mirela mezak - vup.hr · vertikalna diferencijacija. ... sistem javnog menadžmenta prihvatile su u...

POŽEGA, 2016.

Mirela Mezak

Autor: dr. sc. Mirela Mezak, v. pred.

Naslov publikacije: Lokalna samouprava

Recenzenti: izv. prof. dr. sc. Boris Bakota

mr.sc. Antun Marinac, v. pred.

Lektor: Nikolina Mandić, prof.

Grafičko oblikovanje: Bruno Matijević

Odluka Stručnog vijeća Veleučilišta u Požegi na 21. sjednici u

akademskoj godini 2015./2016. održanoj 12. rujna 2016. godine

1. Pojam uprave

2. Povijesni osvrt na političko-teritorijalne podjele Hrvatske

3. Regionalizam

4. Temeljni pojmovi i normativni izvori lokalne samouprave

5. Društveni razvitak

6. Načelo supsidijarnosti

7. Jedinice samouprave

8. Tijela jedinice samouprave

9. Izvršna vlast u jedinicama samouprave

10. Pravni akti i nadzor

11. Nacionalne manjine

12. Grad Zagreb

13. Financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave

14. Udruživanje jedinica

U svakodnevnom životu često se susrećemo s pojmom države.

Pojam države može se shvatiti dvojako: kao aparat javne vlasti ili

kao sinonim za određenu političku zajednicu.

Uzimajući u obzir državu s institucionalnog stajališta, ona

podrazumijeva skupinu ljudi koji se udružuju u svrhu postizanja

ciljeva. Svaka država ima osnovni cilj, a to je: vanjska i unutrašnja

sigurnost.

S druge strane, s političkog stajališta, država ima sustav

raspolaganja monopolom legitimne upotrebe sile na pojedinom

teritoriju, odnosno politička moć u državi je institucionalizirana

(trajno uređena) i legitimna.

Iako država zahtijeva jednu razinu opstanka, kvalitete i

djelovanja, globalno društvo je širi pojam kojega čine

različiti aspekti udruživanja. Društvo čini gospodarski,

kulturni, politički i pravi sustav. Država je samo

domena političkog djelovanja.

Osim države i društva postoji i civilno ili građansko

društvo koje podrazumijeva civilnu sferu drugačiju od

politike i društva, a čine je područje rada, vlasništva,

proizvodnje i, općenito, privatnog komuniciranja.

Bit države je u činjenici da je ona jedina prisilna

društvena organizacija sa suverenom vlašću. Razlikuje

se od drugih jer raspolaže vlašću koja ima sljedeće

karakteristike: društvena, suverena i prisilna.

Elementi svake države jesu: teritorij, stanovništvo i

vlast.

„Država je složen i jedinstvena cjelina različitih svojih

dijelova, u kojoj vlast, kao aparat, obavlja ulogu

koordinacije i unifikacije”. (Vrban, D., Uvod u državu i

pravo).

Uprava postaje sve značajnija pojava

suvremenog društva, postaje utočište

stručnjaka.

Pojam uprava ima dvojako značenje: u jednom

smislu označava skup upravnih organizacija

jedne države, a u drugom smislu upotrebljava

se kao oznaka obavljanja određene djelatnosti.

U svrhu takova razlikovanja potrebno je

upotrijebiti termine uprava i upravljanje.

Temeljni elementi organizacije jesu: osobni,

stvarni (materijalni) i organizacijski. Osobni

elementi jesu ljudi koji povezani čine jednu

cjelinu. Stvarni, odnosno materijalni su skup

sredstava što je u organizaciji na raspolaganju

ljudima radi izvršavanja zadataka.

Organizacijske elemente čine podjela rada i

organiziranje osobnih elemenata kako bi se

upotrebom materijalnih sredstava najlakše

ostvario cilj.

“Upravna organizacija takva je organizacija u kojoj ljudi,kao svoje stalno zanimanje, obavljaju javne poslove natemelju trajne podjele dužnosti i ovlasti”. (E. Pusić)

U tom smislu, upravna organizacija predstavlja suradnjuskupine ljudi kako bi ostvarili zajednički cilj.

Javni poslovi predstavljaju određene zadatke koje obavljajupojedinci unutar zajednice, s tim da ih ne obavljajupojedinačno za sebe.

Trajna podjela dužnosti i ovlasti odnosi se na određeneposlove koji u, isti mah, predstavljaju i dužnosti ali iodređene ovlasti.

Čimbenici koji utječu na porast upravnih organizacija(povećanje opsega zadataka, veličina zadataka, međusobnapovezanost ljudi u svijetu, nagli razvoj).

Državno tijelo je uži organizacijski oblik koji je stvoren u

svrhu izvršenja određenog dijela funkcija ukupne

nadležnosti organizacije.

Prilikom podjele tijela na viša i niža, kriterij koji se uzima,

jeste činjenica ovisnosti (podređenosti) nižih u odnosu na

viša tijela.

Postoje i monokratska ili inokosna tijela u kojima rukovodi

jedna osoba, čelnik ustanove, a kod kolegijalnih tijela

uprave način djelovanja i rada vrši skupina ljudi, odnosno

kolegij.

Samostalna tijela uprave i tijela uprave u sastavu

samostalnih tijela uprave ovise o obujmu radne

samostalnosti koju imaju pojedina tijela uprave.

Opća ili jedinstvena te posebna tijela uprave

razlikuju se po načinu određivanja nadležnosti

gdje je kod općih tijela uprave nadležnost dana

općenito, odnosno za obavljanje svih upravnih

poslova.

Zajednička tijela uprave su ona koja svoju

djelatnost obavljaju za dvije ili više

teritorijalnih jedinica.

Djelatnosti tijela države uprave grupiraju se u sljedeće

kategorije:

1. upravni poslovi (rješavanje u upravnim stvarima,

poslovi upravnog nadzora, poslovi izvršavanja

pojedinačnih akata…)

2. inspekcijski poslovi (poslovi inspekcijske kontrole..)

3. normativnopravni poslovi (izrada nacrta, propisa i

drugih općih akata, inicijativa i mišljenje za donošenje

akata, …)

4. stručni poslovi.

Načela za obavljanje poslova države uprave su: načelo

zakonitosti (svi subjekti društva dužni su se u svom

djelovanju pridržavati pravnih pravila iz sustava

pozitivnog prava), načelo samostalnosti (ima posebno

značenje za kvalitetno obavljanje poslova), načelo

efikasnosti (osnovna funkcija je osigurati da se u

djelovanju državne uprave postigne što veći radni

učinak sa što manje uloženog vremena i sredstava),

načelo javnosti (javnost mora biti upoznata s načinom

rada državne uprave te i s rezultatima rada).

• Profesionalizacija uprave počela je s razvojemapsolutističkih monarhija i pojavom plaćeničke vojske,odnosno stvaranjem pojedinih resora u funkciji službevladara pa tako imamo pet klasičnih resora: vojska,vanjski poslovi, unutarnji poslovi, pravosuđe ifinancije.

• Prethodno navedeno odnosi se na horizontalnudiferencijaciju uprave, odnosno stvaranje novihupravnih resora za iste korisnike usluga, no postoji ivertikalna diferencijacija.

• Vertikalna diferencijacija znači obavljanje istovrsnihposlova, ali za različite korisnike, tj. za korisnike kojise nalaze na različitim područjima.

Postoje dva razloga pojavljivanja vertikalne

decentralizacije: prvi razlog je ekonomskog i

tehničkog karaktera jer se povećava područje

djelovanja države te drugi razlog je u

povećanom opsegu upravnih poslova.

Proces vertikalne decentralizacije je promjenjiv

i raznolik. Razvojem tehnike i tehnologije

povećava se i broj upravnih poslova.

• Tijekom 19. stoljeća država preuzima velik dio

poslova te se u toj mjeri klasična državna

uprava proširila na ogroman broj djelatnosti.

• S druge strane, jačanjem legitimiteta dolazi do

participacije građana u poslovima.

• Kao izlaz iz nastale situacije vidi se u stvaranju

pojma javnog menadžmenta, odnosno javnu

upravu se želi podvući pod pravila privatnog

sektora.

Sistem javnog menadžmenta prihvatile su u velikojmjeri anglosaksonske države, a u Europi prihvaćanjeuslijedilo je i od strane nordijskih, germanskih zemalja.

Razvoj nastale situacije išao je u smjeru težedostupnosti i povećane cijene javnih usluga te u tusvrhu dolazi do premišljanja pojma i uloge javneuprave.

Javna uprava, koja predstavlja državnu upravu, lokalnusamoupravu, javne službe, počinje izlazi izvan svojihokvira.

Dakle, u vrijeme pojave javnog menadžmenta iodređivanjem pojma socijalne države, pojavljuje se ijavni sektor.

U tom ozračju, umjesto čvrste i transparente

javne uprave, dobio se nepregledan sustav

javnog sektora.

Ustav Republike Hrvatske jamči građanima

pravo na lokalnu samoupravu, odnosno i njezin

način ostvarivanja.

Lokalna samouprava se mora okrenuti

poduzetničkom djelovanju. Prvi preduvjet

ostvarivanja poduzetničke klime jest rješavanje

imovinsko-pravnih odnosa.

Prilikom osnivanja tijela državne prave moraju se

zadovoljiti pojedini ciljevi. U konačnici, treba

funkcionirati da se zadovolji potpuno, učinkovito i

racionalno obavljanje poslova.

Potrebno je ustrojiti, u teritorijalnom smislu, pojedinu

državu kako bi optimalno egzistirala na horizontalnoj i

vertikalnoj razini.

Svaka uprava zahtijeva promjene i to zbog:

povećanja broja dužnosti; izbora odgovarajuće

razine djelovanja – nadnacionalne, nacionalne,

lokalne; preispitivanje uloge države, općenito.

Modernizacija uprave podrazumijeva:

učinkovitost upravljanja; znanstveni i tehnički

napredak; odgovornost službenika;

poboljšavanje kvalitete usluge te

pojednostavljenje postupka; poboljšavanje

odnosa između uprave i građana.

Europski upravni prostor predstavlja skup

upravnih načela te minimalnih standarda

organizacije i funkcioniranja javne uprave.

Izgrađena su pojedina načela: vladavina prava,

otvorenost i transparentnost, odgovornost,

učinkovitost, proporcionalnost, sudjelovanje,

usklađenost

Povijesni osvrt na političko-

teritorijalne podjele Hrvatske

Povijesni osvrt na političko-teritorijalne

podjele Hrvatske

Počeci hrvatske državnosti datiraju još iz 7. stoljeća.

Prema zapisima hrvatskih povjesničara, Hrvati su s

papom Agaton (bio je Grk, rodom sa Sicilije; svoje

bogato nasljedstvo podijelio je sirotinji te se povukao

u samostan pokraj Palerma; prema navodima, bio je

preko 100 godina star kada su ga imenovali papom)

sklopili ugovor u kojem su se obvezali kako neće

napadati susjedne narode, a Papa im je garantirao

zaštitu Boga i sv. Petra. Osim toga, posredovao je

između Carigrada i Hrvata u sklapanju ugovora koji

su sklopili predstavnici 7 hrvatskih plemena.


podjele Hrvatske

Zatečene rimske provincije bile su podijeljene na

gradove koji su bili upravno-politička, gospodarska i

vojna središta. U to vrijeme Hrvatska je bila

podijeljena na 11 županija. Na čelu provincija bili su

visoko pozicionirani političari iz rimskog senata, a

posebice bivši konzuli (u modernom smislu je

predstavnik jedne države u drugom gradu ili državi)

ili pretori (bio je stalni zamjenik konzula).


podjele Hrvatske Od stoljeća 8. do 11. hrvatski kraljevi i knezovi (Domagoj,

Branimir, Tomislav, Petar Krešimir IV) morali su sklapati

saveze i priznavati vodstvo drugih vrhovnika, a to se sve

odrazilo i na državno ustrojstvo.

Početak hrvatske povijesti se može pratiti od kraja 8. i

početka 9. stoljeća kada se prostor dijeli na onaj pod

franačkom i onaj pod bizantskom vlašću. Za vrijeme kneza

Trpimira (845.-864.) izvori svjedoče kako je tada već bila

uspostavljena državnost, a franačka vlast je bila samo

nominalna. Prije toga, Ljudevit Posavski (810.-822.), knez

Panonske Hrvatske, pokrenuo je ustanak protiv franačke

vlasti. Knez Trpimir uspješno se borio protiv Bizanta i

Bugara.


podjele Hrvatske

Izdao je Povelju, tzv. Trpimirova darovnica koja se smatra

najstarijim sačuvanim spomenikom hrvatskog prava. Nije

sačuvana u originalu, već u pet prijepisa, a ta činjenica kod

nekih dovodi u pitanje autentičnost.

Knez Domagoj bio je knez Primorske Hrvatske te se

pokazao uspješnim u borbi protiv Mlečana i Arapa. Knez

Branimir je bio knez Primorske Hrvatske i posljednji iz

loze Domagojevića. Knez Tomislav je bio na čelu

Primorske Hrvatske oko 910. godine, a 925. godine

proglašen je kraljem; potječe od Trpimirovića. Ujedinio je

Panonsku i Primorsku Hrvatsku u jedno državno tijelo.

Petar Krešimir IV je vratio vlast u dalmatinske gradove,

imao čvrstu vladavinu, vratio je Bosnu…


podjele Hrvatske

U vrijeme dinastije Trpimirovića (852.-1102.),

teritorijalno ustrojstvo Hrvatske bilo je podijeljeno na

župe. U to vrijeme Hrvati su gradili svoju upravu i

Hrvatska je bila podijeljena na 11 županija. Postajale su

s vremenom središte vlasti, imale su zasebnu

teritorijalnu te upravno-sudsku funkciju. S vremenom se

područje počelo nazivati županijom, a od 12. stoljeća

komitatom.


podjele Hrvatske

Hrvatsku oblikuje snažna tradicija u pogledu regionalne

samouprave – županija kao oblik ustrojstva datira još iz

feudalnog doba (prvi put se spominje u desetom stoljeću).

Plemensko ustrojstvo - dugo vremena se držalo; održavalo se

pomoću svojih porodičnih zajednica; najuže je povezano s

područnom podjelom na županije. Dokaz su spomeni o

hrvatskim plemenima koji su sklapali ugovore s raznim

kraljevima.

Prva struktura županija bila je povezana s načelima plemenske

pripadnosti. Svaka župa tvorila je jednu područnu jedinicu, a

ime dobila po rijekama, dolinama ili prema utvrdama.


podjele Hrvatske

Županije - na čelu je bio župan kojega su birali nažupskom zboru; bio je predstavnik izvršne vlasti tepouzdanik vlade te je u tom smislu vršio nadzor nadsamoupravom županije, nad cjelokupnom upravom ikotarima u njenom sastavu. Predstavljala je ne samoplemensku jedinicu, nego i politički, vojni i sudskiokvir vlasti, a bila je i okvir crkvene zajednice.

U to vrijeme hrvatsko plemstvo živjelo je ugradovima ili na selima, s tim da je grad bio sjedištežupanije, odnosno župana te vojna utvrda unutarcijele županije. U njima je plemstvo razvijalo svojuautonomnu upravu i sudbenu vlast nasuprot formalnojvlasti kralja.


jedinice podjele Hrvatske

Područje sjeverno od Gvozda, smatra se kako je,

također, bilo ustrojeno kao županije, s razlikom što su

one bile u rukama vladara, a južnohrvatski dio u rukama

župana. Funkcije župana bile su sljedeće: sudska,

zapovjednička i fiskalna.

Konstatin Porfirogenet smatra kako je hrvatskih župa,

odnosno županija bilo više no što piše u nekim

izvorima. Prema tome, južno od Gvozda je bilo više od

30 župa, a tako i sjeverno od Gvozda.


podjele Hrvatske

Župa se dijelila na satnije. One su bile vojničke jedinice

koje su sačinjavale 100-ak ljudi sposobnih za vojsku.

Na čelu je bio satnik koji je bio i vođa u borbi, glavar i

sudac na području satnije.

Osim toga, postojala je podjela i na općine jer postoji i

dokaz u 12. stoljeću iz Vinodolskog statuta.

Općine su vremenom su postale sredstvo feudalcu u

borbi protiv kmetova.



Mađarski kralj Koloman (bio je ugarski kralj, a od

1102. i hrvatsko-dalmatinski kralj; u pohodu na

Hrvatsku suprotstavio mu se Petar Svačić koji je i

poginuo na planini Gvozdu) je sklopio ugovor s 12

hrvatskih plemena koje su, u realizaciji, predstavljale

hrvatske županije. Jamčio je poštivanje prava i

sloboda hrvatskim plemenima, odnosno županijama.

Povezivanjem Hrvatske i Ugarske dolazi do

promjena karaktera županije koje su do tada bile

darovane pojedinim vlastelinima koji su bili izuzeti

od vlasti županove. Isto tako, izuzeće je bilo i kod

crkvenih posjeda i slobodnih kraljevskih gradova. U

takvim situacijama, umjesto župana, kralj je

postavljao knezove. Razlika između knezova i župana

bila je u tome što je župana birao narod (ako nije bio

nasljedni), a knezove je postavljao kralj.



Uz podjele na plemena, županije, satnije, općine

postojali su i gradovi koji su čini autonomnu gradsku

općinu. Na njih se nije odnosila županijska i satnijska

vlast. U njima su, sve do pada feudalizma, banovi i

kraljevi potvrđivali autonomnu vlast.

Posebni status su imali slobodni kraljevski gradovi -

na čelu je bio knez, načelnik, a upravu je vodilo

vijeće koje su birali stanovnici grada. Uz načelnika

bio je i gradski sudac i gradski kapetan (gradski

vijećnici birani su doživotno). Gradska samouprava

provodila je zakone i običaje.


podjele Hrvatske

Pored Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

postojala je od najranijih dana i podjela na

banovine. Ban je bio kraljev vojskovođa, sudac i

namjesnik te vodio je poreznu politiku. Prvi ban

se spominje oko 940. godine za vrijeme

Krešimira I. Banovi su se posebno isticali u borbi

za nacionalni identitet protiv Ugarske i Austrije.


podjele Hrvatske

Za vrijeme vladavine Sigismunda (druga polovina 14.

stoljeća) dolazi do reorganizacije županije gdje se spaja

njih 4-5, a svaka se potom dijeli na nekoliko kotara.

Na čelu je bio župan, kaštelan s vojnom vlašću te

članovi plemstva u svojim plemenskim kotarima.

Županije, koje se nisu reorganizirale, darovane su

pojedinim velikašima, a zvale su se knežije ili

grofovije. Takva oformljena županija imala je tri tijela:

župana i podžupana, kaštelana s vojničkom vlašću te

članove starog plemstva u kotarima. Župan je bio na

čelu cijele uprave, a pod sobom je imao gradsku upravu

i sudstvo.


podjele Hrvatske

Zaključno, u srednjem vijeku kralj više nije bio jedini

nositelj vlasti jer su se, u to vrijeme, pojavili brojni

plemići. Županije nisu imale vojnu, sudsku i financijsku

vlast, već samo ograničenu sudsku. Još jedan razlog

tomu je i što se uz plemstvo pojavila Crkva i slobodni

kraljevski gradovi kao dionici u oblikovanju vlasti.



Početkom 15. stoljeća počela je izgradnja vojnih utvrda u

svrhu obrane od Turaka.

Dio Hrvatske pod Vojnom krajinom se dijelilo u tri

generalata: Karlovački, Varaždinski i Banijski. Generalati

su se dijelili na regimente, a oni na satnije. Izvan područja

bile su vojne općine.

Godine 1881. uslijedilo je ukidanje Vojnih krajina, a

uspostavljeno je jedinstveno teritorijalno ustrojstvo

Hrvatske i Slavonije.


podjele Hrvatske

Sve do 1922. godine ostala je podjela na županije

kao makroupravna podjela te podjela na kotar i

općinu.

Gradovi su ostali izvan područja županija, a broj

komuna se povećao čak na 70. Ustroj Dalmacije i Iste

bio je grad-komuna i pod vlašću Venecije je bio.


podjele Hrvatske

Prvi neuspjeli pokušaj stvaranja profesionalne upravebio je u vrijeme Marije Terezije (jedina žena iposljednja u lozi Habsburg; godine 1713. otac joj jePragmatičkom sankcijom prenio svoj teritorij unasljeđe, a što je, do tada, jedino bilo ostvarivo pomuškoj liniji), a novi pokušaj bio je u okviru reformiFranje Josipa II 1848. godine. Tada je teritorij biopodijeljen na sljedeće dijelove: Hrvatska je u to dobapodijeljena na 6 područja s različitim političkimstatusom:

Kraljevina Hrvatska: Zagrebačka, Križevačka,Varaždinska županija, a od 1776. i Severinska (kasnijeRiječka) županija s hrvatskim primorjem.



Kraljevina Slavonija: nakon povlačenja Turaka

(1745.) organizirana je u tri županije: Požeška,

Virovitička, Srijemska.

Vojna granica: pod izravnom upravom središnjih

organa carstva, a priključena je Hrvatskoj tek 1881.

Dalmacija: prvo je pod mletačkom vlašću, a od 1797.

posebna pokrajina austrijske carevine.

Rijeka: tretirana kao corpus separatum u zavisnosti

od austrijske / mađarske uprave.


podjele Hrvatske

Godine 1767. osnovano je Kraljevsko vijeće za

Kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju (prvo

sjedište je u Varaždinu, a od 1776. u Zagrebu). Ono je

vrhovni organ carske uprave u Hrvatskoj, izjednačen po

rangu s Ugarskim kraljevskim namjesničkim vijećem.

Marija Terezija 1779. ukida Namjesničko vijeće za

Hrvatsku i Slavoniju, ali njegove poslove nije vratila

banu i Saboru, nego ih je prenijela na Kraljevsko

ugarsko namjesničko vijeće.

Josip II. ukida županije kao institucije plemićke

samouprave i pokušava ih pretvoriti u stupanj centralne

državne uprave. Nakon toga, Hrvatski sabor formalnom

odlukom sankcionira navedeno postupanje.


podjele Hrvatske

Godine 1848. Jelačić pobjeđuje mađarske

revolucionare i do sredine 1849. je bila ugušena

mađarska revolucija.



U vrijeme Bachova apsolutizma županije su izgubile

svoju autonomiju.

Početak suvremene lokalne samouprave u Hrvatskoj

smatra se u vrijeme reformi Ivana Mažuranića nakon

Austro-Ugarske (1867.) i Ugarsko-Hrvatske nagodbe

(1868.).

Polovicom 19. stoljeća postavila su se tri zahtjeva oko

kreiranja sustava:

1. Educirati stanovništvo za rad u promijenjenim

okolnostima, odnosno u građanskoj Hrvatskoj;

2. Izvršiti političko i pravno ujedinjenje Vojne krajine i

civilne Hrvatske;

3. U Habsburškoj Monarhiji izboriti se za nacionalni

program.


podjele Hrvatske

Tada su Hrvati radili na izgrađivanju moderne uprave,

suprotnoj od osnova feudalnog sustava. Osnovni

postulati bili su: demokracija, liberalizam i višestranačje.

Iako je nastao 1921. godine, Radićev Ustav bio je spoj

tradicije i europske samouprave. Županije su produkt

slobodnog udruženja gospodarskih općina te su činile

viši stupanj gospodarske, prosvjetne i zdravstvene

organizacije.


podjele Hrvatske

Godine 1922. ukinute su županije, a Hrvatska, Slavonija i

Dalmacija su, za vrijeme Kraljevine SHS, bile podijeljene na

oblasti. Takva podjela ostala je sve do diktature kralja

Aleksandra kada je Kraljevina Jugoslavija bila podijeljena na

9 banovina.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca te Kraljevina

Jugoslavija (1929.) su uspjele razoriti dugu tradiciju

hrvatske regionalne samouprave. Godine 1939. osnovana

je Banovina Hrvatska s relativno visokom autonomijom,

ali ona nikada nije zaživjela.

Period (otprilike) 30 godina prije Prvog svjetskog rata te i

u razdoblju između dva svjetska rata karakterizira

trostupanjsko ustrojstvo: općina, kotar, županija (okrug,

oblast, banovina). Treći stupanj bio je najpodložniji

promjenama, a razlozi su bili političke naravi: cilj je bio

centralizacija i unitarizacija.


podjele Hrvatske

U vrijeme NDH cijeli teritorij bio je podijeljen na

župe, sveukupno njih 23. U razdoblju NDH-a

podjela je ostala ista koja je i bila do 1918. godine

(prije svega, misli se na prvi i srednji stupanj).

Niti u Novoj Jugoslaviji (od 1945. godine pa

nadalje) nije uspostavljen bilokakav aspekt

regionalne samouprave.

U vrijeme narodnooslobodilačkog pokreta formirana

su četiri stupnja: seoski i gradski NOO-i, općinski

NOO-i, kotarski NOO-i te okružni NOO-i. Osnovni

kriterij podjele bilo je određeno područje: selo,

odnosno grad.

Takvo ustrojstvo funkcioniralo je sve do donošenja

Općeg zakona o narodnim odborima iz 1946.

godine.


podjele Hrvatske

Prema Zakonu o političko-teritorijalnoj podjeli Narodne

Republike Hrvatske od 1.7.1947. godine područje

Hrvatske bilo je podijeljeno na 81 kotar, 18 gradova te

2.278 mjesnih odbora (nema podjela na općine i okruge).

Zakonom iz 1952. godine Narodna Republika Hrvatska

bila je podijeljena na kotare, gradove i općine pa kotara

ima 58, 6 gradova, 60 gradskih općina te 637 općina.

Zakonom iz 1962. godine smanjen je, u značajnom broju,

broj općina i kotara.


podjele Hrvatske

U razdoblju od 1962. godine pa sve do 1993.

stabilizirao se broj općina, ali su, zato, najveće

promjene uslijedile ukidanjem kotara koji su ukinuti

Ustavnim zakonom iz 1967. godine.

Ustavom iz 1974. godine utvrđena je obveza

formiranja općina da bi promjenama Ustava iz 1988.

ta obveza bila zamijenjena fakultativnom razinom.


podjele Hrvatske

Nakon Drugog svjetskog rata Jugoslavija je bila

organizirana kao federativna država, sastavljena od 6

republika. Obilježja tog sustava bila su jednopartijski

sustav i karakteristike socijalizma gdje je država vodila

privredu na čelu s jednom komunističkom partijom.

Razlika u odnosu na druge socijalističke zemlje je u

samoupravljanju i društvenom vlasništvu. Drugim

riječima, radilo se o radničkom samoupravljanju gdje

oni koji i rade, odlučuju o bitnim pitanjima.

U kontekstu javnih službi postojale su samoupravne

interesne zajednice koje su bile djelovale u području

kulture, sporta i drugih društvenih djelatnosti.


podjele Hrvatske

U teritorijalnom smislu postojale su komune (općine)

koje su trebale biti u, punom smislu riječi, u funkciji

lokalnog stanovništva. Takva mjera dovela je do

prijelaza s politipske na monotipsku strukturu i

dovelo je do okrupnjavanja općina koje su čak po

broju stanovnika sezale i do 40.000.

Hrvatska je imala šaroliku povijest uspostave lokalnih

odnosa, no u svakom slučaju može se reći kako je 70-

ih i 80-ih godina prošlog stoljeća hrvatski sustav

lokalne samouprave bio dosta “lokalno orijentiran.


podjele Hrvatske

Sustav lokalne samouprave i uprave uveden je

Ustavom iz 1990. godine.

Tek 1992./1993. godine uređena je u Republici

Hrvatskoj “lokalna samouprava i uprava” gdje je

francuski polupredsjednički model s jakom

izvršnom vlašću presađen u hrvatski pravni

sustav koji se održao sve do 2000., 2001. godine.

Povijesni osvrt na političko-teritorijalne podjele

Hrvatske

Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine ustanovio je

županije, gradove, općine kao oblike lokalne samouprave

i uprave na području Republike Hrvatske.

U to vrijeme područje je bilo podijeljeno na 421 općinu,

70 gradova i 21 županiju.

Općina se pokazala kao najstabilnija teritorijalna jedinica

u državi.


podjele Hrvatske

Sustav lokalne samouprave i uprave uređen je Zakonom

o lokalnoj samoupravi i upravi, Zakonom o područjima

županija, gradova i općina, Zakonom o izboru članova

predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i

jedinica lokalne samouprave i uprave. Krajem 1993.

godine donesen je Zakon o financiranju jedinica lokalne

samouprave i uprave.


podjele Hrvatske

Zakonom o područjima županija, gradova i općina iz

1997. ustrojeno je novih 47 gradova, dogodile su se

promjene u 34 općine, a ukinuto je 13 općina.

U to vrijeme došlo je do bitnih promjena – prešlo se u

novi sustav, u tržišni privredni i višestranački

demokratski politički sustav.

Međutim, odlike takvog sustava reflektirale su u

suprotnom smjeru pa se tako dobio sustav sa “snažnom

centralizacijom i dubokom politizacijom autoritativnog

tipa”. (Koprić, Razvoj lokalne samouprave u

Hrvatskoj…)

Donošenjem Ustava Republike Hrvatske pa do 1993.

godine lokalno ustrojstvo ostalo je kako je i bilo u

Jugoslaviji .


podjele Hrvatske

Zakonom su općina i grad ustanovljene kao jedince

lokalne samouprave, a županija kao jedinica lokalne

uprave i samouprave.

Međutim, Ustavna regulacija se razlikuje od

zakonodavne jer Ustav kao jedinice lokalne samouprave

predviđa općinu i kotar ili grad.

Primjenjuje se i na glavni grad te kotareve s posebnim

samoupravnim položajem, osim ako posebnim zakonom

ili Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i

o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina

nije drugačije uređeno.


podjele Hrvatske

Općinu čini više naselja, pod uvjetom da čine prirodnu,

gospodarsku i društvenu cjelinu. Pod prirodnom

cjelinom smatra se geografska cjelovitost koja

podrazumijeva infrastrukturnu povezanost. Gospodarska

cjelina znači postojanje zajedničkih gospodarskih

objekata, granično gospodarsko područje, zajedničko

tržište. Društvena povezanost čini povezana naselja koja

desetljećima komuniciraju, koja su izgradila zajednički

školu, ceste, crkvu i druge objekte.


podjele Hrvatske

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je

sjedište tijela županije i predstavlja prirodnu, urbanu,

gospodarsku i društvenu cjelinu; ..svako mjesto koje

ima više od 10.000 stanovnika.; iznimno, gdje za to

postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski,

geoprometni) gradom se može zakonom proglasiti i

mjesto koje ne zadovoljava uvjete iz prethodnih

odredbi.

Županija je jedinica lokalne uprave i samouprave.

Područje županije određuje se tako da ono bude

izričaj povijesnih, prometnih i gospodarskih

čimbenika i da predstavlja prirodnu samoupravnu

cjelinu u okviru Republike Hrvatske.


podjele Hrvatske

Prvih sedam godina lokalna samouprava djelovala je u

uvjetima državnog centralizma:

1. Prilikom utvrđivanja područja županija, općina i

gradova;

2. Samoupravni djelokrug županije, općine i gradova

utvrđen je Ustavom i Zakonom o lokalnoj samoupravi i

upravi; upravljanje društvenim službama (obrazovanja,

zdravstva, socijalne skrbi i kulture) bilo je centralizirano.



3. Statut, kao i drugi akti, bili su podložni strožem

nadzoru državne uprave.

4. Županije su bile jedinice decentralizirane državne

uprave; župana i podžupana birala je većinom glasova

županijska skupština, ali je izbran potvrdom

predsjednika Republike na prijedlog Vlade. Čak je i sam

predsjednik mogao imenovati župana.


podjele Hrvatske

Tijela jedinica lokalne samouprave ukazivala su na

svoj položaj te su inzistirala na detaljnijoj regulaciji

svog djelokruga i ovlasti, tražile su veće izvore

financiranja, manje uplitanje državne uprave u svoje

nadležnosti… (čak se i Vijeće Europe uključilo te

zatražilo da Republika Hrvatska ostvaruje svoje

obveze).



Potrebno je korjenito reformirati sustav lokalne

samouprave:

1. Nastaviti s razvijanjem kapaciteta za rješavanje

problema svih državnih institucija u uvjetima sve

dinamičnijih promjena i sve snažnijih međunarodnih

procesa.

2. Razviti lokalnu samoupravu koja ide u korist

lokalnog stanovništva i svakog građanina

pojedinačno.

U proteklih sedam godina lokalna samouprava se nije

mogla razvijati zbog enormnih uvjeta centralizacije

ovlasti i sredstava.


podjele Hrvatske

Hrvatska je 1996. godine postala članicom Vijeća

Europe, a godinu dana nakon toga ratificirala

Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, a samim

time morala je uskladiti svoje zakonodavstvo s

europskim standardima o lokalnoj samoupravi.

Zbog toga je i u razdoblju 2000.-2003. Vlada

programirala:

1. Ustrojavanje racionalnog i učinkovitijeg sustava

javne uprave;

2. Novi koncept Vlade i reorganizaciju tijela državne

uprave.


podjele Hrvatske

Program Vlade sadrži:

1. Jačanje uloga jedinica u financiranju, investiranju i

upravljanju komunalnim uslugama;

2. Jačanje uloge lokalne i regionalne samouprave u

gospodarskom razvoju i socijalnoj sigurnosti građana;

3. Ulazak u drugu fazu decentralizacije stvaranjem

odgovarajuće zakonske podloge;

4. Razmotriti jačanje samouprave u velikim gradovima.


podjele Hrvatske

Osim aktivnosti Vlade, aktivirala se znanstvena i

stručna javnost Hrvatske pa je došlo i do stvaranja

Hrvatskog pravnog centra (HPC) koji je sudjelovao u

ostvarivanju Programa.

U prvoj polovici 2000. godine pripremljeni su radni

materijali na temu “Stručne osnove za reformu

lokalne samouprave u Hrvatskoj”.

Drugi projekt obuhvatio je decentralizaciju javne

uprave pod nazivom “Od vezanosti do autonomije”.



Vlada Republike Hrvatske uključila je i nekoliko

ministarstava u izradu projekta. Cilj je bio izraditi

nekoliko strategija, međutim, prioritetno je bilo

izraditi strategiju decentralizacije. Krajnja svrha

procesa bila je potpuna reforma državne uprave i

sustava javnih službi kako bi se omogućilo jeftinije i

učinkovitije zadovoljavanje potreba i interesa

građana.



Uključili su se i drugi fakulteti društvenih znanosti:

Pravni fakultet u Splitu i Zagrebu, Politološki,

Ekonomski i Filozofski fakultet u Zagrebu.

Angažirani su i brojni stručnjaci: ekonomisti,

politolozi, sociolozi, itd.

Rješenja navedenih projekata bila su kvalitetna

podloga za ustavna i zakonska rješenja koja su

uslijedila od 2000. do 2003. godine.

Pravni okviri lokalne i regionalne

samouprave nakon 2000. godine

Napravljena su sljedeća kvalitativna i kvantitativna

unapređenja:

1. Lokalna samouprava inkorporirana je u Temeljne

odredbe Ustavnog teksta. Prema Ustavu iz 1990. čl. 4. je

glasio: ”U Republici Hrvatskoj vlast je ustrojena na

načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku”. U

novom tekstu od 4.12.2000. čl. 4. glasi: “U Republici

Hrvatskoj državna vlast je ustrojena na načelu diobe

vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, a ograničena je

Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu

(regionalnu) samoupravu.



2. Značajna odredba je i ukidanje dvojstva po kojem je

županija jedinica lokalne uprave i samouprave. U novom

Ustavu (čl. 133.) županije su jedinice područne (regionalne)

samouprave. U svakom slučaju, i jedna i druga vlast moraju

biti u funkciji građanima i jačanju demokratskih društvenih

odnosa i to bez kadrovskog uplitanja ministarstava, Vlade i

predsjednika Republike. U kvantitativnom pogledu,

umjesto ranija 4 članka u Ustavu, sada se posvećuje 6

članaka lokalnoj samoupravi.



3. Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu

samoupravu dobilo je svoju zaštitu u čl. 93. st. 4. kojom je

regulirano da pučki pravobranitelj istodobno osigurava

zaštitu prava na lokalnu i regionalnu samoupravu te zaštitu

prava pred tijelima državne vlasti. Pučki pravobranitelj

djeluje kao punomoćnik Hrvatskog sabora pa se može reći

kako je zaštita lokalne samouprave i u nadležnosti

Hrvatskog sabora.



Ustavni sud, također, štiti Ustavom zajamčeno pravona lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Načela na kojima se temelji lokalna i regionalnasamouprava utvrdio je Ustav Republike Hrvatske uGlavi VI. (čl. 132.-137.).

Pravne okvire daju i odgovarajući zakoni:

Zakon o područjima županija, gradova i općina;Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)samoupravi; Zakon o Gradu Zagrebu; Zakon ofinanciranju jedinica lokalne i područne (regionalne)samouprave; Zakon o izboru članova predstavničkihtijela jedinica lokalne i područne (regionalne)samouprave.



Postoje i drugi zakoni kojima se reguliraju pitanja

lokalne i regionalne samouprave:

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina,

Zakon o udrugama…

Za funkcioniranje jedinica samouprave od posebne

važnosti su i statuti tih jedinica.

Odredbe Ustava RH o lokalnoj i

regionalnoj (područnoj) samoupravi

Članak 1. st. 2. i 3.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i

pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih

državljana.

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i

neposrednim odlučivanjem.

Članak 4.

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na

načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu,

a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na

lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.



Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne

suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti.

Zakonom se uređuje položaj, djelokrug i ustroj

glavnog grada Zagreba.



USTAV 1990

USTROJSTVO LOKALNE I (MJESNE)

SAMOUPRAVE I UPRAVE

Građanima se jamči pravo na lokalnu samoupravu.

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju

lokalnim poslovima u skladu sa zakonom i statutom

jedinice mjesne samouprave.



Promjene Ustava 2000.

MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA

(REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Građanima se jamči pravo na lokalnu I

REGIONALNU (PODRUČNU) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih,

odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela

koja su sastavljena od članova izabranih na

slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog,

jednakog i općega biračkog prava.

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju

lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i

drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa

zakonom i statutom



USTAV 1990.

Jedinice lokalne samouprave mogu, u skladu sazakonom, biti općina (i) ili kotar (ili) i grad.

Njihovo područje određuje se zakonom nakon što seprethodno pribavi mišljenje stanovnika tog područja.

Županija je jedinica lokalne uprave i samouprave.

Područja županija određuju se zakonom tako da onebudu izražaj povijesnih, prometnih i gospodarskihčimbenika te budu prirodne samoupravne cjeline uokviru Republike.

Veliki se gradovi zakonom mogu urediti kao županije.




Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i

njihovo područje određuje se na način propisan zakonom.

Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne

samouprave.

Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.

Područje županije određuje se na način propisan

zakonom.

Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi

položaj županije.

Većim gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se

mogu dati ovlasti županije



Ustav 1990.

U naselju ili dijelu naselja građani imaju pravo u skladu sa

zakonom, osnivati i druge oblike mjesne samouprave.

Ustrojstvo i djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave ureduju se

njihovim statutom a u skladu sa zakonom.

Ustrojstvo i djelokrug županijskih tijela određuju se zakonom.

U obavljanju lokalnih poslova tijela jedinica lokalne samouprave

samostalna su u skladu sa zakonom, i statutom i podliježu samo

nadzoru zakonitosti ovlaštenih (republičkih) državnih tijela.

Određeni se poslovi državne uprave mogu zakonom prenijeti u

djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave.

U obavljanju tih poslova tijela jedinica lokalne samouprave

podređena su, u skladu sa zakonom, tijelima državne uprave.




U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sazakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samoupraveimaju pravo u okviru zakona, svojim statutimasamostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrugsvojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama imogućnostima.

U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinicalokalne i područne (regionalne) samouprave samostalnasu i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitostiovlaštenih državnih tijela.

Odredbe Ustava RH o lokalnoj i regionalnoj

(područnoj) samoupravi

Ustav 1990.

Pravo na lokalnu samoupravu obuhvaća pravo

odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog

značenja, a osobito o:

- uređivanju prostora i urbanističkom planiranju,

- uređivanju naselja i stanovanja,

- komunalnim djelatnostima,

- brizi za djecu,

- socijalnoj skrbi,

- kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehničkoj kulturi,

- zaštiti i unapređenju prirodnog okoliša.




Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima

se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na

- uređenje naselja i stanovanja,

- prostorno i urbanističko planiranje,

- komunalne djelatnosti,

- brigu o djeci,

- socijalnu skrb,

- primarnu zdravstvenu zaštitu,

- odgoj i osnovno obrazovanje,

- kulturu, tjelesnu kulturu i sport,

- zaštitu potrošača,

- zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,

- protupožarnu i civilnu zaštitu.



Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove

od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se

odnose na:

- školstvo,

- zdravstvo,

- prostorno i urbanističko planiranje,

- gospodarski razvoj,

- promet i prometnu infrastrukturu,

- planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih

i kulturnih ustanova.



Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga

uređuju se zakonom.

Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona

tijela koja su najbliža građanima (načelo supsidijarnosti).

Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa

o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i

ekonomičnosti (načelo ekonomičnosti i efikasnosti).



Iako su Ustav i zakonski tekstovi izrađeni u suradnji

s vrhunskim stručnjacima, ipak su oni samo osnovna

pretpostavka funkcioniranja lokalne i regionalne

samouprave.

Razvijanje lokalne i regionalne samouprave nije

samo donošenje kvalitetnih pozitivnih propisa, nego

je to proces koji zahtijeva mnogo više vremena i

truda.



Lokalna samouprava zahtijeva reformu cjelokupne

državne uprave, decentralizaciju javnih službi te

financijsku decentralizaciju.

Lokalna samouprava cijelo vrijeme mora biti okrenuta

službi pojedinca, službi lokalnih udruženja pa tek

njihovim lokalnim i regionalnim zadovoljenjem može se

okrenuti državnom aparatu.

Regionalizam

Regionalizam i regionalna

samouprava

Regionalizacija je sklonost ili proces formiranja regija.

U geografskom smislu znači podjela Zemlje na regije.

U globalizacijskom djelovanju znači svijet povezan po

osnovama regionalizma.

U političkom smislu je proces razdiobe države ili

političkog entiteta na manja područja (administrativne

podjele ili subnacionalne jedinice).

Sportski regionalizam znači kada jedna sportska ekipa

ima više „domaćih” gradova u kojima igra utakmicu.


samouprava

Svrha regionalizacije je:

- afirmacija regionalnih specifičnosti;

- uspostava nacionalne ravnoteže;

- stvaranje administrativne spone između centralne i

lokalnih vlasti;

- stvaranje pretpostavki za prostorni i gospodarski

razvitak;

- čuvanje tradicionalnih i kulturnih vrijednosti određenog

područja;

- učinkovitija zaštita okoliša.


samouprava

Najuže značenje regije je državna upravna

tvorevina ili državna upravna jedinica, odnosno

regija kao srednji stupanj uprave na regionalnoj

razini.

Nešto šire značenje odnosilo bi se na regiju kao

samoupravnu zajednicu užih teritorijalno javno-

pravnih tijela na regionalnoj razini.

Najšire značenje imala bi kao društveno-politička

zajednica gdje se pridaju i šire ovlasti koordiniranja

opće i posebne uprave srednjeg stupnja.


samouprava

Subnacionalizam sve dalje dobiva na značaju –

smatra se kako čak 3/4 europskog zakonodavstva

provodi na lokalnoj i regionalnoj razini članica.

Regionalizam kao pojam znači jačanje političkog

potencijala regionalnih jedinica u strukturi podjele

državne vlasti.

U najsnažnijem smislu to znači postojanje

samostalnih regionalnih političkih institucija,

odnosno regionalna predstavnička i izvršna tijela

sastavljena od neposredno izabranih građana.


samouprava

Regionalna samouprava - postojanje javnih tijela sbitnim stupnjem samouprave, neposredno ispod razinesredišnje državne vlasti.

Odnos između regija i središnje vlasti treba biti zasnovanna načelima decentralizacije i supsidijarnosti.

Regionalne jedinice trebaju se izboriti za veće ovlasti udonošenju zakona i općih propisa, veći udio u javnimfinancijama, sudjelovanje na međunarodnoj razini,..

Državni nadzor treba se ograničiti isključivo na nadzorustavnosti i zakonitosti.

Nalaže se kako provedba zakona treba biti u nadležnostiregionalnih tijela, a država samo zadržava nadzor.


samouprava

Značajan razvoj regionalizma i regionalnesamouprave dogodio se zadnjih godina dvadesetogstoljeća donošenjem brojnih dokumenata.

Proces je započeo 1985. usvajanjem Europskepovelje o lokalnoj samoupravi koja je postalameđunarodno važan dokument uređenja lokalnesamouprave.

Te, potom, sljedeći dokumenti: Povelja Zajednice oregionalizaciji (1988.), Deklaracija o regionalizmu(1996.), Nacrt Europske povelje o regionalnojsamoupravi (1996.) te odredbe Ustavnog ugovoraiz 2004. o regiji, regionalnoj politici i načelusupsidijarnosti.


samouprava

Godine 1988. usvojena je Povelja Zajednice o

regionalizaciji kojom se postavljaju osnove

regionalizacije te je cilj bio i potaknuti države

članice da se dodatno aktiviraju oko postupaka

regionalizacije. Potom, ističe političku

autonomiju regija temeljem neposrednog

izbora članova predstavničkog tijela te

samostalno obavljanje poslova unutar svoje

nadležnosti.


samouprava

Deklaracija o regionalizmu je izrađena i usvojena 1996.

godine i naglašava, također, važnost subnacionalizma.

Postoje određena načela proizašla iz Deklaracije:

1. Načelo autonomije regija – podrazumijeva pravnu

osobnost i samostalno uređenje regija;

2. Načelo političke decentralizacije i supsidijarnosti –

odluke, koje se tiču regija, ne mogu biti donesene bez

pristanka samih regija;

3. Načeo financijske autonomije regija – podrazumijeva

dostatan iznos financijskih sredstava za obavljanje

poslova iz nadležnosti;


samouprava

4. Načelo solidarnosti i financijskog izjednačavanja –

nastoji se postići ujednačavanje između obveza i načina

njihovog financiranja;

5. Načelo uzajamnog poštivanja, suradnje i solidarnosti u

odnosima s nacionalnom razinom – odnos regija i tijela

središnje vlasti temeljen je na partnerskom odnosu;

6. Načelo suradnje i uzajamnog povjerenja u odnosima s

jedinicama lokalne samouprave – potiče regije na

suradnju sukladno načelu supsidijarnosti;


samouprava

7. Načelo slobode djelovanja regija na međunarodnoj

razini – regije trebaju imati slobodu djelovanja i na

međunarodnoj razini te sklapati ugovore, protokole i

sporazume;

8. Načelo promicanja prekogranične suradnje –

nadovezuje se na načelo djelovanja regija na

međunarodnoj razini;

9. Načelo više-stupanjskog upravljanja – zagovara

zastupljenost regija u tijelima Europske unije.


samouprava

Nacrt Europske povelje o regionalnoj samoupravi –pravni dokument s minimalnim demokratskimstandardom u pogledu uređenja regionalne samouprave.

Postavlja nekoliko kriterija temeljem kojih se možeodrediti regionalna razina teritorijalne organizacije vlasti.

Ponajprije, mora se raditi o najvećim teritorijalnimjedinicama unutar jedne države. Te jedinice morajuimati predstavnička tijela građana izabrana temeljemdirektnog, slobodnog, tajnog i općeg biračkog prava.

Navedene jedinice moraju se nalaziti između središnje ilokalne razine vlasti.


samouprava

Što se tiče obavljanja poslova, naglasak mora bitina samostalno i vlastito, odgovorno djelovanje, uinteresu stanovništva, sukladno načelusupsidijarnosti.

Poseban naglasak stavlja se na međuregionalnu iprekograničnu suradnju.

Potrebno je uspostaviti sustav sudjelovanja regija upostupcima nacionalnih zakonodavnih i upravnihtijela.

Među najvažnijim načelima je pravo sudjelovanja uaktivnostima tijela EU.


samouprava

Regionalna politika Europske unije zasnovana

je na temeljima financijske solidarnosti pri

čemu sve regije trebaju imati mogućnost

korištenja ekonomske i monetarne unije.

Što se tiče Ustavnog ugovora, on legitimira

regionalnu samoupravu država članica te

zagovara sudjelovanje pojedinih regionalnih

jedinica u operacionalizaciji pojedinih politika

(načelo supsdijarnosti i načelo

proporcionalnosti).


samouprava

Bilo je raznih prijedloga regionalizacije u Republici

Hrvatskoj pa je tako jedan koji dijeli Republiku Hrvatsku

na pet regija, a osnova okrupnjavanja bili bi kriteriji

prema Zakonu o regionalnom razvoju, odnosno

razvrstavanje regija prema stupnju razvijenosti. Broj

regija bi mogao biti maksimalno pet, s tim da svaka od

njih ne bi smjela imati manje od 800.000 stanovnika, a

broj lokalnih jedinica ne bi trebao biti veći od 300

(optimalno bi bilo 150). Mjesna samouprava bi trebala i

nastaviti očuvanje identiteta, a i preuzeti ulogu kod

manjih općina i gradova.


samouprava

Županije bi trebalo zadržati kao državnu

upravu na lokalnoj razini te oblik

prvostupanjskog nadzora.

Omogućiti jedinicama lokalne samouprave

ovlasti zajamčene Ustavom; osnovati Agenciju

za lokalne službenike koja bi olakšala

provođenje natječajnih poslova te, uopće,

poslova na lokalnoj i regionalnoj osnovi.


samouprava

Pri Europskoj uniji je 1994. osnovan Odbor regija kao

savjetodavno tijelo koje se sastoji od lokalnih i

regionalnih predstavnika, a ukupno ima 353 člana iz svih

28 država članica. Uloga mu je izražavanje stajališta o

zakonodavstvu Europske unije prilikom izrade raznih

izvješća, odnosno brojnih mišljenja upućenih Europskoj

komisiji.

Republika Hrvatska ima ukupno devet predstavnika.

Prije donošenja propisa koji se tiču lokalne i regionalne

samouprave, Komisija, Vijeće i Parlament moraju se

posavjetovati s Odborom prije no krenu u proceduru

izrade akata.


samouprava

Nacrt Europske povelje o regionalnoj samoupravi ima tri

dijela. Prvi dio odnosi se na definiciju regionalne

samouprave, vrste i sfere nadležnosti, institucionalnu

organizaciju i zaštitu regionalne samouprave.

Drugi dio čine obveze država članica te nadzor nad

provođenjem Povelje.

Posljednji, treći dio, odnosi se na postupak potpisivanja,

obveze država članica, područja primjene Povelje, itd.


samouprava

Prijedlog Europske povelje o regionalnoj

samoupravi je odobrio Kongres lokalnih i

regionalnih vlasti na 4. zasjedanju 5. lipnja

1997. godine.

TEMELJNI POJMOVI

Godine 1992. donesen je Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, a1993. godine održani su prvi izbori po novom ustroju.

U to vrijeme sustav lokalne samouprave bio je ustrojen na načincentralističkog upravljanja javnim poslovima.

Ubrzo nakon završetka rata i ponovne integracije okupiranihpodručja, pojavila se potreba temeljite reforme sustavadržavne uprave i lokalne samouprave:

1. Otvaranju, diferencijaciji i jačanju operativne neovisnosti uprave,dekoncentraciji vlasti te decentralizaciji u političkom i upravnomsustavu.

TEMELJNI POJMOVI

• 2. Jačanju lokalne i regionalne samouprave koja bi postupno

postala djelomična zamjena za djelovanje središnje državne vlasti

te protuteža državnoj vlasti.

• Pojmovi koji se pojavljuju su: dekoncentracija, decentralizacija,

dehijerarhizacija i deetatizacija.

• Dekoncentracija je pojam koji sadržava sve oblike razdvajanja

vlasti (funkcionalno i teritorijalno) iz jednog centra na više

različitih subjekata ili mjesta; to je najširi pojam.

TEMELJNI POJMOVI

Odnos između viših/širih i nižih/užih teritorijalnih jedinica

regulira se Ustavom i zakonom. Tri su vrste takvih odnosa:

1. Dekoncentracija je odnos u kojem je na lokalna tijela prenesen

određen skup ovlasti koje se obavljaju sukladno uputama i pod

punim nadzorom središnje vlasti. Naglašava se visok stupanj

nadređenosti središnje vlasti, odnosno nesamostalnosti i ovisnosti

lokalne vlasti.

TEMELJNI POJMOVI

• 2. Decentralizacija je odnos u kojem je na lokalna tijela

prenesen određen opseg poslova (sukladno Ustavu i

zakonu) u kojima su oni vezani obvezom pridržavanja

propisa i pravom nadzora nad tim pridržavanjem koje

pripada središnjoj vlasti. Nadzor je ograničen samo na

zakonitost postupanja lokalnih tijela, a ne i na pravilnost

odluka u okviru povjerenih poslova.

TEMELJNI POJMOVI

• Ona se može sastojati od nekoliko različitih postupaka:

1. Prijenos poslova s tijela državne uprave na subjekte javnogprava koji formalno nisu dio državnog upravnog sustava -horizontalna decentralizacija;

2. Prijenos poslova s centralnih tijela državne uprave nadislocirana tijela državne uprave ili tijela lokalne samouprave- vertikalna decentralizacija;

3. Prijenos poslova s tijela državne uprave na organizacijeizvan sustava državne uprave – dehijararhizacija;

TEMELJNI POJMOVI

• 4. Privatizacija javnih gospodarskih poduzeća, odnosno

prijenos javnih ovlasti na privatne subjekte. Tada se govori

o deetatizaciji (npr. privatizacija dijela telekomunikacijskog

sustava).

•Ciljevi decentralizacije su: unapređenje stanja u pojedinoj

upravnoj oblasti ili upravi u cjelini; približavanje procesa

odlučivanja građanima te smanjenje troškova državnog

aparata.

TEMELJNI POJMOVI

•Decentralizacija može biti politička i upravna. Ona dovodi

do dualizma državne uprave i lokalne samouprave te postoji

primat središnje vlasti.

•Upravna decentralizacija znači prenošenje državnih

upravnih poslova na lokalne samoupravne jedinice. Ponekad

se upotrebljava izraz devolucija.

TEMELJNI POJMOVI

• Lokalna samouprava je razina vladavine najbliskija građaninu, s

ulogom predstavljanja važnosti i stajališta lokalnog.

• Pojam lokalna samouprava treba razlikovati od pojma lokalna

uprava. Pod lokalnom upravom podrazumijeva se ukupnost

lokalnih sustava upravljanja unutar države, gledajući prvenstveno

sa stajališta cjeline državnog sustava. (Pusić).

• Lokalna zajednica označuje pojedino područje na kojem djeluje

neki lokalni sustav upravljanja. Ona predmnijeva oblik

neposredne međusobne povezanosti ljudi na temelju prostorne

bliskosti.

TEMELJNI POJMOVI

• Lokalna samouprava razrađuje i zaokružuje ideju diobe vlasti

u horizontalnom poimanju (zakonodavna, izvršna, sudbena

vlast) s jedne strane, a druge vertikalni odnos viših/širih i

nižih/užih teritorijalnih jedinica (od lokalnih preko regionalnih

do nacionalnih i nadnacionalnih tijela).

• Nema kvalitetne diobe vlasti u horizontalnom smislu ako se

istovremeno ne osigura Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu

samoupravu.

TEMELJNI POJMOVI

• Engleska se smatra mjestom rođenja lokalne

samouprave, a nastala je kao rezultat sukoba između

plemstva i stanovništva s jedne strane i kralja s druge

strane.

• Lokalna samouprava nastoji jamčiti harmoniju između

građanina kao pojedinca i institucija, ali i između

lokalnih zajednica i države.

• Kriterij učinkovitosti lokalne samouprave je

zadovoljstvo građana kvalitetom života, odnosno

namirenje njihovih potreba i interesa.

NORMATIVNI IZVORI LOKALNE SAMOUPRAVE

•Ustav Republike Hrvatske donesen 1990. godine pokazao se

kao dobra osnovica pravnog i političkog sustava.

• Postojale su i određene slabosti jer je bila prevelika

koncentracija ovlasti i moći kod predsjednika Republike.

• Zatim, prvi i drugi parlamentarni izbori osigurali su većinu

samo jednoj stranci tako da je parlamentarna vlast

funkcionirala slično jednopartijskom sustavu.


• Revizija iz 2000. godine učinila je svoje i iz polupredsjedničkog

prešlo se u parlamentarni sustav.

• Suština takvog načina oblikovanja vlasti bila je u tome da se

organizacijski omogući uzajamna provjera i ravnoteža između

nositelja najviših državnih funkcija.

• Tako osim horizontalne diobe vlasti postoji i vertikalna, odnosno

osim vlasti kojom se država izgrađuje “odozgo” treba razvijati i

promicati razvitak građanskog društva “odozdo”.


• Godine 2001. došlo je do ukidanja Županijskog doma Sabora te je,

između ostalog, u radna tijela Sabora uvršten Odbor za lokalnu i

područnu (regionalnu) samoupravu.

• Djelokrug Odbora u postupku donošenja zakona i drugih propisa:

1. Pitanja ustrojstva, djelokruga i načina rada tijela jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave.

2. Osnivanje, ukidanje, spajanje jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave te funkcioniranje predstavničkih i drugih tijela jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave


• 3. Financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

• 4. Pravni položaj zaposlenih u upravnim tijelima lokalne i područne

(regionalne) samouprave.

• Odbor ima predsjednika, potpredsjednika i 11 članova iz reda zastupnika, s tim

da se još 9 članova može imenovati na prijedlog predstavničkog tijela jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave i to: jedan iz Zagreba, Osijeka,

Splita i Rijeke, dva iz jedinica lokalne, odnosno regionalne samouprave (jedan

iz kontinentalnog, a jedan iz priobalnog djela RH) te jedan iz reda uglednih

pravnika.


• Značajnije izmjene i dopune Ustava odnosile su se i na glavu VI.

Mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava.

• Građanima se jamči pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu. Pravo se

ostvaruje preko predstavničkih tijela sastavljenih od članova izabranih

na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i

općeg biračkog prava.

• Na takav način ostvaruje se posrednička demokracija.

• Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima

putem zborova, referenduma i drugih oblika odlučivanja.


• Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi, a zakonom se mogu

ustanoviti i druge jedinice. Njihovo područje se, također, utvrđuje

zakonom.

• Jedinice regionalne samouprave su županije te se i njihovo područje

utvrđuje zakonom. Grad Zagreb zakonom može dobiti položaj županije

kao i ostali veći gradovi u Republici Hrvatskoj.

• Mjesna samouprava temeljem zakona osniva se za naselje ili dio naselja.


• U nomotehnici poznate su dvije metode utvrđivanja nadležnosti,

odnosno sustav enumeracije (nabrajanja) i sustav generalne klauzule.

Kod sustava enumeracije nabrajaju se svi poslovi koji pripadaju

određenoj razini vlasti, a ostali poslovi pripadaju središnjoj vlasti.

• Kod sustava generalne klauzule svi poslovi općenito pripadaju jednoj

razini, ukoliko izrijekom nisu dodijeljeni nekoj drugoj razini.

• Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove lokalnog djelokruga

kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana.


• Opća klauzula potiče autonomiju lokalnih jedinica budući svaka lokalna

jedinica samostalno odlučuje o poslovima koje će obavljati. No, ona nije

pogodna u slabo razvijenim zemljama jer postoji veliki nerazmjer

između razvijenih i nerazvijenih jedinica.

• Nedostatak enumeracije očituje se u ograničavanju samostalnosti

lokalnih jedinica, a tehnički je vrlo teško primjenjiva.

• Životne okolnosti dovele su do toga da se u praksi, u pojedinim

situacijama, primjenjuju jedna i druga metoda.


• Tome se dodaju osobito sljedeći poslovi: uređenje naselja i stanovanje,

prostorno i urbanističko planiranje, komunalna djelatnost, briga o djeci,

socijalna skrb, primarna zdravstvena zaštita, odgoj i osnovno obrazovanje,

kultura, tjelesna kultura i sport, tehnička kultura, zaštita potrošača, zaštita i

unapređenje prirodnog okoliša, protupožarna i civilna zaštita.

• Jedinice regionalne samouprave obavljaju poslove od regionalnog značenja,

a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i

urbanističko planirane, gospodarski razvoj, promet i prometnu

infrastrukturu te planiranje i razvoj mreža obrazovnih, zdravstvenih,

socijalnih i kulturnih ustanova.


•Načelo autonomije jedinica lokalne i regionalne

samouprave ostvaruje se njihovim statutima.

•Načelo zakonitosti znači da su tijela lokalne i regionalne

samouprave, u pravilu, samostalna, a podliježu nadzoru

ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.


• Međunarodni dokumenti i lokalna samouprava

• Hrvatska je prihvatila u svom Ustavu određenje dameđunarodni ugovori sklopljeni, potvrđeni u skladu sUstavom te objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretkaRepublike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona.

• Njihove odredbe mogu se mijenjati ili ukidati samo uzuvjete i na način njima utvrđen.

• Obvezatni su za sudove, državne organe i za tijela s javnimovlastima, ali i za tijela lokalne i regionalne samouprave.


• Europska povelja o lokalnoj samoupravi

• Nacrt Europske povelje o regionalnoj samoupravi

• Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina

• Konvencija o pranju, traganju i privremenom oduzimanju prihoda stečenih kaznenim

djelima

• Europska konvencija o sprečavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili

kažnjavanja

• Europska okvirna konvencija o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih jedinica ili

vlasti

• Europska konvencija o ljudskim pravima s protokolima

• Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

EUROPSKA POVELJA O LOKALNOJ SAMOUPRAVI

• Dana 15. listopada 1985. godine potpisan je Zakon o

potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi, a

Republika Hrvatska je postala članicom 6. studenog 1996.

godine. Republika Hrvatska je preuzela veći dio Europske

povelje o lokalnoj samoupravi 1997. godine, a ostatak 2008.

godine. Povelja teži zajedništvu svojih država članica te očuvanju

ideala i vrijednosti posvećenih lokalnoj samoupravi.

OKVIRNA KONVENCIJA O ZAŠTITI NACIONALNIH MANJINA

• Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Okvirne konvencije

donesena je 29.09.1997. godine: prava nacionalnih manjina dio

su međunarodne zaštite; odredbe Konvencije primjenjuju se u

svrhu dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa te suradnje među

državama.

• Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija po osnovi nacionalnosti

te se stranke obvezuju kako će poduzeti potrebne mjere radi

promicanja pune i učinkovite jednakosti među pripadnicima

nacionalnih manjina.


• Stranke su dužne osigurati poštivanje prava svakog pripadnika

nacionalnih manjina u svrhu mirnog okupljanja, slobode udruživanja,

slobode izražavanja te slobode misli, savjesti i vjere.

• Stranke neće ometati pripadnike nacionalnih manjina u osnivaju i

uporabi tiskovnih medija.

• Postoji i obveza korištenja manjinskog jezika, kako u privatne tako i u

javne svrhe. Isto tako, na područjima gdje su uvjeti osigurani, mora se

osigurati korištenje manjinskog jezika u kontaktu sa strankama.


• Tamo gdje se uvjeti ispune, stranke moraju osigurati korištenje

manjinskog jezika prilikom kontakta s tijelima vlasti. Osim toga,

obvezuju se i da stranka bude informirana o razlozima uhićenja

na svom jeziku te joj se mora omogućiti i obrana na vlastitom

jeziku, a ako ima potrebe, mora se osigurati i pomoć prevoditelja.

• Potpisnice su dužne priznati svakom pripadniku nacionalnih

manjina isticanje oznaka, natpisa i drugih informacija privatne

naravi na njegovom manjinskom jeziku.


• Države potpisnice obvezuju se na tradicionalno nastanjenim

mjestima istaknuti tradicionalne lokalne nazive, nazive ulica i

druge topografske oznake kada za to postoji dodatno zanimanje.

• Kada se radi o obrazovanju, stranke se obvezuju promicati

jednaku dostupnost obrazovanja pripadnicima nacionalnih

manjina na svim razinama te pružiti potrebne mjere za obuku

nastavnika te pristup udžbenicima.


• Stranke su dužne stvoriti uvjete nužne za funkcioniranje

kulturnog, gospodarskog i društvenog života.

KONVENCIJA O PRANJU, TRAGANJU I PRIVREMENOM ODUZIMANJU PRIHODA STEČENIH KAZNENIM DJELIMA

• Svaka stranka prihvaća takve mjere kojima se može izvršiti

oduzimanje sredstava i nezakonitog prihoda ili imovine do

vrijednosti koja odgovara nezakonitom prihodu. Svaka

stranka podrazumijeva zakonodavne i druge mjere koje

olakšavaju tehniku prilikom ulaženja u trag nezakonitom

prihodu. Dužne su jedna drugoj pružiti pomoć prilikom

identifikacije.

EUROPSKA OKVIRNA KONVENCIJA O PREKOGRANIČNOJ SURADNJU IZMEĐU TERITORIJALNIH JEDINICA VLASTI

• Prekogranična suradnja znači usklađeno djelovanje sa

svrhom jačanja ili poticanja susjedskih odnosa između

teritorijalnih jedinica vlasti ili vlasti dviju ili više stranaka.

Stranke mogu sklopiti međudržavne ugovore kako bi

suradnja bila olakšana.

NACRT EUROPSKE POVELJE O REGIONALNOJ SAMOUPRAVI

•Naglašava se važnost regionalne demokracije: načelo

demokratskog upravljanja, sudjelovanje građana, načelo

supsidijarnosti, načelo dobrog upravljanja i uprave, koncept

i definicija regionalne vlasti, načelo lojalnosti i poštivanja

teritorijalnog integriteta, samoorganizacija regionalnih

vlasti…

POZITIVNI PROPISI U RH

• Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 85/10, 05/14

• Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Narodne novine (155/02,

80/10)

• Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine

137/15

• Zakon o lokalnim izborima, Narodne novine 144/12


• Zakon o pravu državljana drugih članica Europske unije u izborima za

predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave, Narodne novine 92/10

• Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave, Narodne novine 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 73/08,

25/12, 147/14, 100/15


• Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj

(regionalnoj) samoupravi, Narodne novine 86/08, 61/11

• Zakon o Gradu Zagrebu, Narodne novine (62/01, 125/08, 36/09, 119/14)

• Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u

obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave,

Narodne novine, 33/96, 92/01, 38/09


•Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti,

Narodne novine 158/13

•Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj

(regionalnoj) samoupravi, Narodne novine 74/10, 125/14


• Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 85/10, 05/14

• Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Narodne novine (155/02,

80/10)

• Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine

137/15

• Zakon o lokalnim izborima, Narodne novine 144/12

Društveni razvitak

Društveni razvitak

• Potreban je kvalitetniji pristup ukupnom društvenomrazvoju (osobnom, organizacijskom, gospodarskom ikulturnom).

• Cilj je koncipiranje i ozbiljenje civilnog društva kojepodrazumijeva u okruženju države (“odozgo”) slobodusamoorganiziranja (“odozdo”).

• Takav oblik ustroja dovodi do učinkovitog upravljanja(management) društvenim razvojem kako bi se ostvarilaharmonija između čovjeka i prirode, odnosno gdje se životdefinira kao samoorganizacija.

Društveni razvitak

• Globalizacija znači transnacionalno društvo gdje

državno (nacionalno) okruženje je dio svjetskog

(globalnog) poretka.

• Velike korporacije se globaliziraju i umrežuju.

• Neki to razdoblje nazivaju još i informacijskim

društvom, biotehnološkim društvom,

postindustrijskim dobom ili postmodernom.

Društveni razvitak

• U odnosu globalizacije i države moguća su sva

rješenja:

• 1. Moguće je da država izgubi monopol fizičke

prisile na svom području, a na monopolu fizičke

prisile temelji se državna suverenost. Međutim,

danas nastaju brojne nadnacionalne oružane snage

koje interveniraju na području pojedine države i

bez njezina pristanka.

Društveni razvitak

• 2. U pojedinim situacijama je moguće da

neke države izgube samostalnost zbog

ovisnosti o drugim multinacionalnim

organizacijama.

Društveni razvitak

• Proces tranzicije ostvaruje se u postkomunističkim

zemljama.

• Problemi tranzicije u brojni zemljama su slični, ali

je nužno ukalkulirati i niz specifičnosti.

• Po pitanju sličnosti, u prvi mah dolazi do izražaja

pravni sustav koji je kopija i imitacija pravnog

sustava na Zapadu.

Društveni razvitak

• Evolucija postaje sve veća diferencijacija i sve

konkretnija i harmoničnija integracija.

• Pod diferencijacijom podrazumijevaju se odnosi koji

idu iz jednostavnog u raznovrsno, a integracijom se

smatraju procesi ponovnog sastavljanja pojedinačnih

diferenciranih pojava u jednu cjelinu.

• Pojam europeizacija odnosi se na Europu oblikovanu na

Europsku uniju čiji je cilj približiti što više ljudima.

Društveni razvitak

• Preduvjeti europskog načina življenja su:

1. Gospodarska efikasnost što podrazumijevagospodarski razvoj u kojem do izražaja dolazimakroekonomsko i institucionalno okruženje.

2. Politička demokratičnost - provodi se ideja diobevlasti (horizontalna i vertikalna); vlast je ograničena;najvažnija su ljudska prava.

3. Strateška sigurnost znači osiguranje mira i pružanjesigurnosti svim stanovnicima.

Društveni razvitak

• Politički kriteriji su uspostava stabilnih institucija

koje jamče demokraciju, vladavinu prava,

poštivanje ljudskih i manjinskih prava.

• Procesi globalizacije, tranzicije, diferenciranja i

integracije zahtijevaju novo promišljanje i

primjenjivanja.

Društveni razvitak

• Prvo što se javlja je kreiranje vlade na svim razinama koja ćedjelovati učinkovitije, koštati manje i brinuti se ouravnoteženom proračunu.

• Prema Amsterdamskom ugovoru od država članica zapunopravno članstvo u EU zahtijeva se:

• 1. Uspostava stabilnih ustanova koje jamče demokraciju,vladavinu prava, poštivanje ljudskih i manjinskih prava;

• 2. Postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva isposobnosti zemlje suočiti se s konkurentskim pritiskomtržišnih snaga unutar Unije;

Društveni razvitak

• 3. Sposobnost preuzimanja obveze članstva u EU teprihvaćanje ciljeva političke, gospodarske i monetarneunije.

• Usvojen je Pakt o stabilnosti za jugoistočnu Europu ucilju ostvarenja trajnog mira, blagostanja i stabilnosti natim prostorima.

• Najčešći oblik demokracije je pluralistička demokracijakoja podrazumijeva višestranačke izbore, a održavaju seu primjerenom razdoblju, tajnim glasovanjem, općempravu glasa.

Društveni razvitak

• Najjednostavnija definicija lokalne samoupraveoznačava istu kao razinu vladavine najbliskijomgrađaninu, na kojoj se razini predstavlja važnost igledišta lokalnog.

• Prilikom donošenja odluka važnu stavku čini načelosupsidijarnosti koje nalaže donošenje odluka što bližegrađanima.

• Drugim riječima, reafirmira se proces “odozdo”(“bottom up”) koji uz nužnost procesa “odozgo” (“topdown”) osigurava kvalitetnije odlučivanje jer odgovarapotrebama i interesima građana.

Društveni razvitak

• Akcent se stavlja na “samo”, na samoodgoju,samoobrazovanju, samoorganizaciji.

• To znači sljedeće: mjeru ne predstavlja zajednica negopojedinac - građanin; više razine nisu isključene izdonošenja odluka, već se one javljaju kao korektoriukoliko odluke nisu odgovarajućeg sadržaja.

• Takva rješenja zasnivaju se na načelu decentralizacije,na načelu samouprave gdje su lokalne i regionalne vlastiodraz globalizacije i europeizacije.

Društveni razvitak

• Novi izazovi ne mogu se adekvatno prevladati bezteorije samoorganizacije i teorije autopoiesis(samotvorba).

• Teorija nastoji pozitivno preuzimati, a negativnoeliminirati.

• Smatra se, prema teoriji, da je sve istovremeno i dio icjelina koja osigurava entitet kao jedinstvo.

• Ne ugrožava se identitet i subjektivitet dijelova i cjelinegdje svatko ima svoju autonomiju ali i odgovarajućeumreženje.

Društveni razvitak

• Akcent se stavlja na samoreferentnosti, na

natjecanju samim sobom.

• Na primjeru države to znači sudjelovanje svih

subjekata koji osiguravaju samobitnost te razvijaju

se u interakciji s okruženjem.

Društveni razvitak

• U povijesti postoje brojni primjeri kako se ljudi

samoorganiziraju u pojedine oblike udruženja.

• Što se tiče lokalne samouprave i teorije autopoiesis,

može se reći kako je lokalna samouprava dio

navedene teorije. Bez iste je nemoguće oblikovati,

kreirati, uspostaviti lokalne jedinice kao ishode

samoorganiziranja.

Ciljevi Vijeća Europe - primjer

• Polazi se od načela sporazumijevanja na području upravljanjagdje do izražaja dolazi consensus, a nadmetanje se svodi naminimum.

• Načelo učinkovite i demokratske uprave znači da trebaju bitistvarno odgovorne za bliskost uprave građanima.

• Načelo demokracije i decentralizacije vlasti znači oblikovanjelokalne vlasti s demokratski oblikovanim odlučujućim tijelima.

• Pod načelom predstavničkih tijela podrazumijeva se visokstupanj autonomije s obzirom na djelokrug, odgovornosti,sredstva i načini za njihovo obavljanje.


• Načelo supsidijarnosti je najvažnije; ima tri sastavnice:

• 1. Pojedinac je središte svih aktivnosti te niti jednazajednica ne smije sebi prisvojiti ono što može postićisam pojedinac;

• 2. Manjim društvenim jedinicama ne smiju bitiuskraćeni mogućnost i sredstva za ostvarivanje onogašto su same kadre učiniti;

• 3. Veće jedinice moraju uvažavati hijerarhijski poredakte moraju pomoći inferiornijim jedinicama.


• 4. Načelo autonomije usmjereno je na što veću slobodulokalnih jedinica kako bi upravljale vlastitim zakonima ipropisima.

• 5. Prihvaćeno je načelo delegacije ovlasti, ali ono nepodrazumijeva podizanje ovlasti prema višimstupnjevima vlasti.

• 6. Načelo sporazumijevanja i delegacije nalažemeđusobnu konzultiranost jedinica o važnim pitanjima.

• 7. Načelo koje se odnosi na stručnost osoblja je načelokakvoće, sposobnosti i stručnosti zaposlenih.


• 8. Upravni nadzor akata lokalnih jedinica treba biti ufunkciji osiguranja poštivanja načela zakonitosti iustavnosti.

• 9. Nadzor treba uvijek upotrebljavati koristeći načelorazmjernosti, odnosno uvijek se treba voditi računa oširini intervencije nadzorne vlasti i važnosti interesakoje treba štititi.

• 10. Kako bi se osigurala solidarnost s financijske strane,potrebno je raznim postupcima i mjerama ispravitiučinke nejednake diobe mogućih izvora financiranja(načelo financijskog ujednačavanja).


• 11. Prema načelu sudske zaštite jedinice lokalnesamouprave imaju pravo odgovarajućim sredstvimasudske zaštite osigurati slobodu obavljanja svojihnadležnosti i poštivanje načela lokalne samouprave.

• 12. Posljednje načelo, načelo lokalne samoupraveznači pravo i mogućnost lokalnih jedinica, uokvirima određenim zakonom, uređivati i upravljatijavnim poslovima na vlastitu odgovornost i uinteresu lokalnog stanovništva.

NAČELO SUPSIDIJARNOSTI


Prije osamdesetih godina načelo supsidijarnosti se nije

spominjalo. Lat. subsidiarius znači da je nešto u rezervi.

No, iako se nije spominjalo u današnjem nazivlju, načelo

supsidijarnosti se dosta rano pojavljuje.

Prvi puta je to načelo spomenuo papa Pio XI. 1931. godine

i na hrvatski jezik je prevedeno kao „pripomoćna služba”.

Oko načela supsidijarnosti stvaraju se brojne polemike pa i

danas njegovo tumačenje i primjena imaju kontradiktorna

stajališta.


U doba srednjeg vijeka najveći mislilac bio je Toma

Akvinski. U to vrijeme u Europi egzistiralo je Sveto

Rimsko Carstvo (uz manje feudalne državice) te s jakom

dominacijom Katoličke crkve.

Toma Akvinski, za razliku od ostalih koji su se pretjerano

orijentirali vjeri, pokušao je spojiti vjeru i razum. Svoja

polazišta je temeljio na Aristotelovim postavkama (ostali ga

nisu prihvaćali jer nije bio kršćanin).

Aristotel je zagovarao teoriju prirodnih prava koja se mogu

primijeniti na čovjeka u svim vremenima.


Po Aristotelu (tzv. Aristotelov naturalizam), čovjek je

politička životinja i treba političko društvo kako bi ostvario

apsolutnu sreću. Sreća se može ostvariti samo životom u

državi.

Prema navedenom, sv. Toma Akvinski se složio s

navedenim mišljenjem i smatra kako su ljudi rođeni

nejednaki i u svakom sustavu postoji hijerarhija (i

međusobna ovisnost).

Aristotel je vjerovao, između ostalog, da samo država može

ispuniti sve ljudske potrebe, a zakoni moraju biti usmjereni

k općem dobru.


Toma Akvinski je smatrao da je ”dobar vladar

onaj koji dopušta djelomičnim zajednicama

ispunjavati njihove prirodne zadatke, ali je i u

stanju zadržati ih na putu ostvarenja općeg

dobra”.

Iako nije spominjao načelo supsidijarnosti po

nazivlju, u njegovim tumačenjima se prepoznaje.


Johannes Althusius bio je rektor Kalvinističkog sveučilišta u

Herbornu. Protivio se stajalištima Jeana Bodina koji je

smatrao kako središnja vlast treba biti jedina i suverena.

Zagovarao je trostupanjsku razinu vlasti: lokalna zajednica,

provincija (regija) te commonwealth. Njegova vizija

udruženja temelji se na dobrovoljnosti te formiranju zakonite i

moralne zajednice koja za osnovu ima vjeru. Prvi stupanj bila

bi obitelj. No, kako djeca nemaju pravo biranja svojih

roditelja, čin dobrovoljnosti pretpostavlja se u pristanku

muškarca i žene pri zasnivanju obitelji.


Smatra kako su prvi stupanj lokalnog udruženja gradovi, a

članovi su privatna udruženja obitelji, a ne pojedinci

pojedinih udruženja. Osim toga, zagovarao je samostalno

određivanje djelokruga lokalnih jedinica jer svaka

zajednica samostalno poznaje svoje potrebe.

Viši stupanj udruženja jesu provincije koje čine zajednicu

više gradova.

Commonwealth predstavlja udruženje provincija i gradova

na čelu s vrhovnim magistratom koji svoju funkciju može

imati kao nasljednu ili kao izbornu.


Što se tiče Crkve i odnosa prema načelu

supsidijarnosti, postoji razlika u shvaćanju između

Crkvenog i svjetovnog poimanja. Naime, s

Crkvenog stajališta smatralo se kako načelo

supsidijarnosti podrazumijeva i načeo solidarnosti

te opće dobro. No, načelo supsidijarnosti samo

pretpostavlja prethodno navedeno, ali ne uključuje.


Čak se i papa Ivan Pavao II. može

poistovjetiti s načelom supsidijarnosti.

Ističe važnost društva i obitelji te država

ne smije oduzimati njihova prava. Osim

toga, naglašava pozitivni dio načela

supsidijarnosti, odnosno obvezu viših/širih

dijelova vlasti u pružanju pomoći.

NAČELO SUPSIDIJARNOSTI U EU

Načelo supsidijarnosti prvi put se spominje tek u pripremnomIzvješću Europske komisije o Europskoj uniji.

Sukladno načelu supsidijarnosti, Uniji biti će dodijeljena nadležnostza ona područja u kojima same države članice nisu više umogućnosti učinkovito djelovati.

Jedinstveni europski akt (Single European Act – SEA; 1986.) više seorijentirao na unutarnje tržište no na političke reforme. Iako seizravno načelo supsidijarnosti ne spominje, u članku 130.r, vezano zazaštitu okoliša, spominje se djelovanje Zajednice samo ako bi seciljevi bolje ostvarili na europskoj nego na nacionalnoj osnovi.

Isti Akt označio je 1992. godinu kao krajnju kad se zajedničko tržištemora ostvariti. U takvom kontekstu je spominjano načelo, samo ne„imenom i prezimenom”.

Jedinstvenim europskim aktom iz 1987. uvedeno je u područje zaštite

okoliša, a Presudom Europskog suda pravde od 21. veljače 1995. godine (t-

29/92) utvrđeno je kako načelo supsidijarnosti nije prihvaćeno kao opće

pravno načelo sve do 1992. Službeno načelo supsidijarnosti uvedeno je

Ugovorom iz Maastrichta.

Europski parlament je prednjačio u primjeni načela supsidijarnost jer je

smatrao kako svaki put kada dolazi do preklapanja nadležnosti između Unije

i država članica, tada prednost treba dati državama članicama, sve dok se ne

donese normativni akt.

NAČELO SUPSIDIJARNOSTI U

EU


U stavku 2. članka 2. Ugovora o Europskoj uniji ističe senačelo supsidijarnosti: “Ciljevi Unije ostvaruju se na načinpredviđen ovim Ugovorom i sukladno u njemu navedenimuvjetima i rokovima, uz poštivanje načela supsidijarnosti kakoje ono definirano člankom 5. Ugovora o osnivanju Europskezajednice.

U Ustavu Europske unije spominje se načelo supsidijarnostiprvi put u prvom dijelu, naslovu III, u članku I-11naslovljenom Temeljna načela (Fundamental principles), aodređuje: “1. Granice Unijine nadležnosti regulirane sunačelom dodjeljivanja. Korištenje Unijinih nadležnostiregulirano je načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. “


… 3. Temeljem načela supsidijarnosti, Unija će u područjima

koja nisu u njezinoj isključivoj nadležnosti djelovati jedino i

utoliko ukoliko države članice ne mogu na zadovoljavajući

način ostvariti ciljeve predložene djelatnosti, neovisno je li to

na središnjoj razini ili regionalnoj ili lokalnoj, već ciljevi

temeljem opsega ili učinka predložene djelatnosti mogu biti

bolje ostvareni na razini Unije. Institucije Unije primjenjivat će

načelo supsidijarnosti na način određen Protokolom o primjeni

načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Nacionalni će

parlamenti osigurati pridržavanje tog načela sukladno postupku

određenom u Protokolu.”


Drugim riječima, moraju se ispuniti tri uvjeta. Mora

se raditi o području podijeljene nadležnosti,

nadležnost države ne mogu ostvariti na

zadovoljavajući način, a nužno je da i Zajednica

postavljeni cilj ostvari bolje.

U članu 1. Ugovora o Europskoj uniji spominje se da

se odluke trebaju donositi na razini bližoj građanima.


Tako su Vijeće, Parlament i Komisija potpisali

25. listopada 1993. međuinstitucionalni sporazum

o primjeni načela supsidijarnosti.

Europski parlament je 13. svibnja 1997. donio

Rezoluciju kojom je načelo supsidijarnosti naveo

pravnoobvezujućim te ono ne smije predstavljati

prepreku u provedbi isključivih nadležnosti Unije

i pravne stečevine.


Prema razmišljanju prof. Lauca načelo

supsidijarnosti u europskim integracijama

znači sljedeće: demokratsku legitimaciju,

a što znači sprječavanje centralizacije;

transparentnost; efikasnost.


Ugovorom iz Amsterdama Protokol o primjeni načela

supsidijarnosti i proporcionalnosti priložen je Ugovoru o

osnivanju Europske zajednice.

Prema Protokolu o primjeni načela supsidijarnosti i

proporcionalnosti svaka država članica dužna je osigurati

potpunu primjenu načela supsidijarnosti i

proporcionalnosti. Prije predlaganja akata, Komisija

provodi konzultacije vodeći računa o lokalnim i

regionalnim aspektima država članica.

Preispitivanje primjene načela supsidijarnosti postalo je

obveza Europskog suda pravde.

NAČELO SUPSIDIJARNOSTI U VIJEĆU

EUROPE

Vijeće Europe utemeljilo je 1957. godine Stalnu konferenciju

lokalnih i regionalnih vlasti (CLRAE) koja je 14. siječnja 1994.

postala Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe.

Vijeće ministara je u lipnju 1985. godine usvojilo Europsku povelju

o lokalnoj samoupravi, a na snagu stupila 1. rujna 1988. godine.

Povelja je ustrojena u tri dijela. Prvi dio Povelje je srž koji se odnosi

na lokalnu samoupravu; drugi je posvećen različitim odredbama, a

treći govori o postupcima potpisivanja, ratifikacije, stupanja na

snagu kao i mogućeg odustajanja od vezanosti odredbama Povelje.

NAČELO SUPSIDIJARNOSTI U VIJEĆU

EUROPE

Povelja razlikuje dvije vrste odredaba: u jednima govori o

sredstvima za očuvanje lokalne samouprave, a u drugima se

naglašavaju sredstva koja se lokalnoj samoupravi moraju

omogućiti kako bi postala što učinkovitija.

Sadržajno se načelo supsidijarnosti pojavljuje u stavku 3.

članku 4. Povelje koji određuje: “javne će se ovlasti obavljati

tako da se preferira da pripadaju vlastima koje su najbliže

građanima. Prilikom dodjele ovlasti nekoj drugoj vlasti mora se

voditi računa o širini i prirodi zadaće i o zahtjevima

učinkovitosti i ekonomičnosti.”


VIJEĆU EUROPE

U prethodnim člancima Povelje definira se pojam

lokalne samouprave te način ostvarivanja. Zatim,

način određivanja granica lokalnih jedinica, pri čemu

se mora voditi računa o mišljenju dotične jedinice pa,

ako je i moguće, zatražiti referendum. Gdje je

moguće, jedinice će samostalno uređivati svoj

unutarnji ustroj, a službenici unutar se moraju voditi

kriterijima kakvoće, stručnosti i sposobnosti. Nadzor

jedinica obavlja se u skladu s pozitivnim pravnim

propisima, s tim da se nadzor treba ograničiti samo na

poštivanje načela ustavnosti i zakonitosti te poštivanje

načela proporcionalnosti.


VIJEĆU EUROPE

Jedinice moraju imati prihode kojima

mogu samostalno raspolagati, a moraju

biti razmjerni njihovim ovlastima.

Lokalne jedinice imaju pravo na

udruživanje u svrhu obavljanja

zajedničkih poslova. Na kraju, lokalnim

jedinicama se jamči pravo na sudsku

zaštitu.


Načelo supsidijarnosti i solidarnosti se nalaze u međusobnoj

suprotnosti. Naime, ravnoteža između siromašnijih i bogatijih

jednostavnije se ostvaruje u centraliziranim državama.

No, razmatrajući značenje same riječi supsidijarnost,

primjećuje se da ono podrazumijeva zahtjev, odnosno pravo na

pomoć.

Kako bi se načelo solidarnosti uopće moglo ostvariti, potrebno

je jasno razgraničiti nadležnost svih razina vlasti kao i

unaprijed postaviti kriterije temeljem kojih se jasno i

nedvojbeno može utvrditi postoji li potreba uključivanja više

razine vlasti.


Ukoliko se pokuša usporediti načelo supsidijarnosti i

posljedice koje izaziva – slobodu, različitost i

odgovornost - vidi se da tu nije riječ o negativnostima,

već o novom načinu društvene organizacije

utemeljene na koordinaciji bezbrojnih zajednica u

odnosu na nekadašnje hijerarhijsko društvo.

Dosadašnji top down način rješavanja problema

zajednički je totalitarnim društvima (komunizam,

nacizam, fašizam).


U proslovu Regionalne povelje izražavaju se misli vodilje na

kojima se ona temelji.

Regionalna povelja predviđa da se regionalna samouprava kao

načelo treba utvrditi ustavnim tekstom, a sam opseg može se

odrediti ustavom, statutima regija i državnim ili međunarodnim

zakonima.

Takvom konstrukcijom izbjegnuta je mogućnost da izvršna

tijela određuju opseg regionalne samouprave jer je to isključivo

u nadležnosti zakonodavnih tijela.


Regionalna povelja predviđa da regionalne vlasti, uz poslove iz

vlastite nadležnosti, obavljaju i poslove koje će im prenijeti

središnje državne vlasti.

Regijama je omogućeno, sukladno nacionalnom

zakonodavstvu, sudjelovati i u međuregionalnoj i

prekograničnoj suradnji.

Europska povelja o lokalnoj samoupravi i Nacrt europske

povelje o regionalnoj samoupravi istaknuli su tri temeljna

pravno-politička zahtjeva na kojima bi trebalo izgrađivati

cjelokupnu lokalnu i regionalnu samoupravu.


Radi se o načelu supsidijarnosti, primjeni zaporke

opće nadležnosti i financijskoj samostalnosti lokalnih

jedinica.

Smatra se da ta tri zahtjeva služe oblikovanju

zajedničkog institucionalnog modela europske lokalne

i regionalne samouprave.


Izvješće Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnostiza 2012. godinu

U izvješću se analizira kako tijela EU provode navedenanačela te je li došlo do kakve promjene u odnosu naprethodne godine. Godine 2012. nacionalni parlamenti dalisu prvi “žuti karton” uveden Lisabonskim ugovorom, što seposebno naglašava (“žuti karton” je instrument kojim svakinacionalni parlament ili dom nacionalnog parlamenta možeuputiti predsjednicima Europskog parlamenta, Vijeća iKomisije u roku od osam tjedana od dana prosljeđivanjanacrta zakonodavnog akta obrazloženo mišljenje u kojem ukojem smatra kako navedeni nacrt nije u skladu s načelomsupsidijarnosti. Nacrt se mora preispitati ako predstavljatrećinu glasova dodijeljenim nacionalnim parlamentima).


U početku, Komisija je dužna osigurati da se u ranoj fazi

donesu ispravne odluke, a potom načela analizira Odbor za

procjenu učinaka. Njegova mišljenja važna su zbog

unaprjeđenja analize sukladnosti s načelima supsidijarnosti

i proporcionalnosti.

Komisija je zaprimila 70 obrazloženih mišljenja, uz blagi

porast na prethodnu godinu od 9%.

U Vijeću, Odbor stalnih predstavnika osigurava poštivanje

načela, a u Parlamentu osnovana je nova horizontalna

uprava u navedenu svrhu.


Europski parlament je u 2012. godini izdao 110

početnih ocjena Komisijinih procjena učinaka te

tri izvješća o europskoj dodanoj vrijednosti.

Primjeri “žutih kartona”: područje radnog prava,

područje Fonda za europsku pomoć

najugroženijima, dodjela koncesijskih ugovora,

itd.

Jedinice samouprave

Jedinice samouprave

Lokalna samouprava ima svoje uloge u sustavu:

1. Upravna uloga – pojedine poslove bilo je potrebno dislocirati nalokalnu, odnosno regionalnu razinu kako bi se obavljali što bliželokalnom stanovništvu;

2. Politička uloga – autonomna politička lokalna vlast značiograničavanje središnje vlasti;

3. Socijalna uloga – uloga lokalnih jedinica u socijalnim pitanjima jeizrazito naglašena;

4. Ekonomska uloga – lokalna samouprava se orijentira na vlastitiekonomski rast;

5. Ekološka uloga – potrebno je uz gospodarski rast zadržati i dugoročnoodrživ okoliš.

Jedinice samouprave

U Europi postoje četiri glavna modela lokalne samouprave:

1. Francuski model – veliki broj malih općina jer svako naselje dobivastatus jedinice lokalne samouprave. Tri su stupnja teritorijalneorganizacije: općine, departmani i regije. Opseg lokalnih poslova bio jedosta mali, a nadzor pojačan, stoga se može reći kako je francuski modeldosta centraliziran.

2. Njemački model – karakterizira ga politipska struktura, odnosnorazlikovanje urbanih i ruralnih jedinica uz posebno izdvajanje velikihgradova. Veliki gradovi su imali lokalnu samoupravu organiziranu ujednom stupnju dok je na prostoru drugih gradova postojaladvostupanjska organizacija: općina, odnosno manji grad na prvom, akotar na drugom stupnju.

Jedinice samouprave

3. Švedski model – postoje dva stupnja lokalne samouprave,s tim da postoje i velike monotipske općine. Sedamdesetihgodina prošlog stoljeća Švedska je odradila radikalnureorganizaciju smanjivši broj općina.

4. Engleski ili britanski model – budući nema ustavnogjamstva na lokalnu samoupravu, postoji jak i organizirancentralni sustav. Karakterističan je broj velikih jedinica, čaks preko 130.000 stanovnika.

Jedinice samouprave

Danas nema niti jedne demokratske države koja u svojoj pravnojstrukturi nema lokalne jedinice.

Međutim, njihov pravni položaj nije svugdje isti.

Postoji horizontalna i vertikalna razdioba.

Horizontalna znači da jedinice u istom stupnju, načelno, obavljajuiste poslove, ali svaka za drugi teritorij.

Primjer vertikalnog raščlanjivanja jest stvaranje novih vrstateritorijalnih jedinica unutar jedinstvenog sistema državne uprave.

Jedinice samouprave

Od stupnjevanja treba razlikovati tipologiju ustroja lokalnesamouprave.

Postoje dva temeljna pristupa normativnom uređivanju pravnogpoložaja jedinica lokalne samouprave – monotipski i politipski.

Monotipska struktura lokalne samouprave znači da sve lokalnejedinice imaju isti pravni položaj, odnosno njihovo organiziranjeje po istom modelu i upravnom uređenju, neovisno orazličitostima između jedinica.

U politipskoj strukturi pravni sustav različito uređuje pravnipoložaj jedinica istog stupnja ovisno o njihovim karakteristikama,npr. ruralne i urbane jedinice.

Jedinice samouprave

Pod lokalnom samoupravom u širem smislu podrazumijevaju sesve razine samouprave u sustavu (općinska/gradska,pokrajinska/županijska, regionalna i moguće druge podjele).

Lokalna samouprava u užem smislu razumijeva samo prvu,najnižu razinu samouprave.

Pravo na lokalnu samoupravu sadržava: samostalnost u obavljanjuposlova; vlastiti prihodi; slobodno raspolaganje prihodima;samostalno uređivanje unutarnjeg ustrojstva; samostalnouređivanje djelokruga svojih tijela; neposredni izbor članovapredstavničkih tijela i izvršnog tijela.

Jedinice samouprave

Pravo na lokalnu samoupravu ostvaruje se putem lokalnih i područnih(regionalnih) tijela koja su sastavljena od članova izabranih naslobodnim i tajnim izborima, na temelju neposrednog, jednakog i općegbiračkog prava.

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovimaputem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja uskladu sa zakonom i statutom.

Sustav lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj uveden je UstavomRepublike Hrvatske 22. prosinca 1990. godine. Ustavom se građanimajamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu uposlovima lokalne prirode.

Sustav je uređen Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)samoupravi.

Jedinice samouprave

U Hrvatskoj su ustrojena dva stupnja lokalne samouprave (u širemsmislu).

1.Osnovni stupanj čine jedinice lokalne samouprave – općine igradovi (lokalna samouprava u užem smislu);

2.Viši stupanj čine jedinice područne (regionalne) samouprave –županije (područna, odnosno regionalna samouprava).

Zajednički naziv za općine, gradove i županije je jedinicesamouprave.

Jedinice samouprave

„Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, zapodručje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu,gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkiminteresima stanovništva.” (Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)samoupravi, čl. 4.)

„Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije tesvako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu,povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav gradakao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradskanaselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu tesu s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnimpotrebama stanovništva od lokalnog značenja. (Zakon o lokalnoj ipodručnoj (regionalnoj) samoupravi, čl. 5.)

Jedinice samouprave

Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni,gospodarski, geoprometni), gradom se može utvrditi i mjestokoje ne zadovoljava prethodno navedene uvjete.

Broj općina u Republici Hrvatskoj je 428. Najmanja općinaje Civljane koja ima 137 stanovnika.

Broj gradova je 127 te Grad Zagreb zasebno kao jedinica ilokalne i regionalne samouprave s oko 800.000 stanovnika.

Jedinice samouprave

„Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujednogospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna iznanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju više od35.000 stanovnika.” (Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)samoupravi, čl. 191.)

Poslije Zagreba slijede gradovi: Split, Rijeka, Osijek, Zadar…

Jedinice samouprave

Broj općina i gradova u Republici Hrvatskoj: 1992., 2000., 2005., 2008.

Godina Općine Gradovi

1992. 418 68

2000. 422 122

2005. 426 123

2008. 429 127

Jedinice samouprave

„Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čijepodručje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku,društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi obavljanjaposlova od područnoga (regionalnog) interesa”. (Zakon o lokalnoji područnoj (regionalnoj) samoupravi, čl. 6.)

S manje od 100.000 stanovnika u Hrvatskoj su tri županije. Urasponu 100.000 – 300.000 četrnaest županija, a preko 300.000 tri.

Najmanja je Ličko-senjska županija s 5.927 stanovnika, a najvećaSplitsko-dalmatinska s 454.798 stanovnika.

Grad Zagreb posebna je jedinstvena, teritorijalna i upravna cjelinauređena posebnim zakonom. Ima položaj županije.

Jedinice samouprave

„Teritorijalnu strukturu hrvatske lokalne samouprave obilježavaprevelika složenost, nedovoljna stabilnost, neuravnoteženost, nedovoljnaefikasnost, slabi razvojni potencijali te osiguranje centralističkog načinaupravljanja zemljom.” (Koprić, 2010., str. 372.)

Republici Hrvatskoj, uz sveobuhvatan značaj i važnost lokalnog iregionalnog djelovanja, nužna je kvalitetnija teritorijalna organizacija.

Republika Hrvatska je, u samom početku, imala monotipsku strukturuopćina (1990.-1993.) da bi od 1993. do 2001. godine bila uvedenadvostupanjska struktura s lokalnim jedinicama u prvom stupnju teregionalnim jedinicama u drugom stupnju. Na takav način uvedena jepolitipska struktura jedinica, s tim da je Grad Zagreb dobio posebanstatus: status grada i županije.

Jedinice samouprave

Osim teritorijalne kompleksnosti, postojala je još i neuravnoteženastruktura lokalnih jedinica pa tako postoje jako male i jako velike lokalnejedinice. Nerazmjeran odnos postoji u broju stanovnika: npr. OpćinaCivljane ima 137 stanovnika, a Općina Čepin ima 13 000 stanovnika.

Županije, gradovi i općine osnovani su Zakonom o područjima županija,gradova i općina u Republici Hrvatskoj.

Jedinice samouprave

Područje općine i grada određeno je popisom naselja koja ulazeu sastav općine, odnosno grada.

Područje županija određeno je popisom općina i gradova kojičine područje županije.

Promjenu područne pripadnosti mogu predložiti predstavničkatijela jedinica, odnosno jedna trećina građana s prebivalištem napodručju naselja za koja se predlaže promjena. Svi predlagateljipromjena područnog ustrojstva Republike Hrvatske dužni supribaviti prethodnu suglasnost građana s područja čije se granicemijenjaju te suglasnost županijske skupštine na čijem se područjuizmjena nalazi. Osim toga, svi predlagatelji dužni su pribavitisuglasnost Vlade Republike Hrvatske.

Jedinice samouprave

Naziv općine, odnosno grada određen je zakonom prema nazivunaselja u kojem je sjedište njegova predstavničkog tijela(općinskog, odnosno gradskog vijeća).

Granice između općine/grada, u pravilu, predstavljaju granicerubnih katastarskih općina. Ako se ove granice ne poklapaju sgranicama rubnih naselja, tada se granice između općine/gradaodređuju prema granicama rubnih naselja.

Jedinice samouprave mogu sporazumno izmijeniti međusobnegranice.

Jedinice samouprave

Odluku o promjeni donose predstavnička tijelanatpolovičnom većinom glasova svih članova, nakonpribavljena mišljenja građana.

Potpisani sporazum dostavlja se središnjem tijeludržavne uprave nadležnom za poslove lokalnesamouprave, Državnoj geodetskoj upravi i Državnomzavodu za statistiku.

Jedinice samouprave

Sve općine, gradovi i naselja u njihovu sastavu te sve ulice itrgovi upisani su u odgovarajućem registru prostornih jedinica(središnji, županijski, gradski, općinski) koji vodi Državnageodetska uprava, njezini područni uredi za katastar i ispostave.

Sporove o granicama između općina/gradova rješavaPovjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za granice jedinicalokalne samouprave. O prigovoru protiv odluke Povjerenstvaodlučuje Vlada RH.

Jedinice samouprave

Teritorijalno ustrojstvo temelji se na načelu potpunosti– cijelo područje RH podijeljeno je na odgovarajućejedinice samouprave. Stoga se nova jedinica možeosnovati samo izdvajanjem iz područja postojećejedinice, a to znači izmjenom i dopunom Zakona.

Jedinice samouprave

Obilježja općine, grada i županije su grb i zastava. Grb i zastavauređuju se statutom ili statutarnom odlukom uz prethodnoodobrenje nadležnog tijela za lokalnu i područnu (regionalnu)samoupravu. Središnje tijelo za lokalnu i područnu (regionalnu)samoupravu donosi rješenje o odobrenju protiv kojeg nijedozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Općine, gradovi i županije mogu dodjeljivati javna priznanja.

Jedinice samouprave

Zastave imaju praktičnu funkciju koja se sastoji u društvenojkomunikaciji. One sadrže, u pravilu, i grbove jedinica kojima pripadaju.

Himnu, općine i gradovi, u pravilu, nemaju.

Značaj i značenje znamenja ne dopušta improvizacije, brzopleto ineutemeljeno odlučivanje, stoga je nužno ukupni posao obaviti u sljedećimkoracima:

1. Utvrditi temeljna sadržajna obilježja grba na osnovi prethodno provedenogistraživanja povijesne i heraldičke baštine;

2. Prikupiti likovno oblikovane prijedloge rješenja postupkom javnognatječaja ili drugim putem;

3. Odabrati najuspjelije prijedloge, obraditi ih i prema potrebi izdati dodatnudokumentaciju.

Jedinice samouprave

4. Razmotriti podneseni prijedlog i provesti postupak odlučivanja onjegovom usvajanju;

5. Izraditi izvedbenu dokumentaciju za apliciranje usvojenihznamenja na predmete kojima su namijenjeni.

Grb mora biti opisan po pravilima heraldike i prikazan naposebnom dokumentu čiji se jedan primjerak čuva u Hrvatskomdržavnom arhivu. Njima se određuje oblik štita, u njega se unoseelementi i to u međusobnim odnosima, upotrebljavaju bojeheraldičkog značenja (bijela, plava, žuta, crvena i zelena te bojemetala, srebrena i zlatna).

Jedinice samouprave

Lokalna samouprava obuhvaća i segment mjesne samouprave.Pod mjesnom samoupravom podrazumijeva se organiziranje idjelovanje građana, ali i jedinica samouprave na mikro nivou,dakle u pojedinim naseljima, dijelovima naselja, gradova pa čak iu pojedinim stambenim četvrtima. Razlikuju se dva organizacijskaoblika ustroja mjesne samouprave, a to su mjesni odbor i gradskikotar, odnosno gradske četvrti. Prema socijalističkom sustavulokalne samouprave postojale su mjesne zajednice koje su imalestatus pravnih osoba.

Jedinice samoupraveMjesni odbor je temeljni oblik mjesne samouprave koje se osnivakao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju olokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja naživot.

Temeljna razlika između mjesnih odbora i gradskih kotareva je uveličini područja koje obuhvaćaju.

Mjesni odbor osniva se statutom jedinice samouprave, a ugradovima mogu se osnovati gradski kotarevi ili gradske četvrti.

Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednikvijeća mjesnog odbora.

Jedinice samouprave

Članovi vijeća biraju se neposredno, tajnim glasovanjem, amandat traje četiri godine. Vijeće mjesnog odbora iz svog sastavatajnim glasovanjem bira predsjednika vijeća na četiri godine.

U mjesnim odborima i gradskim četvrtima, odnosno gradskimkotarevima građani, primjerice, mogu odlučivati o uređivanjunaselja, izgradnji i održavanju komunalne infrastrukture,organizaciji i provedbi komunalnih akcija, organizacijiodgovarajućih oblika socijalne skrbi, obavljanju određenihposlova protupožarne i civilne zaštite.

Jedinice samouprave

Eventualne prigovore u postupku kandidiranja ili izboračlanova vijeća mjesnog odbora mogu se podnijeti nadležnomizbornom povjerenstvu koje se utvrđuje općim aktompredstavničkog tijela, a pravni lijek protiv rješenjanadležnog izbornog povjerenstva podnosi se nadležnomuredu državne uprave, odnosno nadležnom gradskom ureduGrada Zagreba.

Vijeće mjesnog odbora donosi sve potrebe dokumente:programa rada, poslovnik o radu, financijski plan, godišnjiobračun.

Jedinice samouprave

Mjesni zbor građana može sazvati vijeće mjesnog odborakada se raspravlja o bitnim pitanjima za područje mjesnogodbora. Vodi ga ili predsjednik mjesnog vijeća ili član vijećakojeg vijeće odredi.

Nadzor nad zakonitošću rada mjesnog odbora obavljaopćinski načelnik, gradonačelnik koji, čak, može raspustitivijeće mjesnog odbora ukoliko neprestano krši statut ili neizvršava povjerene poslove.

Jedinica samouprave

Odnos između središnjih i lokalnih organa nije jednak u svimzemljama razvijenog demokratskog svijeta. Ovdje se kao dvatemelja modela ističu francuski i anglosaksonski sustav. U okvirufrancuskog (napoleonskog) sustava jedinice lokalne samoupraveobavljaju poslove vlastitog samoupravnog djelokruga i poslovekoje im povjere organi središnje državne uprave (prenesenidjelokrug).

Anglosaksonski (engleski) sustav ne poznaje ovu podjelu. Unjemu jedinice lokalne samouprave obavljaju samo poslovevlastitog samoupravnog djelokruga. To ne isključuje nadzorsredišnjih državnih tijela u odnosu na lokalne koji se odvija na nizrazličitih načina.

Jedinica samouprave

Općine i gradovi obavljaju poslove lokalnog značenja, ažupanije područnog (regionalnog) značenja koji nisuUstavom i zakonom dodijeljeni državnim tijelima –metoda određivanja djelokruga općom klauzulom.

Znači, djelokrug poslova općina, gradova i županijamože biti izvorni (samoupravni) i povjereni (poslovidržavne uprave).

Jedinica samouprave

Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značenja, a koji Ustavom ili zakonom nisu dodijeljeni državnim tijelima i to osobito sljedeće poslove:

1. Uređenje naselja i stanovanje,

2. Prostorno i urbanističko planiranje,

3. Komunalno gospodarstvo,

4. Brigu o djeci,

5. Socijalnu skrb,

6. Primarnu zdravstvenu zaštitu,

Jedinica samouprave

7. Odgoj i osnovno obrazovanje,

8. Kulturu, tjelesnu kulturu i sport,

9. Zaštitu potrošača,

10. Zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,

11. Protupožarnu i civilnu zaštitu,

12. Promet na svom području,

13. te ostale poslove utvrđene zakonom.

Jedinica samouprave

Općine i gradovi među ostalim: donose prostorne planove(prostorni plan uređenja, detaljni plan); organiziraju opskrbupitkom vodom o odvodnju otpadnih voda, skupljanje i odlaganjekomunalnog otpada, javni prijevoz, tržnice, održavanje groblja,dimnjačarske poslove, javnu rasvjetu i druge komunalnedjelatnosti; osnivaju dječje vrtiće, sudjeluju u radu osnovnih školai njihovu upravljanju; osnivaju socijalne ustanove, dodjeljujurazne oblike socijalne pomoći, osnivaju ustanove u kulturi,financiraju rad kulturnih i športskih organizacija; osnivajuvatrogasne ustanove…

Jedinica samouprave

Veliki gradovi obavljaju sljedeće poslove:

1. Uređenje naselja i stanovanje,

2.Prostorno i urbanističko planiranje,

3. Komunalno gospodarstvo,

4. Brigu o djeci,

5. Socijalnu skrb,

6. Primarnu zdravstvenu zaštitu,

7. Odgoj i osnovno obrazovanje,

8. Kulturu, tjelesnu kulturu i sport,

9. Zaštitu potrošača,

10.Zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,

11. Protupožarnu i civilnu zaštitu,

12. Promet na svom području,

13. Održavanje javnih cesta,

14. Izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola,


Veliki gradovi i gradovi sjedišta županija mogu obavljati i poslove iz djelokruga županije.

Jedinice samoupraveŽupanija u svom djelokrugu obavlja poslove od regionalnog značenja, a osobito:

1. Obrazovanje,

2. Zdravstvo,

3. Prostorno i urbanističko planiranje,

4. Gospodarski razvoj,

5. Promet i prometnu infrastrukturu,

6. Održavanje javnih cesta,

7. Planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova,

8. Izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola,


Jedinice samouprave

Županije među ostalim: utvrđuju mrežu osnovnih škola,financiraju određene troškove osnovnih i srednjih škola,osnivaju osnovne i srednje škole, osnivaju učeničke domovei sudjeluju u njihovu radu i upravljanju; osnivajuzdravstvene ustanove (dom zdravlja, zavod za javnozdravstvo, hitnu medicinsku pomoć, bolnice, lječilišta, itd.);donose prostorne planove; financiraju programegospodarskog razvoja; financiraju programe kulturnih išportskih organizacija…

Tijela jedinice samouprave


Tijela općine, grada i županije su:

Predstavničko tijelo – općinsko vijeće, gradsko

vijeće, županijska skupština.

Izvršna tijela – općinski načelnik, gradonačelnik i

župan.

Upravna tijela – odjeli, službe i drugi

organizacijski oblici u kojima se neposredno

izvršavaju poslovi iz djelokruga jedinice

samouprave.


Predstavničko tijelo je tijelo u koje građani biraju svoje predstavnike

radi donošenja različitih akata iz samoupravnog djelokruga općine,

grada, odnosno županije te obavljanja drugih poslova u skladu sa

statutom i zakonom.

U općini predstavničko tijelo je općinsko vijeće, u gradu gradsko

vijeće, u Gradu Zagrebu Gradska skupština, a u županiji županijska

skupština.

Ovlasti predstavničkog tijela su: donosi statut i druge pravne akte;

osniva radna tijela te bira i razrješuje članove tih tijela; uređuje

ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinica lokalne samouprave;

osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje društvenih,

komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku;

obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.


U pravilu, broj članova predstavničkog tijela morabiti neparan. Iznimno, taj broj može biti paran akoje to potrebno radi ostvarenja prava pripadnikanacionalnih manjina na zastupljenost upredstavničkom tijelu.

Broj članova općinskog i gradskog vijeća određujese statutom općine, odnosno grada, a ovisi o brojustanovnika jedinice.


- do 500 stanovnika – 7 članova,

- više od 500 do 1000 – 9 članova,

- više od 1000 do 2.500 – 11 članova,

- više od 2.500 do 5.000 – 13 članova,

- više od 5.000 do 10.000 – 15 članova


- više od 20.000 do 35.000 – 21 član,

- više od 35.000 do 60.000:

- županija – 31 član,

- grad – 25 članova,

- više od 60.000 do 100.000 stanovnika:

- županija – 35 članova,

- grad – 31 član;

- više od 100.000 do 200.000:

- županija – 41 član,

- grad – 35 članova,


- više od 300.000 – 51 član


Članovi predstavničkog tijela biraju se naredovitim izborima koji se održavaju svake četvrtegodine i to treće nedjelje u mjesecu svibnju.

Mandat im traje četiri godine i to krenuvši od danakonstituiranja predstavničkog tijela i do stupanjana snagu odluke Vlade o raspisivanju izbora iliraspuštanju predstavničkih tijela.

Mandat članovima izabranim na prijevremenimizborima počinje danom konstituiranja i traje doisteka tekućeg mandata članova izabranih naredovnim izborima.


Prijevremeni izbori za članove predstavničkih

tijela, kojima je mandat prestao zbog raspuštanja,

održavaju se u roku 90 dana od dana raspuštanja

predstavničkog tijela.

U istom roku se održavaju prijevremeni izbori za

općinskog načelnika, gradonačelnika i župana i to

u roku od 90 dana od dana prestanka mandata.


Aktivno biračko pravo imaju hrvatski državljani s

navršenih 18 godina koji prebivaju na području

općine/grada/županije za čije predstavničko tijelo

se provode izbori. Isti uvjeti vrijede za pasivno

biračko pravo.

Vlada raspisuje odlukom izbore te određuje dan

njihove provedbe. Od dana raspisivanja do dana

provedbe izbora ne može proteći manje od 30 niti

više od 60 dana.


Izbori su neposredni i tajni. Glasuje se za jednu od

predloženih izbornih listi s imenima kandidata za

članove predstavničkog tijela, a koje predlaže

predlagatelj liste. Predlagatelj liste može biti

politička stranka, više političkih stranaka zajedno

(koalicija) ili grupa birača (neovisna lista). Broj

kandidata koji su izabrani za članove

predstavničkog tijela pojedine liste određuje se

razmjerno broju glasova koji je lista dobila

(razmjerni ili proporcionalni sustav).


U obrazac za prikupljanje potpisa birača unose se

sljedeći podaci: ime i prezime, nacionalnost,

prebivalište, datum rođenja, osobni identifikacijski

broj (OIB) i spol predloženih kandidata.

Za člana predstavničkog tijela ili za općinskog

načelnika, gradonačelnika i župana ne smiju se

kandidirati policijski službenici, djelatne vojne

osobe te službenici i namještenici u Oružanim

snagama Republike Hrvatske.


Prijedlozi moraju biti zaprimljeni najkasnije u

roku 14 dana od dana raspisivanja izbora u

nadležnom izbornom povjerenstvu za čije se

predstavničko tijelo izbori provode. Nositelj liste

je prvi predloženi kandidat na listi.

Nadležno izborno povjerenstvo sastavlja i

objavljuje u javnim glasilima liste za izbor članova

predstavničkih tijela u roku 48 sati od isteka roka

propisanog za postupak kandidiranja i podnošenja

lista.


Izborna promidžba traje od dana objave zbirne

kandidacijske liste pa sve do 24 sata prije

održavanja izbora. Dan prije i na sam dan izbora,

do zatvaranja birališta, odnosno do 19 sati

zabranjena je svaka izborna promidžba.

Pravo na naknadu troškova izborne promidžbe

ostvaruju političke stranke i nositelji nezavisnih

lista ako na izborima dobiju najmanje jednog člana

predstavničkog tijela.


Tijela za provedbu izbora su: Državno izborno

povjerenstvo, Izborno povjerenstvo Grada

Zagreba, županijska, gradska i općinska izborna

povjerenstva te birački odbori.

Državno izborno povjerenstvo je stalno i neovisno

tijelo čiji sastav se uređuje posebnim zakonom.


Izborno povjerenstvo Grada Zagreba, županijska, gradska i

općinska izborna povjerenstva imaju stalni i prošireni

sastav.

Stalni sastav izbornog povjerenstva čine predsjednik,

potpredsjednik i četiri člana.

Prošireni sastav izbornog povjerenstva čine tri

predstavnika većinske političke stranke i tri predložena

predstavnika oporbenih političkih stranaka.

Birački odbor čine predsjednik, potpredsjednik i osam

članova.


DIP imenuje stalni sastav županijskih izbornih

povjerenstava i gradskog izbornog povjerenstva Grada

Zagreba. Županijska izborna povjerenstva imenuju stalni

sastav općinskih, odnosno gradskih izbornih povjerenstava

na svom području.

Birački odbori provode izravno izbore na biračkim

mjestima te osiguravaju pravilnost i tajnost izbora.

Tijela jedinice lokalne samouprave

Svaki glasački listić mora imati otisnuti serijski broj, a na

glasačkom listiću mora biti naznačena vrsta izbora.

Sadržaj glasačkog listića: naziv liste, ime i prezime nositelja

liste, naputak o načinu glasovanja, serijski broj listića.

Važeći glasački listić je listić iz kojeg se na siguran i nedvojben

način može utvrditi za koju je listu birač glasovao. Nevažeći

glasački listić je: nepopunjeni; popunjen, ali se ne može sa

sigurnošću utvrditi biračevo stajalište; ako je birač glasovao za

dvije ili više kandidacijskih lista.

Glasovanje se obavlja od sedam do devetnaest sati.


Nakon završenog glasovanja, birački odbor će prebrojiti

neiskorištene glasačke listiće te staviti iste u poseban omot.

Nakon prebrojavanja, piše se zapisnik te isti s preostalim

izbornim materijalom dostavlja se izbornom povjerenstvu

općine ili grada najkasnije u roku 12 sati nakon zatvaranja

birališta. Izborno povjerenstvo općine, grada, odnosno

Grada Zagreba utvrdit će rezultate glasovanja na svom

području najkasnije u roku od 24 sata od zatvaranja

birališta.

Sredstva za provedbu redovitih i prijevremenih izbora

osiguravaju se u proračunu jedinice.


Broj članova predstavničkih tijela utvrđuje se na

način da se ukupan broj važećih glasova liste

(biračka masa liste) dijeli brojevima od 1 do

zaključno broja koliko se članova predstavničkog

tijela jedinice bira na izborima.

Pravo na sudjelovanje u diobi imaju liste koje na

izborima dobiju najmanje 5% važećih glasova

birača.


Ustavni sud obavlja opći nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora

članova predstavničkih tijela .

Političke stranke, udruge nacionalnih manjina, kandidati,

najmanje 100 birača ili 5% birača izborne jedinice imaju pravo

podnijeti prigovor nadležnom povjerenstvu.

Nadležno povjerenstvo dužno je donijeti rješenje o prigovoru u

roku od 48 sati od dana dostave.

Protiv rješenja može se podnijeti žalba Ustavnom sudu. Žalba se

podnosi u roku 48 sati nakon dostave pobijanog rješenja.

Ustavni sud će donijeti odluku o žalbi u roku 48 sati od dana

primitka žalbe.


Nakon službenog proglašenja rezultata predstavničko tijelo mora

održati konstituirajuću sjednicu kojom se potvrđuje da je

predstavničko tijelo valjano sastavljeno te da njegovi izabrani članovi

imaju mandat predstavljati građane određenog područja u donošenju

odluka iz njegova djelokruga.

Na konstituirajućoj sjednici utvrđuje se koji su kandidati izabrani na

dužnost člana predstavničkog tijela te se izabire predsjednik. U roku od

30 dana od dana objave konačnih rezultata mora se održati

konstituirajuća sjednica. Izborom predsjednika tijelo se smatra

konstituiranim. Ako predstavničko tijelo ima dva potpredsjednika, tada

se, u pravilu, jedan bira iz parlamentarne većine, a drugi iz

parlamentarne manjine. Članovi polažu prisegu određenog sadržaja

koja na simboličan i svečan način objavljuje izbor na dužnost, ali nema

pravne učinke i nije obvezni dio konstituiranja.


Svoju dužnost član predstavničkog tijela obavlja počasno i za to ne primaplaću, ali ima pravo na naknadu troškova nastalih u obavljanju dužnosti.

Članovi predstavničkog tijela nisu opozivi te ne mogu biti pozvani nakaznenu i prekršajnu odgovornost za izgovorene riječi niti glasovanje uradu predstavničkog tijela.

Prava člana predstavničkog tijela su: prisustvovati sjednicamapredstavničkog tijela, sudjelovati u njegovu radu i donošenju odluka;podnositi prijedloge i inicijative za donošenje odluka iz djelokrugapredstavničkog tijela; raspravljati o svim pitanjima koja su na dnevnomredu predstavničkog tijela i izjašnjavati se o njima; postavljati pitanjaizvršnim tijelima jedinice iz njihova djelokruga; tražiti obavijesti o raduupravnih tijela jedinice te tražiti uvid u njihove materijale, dokumente ipodatke; tražiti sudjelovanje u radu radnih tijela; tražiti pružanje stručne itehničke pomoći te osiguranje uvjeta potrebnih za obavljanje dužnosti;druga prava propisana poslovnikom predstavničkog tijela.


Ako član predstavničkog tijela za vrijeme trajanja mandata

prihvati određenu dužnost u nekom od državnih ili lokalnih

tijela (nespojiva dužnost), za vrijeme obnašanja te dužnosti

mandat mu miruje, a u radu predstavničkog tijela zamjenjuje ga

zamjenik. Nakon prestanka nespojive dužnosti, član

predstavničkog tijela može ponovno nastaviti obnašati dužnost

člana predstavničkog tijela ako u roku od osam dana od

prestanka obnašanja nespojive dužnosti podnese pisani zahtjev

predstavničkom tijelu čiji je član. Mirovanje prestaje osmog

dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva po sili zakona.

Nastavak obnašanja dužnosti temeljem prestanka mirovanja

mandata može se tražiti samo jedanput u tijeku trajanja mandata.


Dužnosti nespojive s dužnošću člana predstavničkog tijela su:

predsjednik Republike Hrvatske; predsjednik, potpredsjednik, ministar

i član Vlade Republike Hrvatske; sudac, sudac Ustavnog suda RH;

guverner, zamjenik guvernera i viceguverner Hrvatske narodne banke;

državni odvjetnik i njegov zamjenik; pučki pravobranitelj i njegov

zamjenik; ministar, državni tajnik i njegov zamjenik, pomoćnik

ministra, tajnik ministarstva; ravnatelj državne upravne organizacije;

predstojnik ureda Vlade RH, djelatna vojna osoba te službenik i

namještenik u Oružanim snagama RH, pročelnik i zaposlenik u

upravnim tijelima i službama iste općine, grada, odnosno županije kao

i član uprave trgovačkog društva u pretežitom vlasništvu jedinice te

ravnatelj ustanove kojoj je jedinica osnivač…


Prijevremeni prestanak mandata vijećnika može uslijeditiiz sljedećih razloga: ako podnese ostavku; ako mu jeoduzeta ili ograničena poslovna sposobnost; ako je osuđenna bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od šestmjeseci; ako odjavi prebivalište s područja jedinicesamouprave; ako mu prestane državljanstvo; smrću.


U takvim situacijama člana predstavničkog tijela

zamjenjuje zamjenik. Zamjenika sa stranačke liste

određuje politička stranka koja je predložila listu i to

između neizabranih kandidata s liste, bez obzira na njihov

redoslijed.

S koalicijske liste zamjenik se određuje s liste one stranke

koja je bila predložila izabranog kandidata, a, također, bez

obzira na njihova mjesta na listi.

Člana predstavničkog tijela izabranog s neovisne liste

zamjenjuje prvi sljedeći neizabrani kandidat s liste po sili

zakona (ex lege).


Predstavničko tijelo smatra se konstituiranim izborom

predsjednika na prvoj sjednici. Način rada predstavničkog tijela

uređuje se poslovnikom koji se donosi većinom glasova svih

članova.

Predstavničko tijelo ima predsjednika i dva potpredsjednika koji

se biraju većinom glasova svih članova predstavničkog tijela, s

tim da jedna potpredsjednik bude iz redova većina, a jedan iz

redova manjine.

Predsjednik priprema i saziva sjednice, predsjeda istim te

predstavlja predstavničko tijelo, ali ne predstavlja ni zastupa

općinu, grad ili županiju.

Predstavničko tijelo osniva stalna i povremena radna tijela koja

mu pomažu u radu.


Na sjednicama predstavničkog tijela nazočan je i općinski načelnik,

gradonačelnik i župan kojemu članovi predstavničkog tijela mogu

postavljati pitanja i to ili usmeno na sjednicama ili u pisanom obliku

sukladno odredbama poslovnika predstavničkog tijela.

Dva puta godišnje dužni su općinski načelnik, gradonačelnik i župan

podnijeti polugodišnja izvješća o svom radu predstavničkom tijelu.

Osim toga, predstavničko tijelo može od općinskog načelnika,

gradonačelnika i župana tražiti izvješće o pojedinim pitanjima iz

njegova djelokruga.

Sjednice predstavničkog tijela saziva i vodi predsjednik. Sazivaju se popotrebi, ali se moraju sazvati jednom u tri mjeseca. Predsjednik jedužan sazvati sjednicu na zahtjev najmanje trećine članova. Zahtjevmora sadržavati razloge sazivanja sjednice, tj. prijedlog dnevnog redate potpise svih predlagatelja. Sjednica se mora sazvati u roku od 15dana od primitka zahtjeva.


Ukoliko ni tada ne sazove sjednicu, tada će jesazvati općinski načelnik, gradonačelnik i župan uroku od 8 dana.

Nakon proteka navedenih rokova, sjednicu možesazvati i čelnik središnjeg tijela državne upravenadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu)samoupravu na obrazloženi zahtjev trećinečlanova predstavničkog tijela.


Poziv mora biti upućen svim članovima predstavničkogtijela. On sadržava prijedlog dnevnog reda koji predlažepredsjednik predstavničkog tijela.

Da bi se održala sjednica, potrebna je većina svih članova(kvorum). U slučaju nedostatka kvoruma, sjednica seodgađa, a u slučaju gubitka, sjednica se prekida.

Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasovačlanova koji su prisutni na sjednici, uz uvjet da je nazočnavećina ukupnog broja njegovih članova (relativna većina).


Zakonom je propisano koje se odluke moraju donositi

većinom glasova ukupnog broja članova (apsolutna

većina): statut, proračun, godišnji obračun proračuna, a

poslovnikom svake jedinice mogu se odrediti i drugi akti

koji se donose navedenom većinom.

Glasovanje je javno i obavlja se dizanjem ruku. U

određenim situacijama može se zahtijevati tajno

glasovanje. Sjednice se mogu sazvati elektroničkim putem

te se održavati i putem videoveze, odnosno

videokonferencije.


Vlada RH ima pravo raspustiti predstavničko tijelo:

ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava

suverenitet i teritorijalnu cjelovitost RH; ako se osnuje

nova jedinica, a ne donese statut u roku od 60 dana od

svoje prve sjednica; ako se učestalo krši Ustav, zakon

ili drugi propis; ako trajno ostane bez minimalnog

broja članova potrebnih za odlučivanje (kvoruma);

ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje

od tri mjeseca; ako ne raspiše referendum.


Protiv rješenja o raspuštanju, predsjednik predstavničkog tijelamože podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu u roku od osamdana od objave rješenja u Narodnim novinama. Visoki upravnisud mora odlučiti o tužbi u roku od trideset dana od primitkatužbe.

Ukoliko predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela podnesetužbu Visokom upravnom sudu protiv rješenja Vlade oraspuštanju, a ista bude odbačena ili odbijena, tada će Vladaraspisati prijevremene izbore za predstavničko tijelo u roku od90 dana od objave odluke Visokog upravnog suda u Narodnimnovinama.


Izvršnu vlast obavljaju u jedinicama samouprave

općinski načelnik, gradonačelnik i župan.

Ovlasti općinskog načelnika, gradonačelnika i župana

su: zastupa općinu, grad i županiju; obavlja nadzor

nad zakonitošću rada i akata; osigurava provedbu

općih akata; osigurava obavljanje povjerenih poslova

državne uprave; rukovodi radom upravnih tijela i

službenika; obavlja i druge poslove utvrđene statutom.


Vlada RH imenuje svog povjerenika u jedinici samouprave u

sljedećim slučajevima:

1. Kad raspusti predstavničko tijelo;

2. Kad se u jedinici samouprave ne održe izbori za novo

predstavničko tijelo u zakonom propisanom roku;

3. Kad se nakon provedenih izbora ne konstituira predstavničko

tijelo u skladu s posebnim zakonom,

4. Ako prestane mandat općinskom načelniku, gradonačelniku i

županu temeljem referenduma;

5. Kada istovremeno raspusti predstavničko tijelo i razriješi

općinskog načelnika, gradonačelnika i župana.


Povjerenik obavlja poslove iz djelokruga

predstavničkog i izvršnog tijela, ali samo one koji su

nužni za funkcioniranje jedinice samouprave.

Povjerenik može donositi ili mijenjati opće akte samo

kada je to potrebno radi provedbe zakona. On ne može

donositi ili mijenjati proračun, a raspolagati imovinom

može samo ako je to nužno radi izvršenja preuzetih

obveza ili dovršenja već započetih poslova.


Upravni odjeli i službe (Upravna tijela) jedinice samouprave

ustrojavaju se za:

1. Obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga općine, grada,

odnosno županije;

2. Obavljanje poslova državne uprave povjerenih općini, gradu,

odnosno županiji;

3. Obavljanje i drugih poslova temeljem zakona i statuta općine,

grada i županije.

Upravnim odjelima i službama upravljaju pročelnici.


U općinama i gradovima do 3.000 stanovnika za obavljanje svih

poslova iz njihova djelokruga ustrojava se Jedinstveni upravni odjel.

Može se, također, ustrojiti u većim općinama i gradovima.

Za obavljanje poslova iz svog odjela, dvije ili više jedinica mogu

osnovati zajednički upravni odjel i službu.

Ustroj i nazivi upravnih tijela propisuju se posebnim aktom koji

donosi predstavničko tijelo (npr. Odjel za komunalne djelatnosti,

Odjel za predškolski odgoj i školstvo, itd.)

Upravnim tijelima upravljaju pročelnici, a imenuje ih, temeljem

javnog natječaja, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan.

Tijela jedinica samouprave

Poslove u upravnim tijelima obavljaju službenici i

namještenici.

Službenici obavljaju opće, administrativne, financijsko-

planske, materijalno-financijske, računovodstvene,

informatičke i druge stručne poslove.

Namještenici obavljaju prateće i pomoćno-tehničke

poslove, a na rad se primaju putem oglasa.

Primaju se u službu te raspoređuju na slobodna radna

mjesta temeljem pravilnika o unutarnjem redu, a isti se

donosi ili posebno za svako upravno tijelo ili kao zajednički

za više upravnih tijela lokalne jedinice.


Pravilnik o unutarnjem redu donose u općinski načelnik, u

gradu gradonačelnik, a u županiji župan. Donose ga na

prijedlog pročelnika upravnih tijela.

O prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto, prestanku

službe te o drugim pravima i obvezama službenika odlučuje

pročelnik ili neka druga osoba koju on pisano obavijesti.

Uvjeti za prijam u službu su: punoljetnost, hrvatsko

državljanstvo i zdravstvena sposobnost za obavljanje

poslova radnog mjesta na koje se osoba prima.


Osim navedenih uvjeta, raspisuju se i posebni uvjeti za

prijam u službu i raspored na radnom mjesto.

U službu ne može biti primljena osoba protiv koje se vodi

kazneni postupak ili koja je pravomoćno osuđena za

kazneno djelo: protiv života i tijela; protiv slobode i prava

čovjeka i građanina; protiv Republike Hrvatske; protiv

vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom; protiv spolne

slobode i spolnog ćudoređa; protiv braka, obitelji i mladeži;

protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i

poslovanja; protiv pravosuđa; protiv vjerodostojnosti

isprava; protiv javnog reda ili protiv službene dužnosti.


U službu ne može biti primljena osoba kojoj je prestala

služba u tijelu lokalne jedinice zbog teške povrede službene

dužnosti u razdoblju od četiri godine od prestanka službe te

kojoj je prestala služba zbog toga što nije zadovoljila na

probnom radu u roku od četiri godine od prestanka službe.

U službu se prima temeljem natječaja.

Isti se ne provodi: kod prijma u službu na određeno vrijeme

(osim kod stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog

odnosa); kod zadržavanja osobe koja je završila stručno

osposobljavanje, a položila državni stručni ispit; kod prijma

u službu osobu koja je temeljem ugovora o stipendiranju ili

školovanju dužna raditi određeno vrijeme.


Natječaj raspisuje pročelnik upravnog tijela, a rok za

podnošenje prijava ne smije biti kraći od 8 niti duži od 15

dana od dana objave natječaja u Narodnim novinama.

Natječaj provodi povjerenstvo koje imenuje pročelnik

upravnog tijela. Sastav povjerenstva mora biti neparan,

odnosno najmanje mora imati tri člana.

Oni kandidati koji su udovoljili formalnim uvjetima

natječaja, stupaju na prethodnu provjeru znanja i

sposobnosti koja se obavlja putem pisanog testiranja,

intervjua, a po potrebi i putem provjere praktičnog rada na

određenim poslovima.


Nakon provjere znanja, povjerenstvo utvrđuje rang-listu te

istu dostavlja pročelniku.

Za izabranog kandidata donosi se rješenje o prijmu u

službu, a kod natječaja za imenovanje pročelnika rješenje o

imenovanju.

Protiv prvog rješenja može se izjaviti žalba općinskom

načelniku, gradonačelniku, odnosno županu, a protiv

rješenja o imenovanju žalba nije dopuštena, ali se može

pokrenuti upravni spor.

U pravilu, prima se na neodređeno radno vrijeme uz probni

rad od 3 mjeseca.


Nakon konačnosti rješenja donosi se rješenje o rasporedu.

U službu se primaju osobe putem oglasa, također, putem

objave u dnevnom ili tjednom glasilu. Rok za podnošenje

prijave je osam dana.

Službenici i namještenici imaju pravo na sindikalno

udruživanje te na kolektivno pregovaranje.

Službenik je odgovoran za vlastiti rad te je dužan izvršavati

naloge. Dužan je odbiti izvršenje naloga ako: je nalog

nezakonit; je protivan pravilima struke; izvršenje može

izazvati štetu te bi predstavljalo kazneno djelo.


Službenik odgovara za povredu službene dužnosti koje

mogu biti lake i teške. Teške se propisuju zakonom, a lake

pravilnikom o unutarnjem redu.

U prvom stupnju za lake povrede odlučuje pročelnik, a o

težim službenički sud koji se ustrojava za područje županije

ili Grada Zagreba.

Službenički sud ima predsjednika i najmanje šest članova, s

tim da najmanje dva člana moraju biti diplomirani pravnici

s položenim pravosudnim ispitom.

Službenik je dužan naknaditi štetu koju nanese namjerno ili

iz krajnje nepažnje lokalnoj jedinici.


Temeljem standardnih mjerila za klasifikaciju

radnih mjesta razlikuju se radna mjesta, a ista su

osnova za plaću. Klasifikacija se uređuje uredbom

Vlade Republike Hrvatske.

Službeniku prestaje služba: sporazumom, otkazom,

istekom roka, po sili zakona i na drugi način

propisan zakonom.


Za obavljanje određenih poslova iz svog

djelokruga općine, gradovi i županije mogu

osnovati trgovačka društva i javne ustanove.

Osnivači tih organizacija mogu biti općina, grad,

odnosno županija ili više njih zajedno.


Trgovačka društva osnivaju se za obavljanje

određenih komunalnih djelatnosti, npr. opskrba

pitkom vodom, odvodnja otpadnih voda, javni

prijevoz...

Javne ustanove osnivaju se u području brige za

djecu, kulture, socijalne skrbi,...

Predstavničko tijelo imenuje svoje predstavnike u

odgovarajuća tijela pravnih osoba putem kojih

ostvaruje utjecaj na njihovo poslovanje.

Izvršna vlast u jedinicama

samouprave

Izvršna vlast u jedinicama samouprave

Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave: u općini je općinski

načelnik, u gradu gradonačelnik a u županiji

župan.

Općinski načelnik, gradonačelnik i župan

zastupaju općinu, grad, odnosno županiju te su

odgovorni središnjim tijelima državne uprave za

obavljanje poslova državne uprave prenijetih u

djelokrug općine, grada i županije.


Mandat općinskom načelniku, gradonačelniku i županu

prestaje danom izbora novog načelnika, gradonačelnika i

župana.

Moguće je da funkciju izvršne vlasti obavlja i zamjenik

općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana koji je

izabran zajedno s načelnikom, gradonačelnikom i županom

na neposrednim izborima i to ako je mandat načelnika,

gradonačelnika i župana prestao nakon isteka dvije godine

mandata.

Ukoliko im prestane mandat, pročelnik za službeničke

odnose u roku 8 dana obavještava Vladu Republike

Hrvatske da raspiše izbore.


Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan:

1. pripremaju prijedloge općih akata,

2. izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela,

3. usmjerava djelovanje upravnih tijela lokalne i područne samouprave,

4. upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinica lokalne ipodručne (regionalne) samouprave,

5. odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina u vlasništvujedinica lokalne i područne samouprave,

6. imenuje i razrješuje predstavnike jedinica lokalne i područnesamouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugihpravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,

7. obavlja druge poslove utvrđene zakonom i statutom.


Kada je riječ o odlučivanju o stjecanju i

otuđivanju pokretnina i nekretnina, tada

župan može odlučivati do najviše 0,5%

iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u

prethodnoj godini. Ako je iznos veći od 1.

000. 000, 00 kuna, tada može najviše

odlučivati do navedenog iznosa. Ako je

iznos manji od 70.000, 00 kuna, tada

odlučuje najviše do toga iznosa.


Odluku o imenovanju i razrješenju u

drugim ustanovama, trgovačkim

društvima, općinski načelnik,

gradonačelnik, odnosno župan dužan je

dostaviti predstavničkom tijelu u roku od 8

dana od dana donošenja te objaviti u

službenom glasilu jedinice samouprave.


On ima pravo obustaviti od primjene opći aktpredstavničkog tijela, odnosno ako ocijeni da je nekimaktom povrijeđen neki zakon ili drugi propis, općinskinačelnik, gradonačelnik ili župan može u roku od 8 dana oddonošenja donijeti odluku o obustavi općeg akta. Osim toga,ima pravo u roku 8 dana od obustave zatražiti odpredstavničkog tijela uklanjanje uočenih nedostataka.

Ako predstavničko tijelo ne ukloni tražene nedostatke,može, bez odgode, obavijestiti predstojnika ureda državneuprave u županiji te dostaviti mu odluku o obustavi.

Predstojnik ureda državne uprave će u roku 8 dana odzaprimanja ispitati osnovanost odluke općinskog načelnika,gradonačelnika, odnosno župana.


Općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno

župana u situacijama duže odsutnost ili drugih

razloga spriječenosti može zamijeniti zamjenik.

Pri obavljanju poslova zamjenik je dužan

pridržavati se uputa općinskog načelnika,

gradonačelnika, odnosno župana.

Povjeravanjem poslova ne prestaje odgovornost

općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno

župana.


Općinski načelnik, gradonačelnik i župan te njihovizamjenici biraju se na neposrednim izborima.

Zamjenici se biraju istovremeno i na isti način.

Pravo biranja imaju svi birači s prebivalištem napodručju jedinice lokalne, odnosno regionalnesamouprave u kojoj se izbori provode.

Pravo biti biran imaju svi birači koji na danraspisivanja izbora imaju najmanje 6 mjeseciprijavljeno prebivalište na području jedinice lokalne,odnosno područne (regionalne) samouprave.

Redoviti izbori održavaju se svake četvrte godineistodobno s izborima za članove predstavničkih tijela.


Prilikom obnašanja svoje dužnosti ne smiju biti

članovi predstavničkog tijela jedinice lokalne,

odnosno područne (regionalne) samouprave.

Prilikom obnašanja dužnosti ne smiju biti:

predsjednik RH, predsjednik, potpredsjednik i

član Vlade RH, predsjednik, zamjenik

predsjednika i sudac Ustavnog suda RH, guverner,

zamjenik guvernera i viceguverner Hrvatske

narodne banke,…


…glavni državni revizor i njegov zamjenik, pučkipravobranitelj i njegov zamjenik, sudac, glavnidržavni odvjetnik i zamjenik ili državni odvjetnik izamjenik, tajnik i zamjenik tajnika Hrvatskog sabora,tajnik i zamjenik tajnika Vlade, glavni tajnik Ustavnogsuda, tajnik Vrhovnog suda, državni tajnik,pravobranitelj za djecu i zamjenik, pravobranitelj zaravnopravnost spolova i zamjenik, pomoćnik ministra,tajnik ministarstva, zamjenik državnog tajnika usredišnjim državnim uredima, ravnatelj, zamjenik ipomoćnik ravnatelja državnih upravnih organizacija,predsjednik i zamjenik predsjednika Hrvatskog fondaza privatizaciju, ravnatelj i pomoćnik ravnateljaHrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,…


…direktor, zamjenik i pomoćnik direktora Hrvatskogzavoda za zdravstveno osiguranje, rektor i prorektorsveučilišta, glavni državni rizničar, predstojnikureda…

Osoba koja obavlja nespojivu dužnost može sekandidirati, ali ako bude izabrana, dužna je u roku od 8dana od dana koji slijedi danu proglašenja konačnihrezultata, podnijeti ostavku.

Ako za vrijeme obnašanja mandata prihvate neku odnespojivih dužnost, tada moraju u roku od 8 dana odprihvaćanja nespojive dužnosti podnijeti ostavku ili immandat prestaje po sili zakona.

Izvršna vlast u jedinicama

samouprave

Kandidate mogu predlagati političke strankeregistrirane u RH, dvije ili više političkih stranakate iste mogu predlagati birači kao nezavisnekandidate.

Za općinskog načelnika, gradonačelnika i županaizabran je onaj koji dobije na izborima više od50% glasova birača koji su glasovali. Ako nitijedan od kandidata ne dobije većinu glasova uprvom krugu, održat će se ponovljeni izboričetrnaesti dan nakon održavanja prvoga kruga. Udrugom krugu sudjeluju dva kandidata s najvišeglasova u prvom krugu izbora.


Ako drugi i treći kandidat dobiju isti broj glasova,izborni postupak se ponavlja u cijelosti.

Ako jedan ili oba kandidata s najviše glasova u prvomkrugu odustanu od drugog kruga, pravo sudjelovanja udrugom krugu ima sljedeći kandidat po broju glasovabirača.

U drugom krugu izabran je kandidat koji je dobio većibroj glasova birača koji su glasovali.

Ako se u drugom krugu ne dobije potrebna većina, istise ponavljaju u trećem krugu s istim postupkom kao iza prvi.

Ukoliko i u trećem krugu oba kandidata dobiju jednakbroj glasova, izbori se ponavljaju.


Isti su dužni podnositi dva puta godišnje izvješćao svom radu predstavničkom tijelu jedinicelokalne i područne (regionalne) samouprave.

Mandat im prestaje po sili zakona:

- danom podnošenja ostavke;

- danom pravomoćnosti sudske odluke ooduzimanju poslovne sposobnosti;

- danom pravomoćnosti sudske presude kojom jeosuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanjudužem od 1 mjeseca


- danom odjave prebivališta;

- danom prestanka državljanstva;

- smrću.

Ako je prestanak mandata nastupio u kalendarskoj

godini u kojoj je održavaju redovni izbori, u toj

jedinici neće se raspisati prijevremeni izbori, već

do kraja mandata dužnost načelnika,

gradonačelnika i župana obavlja zamjenik.


Raspisivanje referenduma za opoziv može predložiti i 20%ukupnog broja birača u jedinici u kojoj se traži opoziv.Predstavničko tijelo raspisat će referendum za opoziv ako jeprijedlog podnesen od potrebnog broj birača.

Referendum se ne može raspisati samo za zamjenike.

Ne smije se raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci ododržanih izbora niti u godini u kojoj se održavaju redovniizbori. Odluka o opozivu je donesena ako se za opozivizjasnila većina birača koji su glasovali, pod uvjetom da tavećina iznosi najmanje 1/3 ukupnog broja birača upisanih upopis u odnosnoj jedinici.

Birači upisani u popis birača općine, grada i županije imajupravo predstavničkom tijelu predložiti razrješenje općinskognačelnika, gradonačelnik a i župana.

Odluku o raspisivanju mora se donijeti u roku od 30 dana odprijema prijedloga.


Ako je prestanak mandata općinskog načelnika,

gradonačelnika i župana nastupio prije isteka dvije

godine mandata, tada se raspisuju prijevremeni

izbori. A ako je nakon isteka dvije godine, ne

raspisuju se prijevremeni izbori i funkciju obnaša

zamjenik. Ako općinski načelnik, gradonačelnik i

župan imaju više zamjenika, dužnost općinskog

načelnika, gradonačelnika i župana obnaša onaj

zamjenik koji je bio prvi naveden.


Ako mandat prestane zamjeniku koji obnaša dužnost

općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana, tada se

raspisuju prijevremeni izbori, a do provedbe dužnost obnaša

Povjerenik Vlade RH.

Ako mandat prestane opozivom, tada se raspisuju

prijevremeni izbori, a dužnost do izbora obnaša povjerenik

Vlade RH.

Ako mandat prestane zamjeniku koji je iz redova

nacionalnih manjina, tada se raspisuju prijevremeni izbori za

zamjenika iz reda pripadnika nacionalnih manjina.


U jedinicama lokalne samouprave koje imaju do

10.000 stanovnika općinski načelnik odnosno

gradonačelnik ima jednog zamjenika. Ukoliko

jedinica lokalne samouprave ima više od 10.000

stanovnika općinski načelnik, gradonačelnik

odnosno župan imaju dva zamjenika.


Ako jedinica samouprave ima pravo na

zastupljenost pripadnika nacionalne manjine u

izvršnom tijelu (sukladno Ustavnom zakonu o

pravu nacionalnih manjina) ili je to propisao

statutom, tada jedan od zamjenika općinskog

načelnika, gradonačelnika, odnosno župana bira se

iz reda pripadnika nacionalne manjine.


Ako u jedinici samouprave pripadnici nacionalne

manjine čine većinu, tada se jedan zamjenik bira

iz reda pripadnika hrvatskog naroda.

Ako postoji više nacionalnih manjina koje

ostvaruju pravo, tada se broj zamjenika povećava

za po jednog iz reda svake od tih nacionalnih

manjina.


U jedinicama lokalne samouprave do 10.000

stanovnika općinski načelnik, gradonačelnik i

njihov zamjenik odlučit će hoće li svoje dužnosti

obavljati profesionalno.

Ako je riječ o jedinicama preko 10.000

stanovnika, tada općinski načelnik, gradonačelnik,

odnosno župan dužnost obavljaju profesionalno, a

njihovi zamjenici odlučuju hoće li iste obavljati

profesionalno.

Pravni akti i nadzor

Pravni akti

Predstavničko tijelo općine, grada i županije donosi

odluke i druge opće akte. Prije no stupi na snagu,

objavljuje se u službenom glasilu. Opći akt stupa

na snagu najranije osmi dan od njegove objave, s

tim da može zbog opravdanih razloga stupiti na

snagu i danom objave. Opći akt nema povratno

djelovanje.

Pravni akti

Predstavnička tijela donose opće akte. Znači, to su akti

kojima se na općenit način uređuju određeni društveni

odnosi u jedinici samouprave (odluke, pravilnici) kojima se

organiziraju razne službe za izvršenje zadaća iz djelokruga

jedinice samouprave (odluke, poslovnici) te kojima se

neizravno utječe na život stanovnika u jedinici samouprave.

Opći akti moraju biti u skladu s Ustavom i zakonom, a prije

stupanja na snagu obvezno se objavljuju u službenom

glasilu jedinice.

Pravni akti

Statut se može nazvati i „mali Ustav jedinice”.

Statutom se uređuje: samoupravni djelokrug jedinica

samouprave; njezina obilježja (grb, zastava, svečana

pjesma); javna priznanja; unutarnje ustrojstvo uprave;

ovlasti i način rada tijela jedinica samouprave; način

obavljanja poslova; oblici konzultiranja građana;

provođenje lokalnog referenduma; organizacija mjesne

samouprave; ustrojstvo i rad javnih službi; oblici suradnje s

drugim jedinicama samouprave; druga pitanja važna za

ostvarivanje prava i obveza jedinica samouprave.

Pravni akti

Upravna tijela mogu prilikom izvršavanja općih

akata donositi pojedinačne akte kojima rješavaju o

pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i

pravnih osoba. U iznimnim situacijama,

pojedinačne akte mogu donijeti i prvostupanjska

tijela državne uprave.

Pravni akti

Na donošenje akata primjenjuju se odredbe Zakona

o općem upravnom postupku.

Pojedinačni akti moraju biti u skladu s Ustavom,

zakonom i općim aktima jedinice.

Primjeri pojedinačnih akata: rješenje o komunalnoj

naknadi; rješenje o odobrenju socijalne pomoći…

Pravni akti

Protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog

načelnika, gradonačelnika, odnosno župana ne može se

izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor, ako

posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Protiv pojedinačnih akata koje donose općinska i gradska

upravna tijela može se izjaviti žalba nadležnom upravnom

tijelu županije, a protiv pojedinačnih akata, koje u prvom

stupnju donose upravna tijela županije i velikih gradova,

može se izjaviti žalba nadležnom ministarstvu.

Nadzor

Država radi zaštite ustavnosti i zakonitosti provodi

nadzor nad radom i aktima jedinica samouprave.

Nadzor obavlja središnje tijelo državne uprave

nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu)

samoupravu.

Ukoliko utvrdi nepravilnosti, središnje tijelo

donijet će odluku kojom će sjednicu ili dio

proglasiti nezakonitim ili akte ništavim.

Nadzor

Središnja tijela državne uprave provode nadzor zakonitosti

pojedinačnih neupravnih akata koje u samoupravnom djelokrugu

donose predstavnička i izvršna tijela općina, gradova i županija.

Nadležno tijelo oglašava pojedinačni ne-upravni akt ništavim

ako:

1.je akt donijelo neovlašteno tijelo,

2. je u postupku donošenja povrijeđen zakon, statut ili neki drugi

opći akt,

3.se akt odnosi na pitanje koje nije u djelokrugu jedinice

samouprave,

4. je nepravilno primijenjen zakon ili neki drugi propis, odnosno

opći akt.

Nadzor

Predsjednik predstavničkog tijela dužan je dostaviti statut, poslovnik,

proračun ili drugi opći akt predstojniku ureda državne uprave u županiji

u roku od 15 dana od donošenja. Isto tako, dužan je iste akte dostaviti i

općinskom načelniku, gradonačelniku i županu.

Ako predstojnik uoči nedostatke, ostavlja rok od 15 dana

predstavničkom tijelu da nedostatke ukloni.

Ukoliko predstavničko tijelo ne ukloni, predstojnik donosi odluku o

obustavi.

Odluka o obustavi dostavlja se predsjedniku predstavničkog tijela,

općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu, središnjem

tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu obustavljeni akt te

središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove lokalne i


Nadzor

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan imaju pravo

obustaviti od primjene opći akt predstavničkog tijela. U roku od 8 dana

od dana donošenja općeg akta ima pravo donijeti odluku o obustavi.

Također, ima pravo tražiti od općinskog načelnika, gradonačelnika,

odnosno župana u roku od osam dana da ukloni uočene nedostatke. Ako

ne ukloni uočene nedostatke, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno

župan dužan je bez odgode obavijestiti predstojnika ureda državne

uprave u županiji i dostaviti mu odluku o obustavi.

Predstojnik u roku od 8 dana od dana zaprimanja ocjenjuje osnovanost

obustave. Ako predsjednik ne potvrdi odluku o obustavi, obustava od

primjene općeg akta prestaje.

Nadzor

Odluku o obustavi može donijeti i središnje tijelo državne

uprave. Odluka se bez odgode dostavlja predsjedniku

predstavničkog tijela, općinskom načelniku,

gradonačelniku, odnosno županu, predstojniku i središnjem

tijelu državne uprave nadležnom za poslove lokalne i


Kada središnje tijelo neposredno obustavi opći akt od

primjene ili potvrdi odluke, podnosi Visokom upravnom

sudu zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.

Nadzor

Kada se radi o statutu i kada središnje tijelo

državne uprave nadležno za lokalnu i područnu

(regionalnu) samoupravu neposredno obustavi

primjenu statuta ili potvrdi odluke drugih tijela o

obustavi, tada predlaže Vladi Republike Hrvatske

pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti statuta.

Vlada pokreće postupak u roku 30 dana od

primitka prijedloga. Ako Vlada u navedenom roku

ne pokrene postupak, prestaje obustava općeg akta.

Nadzor

Što se tiče nadzora nad obavljanjem prenijetih

poslova državne uprave, nadležno ministarstvo vrši

nadzor, odnosno može davati naredbe općinskom

načelniku, gradonačelniku i županu.

Ukoliko ne postupaju po naredbama, Vlada

Republike Hrvatske može oduzeti ovlast.

Nacionalne manjine

Nacionalne manjine

Nacionalna manjina je skupina hrvatskih

državljana čiji su pripadnici tradicionalno

nastanjeni na području Republike Hrvatske, a

članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili

vjerska obilježja različita od drugih građana.

Republika Hrvatska može s drugim državama

sklapati međunarodne ugovore kojima će urediti

prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina.

Nacionalne manjine

Prava nacionalnih manjina su: pravo na službenu

uporabu jezika i pisma; odgoj i obrazovanje na

jeziku i pismu kojim se služe; kulturna

autonomija te isticanje svoje vlastite vjere;

isticanje znamenja i simbola; zastupljenost u

predstavničkom, izvršnom te upravnim tijelima;

proračunska sredstva za sufinanciranje određenih

programa; osnivanje vijeća te izbor predstavnika

nacionalnih manjina.

Nacionalne manjine

Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se pravo

na zastupljenost u Hrvatskom saboru (mogu

birati ukupno 8 zastupnika), tako da pripadnici

srpske nacionalne manjine biraju 3 zastupnika,

mađarske jednog, talijanske jednog, češke i

slovačke zajedno jednog zastupnika.

Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke,

poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske,

turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne

manjine biraju zajedno jednog zastupnika.

Nacionalne manjine

• Pripadnici albanske, bošnjačke,

crnogorske, makedonske i slovenske

nacionalne manjine biraju jednog

zastupnika.

• Pripadnici nacionalnih manjina biraju

zastupnika relativnom većinom, odnosno

za zastupnika je izabran kandidat koji je

dobio najveći broj glasova.

Nacionalne manjine

Pravo nacionalnih manjina ovisi o broju njihovih

pripadnika u ukupnom broju stanovnika jedinice

samouprave.

Nacionalne manjine koje u ukupnom broju

stanovnika općine, grada čine manje od 5%

ukupnog broja stanovnika nemaju pravo na

posebnu zastupljenost u općinskom te gradskom

vijeću.

Nacionalne manjine

One manjine koje u ukupnom broju stanovnika

općine te grada čine više od 5%, a manje od

15%, imaju pravo na jednog vijećnika.

Svaka manjina koja sudjeluje s više od 15% u

ukupnom broju stanovništva općine i grada ima

pravo na zastupljenost u vijeću razmjerno svojoj

zastupljenosti u ukupnom broju stanovništva.

Zastupljenost u županijskoj skupštini ima svaka

nacionalna manjina koja u ukupnom broju

stanovništva sudjeluje s najmanje 5% i to

razmjerno svom udjelu.

Nacionalne manjine

Ukoliko je osigurana zastupljenost u

predstavničkom tijelu, tada se osigurava

zastupljenost nacionalnih manjina i u izvršnom

tijelu.

Nacionalne manjine

Nacionalna manjina ima pravo na ravnopravnuslužbenu uporabu svog jezika i pisma uz hrvatskijezik ako u općini, odnosno gradu čine najmanjetrećinu stanovnika.

Jezik i pismo upotrebljavaju se u određenoj općini iligradu kada je to predviđeno međunarodnimugovorom ili kada je propisano statuom, neovisno ozastupljenosti.

Županija može svojim statutom propisati službenuuporabu jezika i pisma ukoliko je u pojedinimopćinama i gradovima na njenom području propisanaslužena uporaba.

Nacionalne manjine

U takvim propisanim situacijama službene

uporabe jezika i pisma jedne ili više nacionalnih

manjina osigurava se dvojezično ili višejezično

ispisivanje pečata, žigova, natpisanih ploča te

zaglavlja akta predstavničkog te upravnih i

izvršnih tijela.

Član svakog tijela jedinice samouprave ima

pravo na osiguravanje dvojezičnih poziva i

materijala na sjednicu, zatim raznih zapisnika,

zaključaka…

Nacionalne manjine

Vijeće i predstavnik nacionalne manjine u

jedinici samouprave osnivaju se radi sudjelovanja

predstavnika nacionalne manjine u javnom životu

lokalne jedinice.

Vijeće nacionalne manjine osniva se: ako u

općini ili gradu nacionalne manjine sudjeluju u

ukupnom broju stanovnika s najmanje 1,5% ili na

čijem području živi više od 200 pripadnika

pojedine nacionalne manjine; ako u županiji

nacionalne manjine sudjeluju u ukupnom broju

stanovnika s najmanje 1,5% ili na čijem području

živi više od 500 pripadnika pojedine nacionalne

manjine.

Nacionalne manjine

U općinsko vijeće nacionalnih manjina općine

bira se 10 članova, u gradsko 15, a u vijeće

nacionalnih manjina županije bira se 25 članova

pripadnika nacionalne manjine.

Ako nacionalne manjine u jedinici samouprave

nemaju niti jedan od prethodno navedenih uvjeta,

a na području živi najmanje 100 pripadnika

nacionalne manjine, tada se bira predstavnik

nacionalne manjine u jedinici samouprave.

Nacionalne manjine

Članovi vijeća nacionalne manjine te

predstavnici nacionalnih manjina biraju se na

vrijeme od četiri godine.

Vijeće nacionalne manjine je pravna osoba, a

svojstvo stječe upisom u registar vijeća

nacionalnih manjina kojeg vodi ministarstvo

nadležno za poslove opće uprave.

Članovi tajnim glasovanjem biraju predsjednika

koji predstavlja i zastupa vijeće, saziva sjednice

vijeća te obavlja druge zadane obveze.

Nacionalne manjine

Vijeće nacionalnih manjina donosi program rada,

financijski plan, statut te druge dokumente

značajne za rad.

Jedinice samouprave osiguravaju sredstva za rad

vijeća nacionalnih manjina, s tim da se dodatna

sredstva mogu osigurati i u državnom proračunu.

Nacionalne manjine

Dva ili više vijeća nacionalnih manjina

osnovanih u istoj ili različitim jedinicama mogu

osnovati koordinaciju vijeća nacionalnih manjina

te na taj način ujednačavaju pitanja iz svoje

prakse.

Savjet za nacionalne manjine imenuje Vlada RH

na vrijeme od četiri godine, a sastoji se od sedam

članova iz reda osoba koje predlože vijeća

nacionalnih manjina te pet članova pripadnika

nacionalnih manjina iz reda istaknutih kulturnih,

znanstvenih, stručnih, vjerskih i dr.

Članovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih

manjina u Hrvatskom saboru.

Nacionalne manjine

Prava vijeća te predstavnika nacionalnih manjina:

predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za

unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine;

isticati kandidate u tijelima jedinice samouprave;

informirati se o svakom pitanju koje će biti

predmetom rada radnih tijela predstavničkog

tijela, a tiče se nacionalnih manjina; davati

mišljenja i prijedloge na programe radijskih i

televizijskih postaja, a namijenjenih nacionalnim

manjinama.

Nacionalne manjine

Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se

zastupljenost u tijelima državne uprave, u

pravosudnim tijela te u tijelima uprave jedinice

samouprave.

Nacionalne manjine

Ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnim

manjinama nadziru središnja tijela državne

uprave, a Vlada Republike Hrvatske usklađuje

rad središnjih tijela državne uprave.

Najmanje jednom godišnje Vlada podnosi

Hrvatskom saboru izvješće o provođenju

Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

ili o utrošenim sredstvima iz državnog proračuna.

Savjet za nacionalne manjine podnosi

polugodišnje izvješće Hrvatskom saboru o

ostvarivanju prava nacionalnih manjina te

kvartalno izvješće o utrošenim sredstvima iz

državnog proračuna.

Grad Zagreb

Grad Zagreb

• Grad Zagreb posebna je jedinstvena, teritorijalna i upravnajedinica.

• U sastavu je Zagrebačke županije u kojoj ima poseban položaj.

• Tijela Grada Zagreba imaju prava i obveze županijskih tijela.

• Granice sežu do katastarskih granica rubnih naselja.

• Ima Statut kojim se detaljnije uređuje djelokrug Grada Zagreba,ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, oblici neposrednogodlučivanja građana, suradnja s drugim tijelima te ostala pitanjavažna za ostvarivanje prava i obveza.

• Ima grb i zastavu te druga znamenja utvrđena Statutom.

Grad Zagreb

• Grad Zagreb u okviru svog samoupravnog djelokruga obavljasljedeće poslove: osigurava uvjete, usklađuje interese ipoduzima aktivnosti nužne za razvitak gospodarskih,društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti; osigurava uvjeteza uređivanje prostora; obavlja poslove uređivanja i korištenjagrađevinskog zemljišta; brine o uređivanju naselja, kvalitetistanovanja, kvaliteti komunalnih objekata gradskeinfrastrukture, obavljanje komunalnih i uslužnih djelatnosti;obavlja poslove gradnje stanova i poslovnih prostora;osigurava zadovoljavanje potreba stanovnika, obrazovanja iodgoja, javnog zdravlja, zdravstvene zaštite životinja i bilja,socijalne skrbi, kulture, tjelesne kulture i športa;

Grad Zagreb

• Usklađuje razvitak i mrežu odgojnih, prosvjetnih,kulturnih, zdravstvenih, socijalnih, komunalnih idrugih institucija i objekata infrastrukture; obavljaposlove uređivanja i zaštite prirode i spomenikakulture; osniva ustanove, trgovačka društva tedruge pravne osobe radi ostvarivanja određenihgospodarskih, društvenih, komunalnih i drugihsocijalnih interesa i potreba; upravlja i gospodariimovinom Grada Zagreba; obavlja i druge posloveod interesa.

Grad Zagreb

• U Gradu Zagrebu mogu se osnovati gradske četvrti

i mjesni odbori kao oblici mjesne samouprave.

Statutom se uređuje ustrojavanje oblika, tijela i

način izbora, financiranje, obavljanje

administrativnih i drugih poslova.

Grad Zagreb

• Poslovi državne uprave povjeravaju se upravnim

tijelima Grada Zagreba koja obavljaju poslove iz

samoupravnog djelokruga i poslove državne

uprave.

• Suradnju upravnih tijela Grada Zagreba vodi

koordinator poslova državne uprave, a imenuje ga

gradonačelnik Grada Zagreba između pročelnika.

Grad Zagreb

• Tijela Grada Zagreba su: Gradska skupština i gradonačelnik.

• Mandat članova Gradske skupštine traje četiri godine ifunkcija je počasna. Nemaju obvezujući mandat i nisuopozivi. Unutarnje ustrojstvo i način rada Gradske skupštineuređuju se Statutom Grada i Poslovnikom Skupštine.

• Gradska Skupština ima predsjednika i potpredsjednike čiji sebroj utvrđuje Statutom Grada. Ima 51 zastupnika. Predsjednikpredsjedava sjednicama Skupštine i zastupa istu. Prava idužnosti predsjednika i potpredsjednika utvrđuju sePoslovnikom. Ako Gradska skupština odluči, predsjednik ijedan od podpredsjednika mogu svoju dužnost obavljatiprofesionalno.

Grad Zagreb

• Gradska skupština: donosi Statut, donosi odluke i

druge akte iz samoupravnog djelokruga Grada;

uređuje unutarnje ustrojstvo i djelokrug upravnih

tijela, osniva javne ustanove i druge pravne osobe

za obavljanje društvenih, gospodarskih i drugih

djelatnosti…

Grad Zagreb

• Izvršno tijelo Grada Zagreba je gradonačelnik koji

predstavlja i zastupa Grad Zagreb.

• Ima dva zamjenika koji se biraju na isti način kao i sam

gradonačelnik, odnosno propisima kojima se uređuju

lokalni izbori.

• Gradonačelnik, a njegovi zamjenici mogu odlučiti hoće

li dužnost obavljati profesionalno ili bez zasnivanja

radnog odnosa te obavijest o tome dužni su dostaviti u

roku od 8 od dana stupanja na dužnost.

Grad Zagreb

• Gradonačelnik odgovara Vladi Republike Hrvatske

za obavljanje poslova državne uprave povjerenih

upravnim tijelima Grada Zagreba.

• Vlada može uputiti pojedine naredbe. Ukoliko

gradonačelnik ne izvrši naredbe, Vlada RH imenuje

povjerenika državne uprave koji je dužan osigurati

provođenje naredbi te provoditi nadzor nad

obavljanjem poslova državne uprave u upravnim

tijelima Grada Zagreba, a najdulje na 6 mjeseci.

Grad Zagreb

• Osim prethodnih tijela, u Gradu Zagrebu

ustrojavaju se još i upravna tijela kojima upravljaju

pročelnici.

• Pročelnike temeljem javnog natječaja imenuje

gradonačelnik.

• Imenuju se na četiri godine i mogu biti ponovno

imenovani.

Grad Zagreb

• Grad Zagreb i Zagrebačka županija međusobno

surađuju radi rješavanja pitanja od zajedničkog

interesa te radi rješavanja istog.

• Skupština Grada Zagreba i Skupština Zagrebačke

županije osnivaju zajedničko vijeće u koje biraju

svaka po dva člana. Gradonačelnik Grada Zagreba i

župan Zagrebačke županije članovi su po položaju.

Grad Zagreb

• Sve nepokretne i pokretne stvari kojima upravlja Grad

Zagreb čine njegovu imovinu.

• Prihodi Grada Zagreba su: vlastiti porezi, prirez,

naknade, pristojbe i doprinosi, prihodi u njegovom

vlasništvu i od imovinskih prava; prihodi od trgovačkih

društava i drugih pravnih osoba u vlasništvu; prihodi od

koncesija; novčane kazne i oduzeta imovinska korist za

prekršaje; udio u zajedničkim porezima s Republikom

Hrvatskom; drugi prihodi utvrđeni zakonom.

Financiranje jedinica

lokalne i područne

(regionalne) samouprave

Financiranje jedinica lokalne i

područne (regionalne) samouprave

Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne

regionalne samouprave utvrđeni su izvori i način

financiranja općina, gradova i županija.

Navedenim Zakonom započela je financijska

decentralizacija, a ona se, prije svega, odnosila na

sektore obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalne

skrbi.



Svrha sustava financiranja lokalnih jedinica jest

osigurati dovoljno prihoda za samostalno ostvarivanje

funkcija definiranih Ustavom Republike Hrvatske.

U svrhu uravnoteženosti, financijski odnosi između

lokalnih jedinica moraju biti ravnomjerno definirani

kako bi sve jedinice, koliko je moguće, mogle obaviti

svoje funkcije.



Postoje četiri modela osiguranja financijskih

sredstava u svrhu obavljanja javnih ovlasti u sklopu

samoupravnog djelovanja lokalnih jedinica;

1. centralizirani sustav – svi prihodi pripadaju

centralnoj vlasti, s tim da ona dalje raspoređuje;

2. sustav vlastitih prihoda – uže i šire društveno-

političke zajednice imaju vlastite izvore prihoda;

3. sustav zajedničkih prihoda – po određenom

kriteriju dijele se prihodi između užih i širih

društveno-političkih zajednica;

4. mješoviti sustav – i šire i uže jedinice imaju

vlastite prihode.



U Republici Hrvatskoj primjenjuje se mješoviti

sustav financiranja.

Model se ostvaruje temeljem zakonskih propisa te

Europske povelje o lokalnoj samoupravi.



Načela financiranja lokalnih jedinica nalaze se u

članku 9. Europske povelje o lokalnoj samoupravi:

1. Lokalne jedinice imaju pravo na odgovarajuće

prihode kojima će slobodno raspolagati;

2. Prihodi moraju biti razmjerni njihovim ovlastima;

3. Najmanji dio prihoda mora proizlaziti iz lokalnih

poreza i naknada, a stope lokalne jedinice same

određuju;

4. Izvori financiranja lokalnih jedinica moraju biti

dovoljno raznoliki da mogu slijediti promjene

stvarnih troškova obavljanja lokalnih ovlasti;



5. U svrhu ispravljanja nejednakosti prilikom diobe izvora

financiranja, predviđena je zaštita financijski slabijih

lokalnih jedinica;

6. Predviđeno je zatražiti mišljenje od lokalnih jedinica o

načinu dodjele preraspoređenih izvora financiranja;

7. U svrhu slobode odlučivanja, subvencije lokalnih

jedinica neće biti određene za financiranje specifičnih

projekata;

8. Lokalne jedinice, da bi mogle financirati troškove

investiranja, moraju imati pristup nacionalnom tržištu

kapitala.



U Ustavu Republike Hrvatske u članku 138. stoji sljedeće:

„Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu

u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima

predviđenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice

lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.



Općina, grad i županija imaju prihode kojima

samostalno raspolažu, a moraju biti razmjerni

poslovima koje obavljaju.

Općine, gradovi i županije ostvaruju prihode iz

vlastitih izvora, od zajedničkih poreza (dijele se

između države, općine/grada i županije), pomoći iz

državnog proračuna te temeljem zaduživanja

(kreditima, zajmovima i vrijednosnim papirima;

Zakon o proračunu, Narodne novine 87/08).



Procedura davanja suglasnosti za zaduživanje općine,

grada i županije te davanje suglasnosti ustanovama i

pravnim osobama koje su u njihovom izravnom ili

neizravnom vlasništvu, svi popratni dokumenti te

podnošenje izvješća o zaduživanju regulirani su

Pravilnikom o postupku zaduživanja te davanja

jamstava i suglasnosti jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave (Narodne novine, broj 55/09

i 139/10).



Temeljni financijski akt je proračun, a donosi ga

predstavničko tijelo. U proračunu se utvrđuju prihodi

i rashodi. Općinski načelnik, gradonačelnik i župan su

jedini ovlašteni predlagatelji proračuna.

Ako se ne donese proračun za iduću računsku godinu,

donosi se odluka o privremenom financiranju i na rok

od 3 mjeseca. Ukoliko se ne donese odluka, Vlada

RH raspušta predstavničko tijelo. Odluka se dostavlja

Ministarstvu financija u roku od 15 dana.



Proračun se izvršava u skladu s odredbama odluke o

izvršavanju proračuna preko jednog računa proračuna

(jedinstveni riznički račun). Ukoliko dođe do

odstupanja između prihoda i rashoda, provodi se

usklađivanje (smanjivanje ili povećanje) proračuna

(tzv. rebalans).

Rebalans se donosi po istom postupku kao i proračun.

Krajem godine predstavničko tijelo donosi godišnji

obračun proračuna u kojem se iskazuje ostvarenje

planiranih prihoda te izvršenje planiranih rashoda u

odnosu na plan proračuna. Objavljuje se u službenom

glasilu jedinice samouprave.



Porezni sustav Republike Hrvatske

1. Državni porezi – porez na dodanu vrijednost,

porez na dobit, posebni porezi i trošarine;

2. Županijski porezi – porez na nasljedstva i darove,

porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila,

porez na automate za zabavne igre;

3. Općinski ili gradski porezi – prirez porezu na

dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor,

porez na tvrtku ili naziv, porez na korištenje javnih

površina,

4. Zajednički porezi – porez na dohodak, porez na

promet nekretnina.



5. Porezi na dobitke od igara na sreću i naknade

na priređivanje igara na sreću – lutrijske igre, igre

u casinima, igre klađenja, igre na sreću na

automatima, naknada za priređivanje prigodnih

jednokratnih igara na sreću

6. Naknada za priređivanje nagradnih igara –

propisana uplata priređivača nagradnih igara u korist

Hrvatskog crvenog križa



Porezi čine jedan od najvažnijih javnih prihoda.

Predstavljaju oblik prisilnog davanja, nije

namjenskog karaktera te nema protučinidbu.

Svrha poreza je pokriće općedruštvenih rashoda.

Iznos poreza utvrđuje država prema poreznoj snazi

obveznika.



Vlastiti izvori županije su: prihodi od vlastite

imovine, županijski porezi, novčane kazne i oduzeta

imovinska korist za prekršaje, drugi prihodi utvrđeni

posebnim zakonom.

Županijski porezi su: porez na automate za zabavne

igre, porez na nasljedstva i darove; porez na plovila;

porez na cestovna motorna vozila.



Porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine,

gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire te

pokretnine ako im je tržišna vrijednost veća od

50.000,00 kuna. Ne plaća se ako se na naslijeđene ili

darovane pokretnine plaća porez na dodanu

vrijednost.

Obveznici su fizičke i pravne osobe koje na teritoriju

Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili

steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju

se plaća porez na nasljedstva i darove.

Plaća se po stopi od 5%.



Porez na cestovna motorna vozila plaćaju fizičke i

pravne osobe koji su vlasnici registriranih osobnih

automobila i motocikala.

Plaća se prema rješenju koje donosi nadležno tijelo.

Ne plaća se na vozila tijela državne uprave, jedinica

lokalne i područne samouprave, zdravstvenih

ustanova…

Plaća se prema snazi motora i starosti.



Porez na plovila plaćaju fizičke i pravne osobe koji su

vlasnici plovila. Plaća se prema dužini plovila,

godinama starosti, ima li kabinu ili nema te prema

starosti.

Porez na automate za zabavne igre se plaća na one

automate koji se stavljaju u uporabu u zabavnim

klubovima, ugostiteljskim objektima, javnim

objektima i drugim prostorima.

Obveznik je svaka fizička i pravna osoba koja

automate za zabavne igre stavlja u uporabu.



Vlastiti izvori općine i grada su: prihodi od vlastite

imovine, općinski odnosno gradski porezi, novčane

kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje

sami propišu, upravne i boravišne pristojbe,

komunalne naknade i doprinosi te i druge naknade

utvrđene zakonom, naknade za uporabu javnih

općinskih ili gradskih površina, drugi prihodi utvrđeni

posebnim zakonom.



Općinski i gradski porezi su: prirez porezu na

dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor,

porez na tvrtku ili naziv, porez na korištenje javnih

površina.

Općina i grad mogu propisati plaćanje prireza porezu

na dohodak i to: općina po stopi od 10%, grad s

manje od 30.000 stanovnika po stopi od 12%, grad

iznad 30.000 stanovnika po stopi od 15%, Grad

Zagreb po stopi od 18%.



Porez na potrošnju plaća se potrošnju alkoholnih pića,

prirodnih i specijalnih vina, piva i bezalkoholnih pića

u ugostiteljskim objektima.

Porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici kuća. Plaća

se od 5,00 do 15,00 kuna po četvornom metru.

Porez na tvrtku ili naziv plaćaju fizičke i pravne

osobe koje su obveznici poreza na dobit ili poreza na

dohodak i registrirane su za obavljanje djelatnosti.

Porez na korištenje javnih površina plaćaju fizičke ili

pravne osobe koje koriste javne površine.



Raspodjela poreza na dohodak:

1. Grad/općina - 60%

2. Županija – 16.5%

3. Decentralizirane funkcije – 6% (osnovno školstvo

– 1,9%, srednje školstvo – 1,3%, socijalna skrb –

0,8%, zdravstvo – 1%, vatrogastvo – 1%)

4. Pozicija izravnanja – 16%

5. Pozicija pomoći za sufinanciranje EU projekata –

1,5%.



Zbog svog posebnog statusa, Grad Zagreb predstavlja

gradski i županijski udio u iznosu 76,5%.

Općine i gradovi sa statusom potpomognutog

područja, s indeksom razvijenosti ispod 75%, imaju

88% udjela u porezu na dohodak, a županiji preostaje

ostalih 12%.



Općine, gradovi i županije pod sljedećim uvjetima

imaju pravo na pomoć iz državnog proračuna:

1. gradovi i županije koje obavljaju decentralizirane

poslove, a ne ostvaruju dodatne prihode za njihovo

ostvarivanje.

2. općine, gradovi i županije na području posebne

državne skrbi.



Najveći dio sredstava proračuna troši se na tekuće

rashode (za zaposlene, materijalni rashodi,

subvencije…). Manji dio odlazi na kapitalne rashode

te otplate kredita i izdatke za financijsku imovinu.

Najviše proračunskih sredstava daje se za

unaprjeđenje stanovanja, za komunalne djelatnosti,

prostorno planiranje, opće javne usluge.

Udruživanje jedinica

Udruživanje općina, gradova

i županija

Sa svrhom promicanja i ostvarivanja zajedničkih interesa

općine, gradovi i županije mogu osnivati svoje udruge.

Mogu osnovati nacionalnu udrugu općina, nacionalnu

udrugu gradova i nacionalnu udrugu županija.

Nacionalna udruga se može osnovati ako je odluku o

osnivanju donijelo više od polovice općine, gradova i

županija.

Udruživanje općina, gradova i

županija

Poticaj osnivanju dao je novi Zakon o lokalnoj i

područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Nacionalna udruga općina, nacionalna udruga gradova i

nacionalna udruga županija mogu osnovati nacionalni

savez jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.

Na osnivanje udruga primjenjuju se pravila Zakona o

udrugama.

Ustrojstvo, djelokrug i način financiranja uređuje se

statutom i aktom o osnivanju.

Udruživanje općina, gradova i

županija

Najbrojnije su Udruga općina, Udruga gradova

i Hrvatska zajednica županija.

Udruga općina trenutno broji 288 općina.

Osnovana je 2002. godine.

Udruga gradova osnovana je, također, 2002.

godine.

Ima 121 člana te se financira iz članarine, EU

fondova, kotizacija, donacija, itd.

Udruživanje općina, gradova

i županija

Hrvatsku zajednicu županija čini 20 županija i Grad Zagreb, a

imaju sljedeće djelatnosti: razvijanje suradnje između

županija; usklađivanje stavova i djelovanja članica prema

državnim tijelima; poticanje istraživanja i drugih oblika

proučavanja regionalne samouprave; organiziranje stručnih i

znanstvenih skupova; izdavanje stručnih i drugih publikacija o

regionalnoj samoupravi; razvijanje međunarodne suradnje

članica…

Međunarodna suradnja

Jedinice samouprave mogu surađivati s lokalnim

jedinicama drugih država, tzv. prekogranična suradnja.

Prekogranična suradnja podrazumijeva usklađeno

djelovanje teritorijalnih jedinica ili vlasti iz različitih država

sa svrhom jačanja i poticanja susjedskih odnosa.

Odluku donosi predstavničko tijelo te dostavlja Središnjem

tijelu državne uprave nadležnom za poslove lokalne i



Kada središnje tijelo ocijeni da odluka nije u

skladu sa zakonom, predlaže Vladi RH

ukidanje.

Vlada RH može, obrazloženom odlukom,

ukinuti spornu odluku.

Protiv odluke Vlade može se podnijeti ustavna

tužba.


Primjer međunarodne suradnje je Euroregionalna suradnja

DUNAV-DRAVA-SAVA

Euroregionalna suradnja “Dunav-Drava-Sava” je

međunarodna organizacija jedinica samouprave, raznih

komora te srodnih udruženja s područja Mađarske, Bosne

i Hercegovine, Republike Hrvatske te drugih područja

koja gravitiraju prema prethodno navedenim rijekama.

Ima 20-ak članica. Osnovana je potpisivanjem statuta u

Pečuhu 28. studenog 1998. godine.

Popis literatureKnjige i članci

1. Antić, T. Odnos lokalne samouprave prema građanima - pojedinačniakti i radnje, Hrvatska javna uprava, Godina 5 (2005), broj 1, 153-167.;dostupno na: http://www.iiu.hr/HJU/HJU/preuzimanje files/2005-1%2007%20Antic.pdf. 2.6.2016.

2. Arbutina, H., Neka pitanja financiranja jedinica lokalne samouprave-međunarodnokomparativni aspekt, Hrvatska javna uprava, god. 2.(2000.), br. 2., str. 283.-298.

3. Babac, B., Preustrojavanje lokalne i regionalne samouprave uRepublici Hrvatskoj u suvislosti razdvajanja „lokalne i regionalnesamouprave“ od „državne uprave“, Hrvatska javna uprava, god. 3.(2001.), br. 2., str. 207.-260.

4. Bajo, A., Administrativno-teritorijalni ustroj i financiranje jedinicalokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj; Financijska praksa20 (3), str.281-292

5. Bajo, A., Jurlina Alibegović, D., Javne financije lokalnih jedinicavlasti, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

6. Bajo, A., Zaduživanje lokalnih jedinica u Hrvatskoj: mogućnosti iograničenja, Financijska teorija i praksa 28 (2) str. 203-217 (2004.)

7. Bakota, B., Problemi primjene načela supsidijarnosti, Grafika,Osijek, 2007.

8. Brunčić, D. i dr., Lokalna samouprava, hrvatska i nizozemskaiskustva, Grafika Osijek, Osijek, 2006.

http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2005-1 07 Antic.pdf


10. Čulo, I., Funkcioniranje lokalne i područne samouprave u RepubliciHrvatskoj, Geno, Požega, 2011.

11. Čulo, I., Marinac, A., Mjesto i uloga lokalne samouprave uRepublici Hrvatskoj, Geno d.o.o., Požega, 2010.

12. Drezgić, S., Role of Local Borrowing in Croatia, Zb. Rad. - Sveuč.u Rij., Ekon. Fak., god. 22. Sv. 2 (2004), str. 95-116

13. Hrženjak, J., Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj,Informator, Zagreb, 1993.

14. Hrženjak, J., Lokalna i regionalna samouprava u RepubliciHrvatskoj, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator d.d, 2004.

15. Jurlina-Alibegović, D., Financiranje nižih razina vlasti, Financijskapraksa 22 (3) str. 289-312 (1998.)

16. Ivanišević, S., Stupnjevanje lokalnih samoupravnih jedinica,Hrvatska javna uprava, god. 9. (2009.), br. 3., str. 669-722; dostupnona: http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimame files/2009-3%2006%20Ivanisevic.pdf, 2.6.2016.

17. Koprić, I., Đulabić, V., Dvadeset godina lokalne samouprave uHrvatskoj, Institut za javnu upravu, Zagreb, 2013.


18. Koprić, I., Europeizacija hrvatske javne uprave, Pravni fakultetSveučilišta u Zagrebu, Studijski centar za javnu upravu i javne financije,Suvremena javna uprava, Zagreb 2014.

19. Koprić, I., Javna uprava, Nastavni materijal, Sveučilišna tiskarad.o.o., Zagreb, 2006.

20. Koprić, I., Karakteristike sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj,HRVATSKA JAVNA UPRAVA, god. 10. (2010.), br. 2., str. 371-386 ;dostupno na: file:///C:/Users/mmstastny/Downloads/2010 2 04Kopric%20(1).pdf;

21. Koprić, I., Modernizacija hrvatske uprave, Suvremena javna uprava,Zagreb, 2003.

22. Koprić, I. i dr., Upravna znanost, Javna uprava u suvremenomeuropskom kontekstu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijskicentar za javnu upravu i javne financije, Suvremena javna uprava, Zagreb,2014.

23. Lauc, Z., Decentralizacija - uvjet optimalizacije lokalne i regionalnesamouprave, Hrvatska javna uprava, god. 3. (2001.), br. 2., str. 177.-205.

24. Lauc, Z. i dr., Europska povelja o lokalnoj samoupravi i lokalnasamouprava u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova, Osječko-baranjskažupanija, Pravni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku,Veleposlanstvo lokalne demokracije Slavonije, Osijek, 1998.


25. Lauc, Z., O društveno-političkom sustavu, Privreda 34 (4) 473-478,1990.

26. Lauc, Z., Promicanje i provedba načela Europske povelje o lokalnojsamoupravi, osobito načela supsidijarnosti, Hrvatska javna uprava, god. 1.(1999.), br. 3., str. 447.472.

27. Pitarević, M., Decentraliazcija u Republici Hrvatskoj - proračunjednog grada od 1996. do 2000. godine, Financijska teorija i praksa 26 (4)str. 793-810 (2002.)

28. Podolnjak, R., (Grado)načelnik i vijeće: novi institucionalni okvirhrvatske lokalne samouprave u komparativnoj perspektivi, Piprom,Varaždin 2010.

29. Podolnjak, R., Neposredan izbor (grado)načelnika i župana: Europskaiskustva i hrvatski izazov, Stanek, Varaždin, 2004.

30. Pusić, E., Hrvatska središnja državna uprava i usporedni upravnisustavi, Školska knjiga, Zagreb, 1997.

31. Sarvan, D. i dr., Sustav financiranja jedinica lokalne i područne(regionalne) samouprave, Novi informator d.o.o, Zagreb, 2005.

32. Srb, V., Čulo, I., Javno financiranje i monetarna ekonomija,Veleučilište u Požegi i Geno, 2005.


32. Srb, V., Čulo, I., Javno financiranje i monetarna ekonomija,Veleučilište u Požegi i Geno, 2005.

33. Slijepčević, V., Financiranje samouprave, Saturn, Zagreb, rujan 2001.

34. Šimac, N., Europski principi javne uprave, Udruga za demokratskodruštvo, Zagreb, 2002.

35. Šimovac, J., Jačanje financijskog kapaciteta i povećanje financijskeautonomije lokalnih jedinica, Hrvatska javna uprava, god. 2. (2000.), br. 2.,str. 259.-282.

36. Vrbošić, J., Povijesni pregled razvitka županijske uprave i samoupraveu Hrvatskoj, Društv.istr. 1/god. 1 (1992), br. 1., str. 55-68; dostupno na:file:///C:/Users/mmstastny/Downloads/DI1 tekst5 Vrbosic%20(2).pdf,

Popis literature Pravni propisi

1. Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, 56/90

2. Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, 85/10, 05/14

3. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi,Međunarodni ugovori, 14/97, 4/08, 5/08

4. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Narodne novine,155/02, 80/10

5. Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Narodne novine, 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 152/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15

6. Zakon o Gradu Zagrebu, Narodne novine, 62/01, 125/08, 36/09, 119/14

7. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Narodne novine 66/15

8. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine 137/15

9. Zakon o lokalnim izborima, Narodne novine 144/12

10. Zakon o pravu državljana drugih članica Europske unije u izborima za predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Narodne novine 92/10

Popis literature Pravni propisi

11. Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine 86/08, 61/11

12. Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave, Narodne novine, 33/96, 92/01, 38/0

13. Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti, Narodne novine 158/13

14. Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Narodne novine 74/10, 125/14

Popis literature Internet izvori

1. http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU 1.2.2.html, 25.5.2016.

2. file:///C:/Users/mmstastny/Downloads/006 str 221 403.pdf 25.5.2016.

3. http://hils.hr/Hils/Upload/Documents/Europskapovelia.pdf, 30.4.2016.

http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_1.2.2.html

http://hils.hr/Hils/Upload/Documents/Europskapovelja.pdf