mišljenje osterman monika ii-1 (1)
DESCRIPTION
prezentaciju sastavila učenica Monika OstermanTRANSCRIPT
Misli i mišljenje su psihološke funkcije koje nam omogućuju
da putem misaonih operacija određujemo svojstva pojava i
otkrivamo odnose među njima, koje ne možemo otkriti čulima.
Suština mišljenja je u
shvatanju ili uviđanju odnosa.
Ljudi su jedina živa vrsta bida koja se bitno razlikuju odsvih drugih bida jer imaju razum. Zato se čovek zove homosapiens (lat. razuman čovek).
Pr. Čulima ne možemo saznati kako jabuka pada sa drveta ili kako je nastala Zemlja i sva bida na njoj.
Čovek je radoznalo bide i zbog toga je hteo sve saznati onjegovom okruženju. Pokušavao je to otkriti svojim čulima,ali ima neke stvari koje se ne mogu saznati tako.
Pa je tada čovek počeoda razmišlja. Što je višerazišljao, to je višesaznao i ta saznanje jeupotrebio u svoju korist.
Prema Spirmanu postoje 2 oblika mišljenja. Odnos između različitih korelata ili
uočavanje relacija (otkriti nepoznati element).
Mišljenje je sve ono
što se u glavi događa
(sećanje, predviđanje,
planiranje,
analiziranje,
zaključivanje,
zamišljenje,
veriovanje, maštanje,
snevanje, fantayiranje
itd.). Koristi se za
rešavanje problema,
zaključivanje i
donošenje odluka.
Kao što znamo životinja može da misli ali ne kao čovek. Čovek je sposoban da misli o onome štonije prisutno i što se ne može registrovati čulima. Tj. Čovek je sposban za apstraktno mišljenje.Apstraktno mišljenje je onaj oblik mišljenja u kome se elementi problema ne nalaze u opažajnompolju niti su dati u obliku konkretnih predstava ved se kao osnovna sredstva mišljenja pojavljujusimboli. Glavna sredstva abstratnog mišljenja su govor (reči) ili simboli (slova).
Tok i faze misaonog procesa: Uočavanje i shvatanje problema Stvaranje direkcije Javljanje hipoteze Proveravanje hipoteze
Govor je ljudska specifičnost, služi zasporazumevanje. O svakoj reči imamoneku misao. Misaoni sadržaj o bitnim,zajedničkim svajstvima nekog predmetaili vrste predmeta, bida i pojava jepojam.
Npr. pojam škola obuhvata karakteristikezajedničke svim školama.
Pored apstraktnog mišljenja imamo ikonkretno mišljenje. Konkretno mišljenje(očigledno, opažajno, situaciono) odnosi sena rešavanje problema pri čemu se koristeuglavnom elementi u opažajnom polju ilikonkretne predstave.
Ako posmatramo stepen realističnosti tj. poštovanja principa realnosti u mišljenju mišljenjemože biti realistično i imaginativno.
Realisticko mišljenje je oblik mišljenja kojim serešavaju svakodnevni životni problemi i u kome suelementi za rešavanje problema jasno odredjeni uvremenu i prostoru i čije se osobine morajuuzimati u obzir da bi se problem zaista rešio.
Npr. ako želimo da upišemo likovnu akademijumoramo uzeti u obzir realnu činjenicu o postojanjuili nepostojanju sopstvenog talenta.
Imaginativno mišljenje – obojeno maštom
Ako se posmatra ishod misaonog procesa, mišljenje se može podeliti i na stvaralačko i kritičko mišljenje.
Produktivno-stvaralacko mišljenje jestemišljenje čiji je ishod neka društveno priznatavrednost kojoj se može pridati svojstvooriginalnosti.
Kritičko-procenjivačko mišljenje je posebanoblik mišljenja čiji je ishod ili rezultatvrednovanje-evaluacija, (procena vrednosti)nečega sto je bilo predmet ili sadržajmišljenja. Svaki misaoni proces sadrži kritičkomišljenje. Predmet kritickog mišljenja, dakle,mogu biti sopstvene ili tudje ideje i produkti.
Ako se posmatra put kojim se krede mišljenje, tok misaonog procesa mišljenje se deli nakonvergentno i divergentno.
Konvergento mišljenje jeste mišljenje koje se zasniva na strogo logičnom sledu misaonihoperacija iz kojih proističe jedan jedini mogudi ishod ili zaključak.
Primeri:
b) VII=I (sa šibicama)
8:2=4
a) 8:2=?
√I=I
a) mišljenje koje dovodi do stvaranjaobjektivne tvorevine – stvaralačko mišljenje.
b) mišljenje koje ne dovodi do stvaranjaobjektivne tvorevine – sanjarenje i maštanje.
Divergentno mišljenje podrazumeva produkciju ideja, elastičnost mišljenja, otkrivanjenovih puteva rešenja jednog istog problema. Ovo mišljenje je dominantno u umetnostiali je neophodno i u mnogim fazama naučnog rada.
Deduktivno mišljenje – kada se iz opštih pravila izvode konkretni primeri
Induktivno mišljenje – kada se iz konkretnih primerra izvode opšta pravila
Deduktivno i induktivno mišljenje
Kognitivne faze razvoja – razvoj se odvija u 4 faze, koje se razlikuju prema načinu detetovogrezonovanja. Svaki stadijum reflektuje kvalitativno različiti stadijum rezonovanja irazumevanja sveta. Stadijumi se odvijaju u fiksirnim sekvencama, pri tome se postignudaranijih stadijuma koriste u novim, predstavljaju njihovu bazu. Ipak postoje individualnerazlike u brzini kojom deca prolaze kroz stadijume (maturacija i iskustvo), prelaz iz jedne fazeu drugu je postepen i deca obično pokazuju znake obe faze tokom perioda tranzicije.
Razvoj mišljenja
Pijaže je smatrao da su deca aktivni učesnici sopstvenog kognitivnog razvoja, deca otkrivajui konstruišu znanje kroz sopstvenu aktivnost.
Kognitivni razvoj počinje sa nekoliko osnovnih šema – kognitivnih struktura kojima
identifikujemo i interpretiramo objekte, događaje i druge informacije u okolini. Suočeni sa
novim informacijama deca se trude da ih prilagode postojećim šemama – asimilacija. Ali
ponekad je to nemoguće. (pr. nepoznati muškarac nije tata.) Kada ga roditelji ili netko
drugi ispravljaju ili kada sami otkriju da nešto ne može da se asimilira koriste proces
akomodacije, postojeće šeme se menjaju i kreiraju nove. Cilj je adaptirati se naokruženje.
Senzomotorna faza – od rođenja do 2.
godine, deca počinju da razumjevaju svet
preko čula i sopstvenih motornih
aktivnosti. Na rođenju ponašanje je
refleksno, s vremenom postaje
kompleksno i evoluira u inteligentno
ponašanje. Ipak inteligencija je od akcije
ne od misli, odnosi se na objekte koji su
prisutni i u trenutku opazivi, dete uči da
odgovori i manipuliše objektima, te da ih
koriste u svrsishodnim aktivnostima.
Na rođenju deca nisu sposobna da
razmišljaju i nisu u mogućnosti da
diferenciraju sebe od ostalih objekata
u okolini. Objekti postoje dok ih vide.
Najveće dostignuće je razvoj
postojanosti objekta – odnosno
razumevanje da oni postoji i kada ih
beba ne vidi, na kraju perioda dete je
sposobno da mentalno predstavi
objekat u njegovom odsustvu.
Preoperacionalna faza – od 2. do
7. godine, period brzog razvoja
jezika, dete je u mogućnosti da
predstavi objekte u rečima i
slikama. Mišljnje je
jednodimenzionalno – dete može
da misli samo o jednom aspektu.Takođe deca još ne mogu da
izvode mentalne operacije koje
prate zakone logike – ne poseduju
konzervaciju. Mentalno ne mogu
da se vrate u predhodnu fazu
akcije.
Konkretne operacije – od 7. do 11/12godine, deca postepeno savladavajuprepreke logičkog mišljenja povezanih sapredoperacionalnim periodom, njihovomišljenje je manje egocentrično i shvataju dase pogledi drugih mogu razlikovati odnjihovih. Mogu se decentrirati – razmotritidve ili više dimenzija u isto vreme, shvatajukoncept reverzibilnosti i stiču konceptkonzervacije. Ipak mogu da upotrebe logičkeoperacije samo za konkretne probleme kojedirektno opažaju.
Formalne operacije – od 11/12 godinepa na dalje, adolescenti moguprimeniti reverzibilnost i konzervacijuna abstraktne, verbalne ili hipotetičkesituacije i probleme u bududnosti,sadašnjosti ili prošlosti. Tinejdžerimogu da shvate apstraktne koncepte.Ne dostižu svi ovaj stepen, alisrednjoškolsko obrazovanje, nauka imatematika ga podstiču.
Osterman Monika II-1