra dobro informiranima o temama vezanim uz EU, ali je samo 32.6% mladih i 35.6% starijih znalo u kojoj se fazi pregovora za pristupanje Uniji nalazila Hrvatska u tom trenutku. U interesu je drave da njezini graani, a posebice mladi, u Europsku uniju uu spremni, odnosno da znaju koje ih privilegije, ali i mogue prepreke oekuju. Postoji mnogo internetskih stranica namijenjenih osobito mladima koje nude informacije vezane uz mlade, odnosno mogunosti dobivanja stipendija za kolovanje u zemljama EU, mogunosti razmjene studenata iz Hrvatske i Europske unije, itd. No ponovno se sve svodi na to da su informacije ponuene, ali se nije uinilo mnogo po pitanju animiranja mladih. Mlade treba potaknuti na informiranje o Europskoj uniji isto kao to ih treba potaknuti na volontiranje ili aktivno djelovanje u lokalnoj zajednici. Mali je broj onih koji e se surfati po internetu traei informacije o EU, itati lanke u novinama ili se informirati nekim drugim putem. Dakako, ima mladih koji su eljni znanja i informacija te je njima dovoljno ponuditi ih, odnosno osigurati im broure, knjige, asopise ili internetske stranice kako bi se dobro informirali o EU te kako bi mogli sami procijeniti podravaju li ulazak Hrvatske u Europsku uniju ili ne. Ostatak mladih treba animirati putem raznih radionica i predavanja. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija pod pokroviteljstvom Europske unije izdalo je nekoliko broura namjenjenih informiranju mladih. Neke od njih su EU for YOU!, Europa u 12 lekcija, Vodi kroz institucije Europske unije, itd.

Ukoliko je cilj informirati i animirati mlade u Hrvatskoj, smatram da nije dovoljno samo tiskati i podijeliti knjige i broure, bez obzira bile one namijenjene upravo mladima. Zakljuujem da izvora informiranja mladih ima, no ostaje na mladima da se sami poele informirati. Vjerojatnost za to je slaba. Veu vjerojatnost pruio bi, po meni, trud dravnih institucija na animiranju mladih da se informiraju putem raznih radionica u kolama,

[24]

udrugama i vijeima mladih u lokalnim zajednicama. Kao dobar primjer metode informiranja mladih o europskim integracijama u Hrvatskoj navela bih GONG-ove radionice Europa u razredu. Rije je o nizu interaktivnih radionica namijenjenih maturantima srednjih kola u Republici Hrvatskoj kojima se na zanimljiv nain objanjavaju konkretni uinci lanstva Hrvatske u Europskoj uniji, posebice to ono znai za mlade, njihovu mobilnost, obrazovanje i budue zapoljavanje.

Smatram da bi ve u osnovnim kolama trebalo poeti provoditi zanimljive radionice vezane za Europsku uniju primjerene djejoj dobi putem kojih bi ih se ve od malih nogu upoznalo s pojmom EU. Takoer bi takve radionice trebalo nastaviti provoditi u srednjim kolama, bez obzira na usmjerenje, putem kojih bi se mlade upoznalo s povijeu i funkcioniranjem Unije, no prije svega s mogunostima koje im ona prua. Smatram da bi barem nekoliko radionica godinje rezultiralo veim brojem zainteresiranih mladih.

Takoer, pogledamo li kurikulume osnovnih, srednjih strukovnih kola i gimnazija moemo zakljuiti da informiranje i uenje mladih o EU nije ba zastupljeno, a kao maturantica gimnazije mogu potvrditi da u koli putem obveznih predmeta nisam dobila mnogo znanja o Europskoj uniji. Unije smo se doticali u tragovima na predmetu geografije te politike i gospodarstva. Budui da se Hrvatska blii ulasku u EU te da je samo pitanje vremena kada e se to dogoditi, smatram da bi se uz interaktivne radionice informiranje o Europskoj uniji trebalo uvrstiti u kolske kurikulume te tako poveati i poboljati utjecaj obrazovnog sustava na informiranje mladih o toj temi. kole bi mogle organizirati radionice o EU kao izbornu nastavu, ali takoer vie sadraja o Europskoj uniji u redovnim kolskim predmetima postupno bi rezultiralo informiranijim uenicima graanima.

Zakljuno, mladi u Hrvatskoj nisu dovoljno informirani o Europskoj uniji, koja je neupitna hrvatska budunost. Istraivanja su pokazala da graani

[25]

Republike Hrvatske, iako se mnogi izjanjavaju kao dobro informirani o Europskoj uniji, slabo poznaju europske institucije i integracijske procese. Usudim se rei da su se dosadanje metode informiranja i animiranja mladih pokazale poprilino neuspjenima jer su se odnosile na vrlo mali broj mladih ljudi. Upravo zbog toga smatram da bi vei utjecaj obrazovnog sustava na informiranost o EU rezultirao i informiranijim graanima. Jedan od problema u naoj zemlji u kontekstu ulaska u EU je nezainteresiranost i neznanje graana o toj temi. Takvi u Europsku uniju, za vlastito dobro, ne bismo trebali ii. Zbog toga smatram da bi se informiranjem mladih putem radionica u kolama i udrugama smanjilo njihovo neznanje, a mogue i nezainteresiranost.

Literatura:

Iliin, Vlasta (2005.) Mladi Hrvatske i europska integracija, Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu.

[kultura i Subkulture mladih]

minkeri

Anarho punk

Navijai

Otpor mladih

Kontrakultura

Emo

[28]

ANA PREVEDEN

minkeri otpor mladih

kroz rituale gdje je tu

otpor?

Subkultura kao skup normi, vrijednosti i obrazaca ponaanja razlikuje skupinu ljudi od ostalih lanova drutva. One nastaju iz potrebe ljudi za pripadanjem i pronalaskom vlastitog identiteta. Odnos subkulture prema dominantnoj kulturi moemo opisati kao svojevrsnu odvojenost od dominantne kulture, bez suprotstavljanja ili kao otpor prema dominantnoj kulturi, to onda ve nazivamo kontrakulturom ili alternativnom kulturom. Neke od karakteristika subkulturnih grupa jesu: samoorganiziranje, zajedniki interesi i ciljevi te nepropisanost uloga i naina ponaanja.

Gore navedena definicija subkulture prilino dobro opisuje to ona zapravo jest. No, meni se osobno svidjela zanimljiva definicija subkulture gledana iz perspektive predstavnika Birminghamske kole, koja je zapravo jedna od teorija o nastajanju subkulturnih skupina. Krajem ezdesetih i u sedamdesetim godinama autori u sredite interesa postavljaju subkulture mladih ije nastajanje veu uz pokuaj simbolikog razrjeenja proturjeja kapitalizma. Jedan od istaknutih pripadnika te kole, Phil Cohen, subkulture definira kao proizvod mladih iz radnike klase koji na taj nain rjeavaju proturjeja koja susreu u roditeljskoj, ali i dominantnoj kulturi. Cohen istie kontekst nastajanja subkultura mladih kao vrijeme raspada tradicionalnih zajednica radnike klase. Radnike su obitelji istrgnute

[29]

iz svojih tradicionalnih veza i prekrojene po srednjeklasnom obrascu nuklearne obitelji. Zbog toga dolazi do sukoba u obiteljima radnike klase i generacijskih konflikata. Prema Cohenu, ti se konflikti razrjeuju na dva naina: ranijim stupanjem u brak i stvaranjem vlastite obitelji ili stvaranjem subkulture mladih1.

Subkulturu definiraju kao otpor mladih kroz rituale. Otpor bi prema mom miljenju znaio nekakav vid neslaganja s neim, ali ojaan stavom kako je to neto s ime se ne slaemo i potpuno neprihvatljivo. Ritual je (svean) in ili ceremonija koja se odrava u skladu s odreenim zadanim pravilima, a ima simbolian sadraj. Uglavnom su to obredi uvjetovani faktorima odreene kulture. Mogue je da u kroz ovaj osobni osvrt potpuno pojednostaviti, ak banalizirati neke stvari, meutim, voljela bih iskazati, ali ujedno i propitati svoje neslaganje s poimanjem minkera kao subkulturne skupine mladih. Subkulturu se objanjava kao odvojenost od dominantne kulture bez suprotstavljanja, kao otpor prema dominantnoj kulturi ili kao otpor mladih kroz rituale to prema mom miljenju ne doputa da se subkulturnom skupinom mladih podjednako smatraju i minkeri i, recimo, haomani, punkeri ili navijai. Gdje je tu otpor?

minkere ne moemo postaviti u neki precizno definiran vremenski kontekst. Moemo li ih smjestiti u sedamdesete, osamdesete ili pak devedesete? Rekla bih da ne. Kada stanem razmiljati o tome kako se oni preteito vode in-out filozofijom, mogla bih se sloiti s time. Oni nisu trendseteri, jer njih je zbilja malo. Trendseteri su, recimo, modno-znalaka podskupina minkera, koju veina minkera modno prati. Treba imati na umu kako minkeri sedamdesetih definitivno nisu bili u istom poloaju kao minkeri danas, uzimajui u obzir razlike u kontekstu ondanjeg socijalizma i nametnute uniformnosti, u odnosu prema dananjem izrazito potroakom drutvu. Eventualni se odmaci od uvaenih normi odijevanja minkera u

1http://www.cunterview.net/index.php/Opca-kultura/Subkultura-etiologija.html

[30]

vrijeme socijalizma moda i mogu nazvati otporom jer su odskakali, ali moemo li to nazvati otporom ili je to bio put ka sigurnom wow efektu koji minkeri uvijek ele postii?

Kod minkera je izgled presudan, moda je njihova glavna preokupacija, a ispoljavanje stila kroz ostale segmente njihova identiteta je sekundarno. Vano im je u pravi trenutak prepoznati neto to bi moglo biti poeljno uskom krugu ljudi. Ono to je donedavno tom istom uskom krugu ljudi bilo poeljno i in, sada postaje vrijedno prezira i totalno out. Brzo e prihvatiti neto novo to moe biti ak i dijelom identiteta neke druge subkulturne skupine mladih. Na primjer, znamo kako postoje skejteri i skejteri oni koji doista ive takav nain ivota, koji su posvetili tome cijeli ivot, time se bave ne samo u slobodno vrijeme nego i profesionalno, nose skejt u torbi, sputene hlae, bokserice koje im vire, ruksak i sl. (to je samo neto od njihovog vanjskog izgleda). Isto tako, postoje skejteri koji su fokusirani iskljuivo na kopiranje, odnosno finu prilagodbu odjevnog stila skejtera njihov e odjevni stil biti slian skejterskom, ali oni nee gotovo nita znati o samom sportu. No, to ih nee sprijeiti da povrno prate tu scenu sve dokle ona bude bila in. Moj je primjer daleko od primjera prave minke, ali mislim da dobro doarava moje vienje te filozofije.

I kroz ovaj banalni primjer moemo vidjeti kako se minkeri zapravo vrlo esto prilagoavaju, ne samo pripadnicima dominantne kulture, nego i pripadnicima ostalih subkulturnih skupina mladih. ele biti uoeni i posebni, ali ne kako bi izazvali negativnu reakciju ili potaknuli nekoga da razmisle o njihovoj poruci, nego kako bi izazvali divljenje i bili dobra djeca dominantne kulture (Perasovi 2001: 167) Biti drutveno prihvatljiv je zapravo ono emu oni potencijalno tee. To je netipino za pripadnike subkulturnih skupina mladih, posebice kada subkulturu definiramo kao otpor mladih kroz rituale prilagodba, a nikako otpor, kod ove drutvene skupine prevladava. Sva pravila koja eventualno moemo uoiti kod minkera opet su na neki

[31]

nain put ka to boljoj prilagodbi, a ne suprotno. Preeste promjene, koje su vidljive u svakom segmentu ivotnog stila minkera, takoer su dio njihovog identiteta.

esto ele pripadati i biti dijelom ega (bogatstvo, jet-set...) vie nego to doista jesu. Njihov glavni ritual izlazak, uglavnom bude obiljeen komentiranjem i prouavanjem svojeg i tueg izgleda, naina odjevanja, ponaanja i sl., to kod mene dodatno dovodi u pitanje oznaavanje minkera kao subkulturne skupine. Pritom ne smijemo izgubiti iz vida emu slui njihov glavni ritual. Veina mladih u adolescentskoj dobi, neovisno o tome kojoj subkulturnoj skupini pripadaju, vidi izlazak kao svoj glavni ritual, to se moe povezati s njihovim godinama. No, izlasci, komentiranje i prouavanje svojeg i tueg izgleda i sl. u jednom trenutku njihovog ivota prestaje biti glavnom preokupacijom.Isto tako, rekla bih kako minkeri kao skupina nemaju pretjeran osjeaj zajednitva i povezanosti s ostalim pripadnicima te skupine. esto se meu njima osjea ak i rivalstvo jer je stvar prestia biti onaj prvi ili vie in u emu. Ne tee nekakvoj promjeni koju zajedniki ele barem zagovarati, ako ne i postii. Bitna im je promjena na individualnoj, osobnoj razini, gdje se gubi svaki doticaj sa skupinom.

Pokuat u napraviti jednostavnu usporedbu s nekim drugim subkulturnim skupinama mladih. Za punkere, haomane ili navijae je stil odjevanja takoer vrlo vaan kao poruka ali i kao toka distinkcije od svih ostalih. No, za razliku od minkerskog, njihov nain odjevanja uglavnom nije opeprihvaen veem dijelu javnosti ili pak odailje poruku koja nije shvaena ili prihvaena od te iste javnosti. Odjea dakle uglavnom nije izraz stila, nego ima neko ire znaenje, odailje poruku. To ih dovodi u sukob s javnosti, ega kod minkera uglavnom nema, a njihove se poruke smatraju neprijateljskima, otpadnikima, dok su pripadnici ovih subkulturnih skupina smatrani devijantnima. Sukob s javnosti, poruka koja sugerira

[32]

otpor i potrebu za promjenom, vei osjeaj zajednitva meu pripadnicima punkerske, haomanske ili navijake skupine samo je nekoliko stvari koje prema mojem miljenju ove skupine oznaavaju subkulturnima, a minkere iz toga iskljuuju.Vjera, nada, zajednitvo, otpor, promjena pa ak i ljubav prema neemu i za neto to im je esto nedodirljivo i na to potencijalno ne mogu utjecati, samo su neke od imenica koje, po mom miljenju, daju na vanosti pojedinim drutvenim skupinama i svrstavaju ih u rang subkultura, s potencijalom da se promaknu u neto vie i dou nadomak statusa kontrakulture. U naem drutvu su minkeri ti koji su esto smatrani upravo normalnima u odnosu na bilo koju drugu skupinu mladih koja se kroz vrijeme pojavljuje. Mislim kako subkultura mora imati neku vaniju poruku, koja ne treba nuno teiti konkretnoj drutvenoj promjeni, kao to je to sluaj kod kontrakultura, ali svakako treba imati potencijal da se u tom smjeru razvije. minkeri kao subkulturna skupina mladih to jednostavno nemaju po mom miljenju.

Vratimo li se na definiciju subkulture kao otpora mladih kroz rituale, moemo vidjeti kako kod razliitih skupina mladih rituali uvijek postoje, bilo da su to izlasci, koreografije na utakmicama, odlasci na koncerte. No, otpor je neto to ne moemo uvijek identificirati kao prisutno. Naime, minkeri kao subkulturna skupina mladih esto zapravo pokuavaju drati korak s dominantnom roditeljskom kulturom odreenoga razdoblja prema kojoj ostale subkulturne skupine mladih pokuavaju pokazati otpor. Potonje nerijetko sadre u sebi i elemente koji ih ine bliima kontrakulturi nego subkulturi. minkere kao subkulturnu skupinu mladih bih redefinirala i pozicionirala kao sastavni dio dominantne kulture.

Literatura:Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena sociologija subkultura u Hrvatskoj, Zagreb: HSN.

[33]

DARKO OPanarho punk 90-ih, Subkultura ili kontrakultura?

Tema ovog teksta je anarho punk pokret 90-ih na podruju Hrvatske koji je imao neka obiljeja europskih drutvenih pokreta, a za cilj radikalno mijenjanje dominantne kulture i promjenu drutva. Anarho punk je veoma sinkretiki i fluidan pokret koji osim elemenata subkulture sadri i elemente kontrakulture. Kao elemente subkulture moemo navesti slian stil odijevanja i vrste glazbe, dok elementi kontrakulture, ovisno o kontekstu 90-ih, anarho punk izdvajaju iz subkulture zbog njegova antiratnog angamana, borbe za ljudska prava, prava ivotinja, slobodarskih ideja i ideje feminizma.

Subkulture su sociolozi (funkcionalisti 50-ih i marksisti 70-ih) smatrali produktom radnike klase, nieg sloja drutva kroz koje su mladi, zbog nemogunosti penetracije u vii sloj drutva, stvarali alternativne karijere i vlastite uspjehe. Kontrakulturu su smatrali subkulturom srednje klase, u kojoj su svoje mjesto nali razni drutveni pokreti koji su djelovali kao otpor brzo rastuem industrijskom drutvu. Pod kontrakulturom se smatraju mirovni, ekoloki, feministiki, veganski i skvoterski pokreti. Ti pokreti se javljaju u Europi 80-ih godina i imaju puno iri znaaj od stila odijevanja, vrste glazbe ili nekog slinog obrasca po kojom se mladi mogu uvrstiti u neku od subkultura.

Prema Perasoviu, pojam kontrakulture oznaava skup drutvenih pokreta i drugih aktera koji ele radikalnu drutvenu promjenu, na svim razinama, u

[34]

ukupnosti svakodnevnoga ivota, dok su subkulture oni akteri i simbolike strukture koje po nekim normama i vrijednostima odudaraju od ue ili ire roditeljske kulture, a mogu biti snano posredovane tritem, slobodnim vremenom i potronjom (Perasovi 2001). Drutveno okruenje i kontekst u kojem je anarho punk pokret na prostorima Hrvatske doivio procvat dao je pokretu dosta materijala za djelovanje i opstanak. U vrijeme krvavoga rata, rigidnoga nacionalizma, ovinizma i ksenofobije, medijske cenzure i propagande svrstati se u red onih koji su protiv rata, koji odbacuju mrnju prema drugome samo zbog nacionalnosti i vjere, znailo je traiti radikalnu promjenu drutva.

Vaan kanal u izraavanju svojih stavova o drutvu koje ih okruuje imala je glazba, najee punk ili hardcore, dva do tada razdvojena glazbena pravca koja su doivjela svojevrsno ujedinjenje. Mladi su, bez obzira na umijee sviranja, kroz bendove slali poruke mira, tolerancije i slobode, kritizirali drutvo, pristrane medije u slubi vlasti i izrugivali se s dominantnom kulturom. Tekstovi pjesama su esto direktno prstom upirali u dravu i vlast, te ih optuivali da su upravo oni ti kojima je u interesu rat, koji koriste za osobne interese, novanu i imovinsku korist te mo.

Zar vam nije jasno? ta to?

Da se to deava, kad drave oslabe, pa pokreu ratove, da je nahrane i obnove,

nema drave nastale, bez revolucije, to se utjecajem njihovim, pretvore u ratove, krvave

Hoete primjere? Sarajevo svakog dana, tisue granata, to glad ne uspije, unitit e bombama!

(Nula, pjesma Sloboda)

[35]

Dio je to teksta ibenskog benda Nula koji je pokrenuo lavinu slinih bendova na sceni. Odnos vladajuih struktura prema ovakvim porukama mladih bio je izrazito negativan. O tome svjedoi i dogaaj iz studenoga 1995. godine kada su na koncertu u Samoboru trebala nastupiti etiri benda (meu kojima i Nula). Koncert nije odran jer je vlast na mlade poslala jake policijske snage, izmeu ostalog i takozvane Alfe, pripadnike specijalne policije koji su mlade maltretirali po cijelom gradu, tukli ih i iivljavali se na njima, uope ne marei o dobi te djece i mladih. Samoborom su odjekivali pucnjevi, a rtvom policijske brutalnosti postao je svatko za koga su specijalci ocijenili da imaju veze s koncertom. Zanimljivo u ovom sluaju je svakako to to je kao slubeni razlog intervencije specijalne policije bio neprijavljivanje koncerta i strah od nasilne mladosti, iako je samo par dana prije ovog koncerta u istom prostoru nastupila mlada nada hrvatske dance scene, takoer na neprijavljenom koncertu. Intervencije policije u tom sluaju nije bilo.

Osim izraavanja kroz glazbu, mladi su teili i stvaranju autonomnih kulturnih centara u kojima bi sami kreirali programe i djelovali prema vani sa sadrajem kojeg u drutvu ili uope nema ili je marginaliziran te vrlo esto nazivan podrugljivim imenima. Suradnjom mladih pripadnika/ca anarho punk pokreta s civilnim drutvom (koje je tada bilo u povoju) i politikim aktivistima/cama koji su dijelili ideje i razmiljanja pokreta te direktnim akcijama na ulici, nastojalo se ukazivati na odreene situacije i pojave u drutvu koje su spomenutima bile neprihvatljive. Neke od tih akcija su lijepljenje plakata povodom prvog dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku kojima se pitalo vrijedi li posjet jednog ovjeka novca kojim se moglo obnoviti stotine kua i domova?; skvotiranje zgrade Doma mladih u Splitu (art skvot 1993), tampanje i dijeljenje novina Preko zidova nacionalizma i rata, itd.

Novine Preko zidova nacionalizma i rata nastale su kao produkt elje za protokom informacija meu ljudima jer su slubene komunikacije (na

[36]

primjer telefonske linije) bile zatvorene, mediji su bili cenzurirani i pristrani te kontrolirani od strane vladajuih, dok je internet jo uvijek bio velikoj veini nedostupan. Meu graanima zaraenih zemalja s podruja bive Jugoslavije osjeala se potreba za informacijama. Prvi broj novina Preko zidova nacionalizma i rata, izaao je 1993. godine u nakladi od 5.000 primjeraka. U novinama su pisali ljudi iz Hrvatske, Srbije, BiH, Makedonije i Slovenije. Spomenute novine bile su dobar temelj za nastajanje Zaginflatcha, biltena koji je bio jako vaan za neovisno informiranje u vrijeme reima Slobodana Miloevia u Srbiji. Bilten je probijao informacijsku blokadu te bio vaan izvor informacija za dio ljudi u Srbiji i izvan nje. Preko zidova nacionalizma i rata bio je naziv i dvije zajednike turneje bendova iz Srbije i Hrvatske (1998.).

Meu pripadnicima/cama anarho punk pokreta vaan nain informiranja i komunikacije bili su fanzini. Iako su postojali ve krajem sedamdesetih i u osamdesetim godinama, zbog politike klime u drutvu nije bilo pogodno izdavati nezavisne tiskane materijale. ira pojava fotokopirnih strojeva u devedesetima dovela je do pravog buma fanzinske scene. Fanzini su se pojavili u svakom gradu pa i najmanjim mjestima. Najee su sadravali intervjue s bendovima, organizatorima festivala, osobna razmiljanja autora, politike tekstove i stavove kako autora, tako i dopisnika, preglede lokalnih scena sa prostora bive Jugoslavije ili drugih drava, recenzije muzikih izdanja i drugih fanzina sve ono to su mainstream mediji ignorirali. Iako su sadrajno bili razliiti neki su se vie posvetili muzici, drugi su bili vie art, trei izrazito politiki svima je zajedniko bilo to da su okrenuti sceni. Kljuna je bila komunikacija i irenje informacija o sceni, novim izdanjima. Sve je gurao entuzijazam, elja za neim drugaijim U tom pokuaju stvaranja politikog i drutveno angairanog, najvie su se provlaile ideje vegetarijanstva (i znatno manje veganstva) kao politikog i etikog izbora, razne anarhistike ideje i prakse, osobna promiljanja drutva i ivota, za to je posebno otvoren prostor u kolumnama, raspravljalo se o punku kao subkulturi ili kontrakulturi ili tek svakodnevnim ivotnim problemima2.

2http://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/407/

[37]

Jedna od odrednica anarho punk pokreta je i otpor prema buduem kapitalistikom sistemu koji je trebao zavladati u Hrvatskoj nakon raspada socijalizma bive Jugoslavije. To se oitovalo i u DIY (Do It Yourself) nainu izdavanja fanzina, prisutnog i kod snimanja albuma bendova te pokretanje nezavisnih izdavakih kua koje su imale drukiji pristup kako bendovima tako i kupcima. Na gotovo svim ploama ili kazetama pisalo je ne platiti vie od xy kuna, ime se nastojalo da kupac ne plati veu cijenu od one potrebne da se ploa, kazeta ili fanzin producira, ali s druge strane i da se zatiti bendove kako nitko na njima ne bi zaraivao. Openito su distribucije i distributeri funkcionirali na nain da je razmjena stvari bila vrlo poeljan oblik trgovine, ime se pokuavalo umanjiti vanost novca. Sve je to jasno ukazivalo da pokret ima dijametralno suprotno promiljanje o drutvu od dominantne kulture koja je vladala (i jo uvijek vlada), elja za moi i sve veim profitom.

Entuzijazam koji su pripadnici/e anarho punk pokreta imali 90-tih, krajem desetljea se poinje afirmirati kroz neke nove kanale djelovanja. Dolazi do implementacije dijela pokreta u institucionalizirani sektor civilnog drutva, dok jedan dio pripadnika/ca djeluje kroz individualne akcije.

Literatura:Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena sociologija subkultura u Hrvatskoj, Zagreb: HSN.

[38]

DRAENKA MIHOVILOVIaktulane Subkulturne Skupine u hrvatSkoj

U svakodnevnom ivotu ne moemo rei za neku osobu tko je on/ona ili kojoj subkulturi pripada sve do onog trenutka kad tu osobu bolje ne upoznamo. Nove subkulture evoluiraju kada grupa od nekoliko pojedinaca ima jednak strah od toga da postane neto ili netko to oni zapravo ne ele biti. Ti pojedinci e pronai nain da sprijee da se to dogodi, napravit e sve da promijene svoje ivote. No kako danas definirati subkulturu? to treba istaknuti u toj rijei, to je ono to trebamo razumjeti?

Najjednostavniji nain da razumijemo to je subkultura bio bi: kada svoju veliku strast pretvori u svoj nain ivota. Akteri odreene subkulture meusobno dijele interese i ostvaruju ciljeve koje ne mogu ostvariti u postojeim drutvenim institucijama, upoznaju i oblikuju sebe i izgrauju svoju osobnost, to je najvaniji uinak djelovanja subkulture na pojedinca. Da bi subkultura doista opstala i bila snana ona mora imati etiri stvari:

1. predanost biti potpuno predan svim lanovima svoje grupe,2. identitet lanovi moraju imati osjeaj pripadnosti i povezanosti sa skupinom kojoj pripadaju, stvarati razliite perspektive od onih ljudi koji se nalaze izvan skupine,3. posebnost ine zajedniki ukusi, ideali i vrijednosti same skupine koja se razlikuje od drugih grupa/ skupina,4. autonomija biti neovisna skupina, ne oslanjati se na mainstream kulturu, proizvoditi ono sto je zaista potrebno za grupu da bi ona mogla funkcionirati I napredovati.

[39]

No to je danas sa subkulturama u Hrvatskoj? Ne moemo rei da je dolo do stvaranja nekih novih subkultura, ve moemo konstatirati da je dolo do jaanja ve postojeih subkultura, spajanja nekih subkultura ili nestanka nekih subkultura. Sve zanimljivija subkulturna skupina je i emo subkulturna skupina koja odjednom u Hrvatskoj postaje sve popularnija.

emo subkulturna skupina Nastala u Americi, najee su je povezivali s gradiem Long Islandom. Emo je zapravo u poetku bio jedna vrsta glazbenog anra no u zadnjih nekoliko godina uzeo je maha i pretvorio se u masovni adolescentski pokret u kojem se naglasak stavlja na otvorenost prema svojim emocijama, ali najvie prema onim tunima. Emo skupina ili novi tuni klinci kako ih danas zovu se esto jo i vee uz adolescentsku depresiju, nezdravu introspekciju te samoozlijeivanje. Ovaj oblik subkulture danas se smatra najveim adolescentskim fenomenom. Emo skupine prepoznatljive su prema sluanju emo i scream bendova, komuniciranju preko Myspacea, crnoj odjei, blijedom tenu, crnoj minki, specifinim frizurama. Emoi ivot shvaaju na melodramatian nain. Svoj ivot gledaju kroz razne katastrofine scenarije i misle kako ih nitko ne razumije, da su uvijek omalovaavani u drutvu te na taj nain sebi nanose fiziku bol. S druge strane strunjaci misle drugaije. Za emo subkulturu kau kako nju ine djeca i mladi koji su psihiki bolesni, nestabilni ili homoseksualne osobe koje nisu prihvaene u drutvu. To su uglavnom pojedinci koji ele to vie panje privui na sebe jer se osjeaju jako usamljeno. lanovi emo skupine ne smiju priznati da pripadaju emo skupini. esto se danas emo subkulturi pripisuje da promie kulturu rezanja, meutim emoi ee stimuliraju samoranjavanje. Ono gdje vjerodostojnost ema kao neeg vieg od modnog pokreta pada jest injenica da je to kult mladosti. Naglasak stavljam na kult deprimirane, otuene, melankoline mladosti.

[40]

navijake subkultureU Hrvatskoj se ovaj oblik subkulture javio ve u osamdesetim godinama. Veinu tih skupina ine mladi ljudi koji osjeaju potrebu za emancipacijom i izgradnjom vlastitog indetiteta. Navijae moemo promatrati kroz dvije skupine: jedni su oni navijai kojima navijanje predstavlja odmor, a drugi su oni koji navijanje shvaaju ozbiljno te onda postaju agresivni i iz navijaa postaju razbijai. Danas bi se moglo rei kako navijae moemo gledati na etiri razliita naina: navija kao pravi navija, navija iz nekog trenda, navija kao nasilnik i navija kao politiki aktivist. U posljednjih 15-ak godina navijai su postali politiki entitet, njihove poruke su izazivale razliite reakcije u javnosti, od preutnog ili otvorenog podravanja pa do kritiziranja, a ponekad i pravog demoniziranja. Stoga se postavlja pitanje kako su se navijai pretvorili od vatrenih pratitelja sportskih priredbi, orijentiranih prvenstveno na te priredbe, u subkulturu koja se sve vie okree samoj sebi i svojoj ulozi u drutvu u kojem egzistira?

U svakom sluaju, navijai su uvijek teili skrenuti pozornost javnosti na sebe, to je vana funkcija nasilja koje prakticiraju ekstremne navijake grupe. No, osim to joj je cilj skrenuti pozornost javnosti na sebe, navijaka subkultura omoguuje mladim ljudima da na neki nain savladaju krizu identiteta. Identitet odreene navijake skupine je ono na emu se ona temelji, to esto dovodi do ekstrema u komunikaciji sa svima koji toj skupini ne pripadaju (odnos mi i oni).

Nasilje je danas postalo veoma aktualnim i vee se uz navijake skupine novinske stranice se sve vie pune nasiljem. Na taj nain panju dobivaju ekstremni navijai koji odjednom tim svojim inom postaju netko. Danas se subkultura navijaa najee povezuje samo s nasiljem i nasilnikim ponaanjem. Pod nasiljem se ne smatra samo fiziko, ve i simboliko te verbalno nasilje. Naglasak se pokuava staviti na razliku izmeu ritualnog i stvarnog nasilja. Meutim, danas nema te razlike jer vrlo brzo ritualno

[41]

nasilje prelazi u neto stvarno. Ono to bih ovdje eljela istaknuti je to da za sve ove oblike nasilja postoji samo jedna karakteristika njihovom funkcijom privui panju javnosti. No ono to je danas postalo zabrinjavajue je to to sve ee neutralni gledatelji postaju rtve nasilja te na taj nain grupe huligana potiu svoje geslo: nasilje zbog nasilja.

Nasilje je danas najpogodniji i najsigurniji nain da se postigne drutvena vidljivost to je ono to prodaje vijest. Navijake subkulture trebale bi doivjeti neku vrstu katarze te na taj nain transformirati opasno u nenasilje.

turbofolk subkultura 21. stoljea?Turbofolk se moe objasniti na jednostavan nain: Folk je narod. Turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora s unutarnjim izgaranjem. Turbofolk je gorenje naroda. Turbofolk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Turbofolk je glazbeni stil koji je nastao u Srbiji u ranim 90-im godinama. Turbofolk je nastao iz pop-folk glazbenog stila uz velik utjecaj modernih stilova. Turbofolk je bio plasiran kao mainstream kultura koja se odvijala putem institucija kao to su medijske kue kue koje su pokrivali kljuni ljudi biveg reima. Te kue su proizvodile medijske sadraje, pa tako i zabavne sadraje. Imali su izvore prihoda koji su bili povezani s reimom, a novac koji je ulazio u medijske tokove nije bio ist. Kada razmiljamo o turbofolku na razini stila, to je hibridni medijski anr i glazbeni pravac. Turbofolk je izrazito urbani fenomen urbani zato to se dogaa u gradu i pod utjecajem je Zapada spaja hippie, rock, rave, techno glazbu sa novokomponiranom narodnom glazbom. Turbofolk je od poetka gledan kao subkultura dizelaa, kriminalaca, sponzorua, povratnika sa ratita. Ova subkultura je iz kriminalnih krugova sa periferije grada prela u masovne medije i postala mainstream.

[42]

Hrvati su opsjednuti ovom kulturom u kulturolokom i civilizacijskom smislu turbofolk pokretu je polo za rukom ono to ni jednom pokretu do sada nije uspjelo. injenica je da turbofolk opstaje. Ta subkultura se namee kao jedina i ispravna, ne tolerira nita drugaije, nita to nije turbo. Stil ivota turbofolka je prihvaen jer je usko vezan uz turbo potroako drutvo i kapitalizam koji je postao svakodnevnica. Kada spomenemo rije turbofolk u glavama veine ljudi prou kriminalci, uivatelji droge i sl. No, zanimljivo je da je njihov stil ivota toleriran u svim krugovima drutva.

Crkva se sve vie obruava na metalce i rokere, a najmanje na predstavnike turbofolka. Turbofolk je u startu pokuao nai zajedniki jezik s Crkvom i vlasti jer su pripadnici tog miljea znali da ih ne mogu svladati. Bolno je to su Crkva i vlast sve to prihvatili i nasjeli na turbofolk kao na normalnu kulturu. S druge strane sluamo svakim danom kako ljudi na vlasti i u Crkvenim krugovima govore da je ouvanje nae kulture i jezika na glavni cilj. Pa to je tu vie nae!?

Moje je miljenje da kultura turbofolka propagira sedam smrtnih grijeha i kriminal kao nain ivljenja. Ovaj pokret je u posljednjih deset godina tisuama hrvatskih graana isprao mozak, duhovno ih unitio, ispraznio, stvorio turbo potroake lutke koje e cijeli svoj ivot sanirati posljedice iz turbo mladosti. Turbo kultura ne priznaje prirodnu ljepotu, a o unutarnjoj da i ne govorim. Turbofolk udara na sve, ak i na ono najbitnije na instituciju obitelji. Sve postaje isprazno i bezvrijedno, a cijenu nema vie niti jedan jedini ideal. Crkva sve to mirno promatra dok ova kultura svakim danom unitava njezine temelje. Oiljci ove kulture nisu vie samo povrinski oni su postali i ostat e duboki i bolni oiljci.Teko mi je razumijeti one koji ovu kulturu preuzimaju kao smisao svojeg ivota. To su rtve mode, jedne kulture, primitivizacije drutva. Nisu u mogunosti vidjeti dalje od svog nosa i poput ovaca u stadu slijede trend primitivizacije i balkanizacije ovog naeg jadnog, napaenog drutva.

[43]

Literatura:Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena, sociologija subkultura u Hrvatskoj, Zagreb: Sveuilina naklada.Lali, Draen; Pili, Damir (2001.) Na mladima svijet zastaje, grupni intervju s mladim splitskim delikventima, Zagreb: Znanost u depu, naklada Jesenski I Turk.Perasovi, Benjamin (2007.) Smrt subkultura mladih, Zagreb: Vijenac, 1. oujka 2007.Ivani, Tomislav (2006.) Dijagnoza due i hagioterapija, Zagreb: Teovizija

[44]

IVAN VUKmoralna panikaMoralna panika je instrument kojim se pokuava ponovno utemeljiti stavove i vrijednosti veinske, dominantne drutvene skupine koja upirui prstom u one koji se izdvajaju iz mase eli poruiti da se tako ne smije, da su to nosioci negativnih drutvenih promjena, da su oni protagonisti crne kronike koju svakodnevno susreemo u medijima i priama oko nas. I onda obino ba zbog tih razlika u stavovima, vrijednostima i obrascima ponaanja, ali i nainu odijevanja, fizikom izgledu itd. svrstavamo se u dominantnu kulturu, subkulture i kontrakulture.

Valjda je to neka instinktivna potreba ljudskih bia da stvari organiziraju, etiketiraju i stavljaju u ladice kako bi pojednostavili ono to je prekompleksno da bi to doista razumjeli. A tko razvrstava, etiketira i razdjeljuje? Oni koji su dio dominantne skupine. Jer oni su veina i oni uzimaju za pravo rei da su oni koji nisu pomodni i ne ive copy-paste ivot drugaiji i zbog toga ih treba drugaije zvati. Pri tome ne mislim da je to nuno loe jer je pomoglo u prouavanju zamrenosti ljudskih procesa. Meutim, ako danas, u 21. stoljeu, spomenete subkulturu ili kontrakulturu, javljaju se aluzije na neto to ne ini veinu i to je pritom pomalo udno pa onda valjda i trunicu negativno. A sve je to posljedica socijalizacije kroz razne komponente manipulacijskih, indirektno nametnutih ili, kako mi to volimo rei, odgojnih metoda i instrumenata.

Upirui prstom, manipulirajui druge i iskrivljujui stvarnost, moralni poduzetnici pokuavaju opravdati sami sebe i vlastite mane. Potom dominantna kultura taj obrazac reproducira i s tim nastavlja ivjeti, uvjerena da tako doista prema nekim (prirodnim) zakonima treba biti. Moralna panika se uvijek usmjerava prema onima koji su iskau iz mase, koji su pomaknuli

[45]

granice i svojim ivotnim stilom poeli ruiti sustav koji dominantna kultura gradi ve desetljeima s ciljem dominacije i usklaenosti drutva. Naravno, potrebno je naglasiti da se ovdje ne radi o kakvoj teoriji zavjere koja kae da svijetom vlada manjina koja kontrolira veinu. Svi lanovi dominantne kulture sudionici su stvaranja tog morala koji odreuje to je ispravno, a to ne. Ako neki pojedinci preu granice tog definiranog sustava, tada se radi o dijelovima drutva koji se vie ne uklapaju u drutveno prihvaene norme i na koje se gleda sa posebnom pozornou. Taj neuklopljeni dio drutva nije nuno subkultura ili kontrakultura. U svakom sluaju, dominantna kultura nastoji zatvoriti rupu u sustavu okrivljavajui nekoga. Problem se esto naglo rjeava, bez dubinskog promiljanja, donoenjem kratkoronih i povrnih mjera koje nee suzbiti uzroke nastanka takvog ponaanja nego samo unititi njihove posljedice. Darkeri, temeri, hipiji, punkeri, navijai, homoseksualci i hip-hoperi samo su primjeri nekih subkultura koje postoje u drutvu, bit e ih i u budunosti. Oni su dio drutva koji je odbacio neke drutvene norme i time se izdvojio od mase. Obino se to vidi na prvi pogled, zahvaljujui fizikim i materijalnim obiljejima koja su drugaija i plijene panju. Dominantna kultura takve pojedince i skupine doivljava potencijalno opasnima jer postoji mogunost da izazovu promjene u ustaljenom sustavu. Stoga, preoblikovanjem i preuveliavanjem informacija te generalizacijom stavljaju te skupine u odreene okvire, prokazujui ih ostatku veinske kulture. Kada su nedavno huligani na utakmici jednog poznatog zagrebakog nogometnog kluba sudjelovali u fizikom obraunu, a potom i nemirima koji su se proirili i izvan stadiona, mediji su istoga trenutka poeli priati o agresivnim navijaima tog nogometnog kluba: oni su stalno u potrazi za nasiljem, izrazito su destruktivnoga ponaanja, potencijalno su opasni za drutvo itd. Svim su medijima bila puna usta navijaa. Ali nije bilo govora o tome da se radilo o nekolicini huligana koji ne moraju nuno biti povezani s navijaima. Takoer nije bilo govora da odreenu suodgovornost nosi i

[46]

policija koja je tijekom incidenta provodila snane represivne mjere koje nisu bile potrebne u tolikoj mjeri. Zato? Jer su policija i druge institucije dio dominantne kulture i sustava, jednako kao i mediji. A logino je da svoj nee napadati svoga. O navijaima je ve stvorena loa slika i pripisuju im se da su agresivni, opasni, loi, neodgojeni, a sada ih se povezuje i s huliganima. To se dogaa kako bi dominantna kultura stvorila paniku u drutvu koja e rezultirati osuivanjem optuenih te reafirmacijom veinske kulture. U sluaju navijaa, tek se ponekad, i to ne u udarnim terminima, potiho i indirektno znalo spomenuti kako je potrebno napraviti razliku izmeu pravih navijaa i huligana. Potom su na vidjelo izali dokazi i izjave nedunih prolaznika koji su takoer postali rtve represije organa reda, no njima se nije davao veliki naglasak i senzacionalistiki pristup kao onome prije. Policija je nakon ozlijeivanja jednog njihovog djelatnika odmah zatraila proirenje ovlasti za koritenjem represivnih sredstava, ali nije rekla ni rijei o svojim pogrekama niti je prihvatila suodgovornost za uzroke i posljedice tih nemira. Mladi su uvijek bili agenti promjene. Oni su takoer prvi na kojima se odraava neka drutvena promjena te su zbog toga esto izdvojeni od ostatka drutva. Mladi se esto prikazuju delinkventima, neodgovornima, nasilnima, nesigurnima, bez dovoljno iskustva i jednostavno nespremnima potivati pravila i norme drutva. esto ujemo kako mlade karakterizira velika stopa samoubojstava, nasilja, neodgovornog seksualnog ponaanja, delinkvencije, destrukcije, neozbiljnosti... Mladi stalno ele promjene i nova iskustava pa pritom iskuavaju nove stvari, stvaraju nove obrasce ponaanja i nove ivotne stilove. esto ne marei za pravila odraslih, mladi unose promjene i izlaze iz okvira ope prihvaenih normi. Zbog toga su savren predmet moralne panike. Tunjava u koli, pljaka maloljetnika na tramvajskoj stanici ili samoubojstva su dogaaji koje masovni mediji pokuavaju prikazati kao sastavi dio osobnosti adolescenata. Te dogaaje u medijima prikazuju vie puta na razliite naine stvarajui dojam kod promatraa da ih se dogodilo puno vie nego to je doista u stvarnosti. Generalizacijom dovode do stvaranja stavova kod gledatelja da je cijela

[47]

populacija mladih sklona samoubojstvima, nasilju, neodgovornosti. No, izostaje pitanje zato je dolo do toga, gdje bi se pritom mogli dublje argumentirati razlozi koji su posredovali tim dogaajima. Razbacuje se povrnim frazama i biranim rijeima kako bi se ponudilo objanjenje. Ali do sri problema ne eli se prodrijeti jer bi to zahtjevalo vei angaman i resurse za rjeavanje problema. Klasini je primjer zlostavljanje u kolama, gdje ne samo mediji nego i cijeli obrazovno-odgojni sustav ine vrlo malo kako bi se detaljno iskorijenio taj problem. Svi akteri tek palijativnim mjerama pokuavaju ublaiti problem. Jedan, gotovo smijean, pokuaj rjeenja nasilja meu mladima su napisi postavljenji na ulazima u kole s porukom Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje. Uvijek aktualni problem neodgovornog seksualnog ponaanja mladih, koji se u medijima prikazuje potpuno senzacionalistiki, poput komercijalne robe bez ikakve edukativne poruke mladima, rjeava se na jednom radionicom i eventualno dva do tri kolska sata posveena toj temi. A vijest poput one o 13-godinjaku iz Velike Britanije koji je postao otac prikazana je poput pozitivne i divne roditeljske bajke iako se radilo o djetetu koje nije svjesno niti spremno odgajati dijete. Stvaranje moralne panike moemo naizgled promatrati kao instrument obrane slabih koji se boje za odranje vlastitog sustava vrijednosti. Meutim, radi se o dominantnoj i veinskoj drutvenoj skupini koja, ini se, sve vie cijeni povrne osobine individualaca. Trebamo pokazati da drukije nije nuno negativno, da promjene ne moraju biti bolne i da cijelokupno drutvo mora teiti prihvaanju razliitosti. To je preduvjet za zdravo drutvo koje moe napredovati na dobrim temeljima.

Literatura:Perasovi, Benjamin (2001.) Urbana plemena, sociologija subkultura u Hrvatskoj, Zagreb: Sveuilina naklada.www.index.hr | www.dnevnik.hr | www.net.hr http://en.wikipedia.org/wiki/Moral_panic

[obrazovanje mladih]

Standardikolarine

SubvencijeStipendije

Europska dimenzijaEuropski identitet

Europsko graanstvo

Visoko obrazovanje

Mentalno zdravlje

Studentska savjetovalita

[50]

NATALIJA LUKIkolarine ine manji dio StudentSkog Standarda U posljednjem desetljeu postoji globalni trend poveanja studentske populacije, koji dravna sredstva za visoko obrazovanje ini sve manjima te se javlja potreba za novim nainima financiranja. Rjeenje problema se nalazi u osiguravanju sredstava iz privatnih izvora to izlae visokokolske ustanove djelovanju trita. U vrijeme dok se vode rasprave o najboljim modelima financiranja javnog visokog kolstva ostaje dobro poznata injenica kako je visoko obrazovanje bilo (i ostalo) skupo, to moe na vie naina utjecati na participaciju u visokom obrazovanju. No u nizu trokova koji prate studiranje, kolarine predstavljaju manji dio. Kroz ovaj tekst u nastojati dati pregled studentskog standarda iz perspektive studenta. Potrebno je postaviti pitanje kakvi su ivotni uvjeti studenata, sustav i dostupnost stipendija, kvaliteta subvencioniranih usluga. Sve navedeno ini studentski standard i povezano je sa (ne)kvalitetom studiranja.

Kako je hendikep uslijed neposjedovanja fakultetske diplome sve vie prepoznat, u posljednjem desetljeu javlja se trend poveanja broja mladih sa visokim obrazovanjem. Tako je u periodu izmeu 1990. i 2005. godine ukupna studentska populacija poveana za 82%. Do porasta je osobito dolo u podruju drutvenih znanosti i to meu studentima koji djelomino plaaju kolarinu. U isto vrijeme broj studenata ije su kolarine u potpunosti pokrivene javnim financiranjem kolstva se smanjio (Babi, Matkovi 2006: 1). Proces komercijalizacije i omasovljivanja obrazovanja naglasio je otprije poznate injenice: visoko obrazovanje je skupo i nemaju svi jednake anse za participaciju. Prethodne dvije godine kao studentica sociologije nala sam

[51]

se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu okruena transparentima: Imamo pravo na besplatno obrazovanje, EU-tanazija obrazovanja, Obrazovanje pravo a ne privilegija. To je bio poetak studentskih prosvjeda i blokade Sveuilita sa zahtjevom za besplatnim (javno financiranim) visokim kolstvom. U fokusu se naao zahtjev za ukidanjem kolarina, ali se pitanje studentskoga standarda nije uspijevalo probiti u prvi plan. U nastavku teksta u iznijeti pregled studentskog standarda kako bih pokazala da su se kolarine, koje predstavljaju manji dio trokova studentskog ivota, nale u fokusu interesa, dok pitanje cjelokupnog studentskog standarda u Hrvatskoj ostaje u pozadini rasprava o visokom obrazovanju. U Bolonjskoj deklaraciji istaknuta je socijalna dimenzija koja podrazumijeva mjere koje poduzimaju vlade kako bi pomogle studentima, osobito onima iz socijalno ugroenih skupina, financijski i ekonomski, te im omoguile usluge savjetovanja sa ciljem proirenja pristupa visokom obrazovanju (Puzi, Doolan, Dolenec 2006: 245). Iako nejasno definirana, socijalna dimenzija prije svega istie financijsko optereenje studenata zapostavljajui time nematerijalne prepreke (Puzi, Doolan, Dolenec 2006). Pierre Bourdieu smatra da za uspjeh u obrazovanju nisu dovoljni samo ekonomski resursi, odnosno ekonomski kapital, ve da uenici takoer moraju raspolagati i odreenim kulturnim predispozicijama, koje naziva kulturnim kapitalom. No ukoliko se fokusiramo samo na financijske trokove, potrebno je postaviti pitanje kakav je cjelokupni studentski standard u Hrvatskoj te koje su stvarne mogunost uspjenog zavravanja fakulteta za studente iz deprivilegiranih drutvenih skupina? izravni trokovi studiranja Iako su kolarine bitna tema u kontekstu komercijalizacije visokog kolstva, za stvarnu mogunost pristupa visokom obrazovanju i za uspjeno zavravanje fakulteta bitniji je cjelokupan studentski standard koji bi se trebao nai u fokusu rasprava. U sustavu kolarina na sveuilitima u

[52]

Hrvatskoj razlikuju se redoviti studenti koji studiraju uz plaanje i studenti koji su financirani potporama Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Ti su studenti osloboeni plaanja kolarine. Razliiti fakulteti naplauju razliite iznose kolarina. U akademskoj godini 2007./2008. prosjena je godinja kolarina (subvencija) po studentu Sveuilita iznosila 6.855 kuna (Filipi 2009: 5). No ukoliko su upisali fakultet uz potporu MZO-a, svi studenti regularno plaaju trokove koji su dio procesa studiranja i ne mogu se nikako zaobii. Za poetak to su administrativni trokovi koji ukljuuju upisnine, naknade za studentske obrasce, obranu diplomskog rada, seminarske radove. Izravni trokovi studija se ne odnose samo na kolarine i administrativne trokove, nego i na knjige, pribor te druge radne materijale. Loe opremljena knjinica, nepostojanje ili nemogunost pristupa relevantnim studijskim materijalima iziskuje financijska sredstva koja su neravnomjerno rasporeena meu studentima, a ovise i o fakultetu koji pohaaju (Doolan McPhil 2009: 5). Ovaj problem izdataka posebno je izraen na fakultetima na kojima odreeni profesori od studenata oekuju kupovanje zadane literature (dotinog profesora) te na fakultetima na kojima studenti koriste skupe materijale. Uzimajui u obzir sve to ini izravne trokove studiranja (kolarine, administrativni trokovi, trokovi materijala i literature) iznos moe znatno porasti. To predstavlja prepreku prvenstveno studentima nieg socioekonomskog statusa koji se ne mogu osloniti na financijsku potporu obitelji. Istraivanja (Matkovi, Tomi, Vehovec, 2010) ukazuju na injenicu da su anse za zavravanje studija prije svega vezane uz socioekonomski status studenata. Zavrnost je posebno loija kod studenata iz nieg socioekonomskog stratuma koji ne plaaju kolarinu, to sugerira da postojei instrumenti financijske pomoi za neakademske trokove nisu dostatni ovoj skupini.

[53]

indirektni trokovi studiranja Iako ivotni (indirektni) trokovi ine najvei dio trokova studiranja, posebno za studente koji dolaze iz nesveuilinih gradova, rijetko su u fokusu rasprava o visokom obrazovanju. Bitno je istaknuti kako u Hrvatskoj ne postoje sustavna istraivanja kvalitete ivota studenata i realnih trokova studiranja (Farell 2009: 3) to samo upuuje na to da se mnogo toga nije uzimalo u obzir pri osmiljavanju politike javnog obrazovanja. No u Institutu za obrazovanje izraunali su da ivotni trokovi iznose daleko vie od godinjih kolarina te se istie da studenti koji ne dolaze iz sveuilinih gradova trebaju godinje prosjeno osigurati izmeu 14.000 kn ako ive u domu i 30.000 kn ako unajmljuju stan, a to je oko 50 posto studenata koji studiraju u drugom gradu, bez osobnih trokova, kompjutora, odjee i telefona. Za 18% kuanstava trokovi studiranja su previsoki u odnosu na njihov dohodak (Farell 2009: 3). Studentica Nea Tanovi tvrdi da ivotni trokovi predstavljaju jedan od kljunih problema studenata slabijeg socio-ekonomskog statusa, bez dostatne obiteljske, financijske ili sline potpore. Istiui svoj vlastiti primjer smatra da studenti koji i/ili: a) svakodnevno putuju na predavanja u Zagreb, b) ne stanuju s roditeljima u gradu/mjestu iz kojega dolaze i roditelji im nisu u mogunosti financijski pomagati, c) ne ive u studentskom domu i d) dijele stambene trokove s drugim studentima u Zagrebu, imaju mjeseni troak od minimalno 3.550 kn... zbog ega moraju honorarno raditi kako bi podmirili ivotne trokove (Tanovi 2009: 4). mehanizmi podmirivanja trokova ivotaNekoliko je mehanizama koji bi studentima trebali pomoi pri podmirivanju trokova ivota: stipendije i krediti, subvencije te financijska potpora obitelji (to je sluaj kod veine studenata). No u praksi do izraaja dolaze brojni nedostaci sustava financijske potpore. Tako u dananjem sustavu stipendiranja imamo socijalno neosjetljive stipendije (stipendije se smatraju

[54]

samo dodatkom na ve postojeu obiteljsku financijsku potporu) i sluajeve multipliciranja stipendija. Farell istie da u podruju stipendiranja imamo situaciju u kojoj na preko 130.000 hrvatskih studenata ide samo 10.000 dravnih stipendija, a od kojih se oko 70% dodjeljuje na temelju kriterija izvrsnosti (rezultati na prijemnim ispitima ili prosjek ocjena), a tek 30% na temelju potrebe (na osnovi prihoda obitelji) (Farell 2009: 3). Takav oblik stipendiranja opet pogoduje studentima iz privilegiranih obitelji budui da oni ee posjeduju vei kulturni kapital i stoga imaju i bolje ocjene.

Sadanji sustav stipendiranja stipendije smatra samo dodatkom na ve postojeu obiteljsku potporu. Stipendija je esto nia u siromanijim upanijama i gradovima pa moe iznositi od 500 do 800 kn (esto se isplauju i retrogradno) to nije dostatno za podmirenje realnih trokova ivota. Ukoliko student ostvari pravo na jednu stipendiju koja pokriva samo dio trokova, ne smije primati niti jednu drugu stipendiju ili slian oblik financijske potpore u svrhu potpunog pokria direktnih i indirektnih trokova (Tanovi 2009). No u praksi to pravilo ne funkcionira pa je mogue da jedan student prima vie stipendija (gradsku, dravnu, komercijalnu), dok drugi ne dobivaju nita. Sustav alternativnih oblika potpora, mjesenih ili jednokratnih (tzv. one-off grants), kao ni sustav punih stipendija koje bi trebale dodjeljivati visoka uilita i fakulteti nije razvijen. Sljedei mehanizam na koji se studenti mogu osloniti su krediti. No u Hrvatskoj ne postoji razvijen sustav niti kultura uzimanja zajmova za obrazovne potrebe te je relativno mali broj stipendija. Stoga je mogunost studiranja uvelike odreena ekonomskim statusom obitelji (Doolan McPhill 2009). Subvencije su jo jedan mehanizam financijske potpore. No formalno postojanje subvencioniranja studentskog smjetaja, prijevoza ili hrane ne podrazumijeva i kvalitetu subvencioniranih usluga. Iako kvaliteta subvencioniranih usluga zahtijeva zasebnu raspravu, treba istaknuti kako se subvencije koje formalno postoje nisu uvijek u mogunosti i realizirati. Dobar

[55]

primjer predstavlja subvencioniranje stanarine, no pojedini najmodavci ne ele sklapati ugovore sa studentima ime ih dovode u situaciju da ne mogu iskoristite taj oblik subvencije (Filipi 2009: 5).

Sve navedeno daje uvid u studentski standard i pokazuje da trokovi studiranja mogu biti prilino visoki ne samo za studente nieg socio-imovinskog statusa ve i za obitelji u kojima studira vie lanova. Veina studenata u Hrvatskoj stoga bi trebali prije svega biti zahvalna roditeljima budui da je mogunost studiranja uveliko odreena ekonomskim statusom i potporom obitelji. Za manje privilegirane skupine nije pokazana osjetljivost i potpora u politici javnog obrazovanja. Studentski standard zasluuje vano mjesto u raspravama o visokom obrazovanju jer moe stvoriti barijere zavretku studija ili mogunosti studiranja uope. No studentski standard povezan je i s kvalitetom studiranja, mogunostima za akademsku mobilnost te usvajanjam znanja i kompetencija koje kao studenti stjeemo, a s kojima emo se nai na hrvatskom i europskom tritu rada.

Na kraju je bitno istaknuti da iako financijske potpore mogu pomoi reducirati barijere za ukljuivanje u visoko obrazovanje, ne mogu osigurati prevladavanje nejednakosti ansi za one iz manje privilegiranih drutvenih skupina budui se pokazalo da zbog brojnih nematerijalnih faktora, upravo oni esto gube ansu za sudjelovanje u visokom obrazovanju znatno prije realne mogunosti upisa na studij (Kova 2005: 41).

Literatura:Babi, Z., Matkovi, T., oi, V. (2006.) Strukturne promjene visokog obrazovanja i ishodi na tritu rada, Zagreb: Privredna kretanja i ekonomska politika.Doolan, K., Matkovi, T. (2008.) Koga nema? O (ne)jednakim mogunostima u utrci za akademskim kvalifikacijama u Hrvatskoj

[56]

URL: http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/koga-nema-o-nejednakim-mogucnostima-u-utrci-za-akademskim-kvalifikacijama-u-hrvatskoj/ (17.5.2010.). Doolan MPhil K. (2009.) Socijalno neosjetljive prakse primjeri iz hrvatskog visokogobrazovanja URL:http://www.iro.hr/userdocs/File/pno_kolumna/Socijalno_neosjetljive_prakse.pdf (14.5.2010.).Doolan, K., Dolenec, D., Puzi, S. (2006). Socijalna dimenzija Bolonjskog procesa i (ne) jednakost ansi za visoko obrazovanje: neka hrvatska iskustva, Sociologija sela. Filipi, P. (2009.) Makroekonomija gubljenja statusa redovitog studenta ili fiskalne posljedice (ne)poloenog ispita, Financijska teorija i praksa.Farnell T. (2009.) Osigurava li besplatno obrazovanje jednak pristup obrazovanju? Kolumna javne politike visokog obrazovanja. URL: http://www.iro.hr/userdocs/File/pno_kolumna/IRO_besplatno%20obrazovanje.pdf (15.5.2010). Kova, V. (2005.) Zbornik radova Stipendije.info Ulo ga stipendija u poveanju akadem ske mobilnosti: Prema analizi eljenih dimenzija akademske mobilnosti i demokratizacije visokog obrazovanja, Zagreb: Studentski informacijski centar. Matkovi, T., Tomi, I., Vehovec, M. (2010.) Efikasnost nasuprot dostupnosti? O povezanosti trokova i ishoda studiranja u Hrvatskoj, Revija za socijalnu politiku.Tanovi, N. (2009.) Studij i socio-ekonomski status. Kolumna javne politike visokog obrazovanja. URL: http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/studij-i-socioekonomski-status/ (1.6.2010.).

[57]

MONIKA RAJKOVIeuropSka dimenzija u obrazovanju Sadraj, vrijednoSti

Prema istraivanju o mladima u kontekstu EU vie od 50% mladih i starijih je nedovoljno informirano o novoj Europi (pod im podrazumijevam pojam Europe kao prostora koji odreuju drave lanice Europske unije) (Iliin 2005). Glavni cilj Europske unije jest uspostavljanje mira, napretka i stabilnosti (Fontaine 2006: 5), odnosno stvaranje drutva utemeljenog na ljudskim pravima i temeljnim slobodama graana. Od davne povijesti, kada god elimo mijenjati duboko ukorijenjene stavove drutva, kreemo od mladih, dakle, instrument koji odabiremo za te promjene je obrazovanje. Tako se i vizija Europske unije nastoji utjeloviti kroz uvoenje europske dimenzije u obrazovanje. U radu se dotiem toga to podrazumijeva uvoenje europske dimenzije u obrazovanje, kako se to moe ostvariti te koji su zapravo razlozi njezinoga uvoenja u podruje kolstva. Takoer, govorim o pojmovima europskog identiteta i europskog graanstva, koji nastaju kao posljedica uvoenja europske dimenzije u obrazovanje.

Kada sam se u petom razredu osnovne kole prvi puta susrela sa pojmom Europe, ona je bez razmiljanja podrazumijevala jedan od sedam kontinenata svijeta ije granice odreuju Atlantski ocean na zapadu, Sjeverno more na sjeveru, gorje Ural na istoku, Kaspijsko jezero, Kavkaz i Crno more na jugoistoku te Sredozemno more na jugu. Danas, kada netko spomene Europu, sve je ee potrebno i popratno objanjenje govorimo li o prostoru koji se protee od 930 zapadne do 685 istone zemljopisne

[58]

duine i od 7111 sjeverne do 36 june zemljopisne irine ili o EU(ropi), uniji 27 zemalja lanica koje karakterizira jedinstveno trite, ekonomska i monetarna unija te zajednika vanjska i unutarnja politika. Bili mi eurooptimisti ili europesimisti, moramo priznati da je Europska unija postala naa svakodnevnica, a o svemu to nas okruuju u tolikoj mjeri trebali bismo neto znati.

Prema istraivanju o mladima u kontekstu EU vie od 50% mladih i starijih je nedovoljno informirano o toj novoj Europi (Iliin 2005). Nakon ovog podatka zapitam se o relevantnosti svih ostalih podataka dobivenih u navedenom istraivanju, jer koliko uope mogu ti mladi rei o pozitivnom ili negativnom stavu ulaska Hrvatske u EU, ako ne znaju ni osnovne podatke o njezinim ciljevima, institucijama ili njezinoj politici. Nezainteresiranost veine mladih za problematiku Europske unije dobro je poznata, a ne trebamo ni spominjati este podatke o tome kako se veliki broj mladih i starijih ne osjea Europljaninom, dok svoj nacionalni identitet istiu i naglaavaju odjeom, pjesmama ili crteima po tijelu kad god i gdje god to stignu.

Glavni cilj Europske unije je uspostavljanje mira, napretka i stabilnosti (Fontaine 2006: 5), te se na podruju ujedinjenih zemalja eli postii da graani njeguju jednake vrijednosti koje ukljuuju vjerovanje u ljudska prava, socijalnu solidarnost, slobodu poduzetnitva, potenu podjelu plodova gospodarskog rasta, pravo na zatien okoli, potovanje kulturnih, jezinih i vjerskih razliitosti te skladan spoj tradicije i napretka (Fontaine 2005: 7). Ne razmiljajui o tome da li su spomenuti ciljevi samo politika ili stvarne vizije, mislim da nema osobe koja bi rekla da ne eli uspostaviti ovakvo drutvo drutvo mira, tolerancije i potivanja ljudskih prava. Od davne povijesti, kada god elimo mijenjati duboko ukorijenjene stavove drutva, kreemo od mladih, dakle, instrument koji odabiremo za te promjene je obrazovanje. Tako se i vizija Europske unije, koja nastaje kao

[59]

odgovor na grozote svjetskoga rata, da se pojedinci u Europi osjeaju kao Europljani i kao takvi zajedniki djeluju za dobrobit itave Europe, nastoji utjeloviti kroz uvoenje europske dimenzije u obrazovanje. 1988. godine je donesena Odluka o uvoenju europske dimenzije u obrazovanje koja sadri 4 osnovna cilja: jaanje osjeaja europskog identiteta kod mladih ljudi, priprema mladih ljudi da zauzmu udio u ekonomskom i drutvenom razvoju EU, upozoriti mlade na prednosti koje EU nosi te na izazove koje ukljuuje i poboljati znanje mladih o EU i zemljama lanicama te osvijestiti vanost suradnje izmeu zemalja lanica i ostalih drava svijeta (Diggins 1997).

Europska dimenzija u obrazovanju, neovisno o kojem autoru govorimo, uvijek e ukljuivati pojam europskog identiteta. No to je to europski identitet? to mi to zapravo elimo stvoriti kod mladih ljudi? Convery&Kerr (2005: 23) europski identitet definiraju kao temeljna potreba da pojedinci djeluju svrhovito kao graani Europske unije. Beernaert (1998) navodi tri dimenzije aktivnog (europskog) graanstva afektivna, kognitivna i pragmatina dimenzija. Ja smatram da je europski identitet upravo ta afektivna dimenzija, neto osobno to nas ini djelom jedne cjeline i zbog ega se osjeamo kao da smo i mi dio te velike Europe. No prihvaanje europskog identiteta teko se postie i malen broj ljudi se osjea Europljanima. Jedan od glavnih razloga je strah od gubitka nacionalnog identiteta. Da li je to zaista tako? Ja smatram da nije. Nacionalni identitet i europski identitet nisu kontradiktorni, ve mogu biti komplementarni i meusobno se nadopunjavati. Sama EU temelji se na tome da je razliitost naroda najvee bogatstvo Europe i mnotvo razliitih kultura je ono to joj daje njezinu ar i ljepotu. Moglo bi se rei da sve zemlje Europe grade svoje temelje na jednakim vrijednostima i ba bi te vrijednosti, po mom miljenju, trebale biti temelj europskog identiteta i djelovanja Europljana. Takoer, formiranje europskog graanstva znailo bi i razbijanje stereotipa i predrasuda o pojedinim narodima, to bi samo po sebi trebalo smanjiti rasizam i ksenofobiju, a poveati toleranciju meu graanima razliitih drava.

[60]

Ukoliko se sloimo da formiranje europskog identiteta samo po sebi nije neto negativno i loe i ne znai ruenje tradicionalnih vrijednosti i brisanje nacionalnih simbola, ve neto dobro ime elimo formirati mlade ljude kao aktivne graane demokratskog drutva temeljenog na ljudskim pravima, postavljamo si pitanje kako formirati eu